ARNOLD S LEESE S.

ID VSK R UAL A DOV KA RITU LNA UBO U OJSTVA A

MOJA NEBITNA OBRANA

i Razmiljanja u zatvoru i izvan njega o temi

IDOVSKA RITUALNA UBOJSTVA

A R N O L D S. L E E S E

Posveeno bez doputenja Gosp. OLIVER LOCKER-LAMPSONU,

i

Uvaenom gosp. sucu lordu GREAVES

LONDON: The I.F.L. Printing & Publishing Co., 30, Craven Street, W.C.2. 1938.

"Duu nisu imali, ni porijeklo; Ni razum, ni voe, Nisu bili skloni znanju, niti pismenosti, Niti ih je Bog udostojao svojeg pogleda" Britanska Edda.

"Va je otac avo, i vae su elje ispunjenje oeve volje. Vi ste ubojice od poetka!. . . ." Evanelje po Ivanu, VIIIi, 44.

"Kako bi unitili presti herojstva oznaenog kao politiki zloin, svrstati emo ga zakonski jednako kao krau, ubojstvu ili bilo koji drugi odvratni zloin. Javno mnijenje e tada biti zbunjeno i spomenuti prekraj e pasti u nemilost, ljudi e se prema njemu odnositi kao i prema svim drugim zloinima!". Protokol 19, Protokoli Sionskih Mudraca.

"Ako elim ubiti takora tapom, i stjeram ga u kut, onda se ne trebam ljutiti ako me on pokua bijesno ugristi. Moj posao nije ljutnja, ve ostati smiren, kako bi se koncentrirao na to da ga udarim nogom kada bude najbolji trenutak za to." A. S. Leese, govor na izlazu iz zatvora, 17th Velj.., 1937,

SADRAJ:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20.

rtvovanje ljudi i semitska tradicija..str.8 Rasni poticajstr.9 rtvovanje ljudi i idovska religija...str.12 Motiv i priroda idovskog ritualnog ubijanja..str.15 Zaostatak iz dana vradbina i crne magije...str.17 Moe li se tako neto dogoditi i danas?str.19 idovsko ritualno ubijanje u Engleskoj prije protjerivanja 1290 godine......str.23 Autentini sluajevi ritualnog ubojstva u Starom i Srednjem Vijeku (od 1190. do 1510. g)...str.28 Autentini sluajevi ritualnog ubojstva u sedamnaestom i osamnaestom stoljeustr.36 Autentini sluajevi ritualnog ubojstva u devetnaestom stoljeu..str.37 Autentini sluajevi ritualnog ubojstva u ovom stoljeu.str.49 idovska obranastr.53 Dokazi dati od strane preobraenih idova..str.58 Sluajevi koji su potvreni od strane vaeih vlasti.str.63 Stav katolike crkve o idovskom ritualnom ubijanju..str.65 Stav protestantske crkve o idovskom ritualnom ubijanju..str.72 Drugi uvjerljivi sluajevi.str.73 Dva bolesna dogaaja..str.76 A to emo sa ovim?.str.77 Nebitna razmatranja..str.79

UVOD

etnaestog srpnja 1936. godine, gospodin Oliver Locker Lempson, lan Parlamenta, prijatelj obitelji Rothschild iz djetinjstva, je u donjem domu engleskog Parlamenta upitao je li dravni tuitelj predloio pokretanje pravnog postupka protiv autora ili izdavaa Faista, publikacije u ijem se srpanjskom izdanju spominjala idovska praksa ritualnog ubijanja.

Dravni tuitelj je odgovorio da se razmatra pokretanje spomenutih mjera. Kao krajnji rezultat ovih razmatranja, ja sam 21. rujna 1936. godine osuen na est mjeseci zatvorske kazne. Sudac je u ovom sluaju bio mason 31. Reda kotskog Rituala. Ono to je ovdje znaajno primijetiti jest to da se donesena presuda odnosila ne samo na spominjanje teme ritualnog ubojstva, to po tuiteljstvu ne bi bilo dovoljno za postizanje njihovog cilja moga uutkavanja, ve i na cijeli sadraj srpnja izdanja Faista, prije svega na rijei za koje je u tekstu navedeno da su idovi dozvolili njihovo koritenje. Prema zakonu o kleveti, istinitost mojih reenica u kojima se govori o ritualnom ubojstvu nije mogla biti iskoritena kao argument u mojoj obrani; Zakon je smatrao da je dovoljno to to su spomenute izjave bile napisane, i to to one, prema Njegovoj Visosti, izlau idovsku vjeru sumnji i uvredi, to predstavlja povredu zakona. Izaao sam na suenje sasvim dobro pripremljen; ako bi istinitost mojih tvrdnji bila izazvana, mogao sam potkrijepiti te svoje izjave dane u Faistu, i ak sam bio spreman zahtijevati da Kralj, odnosno tuitelj, iz Ureda za dravne zapise donese ono to se zove dravni registar za povjerljive informacije i patente, u kojem je navedeno da je idovsko ritualno ubijanje, to se tie ove zemlje, utvrena injenica! Ipak, sudac je zabranio da se branim na ovaj nain, nije bilo vano tko je jo optuio idove za ritualno ubijanje, niti koliko esto se ono deavalo, niti koje povijesne injenice sve ovo dokazuju, niti koliko esto su pravomone sudske vlasti donosile odgovarajuu presudu; tako, kada sam upitao inspektora Kitchnera, jedinu osobu koja je svjedoila protiv mene: Kada ste dobili ovaj sluaj, je li je na vas utjecalo uvjerenje da je ritualno ubijanje neto to pripada nekim prolim

vremenima?, i kada je on odgovorio: Da, sudac je intervenirao sa primjedbom: Istinitost klevete ne moe biti dio obrane, jo jednom to istiem. Dalje, Dravni Tuitelj, koji je ovdje nastupao u ulozi savjetnika Optube, je prekinuo moje drugo pitanje postavljeno istome svjedoku, komentirajui: Primijetio sam da je sasvim korektno navedeno da branitelju ni u kome sluaju nije dozvoljeno da opravdava ono to je objavljeno dokazujui ovaj otpadak od buntovne klevete. Sudac je na to rekao: Ja takoer tako razumijem zakon. On mi je time stavio do znanja da e u daljem toku suenja ovakav nain obrane predstavljati nepotivanje suda, poto je istinitost klevete nebitna za ovaj sluaj! To je moda u skladu sa zakonom, ali ne i sa pravdom! Istina o ritualnom ubijanju bi bila posljednja stvar koju bi skrivena judeo-masonska ruka eljela! Otkako sam 6. veljae 1937. godine izaao iz zatvora, ja sam, sve do nedavno, bio previe zauzet da bih pisao na temu ritualnog ubijanja; ipak, znajui da, ak i meu onim koji su zaokupljeni antiidovskim radom, postoje ljudi koji, poto sami nisu nikad istraivali ovo pitanje, i dalje misle ne samo da idovsko ritualno ubijanje ne postoji, niti je postojalo u prolosti, ve i da ono predstavlja izmiljotinu suludih antiidovskih fanatika, za mene, koji sam istraivao ovu temu u svojoj borbi protiv idova, postaje neophodno da, preko ureivanja i objavljivanja ove knjige, poduzmem potrebne korake u cilju odbrane svoje reputacije potenog ovjeka. Ono za to me je sudska procedura sprijeila da napravim kao dio svoje obrane, ja sada inim na ovim stranicama, i ne strepim pred zakljucima do kojih e stii moji itatelji. idovska financijska sila, koja kontrolira ovu zemlju, kao i veinu drugih zemalja, uvijek je poduzimala sve mogue korake u cilju preuivanja teme ritualnog ubijanja. Razlog je to to je ritualno ubijanje dinamit koji je istjerao idove iz Engleske 1290., iz panjolske 1492. godine, kao i iz Njemake u nae vrijeme. idovi to znaju; i ja to takoer znam! Ipak, ne postoji britanski zakon, niti postoji 11. zapovijed, koji bi zabranili idovsko ritualno ubijanje u ovoj zemlji. Knjiga Richarda Burtona o ovoj temi je bila objavljena ubrzo poslije njegove smrti, pred kraj prolog stoljea; Streckova knjiga, u kojoj se idovi brane od navedenih optubi, prevedena je i objavljena u Engleskoj 1909. godine; dok je idov C. Roth objavio svoje djelo idov i kleveta o ritualnom ubijanju 1935. godine. U Francuskoj, kao i u Njemakoj, na snazi je sloboda govora po ovom pitanju. Ja

izazivam i ogluujem se o judeo-masonsku silu, koja vlada ovom zemljom, objavljujui ovaj rad 1938. godine, ne samo kao dio svoje obrane, ve i u javnom interesu otpora napadu na slobodu govora, do kojeg brzo dolazi svuda gdje postoji neka kritika sadanjeg ili prolog ponaanja idova. Takav napad zasniva svoj uspjeh na smijenoj optubi po kojoj se time to se govori istina o njima naruava mir! Ja ovo radim kako se idovi ne bi jednostavno izvukli zahvaljujui moi novca i masonerije, izbjegavajui teret optube koja je, po mom sudu, bila vie puta u toku povijesti dokazana protiv nekih od njih. Moj cilj je, i uvijek je bio, usprkos onome to je moj masonski sudac morao rei o tome, da izmijenim utvrenu dravnu injenicu, tj. izjednaavanje statusa idova u ovoj zemlji sa Britancima, to su prilike koje ugroavaju nau civilizaciju, i da prosvijetlim javnost po pitanju njihove istinske prirode kao bia sa instinktima u potpunosti nesuglasnim sa naim instinktima, kako bi se oni mogli, legalno i miroljubivo, premjestiti i otii u svoj Nacionalni Dom u kojem e morati ivjeti u zajednitvu. U ovom cilju, ja slijedim trag najveeg od engleskih kraljeva, Edwarda I, koji je 1920. godine istjerao idove sa ovih obala. Ouvanje slobode govora zahtjeva da idovsko ritualno ubijanje postane predmet otvorene diskusije, kao kod Sata i Taga te rtvovanja aztekog Meksika. Sve je ovo ritualno ubijanje koje bi se, kao u sluaju idova, prakticiralo do dana dananjeg da se Arijci nisu umijeali i ovo sprijeili. Ako svijet smatra da ja u ovoj knjizi nisam obranio svoj sluaj, neka mi se smiju! Ja to mogu podnijeti! Ali mogu li to idovi? idovska Kronika (od 25. rujna 1936. godine) se, poslije mojeg suenja, alila da idovi nisu imali priliku pobiti optube za ritualna ubojstva. E pa sada imaju priliku! ARNOLD LEESE 1.oujka 1938. godine --------------U pripremi ovoga rada primio sam nezamjenjivu pomo od lanova imperijalne faistike lige, koji nisu traili zahvalu za to. elim obavijestiti itateljstvo da sam primio pismo od gospodina G. iz Bristola, te od urednika ''Le Crime Rituel chez les Juifs'' koje je napisao gospodin A. Monniot, i na kraju od autora lanaka u ''Le Miroiru'', gospodina A. Arcanda.

--------------Za puni osvrt na suenje Arnoldu Leeseu iz 1936. godine pogledajte ''Faist'' iz rujna 1936. godine, u kojem se prenosi sve vezano uz optube za moje navodne klevete, a koji je izdan od strane imperijalne faistike lige, , 30, Craven Street, W.C.2. Bez potarine.

MOJA NEBITNA OBRANA:

IDOVSKO RITUALNO UBIJANJE I POGLAVLJE RTVOVANJE LJUDI I SEMITSKATRADICIJA eosporno je da su prastari Semiti pokazivali posebnu sklonost ka prinoenju rtve u krvi svojim bogovima. U tipinoj idovskoj prii Abraham nudi da noem ubije svog prvoroenog sina Izaka. To je njegova ponuda Jahvi. Jo tipinija je semitska ideja po kojoj njihov bog zahtjeva takvo ubojstvo. U Iskopavanjima kod Gezera, R.A.S. Macalister nam kae da su na svim semitskim nivoima naena tijela rtvovane male djece; ovaj rad, uz slike, opisuje ostatke spomenutih rtava. Izaija optuuje idove da raspaljuju sebe sa idolima pod svakim zelenim drvetom, ubijajui djecu u dolinama, pod zasjeenim stijenama. Postoje mnogi dijelovi Starog Zavjeta koji govore o rtvovanju djece Molohu. Po rijeima veleasnog J. Kittoa u Enciklopediji biblijske literature iz 1895. godine: njihovi oltari su bili natopljeni ljudskom krvlju, od vremena Abrahama do pada kraljevstava Judeje i Izraela. G.A. Dorsey pie u Civilizaciji (Hemisha Hamiltona): Prema povijesti, njihov hram u Jeruzalemu je, poput hinduistikih i aztekih hramova, predstavljao pravu klaonicu sa rtvovanjima koja su slijedila u nizu.

idovska enciklopedija (1904. godina, VIII Vol., str. 653) kae: Prema tome, injenica koja je sada opeprihvaena kod kritiki razmiljajuih znanstvenika kae da su u posljednjim danima kraljevstva ljudske rtve bile nuene Jahvi kao kralju ili savjetniku naroda, i da Proroci ovo nisu odobravali ... Sam Isus, u svom obraanju Farizejima (evanelje po Ivanu VIII, 44), njih optuuje da su tradicionalno ubojice, to ne moe oznaavati nita drugo do ritualno ubijanje: Va je otac avo; i slasti oca svoga elite initi: on je krvnik ljudski od poetka. Ovo je knjiga sa kojom se svjedoci zaklinju kada izlau dokaze protiv ''antisemita, ljudi koji otkrivaju idovsko ubijanje kranske djece! Rabinizam nije nita drugo do nastavak farizejizma, jedna cijela narasla bujica korumpiranih uenja, gledita i konkretnih akcija, iji su dijelovi nastavili svoje postojanje do Kristovih dana i koji su postojali i u vrijeme Jezdre, i unazad sve do svog praizvora, religiozne filozofije izokrenutog zoroastrizma.(Veleasni J. Kitto, Enciklopedija biblijske literature) Tradicionalni put je, znai, neprekidan i on vodi prema rabinizmu.

II POGLAVLJE RASNI POTICAJ eki ljudi kau da je Talmud ono to je uinilo idova onim kakav on jest. Moje stav je drugaiji. Kaem da je idov stvorio Talmud onakvim kakav jest. Vjerujem da poticaj za rtvovanje ljudi ne dolazi od religije, ve od rase; mislim da je ova ideja originalna, i do nje sam doao sa promatranjem jedne konkretne rase, poznate kao jermenoidska ili bliskoistona rasa, za koju smatram da ima izraen instinkt prema sadizmu. Vjerujem da kod idovske nacije postoji izrazita jermenoidska, odnosno, bliskoistona crta, i da na njoj lei odgovornost za mnoge neugodne idovske osobine i aktivnosti, meu njima i ritualno ubijanje.

idovi su narod bez svog doma, a ne rasa; oni predstavljaju mjeavinu rasa, i rasni sastojak koji se kod njih najee moe nai je jermenoidski ili, kako se ponekad naziva, bliskoistoni. Druge rase koje su u najveoj mjeri povezane sa idovskim tipovima, svejedno da li govorimo o Akenazima ili Sefardima, su mongolska, negroidna, orijentalna i (bijela) alpska. Izgleda da je centar jermenoidske rase u Maloj Aziji, gdje je dominantna ne samo kod idova, ve i kod Jermena, i sastavni je dio krvi Turaka, Sirijaca, Gruzijaca, i ak i Kurda. Iz ovog azijatskog centra, istinska nesrea jermenoidske krvi se rairila u svim pravcima. Ona je u prvim stoljeima poslije Krista napredovala kroz Hazarsko Carstvo, koje je doivljavalo svoj procvat oko 730. godine nove ere. Vladar ove zemlje se preobratio u idovsku veru i natjerao svoj narod da uini to isto. Ova rasa se prema jugu proirila preko teritorija Arabije, Egipta, Sahare i junog Alira. Prema zapadu, ona je zatrovala stanovnitvo balkanskih drava i Grke, Krete, june Italije, Sicilije i panjolske. Prema istoku, ona je prodrla u Afganistan i Penedab. Preko idovske nacije ona je, kao to svi znaju, zaprljala skoro sve emlje svijeta. Jermenoidska rasa ima sljedee fizike karakteristike: visina i graa, prosjena; glava mala gledano prema rastojanju od potiljka prema licu, sa velikim i mesnatim nosom iji je vrh savijen nanie. Usne su (u manjoj mjeri) istaknute. Kosa je crna i kovrava, koa je boje garei, i oi su crne ili smee. Ono to je karakteristino za ovu rasu jest da je lubanja na zadnjem dijelu spljotena; drugim rijeima, jermenoid nema zadnju stranu glave. Takoer, postoji i tendencija da se obrve sastaju iznad nosa. Brada je obino slabo razvijena. Po temperamentu, jermenoid predstavlja suprotnost prostodunosti. On se ne odlikuje velikom koliinom domiljatosti, to se esto moe vidjeti i po njegovom izrazu lica. On je dobar u voenju poslova zbog svoje naklonosti prema beznaajnim detaljima, i svom poznavanju najniih strana ljudske prirode. On obino nije obdaren sa mnogo hrabrosti, ali je zato namjerna okrutnost dio njegove prirode koja se previe esto iskaljuje. Duh osvete, i gajenje mrnje prema bilo kome tko bi mu se suprotstavio, su u velikoj mjeri izraeni kod naroda jermenoidskog tipa. Svaka nacija koja obuhvaa znaajan udio ljudi jermenoidske rase brzo stjee reputaciju svirepih laova, nepotenih ljudi zanesenih ovladavanjem moi kao

krajnjim ciljem. Ovo je razlog zbog kojeg se takve nacije nikada nisu mogle dugo vremena razvijati na svojom svojstvenom teritoriju. Njihovi susjedi im to nisu omoguivali. Smatram da idovska religija nije glavni razlog zbog kojeg je idovska nacija omraena u cijelom svijetu; razlog za ovo je velika koliina krvi jermenoidske rase u njihovim venama. Afganistanci su isto toliko okrutni, kao jermenoidski muslimani; Abisinci isto toliko podmukli, kao jermenoidski krani; jermeni, podjednako krti, kao drugi jermenoidski krani. Ono to je karakteristino za religije koje su privlane jermenoidskim narodima (idovska, muhamedanska i jezuitska religija) jest to to ceremonija inicijacije obino ukljuuje i neku vrstu sakaenja, kao to je obrezivanje. Religiozni zakoni koji odreuju klanje ivotinja za hranu su jasno odreeni i slijede se ne obazirui se na nepotrebnu bol koja se spomenutim nainima ubijanja nanosi ivotinjama. Antiki Asirci su rasno bili jermenoidi, i oni su bili ozloglaeni po svojoj nepotrebnoj okrutnosti. Svuda gdje bliskoistona, odnosno jermenoidska, rasa dominira, javlja se organizirana grubost prema ratnim zarobljenicima; u Afganistanu, ene poslije bitke izlaze traiti ranjene neprijatelje, koje onda sakate na uasne naine; u junom Aliru, postoji slina praksa prema ranjenim Francuzima, i nedavna dogaanja u Abisiniji dokazuju udnju za istom vrstom aktivnosti. Izgleda da Turci jermenoidske rase uivaju u hladnokrvnoj okrutnosti, dok boljeviki idovi u Rusiji, u Maarskoj, u panjolskoj ine dvadeseto stoljee isto toliko barbarskim vremenom koliko je to bio i dvanaesto stoljee... jednostavno zbog rasnih instinkta koje donose jermenoidi. Prema idovskoj Enciklopediji iz 1903. godine (knjiga IV, strana 99), pri obrezivanju djece, Mohel (onaj tko izvodi in obrezivanja) uzima izvjesnu koliinu vina u usta, i svojim usnama dodiruje dio tijela nad kojim e operacija biti izvrena, sie ga, i zatim izbacuje mjeavinu vina i krvi u odreeni doneseni sanduk. Mislim da je oigledno da ovaj religiozni ritual karakterizira jermenoide kao neto to je u svojoj osnovi razliito od nas. Sve je rasa; nema druge istine. Arijski um se susree sa tekoom pri pokuaju da shvati ideju kako neka ljudska rasa moe imati instinkt za sadistiko rtvovanje, poto Arijci ne posjeduju nikakav slian instinkt. Englez ne shvaa da su idov, Afganistanac i Jermen razliito konstituirani od njega samog, i njegova svojstvena dobrodunost je najveim

dijelom odgovorna za judaizaciju svijesti koju je on sam omoguio dozvoljavajui idovima da ga tako dugo kontroliraju . Uvjeren sam da mi moramo pogledati prije pitanje rase nego Talmud ili Kabalu da bi shvatili tenju za ritualnim ubijanjem i ljubav prema muenju koji se neoekivano javljaju kod pojedinaca u svim zemljama u koje je prodrla bliskoistona ili jermenoidska rasa.

III. POGLAVLJE LJDUSKA RTVA I IDOVSKA RELIGIJA

isam uenik Talmuda. Nemam ni namjeru to postati. Iz nekog razloga neu postati uenik okultizma ili ispiranja mozga. Osjeam lo zadah i ostatke tih zala.

Po spomenutim argumentima idovski religiozni zakon ne samo da ne dozvoljava praksu ritualnog ubijanja, ve i uope ne dozvoljava proljevanje krvi. To je argument koji je koriten stoljeima, i koji se koristi i sada, te koji je ak bio osnova za presudu Nije kriv, u sluajevima u kojim su idovi bili optueni za ritualno ubijanje! Ovim se argumentom posluio turski sultan kada je, za novano mito, 1840. godine, izdao ukaz u kojem se kae da su optube protiv idova za ritualno ubijanje predstavljale klevetu. (Ovo e biti detaljnije opisano u daljnjem dijelu knjige.) Ipak, poznato je da su kod idova uvijek postojale dvije metode davanja instrukcija: egzoterini, koji otvoreno pouava Mojsijevim zakonima i rabinskoj tradiciji te ezoterini, koji predstavlja misterije koje se povjeravaju samo odreenim osobama koje su se zavjetovale na tajnost. Ovo posljednje, ezoterino uenje, se povezuje sa okultizmom i onim to je poznato kao crna magija, i njegovo je izvorite mistina Kabala, koja opet ima veze sa izvjesnim ritualima i ceremonijama za koje je krv neophodna. Ovdje postoje i tajni rituali koji su poznati samo malom broju ljudi. ak i ako pisani idovski zakoni ne dozvoljavaju ovu praksu, to jo ne dokazuje da idovi nisu izvravali ubijanje u skladu sa nekim okultnim ritualom. Spomenimo u vezi ovoga rije jednog idova: Bernard Lazare, idov koji je istaknuo (idovska Enciklopedija,

1904. god., Knjiga VII, str. 650) da nema nikakvog religioznog uvjerenja, napisao je ono to opisuje kao jednu nepristranu studiju o povijesti i sociologiji idova, nazivajui svoju knjigu LAntisemitisme; u izdanju ovog djela iz 1934. godine (II knjiga, str. 215), poto je spomenuo optuivanje idova za ritualno ubijanje, on pie: Ovom opem uvjerenju su dodane i, esto potvrene, sumnje o idovskoj zavisnosti od prakticiranja magije konkretno, ljudi su u Srednjem Vijeku gotovo po definiciji smatrali idove za magove; u Talmudu se mogu nai mnoge egzorcistike formule, te su i talmudska i kabalistika demagogije vrlo komplicirane. Danas je poznato kolika je vanost krvi pri vradbinama. Ona je bila vrlo velika u Haldejskoj magiji ... Vrlo je mogue, ustvari gotovo sigurno, da su idovski magovi imali obavezu rtvovanja djece; otuda dolazi porijeklo legende o ritualnom rtvovanju. Dobro je poznato, i bit e dalje prikazano u VIII poglavlju, da postoje okultni rituali kod kojih se izvode sve vrste odvratnih aktivnosti, kao i to da su oni nastali iz idovske Kabale. Imajui to u vidu, zaista su smijeni argumenti da, poto Mozaik-Zakon i Talmud ne zahtijevaju ritualno ubijanje, i ak i zabranjuju koritenje krvi, neki Isaac Abrahram ne moe biti okrivljen ni za kakvu vrstu ritualnog ubijanja! Pogledajmo jedan analogan sluaj. Osma Zapovijed zabranjuje krau. Jeste li nekad uli da se ta injenica koristi pri obrani nekog kranina kojem se sudi zbog krae? Moete li zamisliti porotu koja raspravlja o tome da neki John Smith nije mogao ukrasti novanik od nekog Williama Browna, zato to je tako neto zabranjeno u kranskoj religiji? Moemo ii i dalje; moete li zamisliti da se porota zadovoljava spomenutim argumentima? Bez obzira na sve, idovi su esto uspijevali izvesti slinu stvar. Histerini krik Nai Zakoni to ne dozvoljavaju je tako glup da ja, kao znanstvenik, i bez daljeg istraivanja idovskih zakona, pristajem prihvatiti kao injenicu da ritualno ubojstvo nije u skladu sa ovim zakonima. Pristajem na tako neto zato to to nema nikakve vanosti za moj sluaj protiv idova. Moemo prihvatiti spomenuto kao injenicu, ali to nee nimalo izmijeniti sluaj Trent, sluaj Damask, kao ni veliki broj drugih sluajeva koje u vam prikazati u slijedeim poglavljima ove knjige.

