Na Tri kralja ili kako hoćete
()
About this ebook
Jedna od najpoznatijih komedija "velikog barda" nama je osobito interesantna jer je radnjom smještena u mističnu zemlju Iliriju, u neimenovani grad u kojemu su mnogi tumači prepoznali Dubrovnik. U središtu zapleta ove razigrane i vesele karnevalske komedije su zamjena identiteta i ljubavni nesporazumi koji iz nje slijede.
Williama Shakespearea (1654.-1616.) se smatra najvećim piscem engleskoga govornog područja, često i književnosti zapadnoga kruga uopće, te jednim od najuglednijih svjetskih dramskih pisaca.
Prijevod: Milan Bogdanović.
William Shakespeare
William Shakespeare was born in April 1564 in the town of Stratford-upon-Avon, on England’s Avon River. When he was eighteen, he married Anne Hathaway. The couple had three children—an older daughter Susanna and twins, Judith and Hamnet. Hamnet, Shakespeare’s only son, died in childhood. The bulk of Shakespeare’s working life was spent in the theater world of London, where he established himself professionally by the early 1590s. He enjoyed success not only as a playwright and poet, but also as an actor and shareholder in an acting company. Although some think that sometime between 1610 and 1613 Shakespeare retired from the theater and returned home to Stratford, where he died in 1616, others believe that he may have continued to work in London until close to his death.
Related to Na Tri kralja ili kako hoćete
Related ebooks
Oluja Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBijeg Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsEneida Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSeljačka buna: Historička pripovijest XVI vijeka Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKralj Lear Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTvrdica: (Aulularia) Rating: 5 out of 5 stars5/5Samostanske drame: Dramatizovana studija u dva dijela (Orgije monaha, Djevica) Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsUkroćena goropadnica Rating: 4 out of 5 stars4/5Otelo Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsDubrovačka trilogija Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMedeja Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsEvgenij Onjegin: roman u stihovima Rating: 5 out of 5 stars5/5U noći Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNovela od Stanca Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKralj Edip Rating: 5 out of 5 stars5/5Zagrebulje Rating: 5 out of 5 stars5/5Vječni Žid u Zagrebu Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsGlumica (Penelopini zapisi) Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOdabrane pripovijetke Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsJunak našeg doba Rating: 5 out of 5 stars5/5Urota zrinsko-frankopanska Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSpojene vožnje Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsLovčevi zapisi Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsElektra Rating: 5 out of 5 stars5/5Hvalisavi vojnik: (Miles gloriosus) Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsAntigona Rating: 3 out of 5 stars3/5Mnogo vike ni za što Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsProlog nenapisane drame Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIfigenija među Taurijcima Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTeuta Rating: 0 out of 5 stars0 ratings
Reviews for Na Tri kralja ili kako hoćete
0 ratings0 reviews
Book preview
Na Tri kralja ili kako hoćete - William Shakespeare
Na Tri kralja
ili
kako hoćete
William Shakespeare
s engleskoga preveo i komentare napisao
Milan Bogdanović
Sadržaj
Likovi
Prvi čin
Drugi čin
Treći čin
Četvrti čin
Peti čin
Bilješke
Rječnik
Bilješka o autoru
Impressum
LIKOVI
ORSINO, ilirski vojvoda
SEBASTIAN, Violin brat
ANTONIO, pomorski kapetan, Sebastianov prijatelj
POMORSKI KAPETAN, Violin prijatelj
VALENTIN, vojvodin dvoranin
CURIO, vojvodin dvoranin
VITEZ TOBIJA PODRIG,[1] Olivijin rođak
VITEZ ANDRIJA GROZNICA[2]
MALVOLIO, Olivijin dvorski
FABIJAN, u službi Olivijinoj
LAKRDIJAŠ,[3] u službi Olivijinoj
SVEĆENIK
PRVI PANDUR
DRUGI PANDUR
SLUGA
GROFICA OLIVIJA
VIOLA
MARIJA, Olivijina djevojka
DVORANI, MORNARI, PANDURI, GLAZBENICI I DRUGA PRATNJA
Čin se zbiva u nekom gradu u Iliriji[4] i na susjednoj obali.
PRVI ČIN
Prvi prizor
Vojvodina palača
(Uđu vojvoda, Curio i drugi dvorani; iza njih glazbenici)
VOJVODA: Ako je glazba hrana ljubavi,[5]
Nek svira — dajte mi je preobilno,
Da presićena želja se razboli
I ugine.[6] — Još jednom pjesmu tu,
Što tiho je izdahnula i uho
Dodirnula mi kao blagi južnjak,
Što preko busena od ljubica
Lavori, kraduć miris im i dajuć!
