O bezbožnosti

O bezbožnosti, Bô Yin Râ

Naslov izvornika: ‘Über die Gottlosigkeit’, Bô Yin Râ (J. A. Schneiderfranken), Kober'sche Verlagsbuchhandlung AG, Basel, 1939.

Prevela: Sandra Antešević

Vlastito izdanje: Sandra Antešević

Copyright ©2018 www.boyinra.info

Smashwords Edition

This ebook is licensed for your personal enjoyment only. This ebook may not be re-sold or given away to other people. If you would like to share this book with another person, please purchase an additional copy for each recipient. If you’re reading this book and did not purchase it, or it was not purchased for your use only, then please return to Smashwords.com and purchase your own copy. Thank you.

SADRŽAJ

Objekt smatranja istinitim i stvarnost

Živo zbivanje i ograničeno područje mišljenja

Kržljanje sposobnosti osjećanja

Bezbožnost zbog straha od Boga

Što je istina?

Upute mom duhovnom djelu naučavanja

Objekt smatranja istinitim i stvarnost

Kao čovjek moje duhovne vrste, živeći sasvim u svijesti Boga unutar vječnog supstancijalnog duha, meni je teško moguće gledajući natrag u zemaljsku spoznaju, uvjetovanu mozgom, proizvesti predodžbu o stanju svijesti u kojoj zemaljski čovjek dovodi u pitanje 'postojanje' Boga iz svoje samo misaone perspektive, ili čak svaku vjeru u Boga na zemlji misli da mora odbaciti kao svećeničku laž i fosilnu, suludu ideju.

Samo kada se sjetim tog vremena, sa svim užasom s njim povezanim, kada sam se i ja našao u najtežoj sumnji, zbog ljudskog poticaja za oblikovanjem, koji je sam sebe u neznanju zaveo i koji se u suviše zemaljskoj misaonoj špekulaciji staroj stotinama godina ukrutio poput stalagmita u 'sliku boga', - mogu još osjetiti kako duša može biti opterećena da radije sama sebi porekne svaku mogućnost sigurne svjesnosti o Bogu, nego da dalje u sebi trpi prinudu slike predodžbe, kojoj duhovno stvarno - njoj osjetno - tako malo odgovara.

A u takvoj sumnji i negiranju ne nalazi se zaista nikakvo 'odvraćanje od Boga', nego prije o - iz božanskog duha izrazito traženom, isključenju svake vanjske projekcije, gdje god duša hoće doći do osjećajne svijesti svog stvarnog, živog Boga u njenom vlastitom najunutrašnjijem području osjeta. Tu se ne odbacuje vječna stvarnost koja iz sebe uzrokuje vječni bitak duše, nego misaona slika koju su tijekom tisuća godina izmišljali nebrojeni mozgovi, krutu i nepokretnu u sebi samoj, koja se stalno iznova nametala tragatelju, jer su njeni tvorci misli da su tom slikom dali oblik Bogu, koja bi prema njihovoj vjeri trebala poslužiti da nepojmljivo postane objektivizirano, za dušu zemaljskog čovjeka.

Tako je nastao 'bog' bez Božanskosti, 'objekt' vjere, koji ta vjera - koja je samo upitno 'smatranje istinitim', može prihvatiti, ili odbaciti!

Ne treba se čuditi da sklonost ka odbacivanju