Jo neto. Mislite li da je mogue da se u idovskim Zakonima nae jasno odobrenje zloina kao to je ritualno ubojstvo? Kada bi tako neto moglo biti tono, usuujem se rei da nijedan idov ne bi ostao iv, tolikog bi obujma bila ogorenost naroda protiv idovske nacije. Mi bi ih tretirali na isti nain na koji je V.H. Sleeman tretirao Tage, ritualne ubojice, u Indiji, u prolom stoljeu ih etiketiravi kao tradicionalne kriminalce, to je dovelo do njihovog iskorjenjivanja. Dr Erich Bischoff, glavni njemaki autoritet za idovsko zakonodavstvo i religiju, tvrdi da je u Thikunne Zohar (Berdiwetsch izdanje), knjizi kabalistike teologije, pronaao odlomak u kojem se govori o odobravanju ritualnog ubijanja. U spomenutom odlomku pie slijedee: Dalje, postoji zapovijed koja govori o ubijanju stranaca, koji su slini zvijerima. Ovo ubijanje mora biti izvreno na zakonit nain. Oni koji se ne pridravaju idovskog religioznog zakona moraju biti ponueni kao rtve Viem Bogu. Dr. Bischoff je moda u pravu. Ne usuujem se iznijeti svoje miljenje. Ipak, idovski Zakoni nam kau jednu stvar: bez bilo koje vrste direktnog odobravanja ritualnog ubijanja, oni nam izvan svake sumnje pokazuju da je uobiajeno da je idov u duhovnom ratu sa ostatkom ovjeanstva, i ja na ovom argumentu zasnivam tvrdnju da idovski Zakoni daju znanstvenom istraivau jasnu osnovu za gledite da realnost idovskog ritualnog ubijanja nije nimalo nevjerojatna. Po ovome pitanju neu ii istim putem kao drugi antiidovski istraivai; neu citirati Mozaik-Zakon niti bilo koje talmudske principe. Jednostavno sam odabrao citirati velikog istraivaa i orijentalista Richarda Burtona, Britanca koji je detaljno prouavao Talmud i zabiljeio svoje zakljuke o odnosu i izmeu idova i bezboaca (po idovskom shvaanju). Slijedee redove citiram iz knjige idov, Ciganin i Islam, iji je urednik V.H. Wilkins, i koju su 1898. godine izdali Hutchinsonovi na 73. strani ovog djela se kae: Najvaniji i najdalekoseniji princip modernog idovskog vjerovanja je taj da Ger, odnosno stranac, ustvari svi oni koji ne pripadaju idovskoj religiji, oni su okrutne zvijeri, koji nemaju vie prava od poljskih ivotinja. Odavno znam da je ovo klju meunarodne politike; i to pokazuje da je ono to je za jednog Arijca ubojstvo, za talmudskog idova je obino klanje stoke. U istom dijelu se, na strani 81, kae:

Talmud proglaava da se Gospod moe umilostiviti krvlju na dva naina: (1) preko Holokausta Pashe; i (2) preko obrezivanja. (Holokaust Pashe predstavlja uskrnje rtvovanje.) Pretpostavljam da svaka nacija ima Boga kakvog eli i zasluuje. Kakav je to narod iji Bog se moe umilostiviti krvlju prosutom sakaenjem ovjekovih genitalnih organa? Richard Burton komentira: Strana 115: Jasno je da takvo okrutno i osvetoljubivo uenje, kakvo je ovo koje je prikazano u prethodnom poglavlju, kao svoje plodove mora imati okrutnosti i zloine. idovska knjiga Schulchan Aruch , koja kodira talmudska uenja, ide i dalje sa odobravanjem sramne prakse usmjerene prema bezbonicima; neu citirati iz ovog djela poto moj cilj nije izazivanje osvete, nego oznaavanje idova kao odgovornih, pojedinano i kolektivno, za ritualno ubijanje. Ono to bih htio jest da neidovi poduzmu odgovarajue korake za uklanjanje idova iz nae sredine, i to tako to e se oni na zakonit nain protjerati u njihov jedinstveni Nacionalni Dom. Postoje dobri razlozi za razmiljanje da je Hasidizam sekta povezana sa najskorijim idovskim ritualnim ubijanjem; Hasidizam se ponekad smatra za modernu sektu koja se tek u 18-tom stoljeu pojavila u Poljskoj; ipak, idovska Enciklopedija (iz 1905. godine), Vol. IX, na str. 661, kae da su Farizeji identini sa Hasidizmom; Hasidi se odlikuju izvjesnim jedinstvenim stupnjem fanatinosti, i zadubljenosti u misticizam. IV POGLAVLJE MOTIV I PRIRODA IDOVSKOG RITUALNOG UBIJANJA

otovo je sigurno da je idovski motiv za ritualnim ubijanjem krana mrnja. To je ustvari onaj isti motiv koji Disraeli priznaje kao uzrok revolucionarnih aktivnosti protiv neidovskih vlada; da navedemo njegove rijei (iz ivota lorda Georgea Bentinicka, napisanog 1852. godine):

Boji narod surauje sa ateistima najvjetiji skupljai svojine se svrstavaju uz komuniste; izdvojena, odabrana rasa se rukuje sa svim europskim oloem, a sve zbog toga jer ele unititi nezahvalno kranstvo, i iju tiraniju vie ne mogu izdrati!'' Mrnja prema kranstvu je tradicija meu idovima. Treba zapamtiti da je himna mrnje, a koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata pripisana Nijemcima, zapravo djelo idova Lissaurea Jedno od glavnih idovskih slavlja jest Purim. To slavlje jest orgija mrnje prema Hamanu, a koja se moe nai u knjizi Esterovoj u Starom Zavjetu. Ta pria, koja je vjerojatno mit, govori o Kserksu, perzijskom kralju, koji se zaljubio u idovku Esteru, te ju postavlja za svoju enu, pored zakonite i prave supruge. Haman, kraljev ministar, poalio mu se na idove koji ne potuju zakone, te su odbili kraljevu naredbu o njihovom porobljavanju. Kraljica Estera uvjerava kralja da potedi idove, te da ga pozove na banket. Ondje Estera pak i dalje nagovara kralja za milost prema idovima, te da u konanici Haman bude objeen umjesto njezinog uvara koji je takoer bio idov. Kralj na kraju poputa, te na kraju umjesto idova bivaju ubijeni njihov neprijatelj Haman, i njegovih desetero sinova. Ovaj praznik se esto slavi uz prederavanje, opijanje i psovke kao sjeanje na Hamana; ak i danas, na ovaj dan, u Londonu, idovski pekari za svoj narod prave kolae u obliku ljudskog uha, koji se nazivaju Hamanovim uima, to jo jednom pokazuje uroenu mrnju i barbarizam idova u naoj sredini. Dva glavna praznika koja se mogu povezati sa ritualnim ubijanjem su Purim i Pasha. Prvi se spomenuti praznik slavi na Uskrs, a drugi mjesec dana prije toga. Kada se ritualno ubojstvo izvri za Purim, onda je rtva obino odrasli kranin, koji je ubijen zbog svoje krvi. Kae se da se ova krv sui i mijea sa prakom od kojeg se prave trokutasti kolai koji se poslije jedu. Mogue je da se ponekad sasuena krv od ubojstva poinjenog za Purim koristi i za nadolazeu Pashu. Kada je ritualno ubojstvo izvreno za Pashu, ubijeni je obino dijete mlae od sedam godina, kao najsavreniji mogui predstavnik svoje vrste, kojem ne samo to se prolijeva krv, nego se ono i razapinje, a ponekad se i obrezuje te mu se stavlja se kruna od trnja. Ono se mui, udara, probada noem, i ponekad se zavrna rana nanosi sa strane,

imitirajui tako Kristovo ubojstvo. Djetetova krv se tada ili samo mijea sa prakom ili koristi za dobivanje kruha za Pashu. Druga svetkovina za koju se ponekad misli da u okviru nje dolazi i do ritualnog ubijanja je Hanuka, do koje dolazi u prosincu, i koja obiljeava obnovu Jeruzalema pod Makabejcima 165. godine pr. Kr. Primjeri ubojstava za Purim su sluajevi Damaska, Rodosa, Xantena, Polne, Gladbecka i Paderboma. Mada je glavni motiv mrnja, znaajnu ulogu treba pridodati i suvremenim tradicijama, koje povezuju rtvu u krvi sa idejom patnje. Neki idovi vjeruju da njihova religija ne moe biti spaena, odnosno vraena u Sion, ako svake godine u ritualne svrhe ne bude prosuta krv Kranina. Politika ubojstva, poput idovskog ubojstva ruskog cara, njegove obitelji i drugih Rusa, ponekad su praena i detaljima koji ukazuju na prisustvo rituala, mada ne elim komplicirati ovu knjigu razmiljajui o tumaenju znakova koje su ubojice ostavile sa odreenom namjerom. V POGLAVLJE ZAOSTATAK IZ DANAVRADBINA I CRNE MAGIJE

estog svibnja 1912. godine, Times je objavio pismo koje su potpisale mnoge znaajne osobe, i u kojem se protestira protiv onog to spomenuti ljudi nazvali obnovom uasne optube za ritualno ubijanje, za koje je u ovom sluaju optuen jedan idov u Kijevu. Krvna optuba, prema rijeima ovih ljudi, predstavlja zaostatak iz dana vradbina i crne magije. Na alost potpisnika ovoga pisma, meu kojima su bili i nadbiskupi Canterburya, Yorka i Armagha, Wesrminterski kardinal, veliki broj biskupa, vojvoda, grofova, sudaca, magistara znanosti i knjievnih izdavaa iz tog vremena, Krvna optuba u sebi nema nieg srednjovjekovnog; ona je u 19-tom stoljeu bila ea nego u srednjovjekovnim vremenima! Takoer naalost, crna magija spada u istu kategoriju. Ona takoer nije neto to pripada srednjem vijeku; nikada nije postojao vei crnomagijski kult nego u godini Gospodnjoj 1938. ! Kako je neobino da utjecajne osobe mogu biti navedene da potpiu izjavu poput ove koju sam naveo! Takoer je udno da, kada su u pitanju

idovski interesi, da ovi isti utjecajni krani ne vide nita neodgovarajue u pokuaju donoenja odluke unaprijed kod optube idova Beilissa u Kijevu za krenje zakona, suda koji e odrediti daljnji tok ovog sudskog procesa, to ti ljudi nikad ne bi uinili kod neke druge optube! Zbunimo potpisnike pisma objavljenog u Timesu rijeima samih idova. idovska Enciklopedija iz 1903. godine, Vol. III, na str. 266. - 267., daje listu optubi za ritualno ubojstvo upuenih idovima u toku vie stoljea; ovdje su kronoloki navedena 122 sluaja, i ak 39 njih su se dogodili u 19. stoljeu! Prema ovoj autoritativnoj idovskoj listi, krvnih optubi u 19. stoljeu vie je nego udvostruen u odnosu na bilo koje prethodno stoljee. Da istraimo listu optubi za ritualno ubojstvo koju je 1913. godine napravio jedan preobraeni idov, Cesare Algranati, koji ju je objavio u Cahiers Romains ; ovdje je navedena 101 optuba, od kojih je njih 28 upueno u 19. stoljeu, a samo 73 u osam prethodnih stoljea zajedno! idov Roth nam prua slinu argumentaciju, jer on kae (str. 16 u njegovom dijelu idov i kleveta za ritualno ubojstvo, 1935. god.): Devetnaesto stoljee se pokazalo malo manje lakovjernim u odnosu na prethodna stoljea. Liste krvnih optubi antisemitskih autora se u vezi ovoga slau sa idovskim listama; Der Sturmer, asopis Juliusa Streichera, u svom specijalnom broju posveenom ritualnom ubijanju, koji je objavljen 1934. godine, pokazuje da su u 19. stoljeu donesene 32 optube, to je 10 puta vie nego u bilo kojem drugom stoljeu pisane europske povijesti. injenica da se broj optubi poveava kako vremena postaju sve vie prosvijeena posebno je znaajna, budui da je idovska financijska mo i njihove aktivnosti na planu utiavanja razvijenije nego ikada prije te bi se moglo oekivati da e ovo smanjiti broj optubi. Do sada je dovoljno reeno da bi se pokazala apsurdnost svakog pokuaja preputanja krvnih optubi nekakvom srednjovjekovnom zaboravu. Ova pojava je iva i danas; rijeima velikog Richarda Burtona (idov, Ciganin i Islam, 1898. god., str. 129): U svakom sluaju, na ovim stranama je reeno dovoljno da bi se otvorile oi istraivaa i etnografa; ovo e ostati zabiljeeno do Ilije.

VI POGLAVLJE MOE LI SE TAKO NETO DOGODITI I DANAS?

rgument tako neto se danas ne moe dogoditi, kada je primijenjen na pitanje idovskog ritualnog ubojstva, djeluje sasvim dobar za veliki broj ljudi. Demokratskoj svijesti je moda lijepo razmiljati da progres osigurava da takva zla aktivnost, iako je do nje dolazilo u neprosvijeena vremena, ne moe proivjeti do dananjih dana. Volio bih da se mogu osjeati ugodnije uz spomenuti argument, ali ne mogu. Nema injenica koje bi ga podrale. Ne poriem da su arijski narodi ostvarili napredak; meutim, ne mislim da postoje bilo kakvi dokazi koji dokazuju bilo kakav slian napredak kod nekih drugih rasa. Primjeujui navedene datume, usporedite dva slijedea dogaaja: 117. godina nae ere. Iz prikaza Dio Cassius u 78. knjizi njezine povijesti, poglavlje 32: Tada su idovi iz Kirene (dananja obala Tripolija u sjevernoj Africi), odabirui kao svog vou izvjesnog Andreasa, pobili Rimljane i Grke, i mnogima od njih odsjekli glave, pojeli njihova tijela, popili im krv, obukli sebe u oderanu kou; neke od njih su bacili divljim zvijerima, dok su druge prisilili na borbu, tako da su, sve zajedno, ubili njih 220.000. Oni su i u Egiptu inili mnoge sline stvari, takoer i na Cipru, gdje im je voa bio izvjesni Artemion, i gdje je pobijeno 40.000 ljudi. 1936. godina nae ere. Iz novina Daily Mail, 17. rujna (opisujui uase Crvene Revolucije u panjolskoj): Baena (provincija Cordoba): 91 ubojstvo, uglavnom vatrenim orujem, sjekirom ili davljenjem. Ostali su ivi spaljeni. Dvije asne sestre, koje su odvedene iz samostana Majke Boje, naene su sa svojim religijskim medaljonima sa likom Djevice zabodenim u one upljine.

La Campagna (Sevilla): Crveni, koje je vodila jedna ena, Concepcion Velarde Caraballo, su ili ubili ili bili odgovorni za ubojstvo 11 osoba u zatvoru. Zatvorenici su zapaljeni benzinom. Kada je grad osvojen, neki od njih su se jo previjali od bolova gorei. Lore del Rio (Sevilla): 138 ubijenih. Ovi ljudi su odvedeni na groblje, postrojeni su, zatim im je pucano u noge, da bi potom bili sahranjeni ivi dok su padali u iskopani rov. Kada je grad osvojen, jo su se mogle vidjeti ruke koje se izvijaju iznad zemlje. Ne vidim mnogo razlike u opisu ova dva masakra koja su poinili idovski avoli, iako je izmeu njih prolo 15 stoljea! Analizirajui sve ovo, zato bi sumnjali u ideju da je idovsko ritualno ubijanje preivjelo do dananjih dana? Zato troiti vrijeme na takvu sumnju kada znamo da su idovi optuivani za ritualno ubijanje? Zna se da su drugi Azijati prakticirali ovo isto do 1850. godine i, da su ostavljeni sami sebi, oni bi bez sumnje odrali ovaj obiaj. U Indiji je religiozna zajednica poznata kao Tagi svake godine ubijala od 10 do 50 tisua ljudi. Uglavnom su to bili ljudi Muhamedove vjere, no bilo je i poneto Hindusa. tovali su Kali, hinduku boicu unitenja. Njihov cilj je bio da se skupe zajedno, uglavnom kao putnici, te da zadobiju povjerenje nevinih ljudi da bi ih na odreeni znak udavili na poseban nain, koji je bio smatran religijskim. Zatim bi ih opljakali, ako bi se to imalo za opljakati, te bi potom zakopali tijelo na takav nain da za sobom ne ostavi nikakve tragove. Tagi su ak imali potporu lokalnih prineva i efova, budui da su ovi ivjeli u strahu od te tajne religijske sekte. Ovo nas u velikoj mjeri podsjea na stav utjecajnih ljudi u ovoj zemlji koji su usvojile ista takva gledita masonstva i idovstva! Onda je britanska vlada odluila da ta stvar mora prestati. Poslije mnogo godina ispitivanja, V.H. Sleemann je iskorijenio sektu Taga, i od 1850. godine vie nisu zabiljeena ubojstva koja bi Tagi poinili. Sleemann je utvrdio da se lanstvo u Tagima prenosi naslijeem kod mukih lanova obitelji, stoga je on uspio ostvariti svoj cilj stavljajui u izolaciju sve muke lanove njihovih obitelji. Ono to elim naglasiti jest da su Tagi zaista postojali; tovie, oni su djelovali u 19.stoljeu, sve dok ih Britanci, sa Sleemannom, nisu doveli do njihovog kraja.

Trajalo je dosta dugo dok britanska vlast nije saznala za postojanje Taga, ono je bilo tako dobro prikriveno to je jo jedna analogija sa idovskim ritualnim ubijanjem! To se sada ne moe dogoditi. Zato ne? Dalje, 13. rujna 1937. godine, iz Indije je za asopis Times poslan telegram koji opisuje kako je u dravi Sirmur rtvovan 17-godinji mladi da bi se umilostio bog kie. Grupa ljudi na elu sa sveenikom i seoskim poglavarom provela je mladia kroz selo i zatim ga, pjevajui pjesme u slavu spomenutog boga, postavila na poseban oltar. Policija je pred nogama boanstva u seoskom hramu kasnije pronala njegovu glavu. Kako e arijska vlast nad Indijom poputati, ponovo e se pojavljivati i Tagi i druga ljudska rtvovanja. To se sada ne moe dogoditi. Zapitajmo se jo jednom, zato ne? Slijedi isjeak iz Magije, djela koje je napisao Majstor Terion, i koje je 1929. godine objavljeno u izdanju Lecram Press, 26 Rue dHautpool, Paris, sa strana 94-5.: ... prastari su magovi imali teoriju prema kojoj je svako ivo bie rezervoar energije koja varira po svojoj veliini u zavisnosti od veliine i zdravlja ivotinje, kao i po svojoj kvaliteti ovisno od mentalnog i moralnog karaktera. Pri smru ivotinje, ova energija se odjednom oslobaa. ivotinja bi zato trebala biti ubijena unutar kruga, ili trokuta, u zavisnosti od odgovarajueg sluaja, kako bi se ta energija sauvala ... U cilju postizanja najvieg mogueg duhovnog dijela, potrebno je paljivo odabrati rtvu koja posjeduje najveu i najistiju silu. Ono to bi bilo u najveoj mjeri odgovarajue, to bi najvie zadovoljilo, je muko dijete savrene nevinosti i visoke inteligencije. U fusnoti na str. 95, koja se odnosi na posljednju navedenu reenicu, kae se: Iz Magijskih zapisa Oca Perduraba slijedi da je on, izmeu 1912. i 1928. godine, u prosjeku obavio ovo specijalno rtvovanje oko 150 puta svake godine. To se sada ne moe dogoditi. Zato ne, kvragu? Gospodin Richard Burton pokazuje nam da se u Rimu i drugim gradovima Italije poetkom 19. stoljea, kada nije postojala razborita dravna politika, prialo o

nestajanju djece za Pashu. Ovo se u toku istog stoljea dogaalo i u Smirni i drugim mjestima na Levantu i u Turskoj. To se danas ne moe dogoditi? Ipak, idovska metoda klanja stoke primjenjuje se i danas i za njega ne vai Ukaz o klanju ivotinja iz 1933. godine, gdje se nareuje da sva stoka koja slui za ishranu neidova, prije nego to joj se odsjee vrat, mora biti onesvijetena odreenom mehanikom napravom. Kod idovskog metoda, vrat mora biti presjeen od jednog do drugog uha, bez bilo kakvog prethodnog onesvjeivanja ivotinje. Ovakav je postupak osuen od strane vladine komisije koja se sastala 1904. godine. Ova je komisija spomenutoj aktivnosti zamjerila nedostatak brzine, nerazboritost i nepotrebno nanoenje boli ivotinji. Ipak, ovo se dogaa i danas, i ta aktivnost je u ovoj naoj Engleskoj zatiena engleskim dravnim zakonom, i ostaje nenapadnuta od strane Kraljevskog Drutva za zatitu ivotinja. Zato se to danas ne moe dogoditi? Iz idovskih izvora (B'nai B'riht Messanger, Kalifornija, 3. travanj 1936. godine) saznajemo da su Samarijanci, neortodoksna idovska sekta, koja je astronomskim proraunima odreivala vrijeme za Pashu, na spomenuti praznik prinosili krvavu ivotinjsku rtvu: postoji jedan prikaz posjete mjestu rtvovanja na Mount Gerizimu u 20.stoljeu, u kojem se govori slijedeim rijeima: uo sam divlji, primitivan, trijumfalni vrisak, u trenutku kada se no izdizao poslije probadanja vrata rtvenog janjeta. Slijedi odlomak iz asopisa ije ime nee biti navedeno, koji je izaao 1936. godine, gdje se vidi da tenja za ovim Zagonetkama jo nije mrtva: Izopaeni Farizeji 20.stoljea stalno istiu kako su prerasli lai i rituale svojih antikih predaka. Mudar ovjek voli ono to je oigledno i ljuti ga ono to nije oigledno. I plutokrat i proleter smatraju sebe rtvom ovjeka ije rijei i akcije ne razumiju. Mi volimo ono to je jasno, to nam odgovara i osjeamo se ohrabreni, i mrzimo ono to je misteriozno jer to vrijea nau inteligenciju. Zagonetke su zamorne. Ono to je danas moderno su injenice. Ipak, moderan ovjek trai injenice koje bi dokazale njegov feti, i on je u vezi ovoga jo zalueniji nego njegovi preci. Njega praznovjerje vrijea, ali on je praznovjeran u najveoj mjeri; odbacujui matarije, on je proizvod

matarija u vrijeme injenica. Moderan je svijet dosadan sa svom svojom vanou; sam ivot je postao dosada. Patei od kronine dosade, kako svijet sam po sebi moe ikako postati zanimljiv? Uljuljkani u svom samozadovoljstvu, ovi samozadovoljnici tee injenicama. Ali, kakve injenice ovi glupani mogu razumjeti? Kako bespomoan praznovjeran ovjek moe shvatiti beznadne dubine, zar realnosti nisu rezervirane za mudre?'' Pored ovih nabacanih gluposti se nalazi jedna slika ritualnog ubojstva, sa razapetom rtvom, i ispod toga se nalazi i portret autora, naravno idova. Po mom miljenju, to se moe dogoditi i sada ako ovaj idov nastavi putem kojim ide! VII POGLAVLJE IDOVSKO RITUALNO UBIJANJE U ENGLESKOJ PRIJE PROTJERIVANJA 1290. GODINE rvi poznati sluaj se dogodio 1144. godine; poslije toga, s vremena na vrijeme dolazilo je do novih sluajeva, sve dok Edward I nije istjerao idove iz ove oblasti. Najpoznatiji od ovih sluajeva je onaj Lt. St. Hugha kod Lincolna 1255. godine. Ove sluajeve navodim u kronolokom redu, i ne poriem mogunost da su neki od njih, kod kojih izvjesni detalji nedostaju, izmiljeni. U tim nekim sluajevima, mogue je da uzrok smrti nije idovsko ritualno ubojstvo, ve neto drugo; meutim, konkretan sluaj St. Hugha je rijeen na sudu, i dravni registar za povjerljive informacije i patente je kao rjeenje naveo sluajeve koji su se dogodili u Londonu, Winchesteru i Oxfordu. Nema razloga da ne sumnjamo da se kod mnogih sluajeva nije posumnjalo da je posrijedi ritualno ubojstvo; takoer, neki sluajevi nisu ni otkriveni. 1144. godine Norwich. Na idovsku Pashu, dvanaestogodinji djeak je razapet i proboden sa strane. Njegovo tijelo je naeno u vrei sakrivenoj u drvetu. Izvjesni je preobraeni idov, kojeg su zvali Theobald od Cambridgea, svjedoio da su idovi svake godine trebali krv od nekog kranskog djeteta, budui da su mislili da je to jedini nain na koji mogu ostvariti svoju slobodu i povratak u Palestinu, te su imali obiaj da bacaju kocku kako bi odluili odakle e osigurati krv, Theobald je rekao da je prole godine kocka pala na Narbonne, a ove godine na Norwich. Ovaj je djeak u