Već dosta je! Sad nije bilo slatko
Ko prvi put! O duše ljubavi,
Koliko li si živahan i žustar,
Te premda možeš sve u sebe primit
Ko more, ipak ništa u tebe
Ne ulazi, ma kako vrijedno bilo
I uzvišeno, a da ne bi za čas
Izgubilo i vrijednost svu i cijenu.
Toliko slika stvara ljubavno
Čeznuće,[7] da je nestalno nadasve.
CURIO: A nećete li lovit, gospodaru?
VOJVODA: Što, Curio?
CURIO: Pa jelene.
VOJVODA: Ta to
I činim. Lovim svoga najboljeg —
Jer kad mi oči Oliviju prvi
Put ugledaše, kao da se zrak
Od kuge očistio! Isti čas
Pretvorih se u jelena i otad me
Ko zla i ljuta paščad moje želje
Proganjaju.[8]
(Uđe Valentin)
Ej, što mi nosiš od nje?
VALENTIN: Oprostite mi, gospodaru, nisam
K njoj bio pušten — al od djevojke joj
Donesoh evo ovaj odgovor:
Dok sedam punih ljeta ne mine,
Ni samo nebo neće gledati
Neprekriveno lice njeno — već
Pod koprenom će hodati ko duvna
I jednom na dan sobu slanom vodom
Poškropit svu, što oči pali[9] — želeć
Da svježa joj i trajna ostane
U tužnoj uspomeni.
VOJVODA: Kada je
Od tako nježne građe srce joj,
Te bratu se s toliko ljubavi
Odužuje, o kako li će onda
Tek ljubit, kad joj sjajna zlatna strijela[10]
Sva druga bujna čuvstva ubije
Što u njoj žive — kada joj u duši,
U grudima i u srcu,[11] u svijetlim
Tim prijestoljima, punim savršenstva,
Tek jedan moćni kralj se zakralji
I zavlada. — A sada napred, hajdmo
U cvjetnu bašču, gdje u blagoj sjeni
O ljubavi je slatko snivat meni.
(Odu)
Drugi prizor
Morska obala
(Uđu Viola, kapetan i mornari)
VIOLA: U kojoj to smo zemlji, prijatelju?
KAPETAN: U Iliriji, gospođice.
VIOLA: Što ću
Ja tu u Iliriji? Moj je brat
U Eliziju.[12] — Možda srećom nije
Utopio se — je l' te, mornari?
KAPETAN: Pa srećom ste se i vi sami spasili.
VIOLA: O bijedni brate! Možebit je i on
Tolike sreće bio.
KAPETAN: Zaista —
I da vas, gospo, srećom utješim,
To znajte — pošto brod se razbio nam
I dok ste vi se s ono malo ljudi,
Što zajedno se s vama izbaviše,
U nemoćnome čamcu ljuljali,
Zamotrio sam vašeg brata gdje je
Uočio opasnost cijelu pa se
— A u to ga je srčanost i nada
Uputila — za neki jaki jarbol
Privezao, što plovio je morem —
I vidio sam, gdjeno, ko Arion
Na leđima delfina,[13] druguje
Sa valovljem, dok vidjet sam ga mogao.
VIOLA: Na zlata za te riječi. Vlastiti
Moj spas u meni nadu podiže,
Da i on živi, što i tvoja riječ
Potvrđuje. — A znaš li ovaj kraj?
KAPETAN: Da, gospo, dobro, jer sam rodio se
I odrastao do tri dana hoda
Od ovog mjesta.
VIOLA: Tko je ovdje vladar?
KAPETAN: On vojvoda je plemenite ćudi
I imena.
VIOLA: A kako mu je ime?
KAPETAN: Orsino.
VIOLA: A, Orsino! Čula sam
Gdje otac moj ga spominje — i onda
Još nije bio oženjen.
KAPETAN: Pa nije
Ni sada — il doskora nije bio —
Jer ja tek prije mjesec dana odoh
Odavde — i baš onda stalo se
Šaputat — ko što mali vole brbljat
O onome što rade veliki —
Da traži ljubav lijepe Olivije.
VIOLA: A tko je ona?
KAPETAN: Kreposna je djeva,
A kćerka nekog grofa, što je prije
Dvanaest mjeseci umro, stavivši je
Pod okrilje svog sina, njena brata —
No i on vam je iznenada umro,
Pa kako ga je nježno ljubila,
Odrekla se je, kažu, svakog društva
I muških pogleda.
VIOLA: O, kad bih mogla
Da služim gospi toj, a svijet da ne zna
Tko sam i što sam, sve dok sama ja
Ne učinim da dozri prilika.
KAPETAN: E — to bi bilo tegotno izvršit,
Jer ona neće molbu nikakvu
Da čuje — ne, ni vojvodinu.
