SCHWEIGER LERCHENFEL D VON AMAND, LAND UND LEUTE VON BOSNIEN UND HERZEGOWINA, WIEN 18 78.

ZEMLJA I LJUDI BOSNE I HERCEGOVINE, BE, 1878. Poput skrivene bae Sarajevo lei u dolini devet puta premotene rijeke, koja ovdje iz planina stie. Ono je opkoljeno brdima; golim i umovitim. Ne ba ovdje, nego dva sata zapadno od grada, granaju se sedlaste ulice poput onih na Kobiljoj Glavi. Rije je o mjestu Blauj, gdje stie glavni put, koji vodi iz dalmatinskih zemalja, preko ua Neretve u more, pa onda gore, u z tok rijeke, preko Mostara, da bi se izgubio u visokim brdima oko bosanske kotline. Temelje ovdanjeg Sarajeva (Bosna Seraj) postavili su odmetnici, da ih tako nazovem, begovi Sokolovi i Zlatarovi. injenica je da je Sarajevo ostalo glavno sjedite bosa nskog feudalnog plemstva. Grad broji oko pedeset hiljada stanovnika, od ega je oko 35 hiljada Muslimana. Ne moe se rei da na dananjem Sarajevu lei teka sjena onog starog grada, u kojem su esto harali poari i pljakai Eugena Savojskog. Svaki put bi vale bi unitene vrijedne turske graevine, ali bi se takoer grad uvijek iznova obnavljao i podmlaivao, dizavi se iz pepela i ruevina. Kao godina osnutka dananjeg Sarajeva uzima se 1465. I tako se grad dizao, padao i razvijao etiri stoljea. Postojao je ovdje grad i prije dolaska Osmana. Zvao se Bosna i nalazio se na izvoru rijeke Bosne, jednu milju daleko odavde. Meutim, taj je grad, nakon dolaska Osmana uniten. Nedugo nakon to su Sokolovi i Zlatarovi stigli u grad, Sarajevo je na istonom obr onku dobilo jednu tvravu, koju je izgradio Husrev -paa, prvi vezir Bosne. I do dananjeg dana na tom su mjestu vidljive zidine. Sarajevo se nalazi dijagonalno od savskog puta i Egejskog mora. Ono se smatra centrom vlasti ovog dijela Carevine. Ovdanje plemstvo znalo je iskoristiti strateki bitan poloaj grada. Vidljivo je to kroz brojne privilegije koje su uivali begovi, te drugi bogati i ugledni. Trajalo je to vijekovima, sve dok eljezna ruka prepotentnog Omer -pae nije uinila kraj domaoj feudalnoj a ristokratiji. Bez obzira na takvu vladavinu Omer-pae, Muslimani Sarajeva se jo uvijek gorko ponose svojim gradom, nazivajui ga najljepim gradom Turske carevine poslije Stambola. Sarajevo je okrueno visokim brdima i planinama. S jedne takve take prua se naroito fascinantan pogled. Na desnoj obali rjeice Miljacke prostire se glavnina grada, sa njegovim uskim i zavojitim uliicama. Na lijevoj obali rijeke, kao i prema zapadu ire se razbacana predgraa. Kako se udaljavate od centra idete prema njima, loe ulice postaju jo loije, prepune dubokih rupa, na kojima bi se neizvjebane i nenaviknute noge mogle lahko slomiti. Gradom dominira zelenilo, iz kojeg se uzdiu brojne munare, a visoko gore straari tvrava. Ne smijemo zaboraviti ni mostove, bili oni kameni ili drveni, kao ni dvije najznaajnije damije: Carevu, koja lei na lijevoj obali Miljacke, i nedaleko od nje Begovu, oko koje se grana sredite grada. Ove dvije damije ponos su bosanskih Muslimana, iako se te graevine ni izbliza ne mogu uporediti sa brojnim monumentalnim zdanjima Turskog carstva. Spomenute damije izgledaju sasvim obino, pa i dosadno, i izvana i iznutra, iako ih krase lijepi krovovi u obliku kupola, a u njihovim dvoritima tee vesela voda adrvana, na kojima se izvravaju vjerska pranja. Unutranjost damije krase areni stubovi i kaligrafski natpisi koji nam kazuju da nema drugog boga osim Allaha, Njega koji je Najmilosniji meu milostivim, i da je sve to se zbilo, jeste i bit e, odreeno njegovom voljom. Na svodu visi veliki iani luster sa brojnim i raznobojnim sijalicama, koje se stavljaju za vrijeme mjeseca Ramazana, kako bi se postigao lijep ugoaj dok vjernici mole njihove veernje molitve. Na vijencima kupola, kao i oko munare takoer u ovom mjesecu svijetle raznobojn a svjetla, inei sve ljepim i sveanijim. Kompletna slika odie skladom Orijenta i okolnih umovitih predijela.

Sarajevo nema mnogo velikih graevina: guvernerovo sjedite, Konak, dvospratna kasarna i nekoliko hanova, te nekoliko veih kua bogatih musli mana i krana i rezidencije evropskih konzula. Karakteristino za ovaj, kao i svaki drugi orijentalni grad, jeste natkriveni bazar sa raznim duanima. Oko njega se granaju uliice trgovaca i zanatlija, dajui mjestu dah orijentalnog arenila. I sa hanovima Sarajevo stoji bolje od mnogih drugih gradova Carstva. U boljim hanovima moete nai i divane, to ne moete sresti u mnogim velikim anadolijskim i sirijskim hanovima, gdje se sjedi na golom prljavom podu, meu mnogobrojnim insektima. Meutim, u tim zemljama Levanta neete vidjeti tamna i masivna groblja. Kada zaete u njihova bijela groblja, ukraena empresima, prije ete pomisliti da ste u kakvom parku. Na muslimanskim ete grobljima petkom, koji je turska nedjelja, sresti mnogo dobro raspoloenih ena, koje e se uz razgovor i druenje pomoliti za svoje mrtve. Tada ete shvatiti kako muslimani smrt smatraju normalnom pojavom, ba kao i ivot i kako nemaju nimalo straha niti tuge pred smru. I ne samo to; na muslimanskim grobljima ut ete brojne ptiij e glasove. Naime, muslimani mnogo dre do ovih razdraganih pjevaa, koji e na muslimanskim grobljima uvijek nai za njih ostavljene hrane i vode u specijalnim posudicama postavljenim ba u tu svrhu... U Sarajevu je drugaije; groblja su gola i niim ukra ena. Zasigurno ne mogu biti mjesto za ugodno druenje muslimanskih ena i lijenih narodnih poglavara. Ovi potonji e za mjesto svoga druenja radije izabrati jednu od brojnih kafana, koje su razbacane po mjestima sa kojih se prua krasan pogled na grad. Ip ak, ako pogledate u njih dok sjede u ovim kafanama, zakljuit ete da oni nisu tu kako bi uivali u pogledu, nego da samo kunjaju u nekom svom polusnu. Ipak, ne moemo staviti strogi znak jednakosti izmeu bosanskog muslimana, koji je ustvari Slaven koji pripada Poslanikovoj vjeri, i originalnog Osmana od Stambola, Kitaja, Konje ili Izmira ili arapskog odnosno kurdskog nomada. Ipak, prizori ivota u Sarajevu su potpuno orijentalni; na svakom koraku srest ete ulice, zgrade i ljude tako nalik onima na Bosfor u. Ovu orijentalnu sliku dopunjuju opori pasa lutalica, koji su izranjavani ljudskim rukama i meusobnim obraunima. Ovi psi, koji haraju gradom i vrebaju iz svake ulice, mogu e uporediti sa divljim akalima, ija nona zavijanja Evropljane bude iz sna. Potpuno je orijentalna i tiina, skoro samostanska tiina, koja prekrije grad nakon zalaska sunca, kada se svaki ivi stvor skloni pod krov svoje kue. Nju narui samo pokoji noni uvar, koji lupkajui tapom po mraku, koraa po ulicama, uvajui dobro od lopova. Ipak, ovdje narod ne mora strahovati od lopova. Takvi se izrodi teko nau meu ovim notornim potenjainama.

VON OBERST GEORG FREIHERRN VOM HOLTZ, DIE LETZTE KMPFE UND DER HEIMMARSCH 1878., WIEN UND LEIPZIG, 1908. PUKOVNIK GEORG FREIHERR v. HOLTZ, POSLJEDNJE BORBE I POVRATAK U DOMOVINU 1878., BE I LAJPCIG 1908. Trideset godina nakon osvajanja Sarajeva i aneksije zemlje, 1908. godine, izdata je knjiga sjeanja Georga Freiherra, pukovnika K. K. monarhije, o austrougarskim trupama od Broda do Sarajeva 1878. godine. Knjiga se zove Nae trupe u Bosni i Hercegovini 1878 pored osvajanja Sarajeva predstavlja svjedoanstvo o ivotu u gradu nakon uspostave austrougarske uprave.

OSVAJANJE SARAJEVA BOSNA SERAJ 18. AUGUSTA 1878. Grad Sarajevo ili Bosna Seraj brojao je oko pedeset hiljada stanovnika za vrijeme naeg prvog posjeta. Od toga je bilo 36 hiljada muslimana; etiri hiljade Srba pravoslavaca, koji su imali jednu lijepu crkvu, zatim; oko hiljadu i po katolika, takozvanih Latina, koji nisu imali svoju bogomolju, pa su vjerske obrede odravali u jednom lokalu, franjevci su meutim imali malu crkvicu; bilo je vie od dvije hiljade panskih jevreja, koji su inili snanu zajednicu; ostatak stanovnitva otpadao je na Grke, Armene, druge jevreje itd. Sve lopov do lopova, bitanga do bitange. Ipak, da bih bio potpuno pravedan, moram rei da su od svih njih ipak najestitiji bili muslimani. Takvo iskustvo imali smo neposredno nakon osvajanja! Izuzev nekolicine centralnih ulica, grad je potpuno odisao turskim stilom. Bio je premreen uskim, vijugavim i prljavim sokacima prepunim smea kojim su krstarili brojni psi, a bilo je koliko i stanovnika. Od veih zgrada treba istai Konak, veliku kasarnu, Vojnu bolnicu, Grku crkvu, vie konzulata i nekoliko vr lo lijepih damija. Sarajevo je imalo oko stotinu damija. Pored nekoliko monumentalnih, bilo je mnogo skromnijih, od kojih je svaka mala svoju ar i po jednu visoku munaru, koje su izdaleka izgledale puput akalica. Sarajevo nije imalo veih trgova. Po t urskom obiaju moglo se nai u centru grada mnogo, nasumice razbacanih, malih muslimanskih grobalja. Sredinom grada tee rijeka Miljacka, stotinjak stopa iroka i osam puta premotena. Na istoku, tik ispod tvrave, u Miljacku se ulijeva prelijepa, divlja r ijeica Moanica. S druge strane grana u susret joj tee Koevski potok, a hiljadu stopa dalje na Zapad i Suica. Poloaj grada je raskoan. S tri strane grad opasuju brda i planine, djelimino gole, djelimino pokrivene umom. Samo je zapadni dio ravan. Sve to skupa ini prekrasan pejsa. Na sjevero-istonom kraju grada uzdie se tvrava. Staru peterougaonu tvravu, visoku tri metra ini nekoliko kula. Na mjestu gdje se nalazi srueni zid nastavljaju se zidovi novije gradnje, koja ini novu tvravu i koja zauzima itav dio grada. Najnaoitiji dio nove tvrave je tzv. uti bastion (uta tabija op.pr.), koji je ime dobio po specifinoj boji kamena od kojeg je izgraen. Gledajui odavde na grad, sve bi moglo biti u dometu topovske paljbe;ba kao i u Viegradu . Grad bi mogao biti gaan jednako i sa june i istone strane, te iz pravca Huma. Grad bi se sa zapada mogao zauzeti jedino pod uvjetom da su brda i planine, koje okruuju dolinu Miljacke, pod kontrolom napadaa. Ova tvrava i Paino brdo, na suprotnoj st rani grada, najdominantnije su take grada. Sve ovo uzeli smo kao predispozicije u nau korist za ono to e se odigrati 19. augusta 1878. godine. Napredovanje je zapoelo; dvije formacije krenule su ka gradu s desne strane. etvrta eta kao prethodnica, iza nje trea, a mi, 52. eta, imali smo zadatak da iza njih krenemo.

Oko pet sati prethodnica je udarila na protivnika negdje na planinskom sedlu. I tako je dolo do prve razmjene vatre. Kapetan Steiner potisnuo je grupu od sedamdesetak upornih pobunjenika i tako stvorio preduslove za dalje napredovanje, koje je zapelo oko est sati na istonim obroncima. Upravo tu dolo je do najintenzivnije pucnjave. Pobunjenici su bili zauzeli poloaj u blizini tvrave. Iako je bio nii od naih poloaja, pruao im je id ealan zaklon, ali i omoguavao precizno pucanje. Poto je bitka sve ea, komandant prethodnice, major Franz v. Horvath, uveo je u bitku 52. etu. Neposredno na desno krilo izmeu 5. ete i izviaa. Situacija se bliila kulminaciji. Najkritiniji trenuta k bio je kada su pobunjenici, sa neto vie ljudi nego to je nas bilo, uspjeli da se popnu do naih poloaja, uzvikajui - Allah! Allah! Dolo je do borbe prsa u prsa. Major v. Horvath naredio je takoer juri i svih pet i po eta navalilo je na protivnika , da bi im se odmah sa desne strane pridruio neozlijeeni dio 6. ete i Prva izviaka eta. Protivnik je imao velike gubitke, pa se jednim dijelom sklonio prema Moanici, a drugim dijelom u zaklon kod tvrave. Napokon oko 12.45, uspjeli smo zauzeti dam iju koja je bila snano branjena. Potom je potpukovnik Segerc nastavio napredovanje kroz etvrt pravoslavaca, gdje nije naiao ni na kakav otpor. Miljacku je preao na Carevom mostu, stigao oko jedan poslije podne kod Konaka i zauzeo ga. Pokret Mulleovih jedinica; 27. lovaki bataljon, prvi bataljon i pola sedmog bataljona, tee, neometano dok prodiru u prve redove gradskih kua. Od 27. lovakog bataljona formirane su tri grupe, a dvije grupe od 2. ete. Oni su uspjeli osloboditi put do pukovnika egerca, k oji je bio zauzeo damiju, pa su ujedinjeni krenuli na pobunjenike pod tvravom. Prvu i drugu etu vodio je pukovnik Skrobanek. Oni su lagano pristizali iz pravca zapada, da bi oko dva poslije podne i uti bastion bio zauzet. Trei bataljon je prodro do gr adskih ulica, 9. i 10. eta upali su u teku ulinu bitku s kojom su se mogli uspjeno nositi. A 12. eta, koja je bila pod komandom, pukovnika Deutscha, u juriu je zauzela prvo vei dio Vojne bolnice, a zatim i itavu bolnicu. Uspjeli su potom zauzeti i most Skenderiju uprkos grevitoj i vrstoj odbrani pobunjenika. Potom su se spojili sa glavninom snaga 46. regimente. Jedan dio grada je bio uspjeno zauzet njihovim napredovanjem. Prodor je stao pred poloajima ispod tvrave, gdje su pobunjenici pruili v eliki otpor. Pucalo se dugo i estoko, ali bez rezultata. Brigadir je na prvu liniju sada poslao i pola6. ete, koja je stigavi tamo stala pod komandu zapovjednika napada. To se odigralo u 11.45. Uporedo s tim na Goricu smo dovezli bateriju velikih topova , pa smo sada mogli uzvratiti na vatru sa pobunjenikih poloaja. Uskoro je njihova paljba bivala sve slabija i slabija. Dva protivnika topa na sjeveru bila su neutralizirana, a s naih poloaja mogli smo vidjeti kako se masa ljudi kree cestom prema Mokrom. Kada je brigadir uvidio da su pobunjenici uglavnom napustili svoje poloaje naredio je napad. Kratko i intenzivno pukaranje odzvanjalo je unutar krune zidina. Trubai su trubili juri uvjereni u pobjedu, kao da su time uzvikali: ivio na Car! Vojnici pod komandom Franza Karla puni elana s pokliima su se pribliavali srcu zidina. Nekoliko stotina pucnjeva iz pobunjenikih puki nisu bili ni sjena opasnosti. Pobjednici nadirui masovno ulaze u tvravu, ak i kroz pukotine. Vojnici jedan drugom pruaju ramena kako bi lake preskoili zidine. Zaostali branioci unutar tvrave bjee traei panino izlaz. Bilo je oko 12.45 poslije podne, moda i ranije, ali nikako kasnije, kada je hrabri brigadir istaknuo pobjedniku zastavu regimente Mollinary na sjevern om bastionu, uzbueno uzvikajui parole u ast Njegove visosti. Dakle zastava regimente Mollinary bila je prva koja se na sjevernom bastionu zavihorila iznad osvojenog grada. To je bio zaista lijep i svean trenutak. Sa bastiona se moglo okom obuhvatiti cijelo ratite. Grad je gorio na sedam mjesta. Zvuci rata i borbe jo su bili u zraku i vidjelo se kako nae trupe nadiru sa svih strana. Na ulicama je jo bilo borbe; vidjeli smo to po bijelim oblaiima koji nastaju nakon

puanih ispaljenja. Na cestama koje vode prema Mokrom i Palama vidjeli smo kako pobunjenici bjee iz grada. Snage komandanata Villecza i Kaiffela napokon su zagospodarili gradskim kvartovima. Do jedan poslije podne Sarajevo je bilo zauzeto. U pojedinim ulicama tu i tamo su se ulini bo rci, mukarci, ene, pa i djeca, i dalje bacali kamenjem na nae borce. Morali su biti neutralisani. Do pola tri poslije podne vatra je potpuno utihnula u cijelom gradu. U etiri sata je na tvravi bila istaknuta velika dravna zastava, uz sveani plotun s totinu i jednog topovskog pucnja. Sarajevo je pod nogama Njegovog visoanstva, naeg gospodara u ratu i miru. Do pet sati mir je potpuno uspostavljen. Sve dravne zgrade vojska je zauzela, kao i ulice. Komandant korpusa je sveano ulazio u zaposjednutu ka sarnu. Kransko stanovnitvo, koje se krilo za vrijeme borbe, kako ne bi postalo rtvom fanatinih muslimana, sada je izlazilo i punilo ulice kojima je sveano koraao general. Dok su pobjednici koraali ispred Grke crkve, njena zvona su zvonila svom sna gom. Bilo je to zvono za sahranu turske vladavine u Bosni. NAKON OKUPACIJE SARAJEVA

Bitka za Sarajevo je okonana. Grad je u naim rukama. Grupe ratrkane u vrtlogu ulinih borbi sada se ponovo okupljaju i postrojavaju. Mrtvi su sahranjen i, ranjenici medicinski zbrinuti, vojni logor utaboren. Jedan dio vojske stacioniran u grad, dok su izviai osmatrali smjeteni po okolnim brdima. Na stratekim takama u i oko grada trebalo je iskopati vojne rovove. U tvravi se smjestila 7. rezerna regi menta. Divizijski tab sa administracijom rairio se po brojnim kancelarijama dojuer turske vojne kole. ete vojske, koje nisu uspjele nai mjesta u gradu, ulogorile su se na zapadnoj strani grada, s obje strane Miljacke. Moglo se rei da je tog 19. augu sta nastupio potpuni mir. Ali, povremeni detamani govorili su o tome da se pobunjenici nisu sasvim smirili. Meutim, sudei po mojim saznanjima ti pobunjenici postojali su uglavnom u mati izvjetaa. Naa regimenta bila je smjetena zapadno od grada iz meu ulice koja vodi ka Blauju, i junog ruba Gorice. U zoru 20. augusta, imali smo pune ruke posla. Zalihe municije bile su pune ve 19. augusta uveer, pa smo se bacili na otklanjanje kvarova na mehanizaciji, nastalih pod utjecajima kie praine i borbi . Takoer smo uurbano radili na sakupljanju podataka za liste gubitaka, o poginulim i ranjenim, koje smo hitno morali dostaviti nadreenima. Pisali su se prijedlozi za odlikovanja za hrabrost iskazanu u borbi. Trebalo je podijeliti novac borcima za slijed eih deset dana. Ukratko, bilo je posla do neba. Uprkos tome, ve sutradan smo ustali rano, veoma raspoloeni, i ve oko deset sati prijepodne, zatraili od nadreenog da nam dozvoli odlazak u grad. On nam je dao odobrenje, uz savjet da ponesemo pitolje, jer se na pojedince i manje grupe vojnika, jo uvijek tu i tamo otvori vatra. Kao primjer naveo nam je sluaj podoficira iz 47. rezervne regimente koji je to jutro ranjen. I tako smo nas petorica krenuli bez odreenog cilja, sa eljama da se provedemo. Ve na zapadnom rubu grada naili smo na tragove jueranje borbe. Tu se borio na Trei bataljon i 12. eta, pod komandom kapetana Rudolfa Deutscha. Oni su uspjeli hrabro zauzeti prve nizove kua i tursku bolnicu. U narednom kvartu bila je 9. eta. Vidjeli s mo kako dogorijeva nekoliko turskih kua. Kau da je ovdje pukovnik Imeli imao grdne muke da osvoji jednu kuu iz koje se pruao estok otpor. Kada im je konano polo za rukom da upadnu u kuu, vidjeli su da su im protivnici bili jedna trudna ena i dese togodinji djeak. Iako je vojska upala u kuu, oni su i dalje

pucali. Promaili su Imelia, ali su ranili one iza njega. Ljutiti vpjnici su htjeli na njih nasrnuti pukama i bajonetima, ali je tada ispod stepenica pokuljala masa pobunjenika. Vojska se brz o povukla i zapalila kuu, kako bi vatra i dim istjerala pobunjenike. Tako je na kraju i bilo. etajui stigli smo i do mosta koji premouje Koevski potok i do prve i nama najblie damije. Ovo je kvart 46. regimente, koja je ovdje imala veoma teak zada tak. Damiju su zauzeli pobunjenici i utvrdili je za dugotrajnu odbranu. I ovdje su ene bile bitne sauesnice pobunjenika. Pruale su svoj doprinos borbi gaajui protivnike kamenjem sa munare. Kada je vojska napokon upala u damiju, natjerali su pobunjen ike na munaru i bacili ih odozgo. One koji bi pad preivjeli, vojnici iz okolnog bunja bi upucali. Leevi su sada bili sklonjeni, ali su oteenja i krvavi tragovi unutar damije i na munari, svjedoili kakva se krvava borba ovdje vodila. Na dalji obilazak doveo nas je do kue u kojoj su do juer ivjele asne sestre, a danas je ona tab 3. brdske brigade nae divizije. Ove asne djevice pokupile su samo najosnovnije stvari i pobjegle kako bi svoje djevianstvo sauvale pred naim divljim vojnicima. Odatle smo izbili na glavnu sarajevsku ulicu. Sudei po irini, ne bismo ba rekli da je glavna ulica. Ipak, arhitektura okolnih zgrada daje joj evropski civiliziran izgled. Oko nas su simpatine radnjice, iji vlasnici sada marljivo rade na sklanjanju barikada , koje su sami postavili da zatite svoju imovinu u crnim danima Hadi Loje. U jednoj takvoj radnjici uspjeli smo nai i kupiti nekoliko flaa veoma kvalitetnog, ali ne i preskupog konjaka. Unajmili smo nosae sa velikim sepetima na leima, kako bismo uspj eli nakupovati sve ono ega smo se toliko poeljeli i koje nae oko dugo nije vidjelo. eljeli smo, napokon, napuniti svoje vojnike ormarie i barem u tom smislu normalizirati uslove ivota. Bilo je tu zelenia za supe, povra, krompira... Stvari poput en gleskog ili francuskog senfa bilo je teko nai, pa su te akonije bile prava dragocijenost. Svako od nas imao je spisak sa eljama naih drugova, koji nisu dobili dozvolu za izlazak u grad pa su ostali u logoru. U glavnoj ulici nalazio se jedini respektab ilan hotel ovdje. Mislim da se zvao Evropa. Otili smo u hotelski kafi, gdje smo sreli mnoge nae drugove iz drugih eta. Popili smo po kahvu i nastavili sa obilaskom. Ulice su bile veoma ivahne i interesantne, arajui na vidokrug bezbrojnim i zanim ljivim orijentalnim nonjama. Osjetili smo na sebi nelagodnost neljubaznih pogleda nosaa koji su u grupi stajali. Pravili smo se da nas to nimalo ne tangira i nastavili dalje. enska na ulici skoro da nije bilo. Tek tu i tamo zaklepetale bi drvene nanule srpskih ena i djevojaka. Bila je to obua drvenih potplata sa samo dva kona kaia koji pridravaju kou. Umijee hodanja u takvoj obui probudilo je nau zauenost. etajui dalje naili smo na jednu nimalo lou apoteku. Morali smo kupiti i neke lije kove, pa smo uli unutra. Bili smo veoma ljubazno pozdravljeni. Apotekar je Austrijanac. Kae nam da se u prethodnih nekoliko dana dok su borbe trajale, morao dobro sakriti. U suprotnom, kae, ne bi se dobro proveo! Povjerio je svoju radnju prijatelju Fran cuzu i razglasio da je otiao na put. Meutim, bio je samo u podrumu. Vratio se nakon to je saznao da su pobunjenici poraeni. U apoteci su sjedili trojica turskih vojnih doktora, u tako lijepim uniformama, da posmatra mora ostati oaran. Prilikom naeg ulaska u apoteku pozdravili su nas vojnikim pozdravom i nastavili razgovarati sa apotekarom na solidnom francuskom jeziku. Meu sobom su razgovarali na nekom nama potpuno nerazumljivom jeziku, pri tom su stalno puili, pa smo imali dojam da smo u nekakvoj puionici, a ne u apoteci. Apotekar nam je dao nekoliko vrijednih savjeta u vezi sa pravilima ponaanja u kontaktima sa ovdanjim trgovcima i gostioniarima. Kae, sada e oni kolosalno podii cijene, kako bi to vie profitirali od naeg prisustva.

Pitao nas je koliko smo platili kahvu u hotelu. Odgovorili smo da smo za svaku oljicu plaali po deset krajcara. Vidite, gospodo draga, rekao je apotekar, taj vas je lopov pokrao za etiri krajcara po kahvi, jer je kahva jo juer bila est krajcara. Kre ete u bazar, nastavio je apotekar, pa, posluajte kako ete, gospodo. Ako se odluite kupovati kod Srba, Grka ili Jevreja, platite im polovicu cijene koju trae i slobodno izaite sa kupljenom stvari. To nas je zaudilo, pa smo upitali hoe li se trgovci buniti zbog tako drastinog postupka. Ma kakvi, ti lopovi nee nita rei. I budite sigurni da ste ak i plativi pola cijene, opet vi ti koji su na gubitku, odmahnuo je rukom. Ja vam savjetujem da kupujete kod muslimana, oni su ipak najpoteniji, nastavio nas je savjetovati. Kada smo upitali gdje moemo kupiti najbolji duhan, dao nam je adresu jednog starog Turina, koji je drao duan s vanjske strane bazara. To vam je jedan poteni starac koji e vas sigurno dobro i jeftino usluiti, kae na savjetnik. Znajui da prisutni turski ljekari ne govore njemaki, rekao nam je na njemakom slijedee: Gospodo moja, pogledajte ove ljekare. Kao i veina njihove sorte, oni su Grci. Mislite li da e im pasti na pamet da bi trebali vriti svoju slubu i zb rinjavati ranjenike i bolesne. Ma ni govora. Ve sedmicama ovdje provode po pola dana, ometaju mi posao i dime mi cijelu apoteku. Ovo je kraj turske ekonomije, ali s tim i naeg prijateljstva. Ako sami ne vide da su nepoeljni i ne napuste apoteku, jednostavno u ih izbaciti. Nekoliko dana kasnije, saznali smo iz istog izvora, ova trojica ljekara, koji su sa svojim etama bili stacionirani u Sarajevu, vraeni su u svoju domovinu. Nakon korisnog razgovora krenuli smo zadovoljiti svoju radoznalost na bazar u. S vanjske strane ta nam se graevina uinila visokom oko osam metara. Na blago zaobljenom krovu rasla je rijetka travica i mahovina. Tri ili etiri staklene kupole osiguravale su da svjetlost stigne u unutranjost bazara. Zakoraili smo u unutranjost kroz iroka otvorena vrata. Za nas je to bio poseban doivljaj, jer ranije nikad nismo vidjeli Orijent toliko izbliza. Bezistan je u stvari hodnik dug oko 120 -130 stopa, a irok 12-15. Na kraju hodnika, punog razliite robe naili smo na iroka vrata , ista onakva kroz koja smo uli. S obje strane nalazili su se duani, daskama meusobno odijeljeni. Na policama je bila poredana roba, a ispred polica postavljen pult za prodavaa. Meutim, nijedan trgovac nije stajao za pultom. Svi su u blizini nemarno s jedili. Trgovci koji trenutno nisu imali muterije stajali su i razgovarali na sred hodnika, pogledajui prema svojoj robi. Ukoliko bi uspjeli privui neku muteriju, skakali su oko nje kao majmuni nudei robu. Tako lukavo, napadno i neprirodno ponaali su se jevrejski, srpski i grki trgovci i najgori lopovi Armeni. Muslimanski trgovci nisu im bili ni nalik. Oni su mirno i spokojno sjedili na podu svog duana, puei predugake ibuke. Njih je bilo ba briga za vanjski svijet. Ukoliko bi muterija stala pr ed njegov duan, on bi je klimanjem glave pozdravio, ili je nikako ne bi pozdravio, zavisno od raspoloenja. U oba sluaja, meutim, nije progovarao ni rijei. Ukoliko bi mu muterija zatraila neto, on bi mu tu stvar dodao i rekao cijenu. Turci nisu zb og nas digli cijene, pa se s njima nije moglo cjenkati kao sa drugim prodavaima. Ukoliko bi ste se pokuali ipak cjenkati on bi rekao: Ne, gospodine, nee ii. Uzeo bi vam stvar ispred nosa uz kratko: jok!, vratio je na svoje mjesto i nastavio puiti svoj duhan, ne obraajui vie nimalo panju na vas ba kao da ste odjednom postali zrak i nestali. Poslije rijei: jok! svaki razgovor je zavren. Ma koliko se trudili on vam nita nee htjeti prodati. Sa nemuslimanskim trgovcima ponaali smo se onako kako nam je apotekar savjetovao. I uspijevalo je. Plaali smo pola cijene i uzimali robu. Trgovci su forme radi galamili i odmahivali glavom, ali se nijedan od njih nije zaozbiljno bunio. Vrativi se u na logor prepriavali smo drugovima do u detalje ono to smo doivjeli. Moglo se ovdje kupiti svega: od maketa lokomotiva i parobroda do arenih balona i drugih sitnica. Nevjerovatno koliko je sve bilo zanimljivo i originalno. Sve je opinjavalo armantnim neredom i arenilom. Mogle

su se nai prave umjetni ne u vidu runo vezenih ilima kao i koulja i nonji i to sve pored igraaka za tursku i kransku djecu. Bilo je tu i mlinova za kahvu pored parfema sumnjivog porijekla. Zatim ibuci svih veliina pored enskih mahrama. Pa ajevi uz rum i maticu (blaga r akija sa aromom anisa). Sapuni i etkice za zube loeg kvaliteta sa lopatama, tavama, drvenom i konom obuom. Mogle su se nai i sve vrste alata sa tofovima ivahnih boja. Duhan, fesovi, lampioni koji slue da stanovnitvo ima svjetlosti i nakon to se u gasi javna rasvjeta, kako ne bi polomili vrat i noge kada se kasno vraaju kui iz posjeta. Koulje, turske papue, srebrene tabakere i mutikle... Srebrenina u kombinaciji sa drvetom ljive je umjetnost karakteristina za livanjski kraj, pa se otud i dovozi. Iz foanskog je, pak, kraja prijeklo vrijednog i izrezbarenog oruja itd.itd. Ukratko e za kupovinom mogla je biti viestruko zadovoljena. Svi smo sebi kupili po jedan fes, koji nam je najbolje sluio kao nona kapa koja najbolje uva glavu u taboru pod vedrim nebom. Osim fesova svi smo kupili i ibuke te lampione. Te su svjetiljke bile veoma praktino konstruirane i davale su dovoljno svjetlosti ak i za itanje i pisanje. Na ova tri artikla fes, ibuk i lampion sarajevski trgovci napravili su van redan profit. Naime, samo tri dana nakon osvajanja Sarajeva, nije bilo austrijskog vojnika koji ih nije posjedovao. Kada bi neki stranac zalutao ovdje, zakleo bi se da ovaj grad nije pod nogama Njegove Visosti, nego pod vlau padiaha, jer bi na sve stran e mogao vidjeti vojnike sa dreavim crvenim fesovima na glavi. Zadovoljivi svoju radoznalost i nagon za kupovinom, napustili smo bazar i krenuli put radnje starog Turina na kojeg nas je uputio apotekar, kako bi na ibuk i duhan bili vrijedni novca kojeg platimo. Njegova radnja nalazila se s vanjske strane bazara, kako nam je apotekar rekao. Njegov duan bio je slino konstruisan kao oni u unutranjosti bazara, samo to su zid iza lea, kao i boni zidovi bili naikani policama sa svim vrstama duhana sa itavim listovima biljke; od najsvjetlije ute do najtamnije smee sve su nijanse ovdje zastupljene. Jedan od nas, koji je znao srpsko -hrvatski jezik, prevodio je Turinu nae elje. Nakon svakog zahtjeva on bi sa razliitih polica uzimao po jedan list duhana, zarolao i rezao. Potom nam je dao cigaret -papir kako bismo na licu mjesta probali razliite vrste duhana i odluili se za onu koja nam najbolje pae. Taj starac je nastojao izai u susret eljama svih nas. Kada je svaki od nas naao svoj duhan, on je listove prskao vodom i rezao ih veoma tanko, skoro na debljinu svilenog konca. To nam je bilo veoma interesantno jer se sve radilo bez ikakvih maina, samo uz pomo jednog noia. Izrezani duhan je zatim izvagao i naplatio. Onda ih je stavio u plave papirn e vreice. Pazarili smo priblino jedan kilogram. Opskrbljeni ovom aromatinom biljkom, koja nam je tako nedostajala proteklih dana, izali smo iz duana. Panju nam je privukla filigranska radnja preko puta, ali smo zakljuili da neemo imati vremena da i tu uemo, poto smo se u logor morali vratiti do ruka. Stigli smo na vrijeme, natovareni svojim orijentalnim blagom. Prijavili smo se nadreenom i onda poeli dijeliti kupljene stvari sa spiska naih drugova koji nisu dobili dozvolu za odlazak u grad. Ku pljeni senfovi i druge akonije doekani su sa oduevljenjem. Konano e na vojniki jelovnik biti obogaen. O tome kako smo se hranili ve sam pisao u svom ranijem eseju Od Broda do Sarajeva. Sigurni smo da bi uspjeli i dodatno poboljati ishranu ukoliko bi due ostali u Sarajevu. Za sada, ne znamo hoemo li ostati ili e nas poslati negdje drugo. Poslijepodne smo opet otili u etnju. Sada smo posjetili drugu obalu Miljacke. Okrenuli smo lea glavnoj ulici i preli preko Carevog mosta. Odmah nam je pa nju privukla oblinja turska slastiarna, iji su slatkii u izlozima naprosto mamili. Iznad njih je u staklenim zdjelama bilo izloeno mnotvo arenih bombona i drugih trajnijih slatkia. Orijentalci su poznati kao veliki ljubitelji slatkia, premda za tom strau nimalo ne zaostaju i naa gospoda pukovnici. Zato odluujemo ui, ne samo radi sebe i svoje slasti, nego i radi naih oficira. Unutra su sjedili neki turski oficiri, pili kahvu i puili duhan. Kada smo uli oni su ustali i ljubazno nas pozdravili. Mi smo uzvratili pozdrav na isti nain. Nekoliko trenutaka kasnije sjedili smo skupa, a oni koji su znali njihov jezik bili su u ivahnom razgovoru. Ova muslimanska gospoda odmah

su poeli savijati duhan za mene i moje drugove. Sreom, njihova kultura je znatno uznapredovala, pa nisu lizali papir nego su pustili da sami to uradimo. Odbiti ponuenu cigaretu bila bi veoma velika uvreda. Pitam se ta bismo uinili da su lizali te cigarete. Mislim da bismo ipak prihvatili, jer ovjek, radi potovanja konvenci ja, mora prei preko kojeega. Ipak, drago nam je da je ispalo ovako. Zanimljiva pria desila se poetkom oktobra jednom naem generalu koji je od vojne komande bio poslan da ode u posjet najuglednijem sarajevskom begu, kako bi usput razgovarali i pregovar ali. Beg se taman bio vratio iz svog stambolskog ljetnikovca. Je li ba bio na odmoru ili je bio na ratnom savjetu? To niko nije znao! Ili nije htio znati! Dakle, na je general otiao begu u drutvu jednog oficira koji je sluio i kao prevodilac. Za njima je ila i konjika pratnja. General je bio impresioniran njegovim bogatim posjedom. Beg ga je lino ekao na dnu stepenica i uz sve izraze gostoprimstva poveo ga unutar kue. Nakon to su sjeli u luksuznoj primaoj odaji, sluga u bogatoj muslimanskoj nonji servirao im je jaku crnu kahvu. Drugi sluga dodao je domainu dugaki, predugaki ibuk sa picem od jantara i drugim draguljima. Beg je uzeo ibuk i prislonio na duhan koji se ve puio na zapaljenom uglju. 1 Beg je povukao nekoliko dimova i onda prui o ibuk generalu, duboko se naklonivi. General je bio zateen. Nisam znao ta da radim!, priao je kasnije general. Bio sam u dilemi da li da skinem dio koji se stavlja u usta. Hou li time uvrijediti bega. Od pomisli da u taj ibuk, koji je do malopr ije bio u njegovim starakim ustima, sa uasnim zubima, staviti sebi u usta okrenuo mi se stomak. Ovi ljudi znaju biti veoma osjetljivi kada neko povrijedi njihove osjeaje. A diplomat, ba kao i borac, nekad mora prei preko svojih principa. Dunost je vanija od stomaka. Zatvorio sam oi i povukao nekoliko dimova. Jedva sam doekao da mu vratim ibuk uz kurtoazan naklon. Ali, gle, ovaj crni Turin brie o svoju odjeu mjesto koje se stavlja u usta i tek onda nastavlja puiti! Dolo mi je da ga iste seku nde zadavim!, pripovijedao je general. Ali vratimo se ovoj otomanskoj gospodi, naim novopeenim prijateljima. Izgledali su daleko civiliziraniji od drugih njihovih oficira. Njihova oficirska ljestvica poinje tek od majora bimbae, koji je u kasarni smjeten zajedno sa svojim potinjenim, dakle bez oficirskih privilegija. Jedan od ovih oficira, koji je veoma dobro govorio francuski, kazivao nam je kako su se morali pobrinuti za sigurnost francuskog i engleskog i drugih konzula i konzulata u danima naeg osvajanja Sarajeva. To je bio njihov zadatak. Zahvalni su svom Allahu da sa tim pobunjenicima nemaju posla. Zaudili smo se njihovom nainu i obiaju sjedenja. Sjedili su na klupi privrenoj za zid, podavivi pod sebe noge po tipinom turskom obiaju. Izaavi iz slastiarne ugledali smo prelijepu Carevu damiju, koja se nalazi odmah do Carevog mosta. Ispred damije nalazio se ivi vozni park. Kaem ivi, zato to su terete umjesto vozila nosile ivotinje, magarci i konji. Okolo su se vrtili ljudi zaduen i za istovar i hranjenje ivotinja. Damija je privremeno pretvorena u jedno veliko skladite. Neto dalje vidjeli smo zgradu Konak. To je sada rezidencija komandanta korpusa. Ne moemo vidjeti nita iznutra, ali se s vana vidi da je ta zgrada jedno evrops ko zdanje. Posjeujemo i veliku kasarnu u kojoj su pjeadinci. To je impresivna graevina na tri sprata. Tu je lovaki bataljon, peti bataljon i jedinica topovske baterije. Poslije posjete kreemo nazad ka svom logoru. Planiramo stii prije sumraka, jer j o nije preporuljivo kretati se ovim uskim vijugavim uliicama po mraku. Naredni dani donijeli su dosta rada i slubovanja. Jo uvijek nisu bili otklonjeni svi kvarovi na mehanizaciji. Zdravstveno stanje naih ljudi bilo je odlino. Od kue su krenuli sn ani i uhranjeni, pa nije bilo problema u privikavanju na ivot vojnika. Sve su podnijeli u zdravlju i uz zdrav humor.

Begovi su imali poslugu koja se brinula samo za ibuke, tzv. ibukdije op.a.).

Turin, mislim da se prezivao Jamakovi 2, bio je desna ruka onog bandita Hadi Loje. Nije uspio pobjei s njim na vrijeme, pa je smaknut vjeanjem po odluci prijekog suda. Uskoro je izvrenje smrtne kazne vjeanjem, na insistiranje muslimana, zamjenjeno strijeljanjem. To je za muslimane bila velika milost. Naime, za njih je vjeanje bilo neto najgore, jer je njihov poslanik rekao da objee ni nee ui u raj. Vidite samo ta je vjera; ona i smrt moe uiniti lijepom ili runom, kao da nije isto kako je ovjek umro. Uprkos toj odluci, u blizini naeg logora, iza atora komandanta, bila su na vidno mjesto postavljena ogromna vjeala. Toliko vel ika i neproporcionalna okolnim stvarima, da se inilo da su izala iz slikovnice. Premda vie nisu koritena, bila su zastraujue upozorenje gospodi muslimanima da ipak postoji mogunost da njihova sudbina skona na ovoj drvenoj napravi. Nijedno smaknue nije izvreno na ovim vjealima. OPET U SARAJEVU Ponovo smo u Sarajevu, u naem starom logoru. Sudbina se ponavlja. Po povratku sa nae prve ekspedicije doekala nas je vijest o smrti pukovnika Kaltenbrunnera. Sada nas je na povratku opet doekala tuna vijest: podlegao je komandant Treeg bataljona, major Ludwig Eimannsberger, koji je prilikom osvajanja Sarajeva teko ranjen pucnjem u prsa. Mi u regimenti nismo mnogo znali o majoru Eimannsbergeru; on meu nama nije puno boravio, s obzirom na to da je bio zapovjednik Centra za obuku kadeta u mjestu Liebenau u blizini Graza. Tek nedavno bio je prekomandovan na mjesto komandanta Treeg bataljona. Ipak, za to kratko vrijeme provedeno s njim shvatili smo da se radi o velikom ovjeku i drugu te oficiru velikog znanja i iskustvom. Taj hrabri ovjek neoekivano nas je napustio. Ta nas je vijest zaista pokosila i rastuila. Sa ekspedicijom prema Mokrom, zavrio se ratni pohod nae regimente. Ovo vrijeme brzo je proletjelo u svakodnevnim vojnim vjebama i sainjava nju potrebnih detamana. Poslijepodne bismo odlazili u grad pred Carevu damiju, pred kojom je svakodnevno svirao vojni orkestar. Sjeli bismo u slastiarnu i, sluajui nau muziku, ispijali neko tursko pie. Turci ba i nisu uivali u ovoj muzici. Vidjelo se to po njihovim ubrzanim koracima, kao da se ele to prije udaljiti od orkestra. Meutim, bilo je tu kranskog svijeta i lijepih djevojaka, prvenstveno Srpkinja, sa malim kapicama na glavi, nalik na fes, i nehajno raskopanim vezenim prslucima, ispod kojih se nasluivala bujnost grudi prekrivenih skoro prozirnim lepravim kouljama. Njihovi orijentalni pogledi i noice u papuama uzrokovali su daleko vie ljepote i uzbuenja od etnje sa komandantom, koji je ovuda svakodnevno etao, gledajui narodno v eselje. Uveer smo otili u restoran koji je ovdje otvorio bivi kuhar njemakog konzula. Nije bilo loe, ali ni neto specijalno. Ovdje su nas privukla izvanredna peciva, kao i trudle, savijae od jabuka i knedle sa ljivama. Mnogi od nas nostalgino su eljeli poslije dugo vremena opet jesti ova jela, koja su u njihovim dalekim domovima stalno spremana. Dobro vino moglo se nai kod jednog Hercegovca. Bilo je to vino neobinog ukusa i besprijekorne kvalitete. Poslije sam saznao tajnu neobinog ukusa ovog vina. Naime, vinari uope ne koriste bave za spremanje vina, nego ga stavljaju u specijalne uture obloenje koom jarca. Ono se gostima slui upravo iz tih utura. Zaista izvanredan ukus. ovjek se na sve navikne osim na pomisao da e biti objeen, rekao je neki mudri Englez. Nama dodue nije bilo teko navii se na kombinaciju vina i jarca. Sipali smo ga u grlo. Bilo je to sasvim tamno vino, pa nije udo to ga je ovdanje stanovnitvo nazivalo crno, a ne crveno vino. To snano vino imalo je svojstvo da vie udara u noge nego u glavu, pa smo morali biti veoma oprezni, kako bismo se bez teturanja vratili u logor.

Jednog dana stigla je zapovijest da se Drugi bataljon mora premjestiti u turski kvart smjeten na obronku Painog brda. To je za veinu bila dobr a vijest, premda se neki nisu s tim slagala. Jer ator je ator, a kua je kua, ma kakva bila, pogotovo kad kia pada. Ja sam bio zaduen da istraim taj kvart, skupa sa zaptijom 3 i podnesem izvjetaj o tome gdje bi bio najpogodniji smjetaj. Taj turski p olicajac je ve bio obavijeten o mom zadatku i dobio je instrukciju da mi se nae pri ruci. Ovaj ovjek turskog imena i titule, Mustafa -aga, preao je u nau slubu skupa svojim potinjenim, to je, ruku na srce, bila rijetkost. Bili su to vrije dni i pouzdani ljudi, zadovoljni to od nas redovno dobivaju plau i hranu. Poslije perioda neodgovorne turske vladavine to je za njih bilo pravo udo. I dalje su nosili svoje uniforme. Vremenom su na fes okaili mesinganog dvoglavog orla i dobili puke vinesterke. Na ovaj zadatak poveo sam porunika Baricha, koji mi je veoma koristio kao prevodilac. Mustafa -aga je bio visok, lijepo graen i markantan mukarac. Uz to bio je vrlo ljubazan te nas je odmah ukratko informirao o lokalnim zbivanjima. Nakon to smo se srdano rukovali, zamolio sam porunika Baricha da mu kae kako sam iskreno uvjeren da e bam on pomoi da naemo adekvatan smjetaj te da se iskreno nadam da neemo morati zauzeti njegovu kuu. Ovaj na musliman je klimnuo glavom i nasmi jeio se, uvjeravajui nas da emo biti odlino smjeteni i da e bimbaa biti zadovoljan. A taj bimbaa sam bio ja gospodin major. Ja sam se iskreno poslije zauzimanja Sarajeva osjeao kao paradni konj, nakien novim inovima i unaprijeen u komandanta ete. Malo me je kosnulo to to njima nije bilo jasno. Zahvaljui pronicljivosti naeg Mustafe i njegovim dobrim poznavanjem lokalnih prilika, zadatak je bio brzo i kvalitetno obavljen, na zadovoljstvo naih pretpostavljenih. Svaki makar povrni poznavalac vojnih prilika potvrdit e da je to pravo udo, jer na svijetu ne postoji nezadovoljniji stvor od pretpostavljenih oficira. Mislim da je tom njihovom zadovoljstvu pridonijela injenica da su dugo boravili na otvorenom, pod atorima, i da im je toga bilo preko glave. Valjda mi niko nee prigovoriti to to sam sebi i svojima izabrao najbolji smjetaj. Za oficire Treeg bataljona izabrao sam po Mustafinom savjetu, jednu lijepu kuu na uglu ulice. Bila je u vlasnitvu bogatog Turina koji je u blizini imao etiri kue. Tri smo mu oduzeli za smjetaj vojske, a etvrta je ostala njemu i njegovom haremu. On je sam izabrao koja e mu kua ostati. Nama je pripala jedna prostrana orijentalna kua. U prizemlju su bile svakodnevne prostorije, a na spratu su ivjele njegove tri ene. To da su u gornjim odajama ivjele ene, vidjelo se i po tome to su prozori bili zatieni gustim drvenim reetkama. Od prostorija u prizemlju kua je imala veliku i malu sobu, kuhinju i prostranu konjsku talu. Kroz kuu su bogato izrezb arene iroke stepenice vodile na iroku verandu. Ovoj kui pripada i prekrasan vonjak, ali je on od kue odijeljen zidom. U vonjak vode jedna sasvim mala vrataca. Toliko mala da smo se sasvim morali sagnuti kad smo kroz njih prolazili. Cij elo imanje opet je bilo ograeno vrstim zidom, ija je visina dosezala do prvog sprata kue. U blizini kapije nalazila se mala kuica sa jednom sobicom; sigurno je to bilo mjesto za osmanskog domara i uvara. Kada smo stupili u odaje na prvom spratu zatek li smo vlasnika koji je jo uvijek pakovao stvari. Bio je to jedan mali ovjek, skoro komian, sa ogromnim krivim nosom i golemom bradavicom te sa gustom crnom bradom, koja je tek ponegdje poela sijediti. Na njemu je bila skupa odjea, prvenstveno svileni pojas majstorski primjerak orijentalne umjetnosti. Ostavljao je dojam veoma bogatog ovjeka, to je i bio. Stojei pred nama gledao nas je nimalo ljubaznim pogledom, to je

pripadnik andarmerije, policijski oficir op.pr.)

sasvim razumljivo, mrmljajui neiskrenu dobrodolicu. Po njegovom nalogu sluge s u sve jastuke i krevete odnijeli na sigurno, pa je nama preostalo da sjedimo i spavamo na golim daskama. To je prevrilo svaku mjeru, pa sam naloio Barichu da diskretno kae Mustafi da smjesta rijei ovaj problem, kako ne bismo bili prinueni posluiti se stvarima iz njegove kue. To je izvrsno djelovalo, poput magine rijei. Mustafa se uozbiljio i rekao vlasniku: ta misli, brate, gdje e ova gospoda spavati kad ti sve odnese. Gdje god hoe, to je njihova stvar, mrmljao je vlasnik. Vidi, brate, ovaj ovdje gospodin bimbaa, kojeg je poslao vapski car, neka ga Bog nagradi to mi redovno daje plau, kae da nema dovoljno mjesta za smjetaj carskih vojnika. Ako ih ovdje ne uspije smjestiti, morat e dio vapskih vojnika smjestiti i u tvoju kuu, gdje boravi sa svojim enama, namrgoeno mu je Mustafa govorio. Ta mogunost, da vapski vojnici borave u istoj kui s njim i njegovim enama, potpuno je paralizirala malog Turina. Ukoliko vrati dueke, jastuke i jedan sto, ovaj gospodin bimbaa ti daje r ije da nee nijednog vojnika smjestiti u tvoju kuu, ponudio mu je Mustafa spasonosno rjeenje. Dok smo trepnuli, jastuci su vraeni na svoja mjesta i mi smo se zadovoljni udaljili. Sljedeeg jutra smo se uselili. Tom prilikom vojnicima je proitana zapo vijest o tome kako se moraju ponaati. Zapovijest je nalagala da se tue stvari moraju uvati, da se stanovnitvo ne smije uznemiravati. Svaka je kua imala vonjak, ali se voke, (poto je to bio period kada zriju) ne smiju brati i uzimati. Data je instru kcija da se te voke otkupe od vlasnika, poto stanovnitvo ivi od toga, a i jeftino je. Prema vlasnicima se moralo odnositi ljubazno i s uvaavanjem. to se tie njihovih ena, vojnici su se morali ponaati kao da one ne postoje. Bili smo sigurni da nai momci nee praviti probleme. Ne samo da su bili posluni, nego im je bilo veoma stalo do dobrog glasa koji je pratio nau regimentu. - Ipak, uvijek se moralo raunati na izuzetke. Smjestili smo se u na novi dom. U domarevu kuu smjestili smo dvojicu ra unovoa iz 5. i 6. ete. Veliku sobu u prizemlju dali smo posluzi, a malu sobu konjuarima; oni su brinuli o naim dragim ivotinjama, koji su nosili sanitetski materijal za potrebe itavog bataljona. Tu je rezervni ljekar bataljona, doktor Stocker, ljubaz ni medicinar vrio preglede. U velikoj sobi na spratu ivjeli su ostali potinjeni bataljonci, njih petorica, i doktor Stocker. U manjoj sobi na spratu, veliine svega etiri kvadrata, u koju su vodila mala vrataca, poput onih u vonjaku, bili smo smjete ni kapetan Steinberg i ja. U ovoj je sobici bivi vlasnik usreivao svoje supruge, ispunjavajui svoje brane obaveze, otkrio nam je Mustafa na mangupski osmijeh. Pernati jastuci koje smo kapetan i ja nabavili na bazaru, sluili su nas veoma dobro. U naoj sobi nije bilo divana, pa smo improvizovali sa koferima i jastucima. Ekseri na zidovima sluili su nam kao vjealice i bili smo potpuno zadovoljni svojim smjetajem. Ako je bilo toplo, pokrivali smo se samo kaputima, ako je bilo hladno spavali smo u odje i. Bilo kako bilo, najvanije je da smo pod krovom. Bilo je mnogo smijeha u naoj sobici. Nezaboravni trenuci. Ukoliko ne bi izali u grad, nai potinjeni sjedili bi na rubovima naih improviziranih leaja i do kasno iza ponoi priali ale, viceve, doivljaje. Objedovali smo na verandi kad je bilo lijepo vrijeme. Ukoliko je bila kia, onda u sobi za potinjene. Bilo je smijeha i za vrijeme tih obroka. Sto koji nam je vlasnik ostavio, prije se mogao nazvati malom toklom, irokom tek pola metra. Na njega s e mogla smjestiti samo jedna zdjela. E, oko takvog stola na divanima je sjedilo i jelo nas osam mukaraca. Izgledalo je kao da sjedimo jedan na drugom. To je stvaralo komplikacije i izazivalo smijeha. Pukovnik grof Bolza bio je visok ovjek i nije znao kud bi sa svojim nogama. Kupili smo zemljano posue kako na limenim tanjirima iz oficirske kuhinje ne bismo opekli prste. Dan nakon to smo se smjestili vraao sam se kui i u dvoritu zatekao vlasnika. Razgledao je elei vidjeti kako su se vabe smjestili u njegovoj najboljoj kui. Kada je probao zaviriti u nae privatne prostorije, sluge su ga u tome taktino sprijeile.

Pozdravio sam ga po obiajima ove zemlje. Brzo mi je odzdravio i odmaglio kroz mala vrataca. Slijedio sam ga da vidim ta ustvari hoe. P ogled mu je iao od stabla do stabla dok je etao vonjakom. Oekivao je da nee zatei niti jednu voku. Meutim sve voke koje su juer bile na granama i danas su bile tu. Ovo je pomjerilo njegove horizonte shvatanja. Ljubazno mi se naklonio, nasmijeio i udaljio se. ef kuhinje je javio da je ruak spreman. Otkako smo u Sarajevu uivamo u bogatstvima ukusa. Imamo meso, povre, krompire, voe... Sve one stvari kojih smo se luaki bili zaelji. Tamam smo bili zavrili ruak i pili jaku crnu kahvu kad su n am sluge javile da je napolju vlasnik kue i da je svim silama navalio da s nama razgovara. Dozvolili smo da ue. Pojavio se na verandi sa velikom srebrenom zdjelom, punom prelijepog voa, koje je on lino brao iz mase drugih voki. Sada nam je to, pomal o sveano, elio ponuditi. Iako smo svi znali pokoju reenicu srpsko-hrvatskog, dovoljnu za osnovnu konverzaciju, dobro nam je dolo prisutsvo porunika Baricha, ve spomenutog prevodioca. Rekao je Turinu da kapetan Steinberg pita koliko kota to voe. B ogami nita, odgovorio je Turin potpuno iznenaen. Kapetan je insistirao da Turin kae svoju cijenu, ili da ode sa svojim poklonom jer, kako je rekao, austrijski oficiri ni od koga ne primaju poklone. Kada mu je porunik preveo kapetanove rijei, Turin se potpuno prenerazio. Nije bio kadar ni rije prozboriti. To mu se sigurno nikad u ivotu nije desilo. Na kraju je zamolio da njegov mali poklon ne bude odbijen, jer bi ga to strano uvrijedilo. I tako smo prihvatili njegov poklon i pozvali ga da sjedne s nama i popije crnu kahvu, koja je upravo posluena. Prihvatio je s radou na poziv. Ponudili smo ga duhanom, pa je sebi smotao jednu cigaru. Sve vrijeme izgledao i drao se veoma stidljivo. Kada smo mu se zahvalili na njegovoj panji, digao je ruke uvi s, kao da odbija te rijei i uzviknuo: Nita, nita! Na kraju smo mu rekli da bi nam uinio veliku uslugu kada bi nam svakodnevno isporuavao voe i mlijeko, dakako uz plau. Rado je prihvatio ponudu i obeao da e to uiniti za veoma povoljnu cijenu. Ot vorili smo konjak, te smo i njemu ponudili aicu.Morali smo mu se zakleti svim na svijetu da je to rakija, da nije vino. Nije nam ba vjerovao, pa je mirisao pie prije nego to ga je sasuo u grlo. Da, ovo zaista nije vino, potvrdio je. Nakon druge-tree ae, postalo mu je ugodno. Nije vie bio stidljiv nego naprotiv, veoma razgovorljiv. Barich ga je s osmijehom upitao: Ti, ti si sigurno bio jedan od onih koji su pucali na nas kada smo napadali grad 4. To je Turin ustro opovrgnuo, pravei se nevin poput janjeta. Mi mu, dakako, ni najmanje nismo vjerovali. Onda smo ga upitali bi li pucao na nas da se sad vrati njegova vojska. Nisam lud. Nai kad dou prvo to urade jest da ti sve pokradu. Vai ljudi su potpuno drukiji. Da su nai na vaem mjestu, j a sad ne bih imao nijednu voku. Vi nita neete uzeti ako ne platite. Vi ste zaista estiti ljudi, rekao je sasvim iskreno. Nakon etvrtog konjaka upitao nas je jesmo li mi pravi mukarci. Porunik Barich na to je rekao:Vidjeli ste u borbi da smo mukar ci, ba kao i vi. To mi je jasno, gospodine, nisam na to mislio. Mislio sam na injenicu da uope ne gledate nae ene. One su, sreom, sasvim mirne od vas. Kada bi dolazila naa vojska morali smo dobro sakriti nae ene, pojasnio je. Bilo mu je objanj eno da su nai vojnici odgojeni u duhu potovanja tueg vlasnitva, bez obzira radili se o obinoj ljivi ili eni te da im je nareeno da ne smiju uznemiravati stanovnitvo, tim prije to su doli ovdje da ostvare red i mir. Kao to italac vidi, sve smo uinili da ne uznemiravamo graane i da na najbolji nain promoviramo svoje vrijednosti. Turin je zamiljeno klimao glavom dok je govorio:Da smo znali kakvi ste vi ljudi niko se protiv vas ne bi borio. Svi bismo ostali kuama. Konjak je udario u noge, pa je on sad teko ustao, nerazgovijetno se zahvalio i otiao kui.

( U to vrijeme nisu poznavali persiranje op.a.),

Nekoliko dana kasnije na Painom brdu sasvim se udomaio na bataljon. Poslije naeg vojnikog objeda domarirali smo do cilja oko dva poslije podne. Ve sam rekao da su na stratekim takama oko Sarajeva bili postavljeni vojni rovovi. Tu je i dalje bilo nesigurnosti te jo nije prestala potreba za dranjem tih linija. Tek krajem oktobra reducirali smo ove strae. Sa ovih mjesta najbolje se moglo osmotriti Sarajevo. Vojnici i oficiri poduz eli su sve kako bi se zatitili od varljivih vremenskih neprilika. Improvizirali su odlino s obzirom da nisu imali atore, a noi su bile hladne i vjetrovite na ovim planinskim visinama. Oficiri i vojnici iskazali su svoje vanredne arhitektonske talente, za koje ne bi ni znali da ih imaju da ih ovdje nuda nije natjerala. Uglavnom, osvjedoili smo se u umjetnost improvizirane gradnje. Sklonita su bila kamuflirana busenjem, a krovovi su sainjeni od isprepletenih letvica i granja. Zaista relativno udobno i izvrsno utopljena u okolinu sklonita. Meutim, kada bi padala kia, blatnjave kapi curile bi po glavama vojnika, te su tada izgledali kao da im je ten od okolade. To je bila jedina mahana ovim nastambicama, ali je, s obzirom na okolnosti, ne bi trebalo uzeti zllo. Neka od ovih sklonita ranije su koristili pobunjenici koji su, povlaei se uklonili i unitili nosee krovne grede, to je nama uzrokovalo brojne komplikacije. Stolovi i klupe bili su jednostavno ali majstorski napravljeni. Leaji su bili us tvari daske privrene za pod prekrivene slamom. Ali, od te slame nije bilo kakve koristi; spava bi ve poslije par minuta leao na goloj dasci, a slama bi pobjegla lijevo i desno. Vrlo brzo, meutim, vojnici su shvatili da je svjea trava, a ne suha sla ma, daleko bolja prostirka. Kada smo mi stigli ve su u djelo provodili taj pronalazak;svjeu travu prostrli su po krevetima, a suhu slamu zapalili pred ulazom. Taj potez imao je veoma koristan uinak, jer je dim brzo rastjerivao bezobrazne mieve, koji su skupa sa vojskom uselili u ove zemunice. Nakon to se vatra ugasila s radou smo mogli konstatovati da smo se potpuno rijeili tih dosadnih sustanara. Meutim bilo je ve kasno da zaponemo popravke na zemunicama, pa smo samo napravili planove za sutra i otili se odmarati. Ni sat nismo s mirom leali, a ve je na nau zemunicu ponovo izvrena prava invazija mieva. Hrabro su juriali preko naih tijela i glava prema hrani, glodali su kone torbice i uasno cijukali. Cijelu no proveli smo u borbi protiv ove miije armije. Poueni tim iskustvom sutradan je pred spavanje bila provedena opsenija operacija loenja slame. Oko naeg sklonita dugo je gorio krug slame. S velikim nadama poli smo lei. Meutim, ponovila se sinonja situacija;svi mievi bili su na svojim mjestima im su se pogasila svjetla i zavladao mir. Sutradan sam dao prijedlog da sklopimo primirje sa naim dosadnjakoviima. Naime, prije nego emo lei, ostavili smo na stolicu ostatke hljeba i mesa, da se oni poslue. Uz svjetlost lampiona, k oji je gorio cijelu no, vidjeli smo da je sto potpuno prekriven i da vrvi mievima. Vremenom su bili sve sporiji, da bi na kraju, siti do gue, otili spavati u svoje labirinte od slame. I mi smo tada mogli zaspati. Druge odbrane od ove napasti jednostavn o nije bilo. to se tie naih rovova, oni su svakim danom bivali sve bolje utvreni, jer je svaka smjena strae odreeni dio vremena radila na proirivanju rovova i njihovom dodatnom utvrivanju. Sa desne strane rovova do prije nekoliko dana nalazio se je dan mladi umarak. Sada vie ne postoji svo drvee je oboreno. Korist od toga bila je dvostruka; prvo, nijedan ovjek ne bi se neopaen mogao privui do rovova, a drugo, to drvee naveer smo koristili za loenje vatre. Ovdje ozbiljno razmiljam da napi em odu naoj pjeadiji i njihovim lopatama. Jer, ono to su oni uspjeli uraditi uz pomo te alatke granii sa nevjerovatnim; pred tim lopatama nestala je itava uma (bez sjekire), iskopani su rovovi, lopatama su cijepali drva za potpalu i rezali meso! ak je bilo pokuaja da ih se upotrijebi kao tave. To nije uspjelo. Da jeste, stvarno bi bilo previe. Na linijama smo svakodnevno imali goste koji su nam, s vremenom, zaista prirasli za srce. Ti gosti bili su mnogobrojni sarajevski psi. Ove jadne i bijedne p se vjerovatno su napustili njihovi raniji vlasnici. Voeni instinktom i glau nali su se u blizini naih rovova. Vojska ih je hranila otpacima, pa su uskoro nae rovove voljeli kao svoje kue. Ljudi su se dobro odnosili prema njima, a psi su to znali

uzvratiti. Osim to su bili dobra zabava vojnicima, uskoro su i sami postali nai straari. Svezani psi proveli su preko noi sa straom. Ujutro bi ih pustili da se istre. Uvijek bi se vraali kad namiriu doruak. Psi su najivahniji oko devet ujutro, kada u gledaju tovarne ivotinje koje donose hranu za naredna 24 sata. Oni pola sata ranije stre do grada i trkaraju za tovarnim ivotinjama, veselo lajui, sve do poloaja. Ipak najvie uzbuenja bilo je kada kuhari sijeku meso. Psi su stajali na potrebnoj udaljenosti, maui repovima i gotovo se smijeei. Kada kuhar baci komad mesa on dadne znak za poetak borbe. Ponekad je bilo pokuaja da poneki pas pokua uzeti komad mesa sam. Ti bi pokuaji zavravali udarcem u njegove slabine i pokajnikim skianjem. Prednost njihovog prisustva bila je i u tome to uope nije bilo smrdljivog smea oko poloaja;svi nai otpaci zavravali su kao slasni zalogaji u njihovim stomacima. Neki psi toliko su omilili vojnicima, da su ih poslije odveli sa sobom kao ljubimce u Be. Nije bilo nikakvih doivljaja vrijednih spomena tokom naeg etverodnevnog boravka na poloajima. Jedva smo doekali da se vratimo kui u tursku etvrt. U septembru su dodjeljivana vojna unaprjeenja, pa je dolo do izmjena u regimenti. Na komandant batalj ona, kapetan Schmotzer, postao je major i preuzeo komandu nad Treim bataljonom. Nama je stigao novi komandant iz 27. lovakog bataljona, major Ferdinand Schkrobanek, koji je 1859. godine odlikovan za zasluge, da bi 1866.godine dobio orden eljeznog kria za hrabrost. Dobili smo veselog i iskusnog komandanta, uvijek spremnog na alu, ali i cjenjenog u cijeloj regimenti. Jutra smo uvijek provodili u vojnim vjebama, a poslijepodne smo jahali sa komandantom oko Sarajeva. Jednog dana odjahali smo do doline Luk avice, elei posjetiti porodicu koja pravi kvalitetno domae pivo. Nali smo i pivara, i njegovu enu, ali i mnogo naih zemljaka... STRAUSZ ADOLF, BOSNIEN. LAND UND LEUTE. HISTORISCHETNOGRAPHISCH.GEOGRAPHISCHE SC HILDERUNGEN, WIEN 18 83., II, 53-67. BOSNA. ZEMLJA i LJUDI. HISTORIJSKI, ETNOGRAFSKI i GEOGRAFSKI PRIKAZ, BE, 1884.

