Discover millions of ebooks, audiobooks, and so much more with a free trial

Only $11.99/month after trial. Cancel anytime.

Začarani krug
Začarani krug
Začarani krug
Ebook139 pages1 hour

Začarani krug

Rating: 0 out of 5 stars

()

Read preview

About this ebook

Začarani krug je treća zbirka pripovedaka labavo zasnovanih na slovenskoj mitologiji. Oštrija priča od dve prethodne zbirke, sa više akcije i borbenih dešavanja. Završni deo literarnog triptiha nazvanog "Besmrtnici" u kojem formiram svoju polaznu tačku za dalje pisanje, a koji još čine "Knjiga o Mitru" i "Prodavnica čuda".
Priča govori o Ognjenu, dečaku nastalom vilinskim uticajem, uz mnogo žrtvi i odricanja. Kako njegovih bližnjih, tako i njegovih ličnih. Kroz svoju borbu i put on postaje obrazovan i moćan, ali istovremeno i otvoren i ranjiv. Pronalazi svoju pravu ljubav, samo da bi izgubio i nju i sve svoje prijatelje. Možda.

Priča o večnom, novom, nepromenjivom. Priča o igračkama bogova koje se, u okviru pravila igre, oslobađaju stege i obaveze, samo da bi doznali da uistinu nema oslobođenja.

LanguageСрпски језик
Release dateMar 5, 2017
ISBN9781370100637
Začarani krug
Author

Radoslav Chugaly

Radoslav B. Chugaly (a good query at google or any other net browser) - brick mason, carpenter, tile layer, concrete worker, poet, writer, performance artist, Dudeist, graduated as Bachelor with honors in economics. He is currently working as an accountant at public elementary school in Serbia. Artistic career: Conceptual artist, poet, performer, works with artistic objects and installation, participated on many collective art exhibitions and festivals in Europe, Asia and America. Works in Odzaci. Selected live participations: 2000. - IMAF 2000, Gallery MAS, Odzaci, Serbia / 2001. - Gallery Multimedia Arts, Novi Sad, Serbia - Artfort Festival, Komarom, Hungary - IMAF 2001, Gallery MAS, Odzaci, Serbia / 2002. - IMAF 2002, Gallery MAS, Odzaci, Serbia / 2003. - PerformaNS, Gallery Golden Eye Novi Sad, Serbia - IMAF 2003, Kamariste, Odzaci, Serbia / 2004. - IMAF 2004, Gallery MAS, Odzaci, Serbia / 2005. - Transformation, International Festival, Zrenjanin, Serbia - IMAF 2005, Gallery MAS, Odzaci, Serbia - IMAF 2005, Students Cultural Center, Belgrade, Serbia / 2006. - IMAF 2006 IZBA, Novi Sad, Serbia / 2007. - Performance Time, Museum of Contemporary Art, Istanbul, Turkey - INFANT, KCNS, Novi Sad, Serbia

Read more from Radoslav Chugaly

Related to Začarani krug

Related ebooks

Reviews for Začarani krug

Rating: 0 out of 5 stars
0 ratings

0 ratings0 reviews

What did you think?

Tap to rate

Review must be at least 10 words

    Book preview

    Začarani krug - Radoslav Chugaly

    Prodavnica čuda

    By Radoslav B. Chugaly

    Copyright 2017 Radoslav B. Chugaly

    Smashwords Edition

    Smashwords Edition, License Notes

    This ebook is licensed for your personal enjoyment only. This ebook may not be re-sold or given away to other people. If you would like to share this book with another person, please purchase an additional copy for each recipient. If you’re reading this book and did not purchase it, or it was not purchased for your use only, then please return to Smashwords.com and purchase your own copy. Thank you for respecting the hard work of this author.

    Sadržaj

    Priča prva

    Priča druga

    Priča treća

    Priča četvrta

    Priča peta

    Priča šesta

    Priča sedma

    Priča osma

    Priča deveta

    Priča deseta

    Priča jedanaesta

    Priča dvanaesta

    Priča trinaesta

    Priča četrnaesta

    Priča petnaesta

    Priča šesnaesta

    Priča sedamnaesta

    Priča osamnaesta

    Priča devetnaesta

    Priča dvadeseta

    Priča dvadesetprva

    Priča dvadesetdruga

    Priča dvadesettreća

    Priča dvadesetčetvrta

    Priča dvadesetpeta

    Priča dvadesetšesta

    Priča dvadesetsedma

    Priča dvadesetosma i poslednja

    Beleška o autoru

    Priča prva

    Prkosna i silna beše Stanica. Kad je opet zanela, dugo je ćutala ne priznajući da nosi, sve iz straha šta će joj muž kazati. A znala je da je opet žensko, rekle su joj babe iz sela da muško nositi i ne može, ma koliko rađala.

