Kipci i popevke
()
About this ebook
Vrhunac svog pjesničkog stvaralaštva Dragutin Domjanić (1875.-1933.) ostvario je u svojim trima zbirkama kajkavske poezije. Svojim dijalektalnim pjesništvom Domjanić je afirmirao modernistički senzibilitet, ali i unaprijedio rubni položaj dijalektalne lirike.
Zbirka "Kipci i popevke" (1917.) Domjanićeva je prva i najbolja zbirka poezije na kajkavskom, koja s kasnijim zbirkama "V suncu i senci" (1927.) te posmrtno objavljenom "Po dragomu kraju" (1933.) sačinjava svojevrsnu trilogiju.
Read more from Dragutin Domjanić
V suncu i senci Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPo dragomu kraju Rating: 0 out of 5 stars0 ratings
Related to Kipci i popevke
Related ebooks
Z mojih bregov Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIzabrane štokavske pjesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIzabrane pjesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIzabrane pjesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIzabrane pjesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPjesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPIK DEČKO NA KARO DAMU: Gedichte in kroatischer Sprache Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPoezija Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPjesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsRukoveti ljubavi Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNevidljivo pismo Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsVolosovo stopalo Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsGundulićev san: Pjesničko viđenje Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIzabrane pjesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIzabrane pjesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOdabrane pripovijetke Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPrijan Lovro Rating: 1 out of 5 stars1/5Pjesmom do Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTijela su laka meta Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPjesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsDom i svijet Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIzabrane pjesme Rating: 5 out of 5 stars5/5Pjesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOdabrane pripovijesti Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsZačuđeni svatovi Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsAko se zovem Sylvia: Poezija Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsJeka Vremena: zbirka pjesama Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsLišće Rating: 5 out of 5 stars5/5Pauline pjesme u prozi – Ja sam Saga Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNabildane oči: Pjesme Rating: 1 out of 5 stars1/5
Related categories
Reviews for Kipci i popevke
0 ratings0 reviews
Book preview
Kipci i popevke - Dragutin Domjanić
Domjanić
Sadržaj
KIPCI
BELE ROŽE
NA KRČE
LIPA
DECA
ROŽNJAK
NOĆNI LOTOS
PAUNI
JESEN
POD VEČER
CIKLAME, KRVAVE CIKLAME...
PRED ZIMU
KAPRICA
FIGURICE
PROŠECIJA
MRAK
ZDENEC
RIBIČI
MESEČINA
ZDRAVA MARIJA
TIHI VAROŠ
POZABLJENI AMOR
STARINSKA
SENJAL SEM
KOSCI
IDE NOĆ...
MEGLE
INTÉRIEUR
INJE
SVETI KRALJ
POPEVKE
MEDJIMORSKA
DOMA NAZAJ
NOĆ
PROTULETNA
KUPINE
POPEVKA
ŠKRLEC
LAN
KIŠA
TIHO PRIHAJA MRAK...
ZVIRANJEK
ROŽE I JAGODE
VETER ZGOREC
VU TVOJEMU SELU
MAK
V SENOKOŠAH
SLUTNJA
SUSEDOVO DETE
V LETU
JAČMEN
DAJ RUKU!
ŽELJA
ŠPANJOLSKA ROMANCA
GROZDJE ZRELI
RUBAČA
AKACIJE
KMIČI SE...
V SNEGU
KAJ NE?!
ZA ZBOGOM
Rječnik
Bilješka o autoru
Impressum
KIPCI
BELE ROŽE
Zmisliš se, mama, tih jutrah tak plavih?
Rosa još s trave se svetila vani,
Stare su vure polahko odtukle,
Glas im je tenek i tih i pospani.
V odprti oblok je dišalo jutro,
A pod oblokom naš vrtek je mali
Budit se počel, i on si je dremal
V mirnoj toj noći, dok vsi smo mi spali.
Zmisliš se grma od rožicah belih?
Tak se razrasel, navek je pun cveta,
Vnoge su zime prek njega vre prešle,
Vnoga su žarka ga grejala leta.
Tesno je k staromu stiskal se zidu,
Da ga prijatel obrani od bure,
K nizkom, obloku se penjale grane,
Čule su, stare kaj šepćeju vure.
Kad si Ti znala čez oblok pogledet,
Kak da su rože oživele bele,
Kak da su dobre Ti dragale ruke,
Kak da su k Tebi privinut se štele.
Nî Ti sad rožah, poginul je vrtek,
Dom je razrušen, raznesli su vsega,
Zdalka se vidi ledina žalostna,
Dom gde se belel na slemenu brega.
Mrtvo je vse, kaj smo imali radi,
Nadu za nadom živlenje nam ruši,
Gineju želje, al samo popevke
Još mi živiju, kak negda, vu duši.
Vu njih navek još ta jutra su plava,
Vu njih još rožice cvetaju bele,
K Tebi dišeće privijaju cvete,
Dobre Ti ruke bi dragati štele.
NA KRČE
Glicinije pak se zaplavile,
I slatko dišeć me pozdravile
I zabil sem dan i živlenje,
Pak mladosti došle su senje.
I z menom na prstih su hodile
I v kraj su med bregi me vodile,
Gde sunce, kak nigde je zlato,
Gde vse mi je drago, poznato.
Tam trni se meni vugibljeju,
I stare se sljive nagibljeju,
Diši mi senokoša ravna,
Mi zdavna se poznamo, zdavna.
Pastiri još ogenj si kuriju,
I šume vu dole se žuriju
I oblak beli se i zgine
Za one tak plave planine.
Tam tiči me drobni nazivaju,
Pred menom se steze ne