Poto smo vam ve opisali stil gradnje i obiljeja mjesta detaljno emo opisati i dva grada. Dakako, najvie panje posvetit emo glavnom gradu. Po miljenju bosanskog naroda, Sarajevo je centar ljepote kojeg ine monumentalne moderne zgrade, te sjaj i rasko, koje jedan grad samo moe imati. Ko je Sarajevo vidio, sve su mu se elje ispunile. Sa bosanskog aspekta Sarajevo je, bez sumnje, od najvee vanosti. Sarajevo je ogledal o Bosne. Naime, rijetko gdje ete nai grad koji tako vjerno oslikava itavu zemlju. Drugi gradovi Bosne, premda daleko manji, imaju karakter potpuno jednak karakteru Sarajeva. Ba kao to mali kolibri ima sve iste organe kao i kralj ptica, samo mnogo man je tako se i svaka bosanska provincija moe ponositi da ima iste karakteristike kao i Sarajevo. Svaka vanija bosanska cesta vodi ka Sarajevu, najvanijem trgovakom i politikom sreditu. Ko je u Sarajevu bio prije nekoliko godina, danas ga vie ne bi pre poznao. Glavni grad doivio je veliki preokret nakon okupacije. Na sve strane srest ete vidljive tragove napretka. Kao da se grad, uljuljkan tromom indolencijom Orijenta, odjedanput trgnuo iz sna pa sad naprosto pulsira ivotom. Da nije bilo okupacije, to zasigurno ne bi bio sluaj. Grad se nalazi na 1750 stopa nadmorske visine. Omeen je planinama, Humom i Mrkvinim brdom na sjeveru, na istoku Bakijom i na jugu Trebeviem. Grad lei u kotlini. Centar je poput amfiteatra, a naseljeni obronci poput terasa. S a svih strana svijeta na grad se prua zanosan pogled. Grad je presjeen tokom Miljacke, rijeke iroke svega 80 -100 stopa. Kupole, bae, kue i munare utapaju se u areni prizor koji podsjea na prefinjeni rad nekog starinskog prsluka.

Panorama Sarajeva gledana iz daljine toliko je fascinantna, da s pravom moemo rei da nema mnogo takvih gradova na svijetu. Popis stanovnitva iz 1879.godine pokazao je da grad broji 21.377 stanovnika. Od toga 14.848 muslimana, 3.447 pravoslavaca, 698 rimokatolika i na kra ju 2.077 Jevreja. Dakle preko sedamdeset posto su muslimani. 5 Treba spomenuti vremena kada je u gradu ivjelo i 60 -80 hiljada ljudi. Mnogi su, meutim, usljed burnih vremena i okupacija, odluili nastaniti se u mirnijim krajevima. O tome danas svjedoe brojne naputene kue. Navodno, muslimani su bili ti koji su masovno naputali grad i zemlju. Kau da su bosanski muslimani najfanatiniji od svih muslimana koji su ivjeli u okvirima Turske imperije. I danas glatko odbijaju svaki pokuaj reforme. Iako su i mali prilike potpuno se osvjedoiti u dobre namjere austrijskog cara, oni i dalje odmahujui glavom s nepovjerenjem gledaju na sve nae skupe investicije u Bosni. Po njihovom stavu da se primjetiti da su mirni samo zato to su na to primorani. O lojalnosti i prilagoenosti nema ni govora. Sve slube Zemaljske vlade svoje sjedite imaju u Sarajevu. Ovdje se nalazi Vrhovni sud, pravoslavne i katolike bogomolje, Gimnazija, pravoslavna gimnazija, djevojaki dom, sve administrativne i finansijske slube... Rijeka Miljacka je devet puta premotena. etiri mosta su snane kamene konstrukcije, izgraene u 15. i 16. stoljeu. Njihova ljepota e se zasigurno dojmiti svakog putnika. Cijeli grad lei na podruju neto veem od pola kvadratne milje. U dolini pokraj Milj acke kue su zbijene. Kako se ti redovi penju prema obroncima, bivaju sve rjei; sve je manje kua, a sve vie bai koje ih okruuju. Ulice Sarajeva su uske i vijugave. Krovovi kue ne samo da se dodiruju, nego su skoro jedna cjelina. To je neizecivo opas no kada doe do poara. Sarajevo je nestajalo u plamenu vie puta: 1480, 1644, 1656, 1687. i djelimino 1878.godine. Ulice su poploane kamenjem. Od okupacije su ulice Sarajeva osloboene smea i prljavtine. Zahvaljujui trudu policije, psi beskunici ne tumaraju gradom. Glavne ulice su lagano zadobile evropski izgled. Tu se umjesto malih zbijenih kuica danas nalaze evropske zgrade, izgraene od vrstih materijala, te gostione, restorani i kafane, takoer u evropskom stilu. Za javnu rasvjetu koriste se petrolejske lampe, to godinje kota dravu oko deset hiljada guldena. Meu najuglednije gradske zgrade ubrajamo Konak, koji se nalazi na desnoj (lijevoj, op.pr.) obali rijeke, zatim Filipovia kasarnu, izgraenu 1857.godine, oba beszistana sa svojim otmjen im duanima, koji su imovina vakufa, tursko kupatilo pod kupolama, novoizgraeni oficirski kasino, teatar u emalui, stare begovske kue te nekoliko novijih privatnih zgrada. Od crkava je najdominantnija pravoslavna crkva u glavnoj ulici Franza Josepha. To je nezgrapna graevina masivnih dimenzija obojena u bijelo. Crkva ima toranj, ali se on mora jo graditi uvisinu. Na tome upravo rade. Pravoslavci su i ranije pokuavali isposllovati dozvolu za podizanje tornja, ali su turske vlasti to zabranile, uz obr azloenje da bi tako crkva zadobila monumentalan izgled, to je protivno turskim zakonima. Taj zakon nalae da nijedna zgrada ne smije visinom nadmaiti munaru. Rimokatolika, kao i druga pravoslavna crkva, potpuno su neugledne graevine. Treba spomenuti da je ogroman broj damija u gradu. Najvanija je Gazi -Husrev-begova damija sa predvorjem, okruena zidom i utopljena u kronje drvea. U damijskom dvoritu nalazi se sveti bunar sa mermernom fontanom, gdje vjernici obavljaju svoja obredna pranja. Gornji dio, krov bunara, postavljen na stubovima, ima dosta slinosti sa bunarom Aja Sofije u Carigradu. Damijsko predvorje, poduprto stubovima, raskono je ukraeno. Tu se donese umrli muslimanski prvaci prije puta na vjeni poinak, kako bi oaloeni izmolili posljednju molitvu za njega i izrekli posljednje zbogom. Unutranjost damije je u polumraku, pa se na zidovima tek razaznaju ispisani stihovi iz Kur'ana i lusteri koji vise sa plafona kupola. Udubljenje u zidu pokazuje pravac Meke, a pored njega s lijeve strane je postavljena propovjedaonica, sa koje se ita Kur'an ili dri propovijed. Desno od udubljenja je
5

mimber, uzdignuto mjesto sa kojeg se petkom i praznikom obavlja molitva za vjernike i sultana. Samo vee i uglednije damije imaju mimber. Pod je pre kriven raznovrsnim ilima. to svjetlost jasnije ulazi u damiju, mi sve vie razaznajemo koliko su ti ilimi skupocijeni. Muslimani izuvaju opanke u predvorju. Od stranca takoer oekuju da izuje obuu prije nego to stupi u damiju. Pored damije se nala zi kapela u kojoj poivaju kosti osnivaa i njegove ene . 6 Sarkofag Husrev-bega posebna je i raskona znamenitost; ogromnih je dimenzija, prekriven skupim prekrivaima i mahramama sa zlatovezom. Preko svega je prebaena crna tkanina, sa zlatom ispisanim rijeima iz Kur'ana. Na mjestu gdje mu je glava postavljen je ogroman turban. Uz Husrev begov mauzolej priljubljen je neto manji onaj njegove ene. Graditelji su na zidu, kojim se dodiruju ova poivalita, ostavili jedan prozor sa reetkama, kako bi njih dvoje se i vijekovima poslije mogli gledati. Uz Begovu moramo spomenuti i Carevu damiju na lijevoj obali Miljacke u blizini Konaka. Njena munara, visoka 25-30stopa, izdie se iz manjih i veih damijskih kupola. Na iljastom vrhu munare postavljen je pol umjesec, a ispod, skoro takoer na vrhu, tik ispod krova, nalazi se terasica koja okruuje munaru, s koje mujezin pet puta dnevno poziva na molitvu. Munare slie jedna drugoj, a zgrade damija, iako meusobno nalikuju, ipak se razlikuju. Ulaz svih damija je na sjeverozapadu, kako bi se muslimani im uu u damiju odmah nali lice u lice sa pravcem gdje se nalazi Meka. Sarajevo ima 42 kamene damije; sve ostale su drvene. Nakon okupacije mnogo drvene damije su stradale u poaru i do dan -danas nisu ponovo izgraene. Pojedine damije bile su u nekoj vrsti vlasnitva pojedinih porodica. Nakon to su te porodice napustile grad i damije su ostale puste. I danas su to naputene bogomolje. U njima su do 1882.godine bile smjetene vojne strae, poto drava nije imala novca za njihov smjetaj. U ulici Fahadija (greka, ulica Terezija op.pr.) malazi se jevrejska sinagoga. Pored nje je jo jedna sinagoga, ve stoji zakljuana i naputena. Obje sinagoge graene su od vrstog materijala. U njihovoj unutranjosti nalaz e se galerije za ene. To su molitvene kue panskih jevreja, koji ovdje obavljaju svoje udne i zanimljive vjerske obrede. Inae panske jevreje Sarajlije smatraju domaima. Za razliku od njih ovdje postoji i mala grupa novodoseljenih jevreja, koji se zadugo nee smatrati domaima, ija bogomolja je smjetena u jednoj kui u ulici Franza Jozefa. Stranac e se, etajui ulicama Sarajeva, zauditi kad vidi skoro u svakoj ulici javne esme, ije se vode nikad ne zaustavljaju, ni po danu, ni po noi. One vijek ovima tako teku i poje. Kristalno ista voda tee iz cijevi, as privrene za kameni zid, as za drvenu ogradu. Mislim da niko nije izbrojao koliko ih ima. Zasigurno mnogo, jer svaki ovdje bogatiji musliman rado e izdvojiti novac za gradnju esme. To je skoro religijska obaveza, sticanje velikog broja dobrih djela. Jer koliko se samo ednih tu napije, putnika osvjei, vjernika opere pred molitvu... Mnoga razbacana groblja nalaze se u sreditu grada. Pored skoro svake druge tree kue naii ete na mala groblja. Mnoga groblja smjetena su oko svih damija. Boije njive! Kada se ima u vidu muslimansko pravilo da se grob ne smije dirati, dakle da na tom mjestu mnogo godina niko zasigurno nee biti pokopan, moete samo zamisliti koliko su se groblja proiri la. Mnoga od najveih grobalja sa najmonumentalnijim turbetima nalaze se u centru grada. Pogaate, ne smije se ni pomisliti tu kopati i graditi. Zbog toga ete vidjeti da nova groblja vie ne niu u naseljenim kvartovima, nego na rubovima grada. Ba kao to se fizionomija ulica promijenila, i stanovnitvo se promjenilo. Pored stare bosanske nonje vidjet ete i francuska odijela, a iz mase turbana izronit e eir trgovca ili inovnika. Pored ene pod feredom ulicom koraa dama odjevena po evropskoj modi, sa eirom ukraenim perima. Kada su se prve ovako odjevene ene pojavile u Sarajevu izazvale su opu sablazan, pa i osudu stanovnitva. Danas su one jedno od lica grada, toliko uobiajeno da se ni djeca vie ne obaziru na njih. Stranac e tek iz radoznalo sti i doivljaja egzotinog staviti fes na glavu. Ne moemo rei da je ova

To je netano, pored Husrev-bega, sahranjen je Murad -beg, op.pr.

arolikost stigla sa Austrijom. Naprotiv, Sarajevo je oduvijek bio grad kontrasta, nadmaivi u tome druge gradove Osmanske carevine. Nae prisustvo samo je dodalo nove boje njegovo j ivopisnosti. Mukarci su ovdje veoma lijepi. Ulice su pune ovih visokih i lijepih ljudi, u njihovoj istoj i zanimljivoj nonji. Sarajevsko stanovnitvo, naroito muslimansko, veoma je svijetle puti. Istovremeno su i snani, to je rijedak sluaj kod pl avih ljudi, koji su uglavnom njenije konstrukcije. Svaki, pa i najobiniji musliman, prema kraninu e pokazati ponos i nadmo, vie nego ijedan na visoki aristokrat. Uprkos tome muslimani su mirne prirode i ne priaju puno. Kao da se plae da e otkrit i neku tajnu ako progovore. Nikada nisam vidio djecu tako ozbiljnih lica i zrelih manira kao to je to sluaj sa djecom bosanskih muslimana. Kao da se raaju sa ezdeset godina. ini se da potpuno razumiju ozbiljnost situacije koja je u Bosni nastala nakon okupacije; koliko je to iskuenje za njihovu vjeru i nain ivota. ivahnost i divljenje neemu ipak se moe proitati u njihovim oima. Meutim, ba kao i odrasli, ne bi to ni za ta na svijetu jasno iskazali. Orkestar prolazi povremeno ulicama Sarajeva , ali nikada neete vidjeti da za njim tre djeca, kao to je to kod nas sluaj. Ponaanje ove djece je detaljno usmjereno. Ono je tek dio tihog politikog protesta odraslih. Nonje svih naroda Bosne ba se i ne razlikuju. Prije ete ih razlikovati po njih ovom dranju i fizonomiji; muslimana ete prepoznati po mirnom i dostojanstvenom stavu, pravoslavca po zaraslim sastavljenim obrvama i dugim tamnim brkovima i prodornom pogledu s kojim nisi naisto ta smjera, katolika po njegovoj otvorenosti i iskrenoj po drci Austriji, a jevreja po ustrim poduzetnikim pokretima. Ovdanji pravoslavci ostavljaju jednak utisak kao ugarski Srbi. Oni se odijevaju raskonije od katolika, a i bogatiji su od njih. Jevrejska nonja slina je onoj koju nose bogati muslimani. Kad zakorae u starost, oni puste brade, stave turbane i odjenu duge kaftane. Kada ih posmatrate, ovako gorde i patrijarhalne, uini vam se da vidite likove pristigle sa stranica Starog zavjeta. U ruci vrte svoju krunicu sa bobicama od jantara kako bi ubili do sadu beskrajnih sati. Muslimanke na ulicu izlaze lica i tijela potpuno prekrivenih. ene drugih vjera ne pokrivaju lica, a rijetko i glave. Muslimanske ene strogo se pridravaju zakona i Kur'ana, koji nalae da niko ne smije vidjeti njeno lice izuzev mu a, djece i najbliih srodnika. Dodue, ima u Sarajevu nekoliko familija koje dozvoljavaju da im se ene kreu pokrivene pomalo prozirnim velovima. Meutim, drugi muslimani na to gledaju ne krijui prezir. Cigani u Bosni su se priklonili muslimanskoj vjeri. Meutim njihove ene i kerke ne nose veo preko lica. Zbog toga oni nisu priznati od muslimana, pa ih ak ni u damije ne putaju. Ciganke su jedine muslimanske ene u Bosni koje stranac moe vidjeti bez vela. Vjerovatno tu lei barem dio arolije cigan skih mahala, u koje stranci tako vole zalaziti. Moramo priznati slijedee; bosanske ene nisu tako lijepe kao mukarci. Prelijepi su i plavi, kakvih ih je veina, ali jo su ljepi ako se dese tamnokosi. Djevojke im se mogu smatrati lijepima do 13-14 godina; kada se obino udaju. Poslije udaje ubrzano stare i propadaju. Nakon udaje tako se promijene, da u jednoj dvadesetogodinjakinji vie neete nai ni traga onoj jedrini i mladosti kakve je imala kao petnaestogodinjakinja. Njihove noge i ruke su masivne , nos povijen, usne tanke, a velike oi jo veim ine duge trepavice. Tokom praznika moete ih vidjeti kako stoje na svojoj kapiji, posmatraju prolaznike i u razgovoru ubijaju dokono vrijeme. Sveana odjea im je raskona i bogata. Za vrijeme praznika sva ka, pa i najsiromanija bosanska ena nosi nakit ili barem neto to svjetluca. Bisera na vratu i u kosi ne nedostaje. Nema veze to nisu pravi, to su stakleni. Na ulicama moete vidjeti samo kranke. Muslimanke, iako potpuno pokrivene, nikada neete vi djeti da stoje na ulici. To je ispod njihovog dostojanstva. Samo u rijetkim prilikama izau same iz kue. Samo tokom praznika moete ih vidjeti kako u grupama odlaze u kupatila ili u posjete. U kuama muslimanke nose ivopisne dopadljive haljine. Na ulicam a, meutim, u svojim dugim feredama i utim ravnim izmama slika su i prilika nezgrapnosti.

Do nedavno eljeznika pruga nije vodila do Sarajeva, pa se putnik morao truckati na koiji ulicom Franza Josepha. Poslije vonje tom neravnom ulicom osjetili bi ste se kao da vas je cijelu no neko drmusao. Netom poslije okupacije potanska koija koja je ila na relaciji Zenica -Sarajevo bila je najudobnije prevozno sredstvo. Tim kolima prelazili biste dva kamena mosta preko Miljacke. Ukoliko bi se stranac uveer vozio ulicama grada ovom koijom, ugledao bi kako za kolima tre ljudi jadnog izgleda. Trka bi trajala i petnaestak minuta. Zaista se ovim ljudima mora priznati da su u dobroj kondiciji. Uinilo mi se da bi se bez problema mogli takmiiti i sa snanijim i brim konjima. Ovi ljudi su Sarajevski nosai, koji prenose prtljag za nekoliko krajcera. Na ovaj nain, trei za koijama, oni se bore za komadi posla. Oni ne nose uniformu niti broj, ali se njihov posao smatra zanatom. ak su dobili i odobrenje vlasti da to smiju raditi, kao i garanciju da su sasvim pouzdani. Moete ih prepoznati po debelom uetu koje nose umjesto pojasa. Nosai se uglavnom okupljaju na ariji, ali ih ima i u oblinjim ulicama. Oni su veoma snani iako, tokom cijele godine ive samo od hljeba i sira, jer njihova primanja nisu dostatna za bolju ishranu. Najinteresantniji dio Sarajeva je arija. Ona lii na ogromno dvorite u ijim su ulicama jedan do drugog poredani mali duani. Slika je veoma misteriozna nou dok grad miruje. Ko nikad nije vidio Orijenta neka doe u Sarajevo pa e ga vidjeti, upoznati i osjetiti. Ko ariju posjeti oko deset ujutro, dobit e sliku o trgovakim, zanatskim, socijalnim i proizvodnim odnosima cijele zemlje. areniju sliku ne moete vidjeti ni u udnim snovi ma. arija se sastoji od 30 -40 ulica, koje vrve posjetiocima. U duanima se roba i proizvodi, a ne samo prodaje. Pored toga to su trgovine, oni su i radionice. U 10 -20 duana prave se opanci, pored njih krojai iju garderobu, kovai lupaju po vrelom eljezu, pekari peku tanke okrugle hljebove(somune op.pr.). Razne zanatlije izrauju razne predmete za domainstvo. Moete vidjeti i pokrivene ene koje prodaju svoje rune radove; vezove, mahrame, ilime... Vjeti hadija proizvodi masu raznoraznih ibuk a. Ipak najbrojniji su kotlari koji izrauju posue i druge predmete od bakra (kazandije op.pr.). Osim toga oni su i najuticajnija i najuglednija grupa ljudi na ariji i veinom su muslimani. Ujutro svi kreu u ariju; neki da prodaju, neki da kupe, neki da posjete prijatelje i drue se, neki jednostavno da prohodaju. Mala drutva utke sjede u duanima, pomiui svoje turbane tek da bi srknuli gorku kahvu ili prinjeli ibuk ustima. Svakog dana oni se ovako drue i odmaraju oi i due na uvijek istom pri zoru arije, koja opet uvijek iznova prua nove i nepoznate drai. Ovdje ete nai i potpuno bosanske kafane u kojima nema ni traga evropskim utjecajima. One su po cijeli dan prepune gostiju, a stalni gosti okupiraju i prostor pred kafanom. Oni kahvu ugl avnom ispijaju na kredit. Vrlo je interesantno vidjeti sve te silne raune ispisane kredom po zidovima. Ipak, najvea dra arije upravo je ivahnost koja bruji sokacima. Muslimani, krani i jevreji nude u duanima svoju robu, zanatlije bez urbe stvaraj u svoje proizvode, kazandije svojim ekiima tako snano lupkaju i udaraju da prolaznik zaglui, vjeti nosai na glavama nose ogromne tepsije sa hranom i drugom robom koju nude prolaznicima, a slijepac melanholinim glasom pjeva o narodnim junacima, ljubavi, mladost, borbi, srei i tuzi. Njegov glas je jednolian i otegnut, pa stranac koji ne razumije jezik nikad ne bi mogao pogoditi o emu pjeva. U ruci onog ulinog slijepog pjevaa nalazi se instrument sa jednom jedinom icom, kojim on svoju pjesmu prat i. Malo ko obraa panju na njega i slua rijei pjesama. Tek jedno dijete stoji pored njega i paljivo slua velike rijei koje slijepac pjeva iz dubine svoje due, pokuavajui taknuti srca prolaznika. Ovaj areni, veseli i buni ivot toliko vas ponese da potpuno zaboravite na neravnu kaldrmu punu rupa pod vaim nogama. Jer etnja arijom prava je pustolovina, koja se sastoji od probijanja kroz masu kupaca, etaa, etaa i uglednih begova na rasnim konjima, koje okruuju brojne sluge odgurajui ustranu prolaznike kako bi svome gazdi raskrili put. Hajkai uzvikuju, konji njite, a zaptije (policajci op.pr.) sa fesovima na glavi nastoje napraviti neki red, iako im se po ponaanju vidi da im do reda ba i nije previe stalo. Na ulicama arije nalaze se b rojne javne esme, kako bi vjernici brzo mogli obaviti obredna pranja prije molitve, a edni se napiti.

Kada mujezin sa damije oglasi zalazak sunca i pozove na predveernju molitvu, svi duani se zatvore i u roku od samo nekoliko minuta arija sasvim opu sti. Muslimani idu u damiju, a krani i jevreji svojim porodicama. Nikome na licu ne moete proitati da li je zadovoljan poslom tog dana ili nije. Nevjerovatna ravnodunost i pokornost sudbini je ono to moete itati na njihovim licima. Takvo to moete sresti na Orijentu i nigdje vie. Duani zatvaraju kod zalaska sunca, a otvaraju oko devet sati izjutra. Moramo spomenuti da se na ariji slavi tri dana u sedmici. Muslimani slave u petak, jevreji u subotu, a krani u nedjelju. Svaka konfesija duboko potuje svoju religiju. Nita manje ne potuju ni religije svojih komija. Naime, toliko paze da ne poremete osjeanja drugih da se u ova tri dana ak i trgovina svede na nuni minimum. Sarajevo ima dva specifina bazara. Prvi je Bezistan u ulici Franza Jos epha, a drugi je smjeten i jednoj kamenoj graevini na vrhu arije. Bezistan je dugaka nadsvoena hala uz ije su zidove smjeteni mali duani, skoro kabine. Ovdje su samo ugledni trgovci koji su kadri vakufu platitli visinu zakupa. Trgovac u Bezistanu nije isti kao drugi trgovci. Trgovati u Bezistanu stvar je prestia. Bezistan je do pola ukopan u zemlju, pa ljeti posjetioci ovdje svraaju ne samo da bi kupili nego i da bi se rashladili. U duanima moete nai mnotvo vrijedne i neobine robe, meu kojo m i austrougarske proizvode, koji su ovdje na cijeni, pa su stoga i skuplje od domaih, moete kupiti. Na sve strane vrvi od robe; ibuci od jasminovog ili trenjinog drveta optoeni zlatom, ilimi, ferede, srebrene i posrebrene sitnice itd. Ponos Bosne su njihove nacionalne kape, predmeti od jantara i service za kahvu sa prefinjenim duborezom. Ulazak u Bezistan donekle podsjea na nae trnice na kojima se u nepregledno arenilo stopi stara i nova, jeftina i skupa roba. Ukoliko trgovac mirno sjedi, p ui i bez nestrpljivosti eka muteriju on je zasigurno musliman. Uvjeren sam da je njegov dnevni Pazar daleko manji od onog koji zarade agilni i napadni jevrejski i kranski trgovci. Oni najbolje muterije salijeu na ulici i uvlae ih u svoje radnje pre d nosom svojih kolega muslimana. To muslimana nimalo ne nervira. Navikao je na to. Osim toga on vrsto vjeruje da e zaraditi tano onoliko koliko mu je sueno, trudio se ili ne. Bosanac voli da njegovo oko uiva u ljepoti, pa zlatoveze virtuoznih oblika i ara postavljaju doslovce na sve; ikebane, ferede, cipele, kape stoljnake... Kada ovdanji trgovci hvale svoju robu, oni se toliko uive da te situacije postaju gotovo komine. Kao da mi pojma nemamo o bekoj, petanskoj i transkoj robi. Oni pak gor ljivo toliko hvale svoju ove imitacije kao da su to sve samo dragocijenosti iz Indije, Japana i Carigrada.. S posebnim zanimanjem gledali smo ukrase za ene; minue i igle za kosu sa specifinim bosanskim filigranskim radovima, autentini su proizvodi. Sv e drugo su bjelosvjetski plagijati, i uvoz iz austrougarske. Rumelijski trgovac prodaje originalno ruino ulje koje je ovdje dovezeno ak iz tataristanskog grada Kasanlika. Ovdje u Bezistanu prodaje se raznobojna minka za lice, ruke, nokte i kosu. Ova rob a se mnogo kupuje, to svjedoi o velikoj tatini bosanskih ena. Ova potreba za minkom i drugim sredstvima za uljepavanje veoma je rairena u Orijentu. Nakon okupacije oko Bezistana su nikle mnogobrojne evropske radnje iji veliki natpisi privlae kupce. Moete tu nai parfimerije, prodavnice escajga, odjee i druge raznovrsne radnje. One jo nisu poluile znaajne poslovne rezultate, ali bez sumnje u budunosti imaju perspektivu. Njihov najopasniji konkurent je domai veletrgovac. Ovdje ih ima trideseta k, od kojih su veina pravoslavci, te nekoliko muslimana i jevreja. Prije okupacije oni su nosili cjelokupnu trgovinu, snabdijevajui robom i glavni grad i druge gradove u zemlji. Nakon okupacije njihov se promet smanjio. Veletrgovci nemaju nijednu vlasti tu radnju, nego samo drugim trgovcima prodaju svoju robu, uskladitenu u velikim magacinima sa eljeznim kapijama. U tim magacinima uvaju se velike zalihe kahve, rie, eera, tkanine, mahrame, vunene i svilene materijale, namotane u velike rolne itd. Pro daju se po povoljnim cijenama, kako bi i

trgovci mogli zaraditi prodajui ih. Ovi veletrgovci svoje su poslovanje povjeravali poslovoama, koji su imali zadatak biljeiti sav robni promet. Meutim, ne moe se rei da su oni ba uredno vodili knjige ulaska i izlaska robe iz magacina. Veletrgovcima koji su ovdje doli nakon okupacije trebalo je dosta truda i ulaganja kako bi stali rame uz rame domaim veletrgovcima, koji su napunili robom svoja skladita prije ustanovljavanja visokih carina. Plaanje carina izazvalo je znatno poveanje cijena. Domai veletrgovci, zbog toga, to su se snabdjeli robom prije nego je nastala obaveza plaanja carina, prodavali su robu ispod cijene, pogotovo eer i riu. To je izazvalo i jo donekle burna negodovanja novih veletr govaca. Neto prije okupacije u Sarajevu je bilo izgraeno nekoliko gostiona i hanova u viem stilu. Jugozapadno od arije, na uzvisini, nalazio se hotel Orijent, koji je mogao zadovoljiti evropske standarde. On je raspolagao, uz gostionu, sa nekoliko k onfornih soba, restoranom i kuhinjom. Ostali gradski hanovi bili su ispod evropskog prosjeka, ali su oni zadovoljavali potrebe bosanskog stanovnitva. U ulicama Franza Josepha i emalua nakon okupacije nikla su moderna evropska zdanja hotelskih zgrada, koje su gradili i domaini i doljaci. Pored kafana namijenjenih Bosancima poele su se otvarati biljar sobe sa velikim ogledalima i mermernim stolovima, gdje se uz pie mogu itati strane novine. Jo uvijek su Bosanci rijetki gosti u modernim kafanama. Ipak , mnogo ih je vie nego godinu dvije ranije. Po tome moemo zakljuiti da se polahko navikavaju na nae prisustvo i na nain ivota. Ve ima nekoliko mladih Bosanaca koji su se prouli kao izvrsni igrai biljara. Uz stare kuhinje smjetene u mizernim da arama izgraeni su veleljepni restorani sa bogatom ponudom, u kojima se moe objedovati a la carte. Najbolji sarajevski restoran bez konkurencije je onaj u oficirskoj kasini; to je nova, lijepa i raskona zgrada na otvorenom trgu, gdje se organizuju plesovi i koncerti. Kada su u pitanju duhovni uici treba spomenuti teatar koji je osnovao jedan ugledni panski jevrej. Tu se zimi mogu pogledati drame, komedije, opere i operete na njemakom jeziku. Domae stanovnitvo uope ne mari za ovu vrstu umjetnosti, pa teatarske predstave uope nisu posjeene. Malobrojna publika sastoji se od oficira, slubenika i trgovaca doljaka. I ova publika dolazi vie zbog drutva i druenja nego zbog predstava. Bosanci koji ne posjeuju ove amaterske predstave, ruku na srce, ne gube puno. Sarajevo je toliko lijepo da su austrougarski muziari masovno pohrlili ovamo. Oni sada sviraju po luksuznim restoranima dok gosti sjede i objeduju. Mislim da veoma uivaju jer ih se ovdje uzdie u vrlo ugledan sloj. Jedna ena vie uz gitaru. Poslije nje svoj repertoar izvodi drugi pjeva, iji se nastup s pravom moe nazvati direktnim napadom na moralne i estetske vrijednosti. Srea da ljeti ovdje svi praznuju. Ko bi se maltretirao sa ovim bezveznjakoviima kad moe u miru i slobodi provoditi vrele dane u prirodi, na otvorenom, u prelijepom sarajevskom okruenju. Jedan dio stanovnitva ide kolima ili konjima na izvanredno kupalite na Ilidi, a drugi dio penje se prema starom gradu, ka tvravi, odakle se moe baciti neopisiv pogled na areni ilim glavnog grada. Ipak najvie ljudi odluuju otii na Trebevi, odakle se prua najljepi pogled prema svim stranama grada i okoline. Na takve izlete ponese se i hrana, te se vrijeme provede u ugodnom druenju i veselju uz bosansku gitaru. Dok se mladi vesele, stariji prepriavaju svoje negdanje doivljaje, ili jednostavno ute, utapajui se u dim duhana, prirodu i neporemeeni orijentalni mir. Na planini Trebevi mladi pleu za prazninih dana. To im ujedno bude prilika, ne samo da se provesele, nego i da iskau meusobne emocije. U prvom dijelu ove knjige, gdje govorimo o etnografiji, opisivali smo plesove ovog naroda, koji imaju veoma vanu ulogu u porodinom i drutvenom ivotu. U okolini Sarajeva, kao i u cijeloj Bosni, noi su hladne. Zato se ovi ljudi, prije mraka, zatvaraju u svoje domove.

Nou je Sarajevo mirno, kao i svaki drugi orijentalni grad. Tu i tamo moete vidjeti ponekog slugu kako nosi svjetiljku, osvjetljavajui gazdi put kojim se kree. Noi se provode u krugu porodice, a samo se mukarci meusobno posjeuju. U kuama uglednih begova uveer se skupljaju njegovi prijatelji i tu pretresaju javna i privatna pitanja. None posjete imaju veoma veliku vanost, pogotovo kada se vre u nemirnim vremenima, pa ih policija prati sa velikom panjom. Velika bura koja je protutnjala ovom zemljom bila je posljedica ovog tajanstvenog nonog sastajanja.

J. Nohavec, Im Fluge durch Neu Oesterreich, Theresienstadt, 1885. LET NOVOM AUSTRIJOM Ve dugo moj duh prieljkuje upoznati novoosv ojene austrijske zemlje. Toliko sam uo o prirodnim ljepotama Bosne i Hercegovine o plodnosti njenih krajeva i neobinim stanovnicima, da sam odluio lino se u to uvjeriti. Naalost morao sam to zbiti u samo 14 dana, koji su morali biti dovoljan period da u njemu zadovoljim svoju e za upoznavanjem ovih krajeva. Osobe koje su boravile u Bosni i Hercegovini savjetovale su mi da krenem preko Banje Luke, Jajca i Travnika u Sarajevo, a potom da se vratim kui preko Mostara i Dalmacije. Putovanje sa prijateljem istih elja bilo bi daleko ugodnije. Sreom, uspio sam nai jednog takvog. Mnogo su nam koristila njegova poznanstva u vojnim krugovima. Naime, du itavog puta ona su nam lake otvarala sva vrata i pomagala savladati prepreke. Nakon izvjesnog vremena i ja sam se, na svoju radost, osjetio dijelom tih krugova. Tu epizodu nikada neu zaboraviti i uvijek u je se rado sjeati. * * * *

Ostavljali smo Visoko kada je no poela padati. Odustali smo od razgledanja ovog gradia jer je mrak bio gust i bez mjeseine. Sjedili smo nemirno u osvijetljenom kupeu, nestrpljivo oekujui da stignemo u glavni grad zemlje. Na eljeznikoj stanici zatraili su da pokaemo pasoe, isto kao prethodno u Banjoj Luci. Pred staninom zgradom stajali su fi jakeri na kojima su bila napisana imena hotela. Nedaleko od njih bio je parkiran vagon sa konjskom vuom, koji je saobraao na relaciji eljeznika stanica - grad. Redari i slubenici na stanici bili su odjeveni u odore svojih bekih kolega. Nismo imali os jeaj da smo u Sarajevu. Prije bi rekli da smo stigli u neku tipinu austrijsku provinciju. Ranije smo telegrafski rezervirali sobu u hotelu Evropa. Stoga nas je na stanici saekao agent hotela pored koije na kojoj je pisalo Hotel Evropa. Prema gradu smo sporo napredovali, s obzirom da su ulice bile posute krupnim ljunkom. Pri krtom svjetlu uline rasvjete razaznavali smo impozantne evropske graevine u glavnoj sarajevskoj ulici Franza Josepha. Konano je fijaker skrenuo lijevo i nali smo se pred gl avnim ulazom u na hotel. Zvonce je zazvonilo. Konobar u fraku sa bijelom kravatom i sobarica sa besprijekorno istom bijelom kapicom ljubazno su nas poveli do sobe, koja je, na nae zadovoljstvo, bila luksuzna i konforna. U prostranom hotelskom lokalu, svi stolovi su bili zauzeti; za njima su sjedili oficiri, inovnicic i dame. Ba kao i u naim restoranima, i ovdje su konobari, sa nametljivom ljubaznou i revnou, svako malo prilazili stolu i zapitkivali treba li goste usluiti. Moj saputnik susreo je ovdje neke svoje poznanike i prijatelje, koji su nau malu dvolanu druinu razveselili. Iste veeri kad smo stigli, bila je subota, mogli smo kod oblinje damije pogledati izvanredni derviki vjerski ritual. Stajali su u krugu maui glavama, uz izgov aranje jednolinih ali upeatljivih rijei. Kako je vrijeme odmicalo, pokreti su bivali sve bri i snaniji, dok su se vrtjeli oko sebe. Kada je njihov zanos dostigao vrhunac i kad im je znoj natopio ela, pali su. Ritual je bio gotov. Doruak je u restoranu hotela bio odlian. S uivanjem smo gustirali kahvu i pecivo, prelistavajui novine kako bismo saznali novosti u naoj domovini. A onda smo krenuli. Prvo smo posjetili veliku i lijepu pravoslavnu crkvu, koja je ovdje izgraena za vrijeme turske vladavine. nakon etnje novoizgraenim dijelom grada svratili smo u Potu kako bismo preuzeli pisma naih porodica, a potom se zaputili u telegrafski ured kako bi im odgovorili i javili da smo sretno stigli. Na svim osvojenim podrujima vojna ruka upravlja potans kim i telegrafskim slubama. Ve u Banjoj Luci zaudio sam se nad enormnim taksama koje treba uplatiti da bi se poslala poruka u Austriju.

Mislim da bi trebalo olakati, a ne oteati, ljudima koji se ele javiti u svoju domovinu. Trgovci i drugi poslovni ljudi muku mue i sa cijenama eljeznikog transporta u okupirana podruja. Nedaleko od pote nalazi se stara turska kasarna, u kojoj je sada naa pjeadija. To je dvospratna zgrada impozantnog izgleda. Unutranje odaje i stepenita su od drveta, to upoz orava koliko bi bilo opasno da ovdje izbije poar. Odmah pored je zgrada Konaka, koja danas slui za rad i smjetaj komandanta vojske i namjesnika ovog dijela okupiranih podruja. Konak nalikuje dvospratnoj seoskoj kui, zatienoj tankim ali visokim zidov ima. Unutranje prostorije su svijetle i iroke. U okolini su austrijske vlasti uredile prostrane i idiline parkove. Nedaleko odavde nalazi se crkva i samostan, gdje franjevaki redovnici obavljaju svoju slubu. Ona je za sada jedina bogomolja ovdanjih k atolika. eljeli smo baciti pogled na Sarajevo, pa smo se odluili popeti do tvrave na brdo, sa koje se prua pogled na itav grad, pogotovo njegovu istonu i sjevernu stranu. Prijatelj moga saputnika bio je toliko ljubazan da nam je postao vodi. Prvo na s je odveo u jednu albansku kafanu, gdje smo popili nekakav gusti bukuri. Potom smo poeli uspon do tvrave strmim ulicama. Sarajevo je smjeteno u dolini. Potpuno ga okruuju obronci brda i planine. Sredinom doline tee Miljacka, rijeka koja izvire na planini Romaniji, da bi se, nakon kratkog samostalnog putovanja, ulila u rijeku Bosnu. Vrhovi brda i planina su goli, skoro vapneno svijetli. Kako se obronci sputaju ka gradu, tako sve vie bivaju proarani umarcima i livadama. Brze, divlje rjeice, skor o potoci su pritoke Miljacke. Meu njima su najznaajniji Koavski potok na zapadu i Moanica na istoku grada. Tvrava je ustvari nepravilni petougaoni bastion, ija se gradnja prilagoava strmom terenu. Vanjski zidovi, visoki tri, a iroki dva metra, izg ledaju prilino oronulo. Oni ine ovaj peterokut, povrine oko osamsto metara kvadratnih. Juni ugao graevine uspravno stoji nad strminom, skoro provalijom, i gleda prema uu Moanice u Miljacku. Tu se nalazi juni bastion i kasarna koju mjetani zovu nova tvrava. Zapadno se nalazi uti bastion 7, od kojeg istono i zapadno lee ostale utvrde. Izmeu prvog i drugog bastiona, na visokom mjestu, izgradila se nova pjeadijska kasarna, uz sve moderne zahtjeve naeg vremena. Ona je na istoku i na jugu utv rena snanim zidovima, na kojima su smjetene pukarnice. Zapadni zid je, uz to, predvien i kao mjesto za topovske baterije. Na jugu je tzv. turski grad, dok je na sjevernim padinama muslimansko groblje. Kada smo proli utu utvrdu, upoznali smo jednog oficira, koji sa svojom vojskom, slubuje u novoj kasarni. On nije bio samo ljubazni vodi, nego nas je ak pozvao da posjetimo njegov bosanski dom, koji pripada jednom bogatom Turinu. Ovu kuu, ukusno i bogato graenu, Turin je izdao uz prilino visoku cijenu. Ljubaznou naeg novog prijatelja imali smo priliku zaviriti u unutranjost jedne muslimanske kue, sa svim karakteristinim predmetima, namjetajem, odajama... Dakako, enske sobe pobudile su najvie nau znatielju. Meutim, nismo se posebno oduevili kada smo kroili u njih. Mnogobrojni prozori zatieni sa gustim reetkama, a namjetaj je jednostavan i skroman. Muslimanski obiaji stanovanja su takvi da ne trpe previe namjetaja. Sobe nisu meusobno povezane, a uz zid je prislonjen po jedan, najvie dva ormara, koji slue za odjeu i druge kuanske predmete. U jednoj nii, zatvorenoj samo drvenim jednostavnim vratima, nalaze se ibrik i lavor. To je neka vrsta kupatila. Uz ostale zidove nalaze se iroki karakteristini turski diva ni, koji slue i za sjedenje i za spavanje. U ovoj kui smjeteno je nekoliko oficira koji slubuju u pjeadiji. Oni su se dobro potrudili da po svom ukusu, i sukladno obiajima svoje zemlje, urede i namjeste ovu kuu. Posmatrajui kuu i batu u mati sm o zamiljali orijentalni porodini ivot. Prenuo nas je poziv naih domaina da im se pridruimo za stolom, na kojem je bio serviran objed, uz odlino pivo i kvalitetno ugarsko vino. Vrijeme je brzo prolazilo i odluili smo da moramo krenuti dalje. Meutim , na domain nas je uvjerio da, prije nego se vratimo u Sarajevo, moramo s njim otii na plato kasarne, odakle se prua definitivno najljepi pogled na grad. Obasjana suncem, pred naim nogama leala je
7

(uta tabija op.pr.),

bosanska metropola, ijom dolinom, stijenjenoj str mim planinama, tee osam puta premotena Miljacka. Tek na zapadu teren se postepeno iri u ravnicu. Sarajevo je dugako oko tri kilometra. U nemogunosti irenja, kue, bae i naselja penju se po obroncima. Gledajui odavde, grad izgleda monumentalno. Smjeli smo se zakleti da broji sigurno oko sto hiljada stanovnika. Meutim saznali smo da ovdje ivi tek 25 hiljada dua, od kojih su sedamdeset posto pripadnici muslimanske vjere. Dok sam posmatrao ovaj mete bezbrojnih kua, bai, zelenih ostrva, da mija, munara i mostova, pitao sam se jesam li ikad vidio ljepi i zanosniji prizor!? Bio sam na mnogim visokim planinama, plavim morima i drugim fascinantnim mjestima. Meutim, ovaj pogled na Sarajevo potpuno je zaokupirao moje misli i sve u poreenju s nj im sada mi izgleda blijedo i manje vrijedno. Domae stanovnitvo takoer svoj grad smatra idealom raskoi i lijepote. ivot na ulicama je ivahan i aren. Taj gradski ivot najbolje pokae svoju ivost u pijanim danima i za vrijeme muslimanskih praznika. Dananje Sarajevo sastoji se od dva dijela, potpuno razliitog karaktera. Zapadni, manji dio grada, koji lei na desnoj obali Miljacke, 8. augusta 1879. godine potpuno je poharao poar 8, a meu rtvama je bila katolika crkva, nekoliko damija, stotin e kua, mnogobrojni duani...To je bio peti veliki poar koji grad pamti od svog postanka. Iz tog zagorita ubrzo se izdigao lijepi i moderni dio grada sa visokim zgradama. Danas tu moete vidjeti pivaru, bosansku tvornicu duhana i zgradu vlade, koja je graena po uzoru na nae Vojne -realne kole sa internatima za djeake. Tu je takoer i oficirski kasino sa baom, mnogo stambenih kua, kao i dobri hoteli, koji rade po njemakim pravilima. Usred ovog kvarta nalazi se velika dopadljiva pravoslavna crkva, ko ja je ostala netaknuta poarem. Odmah iza zapadnog ruba grada nalazi se vojni logor okruen zelenilom i parkovima u neposrednoj blizini eljeznike stanice k.k. Bosna, Vojne bolnice i kranskog groblja. Sa eljeznike stanice prema gradu vode dvije ulice, od kojih je jedna glavna ulica Franza Josepha. Druga vodi lijevom obalom Miljacke to je ulica Terezija. Prva je daleko znaajnija. Tu svakodnevno rastu visoke lijepe kamene viespratnica tik pored jednostavnih neuglednih objekata. One ostavljaju neizbrisiv evropski peat. Dodue jo je u povoju, ali brzo napreduje. U ovom dijelu moete nai njemake stolare i limare, obuare i krojae, zlatare i sahadije, optiare i knjigovesca, trgovce mukom i enskom odjeom, frizere i frizerke...A ne fali ni fotog rafa! Istoni dio grada sauvan je od poara. Ovdje u istoj punoi moete sresti karakter Orijenta. Samo je nekoliko neto irih ulica. Sve ostale su uske, vijugave i tek mjestimino poploane. Kue nalikuju jedna drugoj;sve su sa vana vrlo jednostavne gr adnje. Osnov njihove nacionalne industrije jesu prerada koe, te izrada ilima i prekrivaa od ovije vune. Treba spomenuti i izradu odjee i obue, kao i predmeta od bakra. Iznenadio sam se kad sam uo i da su razvili industriju prerade eljeza te da su p o kvaliteti tih proizvoda postali uveni diljem Orijenta. Mnogo ete nai zanatlija koji sebe nazivaju filigranima. Meutim, nisam bio oduevljen njihovim radovima;niti su ukusni, niti su originalni. Vei i opremljeniji duani u rukama su panskih Jevreja. Tu moete nai veoma zanimljive zlatoveze, alove, ilime... Posebno su lijepi runi radovi karakteristini za livanjski kraj, kao to su mutikle ukraene srebrom. Kau da Sarajevo ima ak 140 damija. Po obliku su gotovo iste. Razlika je u njihovoj veli ini. Gazi Husrev-begova i Careva su najvee sarajevske damije. Turski je obiaj bio sahranjivati mrtve blizu damija, pa svaka damija u svom dvoritu ima manje ili vee muslimansko groblje. Nerijetko ete uz damije vidjeti i male kupolaste mauzoleje (t urbeta op.pr), gdje su sahranjivani sveti ljudi, uglednici i dobroinitelji. Proviriuvi u unutranjost vidjet ete sarhofage pod prekrivaima, najee zelenim, a nad njima, namjestu gdke poiva glava, postavljene turbane od drveta ili kamena.

Vraajui se u hotel proetali smo arijom. Tamam kad smo bili kog Bezistana i Delal kue9 mujezin je sa munare pozvao vjernike na molitvu. Muslimani su veinom veoma poboni. Oni se onom glasu odazivaju ma ta trenutno da rade;naprave malu pauzu i odu na molitvu u jednu od oblinjih damija. Trgovac e, kada uje ovaj glas, prekinuti ak i trgovinu koju je s muterijom zapoeo. Ostavit e radnju otvorenu i, uope ne brinui hoe li neko ukrasti njegovu robu, otii da izvri svoju vjersku dunost. Dok smo ruali u naem hotelu, uli smo topovske pucnje sa ute tabije. To znai, saznali smo, da je negdje u gradu izbio poar. Pucnje smo tog dana uli jo jednom, oko podne. Hotelsko osoblje reklo nam je da je izbio vei poar na podruju arije. Gospoda oficiri, k oji su ruali s nama, nagovorili su nas da krenemo s njima kako bismo vidjeli akciju gaenja poara. Ubijedili su nas da to ne smijemo propustiti, pa smo krenuli s njima. arija je specifian dio grada. U njenom centru su Bezistan i Delal -kua, oko kojih vijuga pedesetak uskih uliica. Poar je uzasnom irinom gutao jednu malu kuu na uglu. Dok smo trepnuli, plamen se proirio i na susjednu kuu. Vatrogasci Garnizonskih trupa radili su vjeto i uurbano, trudei se da demoliraju okolne kue i sklone sve t o je drveno dalje od vatre, kako bi poar bio ukroen. Civilna vatrogasna sluba, ustanovljena nakon okupacije je, radila na gaenju vatre. Zaudila nas je hrabrost s kojom se ovi ljudi pod ljemovima hvataju u kotac pa pobjenjelim plamenom. Sve je koord irano puhanjem u rog. Gradski organi sigurnosti pazili su da ne doe do nereda. Uporne radoznalce koji su preblizu prili rastjerivali bi mlazom vode. Sarajevski gradonaelnik, jedan bosanski musliman, doao je na lice mjesta. Njegova odjea bila je kombinacija franake i orijentalne odjee, a na glavi mu je bio crveni fes omotan bijelim turbanom. Nije se tedjela voda za gaenje. Nakon to je poar savladan, itavom arijom curili su potoii, koji su se poslije skupljali u lokve. Svo tursko stanovnitvo eljelo je gledati borbu s plamenom. Bilo ih je svuda; po prozorima, na ulici...ak su i krovovi bili naikani gledaocima koji su ovaj poduhvat mirno gledali puei duhan. Vlasnik poaru najblieg duana mirno je gledao divljanje vatre i nije dozvolio da ga ak i taj dogaaj izbaci iz njegovog mira. Gorjela je, kako smo poslije saznali, kua jednog trgovca lanom. On, meutim, nije htio napustiti kuu i zakljuao se unutra, pa su vatrogasci morali provaliti unutra i izvui ga iz dima u zadnji tren, u momentu kada se njegova brada zapalila. Od svih zapaljenih kua najvie je stradala kua na uglu. Nosee grede gorjele su tako stranim plamenom da smo se pitali kako kua istog asa ne padne. Kako bi se vatra stavila pod kontrolu, posebno ditajniranom eljeznom motkom je sruen prvi sprat te kue. Tek nakon toga moglo se govoriti o znacima posustajanja poara. itavo tuce kua je izgorjelo. Ipak, srea za Sarajevo tog dana bila je to je vjetar mirovao, pa je sve moglo svriti daleko veom katastrofom, poput one 1879. godine. Poslijepodne smo krenuli na izlet na Paino brdo sa jednim poznanikom mog saputnika. Ili smo ulicom na zapad. Malo nakon to smo za sobom ostavili derviki samostan (tekiju op.pr.) konano smo izronili iz grada. S vremena na vrijeme zaustav ljali smo se kako bi bacili pogled na grad, koji je postajao sve vei i lijepi to smo se mi vie penjali. Nakon sat i po uspona po strmim i izlokanim stazama bili smo na vrhu Painog brda. Pogled odavde bio je ushiujui. Na junoj strani, skoro prijetei u svojoj lijepoti, uzdizao se moni Trebevi (Trebevi se nalazi na sjeveroistoku grada op.pr.). Linijama i konturama Trebevi oponaaju i druga brda i obronci. Tek na zapadu teren dobija zaobljenije oblike. Na vodi veoma nas je zabavio pripovijedajui o austrijskom osvajanju Sarajeva 1878.godine. Predloio je da sutra odemo na izlet na planinu Orli, zapadno od grada, odakle se prua jedinstven pogled na sve okolne planine. Dok smo se vraali ulicama turske etvrti u grad, mujezin je uputio svoj misti ni poziv vjernicima, obavjetavajui ih da je vrijeme za molitvu. Tren poslije, isti poziv se oglasio sa svih
9

Mjesto gdje su se prodavale stare i polovne stvari op.pr.),

stotinu i vie damijskih munara. Ta harmonija jednozvuja nagnala nas je da zastanemo i sasluamo ovaj velianstveni hor. Druili smo se do kasno u no, a sutradan smo poranili i krenuli na juer dogovoreni izlet na planinu. Udobna hotelska kola su nas vozila Travnikom cestom ka zapadu, u prirodu. Na ovom mjestu mala Miljacka je najira. Okolo su vee skupovi seoskih kua, ali ne vidimo da stan ovnitvo igdje obrauje zemlju. Da se ovako plodna podruja nalaze u blizini nekog njemakog grada, to bi odavno bio poljoprivredni raj. Oko tri kilometra od Sarajeva, u blizini zarasle ceste, nalazi se ljetnikovac Ali -pae engia, agitatora i organizatora pobunjenika koji su pruali otpor i pobunu protiv ulaska K. K. trupa u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine. To je kua na sprat okruena bujnom baom. Do te kue je neto manje zdanje, vjerovatno namijenjeno enama iz harema vlasnika. Obje kue imaju prozo re sa slomljenim lukovima u maurskom stilu. Vila engieva lei u podnoju brda Orli. Tu smo izali iz hotelskih kola i nastavili pjeke. Putevi kojima smo ili bili su veoma zaputeni, kao da niko tuda ne ide. Orli je obrastao gustim hrastovim umama. M islim da bi malo crnogorice razbilo ovu monotoniju prirode. Tjeimo se da e se ovaj uspon isplatiti pogledom na planine. Da nije tako, bilo bi dosadno. Nakon sat i po uspona stigli smo na najviu taku Orlia, koja je imala oblik piramide. Ometeni naim p risustvom, nekoliko gavrana je prhnulo u zrak. Sada smo mogli uivati u pogledu. Na vodi nije pretjerao kad nam ga je juer hvalio. itav horizont ispunjavale su mone planine, snijenih vrhova. Vidjeli smo na jugu Bjelanicu, i Treskavicu, i golu Jahorinu, koje su visoke oko dvije hiljada metara. Na istoku, u pravcu Viegrada, vidjeli smo Romaniju, na ijim se istonim obroncima prostire plato Glasinac, domovina najboljih bosanskih konja. Pogled na zapad zaustavljen je maglom i oblacima. O imenima pl anina koje su se prostirale na zapadu nismo bili dovoljni informisani. Gledajui na karti vidjeli smo da na tom pravcu, u smjeru Travnika, lee planina Radovan, da bi mu s juga lanano pridruili tit, Vratnica, Bitovnja i Ivan planina, preko koje vodi put za Mostar. Ovi planinski kolosi oko Sarajeva razliitih su visina i boja, od snijeno bijelih vrhova, do zelenih uma i ljubiastih nijansi sumraka i plaviastih izmaglica. Bez rijei smo neko vrijeme zadivljeno gledali ova djela prirode, a zatim smo po urili prema dolini, kako bismo otili na Vrelo Bosne mjesto za koje su nam rekli da ga moramo vidjeti. Do tamo vodi Travnika cesta, koja presijea Sarajevsko polje. Rijeka Bosna izvire trinaest kilometara jugo zapadno od Sarajeva, u podnoju planine i je podzemne ile napajaju obilni izvor, planina koja nosi isto ime kao i rijeka Bosna (planina pod kojom rijeka Bosna zove se Igman op.pr.). Izvor je tako jak da rijeka, samo malo dalje odatle, ve ima dovoljno snage da pokrene jednu veliku pilanu. Bosna tee sjeverozapadnim rubom Sarajevskog polja, gdje prihvata Dobrinju, eljeznicu i Miljacku. Potom ini veliku okuku i tee preko Visokog i dalje, sve do Save. Pored eljeznice vidjeli smo naputen ljetnikovac Fazli -pae koji se u vrijeme okupacije zatekao na mjestu zamjenika sarajevskog guvernera. Veliki dio njegovog imetka unitili su i oteli drski sljedbenici Hadi Loje. Na podruju izmeu eljezice i Dobrinje nalazi se tursko kupatilo. Nismo eljeli da propustimo obilazak ove znamenitosti, pa smo u pov ratku svratili. To je prizemna graevina nad bazenom iste i vrue mineralne vode. Pored njega nalazi se neto moderniji prostor za kupanje sa keramikom kadom. Nekoliko manjih soba slui za presvlaenje gostiju. U blizini se takoer nalazi neto dua zgra da. Ona je sada zatvorena jer se renovira. Tu su sobe za goste u ovoj banji. Kupalite na Ilidi lei na izvorima veoma ljekovite vode. Meutim, tek poslije naeg odlaska poeli su radovi na izgradnji objekata i parkova koji e unaprijediti iskoritavanje ovog bogatstva. Dugo e vremena proi dok ovo kupalite dostigne nivo razvijenosti poput slinih centara u Evropi i svijetu. Ostatak dana iskoristili smo za etnje kroz grad, razgledanje znamenitosti i kupovinu.

Oficirska kasina je zaista sjajna. To je im presivna zgrada sa velikom batom na desnoj obali Miljacke, nedaleko od pravoslavne crkve. U prizemlju su svijetle prostorije restorana, gdje se moe dobro jesti i kafane. Na prvom spratu su elegantne odaje koje se otvaraju tek uveer. Tokom naih stalnih lutanja ovim gradom, uvijek bi nas iznova razveselio ovaj bujni i ivahni ivot na ulicama. Sretali smo muslimane, krane, Jevreje i Cigane, Crnogorce i Albance u njihovim ivopisnim nonjama. Gradska policija, odjevena u odore turskih oficira, andari sa fesom na glavi, zaptije, kavazi i ovi drugi danas su u slubi austrijske vlade. Turkinje na ulici hodale su potpuno pokrivene velovima, a bosanske kranske ene i djevojke u naboranim alvarama i suknjama. Kroz mete ljudi, dvije po dvije, koraale su dj evojke iz njemakog djevojakog doma. Nakon dva dana boravka u Sarajevu vidjeli smo skoro sve to treba vidjeti pa smo odluili da nastavimo na put ka Mostaru. Odluili smo putovati potanskom koijom koja izmeu Sarajeva i Mostara svakodnevno saobraa. U zadnji as smo ugrabili mjesta. Pota je inae u rukama vojne uprave. Ova koija imala je vrlo nedopadljiv oblik. Bila je prekrivena ceradom i liila je na kola za transport ranjenika. Pored koijaa sjedio je jedan vojnik naoruan pukom. A u unutranjos t koije, pored nas putovala su i dvojica oficira, koje je put takoer vodio u Mostar. Cesta kojom smo putovali dugo je smatrana najnesigurnijim putem u zemlji. Te prie i dalje kolaju, premda se ve godinama na njoj nita loe nije desilo. Takva situacija ima zahvaliti injenici da su vojne patrole ovom dionicom veoma este. Za svaki sluaj i mi smo se naoruali policijskim pendrecima i pitoljima. Sasvim bez potrebe, kako se kasnije pokazalo. Jaka kia pratila nas je na ovom putu. Skoro smo bili izgubili nadu da emo moi uivati u krajoliku. Put nas je poveo Travnikom cestom, preko Sarajevskog polja do mjesta Blauj u blizini Vrela Bosne. Tu smo skrenuli na jugozapad kroz gusti umarak i malo po malo stigli do sedla Ivan planina. Ljekoviti miris ispunjav ao je zrak. Uivali smo u mirisu, kad nam je ve vidik bio zaklonjen kiom i maglom, koja je potpuno skrivala brda.

DR. MORIZ HOERNES, D INARSKA PUTOVANJA, KULTURNE I PEJSANE S LIKE IZ BOSNE I HERCEGOVINE, Slike i geografska karta izraene su po uputama pi sca. BE, Izdavako preduzee Carl Graeser, 1888. II SARAJEVO (historijat, slika grada i narodni ivot) I. Kada pogledamo ovo naselje, moramo primijetiti njegovu zdravu konstituciju. Istovremeno, seui u njegovu prolost, moemo nazrijeti nadu za budu nost. Vidjet emo da su ljudi, u svim prolim razdobljima, nastojali posjedovati ba ovu zemlju. Smijemo vjerovati da su njihov izbor uvjetovale prednosti poput prirodnih okolnosti, poloaja, klime, zemljita... Sve to odluujue utie na to da e ovaj kraj, ak i ako dou nepovoljne prilike, svoje prednosti opet postii u nekim boljim vremenima. Tome se moemo nadati ve ako pogledamo historiju i spomenike u kotlini koja se prua od izvora rijeke Bosne. Jo u vrijeme klasinog starog vijeka ovdje je morao nastati jedan kulturni centar za unutranju Dalmaciju. Ovdje izvire najznaajnija rijeka u zemlji. Hrane je njene pritoke, a ona hrani okolnu zemlju, plodnu i blago brdovitu, koja je kao stvorena za poljoprivredu i trgovinu.

KOTLINA IZVORA BOSNE Na sve strane proteu se prohodne doline. Samo nekoliko sati dijeli najvie vrhove i najnie kotline. A najnie je oko rijeka Drine, Neretve i Vrbasa. Dakle, odatle se vrlo brzo stie u najvie i najudaljenije dijelove zemlje. Linija koja spaja tok Drine i Neretve, protee se preko izvora Bosne. Bez sumnje, upravo ovim smjerom ila je velika vojnika cesta prema sjevernoj obali Save. Ovuda je vodio put od mora do kopnenih drava. O tome svjedoe stare geografske karte i sauvani putopisi, koji su zabiljei li da je upravo ovuda ila glavna veza sa Dalmacijom. Po plodnom i prostranom polju, koje se nalazi na zapadnom dijelu glavnog bosanskog grada, odralo se dosta rimskih spomenika koji kazuju o tome da je ovdje bilo nastanjivanja i u njihovo doba. Nita nam ne stoji na putu zakljuivanja da je i tada upravo ova kotlina bila od centralne vanosti. Ali taan poloaj rimskog grada moe se samo pretpostaviti: moda je on bio smjeten u sreditu dijagonale koja vodi od ua Neretve do ua Drine, dakle od mora d o Save i Dunava, a moda i u dijelu koji se protee od najviih uzvisina Dinarskih Alpa, pa do 1000 metara visokog Ivan Sedla. Ipak, najvjerovatnije je ono bilo smjeteno upravo na ovom kratkom potezu od izvora Bosne do eljeznice, na Ilidi, gdje su smje teni topli bunari. Ime tog rimskog grada bilo je predmetom istraivanja, a na njega su upuivali dokazi iz Tabula Peutingeriana koji su govorili da je kao Ad Matricem. SARAJEVO S obzirom na to da se podruje oko vrela Bosne spominje jo u starom vijeku, ne bi nas iznenadio podatak da je upravo ovdje i u srednjem vijeku bilo jedno vano naselje. Postoji i dokazi o

tome. S tim u vezi ovdje se pojavljuje upa Vrhbosne, kao sredite sveenike i svjetske uprave, gdje je bilo sjedite bana i katolikog biskup a. Poloaj mjesta katedrale Svetog Petra nije sigurno utvren, ali vjerovatno je i ona bila u blizini vrela Bosne, gdje je bilo smjeteno i rimsko naselje. O vlasti nekadanjeg vladara zemlje, svjedoi ruevina Stari grad. Nekad je to bila kula koja je Tu rke kotala mnogo krvi i upornosti, a danas je to ruevina, iji ostaci lebde visoko nad stjenovitom klisurom Miljacke, na istoku Sarajeva. Karakteristina pojava staroklasine kulture jest da su naselja barbarskog srednjeg vijeka donekle slijedila antikno naslijee, ali da su ipak, birajui jo povoljnije uslove, krenuli drugim putevima. Oni su nerijetko naseljavali krajeve koje su odabirali i pioniri helenske i rimske kulture. Pritom nisu vodili rauna samo o plodnosti i obradivosti zemljita, nego i o to me da poloaj naselja mora garantirati sigurnost. Tako se moe primijetiti da se njihova naselja povlae prema tee pristupanim lokalitetima. I tako su se raala utvrena naselja iz kojih je vojska branila svoje pravo na plodne poljane. POSTANAK DANANJEG GRADA Iz tih razloga odabran je poloaj na kojem se razvijao dananji glavni grad. On je samo pet kilometara udaljen od nalazita rimskih spomenika. Samo toliko danas dijeli Stari grad od vrakinog sela. Na ovom mjestu u 14. stoljeu nalazila se kula k oja je nosila ime Vrhbosne. Ovdje su jo 1579. godine radi trgovine dolazili ugledni dubrovaki trgovci. Ovdje iz 1415. godine nalazimo i grob vojvode Pavla Radenovia, pripadnika vladarske loze koja se odrala nakon pada bosanske kraljevine 1391. godine. Ipak, tek turska osvajanja dala su ovom mjestu pravi ugled, sjaj i znaaj. Turski izbor odluile su dvije stvari: putnike ceste koje su koritene jo za vrijeme dubrovake kolonizacije i poloaj grada koji je kao takav prirodna utvrda protiv neprijatelj skih vojski. Ovdje su turski osvajai instalirali svog namjesnika za Bosnu. Grad je do sredine 16. stoljea nosio naziv Vrhbosna, koji je neto kasnije iskrivljen u Varbosania. Sa razvojem i procvatom pod turskom vladavinom, grad je dobio ime Bosna -Saraj, to bi u slobodnom prijevodu moglo znaiti Grad Dvorac. Saga o postepenom procesu razvitka grada smijeta dogaaje u 1465. godinu, kada bosanski uglednici Sokolovi i Zlatarevi spominju gradnju nove kule (Saraja) na mjestu nekadanje kule. Upravo tom utvrenom dvorcu Saraju grad danas duguje svoje ime. Pria o ovome see i dalje u prolost, spominjui u tom smislu prvog turskog namjesnika Gazi Husrev -Bega. SARAJEVO U novijoj historiji grada esti poari imaju bitnu ulogu. Sarajevo se, kao i mnogi dru gi vei gradovi Orijenta, nekako nosilo sa ovim katastrofama. Ipak, nisu na mjestu tvrdnje onih koji smatraju da treba aliti za sjajem grada prije tih poara, kao i da je poslije njih ostajala samo sjena nekadanje ljepote i znaaja. Naprotiv, grad bi uvi jek veoma brzo, ak i kada bi ostao samo pepeo, brzo povratio ne samo svoj preanji izgled, nego bi se pojavljivao jo istiji i ljepi nego mnogi zapadnjaki gradovi tog vremena. Lomljivo i krhko lonarstvo ovdje nam je sauvalo svjedoanstvo o starogrk oj umjetnikoj vjetini bolje nego svi drugi stari zanati i vjetine zajedno. Ni poplave nisu zaobilazile Sarajevo. Ipak, najtee je ovaj grad pogodila tzv. azijatska kuga, o ijem stranom pohodu govori i ova narodna pjesma. Sarajevo, tako si mrano post alo!