tom kraju poslije ovoga postao poznat kao St. William. erif je, vjerojatno podmien, odbio izvesti idove na suenje. U djelu J.C, Coxa Crkve Norfolka, Vol. 2, str. 47, kao i u Viktorijinoj oblasnoj povijesti Norfolka iz 1906. godine, u drugom dijelu, postoji ilustracija starog raspea na kojem je prikazano ritualno ubojstvo St. Williama. Ovo raspee se nalazilo u Lodonskoj Crkvi u Norfolku, dok ga nije uklonila mo idovskog novca. Nitko ne porie ovaj sluaj kao povijesni dogaaj, ali idovi, naravno, kau da ovdje nije u pitanju ritualno ubojstvo. idov C. Roth, u svojoj Kleveti za ritualno ubojstvo iz 1935. godine, kae: Moderni istraivai su, poslije briljivog ispitivanja injenica, zakljuili da je dijete vjerojatno izgubilo svijest kao rezultat epileptinog napada, da bi ga njegovi roaci preuranjeno sahranili. Kako su ovi moderni istraivai doli do jednog takvog zakljuka poslije svih ovih godina, to gospodin Roth ne kae; takoer, da li bi crkveni sveenici dozvolili da djeakova smrt bude obiljeena kao svetaka da prethodno nisu zadovoljili sebe time to bi utvrdili da rane na tijelu potvruju razapinjanje i ubod sa strane. Dalje, zato bi roaci sahranili djeaka u vrei, a zatim ga iskopali i stavili u deblo drveta ovu zagonetku bi ak i idovu bilo teko objasniti. Ovo ritualno ubojstvo biljei knjiga Johna Foxea Crkvena umjetnost i spomenici, kao i Bolandisti i drugi povjesniari. Nekadanji namjesnik samostana, William Turbe, koji je kasnije postao biskup Norwicha, je predstavljao vodee svijetlo u insistiranju da je ovaj zloin zaista bio idovsko ritualno ubojstvo; u Rijeniku nacionalne biografije (iji je urednik bio jedan idov!) pojanjeno je da karijera tog ovjeka, ostavimo sada po strani spomenuti sluaj ritualnog ubojstva, govori o osobi velike karakterne snage i moralne hrabrosti. 1160. godine Gloucester. Tijelo djeteta po imenu Harold je naeno u rijeci sa uobiajenim ranama od razapinjanja. Ponekad se ovaj sluaj navodi uz pogrean datum 1168. godinu. Zabiljeeno u Monumenta Germaniae Historica, Vol. VI (Erfurtski Anali); Polikronikon R. Higdona; Kronike R. Graftona, str. 46. 1181. godine zakopani St. Edmunds. Dijete po imenu Robert je rtvovano za Pashu. Ono je zakopano u crkvi i smatra se da njegovo tamonje prisustvo stvara uda. Referenca: Rohrbacher, iz Kronike Gervasea od Canterburya.

1192. godine Winchester. Jedan je djeak razapet. Navedeno u idovskoj enciklopediji kao lana optuba. Nedostaju detalji. 1232. godine Winchester. Razapet djeak. Nedostaju detalji. Navdeno u Hyamsonovoj Povijesti idova u Engleskoj;takoer i u Winchesterskim analima, i na kraju i u Zavrnom Svitku 16 u Hanryu III, membrana 8, 26.6. 1232. godine. 1235. godine Norwich. U ovom sluaju, idovi su ukrali dijete i sakrili ga sa namjerom da ga razapnu. Haydnov Rjenik datuma, za godinu 1847., o ovom sluaju kae: Oni (idovi) su obrezali i pokuali razapeti jedno dijete u Norwichu; prekritelji su osueni kaznom od 20.000 maraka. Druga referenca je Grande Chronique Huillarda Breollesa, III, 86. Takoer i Zavrni Svitak 19, Hanry III, m. 23. 1244. godine London. Tijelo djeteta je, nezakopano, naeno na groblju St. Benedict, sa ritualnim posjekotinama. Uz velike je poasti sahranjeno u Crkvi Svetog Pavla. Referenca: Englesko drutvo, Tom I, str. 407, urednik H.D. Traill. 1255. godine Lincoln. idovi su oteli djeaka po imenu Hugh i, u mrnji prema Isusu Kristu, ga muili i razapeli. Djeakova majka je nala tijelo u bunaru na posjedu idova nazvanog Joppin ili Copinus. Ovaj idov, kojem je sudac obeao da nee biti osuen na smrt ako bude svjedoio, zaista se i pojavio na svjedoenju, i poslije toga je uhien 91 idov; na kraju je zbog ovog zloina objeeno njih 18. Kralj Hanry III je osobni naredio da se ovaj sluaj ispita na sudu, pet tjedana poslije otkria tijela, i odbio je pomilovati idova Copinusa, koji je pogubljen. Hugh je u ovom kraju proglaen za blaenog, i njegov grob se i dalje moe vidjeti u katedrali u Lincolnu, meutim, sila idovskog novca je oigledno bila u akciji, budui da je izmeu 1910. i 1930. godine iznad svetinje postavljena slijedea napomena: Hughovo tijelo je zakopano u katedrali i tretira se kao tijelo sveca. Kada je izvrena restauracija crkvenog poda, ispod sadanje grobne ploe je naen kostur jednog malog tijela. U ovoj prii postoje mnogi detalji koji na nju bacaju sumnju, i postojanje slinih pria u Engleskoj i na drugim mjestima ukazuje na njihovo porijeklo u fanatinoj mrnji prema idovima u Srednjem Vijeku i uobiajenom praznovjeru, koje je sada potpuno diskreditirano, prema kojem je

ritualno ubojstvo dio idovskih pashalnih rituala. Jo u 13.stoljeu, crkva je pokuavala da zatititi idove od narodne mrnje i ove konkretne optube. Pri jednoj nedavnoj posjeti idovskog Povijesnog Drutva Lincolnu (1934. godine), gradonaelnik gospodin G. Deer im je rekao: To da su njega (St. Hugha) ubili idovi, i to zbog ritualnih namjera, ne moe biti nita drugo nego kleveta zasnovana na predrasudama i neukosti jednog neprosvijeenog vremena. Kancelar je istom prilikom rekao: To je sasvim izvjesno bio jedan od mnogih sluajeva kleveta usmjerenih protiv idova koje su se irile s vremena na vrijeme. Nema nikakve sumnje u to da je dijete poginulo od pada u bunar. Ovi ljudi, idovi i neidovi, nisu iznijeli nikakve dokaze za svoje tvrdnje, bilo kakve da su one; to nije moglo biti uinjeno, oni kau. Zato ne? Je li je Hanry III, karakterno gledano, slab ovjek, kakvog ga mi znamo, ikada bio optuen za nemoral? Zar suci nisu ispitale tijelo, samo etiri tjedna poslije smrti? Da li je Haydnov Rijenik datuma (izdanje iz 1847. godine) praznovjeran i srednjovjekovan kada za ovaj sluaj kae: Oni (idovi) su razapeli dijete u Lincolnu, poslijee ega je njih 18 objeeno? Ovdje se ne spominje nikakvo ako. Ili, zar se Copinusovo svjedoenje ne poklapa sa svjedoenjem Theobalda, citiranog ranije u vezi sa prvim navedenim sluajem u Norwichu? Copinus je rekao: Za smrt ovog djeteta su se skupili gotovo svi idovi u Engleskoj i svaki grad je poslao svoje predstavnike da pomognu pri ovom rtvovanju. Niko ne sumnja u povijesne injenice u ovom sluaju; ipak, idovi i judeizirani neidovi su se ujedinili u poricanju injenice ritualnog ubojstva. Strack u svom dijelu idov i rtvovanje ljudi, napisanom u obranu idova pred optubom za krvno rtvovanje, zanemaruje sve koji se spominju u ovom poznatom sluaju, to je predmet Chaucerovog djela Ispovjedi nadstojnice samostana (Prie iz Canterburija) i spominje se u Marloweom djelu Malteanski idov. Hyamsonova Povijest idova u Engleskoj posveuje malom St. Hughu iz Lincolna cijelu IX glavu, pokazujui znaaj teme ritualnog ubojstva u idovskoj svijesti danas. Slijedei dijelovi Kraljevskih Pergamenata se odnose na sluaj St. Hugha: Hanry III, 39, m.2,7.10 1255; 39, m.2, 14.10.1255; 40, m.20,24.ii..1255; 40,m.13, 13.3.1256; 42,m.6: 19.6.1258. Takoer i u Dravnom Registru za patente: Hanry III, 40.m.20.26.11.1255: 40.m.19. 9.12.1255: 40, 27.3.1256; i 40,m.5, 20.8.1256.

1257. godine. London. rtvovano dijete. Referenca: Cluverius. Epitome Historiae, str. 541. Nedostaju detalji. 1276. godine. London. Razapet djeak. Referenca: Kraljevski Pergament, 4, Edward I, membrana 14, 3.3. 1276.god. 1279. godine. Northampton. Jedno dijete je razapeto. Haydnov Rijenik datuma za 1847. godinu kae za ovaj sluaj: Oni (idovi) su razapeli dijete u Northamptonu, zbog ega je njih 50 rastegnuto vezano za konjske repove i objeeno. Dalje reference: Reiley, Londonske kronike, str. 15; H. Desportes, L mistere d Sang. 1290. godine. Oxford. Registar za patente: 18, Edward I, memorandum 21, 21. lipanj 1290. god., sadri jedan lan koji govori o zatvaranju jednog idova, Isaca de Puleta, zbog ubojstva jednog krianskog djeaka u Oxfordu. Samo jedan mjesec poslije ovoga, kralj Edward je izdao ukaz o protjerivanju idova iz kraljevstva. Tako postoje svi razlozi da vjerujemo da je upravo ovo oxfordsko ubojstvo raskinulo i posljednje niti tolerancije. itatelj e u daljem dijelu knjige vidjeti da je slian ritualni sluaj bio jedan od glavnih poticaja da panjolski kralj i kraljica 1492. godine iz svoje zemlje protjeraju one koji ispovijedaju idovsku religiju. idovi se, u pokuaju da izbjegnu odgovornost ritualnog ubojstva za ove smrti, ne kolebaju posumnjati u potenje dva engleska kralja, iju moralnost se nitko drugi ne usuuje oklevetati. Evo nekoliko primjera. Iz Dodatka idovske Kronike, travanj 1936. god., str. 8 (govorimo o sluaju u Lincolnu u vrijeme vladavine Hanrya III): Od tada, posebno za vrijeme vlasti vatrenog kranina Edwarda I, skoro da se moe rei da su Kruna i njeni slubenici za idove postali vea opasnost od pljakakih bandi voenih fanatinim sveenicima i razbojnicima koji su pozajmljivali idovski novac i izigravali vitezove. Kada su povijesni pisci 18. stoljea poeli ispitivati stare zapise u novom, skeptinom, raspoloenju, neki od njih su se usudili doi i do takvih pretpostavki kao ona po kojoj su se navodna razapinjanja kranske djece izgleda odigravala jedino onda kada je kraljevima nedostajalo novca.

Ovu prljavu optubu protiv ljudi koji su se odlikovali estitou ponavlja i idov Hanson (Povijest idova u Engleskoj, izdanje iz 1928. god., str. 21), koji pie: takoer je istaknuto i da se krvna optuba kao pravilo dogaala u vremenu kada je trebalo ponovo napuniti Kraljevsku Blagajnu. Poricati da su sluajevi St. Williama iz Norwicha i St. Hugha iz Lincolna predstavljali idovska ritualna ubojstva, znai optuivati odreene engleske kraljeve, odreeno englesko sveenstvo, i odreenu izvrnu vlast u Engleskoj, kao ljude poznate po svojoj estitosti, za ubijanje i muenje idova u cilju stjecanja njihovog novca, budui da bi se spomenuti idovi prethodno optuili za uasne zloine. U sluaju St. Hugha, gomila je uzela ovaj sluaj u svoje ruke zato to sam erif ne bi poduzeo nikakvu akciju. Kome vjerujete, idovima ili Englezima? Nije lako potpuno odbaciti prie koje su toliko este i toliko detaljne tako u vezi ritualnih ubojstava u Engleskoj kae knjiga Englesko drutvo u Vol. I, na str. 407 (izdanje iz 1893. god., urednik H.D. Traill). Ono to je znaajno je da je Haydnov Rjenik datuma, bar do 1847. godine, navodio ritualna ubojstva u Engleskoj u Normanu i Plantagentu kao neosporne injenice. U kasnijim izdanjima iz ezdesetih godina je izostavljeno svako spominjanje ovih ritualnih ubojstava! Oigledno je da je snaga idovskog novca negdje u pedesetim godinama prolog stoljea poela diktirati pisanje engleskog tiska VIII POGLAVLJE AUTENTINI SLUAJEVI RITUALNOG UBOJSTVA U STAROM I SREDNJEM VIJEKU (OD 1190. DO 1510. GODINE)

ovoj i slijedeim glavama, dajem opise sluajeva u kronolokom redu, pri tom navodei sluajeve za koje mi se ini da ne postoji nikakav razlog za sumnju u povijesnu autentinost iznijetih injenica.

U ovoj glavi, biljeim takve sluajeve izmeu 1171. i 1510. godine (ukljuujui i sluajeve u tim konkretnim godinama); takoer htio bi itatelju naglasiti veliki znaaj ubojstva St. Simona iz Trenta 1475. godine i sluaja iz Toleda koji se odigrao 1490. godine; ustvari, ako je itatelj jedan od onih koji prilaze ovom predmetu prouavanja u nevjerici, onda mu preporuam da prvo proita ova dva

sluaja, i tek onda sve ostale. U ovoj glavi su, kada su spominjane reference, koritene slijedee skraenice: Magd.st. za Magderburka stoljea, Protestantsku povijest kranske crkve, oblikovanu u Magdeburgu u esnaestom stoljeu. Chron. Hirsaug. za Chronicon Hirsaugiense, povijest Abbota J. Trithemiusa, iz 1514. godine. Cosm. Munst. za Cosmographia Universalis Sebastiana Munstera iz 1544. godine. Spic. Vinc. za Speculum Historiale Vinceta od Beauvaisa iz 13. stoljea. 1171. godina, Blois, Francuska. Na Pashu je razapeto jedno kransko dijete, izvaena mu je sva krv iz tijela i baeno je u rijeku. Pogubljen je izvjestan broj idova. Referenca: Monumenta Germaniae Historiale,VI,520; Magd. St., 12, C.14 i 13, C. 14. 1179. godina, Pontoise. Referencu za ovaj sluaj predstavljaju Bolandisti (Akta, Vol. III, oujak, 591); Magd.St., 23,C.14; Spic.Vinc., 129,C.25; i Cosm. Munst., 23,C.14. Djeak po imenu Richard je muen, razapet i izvaena mu je krv. Ovaj sluaj su potvrdili sveenici i povjesniari Filipa Augusta, Rigord i Guillaume l'Armoricain. Tijelo ovog djeaka je odneseno u crkvu Svetih Nevinih u Parizu i on je kanoniziran kao St. Richard. Za godinu 1080., Haydnov Rijenik datuma (izdanje iz 1847. god., str. 282) kae: Mislei da time prizivaju boansko milosre, oni (idovi) su, za vrijeme sveanosti Pashe, rtvovali jednog mladia, sina bogatog trgovca iz Pariza, poslije ega su svi koji su sudjelovali u kaznenom djelu pogubljeni i svi idovi protjerani iz Francuske. 1192. godina, Braisne. Filip August osobno je sudjelovao u odvijanju ovog sluaja, i naredio je da se poinitelji zloina spale. U pitanju je sluaj razapinjanja kranina kojeg je idovima prodala Agnes, grofica od Dreuxa, koja je osuena kao kriva za krau i ubojstvo. Referenca: Histoire des Ducs et Comtes de Champagne , IV, 1. dio, str. 72, Pariz, 1865. god.) od A. Jubbainvillea; Spic.Vinc., 129, C.25; Gagen.L.6, D Fransis; Magd.St., 12,C.14, ured. 1670.god.

1235. godina, Fulda, Hesse-Nassau. Ubijeno petoro djece; idovi su priznali poslije muenja, ali ipak ostaje zabiljeeno da su izjavili kako je krv bila potrebna radi lijeenja. Fredrick II ih je oslobodio optube, mada su kriari ve usmrtili izvjestan broj njih. Frederick II je okupio jedan broj preobraenih idova, koji su poricali postojanje idovskog ritualnog ubijanja. Ipak, Frederickovo uvjerenje je oigledno u njegovim rijeima kada je, objavljujui svoju odluku, objasnio zato je okupio ove ljude: iako je naa savjest pozdravila nevinost gore spomenutih idova, koja je adekvatno dokazana na osnovu nekoliko spisa. Da je Frederick II ivio u dananje vrijeme, on bi se slabo oslanjao na religioznu literaturu pri odluivanju da li idovsko ritualno ubijanje postoji ili ne. Referenca: Chron.Hirsaug., i Magd.St., 13, C.24. 1247. godina, Valreas, Francuska. Neposredno pred Uskrs, u jarku koji se prostirao oko grada naeno je tijelo dvogodinje djevojice, sa ranama na elu, rukama i nogama. idovi su poslije muenja priznali da su htjeli krv djeteta, ali ipak nisu rekli da im je ona bila potrebna radi ceremonije. Papa Inocent IV je rekao da je troje od ovih idova pogubljeno bez priznanja, mada idovska Enciklopedija (1903. god., Vol. III, str. 261) kae da su oni dali priznanje. 1250. godina, Saragosa. Jedan djeak je razapet, poslije ega je kanoniziran kao Sveti Dominik. Pijo VII je 24. studenog 1805. god. potvrdio ovu kanonizaciju, u skladu sa Ritualnim Saborom od 31. kolovoza. 1261. godina, Pforzheim, Baden. Jedna stara ena je idovima prodala sedmogodinju djevojicu, koji su zadavili, ostavili da iskrvari i poslije bacili tijelo u rijeku. Ova stara ena je osuena na osnovu dokaza koje je iznijela njena osobna ki. Jedan broj idova je osuen na smrt, dok je njih dvoje poinilo samoubojstvo. Reference: Bolandisti, Acta, Vol. II, str. 838; Rohrbacher, L' Histoire Universelle de l'Eglise Catholique , Vol. XVIII, str. 697-700.; Thos. Cantipranus, De ratione vitae, Vol. II, XXIX. Spomenuto dijete je kanonizirano kao svetac. 1287. godina, Bern. Djeak po imenu Rudolf je na Pashu ubijen u kui bogatog idova Matlera. idovi su priznali da je djeak razapet: njih veliki broj je pogubljeno. Djeak je kanoniziran kao muenik kranstva, i njegovo ime se moe nai u nekoliko knjiga o kranskim muenicima. Dokumentirane reference: Bolandisti, Acta, Vol. II, travanj; Helvetia Sancta (H. Murer); Karl Howald, Die Brunnen zu Bern, 1848. god, str. 250, Cosm. Munst., 13, str. 482. U Bernu jo uvijek postoji kameni spomenik posveen ovom zloinu. Nazvan je Fontana poderanog djeteta i sada se nalazi na Kornhausplatzu. Ovaj spomenik

predstavlja udovite idovskog izgleda lica koje jede dijete. Ova figura na sebi ima Judenhut, eir kojeg su idovi morali nositi, prema ukazu etvrtog Luteranskog Koncila od 1215. godine. Ovaj spomenik je prvo postavljen u ulicu u idovskom kvartu kao podsjeanje na uasan zloin i kao kazna za sve idove Berna. On je kasnije premjeten na svoje sadanje mjesto. 1288. godina, Troyess, Francuska. Izvjesni idovi su osueni za ritualno ubojstvo i njih 13 je spaljeno. Referenca: idovska Enciklopedija, 1906. god., Vol XII, str. 267. 1286. godina, Oberwesel, na Rajni. Djeak po imenu Werner je za Pashu tri dana muen, objeen za noge i ostavljen da iskrvari. Tijelo je naeno u rijeci. Ovaj djeak je beatificiran u diocezi u Treyesu, i njegova godinjica se obiljeava 19. travnja. Skulptura koja predstavlja ovo ritualno ubojstvo se jo uvijek moe vidjeti u crkvi u Oberweselu. Reference: Aventinus, Bavarski anali, 1591. god., 17, str. 576; Chron.Hirsaug., Magd.St.3, C.14. 1462. godina, Rinn, Insbruck. idovi su kupili djeaka po imenu Adreas Oxner i, kako bi dobili njegovu krv, rtvovali su ga na jednom kamenu u umi. Njegova majka je nala tijelo u grmlju. Nijedan idov nije zatvoren, budui da su oni iskoristili blizinu granice i pobjegli kada se saznalo za ubojstvo. Abbe Vacandard, branitelj idova, kae da nije bilo suenja. Pa naravno da ga nije bilo. Ni danas se ne odrava suenje kada kriminalci pobjegnu! Papa Benedikt XIV je blagoslovio djeaka u Veneciji 1778. godine, u svojoj poslanici Beatus Andreas, gdje se kae da je djeak okrutno ubijen od strane idova, zbog njihove mrnje prema vjeri Isusa Krista. Sa ovim rijeima se sloio i papa Klement XIV, koji je napisao izvjetaj o svom istraivanju teme idovskog ritualnog ubojstva u vrijeme kada je jo bio kardinal Ganganelli i kada je ovo istraivanje dobio kao zadatak od pape Benedikta XIV. U spomenutom izvjetaju se kae: Priznajem istinitost jo jedne injenice, dogaaja iz 1462. godine, koji se odigrao u selu Rinn, u oblasti Briksen, kada je jedan djeak, blagoslovljeni Andreas, barbarski ubijen od strane idova, zbog njihove mrnje prema vjeri Isusa Krista. Nitko ne sumnja u povijesnu tonost ovog dogaaja. Drvorez koji predstavlja ovo ritualno ubojstvo jo uvijek postoji u crkvi. 1468. godina, Sepulveda, Segovia, panjolska. idovi su na kriu rtvovali jedno kransko dijete. Biskup iz Segovie je istraio ovaj zloin, i naredio da se zloinci

pogube u Segoviji. Bilo bi znaajno istaknuti da je ovaj biskup bio sin preobraenog idova, koji se zvao Jean dAvila. Colmenaresova Povijest Segovije je zabiljeila injenice o ovom sluaju, iju je sudsku presudu donio ovjek idovske krvi. To moe biti razlog da se ovo ne spominje u Strackovoj knjizi pisanoj u obranu idova, idov i rtvovanje ljudi. 1475. godina, Sluaj Svetog Simona iz Trenta. 1475. godine je u talijanskom gradu Trentu nestao jedan trogodinji djeak; okolnosti su bile takve da je sumnja pala na idove. Pokuavajui raspriti ove sumnje, oni su sami pronali djeakovo tijelo u kanalu, gdje su kasnije priznali da su ga bacili. Ispitivanje tijela je, meutim, otkrilo da se djeak nije udavio; na tijelu su postojale udne rane, rane od obrezivanja i razapinjanja. Uhieno je oko sedam idova; oni su poslije muenja priznali da je djeak ritualno ubijen u cilju dobivanja kranske krvi koja bi se izmijeala sa ceremonijalnim beskvasnim kruhom; ova priznanja su dana izdvojeno i meusobno su se podudarala u svim bitnim detaljima. idovi su osueni i na kraju pogubljeni. inovnik koji je bio zaduen za ispitivanje ovog zloina, Jean de Salis iz Brescie, imao je svjedoenje preobraenog idova, Jeana de Feltroa, koji mu je opisao kako mu je otac rekao da su idovi iz njegovog grada, Lanzhata, ubili dijete na Pashu kako bi dobili krv koju su upotrijebili u vinu i kolaima. Niko nije ak ni pokuao porei da su se ovi dogaaji povijesno zaista odigrali; samo to su idovi izmislili razloge zbog kojih ona nisu bila ritualna ubojstva! Ipak, ne moe se izbjei da je zakljuak suprotan ovome. 1759. godine je, u odgovoru na idovsku molbu upuenu iz Poljske, Inkvizicija poslala kardinala Ganganellija (koji je kasnije postao Papa Klement XIV) da istrai cijelo ovo pitanje i podnese izvjetaj, sa posebnim osvrtom na mnoge sluajeve koji su zabiljeeni u Poljskoj; iako su u svijesti ovog ovjeka postojale predrasude u korist idova (on u svom izvjetaju kae: Ja sam, sa svojim nejakim sposobnostima, nastojao da pokaem nepostojanje ovog zloina, za koji je okrivljena idovska nacija u Poljskoj, to teko da je pravo raspoloenje sa kojim treba ui u ovakvo istraivanje, on o ovom konkretnom sluaju iz Trenta kae (pogledati Izvjetaj kardinala Ganganelija u Rotovom djelu idov i kleveta o ritualnom ubijanju, 1935. god., str. 83): Priznajem kao istinitu injenicu da su blagoslovljenog Simona, trogodinjeg djeaka, 1475. godine ubili idovi u Trentu, u svojoj mrnji prema vjeri Isusa Krista (mada je ovo osporeno od strane Basnagea i Wagenseila); budui da je uveni Flaminio Cornaro, venecijanski senator, u svom radu O kultu djeteta Svetog Simona iz Trenta (Venecija, 1753. god.) odbacuje sve sumnje gore spomenutih kritiara.

