The Swans

Vjeran Stojanac, 2011.

Rijetki su glazbeni sastavi koji se u potpunosti mogu poistovjetiti s jednom kljunom osobom koja je istovremeno njihov spiritus movens, vizualni identifikator te krovni koordinator. Njujorki art punk (shvatite doslovno klasifikacija imena koje slijedi je sloen posao), projekt Swans ipak je u potpunosti brainchild iskljuivo jedne individue, Michaela Gire, ovjeka koji je u navedenom sluaju predstavljao jedinu konstantu, alfu i omegu, dok je ostatak lanstva fluktuirao po njegovu nahoenju. Stoga nije pretjerano rei kako je pria o Swansima u stvari pria o Michaelu Giri.

Michael je roen 1954. u jednom od onih idilinih 'televizijskih' predgraa Los Angelesa, kao jedino dijete poprilino dobrostojee obitelji (otac predstavnik internacionalne kompanije, majka kuanica s tendencijom ka alkoholizmu). Roditelji se razvode sredinom ezdesetih i mali Michael ostaje s majkom, dok otac slijedei poslovne puteve najee izbiva izmeu Indiane ('vukojebine', kako je na heroj to kasnije nazivao) i Europe. S petnaest godina prihvaa oev poziv te odlazi na neko
1

vrijeme kod njega u Francusku. No, namjera Gire seniora da svojeg sina upie na neki elitni koled i prui mu dostojno obrazovanje gotovo odmah propada, poto je junior skloniji uliarenju i drogiranju nego stjecanju znanja. Nakon to ga po jednom uhienju otac namjerno ostavi u pritvoru (ah, lekcije!), Michael bjei te stopirajui po bivoj Jugoslaviji i Grkoj stie do planiranog cilja, Izraela. Naalost, preprodaja haia po kibucima nije bila najidealnije rjeenje, ili je tako barem mislila izraelska policija, tako da se u drugoj polovici sedamdesetih Gira vraa u Sjedinjene Drave. Jedno vrijeme boravi kod majke u Torranceu, L.A., gdje pohaa Otis Institute of Art i sree sebi slinu nonkonformistiku individuu, mravu mukobanjastu djevojku Kim Gordon ovo e poznanstvo imati presudni znaaj glede Girinog kasnijeg bavljenja glazbom kao i Bruce Kalberga, s kojim pokree opskurni underground asopis, praktiki fanzin nazvan No Magazine.

The Swans, 1989.

Po zavretku kolovanja Gira se nastanjuje u New Yorku, gradu koji je u to vrijeme bio najloginiji izbor za nekog tko je ivot odluio posvetiti umjetnosti, to god to bilo. Yep, bilo je to vrijeme kada je utjecajna gradska No Wave scena polagano zamirala iako se novi trendovi jo nisu nazirali. No, pojaviti e se relativno brzo u vidu hibrida alternativnog punka i noisea ta e vrata za godinu dvije otvoriti upravo Gira i Kim, njegova kolegica s Otisa, koja se u meuvremenu takoer preselila u New York. Unato velikim oekivanjima, grad koji je jo od ranih ezdesetih predstavljao
2

generator svih alternativnih umjetnikih strujanja i koji je iznjedrio Girine velike uzore poput Velvet Undergrounda pa i nekih recentnijih imena kao to su Suicide ili Teenage Jesus and the Jerks na prijelazu je sedamdesetih u osamdesete proivljavao svojevrsno zatije, bar to se alternativne glazbe tie.

I moved to NYC because I was frustrated with style-oriented punk scene in LA, and thought when I arrived here it'd be a great place to do something new. But when I arrived here that had all fizzled out, and there wasn't much going on anymore, just the tail end of it all.