Reci, jesu li te poari unitili? Ili su te valovi rijeke nabujale poplavili? Ili te je kuga ubila? Da je mene poar unitio, Nova bijela dvorita graena bi bila. Da je mene voda poplavila, Moje trnice bi iste bile. Ve je mene kuga pogodila, Mlado i staro ona je ubila, Dragi i dragocijeno razdvojila. Jedna druga pjesma ima udan poetak: Drae mi je Livno nego Sarajevo, Sarajevo esto kuga mori. Toliko je sada uniteno, Pomrijee im svi momci i djevojke. POAR VODA I KUGA Poari koji su harali Sarajevom 23. i 24. oktobra 1697. godine samo su kulminacija pohoda Princa Eugena Savojskog, koji je svoj rat sa Turcima vodio od 1683 -1698. godine. Ujahao je u Sarajevo 22. oktobra jedan njegov konjiki zastavnik, koji je kao izaslanik. Meutim, ni nako n etvrt sata niko ga nije htio primiti. Kada se napokon sreo sa turskim vlastodrcima, po obiaju je pustio trube i fanfare da zasviraju, a potom je pokazao pismo koje poziva na predaju. Reakcija Osmanlija bila je napad na izaslanika i masakriranje truba a. Premda potpuno izranjavan, izaslanik je uspio pobjei. Pri bijegu je ipak uspio primijetiti da su graani naglo poeli bjeati iz grada. Ve sljedeeg dana u Sarajevo je prodrla velika vojna formacija Eugena Savojskog, pljakajui i palei sve to im se nae na putu. Ipak, na njihovu alost, muslimani su bjeei ponijeli svu skupocijenu robu i dragocijenosti. U gradu su ostali samo inovjerci idovi i krani. Iz gornjeg dijela grada i kule uli su se pucnjevi i ispaljenja topovskih uladi, ali to nije omelo pljakae. U veernjim satima pucnjava se intenzivirala, a paljenje je nastavljeno sutra i prekosutra, kada je grad potpuno izgorio. Spaljeno je vie od 6.000 kua i 160 damija. Ova statistika pokazuje da je u tom periodu Sarajevo stagniralo, niti je broj stanovnitva rastao, niti se smanjivao. Naime, prema popisu prebrojavanja iz 1879. godine, u Sarajevu je bilo 6.110 kua i 97 damija (1885. godine u Sarajevu je prebrojano 5.926 kua, sa 6.299 stanova). 10 Princ Eugen slijedio je prvobitni plan. Na ime njegova iskustva nauila su ga da bi bilo opasno prezimiti u ovom gradu sa tako velikom vojnom jedinicom. Znao je da postoji drugi nain da vrati odmetniku zemlju koja je bila pod vlau Porte. Odustao je, dakle, od daljeg zadravanja u gradu i namje ra da pokori kulu. Okrenuo je lea Sarajevu 25. oktobra. Iz Sarajeva su pod njegovom zatitom krenuli mnogi krani, te i jevreji koji su odvedeni kao zarobljenici. 11

10 11

U ovom vremenu, a i do sredine naeg stoljea, Sarajevo nije bilo samo glavni grad, nego i mnogo vie od toga. Ono je bilo znaajno naselje pod oligarhijskom vlau, bilo je slobodan grad sa svim prednostima jednog centra preko kojeg vode najvaniji putevi. Vezir koji je stolovao u Travniku smio je, kad bi poi u Sarajevo, ostati samo dvaput p o 12 sati.12 Funkcija sultana bila je ustvari funkcija halife. On je ovdje poslao svoje sudije (kadije), koji su sudili po erijatu, dok je svjetovna vlast povjerena lokalnom plemstvu. Ipak, pokuaji otpora lokalnog plemstva turskoj vlasti u ovom neobinom kraju i elja za samostalnou nije se gasila. S tim u vezi treba spomenuti slijedee godine: 1817., 1832., 1840. i 1850. Ove borbe pratila je promjenljiva srea. Bile su dosadne i jednoline. Sve skupa takva nastojanja kotala su naposlijetku Sarajevo nje govog ugleda i svele ga na provinciju, ukinuvi mu ranije povlastice. 13 Odgovor na borbe stigao je u obliku pokolja koje je poinio krvniki anadolijski ma pobjednika nad najznaajnijim glavama ovdanjeg plemstva. Sjea glava posjekla je hidru lokalnih uglednika, koji su se usudili organizirati otpor. U vremenima koja su slijedila lokalnoj vlasti vie nikad nije dozvoljeno da se organizira u monu instituciju. I tako je zauzdana bosanska neman. Tada je poeo nazadak ovog grada. Kada su Austrougarske tru pe ule u Bosnu 1878. godine, zatekle su grad koji kao da je u srednjem vijeku. Ono je zavrilo na tim granama nakon to je godinama bilo potresano putevima rata i mira. II ta je sada Sarajevo? Sav ponos slavenskih muslimana ogleda im se na licu kad vas upitaju: Svia li ti se Bosna-Saraj? Tada oduevljeno zatvara oi, ba kao da vidi raj koji mu je pejgamber obea, i spreman je da Sarajevo uzdigne ak i iznad Carigrada. Nakon ovakvih pohvala, malo ete se razoarati onim to vidite. Sa Carigradom se ni iz dalek a porediti ne moe. Njegov poloaj i slika odudaraju od zapadnjake predodbe o tome kako bi trebalo da izgledaju prizori iz 1001 noi. Ipak, njegovo patriotsko oduevljenje nee vas ostaviti ravnodunim. Posmatra e osjetiti svu ljubaznost i ar jednog lijepog ljudskog lika, iji bi se pozdrav, u nekom zgodnom asu, mogao prevesti kao: Ovdje je dobro ivjeti. Ovdje se spusti i naseli. Takav as najlake je osjetiti ukoliko se za lijepih veeri popnete na vrh brda koja okruuju grad. Proljee ili ljeto, neka to bude i jedan petak, praznik je svih graana, bez obzira na vjeroispovijest. Pred sami zalazak sunca tutnjamo labirintom uskih i loe poploanih uliica, dok na istonim obroncima vlada sablasna tiina. Oni koji su radili, sada se nalaze pred kun im vratima, okolo esmi i na trgovima. Doekali su fajront i otili na izlet. Ipak, ne trebamo ih dugo traiti. Tamo gdje kue prestaju i livade poinju uiva mnotvo naroda u sjenama monog drvea. Druenje se odvija u grupama, koje prilikom meusobnog susretanja zastanu, kako bi se tie ili glasnije razmijenila koja rije. Jedna djevojka, kojoj je gusta smea kosa kliznula niz lea, leala je nekome u krilu i pjevala zvonkim glasom jednu melodinu pjesmu, koju je mladi Turin, iz mukog drutva u blizini, pratio svojim glasom. Ostavljamo nekom drugom da ocijeni kakva je ovdje bila odnos izmeu mukaraca i ena i je li moglo biti govora o lahkom moralu.
12 13

Stariji su sjedili u oblinjoj kafani, pored nargile ili ibuka, drei u ruci izrezbareni fildan u koji su naljevali kahvu i specifine dezve, orijentalne izrade. Za to vrijeme mlai su se buno radovali na ljuljaki objeenoj na drvo. Gledajui sa ove vremenske distance, moemo zakljuiti da je nestao orijentalni karakter narodnih nonji, tih umjetniki h djela i ukrasa. Izmeu ograenih zemljita, gdje miriljavo sijeno ili se zelena trava jo uvijek areni od cvijea, penje se put do jednog jelovog umarka, ije tanke grane sjajno sunce zlatno obasjava. Odavde se moe uivati u divnom pogledu koji si lazi niz dolinu i penje se uz obronke, gdje meu zelenilom lei skladni grad. Na zapadu, iza planinskih lanaca, odtinjavao je crveni ar, gaee suneve vatre. U zadivljujuim linijama ocrtavale su se plave konture tih dalekih planinskih lanaca, koji ob rubljuju ovaj grad. Brda blia gradu slabo su poumljena ili su obrasla zelenim grmolikim biljkama. Vrhovi su goli, pa se ini da se pitome ume sputaju od njih ka gradu. Posmatrau se moe uiniti da glad lei usred jedne takve ume, sainjene od vitkih stabala, odakle se pobjedniki uzdiu munare. Iako su munare vidljive i iz daljine, ne moe se rei da Sarajevo podsjea na orijentalni grad. Prije e vas podsjetiti na neku mirnu austrijsku pokrajinu. I tako smo se, ve od prve veeri osjetili kao kod kue. Blaga struja zraka dola je sa sjevera iz planinskih visina; ptiiji cvrkut je zautio, dok je zrikavac pojaao svoje glasanje; mjeseev srp je zablistao i obasjao susjedne vrhove i klance. I izbliza i izdaleka zaula se zvonjava i frulanje kojim pastir i vraaju svoja krda, izmijeano sa uzvicima i pjesmama pastira koji su, koji su prolazili ljubazno se pozdravljajui. Najzad e na mranoj zemlji sijati jedino srebrenkasta voda zmijolike rijeke i slava sveano ukraene munare. Kao i kod svih gradovima s a elementom Orijenta, bolji je ukupan dojam od onog kojeg steknete pojedinanim sekvencama. Ipak, fali Sarajevu jo puno toga da bi za ugodnost ivljenja u zapadnjakom stilu. Prvenstveno, fali mu monumentalnih zgrada, koje ne izazivaju divljenje samo izdaleka, nego i izbliza. Trenutno gradom arhitektonski dominira nova pravoslavna crkva, jedna neukusna graevina sa dominirajuim svodom i kupolom. Ipak, mnogo se dobilo time to su Turci dozvolili izgradnju velikog tornja. Zapadnjaki karakter gradske slike pojaava injenica da je najdominantnija zgrada jedna kranska crkva. Mnogo znaajnija i ljepa je Gazi Husrev -begova damija, koja, dodue, lei u istoj duini osovine grada, na desnoj obali Miljacke, ali njena markantnost ne dolazi do izraaja na prvi p ogled. Stara pravoslavna crkva, katolika crkva i idovska sinagoga nalaze se u blizini, ali su polusakrivene. Administracijske zgrade smjetene su na lijevoj obali rijeke. Od njih je najznaajnija Konak, koji se nalazi preko puta katedrale. Iako beznaaj an u svojim arhitektonskim formama, Konak dominira okolinom u kojoj su smjeteni razbacani nizovi zbijenih kua i tako imponira tenji ka gospodskom u ovakvom okruenju. Velianstveni etverokut oblinje kasarne prestao je da izaziva uas nakon to su neukusni natpisi prefarbani. Sarajevo se moe okarakterisati kao grad u razvoju, koji lei na obje obale Miljacke, rijeke premotene sa devet mostova. Grad lei na oko 3.500 koraka duine i oko 3.000 koraka irine, skupa sa kulom. Neravno bastionirani peteroku t obuhvata otprilike 1.000 koraka duine i irine, obuhvatajui s jedne strane nadaleko vidljivi zid Starog grada, a sa druge planinsku kupu na istoku Novog grada, sa 500 metara visokim grebenim zidovima iznad uskih dolina Miljacke i Moanice. Unutar zidina na okruglastom brdu na zapadu nalazi se stara tvrava sa pet kula, tu je i gradsko groblje, pa tzv. gornji ili turski grad, kroz koji vodi labirint malih uliica izmeu dvjestotinjak kua na

kosini. Opi dojam ovog dijela odraava starost i raspad. Konano, nova tvrava na najjunijoj gradskoj taki, izgraena na visini, pa se ini da se njeni zidovi strmoglavljuju naglim padom. Stara kula, tri metra visoka i dva iroka, skoro je potpuno propala. Svjee umetnuti turski nadgrobni spomenici svjedoe o njenoj brzoj obnovi, pri emu su, kao graevinski materijal posluili upravo spomenici sa opljakanog oblinjeg groblja. Kapije tri kule vode zapadno u grad, jedna vodi na istok, a manje su izlazi za bijeg i vode u planine na zapadu. Naa etnja kroz grad poinje na mjestu gdje Miljacka izlazi iz svoga klanca i ulazi u grad, dakle vrlo blizu podnoja uzvisine na kojoj je smjetena tvrava. Na jednom otrom zavoju rijeke formiran je pjeani sprud. Jedan ureaj ustavlja vodu i tvori na rijeci gradski bazen. Turci su, za razliku od ovdanjeg stanovnitva, sa odbojnou gledali kupanje u hladnoj vodi. A ta muslimanke trae na lijepim mjestima oko rijeke, spozna se nekih stotinjak koraka od grada. Tamo, u hladnom klancu, gdje poput kula stre visoke stijene, gdje se rijeka toliko snano opire da je razorila novu kamenu ulicu. E tu je omiljeno mjesto muslimanskih glava porodice, koji tu provode sate odmora skupa sa svojom mnogobrojnom porodicom. Ovdje je mogua uporedba sa onim potoiima koji presijecaju Kon stantinopolj. Ipak, dra grada na Bosforu ipak je nadmonija. U blizini se nalaze dvije kafane, jedna do druge. Napolju na ilimima sjede muslimani, dostojanstveno ozbiljni, odajui mirni ponos, to bi trebali nastojati i vijenici. Odajui se opojnom uit ku duhana i kahve, oni sluaju jednolinu muziku rijeke, koja bruji udarajui u kamenje. Taj zvuk je tree opojno sredstvo kojim se oni uljuljkuju u budne snove. MILJACKA Slini objekti i jo dalje uz rijeku kue sa batom u kojima dominira staro drve e. Ovi muslimani i na selima vole graditi uz potoke i ispod visokih stabala. Naprave postolje sa etiri tanka stupa, natkriju ga i onda se ljestvama uspinju u ove ardake uivajui tako poput kraljeva u svojim ejfovima. Rije ejf potie od arapske ri jei Kef, koja u bukvalnom prijevodu znai upitnik, a u slobodnom prijevodu dobija znaenje orijentalnog pojma koji simbolizira ljudsko stanje mira i tihe sree, kao u snovima. Na uzvisinama obije strane rijeke lee proirena muslimanska groblja. Upravo on a daju karakteristinu sliku. Bezbrojni spomenici razliite visine okrunjeni koso stoje, a izmeu njih etverostupni otvoreni hramovi, nerijetko pozlaeni i lijepo obojeni, gdje lee oni koji su za ivota bili otmjeniji. Ipak, nedostaju empresi, koji se n a muslimanskim grobljima na jugu zemlje esto mogu vidjeti. Ti empresi, otro se izvijajui prema nebu, oslikavaju jednu nepomirljivu tugu za onim to prolazi. Tvrava kao da privlai iroke puteve, kojima se, uz uske i zapletene uliice, prema malom bezistanu silazi. Ovo je najokomitiji dio. Ipak, najzanimljiviji dio grada, gdje na malom prostoru vlada istonjaki element, u savrenoj istoi mijeajui zvukove i arenilo. Na taj dio nastavlja se zapadnjaki, najsavremeniji dio grada, kojim dominira ulica Franza Josepha, gradsko etalite (korzo). Ono pokazuje ivot i kretanje na malom potezu od malog bezistana do srpske crkve. Glavno vorite trgovine nalazi se u Velikom bezistanu, bogato opremljenom bazaru, koji je zadrao svoj orijentalni karakter. Gornji grad kod tvrave uveer je jedno jezivo mjesto. Ukoliko zalutate u divljinu uliica, teko ete uskoro nai izlaz, pogotovo ako je kasno, kada su Turci koji ovdje stanuju ve zatvorili sve kapije i vrata. Ipak, stranac mora i u ovaj labirint zakoraiti , ako eli da uiva u znamenitosti nove tvrave, koja se nalazi na visini od 127 metara, odakle je pogled zbilja velianstven.

Koliko je imponzantan svaki pogled na ovu tvravu, toliko je oduevljavajui i svaki pogled sa tvrave. Na koju god stranu pogled ate, napravili ste savren izbor. Juno, preko puta tvrave, uzdie se iz dna doline, jedna stijena u obliku igle, koja skoro dostie visinu strme stijene brda. Kako bismo istakli kontrast izmeu vedre gradske slike, pogledat emo na istok, preko zelenih hridi i rijenih dolina, koje vode ka naseljima oko rijeke Lim. italac moe zakljuiti da smo mi napravili tek kratku ophodnju desnom obalom. Ali mi smo, idui od podnoja brda na kojem je tvrava, posjetili oba trga i na brdo se vratili. Meutim, ovo je daleko bolji nain opisa grada nego to bismo to uinili da smo koristili samo mape i nacrte Sarajeva. Ovdje ima oko 400 imenovanih ulica i uliica, 6.000 zgrada, od kojih 200 ini Gornji grad, ima oko 100 damija, 14 veih muslimanskih grobalja, dok se ma nja groblja nalaze u okolini damija. Kransko groblje nalazi na zapadu, a jevrejsko (posve interesantno i svojstveno zbog neobinog oblika starih spomenika) juno od rijeke na zapadnom kraju grada. Sarajevu nedostaju gradski trgovi. Jedan se nalazi ispre d velike kasarne, a druga tri su skrivena i nalaze se izvan centra. Za stvaranje jednog uglednog trga i ulice nedostaju prije svega reprezentativne zgrade. Neke dravne zgrade i ustanove orijentalnog tipa, propadaju usljed starosti, dok su druge evropskog stila i novijeg postanka. U prvu kategoriju spada est kua ili svratita. Sve smjetene na jedan uski prostor zapadno od rijeke. U drugu grupu zgrada spadaju dva hotela i etiri restorana, koji su takoer blizu smjeteni. Vidimo brojne turske i samo dvije moderne kafane. U jugozapadnom dijelu grada smjetena je pivnica, gdje u odreenim danima svira vojna muzika. Tada ovo postaje centar zabavnog ivota. Sjedite svih drutvenih aktivnosti u Sarajevu je drutveni prostor za oficire, koji, dakako, ne koriste samo oficiri. Tu je smjetena kockarnica, izvrsni restoran, bata, igraona i itaonica, biblioteka i mnogobrojni drugi pratei sadraji. to se tie veih turskih kupatila, nalaze se i na jednoj i na drugoj strani rijeke. Sa desne je Begovo, a sa lijeve C arevo kupatilo. Dvije vojne bolnice, sa deset isturenih odjeljenja, i dvije civilne bolnice, jedna za mukarce, druga za ene, zbrinjavaju bolesne. Jedna njemaka apoteka brine o lijekovima. Prema Blauju, zapadno oko 1.000 koraka, smjeten je veliki vojn i logor, napravljen od dasaka. Neposredno poslije okupacije, glavna vojna komanda bila je smjetena u Konak, a nedaleko odatle, u privatnim kuama, bilo je sjedite zemaljske vlade, finansijske direkcije, gradske uprave, policije, garnizona i okrunog suda , kao i kotarska kapetanija. Ovdje se nalazi i Engleski konzulat, dok su francuski, njemaki i talijanski smjeteni na drugoj obali. Telegrafski ured nalazi se na lijepom mjestu iznad Konaka, dok lokacija na kojoj se nalazi Pota nije tako atraktivna. On a se nalazi zapadno od velike kasarne. Vlada trenutno raspolae jednom uglednom novogradnjom, gdje su smjetena odjeljenja: politiko-administrativno, finansijsko, pravno, kao i pratee slube i organi. Od starijih kolskih ustanova vjerskog tipa valja spo menuti da muslimani imaju jednu Medresu, jednu viu i jednu djeaku kolu, pravoslavci jednu graansku, jednu djeaku i jednu djevojaku kolu. Osim toga postoji jedan engelski institut, jedna katolika kola asnih sestara i jedna jevrejska kola. Nova vlada izgradila je interkonfesionalne, narodne i graanske kole. Osnivanje univerziteta u Sarajevu samo je pitanje vremena i novca. Takoer i osnivanje jednog zemaljskog muzeja, sa zanimljivim, geolokim, etnolokim i umjetnikim sadrajima. Ovdje bi mo gli biti smjeteni i mnogobrojni rimski i srednjovijekovni spomenici, ije je odravanje u Bosni veoma oteano. Prema postojeoj statistici u Sarajevu postoje slijedei kolski zavodi: jedna via gimnazija u kojoj radi 14 svjetovnih nastavnika i etverica sveanika, jedan pomoni uitelj, kurs obrazovanja (osam svjetovnih nastavnika i tri sveanika), jedan djeaki internat pod vojnom upravom, tri narodne kole, 49 muslimanskih, dvije pravoslavne, dvije katolike i dvije jevrejske kole.

Ubrzo nakon osvajanja grada, Sarajevo je poelo da zadobija evropske konture, koje su postajale vidljive tako brzo, kao da ih neko kistom slika. Tako se danas Sarajevo moe diiti svojim izgledom, pa ak u tome parirati nekom starom austrijskom reprezentativnom gradu. Done davno se grad mogao napustiti samo pjeke ili na konjima, a danas su ceste prohodne i za kola. Jedna pruga spaja krajnje zapadne granice drave sa glavnim gradom za 12 sati, a i kolima se ovim dobrim putevima tamo moe stii. U prvim godinama nakon okupac ije, u Sarajevu se nije moglo iznajmiti nita to bi liilo na kola. Danas, meutim, vozi fijaker, omnibus, pa ak i tramvaji u gradu i okolini. Broj hotela i restorana se uduplao, utrostruio, a valjda se i kvalitet popravio. Muslimani su, nakon to se s usreli sa arhitektonskim stilom moderne renesanse, lanog zlata, iselili u vie dijelove grada. Novi zavodi, fabrike i slube poduavaju orijentalce o osnovnim karakteristikama zapadne civilizacije. To im je omogueno i prilikom posjeta teatru, kako bi vid jeli zbog koje vrste zabave mnogi Evropljani uveer nisu u svojim kuama. III Neke karakteristike orijentalnog ivota naroda na ulicama Sarajeva zadrale su se i do danas, uprkos umetanju brojnih zapadnih elemenata. Sve je areno i ivopisno, a boje i kroj narodnjih nonji oslikavaju drutveni poloaj onih koji ih nose. Ipak, nema ovdje one cjeline, svojstvene Zapadu, u kojoj se moe sagledati posebnost drutvenih stalea, predrasuda i loeg ukusa u masi ljepote. Ipak, orijentalci e kod nas zapadnjaka nai vie nepristojnih i besmislenih navika nego mi kod njih. Prvo, a u tome su mudriji od nas, kod njih odjea ne ini ovjeka. Njima se takoer ini besmisleno kosu putati, kravatu nositi i eir skidati svaki put prilikom pozdrava. Nai eiri i uska odijela, kao i haljine naih gospoa, njima se ine kao neto beskrajno smijeno i vrlo nepristojno. Sjesti za sto i jesti prije pranja ruku u njihovim je oima neto neprihvatljivo i prljavo. Nai stanovi ine im se neudobnim, nai kipovi, kao i na teat ar, po njihovom miljenju predstavljaju grubu povredu dobrih obiaja i strahopotovanja prema Bogu. Katolike i pravoslavne crkve doivljavaju jednako kao to mi doivljavamo indijanske hramove. Nae plesne zabave oni doivljavaju kao veselje luaka, nae kulturno i ljubazno izraavanje smatraju smijenim i prostim, a nae banalne razgovore o vremenu i slinim stvarima beskorisnim i uzaludnim brbljanjem. Takoer su im veoma udne nae drutvene veze. Naime, nije im jasno kako se mukarci udatim enama obraaju i naale se s njima, kad je to kod njih uobiajeno samo meu branim parovima. Njima nedostaje takta kako bi razlikovali ugodno drutveno ophoenje i od onog neljubaznog. Nae brakove smatraju nesretnim jer vide da mi iz naih kua izlazimo kako bis mo posjeivali zabave... Nae kue za vanbranu djecu, kao i brojne prostitutke, oni smatraju izrazom duboke moralne pokvarenosti. Ne svia im se ni nae ophoenje sa slugama smatraju da ono ne odgovora propisu koji nalae ljubav prema blinjem. S obzirom na to da su svi oni odgajani u istim uvjetima i da u iste obiaje vjeruju, stepenovanje u naem drutvu ini im se nejasnim. Kod njih i najvei siromah bez straha kritikuje najmonijeg gospodara, kojem ne pada ni na kraj pameti da je okaljao svoj ugled i ast govorei sa prosjakom. Siromana klasa u muslimana ne osjea ponienje, s kojim se nai siromasi moraju pomiriti. Kod njih se i posluga, poput gospode, jednako ponaa prema siromasima. U tom ophoenju nema nimalo drskosti, koju kod nas i dobro odgoj eni ljudi esto osjete kada se nastoje pribliiti viem drutvu; ukoliko je njihovo odijelo imalo zaputeno bivaju tretirani kao prosjaci...

Nama se ini da su muslimani sav teret svalili na lea svojih ena. Prilikom susreta sa neznancem, muslimanske ene brzo i hitro zamaknu za prva vrata dok ne proe opasnost. Ako kapija nije otvorena, ona lice okrene ka njoj i navue mahramu preko itave glave. Jednom smo vidjeli kako vie muslimanskih ena bjee preskaui potok, kako bi stigli do vrata preko puta i zatraile zatitu. Dok smo prolazili pored jedne seljanke koja je radila u polju, ona je preko sebe navukla nekakvu ceradu, pa vie nije izgledala kao ljudsko bie. Kad nas je spazila jedna djevojka koja je prala ve u rijeci, skoila je kao gazela i sakri la se u grmlje. Ipak smo mogli vidjeti kako je provirivala dok smo prolazili. ene su ovdje, vjerovatno zato to su strogo uvane, veoma radoznala bia. Ko misli da je vrijedno gledati uvis do neprozirnih i zatienih haremskih prozora, ovo e nam i potvrd iti. Divno je muslimansku djevojku, samu i nepokrivenu, sluajno iznenaditi. Ona tada zanosno njie svojim bokovima i tijelom, pravei se da nas nije primijetila. elo i obrve, samovolji podloni dijelovi lica, tada ele srdbu izraziti, ali jedan ljupki o smijeh usana i nestane rupice na obrazima, pobijaju te tamne bore na ozbiljnoj polovini lica. Muslimanka na ulicu izlazi zaogrnuta zelenim kaputom i bijelim velom, napravljenim od runo raene tanke lanene tkanine. Pritom su lice i tijelo poptpuno pokrive ni. ak su i ruke briljivo sakrivene. Tako pokrivene se kreu ak i starice, oslanjajui se na take, koje su takoer ispod odjee. Te nesretnice vide samo jedan komad zemlje ispred svojih nogu. Neke povrh ovoga nose i nekakve maske, na kojima su mreom p repletene ak i rupe kroz koje oi trebaju gledati. Neugledne ute izme upotpunjuju njihovu odjeu, koja nikoga ne moe privui, pa njihovu nositeljicu niko nee ometati. Runo je vidjeti mnogobrojne muslimanske ene, koje sjede na okovima sarajevskih ulica i prose. Mi ne moemo vidjeti njihova lica, koja bi vjerovatno izrazila patnju i pobudila nae saaljenje; samo vidimo prljavtinu i rite, a nametljivo preklinjanje samo pojaava gadan utisak. Kao to muslimanske ene pretjeruju u skrivanju tijela i lica, kao i plaljivosti kad sretnu mukarca, tako kranke pretjeraju u suprotnom pravcu, pokazujui vie nego to bi se trebalo vidjeti. Mi ovdje ne mislimo na iroke, ali nimalo nepristojne, hlae runih boja. Djevojke, dakle, nose arene hlae od tofa sa pjegastim i cvjetnim uzorkom. Meutim, kada kaemo da pretjeraju, mi mislimo na otkrivanje gornjeg dijela tijela njihova jakna pokriva samo ramena i gornji dio lea; ali koulja je ili tako tanka da nita ne pokriva, ili dekolte zavrava tamo gdje hlae poinju. Ovdje nije jasna granica izmeu koketerije i neukusnosti. Na pijaci u Sarajevu vidjeli smo jednu lijepu, ali veoma korpulentnu, djevojku u bogatoj srpskoj nonji. Ona ne nosi hlae, nego utirkanu arenu suknju. Njena prsa ukraavali su broj ni lanci i dukati. Ali njena mreasta iroka i dekoltirana koulja pokazala je na najizazovnijem mjestu jedan runi, jarko crveni osip na koi. Ispod jakne se obino nose steznici preko grudi. U ovom sluaju vidjeli smo prizor koji oko vrijea nerazvijene dijelove tijela sasvim suzbije, a razvijene deformira. Ali razliit je utisak koji odaje izgled kranskih graanki i kranskih seljanki. Njihova lica odaju ljepotu i mladost, a fesovi im dobro pristaju. Pored toga, jedna rua iza uha presudno djeluju u stvaranju dobrog dojma. Jedna etnja pored Miljacke moe se pretvoriti u ugodne znanstvene rasprave, kao i u poznanstva. Tu u veernjim satima ljudi sjede, jednako kao u turskom Izmiru i drugim gradovima Orijenta. Pred vratima, skoro na svakom pragu, sje di nekoliko djevojaka ili ena i veselo razgovaraju, pa se prolaznicima nije teko pridruiti. Podignete li pogled preko mosta, ka kuama i galerijama, moete dobiti jedan ljubazni osmijeh ili raspoloeni pozdrav, koji e vam uputiti kerka te kue, koja p oslom ili besposlena boravi na drvenom balkonu. Preporuljivije je, dakle, gledati uvis nego prema plitkoj rjeici, gdje siromane ene ili sluavke, u uasnim neglieima peru ve, udarajui tako nadaleko odzvanja. Seoski narod nagrne u Sarajevo, ba kao i u druge gradove Bosne, na trni dan. Oni odlaze na pijacu sa poljoprivrednim proizvodima, koja se nalazi iza Malog bezistana i Miljacke. Bosanski seljak po pravilu nosi odjeu od bijele lanene tkanine, karakteristini tanki i veoma solidni runi rad.

Njegovom odjeom dominira duga koulje, iji rukavi se, dok on radi, privrste za lea, pa su miiave ruke gole do ramena. Hlae su malo ueg kroja od obinih turskih, bez arapnog dijela. Ali, zato su na listovima remenii, predvieni za zatezanje. Utirkan a koulja lagano pada preko pojasa, napravljenog od earpe, primitivnog domaeg tkanja. Pojas je jarko crven i ujedno slui za privrivanje pojedinih predmeta neophodnih gospodaru. Debele, arene, obrubljene arape, tanki razgazani opanci, crveni jelek sa crnim radom i jedan umorni fes ili turban upotpunjavaju ovo jednostavno, ali ugodno i slikovito odijelo. Oni koriste lule sa izrezbarenom drvenom glavom. Nose je oko vrata, na kojem je smea koa, pod uticajima vremena, zadobila izgled hrastove kore. U m anjim gradovima i Turci ljeti nose tu seosku, laganu, lanenu nonju. Hercegovaki seljak, zbog jakog sunca u njegovim krajevima, nosi hlae i jaknu sa rukavima od debele i tamne tkanine, izraene od grube, runo valjane vune, sa crvenim vezovima. Od iste tkanine izraen je i runi mantil bez rukava, koje seljanke nose preko koulje i podsuknje. Sprijeda je iroko otvoren i ne pokazuje samo teku i neuglednu srebrenu kopu, koja ukraava pojas, nego i lance sa orvanima. To je najbolja ilustracija njihove r une navike da sve to kupe ili dobiju nose oko vrata i na goloj koi, pa ma koliko toga bilo. Vezeni rubovi koulja, suknji, pregaa i marama su rijetke stvari koje moemo izdvojiti kao ukusne. Ovi vezovi mogu se nai u mnogobrojnim knjigama o umjetnosti u kunoj radinosti. Meutim, kada vidite njih u ovim nonjama, utisak nije ni priblino lijep kao u knjigama, koje nam prikazuju tune ljepotice, kerke slijepih guslara, zarobljenice ili Bosanke koje idu po vodu itd. Ba takvu predodbu smo imali. Njihove crte lica su mukobanjaste, sa rijetkim izuzecima koji prikazuju zastraujuu runou. Ten im je smee-ut, a koa im se rano nabora. ak i u cvijetu mladosti njihova koa mlitava i sasuena. Ova jadna bia nose dupli teret njihovog stalea i njihovog s pola. I jedno i drugo u ovoj je zemlji nepodnoljiv teret. Jedan dio zasluga za nairoko hvaljeni kranski seoski moral dajemo upravo neprivlanom izgledu njihovih ena. Ipak, veinom je to posljedica je strogih nazora. Protivljenje turskim obiajima dod atno su pootrili nazore. Jednom prilikom, objedujui u trpezariji jednog samostana, opat je hvalio vrline svojih istovjernika. Meutim, iznenada je s prezirom rekao o muslimankama: caelum suum habent in brachiis feminarum! Hrapav smijeh zaorio se uokolo . To definitvno nije bilo ogledalo asketskog naina ivota, nego grubo muko miljenje. A on takvog znanja o enama ne bi smio imati. Moramo primijetiti da u radnoj sposobnosti ovih bia vidimo neto pradavno, gotovo ivotinjnsko, iskonsko, to mi danas v ie ne moemo shvatiti. Bosanska predaja govori o Diodoru i ligurskoj eni, koja straari pored ovaca na ispai, i junaku, umjesto zavoja, daje kupine.ta sve bosanske, crnogorske i albanske ene rade kako bi zadovoljile svoje gospodare i junake, putnici s u detaljno opisivali. Ali jo niko nije opisao da se ovaj istonjaki trud vraa donekle na jedan prastari iliriski obiaj, o emu je jo Herodot uz velike pohvale pisao. Naime, kada je Dareios pokorio balkanske narode, dva panonca su otili u Sardes i pov eli svoju sestru sa sobom. Kada je kralj na svom prijestolju sjedio, oni su uredili svoju sestru najbolje to su mogli i poslali je po vodu. Ona je nosila jednu posudu na glavi, a i pored toga jednom je rukom vodila konja, a drugom plela lan. Dareios ju je zapazio, jer nije bilo poznato, ni u perzijskim ni u lidijskim predajama, da je to nekom polazilo za rukom. Ponekad u Sarajevu moete sresti sjajan skup lokalnih dostojanstvenika, koji laganim koracima dolaze sa sastanka neke kolisije ili konferencije. Preovladava turska narodna nonja. Tek sporadino se moe uoiti reformirana nonja ili tamno odijelo kransko g sveanika. Gradonaelnik Sarajeva Mustafa -beg Fadilpai, ponosno nosi ovu nonju o dok on hoda odaje dojam jedne vrlo gospodske i korpulentne pojave. On je obuen u plavi, krznom postavljeni, kaftan, dok mu je na glavi bijeli, koji se kao zlato presijav a turban. Njegovo lice uramljeno je sijedom bradom i izgleda strogo i ponosno. Pogled njegovog velikog i jakog sivog oka, otri se ispod naboranog ela, koje se pruaju pratei liniju nosa. On je jedan od

najbogatijih zemljoposjednika i on svoj zemljini posjed (latifundiju) u Posavini i dalje razvija uz pomo austrijskih agronoma. Takoer u svakoj prilici voli otii u Be, gdje je on persona grata u Hofburgu (rezidencijalni dvor u Beu), gdje voli proetati u bekom parku , nosei sav ponos jednog uglednog zemljoposjednika. Njegov kolega u Mostaru, vitki Hercegovac Mehmed -beg Alajbegovi, nosi reformiranu odjeu i brkove na svom licu koje podsjea na jastreba: on je kroz svoje sudjelovanje u narodnom otporu (1878.) kompromitiran i doveden u nepriliku. Me utim, on je, uprkos tome, u svojoj slubi potvren i ak odlikovan.

Johann von Asbth, Bosnien und die Herzegowina. Reissebilder und Studien. Wien, 1888, 164 -210. Johann von Asbth, BOSNA I HERCEGOVINA. Putne slike i studije, Be 1888. lan Savjeta Dravnog ureda Austro-Ugarske 37 stranica sadre 175 fotografija, koje je nainio natporunik W. Mienzil, originalne fotografije nainjenje u trgovini umjetninama Koenigsberger u Sarajevu te jednu historijsku i tri statistike zemljopisne karte i tabelarne p rikaze IVOT I IVLJENJE U SARAJEVU Evropska ulica Bezistan arija Karavan saraj politiki ivot prosjaci Mehdija karakteristike ceha tekstilna industrija praznovjerje hodoasnici u Meku trgovaki i poslovni ivot Vijenica - reprezentativne institucije bosanska vojska poznate kafane Ramazan sveani objed kod muftije bosanski trubadur posjete ljubav i brak narodne pjesme molitva dervia Bentbaa Ulica Franza Josepha, koja vodi pored desne obale Miljacke i pro lazi kroz samo srce grada, svakim danom sve vie dobiva evropski karakter. Odmah na poetku te ulice nalazi se imponzantna graevina oficirskog kasina. Prostor izmeu bae kasina i oblinjeg turskog groblja, koji se sputa do obale rijeke, predstavlja jed no od najdraenijih mjesta za pogledati. U blizini je pravoslavna crkva i hotel koji se moe mjeriti sa najboljim hotelima Monarhije. U okolini se nalazi red solidnih graevina evropskog stila i zahtjeva. Da bi se dolo do velikih javnih zgrada, valja kren uti ulicom Franza Josepha i prei preko Latinske uprije na drugu stranu Miljacke. Tako stiete do Careve damije, oko koje se grupiraju Konak, velika kasarna te zgrade vlade, koje su graene po lokalnim pravilima od drveta i ilovae. Nova zgrada Vlade, izmeu vojnog internata i Fabrike duhana, koja se nalazi na poetku grada, prije nego to se stupi u ulicu Franza Josepha, ukrovljena je tek 1886. godine. U ulici Franza Josepha su smjetene i mnoge druge graevine po evropskom mjerilu. Tu su bolje gostione, evropsko kupatilo te veina evropskih radnji, u kojima se moe kupiti starudija i najgora beka roba po neprimjereno visokim cijenama. Meu drugim dobrim radnjama, nalazi i knjiara Koenigsberger, gdje se mogu nai izvanredne bosanske fotografije. Samo muslimanski niani, ivahna trnica, esme te tu i tamo pokoja ruevina podsjeaju na Orijent. Na kraju ove evropske ulice, slijeva zjapi jedna tamna udubina, lunog oblika. im tu stupite, gotovo je sa Evropom. To je Bezistan, duga uska bazar -dvorana sa udubinama sa obje strane. U tim udubinama vrebaju trgovci, straarei pored svoje izloene robe. Iako su robe i ovdje uglavnom ekog, moravskog i bekog porijekla, uglavnom se radi o proizvodima koji podsjeaju na Orijent: fesovi, papue, nargile, ibuci, biuterija, srebreni i zlatni ne ba vrijedni vezovi, areni pamuk i nekvalitetne svilene tkanine. Tik uz ove nude se i izvrsni proizvodi bosanske domae radinosti. Iako se radi o robi koja se vezuje uz Orijent, trgovci i njihov nain pristupa kupcu nisu takvi. Trgovci ovdje su uglavnom panski idovi, koji ovdje imaju svoje neslubeno glavno sjedite. Ovdje je samo malo muslimana. Teko je uoiti razliku meu njima kada je odjea u pitanju, moda tek po tamnijim bojama i evropskim cipelama koje nose panski jevreji. Mnogo lake ete napraviti razliku meu njima kroz fizionomiju i ponaanje. Musliman je suzdran i ak ravnoduan dok mu muterija prilazi. S njim je mogue trgovati tek nakon to ga razgovorom prethodno omekate, nakon to se ga omeli u njegovom ispijanju kahve i puenju cigare. On e vas posluiti sa mirnom i odmjerenom ljubaznou. Nasuprot njih jevreji su ivahni, nametljivo ponizni, pretjeruju sa hvaljenjem robe i ne odustaju dok vam je ne prodaju za treinu poetne cijene.

Ipak, nisu jevrejski trgovci zasluni za injenicu da zajednica panskih jevreja u Sarajevu uiva veliki ugled i potovanje zbog svog utjecaja i bogatstva. Za to zasluni jevreji bankari, koji su prije okupacije ovdje bile glavne gulikoe, a to su i danas. Ova njih ova djelatnost, meutim, u sve je veem padu otkako je dolo do trenda otvaranja bekih bankarskih filijala u Sarajevu. Jevreji isto priaju lokalni jezik, meutim, njihov govor se ipak razlikuje po tome to ljubomorno uvaju i koriste makar neke rijei koje su njihovi preci, protjerani iz panije, donijeli ovamo. Rado prepriavaju predanja iz svoje panske prolosti, koju oni spominju kao vrijeme blagostanja. Njihov cilj danas je da u srednjoj i istonoj Evropi to vie poveaju brojnost svojih zajednica . I u tome uspijevaju. Meu njihovim starcima moe sresti mnoge patrijarhalne tipove, a meu njihovim kekama mnoge rasne ljepotice. Crveni fesi na njihovih glava, ukraen dukatima, samo istie njihove drai. Njihove ene, meutim, nose ni priblino lij epe kape, koje pokrivaju kosu irokim crvenim rubom, ispod kojih su takoer vidljivi dukati koji na elo padaju. Njihov glavni rabin je najvei autoritet u jevrejskoj zajednici. On, sa nekoliko uglednih lanova zajednice, usmjerava poslove zajednice i upr avlja njima. Rjeava ak i sporove meu Jevrejima, tako da njihove parnice rijetko pred redovni sud dolaze. Inae Jevreji mnogo paze da ne dou u sukob za zakonom. Rijetko budu optueni za ubistva, krae ili kakvo drugo nasilje. Sami brinu o svojim siromasima, tako da neete sresti prosjaka Jevreja. Iako su njihove kole jo uvijek na niskom orijentalnom nivou, svi lanovi jevrejske zajednice znaju pisati hebrejska slova i baratati brojevima. Naputajui bezistan ugledasmo olovne kupole velikog turskog kup atila, koje je utemeljio Gazi Husrev-beg, pa pripada njegovom vakufu. Ono je mnogo istije i ugodnije od evropskog kupatila koje se nalazi u ulici Franza Josepha. Beskonano briljivo muslimansko osoblje kupatila toplo doekuje gosta, paljivo ga polijevaj ui toplom, hladnom i sapuniranom vodom. Zatim ga isto tako briljivo sue i u ugodne tkanine umotavaju, kako bi bio potpuno miran i oputen dok poslije uiva u kahvi i cigari. Ovdje zaista moete doivjeti izvrstan uitak, iako svi koji ulaze u kupatilo n isu ba besprijekorno isti. Oko podne mogue se okupati nasamo, uz prethodnu najavu. Poslije prolazimo kroz usku i strmu ulica koja vodi na jedan od okolnih obronaka. Tu se prodaju zeleni, mesni i drugi prehrambeni proizvodi. Na sve strane visi zaklana ja gnjad, njihove oderane koe, lososi, rakovi, urke, meso dovljai. Pored domaeg voa i povra vidimo i ono koje nam je potpuno nepoznato. Ovdje pekar pee hljeb na ulici. On takoer u velikim tepsijama pri beskrajno duge i kao konac tanke rezance na ovi joj masnoi i medom ih preljeva to jelo je najvei ponos bosanske kuhinje. Mirisi kuhinje i galama ispunjavaju ovu ulicu, jer svaki trgovac, s vremena na vrijeme, nae za shodno da zagalami, reklamirajui svoju robu i povoljne cijene. Konano prolazimo pored Begove damije, gdje vlada sveana tiina, ak i ako se skupila masa ljudi kako bi molitvu obavili i stiemo na ariju. Cijela ova etvrt sainjena je od drvenih duana, meu kojima se samo domai stanovnici mogu snai. To je centar Sarajeva, etvrt radnji, ba kao i u Londonu, gdje se stanovnitvo snabdijeva. Stambene kue smjetene su izmeu bai i obronaka. Jer svaki musliman makar bio samo obuar eli biti gazda u svojoj kui koja je smjetena van gradske vreve i buke koju stvaraju evropski automobili. arija iskljuivo pripada muslimanskim trgovcima. Ako izuzmemo Karavan saraj, gdje se smjeste oni koji su doli trgovati na pijacu, ovdje nema stanova. Karavan saraj je, inae, veliki objekat, ograen napuknutim zidovima. U prizemlju je veliko dvorite i tale, predviene za konje putnika, a na spratu male sobe, koje vie podsjeaju na kabine, iji smjetaj ini lo i star komad ilima te bezbrojne stjenice. ak i takve kakve jesu, kabine su predviene za gospodu. Siromani seljaci kampiraju u dvoritu.

Baarija je sredite u pravom smislu te rijei. Ona je mjesto trgovine i berze, a zamjenjuje ak i novine. U kafanama na ariji se bistri evropska politika. Stari hadija Ahmed -aga, gledajui pronicljivo preko svojih naoala, objanjav a (dodue sasvim nepravilno) zainteresiranim sluateljima, ta sad ini est kraljeva: bijeli car iz Moskve, njemaki car u Beu, kralj Engleske, kralj Francuske, kralj panije i napokon neki najsiromaniji esti kralj, koji daleko, daleko na Zapadu cvoko e zatoen u svojoj hladnoj tamnici. Prepriava dalje kako su svojevremeno delegacije ile sultanu da od njega dobiju dozvolu da ubiju ruskog cara, koji je prestao plaati porez jer, kako pripovijeda starac, ruski car i nije bio toliko vrijedan da se njime sultan bavi, ali da se ruski car nije dao siliti da plaa porez, pa je izbio veliki rat. Ahmed-aga dalje pria kako su sultana dugo vremena molili svi kraljevi da im da Bosnu, ali da je sultan nije htio dati. Na kraju je, tvrdi on, povjerovao samo bekom c aru i predao mu Bosnu na jednoj konferenciji, vjerujui da je on izuzetan vladar, koji moe izai na kraj sa Bosnom, gdje je raja uvijek revoltirala, ali i zato to Bosna i nije tako vrijedna da se njome sultan bavi. Pripovijedajui dalje o velikom ratu, o n kae kako su se Rusi drznuli doi ak pred kapije Istanbula, ali i da su morali kukaviki odatle pobjei da im zemlja ne bi propala. Bilo kako bilo, ruski car nije platio porez, ali e ga platiti kad -tad, kad sultanu ponestane strpljenja. A sultanu jo n ije ponestalo strpljenja jer njegovi podrumi nisu dovoljno veliki da u njih smjesti svo zlato koje posjeduje. Ponovo se onda vraa na odluku sultana da bekom caru prepusti Bosnu. Prema njegovim saznanjima sultan ju je donio duboko cijenei beku sposob nost u zavoenju reda sposobnost koja je daleko vea od one koju imaju sultanovi veziri. Sluateljstvo klimajui glavom sada razumijeva da je otpor bekom caru bila velika greka, nastala zbog crnogorksih lai... arija je omiljena destinacija prosjak a. Njome krui i lokalni vidovnjak, koji obilazi ljude i objanjava kako je okupacija Bosne bila neminovnost, koju je naredio sami Allah. Nakon to prospe te svoje vizije, uzima po dvadesetak novia zarade od slualaca. Ipak, arija je prije svega mjes to vrijednog rada i truda. Roba se obrauje pred oima javnosti, na ulici ili u duanima, koji su zatvoreni petkom, sveanim danom za muslimane, subotom iz potovanja prema idovima i nedjeljom iz potovanja prema kranima. E ako tri dana odmaraju, ona etiri rade vrijedno od ujutru do kasno naveer da sve to nadoknade. Cehovska organizacija jo uvijek se nije slomila pred austro -ugarskim sistemom i, kako stvari stoje, uskoro i nee. Na svoj umjetniki proizvod ponosni zanatlija, koji radi jo uvijek po is tom principu kao i generacije prije njega, odbija svaki savjet koji ne dolazi od majstora ceha. On misli da je ovakvo stanje kakvo je trenutno potpuno uredu. Meu muslimanima potpuno preovladava konzervativno shvatanje koje e u ivotu jo dugo odrati c ehovsku organizaciju. Njima nije ni na kraj pameti da bi se ovdje mogla organizirati nekakva industrija na slobodnoj bazi. Kao i sve ostalo ovdje, i cehovi su doli od Arapa (ak i njemaka rije ceh dolazi iz arapske rijei sinf), iju su religiju i obiaje Turci donijeli na ove prostore. Na vrhu svakog bosanskog ceha (esnafa), uz najstarijeg zanatliju - pira, stoji ejh, glavni za tu vrstu ceha. Iza njega slijedi nakib, glavni nadglednik, potom kjajah, nii nadglednik, pa majstor aga, zatim stare zanatlije jigit baileri i zanatlije aui. Jednako kao i u Evropi, svaki zanat ima svog svetog zatitnika. Adem (Adam) je bio prvi ratar, Enoh prvi kroja i pisac, Nuh (Noa) prvi tesar, Ibrahim (Abraham), graditelj Kabe, prvi zidar, Ismail (Jemael) prvi lovac, Ishak (Isak) prvi pastir, Jakub (Jakob) prvi dervi, Jusuf (Josip), koji je u tmini egipatskog zatvora izumio pjeani sat da bi mogao odrediti vrijeme molitve prvi sahadija, Davud (David) izraivao je pancirske koulje, Sulejman (S olomon) koare, Jeremija je bio lijenik, Samuel vra, Junus (Jonas) ribar, Isaa (Isus) putnik, a Muhamed trgovac. Zatitnik slastiraa je Omar Halvadi, koji je prvi napravio slasticu od meda i badema halvu. Halva je i danas, pod imenom halavika cijenjena i poznata irom gradova june austro -ugarske. Omar ben Omran Berberi, poslanikov sljedbenik, prvi je ispekao zemide i sulaijane, pretee dananjih kifla i kolaa. Hiob je zatitnih tkalaca svile, jer je prva svila nastala od crva koji su mu tije lo izgrizli. Osnivanje ceha (esnafa)

najvie se oslanja na Muhamedovu praksu, koji je nosio jedan ogrta od zelene svile, poklon anela Dibrila (Gabrijela). Ogrta je kasnije postao poslanikova zastava. U ariji su zanati smjeteni u zasebne ulice. Najz naajniji i najugledniji zanat je kazandijski. Iz njihovih ruku izlazi sue, predmeti za svakodnevnu kunu upotrebu, koji su prava umjetnika djela i mogu zadovoljiti i najplemenitiji ukus. upovi, kutije, zdjele, posude za dimljenje, olje za kahvu i dezve su prava remek-djela. Ovim najee kositrenim predmetima, koji meutim mogu biti posrebreni, pozlaeni ili izraeni u prirodnoj boji bakra, kite se i najbogatije sobe. Vizantijski, odnosno venecijanski utjecaj primjeujemo kod filigrana, zanatlija koj i izrauju predmete od srebra. Na vrhu te vrste cehovske proizvodnje stoji grad Foa. Meutim, moramo spomenuti i Livno, gdje se izrauju prelijepi i specifini predmeti od crnog drveta, protkanog srebrom. Ovaj rad je veoma cijenjen i naziva se livanjski rad. I u Sarajevu postoje majstori tog zanata. Blisko vezan sa ovim je zanat oruja i noeva. Ovaj zanat je nakon dolaska Austro -Ugarske doivio veliki pad, jer se oruje prestalo nositi. Ipak je preivio, pa se na ariji i u drugim trgovinama orijentalnom robom jo uvijek mogu kupiti umjetniki predmeti poput velikog oruja, noeva, pitolja, pukaka i tekih sjeiva maeva i sablji. Drke sjeiva i kundaci puaka i pitolja uglavnom su prelijepe filigranske izrade. Na sjeivima i puanim cijevima ugr avirani su inicijali proizvoaa, a nerijetko su tu smjeteni nizovi kaligrafskih slova koja tvore cijele arapske izreke te pozlaeni ili posrebreni ornamenti. Veoma znaajne zanatlije su Makedonci i Vlasi, tzv. cincari, koji igraju veliku ulogu u trgovin i i industriji evropskog istoka. Njihovi predstavnici, pripadnici bogatih i uglednih porodica, zastupljeni su na visokim pozicijama u Beu, Dubrovniku i irom Monarhije. Ovi graevinski majstori i umjetniki stolari poput pjeadije partaju cijelim Balkans kim poluostrvom. Raskono izraeni drveni plafoni u kuama uglednih begova djela su njihovih ruku. Noevi i makaze izrauju se u mnogim duanima na ariji od izvanrednog elika. Ovi predmeti, iako predvieni za svakodnevnu upotrebu, ipak nisu neukraeni. Njih krase razliite gravure na otricama, kao i razliite boje. Ovdje se izrauju duge i uske makaze, izmeu ijih hvatnih prstenova je postavljen feder. Ovako se one uobiajeno izrauju na Orijentu. Zanimljivo, slinu izradu moemo sresti i u dalekoj Norvekoj. Izvanredni oblici i boje glinenih predmeta i posuda uvrtavaju i grnarstvo u grupu vrijednih umjetnikih zanata. Umijee veza prisutno je na haljinama, mahramama i konoj galanteriji. Radionice krojaa i obuara zauzimaju dvije -tri ulice. Oni nisu samo vjeti s rukama, nego i sa nogama. Moete vidjeti krojae kako nogama peglaju i obuare kojima veliki noni prst slui kako bi drali konac zategnutim. Potkovice se izrauju samo u jednoj ulici. Njihov proizvod je okrugla potkovica sa rupom u sredini, kakve se obiavaju izraivati na Orijentu. Bravari izrauju dojmljive ornametizirane brave za kapije, vrata, kutije i one lijepe izrezbarene kovege koji se prave u Konjicu. Krznara ima mnogo. Bosanac voli u vrijeme dugih i hladnih zima, kao i u do ba kia, obui krzno i kaftan. Ovdje su potrebe za krznom toliko velike da se procjenjuje da se, u te svrhe, godinje ubije 50-60 hiljada ivotinja. Svi ovi zanati su organizovani u cehove i obavljaju ih skoro iskljuivo muslimani. Proizvodnja ilima i tekstila openito u domenu je kune radinosti i predstavlja zimsku zanimaciju ovdanjim enama. Zbog toga se ilimi rijetko mogu pronai na ariji ili u nekim skladitima oni se moraju naruiti. Osobito lijepi primjerci ove umjetnosti, takvi da se mogu sa rumunskim mjeriti, izrauju se u Zenici i Petrovcu. Cijena se kree 4-8 guldena po kilogramu, jer se oni na kilogram prodaju. U ariju pripada i domaa apoteka. Slino je vjerovatno i kod nas izgledala, ali u srednjem vijeku. Sasvim ozbiljan panski ido v duge brade sjedi meu svojim kutijicama. On tvrdi da je protiv

svake bolesti lijek-trava narasla. On lino propisuje trave. Veliku ulogu u ljekovitom praku igra tzv. mumija. Jest da je skupa, ali pomae kod mnogih bolesti. Ko ima para kupi karneol, cr veni poludragi kamen donesen iz Indije, koji titi imaoca od svih konih bolesti. Ovdje moete kupiti i mnoge druge hamajlije, meu kojima su najpopularnije one koje tite od uroka (loeg pogleda). One izgledaju kao da su pobjegle iz davnih vremena vlada vine Vizantije: kande ptica, rogovi jelenaka, preparirane ivotinje itd. Praznovjerje je opeprisutno u svim slojevima i u svim konfesijama. Krani, na primjer, kupuju magini i moini prsten sa citatima iz Kur'ana, kao i prstenje na kojima su ugravira ni mistini jevrejski znaci. S druge strane i muslimani vole nabavljati papirie sa citatima iz Svete knjige, koje monasi donose iz Zagreba, te prodaju ili poklanjaju. Ko se u to razumije, i sam sebi moe sainiti magini zapis. ak je i narodna pjesma zab iljeila arobne utjecaje etiri magina zapisa, koja je napisao odbijeni ljubavnik: Ljubavna magija Gle! On napisa etiri magina zapisa! Jedan zapis u vatru baci: Nemoj ti zapisu gorjeti! Ne ti listiu! Neka gori pamet Ivanove sestre! Drugi zapis vodi dade: Vodo, ne otimaj zapis, listi! Otmi pamet Ivanove sestre! Trei zapis u vjetar baci: Ne, vjetre! Ne uzimaj pismo, listi ovaj! Uzmi pamet Ivanove sestre! etvrti zapis pod svoj jastuk stavi: Nemoj ti, zapisu, ovdje leati! Ne ti listiu! Neka lei Ivanova sestra! Navodno je jo iste noi njemu na vrata zakucala Ivanova sestra i molila ga da ue. Takvoj magiji, koju dakako i djevojka moe koristiti, nemogue je odoljeti, vjeruju Sarajlije. Veoma su omiljene i bakrene zdjele u kojima se na laze olovne ploice sa ispisanim citatima (ajetima) iz Kur'ana. Kada se ove ploice stave u vodu koja se pije, vjeruje se da svaka od njih ima razliito djelovanje. Sve nabrojane drangulije se prodaju na ariji. Ovom robom trguju i Arapi koji tvrde da dol aze iz Meke. Oni tvrde da su u grupama proputovali cijeli muslimanski svijet. Meu njima su i tzv. bedeli, koji za novac Meku hodoaste umjesto onih kojima godine ili zdravlje ne dozvoljavaju da to sami obave. U posljednje vrijeme mogu se uti obeshrabruju e vijesti da su zanatlije osiromaile. Svaka brza promjena u drutvu nosi svoje rtve. Samostalne zanatlije, koje jo rade po starim tehnologijama, ale se da teko mogu konkurisati razvijenim evropskim zanatima i strukama. Srednji stale Sarajlija se sto ga najradije okree maloj trgovini, zanimanju koje ne zahtijeva ulaganje velikog kapitala, puno rada i sekiracije. Meutim, takav sistem proglaen je neodrivim u sudaru sa evropskom konkurencijom.

Zanatlije su bile potpuno u pravu to su svoj pojedinani runi rad smatrali vrjednijim od onog to dolazi sa industrijskog Zapada i to su traili posebne beneficije i zatitu, kako bi mogli prebroditi krizu i kako se njihova djelatnost ne bi ugasila. Meutim, bez obzira na sve, uskoro je dolo do zauujueg p reokreta. Trgovaki promet poeo je da doivljava veliki zamah, a otvorile su se mnogobrojne nove mogunosti za zaradu. S jedne strane patili su veliki gradovi, poput Sarajeva ili Banje Luke, a s druge strane dolo je do ekspanzije u nekim drugim sredinama, u kojima ranije uope nije postojao trgovaki ivot: Derventa, Doboj, Tuzla, Biha, Rogatica, Foa, ajnie... Novonastaloj situaciji, koju obiljeava izgradnja saobraanica i komunikacija, odlino su se prilagodili trgovci pravoslavci, koji u svojim ruk ama dre trgovinu i izvoz poljoprivrednih proizvoda. Muslimani se postepeno preorijentiu na vojnu opremu. Na tom se polju dokazuju kao izuzetno sposobni i pouzdani i stvaraju nove i velike radnje. Pojedini muslimani, poput Ahmed -bega eria iz Novog, potomka Mujage eria, kapetana Donjeg Vakufa, koji je 1717. godine kod Novog pobijedio grofa Drakovia, dokazuju se kao uspjeni graevinski poduzetnici i graditelji eljeznikih pruga. ale se ipak na visoke tarife za potanske i eljeznike usluge, prigov arajui da su mnogo vie nego u drugim dijelovima Monarhije. Uprkos tome, domai poduzetnici su u daleko boljem poloaju od stranaca. To je evidentno kada se uzme u obzir preokret koji je nastao u sferi uvoza. Kao ilustracija mogu posluiti izvjetaji Engl eskog konzulata iz 1886. godine, u kojima se navodi da Engleska ovdje godinje gubi preko pet miliona guldena, jer se uvoz njihovih tkanina i bakra skoro potpuno ugasio, te da je jedino vrijedno spomeno godinji uvoz kositra u vrijednosti od stotinu hiljad a guldena. Francuska takoer nije krila svoje gubitke uzrokovane razvojem domaeg poduzetnitva, pa navodi gubitak od preko dva miliona guldena. Po njihovim izvjetajima najgore su prole francuske tvornice svile i eera. Takoer je skoro potpuno prestao uvoz belgij skog stakla kroz Austriju, koje se ranije ovdje uvozilo u koliinama vrijednim trideset hiljada guldena. Najvie se robe isporuuje iz austrijskih manufaktura, kojima jedino moe konkurirati vajcarska roba i to zbog svojih niskih cijena. Najznaajniji artikli koji se iz Austrije uvoze u Bosnu su: brano (50.000 guldena), vina (600.000 guldena), alkohol i rakija (600.000 guldena), pivo (600.000 guldena), slanina (100.000 guldena), koa (150.000 guldena) i med (50.000 guldena). Ova roba se daje bosanskim tr govcima uz odgodu plaanja sa kamatom. Kada se proe zavojitim ulicama arije, pa onda jo manjim i krivudavijum, stigne se na most koji vodi na drugu stranu Miljacke - u slubenu etvrt. Tu se, pored niza spokojnih kua, nalazi Vijenica, u kojoj nas u dugom crnom ogrtau i bijelom turbanu doekuje Mula Mustafa -beg Fadilpai. Iz njega zrai trostruki autoritet: roenog aristokrate, vjerskog dostojanstvenika i gradonaelnika Sarajeva. Uprkos njegovoj bijeloj bradi dojmio nam se kao izuzetno snaan ovjek . Zaudilo nas je kad smo saznali da ovaj stari ovjek ima brata od svega est godina. Njegov otac, Fadil-paa, bio je privatnik, moniji u ovom kraju od samog vezira. Svoju je mo, neposredno prije okupacije, podijelio sa svojim sinom. Uz njega, gradonaelnika, stoluje i jedan dravni izaslanik. Meutim, upravljanje gradom od strane gradonaelnika svelo se vie reprezentativnu nego stvarnu nadlenost. U skladu sa odlukom donesenom 10. decembra 1883. godine, prvi izbori su odrani u martu 14 1884. Na njima je, u etiri opine, od 1.106 registrovanih biraa, glasalo njih 839. Iako su pojedinci pobijali rezultat, vlast je formirana i to na nain da su funkcije podijeljene izmeu izaslanika koji su predstavljali Monarhiju i lokalnih pojedinaca koji su bili izabr ani kao ljudi od povjerenja graana.

14

Izvrni organi muhtari bili su rasporeeni po opinama. Dravni izaslanik imao je funkciju kontrolora vrenja vlasti. Gradonaelnik i dogradonaelnik stupili su na funkciju imenovanjem. Treina od ukupno 24 predstavnika u gradskom poglavarstvu se imenovala, dok su dvije treine birani. Pritom se vodilo rauna o ravnomjernoj konfesionalnoj zastupljenosti (12 muslimana, est pravoslavaca, tri katolika i tri jevreja. Naredni izbori su predvieni za tri godine. Birako tijelo ine svi bosanski i austro -ugarski podanici (koji su odreeno vrijeme nastanjeni u Sarajevu) i koji na ime svojih nekretninama plaaju porez u iznosu od dva ili vie guldena, ili 24 i vie guldena na osnovu zarade od krmarenja. Inteligencija ima birako pravo bez obiza na porez. Pripadnici jedne konfesije ne biraju samo predstavnike iz svojih redova, nego svaki pojedinani bira moe glasati za sve kandidate. Onaj ko dobije najvie glasova, postaje gradonaelnik. Fadilpai je dobio 719 glasova. Ovakav sistem uvoenja predstavnike vlasti ima tendenciju da se rairi i u drugim sredinama tim prije to je slian metod uspio i u oblasti pravosua. Naime, ustanovljeni su besplatni javni sudovi, koji obilaze okruge i rjeavaju parnice ija je vrijednost m anja od 50 guldena. U veini sluajeva ovi sudovi uspijevaju ishoditi miroljubiva i sporazumna rjeenje. Na ovaj nain je zapoela emancipacija naroda u smislu jaanja svijesti o tome da svoje poslove moraju formalizovati. U ovoj gradskoj etvrti centralno mjesto zauzima Careva damija. Blizu nje je ve spomenuti Konak. Iako je napravljen od gline i drveta, on je zaista impresivno zdanje. U Konaku stoluje baron Appel, visoki dravni namjesnik, koji je ujedno i zapovjednik konjike divizije. Baron Nikoli, njegov pandan kada je civilna vlast u pitanju, smjestio se na obronku iznad Konaka, majstorski organizujui slubu u nekoliko prelijepih kua orijentalne gradnje. Nikoli neposredno vodi civlinu upravu, koju ine tri odjeljenja: politiko -administrativno odjeljenje, zatim pravno odjeljenje, u ijem se okrilju nalazi i kodifikacija propisa, koja je ovdje u ekspanziji i finansijsko odjeljenje. Ova odjeljenja bit e smjetena u spomenutim kuama oko Konaka sve dok glavna zgrada vlade, gdje e se vlast prostorn o objediniti, ne bude gotova. Ovdje dominiraju razliite uniforme: husarske uniforme, uniforme dravnih slubenika i lijepe nonje bosanske vojske, koje karakteriu svijetloplavi okovratnici te do koljena iroke, a na listovima uske hlae, na kojima se k lati oruje. Fes je obavezan. On im omoguava da svoje molitve mogu propisno obaviti s obzirom na to da je krojen tako da sprijei dodir ela i prostirke kada musliman prilikom molitve pada niice. Likovi u tim nonjama doimaju se opasno i prijetee, ak i kada, potpuno oputeni, dvojica po dvojica etaju isprepletenih malih prstiju, to je ovdje znak velikog prijateljstva. Godine 1882. ustanovljene su prve etiri ete; u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Tuzli. Naredne 1883. godine formirane su jo etiri. Uvoenje vojne obaveze nije ovdje doekano sa dobrodolicom. Naprotiv, bilo je mnogo pokuaja izbjegavanja sluenja vojne obaveze, to je znalo rezultirati naruavanjem javnog reda i mira. Poslije su oficiri Bosanci vrili razliite pritiske na regrute, ko ristei obilato injenicu da govore isti jezik i stanje se malo po malo stabilizovalo. U procesu smirivanja stanja otputene su mnoge starjeine i instruktori, koji nisu adekvatno odgovorili izazovima zadatka. Poslije su ovi regruti, povezani zajednikom zastavom, bacili ustranu svoju uroenu tvrdoglavost i ostvarili zadivljujue vrsto prijateljstvo i saradnju. Danas se moe rei da su problemi potpuno prevazieni. Uostalom takav slijed dogaaja bio je prirodan jer Bosanac je roen za rat, voli vojsku, nav iknut na nedae lahko podnosi i savladava tekoe, a njegov ozbiljni i odgovorni karakter dobro funkcionie unutar vojne discipline. Nakon to se zavrio proces kroenja ovih usijanih glava, oni su se pokazali izuzetno pouzdanim i revnosnim, bez obzira jes u li bili rasporeeni na nonu strau, kao instruktori ili na utvrdu. Uvijek su se pokazali dostojnim ukazanog povjerenja. Vojna sluba iz godine u godinu postaje sve popularnije zanimanje, za koje se odluuje sve vie regruta, nerijetko dobrovoljaca. Ta oblast nije vie samo vojnog, nego i kulturnog i polikog znaaja. Pojednici koji su se uspeli do oficirskih epoleta slue na ponos itavoj svojoj familiji i okolini.