idovi su pokuali osporiti pouzdanost sudaca koji su osudili idovske ubojice citirajui Papu Sikstija IV koji je odbio odobriti kult Svetog Simona; ipak, razlog za ovo je bilo to to u to vrijeme to nije bio kult koji bi bio slubeno odobren iz Rima, to je bio popularni narodni pokret koji je krenuo bez odobrenja, suprotan crkvenom redu i uzdranosti; isti spomenuti papa je kasnije iskazao svoje prihvaanje optuivanja idova u Papskoj Povelji XII Kal., u srpnju 1478. godine. Mi imamo ne samo svjedoanstvo o ispravnosti voenog postupka koje je dao Sikstije IV; ve takoer i iskaze nekoliko drugih papa, kao to je Sikstije V, koji je obznanio narodni kult svetog Simona svojim potpisom iz 1588. godine, to navodi Benedikt XIV u Knjizi I, Vol. XIV, Br. 4, svog djela O kanonizaciji svetaca; dalje, ovaj isti upravo spomenuti papa Benedikt XIV u svom poslanju Beatus Andreas od 22. veljae 1755. godine, u kojem on potvruje Simona kao sveca, to je injenica koju ne navodi poznati idovski branitelj Strack (idov i rtvovanje ljudi); Grgur XIII je priznao Simona kao muenika, i ak je i posjetio njegov grob; i, kao to je ve istaknuto, Klement XIV je morao priznati da je ovo bio sluaj idovskog ubojstva uinjenog u mrnji prema kranstvu. Grob svetog Simona se nalazi u Crkvi Svetog Petra u Trentu; njegove relikvije se i dalje mogu vidjeti, meu njima i no kojim je rtvovan. Ukratko, ritualno ubojstvo svetog Simona u Trentu je podrano takvim dokazima da oni koji sumnjaju u njega time bez razloga osuuju visoke pravne i crkvene autoritete za koje ne postoji ni najmanji povod kojim bi se osporilo njihovo potenje i inteligencija. 1480. godina, Venecija. Ovaj sluaj je, kao to se priznaje u idovskoj Enciklopediji, 1906. god., Vol. XII, str. 410, bio rijeen na sudu. Tri idova su kanjena. 1485. godina, Padova, Italija. rtva je u ovom sluaju kanonizirana kao Sveti Lorenc. Papa Benedikt XIV ga spominje kao muenika u svom poslanju Beatus Andreas. Pravilnost voenja ovog sluaja je potvrdio Crkveni sud Padove. 1490. godina, Toledo. Ovo je najznaajniji sluaj, ije je okolnosti za nas pojasnio V.T. Walsh u svojoj zanimljivoj knjizi Izabela od panjolske, iz 1931. god. (Sheed & Ward), u kojoj on posveuje strane od 441. do 468.

svojim istraivanjima ove optube za ritualno ubojstvo. Da nije bilo gospodina Walsha, na mene bi utjecala izjava iz idovske Enciklopedije (1903. god., Vol. III, str. 262) prema kojoj kod ovog sluaja moderni povjesniari ak poriu da je dijete uope nestalo! Loeb i H.C. Lea su uinili velike napore da pokau da idovi nisu krivi za ovo ubojstvo; slino je uradio i Vacandard. Walsh pokazuje da je 17. listopada 1490. godine idov po imenu Yuce svjedoio da je bio prisutan pri razapinjanju djeaka po imenu Christoper, koje se odigralo u La Guardiji blizu Toleda. On je dao ovo svjedoenje bez pomoi bilo kakvog oblika torture i muenja; ni godinu dana poslije ovog svjedoenja njemu nsu upuene prijetnje. 19. srpnja 1491. godine, Xuceu je obean imunitet od kanjavanja i on je opisao cijelo razapinjanje i dao imena svojih suuesnika. 25. listopada 1491. godine, porota je sastavljena od sedam uglednih renesansnih uitelja sa Salamaca sveuilita je ispitala ovaj sluaj i bila jednoglasna u tome da je Yuce kriv. Yuce je tek tada muen. Ovo muenje je primijenjeno kako bi on rekao iz kog razloga je djeak Christoper razapet umjesto da bude ubijen na neki drugi nain, ipak, pri ovom ispitivanju nisu primijenjena nikakva pitanja koja bi navodila odgovor. Poslije ovoga, ovim sluajem se bavila druga porota koja je bila sastavljena od pet uenih ljudi iz Avile, koji su razmatrali dokaze o krivici Yuceovih suuesnika. Ovi suuesnici su uhieni i ispitani; porota ih je jednoglasno proglasila krivim. Kanjeno je osam idova (od kojih su neki bili Maroniti ili navodni preobraenici u kranstvo u pretpostavljenoj bliskoj budunosti). Piui o uinjenim naporima da se diskreditiraju suenja u ovom sluaju, Walsh kae (na str. 464): Moramo li pretpostaviti da su svi oni (dvije porote sastavljene od uenih ljudi) bili krvoedni fanatici, spremni da rtvuju nevine ljude, i da su Dr Loeb, Dr Lea, i sa katolike strane nekako previe lakovjerni Vacandard, bili bolje kvalificirani da odmjere dokaze poslije protekla etiri stoljea? Walsh nije antisemit. On je povjesniar, i nije sugerirao da je ritualno ubojstvo dio bilo kakve ope idovske ceremonije. Ipak, on kae: Povjesniar, daleko od toga da je duan dati neko veliko opravdanje za sve idove koji su optueni za ubojstvo, je zaista slobodan da promatra svaki pojedinani sluaj prema njegovim konkretnim karakteristikama.

Walsh istie (na 441. strani) da je ovaj sluaj ritualnog ubojstva bio jedan od glavnih faktora, ako ne i onaj odluujui, u odluci Fernanda i Izabele (da protjeraju idove iz panjolske). On pokazuje da je cjeloviti zapis svjedoenja sa suenja jednog od optuenih, sa originalnim papirima, dostupan poto je 1887. godine objavljen u biltenu kraljevske Akademije u Madridu (Vol. XI, str. 7-160). (Ovo je sve, naravno, bilo prije Crvene Revolucije!) Walsh optuuje Lea, proidovskog autora, za intelektualno nepotenje (str. 628), kada on u svom djelu Inkvizicija u panjolskoj vrijea utjecajne ljude koji su bili porotnici u ovom sluaju. Ako su inkvizitori poslali osam ljudi u sramnu smrt, a da pritom nisu bili potpuno uvjereni u njihovu krivicu, onda istinski sud povijesti ne moe izbjei da ne nae krivim za sudjelovanje u jednom od najbrutalnijih zabiljeenih ubojstava poinjenih na osnovu sudske presude, ne samo Torquemada i njegove suce, ve i kralja Fernanda i kraljicu Izabelu, kardinala Mendozu i nekoliko najuvenijih profesora sveuilita Salamanca? (Walsh, str. 442). Oni koji izbjegavaju optuiti idove za praksu ritualnog ubojstva na taj nain osuuju neke od najistijih likovana pozornici europske povijesti. Konano, moramo zabiljeiti da je ubijeni djeak, po doputenju Pape Pije VII, kanoniziran kao sveti Kristijan. 1494. godina, Tyrnau, Maarska. Jedan djeak je iskrvario i bio ubijen. idovske zloince je izdalo svjedoenje ena, na koje je utjecalo to to su vidjele neke instrumente za muenje, koji ipak nisu primijenjeni na njima. idovi koji su uhapeni poslije ovog svjedoenja su i sami priznali da je ovo bilo etvrto dijete koje su ubili zbog krvi, ali su rekli da im je ona bila potrebna iz medicinskih razloga. Referenca: Bolandisti, Acta, travanj, membr. II, 838. 1510. godina, Brandenberg. U Berlinu je nekoliko idova optueno da su kupili jednog malog kranskog djeaka, pustili ga da iskrvari i ubili ga. Oni su dali svoja svjedoenja, i njih 41 je kanjeno. Reference: Richard Mun, Die Juden in Berlin; Richard Burton, idov, ciganin i islam, 1898. god., str. 126.

IX POGLAVLJE AUTENTINI SLUAJEVI RITUALNOG UBOJSTVA U SEDAMNAESTOM I OSAMNAESTOM STOLJEU

aravno, ovdje donosimo nekoliko sudski dokazanih postupaka, kako se i oekuje!

1603. godina, Verona. idov je optuen za ubojstvo djeteta, te koritenja njegove krvi u okultne svrhe. Osloboen je optube. Presuda donesena 28. veljae 1603. godine, u cijelosti objavljenja u knjizi idova Rotha "idovi i kleveta za ritualno ubojstvo'', oslobaa optuenog jer ''Hebrejski rituali ne doputaju putanje krvi'', te su ''razni prinevi smatrali da je glasina o koritenju krvi prazna i lana''. Nae je miljenje da je jedini razlog zbog kojeg je ova presuda donesena taj da je sud bio potkupljen. 1670. godina, Metz. Budui da je ovo sasvim jasno rijeen sluaj, o njemu ne moete nai nikakvog traga u Strackovoj knjizi pisanoj u obranu idova! Majka je izgubila trogodinjeg djeaka na putu prema bunaru. Djeak je nosio crvenu kapu, i svjedoci su ga vidjeli kako ga odnosi idov koji je bio na konju. Taj idov se zvao Rafael Levi. Prvo je uoeno da nema nikakvog traga od djeakovog tijela. idovi su se uplaili i rairili su priu da su sigurno vukovi ubili dijete u umi. uma je pretraena i na kraju su naeni djeakova glava, vrat i rebra, zajedno sa odjeom, crvenom kapom i ostalim stvarima za koje je djeakov otac identificirao kao njegove. Meutim, kako ova odjea nije bila ni poderana ni krvava, zakljueno je da je pria o vuku bila lana, i onda su se javili svjedoci koji su vidjeli Rafaela Levija sa djeakom na takvim mjestima i u takvo vrijeme da je to uklonilo svaku sumnju u to da li je on kriv. Po nareenju skuptine u Metzu, Levi je osuen na smrt i iv je spaljen. Referenca: Drimonovo djelo La France Juife. 1698. godina, Sandomir, Poljska. Referenca: idov Cecil Roth, u svojoj knjizi idov i kleveta za ritualno ubojstvo, str. 24. Najvii sud u zemlji,

koji se nalazio u Lublinu, osudio je jednog idova za ritualno ubojstvo, i lokalni sud ga je oslobodio krivice. 1748. godina, Duniagrod, Poljska. Crkveni sud osudio idove zbog ritualnog ubojstva. Spomenuto kod Rotha. 1753. godina, Pavalochi, Poljska. Crkvenii sud osudio idove zbog ritualnog ubojstva. Spomenuto kod Rotha. 1753. godina, Zhytomir, Poljska. U ovom sluaju je ubijen trogodinji djeak, Crkveni sud u Kijevu je osudio idove na smrt. Sliku za koju se smatra da predstavlja ovo ubojstvo i danas posjeuju hodoasnici u Kartuzijanskom samostanu u Kalvariji blizu Krakova. Referenca: idov Cecil Roth, u idov i kleveta za ritualno ubojstvo,str. 25. Naravno, idov Roth porie da su ovi citirani sluajevi bili ritualna ubojstva.

X POGLAVLJE AUTENTINI SLUAJEVI RITUALNOG UBOJSTVA U DEVETNAESTOM STOLJEU

spomenute spadaju i poznati sluajevi Damask 1840.; Tisza Eszlar 1882.; i Polna, 1899. godine. U ovom je stoljeu sila idovskog novca stekla kontrolu nad financijama mnogih europskih zemalja, i itatelj e sam moi vidjeti kako je ona utjecala na vladare, vlade, sudstvo i javno mnijenje svaki put kada je idovima upuivana Krvna optuba. 1823. godina, Velisch, Rusija. Na uskrnju nedjelju je nestao 21-godinji mladi. Njegovo tijelo je tjedan dana kasnije naeno u movari; po cijelom tijelu su se nalazile ubodne rane, koa je bila sva isjeena. Postojale su i rane od obrezivanja; stopala su bila krvava, a noge vezane. Pored tijela nije bilo nikakve krvi, tijelo je bilo sasvim sasueno. Sa tijela je bila svuena odjea, koja je oprana, i zatim ponovo navuena na tijelo. Doktori su pod zakletvom izjavili da su zakljuili da je ovaj mladi muen do smrti. Nekoliko godina kasnije je uhieno pet idova i tri ruske ene koje su postale idovke; ove tri ene su svjedoile da ih je, tjedan dana prije Pashe 1823. godine, napila idovka koja je drala krmu i da je ona onda podmitila jednu od ovih ena da ubije mladia. Jedna od tih preobraenih idovki je opisala kako su

idovi prisilno obrezali mladia i stavili u bavu koje su kotrljali sve dok mu sva koa nije bila isjeena. Mladi je onda odveden u kolu gdje se okupio stanoviti broj idova, stavljen je u jedno korito, i svi prisutni su zabijali avle u njegova lea i sljepoonicu. Kada je djeak, zbog svih ovih rana umro, dvije preobraene idovke su odnijele njegovo tijelo u umu; trea od ovih ena je odnijela bocu sa mladievom krvlju prethodno spomenutoj idovki koja je drala krmu. Slijedeeg dana, rabinova ena je ponovo povela ove tri ene u kolu u kojoj su bili okupljeni idovi; rabin je stavio avao u bocu sa krvlju odakle je onda uz pomo lijevka krv sipana u druge boce, i rabin je kapnuo malu koliinu krvi na odjeu svakog od prisutnih. Ovaj sluaj je doao do Carskog savjeta u Sankt Petersburgu. Svi nii sudovi koji su radili sa ovim sluajem su zakljuili da su idovi krivi, ali je Carski savjet promijenio presudu i 18. sijenja 1835. godine su tri Ruskinje preobraene u idovsku religiju poslane u Sibir, dok su svi idovi osloboeni optube! Reference: zabiljeeno u idovskoj Enciklopediji, 1903. god., Vol. III, str. 267; opisano u Der Sturmer, svibanj 1934. god. 1831. godine, Sankt Petersburg. U ovom sluaju je rtva bila kerka nieg oficira. Od pet ovlatenih sudaca, njih etvoro je priznalo da je ubojstvo imalo ritualni karakter. idovske ubojice su transportirane u Sibir. Monniot kae da se injenice u ovom sluaju ne mogu osporiti. 1840. godine, Rhodos. Uoi Purima je nestao jedan mali grki djeak; on je vien kako ulazi u kuu u idovskom kvartu; poslije toga ga vie nitko nikada nije vidio. Jusuf Paa, guverner otoka, je uzeo iskaze svjedoka i poslao ih u Konstantinopolis radi daljih instrukcija. U meuvremenu je, na poticaj grkog sveenstva i europskih konzula (po rijeima idovske Enciklopedije, 1905. god., Vol. X, str. 401), idovski kvart je blokiran i vodei idovi uhieni. Austrijski konzul je, meutim, podrao idove, poto su Austriji bili potrebni zajmovi od Rothchildovih. Ipak, zahvaljujui naporima grofa Camonda, Cremieuxa i Montefiorea, (da ponovo citiramo iz idovske Enciklopedije) od Sultana je stigao ukaz kojim su sve optube za ritualno ubojstvo proglaene nevaeim i bezvrijednim. idovi su osloboeni! Ovdje bi trebalo istaknuti da su i Camondo i Cremieux i Montefiore bili bogati idovi. Cremieux i Montefiore se pojavljuju i u sluaju Damask, kao to emo vidjeti. Grof Camondo je imao tako veliki utjecaj nad sultanima Abdal-al Madidom i Abd-al-Azizom i nad otomanskim velikim vezirima i ministrima da je njegovo ime postalo vrlo poznato. On je bio bankar otomanske vlade ... (Sve ovo pie u

idovskoj Enciklopediji, 1903. god., Vol. III, str. 521) Ne postoji nikakva sumnja u to da je ovaj sudski proces prekinut silom idovskog novca, usprkos svim naporima grkog sveenstva i europskih konzula. Reference: M.P.N. Hamont u ''Egiptu pod Mehmet Alijem'', i idovska Enciklopedija (kao to je navedeno). 1840. godina, Sluaj Damask. Ovaj sluaj, koji je zahvaljujui djelovanju demokracije skoro potpuno zaboravljen, dugo je vremena drmao Europu zahvaljujui spletkama stvorenim silom idovskog novca koji je prevrnuo svaki kamen nastojei da klevee i lano predstavi pojedince koji su bili odgovorni za izvoenje idova pred sud pravde. Achille Laurent, lan Socit Orientale , je prikupio sve detalje u vezi suenja koji su se pojavljivali u arapskim novinama tog vremena, i objavio je sve injenice o ovom sluaju u djelu Relation historique des Affaires de Syrie, 1840-1842., koje je objavljeno u dva poglavlja kao uta knjiga u Francuskoj 1846. godine. idovski festival Purim se odrao 15. veljae 1840. godine. Otac Thomas, katoliki sveenik, nestao je u Damasku 5. veljae. Njegov ga je pomonik otiao potraiti, da bi onda i on nestao. Francuski konzul, grof Ratti-Menton, poeoje istraivati ovaj sluaj i ispitao je erif Pau. Poslije nekog vremena je uhieno sedam idova. Oni su priznali, neki od njih poto su pretueni, da su ubili oca Thomasa radi njegove krvi. Njima etvorici je obeano pomilovanje ako budu govorili istinu; to su bili Musa Abu-el-Afije, koji je postao musliman, i koji je objasnio da je to bilo neophodno da bi mogao svjedoiti o zloinima drugih idova; Aslan Farki; Suliman, koji je bio brija; i Murad el-Fatal. Oni su dali vrlo detaljna svjedoenja. Naeno je da je u zloin bilo umijeano esnaest idova, i svi oni su uhieni. Nekoliko idova, ukljuujui i Murad el-Fatala, Musa Abu-el-Afijea, Isaaca Ararija i Aarona Ararija, opisalo je kako je bila potrebna krv koja je skupljena iz prerezanog grkljana rtve i koja je poslana rabinu koju je upotrijebio u pripremi ceremonijalnog kruha. Veliki rabin je izveden pred istrani sud; njegovo ime je bilo Yakoub el Entabi. Od njega je traeno da paljivo saslua ispitivanje Musa Abu-elAfijea, i odgovore koje taj idov da, i da potvrdi ili opovrgne svaku od Musinih izjava.

inei tako, rabin je priznao da je krv bila potrebna za ceremonijalni kruh. On je takoer priznao i da je dobio krv oca Thomasa. Prema turskom obiaju, dozvoljeno je primijeniti nasilje da bi se idovi natjerali da progovore. Sila idovskog novca nastoji uiniti da svijet povjeruje da se samo uz pomo torture dolazilo do priznanja ustvari nevinih ljudi. Na nesreu po silu idovskog novca, jedno od postavljenih pitanja se ticalo mjesta na kojem su odloeni ostaci oca Thomasa; i ti ostaci su zaista i naeni tamo gdje su zatvoreni idovi rekli da se oni nalaze to jest, u zatvorenom kanalu. Europski doktori su identificirali ove ostatke i odredili da pripadaju ocu Thomasu. Gamad je posije toga priznala i da su iste spomenute stvari uinile i sa pomonikom oca Thomasa, tj., presjekli su mu grkljan, prikupili njegovu krv i rijeili se ostataka, koje su u ovom sluaju ostavili u toaletu. Nikakvo nasilje, niti bilo koji oblici torture, ne bi mogli iz nevinog ovjeka izvui informaciju o tome gdje se nalaze ostaci krvnikove rtve. Potedjeti emo itatelja bolesnih detalja zloina koji se nalaze ispovijedima i priznanjima izopaenih idovskih ubojica; dugaki odlomci iz sudskih iskaza se mogu nai u slijedeoj francuskoj knjizi: Le Crime Rituel chez les Juifs, A. Monniota, sa predgovorom uvenog Edouarda Drumonta, (1914. godina), na adresi P. Tequi, 82 Rue Bonaparte, Paris, po cijeni od 10 franaka. Ova knjiga pokazuje da se svjedoenja zloinaca slau u svim detaljima, i da pitanja na koja su zloinci morali odgovoriti nisu bila iznuena, odnosno da nisu tendenciozno usmjeravala da se da odreena vrsta odgovora. Utvreno je da je etrnaest idova krivo, njih deset je osueno na smrt, i njih dvoje je ve mrtvo. Na posao nije da zastraimo; ve da prikaemo metode idovskih intriga i korupcije koje su koritene kako bi se prikrila krivica zloinaca, a u strahu od prirodnih reakcija neidova kada bi injenice postale opepoznate. im su prvi izvjetaji o ovom sluaju stigli do zapadne Europe, sila idovskog novca se u jedinstvenoj akciji uzdigla u pokuaju da se prikriju jasni tragovi koje su napravili ljudi za koje je bilo jasno da su kriminalci.

Kao to itekako dobro znamo, novac moe ostvariti uda u demokraciji, i takoer i oblikovati ili privesti kraju politiku istonih kao i zapadnih vlastodraca. Moda e biti najbolje da zasebno obradimo svaka od ovih pitanja: 1. Iskoritavanje tiska. Prema uobiajenom idovskom komentaru, ritualno ubojstvo je bilo izmiljotina neidova; grof Ratti-Menton, francuski konzul, koji je insistirao na tome da se izvri istraivanje, napadnut je sa svih strana; idovi su bili proganjani, itd. itd. 2. Manipuliranje na javnim skupovima. Na primjer, u Londonu je lakovjerna demokracija navedena da sazove veliki skup u londonskom Mansion Houseu, gdje se osudila Krvna optuba, o kojoj prisutni nisu znali nita, i takoer ponudila idovima simpatije britanske nacije! Pariz, New York, Philadelphia i drugi gradovi su sledili ovo udvaranje idovima! 3. Podmiivanje egipatskog potkralja. Bogati idovi, Moses Montefiore u Engleskoj, Cramieux i Munck u Francuskoj, su odjurili na istok. Otili su kod egipatskog potkralja, pod iji je teritorij spadao i Damask, obraajui mu se traei izmjenu presude. On je prihvatio ponuenu veliku koliinu novca i oslobodio osuene idove. Primijetite to se onda dogodilo. idovi su svuda objavili da je potkralj promijenio presudu! On nije uinio nita slino. Nije postojala nikakva promjena presude, niti ponovno suenje. Rijei potkraljevog ukaza koji se odnosi na oslobaanje idovskih ubojica otklanjaju svaku sumnju u vezi ovog: Na osnovu saopenja i zahtjeva gospode Mosesa Montefiorea i Cramieuxa, koji su doli kod nas kao predstavnici svih Europljana koji ispovijedaju religiju Mojsija, mi smo shvatili da oni ele oslobaanje i sigurnost idova koji su zatvoreni ili su pobjegli poslije ispitivanja sluaja oca Thomasa, kaluera, koji je nestao u Damasku, zajedno sa svojim suradnikom, Ibrahimom. I budui da, zbog njihove velike populacije, ne bi bilo odgovarajue odbiti njihovu molbu i zahtjev, mi nareujemo da se idovski zatvorenici oslobode i da se bjeguncima omogui siguran povratak. Poduzet e te sve potrebne mjere da sa nikome od njih ne bude loe postupano i da ne budu uznemiravani ma gdje god da se nalaze. Takav je na volj. Mehmet Ali.