VIOLA: Kao
Gospodin ti se vladaš, kapetane —
I premda iza lijepe spoljašnjosti
Rugobu često krije priroda,[14]
To ipak držim da ti je i duša
Ovako lijepa ko i spoljašnja
Obilježja? I zato molim te —
Naplatit ću ti obilno — zataji
Tko jesam, i pomozi mi da tako
Preodjenem se te će odgovarat
Mom naumu. Ja hoću vojvodu
Da služim — ti ćeš me ko haduma[15]
Prikazat njemu — neće ti biti žao,
Jer ja ti pjevat umijem i glazbom
Raznovrsnom ga razgovarati,
Te vrijedan ću se službe te pokazat.
Što k tome treba, sve još biti može,
Kad moj se duh i tvoja šutnja slože.
KAPETAN: Pa dobro — ja ću sama biti njemoća —
I ako pisnem, stigla me sljepoća.
VIOLA: Zahvaljujem ti — vodi me!
(Odu)
Treći prizor
Olivijina kuća
(Uđu vitez Tobija i Marija)
VITEZ TOBIJA: Što do bijesa misli moja nećaka da toliko žali za svojim pokojnim bratom? Tuga bome podgriza život!
MARIJA: Bora mi, viteže Tobija, trebalo bi da se noću ranije kući vraćate. Vašoj se nećaki, a mojoj gospodarici nimalo ne sviđa i mnogo vam zamjera što tako dugo izostajete.
VITEZ TOBIJA: E — ali meni se sviđa, bez zamjere.
MARIJA: Trebalo bi ipak da se krećete u nekim granicama urednosti.
VITEZ TOBIJA: Urednosti? Pa kako da budem uredniji? Zar nije ovo odijelo dosta uredno da u njemu pijem. Pa i ove čizme — ili ako nisu, neka se objese o svoje vlastite petlje.
MARIJA: To će vas bančenje i pijančevanje upropastiti. Jučer je gospođica o tom govorila — i još o nekom ludom vitezu što ste ga onomadne noću ovamo doveli da je prosi za ženu.
VITEZ TOBIJA: Što — o vitezu Andriji Groznici?
MARIJA: Da, o njemu.
VITEZ TOBIJA: Pa to je ljudina da mu nema ravnog u svoj Iliriji.
MARIJA: Pa onda?
VITEZ TOBIJA: Ima vam on tri tisuće dukata na godinu.
MARIJA: Svi će mu ti dukati biti jedva za godinu dana — jer on je prava luda i raspikuća.
VITEZ TOBIJA: Sram vas bilo što tako govorite! On gudi u viola di gamba[16] i govori tri ili četiri jezika riječ po riječ naizust, a priroda ga je obdarila kojekakvim darovima.
MARIJA: Da, baš kojekakvim jer je ne samo luda, nego i velik kavgadžija — i da nije u njega dar kukavičluka, koji blaži i uslišivši njegovu svadljivost, dobio bi zamalo i grob na dar, kako vele pametni ljudi.
VITEZ TOBIJA: Tako mi ove desne ruke, to govore hulje i klevetnici. A tko su ti?
MARIJA: Oni isti koji pored toga vele da se on noću opija u vašem društvu.
VITEZ TOBIJA: Pijući u zdravlje mojoj nećaki! Ja ću joj piti u zdravlje doklegod bude vina u Iliriji i dok mi bude moglo kroz grlo da teče. Nitkov je i kukavica tko neće da pije u zdravlje mojoj nećaki dok mu se mozak ne zavrti kao općinski zvrk.[17] Ej, curo — castiliano vulgo[18] — jer evo gdje dolazi vitez Andrija Groznica.
(Uđe vitez Andrija Groznica)
VITEZ ANDRIJA: Vitez Tobija Podrig? Kako je, viteže Tobija?
VITEZ TOBIJA: Mili moji viteže Andrija!
VITEZ ANDRIJA: Pomoz' Bog, lijepa goropadi!
MARIJA: Bog pomogao, gospodine!
VITEZ TOBIJA: Nuder, viteže Andrija, nuder!
VITEZ ANDRIJA: Što je to?
VITEZ TOBIJA: Sobarica moje nećake.
VITEZ ANDRIJA: Draga gospođice Nuder, htio bih se s vama bolje upoznati.
MARIJA: Meni je ime Marija, gospodine.
VITEZ ANDRIJA: Draga gospođice Marija Nuder —
VITEZ TOBIJA: Ne razumijete, viteže. Nuder
znači: navalite, nasrnite, saletite je, zaokupite!
VITEZ ANDRIJA: Vjere mi, ne bih se htio miješati s njom u ovom društvu. Znači li to nuder
?
MARIJA: Zbogom, gospodo!
VITEZ TOBIJA: Ako je pustiš da tako ode, volio bih da nikad više mač ne potegneš.
VITEZ ANDRIJA: Ako tako odete, gospođice, volio bih da nikad više mač ne