Udaljavajui se od ovog sredita slubenog i vojnog ivota kroz dugu i naoitu ulicu Ter ezije, pribliavamo se kraju grada. Tu nas doekuju zelene povrine, ureene po evropskom ukusu, koje se postepeno uobliavaju u javne parkove i bivaju svjedoci nestajanja starih i popularnih kafana. Pod kronjama drvea jo uvijek se nalaze klupe, na koji ma ljudi satima sjede, vrebajui pogledom prolaznike. Sve ee moemo sresti neobine pojave. Evo nas u neposrednom komiluku ciganskog predgraa. Muslimanske ene, koje vie ne nose veo kako je to bilo za vrijeme Turaka, izazovnih pogleda promiu pored nas u ovom kratkom periodu arobnog sumraka i nestaju u noi. Ve odavno ovdje ne postoji moralna policija koja nadzire jesu li ene koje se kreu ulicom propisno odjevene. .... Na prvi boravak u Sarajevu pao je u vrijeme Ramazana. U ovo vrijeme bosa nski glavni grad je najzanimljiviji, ba kao to su talijanski gradovi najzanimljiviji za vrijeme karnevala. Iako je Ramazan vrijeme muslimanskog posta, to vrijeme moemo opisati i kao nekom vrstom muslimanskog karnevala. Ba kao to na zabavi sklon svij et spava preko dana kako bi skupio snagu za noni provod, tako i muslimani nastoje prespavati post, kako bi se po noi mogli predati uicima. Meutim nisu rijetki oni koji to sebi ne mogu priutiti, jer moraju teko raditi i preko dana, dok poste. Ipak, i oni se provode u nonim satima onoliko koliko im njihove prilike doputaju. Ipak, sve dok sunce za brda ne zae oni moraju vriti redovne poljoprivredne radove, raditi u radionicama i prodavnicima... Iznenaeni smo njihovim jakim karakterom i odlunou da se, bez izuzetka, pokore zahtjevima koje Ramazan postavlja. Oni tako, gladni i edni, obavljaju i najtee poslove u vrlo tekim uvjetima. U svim muslimanskim sredinama nepotovanje Ramazana rezultira skoro bojkotom onoga ko, protestujui protiv Boijih z ahtjeva odbija da posti. Takvi uivaju manje ugleda nego i najgori nevjernici. Turske etvrti su preko dana skoro mrtve. Ako ga posao ne goni vani, posta ostaje u kui i u miru doekuje kraj posta. Po ulicama se vuku samo rijetke izmorene prilike. Meut im trgovako i zanatsko sredite arija, uspijeva i u ovom periodu odrati ivahnost. Ipak, i ovdje se moe vidjeti umor muslimana koji, iako sneni, ne zanemaruju poslove. Od praskozorja do sumraka zabranjeno je jesti, piti, mirise mirisati, puiti i e ne ljubiti. Strogi vjernik ne guta ak ni svoju pljuvaku. On s razlogom biva revoltiran kada nevjernik proe pored njega puei, jer bi se dim moga nosa dotai. Stoga uope nije preporuljivo ii arijom i putiti, jer ete se izloiti u najmanju ruku lj utitim pogledima. Kako se sunce pribliava zapadu, svi, drei cigare u rukama, oekuju topovski pucanj koji e oznaiti da je post zavren. Po muslimanskom ramazanskom raunanju vremena, zalazak sunca je 12 sati, a izlazak 24 sata. Ako je depni sat nepr ilagoen promjenama pozicije sunca, onda je to greka sahadije. Prvo to muslimani urade kad prestane post jest da povuku dim cigare, potom popiju au vode, a onda ure da jedu. Obino se organizuju vei iftari za prijatelje. Hilmi -efendija, muftija, pozvao nas je na jedan takav objed. Ovdje se oekuje dolazak u tano precizirano vrijeme, kako postai ne bi ekali. im topovi puknu, postai se ponude osvjeavajuim napicima. U susjednoj sobi poredane su kantice sa vodom, jer muslimani, isto kao i Englezi, prije jela peru ruke, s obzirom na to da e rukama uzimati hranu iz zajednikih zdjela. Gosti se poredaju oko dva stola. Ovo i nisu stolovi na kakve smo mi navikli; okrugle limene ploe, postavljene dosta nisko, promjera metar do metar i po. A gostiju je ovdje puno, sve sama elita sarajevskih muslimana. Posebno su interesantne dvije ovdje prisutne linosti: Sunullah-efendija Sokolovi i Ali -paa engi. Prije je pogrbljeni starac, ponosnog profila i s pogledom orla, koji je prije okupacije, zajedno sa Fadi l-paom, a kasnije i sa njegovim sinom, danas gradonaelnikom, vrio najznaajnije funkcije. Za razliku od njega, Ali -paa engi nikada nije obnaao tako znaajne funkcije, ali je zato, u svojoj osebujnoj narodnoj nonji i u naponu mladalake snage, jedna od najnaoitijih mukih pojava. Ugled u drutvu postigao je na raun svoga oca, uvenog Smail-age engia, o kojoj kazuje i poznata junoslavenska narodna pjesma. Smail -aga je nosio najugledniju titulu koja se mogla dobiti u Turskoj carevinu titulu Begler-bega Rumelije. Nju je

mogao dobiti samo zasluni zapovjednik svih turskih vojnih formacija u Evropi. Ova titula jo vie dobija na svom znaaju kada se analizira njeno znaenje. Rumeli se, naime, moglo posmatrati kao pandan onome to je u Vizantiji, Ist onom rimskom carstvu, bila titula knez svih kneeva. Mjesto ivljenja ovog velikaa je veliki i raskoni dvorac na Ilidi, pokraj Sarajeva, poznat po bogatom haremu ena i mnogobrojnim slugama. Ono to se deava iza zidina dvorca, ostaje pod zatitom privatnosti, ali zato je njegova pojava u javnosti toliko pompezna, da ve sam dolazak na neki skup ini taj skup daleko viim i uglednijim. Zatak da mu pribavi politiki znaaj beg engi je povjerio jednom utjecajnom derviu, koji obitava u njegovom dvorcu. Na stolu su postavlje limene olje, male kifle i kaike srednjovijekovnog oblika za svakog gosta. Bogato vezeni pekir nadomjeta utisak koji je na nas ostavio ovako oskudan escajg. On slui da se poslije pranja ruke posue. Na stolu su servirane male zdjele koje sadre masline, kolae, sir i jo mnogo toga. Svako se iz tih zdjela, prema vlastitoj volji i ukusu, moe prstima posluiti. Glavna jela se posluuju u velikim zdjelama na sredini stola. Zdjele nose sluge po naredbi rukovodioca ovog rituala. Smjena glavnih jela na stolu ide veoma brzo, pa se, za samo pola sata, na stolu izreda 12 jela, ime se zavrava objed. Mi krani se u takvom ambijentu malo sporije snalazimo. Mlaa rodbina i djeca glave kue stoje na vratima i paze da nekom gostu sluajn o ta ne zafali. Kada je jedan od nas zbog nespretnosti oprio prste, nastojei otkinuti komad vrelog mesa, jedan od tih malih straara nam je pritrao, otkinuo komad lijepog i mehkog mesa i stavio pred njega. Da je trebalo i u usta bi mu zalogaj stavio. N a ovakvu uslugu spreman je i svaki komija koji sjedi do nas. Da se ne bi naruila tiina dok se jede, ak i sluge okolo hodaju bosi. Viljuke, noevi i ae ne zveckaju, jer ih ni nema na stolovima. Po starim obiajima na Orijentu niko nita ne pije dok se jede. Evo ta je sve bilo na meniju: orba arija (supa sa tjesteninom), slatko, masline, ruice, vinje, alame, narande, janjetina (itavo peeno janje), punjena riom i zainima, burek, jalan dolma (specifino punjeni kupus), ekmek -kadaif (tjestenina sa pavlakom), borovnice, sel -kadaif (tjestenina sa medom), sutlija, sarma, sa -kabagi (dinja kuhana s lukom), pilav i kiselo mlijeko. Jelo se prihvata samo desnom rukom, jer je lijeva predviena za druge stvari. Muslimanski nazori o istoi su vrlo stro gi. Tu i tamo ujemo sporadino podrigivanje, koje se ovdje razmijeva kao kompliment domainu i njegovim kuharima. Nakon jela ponovo se peru ruke. Sada sa sapunom. Peru se i usta. Uz gorku kahvu i cigaru, zametne se smijeh i razgovor, to je bilo toliko pr ijatno da smo izgubili pojam o vremenu. Uprkos svom visokom vjerskom poloaju, na domain je jedno vedro i nasmijano bie, uvijek spreman da i nas nasmije nekom alom ili doskoicom. Sada je ispriao kako muku mui sa svoje dvije ene. Naime, jednu od nj ih uvijek mora ostaviti u svom ljetnjikovcu na selu. Jer kad su zajedno, uvijek hoe da dobiju upravo ono to druga ima. Goste poslije pjesmom razveseljavaju i tamburai. Posebno nam se dojmila jedna pjesma koju su izveli svira na lutnji i bubnjar. Radi s e o pjesmi na turskom, koja virtuozno zavrava nekim ratobornim, vojnikim akordima. Nakon jela poinju posjete, koje nisu tako este u drugim mjesecima. Musliman vee najvie voli provesti u miru i tiini, okruen svojom porodicom. Uz Ramazan mukarci i ene u grupama odlaze u meusobne posjete. Pred svakom grupom koraa po jedan sluga, koji im osvjetljava put svjetiljkom iji je obod napravljen od arenog papira. Grad nudi pravu svearsku sliku, kojoj doprinose kandilji koji svijetle na visokim munarama, kao i pokrivene ene koje lakim korakom prolaze ulicama. Kod imunijih ljudi enske su odaje potpuno odvojene od ostalih prostorija. Te odaje imaju i svoju bau i dvorite. Sluge doekuju goste ve pred kapijom. U hodniku goste prihvataju sinovi i mlaa braa domaina. Slijede bezbrojni pozdravi, prilikom kojih dodiruju prsa, usne i ela. Uvijek prvi pozdravi najugledniji, a pozdravljeni pouri da uzvrati pozdrav. Lijevi oak, koji je kao po pravilu najljepe namjeten, uvijek je namijenjen za gosta. Li jevo od gostiju sjedi domain, a nadalje sjedaju ostali, shodno svom rangu ugleda u drutvu.

U takvim prilikama esto doe do veeg praznog prostora izmeu ljudi koji sjede. To se onaj nieg ugleda odmakne, potujui vii ugled onog ko sjedi do njega. Tada uvijek onaj ugledniji mahne rukom i da mu znak da se primakne. Kod vrata stoje roaci i sluge, vrebajui paljivo da nekom gostu ne zafali cigara, ibuk, kafa, kola ili sok od borovnice, odnosno limunada. Konverzacija je svearska i oputena. Ona poinje tako to se domain poinje raspitivati o stanju gostiju. U pauzama utnje gosti uivaju uz kahvu, kola, sok ili cigaru pored otvorenog prozora, uivajui u pogledu. Gosti dolaze i odlaze, mjenjaju se mjesta i razmjenjuju pozdravi. .... Iz bai na obroncima, po gradu se razlijee umilna, sjetna i monotona pjesma. Na taj nain djevojke privlae panju mladia, uprkos zatvorenom haremu i velu. Ljudi neumorno hvale tu pjesmu, a zaarani mladii slijede te zvuke, priunjaju se ogradama bai i to su po eci koji se kasnije kruniu svadbom. Mladi obino poznaje djevojku jo iz perioda kada je bila dijete, dakle kada njeno lice nije bilo velom pokriveno. Ako uspije kroz ogradu dohvatiti njenu ruku i ako su roditelji saglasni, njihovoj zajednikoj srei vie nita ne stoji na putu. Meutim, mladi nee uspjeti dohvatiti djevojinu ruku ako se opreznoj majci te djevojke mladi ne svia. Postoje, meutim, i nepristojni mladii koji tu igru igraju sa vie djevojaka. Ali, to ne moe ostati skriveno, pa na takve momke majke upozore svoje keri. O takvom jednom mladiu govori i ova pjesma:

Urokljive plave oi Izai van hanumo, moja duo! Pogledaj me, hanumo, svojim crnim oima! Zvae on tako dok zmija-hanuma dopusti! Prostrijeli ga potom, svojim plavim oima Kada vidje Mujo, da su joj oi plave, on povika: Hanumo, slobodna si, o hanumo! Nemoj mene ekati eljno Hanuma njemu ovako odgovara: Idi, idi, Mujo, sad te krije iblje zeleno, za dva dana, prekrit e te trava. Pokriva te sada svilena koulja, za dan dva pokrit e te bijelo platno. Na glavi danas vrijedan ti je eir, Za dva dana bit e bijeli zavoj. Kako hanuma ree, tako snae Muju. Umrije mladi Mujo, jadna majko Kada zaljubljeni par nabasa na protivljenje roditelja, problem se najee rjeava otmic om djevojke. Ako otmica uspije, prije ili poslije roditelji daju svoje odobrenje. Kod imunijih i uglednijih familija procedura je drukija. Brakovi se utanae sukladno interesima, pa nerijetko mladi tek poslije zakljuenja braka prvi put vidi svoju supru gu. Na ovaj nain eventualno prevareni mladoenja moe problem kompenzovati kroz vieenstvo ili razvod, bez tete po sebe. Iako je oboje dozvoljeno, kod muslimana ete rijetko sresti i vieenstvo i razvod.

Nakon to provodadije obave svoj dio posla, nah valivi vrline i imetak budueg mladoenje, momak odlazi u posjetu kod djevojinih roditelja. Ona tom prilikom posluuje kolae i sokove bez vela, kako bi je mladi osmotrio. Tom prilikom ona se dobro uredi. Rei emo da enska muslimanska moda ini enu izazovnijom od evropske mode. Nekoliko dana poslije mladi poalje burmu sa ugraviranim njegovim imenom. Slavlje svadbe se odrava kod mladoenje i zna se protegnuti i do osam dana. Napokon se mlada, u sveanoj haljini, praena pucnjevima, uvodi u mladoen jinu kuu. Prije nego to ostanu sami, mlada, obuena po ukusu mladoenje, u drutvu familije i prijateljica, sputa elo jo jednom na pod kako bi se pomolila. Jedno po jedno izlaze iz sobe, pa mladoenja ulazi u sobu tek nakon to je mlada koja se moli o stala sama. Bosanska ena, bez obzira kojoj konfesiji pripada, je pristojna i vjerna. Blud je ovdje rijetkost. Posebo je pristojna i vjerna ena muslimanka. O tome pie i jedna evropska novinarka u sarajevskim novinama, koja se s njima esto sretala i tak o dobila mogunost da se u to uvjeri. Novinarka ne moe nai adekvatne rijei kojima bi pohvalila skladnost muslimanskog branog ivota. Ona nije miljenja da je udata muslimanka tek poniena sluga, kako se misli u Evropi. Naprotiv, smatra da klju sree l ei u injenici da se svaka muslimanka udala za onog koji joj se dopao i kojeg je sama izabrala da mu bude uzorna supruga i majka njegovoj djeci. Zato je ovdje nevjera neto toliko rijetko da postaje nevjerovatno. Ukoliko se ipak desi, nevjera stvori velik u uzbunu u ivotima obje familije i potpuno poremeti njihov mirni ivot, koji provode u potovanju obiaja. Porodica nevjerne ene biva toliko povrijeena, da je se zauvijek odrekne. U takvim sluajevima nema poputanja i zaborava, kako je to u Evropi. Ovdje je ena vjerna supruga, portvovana majka, tedljiva domaica. Ono to stranac na njoj ne moe hvaliti, hvali njen mu. Bosanka nita drugo ne vidi osim mua, kue i djece. Pred ovim nerijetko uzdahne evropski suprug, kada je uporedi sa svojom emancipo vanom enom, nemalih zahtjeva, koja mu ometa mir, troei itava bogatstva. U Bosni nije bilo prostitutki sve dok Evropa nije kroila na ovo tlo. Ta pojava bila je Orijentu potpuno nepoznata. Iako Bosanka nije kolovana kao naa ena, ona se moe podiiti zdravim duhom, koji se razvija pod budnim okom roditelja. Ako ih poredimo sa naim enama, primijetit emo da se Bosanke tee umaraju i klonu duhom, te da su njihovi runi radovi i vezovi su neuporedivo bolji od onih koje proizvode nae ene, koje to poku avaju nauiti. Ukoliko se bude eljelo podii obrazovni nivo kod bosanske ene, bit e potrebno tome pristupiti s velikom panjom, kako ona ove svoje vrline ne bi izgubila. O ljubav koju ovdanji ljudi osjeaju prema enama svjedoe i njihova imena: efi ka (Milostiva), Ajna (Sjaj oiju), emsa (Sunce), Baija (Svjedokinja), Habiba (Voljena), Fatma (Dobra), Aida (Mudra), Zlatka (Zlatna), Dervia (Pobona), Nurija (Bog je prosvijetilo), erifa (asna), Hasna (Lijepa), Mejra (Marija). U vrijeme Ramazana i dervii se ee sastaju. Jednog petka imali smo priliku posmatrati specifinu molitvu dervia. Oko 22 sata spakovali smo se i krenuli put Sinanove tekije, koja je smjetena visoko na obronku, na desnoj obali Miljacke. Ova tekija (tekija - derviki samostan) dobila je ime po svom osnivau - ejhu Sinanu, koji je bio ugledan pobonjak. Predanja u narodu ak kau da je imao nesvakidanja svojstva, da su ga pratila uda i znamenja kao znak da je od Boga posebno obdaren. Ova tekija toliko je mirno zdanje, da se doima naputenim. O njenoj starosti svjedoe pukotine na zidovima, koje je odavno nagrizao zub vremena. Na ulazu smo upozoreni da se paljivo i oprezno uspnemo drvenim stepenicama te da tiho i diskretno zauzmemo mjesto u prostranoj auli. Upozorili su nas ne samo zato to je obred ve poeo, nego i zbog injenice da je kripa starih stepenica veoma buna. Ova aula, natkrivena tamnim drvenim svodom, osvjetljena je tek sa nekoliko svijea, to atmosferu u sobi ini dodatno mistinom, ali i intimnom. Pred mih rabom, mjestom koji pokazuje pravac Meke, stoji ilav sjedobradi starac, surog pogleda. To je ejh odjeven u izblijedjeli kaftan i

zeleni turban. Njega je okruilo dvadesetak mukaraca u svakodnevnoj odjei sarajevskog muslimanskog srednjeg stalea. To su estiti prodavai vode, trgovci, zanatlije... Islam ne poznaje stalee, kao to ih poznaje crkvena hijerarhija meu monasima i asketama, koji su mistici u kranstvu. Ovdje su, dakle, svi jednaki. Svi prisutni su odgojeni na jednakim pricipima uenja i tum aenja jedne svete knjige - Kur'ana, koji odreuje, ne samo religijski dio njihovih shvatanja, nego i itav ivot. Kur'an ih tjera na stalno razmiljanje o porukama koje nosi. To je toliko snano da oni veoma lahko, uei citate, padaju u stanje fanatinog zanosa. Ba kao i u kranstvu, struje se i u islamu ravaju u dva smjera. Ishodite misticizma je, u islamu kao i u kranstvu, u onim najmanje shvatljivim dijelovima svetih knjiga, alegorijama, koji bivaju uzdignuti iznad shvatljivih dijelova. Potencira nje ovih ifriranih alegorija lahko vodi u fanatizam i panteizam. Pod ovim okriljim razvijaju se razliite sekte, koje su se ponekad znale ak i krvavo U vrijeme Ramazana i dervii se ee sastaju. Jednog petka imali smo priliku posmatrati specifinu moli tvu dervia. Oko 22 sata spakovali smo se i krenuli put Sinanove tekije, koja je smjetena visoko na obronku, na desnoj obali Miljacke. Ova tekija (tekija - derviki samostan) dobila je ime po svom osnivau - ejhu Sinanu, koji je bio ugledan pobonjak. Pr edanja u narodu ak kau da je imao nesvakidanja svojstva, da su ga pratila uda i znamenja kao znak da je od Boga posebno obdaren. Ova tekija toliko je mirno zdanje, da se doima naputenim. O njenoj starosti svjedoe pukotine na zidovima, koje je odavno nagrizao zub vremena. Na ulazu smo upozoreni da se paljivo i oprezno uspnemo drvenim stepenicama te da tiho i diskretno zauzmemo mjesto u prostranoj auli. Upozorili su nas ne samo zato to je obred ve poeo, nego i zbog injenice da je kripa starih st epenica veoma buna. Ova aula, natkrivena tamnim drvenim svodom, osvijetljena je tek sa nekoliko svijea, to atmosferu u sobi ini dodatno mistinom, ali i intimnom. Pred mihrabom, mjestom koji pokazuje pravac Meke, stoji ilav sjedobradi starac, surog po gleda. To je ejh odjeven u izblijedjeli kaftan i zeleni turban. Njega je okruilo dvadesetak mukaraca u svakodnevnoj odjei sarajevskog muslimanskog srednjeg stalea. To su estiti prodavai vode, trgovci, zanatlije... Islam ne poznaje stalee, kao to ih poznaje crkvena hijerarhija meu monasima i asketama, koji su mistici u kranstvu. Ovdje su, dakle, svi jednaki. Svi prisutni odgojeni su na jednakim pricipima uenja i tumaenja jedne svete knjige - Kur'ana, koji odreuje, ne samo religijski dio njihov ih shvatanja, nego i itav ivot. Kur'an ih tjera na stalno razmiljanje o porukama koje nosi. To je toliko snano da oni veoma lahko, uei citate, padaju u stanje fanatinog zanosa. Ba kao i u kranstvu, struje se i u islamu ravaju u dva smjera. Ishod ite misticizma je, u islamu kao i u kranstvu, u onim najmanje shvatljivim dijelovima svetih knjiga, alegorijama, koji bivaju uzdignuti iznad shvatljivih dijelova. Potenciranje ovih ifriranih alegorija lahko vodi u fanatizam i panteizam. Pod ovim okriljim razvijaju se razliite sekte, koje su se ponekad znale ak i krvavo obraunati, branei tako svoje tumaenje nerazumljivih dijelova svete knjige.

DR. ANT DE WAAL, REISEBILDER AUS BOSNIEN; WIEN 1895. PUTNE SLIKE IZ BOSNE, BE 1895.

DVA DANA U SARAJEVU Ve naveer prilikom naeg dolaska smo, vozei se fijakerom Njegove ekselencije, imali priliku upoznati jedan dio grada. Proli smo pored Katedrale, katolike bogomolje, koja je jedna impresivna gotska graevina, sa dva visoka tornja. Nedaleko od nj e je pravoslavna crkva pod kupolom i sa jednim tornjem, izgraena u stilu prolog vijeka i opasana masivnom eljeznom visokom ogradom. Ipak, najvie nas je zanimala oblina damija. Damija i prostrano dvorite ograeni su visokim zidom. U dvoritu je velika fontana, koja slui za obredna pranja. Takve fontane postoje u svakoj turskoj bogomolji. Nekoliko stepenica odvode u atrij, predsoblje damije, ukraeno arenim ornamentima, cvijeem i stihovima iz Kur'ana. Oko damije nalazi se groblje (mezaristan). Na zidovima su prozori, otvori zatieni gvozdenom reetkom. Iznad svakog prozora su stihovi iz Kur'ana. Dah prolosti, divljine, pa i naputenosti mijeao se unutar dvorita u mezarju; Staro kamenje i divlje iblje i drvee. Tano se moe razaznati gdj e poiva mukarac, a gdje ena. Na mukom grobu postavljen je visok bijeli stub na ijem je vrhu isklesan turban. Vrh enskog mezara zavrava zaobljeno, ili u pic. Na ovakva groblja nailazili smo diljem bosne. Odravanje grobalja, vijenci i drugo cvijee nepoznati su obiaji muslimanima. Slina groblja moete vidjeti i na obroncima breuljaka. Mnoga ak nisu ni ograena. Nijedno stablo ne pravi hlad, nijedan cvijet, osim samonikli, ne ukraava ova poivalita. Ponekad smo znali ugledati jedan ili dva groba , onako same u divljini. Ni traga raznolikosti oblika grobova; nita slino sa naim obiajima ukopavanja mrtvih. Samo kameni stubovi, s turbanom ili bez. Kod obinog ovjeka, koji za ivot nije bio uglednik, fali ak i natpis. Natpisi esto poinu sa sahibul hajrat, to znai da je taj ovjek imao za ivota vanredne osobine. Poslije se navodi njegovo ime i godina kad je umro, ali po muslimanskom kalendaru. Neki muslimani obiavaju tokom vjerskih praznika ak zapaliti svijee. Sljedeeg dana u nedelju, krenuo sam na misu u katedralu. Unutranjost je bogato ukraena i to me iznenadilo, jer sam oekivao da e vanjska jednostavnost forme katedrale pratiti i njenu unutranjost. Prozori su u vidu staklenih umjetnikih slika (vitrai op.pr.). Trojica naih ma jstora (Seitz, otac i sin, i v. Rohden) izvanrednim su kompozicijama ukrasili zidove i plafon, a pod poploali arenim ploama. Kasnije sam posjetio gospodina nadbiskupa Stadlera, koji u veoma komplikovanim drutvenim prilikama, uspjeno obavlja svoju slu bu od 1881.godine. Poznavao sam ga odranije, kada je studirao u Rimu na Odsjeku germanistike. Ko bi rekao da emo se ba u dalekoj Bosni sresti. Biskupska palata, ako se tako moe nazvati trona i stara kua, iznutra izgleda apostolski, bez ilima na podu ili tapeta i slika na zidovima. Mnogo vie me je oduevila posjeta Sjemenitu, koje je bilo smjeteno na lijepoj lokaciji, nedaleko od biskupske palae. Sjemenite je vodio jezuit Clerus. Nadbiskup mi je potom pokazao i samostan asnih sestara, koji me ta koer prijatno iznenadio. Nije trebalo puno etati da bi se stiglo do Zemaljskog muzeja, koji sadri veoma vrijedne eksponate, pogotovo one koji svjedoe o prethistorijskom periodu. Tu se mogu vidjeti stare alatke, oruja, svakovrsni bakreni nakit, jantarn i predmeti itd. Sve je to pronaeno u nalazitu Glasinac. Izloci iz rimskog perioda su takoer raznovrsni;od zlatnog nakita, do skulptura i natpisa na kamenim grobovima. Meni je najinteresantniji bio monumentalni sarkofag, na kojem su bila uklesana prsa u mrlog i to na trougloj eonoj strani poklopca, a sve skupa, opasano je kamenim vijencem, kojeg pridravaju dva anela uz pomo dva delfina. Iako oblik i natpis ovog sarkofaga nedvojbeno upuuju da potie iz IV. Stoljea, ne mogu se oteti utisku da je ipak nekako kranski. Nema sumnje da je sjeme kranstva na nekim prostorima veoma brzo proklijalo.

Ovdje nisam vidio mnogo paganskih rimskih eksponata, jer su poplave vremena, iz vijeka u vijek, nosile u nepovrat sjeanja na ta vremena. Posebno uzbuujui je Odjel etnologije Zemaljskog muzeja. Tu ete vidjeti lutke u prirodnoj ljudskoj veliini, odjevene u raskone nonje, smjetene u tipine prostorije i situacije iz ivota. Nisu samo lutke i nonje iz razliitih krajeva fascinantne, nego i namjetaj i situac ije u koje su postavljene, a koje predstavljaju ivot, zanimanje, oruje, obiaje, nakit itd. U turskoj sobi oduevio me je bogato izrezbareni areni plafon, prenesen iz palate bogate muslimanske porodice. Skupocijeni ilimi prekrivaju pod, a na zidovima su gobleni i ukrasne drvene rezbarije. Pogled mi je privukao i jedan prelijepi niski stoli, po kojem su poredane brojne sitnice. Figure nam pokazuju tursku porodicu, u kojoj je enska soba zatvorena pred pogledom svakog stranca. Nova Vijenica sigurno e postati monumentalna graevina u arapskom stilu. Grubi radovi vidno napreduju i ve se ukazuju njeni obrisi. Poslije desetak godina ovdje vjerovatno vie nee biti muslimana, pa e ova zgrada u arapskom stilu, gdje e zasijedati gradska vlada, biti potpuno neprirodno zdanje. Zaista, zato u ovom novom vremenu upotrebljavati prevaziene forme? Ja bih razumio takav izbor da se radi o renoviranju Bazara ili Trnice, s obzirom da e se trgovaki obiaji zasigurno najdue zadrati. Danas Bazar predstavlja dugi n adsvoeni hodnik, potpuno zaputen, bez ijednog arhitektonskog ukrasa. Stari han i njegovo etverougaono dvorite takoer su ruinirani. Desno i lijevo na ulici su duani s razliitom robom. Prolaznik ak moe vidjeti kako se ti predmeti izrauju. Tu se sve i svata moe vidjeti i dobiti, staro i novo, domae i strano. Trgovac sa crvenim turbanom prekrienih nogu sjedi na podu duana, i dok pui i pije kahvu, sneno gleda prolaznike, vie kao da gleda kroz njih. Bakreni i kositreni bokali za vodu (ibrici op.p r.) elegantnog su oblika i decentnih rezbarija. Isto vai i za zemljane posude i ukrase na njima. Na profesor iz Berlina ve je prvog jutra kupio jedan prelijep ibrik, koji je, naalost, dok smo putovali kroz Bosnu uvijek bio prazan, ali koji e punu upotrebnu vrijednost dobiti kada ga se smjesti u profesorovu radnu sobu, namjetenu u starokranskom stilu. Drugi saputnik kupio je svojoj supruzi bogatu bosansku ensku nonju nema sumnje, ona e u nonji biti prava atrakcija na karnevalu u Rimu, kamo kane poi ove godine. Meu najljepe graevine ubrojao bih erijatsku kolu, smjetena na blagoj uzvisini iznad starog dijela grada, u kojoj se koluju budue muslimanske sudije. To je neka vrsta fakulteta. Pred te sudije ne postavljaju se previsoki zahtjevi ;glavno je da poznaju muslimansko porodino, brano i nasljedno pravo. Muslimanima je dato pravo da imaju vie ena, to je danas veoma rijedak sluaj. Razvod ne podlijee strogim pravilima, pa on vrlo jednostavno jednu enu moe zamijeniti drugom, a drugu treom itd. Meutim, u sluaju razvoda ena ima pravo dobiti svoj materijalni dio, a itava njena familija ima pravo nasljeivanja, to u praksi proizvodi ogromne komplikacije. S tim komplikacijama susreo se nadbiskup kada je namjeravao otkupiti zemljit e oko samostana asnih sestara, kako bi sprijeio da tu nikne fabrika. To zemljite imalo je preko dvije stotine suvlasnika, pa nadbiskupu nije preostalo nita drugo nego da dio po dio od njih otkupljuje to zemljite. Raskona graevina erijatske kole im a prelijep pogled na grad, a njena unutranjost nije manje fascinantna i raskona od njene spoljanosti. Sveanu dvoranu i pripadajuu damiju austrijski su umjetnici ukrasili sa najljepim ukusom i najrafiniranijim majstorstvom. I damija i kola izlaze u prekrasno dvorite sa fontanom, u stilu Alhambre. Potoada raspust i nema studenata, svi ilimi su podignuti sa damijskog poda, pa smo smjeli ui bez skidanja cipela. U sveanoj dvorani pokazali su nam stare primjerke runo pisanog Kur'ana i komentara, z a ta je posebno zainteresiran bio profesor iz Bea. Ova turska pravna kola ne posjeduje klasinu biblioteku. Damija ove kole bila je prva od tri koje smo posjetili. Unutranjost muslimanskih bogomolja potpuno je razliita od naih crkvi. Muslimani nema ju sveenstvo i oltar. U svakoj damiji ima naroito ukraeno udubljene koje pokazuje smjer u kojem se nalazi Meka, sveto mjesto svih muslimana. Jer u Meki je Ka'ba, crna kocka i crni kamen, graevina koju su izgradili Ibrahim i Ismail. Muhamed, njihov poslanik, je rekao da je to centar vjere i zato se svaki musliman prilikom molitve

okree ka Meki i Kabi, njihovom duhovnom sreditu. Pored tog udubljena poredane su po dvije ili etiri svjetiljke, a pred udubljenjem je prostrt ilim za molitvu na kojem imam klei i izgovarajui molitve dodiruje pod elom, a za njim isto ine svi vjernici. S desne strane je visoka propovjedaonica, s koje se petkom dri govor. Klupe u damiji ne postoje. Pod je zastrt starim i novim skupocijenim ilimima. Na njima se za imamom mole vjernici, okrenuti takoer u pravcu Meke. Oni stoje, naginju se u pasu, klee, dodiruju pod elom, pa opet ustaju... Ovo se na arapskom zove rakaa(rekjat op.pr.), a njihov broj je tano propisan za svaku molitvu zasebno. U jednoj od damija vidjeli s mo propovijedaonicu u obliku zdjele, koja kao da pored zida lebdi u zraku. Do nje su vodile jedne skoro neprimjetne stepenice. Unutranjost zdjeli bili su poredani jastuci, na kojima je prekrienih nogu sjedio imam i drao govor. Svi koji ulaze u damiju m oraju skinuti cipele ili preko njih navui posebnu obuu za te prilike. Krani bi trebali uiti od muslimana kada su u pitanju njihova potpuna predanost, strahopotovanje i pobonost koju osjeaju prema vjeri i damiji. Slike i kipovi ne postoje u damij ama. Na zidovima moete vidjeti stihove Kur'ana, ukraene krasopisom, slikama biljki ili ornamentima. Na zidu damije u erijatskoj koli vidjeli smo zlatopis na plavoj podlozi, koji nam je na beki kolega ovako preveo: Slava (ovdje umjesto slava treba da pie hvala op.pr.) Allahu, Milostivom, Svemilosnom Vladaru Dana sudnjega... Tako poinje El Fatiha, prva sura Kur'ana, koja otvara Knjigu. U etiri velika medaljona bila su napisana imena pravednih halifa, uz dodatak blagoslov Boiji s njima. U veim damijama vise veliki lusteri, a u manjim svjetiljke oko udubljenja u zidu, koji pokazuje smjer Meke, moraju biti dovoljne. Unutar Begove damije, koja vai za najljepu na Balkanskom poluostrvu, iznad damijskih vrata postavljena je galerija. Upita li smo vodia muslimana je li to prostor za ene. Odgovorio nam je da se u damiji ne smiju mijeati mukarci i ene, te su stoga prostori za molitvu odvojeni pregradama. Osim toga, ene imaju zaseban ulaz u damiju. to se galerije tie, rekao nam je vodi , ona zaista slui kao prostor za ene, ali samo tokom velikih praznika, kada njihov prostor za molitvu bude pun. Ovdje u Begovoj damiji uva se jedna neprocjenjiva relikvija: ilim koji je pokrivao Muhamedov grob. Turski sultan ga je poslao ovamo toko m posljednjeg rata 1877.godine, elei na taj nain uvrstiti i bodriti muslimansku vojsku ovdje, na krajnjem zapadu Turske imperije. Tridesetodnevni post u mjesecu Ramazanu Turci doivljavaju sa krajnom pobonou i strahopotovanjem. Saznali smo da musli man posti od dva sata poslije ponoi do zalaska sunca, odriui se hrane, pia, a ak i puenja. Tek kad topovski pucanj oznai da je sunce zalo, mogu prekinuti post. Ramazanske noi stoga su posveene ovosvjetskim uicima. Nakon to se uje topovski pucanj, upale svjetiljke na munari, a glas mujezina potvrdi da je nastupio akam, nastane opa strka, gdje svi ure hranom povratiti snagu, a posebno su nestrpljivi da osjete miris duhana. Nakon iftara obavlja se veernja molitva. Ostatak noi proe u vesel ju i druenju. Muslimani kreu u posjete. Na ulicama poure ene pod velovima u pratnji sluga koje nose lampione. Mukarci se skupe po kafanama i do kasno se drue uz duhan, kahvu i razgovor. Ulice oive kao da je praznik. Momci obuku najljepu odjeu i po put leptirova krue sokacima. Bubnjari i frulai dodatno doprinose takvoj atmosferi. Munare sveano sijaju okiene raznobojnim svjetiljkama, pa itav grad bljeti poput zvjezdanog neba. Veselje traje do kasnih sati. Zbog toga musliman dugo spava, kako bi s kratio vrijeme posta. Jer ovaj post je teak posta ne smije progutati ni svoju pljuvaku. Ramazanski propis se doslovce ovako shvata. JO UTISAKA U nedelju je padao praznik Spasovo. Njega slave pravoslavci, koji jo uvijek raunaju vrijeme po Julijanskom kalendaru. Tog je dana u grad pohrlilo brojno srpsko stanovnitvo, kako bi prisustvovali misi u svojoj crkvi. Duhovni ivot ovih ljudi na selima veoma je siromaan, jer tamo

nema ni za lijeka crkvi ili makar kapelica. Oni popa vide samo u posebnim p ovodima, kao to je to sada sluaj. A o vjeronauci nema ni govora. Taj zadatak pada na roditelje. Oni djeci moraju predoiti osnovne postulate vjere i tradicije. Praznicima pravoslavci naprosto jure u grad. Osim toga to je prilika za njihove djevojke da se urede, kite zlatom i srebrom i oblae haljine protkane zlatovezom, kako bi u mnotvu momaka pokuale nai dobrog mua. Odjea Srpkinja veoma je ivopisna u svojim jarko crvenim i snjeno bijelim bojama. Na uima, oko vrata i na prsima djevojke zvee svoj im mirazom. Zlatarsko umijee u Bosni je veoma cijenjeno. Oni proizvode neobine, specifine i veoma lijepe komade nakita. Pravoslavna crkva mala je da primi masu vjernika koji ovdje stiu praznicima. Oni koji ne nau mjesto u unutranjosti crkve prate mis u iz dvorita ili ak sa ulice. elio sam u miru razgledati ovu crkvu, pa sam tamo otiao poslije podne. Crkvenjak mi je ljubazno otvorio. Unutranjost crkve bila je zaputena. Na zidovima je bilo mnogo slika u bizantskom stilu, a ispred njih bili su postavljeni svijenjaci. Jedan ovakav zid sa slikama odvajao je crkvenu lau (prostor za vjernike op.pr.) od izdignutog mjesta predvienog za crkveni hor. Meu mnogobrojnim slikama raspoznali smo i nekoliko veoma starih i vrijednih slika Isusa i Djevice Marije, uokvirene bogatim srebrenim okvirima. Meutim na njima se mogu vidjeti samo lica, ruke i noge. Vidjeli smo i stari oltar prekriven izvezenim i skupim baldahinom. Na njemu je bilo nekoliko vrijednih relikvija i kutija za svetu priest. Raskone odore, izve zene bogato i kitnjasto, bile su odloene u pomonoj prostoriji. Tu je i srebreni pehar pored velike pletice za hostiju, takoer srebrom proarane, kao i srebreni no kojim se ree sveti hljeb. Priest se obavlja srebrnom kaikom, na nain da vjernici stan u u red ispred oltara, gdje glavni sveanik obavlja ovaj ritual. Sveti hljeb je neka vrsta pogae tri prsta debela i veliine dlana, na kojem je na pet mjesta urezan krst. On se ree srebrenim noem i prije obreda stavljanja u usta vjernika blagosilja svetom vodicom. U gornjim odajama nalazi se sakristija. Tu se uvaju stari zapisi Svete knjige, sveana odora dar carice Mrije Terezije, stare slike, kalee itd. Austrijska vlast otvorila je u Sarajevu dvije kole, koje su se brzo razvile u prave centre obrazovanja zanatstva. Jedna kola je za tkanje ilima, a druga za metalska zanimanja i filigranstvo, gdje se ui umijee pravljenja predmeta od raznih materijala: srebra, eljeza, bakra, drveta...Obje industrijske grane obiljeje su Bosne od pamtivijeka, ali su u posljednje vrijeme, prije otvaranja ovih kola, poele padati u zaborav zbog politikih prilika u zemlji. Nova vlast shvatila je kakav bi to bio gubitak i zato je podrala otvaranje ovih kola, gdje najbolji majstori svoje znanje i umijee prenose na mlade narataje. kola metalskih zanimanja je internatskog tipa; tu borave aci ve od svoje desete godine, uz obezbijeen stan i hranu. Pored zanatstva, ovdje ih poduavaju vjeronauci i drugom elementarnom obrazovanju. Sa pedeset uenika radi pet majstora i deset majstorskih pomonika. Vidjeli smo radove uenika koji su ovdje tek tri mjeseca. Bili smo zadivljeni i zaueni besprijekornou tih predmeta. Sve je izraeno po elegantnim i ukusnim uzorcima. Vodi nas je nauio kako da na njihovom jeziku kaemo pozdrav: Zbogom!. Oni su odgovorili mahanjem uz glasno: Maallah! (Allah ini ta hoe op.pr.). Za dalje obrazovanje djeaka i mladia postoje brojne ustanove, koje su dobro iskoritene i od krana i od muslimana. Na viim muslimanskim kolama, medresama, pored arapskog i turskog jezika, koji su bitni za vjerske obrede, jo se izuavaju njemaki, francuski i persijski jezik. Grki i latinski nisu predvieni nastavnim planom. Nakom to uspjeno maturiraju, imaju pravo posjetiti jedan austrijski univerzi tet. Treba meutim, napomenuti, da se prilikom mature u medresama, akcenat stavlja na arapski, a ne na druge jezike. U ateljeu, radionici, za tkanje ilima, samo su djevojke. One rade po starim domaim uzorcima. Proizvodi obiju kola imaju iroku klijentel u kupaca. Ne smijem propustiti naglasiti vrijednost umijea vezenja na tofovima i drugim tkaninama. To se uglavnom proizvodi u domaoj radinosti. Na ulici su sve muslimanske ene pod velom. Ipak razliku izmeu siromanih i bogatih nije teko uoiti; sir omane nose jednostavne bijele velove, a kod bogatih su oni izvezeni raskonim, kitnjastim vezovima.

Gospodin baron v. Mollinary pokazao nam je privatnu zbirku takvih radova. Bili smo potpuno oduevljeni ljepotom tih vezenih oblika, izraenih arenim svile nim i zlatnim nitima. Ba kao to Indijke imaju dugu tradiciju izrade skupocijenih alova, i ove haremske ene pokazuju izuzetan talenat, smisao i vjetinu za izradu ovih predmeta, koji su prava umjetnika djela. Mustre su veoma neobine, nastale pod jasnim orijentalnim utjecajem. Nama su one potpuno nepoznate, te zato jo vie zanimljive. Ova umjetnost prenosi se ve vijekovima s koljena na koljeno. U ova dva dana boravka u Sarajevu, u pratnji i uz pomo naeg obrazovanog i ljubaznog vodia, uspjeli smo posjetiti sve najvanije znamenitosti grada. Za kraj smo ostavili posjetu toplicama na Ilidi, nedaleko od grada. Jo Rimljani su poznavali ove vrele sumporne izvore. Da je tako dokazuju rimski mozaici i alatke, koji su nedavno iskopani u blizini novog kupal ita. Ostaci ograda takoer svjedoe da je jo u treem stoljeu ovdje postojalo kupalite sa ureenim perivojima. I za vrijeme turske vladavine ovo kupalite, smjeteno nedaleko od grada, bilo je veoma posjeeno. Postrojenja neophodna za eksploataciju izv ora bila su veoma primitivna, to se promijenilo s dolaskom Austrijanaca, koji su dodatno kopali u zemlji, te je danas vodena snaga izvora utrostruena. Ova voda, koja nevjerovatnom snagom kulja iz zemlje, ima temperaturu od 56 stepeni. Oko izvora nikao je itav kompleks smjetajnih zgrada i prostora za zabavu gostiju, okruen prelijepim parkom, u ijim vodama plove labudovi. Zooloki vrt je utemeljen i jo uvijek je u fazi nastajanja. Prvi je postavljen veliki kafez u kojem su tri medvjeda, ulovljena na ok olnim planinama. Naknada za gubitak slobode u vidu je hljeba, voa i kolaa, koje od gostiju i njihove djece dobijaju u ogromnim koliinama. Zaslugom barona v. Mollinaryja, imali smo ast posjetiti groficu Kallay, suprugu austrijskog ministra finansija. Oni uvijek ljeto provode u banji na Ilidi. Oni su nas uveli u sami vrh ovdanje elite, koja takoer ima naviku ljetovati na Ilidi. Njihov ugled, poloaj i novac dar su odozgo, meutim ljubaznost i ljubav vrijednosti su koje se ne ue i ne dobijaju tek tako . Uavi u te krugove nisam se mogao oteti utisku da je sve to pod nekakvom maskom. Ovdje ena mora biti poput mirisne rue, koja svoje enske dunosti obavlja pod daleko stroijim mjerilima nego obine ene. Ona mora odgajati djecu i pripremiti ih da bu du obrazovani i kulturni budui lanovi te elite. Takoer mora biti vjerna saputnica svome muu, njegova desna ruka. Dakako, malo njih uspije sasvim udovoljiti ovim visokim zahtjevima. Ilida je smjetena u plodnoj dolini u podnoju planine Igman. Tu je vr elo rijeke Bosne, po kojoj je drava dobila ime, vodene ile kucavice koja se uliva u Savu, a sa njom u Dunav i Crno more. Petnaestak minuta etnje od kupalita nali smo Poljoprivrednu kolu, koju je takoer ustanovila austrijska vlada. Bili smo zadivljen i uspjehom i obimom uzgoja peradi. U dugakim talama stajale su desetine smee -bijelih krava iste pasmine. Sve je bilo savreno rijeeno; odaje za jelo i spavanje, uionice, metode rada i uenja itd. Samo jedno je nedostajalo; nismo nali nikakav kransk i znak, premda meu uenicima nije bilo nijednog muslimana. Kada smo o tome upitali, odgovoreno nam je da je religija individualna mladim momcima? Ve sam ranije izrazio svoje nezadovoljstvo stanjem u Bosni u pogledu rairenosti religije. Moe li se ona re generirati poslije vijekova potiskivanja? Hoe li se zdravi seljaki stale moi izgraditi bez ivog kranstva u porodici. Severinus i Bonifatius drugaije su Barbare vodili ka civilizaciji. Od Ilide vodi duga aleja prema Vrelu Bosne, uz koju cijelom du inom tee potok. Odnedavno je na Vrelu Bosne zapoelo uzgajanje riba. Sa zadovoljstvom smo posmatrali kako se stotine riba prakaju u bazenu. Te male ivotinje ovdje imaju svoje neprijatelje: ptice i zmije. uvar nam je pokazao staklenku; u njoj je uhvaen a zmija, u smrtnoj agoniji, skupa sa otrovom na dno staklenke ispljunula i pojedenu ribicu. Obje sada nepomino lee u staklenki, u ruci uvara.

HEINRICH RENNER, DUR CH BOSNIEN UND HERCE GOWINA KREUZ UND QUE R, WIENBERLIN 1896. Bosnom i Hercegovinom uzdu i poprijeko. Sa tristo pedeset i pet ilustracija po slikama W. L. Arndta, E. Arndt-eplina i dr. te po fotografskim snimcima. S geografskom kartom. SARAJEVO Alem meu smaragdima! Tako se iz zelene ravnice uzdie Sarajevo ka ze lenim brdima! Teko je nai ljepi poloaj, nego to ga ima bosanski glavni grad. Sa svih je strana zatien; sa sjevera ga tite Hum i Grdonj, sa istoka Mali Orlovac i Hrastova Glava, sa juga Kapa, Dragoljac i Debelo Brdo. Iza tih glavica uzdie se plani nski div Trebevi i skoro zatvara Sarajevo, tako da je nekako prema jugoistoku, u turske zemlje, ostao putniku samo uski jahai put, koji se je u vratolomnoj visini vijugao ivicama Trebevia, a sa jedne strane mu je bila granica Miljacka, kojoj se korito t u strmo obruava. To se je vremenom tako izmijenilo, da su se kue i u ravnici na zapad proirile, ali nigdje dalje, nego to direktno s njim granie brda te ih zatiuju. Danas je to sasvim drugaije. Kada izie iz kolodvora, mislio bi, da si u modernom gradu, koji se tek izgrauje, i slabo te ta podsjea na Istok. Kolodvor bosanske eljeznice daleko je izvan grada. Tamo su jo prije nekoliko godina bile livade i polja, i uz cestu su bili samo ponegdje kafedije ili ono nekoliko seljakih kua u ljivici ma pofalikim. Danas se je ovdje uveliko razvio pokret na zapad. Prije svega ima prilike da se vozi. Elektrina eljeznica vozi te u sredite grada u Ferhadiju -ulicu; mnotvo pristalih evropskih fijakera oekuje putnike, omnibusi iz vie hotela dolaze p o goste. Prije je samo ponekad iz Broda doputovao stranac putnik kolima s austrijskom potom, to se je svake nedjelje dovozila, ili su dolazile Muslimanke u arabama, kako su to bile obine, s pretpotopnim drvenim tokovima. Osim toga su dolazili stranci na konjima i pjeice. Jedan jedini hotel, koji je barem donekle odgovarao zapadnjakim pojmovima, drao je neki Grk. Taj je hotel bio ondje, gdje je danas ogromni Hotel Europa u ulici Franje Josipa. Dalje je bilo jo samo turskih hanova, koji nisu bili ni najudobniji ni najii. Na tale uz hanove vie se je pazilo, nego gdje e se smjestiti ovjek, i samo u Tali - hanu u Bezistanu, koga danas nema, jer je izgorio, i u Makedonskom hanu bilo je zasebnih numerisanih soba za goste. Drugdje bi se svi s kupa razmjestili na minderlucima (drvene klupe, pokritvene ilimom ili pokrivaem, koji idu uz tri zida u sobi. Tko je elio da ima posteljine, morao ju je ponijeti sa sobom, kako to jo danas biva u mnogim krajevima na istoku i u najzabaenijim mjestima u Bosni i Hercegovini. Danas se tu putnik isto tako prijatno smjeta kao u ma kojem europskom glavnom gradu; Hotel Europa (prvoga reda), Car austrijski, Austrija, Radecki i druge manje gostionice udovoljavaju svakom zahtjevu i potrebi svakoga stal ea. A piva i hrane ne treba vie da trai u kuhinjama, to se otvaraju na ulicu, ve u dobrim gostionicama i pivnicama. Kad izie iz kolodvora bosanske eljeznice, ostaje isprva sve u evropskom kraju, uvijek na desnoj obali Miljacke. Miljacka prolazi k roz cijeli grad i premouje je u gradskom podruju sedam mostova, neki kameniti, neki eljezni. Prolazimo uz vojniki tabor u barakama, koji opsee 32 hektara, a lijepo je zasaen drveem i vrtovima, onda desno uz pristalu tvornicu duhana i zgrade za nje zinu upravu, velike radionice i skladita. Tu je zaposleno mnotvo domaih djevojaka. Tvornica se moe uz dozvolu posjetiti.. Neto dalje stoji zgrada uprave bosanske eljeznice u lijepom vrtu, nasuprot nje lijevo vojnika bolnica i iza u podnoju Gorice taborska bolnica. Ovo je ve bojno polje i gdje tu danas stoji nekoliko malih kafana i gostionica, tamo je 19. augusta bila najea ulina borba. Mostom prelazimo potok Koevo, koji ovdje presjeca ulicu, i za as

smo na idilinu mjestu pod golemim lipama. Dopola zakrivena lipama i uz ubor -potok uzdie se ovdje Ali-paina damija. Tu je bilo krvave borbe. I sve udnija biva slika. Na staroj musali uzdie se palaa Zemaljske vlade, sagraena u otmjenom stilu renaissance, a uz nju jo jedna nova velika zvani na zgrada sa zemaljskom tamparijom. Njima nasuprot, uz strmu okosinu, iri se gradsko etalite. To je bilo negda prostrano muslimansko groblje. Grobno je kamenje i danas jo skriveno pod bujnim zelenilom i u bunovima. Tek kad dalje prodre u grad, p revladava opet istok. Tu stoje uz europske kue muslimanske graevine, usred slikovita ali zanemarena muslimanskog groblja damija, a izmed zidova pomalja se iz jedne bae sirotite za bosanske djevojke, kojim upravlja engleska filantropka Miss Irby. To j e sirotite jo iz osmanskih vremena. Ali, ako baci pogled na ulicu, vidjee pravu istonjaku mjeavinu narodnosti i nonji. U tom je Sarajevo sauvalo znaaj istonog grada. Jo i danas sve je tu vie tursko nego li u Sofiji i Plovdivu; jo uvijek se via najvie domaa nonja; turban i fes jo su najjai, a fereda i jamak na muslimankama svuda se zapaaju na ulicama, makar da evropska enska nonja neprestano napreduje. Evropska enska nonja se veoma proirila. Bosanske ene boljih stalea, i prav oslavne i katolkinje, zabacuju poneke ak i fes, koji im onako kokotetno stoji na tamnoj kosi, pa stavljaju na glavu prave rugobe od eira, pod kojima njihova posebna ljepota sasvim nestaje. Samo Musliman vjerno uva nonju svojih oeva, a i panske Jevre jke mogu da se ponose ovom lijepom konzervativnou. Na kraju emalue, kojom smo do sada ili, skreemo desno u ulicu Franje Josipa, dananji glavni prometni put stanovnitva iz Monarhije. Ovdje viamo najprije lijepu oficirsku kasinu, u kojoj se zimi prireuju koncerti, igranke i druge drutvene zabave. Lijepa baa, koja se prostire sve do Miljacke, ljeti je uz vojniku glazbu prijatno sastajalite otmenog svijeta. Odmah uz kasinu stoji impozantna zgrada velike gimnazije i uiteljske kole, sjajnih svjed oka nove kulturne ere. U blizini uzdie se s lijeve strane masivna graevina s kupolama, istono -pravoslavna crkva, koja je po svemu slabo zanimljiva. Ako Rudolfovom ulicom skrenemo ulijevo, za nekoliko smo koraka pred katolikom stolnom crkvom, ogromno m kamenitom graevinom u romansko -gotskom stilu. Dva visoka tornja suavaju se kao piramide, a na oba stranja oratorijima stoje na uglovima tornjii. Crkva ima tri lae, a svetite ide u osam uglova. Te tri lae dijele jednu od druge po etiri presvoena otvora, koji stoje na stubovima. Katedrala je posveena godine 1889. Stara katolika crkva bila je za osmanskih vremena u nekom dvoritu u takozvanom Latinluku, katolikom kraju, odmah uz Miljacku. Okruena je bila zidom i nita nije spolja odavalo, ta je ta zgrada, a crkvica je bila niska i sasvim tijesna. Za stranog poara godine 1879. pade i to katoliko svetite u prah. Onda se je sagradila mala crkva uz takozvani novi Konak, gdje ivi zemaljski poglavar, tamo gdje je do tada stajao stari Konak. Ta crkva i danas jo slui. Lijevo od stolne crkve prostrana je zgrada penzionog fonda bosanskohercegovakih zemaljskih inovnika, a u njoj pota i Zemaljski muzej. Muzej je za strance uvijek otvoren, a za domae tri puta sedmino. Za muslimanske ene od reen je poseban dan za posjetu. Taj je muzej nikao iz sasvim sitnog zaetka, iz privatnog muzejskoga drutva, to ga je osnovao dr. Makanec na poticaj zajednikog dravnog ministra finansija Kllaya. Danas je muzej jedna od prvih znamenitosti i strani ue njaci, to su se godine 1894. u Sarajevu okupili na arheoloki sastanak, potvrdili su to na svim jezicima. Osmanska vladavina u Bosni je bila takva, da je ta zemlja, ma da su nad njom za hiljadu godina prohujali nebrojeni narodi sa svojim kulturama, opet sve do najnovijeg vremena ostala djevianski nedirnutom. Kada bi Allah htio, da se vadi blago iz zemlje, metnuo bi ga na povrinu, kae Osmanlija i zato se je sve donedavo rudarstvo u Osmanskom carstvu veoma teko doputalo.

Muslimanu uope nije ni na kr aj pameti, da kopa zemlju i trai starine, osim da misli o kakvom zakopanom blagu. Jedino to su u Egiptu Arapi i Felasi na svoju ruku poeli kopati. Bosanska zemlja je zato neiscrpna riznica za nalaze iz svakog doba. Neemo se sada baviti neolitskim iskopinama u Butmiru i Soukbunaru ili iskopinama u Jezerinama i.t.d. niti onim jedinstvenim u cijelom svijetu nalazima na groblju planinskog polja glasinakog, gdje ima da se otvore jo hiljade i hiljade pretpovjesnih grobova. Ueni svijet je mnogo o tom pisao i na tota mi emo se jo za naeg pripovijedanja opirnije osvrnuti. Istina je svakako, da e u Bosnu jo mnogo godina hodoastiti svi arheolozi. A ta se je otkrilo, jo je samo neznatan dio od svega, to se tu nalazi. Gdje god dirne, zanimljivo je, pod svakom grudom nalazi nov kulturni sloj, moglo bi se rei o neprestanim udnim nalazima, to se ovdje deavaju. O cijelom tom blagu u Zemaljskom muzeju e se opirno informirati. Nekada se je muzej sastojao iz etiri sobe, danas ima ve deset p uta toliko, pa e se valjda uskoro ve sagraditi zasebna zgrada za muzej. Imaju u njemu dva odjela: arheoloko -historijski iprirodnoslovni. Arheoloko -historijski dio se dijeli u pretpovjesnu, rimsku, srednjovjekovnu zbirku, onda zbirku novca, mangura i peata, te etnografsku zbirku. Prirodnoslovni dio ima antropoloku, zooloke, botanike i mineraloko -geoloke zbirke. Iz istog bronanog doba vani su posebno nalazi iz ramske doline, iz Tenja, Maglaja i.t.d., onda iz hallstadtskog perioda, hiljade nala za iz gromila na Glasincu, te nalazi iz la -tne-doba i.t.d. Zbirka rimskih starina zaostaje dodue brojem za pretpovjesnom zbirkom, ali opet pregledno prikazuje kulturne prilike u sadanjoj Bosni za vrijeme rimskog gospodstva, kada je Bosna bila jednom od glavnih veza zapada s donjim dunavskim krajevima i sa Zlatnim rogom. Rimske je ceste u Bosni opisao graevni savjetnik Filip Ballif u opirnom djelu po svom sopstvenom izuavanju i istraivanju. (Rimske ceste u Bosni i Hercegovini od Filipa Ballifa, bos. -herc. Graevinskoga savjetnika, Be, K. Gerold, u njemakom jeziku.) Zbirka novaca daje muzeju posebnu vrijednost. Osim jednog osmanskog novca, to se je u XVII stoljeu za nudu iskovao u Sarajevu, i onih novaca, to su se kovali za bosanskih banova i kr aljeva, u Bosni su se od pamtivijeka sluili tuim novcem. Ali, uz veoma rijetke bosanske i druge junoslavenske novce nalaze se takoer i vanredno vrijedni novci Dubrovake republike, a kod Krupe se je nalo kartaginskih novaca, koji imaju znatnu numizmatiku vrijednost. Uz zooloke, botanike i geoloke zbirke mislimo da je najvrednija etnografska zbirka, koja vjerno prikazuje u figurama ovjeije veliine narodni ivot ne samo u Bosni i Hercegovini, ve i u drugim balkanskim zemljama, a dalje i osebujne stanove tamonjeg svijeta. Teko je u ovakvoj slici predoiti bogatstvo toga muzeja; morao bi se za to prepisati sav katalog, a i taj ne bi ve sutradan bio potpun, jer nije da se iz dana u dan, ve na sat se mnoi blago, to ga bosanska zemlja daje Saraj evu. Muzej je sam vrijedan, da se radi njega ovamo doe. Ali, sabiranje u zemlji, gdje je blago skoro bi rekli razasuto po zemlji, ne bi jo bilo tako udnovato. udno je nasuprot, da se u toj nekadanjoj osmanskoj pokrajini, koja je etiri stoljea b ila zatvorena za evropsku kulturu, izdaje znanstveni asopis, koji se mirne due moe usporediti s takvim izdanjima u najnaprednijim zemljama. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini izdaje se od godine 1888. i donosi bogatu znanstvenu grau s iz vrsnim slikama. Naunicima, koji ne znaju zemaljski jezik, prikazana je ta graa i na njemakom jeziku, na kojem su se do sada izdale etiri sveske. Tim izdanjem upravlja a ujedno je i upravnik Zemaljskog muzeja dvorski savjetnik Kosta Hrmann, koji je tak oer poasni lan antropolokog drutva u Berlinu i mnogih drugih naunih drutava u Njemakoj i Rusiji, kustosi su dr. iro Truhelka, Otmar Reiser, Viktor Apfelbeck i dr. Karlo Patsch. Kako e se svaki stranac upoznati s upravnikom muzeja, moram da ga odm ah ovdje predstavim Hrmann, providnost arheolokog sastanka, kako ga je nazvao profesor Virchow, djeluje u Bosni jo od okupacije. Kao vrstan poznavalac jezika i bosanskih prilika, pun ljubavi prema zemlji i narodu, Hrmann je u svim granama uprave odli no sluio. Uz to je neprestano radio na knjievnom polju, a danas mu je rad uglavnom literaran i znanstven.

Njegov opseni rad kod Glasnika zemaljskoga muzeja samo spominjemo, pa upozoravamo na jedno njegovo djelo, koje je pravi knjievni biser. To su Narodne pjesme muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hrmann. Narodna je pjesma bila jedino, ime je Bosanac davao dui oduka u posljednjim stoljeima osmanske vladavine. U tim se pjesmama javlja dodue epska opirnost narodnih pjesama, al i se opet znatno razlikuju od drugih narodnih pjesama. Iz njih die ljubav za slobodu i elja za slobodom, iz njih ori bojni pokli i pobjednika slava. A opet su kao ono umsko cvijee, to cvjeta u mranim umama i gudurama njihove krasne domovine. Ko hoe da ih se namirie, mora ih traiti, mora da zna one teko prohodne puteve i staze, koje vode blagu narodnih pjesama. Taj put k srcu muslimanskog svijeta znao je i zna i danas Hrmann, a uz njega i njegova supruga Olga poduava mnotvo muslimanskih djev ojica u svim vanim predmetima, da se tako i muslimanke primaknu vioj kulturi. Dosadanji je uspjeh veoma povoljan, a djevojice oboavaju tu ljubaznu i prosvijetljenu gospou, koja je pravi ideal domaice. Tako u Bosni obrazovan inovnik djeluje sa sv ojom suprugom kao prosvjetitelj i Austro Ugarska moe da se u svom kolonijalnom radu ponosi uspjehom, to ga nigdje drugdje nema, gdje se je zaposjela tua zemlja. Ali, i na pravom urnalistikom polju radi Kosta Hrmann. On upravlja velikim ilustrovanim beletristikim listom Nadom, to izlazi od poetka godine 1895. po ugledu na lajpcike Illustrirte Zeitung. Ima dodue i u Hrvatskoj i u Srbiji porodinih listova, koji se veoma pristalo izdavaju, ali nikada jo nije bilo lista, koji bi se bavio jedino prilikama slavenskih zemalja na jugu. Osnivanjem Nade, koja se izdaje latinicom i irilicom, to se je sjajno postiglo. Nada je danas sastajalite za hrvatske i srpske pisce, koji se tek ovdje mogu istaknuti. Primjerne su ilustracije, kod kojih mnogo s arauju meu drugima i Nijemci braa W. Leo Arndt i Ewald Arndt-eplin. I takav je list pokrenula bosanska vlada, ona vlada, koju su u delegacijama Mladoesi esto veoma estoko i nepravedno napadali. Ali, nije dosta, da Bosnom proe letimice za nekoliko dana; treba da si tu zemlju znao iz ranijih vremena, da si tamo ivio i opet onamo dolazio, pa da razabere napredak, to se na sve strane vidi. Onda e istom moi pravedno suditi o ogromnom reformatorskom djelovanju ministra Kllaya i njegovih saradnika. Uope je veoma zanimljivo, da bacimo pogled na knjievni i novinski razvitak u Bosni. Prva tamparija nastala je u Sarajevu 1866. godine, a bila je privatna. Malo iza toga otkupila je tadanja osmanska vlada i pretvorila u vilajetsku tampariju. Iste te godine zapoela je vlada izdavati slubeni list Bosnu na turskom i zemaljskom jeziku i izdavala ga je sve do okupacije jednom sedmino. Godine 1866. izie u Sarajevu i nezavisni politiki nedjeljni list pod urednitvom ugarskoga podanika Soprona. Bosanski Vjesnik, ali se je odrao jedva godinu dana. Godine 1869. odlui air efendija da izdaje slubeni politiki list Gjulseni Saraj (Sarajevski Cvjetnik). U tom se je listu podjednako pisalo turski i hrvatski, ali godine 1872. umre mu izdava i list p restane. Od drugih knjievnih proizvoda iz osmanskog perioda vrijedno je spomenuti samo nekoliko turskih salnama (kalendara), onda nekoliko irilinih bukvara, nekoliko malih zbirki narodnih pjesama i jednu hrvatsko tursku gramatiku. Kada je austro -ugarska monarhija preuzela upravu Bosne i Hercegovine, morao se je osnovati novi slubeni list. Tako postadoe Bosansko -Hercegovake Novine, koje su se dvaput sedmino izdavale latinicom, a od godine 1879. i s irilikim tekstom. Godine 1881. promijenile su im e i nazvale se Sarajevskim Listom koji se i danas izdaje latinicom i irilicom. Jo 1878. godine osnovan je i list na njemakom jeziku, Bosnische Correspondenz, koji se uglavnom namjenjivao novinama, a izdavali su ga H. Renner i J. Luke. Isprva se je autografirao, onda tampao, te je izlazio skoro godinu dana i trebao je da se pretvori u njemaki dnevnik. Ali, samo se je izdao jedan broj lista Okkupation, jer za takvo poduzee nisu jo onda prilike bile dovoljno ustaljene.