On je oslobodio idove zbog udjela idova u ukupnom broju stanovnika ... i, nesumnjivo, i zbog novca koji je dobio. On je znao da su oni bili krivi, i to nikada nije porekao. Ipak, idovska Enciklopedija (1903. godina, Vol. IV, str. 420), se usuuje tvrditi da su tri bogata idova od potkralja osigurala priznanje nevinosti osuenika. Reeno je da je potkraljeva cijena za njihovo oslobaanje bila pola milijuna pijastera. Preobraeni rabin, Chevalier P. L. B. Drach je u svojoj Harmoniji izmeu crkve i sinagoge (1844. god., Pariz, str. 79) napisao: Novac je odigrao veliku ulogu u ovom poslu. 4. Podmiivanje sultana. Poto je sa potkraljem uspjeno okonao prvu rundu, idov Montefiore je otiao na sastanak sa turskim sultanom, i osigurao da ovaj izda dekret prema kojem je Krvna Optuba neosnovana i da e idovi ubudue u sultanovim dominionima biti na ravnoj nozi sa drugim nemuslimanima. Cijena za ovo je bio veliki mito koji je stigao iz Kue Rothchildovih. U ukazu sultana Abd-ul Medida se kae da je detaljno ispitivanje idovskih religioznih knjiga pokazalo da u svim njihovim religioznim ceremonijama postoji apsolutna zabrana koritenja bilo ljudske, bilo ivotinjske krvi. Na osnovu ove obrane slijedi da su optube protiv njih i njihove religije klevete. Ovo je, kao to je pokazano u III poglavlju , potpuna la, meutim, ak je i gica. C. M. Finn, koja je pisala tek 1936. godine, imala dovoljno drskosti da istakne ovaj ukaz kao dokaz da je krvna optuba la; ona je ovo napisala u pismu Jewish Chronicleu 2. listopada 1936. godine. Tekst ovog ukaza je citiran u idovskoj Enciklopediji, Vol. I, str. 47 (1906. god.). Montefiore je, na svom putu kui, pokuao osigurati prijem kod pape, Grgura XIV, ali je Papa odbacio mogunost ovakvog prijema. 5. Pokuaj podmiivanja francuskog konzula. Grof Ratti-Menton, francuski konzul, koji se iskazao kao odluan u svojoj namjeri da ispita ritualne ubojice, i koji je bio vrlo poten ovjek, je 22. travnja pisao erif Pai rekavi da su mu idovi, preko austrijskog konzulata, ponudili pola milijuna pijastera za prikrivanje dokaza. Nije ni potrebno rei da su se, kada se ovaj poteni ovjek pokazao kao nepodmitljiv, branitelji idova bacili na posao da ukaljaju njegovu reputaciju. Thiers, francuski ministar vanjskih poslova je odgovarajui na idovske napade na francuskog konzula Ratti-Mentona, u Predstavnikom Domu 3. lipnja 1840. godine izjavio: Neka vam bude poznato, gospodo, ponovit u to, da Izraelci u svim konzulatima insistiraju na ovom sluaju i da se na konzul moe osloniti samo

na ministra vanjskih poslova Francuske. Francuski predstavnik koji ima pravo u onome to zastupa e uvijek biti zatien od svih utjecaja, ma kakvi oni bili. Thiers je takoer rekao da je Ratri-Mentonov nadreeni, M. Cochlet, egipatski konzul, odobrio aktivnosti svog podreenog i da se i engleski konzul takoer slagao sa ovim. 6. Podmiivanje austrijskih diplomata. U toku ispitivanja, austrijski konzul je podrao idove u njihovom odbacivanju optube za ritualno ubojstvo. Evo istinskog priznanja razloga za to, citiranog iz idovskog izvora (Povijest idova u Beu, Max Grunwald (idov), 1936. god., Philadelphia, str. 228-9.): Slijedivi politiku Kue (Rothschildovih) u drugim zemljama, gdje su idovima nuene privilegije u zamjenu za zajmove u Rimu, ukidanje geta, i u Engleskoj idovska emancipacija Solomon (Rothschild) je od Metternicha dobio ustupke za idove u pravosuu. On je bio taj koji je utjecao na kancelara da zauzme blagonaklonu poziciju u sluaju krvne optube u Damasku 1840. godine. Ovdje je zastupljeno sve o emu govorimo; sila Rothschildova novca; austrijski kancelar, Metternich; austrijski konzul u Damasku; konzulov stav prema optubi za ritualno ubojstvo. Neprekidni lanac idovskog podmiivanja. 7. Prikrivanje izvjetaja o suenju. Mi smo u drugom pasusu opisa ovog sluaja ve spomenuli izvjetaj sa suenja koji je objavljen u knjizi Achilla Lauranta. Ova knjiga se danas ne moe nigdje nai. Gougenot des Mousseaux je, ipak, objavio vrlo detaljan prikaz suenja (preuzet od Laurenta) u svom radu Le Juif, le Judaisme et la Judaisation des Peuples Chretiens , za koji ga je pohvalio Papa Pijo IX uruivi mu posebno imenovanje; ovaj pisac je posjedovao kopiju spomenutog djela. Ipak, knjiga Gougenot des Mousseaux je danas vrlo rijetka, i ovaj ovjek je iznenada umro u tajanstvenim okolnostima devet sati poto je primio upozoravajue pismo. Ipak, Monniot je u radu koji je spomenut u bibliografiji (str. 56) olakao posao svakome tko bi elio proitati detalje sa ovog suenja. Ipak, itatelj se moe upitati, to je sa slubenim dosjeom ovog sluaja? On, to je oekivano, lei u arhivama francuskog ministarstva vanjskih poslova. Ipak, Desportes u svom delu Mystre du Sang kae da je on nestao 1870. godine, za vrijeme ministra Cremieux (jednog od idova koji je otiao na istok u namjeri da podmiti potkralja kako bi ovaj oslobodio ritualne ubojice iz Damaska)! Poto je ovaj Desportesov navod izazvao mnoge komentare, Ministarstvo je dalo izjavu (5. svibnja 1892. godine) da ovo nije tono i da se kompletan dosje i dalje nalazi u Ministarstvu. Meutim, kada je Albert Monniot odluio 1913. godine prikupiti

dokumente za svoju knjigu ''Le Crime Rituel chez les Juifs'', to mu je bilo zabranjeno. Bez obzira na njihovu dostupnost moemo rei da su tajne idova itekako zatiene, ali ne toliko dobro to moe posvjedoiti itatelj ove knjige! Sir Richard Burton, veliki orijentalist i istraiva, koji je bio engleski konzul u Damasku 30 godina poslije ritualnog ubojstva, prouio je sve vezano uz ''Krvnu optubu'' i na kraju napisao knjigu idov, ciganin i islam. Posjedujem izdanje ove knjige koje je uredio N.S.H. Wilkins i koje je 1898. godine objavio Hutchinson. Ovaj rad sadri osudu Talmuda i listu idovskih ritualnih ubojstava, meutim, Wilkins u svom predgovoru (str. x) pie: U skladu sa danom diskrecijom, mislio sam da je bolje da za sada odgodim pisanje Dodatka o navodnom ritualu rtvovanja ljudi kod sefarda i ubojstvu oca Thomasa; jedina alternativa je da ga objavim u skraenom i izmijenjenom obliku. Pogledajmo zato (1) Knjigu, (2) Dodatak o ritualnom ubojstvu. (1) Knjiga. S njom je jednostavno. Nju je skoro nemogue dobiti. (2) Dodatak o ritualnom ubojstvu. to se dogodilo s njim? Evo to! Pogledajmo D.L. Alexander protiv Mannersa Suttona, Kraljevo Odjeljenje, 27. oujak 1911. god., o emu se slijedeeg dana pojavio izvjetaj u Timesu. Ovdje je D.L. Alexander, idov i predsjednik idovskog predstavnikog savjeta, mogao pokazati da je dobio potpisani rukopis od izvritelja oporuke gospodina Richarda Burtona. Izvritelji oporuke su prodali rukopis prodavatelju knjiga, koji ga je dalje prodao Mannersu Suttonu; on je, ne znajui ni za kakav postojei potpis, dogovorio objavljivanje Dodatka. D.L.Alexander je pokrenuo akciju da zaustavi ovo objavljivanje, spominjui autorska prava i traei da mu se preda rukopis. U ovom sluaju je donesena presuda u korist idova. Ostaje samo za rei da se na nadgrobnoj ploi oca Thomasa na groblju u Damasku nalazi natpis na arapskom i talijanskom jeziku: Ovdje lee ostaci oca Thomasa sa Sardinije, kapucinskog misionara, kojeg su 5. veljae 1840. godine ubili idovi. 1852. i 1853. godina, Saratov. U ovom periodu su izvrena dva ritualna ubojstva; prvo, u prosincu 1852., desetogodinjeg, i drugo, u prosincu 1853. godine, jedanaestogodinjeg djeaka. Poslije poplave, oba tijela su naena na obali Volge, sa mnogo ubodnih rana. Osam godina kasnije je zbog ovih zloina odrano korektno suenje dvojici idova, Schiffermannu i Zourloffu, te su oni osueni na 28 godina rada u rudnicima, gdje su i umrli. Budui da je

ovo bio pravno odluen sluaj, ta presuda za ubojstvo dva kranska djeaka, nakon muenja, koju je donijelo odgovarajue zakonodavno tijelo, i koju je razmatrao i Ruski carski savjet, naravno nije spomenuta u Strackovoj knjizi! Referenca: Moniotova knjiga Le Crime Rituel chez les Juifs , 1914. godina, str. 257. 1880. godina, Smirna. Na plai je za Pashu naeno djeje tijelo, prekriveno ubodnim ranama, poslije ega je masakriran veliki broj idova. Referenca: Moniteur de Rome , 15. lipanj 1883. godine. 1882. godina, sluaj Tisza Eszlar, Maarska. Ovo je sluaj iz devetnaestog stoljea, kod kojeg su zatvorenici dali korektno priznanje, da bi poslije dugotrajnog procesa, svi oni bili osloboeni akcijom organizirane sile idovskog novca. Esther Solymosi, 14 godina, je nestala 1. travnja; petogodinji sin idovskog crkvenjaka je rekao nekim enama da je njegova majka namamila djevojicu u njihovu kuu, odakle su je neki idovi gurnuli u prostorije koje pripadaju sinagogi. Ovo je dolo do uiju gospoe Solymosi, Estherine majke, koja je to odmah prijavila policiji. Dr. Jozef Bary je 19. svibnja poeo istraivati ovaj sluaj, i ove injenice su najveim dijelom izale na svijetlo dana preko knjige koju je dr. Bary (koji je postao predsjednik vrhovnog suda Maarske) napisao 50 godina kasnije. Ova knjiga ima preko 600 stranica, i nazvana je A tiszaeszlari bunper (Suenje za ubojstvo u Tisza Eszlaru). Ove injenice se mogu provjeriti i u dnevniku maarskog ministra pravde iz tog vremena, Theodora Paulera, i taj dnevnik se nalazi u maarskom Nacionalnom muzeju. Drugi je sin idovskog crkvenjaka bio 14-godinji Maurice Scharf. On je priznao da je kroz kljuanicu na vratima sinagoge vidio da su izvjesni idovi muili Esther i ostavili je da iskrvari, skupljajui njenu krv u neku vazu. Na licu mjesta je provjereno i utvreno da bi netko tko bi gledao kroz kljuanicu zaista mogao vidjeti mjesto za koje je reeno da su se na njemu odigrali ovi dogaaji. Svjedoci su takoer rekli i da su dana kada je djevojica nestala mogli uti vritanje iz sinagoge. Da bi provjerio vjerodostojnost iskaza 14-godinjeg Mauricea, sudac mu je rekao da njegova pria ne moe biti istinita poto je Esther iva;

djeak je odgovorio da nitko ne moe biti iv nakon to mu odsijeku vrat. Jedan broj idova je uhien, i oni su priznali da su sudjelovali u ritualnom ubojstvu Esther kako bi dobili njezinu krv za Pashu. Moglo bi se pomisliti da ovdje nema mnogo toga za pisanje knjige. No nije ba tako. Cijeli je Izrael pokrenuo silu svojeg novca, i tisak svih zemalja Europe je bila zaposlena klevetanjem maarskog suda i maarske pravde. Javni su tuitelji podmieni i oni su krenuli diskreditirati asnog suca koji je predsjedavao sudom. Nijedan kamen nije ostao na svom mjestu, isproban je svaki oblik sramotne korupcije kako bi se pravda porazila; i idovi su pobijedili. Evo nekih manje vanih metoda uz pomo kojih su idovi sa svojim novcem pokuali zamagliti ovaj sluaj: 1. Plaajui dugove, ili podmiujui slubenike. 2. Nudei Estherinoj majci mito kako bi rekla da je njezina ker iva i da se nalazi na nekom drugom mjestu. Ovo je napravio idov Reiszmann. 3. Pokuavajui ukrasti sudske zapise iz sueve kue. 4. Mijenjajui bravu na sinagogi, tako da vie nije mogue vidjeti mjesto ubojstva gledanjem kroz kljuanicu. 5. irei priu da je Esther pobjegla; ili da se udavila. Istrani sudac je naredio da se oisti dno rijeke, to nije dovelo do nikakvog rezultata 6. Dogovorivi da se iznese nekakav le koji bi se identificirao kao Esther. 18. lipnja su idovski splavari izvadili iz rijeke Tise tijelo djevojice koja je bila obuena u Estherinu odjeu, koja je bila previe mala za ovakvu svrhu. Majka je poricala mogunost da je to bio Estherin le, iako je prepoznala kerinu odjeu. Komitet strunjaka je istraio tijelo i pronaeno je kako su kosa i obrve obrijani, oigledno u cilju prikrivanja pravog identiteta. Oni su takoer utvrdili i da je naeno tijelo pripadalo osamnaestogodinjakinji (Esther je imala samo 14 godina) i da smrt nije nastupila zbog guenja, ve uslijed tuberkuloze. Kada su idovski splavari ispitani, postalo je potpuno jasno da je ovo tijelo naeno sa izvjesnim ciljem; oni su priznali da im je taj le dao idov po imenu Herschko, da su ga obukli u Estherinu

odjeu, bacili u rijeku, a onda ga otkrili i izvadili iz rijeke. Takoer je utvreno i da ovo tijelo nije moglo biti u vodi vie od etiri dana; da se smrt nije mogla odigrati prije vie od 10 dana. Esther je nestala prije 78 dana. Ipak, usprkos svoj ovoj otkrivenoj korupciji, ovaj sud se pokazao kao izolirana jedinica u agresivnoj Europi i svi su idovi osloboeni! Zatim je utvreno da je 21. lipnja 1883. godine barun Bela Orczy, maarski ministar, posjetio ministra pravosua Paulera i rekao mu da je Goldsmith, predstavnik Rothschildovih u Budimpeti, zahtijevao da optube budu povuene! U to vrijeme je izmjena situacije sa dugovanjem bila ozbiljno pitanje za Maarsku, i uglavnom je zavisila od sile Rothschildovog novca. barun Orczy je kasnije rekao Pauleru da je Goldsmith konkretno zahtijevao da se dva javna tuitelja, koja su uinila osudu zatvorenika nemoguom trebaju odlikovati! Ta vrsta posla koja je primjenjivana u borbi protiv svih dokaza moe biti objanjena jednim primjerom. U studenom 1882. godine je formiran novi skup strunjaka koji bi obavio dalje ispitivanje tijela koje je naeno u rijeci prije pet mjeseci, i objavio je da nalazi prethodnog skupa nisu imali znanstvenu osnovu, da je naeno tijelo pripadalo Esther i da, budui da grkljan nije bio presjeen, nije mogla biti rije o ritualnom ubojstvu! Tako se zavrava mrana pria o idovskim najpokvarenijim podvalama koje su omoguile izbjegavanje degenerika da budu zasluno i pravilno kanjeni. 1891. godina, Xanten, Pruska. Ubijen je petogodinji djeak Hegmann, prerezan mu je grkljan i izvuena mu je sva krv iz tijela. Vlada je uinila sve to je u njenoj moi da potisne glasine o ritualnom ubojstvu (idovska Enciklopedija, Vol. I, str. 645). Doktor koji je ispitao tijelo je rekao (29. lipnja) da se: Trag krvi se naknadno pojavio nakon krvarenja. On je 9. lipnja ovo porekao i objasnio da je njegova greka nastala zato to je tijelo bilo tamno u trenutku ispitivanja! Mislim da itatelj ovdje shvaa to se dogodilo izmeu 29. lipnja i 9. srpnja sa doktorovim bankarskim raunom.

Ministar pravde, de Schelling, je bio idov. Optueni i uhieni idov koji je izvrio ritualno klanje je osloboen. 1899. godina, sluaj Polna (eka). Agnes Hruza, stara godina, je ubijena je 29. oujka 1899. godine. 1. travnja, njezino je tijelo naeno u umi sa glavom koja je gotovo potpuno bila odvojena od tijela. Usprkos ovoj zastraujuoj rani, nigdje unaokolo nije bilo nikakve krvi, mada je, naravno, krv istekla iz cijelog tijela. ovjek po imenu Peschak je video trojicu idova, meu njima izvjesnog Hilsnera, na mjestu gdje je naeno tijelo, dana kada je izvreno ubojstvo. Hilsner je uhien i sudilo mu se; jedan drugi svjedok je priznao da je 29. oujka vidio spomenutog vrlo uznemirenog, kako dolazi sa mjesta gdje je naeno tijelo. Sud je utvrdio da je Hilsner bio kriv i osudio ga na smrt, istovremeno prihvaajui da je morao imati i suuesnike. Hilsner je tada priznao, i naveo jo dva idova, ali se kasnije odrekao ove izjave, i cijelog svojeg svjedoenja. Spomenuta dva ovjeka su dala zadovoljavajui alibi. Silom idovskog novca i hajkom koju je on mogao pokrenuti, nareeno je odravanje novoga suenja. U meuvremenu je dr. Baxa, pravni zastupnik majke ubijene djevojke, 28. prosinca, odrao govor u kojem je optuio vladu za iskazivanje pristranosti prema idovima u nainu na koji je voen sluaj. Zatim je naeno tijelo jo jedna djevojice, koje se u prevelikoj mjeri nalazilo u stanju raspadanja da bi se utvrdio uzrok smrti; to je bilo tijelo Marije Klime, koja je nestala 17. srpnja 1898. godine. Kada je u studenom sluaj ponovo pokrenut, Hilsner je optuen za oba ubojstva. Svjedok je ovaj put izjavio da je u vrijeme prvog ubojstva, Hilsner imao no kojim je izvreno ritualno klanje. Dr. Baxa je insistirao na tome kako je ovo bio sluaj ritualnog ubojstva. Sud je utvrdio da je Hilsner kriv, mada nije potvrdio ritualne razloge za ubojstvo, i odreena je kazna smru, koja se trebala izvriti 14. studenog 1900. godine. Meutim, intervenirao je vladar eke, i presuda je ublaena na doivotnu zatvorsku kaznu. Hilsnerov odvjetnik je bio Masaryk, koji je kasnije postao predsjednik

ehoslovake, i izgleda da mu je ovaj posao koristio u kasnijem dijelu ivota! Marksisti su u pobuni 1918. godine oslobodili Hilsnera iz zatvora, da bi on umro nekoliko godina kasnije. XI POGLAVLJE AUTENTINI SLUAJEVI RITUALNOG UBOJSTVA U OVOM STOLJEU ajpoznatiji meu njima je sluaj Beiliss, koji se dogodio u Kijevu 19111913. godine. Ostati e zabiljeeno da se nekoliko sluajeva dogodilo i u Njemakoj, u periodu prije Hitlerovog uspjeha, kada su idovi tamo drali najviu vlast. 1900. godina, Konitz, Zapadna Pruska. U oujku je ubijen 19-godinji mladi, Ernst Winter. Njegovo je tijelo bilo raskomadano i njegovi dijelovi su naeni na razliitim lokacijama. Zloinci nisu nikada otkriveni, ali su dvojica idova osueni na zatvorsku kaznu zbog lanog svjedoenja i podmiivanja svjedoka za vrijeme istranog postupka! Poslije obdukcije lea je reeno da je smrt nastala uslijed guenja, makar je okruni lijenik ranije izjavio da je uzrok smrti bio gubitak krvi. Velika grupa idova iz inozemstva je posjetila ovaj grad u toku noi kada se dogodilo ubojstvo i napustila ga slijedeeg dana. Ovaj sluaj je podigao zemlju protiv idova, i njegov opis je zauzeo 2 stranice idovske Enciklopedije . 1911-1913. godina, Kijev, Rusija. Ovo je uvjerljivo najvaniji dokazani sluaj ritualnog ubojstva u 20. stoljeu i ope je poznat kao sluaj Beiliss. 1911. godine je u Kijevu naeno tijelo 13-godinjeg djeaka, na kojem su bile udne rane i iz kojeg je istekla sva krv. Sumnjiv je bio idov po imenu Beiliss, koji je i uhien. Dokazano je da se ubojstvo odigralo u prostorijama idovske tvornice opeka u kojoj su samo idovi imali pristup. U ovoj tvornici je bio i idovsko prenoite sa dodanom tajnom sinagogom. Poslije dugog uvoda u proces, Beiliss je, vlasnik tvornice, bio optuen; porota je utvrdila da nema dokaza za njegovu krivicu, iako je polovina njih smatrala da je on bio kriv presuda je morala biti jednoglasna, pa je ipak proglaeno da optueni nije kriv. Porota se ipak sloila u vezi uzroka djeakove smrti, njihova presuda je bila

slijedea: Djeaku su zaepili usta, zatim mu sa alatom za buenje nanijeli rane u potiljku, sljepoonici i vratu, i na ovaj nain su presjeene cerebralna vena, lijeva sljepoona i vratna arterija, to je dovelo do obilnog krvarenja; poslije toga, kada je Joutchinski (tako se djeak zvao) izgubio oko pet aa krvi, njegovo tijelo je bilo probodeno sa istom alatom s kojim su rasjeeni plua, jetra, desni bubreg i srce, gdje su nanesene posljednje rane, njih ukupno 47, to je dovelo do velikih patnji rtve i gubitka praktino sve krvi iz tijela te na kraju i do smrti. Prema tome, iako ubojstvo nije moglo biti povezano ni sa jednim konkretnim pojedincem, njegov ritualni karakter je bio sasvim siguran, poto je djeak prvo iskrvario, i tek onda bio ubijen. Postoje mnogi udni detalji u vezi ovog suenja, naime: (1) 17. je listopada 1913. godine predsjedavajui sudac morao upozoriti idovske novinare zbog njihove upornosti u izvjetavanju kod kojega su dokazi iskrivljeno predstavljani, i rekao im je da e im, ako nastave sa ovom praksom, biti uskraen pristup suenju. (2) Dva djeteta, Genia i Valentina Tcheberiak, vani svjedoci u sluaju protiv Beilissa, iznenada su umrli ubrzo poslije njegovog uhienja. Ovo se dogodilo nakon to su pojeli slatkie koje im je dao smijenjeni policijski agent Krassowsky. Djecu su u bolnici pregledala dva idovska doktora i izdano je uvjerenje kako su ona patila od dizenterije, poto je, prema ovom izvjetaju, kod njih naen virus ove bolesti. Slijedee to je otkriveno jest da je njihovoj majci ponuen mito (koji je ona odbila) u iznosu od 40.000 rubalja. Ovaj mito je pokuao dati idovski pravnik koji je zauzvrat traio da majka na sebe preuzme krivnju za ubojstvo izbodenog djeaka Joutchinskog. idovi su na kraju ipak insistirali na tome kako je majka otrovala svoje dvoje djece, a pri tome, to je karakteristino za njih, na trenutak zaboravila one viruse dizenterije, za koje je u izvjetaju reeno da su otkriveni!

