Ukroćena goropadnica

Bogdanović

Sadržaj

Prolog

Prvi čin

Drugi čin

Treći čin

Četvrti čin

Peti čin

Bilješke

Rječnik

Bilješka o autoru

Impressum

Lica

a) U PROLOGU:

LORD

KRSTA LISAC,[1] kotlokrpa

PAŽ

KRČMARICA

Plemići, lovci, sluge.

b) U KOMEDIJI:

BAPTISTA, plemić u Padovi

VINCENZIO, trgovac iz Pise

PETRUCCIO, plemić iz Verone

LUCENZIO, Vincenciov sin

ŠKOLNIK

KROJAČ

TORBAR[2]

BAPTISTIN SLUGA

UDOVICA

Sluge, stražari.

Događa se koje u Padovi, a koje u Petrucciovoj kući na selu.

Prolog

PRVI PRIZOR

Pred nekom pivarom u pustari

(Uđu Krčmarica i Lisac)

Lisac. Zapaprit ću ja vama, vjere mi.

Krčmarica. Hoćete li u klade,[3] ništarijo?

Lisac. Vi ste bezobraznica! Lisci nisu ništarije. Zagledajte u kroniku — mi smo ovamo došli s Rikardom Osvojiteljem.[4] Zato paucas pallabris[5], neka teče voda, kud je tekla — iš!

Krčmarica. Dakle vi ne ćete da platite čaše, što ste ih razbili?

Lisac. Ne ću — ni pare! Hajde, Jerko — pođi u svoj hladni krevet, pa se zgrij.[6]

Krčmarica. Znam ja, što mi je raditi. Treba da idem po desetara.[7]

(Ode.)

Lisac. Po desetara, jedanaestara ili dvanaestara, ja ću mu odgovoriti po zakonu. Ne popuštam ni mrve. Neka dođe, ali u miru i ljubavi.

(Legne na zemlju i zaspi.)

(Rogovi zatrube. Dođe Lord iz lova s lovcima i slugama.)

Lord. Naređujem ti, lovče, pazi dobro

Na pse. Veseljka[8] s lanca ne puštaj,

Jer ubogo se pseto zapjenilo —

A Šarka sveži s ovim glasnim kerom.

A jesi l', momče, Bijelka vidio,

Gdje junački se držao na uglu

Živice, a na posve hladnu tragu?

Za dvaest funti ne bih toga psa

Izgubit htio.

Prvi lovac.                    Pa i Kudro je

Baš tako dobar, gospodaru. Čim bi

Izgubio svoj slijed, već zaštekto je

I dvaput danas najskrovitiji je

Iznàšo trag. Za boljeg psa ga držim.

Lord. Ti ludo! Da je Jeko tako hitar,

Od dvanaest takvih bio bi mi draži.

Nahrani ih i sve ih dobro čuvaj,

Jer sutra mislim opet loviti.

Prvi lovac. Da, gospodaru.

Lord.                              Što je to? Je l' mrtvac

Il pijanica? Gledaj, diše li?

Drugi lovac. Da, gospodaru, diše. Al da nije

Od piva vruć, ta postelja bi bila

Za tvrdi san mu nešto prehladna.

Lord. Živinče gadno! Leži kao svinja. —

O mrska smrti, kako li je ružna

I gnusna tvoja slika. Gospodo,

Poigrati se hoću s tim pijancem.

Što mislite — da položimo njega

U krevet, pokrit platnom mekanim,

I prstenje mu stavimo na prste

I večeru mu slasnu spremimo

Uz postelju, a odabrane sluge

Da budu uza nj, kad se probudi

Zar ne bi onda prosjak taj sâm sebe

Zaboravio?

Prvi lovac.               Mislim, gospodaru,

Da bȉ, zacijelo.

Drugi lovac.                  Bilo bi mu čudno,

Kad probudi se.

Lord.                         To bi njemu bilo

Ko blažen san, ko pusto priviđenje.

Pa dignite ga i valjano šalu

Udèsite. U najljepšu mi sobu

Odnesite ga oprezno — po sobi

Sve raskošne mi slike povješajte,

Operite mu glavu ružičnom

I toplom vodom — drvo mirisno

Zapalite, da sva mu odaja

Zamìrišê — naručite mi glazbu,

Da slađano, božanski mu zazveči,

Kad probudi se. Ako prozbori,

Budite spremni pa ga zapitajte

S poniznošću i smjernim poštovanjem:

»Što želi nam naložit vaša milost?«

I nek mu jedan pruži srebrn sud,

Sav cvijećem posut, s vodom ružičnom,

A drugi vrč mu preda, treći ručnik —

I pitajte ga: »Hoće l' vaša milost

Ohladit ruke?« Jedan budi spreman

S odijelom sjajnim, pa nek pita njega

U kakvo da ga ruho odjene,

A drugi nek mu govore o psima

I konjima i da se gospa mu

Žalosti stoga, što je bolestan.

Da lud je bio, uvjerite njega,

A kada reče, tko je, kažite mu,

Da sanja, jer je ugledan gospodin. —

To, braćo draga, kako valja, sve

Uradite — i bit će zabava

Nadà sve sjajna, samo valja mudro

Udèsiti je.

Prvi lovac.          Jamčim, gospodaru,

Da tako ćemo glumit uloge

I tako ćemo istinski bit revni,

Te on će držat, da je uprav ono,

Što reknemo.

Lord.                         Pa dignite ga dakle

I oprezno ponesite u krevet,

A kad se prene, svaki na svoj poso.

(Lisca odnesu. Trublja zatrubi.)