Tek 1. januara 1884. osnov ao je dr. Makanec list na njemakom jeziku, Bosnische Post, koji se izdavao isprva jednom, onda dvaput nedjeljno, a od maja 1896. izlazi dnevno, pa ima i hrvatsko izdanje. Bosnische Post stalno je izvrsno ureivala i spisateljica Milena Mrazovi, kojoj je doao list u ruke iza dr. Makanca, vjeto se je postarala, da i tekst i listak budu zanimljivi. Sada je vlasnik lista Ivan K. Schmarda. Godine 1883. probudio se je novinski ivot u Hercegovini. U Mostaru se pojavi lokalni list na hrvatskom jeziku, Bosiljak, koji je promijenio ime u Novi hercegovaki bosiljak i naposljetku u Glas Hercegovca. U aprilu 1885. zapoeo se je u Sarajevu izdavati irilicom politiki nedjeljni list Prosvjeta pod urednitvom nekog uitelja. List je imao zadatak, da njegu je interese pravoslavnog ivlja, meutim ve godine 1888. prestao je izlaziti. Natjecanje na polju misaonog rada potakne neke muslimanske odlinike, da osnuju godine 1884. politiki list na turskom jeziku i pismu. Izlazio je taj list s nazivom Vatan (Ota dbina) kao sedmini list, a kasnije se nazvao Rehber. U zatitu posebnih interesa bosanskih muslimana izlazi od godine 1891. politiki nedjeljni list Bonjak, koji se tampa latinicom. Uz prijanje prilike i nestaicu tamparija slabo se je knjievno st u Bosni razvila, ali opet je bilo pojedinaca, koji imaju velikih zasluga na knjievnom polju. Iza fra Andrije Kaia -Mioia, porijeklom Hercegovca, iji je Razgovor ugledni naroda slovinskoga biser u knjievnom blagu Slavena na jugu, izdao je u Zagrebu fra Juki pod pseudonimom Slavoljub Bonjak povjesnicu Bosne (1851.) i zbirku pripovjedaka iz bosanskog narodnog ivota (1858.). Za njim dolazi pjesnik, i danas u ivotu, fra Grgo Marti, koji se je svojim epskim pjesmama, posebno Osvetnicima, uveliko proslavio. Posebna pojava od veoma rijetke vanosti dolazi u to doba, naime da je stanovnitvo Bosne i Hercegovine, kako je kroz stoljea bilo odijeljeno od svijeta, sauvalo jezik u neoskrvnjenoj istoi i sauvalo veoma bogato narodno pjesnitvo, koje je kasnije, kada se je poboljao saobraaj sa srodnim zemljama, bilo osnovnom graom dvjema knjievnostima, hrvatskoj i srpskoj. * Vuk Stefanovi-Karadi, Vuk Vrevi, Petranovi, uro Danii, Ljudevit Gaj uz mnoge druge poznavaoce jezika i zbirke narod nih pjesama iznesoe upravo iz Bosne i Hercegovine neizmjerno blago na svjetlo i tim se je narodnim blagom i dalo dananje oblije jeziku, kojim se slui i hrvatska i srpska knjievnost. Vei knjievni pokret nastao je u Bosni i Hercegovini tek 1882. godin e. Ta je godina za okupirane zemlje veoma vana, jer su od onda brzo nastajale tamparije i knjiare. Najprije se je osnovalo nekoliko crkvenih listova, onda beletristiki list Bosanska vila, te Glasnik zemaljskog muzeja, iju smo znanstvenu vrijednost ve prije istakli. Jedno za drugim izdavala su se znanstvena i popularna djela, da ni ne spominjemo mnogo uevnih knjiga, to trebaju za kole, niti istono -pravoslavnih crkvenih knjiga. Od tada se je stao izdavati beletristiki list Nada, o kojem smo ve govorili, nastao je u knjievnom ivotu u Bosni bujan ivot. Muslimani su naveliko poeli uestvovati; imena kao to: Mehmed beg Kapetanovi, Osman Mazhar paa engi, Safvet Mirza beg Baagi, Riza beg Kapetanovi, Osman Hadi na lijepu su danas gl asu. I svaki mjesec, svaka godina donosi knjievnosti nova ploda na svakom polju znanosti i beletristike. Bosna i Hercegovina na milenijskoj izlobi u Budimpeti godine 1896. Izdanje izlobenog ureda bos.herc.Zemaljske vlade

KAKO SE IVI I POSLUJE U BO SANSKOM GLAVNOM GRADU

Evo ti ovdje u Sarajevu najzgodnije prilike, ako si voljan da se bavi poreenjem. Poi samo od muzeja nekoliko koraka Ferhadijom. Tu si u panskom kraju arije i Sarajevo ti se prvi put predstavlja kao prometno sredite. Ovdje e tek vidjeti, ta znai trgovaka etvrt u velikom istonjakom gradu. Nove ceste u Sarajevu grade se u ir, makadamizuju se i taracaju, a sa obe im je strane plonik. Duani po evropskom obiaju s velikim izlozima pokazuju zapadnjaku robu, velike beke ka fane (Caf Europa, Caf Kunerth), u kojima se nalaze svakojake novine, pozivaju na slatki nerad. Samo se je arija neizmijenjena sauvala. Onih ezdeset i vie uliica, to je ine, jo su i danas prave turske uliice. U niskim duanima, koji su prema uli ci otvoreni, sjede trgovci prekrtenih nogu i oekuju kupca. Jevreji su uistinu ve donekle preli u velike duane na drugim stranama u gradu. Muslimani ni danas jo ne znadu ni za kakvu konkurenciju ni zavist i ako koji od njih nema to t rai, to e te sasvim prijazno poslati susjedu. U ariju, koliko znam, nije jo nijedan trgovac zalutao da uzme duan. Kau, da bi teko i dobio, jer ovo je vakufska zemlja i muslimanski vakuf ne bi dopustio, da se u ariji tui svijet naseljava. Tu mor a svaki stanar da je domai ovjek, a za vjeru se ne pita. Ne znam, je li to istina, i prije bih rekao, da Evropljanina ne vue srce, da se uvue u te rupage, gdje nema prostora za namjetanje, pa se ak ni poteno ne moe stati. Ali, sve da je taj glas istinit, ne bih vakufskoj upravi zamjerio. Ako igdje, a ono u pokrivenim hodnicima Bezistana velike kamenite prodavnice treba da domai obrt i domaa industrija nae zatitu. Strani trgovci imaju ulicu Franje Josipa nekadanji Galata-sokak emaluu, Ferhadiju, Rudolfovu i druge ulice. Gdje su prije stajale jedino kue imunog i bogatog svijeta, tu je danas duan do duana. Istonjaki to ve nije vie, jer u pravom turskom gradu trgovaka je etvrt sasvim odvojena, pa se i obrti dijele po ulicama. Istonjaku nigdje nije kua uz trgovinu. U svojoj kui hoe on da je sasvim na miru i da bude gazda sebi i svojoj porodici. Poslom se bavi u svom duanu u ariji. Tamo sjedi od jutra do mraka, dok mujezin sa munare ne oglasi akam. Onda zatvara duan i vraa se kui. U duanu doekuje i znance, tamo posluuje muterije i prijatelje crnom kafom , tamo nudi cigarete ili ibuk. U duanu prostre ilim i na njemu sjedi, a zimi dolazi jo mangala, posuda od mjedi s raarenim ugljem, na kojem se ponekad ruke o griju. Maka mu je obina drugarica. Uvijek on ima vremena, a i kod prodaje ne sre i ne uri se, i taj se tihi ivot prekida samo kada je vrijeme za molitvu, jer onda se po zakonu umiva i ide u najbliu damiju. Ali, zato ipak nije arija mrtva; sve tu v rije i kljua, a kada bude vaarski dan, gurba je i urba u uskim ulicama i itava je muka, ako natovareno ivine sa svojom robom ili kola preprijee promet. Tarac je jadan, sve samo okruglo obrueno kamenje, jedan kamen visok, drugi nizak, jame izgaene, da noge propadaju. U cijelim ulicama nema nita osim povra. Tu su nasuti cijeli bregovi od lubenica, krastavaca, paprika, luka, kupusa i voa, drugdje se opet prodaje meso sve na ulici, svuda vise oderani jagnjii; meu njima je opet pekara, u kojoj prav i turski pekar ekmekdija pred cijelim opinstvom pee nekvasne pljosnate niske hljebove, onda kuhinja, ili mala mrana kafana, gdje odmah i brija brije lubanje. Ponekad zaurlaju u sav glas prodavai, to obilaze sa svojim espapom, ili se s piem pro bija u guvi, a kafedija se sa bakrenim ibrikom i nekoliko fildana uri k svojoj muteriji, koja ne moe da ode iz duana. arija je i sastajalite prosjako, a prije je tu bio i glavni sastanak bezbrojnim psima bez gazda, ali ti su psi sada ve prilin o potamanjeni. U duanima ima ponajvie evropske robe, ali se nalaze i istone tkanine, bosanski, turski i persijski ilimi. Osobito je lijep fini bosanski bez, protkan zlatom i srebrom ili upljikastim divnim uzorcima, koji je u stranom svijetu ve naao dobru prou. Osim toga tauirane i filigranske radnje, lijepo bakreno posue i inije, ibrici i servisi, buhurdari, i.t.d. Te su stvari obino kalajisane i iskiene draesnim uzorcima i arabeskama, ali se dobivaju takoer i posrebrene, pozlaene ili s is tom mrkom bakrenom bojom. Sve

su te prave bosanske tvorevine od takve posebne ljepote i takvim su umjetnikim ukusom izraene, da divno pristaju u svaku i najodabraniju kuu. U raznim duanima ima izvrsnih noeva i makaza; esto su damascirani, s izra enim listovima i dralima. Makaze su dugake, uzane, kao to su se u srednjem vijeku radile, naprstine su na perima i imaju konkavne otrace, kako je danas to obiaj jedino jo na istoku i u Norvekoj. U Bosni ih u svakodnevnoj upotrebi ve istiskuju euro pski uzorci. Posebno je dobra i mnogo prolazi bosanska koarska roba, iskiena vezom, kao to je uope ve i domaa nonja ukusno gajtanima iivena. Sasvim je prirodno, da su mnoge stvari, to su se u Bosni upotrebljavale, morale izmijeniti oblik i da ih strana roba istiskuje. Zato se mora odati potpuno priznanje Zemaljskoj vladi, to nastoji koliko god moe, da umjetni obrt odri i ponovo oivi, te njegovim tvorevinama pribavlja veu prou u stranom svijetu. To je posebno polo za rukom s tauiranim stvari ma, zlatnim i srebrenim inkrustacijama u drvu, savaenim i kucanim bakrom i dragim kamenjem. U Sarajevu, Foi i Livnu osnovala je vlada zemaljske umjetniko -obrtne radionice, u kojima se ta stara umjetnost uva, njeguje, te se praktino upotrebljava tako er i za moderne stvari. Tu su sve sami muslimanski mladii, koje stari majstori ue svojoj umjetnosti. Lijepi radovi njihovi stekli su veliko priznanje na zanatskoj izlobi u Beu, a takoer i u Berlinu, Parizu i Londonu. Na godinjoj izlobi bosanskih radova u Beu ima stvari najvie savrenosti, najnjenije elegancije. Mora da se udi finim oblicima, draesno poredanim bojama, ukusnim crteima na vazama, bombonjerama, kutijama, okvirima za ogledala i fotografije, slikarskim stolovima, paraventima, stolcima za itanje i za kur'an, tanjurima, tacnama, svijenjacima, etkama, cigarlucima, iglama za eire, broevima, zapinjaama, dugmadima za mandete, kasetama za jelo, divitima, suncobranima, kopama, kotanim noevima, draima za kiobrane i tapove, lep ezama, stolicama, pekunima, kutijama za cigare, araima, aama, lancima za satove, pepeljarama, tavama, ibricima, vrevima, servisima za moku i pun, i.t.d. I za tkanje ilima vlada je na Bistriku osnovala posebnu radionicu, u kojoj se tkaju izmirski, persijski i bosanski ilimi s divnim domaim uzorcima. Sijaset djevojaka svake vjere ovdje se poduava i nalazi dobru zaradu. Tkanje ilima nekada je u bosanskom domainstvu bilo veoma znamenito. Zna se, da je ilim glavno pokustvo u istonjakom stanu, te se je i u Bosni iznad svega pazilo, da se to ljepi ilimi izrauju. Ali kako je za osmanske vladavine privreda uope propala, i ova je industrijalna grana morala da strada, te se u drugoj polovici ovoga stoljea rijetko nalaze dobri radovi. Radilo se j e najjeftinijom vunom i anilinske boje dooe mjesto starih dobrih vunenih bojadila. Zemaljska je vlada posvetila svoju panju na tu industrijalnu granu. Ali kako se je moralo paziti na konkurenciju europskih trita, od koje nema uzmaka, moralo se je veom a oprezno raditi te se zato nije poelo odmah u cijeloj zemlji iznova dizati tkanje ilima, ve se je ponajprije osnovala zemaljska radionica samo u Sarajevu. Ta je radionica imala zadatak, da prihvaa stare dobre uzorke, da brino odabire najbolju domau vunu i dobra bojadila, te da izrauje ilime kojima nema prigovora. Dalje da se koristi i stranim finim materijalom, te uz veliku vjetinu bosanskih tkalja da proizvode i takve stvari, koje odgovaraju zahtjevima u zapadnoj Europi, - napokon da ilimi nau prou i izvan Bosne. Bosanski su ilimi uglavnom vrijedni radi svoga istonjakog karaktera. Da se taj istonjaki karakter najpouzdanije i najbre oivi bilo je najzgodnije pogledati u pravu domovinu te umjetnosti, Istok i osobito Perziju. Zato se je za zemaljsku radionicu ilima uzeo perzijski slikar, kojemu je zadaa, da stare uzorke obnavlja u nekadanjoj klasinoj istoi, te da i postavlja nove sasvim istonjake osnove za ilime. Za kratko se je doba postigao najljepi uspjeh, te se je iz mjeseca u mjesec moralo uzimati sve vie radionica. U posljednje doba poelo se je u toj radionici sa velikim uspjehom i plesti ilime. Radionica je snabdjevena svim potrebnim pomonim sredstvima; na elu joj je struna uprava, tehniar H. Panitschek i kemiar Hoffm ann, a osoblja je koncem 1895. imala 2 poslovoe, 2 nia majstora, 4 zaposlene koje pouavaju, 6 sukaica, 95 radnica, 3 bojadisarska pomonika i 28 poetnica.

Za podizanje i uzdravanje proizvodnje beza i veziva brine se vlada time, to je osnovala poslov nicu, koja pojedinim vrijednim radnicama besplatno daje razboje (stanove) i dalje im pozajmljuje materijal, preu i svilu. Gotove proizvode kupuje vlada bez obzira na prou i onda ih prodaje kao i radove zemaljske radionice. Krajem godine 1895. tkao se je bez na 466 razboja (stanova), to ih je zemaljska poslovnica razdijelila radnicama u kotarima Sarajevo, Mostar, Bugojno, Travnik, Stolac i Trebinje. U ariji je ogromni Bezistan, to smo ga ve spomenuli. Prostire se od ulice Franje Josipa do Ferhadije. vrsto je graen kao klisura i sretno je preivio sve velike poare, to su se deavali u Sarajevu. Samo svratite njegovo, Tali -han, izgorjelo je u poaru godine 1879. te i danas jo lei razrueno. Ako uemo iz ulice Franje Josipa, naii emo ponajprije na te prostrane ruevine. Tu se je sagradilo nekoliko tala. Desno onda ulazimo na prilino niska vrata; nekoliko stepenica silazimo i dospijevamo u mistinu polutamu, na koju nam se oko istom mora da privikne. Sada tek zapaamo sve jedan duan pored dru gog, u glavnom hodniku i u dva poprena, valjda vie od stotinu. Dre te duane sami muslimani i panski jevreji, a dobija se u njima ponajvie platno. Ovdje muslimanke ponajrae kupuju, a kada je zapara ili runo vrijeme, divno se je u ovim prohladnim prostorijama etati, razgovarati, cjenkati se i uza to srkati kafu. Ako si pri tom strpljiv i uporan, moe tu ispitkivanjem da izae na vidjelo koja dragocjena stara tkanina ili koje zaudno zlatno vezivo iz kakvog harema, a znaju se nai i pravi mirisavi l atak iz Mosula i Bagdada ili zlatom vezene cipele, kao da su za sitne noice koje hurije u sedmom nebu prorokovu. No samo malo po malo razastire pred tobom musliman svoje blago i iznosi komad po komad iz kakvog skrivenog mjesta. Ne srdi se on, ni ako u njega nita ne kupi. Mirno on eka dalje i samo panjoli iz svega grla viu, da namame kupce. Kada preemo Bezistan, ponovo nas okupi ulina buka. Opet emo da joj se uklonimo, da posjetimo i da se naudimo najponosnijoj muslimanskoj graevini u Sarajevu. To je impozantna Begova damija, odmah uz Bezistan. Ogromni taj boiji hram sagradio je Gazi -Husrev-beg. Nije to samo prva damija u Bosni, ve zauzima i u cijelom islamskom svijetu odlino mjesto. Damija je u dvoru, okruenom niskim zidom; u tom je dvoru p od ogromnom starodrevnom lipom monumentalna esma za obredno umivanje. Damija je golema zgrada s kubetima. Iznutra je iskiena samim reenicama iz kur'ana i istonjakim arabeskama. Naspram ulaza i u pravcu Meke stoji kibla kamen, koji ima da prikazuje grob prorokov. Lijevo je od kible propovjedaonica, a desno mimber, odakle se u petak moli molitva za kalifu, a u nekim prigodama i za cara i kralja Franju Josipa. Damija je sasvim nanovo opravljena, a pod joj je pokriven divnim ilimom. Odmah uz nju stoj i grobnica njenog osnivaa. Hoda nas je tamo odveo u odaju, gdje je lijes Husrev -begov i njegove ene (drugi kau: njegove sluge), prekriven crnim pokrovima, izvezenim zlatom. Na podu je ilim, a zidovi su okieni reenicama iz Kur'ana. Dva stara muslima na zgurila su se uz lijes i molila. Nije ih omela ni kripa naih cipela, mada su morali uti, da su nevjernici uli u svetite. U dvoritu kod esme ima kamen u obliku stuba, a na kamenu sredinom lijeb. To je takozvani arin -kamen. Kau, da je jedan paa primjetio, da se trgovci slue razliitim arinima. Da tome doskoi, postavio je pred damijom u dvoritu taj kamen, na kojem lijeb ima tano turski arin, da svaki kupac ima mjeru i tako se moe da uvjeri, jesu li ga prevarili. U zapadnom kraju dvorita stoji sasvim za sebe visoka etverouglasta sahat -kula, koja ukazuje na 24 sata. Spram sjevera stoji nasuprot damije Kurum -medresa (olovna hodinska kola), stara prizemna zgrada s lijepim dvorom sa stubovima. aci tu ive u malim jadnim sobicama; svakako se tu niim ne odvraa duh od nauke. Ako poemo dalje prema istoku grada, dospjeemo k velikoj novoj zgradi, koja te se impozantno doima. Graena je u maurskom stilu crvenim i utim opekama (crveno i uto boje su iz bosanske zastave). To je gradska Vijenica, u kojoj se skuplja sarajevsko gradsko vijee. Po opinskom statutu od 10. novembra 1883. gradska se uprava temelji na reprezentaciji i autonomiji. Na elu uprave su naelnik i podnaelnik, koje imenuje vlada, a uz njih ima nadzorni organ vladin povjerenik. Jedna

treina gradskog vijee se imenuje, a dva se dijela biraju. U njemu ima 24 lana i to po zastupljenosti vjera u gradu 12 muslimana, 6 pravoslavnih, 3 katolika i 3 jevreja. Biraju se na tri godine. Poslanik je svaki bosanski ili austrou garski pripadnik, koji jedno odreeno vrijeme ivi u Sarajevu i plaa na nekretnine 2 for. poreza, tecivarine 9 for. ili toarine 25 for. Za pasivno izborno pravo treba imati taj trostruki cenzus. Inteligencija ima pravo da bira ak ako i nema poreznog ce nzusa. Vjere ne biraju svaka za sebe, ve svaki bira moe po onom odreenom broju glasati za sve, koji se biraju. U svakom gradskom kotaru sarajevskom ima muktar i ti su muktari eksekutivni organi gradogonaelnika. Danas je gradonaelnik sarajevski Mehmed beg Kapetanovi, iz bogatije vlasteoske porodice. Naunici, to su se bili okupili na arheolokom sastanku u Sarajevu, imali su priliku , da ga vide u njegovu domu kao pravog istonjakoga domaina; ali je malo ko od njih znao, da je Mehmed beg pjesnik i da je izdao i knjigu narodnih poslovica pod imenom Narodno Blago. Ta zbirka od 4.300 poslovica sjajan je rezultat strpljivog rada kroz tolike godine. Predgovor u knjizi knjievna je majstorija; napisao je krepkim i divnim narodnim govorom. To je kao kita domaeg cvijea, vezana reenicama, da itaoca razblai i na itanje navede. Nee valjda biti zgorega, da ovdje spomenemo iz Kapetanovieva Narodnoga Blaga neke najobinije reenice, jer u tim se reenicama ogleda narodna dua kao nigdje. Samo se po sebi razumije, da se u ivotinjskom ivotu, osobito kod domaih ivotinja, najvie nalazi prilike za promatranje i zakljuivanje. Tako se kae o psu: Pas laje i na cara ili Na siromaha i psi laju. O strpljivu se psu opet kae: Ne laje, dok mu ne stane n a rep, ili kada se ta strano pretjeruje: Nisku tarabu i psi preskakaju Veoma je znaajna reenica: Tko hoda po selu, ugrie ga psi ili e nai ruak. Govedo se spominje u razliitim slikama: Teko je bijesnim kravama repove povezati. U bogataa su i volovi pametni. Kome je ao ulara, izgubie tele. Sila je vieniji konj: Kenjcu nije mjesta, gdje se atovi veu. Gledaj konja irokoga vrata, a djevojku golema uzrasta. Pazi konja kao prijatelja, a jai ga kao dumanina. Najbolji je sir Bosancu oviji, zato kae: Sir od ovce, mlijeko od koze, a maslo od krave. Bosanski Muslimani nikada ne spominju svinje, meutim krani kau: ist krmak nikada debeo, ili kada se govori o musavcu: Obuci svinju u zlato, opet e lei u kaljugu. Veoma se z godno kae: Gost i riba trei dan smrde. O nezrelom svijetu se govori: Jaja kakou, a kokoi ute. Najoriginalnije su reenice o enama: ena je jedna muka, bez koje se biti ne moe. ena, vatra, more, ne zna se, koje je gore. Zajedljivo se ruga na rod: ena je dobra, koja jezika nema i ena nee kazati, to ne uje. Da se za enske suze i u Bosni zna, vidi se po reenici: ena ima uvijek po kesu suza uza se. ena se u pla, a hrsuz u krive jemine (zakletvu) uzda i ena se smije kad moe, a plae, kad hoe. Kad se kae: ene se psuju, a ljudi se sijeku, nije udo ni ovo: eniti se mladu rano je, a staru kasno je. Ni prija nije s gorega: U petak si mi lijepa, u subotu dobra, u nedjelju te pitam: koliko ima novaca? Ali ni to nije najz godnije, jer: enin novac, gotova svaa. Slabo je idealna poslovica: enu, djecu i psa treba biti i hraniti; ali opet se veli: enu i dijete junak ne bije, ve ciganin. Da zloj eni nije avo dorastao, zna se i drugdje, ali Bosanac jo kae: ena ku anica, ptica pjevaica i voda, koja izvire, nita ti ovoga svijeta bolje, ili uz malo manje hvale: ene su kao cvijee, neke miriu, a neke ne miriu. Samo sarajevske djevojke kao da su u svemu drugaije od drugih, jer o njima kae poslovica: Tko uzme Sarajku, zaboravi i oca i majku. Tom utjenom reenicom rastajemo se s Mehmed begom i sa sarajevskom gradskom Vijenicom, pa emo skoknuti asom u kiraethanu, lijepu muslimansku itaonicu, i skrenuti onda na Bendbau, da se malo okrijepimo. Bentbaa je kafana sa baom, kuda svijet mnogo zalazi. Miljacka tamo izmeu klisura ulazi u pravo gradsko podruje i tee onda u irokom koritu prema zapadu. Pred nama je tu nad vodom tiha

muslimanska mahala, sprijeda malena damija s divnim empresima i jablanovima , za nama drvee u bai, a sa desna se jo potmulo uje promet u trgovakom kraju, ukoliko ide na eh -ahin-upriju. U bati i odmah uz vodu i nad vodom stoje paviljoni, kao to ih vole muslimani za ef i kakvi se skoro svuda nalaze na lijepim mjestima. Ovo je jedno od najumilnijih mjesta u cijelom Sarajevu i tu sam ja u stara vremena nebrojeno puta sjedio, sanjario a i radio. Kada sjedi tako uz vodu i nad vodom, to ti uz njezin ubor teku misli sasvim drugaije nego u tmurnoj sobi i uz svaku reenicu p jevaju ti ptice svoju pjesmu, kao da ti hoe da odobravaju. Ali najivlje je na Bentbai u noima uz Ramazan. Tu se osvijetli bata arenim lampionima, zasvira arapska muzika, zaori pjesma, te ozbiljni Muslimani oive uz kahvu i erbe, uz nargilu i ibu k. Ovi ti dani i noi omile srcu, da ti se nee izbrisati iz pameti i sjeae ih se i kasnije sa velikom enjom. Ako sada dalje poemo uz obronak novom cestom, to se kasnije penje u zavojima gore na grad na takozvanu utu tabiju, naii emo jo na ne koliko kafana s baama, ali nijedna od njih nema za stranca onog intimnoga ara, to ga ima Bendbaa. Kada doem u Sarajevo, sve me srce vue, da iz tog bunog ivota zaem u stari gradski kraj, na grad. Od Bentbae se dolazi tamo prilino strmim putem bre nego serpentinskom cestom. Ovdje na visini zna da e nai jedan komad starog Bosna -Saraja. Grad je okruen zidinama i tu se nekada nije smio kranin naseljavati; danas toga vie nema, ali je taj kraj zadrao isto muslimansko obiljeje, iako kod jedne male muslimanske kafane ima napisano njemaki: Hier sind Tabak und Cigarren, sowie Bier zu haben. (Ovdje se dobiva duhan, cigare i pivo). Tu prolazi uskim ulicama sa vratolomnim taracom i uklanja se od bara, to su se kojekud stvorile pred kuama. Ponekad se susretne nekog muslimana, koji zaueno i nepouzdano motri stranca. A stranac i onako samo potajno baca pogled na muebake na prozorima, iza kojih moda koja tamnooka ljepotica ami u haremu. ak i djevojke, koje se u Sarajevu ne kriju, dok ne budu udavae, ovdje odmah navuku prugastu maramu na lice, im opaze Evropejca, koji se usuuje da ometa taj mir i da prodre u osamu muslimanskog srednjega vijeka. Isti oblik kao i danas mora da je grad imao i onda, kada su ga dva plemia, Sokolovi i Zlatarevi, oko sredine XVI stoljea osnovali. Dananje Sarajevo nije nastalo u dolini, ve gore na brijegu, gdje je sa svih strana zatieno. Malo po malo ispruilo se je pored Miljacke, kada se je osmanska vlast uvrstila i veleljepna Begova damija ve b ila sagraena. Bio je dodue jo za rimskoga doba u sarajevskoj dolini grad Ad Matricem; ali je taj grad bio valjda blizu vrela Bosne, nedaleko od Ilide, a bie da se je i sredovjekovna Vrhbosna uzdizala takoer tamo vie prema Blauju. Vrhbosna je bila sjedite katolikog biskupa, a upani su stolovali u tvrdom gradu Starigradu, koji se je uzdizao istono od dananjega Sarajeva na visokoj klisuri u romantinom tjesnacu Miljacke. Razrueni temelji i zidine danas su jedini svjedoci nekadanjeg njegovog sj aja. I kada je dananji grad davno ve stajao, nije to bio pravi glavni grad u Bosni, jer osmanske valije nisu u njem stolovale. Ponosne i junake Sarajlije su doputale pai, kada bi doao u Sarajevo, da ostane samo etrdeset i osam sati; inae je valija stolovao u Travniku. Sarajevom je upravljalo domae plemstvo. Tek poslije ustanka 1831./32. vezir Kara Mahmud pone ovdje stolovati te da uvrstiti Goricu. Ali kasnije valije ostadoe opet u Travniku, dok 1850. Omer paa ne slomi zauvijek begovsku vlast i tako Sarajevo postane glavnim gradom u zemlji. Svi oni esti poari, to su od davnina bivali u Sarajevu, poharali su uvijek samo donji kraj, varo. Grad, to jest tvrava, nikada nije stradao, pa ni godine 1697., kada je princ Eugen na svom poznatom pohodu doao do Sarajeva i za kaznu ga zapalio. Sve one iste stare kue, to i danas stoje, gledale su taj poar, kao i kasnije, godine 1879. Kao da su i uistinu nerazorive, kad su ve toliko nevolja sretno izdrale. Naoko nisu te kue lijepe, ali iznutra su uv ijek iste. U starim muslimanskim kuama u gradu, to sam ih vidio, neto me se posebno prijatno dojmilo. To su lijepo ureeni vrtii, zasjenci i ivice, o kojima ne bi ni slutio, da ih ima za ovim ruevnim zidovima. A onda svuda ptiiji cvrkut, u svakom bunu slavulj, - slatko biljie bulbul u

ruinjacima, kako arapski pjesnik pjeva. Tu bi bilo lijepo malo odmoriti od zemaljskog ivovanja, odmoriti teku glavu i uz poslugu koje Fatme ili Mejre srkati crnu kafu i iz haia piti zaborav. Ali brzo te se vrati opet u evropski ivot. Vojska te sjea zapada, a na viegradskoj kapiji stoji gradski inovnik, da uzme potroarinu od seljaka, koji dotjeruju stoku na pazar. Ali, izii nekoliko koraka napolje i opet e disati pravim bosanskim ivotom. Uz put je sta ra turska kafana, kuda Muslimani rado zalaze. Veranda tu visi sasvim na obronku, a sve osjenjuje lipa, kojoj ve ima nekoliko stotina godina. Pogled ti odavde dopire daleko u dolinu Miljacke i Moanice, tamo gdje su kod vrela Moanice tehnike naprave za sarajevski vodovod. I taj je vodovod produkt najnovijega doba. Onda baci oko u divni brdski kraj, kojim se daleko u nizini vijuga nova cesta u Mokro, a na obronku s druge strane stara cesta na Alifakovac pa na Koziju upriju. Tamo je prijatno mjesto za ef. Odbija sitne oblaie finoga trebinjca i sanjari. Sa ute tabije ili jo bolje sa bijele tabije, to je u sjeveroistonom dijelu grada, ili i sa Alifakovca na lijevoj obali Miljacke treba da vidi Sarajevo nou uz Bajram. Kada se oglasi akam i s munara odjekne jasnim glasovima vjerska reenica: La ilah il Allah, Muhammed ras l ullah, zaplamte svuda kao vijenci od svjetla na damijama i munarama. Nizovi sitnih lampica, iz kojih su esto sastavljena turski natpisi, idu na zidovima s jednog vrha na drugi, tako te Sarajevo sa svojih vie od sto damija doima kao da je iz neke prie iz hiljadu i jedne noi. S visine se vidi, kuda se je ispruio taj prostrani grad; rekao bi, da se je za itave sate dalje prostro. Naokolo po brdima sve ista slika. Sv uda usred zelenih bati svijetle se damije; kue su samo toliko obasjane, da im se vide obrisi. Tko je to jednom vidio, nikada nee zaboraviti; ostae mu jedna od najljepih uspomena. Ploom se sputamo sa grada, da obiemo erijatsku sudaku kolu, lijep u zgradu u mavarskom stilu Sagradila ju je sadanja uprava. Ovdje se ui muslimansko pravo, to jest one erijatske odredbe, koje se tiu branog, porodinog i nasljednog prava u Muslimana, te se po sudskom ustrojstvu i danas jo u Bosni dre. eri zakon obuhvata sve odredbe, koje se tiu dogme, obreda, javnog i privatnog ivota u Muslimana. erijat je prvi izvor muslimanskog prava, a osnova mu je Kur'an kao sredite svih odredbi za svaki meusobni saobraaj Muslimana u cjelokupnosti, te i svakog poj edinca u privatnom i javnom ivotu. Kako je Kur'an ureen prema priprostim patrijarhalnim prilikama onog naroda, iz koga je prorok potekao, sasvim je prirodno, da kasnije, gdje se je islam sve jae irio, nisu vie odredbe Kur'ana bile dovoljne, da budu odlunim pravilom u svakom dogmatskom, obrednom i pravnom pitanju, to bi se javilo. Zato se je poseglo unatrag kao i na drugi pravni izvor na predaju iz ivota prorokova, naime na njegove nauke i djela (hadis i sunnet), to ih prorok nije zapisao, ve usme no ostavio. 15 Ovamo jo idu kao trei pravni izvor jednoglasne odluke i zakljuci prvih imama, t.j. prve etvorice nasljednika Muhamedovih (halifa Abubekra, Omera, Osmana i Alije) i mutehida, kojima spadaju osnivai pojedinih sekti i njihovi najbolji uen ici (idmai ummet). etvrti je napokon pravni izvor kijas, t.j. odluke islamskih pravnika u analognim sluajevima. Odluke su sastavljene prema duhu prvih triju izvora sve do zbirke fetvi (odgovora) u posljednjim stoljeima.. Ti izvori muslimanskog prava priznaje poglavito sunitska sekta, a sadrana su u naukama velikog imama Abu Hanife i njegovih takoer glasovitih uenika Jusufa i Muhameda, koji su ivjeli u osmom stoljeu.
15

Pravosue u Bosni i Hercegovini od Eduarda Eichlera, vladina savjetnika u Sarajevu. Be, c. i kr.

Dvorska i dravna tamparija; na njemakom jeziku.)

Abu Hanife je i osniva onog ogranka sunitske sekte, koji se je po njem nazvao hanefitima (ili azemitima). Ta je sekta zavladala u osmanskom carstvu. Ovoj raspravi ne moe biti svrha, da jo dalje zae u tanine erijatskog zakona; dosta je, ako spomenemo, da je po onom, to rekosmo, erijatska kola u Sarajevu muslimanska pravna akademija. Odavde se je vrijedno uspeti na Logavinu i posjetiti samostan dervia hukaa, Sinan -tekiju. Fanatike dervie u Bosni se ne pazi posebno. Evropskim su oni posjetama navikli, a u etvrtak uveer putaju za ulaznice ak i strankinje, da gledaju n jihove vjerske obrede. Stari je derviki samostan u tiini, a naoko jadan i ruevan. Doekuju te mirno i nita ne pitaju, ve te popnu drvenim stepenicama na iroku drvenu galeriju i kau ti, da tamo mirno sjedi. Kada ti se oko privikne na mrak, vidjee , da si u velikoj odaji sa kubetima. Osvijetljena je odaja samo s nekoliko potmulih svijea. Pred kiblom stoji kotunjav starac sijede brade, sa ukastim kaftanom i sa zelenim eihovskim sarukom. Pred njim u krugu nekih dvadeset pristalica u obinoj dnevn oj odjei bosanskih muslimana. Odjednom zapoinje molitva, zikr. eih Edhem Evanikovi zapjeva pronicljivim drhtavim glasom vjersku molitvu, to je oglaava pet puta dnevno mujezin s visine munare. Tri puta uzastopno, sve pronicljivije, ori klik: Allah akbar! Bog je najvei uz vjersku molitvu, da te srsi prolaze. Dervii miu malo i polako glavom i uz svaku kretnju uje im se teak dah. Hajja al es -salat! (Hodite na molitvu) klie starac. Hajja al el fahla! (Spasavajte se.) Allahu akbar, la ilahe ill'Allah! Svaka reenica se ponavlja i dervii uzimaju sve bri tempo. Dublje i naglije naginju glave i za njima cijeli gornji dio tijela; disanje je sve glasnije. Jo jedan klik, - i iz disanja je nastalo hroptanje. Diu i kreu se svi u isti mah i odjednom, sasvim po taktu. Sputene ruke dodiruju zemlju, iz hroptanja nastaje glasno hu, a to znai On, Bog. Ekstaza zapoinje. Nekoliko fesova i saruka odleti, dugai perini na uokrug izbrijanim glavama poskakuju as na lice, as natrag. U hukanje zbora, koje sve vie prelazi u jecanje, umijea se Allaha kojeg zaneenjaka. Znoj im tee s lica, ponekima se zapjenila usta; jedan se zarumenio kao krv, drugi problijedio kao smrt. Sada skoi jedan mladi usred polukruga i stane se ispruenih ruku vrtj eti kao zvrk. Sve bre i bre. Dervii uokrug prestanu se naginjati, asak, da nau sape. Onda stanu dervii najprije glavu pa sve gornje tijelo kretati, kao da ih se gurka, as na desno as na lijevo. To sve bre ine uz divlje hukanje, a mladi upro oi u nebo te se rairenih ruku svejednako vrti. Sve je bljei i bljei. Ve je siv kao mrtvac. Oi mu se zaklapaju. Gledaocu se vrti glava, jer due od pola sata traje ta strahota. Svaki as misli, da e se fanatik sruiti, ali i dalje se ori monotono pjevanje ejhovo. U jednom trenutku s kretanjem prestaje i hukanje, - zikr se je zavrio. Jedan dervi pone da gasi svijee, a svi drugi redom dolaze s najveim potivanjem starcu ejhu, koji jo jednako stoji pred kiblom, i duboko mu se klanjaju. Kako mu s e koji pokloni, eih ga dva puta zagrli. Onda dervi mirno odlazi, a za njim dolaze drugi. Priprosta prirodnost toga nijemoga prizora ne moe se opisati. A u odaji je sve mranije; svijee su se jedna za drugom pogasile, dervi za derviom otiao i ostao je jo samo ejh, najvii poglavica svoga reda. Jo dugo u uima nam zuji klik: Hu hu, Allahu akbar! Na istonom kraju emalue lei stara pravoslavna crkva svetog Arhanela, sasvim skrivena za itavom zidinom. Crkva je to iz onoga doba, kada su Osmanli je osnovale Sarajevo, pa se po njoj vidi, kako se je kranstvo moralo da priginje i plaljivo se skriva za debele zidine. Nema tu nikakvog spoljanjeg sjaja kao na modernim hramovima; crkvica je u zemlju prosjela i sasvim u zemlju ugraena, kao da hoe da se jo manjom priini, samo da ne svrati na sebe panju haminih i fanatinih Osmanlija. Izgraena je sva iz tesana kamena; ide u nepravilan etvorokut a nema nikakvih ukrasa. Pod je za metar dublji od okolne povrine, svod nije vii od osam metara. U cr kvi je pomraina; svjetlost ulazi samo na

sedam malih prozora, sve jedan nad drugim. U toj crkvi ima zanimljiv starinski obiaj, koji e valjda uskoro i nestati. U uskrnji ponedjeljak okupljaju se tu u predvorju srpske djevojke udavae, u najboljoj odjei , okiene zlatnim i srebrenim novcem, to e ga dobiti za miraz. To je oiti svadbeni vaar, a objanjava se time, to se je prije moralo djevojke skrivati, jer je bilo opasno, da Osmanlije vide lijepu djevojku. Zato su se na ulici djevojke obino krile ka o i muslimanke, pa tu nije bilo ba lako, da se upozna s djevojkom i da se oeni. Jedino kod bogatijeg su svijeta pomagale udaji trgovake veze ili koja stara roakinja provodadinica. U emalui je i hram panskih jevreja. Tamo ima dragocjen thora -talmud i mnogo vrijednih ilima. panjoli, kako se ovdje zovu, potjeu od Jevreja, koji su prognani iz panije, te ih osmanska vlada godine 1576. i u Bosni naselila. Dolo ih je onda trideset porodica u Sarajevo, ali za ova tri stoljea razmnoili su se silno t e se naselili i po drugim mjestima kao Travniku, Tuzli, Mostaru, Banjoj Luci i.t.d. Jezik im je i danas panjski, ali govore barem mukarci i zemaljski i druge evropske jezike. Svojim trgovakim duhom postigli su veinom blagostanje, a na dobrom su gl asu kod inovjeraca u Bosni. ene im se i djevojke odijevaju jo istonjaki i esto su vanredno lijepe. Vrijedno je ovdje spomenuti i novu trnicu nasuprot gradskog kolodvora, veoma lijepu zgradu. Kako smo ve rekli, dijeli Miljacka, koja je obino tiha vo da ali ponekad i plaha bujica, Sarajevo u dva nejednaka dijela. Trgovaki je kraj na desnoj obali. Tamo danas jak nasip Appel-quai zajazuje rijeku, a elektrini tramvaj vozi odatle u polje. Elektrine naprave slue donekle i za osvjetljavanje grada i zgrada. Takozvanim Latinskim mostom prelazimo na lijevu obalu, gdje je nekada bilo sjedite svih osmanskih oblasti. Tu je ponajprije pred nama Careva damija, jedan od najstarijih hramova sarajevskih, makar i bez ikakvih arhitektonskih osobina. Bila je to uvijek slubena damija i s njene se je munare u petak vijao barjak s polumjesecom. Za damijom i samo odijeljen lijepom baom s velikim predvorjem stoji novi Konak, nekadanja palaa valije bosanskog, sagraena istom 1868. godine. Danas je tu sjedite zemaljskoga poglavara i vojnog zapovjednika. Naspram konakog dvorita uzdie se ukusna palaa Vrhovnog suda, s lijepim pokrivenim dvoritem, koje je okrueno otvorenim hodnicima. U dvorite pada svjetlo kroz stakleni krov sa utim staklima. Blizu je tu na Bistriku i Zemaljska radionica za tkanje ilima, to smo je ve spomenuli. Velika kasarna, to ju je 1851. sagradio Omer-paa, stoji nedaleko od Konaka na Filipovievu trgu, nekadanjem At -mejdanu. Za tom kasarnom ide uzbrdo put u najspokojnije musliman ske mahale, ali evropske porodice poele su ve i onamo prodirati. IZ BOSANSKOGA IVOVANJA I LJUBOVANJA Uz Tekiju sedmero svete brae derviki samostan s grobovima sedmorice brae, kojima je po prii neki paa u stara vremena dao odsjei glave penje se vratoloman put pored potoka Bistrika gore u brda. Istonjaka je kaldrma, po kojoj tu hoda, ti putevi, potaracani velikim kamenjem, izgaeni u toliko stoljea i puni rupaga od nogu tovarnog ivineta. Kamenje se je otrcalo i treba da si dobar u skoku, ako e ovakvim putem da se popne na brdo. Bosanac to oduvijek dobro umije; u prijanja se vremena nisu te ceste nikada popravljale, a ni sadanja sarajevska gradska uprava kao da nije do sada smogla ni vremena ni novaca da naini iole dobar put u one visine, gdje ive gazde, koji zbog siromatva ne mogu da plaaju poreza. To je jedan od najzanimljivijih krajeva, to ih u Sarajevu moe da posjeti. Teko je dodue onamo dospjeti, ali ako dospije, vidjee prilike, kakve valjda nisu ni u kojem drugom mjestu, ruevni kuerci, kakvim se ne bi nadao u glavnom gradu, a onda opet lijepa mjestaca s divnom prirodnom

ljepotom. Pogled s te visine nadoknauje ti sav napor i muku. I ne dopire ti oko samo u grad, ve i daleko u polje i u brda naokolo. Divna je t o fantazija u zelenilu. Kuda god stranac u Sarajevu ili u njegovu okoliu zae, ponajprije e ga iznenaditi mnogobrojna muslimanska groblja, to lee meu kuama. Ima ih valjda nekih pedeset, ali niko se za njih ne brine, te su strano zaputena. Nema na n jima empresa, to u junijim islamskim zemljama harmoninim sjenama zakrivaju rasap. Goli stoje kameniti stubovi, to uz obadvije uske strane grobova stoje usparvni, nakrivljeni ili su i sasvim upali u zemlju. Po svakom se kamenu vidi, iz kojeg je stalea bio pokojnik. Tako na starim grobljima saruk u obliku jajeta oznaava jeniara, iljast saruk dervia, a nizak saruk trgovca. Na nekim spomenicima ima natpisa u nekoliko redaka, a nad grobovima znamenitih ljudi uzdignuti su ak i maleni hramovi na stupov ima. To je osobito na groblju Alifakovcu. Spomenici za ene svuda su jednaki. iljast spomenik oznaava grob enin ili materin i rijetko se na njem nalazi koja rije ljubavi i sjeanja. Ali, opet ne bi bilo pravo po tom suditi, da su bosanski Muslimani l judi bez osjeaja. Teko da ima srdanijeg i kuevnijeg porodinog ivota nego kod njih. Mnogoenstvo je dozvoljeno, ali uistinu jedva ga ima. Teko da je u Bosni nekoliko tuceta Muslimana, koji imaju vie od jedne ene, a gdje ih koji ipak ima vie, mora da svakoj udesi posebno domainstvo. Tu treba novaca i na koncu konca i Musliman je s jednom enom sit i presit. enska zanovjetanja i oni dobro znaju, a u kui je obino ena gospodar. ene su to veinom marljive i kuevne, a Muslimanke, to sanjare na svilenim jastucima, erbe piju, duhan pue i u slatkoj besposlici provode dan, rjee se nalaze nego kod nas ene, kojima nije potreba, da se brinu za gospodarstvo. Ali, Muslimankama u Bosni gore je nego li njihovim sestrama po Evropi; nemaju one ni pozori ta ni koncerata, niti ikakve javne zabave. Dosada se ubija jedino meusobnim posjetama i izletima na lijepa mjesta u okolini, gdje se onda teferii. Posebno se mora da pohvali kod bosanskih Muslimanki njihova urednost, radinost, vjetina u runim poslovima , nadasve u vezovima i posebno primjeran odgoj, kojim podiu svoju djecu. Bolje odgojene djece nego to su muslimanska, a velikim dijelom vrijedi to i za kransku djecu u Bosni, nema ni u kojoj zemlji. Bezuvjetna poslunost, potivanje i strahopotovanje prema roditelja do najkasnijeg doba, to su osnove odgoja i tko se o koju od njih ogrijei, poinio je zloin, koji ga iz svakog drutva iskljuuje. kolsko obrazovanje je razmjerno jo rijetko, ali srce i dua je obino odgojena, pa se ini, da je u tom p ravcu islam veoma odgojno djelovao. Uope se u Evropi na Balkanu se uvijek o zemljama preko Dunava i Save govori kao o Evropi sasvim krivo sudi o unutarnjem muslimanskom ivotu. Opisima nekog turiste, koji je samo povrno posmatrao ili i nita vidio, te sada kiti svoje pripovijedanje pustolovinama, kojih nije ni doivio, vjeruje se rae nego stvarnim poznavaocima, koji uistinu s mnoge tajanstvenosti sadiru nimbus i otvoreno piu, da su muslimani, makar da su mnogoenci i makar da kriju svoje ene, ipak krv od nae krvi i da se kod njih susree sve to i u naem narodnom ivotu vidimo. Samo velikog dijela naih nastranosti nemaju i to svakako nije grijeh. U Bosni, gdje su se izmijeali osmanski i stari slavenski obiaji gdje danas u muslimanstvu nalazi mo jo naih srednjovjekovnih navika, tu se je bez sumnje vrijedno baviti prouavanjem. Ali, to je veoma teko, jer je taj svijet sasvim odijeljen i skriven, te treba enske pomoi, da se upozna s njihovim osebujnim obiajima i navikama, osobito kod ena. Jedan od najljepih obiaja, koji je po svoj prilici ostao iz kranskoga doba, to je aikovanje. To je isto kao u Nijemaca u austrijskim i bavarskim zemljama ono postajkivanje pod prozorom, pa makar da ovdje rijetko biva pod prozorom, ve obino kod tara be, stvar ostaje ista. Adet je, da se u petak ili i u ponedjeljak muslimanske i djevojke u veem broju okupe i odu same bez mukaraca na teferi. Kada bude akam, onda se vrate i sada nastane po baama, na kapidicima ili pred muebacima ivot ispodtiha. Kada je dan za aikovanje, smije mladi svojoj poznanici, koju je moda samo vidio kao

djevoje, dok se jo nije krila, utivo da prie i da joj se stane lijepo udvarati. To se ini tako srameljivo i njeno, da se mora uditi Muslimanu zbog te pristoj nosti. Sve je aikovanje u sasvim tihom aputanju, poljubiti se skoro ni ne mogu, te jedino ako strast pree svaku granicu i sprijeava im se, da se uzmu, ugovori se otmica, koja je tu uobiajena, ali ve skoro nestaje. Uz aikluk uju se slatke ljubavne pjesme, koje ne zaostaju za najljepim zvucima zapadnjakim. Narod u Bosni, makar da je vjerom rascjepkan, u ljubavnim pjesmama nije razdijeljen, jer enske i ljubavne pjesme iste su u muslimana i u krana. Uope juni su Slaveni bogati pjesmama. Epika i m dodue ima slabo promjene, radnja obino pada ili se sasvim rasplinjuje, ali je lirsko blago divno. Epske pjesme, to ih bosanski guslari recituju stranim napola pjevuckavim glasom i osobitim ritmom, priaju o svakidanjem ivotu i o junatvima; pobjede i porazi na iroko se opisuju, ali nikakvo veselje ne uzdie srce pjevaevo i nikakva ga tuga ne mori. Sasvim je to drugaije u narodnoj lirici. Ne bi skoro ni povjerovao, da je to mirisavo cvijee niklo na onom istom polju. Vragoliju, patetinu strast, ra zuzdano veselje, slatku melanholiju, junaki prkos i srdanu odanost: svaku icu ovjeijeg srca zna lirika da pogodi svojim slatkim melodijama. Kako samo govori djevojka u bosanskoj muslimanskoj pjesmi: Oi moje, oi sokolove, Tko vas gleda, sit se ne n agleda! Osman agi vi ste najmilije. Al govori Osmanova majka: Nemoj, bulo, ljepoto djevojko, Nemoj lice b'jelit ni rumenit, Nemoj mamit mojega Osmana! Otii u u goru zelenu, Sagradiu od borova dvore, Zatvoriu u dvorove sina. A djevojka odgovara: Samo idi, majko Osmanova! Oi su mi oi sokolove, Otvorie od borova dvore, Osman agi mene e odvesti. I kako slatko zvui ljubavna tualjka El -Abd-Mustafina, to ju je spjevao Potur Uskufi iz Donjeg Skoplja: Kamo tebe, vjerna ljubo moja? Davno li te ja ne vieh okom! Ti si meni milija ve ivot. Davno li te ja ne vioh okom. eljan sam te, srce, ogrliti, Ne vidim te i uzdiem samo; Srce mi se zaeljelo tebe! Davno li te poljubio nisam! Ti si meni i dua i srea,

Ti si krasna, kao kita rua. Sunce moje, nemoj pomraiti! Davno li te ja ne vieh okom! Kao lie ja sam povenuo. Iz oiju naviru mi suze. Oj kaduno, Davno li te milovao n'jesam! Obraz ti se ko rua rumeni, Srce ti se kao kos veseli. Tko te ljubi da se objesio! Davno li te grlio nisam! Ne skrivaj se, nego mi izii, Jer bez tebe ja u izdanuti! Gdje si, diko, u kojem si kraju? Davno li te ljubio nijesam! Tu je pjesmu u njemakom prevodu tampao u Abhandlungen fr die Kunde des Morgenlandes nekadanji pruski konsul u Sarajev u dr. Otto Blau. Uskufiju se smatra najznamenitijim od starijih muslimanskih pjesnika iz Bosne. Pjesme su mu izale u Carigradu na turskom jeziku i pismu. U Skoplju na Vrbasu pokazuju jo danas nekadanju njegovu kuu, a na prusakoj ruevini, odakle je divan pogled na cvijetnu dolinu i na visove ardak -planine, pokazuju mjesto, gdje je najradije boravio. Osobit ar lei u ovim stihovima, koji su opet turskoga porijetla: Neu da ti mjesec gleda oi, Kad kraj tebe prolazi po noi, Neu da te danju sunce gr ije, Dok za tobom Mehmed suze lije. Neu da ti ni dad nosi sreu, Kad zasipi po drugome cv'jeu. Neu da te majka tvoja pazi Niti da te poljupcima mazi. Ja u sunce i mjesec ti biti, Kad si edna, ja u te dvoriti. Ljubiu te, dok me zemlja nosi, I cjelivat po licu i kosi. Ili ovima: Oj djevojko na ubornoj r'jeci, Stani samo asak mali, Digni veo, da se pozdravimo, Da se sjetim ljube moje, Sree moje due. Tuan hodam po krasnome kraju,

ubie

me

boli!

U daleki idem svijet. Daj mi tvoju ruicu rumenu, Da se sjetim ljube moje, Sree srca moga. Ti se ne boj niti se ne ljuti, Ne obaraj k zemlji oi, Kad rumeno poljubim ti lice, Da se sjetim ljube moje, Sree moje due.

*** Nonja raznih slojeva bosanskog stanovnitva je strancu u mnogome neobina. Narod u Bosni i Hercegovini voli kao i svaki prirodni narod da se sjajno odjene. Mukarac se isto tako rado kiti kao i ensko. Nonje su im veoma raznolike i slikovite, a razlikuju se po vjerama, po podneblju i po predajama. Prije svega je nonja u gradovima drugaija ve na selu. Gradska je nonja finije izraena, bogatije ukraena i ima osobina, po kojima se razaznaje stale. Najsjajnije se nose Muslimanke. Kod njih moda ne ide za tim, da tjelesne oblike istakne, ve da ih to vie skrije i da ih ovije bogatim tkaninama, na kojima se arene boje i nakit. Najvanija je odjea ovo: dimije, iroke nabrane pelengae, koje seu do lanaka, nainjene su iz najdragocjenije tkanine, a iskiene zlatnim tracima i vezivom; jeerma, kratak prsluk bez rukava, koji se uz grudi tijesno privija; naposljetku fermen, kratak prsluk, opet bez rukava, ali na prsima otvoren i bogatim ornamentalnim vezom od zlata tako obasut, da se esto ne moe spoznati, ni kakva je tkanina. Takvu odjeu nose i djevojke i ene; po ovoj odjei, to emo dalje spo menuti, razlikuje se svijet. Svaka Muslimanka ima barem jednu anteriju, koju joj u svatovima daje mladoenja i ona je onda nosi u sveanim prilikama. To je dugaka kabanica s uskim, dugim, dolj rasporenim rukavima, obino od svile, kadife ili brokata i tak o bogato zlatom proivena, da zlato na takvoj kabanici esto vrijedi nekoliko stotina forinti. Osim anterije nosi udata ena jo i urdiju, kratak krznom optoen haljetak s dugim rukavima. Muslimanske se ene i djevojke posebno razlikuju nakitom na glavi. Djevojci visi kosa u pletenicama niz lea, a kiti je cvijeem, zlatnim novcem i fesom. ena nosi kosu napola povezanu. Fes se pokriva takozvanim tepelukom, pokrovcem u obliku tanjura, koji je bogato iskien biserjem, zlatom, novcem i drugim nakitom. Sa tepeluka vise naokolo preko glave iroke svilene rese, a sve se osim tepeluka, koji nije pokriven, ovija tamnom maramom, jemenijom. Sada jo iljaste cipele, papue ili iroke ute izmice od safijana i nabrojali smo sve, to ima muslimanka u svojoj dom aoj toaleti. Kako je odjea sjajna, tako je esto i drugi nakit bogat. Vaan je u nakitu pojas s velikom kopom lijepa oblika, iskienom biserjem ili filigranstvom. Od drugoga nakita nosi se prstenje, narukvice, ogrlice, naunice, dijademi i dr. Nigda nije muslimanski nakit dosta bogat ni dosta teak. Ali, cijelo to bogatstvo ne pokazuje ona nikada na ulici, ve se tamo zaogre dugakom, obino crnom feredom, koja see do zemlje. Ispod te ferede joj se ne vide ni prsti, jer ni prste ne smije da vidi tu i ovjek. A glava se tako omota u bijele marame, da samo oi kroz uzak prorez proviruju. ene drugih vjera ugledale su se nonjom na muslimanke. panjolske se Jevrejke slabo razlikuju od Muslimanki, samo nakit im je na glavi neto drugaiji, jer putaju d ugake rese od mahrame da im vise niz ramena. U prijanje su doba nosile panjolke na ulici kabanicu od crvene svile, slinu feredi, a lice su zastirale bijelim maramama. Kranke imadu slinu onakvu odjeu, najjednostavniju; ma i bila od dragocjene tkanine, opet je tamnije i manje bujne boje. Katolkinje ive s muslimankama u ivom saobraaju te im je i nonja slina, doim se pravoslavne enskinje poneto udaljuju od prvobitne nonje i naroito dimije nose kod njih samo djevojke ili mlade ene. Muko se odijelo sastoji od alvara, irokih pelengaa s privrenim ili zasebnim tozlucima, dokoljenicama; od demadana, prsluka bez rukava, koji zastire prsa sve do vrata; pod njim se nosi eerma, prsluk od laka sukna s rukavima, onda fermen, kratak bogato is kien kaput bez rukava, a nad fermenom po runom vremenu kratak krznom optoen gunj. Posebno je sjajna odjea za zrelijega ovjeka dolama, irok nabran kaput, koji mu see do koljena. Znaajno je za mukarce i kako pokrivaju glavu. Momci i mladi ljudi ili poevropljeni muslimani nose samo fes. Stariji ljudi ovijaju fes sarukom. Saruk je razne boje. Hode ga i pismenjaci nose bijela kao snijeg, hadije ukasto -bijela s bogatim vezom od

svile (ahmedija), a dervii zelena. Bogata nosi svilen trabolos, sirom ah crvenu ili jednostavno iaranu vunenu maramu. U krana je saruk crvene ili smee boje, rijetko kada iaran. Kod nonje gradskog svijeta ponavlja se uvijek isti tip i veoma se malo mijenja. Nonja seoskoga svijeta u raznim krajevima je veoma raznolika, pa i kod ena.. Ako se ne osvrnemo na krajine uz slavonsku, dalmatinsku i crnogorsku granicu , gdje ima utjecaja susjednih nonji, razlikovaemo tri glavna podruja za nonju: u Krajini, na sjeverozapadu bosanskom, nosi ena dugaku koulju, bogato izveze nu na prsima i na irokim rukavima, nad kouljom zobun mrke boje (zobun je haljetak od darovca sa skutima i see esto do zemlje), a glavu pokriva velikom bijelom okrugom, maramom. Odijelo nije bogato, ali za to je esto novani nakit vanredno teak, a nos i se u erdanu i niskosnici, na pojasu ili na kapi. enska se nonjua u srednjoj Bosni razlikuje po tome, to se ovdje nose dimije i samo stare ene imaju mjesto dimija anteriju, koja im see do zemlje; onda se nosi krai zobun, kako u kojem kraju: crn, crven ili sme. Nakit je na glavi kao i u muslimana, samo je tepeluk nalik na tanjur, kalkan ( rese ) je bogatiji i esto sa zlatnim gombama, a oko jemenije marame oko fesa povjeano je mnotvo cvijea, ljoka (ia) i srebrenih pulja. Hercegovaka se enska nonja odlikuje snjenom bjelinom. Zobun je kratak, kao i fermen; mjesto dimija nosi se teka bijela haljina od darovca, koja see do zemlje. Uz to se bogato kite novcem i kovinom. Posebnog je oblika u razliitim krajevima pregaa. Najljepa je u Krajini, gdje oponaa motive s ilima, te je opivena dugakim resama. U srednjoj Bosni je jednostavna, u Hercegovini samo uska pruga iz smee vune. U Sprekom polju se nose ak i dvije pregae, sprijeda oprega, a straga zaprega, dok se u Podrinju sva pregaa sastoji od uske pruge, opivene resama.. *** I tako silazimo s visina sarajevskih opet dole ka Miljacki u ulice, pa emo da posjetimo Gazi Isinu banju. Tu je sve novo i moderno, ali uredba je ostala kao u turskom hamamu. Druga banja ima blizu katolike stolne crkve i ta je jo danas sasvim onakva, kakva je nekada bila. Ako je gleda spolja, raspoznae je od obine bolje kue samo po tom, to joj se na nekim dijelovima krova uzdiu kubeta i to ima veu kapiju. Na vrata, zastrta tekim zastorom, ulaz i se u veoma prostrano i visoko predvorje. Naokolo na zidovima ima drvena klupa, kuda se uspinje na nekoliko stepenica, a razdijeljena je okruglim drvenim reetkama u nekoliko dijelova. U tim se odjeljenjima svijet skida. Za siromaniji je svijet tamo po kriven pod samo ilimom, a gosti, koji su vieg stalea i o kojima se po spoljanosti sudi, da e bolje platiti, nai e u svlaionici i divan, a ona se, ako se eli, moe i zatvoriti drvenim reeastim vratacima. U sredini predvorja ima bazen i vodosko k. Kada gost ue u onaj kafez za presvlaenje, da mu sluga iroku bojenu pregau i veliku bijelu ponjavu, da pokrije tijelo. Jo par papua takozvanih nanula koje se sastoje iz debelih drvenih potplata i iz irokih kajieva, to su o drvo prikovani, - i ti si za banju spreman. Bez nanula ne moe nikako da bude, jer banja je potpoena kamenim ploama, koje se odozdo zagrijavaju. NOVO DOBA U SARAJEVU Cilj naem putu je opet na zapadu. Ako poemo od Gazi -Isine banje na Filipoviev trg, doi emo u Tereziju. Tu je vojniki djeaki pansionat, u kojem bosanski pitomci te inovnika i oficirska djeca stiu prvu nauku, da se osposobe za vojnike kole i kadetske zavode austrougarske vojske. Zavod ima i internat te je do sada veoma dobro djelovao.

Ako poemo dalje, doi emo uz vodu i krajem, gdje mjesto ruevnih koliba nie nov grad, u prohladan kraj na Kovaie. To mjesto ima za svakoga pivopiju (a koji to Nijemac nije) historijsku vanost, jer ovdje je roeno mjesto bosanskog pivarstva. Pivo se je u Bosni brzo proirilo. Hercegovina rodi izvrsnim vinom, u Bosni se pee iz ljiva ljivovica, obino laka rakija, ali pivo se je moralo istom da uveze, pa da postane narodnim piem. U gradovima je to polo za rukom, a zapoelo se je s pivom ve za osman skog doba. Tko danas uje, da u Sarajevu imaju tri pivare, koje su sada kao dionika pivara udruene u veliku radnju, teko e mu biti i da pomisli na nekadanji osmanski grad. A druge su se pivare osnovale u Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli i.t.d. i ak u malom Viegradu podigao je malu pivaru neki Nijemac, koji je doao iz Srbije. Ali, Sarajevo je ve bilo pivarski grad prije nego to su se s grada zaviorile crno -ute zastave. Nekih petnaest godina prije okupacije osnovao je jedan promuuran Jevrej iz Gradike , Feldbauer, prvu pivaru na Kovaiima. Sve se tada uskomealo; kao da su se razrijeile sve vjerske veze islamske, a valija doe kao prvi gost u pivaru te plati aom punom zlatnih lira to pie, to ga Kur'an brani. I svi stadoe jedan za drugim dolaziti, da okuse to meunarodno pie. Nastade guva u tijesnim prostorijama pivare i pod vedrim nebom, i sve bi se narodne i vjerske rasprave moda utopile u zlaanom jemenom soku, da su se bosanski krani tako zadubli u ae, kao to su muslimani. Ali, sada d oe nevolja. Potok, to je dovodio vodu u pivaru, skrenue u drugo korito. Rasprave su se otegle, Feldbauer nije mogao da svri parnicu, pivara propadne i njezin se osniva odseli. Sada se obrui na ponosno Sarajevo strano doba, gdje nema piva. Tek kada se je u Lukavici s onu stranu Trebevia, digla primitivna pivara, koja jo i danas postoji (pivo joj je bilo neto slino korukomu Steinbier -u), bude malo bolje. Onda doe neki Slovenac, Gerdou, i otvori godine 1870. ponovo pivaru na Kovaiima. Za p ivopije sarajevske nastade sada zlatno doba. Danju su sjedili osmanjski oficiri i inovnici u hladu Kovai -brda, uveer su dolazili razliiti konzuli i konzulski inovnici, a u nedjelju su se stranci, posebno iz Austro -Ugarske, kojih je prilino bilo, brinuli da se pivara ne zaboravi. A u praznine dane orila je iz gornjih prostorija glazba i sve, to je bilo evropsko, vrtjelo se je tu u veseloj igri. Nisu se onda dijelili po staleima. Svaki je stranac bio jednak, konzuli su lijepo ivjeli sa svojim zemljacima i sva je inostrana naseobina bila kao velika porodica, koja se je meusobno pomagala i zajedno se zabavljala. To su bili najsjajniji dani za pivaru na Kovaiima. Ustanak u Bosni i Hercegovini, to je trajao nekoliko godina, te i rusko -turski rat pomraie ponekad ovu lijepu slogu, ali strancima je to opet slabo naudilo, a Krajina, Zupci i Sutorina daleko su bili od Sarajeva. ta da se uz pivo brine za pokolj na granicama? Vojska, to je prolazila, samo je koristila pivari. as je tu bilo arapske, as anatolske ili rumelijske posjete. Braa Arbanasi uoe ovamo isto kao i bugarski Pomjaci, a ni Nubijci nisu zamjerili smeem vapskom piu, o kojem prorok nije ni slutio. Ovamo su dolazili Mustafa Asim i Mazhar paa, Hafiz i Osman paa, lav od Plevn e, pa Sulejman paa, to se je prolazio svojim krvavim prolazom kroz Crnu Goru i prolomom kroz ipku. Ovdje je pred svoju junaku smrt kod Muratovice bio dnevnim gostom i melanholini Mustafa Delal Edin paa. Nikada nije ni s kim govorio. Moda je pomil jao na svoju otadbinu Poljsku, moda je slutio svoju pogibiju! Onda nastade okupacija! Carska vojska pree Savu, a u Sarajevu se ustanici spreme na otpor. Pokret se razbuktao. Niko nije pomisilio da ide u pivaru; Hadi Lojo je bio narodni vo u glavnom gr adu. Javno se svijetu razbubnjalo, da kranska glava ne stoji vie ve paru, a iz dana u dan ustanici su odlazili u Vranduk i Zenicu. Austro-ugarskog konzula prisilili su ve 30. maja 1878. da izie iz grada i da sa svojim zemljacima krene preko Mostara u Metkovi. Ko god je mogao, pridruio se je karavanu tih iseljenika na silu, a meu bjeguncima je bio i na pivar s Kovaia. Kao i drugi trgovci samo je zatvorio zgrade i preporuio svoj imetak zatiti nebeskoj.