(3) Nekoliko vanih svjedoka je dalo struno miljenje da su idovi upotrijebili kransku krv mijeajui ju sa beskvasnim kruhom za odreene svetkovine, i da su radi toga i ubili kransku djecu. Jedan od ovih svjedoka je bio otac Pranaitis, teolog i strunjak za hebreistiku, koji je smatrao da dokazi u potpunosti pokazuju kako je u pitanju bilo idovsko ritualno ubojstvo. Otac Pranaitis je rekao da Zohar, kabalistika knjiga idovske hasidske sekte, opisuje ritual ubojstva, propisujui trinaest uboda u desnu sljepoonicu i sedam u lijevu, to je upravo ono to je uinjeno sa glavom ubijenog djeaka. Drugi svjedok i strunjak je bio profesor Sikorski, medicinski psiholog, koji je takoer smatrao kako ovaj sluaj predstavlja ritualno ubojstvo. Poslije idovske boljevike revolucije, Cheka je ubila suca, dravnog tuitelja i mnoge od svjedoka, ukljuujui i oca Pranaitisa, medicinskog strunjaka Kozoratova i profesora Sikorskog. Profesor Pawlow, koji je bio svjedok obrane, postao je vodei uitelj boljevike Rusije! Bivi general ruske carske vojske, Alexandar Netchvoldov, nam prenosi ostatak prie u lanku La Russie et les Juifs, u Le Front Unique , objavljenom u Oranu 1927. god., str. 59: Citirajui Evrijskaja Tribuna od 24. kolovoza 1922. godine, on kae da je pri posjeti moskovskog rabina Lenjinu, prvo to je Lenjin rekao svom posjetiocu bilo pitanje da li su idovi zadovoljni sa sovjetskim sudom koji je ponitio presudu da je Beillis kriv, i rekao da je Joutchinskog ubio kranin! Da, boljevizam je idovski pokret! (4) Britanski protest, koji je objavljen u Taimesu 6. svibnja 1912. godine, i koji su potpisali uobiajeni nadbiskupi i biskupi, zajedno sa vojvodama (poput pokojnog vojvode od Norfolka, ija je ena bila idovka), grofovima (kao to je Rosebery, vjenan za Rothschilda) i ljudima poput pokojnog veleasnog A.J. Balfoura, je bio usmjeren protiv obnove optube za ritualno ubojstvo; Krvna Optuba je u ovom protestu opisana kao zaostatak iz dana vradbina i crne magije, okrutno i potpuno neosnovano klevetanje judaizma. Zar nije zadivljujue da, gdje god da su u pitanju idovski interesi, Englezi koji su na visokim poloajima pokuavaju utjecati na

ostvarivanje pravde, pa su tako i ovdje umijeani ak i prije nego to je Beliss uope i osuen? Beiliss je umro u Americi 1934. godine, i on je na sahrani prikazan kao idovski nacionalni heroj. 1928. godina, Gladbeck, Njemaka. Ovo se dogodilo u vrijeme Purima; dvadesetogodinji mladi po imenu Helmuth Daube je naen mrtav ispred svoje kue, sa prerezanim vratom, odsjeenim genitalnim organima, ranama na rukama i povrjedama trbune upljine. Nije bilo krvi ni u tijelu, ni oko njega. Strunjaci su na sudu rekli da je vrat presjeen po nainu idovskog rituala. idovi su krenuli sa svojim poznatim aktivnostima i na kraju je za ubojstvo optuen mladi koji nije bio idov, izvjesni Huszmann, a kao razlog za ubojstvo je navedena protuprirodna pouda. Sluaj protiv Huszmanna je vodio idov Rosenbaum, i u Berlin je poslana specijalna policija kako bi provjerila okolnosti, predsjednik berlinske policije bio je idov Bernhard Weiss. Policija je uinila sve kako bi uvjerila sud kako je rije o ubojstvu iz poude, ali je Huszman na kraju osloboen. ''Bochumer Abendblatt'' i ''Der Sturmer'' su iznijeli miljenje kako je rije o idovskom ritualnom ubojstvu, nakon ega su te novine na neko vrijeme zabranjene, a njihovi urednici zatvoreni. 1929. godina, Manau, Njemaka. Ubijen je petogodinji djeak po imenu Kessler. Njegovo tijelo je naeno u umi, sa vratom prerezanim od uha do uha (ovaj rez je bio plitak, ali je su s jednim nanesenim ubodom u vrat presjeeni glavni krvni tokovi). Nije bilo krvi ni u tijelu, ni oko njega. Ovo se dogodilo pred Pashu, i lokalni idovski mesar je iznenada nestao. Dr. Burgel, sudski doktor, je rekao da je ovo bio sluaj ritualnog ubojstva. Sila idovskog novca je izvrila utjecaj na vaee autoritete i javno mnijenje. dravni tuitelj je, prije nego to je izvreno slubeno istraivanje, rekao da ovo nije bio sluaj ritualnog ubojstva. Sudac je odluio kako je djeakov vrat sluajno razrezan granom drveta ili rogom ivotinje, i sluaj je zatvoren. Nitko nikada nije uhien zbog ovog zloina . 1932. godina, Paderborn, Njemaka. Marta Kaspar (koja nije bila idovka) je bila slukinja u domainstvu idovskog mesara Meyera. Ovaj ovjek je

imao sina Kurta, i Kurt je imao seksualne odnose sa spomenutom slukinjom, koja je zatrudnjela. Ona je zahtijevala da se vjenaju, te su otac i sin obeali da e se to i dogoditi, ali su u tajnosti odluili ubiti djevojku. 18. oujka, blizu Purima, ona je nestala. Dva dana kasnije je na putu naeno ljudsko meso, i idovski tisak je poeo da iriti ideju kako je ovdje u pitanju bilo ubojstvo iz strasti. Istraivanje je otkrilo krv na Kurtovoj odjei i na Meyerovom ovratniku, te su oba Meyera uhiena. Dr. Frank, idovski pravnik, je uspio oznaiti oca luakom, te da ga se poalje u azil za lijeenje mentalnih bolesti, no on je ubrzo osloboen od tamo te je pobjegao je iz zemlje. Sin Kurt je rekao kako je pokuao da izvriti abortus, i da je isjekao djevojino tijelo i ostavio dijelove na razliitim mjestima; doktor je rekao sudu da je oigledno kako je uzeto nekoliko litara krvi. Kurt je kasnije rekao kako je ubio djevojku u nastupu bijesa. Sud je donio presudu kako je djevojka zaklana, i osudio Kurta Meyera na 15 godina zatvora. Glavne novine nisu uope izvijestile o ovom sluaju; Der Sturmer je rekao kako je u pitanju bilo ritualno ubojstvo, te su ove novine jedno vrijeme bile zabranjena. Ove okolnosti su me navele da ukljuim spomenuti sluaj u sasvim autentine sluajeve ritualnog ubojstva . Ostaje zabiljeeno kako su se posljednja tri navedena sluaja dogodila u vrijeme kada su idovi imali najviu vlast u Njemakoj, upravo pred Hitlerovu revoluciju, kada je bilo lako zabraniti svako iskazivanje svog uvjerenja o istinskoj prirodi ovih ubojica. XII POGLAVLJE IDOVSKA OBRANA ranitelji idova, skupa sa njima, koriste raznovrsnu argumentaciju uz pomo koje su u ovoj zemlji uspjeno kamuflirali i skoro izbrisali svaki trag povijesne injenice prakse ritualnog ubojstva. Kada se ovaj autor 1936. godine usudio spomenuti idovsko ritualno ubojstvo, o ovom suenju su neke novine pisale pod naslovom Zanimljiva pria, kao da je takvo neto izmiljeno! Navedimo listu idovskih argumenata i odgovorimo na njih:

1. Priznanja optuenih idova su iznuena muenjem. To je tono kod mnogih srednjovjekovnih sluajeva; nije vjerojatno da bi idovi svjedoili bez takve pomoi njihovom sjeanju, i to zbog izvjesnih uasnih posljedica koje bi uslijedile poslije njihovog svjedoenja. Meutim, ja sam u XIII poglavlju (kao to e te vidjeti) pokazao da su mnoga idovska priznanja prakse ritualnog ubojstva slobodno dali preobraenici u kransku vjeru; mnoga priznanja optuenih idova ili njihovih roaka su dana bez muenja; dok je kod Damaska, gdje je nasilje koriteno kako bi se pripomoglo sjeanju optuenih, ono iste navelo da otkriju gdje se mogu nai tijela ubijenih ljudi, i ta tijela su zaista i naena na oznaenih mjestima; nadam se da idovi ne smatraju da je batinanje stvorilo mogunost telepatije kod krivaca? Ovaj argument zbog toga nema nikakvog znaaja . 2. idovski zakoni ne samo to ne odobravaju praksu ritualnog ubojstva, ve i zabranjuju koritenje krvi. Drugim rijeima, neki John Smith ne moe biti kriv zato to je pokrao nekog Wiliama Browna budui da osma zapovijed kae: Ne ukradi. Ovaj argument nema nikakvog znaaja, i on je obraen u III poglavlju. 3. Krvna Optuba je proizvod srednjovjekovnog praznovjerja i neznanja. U petom poglavlju sam pokazao da je, prema iskazima samih idova, Krvna Optuba bila ea u XIX stoljeu nego u bilo kojem prethodnom. Zbog toga ovaj argument nema nikakvog znaaja. 4. Krivica idova nije pravno dokazana. Ispraznost ove izjave e biti pokazana u XIV poglavlju, gdje se citira izvjestan broj sluajeva, kroz vie stoljea, kod kojih su kompetentni i pravomoni autoriteti donijeli odluku o krivici optuenih ili prihvatili ranije donesenu presudu. Ovaj argument nema nikakvog znaaja. 5. Tako neto se danas ne moe dogoditi. Odgovorima na ovu primjedbu je posveeno VI poglavlje. Moe se vidjeti da ovaj argument nema nikakvog znaaja.

Ova primjedba je upuena dobronamjernoj prirodi arijske svijesti koja nije u stanju shvatiti neto tako daleko i strano poput elje za poinjanjem ritualnog ubojstva. Za ovakvo uvjerenje u arijskoj svijesti je odgovorno lano uenje o jednakosti rasa, koje su proirili Masonerija, izokrenuta religija i demokracija. 6. Papske Bule uskrauju povjerenje optubi za ritualno ubojstvo. O ovoj temi se govori u XV poglavlju. Postoje Pape koje su jasno eljele zabiljeiti kako ne vjeruju u postojanje idovske prakse ritualnog ubojstva, i to su i uinile. Postoje i drugi Pape koje su na jednak nain, preko svojih aktivnosti i Bula, zabiljeile da vjeruju u spomenutu optubu. Prema tome, ovaj argument nema nikakvog znaaja. 7. Izvjetaj Pape Grgura XIV iz 1758. godine (napravljen dok je bio kardinal Ganganelli) predstavlja konano i neosporno odbacivanje ove optube. U XV poglavlju sam pokazao kako se ovaj kardinalov izvjetaj pokazao potpuno nepouzdan, poto on u njemu kae kako je nastojao pokazati nepostojanje ovog zloina, to znai da on nije nastojao pokazati istinu, to je jedina stvar koju bi svaki istraiva trebao uiniti; ipak, on konkretno priznaje da su svetog Simona iz Trenta i svetog Andreasa iz Rinna ubili idovi u mrnji prema vjeri Isusa Krista. Tako je Papa Grgur XIV najvrjedniji svjedok za podrku Krvnoj Optubi neodluni svjedok. 8. Ove optube ne zasluuju povjerenje budui da su ih iznijeli antisemiti. Ovo je argument koji je upotrijebio idov Israel Abrahams u svom lanku o ritualnom ubojstvu u 11. izdanju Enciklopedije Britannica, u kojemu on pie: Literatura o drugaijem gleditu je u potpunosti antisemitska i ona u nijednom sluaju nije preivjela sud kritike. Kako neobino radi idovski um! Svako tko vjeruje da su idovi poinili ritualno ubojstvo neidovske djece odmah postaje antisemita. Ako o ovoj temi na engleskom jeziku ne postoji zadovoljavajua koliina literature, ovakva oskudnost takvih knjiga nije rezultat nikakvog suda kritike, ve sile idovskog novca, koja je uinila ove knjige tako rijetkim da je izuzetno teko doi

do njih. Primjer je knjiga Richarda Burtona idov, ciganin i Islam, autora nesumnjivog integriteta i velike slave, knjiga ija je sudbina opisana na prethodnim stranicama ovoga djela. Toliko o idovskoj obrani argumentima. Pogledajmo sada kakve su drugaije stavove obrane oni usvojili. U pitanju su slijedee metode: 1.Ubijanje autora ili svjedoka, ili drugih ljudi koji su imali nekakvo znanje o ovoj temi. Na jednoj od stranica ove knjige su opisane okolnosti koje okruuju Gougenot des Mousseauxa, autora djela Le Juif, le Judaisme et la Judaisation...; takoer imamo i naveden podatak o smrti djece-svjedoka u kijevskom sluaju (1911-1913. godine); nadalje tu je opisana i sudbina suca, tuitelja i svjedoka-strunjaka u istom sluajusve njih su ubili idovski boljevici. 2. Vrijeanje odvjetnika, svjedoka optube ili optuenih. Ovo je moderna metoda koja se primjenjuje otkako su idovi stekli kontrolu nad neidovskim tiskom. Ona karakterizira sluajeve XIX i XX stoljea. idovski tisak je u ovom stoljeu u toj mjeri uspio izvrijeati ime gospodina Juliusa Streichera, urednika Der Sturmera da su mnogi pristojni ljudi kao gotovu stvar uzimali da je gospodin Streicher neka vrsta ludog, sadistikog vraga, a ne galantni i savjesni njemaki oficir (kakvog mi znamo da je ustvari bio). 3. Nestanak knjiga koje sadre dokaze o ritualnim ubojstvima. Kod sluaja koji se odigrao u Damasku 1840. godine, detaljno opisujem sudbinu slubenih dosjea, te Gougenorovih, Mousseauxovih i knjiga Richarda Burtona. Nestanak tih dokumenata zabiljeen je najvie u predhitlerovskoj idovski kontroliranoj Njemakoj. 4. Zatakavanja poveznica za ritualna ubojstva. Kazneni zakoni su se okomili na sve u idovski kontroliranim zemljama koji su se usudili prekinuti utnju o idovskim ritualnim ubojstvima, te su ih smjestili iza reetaka. Gospodin Julius Streicher zatvoren je 1928. zbog ''klevete'', a autor ovoga djela osuen je od 31.stupanjskog kotskog masonskog suda 1936. godine na est mjeseci zatvora zbog lane optube meu kriminalcima. U Engleskoj nigdje ne postoji zakon koji brani spominjanje ritualnog ubojstva.

5. Manipuliranje i falsificiranje izjava ljudi od autoriteta. Dobar primjer za ovo je opis na kasnijim stranama ove knjige, kada pokojni barun Rothschild pokuava iskoristiti potvrdu kardinala Merry del Vala o autentinosti izvjesnog papinskog pisma kao potvrdu lanog tumaenja sadraja tog pisma koje je dao sam barun Rothschild. Drugi primjer je sluaj idovske Enciklopedije, Hyamonsove Povijesti idova u Engleskoj i Eseja iz idovske povijesti Luciena Wolfa svi oni tvrde da je egipatski potkralj objavio da su idovi osueni za ubojstvo u Damasku nevini; on ih je jednostavno nemarno oslobodio za prljavo dobiveni novac, bez ikakve objave koja bi liila navedenoj. 6. Podmiivanje svjedoka optube, sudskih slubenika ili vladara koji bi bili u stanju proglaavati sudske procese nevaeim. Primjeri za ovo su sluajevi Rhodos i Damask iz 1840., Tisza Eszlar iz 1882., Konitz iz 1900. i Kijev iz 1911-1913.godine. 7. Lano optuivanje nevinih ljudi. Kao u sluajevima Kijev i Gladbeck. 8. Podmetanje lea za kojeg bi se vjerovalo kako pripada nestaloj rtvi, Ustvari pripada nekome tko je umro zbog nekog drugog razloga, a ne zbog ritualnog ubojstva; ovo je napravljeno u sluaju Tisza Eszlar. 9. Odbijanje ili prijetnja davanja zajmova vladama. Na kasnijim stranicama dajem primjer dobiven iz idovskih izvora, gdje je Rothschildov utjecaj na pitanje zajmova, preko posredovanja kancelara Metternicha, jasno odredio stav austrijskog konzula u Damasku, u sluaju iz 1840. godine. Prikazano je i kako je ta ista Rothschildova obitelj bila u stanju prijetiti maarskoj vladi i time omoguiti oslobaanje optuenih idova u sluaju Tisza Eszlar iz 1882. godine. Kod svih metoda propagande, sila idovskog novca nalazi spremne saveznike meu lakovjernim neidovima, posebno meu nadbiskupima, politiarima pa i ak meu lanovima kraljevskih obitelji. Sve te metode najveim dijelom poivaju na ideji kako je krvna optuba ostatak mranih i razvratnih prolih vremena, ideji za koju sam pokazao da nema osnova u stvarnosti. Kako to da utjecajni neidovi tako spremno pristaju na podrku idovima protiv krvne optube? Odgovor na ovo pitanje zasluuje jedno posebno, kratko, poglavlje ove knjige. (Pogledati XX poglavlje.)

S vremena na vrijeme se pojavljuju knjige u kojim se porie Krvna optuba; neke od njih su pisali idovi, a neke neidovi. Meu njima su najpoznatije knjige Stracka i Cecila Rotha. Radovi dr. Loeba i dr. Lea su dokazano bezvrijedni; oni obrauju sluaj Toledo iz 1490. godine. Knjiga idov i rtvovanje ljudi H.L. Stracka, profesora teologije u Berlinu, je imala osam izdanja prije nego to je objavljena na engleskom jeziku 1909. godine. Strack nije bio idov, ali je u njegovom francuskom izdanju predgovor pisao idov Theodor Reinach, zet i neak baruna Jaquesa Reinacha, koji je naen mrtav u krevetu nakon to je u vezi sa skandalom oko Panamskog kanala izdano ovlatenje za njegovo uhienje. Ovo englesko izdanje je knjiga od 289 stranica, od kojih su za ovu temu vane samo stranice od 160. do 274. Ova knjiga je uasna zato to: 1. se u njoj ne spominje sluaj svetog Hugha iz Lincolna; 2. se ne spominje Bula Benedikta XIV u kojoj je ovaj Papa blagoslovio svetog Simona iz Trenta, rtvu ritualnog ubojstva, dok se Bule drugih Papa slobodno spominju kao argument protiv krvne optube; 3. se, pri opisivanju sluaja u Damasku, ne spominje da je batinanjem optuenih idova otkriveno mjesto na kojem e biti naeni ostaci dvoje ubijenih ljudi; i 4. je Walsh pokazao da su reference koje Strack citira u vezi sa ritualnim ubojstvom u La Guardiji kod Toleda, potpuno nepouzdane. Knjiga idov i kleveta za ritualno ubojstvo, koju je 1935. godine napisao idov Cecil Roth, je adekvatno obraena u kasnijem dijelu ovoga rada, kao to e se vidjeti. XIII POGLAVLJE DOKAZI DANI OD STRANE PREOBRAENIH IDOVA

reobraeni idovi u kranstvo su ponekad poricali da kod ljudi idovske vjere postoji bilo kakva praksa ritualnog ubijanja krana. S druge strane, mnogi preobraenici su priznali da idovi vre ritualno ubijanje.

Kada se uzme u obzir da je povijest Maronitske zajednice uvjerljivo pokazala da je preobraenje ovih idova bilo samo jedno lukavstvo, lano koliko i sami idovi, i da je Inkvizicija u panjolskoj nastala gotovo iskljuivo zbog injenice da se sa navodnim preobraenicima nije moglo postupati ni na koji drugi nain (oni su u tajnosti prakticirali idovske rituale, dok su se javno pretvarali da su poboni sljedbenici Crkve), onda je prirodno vie vjerovati onim preobraenicima koji priznaju da idovi vre ritualno ubojstvo, nego onima koji to poriu. Bilo bi zanimljivo znati je su li ovi preobraenici koji su priznali injenicu ritualnog ubojstva imali u svojim venama pomijeanu krv arijske ili alpske rase. Ipak, nama ovo znanje nije dano. Sluajevi koji su izali na svjetlo dana i u kojima su idovski preobraenici u kranstvo ili u islam priznali da: idovi prakticiraju ritualno ubojstvo, dani su kronoloki u daljnjem djelu teksta: 1144. godina, Theobald, monah i idovski preobraenik, iz Cambridgea, istupio je kada je raeno istraivanje o smrti svetog Wiliama iz Norwicha i rekao da je, kao idov u Norwichu, on osobno znao da je u tom mjestu 1144. godine rtvovano jedno dijete. On je rekao da je idovski obiaj bio bacanje kocke kako bi utvrdili gdje e ovo djelo biti obavljeno, i kocka je pala na Norwichu, kao mjesto gdje e se osigurati krv koju su zahtijevali u toku te 1144. godine; idovi su vjerovali da bez prolijevanja ljudske krvi nee nikada moi dobiti svoju slobodu i vratiti se u Palestinu. 1468. godina, biskup Jean dAvila, sin preobraenog idova, osobno je istraivao sluaj ritualnog ubojstva u Segoviji, u panjolskoj, i utvrdio da su za njega krivi idovi, koji su poslije toga pogubljeni. 1475. godina, Hans Vayol, preobraeni idov, optuio je rabina iz Rutisbona za ritualno ubojstvo radi dobivanja krvi. Referenca: idovska Enciklopedija, Vol. II, str. 16 (1903. god.). 1475. godina, Wolfkan iz Rutisbona, idov preobraen u kranstvo, optuio je idove da su izvrili ritualno ubojstvo svetog Simona iz Trenta radi krvi koja im je bila potrebna za proslavu Pashe. Referenca: Ibid, Vol. XII, str. 554 (1906. god.). 1475. godina, preobraeni idov, Jean de Feltro, opisao je slubeniku koji je istraivao ritualno ubojstvo svetog Simona iz Trenta kako mu je otac rekao da su idovi iz tog grada ubili jedno dijete za da bi dobili krv

za svoj kruh za Pashu. 1490. godina, Torquemada, i sam idovske krvi (Roth, Povijest Maronita, 1931. god., str. 39), morao je potvrditi osudu na smrt za idove koji su bili odgovorni za ritualno ubojstvo u Toledu, i Ferdinand i Izabela su preko njega saznali za ovo. Ovaj sluaj ritualnog ubojstva je bio jedan od glavnih faktora koji su naveli kralja i kraljicu da protjeraju idove iz panjolske. 1494. godina, Alonzo de Spina, za kojeg je jedan idovski povjesniar izjavio da je idovske krvi (Povijest Maronita, Roth, 1932. god, str. 34), optuio je idove za ubijanje djece u ritualne svrhe. On je zauzimao visoku poziciju rektora sveuilita Salamanca, i svoju optubu je iznio u radu Fortalitium Fidei. 1555. godina, Hananel di Foligno, iz Rima, idovski preobraenik u kranstvo, pred papom Marselom XI je optuio idove za ritualno ubojstvo jednog djeaka. Istraivanje, koje je izvedeno pod pokroviteljstvom kardinala, dovelo je do toga da izvjesni otpadnik iz muslimanske religije, uvar ubijenog djeaka, bude optuen kako je razapeo svog tienika kako bi prisvojio izvjesnu imovinu. Ovo zvui kao uobiajena izmiljotina kojoj se pribjegava kada se sudovi, pod monim utjecajem idovskog novca, suoe sa tekim poslom zatite idova od krvne optube. Zato bi, za ime Boga, netko razapeo djeaka umjesto da ga se mirno rijei na neki uobiajeniji nain? Referenca: idovska Enciklopedija (1903. god.), Vol. V, str. 423. 1614. godina, Samuel Friedrich Brenz, idov koji je preobraen 1610. godine, napisao je knjigu u kojoj se otkriva idovska praksa ritualnog ubojstva. Ova knjiga se zove Judischer Abgestreifter Schlangenbalg i objavljena je u Nrnbergu. Prijevod ovoga naslova glasi: Oguljena koa idovske zmije. idovska Enciklopedija, opisujui ovog autora, govori o njegovom apsolutnom neznanju i mrnji, njegovom iznoenju neistina i pogubnom fanatizmu. Ova knjiga je ponovo objavljena 1680. i 1715. godine. 1720. godina. Paul Christian Kirchner, preobraeni idov, je u svom radu Judisches Ceremoniel , objavljenom u Frankfurtu, priznao da se osuena kranska krv smatrala korisnom kao lijek za izvjesne enske bolesti.

