Discover millions of ebooks, audiobooks, and so much more with a free trial

Only $11.99/month after trial. Cancel anytime.

Stare priče
Stare priče
Stare priče
Ebook66 pages48 minutes

Stare priče

Rating: 0 out of 5 stars

()

Read preview

About this ebook

"Stare priče" je zbirka kratkih priča koje su napisane prije pojave pametnih mobitela i mobilnog interneta. Dakle, stare su. Prastare. Nisu napisane u prošlom stoljeću, ali kao da jesu. Ima ih osam od kojih se šest može svrstati pod termin "urbana proza". Dvije su dodane i dio su SF zbirke Zimomora koja je u nastajanju. Neke od ovih priča su nagrađene na nekim natječajima, a sve su objavljene u peridoici u proteklom desetljeću. Tematski je to zbirka isječaka iz života dvadeset-i-nešto-godišnjaka, njihovih frustracija u susretu s društvenim silnicama, pokušaja da nešto promjene, potrazi za sitnim srećama i čestim neuspjesima u tim pokušajima.

Kristianna Dadić Slanina još ništa nije rekla o ovoj knjizi.

LanguageHrvatski jezik
Release dateMay 2, 2013
ISBN9781301898398
Stare priče
Author

Alen Kapidžić

Meditator. Writer. Samizdat. E-pub pioneer. Aficionado of RPG board games.

Read more from Alen Kapidžić

Related to Stare priče

Related ebooks

Reviews for Stare priče

Rating: 0 out of 5 stars
0 ratings

0 ratings0 reviews

What did you think?

Tap to rate

Review must be at least 10 words

    Book preview

    Stare priče - Alen Kapidžić

    Nedjelja

    "Sunday morning I'm waking up

    Can't even focus on a coffee cup

    Don't even know who's bed I'm in

    Where do I start

    Where do I begin"

    Chemical Brothers Where do I begin

    Din-don!

    Gorki je stajao ispred vrata i virio kroz špijunku.

    Din-dondin-dondin-dondin-dondin-dondin-don!!!, prst mu je divljački nabijao po prekidaču zvonca. I dalje je buljio s krive strane špijunke. Zrno svjetlosti u leći potamni i on makne nervozni prst sa zvona. Brava škljocne i vrata se otvore širom. Gorki uleti u stan uopće ne obraćajući pažnju na pospanu, poluodjevenu djevojku koja je ostala iza njega na dovratku. Ušao je ravno u kuhinju, upalio radio i počeo tražiti stanicu:

    Ej, moraš čut ovo sranje!

    Djevojka zatvori izlizana blijedozelena vrata i otapka bosih nogu za njim. Sjela je za stol škiljeći od lavine svjetla. Teško je progutala suhih usta još više se mršteći.

    Kurac! Prošlo je! Pizdu materinu! Ej, trebala si čut taj užas! Najveće govno koje je hrvatski folk ikad isro! Ja nisam vjerovo kad sam čuo te rječi! Znaš kako ide refren? I kad me varaš, s tobom lipo mi je... Možeš ti to zamislit? Njoj je jebeno ljepo i kada je tip vara s drugim ženama! To je za poludit! Totalni brein demidž! Lobotomija, stara moja! Totalna lobotomija!, okrenuo se od radija i zastao. Pogledao ju je nakrivljujući glavu da bi joj vidio lice:

    Ćeš kavu? A? Kafica. Fina. Crna. Puši se iz šalice. Mmmmm... Može? OK? OK! Ide kafica!

    Pripremao je kavu kao da je ona došla kod njega, a ne on kod nje.

    Sori što sam te probudio, al nisam mogao izdržat toliku navalu budalaštine. Mislio sam da si već budna., mljeo je usput. Je bilo žestoko sinoć? Sam ti falio na toj lezbo-fešti?, okrenuo se i iskezio. Mljacnula je poluotvorenih vjeđa razvlačeći obraze u nešto što je moglo biti osmijeh.

    Tacna sa šalicama sijevnula je na prijepodnevnom suncu. Gorki je okrenuo lice prozoru i zatvorio oči. Osjećao je toplinu na kapcima. Šutjeli su.

    Kolko je sati?, upitala je poslije nekoliko gutljaja.

    Vrijeme nije bitno.

    Pogledala ga je, a na licu joj je pisalo: Koji kur...?

    Znaš tu spiku?

    Srknula je.

    Moj frend iz osnovne, Ringo, znaš ga? Već sam ti pričo o njemu. Ne? Dobro, nema veze. Jednom ti je čekao bus u Opatiji, a trizduja nikako da dođe. I tako ti on čeka i čeka, a busa nigdje. I sad, kako kreten nije imao sat, pogleda oko sebe, a na stanici stoji samo neki tip. Misli si on: Ću ga pitat kolko je sati ili ne? Oće – neće, Oće – neće i pita tipa. A tip njemu odgovori: Vrijeme nije bitno. Ringo se zbuni k’o kreten. Misli, ono, kako nije bitno, a bus? A tip njemu: Sinko, Isus je rekao... i bla, bla, bla... Jebote, tip je Jehovin svjedok! Moš ti to mislit? I na kraju dođe bus, Ringo uleti i sjedne negdje na kraj da ga tip ne vidi. Kad dolazi tip, cvika uredno karticu i traži ga. Skuži ga, sjedne pored njega i do Rjeke: Isus, sudnji dan, pokajmo se... Kakav užas!

    To si mi već pričo.

    Šta da? Ne sjećam se. Si sigurna?

    Da.

    U kurac! Izgleda da postajem senilan. Trebao bi pomalo i u penziju..., stavio je na lice zabrinut izraz, a onda izbacio zube u osmijeh.

    Kolko je sati?, upitala ga je ponovo.

    Osam.

    Osam?, blenula je u njega, Pa, jesi ti normalan? Znaš kad sam ja došla doma? U četri i pol! I ti me budiš u osam ujutro zbog nekakve glupe pjesme! Ti si totalni idiot!

    Jedanajst i pol.

    Ha?, zbunila se mreškajući obrve.

    Sedam sati sna je dosta, čak i poslje pijanke., izjavio je ozbiljnim tonom stručnjaka, a onda se opet nasmijao.

    Popila je kavu do kraja.

    Idem oprat zube.

    Silio se da ne gleda u njenu malenu stražnjicu koja se ritmično gibala ispod majice. Iz kupaone se začuo šum tuša, a s radija kukuričući džingl.

    Ne kužim za koji kurac JA slušam Narodni radio!, rekao je samom sebi.

    Ustao se

    Enjoying the preview?
    Page 1 of 1