New York je oduvijek privlaio udne polusvjetske prikaze koje su se svojski trudile biti inovativne te mijenjati tokove suvremene umjetnosti. Nekima poput Steve Reicha, Philipa Glassa, Johna Zorna ili Elliotta Sharpa to je ak i polazilo za rukom (Knitting Factory!), dok su drugi poput Fluxusovaca i sljedbenika Johna Cagea i La Monte Younga forsirali vlastiti akademski status to im ba i nije donosilo mnogo koristi osim komentara kolega u stilu 'gle kako se ova umiljena budala kuri!'. Postojali su i trei, tada tek donekle uvaeni glazbenici koji e vremenom dogurati do zvjezdanog statusa. Jedan je od takvih bio i Glenn Branca, bivi voa jo jednog Giri dragog benda, sada ve rasputenih Theoretical Girls, a sada avangardni kompozitor koji svoj izriaj uglavnom temelji na eksperimentalnom pristupu zvucima i mogunostima elektrine gitare. Dotini je oko sebe okupio aroliku menaeriju likova u rasponu od kolovanih glazbenika preko posrnulih No Wave odmetnika pa do mladih, sasvim nepoznatih imena. Upravo e se na jednoj od Brancinih glazbenih seansi Gira ponovno susresti sa starom prijateljicom Kim Gordon te upoznati njezinog tadanjeg (vrijeme e pokazati, i dugoronog) jebaa, Thurstona Moorea. Mladi par ve polako fiksira viziju vlastitog sastava (koji e uz podrku jo jednog Brancinog pulena, Lee Ranalda, vrlo brzo zaivjeti kao Sonic Youth), no za mladog i ambicioznog Thurstona, dokazanog borca na vie frontova to nee biti prepreka, te e on zduno prihvatiti ponudu Michalea Gire koji je nakon pustih premiljanja i prenemaganja konano odluio pokrenuti vlastiti sastav. tovie, prve inkarnacije Swansa i Sonic Youtha ne povezuje samo zajedniki lan, ve i slinosti u zvuku i svjetonazoru, pa ak i isti prostor za vjebanje.

Sonic Youth and Swans were very supportive of each other in the early days, but we grew apart, and I distanced myself from the so-called 'noise' scene.

U tim je ranim danima Gira imao tek viziju onoga ime se eli baviti nazirao je vanjtinu svoje glazbe, a esencija je nadirala u sporadinim valovima. Ime Swans je
3

bio vie nego savren izbor dakle, gracioznost koja je ponikla iz nezgrapnosti i koja u svojoj sutini sadri moda esenciju ne potpunog zla, ali definitivno animalne sirovosti. Vjerojatno je ve tada skovan onaj legendarni moto kojim e Gira u narednim desetljeima dosljedno opisivati kreativnu i izvoaku bit vlastitog benda:

Swans are majestic, beautiful looking creatures. With really ugly temperaments!

Prvi su nastupi Swansa, tada jo ogranieni na male podrumske klubove Queensa i Brooklyna, pokazali istinitost navedenog. Po gradu su poele kolati prie o udnom, mranom i agresivnom sastavu jedinstvenog zvuka koji se tek donekle moe usporediti s europskom industrial scenom, uz natruhe taman izblijedjelog njujorkog No Wavea te primjetnog utjecaja nekih prekooceanskih post punk sastava, primjerice Joy Divisiona. Posjetitelje bi doekala dijalektika borba svjetla i tame pod kojom se probijao masivni, kruti i zagluujui zvuni zid sazdan od feedbacka i distorziranog gitarskog dronea na sporoj ali probojitoj ritmikoj podlozi. Girin vokalni izriaj, tada jo blizak neartikuliranim krikovima, izgraen je na kratkim, telegrafskim porukama o tjelesnosti, krvi, smrti i destrukciji, mada e vremenom njegovi stihovi zai u subliminalniju sferu. Atmosfera tih prvih, ali u odreenoj mjeri i svih kasnijih nastupa moe se podvui pod jo jednu kovanicu Michaela Gire:

Soul-uplifting and body-destroying!

U toj su rudimentarnoj postavi Swansa pored Gire djelovali i Thurston Moore na bas gitari te bubnjar Jonathan Kane i gitaristkinja Sue Hanel. Znakovito je da neke kljune osobe tek moraju doi, primjerice Norman Westberg i Jarboe. Thurston e se uskoro u potpunosti posvetiti vlastitom projektu (Sonic Youth), ime e zapoeti dugogodinji period fluktuacije lanstva Swansa oko jedne jedine konstante u vidu Michaela Gire. Do sredine osamdesetih bend e objaviti dva arhetipska albuma, Filth i Cop, te EP Young God po kojemu e se u nadolazeim vremenima nazvati i Girina privatna izdavaka kua, ali i jedan od ponajboljih europskih industrial sastava. Idua dva ostvarenja unato natruhama omekivanja zvuka ambijentom i ukupnim dojmom ne odskau bog zna koliko od izvornog predloka, no zato se na albumu Children of God (1987.) ve naziru temelji novoga pravca kojim e Swansi kroiti u budunosti. Sada ve primjetno 'omekivanje' zvuka te graenje pjesama na konvencionalnijim temeljima u prvom je redu zasluga novopridole klavijaturistice Jarboe, koja e svoj
4