    Volela je svog muža preko svega, volela ga od kad ga je prvi put videla, otac joj je bio dovoljno bogat da miraz ne pravi problem, a i on se u nju zagledao pa je to već bila gotova stvar. Nije mu ni krila kletvu koju je nosila, odmah mu je rekla da joj je narečeno da sina imati neće. Nije ga interesovalo, voleo je i on nju od prvog pogleda na duge crne pletenice i belo lice iznad bujnih grudi. Krišom je izlazio na reku dok su prale veš i gledao samo u njene mokre košulje, unapred sanjajući kako će je njegov otac za njega isprositi.

    Isprva se smejao, galamio po kući i prkosio i Bogu i vešticama:

    - Mogu one kleti kol'ko im volja! Biće u nas sinova! - vikao je iz sveg glasa po avliji.

    Jednom, dvaput, pet puta... kad se šesta rodila samo je smrknuto gledao i nikad se više nije nasmejao. A voleo ih je svih šest više nego bilo koje muško, stvorio im je blago kakvo je malo ko u selu video i svih šest udao bogataški, da su se porodice zetova sramile što im snajke u sirotinju ulaze ma koliko bogati bili. I svih šest su rađale samo mušku decu, kao da mu se sudbina i veštice smeju i rugaju, svima je kuće sinovima napunio, samo se njegovo ime sušilo i venulo.

    I sad je Stanica ćutala, od sramote što mu jedinu želju nije mogla ispuniti. Kao da je ona kriva, a ne sudbina. Znala je ona da je muž ne krivi i ne optužuje, znala je ona da je on isto voli kao i prvog dana, ali opet...

    - Što sam ti ja kriva, Gospode? - Uzdahivala je na obali reke jednog jutra - da mi je samo jednom videti sina na grudima, osmeh mužu na licu, pa da umrem srećna!

    - Zašto plačeš, Stanice? - začu se glas odnekud iz vode - zar je život toliko gorak da ti je dojadio?

    Okrete se Stanica, ali niodakle ne beše lika, samo ustalasana voda i trska koja treperi na vetru.

    - S kim pričam? - upita glasno - ko mi besedi?

    - Ja, Stanice, vidi me - odgovori glas.

    Iz vode pred njom izroni žena u beloj haljini, kose upletene viticama vrbe, sa lokvanjima umesto ukrasa.

    - Majko, vilo, praštaj mi uvredu! - uzviknu uplašeno Stanica - nisam znala da si pored naše obale!

    - Nisam tu ni bila, no me nanese voda, jureći za jednom posebno ludom pastrmkom. - prozbori vila - a ti plačeš, a ne znaš ni zašto!

    - Znam zašto, majko - oglasi se Stanica - šest sam ih rodila, ni jedna mi u kući nije ostala. Opuste mi trpeza, slavsku sveću nemam s kim upaliti...

    - A sad?

    - A sad opet nosim - uplaši se Stanica, pa se uhvati rukama preko stomaka - i opet će biti žensko. Ja muškoga poneti ne mogu.

    - Ti maločas reče da ne bi žalila umreti samo da jedno muško na grudima vidiš? - upita je vila.

    - I ne bih! - prkosno uzvrati Stanica - ako je moj život cena, rado plaćam jer je jeftino!

    Pogleda je vila, tužnog osmeha na licu, pa joj uzvrati:

    - Daću ti onda što ti je srcu milo, a neću ti uzeti tačno ono što nudiš. Da ne bude da je sa vilama lako posao praviti. Muško nosiš, junak će biti, Ognjen ime da mu daš. Tačno jedan pogled na njega ti dajem, tačno jednom da mu vidiš oči, a posle si moja. Uzimam ono što nudiš, tvoj život, ali ti smrt zabranjujem. Dok postoji voda bićeš moja sluškinja, dok postoji voda, Ognjen će vatrom žariti. Pristaješ li?