Kada je Sarajevo palo i on se opet vratio , naao je razbijene pivarske tave i sve imanje porueno... Onda nastane zima. Pivara se nanovo otvori i zapoee onamo itava hodoaa po tadanjem jadnom putu, s rupagama i vratolomijama, s klimavim mostovima i blatom do koljena. Veseli su se asovi ovdje provodili, a kada padne kuna pomraina na Kovaie i gosti se veinom raziu, jer ih je strah puta, onda bi u nekoj od gornjih soba u oku ostajalo esto na okupu drutvo, drutvo, danas razasuto po svem boijem svijetu... Na ljeto iza toga ukrasil a se je baa, uzelo se graditi, vojnika glazba stala svirati i nedjeljom je pola Sarajeva naviralo na Kovaie. Danas to vie nije pivara, ve samo sladara dioniarske pivare, te danas ni ne bi bilo u nedjelju onog starog veselja, jer su u blizini kamenolomi i ciglane. Tako mlaa civilizacija svuda prelazi stariju kulturnu epohu, ali u Sarajevu ne treba da se ali jer ovdje uistinu nie iz ruevina nov ivot, a naslijedila je Kovaie Aschenbrennerova pivara na Koevu... U Sarajevskom polju ima jo jedan Zavod, koji je u svem tako ureen, da mu danas ima jo slabo premaca u Evropi. To je nova Zemaljska bolnica. Ako poe Koevom, to e ti odjednom meu liem niskog grmlja i drvea iskoiti pred oi kao neki grad od ljetnikovca, koji ni u emu nema onoga sumornog izgleda, to se ve obino vee uz pojam bolnice u velikom gradu. Bolnica je sagraena meu poljima i potokom u veoma zdravom kraju, od periferije gradske odprilike kilometar. Napravile su se tu nove ceste i zasadile se drveem. Ako zatreba da se bolnica proiri, ima mjesta do mile volje. Izgraena je po paviljonskom sistemu i decentralizacija je u njoj sasvim provedena, jedino je zgrada za primanje pored operacione dvorane spojena prekrivenim hodnicima na jednu stranu s hirurkim odjelom, a na drugu stranu s jednim internim paviljonom. Porodilite lei po strani od susjednog paviljona i na najviem mjestu. Daleki prostor medu pojedinim zgradama i oko njih sav je pretvoren u bau, ali nigdje ne idu nasade sasvim do paviljonskih zidova; svuda ima plonik, metar u irinu, a pred ulazima se je ostavio jedan komad i nasuo se ljunkom, da se tamo iznose bolesnici u krevetima. Osim dvostrukog reda drvea uza sve ceste nema u nasadima meu paviljonima nikakvog veeg drvea, koje bi spreavalo kretanje zraka, ve su tu samo tratine, te vrtno grmlje i nisko drvee, iz kojeg se je na razliite naine udesilo kao sjenice, da se tamo sjedi. Na veim istinama zasaeno je umsko drvee. Mrtvanica je ograena i s ceste i od bolnice. Kako su ovdje sve gradit eljske i konstruktivne zadae rijeene, ne mogu da sudim, ali se moe rei, da tu imamo pred sobom rad, koji odaje vanredno bogato tehniko iskustvo. Ljepota oblika, velika zamisao i izrada, te veliina cjelokupnog dojma mora se graditeljima priznati. Popr eno poloenim linijama, siluetama, pojednako nagnutim krovovima i proporcionalnim zabatima postignut je efekt, kakvoga moda nema nijedna druga graevina novoga doba. Izgraeno je tu zemljite od nekih 6.500 kvadratnih metara. U sredini je zgrada za p rijem s lijepom izgradom sa tri zabata, na visu tornji sa satom i sa strane tri zabata. Trijemovi, to idu lijevo i desno iz srednje zgrade, stoje prilino straga i ulaze ovamo u interni, a onamo u hirurki paviljon. Ti su paviljoni ukraeni izboenim za batima. Nasuprot srednje zgrade stoji kua za ljekare, a u lijevu i desnu stranu odvajaju se kao piloni ostala etiri bolesnika paviljona, kua za dvorkinje i usporedo sa srednjom zgradom tri ekonomske i razne ekonomske zgrade. Sa strane je mrtvanica i kuica za spaljivanje; sa sjevera i s juga svuda kua za pazikuu. Bolnica je izgraena za 250 bolesnika. U njenoj unutranjoj opremi ima mnogo novotarija. Vrijedno je spomenuti kanalizaciju cijevima od kljaka uz osobite zaliske protiv plinova iz kanala. K inica te vode za ispiranje i isplakivanje odvodi se zasebnim kanalima, a na svim uncima i zaporima imaju zalisci, da se sprijei vraanje plinova. Loe se bolesnike dvorane odunim reguliranim peima, kuda na cijevi ulazi spolja zrak, a ono i peima od zemljanih ploa; u tri ekonomske zgrade griju parom. Voda za pie i potronju odvojena je od gradskoga vodovoda i daje dnevno za svaku glavu 500 litara. Za rasvjetu se je uzelo elektrino svjetlo. Za kupanje se u paviljonima, osim u banji, zagrijava voda

patentiranim peima i tu je odmah spremljena i baterija. Umivaonici, sue, prevozne banje i stolovi za operacije dobivaju vodu iz rezervnih pei, koje su opet direktno spojene s veim rezervoarom; za ekonomske se zgrade grije voda u rezervoarima, koji se z agrijavaju parom. Jo bi se mnogo moglo pripovijedati, kako su posebno namjetene prostorije za operacije, pa o izvrsno ventiliranim i prostranim bolesnikim dvoranama, o kuhinji, mrtvanici, maceraciji u prosekturi, o bakteriolokoj prostoriji, amerikoj ledenici sa hladnjacima, apoteci s laboratorijem i.t.d., ali dosta e biti i to smo spomenuli. Radi boljeg saobraaja ide iz bolnice telefon u grad u novu policijsku zgradu. Namjetaj je u bolnici gotovo sav iz stakla i eljeza. Nova je Zemaljska bolnica zamijenila staru vakufsku bolnicu, koja nije vie mogla da zadovolji sve vee potrebe. Razumije se samo po sebi, da slui svim vjerama, a za Muslimane ima ovdje sasvim posebna kuhinja. I o em u Sarajevu da jo pripovijedam? O trgovakoj koli i o izvrsno j tehnikoj srednjoj koli, koja je osnovana jo godine 1889. ili o djevojakoj koli kod keri boje ljubavi? O novim dobrotvornim drutvima, pjevakom drutvu, gospojinskom drutvu, narodnim kuhinjama ili turistikom drutvu? Svega ima u bosanskom glavn om gradu, ak se je osnovala i domaa narodna banka, koja prima uteeni novac i do sada jako uspjeno djeluje. Prije dvije godine osnovala se je i Povlatena zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu s osnovnim kapitalom od dvadeset miliona kruna. Razne te dionice, to su nastale po zemlji, korisno su se dojmile naroda, koji nije ni znao da uloi svoj novac na dobitak, osim trgovaca, koji su se bavili kajiarstvom. Posebno tedionica u Brkom razvila se je u jak novani zavod. Privatne su gradnje u Sarajevu, koje po popisu stanovnitva iz 1895. godine ima 41.173 stanovnika, veoma uestale; ali to je i veoma potrebno bilo, jer nestaica stanova je bila za evropsko stanovnitvo postala pravom nevoljom, a stanarine su se strano povisile. Posebno je vrijedno spo menuti gradnje mirovinskog fonda zemaljskih inovnika, koji i na Didikovcu gradi itav grad od kua na kat u seoskom stilu. Danas u Sarajevu ima jedanaest ciglana, koje u krunim i u obiajnim peima ispeku godinje sve skupa nekih osamnaest miliona cigl i. Na prvom mjestu tu stoji industrijalni zavod inenjera Brauna, koji je godine 1884. sagradio prvu krunu pe u Bosni. U njegovoj velikoj radnji peku se u dvije krune pei crijepovi i cigle, izrauje se glinena roba i unci od fejanse, dalje ima pilana , radionica za parkete, graevna stolarija i tesarija. Svuda je bujan ivot i jak promet, koji se izraava u sve veim brojkama gradskoga i zemaljskoga prorauna. Tako bi zavrili svoj put po Sarajevu. Uz staru gradsku vijenicu popeemo se jo strmim pute ljkom na Hrid, kojeg zovu i gradskom umicom. Naspram Miljacke ima ovdje na samom vrhu tornji za razgledanje kraja; dalje gore dolazi na greben visova, to su uz Miljacku, i sada se izmjenjuju livade s veim ili manjim bunjem, a meu njima po koje ograeno kuite idila s goletnim brdinama. Uz put u gradsku umicu ima turska kafana, gdje se divna moka pee. Pogled odatle je izvanredno lijep. Ako poemo takozvanim Appelovim putem, to se desno iza Vijenice uspinje u brda, dospjeemo za pola sata na Veliku kapu, iljast vis, odakle je krasan vidik. Dalje se dolazi u guduru potoka Bistrika, kojim se dijeli Trebevi od brda, to su pred njim. S Velike kape ide jahai put na vrh Trebevia, 1.629 metara nad morem. Iz grada se valja onamo penjati vie od etiri sata. Na koncu puta prolazi se umom i livadama s gorskim rastlinjem. S Trebevia je na sjever i na zapad vidik gotovo beskrajan; s june strane prostire se visoka jahorinska ravnica, opasana sa svih strana umovitim brdinama. Uz iljasti vrh Kmora kod Foe nadovezuje se ogromni valoviti Volujak, masivni Magli, lomni greben Treskavice i obrisi Bjelanice. U daljini se po vedrom danu vidi i troglavi vrh Durmitora u Crnoj Gori. Na sjever i na istok baca oko na mrke ume Romanije -planine, s kojom emo se u daljnjem putovanju jo poblie upoznati. Turistiki je klub sarajevski sagradio na Trebeviu kuu za sklonite i za putnika je najbolje, ako se obrati klubu prije nego to e ovamo. Sii se moe i drugim putem, obronkom uz

lijevu stranu potoka Bistr ika. Ovdje moe jo jednom da se nauiva gledajui pred sobom cijelo Sarajevo i da zauvijek sauva u pamenju tu divnu sliku. Dalje je vrijedno preporuiti putniku jo jedno mjesto, odakle je velianstven vidik. To je meteoroloka stanica na vrhu Bjelanice, osnovana godine 1894. Visok je taj vrh 2.067 metara, a stie se onamo sa stanice Pazaria na eljeznikoj pruzi sarajevsko -mostarskoj jahaim putem za nekoliko sati. Ima ovdje i soba za turiste. Ta je meteoroloka stanica jedina na Balkanskom poluos trvu. Odavde je vidik kao malo s kojeg vrhunca u Bosni. Vidi se daleko u Crnu Goru i Novopazarski sandak, da ni ne spominjemo krasnih slika blieg bosanskog gorskog i umskog svijeta. Iz Ilide ili iz sela Hrasnice dolazi se na konju ili pjeice romantinim putevima na Bjelanicu, ali za taj put trebaju dva dana. BISER BOSNE Ako se pravo kae, Ilida, kako je blizu Sarajeva, mora se i smatrati njegovim dijelom. Za kupaline sezone od 15. maja do 15. septembra, ali i ranije i kasnije, ide onamo svijet kao na kakvo protenje i vozovi lokalne eljeznice, to gotovo bez prestanka onamo voze, obino su puni. eljeznicom se vozi petnaest minuta, a kolima sat. Lijevo i desno ide ti pogled preko polja i livada na brdske obronke; ljetnikovci muslimanske vlastele izmjenjuju se s manjim seljakim kuama, koje su ovdje ve na evropski nain. Sa zanimanjem e da posmatra, ta se je sve na Sarajevskom polju osnovalo. Lijevo lei poljoprivredna stanica Ilida ili Butmir. Butmir je na svjetski glas iziao radi tamonjih neolitskih nalaza, kojima su se evropski uenjaci zadivili. Opisani su ti nalazi veoma opirno u Glasniku zemaljskoga muzeja. Poljoprivredna stanica butmirska cijela je skupina od kua. U ekonomiji imaju dvije staje s ambarima i ardacima, mljekarna s hladnjaom i parnim kotlom, aparatima za suenje krme, rezervoarima za vodu i.t.d. Za inovnike i domae ratarske pitomce sagraena je lijepa kua, da pitomci vide, kako zapravo treba da stanuje, kada se po danu napati i oznoji. Iz ove i iz drugih poljo privrednih stanica, od kojih emo se, dok bude prilika, na neke jo svratiti, imaju da izlaze pioniri, to trebaju da uzdignu Bosnu na vii ekonomski stepen. Ali ovdje se osim pitomaca praktino poduavaju i odrasli seljaci; nabavlja se a i besplatno im se daje stoka za ukrtavanje, mllthalske, wippthalske ili ugarske krave, plemeniti volovi i posebno bolji plugovi, koji imaju da istisnu dosadanje pretpotopne plugove. Uz to se nije zaboravilo ni vrtlarstvo, te u Ilidi-Butmiru ima pristala vrtlarska kua , rasadnik i vrijedan ureaj za oroavanje vrtova s povrem. Stanici je za njene proizvode dobar kupac banja Ilida i Sarajevo. Maslac i mlijeko, koji su nekada bili veoma rijetki u Sarajevu, danas se odavde alju u velikim koliinama. Dalje na vonji opaziemo blizu stanice Ilida nov znak napretka: narodnu osnovnu kolu i kuu za uitelje i uiteljice. Obe su kue veoma ukusno sagraene u stilu renaissance. kolska zgrada ima dio za djeake i zaseban dio za djevojice. U svakom su dijelu dvije velike razr edne sobe. Kako je ta kola namijenjena i kolskoj djeci iz Sarajevskog polja, to su se za djecu, kojima je dalje u kolu, namjestila sobe, da se sklone, te kuhinje i smonice. Tek to se je ta interkonfesionalna kola otvorila, stalo ju je odma pohaati preko 100 djece. Prije nego to voz dolazi na stanicu, prelazi mostom eljeznicu i staje najposlije pred lijepim kolodvorom. Tu smo u banji Ilidi, kako ju je stvorio dravni ministar financija Kllay. Vrelo su znali ve i Rimljani, te su ovdje uredili pril ino kupalite. I za osmanskog se je doba voda upotrebljavala, ali uredba je bila strano primitivna. Nad bazenom je bila prosta zgrada, po kojoj nisi mogao ni slutiti da si u kupalitu. Za konaenje je bilo nekoliko turskih hanova, ali o udobnosti nije b ilo ni spomena. Ja sam znao banju, kakva je jo onda bila, i u jutro onoga dana, kada se je na juri otelo Sarajevo, 19. kolovoza 1878., dok su topovi sa visina gruvali na grad i na ustanike, kupao sam se ja s dvojicom drugova na Ilidi.

Sat kasnije jedan ustaniki dio napadne u bijegu na Ilidu i sam nas je Bog spasao da nismo sasjeeni. Kada se je iza okupacije razvilo Sarajevo i stranog se svijeta u njemu naselilo, odrazilo se to i na Ilidu. Dr. Koetschet i jedan srpski trgovac, koji su je od zemaljs ke vlade uzeli u zakup, sagrade nekoliko zgrada i neto tamo urede, ali svijet je sve vie u Ilidu navirao, sve bude tijesno i tako se vlada prihvati sama posla. Danas se moe Ilida mirne due usporediti s boljim evropskim kupalitima. Njen poloaj u sredini lijepog parka na obali eljeznice, ispod 1.248 metara visokog umovitog Igmana neda se nadmaiti. Iz samoga parka ide promenada, duga 3 kilometra, s drvoredom za vonju i za jahanje na divna romantina vrela Bosne u podnoju Igmana. Mnotvo vrela neki kau, da ih ima oko trideset, a drugi raunaju i dvostruko slijevaju se i ve za nekoliko koraka dalje sastavljaju jaku rijeku. Pod krasnim starinskim drveem ima turska kafana i tu moe da se nauiva prave brdske prirode. Sa Ilide se ovamo u dobno dovozi omnibusom i jeftino, da ne moe biti jeftinije. Na kraju ceste dignut je toranj za razgledanje. Divan je i izlet u muslimansko selo Hrasnicu i na vrelo Hrasnicu na brdskom obronku. umska je to idila. Na vrelu je ureeno krasno mjesto, da ot poine. Za lovce opet ima na Igmanu jo dosta divljai, a podalje kau da ima na njemu jo i medvjeda. Nekoliko pitomih ima i u medvjeem kavezu u kupalinom parku. Tamo ima u volijeri i golemih orlova i grabeljivaca. Godine 1893. poelo se je kopatii, t e se je otvorilo novo vrelo, iz kojega izbija snaan izvor. Za 24 sata daje taj izvor 13.800 hektolitara. Voda ima temperaturu od 58C i karakterizira se po analizi dvorskoga savjetnika profesora dr. Ludwiga u Beu velikim obiljem Glauberove soli, hlorida, kalcija bikarbona i slobodne ugljine kiseline. Radi velike prirodne topline te vode mora se za banju nainiti potrebna temperatura te su se napravila dva velika bazena za rashlaivanje i onamo se ponajprije voda dovodi. Vrelo je na Ilidi po eljeznoj sadrini nalik na vodu vrela Ficoncelle u Civitavecchiji (54 C.), te ide u najvrednije tople mineralne izvore. Voda mu po hemijskim sastavinama nije zgodna samo za kupke, ve je veoma zgodna i za unutaranju upotrebu. Za kupanje ima u Ilidi: takozvana st ara banja sa etrnaest modernih kabina, u kojima ima esnaest kada od porculana; nova banja, otvorena 1. septembra 1893., ima srednju zgradu s dva simetrina krila i uvijek po jedan zajedniki bazen i etrnaest kada za pojedince. Ureeno je tako, da se u jednom krilu kupaju mukarci, a u drugom ene. Uz novu banju ima jo jedna banja sa est kabina za muslimanske ene. Bez izriite naredbe lijenike ne daje se nikomu toplija kupka od 28 C. Ima ovdje i blatna banja, te je udeena tako elegantno, kao ni u jednom drugom ljeilitu. Kupalite u blatnoj banji ima dvije prostrane odlino ureene ekaonice, koje se i loe, dalje deset prostranih kabina sa svim potrebitim spremama i takoer za loenje. Uz dvije od tih kabina imaju i elegantni mali saloni. Tres et, to se tu koristi, kopa se kod epa, te je po hemijskoj analizi dvorskoga savjetnika profesora dr. Ludwiga izvrstan biljni treset. Na kraju imaju na Ilidi i hladne kupke za plivanje s dvama velikim zasebnim bazenima za ene i za mukarce. Oba bazena su nainjena od kljaka, a udeena su i za plivae i za neplivae te i za djecu. Bistra voda iz eljeznice, kojom se opskrbljuju bazeni, ima ljeti stalnu temperaturu od 16 -19 R. Da dodamo, to spominjemo o uredbi kupki, rei emo, da se tu moe lijeiti i masaom i elektrinom, prodaju se sve vrste domaih i stranih mineralnih voda, iz poljoprivredne se stanice dovozi svjee i kiselo mlijeko, te kravlja i ovija surutka, a tko eli da se lijei groem, dobiva dnevno najbolje hercegovako groe iz Mostar a. U tri velika hotela, Austria, Hungaria i Bosna sa 106 soba za strance i salonima ima dosta mjesta, a i inae ima gdje da se smjesti. Tu su elegantne gostionice s terasama spram etalita, s prekrivenim hodnicima, kuglanama, stajama i suarama, u svako doba ima jeftine vonje, a maarska kupalina kapela brine se za glazbeni uitak. Za zabavu gostiju i inae se je obilato pobrinulo: croquet i lawn-tennis, carroussel, mehanina streljana, ljuljake i.t.d. ubijaju dosadu. Posebno je zanimljiva nedj elja na Ilidi; to je najljepa zabava za sarajevsko stanovnitvo, posebno onda, kada je na trkalitu, pola sata od banje, koja od uobiajenih konjskih trka. Za te trke daje vlada

prilino velike nagrade. Posljednje tri godine prireuju maarski i austrijs ki jokeyklub evropskim konjima meunarodne trke i strane novine donose o tom sjajne opise. Bosanac i tako posebno voli konje, a maleni je njegov planinski konji izdrljiv, neumoran i uvijek pouzdan, pa i na najvratolomnijim stazama. Stanicama za pripau i drepanom u Sarajevu pobrinula se je vlada za oplemenjivanje pasmine, smotrama nad konjima te nagradama pobuuje se narod na konjogojstvo, tako da je do sada bilo izvrsnog uspjeha. Osim trka prireuje se na Ilidi i meunarodno pucanje na golubove i lo vovi s obuenim sokolovima, onda narodne zabave s tombolom i vatrometom, na koje dolazi domai svijet iz cijele okoline. Mnogo doprinosi dizanju kupalita i prisutnost supruge ministra Kllaya, koja ve nekoliko godina boravi sa svojom porodicom cijelo lje to na Ilidi. Ovdje ona doekuje odlinike sarajevske i bosanske i njezinoj je umiljatoj ljubeljivosti polo za rukom, da i muslimanske ene izmami iz njihove zatvorenosti. Ali, Ilida se odlikuje jo neim, a to je jeftinoa. Hoteli su kao i sva banja sv ojina zemaljske vlade i samo se izdaju u zakup, te prema tomu oblast odreuje cijene. Ima etiri vrste soba za strance: po 80 nov., 1 for., 1 for. i 2 for. Na dan, skupa s poslugom. Ako se uzme soba za vie od nedjelju dana, odbija se deset odsto, a za due vrijeme od tri sedmice dvadeset odsto od dnevne cijene. Tko hoe jednom da poivi u kojem kupalitu sa strane od izgraenog puta, a opet nee da ostane bez evropske lagode i udobnosti neka skrene na Ilidu. U Sarajevo se stie lako i za jeftine novce , a za devet sati eljeznike vonje, pune divota, dolazi se na Ivan-planinu u Mostar i u romantinu Hercegovinu, n nekadanju uistinu krvavu Hercegovinu.

NOVE ZEMLJE POD VLAU AUSTRO -UGARSKE BOSNA I HERCEGOVINA DR. LEO SMOLLE Naa pria vraa se u Bosnu. Krajolikom Sarajevu dominira visoki Trebevi. ivahni ivot u selima i predgraima upuuje na zakljuak da emo uskoro stii u glavni grad. Pogled na grad kojem se pribliavamo sa juga je neuporediv, fascinantan, neponovljiv. Potpuno se slaemo sa onim to ree jedan domai pisac: Draesno Sarajevo! Pisac je isto tako rekao ovo: Kao dijamant u zelenom smaragdnom obruu sija grad okruen brdima. Zaista je tako. Arheolozi na osnovu nekih saznanja kau ja je moda ovdje postojao grad Ad Matricem jo za vrijeme Rimljana. Ipak ono to je pouzdano jeste da Bosna -Seraj, grad-dvorac u prijevodu, svoj procvat ima zahvaliti turskoj unvaziji. Muslimani su ponosni na svoj grad. To im se vidi u pogledu kad upitaju stranca kako mu se svia Bosna -Seraj. Oni neskromno uzdiu svoj grad iznad Carigrada, kako nazivaju Konstantinopolj, grad slatkih voda. Sarajevo nimalo nije izgubilo orijentalni karakter, premda im po ulicama sve vie niu velike graevine u evropskom stilu. Glavna ulica Franza jozefa danas je centar ivota nebosanskog stanovnitva. Meu velikim evropskim zgradama moete nai oficirski kasino, Gimnaziju i Uiteljsku kolu... Ove prostrane zgrade sa velikim prozorima polahko i ovom gradu daju zapadnjaki peat. Ukoliko elite upoznati netaknutu istou orijentalnog Sarajeva ne smijete propustiti otii u Sinanovu tekiju, derviki samostan u naselju Logavina. Tu ete u punoj snazi vidjeti udnovatost Istoka, i osjetiti kako se utapa va zapadnjaki duh. Renner, autor knjige Kroz Bosnu i Hercegovinu, naj detaljnije govori o derviima, njihovom ivotu, vjerovanju, ritualima, potcrtavajui da su oni veoma cijenjen sloj u Bosni i Hercegovini. I mi smo poeljeli lino vidjeti ono o emu je Renner pisao. Nakon to smo platili ulaz u tekiju, uveli su nas u jednu svijetlu i prostranu odaju pod kupolom i pokazali nam naa mjesta na drvenoj galeriji. Pred udubljenjem koje pokazuje pravac Kabe stoji mravi starac u utom kaftanu i sa zelenim turbanom ejha na glavi. Iza njega u krugu stoji dvadesetak mukaraca u obinoj nonji bosanskih muslimana. Poinje zikr, ritual predane pobonosti. ejh reskim glasom izgovara rijei vjere, koje mujezin svakog dana pet puta sa munare oglaava. Dervii zamahuju glavom, sve jae i bre, uz uzvike: Allahu ekber, to u prevodu zn ai: Bog je najvei. Sa ejhovih usana teku dalje rijei: Hajja al es-salat!, to znai:Pourite na molitvu!, a potom i Hajja al el fahla!, tj.Doite na spas! Sve dublje i snanije dervii zamahuju glavama i uzvikuju: Allahu ekber, La ilahe ilal lah. Pokreti glava i ruku pretvaraju se u brzi vrtlog;savijaju se toliko da im ruke dodiruju pod. Glas im postepeno jenjava dok im se znoj cijedi sa ela. Tada jedan od njih uskoi u krug i pone se vrtjeti poput vretena. Dervii ga slijede pokretima koji neminovno vode vrhuncu zanosa uz uzvike: Allah Hu! Dervi u krugu neprestalno se vrti oko vlastite osi rairenih ruku, dok mu je lice okrenuto nebu. Oblilo ga je samrtno bljedilo, ali i dalje slijedi rijei koje ejh sve bre izgovara, dodajui: Hu! Neki kao polumrtvi padaju na pod. Uzvici odjednom kao po naredbi prestaju. Zikr je zavren. Jedan dervi gasi svijee i svjetiljke, dok ostali staju u red da uz naklon izraze potovanje svom ejhu. On svakog dva puta zagrli. Mi sasvim potreseni i pod dubo kim utiscima naputamo ovo mjesto, dok nam u uima dugo odzvanja njihovo vatreno Hu! i Allah!. Na pozornici Orijenta sputene su zavjese. etamo po zapadnjakim ulicama koje miluju blage sunane zrake. Malo po malo opet mislimo na neke laganije, svakod nevne stvari. Najbolji pokazatelj da je poelo novo vrijeme nakon austrijskog osvajanja Bosne jesu Pravoslavna crkva i upetatljiva kamena graevina katolike katedrale, izgraena u rimsko -gotskom stilu. Stilska

kombinacija Katedrale, uz njene mone pirami dalne tornjave, zaista ostavlja snaan utisak na posmatraa. Nedaleko od katedrale nalazi se zgrada penzionog fonda, bosanskohercegovake zemaljske vlade. U istoj zgradi, koju je dao izgraditi funkcioner Konstantin Hrmann, smjeten je i Zemaljski muzej. Muzejsko bogatstvo stalno raste; prosto je nevjerovatno koliko se toga za ovako kratko vrijeme pronalo i iskopalo: od prahistorijskih eksponata do rijetkih prirodnih minerala. Strunjaci meutim kau da je sve ovo tek djeli bogatstva ove zemlje, koja obi luje nepoznatim i vrijednim blagom. Gdje god u Bosni udari lopatom, ukazat e ti se udesne prie iz prolosti, itavi slojevi bivih kultura i civilizacija. Sredite muslimanskog Sarajeva je monumentalna Begova damija. Po nalogu Gazi Husrev -bega, njena gradnja je dovrena 1529.godine. Poput vievjekovnog uvara u dvoritu damije straari prastara lipa, ije grane natkriljuju prelijepu fontanu, namijenjenu za obredna pranja muslimana. Nedaleko od fontane u damijskom dvoritu postavljen je kameni stub, k oji je duine tano jednog lakta. Njega je dao izraditi jedan paa, kako bi kupci koji na duinu kupuju neku robu mogli provjeriti je li im tana duina izmjerena, odnosno jesu li ih trgovci prevarili. Unutranjost ove graevine pod kupolom ukraavaju kura nski stihovi i arabeske. Smjer Meke pokazuje jedan etvrtasti kameni blok. To je kibla i oznaena mjesto gdje je Poslanik pokopan (Muhamed a.s. je pokopan u Medini, a ne Meki op.pr.). Desno od toga nalazi se mimber, izdignuto mjesto gdje imam petkom dri prigodan vjerski govor i moli za halifu i cara Franza Josepha. Rasko ove graevine ogleda se u raznobojnim arama i rezbarijama, novijeg datuma, visokim mermernim stubovima i bogatom mimberu. Preko pute Begove damije nalazi se dopadljiva zgrada turske vi e kole, Medresa, u kojoj su rasporeeni mali stanovi, skoro sobe, za studente. Malo gdje na istoku nalazi se nova sarajevska Vijenica, graena u maurskom stilu od crvenih i utih cigli. Crvena i uta su boje ove zemlje Bosne. Begova damija nalazi se u sred muslimanske trgovake etvrti, gdje su jedan do drugog zbijeni mali duani. U njima muslimanski trgovci svoju robu pred prolaznicima izlau. Mnogo je tu skupocijenih stvari poput runo raenih vezova, vrijednih ilima, filigranskih radova. Roba se nal azi iza lea muslimanskih trgovaca, koji sjede na podu radnje, turski prekriivi noge, piju kahvu i pue. Prodat e stvar kupcu tek nakon dugog razgovora. Pri tom e nekad, u potpunom odsustvu ljubomore i gramzivosti, uputiti kupca kod svog kolege, uz obr azloenje da on nema to to kupac trai, ili je roba bolja kod komije. Na ariji se nalazi i Bezistan, kamena graevina otporna na vatru; natkriveni hodnik du kojeg se nalaze duanii. Ovdje je ugodno hladno tokom vrelih ljetnih dana, pa kupci rado nji me proetaju, bez obzira na to ele li ta kupiti. Kad mujezin oglasi akam;da je sunce zalo, ovaj aroliki, ivahni haos za tren prekrije mir. Trgovci uurbano zatvore duane i odlaze kuama.U Bezistanu ste nekad mogli nai iskljuivo duane uglednih mus limanskih trgovaca. Danas ovim mjestom vladaju panci (sefardski jevreji op.pr.). Isplovivi iz ove trgovake arade i ivahnosti, poeli smo se penjati na Stari grad. Tu se nalaze najstarije zidine Sarajeva. Okolo su siromane kuice i bujne bae, u koji ma tokom proljea slavuji pjevaju. Zasigurno je prelijepo kad zacvrkue bulbul (turska rije za slavuja) meu rascvjetalim ruama, o emu nam kazuje poznati arapski pjesnik. Draesno je baciti pogled na obale Miljacke sjedei u turskoj kafani na Bentbai. Taj ljupki sklad vee desne i manje lijeve obale pravi je eif (turska rije za uitak) posmatrati satima. Pusti misli prema staroj slavi Sarajeva dok se ubor vode mijea sa zvucima grada. Ovdje su ipak najljepe ramazanske noi. Neopisiv je osjeaj kada mujezin sa munare posvjedoi La ilahe ilallah, Muhammedu Resulullah, a nebo i grad obasjaju bezbrojne svjetiljke sa munara, obznanjujui da je post za taj dan zavren. Tada punim pluima udahnete poeziju Sarajeva i zaudite se kako se ovaj grad brzo mo e umiliti srcu jednog stranca. Taj osjeaj kao da je uhvaen u nekoj od bajki Hiljadu i jedne noi. Grad podatno lei pod vaim nogama. U ovoj borbi svjetla i tame on

izgleda jo ljepi. Zamislite samo kad u jednom trenutku zasvijetle bezbrojni areni k andilji sa stotinu sarajevskih damija i kad im se pridrue raznobojni lampioni po kuama i baama. Orijent nam poklanja veliki buket svojih ari, koje su mnogo mistinije pod ovim priguenim svjetuljkama, nego pod jasnim dnevnim svjetlom. Sa tvrave silazei vidjeli smo viu erijatsku kolu, koju je austrijska vlada izgradila, potpuno respektirajui stil arapske arhitekture. Evidentno je da tolerantna austrijska vlast nije ograniena samo na ouvanje starih orijentalnih graevina, nego i gradi nove, trud ei se da njihova forma, stil i oblici ne odudaraju od muslimanske okoline. Sarajevo nam u sadanjost donosi dah jednog prolog, prevazienog vremena; vremena bogatijeg dostojanstvom, ljudskou i gostoprimstvom. Zemaljska bolnica vie podsjea na odmarali te okrueno zelenim parkom, nego na bolnicu. O vremenu potiskivanja kranstva kazuje Pravoslavna arhaneoska crkva, zatiena visokim zidom. Sa ulice se skoro nita ne moe vidjeti. Tek ako pogledate izdaleka sa neke uzvisine vidjet ete kupolu i niski toranj. Crkva je izgraena 1463.godine, ali je ona dva puta gorjela u poarima 1556. i 1647. godine. Danas je ona obnovljena i ukraena zanimljivim bizantijskim slikama i namjetajem sa zlatorezom. Moramo se oprostiti od rascvjetalog glavnog grada ove zem lje. Da nam to ne bi palo isuvie teko posjeujemo kupalite na Ilidi, koje se s pravom naziva biserom Bosne. Ono je toliko blizu da se moe rei da pripada Sarajevu, s kojim je i povezano eljeznikom linijom. Na unaprjeenju ovog mjesta mnogo je uradio ministar finansija barun v. Kallay. Pravo je udo napravljeno od ovog lijepog komada zemlje; pravi raj za lijeenje, disanje i uivanje. Izvor je izrazito snana sumporna terma, koja je bila poznata jo Rimljanima. Za vrijeme Turaka pored bazena postojala je samo jedna neugledna i primitivna graevina. Nekoliko loih oblinjih hanova (turska gostiona) pruali su smjetaj korisnicima izvora. Bili su tako loi da se moe rei da su pruali bolji smjetaj ivotinjama nego ljudima. Danas Ilida gostima prua l uksuzne i prelijepo ureen hotel, mjesto za zabavu, ukratko vrhunski konfor. Ovo svjetsko kupalite moe bez problema stati rame uz rame najboljim kupalitima. Zabavi gostiju doprinose i atraktivne konjske trke, koje se ovdje ljeti odravaju. Bosanac je gorljiv ljubitelj konja. Uzgoj ovih malih, ali nevjerovatno izdrljivih ivotinja tako je napredan, da ga i vlada finansijski podupire, kao neprocjenjivu vrijednost zemlje. Gaanje golubova i sokolarenje takoer se ubrajaju u nacionalne sportove i hobije. Moramo priznati da nam se to uinilo, blago reeno, primitivnim. Ko eli mirnije uitke moe ih nai koliko mu se srce eli na obali eljeznice i u podnoju 1248 metara visokog umovitog Igmana. Tu se pred etaem otvara mnotvo idilinih slika i pejsaa. Uivali smo penjui se konjskim putem od Vrela Bosne ka obronsima Igmana. Svima moemo preporuiti i izlet u Mostar, srce divlje Hercegovine, koju su nekad s pravom nazivali krvava, do kojeg se preko Ivan Sedla putuje vozom devet sati.

MILENA PREIDLSBERGER MRAZOVI , BOSNISCHES SKIZZENBUCH. LANDSCHAFTSUND KULTURBILDER AUS BOSNIEN UND HERCEGOV INA, DRESDEN, 1909.

BOSANSKA BILJENICA. SLIKE PEJSAA I KULTURNE BATINE BOSNE I HERCEGOVINE Milena Preidlssberger- Mrazovi, roena u Beu, najvei dio ivota je provela u Sarajevu i Banjoj Luci. Radila je kao uiteljica, urednica lista Bosnische Post, a nakon braka sa Josefom von Preindlsbergerom, ljekarom u zemaljskoj bolnici u Sarajevu, putovala je mnogo, pisala eseje i novele. GRAD OSVAJAA Na istoku Sarajevsko polje omeuju mnogobrojne planine, na koje se nastavljaju lanci breuljaka, inei jednu iroku nabranu dolinu, kuda vodi put ka glavnom gradu zemlje. Na jugu dominira planinski jeziak Mojmilo, nasuprot kojem stoji okruglastim vrcima okie ni sivi Trebevi, ije strmine se obruavaju prema gradu. Okolna brda ine prirodnu zatitnu kapu bijelom i zlatnom gradu Bosanaca. Ovaj grad smjestio se u duboku kotlinu. Na istoku, iz jednog strmog obronka, izvire rjeica Miljacka, koja dijeli grad na dvije polovine, da bi joj se uskoro, ve u Sarajevskom polju, izgubio trag. Grad se ne moe obuhvatiti pogledom, jer se nije smjestio samo oko rijeke, nego se grozdovi kua penju prema zidovima kotline, a i silaze u njene mnogobrojne nabore. Sa kojeg se god poloaja Sarajevo promotri, ostanu skriveni znatni dijelovi grada, a ono samo se uvijek iznova pokazuje drukijim, sakrivi dio svoje ljepote. Ako se pogled pusti da tumara preko Sarajevskog polja, daleko uz Miljacku, vidjet e se dijadema kua Starog grada, planinskim kulisama stijenjena, pa se ini da je planinski vrhovi kruniu na neki posebno fascinantan nain. Kada se putnik priblii ovom dijelu grada, idui putem koji ovuda vodi prema jugu, pogled mu skrene a dah zastane pred ljepotom zidova sta re tvrave. udan duh vlada Sarajevom ovo je prvi grad Slavena muslimana. Dobrodolica kojom je dominantno muslimansko stanovnivo doekalo nove, zapadne uticaje, stvorila je jedinstven, zadivljujui sklad. Stoga grof Prokesch -Osten nije pogrijeio kad ga je uporedio sa Konstantinopoljem (Istanbulom): ...grad je gemit starog i novog barbarstva, jedinstven po tome to ne pripada iskljuivo nijednom narodu, nijednom vremenu, nijednom stilu... Bosanski glavni grad je grad -spomenik turskog osvajaa, skoro etiri stotine godina star. Meutim, iz osmijeha grada provijava njegova mladost. Izmeu metea kua razbacane su grupe starih stabala, koji tako neodoljivo podsjeaju na turski imperij. Ovi truhli brijestovi u Hadi Idrizovoj mahali i staro pitomo kestenje na Bjelavama pamte stara vremena. etvrti po obroncima razdijeljene su livadama i poljima, a bujni vonjaci kite i sakrivaju mirna dvorita i bae. Uske i zavojite ulice naikane su kuama, pa se pjeaku uini da stablo moe vidjeti samo na groblju. Meutim, to je varka. Ako pogledate sa visine ljeti, vidjet ete da se Sarajevo utopilo u zelenilo, a okolna ukasta kamenita brda jako bljete na suncu. Proljee, u vrijeme cvjetanja ljive, ipak nam daruje najljepu sliku blistavim nakitom nakienog grada, koju ne moe pomutiti ni jo uvijek svje doivljaj sumorne, sive zime. Tada grad neskromno pokazuje svu svoju gracioznost, penjui se skoro kruno od obala Miljacke navie. Niski krovi, prekriveni udnim crijepom, uzdiu se etano, jedan red za drugim. Ispod njih izviruju bijele kue sa intimnim, od ulice okrenutim drvenim balkonima i niama, preko kojih raste brljan ili kakva druga vrsta biljke -puzavice. Nad ogoljenim i jo uvijek snjenim pokrivaem prekrivenim vrhovima brda, na jasnom plavom nebu superiornio krui bjeloglava ptica grabljivica. Ona krui nad evropskim turskim gradom, kojim dominira buket od 35 vitkih, bijelih munara, iji iljasti vrhovi srebreno svjetlucaju na suncu. Balkansko slavljenje Sarajeva kao grada sa stotinu damija nije m it. Ovdje danas zaista postoje 92 damije (etiri damije su izgorjele u poaru)! Veina damija pokrivena je obinim crijepom, a male drvene munare, koje su poprimile patinu vremena, utapaju se u mete okolnih kua.

Neke damije nikako nemaju munara to su mesdidi, mjesta za klanjanje, za razliku od damija koje su i mjesto molitve i mjesto sastanaka. Srce grada, Baarija, lei na desnoj obali rijeke. U njenom centru je trgovako sredite, oko kojeg se usko grupira est zanatskih kvartova. Zapadni ulaz u grad prolazi preko Koeva, kvarta iji se trag gubi u podnoju brda Hum. Ova je etvrt smjetena na obronku grada, ba i Bjelave i Kovai, kvartovi koji doseu do starih zidina tvrave. Pod strminom Painog brda i usamljenog stjenovitog vorita Bakija , gdje se nalazi muslimansko groblje, lei tihi gornji grad. Iznad tmurnog klanca Miljacke, okrenuta prema zidinama i stijenama, uzdiu se dva bastiona stari bijeli, zvani Ikala, i noviji uti, zvani Tekijska tabija. Preko puta, na lijevoj obali, nala zi se Hrvatin, prva stepenica prema monoj, novoj tvravi. Put do strmih obronaka Trebevia vodi od obanije i Bistrika Appelwegom (jabunim sokakom) preko osmatranice olina kapa i vrha brda Draguljac. Sedam podruja razgranavaju se u ak 106 kvartova, tzv. mahala, iji su turski nazivi u narodu ve skoro sasvim zaboravljeni i slavenizirani. Ovi nazivi esto su jedini putokaz za istraivanje lokalne historije, s obzirom na to da dokumentacija skoro da ne postoji. Rezultat je to uasnih poara, koji su n erijetko harali gradom. I posljednja preostala mala arhiva, koja je bila smjetena u Brusa bezistanu, natkrivenoj trnici, izgubljena je u meteu okupacije. Epidemije kuge i ratovi, koji su skoro istrijebili narod, izbrisali su historijska sjeanja i doga aje, do kojih danas vode samo rijetki i nejasni tragovi. Ipak, sigurno je jedno ona istaknuta kota, na kojoj i danas stoji bijeli bastion, uvijek je bila mjesto utvrde. Je li tu bila smjetena skoro mitska kula Vrhbosna, koja se u dubrovakim arhivima spominje kao Varbossanie ili Werchbossania? Dostupni izvori ukazuju da je bila smjetena u blizini vrela Bosne i sela Blauj te da je upravo na tom podruju bio poloaj nekadanjeg glavnog grada zemlje i rezidencije Begler -bega, koji je kupio hara. Iako o tome ne postoje vjerodostojni izvori, misli se da je na tom podruju postojala posveena crkva svetog Blasiusa te da je, nakon to su je Turci sruili, graevinski materijal, prvenstveno mermer, posluio za gradnju najvee damije u gradu Gazi Husrev-begove damije. Bit e ipak lake vjerovati da je sprva bosanski namjesnik svoje sjedite imao u Visokom. Takoer je malo vjerovatno i predanje o tome da je centralna taka odbrane, u tim divljim i burnim vremenima, bila nad klancem Miljacke. ak se m oe zakljuiti i da je Viegradska kapija (utvrda), najistonija od sve etiri kapije (od kojih dvije imaju kule), starija od turskog perioda. Tradicija takoer eli tvrditi da je Mehmed Fatih sa svojom vojskom osvojio ovu taku prilikom svog pohoda 1463. godine, kada je unitio bosansko kraljevstvo. Bastion je, navodno, pao pred topovskim uladima, pod komandom Fatihovog vojskovoe Tatar -kan Kiraja. Pojedine predaje govore da je tvrava ipak pala zbog izdaje i to jedne stare kranke. Navodno su zato njeni potomci dugo uivali povlastice turskih vlasti. Mehmed Fatih je, kako tvrde, idui od Kljua i Jajca, stigao i do ovih krajeva. Bosanci se se hrabro branili iako im je kralj ve bio pogubljen. U prilog tome ak se navodi da su dvije hise (odjeljenja) turske vojske ubijene na ulazu u ovu kotlinu. Mahale Gornja i Donja hiseta mjesto su tog dogaaja. O tome svjedoe i mezari poginulih lidera Tatar kana i Kavga sultana. Oni i danas stre iz grmlja biveg groblja pretvorenog u park, koji se nalazi na obali Koevskog potoka, preko puta moderne Palae vlade. Jedna prastara kuica skriva mezare ubijenih pobonih dervia Ajni -dede i emsi-dede. Narod vjeruje da je tu, ak i u mranoj noi svjetlije. Tu su se smjestile sultanove vojske, dok je sam sultan, okruen svojom tjelesnom gardom, rastvorio atore na vrlo prikladnom mjestu uria brijegu, dananim Kovaima. S njim je bio samo mali broj njegovih ena, jer je sultan bio haremu nesklon.

Boravio je tu vie mjeseci, a vojska je, svakog petka, kretala iz svojih tabora ka ovom mjestu, kako bi svi zajedno molitvu obavili i poslije toga izvrili smotru vojske. Otud potie novo ime grada Bosna Saraj ili Saraj -vo. Gdje Turin doe, makar i kao nomad, odmah sagradi damiju i kupatilo. Tako je uradio i veliki sultan . Na mjestu nie uri brijega ustanovio je trgovaku etvrt, preko Miljacke je izgradio most, preko mosta, na lijevoj obali rijeke, Carevu damiju, a pored nje kupatilo Gazi Isa -beg. Predaja kae da je ba to mjesto izabrano za izgradnju damije jer su t u stradala dvojica dervia, evlija. Mezar jednog nalazi se, navodno, pod mihrabom, a drugog kod ulaza, pa su ljudi izbjegavali gaziti po tim mjestima. Takoer se tvrdi su Arabi Atik damija, smjetena blizu gradskih zidina i katolike pastoralne kue, i prastari Mejtef Ajni-bega u Dairama, kod kazandijskog sjedita, postojali i prije otomanskih osvajanja, te da je, dakle, ovdje bilo muslimana i prije dolaska Turaka. Careva damija bila je prvobitno izgraena od drveta i izgorjela je 200 godina kasnije. Namjesnik Mustaj-beg naredio je tada da se na tom mjestu izgradi lijepa, kamena damija, oko koje je bilo zelenilom okrueno mezarje. Danas je to jedan od najljepih ukrasa grada. Kupatilo Gazi Isa beg izgorjelo je nedugo nakon to je izgraeno, pa je prvi tu rski namjesnik naredio kamenu izgradnju tipinog orijentalnog kupatila, okruglog oblika, gdje su se samo vjernici mogli kupati. Ta je zgrada, u novije vrijeme, dodatno modernizirana. Na mjestu gdje Miljacka izranja iz svog mranog klanca, isti namjesnik iz gradio je i branu Bent i u njenoj blizini mlin. Uskoro je u blizini bilo i mnogo drugih mlinova, ali su svi, za vrijeme jedne poplave, nestali u prolom vijeku. Ipak, mlinovi Erceg-bega jo uvijek ive u sjeanju. To prelijepo mjesto zove se Bentbaa i o no oznaava kraj gradske ravnice odatle se izdiu serpentine, koje vode uzbrdo prema tvravi. Kolosalne zidine zasjenjuju na ovom mjestu Miljacku, njene gazove i obale, kao i u zelenilo urasle kuice, koje se u nizovima sputaju do kafana, muslimanske itaonice i male tekije dervia Mevlevija, koji su ovdje, pored ubora planinske vode, zaista divno mjesto nali. Na mjestu biveg drvenog mostia koji vodi na drugu stranu preko Benta, nalazi se danas lijepi kameni most. Njegovu izgradnju naredio je grado naelnik eher ehaja, pa se most zato danas zove eher ehajina uprija. Iako je on gradnju naredio kako ne bi bio zaboravljen, vie ga se niko ne sjea. Narodna predaja kazuje kako je eher ehaja, prilikom gradnje mosta, dao ugraditi i jedan veliki drag ulj, ija je vrijednost bila tolika, da je mogla pokriti trokove izgradnje mosta. Taj dragulj bio je ugraen u jedan stub, koji je bio postavljen na mostu. Nedugo potom dragulj je jedne noi, uprkos brojnim straarima, nestao. Dolo je do velike uzbune i svaki je graanin morao nai po jednog svjedoka koji e potvrditi njegovu nevinost. I svi su nali svjedoka osim jednog mladia, koji je uskoro priznao da je ukrao kamen, jer je taj dokaz ljubavi zatraila njegova djevojka. Sreom, naao se pred sudom blag ih ljudi jer: Kadija je postavljen da sudi za grijehe, a ne za ale djevojaka. Drveni most koji je po dolasku izgradio Mehmed Fatih, naao je svog restauratora u liku hadi Belije tek nakon dvije stotine godina. Taj jednostavni ovjek itav je ivot u s irotinjskom odijelu, da bi utedio svaku dragocijenost za dostojnu restauraciju sultanskog mosta. Ovaj kameni most, sa svojim stubovima, ogradama, klupama i natpisima, bio je prava stilska turska graevina. Sva kretanja izmeu trnice i lijeve strane grada odvijala su se preko njega. Prodavnicama stijenjen sa svih strana i zauzet od strane hamala i prosjaka, most je gledao jedan pravi, areni, orijentalni ivot. Muslimansko stanovnitvo je upravo na ovom mjestu obiavalo doekivati vezire. Bilo je tako sve do nedavno. Most je morao stradati 1897. godine zbog regulacije toka Miljacke. Tada nastaje njegov nasljednik - luk od kamena i eljeza koji je vezao nove zidove korita. Nedaleko od ovog mosta nalazi se Latinska uprija, most koji je jedan hadi Osman d arovao gradu, kako bi se preko njega odvijao kolski saobraaj. Prvobitni graciozni luk ovog mosta sliio je picastom luku Kozije uprije, mosta koji se nalazi sat hoda od Sarajeva. I drugi mostovi: umurija, obanija, Skenderija i erianska uprija, kao i Klaoniki most, koji se nalazi mnogo dalje, na mjestu

gdje se Miljacki gubi trag, bili su ranije obine i ljuljave drvene konstrukcije. Sada su se umurija, obanija i Skenderija pretvorili u vrste eljezne konstrukcije. Od svih graevina Mehmeda Fatiha , najdue se ouvao Begluk na Atmejdanu, stonom sajmu kakav je svojstven svim orijentalnim gradovima. Prije Begluk, danas Filipovia trg. Bilo je to mjesto na kojem se, po naredbi Kiraj -kana, osvajaa Vrhbosne, izgradio jedan saraj, koji je sluio kao sje dite svim turskim namjesnicima koji su u ta vremena u Sarajevu stolovali. Meutim, ove prostrane i jednostavne graevine nisu vie mogle sluiti svojoj svrsi nakon dolaska Omer-pae, pa je Osman Topal-paa dao da se pored Careve damije izgradi visoki i reprezentativni Konak, koji je sluio vladaru zemlje u to vrijeme kao rezidencija. Krhki Begluk je ruiniran, kao i kasarna koju izgradi Mehmed Rudi -paa. Nejake turske graevine, koje su se oduvijek morale obnavljati, ipak se vijekovima dre, ba kao i K aravan saraj, Han Kolobara, koje je Gazi Husrev -beg, izmeu ostalog, izgradio, kako bi ga se generacije sjeale. Han Kolobara jo uvijek je tu sa svojim primitivnim talama, uasno strmim stepenicama i zavojitim uskim hodnicima. I nije nadmaen. Zadovoljav a zahtjeve putnika u svim vremenima. Za razliku od vievijekovne turske vladavine, koja se ba i ne moe pohvaliti gradnjom, samo dvije decenije prisustva Zapada u Sarajevu rezultirale su izgradnjom modernih hotela i stotinu gostionica. Svaka mahala je imala svoju malu musafirhanu, kuu u kojoj su putnici mogli boraviti na raun stanovnika te etvrti, biti poslueni, smjestiti konje... Ove usluge koristili su gosti koji su dolazili u Sarajevo, a nisu htjeli biti nikome na teretu. ene putnici obavezn o su odsijedale u musafirhanama. Gostoljubivost Orijentalaca ne moe se mjeriti ni sa jednom gostionom. Takoer, njihov smisao za djelovanje humanitarnih drutava je nenadmaan. U prvih pedeset godina vladavine, turski namjesnici trudili su se to vie uz dii glavni grad. Bosanci, ma kojoj vjeri pripadali, u svim su vremenima gajili strahopotovanje prema Bogu i voljeli vjerske ustanove. Tako su prvo bile graene crkve i samostani, a tek potom kole i ceste. S druge strane Osmani su novim bosanskim muslima nima u izobilju pruili damije i druge korisne ustanove, tzv. hajre, i to ne samo u glavnom gradu, nego i cijeloj zemlji. Mnoge te ustanove su sluile svim ljudima, a ne samo muslimanima. Skender -beg je Sarajevo opskrbio dobrom i pitkom vodom, koja je gla vni element za potpuni orijentalni ugoaj. Lijepo lice, slatki miris i ubor vode glavni su sadraj orijentalnog poimanja uitka. Na javnim esmama esto se moe proitati arapski natpis: od vode su sve ive stvari. Skender-beg je regulisao izvor rjeice Moanice, koja izvire sjeveroistono, u brdima iznad tvrave, da bi se malo potom ulila u Miljacku. Njegovo djelo je veliki Vodovod, koji se hrani dragocijenom vodom Moanice. Nakon izgradenje velikog, manji vodovodi postali su bespotrebni. Bili su gr aeni po etvrtima, tako to se iskoritavala voda potoka Megara i drugih brzih izvora na Bistriku. Jedan od tih izvora nezaustavljivo se kotrlja od pukotine Trebevia do ua u Miljacku kod Latinske uprije, ugroavajui pritom kue koje su u njegovoj b lizini. Na ove graevine podsjea i ime kasarne koja je tu izgraena paralelno sa Miljackom, do mosta Skenderija, u blizini i danas postojee lijepe damije sa dervikom tekijom, koju je izgradio Skender beg. Ime, dakle, glasi Terezija, to se moe pre vesti kao vodena vaga (wasserwaage), koja je na ovom mjestu drvenim cijevima obuzdala veliki pritisak vode. Kada je voda u pitanju, moramo spomenuti i Sebilj, kuu -bunar, koji se nalazi u centru Baarije. Prije modernizacije bio je to jedan esterokutni kiosk, gdje se ednim prolaznicima nudila voda, u znak sjeanja na muenike iz bitke kod Kerbale, koji su, zbog okrutnosti neprijatelja, usred borbe skonali od ei. Za slavnog i asnog Gazi Husrev -bega, supruga kerke sultana Selduka, koji je 34 godine vladao Bosnom, sve je to bilo premalo. Ovaj znaajni ovjek, bio je ambiciozan koliko inteligentan, to se za jednog Albanca skoro podrazumijeva. Najvrjedniji ljudi doli su u Bosnu iz Albanije. Gazi Husrev-beg je odluio za radnu snagu vratiti krane k oji su iz Sarajeva i okoline pobjegli u umu. S tim ciljem dozvolio je katolicima gradnju jedne crkve na desnoj obali Miljacke, preko puta

Begluka. Tu, skoro sakrivena okolnim visokim zidovima, stajala je crkva sve do 1879. godine, kada je nestala u velikom poaru. Oko te crkve grupirale su se nastambe katolika, pa je taj kraj dobio ime Latinluk. I stara arhaneoska crkva pravoslavaca, ili Srba, vjerovatno je u tom periodu izgraena. Na obronku iza arije, zidom ograena, nalik na malu tvravicu lei star a, estim poarima poharana, interesantna crkvica, leei skoro do pola u zemlji. Ovdje u Varoi izrasle su specifine kue pravoslavaca, koje su, po uzoru na Latinluk, formirale kvart. Krani su, dakle, dominirali, zapadno od arije, kao i niz Latins ku upriju i Galata ulicu, dananju ulicu Franza Josepha. I u drugim dvjema ulicama, Ferhadiji i emalui, paralelnim sa ulicom Franza Josepha, koje poinju kod Musale, a zavravaju kod gradskog groblja, evidentne su mnoge kranske stambene zgrade. Od novijeg vremena, prije oko 200 godina (1685. godine), ovdje su se doselili panski Jevreji. Oni su ovdje dobili jednu prostranu graevinu na poetku Ferhadije i emalue, u blizini arije. Ta graevina zove se Siavu, a okolni kvart oznaen je kao geto. O va ifuthana, gdje stoje jedan novi i jedan stari hram, bila je strogo zatvorena. Tek oko sredine ovog stoljea poela je nova era za Jevreje, dolaskom Omer-pae Latasa, koji im je dao vea prava i slobodu, te uvjete za ekspanziju, to su oni itekako koristili. Njihovo groblje vrijedno je posmatranja zbog neobinih oblika nadgrobnih spomenika. Groblje se nalazi zapadnoj strani grada, na obronku Borak. Ovaj obronak prva je stepenica na putu prema prethistorijskim nalazitima Soukbunar, Zlatite i Debelo brd o. Krani vjerovatno nisu imali ograene gradske etvrti, ali su u nemirnim i promjenljivim vremenima ostali ujedinjeni. Nova pravoslavna crkva, vrlo velika i upadljiva graevina, nastala je pedesetih godina, na sredini ulice Franza Josepha. Ona je bila sjeverna granica kranske etvrti koju je Gazi Husrev-beg osnovao. Ova etvrt bila je skoro potpuno okruena muslimanskim mahalama. Hiseta i ejh Magribijina mahala bila su mjesta koja su ustupljena Ciganima, zabavljaima, vojnim policajcima i dru gom talogu stanovnitva. Gazi Husrev-begova stremljenja poluila su uspjeh. Od strane krana i seoskog stanovnitva podupiran, uskoro je razvio snanu trgovinu i zanatstvo. arija je ivnula. Razliiti trgovci i zanatlije uvrstili su svoje redove i pozi cije, a razliita vorita zapetljanih uliica poela su da oslikavaju svo arenilo ivota Orijenta. Tada su se esnafi organizovali po stambolskom modelu i kao takvi su se do dananjeg dana ouvali. Iako su u prolom ratu izgubili svoje konje i zastave, sa kojima su se pokazivali pred vezirom, sauvali su obiaje. Tako da svaki esnaf posjeduje svoje rukovodstvo, koje se sastoji od sedam ljudi i nijedan zanatlija, pripadnik istog ceha, ne zaboravlja prilikom otvaranja radnje spomenuti ime Boije. Neki esnafi su zaostali u novom vremenu, kao to su oruari i krznari, dok su se neki vie nego uspjeno prilagodili novom vremenu, poput mehandija (krmara), aija (kuhara), kahvedija i bakala (trgovaca). Trenutno na ariji ima 39 zanata. Nakibi (naelnici e snafa) ovlateni su da pred radnjom zanatlije ijom robom nisu zadovoljni, izvjese bou, to bi znailo zavaranje radnje dok se zanatlija ne popravi. arija se naizgled malo promijenila. Nou njenim neravnim kaldrmama bunim korakom jo uvijek hode pasvandije, uvari imetka od lopova. Na centralnom mjestu na Baariji, tik uz damiju koja nosi njegovo ime, Gazi Husrev -beg je postavio svoje turbe. Njoj nijedna damija ni u Istanbulu nije ravna. Moda joj jedino moe parirati sjajna Sulejmanija, milje nje je ovdanjeg naroda. Ogromna viestoljetna lipa graciozno iri svoje mirisne grane preko damijske esme, oko kojeg vjernici uei brzo obavljaju ritualna pranja, prije nego to poure obaviti molitvu na svojim ukraenim ilimiima. Iako su grmovima r ua obrasli, mogu se proitati u mermeru uklesani hvalospjevi Allahu, jedinom izvoru vjenog ivota, uz napomenu da se proui El -Fatiha, prva sura

Kur'ana, Oena za muslimane. Tu je i turbe znamenitog sarajevskog gradonaelnika Mustafe bega Fadilpaia. U zaklonima mistinih zidova, dervi pie ljubavni zapis stidljivoj djevojci. Iz oblinje Medrese uju se smirujui glasovi, a sa visoke munare mujezin pobonim rijeima poziva vjernike na molitvu, nadglasavajui zvuke guve na trnici: viku prodavaa, k lepetanje konjskih kopita, lupanje kazandije i snane glasove drugih vrijednih ljudi. U dvoritu je jo mnogo znamenitosti. Tu je sahat -kula, kvadratni toranj, na ijoj se svakoj strani nalazi po jedan sat, pa ljudi, odakle god pogledaju, mogu vidjeti koliko je sati, zatim pe koja zimi slui za zagrijavanje vode, pa zaas potee topla voda iz deset esmi, da vjernici lake uzmu abdest. U dvoritu je i jedan stari kamen, koji trgovcima slui za odreivanje prave mjere, kao i mauzolej. Ovdje su sahranjeni ostaci osnivaa, koji je stradao u borbi protiv Crnogoraca kod Drobnjaka, gdje je prvobitno bio sahranjen, sve dok njegova punica, sultanija Valida, nije kod cetinjskog vladike isposlovala premjetaj posmrtnih ostataka u Sarajevo. On ovdje mirno poiva, ci jenjen od svojih sugraana, pored Murad -bega. Postoje tvrdnje da je on ak sin Husrev -begov, iji je on identitet krio cijeli ivot, kako bi od neprijatelja zatitio svog sina, kojeg je dobio sa sultanovom keri. Skupocijeni prekrivai prekrivaju njihove l ijesovi, nad kojima miruju turbani, zavijeni onako kako su ih umrli za ivota zavijali. Pred niskim i specifinim stalcima sjede uai Kur'ana, dok vjetar nanosi cvrkut ptica i poigrava se sa plamicima uljanih svjetiljki. U blizini damije smjetene su i druge velike ustanove-zaklade (vakufi) ovog dobrotvora. Najblia je Kurumli medresa, stilska kamena graevina, sa krovom od olova. To je orijentalna via kola. Ovdje se uvijek 30 -40 siromanih mladia besplatno koluje za posao muslimanskog sveanika. Pored medrese je Hanika, derviki internat, kao i Imaret, kuhinja u kojoj se hrane siromasi, koja je smjetena odmah uz kamenu sahat -kulu. Imaretu pripada i prenoite, uvijek i za svakog otvoreno, gdje ive i hrane se i uenici i slubenici Medrese. Za njih se svaki dan spremaju obroci, uz koji se dobija i fodula, besplatni hljeb. A i svaki je siromah dobrodoao sukladno mogunostima ustanove. Gazi Husrev-begovom vakufu pripada i okruglo kupatilo u emalui, kao i zanimljivi Bezistan, kamena i natkrivena trnica, ije ime potie od arapske rijei bez (Byssus platno). Bezistan se prostire od ulice Franza Josepha i emalue, te granii sa ruevinom Talihana, kamenog hana koji je izgorio u poaru 1879. godine. Dvospratna etvrtasta graevina Talihana s luila je kao mjesto gdje su svoju robu prodavali trgovci ilimima, vunenim pokrivaima i drugom vunenom robom. Ovdje su se prije mogli vidjeti samo trgovci muslimani, koji su vaili za najbolje i najvienije. Danas su, meutim, Talihan i Bezistan okupi rali panski idovi. U ustanove Gazi Husrev-bega moramo ubrojati i Vakufsku bolnicu, koju je njegovim sredstvima izgradio Osman Topal-paa. Danas je to zatvorena ustanova za lijeenje psihikih bolesnika. Dok je bila bolnica opeg tipa, tu su svi bolesni ci, bez obzira na vjersku pripadnost, dobijali potrebnu njegu. Kemal-beg, mlai brat i sluga Husrev -bega, pokuao je kopirati starijeg brata. Rezultat toga je dananja ulica emalua (Kemalua), koja vodi od mahale Kemal -bega u dolinu Koeva, gdje je i njegova stara damija, s jedne strane, a sa druge strane prema velikoj bolnici. Namjesnitvo Gazi Husrev -bega najznaajniji je period razvoja Sarajeva u osmanskom periodu. Nijedan njegov nasljednik nije mu bio ravan. U njihova djela za ope dobro mogu s e upisati samo neke, dodue, lijepe damije. Tako je Hadim Ali-beg sagradio Ali-painu damiju kod mjesta gdje se Koevski potok ulijeva u Miljacku. Odavde se ispraaju hodoasnici, hadije, koji kreu na hodoae u Meku. Prije su to inili u Veil-Har damiji - damiji sa najprostranijim i najljepim dvoritem, smjetenoj u mahali Alifakovca, pokraj eher ehajine uprije, otkud su hodoasnici kretali put balkanskih puteva koji vode prema Arabiji. Gazi Ferhad-beg Sokolovi izgradio je plemenitu Ferhadiju , po kojoj je ime dobila i ulica koja vodi pokraj dananjeg hotela Evropa.

