Knjiga razgovora

Knjiga razgovora, Bô Yin Râ

Naslov izvornika: ‘Das Buch der Gespräche’, Bô Yin Râ (J. A. Schneiderfranken), 2. izdanje, Kober'sche Verlagsbuchhandlung AG, Zürich, 1958. (1. izdanje: München, 1920.)

Prevela: Sandra Antešević

Vlastito izdanje: Sandra Antešević

Copyright © www.boyinra.info

Book cover after a design by Bô Yin Râ. By permission of The Kober Press.

Smashwords Edition

This ebook is licensed for your personal enjoyment only. This ebook may not be re-sold or given away to other people. If you would like to share this book with another person, please purchase an additional copy for each recipient. If you’re reading this book and did not purchase it, or it was not purchased for your use only, then please return to Smashwords.com and purchase your own copy. Thank you.

SADRŽAJ

Ispovijest

Znanje i zbivanje

Svjetlo i sjena

Moć Duha

Dragulj Srca

Preokret

Razgovor o najunutrašnjijem istoku

Razgovor o odlasku savršenog

Cvjetni vrt

Loši učenici

Noć ispita

Individualnost i osobnost

Duševno područje

Nalazak sebe samog

O starijoj ljudskoj braći

Magija

ISPOVIJEST

Zvijezde sam sjajne ugledao

koje još nitko prije ne vidje,-

što bješe blizu iščeznu -

i ono iz dalekih daljina ugledah izbliza.

Zvuke sam čuo

koje rijetko tko još ču,

riječi mi dođoše

što 'riječ’ su iz pra-riječi sadržavale…

Onaj što preda mnom kao ‘Majstor’ stajaše

ruku mi pruži kao ‘brat’…

Od ‘snova’ postah izliječen

i nađoh zemlju Zračeće svjetlosti. --

Tamo primih posvetu,

nakon dugih godina služenja;

Sinovi najviših moći

povedoše svoga ‘brata’ svjetlu! -

Sada sam u 'svjetlu' uronjen,

poput kapi u vječnomu moru…

Što za sobom ostavih potonulo je,

a vrijeme u kom' je živjelo, prazno postade. -

Nađoh, što malo tko je našao,

i vidjeh, što samo rijetki vidješe;

Doživjeh još u zemaljskom vezan -

nastajanje svoga ‘carstva vječnoga’…

Ipak – da ikada htjedoh -

od Zemlje duboku ljubav svoga srca odvojiti,

moja bi duša neopozivo,

zemlju Zračećeg svjetla morala napustiti…

Znanje i zbivanje

Kada sam nakon dugo vremena opet smio držati u svojoj ruci ruku mog uzvišenog učitelja, kojemu dugujem sve što sam dobio, kada sam prvi put pod suncem Juga vidio sjaj njegovih dobrih očiju i čuo zvuk njegova glasa, rekao sam mu koliko je velika moja radost da sada i iz njegovih usta primim posljednje znanje, koje je moguće iskusiti samo malobrojnima na ovoj Zemlji i tada sam još vjerovao da to znanje nije ništa drugo nego učenje tajne 'znanosti', poput ovozemaljske znanosti, ali koje je moguće predati samo dokazanim, zrelim učenicima. --

Veliki Majstor me je pogledao smiješeći se, šuteći neko vrijeme.

Onda je rekao:

„Ti si pravi sin Zapada! Sve što ne dolazi preko znanosti čini ti se upitnim i ne usuđuješ se vjerovati u njegovu istinitost, ukoliko nije u vidu 'znanosti', onako kako tu riječ upotrebljavaju na vašim visokim školama.

Morat ćeš se drugačije naučiti, prijatelju!

Morat ćeš naučiti razumjeti drugačiju vrstu poduke, osim te koja se smatra jedino vrijednom u vašim zemljama. ---

Ako želiš doći do istine moraš se prije svega osloboditi zablude da je istina 'znanje'!

Tvoje stremljenje od sada mora biti drugačije usmjereno.

Moraš nastojati dokučiti zbivanje!" ---

I nakon što je opet neko vrijeme šutio, nastavio je: „Svijet duše je stalno zbivanje. Nikako drugačije ti se ne može razotkriti duševni svijet nego da uđeš u taj, zemaljskim čulima nedokučivi svijet, kao svjedok njegova zbivanja.

Tek ćeš tada postići onu mudrost o kojoj ni najmudriji ništa ne mogu 'znati', koju može uistinu znati samo onaj koji je to zbivanje u sebi doživio i svakog časa ga opet iznova može doživjeti…"

Kada je cijenjeni učitelj tu završio, dugo je vremena vladala velika tišina, prekidana povremeno podrugljivim kricima jedne ptice.

Majstor je gledao u daljinu, prema srebrnasto-zelenim obrisima maslinika, dok sam ja u svom duhu formirao pitanje, da li je ipak određeni stupanj kulture i znanja potrebni preduvjet i za ovaj oblik spoznaje.

Onda je