18-. godina. Paulus Meyer, preobraeni idov, optuio je idove za ritualno ubojstvo u svom radu Wolfe in Schafsfell, Schafe in Wolfspelz (Vuk u janjeoj koi ...). idovi koje je optuio u sluaju navedenog ritualnog ubojstva su ga oklevetali, i on je optuen na etiri mjeseca zatvora. idovska Enciklopedijaopisuje tri posljednja navedena autora kao neobrazovane i zlonamjerne neprijatelje svog naroda. 17-. godina. Preobraeni idov Serafinovicz napisao je knjigu u kojoj priznaje ritualno ubojstvo kao idovsku praksu. Referenca: idov S. Roth, idov i kleveta za ritualno ubojstvo, 1935. god., str. 24. 1759. godina. Preobraeni idov, J.J. Frank, je u Lembergu formirao sektu nazvanu Frankisti. Svi ovi ljudi su bili idovi koji su postali krani u znak protesta protiv zla koje se ui u Talmudu. Oni su izjavili da je Talmud korijen svih nevolja izmeu idova i ostalih ljudi. Princ Etienne de Mikoulissky, koji je vodio arhidiocezu u Lembergu, pokrenuo je javne debate izmeu Frankista i talmudskih idova. Ove debate su voene u srpnju, i u njima se govorilo o razliitim pitanjima, da bi se dolazilo i do sedmog pitanja, frankistike tvrdnje da Talmud poduava primjeni kranske krvi i onaj tko vjeruje u Talmud trebao je koristiti ovu krv. Frankisti su govorili da su ovo nauili kao idovi u toku svoje mladosti. Pod naslovom Baruch Yavan , idovska Enciklopedija (1903. god, Vol II, str. 563), priznaje da su Frankisti iznijeli krvnu optubu protiv Talmudista; o ovom se govori i u poglavlju VII, str. 579, pod naslovom Judah Lob ben Nathan Krysa . Frankisti su u ovim debatama potpuno porazili svoje protivnike. Oni su se na kraju uklopili u kransku zajednicu. Postoji velika bibliografija djela o frankistikoj zajednici, od kojih bi ovdje mogli spomenuti dva slijedea rada: La malfaisance juive , od Pikulskog (objavljeno u Lvovu 1760. god.) i Materiaux sur la question relative aux accusations portees contre les Juifs a propos des crimes rituels , od J.O. Kouzmina (objavljeno u Sankt Petersburgu 1914. god.).

1803. godina. Preobraeni bivi rabin je 1803. godine napisao knjigu na moldavskom jeziku, koju je 1834. godine Giovanni de Georgio ponovo objavio na grkom jeziku pod naslovom Kia hebrejske religije. Ovaj preobraeni rabin je sebe nazivao imenom Neofit. Odlomci iz njegove knjige se citiraju u Achille Laurentovom Relation Historique des Affaires de Syrie depuis 1840. a 1842., knjizi koja o ovome govori pod sluajem Damask na str. 24. Ovaj odlomak daje vrlo detaljne informacije, potvruje ubojstvo, razapinjanje i idovsko uzimanje kranske krvi za ritualne svrhe, kao i koritenje ove krvi njezinim mijeanjem sa kruhom za Pashu; nadalje se kae da je ova praksa prenoena usmenom tradicijom i da se o njoj uope ne govori u idovskim religioznim knjigama. Monniot u svom djelu Le Crime Ritual chez les Juifs if prenosi duge odlomke iz Laorantovog citiranja Neofita. 1826. godina. Paul Louis Bernard Drach, nekadanji veliki rabin Strasburga, objavioje Deuxime lettre d'un rabbin converti u Parizu 1827. godine. Na strani 7, on kae: Ovi rabini idu tako daleko u svojem aru da predaju u smrt sve one koji slijede uenje o Trojstvu, i time i sve kranske Izraelce. 1840. godina. Bivi rabin Musa Abou-el-Afieh, koji je postao musliman za vrijeme suenja za ritualno ubojstvo u Damasku, iznio je dokaze kako je uzimanje krvi od ubijenog oca Thomasa naredio veliki rabin Yakoub el Entabi, da je ona bila potrebna fanaticima koji su poslali Yakoubu svoje brano za Pashu, u koje je on onda umijeao kransku krv. Veliki rabini su drali u tajnosti koritenje krvi na ovaj nain. 1913. godina. Preobraeni idov Cesare Algranati nabrojao je izvjestan broj ritualnih ubojstava za knjigu Cahiers Romains (1913. god.), katoliku publikaciju objavljenu u Rimu. Toan datum njezinog objavljivanja je studeni 1913. godine. Ovdje je citirano preko 100 sluajeva, od kojih je njih 27 poinjeno u 19.stoljeu. Referenca: A. Arcand, u Le Miroir, Montreal, rujan 1932. god., str. 12.

XIV POGLAVLJE SLUAJEVI KOJI SU POTVRENI OD STRANE VAEIH VLASTI biaj je kod idova da se pretvaraju kako je krvna optuba, kako je oni nazivaju, rezultat srednjovjekovnog praznovjerja i lakovjernosti, te antiidovska predrasuda. Oni kao primjere za ovo istiu sluajeve kod kojih su idovi pogreno optueni za ritualno ubojstvo ili kod kojih nije bilo dovoljno dokaza, i kod kojih je gomila preuzimala inicijativu i linovala svakog idova kojeg bi uspjela uhvatiti. Takve stvari se jesu dogaale, ali su one sasvim neupotrebljive kao podrka idovskim tvrdnjama o njihovoj nevinosti u vezi ritualnih ubojstava. U modernim vremenima, sluaj crnaca u junim dravama SAD-a., predstavlja odlinu analogiju spomenutom. Svi znaju da je do linovanja dolazilo tamo gdje se za crnce sumnjalo da su poinili nekakav oblik nasilja nad bijelim enama i djecom. Svi takoer znaju da je ponekad gomila, u svojoj rasnoj ei za osvetom, i u svojoj nestrpljivosti pred sporom i korumpiranom pravnom procedurom, linovala nevine ljude. Ipak, nitko na osnovu toga nee tvrditi da se crnci koji jesu bili krivi za takve prekraje nisu iz ruku gomile suoili sa prostom i grubom pravdom, niti da crnci nisu nikada napadali bijele ene i djecu! Ipak, idovi istiu ovaj isti pokvareni argument kako bi zatitili sebe od optube za ritualno ubojstvo! Poto se dogaalo da nevini idovi budu linovani, to znai da nikada nijedan idov nije poinio ritualno ubojstvo!? Mi sreom imamo mnoge zabiljeene sluajeve kod kojih su vlasti na propisan nain sudile idovskim ubojicama i proglaavale ih krivim ili bi ponekad, kada ne bi pronali zloinca, donosile takvu presudu u vezi uzroka smrti kako ne bi ostala nikakva sumnja u njegovu ritualnu prirodu. Dozvolite mi da nabrojim neke od ovih sluajeva: 1192. godina. idovi su proglaeni krivim poslije privatne istrage Filipa Augusta, otroumnog ovjeka sa dobrom moi procjene. 1255. godina. Sluaj Malog St. Hugha u Lincolnu, gdje su vlasti odrale suenje po propisu, koje je potvrdio i kralj Hanry III. 1288. godina. Vlasti su osudile idove za ritualno ubojstvo u Troyessu.

1468. godina. idove je osudio biskup Segovije, koji je sam bio sin preobraenog idova. 1475. godina. Vlasti osudile idove u Trentu. 1480. godina. Vlasti osudile idove u Veneciji. 1485. godina. Vlasti osudile idove u Padovi. 1490. godina. idove za ritualno ubojstvo u Toledu osudili najueniji ljudi sa sveuiita u Salamanci i Avili, prema vaeim javnim propisima. 1494. godina. Vlasti osudile idove za ritualno ubojstvo u Maarskoj. 1670. godina. Vlasti osudile idove u Metzu. Presuda donesena prema nareenju Parlamenta. 1698. godina. Najvii sud u zemlji je osudio idove u Sandomiru, u Poljskoj. 1748. godina. Crkveni sud osudio idove u Duniagrodu, u Poljskoj. 1753. godina. Crkveni sud u Kijevu osudio idove za ritualno ubojstvo u itomiru. 1753. godina. Crkveni sud osudio idove za ritualno ubojstvo u Pavalohiju, u Poljskoj. 1831. godina. Vlasti u Sankt Petersburgu osudile idove za ritualno ubojstvo. 1840. godina. Vlasti u Damasku osudile idove za ritualno ubojstvo oca Thomasa i njegovog pomonika. 1852. i 1853. godina. idovi osueni za dva ritualna ubojstva u Saratovu. Suenje odrano osam godina poslije ubojstva. 1899. godina. Vlasti osudile idove za ubojstvo u Polni.

1911.-1913. godina. Sud kod sluaja u Kijevu presudio da je rtva prvo putena da iskrvari, i nakon toga ubijena; ubojica nije identificiran. Na kraju bi mogli spomenuti i sluaj u Breslau iz 1888. godine (pogledati XVIII poglavlje) gdje je utvreno da je student za rabina kriv zbog uzimanja krvi od kranskog djeaka bez namjere da se prouzrokuje smrtonosna povreda. Zanimljivo je spomenuti da je idov Jacob Selig, kada je uputio apel Papi 1758. godine, u kojem se alio zbog proganjanja idova u Poljskoj putem krvne optube, priznao da su sluajevi na koje se alio odlueni pred sudom! U predhitlerovskoj Njemakoj, kontroliranoj od strane idova, bilo je nekoliko sluajeva kod kojih je oigledno da su sudovi zatakali optubu za ritualno ubojstvo, na isti nain koji je koristio stari Bailey 1936. godine u pokuaju da uutka mene po istom pitanju.

XV POGLAVLJE STAV KATOLIKE CRKVE O IDOVSKOM RITUALNOM UBIJANJU ecil Roth, idov, u svom djelu Kleveta za ritualno ubojstvo i idov (1935. god.), na str. 20, kae: Katolika crkva nikada nije pruila ni najmanju podrku ovoj kleveti (krvnoj optubi). Ovo zvui kao sasvim netono, kao to emo pokazati. idovi kau da su Pape Inocent IV, Grgur X, Martin V, Nikola V, Pol III, Klement XII i Klement XIV iskazali svoje nepovjerenje u idovsku praksu ritualnog ubojstva. Pogledajmo prvo sluaj Inocenta IV, koji je izdao Bule o ovom pitanju 28. svibnja i 5. srpnja 1247., kao i 25. rujna 1253. godine. On u prvoj od spomenutih Bula jednostavno zahtjeva da se protiv idova ne poduzima nita osim ako njihova krivica nije sudski dokazana; Bula iz 1253. godine brani idove od optunice za ritualno ubojstvo budui da se takvo to nije osuivalo u Starom Zavjetu. No pogledi Pape Inocenta IV su pobijeni u katolikom biltenu izdanom u Dublinu, u prosincu 1916. godine, na stranicama od 425-438, odakle donosim slijedee navode.

Kasnije se lord Rothschild vrlo zaokupio suenjem za ritualno ubojstvo koje se odvijalo u Kijevu 1913. godine, i koje je detaljno opisano u ovoj knjizi. On je napisao pismo kardinalu Merry del Valu, u kojem je od njega traio da potvrdi da je Bula Inocenta IV od 5. srpnja 1247. godine bila autentina; lord Rothschild je rekao da ova Bula proglaava ritualno ubojstvo neosnovanom i podmuklom izmiljotinom. Kada je kardinal odgovorio da je ova Bula autentina, to je shvaeno kao da je Inocent IV porekao postojanje idovskog ritualnog ubojstva! Primijetite, meutim, da nikakva izjava nalik onoj koju barun Rothschild namee Inocentu IV ne postoji u ovoj Buli! Naite odgovor na ovo pitanje u rijeima Katolikog biltena: Dokument [Bula] se sastoji iz dva dijela, od kojih prvi opisuje sluaj onako kako su ga prikazali sami idovi. Papa istie da je primio albu u kojoj se kae da su idovi ugnjetavani i pljakani od strane crkvenih i svjetovnih vladara, da su zatvarani, ak i ubijani, bez suenja ili priznanja krivice, da su lano optuivani za ritualni zloin za koji oni kau da je jasno suprotan njihovom zakonu, odnosno, boanskom Svetom Pismu. U drugom dijelu, u kojem Papa iskazuje svoje osobno miljenje, kae se: Budui da zbog toga ne elimo da spomenuti idovi, ije preobraanje Bog oekuje u svojoj milosti, budu nepravedno uznemireni ... zato elimo da se vi sami pokaete blagonakloni i dobronamjerni prema njima. Vratite u njihov prvobitni oblik ona ponaanja za koja naete da su spomenuti plemii lakomisleno iskuali na idovima, i ne dozvolite da u budunosti ona poslue kao izgovor za navoenje nepravednog uznemiravanja sa bilo koje strane. idovi moraju smatrati krane vrlo nekritinim i lakomislenima ako misle da oni mogu biti navedeni da prihvate ovaj dokument kao papsku deklaraciju o tome da ritualni zloin ne postoji. Jasno je da poglavar katolike crkve samo daje instrukcije u skladu sa opim principima, nareujui da idovi ne bi smjeli biti nepravedno uznemiravani ili ugnjetavani. On ni na koji nain ne naglaava istinitost ili la specifinih optubi. Jasno je da on odluku u vezi ovoga mora prepustiti procjenama biskupa kojem pie. On e najvjerojatnije manje od svih drugih biti impresioniran krivim zakljukom po kojem ritualni zloin ne moe postojati kod idova, budui da je zabranjen u Svetom Pismu. Nitko ne moe znati bolje od njega da ljudi ne gledaju na idove kao na smrtonosnu opasnost po drutvo zbog uenja Svetog Pisma, ve zbog sramnog uenja Talmuda. Samo tri godine prije pojavljivanja ovoga pisma,

to jest 1244. godine, on je jasno pokazao to je mislio o Talmudu kada je naterao Luja IX da od svojih podreenih prikupi sve dostupne kopije Talmuda i spali ih. Prije nego to napustimo Inocenta IV, pozvat u itatelja da uoi tipinu idovsku podmuklost koju Rothschild pokazuje koristei odgovor kardinala de Vala o autentinosti pisma kao potvrdu Rothschildovog osobnog tumaenja tog pisma! Koliko je samo to tipino idovski postupak! Grgur X je u Buli danoj 7. listopada 1272. godine malo konkretniji nego Inocent IV; na isti nain se poziva na pravomono suenje kod svih sluajeva, meutim, Grgur X kae da oni ne bi trebali biti ponovo uhiivani zbog takvih neosnovanih optubi osim ako (za to mi smatramo da je nemogue) nisu uhvaeni u toku samog zloina. Znai, Grgur ne porie da zloin postoji; on kae kako misli da takvo neto nije mogue. Pape Martin V, Nikola V, Pol III i i Klement XII su dali izjave koje na moje zadovoljstvo, mada oigledno ne i na zadovoljstvo nekih antiidovskih pisaca, pokazuju da oni nisu eljeli podrati uvjerenje kako optuivanje idova za ritualni zloin predstavlja istinu. Sada dolazimo do Klementa XIV. Prije nego to je postao Papa, on je bio kardinal Ganganelli. 1759. Godine, Inkvizicija ga je poslala da istrai optube za ritualno ubojstvo koje su se odnosile na idove u Poljskoj, i on je o ovom napisao dugaak izvjetaj. Ovaj izvjetaj se u cjelini citira u Rothovoj knjizi idov i kleveta za ritualno ubojstvo i to je ustvari jedini dokaz koji Roth navodi u ovoj knjizi, koja je objavljena 1935. godine. Od poetka do kraja Ganganellijevog izvjetaja, nema nita to bi znanstveni istraiva mogao smatrati dokazom da idovi nisu prakticirali ritualno ubijanje. Poljski sluajevi koje on navodi su rijeeni na sudu; on takoer iznosi primjere za definitivno lane optube za ritualno ubojstvo, za koje svatko zna da su postojale; meutim, to ni najmanje ne mijenja odgovor na pitanje jesu li se ritualna ubojstva dogaala ili ne. Ganganelli je jedino iznio miljenje koje je bilo suprotno miljenju autoriteta koji su bili na licu mjesta. Ipak, ima jo toga. Definitivno, i daleko od toga da moe odbaciti optuivanje idova za ritualno ubojstvo, Ganganelli priznaje ritualna ubojstva svetog Simona iz Trenta i svetog Andreasa iz Rinna slijedeim rijeima:

Priznajem kao istinitu injenicu da su blagoslovljenog Simona, trogodinjeg djeaka, ubili idovi u Trentu 1475. godine, zbog mrnje prema vjeri Isusa Krista; i Takoer priznajem istinitost druge injenice, koja se dogodila godine 1462. u selu Rinn, u diocezi Briksen, kada je blagoslovljeni djeak Andreas barbarski ubijen od strane idova u mrnji prema vjeri Isusa Krista. ini se da je jedna stvar u vezi Ganganellijevog izvjetaja promakla panji antiidovskih boraca, i prema meni ona od poetka umanjuje vrijednost ovog izvjetaja; pri prihvaanju istraivanja poput ovoga sa kakvim se Ganganelli suoio, zar nije jasno da bi trebalo poeti sa nepristranim gleditem? Proitajte Ganganellijevo priznanje njegovog osobnog gledita u vrijeme kada je krenuo u Poljsku da obavi ovo istraivanje: Ja sam, sa svojim nejakim sposobnostima, nastojao pokazati nepostojanje ovog zloina, za koji je okrivljena idovska nacija u Poljskoj. Kardinal kree sa radom, ne da bi utvrdio je li je ritualno ubojstvo postojalo u Poljskoj ili ne, ve da bi pokazao nepostojanje ovog zloina! Meutim, on je ipak morao priznati zloine u Trentu i Rinnu! Prema tome, knjiga idova Rotha idov i kleveta za ritualno ubojstvo, koja je zasnovana iskljuivo na Ganganelliju, jest potpuno bezvrijedna, osim za antiidovskog borca za kojeg je ona od Boga poslana! Ipak, kako je samo dobar komentar u tisku ova knjiga imala po svom objavljivanju 1935. godine! Morning Post ju je pozdravio (16. sijenja 1935. god.) sa naslovom Ritualno ubojstvo: idovski narod je opravdan: napad na denuncijaciju'', te je knjiga nazvana ''konanim i nepobitnim odgovorom na optube za tajna ritualna ubojstva''. Oigledno da kritika, ili se nije udostojala proitati knjigu, ili je namjerno obmanjivala itateljstvo, budui da to djelo nije ''nekontrovezan odgovor'', ve neznanstveni pamflet nebitnih injenica, koji na kraju i sam posluuje kao dokaz za postojanje ritualnih ubojstava. ''The Catholic Times'' iz 15. veljae 1935. kae kako ''kardinal u potpunosti pobija izvritelje presude nad idovima, te pokazuje

klimavost i apsurdnost optubi protiv njih''. Ganganelli ''u potpunosti pobija'' nita, a sve to je ''pokazao'' jest da su ritualna ubojstva bila idovska praksa. ''Birmingham Mail iz 22. rujna 1936. tipian je predstavnik stava ''britanske'' kritike knjige. '' Pokazatelj je nezdravog produkta svijesti koja se usauje u odreenim dijelovima Europe o tome kako je kranska krv nuna za idovske ritualne svetkovine. Kako je knjiga dobro reklamirana, nakon to je izala, idovi su shvatili kako ona zapravo daje vie dokaza u korist tvrdnjama o postojanju ritualnih ubojstava, stoga sam i sam imao velikih problema pri nalaenju kopije te knjige 1936. godine, te sam imao nevjerojatnu sreu da sam ju uspio nai kod prijatelja u antikvarijatu.

Iako je Klement XIV daleko od svjedoka za obranu idova, on je svejedno svjedok istine antiidovskih optubi. No to je sa Papama koji su podrali optube za ritualna ubojstva? Njih je mnogo. Sikstije IV potvruje u svojoj Buli XII iz 1. srpnja 1478. godine postupke biskupa koji se obraunao sa idovima u sluaju svetog Simona iz Trenta. idovi su svrstali Sikstija na svoju stranu, istiui kako je on zabranio kult svetog Simona iz Trebta; Sikstije je to uinio kao disciplinsku mjeru, budui da Simon nije jo bio beatificiran od strane papinskih autoriteta. Grgur XIII navodi Simona kao muenika, te je sam posjetio njegovo svetite Sikstije V priznao je kult svetog Simona 1588. godine, doputajui time svetkovine u njegovo ime. To je potvreno i od strane pape Benedikta XIV Benedikt XIV u svojoj poslanici ''Beatus Andreas''(1778. godina, Venecija, poglavlje IV, str, 101), beatificira i Simona i Andreasa, dva djeaka ubijena od strane idova ''zbog mrnje prema vjeri Isusa Krista''; ''idovi'' kae on '' upotrijebili su svako znaenje bijega od kazne koju su zasluili, no jedino od ega su pobjegli jest bijes krana'' Znaajno je kakve su metode idovskih odvjetnika, posebice kada se vidi kako je u Strackovoj knjizi detaljno analizirano sve vezano uz postupke Sikstija IV, dok se nita ne spominje vezano uz Benedikta XIV i njegovu Bulu.

Pijo VII, 24. studenog 1805. godine, potvrdio je dekret kongregacije iz Ritesa iz 31. kolovoza, prema kojem crkva iz Saragosse ima pravo na slavljenje Dominika, ubijenog od idova zbog njihove mrnje prema vjeri Isusa Krista. Isto tako je ovlastio crkvu u Toledu jednakom privilegijom, u slavu svetog Kristofera, djeaka razapetog od strane idova blizu Toleda 1490. godine.

1867. godine kongregacija iz Ritesa slubeno je priznala kult Lorenzina, iz Vicenze, ritualno ubijenog od strane idova Grgur XVI isto tako daje potporu antiidovskim optubama, kada je pruio ast Gougenot des Mousseauxu uinivi ga Vitezom reda svetog Gregora Velikog, kao nagradu za pisanje knjige ''Le Juif, le Judaisme et la Judaisation des Peuples Chretiens, u kojoj Mousseaux posveuje poglavlje optuenim idovima za ritualna ubojstva krana kojima je isisana sva krv. Pijo IX odbija primiti idova Motefiorea kada se ovaj vraao iz svog posjeta Egiptu i Konstantinopolu, gdje je podmitio Sultana te potkralja kako bi omoguili idovima iz Damaska da se izvuku nekanjenima zbog optubi za ritualna ubojstva oca Thomasa i njegova pomonika, potvrujui time sramotne idovske postupke koji su potpuno opisani u biografiji Mosesa Montefiorea. Time se pokazuje da je Pijo bio upoznat sa situacijom, a uz to i sam je imao idovske krvi. Papa Leo XIII se sloio sa navodim Edourada Drumonta, autora ''La France, Juive'', koji je optuio idove za ritualna ubojstva. Referenca: ''idovska Enciklopedija, 1905. godina, Vol. X, str. 127.) Da se rezimira, Pape koji nisu vjerovali u optube za ritualna ubojstva, izuzev Klementa XIII, bili su oni koji su ivjeli nerasvijetljenim vremenima, dok su sve Pape iz kasnijih razdoblja vrlo jasno dokazali da imaju suprotna miljenja od njih. itatelju zato nudimo injenice da ih proui, te na temelju toga donese svoj sud. Stoga treba zapamtiti da su ostali muenici, rtve idovskih ritualnih ubojstava, glorificirani na mnogim mjestima, kao sveci, no bez papinskog doputenja, no nigdje nije zabiljeeno da su se Pape tomu protivile, izuzev Sikstija IV, iji su postupci, kako je spomenuto, bili iskljuivo disciplinske prirode, te koji je posebice potvrdio postojanje ritualnih ubojstava u sluajevima koji su dokazani. Neki od lokalnih ''svetaca'' odnosno muenika bili su St. William iz Norwicha(1144.), St.

