Vrtlog

Oni drugi

Pijanka je trajala je već poduže, poslijepodne se prelilo u večer, a večer nekako neprimjetno ostarjela i pretvorila u noć. Ljetna noć s punim mjesecom i blistavim zvijezdama koje su sijale u punoj svojoj ljepoti, ali oni nisu primjećivali ljepotu večeri: tražili su uzbuđenje, a zvijezde i njihova blistava ljepota nisu ih zanimale, nisu ih ni primjećivali, ljepota večeri im izmakla u pijanoj omaglici koja ih je sve više obuhvaćala.

Bilo ih je osmero, pet mladića i tri djevojke, bolje reći djevojčice, jer tek su navršile petnaestu: svi obučeni u traperice, svi do kože ošišani, osim jedne djevojke, Ivane: ona je imala centimetar dugu pahuljastu smeđu kosu; očito je i ona nedavno bila ošišana do kože! Ostali su je zadirkivali zbog toga, rugali se njenoj kratkoj kosi, rugali se razlogu zbog kojeg je kosu puštala da raste. Naravno da su svi znali razlog: zaljubila se u Rikija i zbog njega poželjela postati lijepa, poželjna, a za to joj je bila potrebna lijepa kosa!

Riki je zakasnio i zbog toga je bio ljut: znao je da će klapa bez njega početi s opijanjem, a nikako nije želio prepustiti im svoj dio pića. Bio je petak i već su neko vrijeme, gotovo ritualno, svakog petka održavali pijanke u parku. Bijes je u njemu rastao, dok je žurio prema parku. Upravo se posvađao sa starom, glupa glupača! Nikako ne može shvatiti da više nije klinac! Ima punih šesnaest i ne treba mu ona stalno nešto pametovati! Nemoj raditi ovo, nemoj raditi ono! Po njenom, morao bi po čitave dane biti u kući, slušajući njena sranja! A uvijek je drobila! Neprestano! Neumorno! Nikad nije bila zadovoljna! Nije čudo da je stari zbrisao! Tko može trpjeti njezino vječno torokanje! Pun mu je k...njenih priča! Prije dva dana iščeprkala mu je malo trave iz traperica ( kako je to mogao ostaviti da ona pronađe, nikako mu nije bilo jasno: mora da se gadno napušio! ) i s tim jadnim, jedva vidljivim tragovima marice na dlanu, sva zajapurena, raščupana, upala u njegovu sobu ( bez kucanja, naravno: tko je on da bi ona kucala! ) i odmah s vratiju počela kreštati! Veliki ostarjeli u otrcanu crvenu kućnu haljinu obučeni papagaj! Velika stvar! Glupača stara: svaku sitnicu napuše! Neprestanu mu nešto mudruje, a potpisati se ne zna, ovca jedna, bulji u sapunice i...Jebena televizija sav joj je život! On će se radije ubiti nego živjeti kao ona! Ako je to život, u što sumnja.

Bjesneći tako u svojoj nutrini, stigao je do parka i brzo krenuo prema mjestu koje su zvali Kula: tu su se sastajali markirajući s nastave i tu su pili, kad bi imali sreće i nažicali lovu. Čuo ih je već iz daljine: galamili su smijali se. Sudeći po buci koju su stvarali, popili su prilično! Nisu valjda sasvim zaboravili na njega? Ubrzao je korak. Dočekali su ga bučno i brzo je dograbio pivo iz najlon-vrećice: mora ih stići, oni su dobro poodmakli, mora ih stići! Nekoliko žuja i zaboraviti će na staru...

Pili su, vrijeme se vuklo. Ivana se prilijepila uz Rikija i nije skidala pogled s njega. Išla mu je na živce, a opet, godila mu je ta njena otvorena pažnja, koju se nije ustručavala pokazati pred svima. Ljubio ju je između dva gutljaja i stiskao joj male propupale čvrste grudi: nije nosila grudnjak i to mu se dopadalo. Nije joj bio potreban: lijepe su male i čvrste grudi stršale izazovno. Ponekad bi mu stisak postao malo pregrub, piće je djelovalo, osjeti su pomalo tupili, zamrli. Bili su pijani, svi, i znali su to i uživali su u tome! Bučili su puni poruge prema svijetu, prema životu...sve im se gadilo i ništa im nije imalo smisla! Prezirno su govorili o svijetu odraslih, o njihovim težnjama koja su im bila strana i koja su im se gadila: bili su sigurni kako nikad neće pripadati njima, postati poput njih.

Bližila se ponoć i gotovo su sve popili, ostala je još samo jedna boca jeftinog crnog vina. Dvojica su bila sasvim pijana i počeli su svom snagom, koju su još imali, bijesnom pijanom upornošću upirati u klupu, nastojeći je iščupati iz postolja. Konačno su uspjeli, i dok su ostali uz povike odobravanja sve to gledali, ona dvojica podigoše klupu i bace je preko niskog zidića, dole, na travu, nekoliko metara niže, a njihovi se pobjednički krici orili parkom i kroz toplu ljetnu noć. Divlji, pijani krikovi, nabijeni besmislenim bijesom. Opasnim. Držeći Ivanu oko struka, Riki se vrtio s njom i smijao se! Kad ih je ugledao istog je trena shvatio da mu dolaze kao naručeni! Dobiti će po nosu, isprebijati će ih, platiti će za svo ono trpljenje sranja sa starom, za čitav dosadni tjedan koji nikako da se dovuče do željenog petka! I do pijanke! Jedine razbibrige i jedinog uživanja u prokleto dosadnom životu!

- Prokleti pederi! - zareži on i svi oko njega iznenada umuknu i zagledaju u pravcu u kojem je Riki pokazivao ispruženom rukom.

Dvojica muškaraca, očito homoseksualci, držeći se za ruke , dok je ispred njih trčkarao mali pas, prolazili su ispod njih, puteljkom kroz park, jasno obasjani mjesečinom. Čuli su Rikijev povik i pogledali iznenađeno prema njima, iznenađeno i sa strahom. Taj njihov pogled, pogled straha i iznenađenosti, raspalio je pijane mladiće i oni, kao jedan, uz divlje urlike jurnu prema dole, za čas se nađu pored homoseksualaca, koji se još uopće nisu ni snašli, obore ih na pošljunčenu stazu i počnu nemilosrdno cipelariti. Riki je bio malo maštovitiji, pa je sa zemlje