Sarajlije su tekom mukom snosile trokove odravanja pojedinih ustanova, pa su se poalili sultanu. To je rezultiralo premjetajem valije u Banju Luku 1594. godine, ime su i te ustanove prekinule rad. Sarajevo je ipak ostalo glavni grad drave. Glavni sudija, mulah, ostao je u Sarajevu. Malo po malo grad se razvijao u podruje pod dominacijom aristokratije. U ovim islamiziranim Slavenima jo uvijek ivi tvrdoglavi duh njihovih p redaka, koji u ivom sjeanju uvaju ponos na svoje ugledno porijeklo. Taj osjeaj nepoznat je tipinim Osmanima. Tako su bosanski begovi postajali najnemirniji dio stanovnitva Turske imperije. U ali se govorilo da se kod njih ak i Srbi dolaze raspitati kako se vodi revolucija. Ni sa staleom bogatih trgovaca nije bilo lahko. Tu osobinu Osmani su kanjavali strogim kaznama, a ceh je uvijek plaao grad, koji se poslije toga uvijek morao iznova dizati. Moda tu lei odgovor na pitanje zato Sarajevo ima ta ko malo zanimljivih graevina. Ljepota Sarajeva nije u graevinama nego kompletnom mozaiku pejsanih ljepota i i slika ivota, tako neodvojivih od orijentalnih detalja. Znaajan segment tog mozaika ine i etiri dervike tekije. Posebno su zanimljive dvij e: Hadi Sinanova tekija i Sedam brae, koji su posluno slijedili puteve kadera, Boijeg predodreenja. Put prema prvoj od njih vodi ulicom uzbrdo, pored erijatske kole, sagraene u maurskom stilu. U toj ulici nou odzvanja eho dervikih molitvi, zikr ova. Druga se nalazi izmeu kasarne i Konaka i sagraena je u ast sedmerici begova i Visokog, koji su, krivo optueni kao izdajice, bili strijeljani na Filipovia trgu nakon osvetnikog pohoda princa Eugena. Njihovi lijesovi stoje u tekiji i narod ovo mje sto potuje kao sveto. Kao najnemirniji element spominju se jeniari. Meutim, osim spomena, svaki drugi njihov trag je izbrisan. Njihovo vojno zapovjednitvo postojalo je i u Sarajevu, ba kao i u svim drugim provincijama Osmanskog carstva. Na mjestu t e komande, izmeu emalue i Ferhadije, danas se nalazi katolika katedrala, iji se zvonici visoko uzdiu. Katedralu okruuju masivne zakupljene zgrade. U jednoj od tih zgrada (Kapija age Svrzo, Svrzina kapija), bilo je prije 70 godina mjesto sjedita jeniara, kao i prenoite za njihove drugove koji su dolazili u Sarajevo. Od svega je sauvan kotao i plitke zdjele iz kojih su jeli. Jeniarski garnizon se nalazio pored Miljacke, u blizini nove zgrade Gimanzije i drugih oblinjih kolskih ustanova, na mje stu gdje se danas nalazi oficirska kasina. Nestala je i Kulukdi tekija na eher ehajinoj upriji, kao i straarnice u sjeditu vlade, za Beglukom. Nakon to se sultan Mahmud obraunao sa hirovitim jeniarima u Istanbulu, njihovo istrjebljenje poelo je i u drugim provincijama, pa tako i u Bosni. Djed prvog gradonaelnika Sarajeva pod Austro -Ugarskom, kadija Nakib Mulah erif, naloio je Sarajlijama da posluaju naredbe iz sultanovog fermana. Meutim, narod se tada digao protiv njega. Kada je pobunjena masa naila pokraj Gazi Husrev -begove damije, on je poao bjeati u tvravu. Ali masa ga je stigla i on je stradao kamenovan. Kau da ga je narod bukvalno zakopao bacajui kamenje. Odgovor sultanov bio je krvav. Sud Abduraman -pae skinuo je maem glave st otinu uglednih Sarajlija. Kranske krznarske zanatlije pred graanima su preparirali te glave, da bi poslije bile poslane za Stambol. Od tada su strah i uas poeli vladati neposlunim glavnim gradom. Nakon samo nekoliko godina uslijedio je jo jedan k rvavi sud i to nakon to je bosanski dragulj Husein kapetan Gradaevi digao veliku bunu za samostalnost Bosne. Tada je Kara Mahmud Paa, iz ugledne familije Buatli, dobio pod svoju komandu 60 hiljada Albanaca. Nareeno mu je da skri otpor Bosanaca i da provede veliko kanjavanje. To mu je polo za rukom kod Viteza, mjestu tri sata udaljenom od Sarajeva. U Sarajevo je uao zaobilaznim putem, preko Bakija, i rastvorio svoje atore na Gorici, blagoj padini koja se protee od dna Huma prema Koevu, suavajui ulaz u grad. Tu se danas nalazi aleja elegantnih vila, a prije samo 70 godina ovdje je bio utvreni konak-bastion, novi Begluk, odakle su veziri sa srdbom i poprijeko u grad pogledali. Na

istom mjestu se utaborio i princ Eugen sa carskim vojnicim a 1697. godine. Odatle je promotrio prelijepi trgovaki grad u procvatu, kako ga je sam opisao u svom dnevniku, da bi ga potom do temelja spalio i u zgarite pretvorio u roku od tri dana. Predaja kae da je princ Eugen ovdje boravio devet dana i da je tom prilikom Talihan potpuno opljakan prije nego to je spaljen. Poar je podmetnut i u Gazi Husrev -begovoj damiji. Sreom, bezuspjeno, vatra je nije htjela. Sigurno je da je po naredbi tog despota tada izgorjela Careva damija. Zapaljen je i Novi Begluk koji je bio predvien da slui kao vojna baza vezirima, a sami veziri su morali otii iz ovog ponosnog grada u roku od 24 sata. Po jednoj verziji izgradio ga je Ali -paa Skopljak 1729. godine. Predanja kau da je cijela zemlja bila prisiljena raditi na toj graevini. Druga verzija kae da ga je izgradio Rustan -paa Opukovi, iji ugledni Brusa -bezistan danas slui u druge svrhe. Po treoj verziji izgradio ga je progonitelj janjiara Mehmed -paa Kukavica, koji je sredinom prolog vijeka bio bosanski va lija. Moe biti da su sva trojica uestvovala u gradnji. Tvrava je bila pod zatitom i nadlenou jednog dizdara, koji je uvao kljueve, nacrt rasporeda topova i koji je dobijao naredbe o topovskoj paljbi. Pod njegovom komandom bile su topdibae, iji je zadatak u mirnim vremenima bio da topovskim plotunima pozdravljaju dolazak valije, koji bi im za to darovao lijep baki i organizirao luksuzan objed. U tvravi, ije su kapije otvorene vie od 80 godina, stanovali su, pored topdibaa i njihovih porodica, mnogobrojni pripadnici srednjeg stalea, esnafa. Krana tu nije bilo. Otkad je prije dvije decenije ova tvrava izgubila svoju funkciju, okolni kvart, zvani Vratnik, nije se nimalo promijenio. Vratnik je najkonzervativnija etvrt Sarajeva. Tiina ovdj e se skoro moe opipati i nju naruavaju samo skoro neujni plahi koraci pokrivenih ena, klepet kapije i pristojni glasovi djece koja donose vodu u ibricima. Ovdje veselo avrljaju samo stare izvorne esme. Mrak noi samo podebljava strogu tiinu, koju je dino moe naruiti zavijanje opora pasa. Kvart oivi jedino u mjesecu Ramazana, kada donji grad opae more kandiljima osvijetljenih munara. One poput blistavih zvijezda lebde u mraku, bacajui svjetlost prema obroncima. Tada i Vratnik postaje osvijetljen. Ovdje je i danas sve kao nekada. Kada proljee doe, uvijek u blizini krhkih baanskih zidova nae arene grupe djevojaka, ija melodina pjesma odzvanja nadaleko. Na zelenim livadama sjede ene pokrivene bijelim mahramama, ija lice kao da svijetle dok sluaju pjesmu djevojaku, pijui kahvu i puei cigaru. Ova pjesma mamila je i mladie koji su za vrijeme okupacije na konjima jahali pokraj Musale kako bi obavili molitvu u oblinjoj Ali -painoj damiji. Pogled na ova mjesta danas je zaklonjen izgradnjom visoke Vladine palae. U blizini se, pokraj stare lipe, nalazio jedan trg, na kojem su se ljudima itali carski fermani. Pet sedmica prije urevdana (pravoslavnog praznika koji se slavi 5. maja) ovdje se skupljala muslimanska omlad ina kako bi krenula na viteke igre koje su se odravale na oblinjim Kovaiima. Tu su bili rastvoreni teferiki atori, gdje su se sakupljale djevojke i ene, kako bi provele vrijeme u ugodnim razgovorima i druenju na otvorenom. Posebno na urevdan, ali i na Ilindan, kojeg Muslimani nazivaju Alun (1. august) i Mitrovdan (7. novembar) koji Muslimani zovu Kasum, bila su organizovana masovna druenja na Hridu. Tu su i Osmani nerijetko prisustvovali. U hrastovim umicama, koje su i danas izletite, otvara li bi se atori, a turska muzika nastojala je dobiti aplauz izvodei neku vrlo egzotinu verziju bekog valcera. U vremenima koja su prethodila krvavim dogaajima, pogotovo prije Osman Topal -pae, bio je ovdje jedan harmonian i veseo period. Tada su se i mukarci Muslimani i ene Muslimanke mnogo vie sastajali nego sada. Na cijelom Balkanu se prialo o veselim i vedrim Sarajkama. Govorilo se: Ko zavoli Sarajku, zaboravi oca i majku. Bila su to vremena procvata aikluka i slatkih pjesama, kada se uho za ljubljivalo prije oka. I zima je imala svoju dra. Strmine sarajevskih naselja, naroito Bistrik i ulica pokraj Sinanove tekije, postajale su zaleene i poput ogledala. Led je postajao sveano aren, poto su ga ljudi farbali u

crveno i plavo. Stotine lju di, mlado i staro, ugledno i priprosto, sputalo se niz zaleene ulice malim saonicama kaiksama... Sve je to bilo jo juer. Ove i sline sitne pojedinosti moraju se imati u vidu ako se Sarajevo eli shvatiti. Mora se znati i da su se na trgu u blizini B entbainog mosta jo prije nekoliko godina uzgajale urke, a djevojke su pjevuile: Zeleni se na Bentbai trava... Danas se na tom mjesti epuri ponos luksuzne gradske gradnje. Redovi kua koje su lea okrenule Miljacki danas su izloeni zagaenju. Danas ispred ove elegantne publike vozi tramvaj. Pred kunim vratima u centru grada jo nedavno su lanovi kranskih porodica sjedili u ljetnim mjesecima. Danas tu jedna nova graevina gura drugu. Visoke su kao tornjevi i sa njih se dobija lijep pogled na turs ke etvrti po obroncima. I turske etvrti polahko nestaju slijedei trendove dolazeeg vremena. Lica sarajevskih predgraa mijenjaju se pred razvojem industrije i eljeznice. Jer u kotlini vie nema mjesta za irenje, pa se mora ii u predgraa, u ravnicu. Razvoju se morao platiti danak. Grad je za kratko vrijeme morao primiti mnotvo ljudi, razliitih ivotnih stilova i navika, i usvojiti nove standarde, pa stoga nije udno da je u tom procesu bilo uniteno poneto od vee ili manje kulturne i umjetnike vrijednosti, a nerijetko su i parkovi zamijenjeni rogobatnim novogradnjama. U novo doba nije bilo vremena da se promilja o tim stvarima. Sve je to dio rtve koju Orijent mora podnijeti pri susretu kulturom Zapada. Ipak, i takvi propusti napravili su tek neznatna oteenja na lijepom licu glavnog grada zlatne Bosne.

BERNARD WIEMAN; BOSANSKI DNEVNIK, Kempten und Mnchen, Izdava: Jos. Koeselschen Biblioteke, 1908. godina WIEMAN BERNARD, DAS BOSNISCHE TAGEBUCH, Kempten und Mnchen 1908. B. Wieman, pravnik iz Berlina, oduevljenje krajevima i ljudima koje je upoznao na svom putovanju po Bosni i Hercegovini, pretoio je na stranice svoga Bosanskog dnevnika. Kao jedan od rijetkih putnika koji dolazi bez predrasuda, Sarajevo doivljava kao san iz 1001. noi. U ILIDANSKOM KUPATILU Po povratku sa putovanja stiem na trku konja. Treti vojna muzika, oito draga uhu dotjeranih ljudi koji su se ovdje skupili u velikom broju. Opet sam meu ljudima! Uasno se stidim jer samo mogu zamisliti koliko je moj a brada neuredna, a kragna prljava. Osjeam se kao poludivljak koji je stupio meu civilizirani svijet. injenica da je nedjelja uveer, samo dodatno pojaava moju nelagodu. Taj me je osjeaj nagnao da sjednem malo podalje od ovih ljudi, koji leerno jedu i piju. Ljut sam zbog toga. Sjeam se kao da je bilo juer po isto ovako vrelom danu, i u isto ovo vrijeme nalazio sam se u Trnovu, mjestu blizu Sarajeva gdje je smjetena kasarna andarmerije. Bio sam zaspao pored kancelarijskog prozora. Kada sam se p robudio, ugledao sam seljaka koji u luksuznoj koiji vozi etvericu Berlinaca, elegantno odjevenih. U rukama su nosili fotoaparate i njihova postolja. Dojmila me njihova civiliziranost i elegancija. eljeli su se, cik -cak cestom, uspeti na zanosnu planinu Treskavicu, koju kruniu svjetlucavo bijeli vrhovi. Na mene je Treskavica ostavljala dojam mira i tajanstvenosti. Ovi ljudi moi e ii koijom jo samo malo, a potom e morati krenuti pjeke. Ah, nadam se da u ih ponovo sresti. Ne znam otkud mi utisak da su ovi ljudi nekako sudbonosni za mene. Prizor me je podsjetio na jednu moju nedavnu avanturu. Ne, nisam se vozio ni u priblino elegantnoj koiji. Naprotiv, bio sam prisiljen unajmiti seoska kola, u kojima se inae sijeno transportira. Na poetku mi je b ilo zanimljivo, pa sam malo plesao i skakao, ali sam ipak veinu etiri sata dugog puta prema Ilidi prespavao. Priznajem, malo sam bio ljubomoran na lijepu koiju Berlinaca. Kola na kojima sam ja onomad putovao bila su toliko neudobna i toliko su trucka la, da sam prieljkivao koiju postavljenu mehkim perjem. Utjeila me injenica da sam, bilo kako bilo, bolje proao nego da sam do Ilide putovao jaui makar i najboljeg konja. Jo jedna pogodnost mojih kola bila je ta to su se veoma sporo kretala, to mi je omoguilo da uivam u ljepotama pejsaa, strmih obronaka i zelenilu uma. Ovi prizori postepeno su nestajali kako smo se pribliavali ilidanskoj ravnici. Bila je nedjelja kada sam stigao na Ilidu, jedno veoma kultivirano mjesto. Imao sam pred odbu o Ilidi jo prije nego sam stigao, znajui da je to mjesto na kojem bih trebao nositi odijelo. Naalost, nisam se odmah namjerio na elitnu gostionu, nego na neku birtiju u kojoj su priprosti ljudi pili pivo iz velikih krigli. Odatle sam odmah otiao . Lutajui ovim krajem, stigao sam do mosta eljezne konstrukcije, preko kojeg je vodila pruga. On je premotavao obale jedne prelijepe, velike rijeke. Na tom mjestu susreo sam lovca koji mi je pokazao pravi put. Proao sam preko jedne bae u kojoj su ljudi, oito ve pijani, i dalje nemilice sasipali pie u svoja grla. Slijedei put koji mi je lovac pokazao, naao sam traeni kompleks elitiziranih objekata, koji lee u debeloj, spokojnoj hladovini. Ovdje moete itaonice pod visokim prozranim svodovima i mnoge druge smirujue kutke nai. Prizor ove ljepote i sklada zatekao me pomalo nespremnim, pa sam jedno vrijeme samo stajao, nijemo i otvorenih usta posmatrajui prizor koji kao da je iz mate pobjegao. Kada sam se malo pribrao, izabrao sam jedan poloaj sa kojeg bih jo bolje mogao osmotriti ovu ljepotu. Orkestar na otvorenom svira smirujuu melodiju, a iza mene, na lijepoj i irokoj verandi, sjedi visoko drutvo Sarajeva. Meu prisutnima dominiraju oficiri sa svojim damama. Na svim stolovima su male lampe, konobari uurbano hite usluiti goste, a na debelom travnatom tepihu Amor izvodi razne vragolije,

inei ovaj ambijent vie nego pogodan za zaljubljivanje. Pogled mi pada na sto za kojim sjedi veselo drutvo sveenika, koji piju pivo i vino. Mladi vikar paljivo jede svoju lubenicu, a najstariji sveenik pripaljuje ve etvrtu cigaru. Nimalo mu ne zavidim. Naprotiv, radujem se to si je priutio ovako lijep nedjeljni uitak. Pridruili su im se neki oficiri... Uskoro u odavde vozom krenuti ka centr u Sarajeva, gdje u, nadam se, do uveer uspjeti pronai svoga prijatelja.

Boravak u Sarajevu Skoro dvije sedmice, dvije lijepe, nezaboravne sedmice sam ovdje proveo. Pred kuom moga prijatelja doekala me leprajua njemaka zastava. Vi, dragi prijatelji, koji niste kroz tuinu prolazili, vi ne znate kako je usamljenome u dui kad ga u tuini njegove stare boje pozdrave. Kod kue!, apue ushieno u sebi i sjea se da si takvu zastavu nedjeljom ujutro u svojoj bai isticao i koliko su samo puta o ve boje uveliavale raspoloenje sveanih dana. Kada tvoja dua iseli, jedan dio nje uvijek ostaje tamo gdje ti je dom, tamo kuda hode putevi tvoga djetinjstva. Kada po velikom moru putuje, gleda u svaki brod koji ti ide u susret. I ako tada na njima ugleda svoje boje, osjeti kako ti jedna njena ruka miluje obraze; moe to biti ruka majke, ali i ruka neke lijepe ene koju ti domovinom naziva. I nekakvo nesvakidanje veselje te tad spopadne. Ali misterija tog udnog veselja ne moe se realno iskazati n iti utvrditi, kao to se to ne moe ni sa jednom od onih najuzvienijih i najdubljih pojava. Bio sam kod kue! Johann da, ba Johann tako pie na vratima. Ree mi: Zdravo, gospodine doktore, sve je spremno i... Tada mu sa osmijehom upadoh u rije: Johann, ja Vas poznajem, vidio sam Vas u snu prve noe koju sam proveo na putu ovamo. Dodue, bili ste u tom snu malo mraviji. A sada samo znam da moram popiti kafu, ba kao to moram i spavati. Na to se Johann nasmija i klimnu glavom. Kada se pojavi nj egova ena, upitah je: Gdje je moja patka? Tada se i ona nasmija i ree: U dvoritu je. Jo se raduje ivotu iekujui svoju smrt. .... Poslije doruka proetah mirnom ulicom, zatim obalom Miljacke do keja, pa pored uglednog mukog kluba i zabaenog v ojnikog kasina stigoh do uske ulice koja uzbrdo vodi u turski kvart. Znam da u jednom kada doem kui najveu enju osjeati upravo prema tom kvartu. Ve sam govorio o tome koliko ulice oko Jezera i Jajca volim. Po tim ulicama ne vozi nijedno auto, ne uje se amor ljudskih glasova niti na otvorenim prozorima ima cvijea. Ovdje je nekad neki neobian mir sa mnom razgovarao. Danas su ulice ire, a kue mnogo vie. Pod mojim nogama lei grad koji ima elektrini tramvaj, klub, kasino, velike hotele, sinagog u, katedralu, protestantsku crkvu i vrlo impresivne zgrade Vlade. A nekad je to bio jedan prostrani grad u zelenilu. Kada biste ga posjetili u noi obasjanoj mjeseinom, kao to sam ja, bili biste sigurni da ste potpuno pobjegli od ostatka svijeta. Preko drvenih ograda gledao sam u krune starih stabala. Uvidio sam da ovdje nijedna baa nije njegovana briljivim vrtlaskim rukama; sve su pomalo divlje i iz njih se ne uje cvrkut ptica. etao sam ovuda potpuno sam. Mukarci su ve otvorili svoje duane i radionice na ariji. ene su bile u kuama, iza prozora kroz koje pogled nije mogao doprijeti ili su sjedile na travi ispod drvea, u sjeni skrivenih bai. ak se i potpuno pokrivene ene, u pratnji sluga, rijetko mogu vidjeti na ulicama. ene ovdje brzo koraaju; noge gospodarice su njene, a ruka u rukavici koja dri suncobran izuzetno je mala, a slukinje nose teko, plavo odijelo i ute izme. Katkad su prolazile male djevojice profinjenih i njenih lica nosei posude za vodu put esme na ulici; m aliani se igraju na ulici; malo vee djevojice napola su pokrivene; one me ni ne gledaju idui gipko i nedostino.

U muslimanskom kvartu Samo jednom se desilo da me je jedna etrnaestogodinjakinja zaueno posmatrala. Desilo se to u osvit jednog ljetnog jutra dok sam u blizini bae njene roditeljske kue svirao frulu. Njena kua nalazi se sa strane ulice i do nje se dolazi jednim zelenim putem. Odatle sam imao aroban pogled prvo na groblje, da bi se potom spustio do crnih krovova turskih kua oiv ienih zelenilom, pa na grad i

dalje, preko rijeke, do istih ovakvih kua koje, razasute izmeu stabala, izgledaju sve jedna tajanstvenija od druge. Ovog jutra nebo je prelijepe plave boje, a planine se kupaju u njenoj zelenoj. S moje lijeve strane u polu luku lee kamena brda, sjajne bijele boje. U tvravama, smjetenim po tim brdima, borave vojnici. Obrisi planina su blagi; taj prizor podsjeti me na prelijepi grad Tirol. Ovdje moete baciti pogled bezbroj puta i uvijek e biti drukije, jer je duh Orijent a rairen u ovom jedinstvenom planinskom gradu. Dakle, ovdje sam sjedio i na svojoj fruli svirao pjesme moje domovine kada je dola mala djevojica koja je to sluala, ljubopitljivo me gledajui. U svojim mislima dao sam joj ime Sulajka. Svojim njenim rukama pridravala je mahramu; nekoliko loknica palo joj je na elo, a sjajnim oima zahvaljivala je na ovom jutarnjem pozdravu. Potom je sila zelenim putem i, jo jednom se okrenuvi, pogledala me iznenaeno i zaueno. Tada se u mene uvukla neka duboka tug a. Odakle dolazi?, pitale su njene oi. Dolazi li od dobrih ljudi? Bi li oni mene mogli zavoljeti? Moram li vas se plaiti? Zatim je, imajui jo uvijek taj pogled, nestala ispred mojih oiju. Tuga je postala jo dublja. U mislima sam doivio usamlje n i tuan ivot ovog ljudskog djeteta. Na um mi je tada pala sjetna pjesma koju mi je neko jedna ljubazna djevojica ispjevala: Ljudi kau da morala bih biti aljena Zato to sam nesretna Ali ljetna vremena donose meni Sreu duevnu I pobjedu utjenu Muslimanska ena je ponizna, odana i zahvalna. Tako mi je pripovijedala ena hirurga koja posjeuje njihove zatvorene kue. O prijatelji, bolje je da u mladosti suncu zakoraimo i sav strah utopimo na krilima nae due i da vesela nada zauzme naa srca. Iz ovog zelenog dijela grada proetao sam do trgovakog centra. Ovdje se najbolje ogleda duh Orijenta. U jednom sokaku smjeteni su pekari, u drugoj obuari, u treoj kazandije, u etvrtoj trgovci jorganima itd. Kuckanje kazandija uje se izdaleka; kada pro ete njihovom ulicom uini vam se da upravo iz tog kuckanja i zvonjave izranjaju lijepe dezve i fini tanjuri sa virtuznim arabeskama, pa vas spopadne nekakva srea. Zasigurno ete ovdje budni sanjati o srednjem vijeku i, rame uz rame, etati sa prijateljim a Hansa Sachsenova, sve dok ne susretnete Arapa, ija je glava takoer u oblacima, samo to on razmilja o nekim drugim zemljama. Njihove zastave sa kojima su na konjima pred vezirima hodili su izgubljene, ali se od mnogih starih obiaja zasigurno nee lah ko rastati. Ovdje vas jo uvijek, poput prelijepog arenog ilima, okruuju bazari. Kada bih to morao to bolje doarati rekao bih das zamislite jednu arenu krojaku radionicu u kojoj vam leerno uzimaju mjere za odijelo, zatim zamislite ta sve lei u r adnji obuara kada doete da pitate za svoje kalupe. Pomislite i na sahadijsku radnju, pekaru i sve ostalo to se moe vidjeti u zanatskim radnjama ili trgovinama. U malom podruju, koje biste prepjeaili za samo desetak minuta, svim ovim ljudima ste tol iko blizu da im moete pruiti ruku i upitati ih: Ma, majstore, ta e to biti, radi li i Va novi momak tako dobro?. Onda dalje zamislite da je kod majstora uvijek u posjeti neko od njegovih prijatelja, komija ili ostale gospode koji su tu doli da s n jim ispue cigaru ili popiju kahvu, pa izgleda da svaki od tih majstora radi iz pukog uivanja ili zabave. Ove ulice vam daju dojam jednog arenog, svjetlucavog ilima, one su ivahne, uske i tople, a u jutarnjim satima vrve od ljudi u ivopisnim odijelima . ene rijetko dolaze: kod pekare i prodavnice voa, meutim, stoji jedan potpuno prekriven lik.

Lubenica se ovdje jede uz veliko uivanje, a ulini prodava limunade kree se kroz vrevu sa svojom drvenom grdosijom. Ljudi sjede oko esme i uivaju u okrepi od sunca i raduju se ivotu pjevajui jednu lijepu pjesmu. U hladnom skladitu robe kupio sam deke za skori odlazak u kamp. Koristei se svojim rjenikom uspio sam, u jednoj nadasve ugodnoj kupovinu, pazariti puku, kao mahrame sa ovdanjim vezom poklon ljudima koje volim, i u ijem u ljetnjikovcu, u procvjetalim poljima Njemake, uskoro biti. Radnju u kojoj sam kupio ove mahrame, ukraene zlatovezom, rado sam posjeivao. Ona se nalazi u blizini jedne predivne damije. Prilikom svojih jutarnjih etnji , rado uem u prodavnicu za mahramama zlatom izvezenim. Ova prodavnica nalazi se u blizini imponzantne damije, koju je jedan ovdanji muslimanski velikodostojnik izgradio kako njegovo ime ne bi bilo zaboravljeno. Damija je prava oaza mira u moru buke, tako svojstvene trgovakim kvartovima. Lipa u damijskom dvoritu iri svoje grane iznad mistine esme, darujui ljudima zatitu od vrelog sunca. Zauzeo sam mjesto na klupi u njenom hladu i posmatrao ljude kako izvravaju ritualno pranje (uzimaju abdest) pr ed molitvu. Ovdje su siromasi ravnopravni sa onima koji nose bogate ogrtae, kao i sa vlasnicima automobila, o ijem statusu govore njihovi teki zlatni lanci. Oni u savrenom redu sjedaju na kamene klupice pored esmi i peru noge, ruke, vrat, ui i glavu. Nakon toga redaju se u redove u damiji i u damijskom predvorju kako bi obavili molitvu. Pogled mi pada i na mnotvo cipela, opanaka i druge obue koju su skinuli prije ulaska u damiju. Okruen ovim mirom uivam sluajui pobone zvuke koji prate ovu molitvu. Zadivilo me je kako se harmonino, u isti tren, savijaju i ustaju, da bi ponovo pali niice, dodirujui elom pod. Ispoetka sam se ovom ritualu malo smijao, ali moram priznati da je i mene, kako je molitva odmicala, obuzimao osjeaj uzvienosti. Muslimani mnogo brinu o istoi tijela. To i nije tako loe ako znamo da je tijelo posuda u koju je dua smjetena. Samo pet minuta od ove damije nalazi se ulica Franza Josepha. Tu ete nai moderna zdanja, hotele, kafane i arene prodavnice u kojima moe te kupiti razglednice. Kupio sam nekoliko tih razglednica i poslao svojima. Dok sam ih pisao, moje misli su bile na svetom i tajanstvenom ostrvu turskog kvarta, na kojem galame trgovake ulice i gdje istovremeno moete sresti blaeni mir. Blizu ove ulice nalazi se katedrala u koju sam morao ui kako bih svome srcu domovinu pokazao. Neposredno kraj katedrale nalazi se i pravoslavna crkva, ukraena mnotvom arenih slika, freski i ikona. etajui alejom du Miljacke sreo sam pravoslavnog popa. Inae, n a lijevoj obali rijeke bljete kupole sinagoga, dok neupadljiva protestanska njemaka crkvica zrai diskrecijom i skromnou. Obiao sam dva kruga ovim etalitem, napojivi duu tolerancijom koju svjedoi blizina damija, crkvi i sinagoge. Moete pomisliti da su moja uvjerenja preiroka, ali ja doista vjerujem da su svi ovi ljudi, ma kako se molili, blizu Bogu. I to mi niko nee oduzeti. Ljudima koje sam sretao rekao bih kako sam oduevljen njihovom irokogrudosti i dobrotom. Oni bi tada skidali svoje maske i oklope i otvarali mi srce, Da, zaista smo svi dobroduni, plemeniti i isti roeni! Poslije ovog uzvinika zastanite, napravite dugu pauzu i neka ona potraje sve dok ne shvatite ispravnost mojih rijei i stavova. Tek kada to razumijete, bit ete do brodoli u klub i moi ete ravnopravno sjesti za sto sa ovim ljudima, kao i sa strancima koji su shvatili njihov mentalitet. U ovoj kui (pisac misli na grad op.pr.) ugodnije je mnogo nego u prelijepoj Prinevskoj ulici (Princessstreet) u Edinburghu . U Sarajevu sigurno neete naii na nezanimljive sagovornike. Italijanski konzul pripovijedao nam je o nostalgiji koju osjea za svojom zemljom drevne i prebogate kulture i lijepih ena; mali Japanac opet kako i u Japanu imaju prastare ume, ba kao i u B osni; vrijedni slubenici govorili su nam razliite injenice, pomou kojih sam sklapao mozaik za sliku ove zemlje...

ak i nakon razgovora sa malim istaem cipela, obuenim u tursku nonju, osjeao sam se pametnijim. Poslijepodneva sam provodio kod kue, a veeri kod prijatelja. Pozdrav tebi, vesela plava djevojko! Pozdravljam vas, veseli ugarski mladii, sa kojima sam lumpovao uz svirku i pjesmu! Pozdravljam sate koje sam proveo sa vama, o temperamentni vojnici, u kojima me arda u ivot vraao! Neu te zaboraviti, crnooko djevoje, koje si plesala opijena bliskom ti muzikom! U tvojim sam oima nazirao nepregledne stepe tvoje postojbine! Vratit u se opet da obiem jo koji krug ovim etalitem, a kod Vas u,ekselencijo, ponovo na aj svratiti i ugarske pjesme pjevati.

Bertolini Gino, Muselmannen und Slawen. Dalmatien -Kroatien-Bosnien und Herzegowina, Autorisierte uebersetzung aus den italienischen von M. Rumbauer, Leipzig 1911. Muslimani i Slaveni. Dalmacija -Hrvatska-Bo9sna i Hercegovina., GLAVNI GRAD BOSNE U Sarajevu, ne samo u gradu nego i u okolini, od svih konfesija muslimanski ivalj je najbrojniji. Brojano, njih ima koliko svih ostalih zajedno. Ovdje ima est okruga i dvije provincije, od kojih su najmnogoljudniji Tuzla, Travnik i Banja Luka. Od svih drugih podruja na austrijskom Balkanu, bit islama moe se najbolje i najispravnije izuavati ba u Sarajevu. Duhovni voa ovdje je reisu-l-ulema, iji se rang najpriblinije moe uporediti sa katolikim nadbiskupom. Oni, kao i apostolski izaslanik za sla venske krajeve Balkanskog poluostrva te mitropolitski nadbiskup (grko ortodoksni), rezidiraju u Sarajevu. Katoliki biskupi su u Mostaru i Banja Luci, grko -ortodoksni u Mostaru, Tuzli i Banja Luci. Od dva miliona stanovnika u Bosni i Hercegovini 21 posto ine katolici, a muslimani 35 posto. Ve na prvi pogled u Sarajevu su uoljivi tragovi zapadno -evropske civilizacije, to je vidljivo ve kroz garnizon koji broji 3.000 vojnika. U gradu ivi oko 50.000 stanovnika. iljasti tornjevi munara smjenjuju se sa obeliscima zvonika; izranjaju lijepe i prijatne bate... elektrine lune svjetiljke... elektrini tramvaji... sloene piramide flaa od mineralne vode... elegantnim koijama upravljaju elegantne dame... Ima se osjeaj da se sa Sjevernog rta, najsjevernije evropske take, ulazi u Oslo. Zaboli spoznaja da tako brzo dolazimo u dodir sa konvencionalnim formama i obiajima jednog kosmopolitskog svijeta. Prebrzo! Oslobaanje iz zaaranosti, meutim, nije konano. U Sarajevu islam spaava poeziju. Ovdje usred grada esto moemo vidjeti natpisi na kojima su imena meunarodnih filijala i hotela prve klase. Ipak, muslimanski bazari i groblja te 94 damije, to lelujanje u turskoj nonji, doljacima se ini kao prelijepa oaza jedne posebne kulture. Ovdje se ivot musli mana odrao netaknutim. Ve iz toga se da zakljuiti kako je on ilav i plodan. Radnje se zatvaraju kad su sveanosti, a kada je to ovisi o vjerskoj pripadnosti vlasnika. Petkom Turci zatvore duane, subotom Jevreji, a nedjeljom krani. U Sarajevu, inae, ima vie od 5.000 Jevreja, a njihov broj u cijeloj Bosni i Hercegovini je oko 10.000. Dvije paralelne ulice vee irok hodnik koji se protee kroz jednu golemu zgradu. Tu se nalazi neprekidan red radnji gdje se roba u trgovinama tkanina, mahrama, knjiga, oruja, srebrnine i sl. nudi na prodaju. U izlozima sjede radnici. Ovo je poznata arija u kojoj orijentalni nain ivota doivljava svoj vrhunac. Kreui se prema drugoj strani, nailazimo labirint raskrsnica od koji vode mnogi putii. NAJVEA DAMIJA SARAJEVA Ovdje su trgovci veinom Turci. Najvea sarajevska damija, Begova damija, nalazi se u blizini. Pred oima kupaca izloeno je na prodaju meso, itarice, sijeno, jaja, voe i povre... U blizini su i kafane pred kojima nema ni ograda ni stolova. Na veer tu na bugariji zasvira narodni pjeva i zapjeva muslimansku junaku pjesmu, pripovijedajui tako narodne predaje. Obino sebe prati muzikim instrumentom talambasom. Ponekad se prikljui i posebna frula, ovdje zvana zurna. Openito, Turci imaju izuze tno fin smisao za muziku, kao i za druge umjetnosti, premda o procvatu vlastitih umjetnikih djela jo uvijek ne moe biti govora. Pjesme su im po pravilu melodine: inspiracija je esto njena i uzviena. Upadljivo je, meutim, esto ponavljanje, kao i ti tranje glasa tremolo. U Sarajevu, ba kao i u svim drugim muslimanskim gradovima i zemljama, kafana ima veliki znaaj. Naziva se kahva. Stalne muterije imaju svoje posebno mjesto. Po obiaju, ispijena kahva ne plaa se odmah, nego nakon nekoliko mjese ci, veinom 23. aprila i prije bajrama. Turska kahva je

poznata u svijetu. Smije se samo malo priti tvrde upueni jer ako se pri toliko da zrno kahve potamni, napitak izgubi specifian ukus, jainu i aromu. Ovo je dobar savjet za domaice! Jedna olj ica kahve u Sarajevu kota 8 do 10 pfeninga; dok se selima cijena kree oko 3 pfeninga. DUHAN I KAHVA Muslimani najvie piju kahvu. Veina njih popije ak i 50 oljica dnevno... Ve vidim barem isto toliko vlasnika ljeilita i banja koji preporuuju li jeenje. Ali to jo nije sve! Ne popije se nijedna oljica kahve, a da se uz to ne ispui barem jedna cigara. I burmut je omiljen. I ene pue, kao i djeca: ako su dobro odgojena nee zapaliti pred roditeljima. Odgojena djeca i govore samo ako ih odrasli n eto pitaju. Mukarci vole duge lule. Starce najee moemo vidjeti sa nargilama. Svi pue! Da bi svojim muterijama dali vie vremena potrebnog za ispijanje kahve, vlasnici su po zidovima svojih radnji postavili zvonca koja se mogu uti u susjednoj kafan i... Nije rijetko ak ni to da brija u kafani naui svoj zanat. Pomislite samo ta bi Figaro izveo u ovim uvjetima. Opet mi na um pada onih pedest vlasnika ljeilita. Jedan nam objanjava dosege hidro elektrinog kupatila, drugi vitla stotinu vedskih g imnastikih sprava kao da su igrake. Trei ak nosi veliki mijeh kako bi lijeio jadne muslimanske ivce. Ali, to ovdje ne dolazi u obzir. ivci su jako zdravi u ovim zemljama! Uostalom, muslimani imaju veoma malo povjerenja u doktore, to zasigurno nije bez utjecaja na njihove ivce. Oni vie vjeruju hamajlijama nego doktorima. Oni potpuno izbjegavaju alkoholna pia, iz ega proizilazi kako alkohol kodi. Od djetinjstva vjebaju igrajui se napolju, pod vedrim nebom, najee bacajui kamen, a nekad i kop lje. Izlete u prirodu (vesele teferie) strano vole. Istovremeno nastoje izbjei svaku situaciju u kojoj bi se mogli uzrujati. Muslimanski misticizam, vjera u tajanstveno, naroito sudbinu, dri ih mirnima. Da bi se izradila jedna hamajlija napie se n ekoliko redaka ih Kur'ana, to se stavi u tkaninu, zapeati voskom i hamajlija je gotova. Takva se zamota u malo crvene tkanine i nosi se na srcu. Nerijetko je objese i konjima oko vrata. Hamajlija je primarno zatita od zlog duha, slui i kao zatita ljubavi te pomae da ena, koja je buket rua, ne ostane bez cvjetova (neudata, prim.pr.). Slui i kao osveta za nevjeru. Pripovijeda se da je jedan prevareni mladi bacio tri hamajlije, jednu vjetru, drugu vatri, treu vodi. Lijepa nevjernica ispatala je gr ijehe kroz smrt. FIGARO U KAFANI Druge ulice druge zemlje! tandovi su napravljeni od dasaka na kojima su postavljeni tanjiri, a na njima su izloeni oni crvenkasti i poluprovidni, kao med slatki slatkii, koji se za zube nemilosrdno lijepe. Ko li ih j e izmislio? Moda zubar? Na drugim tandovima nude se se razliite okrugle torte. Postoje i radnje koje trguju ilimima, fesovima i tkaninama za izradu turbana! Moete ovdje vidjeti i bijedne rupe gdje brija svoj zanat obavlja! Ponekad se tu ue na partij u razgovora, ba kao to se nekada radilo po italijanskim apotekama. Samo to su Turci daleko manje brbljivi i daleko manje pakosni. Posmatrao sam ih dugo, satima. Oni mogu cijeli dan da sjede a da se i ne pomaknu. esto vlada duga utnja, dugi odmor. Skor o uope ne gestikuliraju dok govore i ne prave ishitrene i nagle pokrete. To su ljudi koji se nee rado izloiti radoznalosti drugih. Uoljiva je namjera svih da se odmore i opuste. Odmah je jasno da se radi o civilizaciji koja se razvijala na drukijim o snovama od nae i koju mi ne moemo potpuno shvatiti. Djeaci su ovdje vrlo ivahni. Provlae se kroz gomilu na sve strane. Oni ovdje ostaju djeca mnogo due nego u drugim krajevima. Muslimani su gostoljubivi, iroke ruke, mnogo dre do date rijei, a za familiju su iskreno i njeno vezani. Muslimanska dua je, openito, odluna i vesela i zrai dobrim i jakim unutranjim ivotom. Ko duboke i vrste principe ima, nee nakoditi ovjeanstvu!

Namjeravam se prepustiti rukama jednog turskog brijaa. To je svak ako dokaz hrabrosti. Jer on dobro zna kako bi me sredio. U RUKAMA TURSKOG BRICE Rijeima se nismo mogli sporazumjeti. I rjeitost nae gestikulacije je zakazala. Niko od trojice pajdaa koji su tu nezainteresirano sjedili i ubijali vrijeme nije se u mijeao u ovaj na pokuaj konverzacije. Unutranjost obe brijake radnje potpuno se razlikuje od brijanica po naim gradovima i selima. Nain na koji su sloene britve, noevi i drugi brijaki alat, podsjeaju me na neki obdukcijski kabinet. Sjedam u stolicu, pa ta mi Bog da! Nakon to mi je brico promijenio lini opis vratio sam se kod gospodina Straltona i gospodina Heddona. Ne izlazi mi iz glave da mi je obrijao zolufe, da mi je skinuo mnogo vie kose nego to sam elio. Pas mater! Ko je uope brici rekao da ja nosim turban. Imam osjeaj da mi je skinuo kou s glave, kao to se to radi svinjama. Moda je pomislio da sam umjetnik -folirant. Iz Italije. Ve je predveerje. Mujezin sa munare Begove damije poziva na ritualnu molitvu. Allah! Allah! ISTOA I ZEKAT U muslimanskom svjetonazoru pranja imaju dvojaku bitnu ulogu: ona iste i tijelo i duu. Oni lice, vrat, usta, ruke i noge peru pet puta dnevno prije molitve. Niko ne stupa u damiju prije nego to oisti svoje tijelo. Zato su damije uglavnom graene u blizini izvora, rijeka, ili potoka. Nalazi li se musliman u pustinji, gdje nema vode, dozvoljeno mu je da svoje tijelo oisti pijeskom, pravei iste ritualne pokrete kao da se pere vodom. To se naziva tejmum. Namet koji je svaki musliman duan dati za siromane zove se zekat. Zekat iznosi etrdeseti dio godinjeg prihoda, a daje se u novcu ili u penici. Obaveza plaanja zekata ustanovljena je jednako za mukarce i ene. Taj novac dobro doe onim siromanim. S Tim ciljem pri damijama postoje po sebne ustanove, koje brinu o hranjenju siromanih. Obaveza davanja zekata je stroga vjerska naredba i muslimani strahuju da ga ne prekre. Predanje govori o jednom muslimanu kojem je izgorjela tala sa stokom. On je tada, u nijemoj pokornosti, rekao: Mo da je ovako bolje. Moda sam Allahu dao manje nego to sam trebao.Uvijek je bolje dati vie od propisanog nego biti u zaostatku. Ova obaveza vri se uglavnom jednom godinje prigodno uz Ramazan. MUSLIMANSKA MOLITVA Ramazanskom Bajramu prethodi mjesec posta i molitve, to datira jo iz Muhamedovog vremena. Muslimani poste samo u ovom mjesecu. Kolektivne molitve posebno su vane u smislu vezivanja vjernika na tri velika praznika: Ramazanski bajram. Kurban bajram i Mevlud. Mjesec posta Ramazan traje od poetne do zavrne mjeseeve faze. On svake godine dolazi desetak dana ranije, tako da u 36 godina pada u isto vrijeme. Poetak posta je u zoru, a kraj kada sunce zae. Ta dva trenutka najavljuju topovska ispaljenja. Vjernici se u poetku i kraju posta mogu ravnati i po sveanom glasu mujezina koji dopire iz visina damijske munare. Bog je najvei! Samo je jedan Bog i Muhamed je njegov poslanik! Pourite na molitvu! Na radost! Bog je najvei! Nema drugog boga osim Njega. Prilikom poziva na molitvu mujez in se prvo okree ka Meki, ka istoku, a onda i prema drugim stranama svijeta. Sveenstvo se kod muslimana dijeli na hode, imame i muftije. Kao sinonim za molitvu nerijetko koriste izraz dova. Jutarnja molitva naziva se sabah. Rijei molitve uzimaju se i z dogme, ali im je Fatiha uvijek prva. U damiji mukarci ine jedan specifian pokret rukama koji

simbolizira da u tom trenutku postaju gluhi na zov ovosvjetskih strasti diu ruke pored uiju. enama je ulaz u damiju zabranjen samo u pojedinim situacij ama. Muhamed a.s. je slijedio tragove arapske kulture i tradicije time to je enama propisao noenje vela. Nijedan tuin mukarac ne smije vidjeti lice ene, ak ni kada doe u kuu. ak se i stil graenja kua prilagoava ovom propisu, to se oituje u v isokim zidovima koji opasuju dvorita, gustim neprozirnim gelenderima na prozorima i zatvorenim balkonima. Posjetilac svoj dolazak najavljuje udaranjem metalnom halkom u vrata. Ta se halka naziva zvekir. Muslimanke vae kao pametne i estite ene, kao i odline domaice. UNUTRANJOST DAMIJE Damije su zastrte skupocijenim ilimima. Sarajevo je inae poznato po tome to se ovdje izrauju prelijepi ilimi. Takvu kitnjastost moete vidjeti samo na ilimima i kaligrafskim radovima. U damiji nema luksuza u smislu slika, zlata, mermera... U selima esto moete sresti drvene damije. U blizini damija nerijetko se nalaze mauzoleji turbeta. Damijsko dvorite dii se imponzantnim tornjem kojeg krasi sat podeen da pokazuje tursko vrijeme. Sva ova dobra, damije i ustanove oko nje, izgradili su bogati muslimani: begovi, sultani, pae, veziri i age. I ta dobra funkcioniu kao zaklade ( vakufi ). Begova damija u Sarajevu dio je Gazi Husrev -begovog vakufa. Ta damija, kao i Karaozbegova damija u Mostaru i Fer hadija u Banjoj Luci veoma su bogate damije. Damije uglavnom imaju oblik citadele. U Sarajevu ima i dervika tekija koja pripada Islamskoj zajednici. Nedaleko od tekije nalazi se damija ispred koje je mauzolej ( turbe). Dvorite je prepuno svakojakog cv ijea i vinove loze. Damije i pratee ustanove finansiraju se preko posebne uprave, koja je pod austrijskim nadzorom. Bogati musliman u damiju ide u drutvu familije i u pratnji onih koji rade za njega. Za vrijeme molitve musliman klekne etiri, deset, t rinaest puta. U tom ritualu pokazuje se vrstina i odlunost muslimanske due, a istovremeno i predanost potinjavanja duha, to je osnovno obiljeje muslimanske vjere. To je i logino jer sam korijen rijei Islam znai predanost. Takvu predanost prate neumitno konzervativni nazori kod Muslimana. ak i kada je u pitanju raunanje novca (gro, para, aka, dvadesetica, taler...) i mjerenje na vagi ( Dka = 4 kg ) najradije se oslanjaju na stare obiaje. S druge strane, kamen u Kabi, gdje se okreu za vrijeme molitve, daje im udan osjeaj prema sudbini i udnu spremnost na mirenje s onim to im je sueno. Nikad ih ne spopadne sumnja, kajanje ili strah. O svemu to je bilo, jeste i bit e brine Allah! To mu je dunost koju je sebi propisao. Stoga je lahko r azumljivo kako oni esto postaju heroji i muenici. Spremnost i poslunost kombinacija ove dvije vrline rezultira time da oni mogu izvesti revoluciju, bez krvi i ubijanja, a potom se ponovo vratiti svome konzervativnom nainu ivota. U individualnom ivotu, kao i u ivotu zajednice openito, radije se dre ustaljenog smjera nego to su skloni zaokretima. Kurban bajram slavi se u ast Abrahomove (Ibrahimove a.s.) spremnosti na rtvu. Svaki musliman tada lino rtvuje barem jednog ovna. Kurban i znai rt vovanje. Ko nema novca da kupi ovna, on simulira klanje ivotinje. Obred se vri nakon jutarnje molitve. Taj dan rtvovanja pada na isti dan kada se vjernici hadije skupljaju u Meki oko Ka`be da bi izvrili posebno propisanu vjersku dunost, nakon koje i oni rtvuju ivotinje. Kurban bajram pada dva mjeseca i deset dana nakon Ramazanskog bajrama. Meso zaklanih ivotinja daje se siromanim muslimanima. Hodoae u Meku prakticiralo se jo prije Muhameda. Hodoastili su i tada Arapi Sveti hram u Meki, ali bez jasnog i direktnog vjerskog poticaja. Moglo bi se rei da je taj ritual bio prije tradicija nego vjerski obred, za kojeg su oni smatrali da poiva na osnovama koje je ustanovio Ibrahim.

Hram kojeg su podigli Ismail i njegov otac Ibrahim, crni kame n i vrelo Zem zem bili su materijalni ram za stvaranje novog panteizma. Muhamed je potvrdio obavezu ovog, hodoaa. Ustanovljavanje obaveze hodoaog rezultiralo je snanim razvojem ove neplodne regije, koja lei usred pustinje. Muhamed je takoer potvr dio svetost crnog kamena koje je, po njegovom uenju, pokazao uzdizanje meleka. Ko moj mezar posjeti, kao da me je za ivota obiao, rekao je poslanik. Putovanje na had u Meku ovdje obino poinje etvrtog dana Ramazanskog bajrama. Prije nego to krene na put, hodoasnik sainjava testement i oprata se od rodbine i prijatelja, molei ih da mu oproste ako im je nekad nanio zla ili nepravde. Gomila vjernika izlaze na ulicu kako bi ispratili hadije i uzvikuju: Allahu ekber! Allahu ekber! Potom zajedno s n jima odlaze u damiju. Tamo ih doekuje muftija i drugi uglednici vjere, kao i kadije, uitelji, djeca... Svi oni se mole s hadijama, nakon ega i poinje dugi put za Meku. Do Istanbula se putuje danju, a odatle, poslije prvog dueg odmora, po noi, kako bi se izbjegla dnevna ega. Katkad se desi da ove karavane napadnu beduini... Kada hodoasnici ugledaju zidine Medine, zastanu kako bi se oistili i oprali, kako bi s potovanjem uli u to mjesto. Zatim odlaze u Poslanikovu damiju, poljube zemlju, obiu n jegov mezar i stupaju na molitvu. Poslije ove meupostaje, nastavlja njihov put u Meku. Oni sada mogu birati dvije ceste staru, koja vodi kroz pustinju i kojom treba deset dana putovanja do Meke, i novu koja se rava za Didu, mjesto gdje je mezar plemen ite majke Have. Oni koji su izabrali novu cestu, nakon dolaska u Didu imaju jo dva dana putovanja kroz pustinju do Meke. Veina se ipak odluuje krenuti starom cestom. Ovuda kreu i sultanovi vojnici, koji svake godine nose u Meku vrijedne poklone i koji usput tite hodoasnike. Kada ugledaju obrise Meke, vjernici silaze sa svojih kamila, kako bi u sveti Grad uli pjeice i to poniznije. Sedam puta krue oko Kabe, svetog mjesta za muslimane. Kompleks oko Kabe ima 17 ulaza, sedam munara, 150 kupola koje s toje na 500 mermernih stubova, povezanih impresivnim lukovima. Otprilike tri stuba nose jednu kupolu. itav ovaj monumentalni kompleks okien je arabeskama i kaligrafijom. U centru stoji Kaba Bejtullah. Do nje vodi sedam ulaza. U istonom uglu Kabe nalaz i se crni kamen, kojeg hodoasnici ushieno ljube. Kaba ova najvanija drvena relikvija, prekrivena je pokrivaem izvezenim zlatnim i srebrenim harfovima. Ti prekrivai, zlatnim i srebrenim citatima iz Kurana ukraeni, izrauju se od sredstava koje daje sultan. ilimi od prethodnih godina predaju se uvarima ove relikvije, koji ih dijele na komade. Te komade kupuju hodoasnici i daruju ih damijama u svom kraju. Po predanju Ibrahim a.s. je Meku sagradio na izvoru Zem zem, izvoru kojeg je nala njegova ena Hadera, izvoru koje gladne hrani, ednima utauje e, a bolesne iscjeljuje. Ovo mjesto je Haderi i Ibrahimu pokazao golub, po volji Allahovoj. Vodu Zem zema toi hodoasnik i nosi je svojoj kui kako bi je podijelio rodbini i prijateljima. Ovaj izvor dubok je 50,25 metara. Voda je veoma ukusna. Crni kamen je, po legendi, nekad bio bijel kao mlijeko i bljetav kao sunce, ali je vremenom, zbog grijehova djece Ademove pocrnio. Arefat, visoravan udaljena tri sata od Meke, posljednja je stanica hodo asnika. Za vrijeme dok hadije vre obred na Arefatu, vjernici iz njihovih mjesta u damijama mole za njihov sretan povratak. Cijela zajednica sveano doekuje povratak hadija i prate ih u veselju sve do njihovih kua. Roendan poslanika, Mevlud, pada 12 . dana mjeseca Rebiul evela. Ovog se dana damije ukraavaju kao na Ramazanski ili Kurban bajram. Na sami obred bogati muslimani u posebnim posudama donose slatki napitak, kao znak sjeanja na slatko erbe koje je majka poslanika popila nakon poroda. Vjernici se na taj dan miriu ruinom vodicom, kojom su meleci poprskali poslanikovu majku poslije poroda. Kod Muslimana je veoma pohvaljeno noenje brade. Imam bez brade uope ne bi uivao ugled u svojoj zajednici. Kada se grenik eli pokajati on puta b radu i o tome javno u damiji obavjetava prisutne.

Poslije toga, u cilju svog pokajanja, ini i druga dobra djela: posjeuje bolesne, moli za mrtve, udjeljuje siromanima...

RITUAL U VELIKOJ DAMIJI U SARAJEVU Uveer je sveani glas sa munare Begove d amije pozvao vjernike na molitvu: Allah! Allah! Cijela damija blistala je osvijetljena u ovoj noi. Narod je stizao u grupama. Ispod stogodinje lipe uborilo je pet mlazova prelijepe fontane. Prije ulaska u damiju vjernici peru vrat, lice, ruke i noge i bruu se velikom plavom tkaninom. Stie se utisak da se ova masa ljudi priprema za ulazak u veliku salu gdje e se odrati neka feta. Mukarci su u specifinim hlaama alirama i u kouljama bez rukava. Na glavi su turbani i fesovi. Mirno, tiho i str pljivo ulaze kroz damijska vrata. Prije stupanja u predvorje skidaju obuu i mirno zauzimaju mjesta. Nezamislivo nam je da ovakva ustanova postoji bez gardarober slubenika koji brine o odloenoj obui i odjei. Ipak, sve funkcionira. Pogled mi se ponovo vraa na ulaz, gdje sve skladno i dostojanstveno izgleda. Na ulazu svako prepoznaje svoju obuu, ba kao to Bog, uprkos daljini, raspoznaje svoje vjernike. 16 Vlada savren red, sve je skladno i na svom mjestu. Ba kao da su Nijemci, poznati po redu i disciplini. Mogu ih uporediti i sa Berlincima, koji i u Njemakoj vae kao rekorderi u ovim karakteristikama. Zapaljene cigarete, koje odlau u aluminijsku posudu na ulazu u damijsko dvorite, nalaze na istom mjestu i kad izlaze. Na ulazu u damiju stajao je imam drei u ruci osuenu granicu. Prisutnim vjernicima sasvim je jasna simbolika te graice. Iako je damija bila prepuna, grupe ljudi su i dalje ulazili. Kada vie ni igla nije mogla stati u damiju, poeli su se redati u molitvene redove safove prvo u damijskom predvorju, a zatim i dvoritu. Ispred vjernika u damiji stao je imam, a ispred onih u predvorju i dvoritu mujezin, kako bi mogli predvoditi molitvene pokrete. Poslije kratke molitve na arapskom jeziku, masa se razila jednako mirno i dostojanstveno kao to su i doli. Mogli smo vidjeti i slijpce, koji su na molitvu doli u pratnji svojih blinjih. Iako je molitva trajala kratko, ostat e zauvijek urezana u sjeanje posmatraka, koji je je posmatrao bez predrasuda. Impresivan dojam osta vlja slika ovog slobodnog, sigurnog i zadovoljnog naroda. Prizori okolnog svjeeg zelenila i bistre vode fontane pojaavaju osjeaj harmonije i ljubavi. Kada ove mase pobonih vjernika sutra stupe u vojne redove, sa njima niko nee imati problema. S druge strane, uvjeren sam da e vrlo esto postajati heroji. Iako postoje socijalne, generacijske, klasne i razlike u njihovim zanimanjima, one se ovdje nisu osjetile; vjernike je povezala i izjednaila jedna od svega toga jaa nit apsolutna vjera. Ovdje dok posmatram vjernike na damijskom ulazu shvatam da se turska revolucija, sa ovako snanim efektom, mogla provesti samo bez krvi i nasilja, uz koritenje daleko snaznijeg oruja od sablje ili topa. Paljivom posmatrau razlike meu ovim ljudima ipak nee promai one se oituju na primjer kada neko iz vrijednog pojasa izvue kaiku od slonovae i njome se poslui dok oblai cipele, ili kad na izlasku izvue zlatnu tabakeru iz depa kako bi zapalio cigaru. Ipak, te se razlike u materijalnom statusu ne reflektiraju na njihov hod, dranje, ponaanje ili ophoenje sa ostalim vjernika.

16

Drugi dio reenice ba kao to Bog raspoznaje svoje vjerenike odnosi se na jednu njemaku

poslovicu, op.pr.

Njihova vjera je mlada! Bez sumnje! Skoro je est stotina godina mlaa od kranstva. Uprkos tome fascinira duboka logika islama, ije je prakticiranje daleko jednostavnije od ki ene liturgijske simbolike. Pitam o bogatstvu Begove damije i dobijam odgovor da njoj pripada pola grada. Bilo to tano ili ne, nesumnjivo se radi o znaajnim sredstvima. Bez osnova su tvrdnje da e ova vjera slabiti s dolaskom novih generacija. Naprotiv, prema ovome to vidim, ona samo moe jaati. iroki slojevi naroda su poboni. Stari obiaji nisu izgubili na svojoj vitalnosti. Jedina promjena vidljiva je na gardarobi. Iako se jo uvijek strogo dre svoje nonje, vidljivi su neki evropski odjevni detal ji. Koliko su istrajni govori podatak da u glavnom gradu Turske veo kojim ene pokrivaju lica vie nije neproziran. Ovdje, to jo nije sluaj; enska lica se ne mogu ni nazrijeti. Muhamedovo uenje izriito je u naredbi da ene moraju izbjei sve to bi mo glo naruiti njihovu pristojnost i dostojanstvo. Pogled na ovako odjevenu enu ne izaziva muku strast. elje koje se u nama bude tate su i grene isto toliko koliko su i apsurdne! Razvodi braka i vanbrana djeca su prava rijetkost. Mu skoro nikada ne iskoristi svoje pravo na poligamiju. I kad doe do poligamije, ona se zaustavlja na dvije od dozvoljene etiri ene. Prije je bio obiaj da se udata preljubnica ubije. Danas toga vie nema. Ipak, preljubnitvo je toliko rijetka pojava, da se ljudi time ne mo raju zamarati. Mnogi smatraju da su te kazne besmislene, jer nimalo ne utiu na moralne nazore. Meutim, budimo precizni, ubijanje preljubnica prestalo je nakon to je u Bosnu i Hercegovinu, nakon austrijske aneksije 1878.godine, uveden Carski krivini zak on, kojim su se oni koji su ubijali navodne bludnice u procesima osuivali na deceniju, deceniju i po duge zatvorske kazne. Iako je Muhamedovo uenje i danas jednako prisutno, obiaj ubijanja udatih preljubnica definitivno je iskorijenjen. Ovaj narod je vjerniki. Vjerskih propisa pridravaju se fanatino. Upravo tim propisima predviene su kazne za pojedina djela. Upravo odatle potie odgojna snaga kazni. Oni se nerijetko sami kazne kako bi se popravili i pred Bogom oprali. Samokanjavanje se ogleda u tome da se odreknu nekih lijepih i doputenih stvari na odreeno vrijeme ili zauvijek. Cilj je da poslije toga vie ne doe do ponavljanje zabranjenog djela. Na munari armantne damije koja lei na obali rjeice Miljacke, u ivopisnom sarajevskom ambijentu, vihori se sultanova zastava. Iste takve vihore se u Meki i Konstantinopolju (Istanbulu). Teko da ovdje socijalizam moe uhvatiti korijenje, to je i razumljivo s obzirom na odgoj, shvatanja i potrebe muslimanskih dua. Socijalizam je naprotiv revolucionaran. Revolucionarni duh nije svojstven u sredini gdje jo vladaju vjekovne predrasude. Staleke titule, poput efendija , dodjeluju se ljudima koji su ih zasluili svojom vjerskom uzoritou, kulturnim odgojem, uenou ili mudrou. One nisu nasljedne, pa e njihovi potomci te titule morati zasluiti. Takav sistem moemo uporediti sa onim u Kini, gdje takoer nema nasljednog plemstva. Samo u rijetkim sluajevima iskazuje se potovanje potomcima. Biva to u sluajevima kada su njihovi preci bili vanredno m udri i vani i kada ta njihova svojstva, poput dima tamjana, nastavljaju lebdjeti nad zajednicom. A i to je pod upitnikom. Ipak, jednog dana morat e prestati ta hajka protiv nasljeivanja reputacije. Jer je preokupacija lovom na novac i vie nego dovoljna . Novac je konstanta neophodna za ivot, a ast ??? Moe li se ast stvarno naslijediti ? Ili je ast hipoteka koja nije neophodna kategorija unutar jedne zajednice. Gospodin Stralton priao mi je da oni u Britaniji ne rasipaju sa dodjeljivanjem titula as ti. Prvoroeni nasljednik za ivota svog oca ne moe uzeti njegovu titulu nego samo titulu koja je nierangirana. Nasljednici ne mogu samo roenjem voditi grb porodice, nego to moraju na odreeni nain zasluiti. U Smislu oslovljavanja, plemika titula za enu je uvijek i samo lejdi ( Lady ). U Sjedinjenim Amerikim Dravama ne postoji institutucija nasljednog plemstva. To se i u Norvekoj definitivno ukinulo 1821. godine. Ukidanje lordovske komore u Velikoj Britaniji bio bi prvi korak ha dokidanju njihov og povlatenog poloaja. Hoe li i doo do ukidanja ? Mislim da emo na to

jo saekati. Radikali u pojedinim strukturama su kategoriki protiv ove reforme. Nije teko zakljuiti iz kojih slojeva dolaze ti radikalni protivnici ukidanja lordovske komore. Ia ko se zovu radikali, oni su konzervativniji od konzervativaca. Moj otac je mislio isto kao i ja o takvima. On ih je nazivao radikalni konzervativci, pria gospodin Stralton. _________ ____________ ____ _______ U restoranu u kojem smo poslijepodne ruali svirao je orkestar ugarske regimente. Vesele melodije su ispunile prostoriju... Isto kao i ratne koranice koje su uslijedile. Pored nas jeli su husarski oficiri. Husari su uglavnom Maari, dragoneri Ni jemci, a ulani Slaveni. Oni su buno aplaudirali, pratei ritam muzike, a isto su inile i njihove dame sestre i supruge. Taj in reflektirao je njihov patriotski zanos, a istovremeno su se dobro zabavljali. Oni se u tome znatno razlikuju od muslimana, iji su patriotski osjeaji individualni, smjerni i tihi, premda jednako snani. Gospodin Stralton bio je toliko uzbuen maarskom muzikom da se poelio prebaciti u njihov vojni kamp. U tu ast naruio je dvije flae prvorazrednog Pressburger vina. U tome g a je slijedio i gospodin Heddon. Bilo je to pitko i slatko bijelo vino. Ali ba je u tome bila nevolja. Vino je poput ulja kliznulo niz grlo. To u kombinaciji sa nostalginim zvucima flaute i citre, bilo je spoj zbog kojeg je za na sto sjela i sjetna mela nholija. Bilo je to u momentu kada je orkestar preao sa vojnih pjesama na tune ciganske elegije, koje karakteriziraju osobiti tonovi i pauze meu njima. Gospodin Stralton, kao razborit ovjek, prekinuo je tu aroliju naruivi jo jednu flau pia, kako ne bi pred svima zaplakao. Voa orkestra sve je to primijetio, pa je dao znak kojim su svurai brzo preli na valcer i muziku iz Vesele udovice, uz koju je i hor zapjevao. Ova muzika veoma je omiljena meu diplomatama. Ma kakvi diplomati!? Kad ve ne rad e svoj posao kako treba barem znaju zapjevati. Napokon je na red doao i impresivni imi valcer. - imi!... imi!.... To je Straussova Opera, stvorena da razveseli srca.