    Pogleda je Stanica, suze joj krenuše pa presahnuše. Ode kući ćutke i izdrža duge mesece čekanja na porođaj, trpljenje tužnih pogleda i uzdaha pri svakom pogledu na njen sve veći stomak. Pred slavu, dok je sneg provejavao, porodi se kao da čašu vode popi, okrete zatvorene oči mužu i prošapta:

    - Ognjen da se zove, vatrom da upravlja. Kunem te slavom i imenom da mu o majci pričaš.

    Otvori oči, pogleda sina i ode vilu da služi.

    Priča druga

    Bio je čudna beba. Samo je ležao u kolevci i ćutao. Gledao onim svojim sivim očima kao vuk, nije ni plakao ni spavao. Noć u kojoj je rođen ostala je tajna, sačuvana između njegovog oca i njega, od svih na svetu. Stara babica koja je pomagala njegovoj ženi pri porođaju samo se prekrstila i ćutke otišla kući, umrla je do jutra ne progovorivši ni reč ma koliko su je zapitkivali njeni ukućani.

    Čak je i Ognjenov otac nosio pomešana osećanja, radosti i sreće što je konačno dobio sina, i straha od sleda događaja koji je to rođenje pratio.

    Ko se ne bi uplašio? Žena mu je predala bebu u ruke, zaklela ga onom strašnom rečenicom i naprosto nestala. Izbledela kao jutarnja izmaglica, jednog trena čvrsta, sledećeg prozirna, a onda ništa. Kao da je nikad nije ni bilo tu, samo mokri čaršavi i umotano dete svedočili su porođaju.

    Otac je odmah poručio veliki beli kamen od klesara, sa imenom i godinama rođenja i smrti, pa ga postavio malo uzbrdo ispod jedne okomite stene. Kao da je tamo sahranio ženu, svi su mu i verovali, iako tu groba nikad nije ni bilo. Poručio je istim kurirom, komšijinim klincem, da se dovede dojilja za Ognjena jer je ostao bez majke. Nije to bila retkost, žene su često umirale na porođajima, a uvek je bilo i onih koje su ostale bez poroda. Dve žalosti se mogu spojiti u jednu setu, gladna usta i dojilja bez deteta, da jedno drugom olakšaju tugu.

    Kad je prva došla, povukao se u drugu prostoriju da joj ne smeta, ali je već posle manje od minuta ona ponovo ušla na vrata, crvena od besa, predala mu dete i izjurila napolje. Isto je prošla i druga, tek je treća, koju je doveo iz najdaljeg sela, sabrala dovoljno snage da mu kaže istinu:

    - Tvoje dete nije od ovog sveta! Uzeh ga u naručje, onako tihog i sivoookog, dadoh mu da sisa. Kako mu usne dodirnuše moju dojku tako u meni usahnu mleko kao da ga nikad nije ni bilo! Nemoj više zvati dojilje, sve će ih usahnuti!

    - A šta da radim? - zavapi otac - umreće od gladi!

    - Razdrobi mrve hleba u vodi, dodaj zrno brašna i napoji ga time. - uzvrati mu bivša dojilja - a sutra zovi neku od veštica da ti reši problem. On za ljudsko mleko nije rođen!

    Posluša jadan otac, razmuti mrve hleba u vodi, doda zrno brašna i kašičicom nahrani Ognjena. Kako mu koja kašičica dotače usne, tako iz nje nestade vode, a mrvice ostadoše suve. Ipak, jeo ih je kao da je već pola godine star i ne zavisi od mleka. Otac u sebi zatomi stravu, već dovoljno zadovoljan i samo tom činjenicom da mu dete nije gladno do zore, pa ga nahrani do sitosti.

    Do zore je sedeo i gledao ga, čekajući da se uspava. Uzaludno, samo ga je posmatrao tim svojim vučjim očima i ćutao.

    Ujutro mu dođoše ćerke sa muževima, radosne i srećne što su dobile brata, uneše silne darove i celivaše ga. Negde oko podneva, kad su već svi otišli svojim putem, začu se kucanje na vratima.

    - Dobar ti dan, domaćine - progovori gošća - čula sam da imaš prinovu.

    - Kakve ti veze imaš s tim? - upita otac staricu u crnom suknu - Ko te uopšte poslao?

    - Poslali me moji, iz gore i šume, kažu: Ima jedan dečak dole u selu što je gladan, idi mu nauči oca šta da mu daje jesti, te dođoh - uzvrati mu

    Enjoying the preview?
    Page 1 of 1