Ej, momče, idi, gledaj, kakva trublja

To trubi?

(Prvi sluga ode.)

               Možda ugledan gospodin,

Što putuje pa želi počinuti.

(Prvi sluga se vrati.)

Ej, tko je?

Prvi sluga.           Ako vašoj milosti je pravo,

To glumci su, što službu nuđaju

Gospodstvu vašem.

Lord.                                   Neka dođu amo!

(Uđu glumci.)

Ej, zdravo, braćo!

Glumci.                              Vašoj milosti

Naš smjerni poklon.

Lord.                                     Mislite li ovdje

Večeras ostat?

Drugi glumac.           Ako našu službu

Gospodstvo vaše prihvaća —

Lord.                                              Svim srcem.

Ovog se momka sjećam, kad je jednom

Najstarijega sina glumio

Seljakova. To bješe, kad ste vi

Onako lijepo djevu prosili.

Ne spominjem se vašeg imena,

Al ulogu ste svoju zaista

Valjano shvatili i prirodno

Odglumili.

Prvi glumac.                To bješe Soto, držim,

Što misli vaša milost.

Lord.                                     Zaista.

Baš izvrstan si bio ù tome. —

U dobri čas mi dođoste — napose

Jer spremam neku šalu sad, u kojoj

Vještina vaša mnogo može vrijedit.

Gospodin tu je neki, koji će

Večeras vašu igru gledati —

Al bojim se, da ne ćete se moći

Nadvladat, videć vladanje mu čudno

— Jer nikad nije milost njegova

Još glumu vidjela — i da ćete se

Nasmijati i time ga uvrijedit,

Jer znajte, ako tek nasmiješite se,

Razljutit će se on.

Prvi glumac.                 O, ne bojte se,

Nadvladati se znamo, gospodaru,

Pa da je čudak najveći na svijetu.

Lord. U izbu ih odvedite i sve

Ugostite mi prijazno te ništa

Ne štedite, što moja kuća pruža.

(Ode prvi sluga i glumci.)

(Drugom slugi.)

Vi pođite mom pažu Bartolu —

Pa nek se sav u ženske haljine

Preòdjenê. U sobu ga pijancu

Odvedite i zovite ga gospom,

I činite mu poštu. Ako hoće

Da steče moju ljubav — recite mu,

Nek vlada se i kreće pristojno,

Onako, kako vidio je gospe

Gdje ugledne se vladaju spram svojih

Muževa. Tako blag i tih nek bude

I ponizan i smjerno nek se klanja

I neka pita: »Što zapovijeda

Gospodstvo vaše, pa da vaša gospa

I pokorna vam žena uzmogne

Pokazat svoju odanost i ljubav.«

A onda ga nek nježno zagrli

I zamamno ga cjeliva i suze

Nek prolijeva s golèmê radosti,

Jer plemeniti muž joj ozdravio,

Što sâm je sebe sedam ljeta držo

Za jadna tek i gadna prosjaka.

Pa ako ne zna momčić taj ko žena

Da roni kišu suza hinjenih,

Poslužit će mu za tu svrhu luk,

Što potajno u rupcu će sakriven

I preko volje vodu nȁ oči

Da natjera. Izvršit gledaj sve to,

Što brže možeš, onda ću ti dati

Još uputa.

(Drugi sluga ode.)

                  Znam, da će dječak taj

Prisvojit dobro glas, milinu, hod

I kretnje ženske. Čeznem, da ga čujem,

Gdje pijanicu mužem će nazivat

I kako će se moji ljudi jedva

Od smijeha uzdržavat, čineć poštu

Prostaku tome. — Svjetovat ih idem

A možda će i moja nazočnost

Zauzdati im prȅdbijesnu radost

Što inače bi premašila mjeru.

(Odu.)

DRUGI PRIZOR

Spavaonica u Lordovoj kući. Lisac, preodjeven u sjajnu noćnu haljinu; sluge, od kojih jedni drže odijelo, drugi zdjelu i vrč i ostalo, što treba.

(Uđe Lord, odjeven kao sluga.)

Lisac. Pehar žitkog piva, ako Boga znate!

Prvi sluga. Zar ne bi možda čašu sekta vaše

Gospodstvo?

Drugi sluga.           Ne će l' vaša milost kušat

Konzervirano voće?

Treći sluga.                          Kakvo će

Odijelo danas vaša milost uzet?

Lisac. Ja sam Krsta Lisac — ne zovite me ni milošću ni gospodstvom. Sekta nisam pio, otkako me je mati rodila, a ako mi hoćete dati konzerva, dajte mi konzerve od govedine. Ne pitajte me, kakvo odijelo hoću da nosim, jer u mene nema više zabuna nego leda, ni više čarapa nego nogu, ni cipela nego stopala — štaviše kadikad nemam ni toliko cipela koliko stopala ili su mi cipele takve, da mi nožni prsti kroz naplate izviruju:

Lord. O, Bog nek vašu milost oprosti

Te puste tlapnje! Tako moćan čovjek

I takva roda, tako bogat, slavljen,

Od tako gadnog đavola da strada!

Lisac. Što, zar mi hoćete uzeti pamet? Zar ja nisam Krsta Lisac, sin starog Lisca s pustare Motovila — rodom torbar, odgojem grebljar, koji se poslije provrgao u medovođu, a sad sam po zanatu kotlokrpa? Pitajte Maru Sikiricu, debelu krčmaricu u Vinskoj Bari, da li me ne poznaje. Ako ona reče, da me nema na rovašu za pivo sa četrnaest