Urar: Novela (Hrvatsko Izdanje) (Croatian Edition)

Sinopsis

—Pitajte kako možete osvojiti sat u vremenu—

.

Mary O'Connor ima puno većih problema od činjenice da je njen sat stao u 15:57. Kada je odnijela svoj sat ljubaznom gospodinu na popravak, osvojila je jedinstvenu nagradu: priliku da ponovno proživi jedan sat svoga života. Međutim, Sudbina ima stroga pravila vezana za to tko se i kako može miješati u prošlost, uključujući i upozorenje da ne smije učiniti ništa što bi stvorilo vremenski paradoks. Može li se Mary pomiriti s pogreškama za kojima najviše žali u životu?

.

Dirljiva priča. Dobiti priliku promijeniti ono za čim najviše žališ je stvarno prilika koja se rijetko dobiva! —Reader review

.

Vrlo dinamična i dramatična priča… da imamo priliku promijeniti povijest, bi li to napravili? —Reader review

.

Dirljiva kratka priča na temu iz Norveške mitologije. Vrijeme je dar, a ponekad i posljednja prilika… —Dale Amidei, autor

.

Što ako možeš neke stvari učiniti iznova?

URAR

(Novela)

napisala

Anna Erishkigal

Hrvatsko Izdanje

Prevodila Magdalena Šimunec

Copyright 2014 – Anna Erishkigal

Sva prava pridržana

Posveta

Posvećujem ovu knjigu ujaku Hubertu, ljubaznom čovjeku koji je svoj život posvetio održavanju malih, značajnih stvari. Svi smo uvjereni da će sve i više nego savršeno funkcionirati s tobom tamo da podmazuješ sve zupčanike.

Pregled sadržaja

Sinopsis

Posveta

Pregled sadržaja

Putovanje glavne junakinje Mary

Poglavlje 1

Poglavlje 2

Poglavlje 3

Poglavlje 4

Poglavlje 5

Poglavlje 6

Nornovi H.L.M.

Nornovi

Molim vas trenutak vašeg vremena…

Pridružite se mojoj grupi čitača

Pregled: Antikni Heroji

O spisateljici

O prevoditelju

Ostale knjige

Autorsko pravo

Putovanje glavne junakinje Mary

Poglavlje 1

Sat je stao u 15:57 u srijedu, 29. siječnja. Bio je običan dan, ispunjem brigama oko toga hoću li ga provesti u knjižnici s druge strane rijeke kako bih na vrijeme završila svoj završni seminar za ovaj semestar ili ne. Nije bilo nikakvog osjećaja gubitka ili straha kojem se ne može oduprijeti, jer to dvoje su emocije s kojima se suočavam od kada postojim, samo me pratio taj neki osjećaj kao da mi je odjednom ponestalo vremena. Valjda sam pogledala u taj sat dvadesetak puta prije nego sam shvatila da se zidni sat pomaknuo u budućnost, a moj na zapešću ostao na 15:57.

Gledala sam kroz prozore autobusa dok je prolazio pored tvornica tekstila koje su se uzdizale iznad Park Pansiona-a kao ogromne citadele, napravljenje od crvene cigle. Lovačko zeleni paviljon stajao je napušten pod snježnim pokrivačem, osjetljive sige leda blistale su na rešetkama poput anđeoskih suza. Josh me jednom tamo odveo na koncert, jedan od onih besplatnih, kada je vani još uvijek bilo dovoljno toplo. Stiskala sam šaku na svojim prsima i pokušava se prisiliti da gledam kroz drugi prozor, pretvarajući se da me zanima City Magnet škola, kako smežurani, stari vijetnamski čovjek koji je sjedio u prolazu do mog ne bi mislio kako budljim u njega.

Autobus je skrenuo iza ugla, prošao pored reda pansiona, trokatnica, koji su izgledali kao da ne pripadaju gradu koji se sada sastoji od spremišta i uredskog prostora. Tijekom Industrijske revolucije, čitava generacija žena napustila je svoje farme kako bi radila u tvornici tekstila, na isti način na koji mladi sada napuštaju svoje male gradove kako bi pohađali sveučilište koje su okruživale rijeke. Tada, kao i sada, poslovi su se održavali u masovnim ciglenim zgradama koje su se nalazile na kanalima, samo sada tvornica proizvodi pletivo visokoteknološkog tipa: tehnologijom, znanošću i inženjeringom.

Pazila