Richard od Pontoisea(1179.), St. Hugh iz Lincolna(1255.), St. Werner iz Oberwesela (1286.) i St. Rudolph iz Berna(1287.). U svakom od tih sluajeva oigledno je da je kult u potpunosti prihvaen od strane crkvenih vlasti u spomenutim mjestima. Oni koji poriu ''Krvnu optubu'', kao iskrivljenu izmiljotinu za svrhu optuivanja i zatvaranja idova, moraju u isto vrijeme i porei odluke nekih od najviih autoriteta katolike crkve, poput ljudi za koje je znano da povrh svega imaju savrene osobnosti, poput Williama Turbea, biskupa Norwicha, kao engleskog primjera. Kada itatelj analizira detalje sluajeva koje sam iznio u knjizi, shvatit e da su crkveni sudovi procesuirali mnoge od njih; drugim rijeima, idovi su bili sueni od strane postojeih crkvenih autoriteta. Mnogi od najranijih spomena koje imamo za ritualna ubojstva, dolaze iz pera katolikih povjesniara, poput Bollandista, tijela belgijskih Jezuita. Otac Creagh, javno je optuio idove za prakticiranje ritualnih ubojstava, 11. sijenja 1904., u govoru u Limericku. Referenca: ''idovska Enciklopedija, god .1904., Vol VIII, str. 89.) Moda bi bilo najbolje da ovo poglavlje zavrim za navoenjem imena dvanaestorice porotnika, koji su istraili, procesuirali, i presudili idovima u sluaju ritualnog ubojstva u La Guardiji kraj Toleda, skupa sa njihovim kvalifikacijama: 1)Juan de Santispiritus, profesor hebrejskog, Slamanca sveuilite, 2)Diego de Bretonia, profesor crkvene knjievnosti, 3) Antonio de la Pena, profesor crkvene knjievnosti, 4) Dr. Anton Rodriguez Carnejo, profesor kanonskog prava, 5) Dr. Diego de Brugos, profesor civilnog prava, 6) Dr. Juan de Covillas, profesor kanonskog prava, 7) Sebastian de Hueta, 8) Alvaro de Sant Esteyan, poslanik kraljice Izabele za Avilu, 9) Ruy Garcia Manso, zamjenik biskupa Talavere, 10) Rodrigo Vela, nadleni franjevakog samostana u Avili, 11) Dr. Tristan, kanonik iz Avile, 12) Juna de Saint Estevan. S obzirom na pronalazak tih ljudi, i njihova stajalita, zbilja se imamo svako pravo na njih osloniti?

XVI POGLAVLJE STAVOVI PROTESTANTSKE CRKVE

vo se poglavlje moe saeti vrlo brzo. Protestantska crkva se, kako se ini, svrstala na stranu idovstva, ako se tako moe prosuditi iz politikih stavova izraenih od strane naih nadbiskupa, i veine biskupa. Ti pogledi su nevjerojatno slini onima koje imaju masoni, te su gotovo jednako opasni. Svejedno, postojalo je vrijeme kada su protestanti bili protestanti, bez utjecaja masonstva ili mone propagande iji je izvor idovski novac. ini sa da je Martin Luther imao nagovjetaj istinske prirode idova kad je rekao: ''Kako idovi vole Esterinu knjigu, koja tako pristaje njihovoj krvodernosti, osvetoljubivosti i apetitom za ubijanjem? Sunce nikada nije obasjalo tako krvoderne i osvetoljubive ljude, koji sebe smatraju izabranim narodom, tako da mogu ubijati i daviti bezbonike po njihovom poimanju? (Iz Erlangenovog izdanja Lutherovih ''Razgovora za stolom'', Vol XXXII, str. 120.) Ovo se ini kao iskrena ispovijed; ali idov, C. Roth(''Ritualna ubojstva i idovi), navodi da je Martin Luther bio protiv ''neutemeljenih kleveta'' za ritualna ubojstva. Ipak, ''idovska Enciklopedija''(1904. godina, Vol. VIII, str.213.) definitivno tvrdi ta je Luther optuio idove za ritualna ubojstva. U Magdebudgu 1562. godine, izraena je protestantska povijest kranske crkve, nazvana ''Magdeburka stoljea''; sastavljena je od stanovitih luteranskih teologa voenih M. Flaciusom, te je prvi puta izdana u Baselu kao ''Historia Ecclesiae Christi''. Ovo djelo biljei ritualna ubojstva iz Bloisea, Pontoisea, Braisnea, Fulde, Bernea i Oberwesela.

John Foxe u svojim '' Crkvenim umjetnostima i spomenicima''(1563.) kae: '' Za svaku godinu uope, njihova (idovska) elja je bila da uzmu neko kransko dijete od njegovih roditelja, te ga na Veliki Petak rtvuju zbog mrnje prema naoj vjeri''. On opisuje ritualno raspee britanske djece od strane idova u Norwichu i Lincolnu prije protjerivanja. Obrazovani i istaknut puritanac William Prynne, neustraivi borac protiv zla, u njegovom '' Short Demurrer to the Jewes long discontinued Remitter into England'', iz 1656. godine, donosi detalje i poveznice za ritualna ubojstva u Norwichu, Gloucsesteru i Bury St. Edmundsu u Engleskoj, i za one iz Bloisea, Braisnea,

Richarada ''od Pariza'', Fulde, Praga, Wernera iz Obrewesela, Rudolpha iz Brenem Simona iz Trenta te drugih. U prvoj knjizi na stranici 67. kae: ''idovi imaju faze ponavljajui pakosti(raspea) opet i opet raspinjui nevinu kransku djecu na Veliki Petak, ili u blizini Uskrsa, na kriu, na najgori mogui barbarski nain, kao ismijavanje nainu na koji je na spasitelj muen i pokopan''. Na 68. stranici navodi kako''idovi u Parizu svake godine ukradu kransko dijete, ili ga se doepaju na druge naine, te ga odvedu na tajno mjesto gdje ga na Veliki Petak, ili na sam Uskrs, u inat i kao izrugivanje Isusu Kristu i kranskoj religiji, razapnu na kri i tokom ponavljanje tih gadosti esto su uhvaeni te propisno nagraeni; odnosno po nareenju vrhovnih instanci kamenovani, ubijani, spaljeni, objeeni, izloeni nasilju mnotva, ili pak zatvoreni ili protjerani od strane kranskih kraljeva, no svejedno njihova mrnja je bila prejaka, te su i dalje nastavili sa svojim opainama kada god bi imali priliku'' Ova Prynnova knjiga, koja je doivjela dva izdanja, nalazi se u britanskom nacionalnom muzeju, te u Guildhallovoj knjinici, ali je nije u upotrebi, zbog toga jer je oznaena od strane prodavatelja knjiga neto to nema veliku vanost i vrijednost; u Londonskoj knjinici nema kopije te knjige, ali zato ima idovski odgovor na nju! Naa je nacija toliko paljivo obrazovana snagom idovskog novca, koji je u stanju unititi sve izvore informacija u vezi ritualnih ubojstava, da protestantska crkva u dvadesetom stoljeu vjeruje kako je sve to plod vjerskih srednjovjekovnih praznovjerja. XVIII POGLAVLJE OSTALI SLUAJEVI VRIJEDNI POZORNOSTI va knjiga nije namijenjena kao iscrpna povijest idovskih ritualnih ubojstava. U prolim poglavljima sam opisao sluajeve koji su se dogodili prije protjerivanja idova iz Engleske, i sluajevi koji su mi se uinili kao oni koji imaju povijesnu osnovu i za koje nema sumnje u njihovu interpretaciju kao idovska ritualna ubojstva. U ovom poglavlju, donosim povei broj zabiljeenih sluajeva ritualnih ubojstava, koji su, po mom miljenju, vrijedni spomena, a nisu nikada potvreni od slubenih vlasti.

Bilo je mnogo otkria tijela djece, za koja se mislilo da su ih idovi ritualno ubili, a koja nisu spomenuta na ovome popisu, a budui da je Sultan iznio proglas 1840. godine u kojemu negira postojanje ritualnih ubojstava meu idovima, nije iznenaujue da su se mnogi od ovih zloina dogodili u krajevima pod turskom vladavinom. Slijedei izvjetaj donosi navodna ritualna ubojstva koja bi se po mome miljenju trebala zabiljeiti(n.p.-izvorno je djelo sadravalo ilustracije, a budui da one ovdje nedostaju, poneki dijelovi mogu biti zbunjujui): 419. godine Sokrat (Hist. Eccles, knjiga VII, Vol. XVI) donosi zapis o sluaju iz Inmestara, grada u blizini Antiohije. Sirijski Posidonus (135.-51. g. pr. Kr.) i grki Apolon Molon iz prvog stoljea, te Apion, izvijestili su da je postojao idovski obiaj rtvovanja posebice grkih djeaka, posebno odabranih za ovu priliku. Vjerojatni razlog zbog kojeg su ritualna ubojstva pripisivana kranina jest taj to su u ranim godinama, u samim poecima kranstva, mnogi od njih bili idovskog podrijetla. 1285. godina, Mnchen, Bavarska; prikazano u ''Bavaria Sancta'' 1270. godina, Wissembourg; Monniot citira na stranici 148. svoga djela ''Le Crime Rituel chez les Juife'' pismo naslovljeno 19. studenog 1913. godine, poslano iz pregdraa, u kojemu su detalji ovoga sluaja preneseni od idovskog povjesniara Hertzoga, koji kae kako se grobnice rtava nalaze ve mnogo godina u crkvama. 1283. Majence 1303. Weissensee(Thuringia) 1305. Prag; Rulja je uzela zakon u svoje ruke u sluaju protiv navodnog raspea kranina. 1331. Lieberlingen; Djeije tijelo je naeno u potoku sa ranama koje navode na rvovanje od strane idova. Suci su spalili odreeni broj idova zbog ovoga. 1345. Mnchen; ilustracija u ''Bavaria Sancta''

1347. Cologne; no za rtvovanje u ovom sluaju je sauvan u crkvi svetog Sigberta. 1401. Diessenhofen 1407. Krakov; poljski sveenik Budek optuio idove za ubojstvo djeaka na Uskrs 1429. Ravensbourg 1435. Palma 1470. Endigen, Baden; idovi spaljeni zbog ritualnog ubojstva od prije osam godina etvorice krana. 1529. Posing, Maarska; Dijete ubijeno zbog svoje krvi. Mnogi idovi su spaljeni poslije priznanja na koji su nain muili dijete. 1598. Podolia; Sueno i presueno idovima, nakon to je rabin priznao ubojstvo etverogodinjeg Alberta, te zbog vaenja djeakove krvi. 1763. Orcuta, Maarska; djeak pronaen mrtav, prekriven sa ranama koje navode na ritualno ubojstvo. 1764. Tasnad, Maraska; idovi optueni za ubojstvo i vaenje krvi djeaku, zbog svjedoenja petogodinjeg sina jednog od njih. Optueni su primili kraljevsko pomilovanje. 1797. Galatz, Rumunjska; U ovo vrijeme ''optuba za ritualno ubojstvo postala je epidemija'' (idovska Enciklopedija, 1905. godina, Vol. X, str. 513.) 1812. Corfu; idovi su optueni zbog ubojstva kranskog djeteta. Monniot (''Le Crime Ritel chez les Juifs) kae da su otoki zapisi zabiljeili ovaj sluaj. 1847. Mount Lebanon; spomenio sir Richard Burton u ''idov, ciganin i Islam'' 1898. godine, na stranici 128.

1935. Afganistan; novine bijelih rusa ''Nasch Put'' iz Harbina, 7. listopada biljee sluaj u Afganistanu gdje je muslimansko dijete opljakano i do smrti izbodeno od strane idova, sud je potvrdio da je rije o ritualnom ubojstvu. Vrijedi spomenuti da postoje jo mnogi sluajevi optuaba za ritualna ubojstva, a koji nisu spomenuti u ovoj knjizi, iskljuivo zbog toga to nisam mogao doi u posjed vie detalja vezanih uz njih.

XVIII POGLAVLJE DVA BOLESNA DOGAAJA

odina 1839.. Krvna poiljka. Za vrijeme suenja za ritualno ubojstvo u Damasku, francuski konzul, grof Ratti.-Menton, ija su energija i odlunost iznijeli ovaj sluaj na svijetlo dana, dobio je pismo od grofa de Suzannta u koem je stajalo: Prije godinu dana na carinu je stigla jedna kutija koja je pripadala stanovtiom idovu. Kada je zatraeno da se ova kutija otvori, ovaj idov je to odbio i ponudio prvo 100, zatim 200, pa 300, pa 1000 i na kraju 10.000 pijestara (2.500 franaka). Carinski slubenik nije popustio, i kutija je otvorena, da bi u njoj bila otkrivena boca sa krvlju. Kada je idov pitan da ovo objasni, on je rekao da njegov narod ima obiaj da sauva krv svojih Velikih Rabina ili drugih vanih ljudi. Doputeno mu je da proe, i on je otiao za Jeruzalem''. Grof Ratti-Menton je onda potraio efa te carinarnice, ali je saznao da je on umro! Njegov nasljednik, koji je radio sa spomenutim carinikom, samo se mutno sjeao ovoga sluaja; ipak je potvrdio da je u spomenutoj kutiji bilo nekoliko boca crvene tekuine i da misli da je idov koji je sa njom doao na carinu bio Aaron Stambouli iz Damaska, koji mu je rekao da je ta supstanca bila efikasan lijek.

Brza smrt efa carinarnice nije sluajna; svjedocima idovskih zloina slijedi iznenadna smrt. itatelja e moda vie zaprepastiti injenica da je Aaron Stambouli bio jedan od ljudi za koje je kasnije utvreno da su krivi i koji su osueni za ritualno ubojstvo oca Thomasa u Damasku! 1888. godina. Breslau, Njemaka. 21. srpnja, Max Bernstein, 24 godine, uenik talmudskog koleda, sreo je osmogodinjeg kranskog djeaka, Severina Hackea, donio mu neke slatkie i odveo ga do svoje kue. Tu je skinuo djeaku odjeu i noem napravio posjekotine na odreenom dijelu djeakovog tijela, da bi krv koja je kapala iz posjekotina skupio na komadiu upijajueg papira.

Kada se djeak, naravno, uplaio, idov mu je rekao da nema potrebe da se boji, budui da on samo eli malo krvi. Djeak je otiao kui i nita nije rekao o ovome; ipak, njegov otac je vidio oiljke, ispitao ga i istina je izila na vidjelo. Bernstein je uhien, i tuitelj je, budui da je sprijeio manevar tima obrane koji je traio da se sluaj rijei iza zatvorenih vrata, utvrdio da je ovo bio ritualni sluaj uzimanja krvi koja je bila potrebna za izvoenje idovskog rituala. Sud je, ipak, odbio ovo prihvatiti ali je osudio Bernsteina na tri mjeseca zatvora zato to je napravio posjekotine na djetetovom tijelu. injenice o ovom sluaju nitko nije osporio. idovi su, naravno, proirili glasinu da je Bernstein bio religiozni manijak. Dr Edmond Lesser iz Breslaua napisao je izvjetaj o ovome sa ciljem da ga potvrdi kraljevski znanstveni skup za medicinsku profesiju. Ovaj profesor je, naravno, bio idov. Ono to bi itatelj ipak trebao primijetiti jest da je ovaj izvjetaj predan 1890. godine, i da sam sud ni u jednom trenutku prije toga nije bio izloen takvoj strunoj propagandi! XIX POGLAVLJE A TO EMO S OVIM?

a vrijeme mojega suenja, upitao sam jedinog svjedoka protiv mene, inspektora Kitchnera: jeste li ste vi detektiv? Kitchener: Da. Leese: Postoje li danas neki sluajevi ubojstva djece koji se ne mogu rijeiti? Kitchener: Da. Leese: Jeste li kada pomislili da bi neki od ovih sluajeva mogli biti idovska ritualna ubojstva? Sudac: Da je, djelovao bi bez dokaza, a na to nema pravo.

U uvjerenju da je posao detektiva da prvo ispita sluaj, zatim da skupi dokaze, i onda da djeluje na osnovu tih dokaza, ovdje dajem neke injenice o nedavnim dogaanjima za koje mi se ini da otvaraju neophodan prostor za istraivanje. U pitanju je ubojstvo u Chorltonu, zatim sluaj Lindberghove bebe, zatim i udni dogaaji koji su se dogodili u Argentini . 1928. godina. Chorlton, Manchester. Uenik po imenu ODonnell ubijen je 1. ili 2. prosinca, neposredno pred idovsku proslavu Hanuke, kada se obiljeava obnova Jeruzalema od strane Makabejaca. Grkljan je bio presjeen; krv je izvuena iz tijela, koje je naeno na nekoj osami. Znaajno je da na djetetovoj odjei i rukama nije bilo krvi. est metara od tijela je bila lokvica krvi. Strunjaci koji su pregledali tijelo su naglasili da djeak nije mogao sam sebi nanijeti ovu ranu. Policijski svjedok je rekao da izgleda da je tijelo bilo vueno kroz travu; istrani sudac je ukazao na mogunost da je netko oprao djeakove ruke. Policija je bila potpuno zbunjena; bilo je izvjesno da ovo nije bilo djelo bilo kakvog manijaka, ve da je zloin bio unaprijed pripremljen; to je, ustvari, bio savren zloin. Kao rezultat ove istrage nije donesena nikakva presuda. O ovom je sluaju izvijestio Times, 3., 4. i 6. prosinca 1928., kao i jutarnje izdanje ovih novina od 23. veljae 1929.; takoer i Manchester Evening, 6. do 13. prosinca 1928. godine. Moj jedini komentar jest da ovo ubojstvo nije moglo biti izvedeno na mjestu gdje je tijelo naeno, budui da djeakova odjea i ruke nisu bili umrljani krvlju, to ukazuje na to da je djeak morao biti gol kada mu je grkljan presjeen; zato je vjerojatno da je stanovita koliina krvi prolivena na zemlju nekoliko metara dalje kako bi se detektivi prevarili. Ritualna ubojstva su nekoliko puta otkrivena na osnovu injenice da nije bilo nikakve krvi na mjestu gdje je naen sasueni le. 2. Lindberghov sluaj 1. oujka 1932. godine je nestao sin pukovnika Lindbergha. 22. oujka je bio idovski praznik Purim. Djeakovo tijelo je naeno 12. svibnja, prema strunjacima, mrtvo bar dva mjeseca, i sa dvije pukotine na lubanji.

Koliko znam, nikada nije dokazano da je tijelo koje je naeno Lindberghov sin. Tono je da je djeakova odjea identificirana, ali je tijelo ustvari bilo samo kostur, i dadilja Betty Gow je izvrila identifikaciju samo na osnovu odjee i iskrenutih nonih prstiju. (Moramo se sjetiti da je sluaj Tisze Eszlar, izmanipuliran nalaenjem i lanom identifikacijom tijela koje je bilo obueno u odjeu ubijene djevojice.) Lindbergh, otac djeteta i ameriki ratni heroj, je pronaao dva idova, Salvatorea Spitalea i Irvinga Bitza, koji su trebali biti posrednici izmeu njega i grupe koja je trebalo znati gdje je bio Lindberghov sin. Ova grupa, Ljubiasto drutvo, iji su jedini lanovi bili idovi, i koju je predvodio izvjesni Fleischer, bila je predmet policijske istrage. Na kraju je uhien jedan Nijemac po imenu Hauptmann, i kompletni idovski tisak Amerike ga je osudio nekoliko puta i prije suenja; na kraju je ustvari utvreno da je on kriv na osnovu dokaza koji ne bi bili dovoljni ni da se objesi pas, i Hauptmann je umro na elektrinoj stolici. On je rekao da je Reilly, njegov odvjetnik, preokrenuo njegovu sudbinu sabotirajui njegovu obranu; Reilly je poludio i poinio samoubojstvo. Hauptmann je rekao da je novac koji je traen kao otkupnina za dijete primio jedan idov, Isador Fisch, ali on je umro. Gomila je ljudi ispred zatvora gdje se trebala izvriti smrtna kazna nad Hauptmannom vikala i alila se na onaj isti sramotni nain na koji su to inile bijesne ene ispred rtava koje su trebale biti pogubljene na giljotini u francuskoj revoluciji. U Americi se obino misli da je utvreno kako je krivac bio Hitler, a ne Hauptmann! Mogue je da je Hauptmannu plaeno da ukrade dijete, ne znajui da to nee biti obino sasvim obina otmica, i da djeak treba biti ritualno ubijen za Purim. Lindberghov otac se snano suprotstavio uspostavljanju dravnog sustava bankarskih rezervi, financiranog od strane monih idovskih dioniara i iznio je pred javnost nemoralno cirkularno pismo amerike bankarske asocijacije koja nareuje bankama-lanicama da izazovu pad cijena dovodei do nestaice novca kod vaih klijenata.

Postoji miljenje da je ovo moglo dovesti do izbora poznate rtve nevinog sina veleasnog Lindbergha. 1937. godina. Argentina. Londonski Sunday Pictorial je izvijestio da je zbog ritualnih namjera ubijen dvogodinji Eugenio Iraola. Uhieno je osam ljudi, ukljuujui i Ganceda Silvu. Slijedee (i posljednje) to smo uli o ovom eje dolo od London Evening Newsa 24. oujka, gdje se jednostavno kae: Dok je ekao suenje zbog otmice, Gancedo se objesio u svojoj eliji u Doloresu, u Buenos Airesu. Ovime se stvari, naravno, pojednostavljuju. Uzmimo u obzir to da je ovjek sa sugestivnim imenom Silva ve bio mrtav, zajedno sa svim to je znao! XX POGLAVLJE NEBITNA RAZMATRANJA iem ovo poglavlje nastojei istraiti i objasniti taj udan obrazac ponaanja koji je usvojen od strane ljudi koji nisu idovi, koji su esto utjecajni ljudi, i koji ure zatititi idove, ne samo od optube za ritualno ubojstvo, ve i od optubi za druge aktivnosti koje su neprijateljske prirode prema Zapadnoj Civilizaciji. Pogledajte protestno pismo koje su potpisali nadbiskupi, biskupi, lordovi, suci, novinski urednici i profesori, poslano Timesu zbog obnove krvne optube, podignute protiv jednog kijevskog idova 1911.-1913. godine. Primijetite da je suenje optuenog tada jo bilo u toku. Razmislite o tome da nitko od potpisnika ovog pisma ne bi smatrao pogodnim to da se u toku suenja u jednoj stranoj zemlji intervenira u korist bilo koga tko nije Britanac. A oni su to ipak uinili za jednog idova. Zato? Evo jo jednog primjera: gospodin Hal Richardson na 216.-217. strani svoje knjige Od Citya do Fleet Streeta (S.Paul & Co., 1927. god.) pie o ubojstvima Jacka Trbosjeka, pa kae: Teko je povjerovati da je policija Metropole imala klju identifikacije ubojice u svojim rukama i namjerno ga odbacila po osobnom nareenju tadanjeg zapovjednika policije, gospodina. Warrena, koji je ovako djelovao

u uvjerenju da bi moglo doi do antisemitskih nereda ako bi se omoguilo da na zidovima ostane izvjesni osuujui natpis. Piui o ubojici, on dalje kae: Neki hir ga je naveo da na zidu napie ovu reenicu: idovi nisu nizato krivi. Nikada nisam uo da je ovaj natpis zabiljeen na nekoj fotografiji, i kada je za to saznala gradska policija, oni su bili zaprepateni saznanjem da su njihove kolege iz policije Metropole obrisale ono to je moglo biti sluajan, ali vaan dokaz za to kojoj je klasi ubojica pripadao. Ne tvrdim da su ubojstva Jacka Trbosjeka bila ritualna, ali ini se da gore navedeno potvruje da je ubojica idov. Ipak, ovaj klju za rjeenje problema je nestao i ubojica je ostao na slobodi. Iz kojeg razloga bi tako vaan dokaz bio ignoriran, i interesi cijele zajednice rtvovani u korist jednog idova? Ono to je znaajno je da je gospdin Warren bio ne samo veliki masonski majstor za svoj okrug u periodu od 1891.1895. godine, ve i osniva prve loe posveene istraivanjima Quatuor Coronati . Je li je to nekakva vrsta masovne hipnoze koja se primjenjuje na ljudima koji su ve svjesno ili nesvjesno prihvatili izvjestan oblik mentalnog ili duhovnog sluenja idovskim aktivnostima? Je li je u pitanju kabalistiki utjecaj? Ne mogu dati odgovor na ovo pitanje, ali ne nalazim drugaije objanjenje za sve ove optube toliko velikog broja britanskih osoba od autoriteta usmjerenih protiv onih koji imaju hrabrosti da istupe naprijed i izraze svoje uvjerenje da su idovi odgovorni za ritualno ubijanje krana. Znam da u biti izloen dugotrajnoj oluji uvreda i kleveta, za koje neu imati odgovora izuzev ove knjige. Mogu samo upitati one koji se osjeaju pozvanima da budu dio protiv kampanje, koja je krivo nazvana antismetizimom, da stanu i priupitaju se jesu li zbilja umno slobodni, ili su nesvjesno dirigirani od strane nametnutih pravila koje su usvojili u svojoj mladosti pod tehnikama Starog zavjeta, a u zrelosti od Masonskog utjecaja, ili od idovskih knjiga?