doprinos pruiti i kroz zauujue smirujue i zamalo celestijalne vokalne dionice. Realiziranjem moda njihovog najboljeg ostvarenja Burning World (1988.) zavren je dugotrajan i bolan proces transformacije Swansa iz prvoroenih pionira njujorkog noisea u klasinu rock instituciju. Agresivnost i buka su djelomino popustile pred melodioznou, glazbene dionice se vie ne razaraju u krhotine ve od trivijalnih elemenata napreduju k sloenoj formi, ali se mrani timbar i dalje zadrava u samim fundamentima njihove glazbe tovie, tama primordijalnog nereda nikada nee u potpunosti ieznuti iz Girinog izraza! Postoji jedna, tek uvjetno reeno 'sluajnost' koja sazrijevanje Swansa povezuje s bitnim eksponentima europske neofolk scene, u prvom redu s doajenima pravca, britanskim bendom Death In June. I kod njih je prisutna slina razvojna linija kojom se u drugoj polovici osamdesetih zvuk polagano pretae iz estine industrijskog nasilja u poluakustine ili akustine skladbe nokturalnog ugoaja. to se Gire tie, ovo e postati uoljivo na ostvarenjima iz devedesetih, tonije na albumima White Light from the Mouth of Infinity (1991.) i Love of Life (1992.).

Omoti albuma White Light from the Mouth of Infinirty i Love of Life

Vremenom e takav pristup postati uvrijeena premisa, no u trenutku kada nitko ne bi oekivao takav potez i dok su povrnjaci uglavnom bivali zauzeti milenijskim odbrojavanjem, Michael Gira izlazi u javnost sa okantnom novou sastav Swans se rasputa! Ovu su odluku te ne ba davne 1997. oboavatelji doekali uz oekivani ok, a ak je i poslovino nesklona kritika izraavala aljenje zbog prestanka djelovanja jednog od (dolo im je konano iz dupeta u glavu) najrevolucionarnijih i najprogresivnijih rock imena. Naalost, drugaije nije moglo. Nakon sveobuhvatnosti
5

dvostrukog albuma Soundtracks for the Blind (1996.) koji je retrospektivnom metodom analizirao te potom sintetizirao sve pravce i utjecaje koji su prethodnih petnaest godina uobliavali zvuk Swansa, drukiji ishod nije ni bilo mogue oekivati.

I was damn happy to kill it. It was 15 years of total immersion in something, which is enough. But of course it was painful-like giving birth, finally, to a child which came out retarded, wrinkled, old and ugly!

Bilo kako bilo, Michael Gira nastavlja dalje. Pokree novi projekt Angels of Light (kojeg, budimo iskreni, fanovi Swansa nikad nisu uzimali preozbiljno), nastavlja snimati odline no slabo prihvaene samostalne albume (ovdje bi bio grijeh ne spomenuti remek djelo iz 2004., I am singing to You from my Room), te povremeno surauje s bendom Acron/Family. Tijekom 2009. glazbenim su kuloarima poele kruiti neprovjerene informacije o eventualnom okupljanju Swansa. Dvojbe je vrlo brzo razbio sam Gira, objavivi na svojoj myspace stranici kratak ali nedvojben komentar:

SWANS ARE NOT DEAD!

Poetkom 2010. objavljen je dugooekivani povratniki album znakovitog imena My Father will guide Me up a Rope to the Sky. Sve su eventualne sumnje rasprene prvim presluavanjima uistinu iznimnog glazbenog materijala koji moda i nije dostigao stardom Swansa od prije dvadesetak godina, ali je zato prikazao Michaela Giru u novom kreativnom svjetlu i na tragu dana stare slave. Istina, Jarboe vie nije tu, ali prisustvo renomiranog Normana Westberga valjda neto znai. Nije na odmet spomenuti kako je promotivna turneja zahvatila i vazda nemirno i krvavo balkansko tlo! Ne raunajui one legendarne svirke koncem osamdesetih na ljubljanskim Kriankama, 23. su svibnja 2010. Swansi po prvi puta svirali pod ovdanjim nebom, tonije u zagrebakom SC-u. No, Slovenija ionako nije Balkan... ili moda jest?

The Seer (2012.)

I nemojmo zaboraviti dok ovo itate, Gira i Swansi dovravaju svoj dvanaesti regularni album radnog naziva The Seer, koji bi svjetlost dana trebao ugledati tijekom apokaliptine 2012. Tko preivi, priat e!

Now the past is untrue, and this breath is a lie And the sun is an emptiness, that burns through the sky And this ground it will slide down, down into the sea And when this body dies, no man will ever breath one word Of ignorance, for me. So bury your trust beneath the ground with me And lay your loneliness down for the sun to consume