Michael Robert SARAJEVO Grad poput vijajue ljuljake lei u kotlini i zmeu dva visoka planinska lanca. Voda Miljacke svjetluca poput uglaene metalne otrice, koja grad na dva dijela dijeli. U blizini njenih obala ulice su najgue. Tu su i najdopadljivije graevine. Kako se penjete navie, kue postaju sve manje, a bae sve vee. Granice grada utapaju se u zelenilo obronaka koji ga okruuju. Iz metea kua izranjaaju mnoge vitke munare i elegantne topole i empresi. Gazi Husrev-begova damija glavna je sarajevska damija. Ona je ujedno i najpoznatija damija u Bosni. Ona je dostojna te reputacije u svakom smislu. Kada je u pitanju visina munare i veliine kupola, s njom se zasigurno nijedna bosanska damija ne moe mjeriti. Prvo mjesto joj pripada i po njenoj arhitekturi, kao i vanjskim i unutranjim ukrasina. U njene poseb ne ljepote ja ubrajam vietoljetnu lipu u njenom dvoritu. Unutranjost damije je mnogo ljepa zimi, kada su podovi zastrti skupocijenim i toplim ilimima. Oni se , za vrijeme ljetnih vruina sklanjaju i ustupaju mjesto obinim prostirkama. Vjerovatno u Evropi ne postoji mjesto poput ove zemlje koje je tako lahko staro zamijenilo novim. Ovdje se danas susreu i takmie kultura Orijenta i Zapada. Nema sumnje oko toga kako e ta borba biti zavrena. Pobjeda zapadne kulture bila bi dostojanstvena samo ako bi se u tom sluaju sauvale sve vrijednosti koje je Orijent ovdje donio. Takvo to neminovno vodi ispreplitanju zapadnih i orijentalnih vrijednosti. Njihov susret ovdje u Bosni budi nadu u takvu budunost. Ne treba se meutim starati samo za ouvanje starih meusobno stranih elemenata, nego i za razvoj njihovog ispreplitanja. U tom sluaju uklapanje starog i novog bio bi prirodan proces, poput mijeanja razliitih pia, koja spajanjem ine novi jedinstven okus. Garancija za ouvanje starih vrijednosti ne lei samo u ouvanju vjerskih objekata, spomenika i slobodi ispoljavanja vjere. Po mom miljenju, bitan uslov za to je i preivljavanje starog sarajevskog bazara. To je ognjite ovdanje due koje se mora dobro uvati. Dok je bazar iv, bit e iv i orijentaln i duh, a potomci e uvati obiaje. Tu e brdski seljak uvijek rado dolaziti i nikad se u svojoj nonji nee osjeati kao stranac. Ovdje se proizvodi i prodaju stvari potrebne za domainstvo, poljoprivredu kao i odijevanje. To je vievjekovna tradicija. Sve dok Bosanci i Hercegovci uvaju svoje nonje, bit e sauvani i osjeaji i predaje o njihovim herojskim vremenima. Moda bi neki pjesnik meu njima mogao spjevati pjesmu kojom ih zaklinje da ostanu vjerni svojim nonjama. Upravo zbog nonji, ali i njihov og dostojanstvenog dranja, ene podsjeaju na kraljice, a mukarci na velike junake. Kada bi skinuli tu i odjenuli evropsku odjeu, prestali bi biti sve to i postali bi samo siromani Slaveni. Slino vai i za njihov glavni grad. Sa bazarom Sarajevo je prelijep orijentalni grad, a bez bazara uskoro bi se pretvorio u jednu srednjeevropsko provincijalno gnijezdo. U uskim uliicama bazara jedan do drugog zbijeni su duani. Oni su ustvari niske daare sa otvorenim portalima. Ovdje svoje duane ima preko 40 ce hova. Bazarom jo uvijek vlada stari, dobri duh. Ukoliko prvi ovjek ceha smatra da lo rad nekog zanatlije kodi reputaciji ceha, on prostre na njegov duan posebno oznaenu tkaninu i time mu zabranjuje rad. Sedmicama moete etati bazarom i nikad vam ne e biti dosadno. Nigdje drugdje ne pokazuje se ivot u punoj svojoj arolikosti kao to je to sluaj sa orijentalnim bazarom. Raznolikost cehova, roba i boja uvijek e iznova privlaiti va pogled. Svakom je dozvoljeno da posmatra vjeti rad vrijednih ruku ovih zanatlija. U nekim cehovskim ulicama uje se pjesma kuckanja po metalu, a u drugim tupi udarci po koi ili drvetu. Pojedine ulice, poput krojake ili zlatarske, sasvim su tihe. Posebno su zanimljivi duani

trgovaca, u kojima moete nai proizvode svih cehova. Uz trgovine su razbacane kafane, brijanice, slastiarne i kuhinje. Moja zadnja etnja bazarom odvela me u staretinarsku ulicu, gdje sam elio kupiti jednu staru ahmediju, utim izvezenu traku za turban, kakvu nose hodoasnici u Meku. Ipak, nisam odolio a da na putu i odmorim oi na arenilu bazara. Prvo sam zastao pred sedlarskim duanom. Pored majstora, na lijepoj sjedalici, turski sjedio je mali djeak, buei ravnomjerno rupice u jednom dugakom remenu. Njegove djeije oi ponosno su svjetlucal e, odajui koliko se on raduje zbog toga to je ve stekao vjetinu odraslih. Zadrao sam se i pred opanarskim duanom, gdje je ve bila jedna stara seljanka. Iz svoje torbe izvadila je iroku traku tavljene koe i davala nalog majstoru da joj od toga iz radi opanke. Njena uputstva oko izrade opanaka bila su veoma opirna. Kada bih vam prepriao njeno izlaganje ono bi vam moda zvualo jednostavno i priprosto. Meutim njeno izborano i smireno lice odavalo je veliku mudrost i iskustvo, koji su bili vidljivi bez obzira na to o emu ona govori. Opet sam se zaustavio pred radnjom bazarskog zastupnika, koji je neka vrsta advokata. Njega sam i ranije rado posmatrao dok pie pismo za svoju muteriju ili im daje neki savjet. Odavno sam ga elio upitati zato je zab ranjeno prodavati Kur'an ljudima druge vjere. Pozdravio sam ga, ali me on oito nije ni primijeti. Vodeno plave oi ovog starca bile su zamiljene i prikovane u jednu taku. Njegovo izborano lice, uokvireno bijelom bradom, kao i cjelokupno dranje, odisalo je ponosom i dobrotom. Tiho sam se udaljio kako ga ne bih prekinuo u razmiljanju, nastavi etnju. Stigavi u staretinarsku ulicu, primjetio sam da se ispred jednog duana skupilo dosta ljudi. Oigledno je aukcija u toku. Nita bolje nisam mogao poeljet i. Na aukciji je bilo naslijee jedne muslimanske udovice. Sve se moralo prodati kako bi se siroiima osigurala sredstva za ivot. Svi kupci su bili muslimani. Telal je stajao izmeu njih drei visoko jednu ensku koulju kako bi je svi prisutni dobro vidjeli. Koulja je po rubovima u rukavima bila bogato izvezena. Nije imala izrez za vrat to je znailo da nikad nije obuena. Bio je to jedan bogat komad nekadanjeg miraza. Slijedila je prodaja drugog enskog vea i dimija, kao i jedne potkuulje ukraene lijepim vezom. Mukarci su sve stvari ozbiljno razgledali i procijenili. Razgledanju je pristupila i jedna pokrivena muslimanla, ali se ona, naravno, nije smjela umijeati u taj muki posao. Stavila je ruku na rame ovjeka koji je stajao do mene. Vidio sam njene ruke oigledno ve dugo nije farbala svoje nokte, koji su jo samo pri vrhu bili crveni. apnula mu je neto i otila svojim putem. Uspio sam pogledati i u unutranjost duana, gdje je sjedio erijatski sudija, drei pred sobom listu stvari koje se prodaju na aukciji. Papir je drao na koljenu i dopisivao neto na njega lijepim turskim slovima. Telal je bio zaduen za prodaju, a slijedio je znakove koje mu je sudija signalizirao rukom. Tamam je telal poeo prodaju jednog runo pisanog Kur'ana, ot vorivi njegove stranice pred prisutnima, kad mu sudija dade znak da tu prodaju ostavi za kasnije, s obzirom da je meu kupcima bio jedan nevjernik, to jest ja. Tada je dola na red jedna mala izrezbarena krinja, u kojoj se svata nalazilo. Jedan od prisutnih elio je da razgleda ta ima unutra, ali ga je u tome sprijeilo negodovanje i komeanje prisutnih. I tako je zapoela licitacija za krinju iji je sadraj ostao nepoznat. Cijena je bila dostigla 19 kruna, kad smo zauli iza sebe snaan i zvuan gl as: 19 i po! Bio je to jedan visoki i vitki Musliman, koji je drao za uzde svog magarca. On je poelio uestvovati u ovoj prodaji i uzviknuo je cijenu bez obzira to nije znao koji je predmet prodaje. Prisutni su se nasmijali i rekli: Dugaki Meho! Ost avite to za Dugakog Mehu! Telal je ipak zavrio formalni dio svoga posla: 19 i po! Prvi...Drugi...Svi su utjeli i ekali. 19 i po trei put prodato, zavrio je telal. Dugaki Meho pusti je uzdu svog magarca, nasmijao se skupa sa prisutnima, a zati m ispod lijevog pazuha izvadio kesu s novcem i platio. Uzput je, zbijajui ale, svima podijelio some orijentalne psovke. Uzeo je krinju i stavio je na rame, ne pogledavi ta je unutra, dohvatio uzdu svog magarca i odgegao dalje, ne prestajui bockati s vojim alama.

Telal je onda krenuo sa prodajom dvije lijepe visoke lampe, iji su abauri bili ukraeni pokositrenim bakrom. Ovakve svjetiljke bilo je uobiajno viati na ulicama u vrijeme kada jo nije bilo uline rasvjete. Sada ih vie niko nije elio. S toga sam ja ova dva lijepa primjerka dobio vie nego jeftino. Na red je dolo deset pekira sa bogatim vezom. Cijena je dostigla 30 kruna kada sam se ja ukljuio u licitaciju. Meni kao strancu nisu dozvolili da dobijem lahko ove predmete. Cijena je rasla i rasla, pa sam na kraju morao odustati. Staretinar koji je kupio ove pekire ponudio mi je da platim etvrtinu dostignute cijene i da za taj novac izaberem jedan od pekira, koji god elim. Ja sam se sloio, pa smo obojica bili zadovoljni trgovinom. Dok s am birao meni najljepi pekir dosaivala mi je jedna dosandna pela, koju nikako nisam uspijevao otjerati. ovjek koji je stajao do mene kucnuo me je po ramenu i rekao: Pusti neka te ujede ta pela. To daje snagu. Evo, pogledaj mene. Ja sam mnogo put a pustio da me ujede. I Zaista, bio je to veoma krupan i snaan ovjek, to se rijetko nae meu Muslimanima. S obzirom na to da veoma rano krenu sa konzumacijom velikih koliina kahve i duhana, ostaju sitnije konstrukcije. Eh, da sam ja mlad kao ti pustio bih svaki dan da me pela ujede, rekao mi je. Pa koliko ima godina?, zainteresirao sam se. Gospodine, to ja ne znam tano, ali znam da sam prije pedeset godina prvi put uestvovao u borbi. Nakit je stigao na red da se proda to je znailo da je au kcija na kraju. Prvo je stavljen na aukciju jedan erdan. Pomislio sam da e dostii prilino visoku cijenu; erdan je ustvari komad bruene svile, na koju su majstorski bili priiveni biseri i dragulji. Na moje iznenaenje, interes je bio mali, a izreena cijena bila je uvredljivo niska. Ipak, kako je erdan kruio od ruke do ruke, tako je i cijena rasla. Vlasnik erdana na kraju je postao jedan stariji ovijek, na ijem se dranju i odijelu vidjelo da mu novca ne nedostaje. Neki od prisutnih htjeli su se naaliti, pa su nagovorili one druge da mu kau da nije kupio dragulje nego staklo. Meutim iskusni starac im je oputeno uzvratio alu i nimalo nije bio doveden u nedoumicu oko stvari koju je upravo kupio. Posljednja stvar stavljena na auciju bio je tako er komad nakita za vrat: lai na koji su bili nanizani turski dukati. Vrijednost ovog nakita, veoma cijenjenog meu muslimanima, brzo je izraunata i tako, je aukcija zavrila. Neposredno pred zavretak ove aukcije, mujezin je pozvao vjernike na podnevn u molitvu. Svi prisutni brzo su krenuli da se odazovu pozivu tog glasa. Ja sam se sa ovog mjesta udaljavao etajui u drutvu korpulentnog muslimana, prepustivi se njegovim priama o junakim djelima koja je uinio prije pedeset godina.

Maximilian Hoelzel, Balkan in Flamen. Mnchen 1939. Balkan u plamenu Sin njemakih kolonista u Bosni i Hercegovini Maximilian Hoelzel na poetku Drugog svjetskog rata 1939. objavljuje knjigu u kojoj se razmatraju zbivanja u Bosni i Hercegovini u toku proteklog rata. Kao voa pandura na Drini i u istonoj Bosni uesnik je zbivanja izazvanih prodorom srbijanskih i crnogorskih vojnih snaga 1914. Istovremeno nudi i jedno nudei i jedno neposredno svjedoanstvo o odnosima koji su vladali u Sarajevu. DOMOVINA BOSNA Sarajevo, Saraj eher: grad dvorac. Strmim obroncima skriven, u kotlini lei grad. Visoko iznad uzdie se stara turska tvrava. Bujni zeleni vonjaci zakoraili su prema brdima, da bi se tamo susreli sa smrekovim umama, ili se izgubili u sivilu stijena. Bijeli zidovi kua, natkriveni krovovima od crne indre, izranjaju iz tog zelenila. Na ispupenim stijenama, gore visoko, izgraene su kue. Odavde se ine kao lastina gnijezda. One gledaju u dolinu, u kojoj se crvene krovovi novoizgraenih modernih au stijskih zgrada. Iz nepreglednog zelenila, proaranog kuama, poput bijelih igala koje ubadaju nebu stree munare damija. Miljacka, ljupka rijeka, izvire u netaknutim predjelima nedaleko odavde. Ona presjeca ovaj ljupki grad. Gledajui njen spori vijugavi tok, teko je povjerovati da ova rijeica moe postati divlja. A upravo takva postane kada je spopadnu obilne kie. Voda Miljacke tada postaje crvena kao krv, kao zemlja koju valja, a njena zapjenuana matica tada upa i nosi itava stabla. Miljacka se dakle moe uporediti sa sanjarskom i blagom naravi Bosanaca, koja se, nakon bura i oluja koje ivot nosi, preko noi pretvara u svoju suprotnost. Ova brda ne ostavljaju niti jedan izlaz otvoren. Kamo god pogledate, doekat e vas ukoena divljina. Ipak, na sjevero -zapadu, kuda se Miljacka kree, vidik se iri preko ravnice. Ta se ravnica, skupa sa Miljackom, utapa u dolinu rijeke Bosen, koja svoj put nastavlja prema slavonskim i ugarskim dolinama. Ovdje su nekad prilikom osvajanja zapadnih zemalja, prve stigle konjike trupe Michala Oglua. Ta prethodnica otomanske vojske zastraujue temeljito je istila teren. Onima koji su stupali iza njih nisu ostavljali nikakva posla da dovre. Zaustavile su ih tek jedinice Karla V. Na tajerskim brdima, u vrije me kada je sultan Sulejman drao Be pod vrstom opsadom. Tada su svi ti konjanici, kao i njihov voa Oglu, pali u boju sa sabljom u ruci. I za vrijeme druge opsade Bea, koju je naredio Kara Mustafa, pod njegovom komandom bile su ete Bosanaca, okloplje nih konjanika, koje su tada odigrale znaajnu ulogu izvele su snaan protivudar, vratili suparnike jedinice na poetne poloaje i tako osigurali povlaenje turske vojske. Ovaj vojni manevar zasluan je to sva turska vojska pod Beom nije izginula. Historijski gledamo, Sarajevo nema znaajnu prolost. Ovdje nisu stolovali bosanski kraljevi, nije cvjetala poezija i umjetnost. Bila je to skoro oduvijek tvrava, nikad osvojena, od Rimljana izgraena, od ponosnih bosanskih kraljeva obnovljena. A od Turaka pr oirena. Tek su Turci uzdigli Sarajevo u glavni grad zemlje. Oni su ovdje, na rubu divljine, odakle se ire praume od Bosne do Drine, premjestili teite svoje vlasti. Bila je to u neku ruku granica prema kranskim zemljama, koje su uvijek bile prijetnja, premda su bile poraene i premda im je bio uzet Kostantinopolj. U Sarajevu su pae izgradile konake i tvrave, a usred ovog zelenila smjestili su svoje prelijepe, arobne saraje. Stoljeima se ovdje mijealo arenilo nacija, boja, rasa i religija. Upravo ta mjeavina danas predstavlja esencijalnu bit Bosne, koja je mjesto dodira dva svijeta Istoka i Zapada.

Danas ovdje obitavaju nosioci moderne austrijske civilizacije, koji grade eljeznice, ulice, kafane, vile, kulturne ustanove, bolnice i kole. Bez o bzira odakle dolaze, domae stanovnitvo Austrijance naziva jednim imenom vabama. amor, buka i urba zapadnjakog ivota ispunili su ulice u dolini grada. Bosanci pravoslavci; vrijedni i tedljivi vlasi, inteligentni i vrijedni trgovci, danas izvanredni pravnici i lijenici, jo uvijek ive u jednom kvartu na stmini, koji su jo Turci odredili kao srpski grad. Oni su svoj ivot zasnivali na strogim pravilima njihovih duhovnih otaca. Sebe su nazivali Srbima, a svoju vjeru srpskom vjerom. Na lijevoj obali Miljacke, u okolini franjevakog samostana, u kojem su ivjeli brkati monasi odjeveni u braon mantije, ivjeli su Latini, sanjalaki i pjesniki katoliki narod. Oni nikada nisu izgubili nit koja ih vezuje uz ideje i vjeru sa Zapada, premda su pet stoti na godina bili pod otomanskom vlau. Bez obzira na to da li su postali zanatlije, vojnici, profesori ili slubenici, vaili su za vrijedne, odgovorne i potene ljude. Nazvali su se Hrvatima i pjevali pjesme o junacima i njihovim maevima. Gospoda od juer, aristokratski Muslimani, ivjeli su gore na brdima, u svojim kuama i baama. Muslimani su namrgoeno gledali kako se krani, dojueranja raja, s dolaskom Austrije uzdiu u gospodu. Gledali su u taj proces kao u ogledalo. Po svojim etvrtima, koje su bili razbacane po gradu, mogli su uti aputanja onih koji su im do juer bili potinjeni. U tim aputanjima nisu naslutili namjere krana da se pobune. Jer da jesu njihova bi se sila u tren oka sjurila do grada. Austrijski zakon ukinuo je njihovo gospods tvo i izjednaio ih sa rajom. Ipak, oni se danas ne razlikuju od onih koji se ivjeli u bivim vremenima. Oni su roeni vojnici, djetinje hrabri i portvovani, podreeni strogim obiajima ustanovljenim jo za vitekog doba. Niko od njih nije zaboravio pro lost svoje zemlje. Oni vuku korijenje od brdskog naroda Ilira, a njihovo pismo bila je bosanica, koja podsjea na germanske rune. To pismo rukopis je koji podsjea na prola vremena nekadanje bosanske civilizacije. Oni su napravili jasnu razliku izmeu vrijednosti religije i porijekla, pa danas s ponosom kau: Ja sam Bonjak! Oni i danas njeguju guslarske predaje o vremenima starih bosanskih vladara, ija je vlast sezala do Jadranskog mora i Dubrovnika, gdje su oni ustanovili jedinstven simbol bosansk e kulture i pjesnitva.

MORITURI TE SALUTANT Latinska uprija koliko sam li je samo puta preao, drei majku za ruku. Ili smo u Latinluk, katoliku etvrt koja je nastala u okoline drvenog franjevakog samostana. Kasnije sam prelazio preko triju rimskih stubova ovog mosta, starih dvije hiljade godina o koje se voda Miljacke slama, sa svojim kolskim drugovima u sklopu asova vjeronauke ili smo u crkvu. Kod Latinske uprije pali su austrijski prestolonasljednik i njegova supruga, od hica koji je isp alio lan srpske zloinake organizacije Crna ruka. Taj dogaaj na Latinskoj upriji bila je iskra koja je zapalila svijet. I sada se na ovom mjestu uvaju tragovi koji upuuju na taj dogaaj. Danas preko mosta odjekuje teki bat pranjavih vojnikih iz ama. Vojnici se postrojavaju u blizini mosta. Okret nalijevo, mirno pred starjeinom... Trube sviraju vojni mar. Mortus, morituri te salutant! Bruje topovska kola. Most tutnji pod korakom osvetnika. Brojne grupe bosanskih seljaka stiu preko mosta. Zagrljaji i sastanci. Vojnici mariraju. Prati ih jednolina pjesma koju pjevaju visoki glasovi ovdanjih brana. I tako sve do kasarne. Uskoro e ovi mladii, u movarnim dolinama Galicije i dalekim stepama Rusije, uhvatiti nostalgija za njihovim zelenim brdi ma, ako smrt ne bude bra. U jednoj vojnoj grupaciji koraaju dvojica korpulentnih bradatih popova. Njihova crna mantija je uprljana, a njihovo pokrivalo za glavu je udubljeno, pa nema vie oblik erpe. To ih je neko gaao smeem i kamenjem. Ljudi im prije te akama i dobacuju. Tijela vojnika ih slabo tite. Ovi zarobljenici vode se na most, kako bi tamo bili zasunjeni. Zarobljenici! Nita nije korisno kao zarobljenici. Na mjestu gdje je nastradao austrijski prestolonasljednik stoje Muslimani u svojim tradicionalnim jeniarskim nonjama, izvezenim zlatom. Za pojas im je zakaena zakrivljena turska sablja, umetnuta u korice ukraene srebrenim arama. Ona skoro do zemlje dosee. Takoer sa pojasom, bogato naboranim zadjenute su i bogato ukraene korice pitolj a. ini se da oni, na mjestu ubistva, dre poasnu strau. Iznad njihovih glava svijetli kao krv crveno svetlo signalne svjetiljke. Miljacka je nabujala. Njena krvavo crvena pjena nosi posljedice ovog gnusnog ina i glas o nadolazeoj nesrei sve do Save, Dunava i dalje. Akamhajrula, Mujaga! Pozdravljam vitalnog staraca, zapovjednika te poasne strae. Rat je, Mujaga! Allah je tako htio! Hoe li i ti sa nama, Mujaga? Poi u svuda kud me Allahova volja odnese. Ostao je tu strog i dostojanstven, ne izgovarajui ni rije vika. Ostali su zamiljeno gledali u daljinu. Bili su toliko gordi i ponosni da sam odustao od daljeg ispitivanja. Selam tebi, Mujaga, stari prijatelju iz lova! Ima li srndaa po Romaniji? Neka ih Allah za tebe sauva. Selam alejkum! Sljedeeg dana stajao sam pred andarmerijskim generalom njegove pronicljive i svijetle oi vojnika prouavale su me. Srce mi je lupalo dok sam ekao sa saznam svoju sudbinu iz usta ovog ovjeka, koji ne bi prezao ni medvjeda da napadne. Ovakvi ljudi posebno su korisni u tekim vremenima, a poznaju i zemlju, i ljude, i jezik. ta li e biti meni stavljeno u zadatak. Kao da mi ita misli, general pita: ta meni dati. Dodijelite mi, generale, kakvu uloge koja odgovara mome znanju i sposobnostima. Mol im vas da to bude neto sa dozvolom upotrebe oruja, a ne, jedva sam se usudio to izgovoriti kakav pijun. Razumio je moje elje i grohotom se nasmijao. Tako sam i mislio. Ha, ha, ha... Ali i tajna sluba je teka i puna opasnosti, a treba najbolje i najpouzdanije ljude. Dobit e slubu koja e ti odgovarati. Nedugo potom dobio sam zatvorenu slubenu kovertu, u kojoj je stajala naredba da krenem odmah najkraim putem i da se to prije javim u komandu u Foi, na sjeveroistoku Bosne i da ponesem pismo koje sam dobio i da tako zaponem vojnu slubu.

Jo uvijek nisam znao kakva mi je sudbina bila odreena. Foa, praume, Drina i okolna brda bila su mi dobro poznata mjesta. Potrao sam kako bih stigao na voz. (...)

Reiserouten in Bosnien und der Herze govina, Illustrierter Fuhrer, Wien -Pest-Leipzig, A. Hartleben's Verlag, 1895. PUTNI PRAVCI U BOSNI I HERCEGOVINI ILUSTRIRANI VODI SARAJEVO DOLAZAK. Kontrola kabova (engleska rije za fijaker kojeg vue samo jedan konj op.pr.) pred eljeznikom stanicom. eljeznika stanica nalazi se van grada. Autobusi hotela Evropa i Grand doekuju svaki dolazak voza na eljeznikoj stanici. Tu su smjeteni i restorani. VOZARINE. To su takse i tarife za fijakere u Sarajevu, iju visinu odreuju opinske vlasti. I. VONJA U GRADU SARAJEVU 1. Za vonju prvih petnaest minuta - 0.40 fl. 2. Za svakih slijedeih petnaest minuta - 0.20 fl. 3. Za povratnu vonju do logora ili od logora - 0.50 fl. 4. Za povratnu vonju do logora i natrag uz uslugu ekanja petnaest min. - 0.80 fl. 5. Za vonju do eljeznike stanice ili povratna - 0.80 fl. 6. Za vonju do eljeznike stanice i natrag uz uslugu petnaest min. ekanja - 1.20 fl. 7. Za povratnu vonju do tvrave ili od tvrave - 1.00 fl. 8. Za povratnu vonju do tvrave i natrag uz uslugu ekanja od 15 min. - 1.60 fl. 9.a) Za vonju prema zemaljskoj bolnici ili od zemaljske boln. - 0.60 fl. b) Za vonju prema zemaljskoj bolnici i natrag uz uslugu ekanja od 15 min. - 1.00 fl. 10.a) Za vonju do groblja na Koevu ili od groblja Koeva - 0.70 fl. b) Za vonju do groblja na Koevu uz uslugu 15 min. ekanja - 1.20 fl. 11. Za vonju do Zemaljskog konjikog sredita ili povratna - 0.80 fl. 12. Za vonju do Zemaljskog konjikog sredita i povratak uz uslugu 15 min. ekanja - 1.20 fl. 13. Za vonju do Kovaia ili od Kovaia - 0.80 fl. 14. Za vonju do Kovaia i natrag uz uslugu 15 min. ekanja - 1.20 fl.

NAPOMENA Ukoliko prekoraite vrijeme ekanja navedeno u stavkama 4, 6, 8, 9b, 10b, 12 i 14, za svakih narednih petnaest minuta ekanja morat ete doplatiti po 20 krajcera. II.VONJE VAN GRADA 1. Za vonju do Darive ili od Darive 2. Za vonju do Darive i natrag uz uslugu ekanja od 15 min. 3. Za vonju do Betanije ili od Betan ije 4. Za vonju do Betanije i natrag uz uslugu dva sata ekanja 5. Za vonju do Vasinog hana ili od Vasinog hana 6. Za vonju do Vasinog hana i natrag uz uslugu 15 min. ekanja 7. Za vonju do engi Vile ili od engi Vile 8. Za vonju do engi Vile i natrag uz uslugu 15 min. ekanja 9. Za vonju do Ilide ili od Ilide 10. Za vonju do Ilide i natrag uz uslugu 15 min . ekanja 11. Za vonju do Ilide i natrag uz uslugu ekanja 2 sata

- 0.80 fl. - 1.20 fl. - 1.00 fl. - 2.60 fl. - 2.00 fl. - 3.00 fl. - 1.00 fl. - 1.60 fl. - 2.50 fl. - 4.00 fl. - 4.50 fl.

12. Za vonju do Vrela Bosne ili od Vrela Bosne 13. Za vonju do Vrela Bosne i natrag uz uslugu ekanja 15 min. 14. Za vonju do Vrela Bosne i natrag uz uslugu ekanja 2 sata

- 3.50 fl. - 5.00 fl. - 6.00 fl.

NAPOMENA Ako prekoraite predvieno vrijeme ekanja, morat ete doplatiti 20 krajcera za svakih 15 minuta dodatnog ekanja. III. NONE VONJE Od 11 uveer do pet ujutro za sve vonje taksa je vea za jednu etvrtinu od dnevne cijene. NAPOMENE 1. Cijena vonje je ista bez obzira na to da li se vozi jedna ili vie osoba, uz napomenu da fijaker ne moe koristiti vie od etiri osobe. 2. Ako prtljag smjestite na koijae vo sjedite, doplatit ete 20 krajcera, dok manje torbe i rune tane moete ponijeti sa sobom u kola. 3. Cestarine i mostarine plaa koija. 4. Ako naruite vonju, a ne moete odmah krenuti, doplatit ete 20 krajcera za svakih 15 minuta ekanja. 5. Za cijenu vonje van grada koje se ne nalaze na tarifnoj listi morat ete se pogoditi sa koijaem. A ako elite unajmiti fijaker za cijeli dan, dakle od pet sati ujutro do deset uveer, koija vam ne smije naplatiti vie od 8 guldena, ukoliko relacija sveuku pno ne prelazi vie od 48 kilometara. Za cijene vonje van grada koje traju vie od jednog dana, takoer ete se morati dogovoriti. 6. Za eventualne albe na koijae, morat ete se obratiti policiji, tanije u Ured komesara za grad Sarajevo. TRAMVAJ. Povezuje eljezniku stanicu i centar grada i saobraa desnom obalom rijeke Miljacke (katolika Katedrala je u blizini hotela). CIJENE VONJE Grad eljeznika stanica Bosna Gradska eljeznika stanica Logor eljeznika stanica Bosna Logor Vonja od eljeznike stanice samo jednu stanicu HOTELI Evropa je prvoklasan hotel sa restoranom i kafe -barom. U okviru ovog hotela je i pivnica. Cijene soba: Jednokrevetna soba sa kompletnom uslugom: 1 1,5 gulden, dvokrevetna soba sa kompletnom uslugom 1,75 3 guldena. Ukoliko planirate due ostati nagodit ete se oko hotelskih cijena. Autobusi hotela Evropa saekaju svaki dolazak voza i kupe svoje goste. Cijena vonje ovim autobusima od eljeznike stanice do hotela za jednu osobu sa kompletnim prtljagom je 50 krajcera. Grand hotel je prvoklasan hotel, potpuno nov i elegantan, a ima umjerenije cijene. I autobusi ovog hotela saekuju putnike na eljeznikoj stanici. Hotel Austria Radetzky nij e hotel prve nego druge klase. Svi ovi hoteli nalaze se na desnoj obali Miljacke u ulici Franza Josefa. - 15 kr. - 10 kr. - 5 kr. - 10 kr.

KAFEI Kafe Evropa nalazi se u sklopu hotela Evropa. Kafe Kunerth nalazi se preko puta ulice Franza Josefa. Ovo mjesto je iznimno posjeeno, a najbrojnija klijentela su oficiri. Kafe Grand u sklopu je hotela Grand i veoma je elegantan. S obzirom da se nalazi nedaleko od tramvajske stanice, najee ga posjeuju stranci. Turska kafana i baa nalazi se na Bentbai na obali Miljacke ispod tvrave. KUPATILA Kupatilo Gazi Isa-bega nalazi se u ulici Bistrik na lijevoj obali Miljacke. To je dojmljiva, elegantna zgrada graena u maurskom stilu. Kupatilo sa kadama i tuevima nalazi se u ulici Franza Josefa br. 81. Tursko kupatilo nalazi se u emalu i br. 7. DVIJE MJENJANICE Dvije mjenjanice; Lschner & Salom te Besarevi & Birnbaum, nalaze se u ulici Franza Josefa u neposrednoj blizini kafea Evropa. BANKE Filijala Union banke nalazi se u ulici umurija br. 2, a filijala Volksbanke nalazi se u ulici Ferhadija br. 37.

POTE Jedna pota se nalazi na trgu Katedrale a druga u zgradi Zemaljske vlade. TELEGRAFSKE SLUBE Glavna telegrafska sluba je u ulici Konak, na lijevoj obali Miljacke, a filijala je u ulici Franza Josefa u zgradi Zemaljske vlade. KNJIARE Knigsberger Ig., nalazi se u ulici Franza Josefa br. 41. Knjiara Milan ari nalazi se u Rudolfovoj ulici, a knjiara Jakob hadi -Trifkovi nalazi se u ulici Veliki uriluk (prva srpska knjiara). POLITIKE NOVINE I MAGAZINI Sarajevski list (lokalni jezik, izlazi tri puta sedmino, slubeni list. Urednik: Ivan V. Popovi). Bosanska pota (njemaki jezik, izlazi dva puta sedmino. Urednica: Milena Mrazovi). Bonjak (lokalni jezik, latinica, izlazi jednom sedm ino, glasilo Muslimana. Izdava:Jusuf -beg Filipovi). Vatan (turski jezik, izlazi jednom sedmino. Urednik:Mehmed efendija Hulussa). Glasnik Zemaljskog muzeja (lokalni jezik, ilustriran, izlazi jednom mjeseno, glasilo bosankohercegovakog Zemaljskog muzeja. Urednik: Kosta Hrmann). Nada, ilustrirana

beletristika, izlazi petnaestodnevno na lokalnom jeziku. Postoje i latinina i irilina izdanja. Urednik: Kosta Hrmann. Bosanska vila (srpski beletristiki magazin, izlazi petnaestodnevno. Izdava i urednik: Kaikovi). Dabrobosanski Istonik (glasilo pravoslavaca i organ Mitropolije. Izlazi mjeseno), Glasnik jugoslavenskih franjevaca (glasilo junoslavenskih franjevaca, izlazi jednom mjeseno. Urednik: v. O. Jeronim Vladi). Vrhbosna (lokalni jez ik, glasilo sarajevske nadbiskupije, izlazi petnaestodnevno. Urednik: kanon dr. Andrija Jagati). TAMPARIJE Zemaljska tamparija. Bosanska pota. Risto J. Savi. Spindler i L schner. O HISTORIJI GRADA Na plodnom Sarajevskom polju, koje se pro stire na zapadu grada, morala su postojati stara naselja. O tome svjedoe mnogobrojni rimski spomenici; otkriveni i zateeni na tom podruju. O tanom poloaju rimskog grada moemo samo nagaati. Ipak, najprihvaenija je teza koja na osnovu nekih izvora tvrdi da se rimski grad Ad Matricem nalazio u blizini Vrela Bosne, te da ga treba traiti upravo izmeu Vrela Bosne i eljeznice, oko toplih izvora Ilide. Ne moe se potvrditi postojanje grada u vrijeme bosanskih kraljeva. Tek se sominje upa Vrhbosna, sredite duhovne i svjetovne uprave. Tu je bilo sjedite bana i katolikog nadbiskupa v. Brdo. Poloaj ove upe jo sa sigurnou nije utvren, ali se pretpostavlja da je u blizini Vrela Bosne, otprilike gdje se i rimski grad nalazio. Prijanji vladari obnaali su svoju vlast iz tvrave Stari Grad, koja je smjetena na istoku dananjeg Sarajeva, visoko na strmini iznad divljeg i romantinog kanjona Miljacke. Od njenog nekadanjeg sjaja ostale su samo ruine, koje svjedoe o obliku i veliini. U XIV. stoljeu na mjestu dananjeg Sarajeva nije bilo grada, tek tvrava zvana Vrhbosna. Novija istraivanja pronala su rimske krovne blokove u blizini Ali -paine damije, u dolini Koeva i na Debelom brdu, to upuuje na zakljuak da je ovdje moralo postojati rimsko n aselje. Ovo mjesto je dobilo sjaj, ugled i znaaj tek sa turskim osvajanjem. Do sredine 14. stoljea za ove prostore bilo je vezano ime Vrhbosna ili Var Bosania, to je sa procvatom grada preraslo u ponosno ime Bosna Saraj, slavensko Sarajevo, to znai gr ad-dvorac. Za pravi procvat i irenje Sarajeva pobrinuo se tek esnaesti paa Bosne Gazi Husrev -beg (1501-1525. i 1528-1539). On je dao izgraditi veliku damiju, koja i dan -danas nosi njegovo ime, osnovao je Medresu koja pripada damiji, veliki kameni Bezistan te izgradio sahat-kulu u blizini damije. Princ Eugen osvojio je donji grad 22. oktobra 1697., zadravi se dva dana. 17 Godine 1807. godine, jedna srpska postrojba prodrla je skoro do samog Sarajeva, ali su se ubrzo morali povui. Slino su zavrila i dva kasnija pokuaja Srba da zauzmu grad. Do sredine naeg stoljea Sarajevo je bilo vie nego glavni grad Bosne - slobodni grad, sa svim ljepotama i prednostima jednog regionalno bitnog trgovakog sredita. Paa je vladao iz Travnika. Ukoliko bi doao u S arajevo smio se zadrati samo dva puta 24 sata, dakle dva dana. A sami sultan bio je tek priznati halifa, nadlean da imenuje sudske i vjerske dunosnike. Svjetovnu vlast je vrilo domae vlastoljubivo plemstvo. Bosanski guverneri nisu mogli imati veliki ugled iz jednostavnog razloga to su tako brzo smjenjivani. U 412 godina turske vladavine izmijenjalo se 214 valija, od kojih je svaki stolovao prosjeno dvadesetak mjeseci. Samo u 1872. godini izmijenjalo se ak est valija. Jedino je veziru Delaledinu 1817. godine polo za rukom da ogranii povlastice. Nakon ustanka 1831-32. rasprostro je svoje atore u Gradu vezir Kara Mahmud i naredio da se gradi utvrenje na Gorici. Omer -paa je 1850 unitio korijene ustanka i elinom pesnicom i
17

strahovladom uspio uspostaviti red u gradu. On je odabrao Sarajevo za sjedite bosanske vlasti, te je tako Travnik izgubio status vezirskog grada. Nakon toga poelo je propadanje Travnika. Godine 1878. izbio je u Sarajevu ustanak tokom kojeg je zbaen valija. Tu situaciju je i skoristio fanatik Hadi Lojo, nemilice terorizirajui stanovnitva. Iste godine 19. augusta austrougarske okupacijske trupe napale su grad sa sjevera i zapada i zauzele ga nakon kratkotrajnih etokih borbi. Tom prilikom je gradska etvrt, koja se nalazi n a desnoj obali potoka Koevo, skoro potpuno izgorjela. Grad Sarajevo, koji broji trideset hiljada stanovnika, glavni je grad zemlje, sjedite je glavne komande, predsjednika Zemaljske vlade, katolikog nadbiskupa, pravoslavnog mitropolita, reisu -luleme te glavnog oblasnog upravitelja. Sarajevo se nalazi na 540 metara nadmorske visine. Okrueno je obroncima Huma i Grdonja na sjeveru, Malog Orlovca i Hrastove Glave na istoku te Draguljca, Kape i Debelog Brda na jugu. Na zapadu se otvara dolina Sarajevskog po lja. Iznad obronaka na jugu izdiu se otri oblici 1630 metara visokog Trebevia. Tekui od istoka ka zapadu, pedesetak stopa iroka rijeka Miljacka razdvaja grad na dva dijela. Premotena je sa tri kamena, tri eljezna i nekoliko improviziranih mostova. U centralnom dijelu grada Miljacka je sa desne strane ukroena visokim kamenim zidom. etalite uz obalu je 14 metara iroka, kamenom poploana ulica. Ona vodi od Latinske uprije do Elektroprivrede u duini od 1450 metara, a uzvodno se grana do skoro zavr ene Vijenice, uz kej sa lijepim drvoredom. Upravo taj dio gdje je kej najivahnija je sarajevska ulica. Ugoaj ivosti dodatno upotpunjuje saobraanje tramvaja. Na obje strane Miljacke prostire se sedam kvartova glavnog grada Bosne. Ta naselja se sput aju sa obronaka prema gradu. to su nie to su gua. Samo na zapadu imaju prostora da se raire. Gledajui odozgo prema dolje, naselja poinju od tvrave, petougane graevine, duga i iroka oko hiljadu stopa. U dolini stanuju uglavnom krani. Njihove ku e su poredane du ravnih ulica, ravnomjernih linija. Naselja na obroncima naikana su orijentalnim kuama, koje su u velikoj opasnosti ako izbije poar. Glavni dio grada gdje se nalaze skoro sve slubene zgrade nalazi se na desnoj obali Miljacke i prati njen tok. Taj dio grada presijeca Koevski potok, tekui od sjevera na jug, ulijevajui se u Miljacku. Duna osovina grada vodi kroz ulice Franza Josefa i emaluu, odakle se nadesno grana i Ferhadija ulica. Prvi dio sredita grada prostire se paralelno s a tokom rijeke pratei sjeveroistok i te od ulice Terezija, koja istono od kasarne nakon to je Miljacka presijee postaje Careva ulica. Nae razgledanje grada poinje sa eljeznike stanice Bosna, koja se nalazi na desnoj obali Miljacke. Makadamski put koji vodi sa ove stanice je prilino dobar. Uskoro stiemo do baraka velikog vojnog logora, koji se prostire na ak 32 hektara zemljita. To je irok i impozantan kompleks. Nakon toga prolazimo pored Fabrike duhana i njene direkcije, koja se nalazi sa desne strane. Prostrani magacini i postrojenja ove fabrike upuuju da ona ne zaostaje mnogo za evropskom konkurencijom. Vidimo i fabrike staklenike u kojima se radi istraivanja i uzgajaju biljke duhana. U Fabrici duhana dobro plaen posao nalo je vie o d stotinu lokalnih djevojaka. Blie gradu nalazi se lijepa zgrada direkcije eljeznike stanice Bosna, okruena pitomim vrtom. Preko puta je Vojna bolnica, a neto vie na Gorici je vojni stacionar sa divnim pogledom na grad. im prekoraite most Koevskog potoka vidjet ete kako iz kronji lipa izranja Alipaina damija nedavno restaurirana muslimanska bogomolja zanimljive arhitekture. Iako je dimenzijama mala, domai muslimani je smatraju veoma vanom. Prilikom austrougarskog osvajanja Sarajeva 19. augusta 1878. iz damijskog dvorita, predvorja i same damije (pobunjenici) branioci su pruali estok otpor. Tek poslije krvave borbe austrijski vojnici su uspjeli skriti taj otpor. U blizini Alipaine damije nalazi se dvospratna zgrada graena u re nesansnom stilu sa imponzantnim stepenitem. Tu je sjedite Zemaljske vlade i veine njenih organa. Pored zgrade vlade

nalazi se zemaljska tamparija. Prekoputa na malom, ali veoma strmom breuljku nalazi se u hladu kronji starovjekovno groblje. Vremenom se oko njega razvio dopadljiv sjenoviti park. Takoer u blizini zgrade vlade, ali na strani gdje je rijeka, nalazi se zgrada Elektroprivrede. Njen ogromni, 35 metara visoki dimnjak privlai panju odakle god da pogledate. Kotlovnica i strojarnica prostiru se na zemljitu povrine 850 metara kvadratnih. Tu su i tri prostorije za parne kotlove, koje pokrivaju 420 metara kvadratnih, zatim tri hale strojevima za kondenzaciju sa po 450 konjskih snaga i est dinamo strojeva za proizvodnju istosmjerne struje, od kojih svaka ima kapacitet 60.000 volti, tako da strujom 4.500 sijalica istovremeno moe zasvijetliti. Ovdje se napaja i elektrini tramvaj, javna rasvjeta, kao i sijalice po domainstvima. Zgrade i postrojenja Elektroprivrede stoga lee u sreditu elipse gr ada koju treba osvijetliti. Ispostava Elektroprivrede je kod eljeznike stanice sa kapacitetom od 2.180 amper sati. Ova sluba je veoma dobro organizovana, sposobna da odgovori na sve potrebe grada za strujom. Osim toga, stvorene su pretpostavke da se Elektroprivreda iri, skupa sa irenjem grada. Naputamo emaluu i stiemo u srce grada ulicu Franza Josefa. Tu se mijeaju stare i nove zgrade, tvorei veoma zanimljive prizore. Naroito je upadljivo elegantno zdanje oficirske kasine, u blizini koje se prostire staro tursko groblje, koje sve vie lii na park. U Bosni i Hercegovini, kao i drugdje na Orijentu, ovjek se brzo navikne da drugim oima gleda muslimanska groblja nego groblja kod kue. Na njihovim grobljima nema strahopotovanja, niti tune me lanholije to emo osjetiti na katolikom groblju. Na svakom koraku vidjet ete da ivi muslimani ive u blizini svojih mrtvih. esto svoje porodice sahranjuju u blizini kua. Zaista je udno kako se stranac tako brzo navikne na ravnodunost muslimana prem a smrti. Tu je ujedno skrivena jedna duboka ivotna filozofija. Iza komforno ureene oficirske kasine, koje nudi sve to poelite, nalazi se ugodna baa sa pogledom na gradsku etvrt na lijevoj obali Miljacke i brda, iznad kojih se na jugu ponosno uzdie Trebevi. Nedaleko od zgrade kasine nalazi se svijetla i prostrana zgrada vie gimnazije i uiteljske kole. Malo dalje slijeva nalazi se masivna graevina pod kupolama, ograena eljeznom ogradom i zidom. To je pravoslavna crkva. Unutranji zidovi i stubo vi crkve ukraeni su bogatim ikonama. Ponovo se vraamo na onu taku gdje emalua prelazi u ulicu Franza Josefa. Pratei tramvajsku rutu dolazite do raskrsnice sa ulicom Ferhadija, u koju ulazi tramvaj sa konjskom vuom. Tu, na raskru sa emaluom, izdi e se grandiozna graevina hotela Grand. Preko puta tramvajske stanice i zgrade carine sagraena je imponzantna zgrada gradske trnice. Takoer u blizini stanice, na istonoj strani, nalazi se katolika katedrala grandiozna kamena graevina u ranom gotsk om stilu. Krovovi oba katedralna tornja imaju oblik piramide. Unutranjost katedrale dovrena je 1889. godine. Crkvena laa (prostor gdje sjede vjernici op.pr.) sastoji se iz tri paralelna dijela, a prostor oko oltara ima osmougaoni oblik. Prostor je nadsv oen stubovima koji nose tri luka. Crkveni ukrasi su jednostavni, ali veoma odmjereni i ukusni. Prostor predvien za krtenje, neka vrsta kapelice u crkvi, nalazi se sa lijeve strane i izgleda veoma upeatljivo. U blizini katedrale, s desne strane, na mjes tu gdje je bila zgrada teatra, danas se nalazi velika novogradnja u baroknom stilu. S lijeve strane katedrale je ukusno izgraena i ukraena nova zgrada u kojoj se nalazi sluba penzionog fonda bosanskohercegovakih dravnih slubenika. U toj zgradi nalazi se i pota te bosanskohercegovaki Zemaljski muzej. Sjeverno od katedrale, u ulici emalua nie masivna zgrada budueg katolikog sjemenita. Na pola puta izmeu katedrale i budueg sjemenita nalazi se kola asnih sestara Boije ljubavi. To je jednos tavna graevina u gotskom stilu. Zgrada Zemaljskog muzeja novijeg je vremena i za posjete je otvorena svaki dan. U vrijeme osmanske vladavine nije postojala nikakva briga za ove vrijedne eksponate kulturne batine, kojima je Bosna i Hercegovina tako bogata . Mnoge neprocjenjive predmete nakon okupacije pronali su pojedini inenjeri, oficiri i arheolozi. Dio njih je zavrio u Zemaljskom muzeju, a veina je

prebaena u inostranstvo. Jedna takva dragocijenost je i posuda naena na podruju Glasinca. Danas je ona u Prirodno-historijskom muzeju u Beu, kao dio antropoloke zbirke. U godini 1885. ministar finansija gospodin v. Kallay pokrenuo je inicijativu da se u Bosni i Hercegovini osnuje institucija Zemaljskog muzeja, u kojoj bi se pohranili muzejski eksponati arheolokog, historijskog, etnografskog, umjetnikog i zanatskog tipa, ukratko sve vrijednosti koje karakteriziraju ovu zemlju. Dalji zadatak osoblja Zemaljskog muzeja bio bi da dalje rade na istraivanju i otkrivanju eksponata te da brine o njihovoj konz ervaciji i prezentaciji. Ve slijedee godine 1886, prilino bogata muzejska zbirka bila je izloena u dvjema velikim salama u zgradi vlade. Godinu kasnije muzejskih eksponata bilo je toliko da su im i dodatne prostorije u zgradi vlade postale tijesne, pa su morali iznajmiti prostor i u zgradi penzionog fonda. U januaru 1888. godine muzejske postavke proglaene su dravnim vlasnitvom od posebnog interesa i pod posebnom zatitom drave. Tim povodom organizirano je i sveano proglaenje te odluke. Muzej posjeduje dva odjeljenja: arheolosko -historijsko i odjeljenje prirodnih znanosti. Sve to grana se u vie zbirki. Trenutno su te zbirke smjetene u 46 sala i manjih prostorija. Prahistorijska zbirka je smjetena u prizemnim odajama jedne privatne kue u Rudolfo voj ulici. U ovoj prahistorijskoj zbirci od posebne je vanosti nalaz iz Butmira, koji datira jo iz mlaeg kamenog doba. Tu su razliite alatke od kamena, oruje, zemljane posude i idoli... Sve skupa to ini seriju sa preko deset hiljada brojeva. Kada je u pitanju bronano doba treba istaknuti nalaze iz umetca kod Cazina. Uz to se prikljuuju manji nalazi iz Peringrada, Maglaja, Tenja i doline Rame. Najvie je eksponata iz bakrenog doba. Veoma bogata je i zbirka iz starijeg eljeznog doba, a moramo istak nuti i predmete od kamena, kosti, zemlje i bronze iz prahistorijskih naseobina poput onog na Zlatitu, Soukbunaru i Debelom brdu kod Sarajeva. Ta mjesta svakako treba posjetiti, ako ni zbog ega drugog, a ono radi izvanrednog pogleda na grad i Sarajevsko p olje. Najbogatije nalazite je ipak grobite Glasinca. Ova nekropola sa dvadesetak hiljada grobova na obronku zaista je raritet prvog ranga. Ono se od 1888. godine sistematski istrauje. Nauna dobit sa Glasinca ve se mjeri zbirkom od est hiljada brojeva . Veinom je to nakit od bronze, srebra, jantara i staklenih bisera, te eljezno oruje i zemljane posude. Vrijednost prvog ranga je i jedna bronzana grka kaciga, par ukraenih bronzanih titnika za potkoljenice takoer grkog porijekla, razliite bronzan e posude, kaievi i eljezna sablja. Posebnu panju zasluuju i historijski nalazi iz sojenica na Uni u Ripu kod Bihaa, koje se sistematski istrauju od 1893. godine. Veoma znaajne su brojne naprave od drveta, kalupi za livenje predmeta od bronze kao to su nakit i oruje, bronzani, eljezni i artefakti od kosti, mnogobrojni idoli, preko stotinu itavih zemljanih posuda tkalaki stan i vretena. Razliite vrste itarica i ivotinjskih kostiju pronaenih u sojenici predstavljaju posebnu zbirku. Mlae eljezno doba najbolje je predstavljeno kolekcijom iz grobita Jezerine kod Bihaa, koja je zastupljena sa vie od 1300 brojeva. Veoma interesantne su raskone bronane kope, jantarni predmeti i vie od dvije stotine urni, postavljene u dvije vitrine. Iz tog doba zanimljivi su i nalazi iz Zagradine kog Petrovia. Prahistorijska zbirka danas broji vie od 18.500 brojeva sa vie od 20 000 komada. Rimska zbirka podijeljena je u dvije grupe; u jednoj su sitniji nalazi, postavljeni u dvije prostorije muzeja u veli kom lapidariju, od ega je jedan dio u zgradi vlade, a drugi u dvoritu. Kada je u pitanju nakit, meu zlatnim, srebrenim, eljeznim i bronzanim nakitom posebno mjesto zauzima zlatni nakit pronaen na nalazitu Han Potoci kod Mostara (minue i ogrlica) i srebrni nakit iz Bukovice kod upanjca. to se tie mozaika, najimpresivniji je jedan mozaini ukras za pod otkriven kod Stoca u Hercegovini, a panju zasluuje i serija rimskih staklenih posuda. Lapidarij ima vie od 240 brojeva i

svjedoi o rimskom perio du na ovim prostorima, naroito o vojsci i komunikacijama tog vremena. Natpisi o rudnicima srebra u Srebrenici na Drini (Municipium Domavia) takoer govore o ovoj rimskoj provinciji. Kada je ovaj period u pitanju, ne smijete propustiti pogledati podne moza ike pronaene oko toplih izvora u Ilidi. Zbirka Srednjeg vijeka nudi slijedee bogata zbirka oruja, buzdovani, primitivni eljezni tokovi...Sve je to bilo upotrijebljeno na ovim prostorima. Tu je i karakteristina bosanska sablja. Meu raznolikim nakitom posebno privlai panju onaj koji see iz vremena seobe naroda. Posjetilac moe vidjeti alatke, naprave i ukrase iz vremena bosanskih kraljeva do perioda poetka turskih osvajanja Bosne. Zanimljivi nalazi naeni su u crkvama ranokranskog perioda, zatim je velika zbirka nadgrobnih spomenika sa natpisima naena na srednjovjekovnim grobljima. Panju privlai i srednjovjekovna sudaka stolica, naena u Biu polju kod Mostara. Zbirka kovanog novca sadri i dvije postavke iz 17. stoljea osmanskihv privremen ih kovanica (na jednoj strani je utisnut prizor Sarajeva, a na drugoj znak Bosne). Zbirka kovanica je veoma bogata i sadri primjerke iz svih poznatih historijskih perioda. Ova zemlja bila je prisiljena esto mijenjati novac, nakon svake novouspostavljene vladavine. Stoga se novca uvijek moglo nai u velikim koliinama. I tako je burna historija Bosne utjecala da se sakupi veoma bogata zbirka kovanica, koja mnogo govori o prolosti. Grki i ilirski novii predstavljeni su lijepim primjercima rimskih i bizantskih kovanica. Vrijedne su i zbirke rijetkih bosanskih, srpskih i bugarskih novia. Od veih nalazita kovanica treba spomenuti ono u Brdarima kod Starog majdana. Tu je veliko nalazite slavenskih dinara iz 13. i 14. stoljea. Takoer treba istai vrije dnost nalazita Sikirii u opini Srebrenica, gdje se nalazi veliko nalazite rimskih kovanica (na njima se nalazi otisak Viminacium). Spomenut emo i nalazita Puhovac (dubrovaki dinari), Stari Majdan (venecijanski zlatni cekini i panski eskudosi), Bugojno (ugarski dinar). Posebno raritetno je nalazite Vrankamen, gdje su naene afrike kovanice. Zbirka bruenih dragulja ima 410 brojeva. Porijeklom su iz bosanskih provincija te albanskih i dalmatinskih prostora. Veoma zanimljiva je i zbirka peata ko ja se sastoji iz 290 brojeva razliitih otisaka, to je za historiju Bosne i Hercegovine od ogromnog znaaja. Etnografske zbirke istinska su znamenitost Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. One pokazuju narodni ivot zemlje u svim bitnim detaljim a. Tipine narodne nonje obuene su lutkama u prirodnoj ljudskoj pozi, postavljenim u svakodnevne ivotne situacije. To posmatrau daje jasnu sliku o ivotu i obiajima ovog podneblja. Zemaljski muzej trenutno izlae preko 88 takvih figura iz Bosne i Herc egovine, 8 iz Albanije i 10 iz Bugarske. Etnografski dio takoer izlae drvene rezbarije po svodovima i zidovima, uzete iz dnevnih boravaka bogatih muslimanskih kua. Tri takva interijera postavljena su u kompletu. Osim toga etnografski odjel raspolae sa 740 brojeva eksponata raskonih narodnih nonji i vezova, te predmeta od metala i tekstila domaeg zanatstva. Bogato odjeljenje prirodnih znanosti izlae bogatu antropoloku zbirku lobanja pored instrumentarija za njihovo mjerenje. Ta se zbirka ubrzano ir i, a ve sada broji preko 150 brojeva. Dio ovih lobanja je iz nekropola na Glasincu i Jezerini, a dio iz rimskih grobita u Zenici i Stocu te napokon iz starobosanskih grobalja. Zbirka kimenjaka je podijeljena na etiri dijela. Prvo odjeljenje predstavlja faunu Bosne i Hercegovine sa endemskim primjercima, koji se teko mogu nai van ove zemlje. Treba posebno istai zbirku strvinara, meu kojima ima pet primjeraka vrsta koje su u Evropi ve izumrli: To su zaista velianstvene ptice supovi iz razliitih kra jeva zemlje (Konjic, Nevesinje i planina Vlai). Moete vidjeti endemske zmije, sure orlove i bjeloglave supove iz okoline Sarajeva. Od endemskih reptila tu je novotkrivena vrsta gutera iz okoline Bilee zvanog Lacerta mosoriensis, te podvrsta dabra zvan og

Vibera berus var takoer iz okoline Sarajeva. Zanimljiva je i kolekcija peinskih ribica iz podzemnih voda zapadnih krajeva Bosne i Hercegovine (Paraphoxinus Chondrostroma). Zbirka kimenjaka je izloena tako da je skoro svaka ivotinja postavljena u im itaciju njenog prirodnog okolia. Drugo odjeljenje sadri faunu ostalih balkanskih zemalja. Tu su zastupljene ivotinje iz Bugarske (865 brojeva), Grke (504 broja), Srbije (393 broja) i Crne Gore (331 broj) uglavnom struno preparirane. Izloena je 410 gnijezda sa jajima ptica sa navedenih podruja. Naroito je vrijedan trag za koji se smatra da potie iz doba jure. Sastavljen je i izloen uz velike potekoe. Posjetitelju e zasigurno biti i interesantno vidjeti preparirane divlje koze postavljene na strmoj stijeni u njihovom prirodnom ambijentu. Ne smijemo zaboraviti istai ni imponzantnu movarnu faunu Skadarskog jezera, predstavljenu impresivnim pelikanima. Tree odjeljenje predstavlja ostatke prahistorijskih ivotinja. Ne moe se rei da su ovi prost ori bogati takvim nalazima, pa ovo odjeljenje broji tek 253 broja. Na ovom odjeljenju se nalazi i zbirka jaja koja broji 4088 komada od 750 razliitih vrsta. Premda ovo odjeljenje nije bogato brojnou izloaka, ovarij je zaista vrijedan; pravi ponos Austr ougarske monarhije. etvrto odjeljenje ini zbirka egzotinih ivotinja sa 1.134 preparirane ivotinje, od kojih se mnoge ubrajaju u raritete. Zbirka beskimenjaka je zaista pedantno i sistematski izloena. Sastoji se od slijedeih pododjeljenja: I. Bosanskohercegovako odjeljenje: 1. Zbirka insekata: a) 76 porodica kukaca, razvrstanih u 1.005 vrsta i preko 6.000 rodova. Sve to izloeno je u est velikih staklenih izloga. b) Leptirovi su predstavljeni sa oko hiljadu vrsta u 12 izloga. c) Srednjokrilci sa takoer oko hiljadu vrsta. d) Dvokrilci, kookrilci, mreokrilci i ravnokrilci zastupljeni su sa preko 6000 primjeraka. Biolozima su naroito zanimljive novootkrivene vrste insekata. II. Zbirka stonoga sadri preko hiljadu razliitih primjeraka, izloenih u staklenkama. III. Zbirka pauka takoer broji oko hiljadu primjeraka. Dio njih izloen je u staklenkama, a dio u izlozima. IV. Zbirka ljuskara sadri primjerke iz slatkih i slanih voda (Neuma i Sutorina na Jadranskom moru). V. Zbirka kolutiavaca (crva i glista) predstavlja primjerke koji ive u zemlji, slatkim i slanim vodama. VI. Zbirka beskimenjaka jo sadri: a) Cephalopode (glavonoaca) iz Jadranskog mora (Neum i Sutorina) b) Gastropode (pueve koje ive na zemlji, te u slatkim i slanim vodama) c) Lamellibranchiatene (koljke iz slatkih i slanih voda) VII. Zbirka bodljikaa prikazuje primjerke iz slanih voda Jadranskog mora (Neum i Sutorina) VIII. Zbirka Coelenterata (spubi) sadri primjerke koji ive samo u slatkim vodama. B. Balkanske zemlje Balkanska zbirka insekata sadri preko pet hiljada primjerka iz Bugarske, Grke i Srbije. Tu su zastupljeni ljuskari, pauci, stonoge i mekuci.

C. Ostala podruja faune a) Zbirka insekata iz susjednih podruja Bosne i Hercegovine broji vie od pet hiljada primjeraka. b) Zbirka koja prikazuje fosile faune iz starijih historijskih perioda smjetena je u pet izloga. Veinu eksponata Muzej je otkupio od bekog lepidopterologa, gospodina Horniga. c) Zbirka egzotinih insekata sadri najbitnije tropske vrste i izloena je u 24 izl oga. Botanika zbirka posjeduje bogati herbarij bosanskohercegovake flore i broji vie od etiri hiljade brojeva. Herbarij evropske flore zastupljen je sa deset hiljada brojeva. Ove presovane biljke iz Dalmacije, Bugarske, Grke i Srbije izloene su u v ie velikih sala. Tu je i zbirka balkanskih vrsta drvea, voki i sjemenki te zbirka replika gljiva i biljki koje su stoljeima bile predmet trgovine. Mineralno-geoloka zbirka sadri primjerke minerala, ruda i kamenja sa 2942 broja i oko 3200 komada, od ega je oko 1300 komada iz Bosne i Hercegovine, a ostalo iz drugih okolnih zemalja. Kada je paleontoloka zbirka u pitanju, ona sadri 4226 brojeva sa otprilike 6800 komada, od eka je oko 1400 komada iz Bosne i Hercegovine. Moramo spomenuti i bogatu zbi rku starih alatki naenih u Rudama kod Konjica. Ulica emalua, koju smo napustili uavi u Ferhadiju, vodi dalje u istonom smjeru. Iza masivnog kamenog zida nalazi se pravoslavna crkva. To je spolja sasvim nezanimljiva graevina u ijem dvoritu se za v askrs sastaju srpske djevojke, nakiene zlatom i srebrom, kako bi pokazale proscima da su za udaju. U istoj ulici sa desne strane nalazi se hram, koji su sadgradili panski jevreji 1576. godine, nakon to su izbjegli u Bosnu. Tu se nalaze stari primjerci T ore i Talmuda, koji su zbog svoje starosti odavno proglaeni kulturnom batinom. Idui dalje jednom strmom uliicom, naii ete na novu graevinu erijatske kole, koja dominira cijelim podrujem. Ta jednostavna ali imponzantna spoljanjost u orijentalnom stilu, sa irokim otvorenim stepenitem i vrtom odaje veoma ugodan prizor na posjetioca. Oko lijepog dvorita sa fontanom u sredini nalazi se zgrade u kojima su uionice i damija, a s lea zgrade smjeteni su stanovi za nastavnike i softe (uenike op. pr. ). Sobe za softe su sve jednake i jednostavne, namjetene po turskom obiaju. Na prvom spratu su prostrane odaje biblioteke, amfiteatra i odaja upravnika. Unutranjost odie stilom, pa moramo istai da se ova graevina naprosto mora vidjeti. Ako se i dalje uspinjete uz ulicu Logavina, doi ete do Sinanove tekije. To je derviki samostan u kojem pleui dervii izvode svoj ritualni ples svakog etvrtka (ulaznice se mogu besplatno nabaviti u policijskoj stanici, preko puta nove zgrade gradske uprave). Po povratku u grad naii ete na kompleks od pedesetak uskih, vijugavih ulica, podijeljenih po vrstama zanata. To je arija, bazar tipinog orijentalnog karaktera. Radnje u kojima se prodaje roba ujedno su i radionice gdje se ona proizvodi. Roba se pravi doslov ce pred oima kupaca i etaa. Tako se kuckanje i drugi zvukovi zanatskih alatki uju u svakom uglu arije. Bakreni predmeti uivaju status umjetnina. Otkako je drava malo povela raune o tome, dolo je procvata tog zanata. Tako na ariji moete nai sv e ono to vam mata zamisli. A ako toga i nema, moe se naruiti. Odmah pored arije nalazi se Bezistan, veoma tamna prizemna galerija, koja je prvobitno bila namijenjena samo za muslimanske trgovce. Ali, evo ve nekoliko godina ovdje trguju i jevreji svo jom robom, ije je porijeklo veinom iz Austro -Ugarske.

Nasred arije nalazi se velika i lijepa Begova damija, najvea i najljepa muslimanska bogomolja na Balkanskom poluotoku. Bosanski muslimani toliko se njome ponose da je porede sa damijama u Carigradu i Selimi-damijom u Adrianopolju. Damija nosi ime Gazi Husrev -bega, njegog graditelja, nekadanjeg osmanskog namjesnika Bosne. Damija je smjetena u prostranom dvoritu ispod grana prastare lipe. U dvoritu se nalazi i monumentalna fontana, predvien a za ritualna pranja muslimana. Sa desne strane glavnog ulaza nalazi se neka vrsta starinske galerije, gdje se polau posmrtni sanduci muslimana prije njihovog posljednjeg ispraaja. Unutranjou damije dominira velika kupola, koja ovaj prostor ini jo prostranijim, a svjetlost skladnijim. Kur'anski citati pisani orijentalnom kaligrafijom ukraavaju restaurirane zidove ove damije. Oko posmatraa zbilja e uivati, jer je unutranjost ove damije ureena sa stilom i ukusom, za razliku od dreavih boja u nekim damijama. U ovoj damiji nalazi se i skupocijeni ilim koji je nekada pokrivao mezar poslanika Muhammeda. Njega je turski sultan 1877. godine poslao kao osobit dar bosanskim muslimanima, kako bi dao poleta i snage njihovom vojnom elanu. Sa lijeve strane u dvoritu damije smjeteno je turbe Gazi Husrev-bega. Unutra su dva kovega, prekrivena skupocijenim ilimima. Nedaleko od fontane u damijskom dvoritu nalazi se arin -kamen (mjerni kamen op.pr.). On tu stoji otkako je jedan paa saznao da trgov ci pogreno mjere. Kako bi tome stao ukraj, postavio je ovaj kamen, ija duina tano odgovara turskoj mjeri lakat. Na taj nain mjeru je mogue prekontrolisati u dvoritu damije, pa kupci odmah mogu provjeriti jesu li prevareni. Na zapadnom dijelu dvori ta uzdie se visoki toranj sahat -kule kvadratne osnove. Preko puta damije nalazi se Kurumli -medresa, kola za budue hode. To je stara jednostavna zgrada za lijepim dvoritem. Sobe su jednostavne kao i zgrada, pa se ne moe rei da je ova zgrada kuriozitet koju turisti moraju obii. Idui arijom prema istoku naii ete na tursku itaonicu (Kiraet -han). To je jedna zgrada sa visokim prizemljem u orijentalnom stilu, gdje se skupljaju bogati, ugledni i ueni muslimani. Oni u velikoj sali na divanima mirno i u tiini pue svoj ibuk ili cigaru. Drago im je kada vide stranca, pa ga odmah ponude kahvom i odlinim duhanom. Na stolu za itanje nalaze se brojne turske i bosanske novine. Odmah pored obale Miljacke je Bentbaa, mala kafe -baa, koju posjeuje domae stanovnitvo. Navodno je za vrijeme Ramazana najvie posjeena. Ovdje za pet krajcara moete dobiti friko skuhanu i odlinu tursku kahvu i sluati nacionalnu muziku. U znamenitosti Sarajeva moramo ubrojati i kolu zanatskih zanimanja u blizini ofic irske kasine. Kroz razne periode historije grada ovdje se razvijalo vie grana i stilova zanimanja, koja je nastajala djelimino pod utjecajem orijentalnih, a djelimino italijanskih i drugih evropskih stilova. Iako je bila razvijena autohtona kola zanats kih zanimanja, zbog nebrige vlasti i estih prevrata danas o njoj postoje samo tragovi i sjeanja. Sadanja vlada poduzela je mjere kako bi koliko -toliko sanirala te gubitke i povratila ivot staroj autohtonoj koli zanatskih zanimanja. Prva mjera u tom pr avcu je izgradnja ove kole i radionica, u kojoj se izlau radovi, ali i najbolji majstori poduavaju svoje uenike. kola je pod dravnom brigom i razvija razne vidove zanatskih zanimanja: rad sa drvetom, bakrorez, umjetnike tehnike itd. kola u Sarajevu (ovakve kole postoje takoer u Foi i Livnu) istovremeno je i internat, gdje se uenici, pored rada u primijenjenoj umjetnosti, poduavaju itanju i pisanju, vjeronauci i ornamentici. To je dvospratna zgrada sa prostranim i svijetlim radnim salama. Jedna velika uionica opremljena je po najnovijem kolskom sistemu. Spavaonice i blagovaonice su takoer lijepo ureene. Trenutno ima kapacitet da primi pedeset uenika od 10 -12 godina, koji ve poslije tri mjeseca izrauju fantastine radove. U koli su i majs tori i uenici iskljuivo muslimani. Trojica ovdanjih predavaa dobili su na Bekoj izlobi 1890. godine najvia priznanja. Njihovi nagraeni radovi nalaze se u

ovdanjoj filijali ugarskog Kraljevskog muzeja zanatstva, smjetenom na etalitu pored Miljac ke u blizini Latinske uprije. Na tom etalitu, idui uzvodno, naii ete novu Vijenicu, okruenu starim bosanskim kuama, koja potpuno dominira okolinom. Vijenica ima osnovu jednakokrakog trougla zaobljenih uglova. Poloaj joj je izvanredan nijedna graevina ne smeta pogledu na nju. Glavni ulaz Vijenice okrenut je prema etalitu. Njena gradnja je zapoela 1892. godine i sada se pribliava zavretku. Arhitektura je u bogatom orijentalnom stilu, uz upotrebu najfinije ornamentike, slino kao kod erija tske kole, koja je takoer ukras grada. Obje graevine su dokaz kako se bogati orijentalni stil moe sretno spojiti sa modernim zapadnim zahtjevima gradnje. Unutranjou Vijenice domira centralni monumentalni arkadni hol, pa se tu mogu odravati skupovi najvieg ranga. Treba istai i ljepotu sveane i konferencijske sale, te prijemne odaje gradonaelnika na prvom spratu. Pobono od Vijenice nalazi se nova zgrada policije, koja bi mogla biti prilino interesantna strunjacima za intererijer. Na lijevoj obali Miljacke, na Carevom mostu, zapet e vam za oko Careva damija, koja je manja i jednostavnije od opisane Begove damije. Ona spada u najstarije gradske damije. Pretpostavlja se, mada to nije potvreno, da ju je dao izgraditi sultan Mehmed, osvaja B osne. Na blagoj uzvisini pored ove damije nalazi se veliki dvospratni Konak, sjedite Zemaljske vlade i komande za ovu oblast Austro -Ugarske. To je impresivna graevina, vidljiva izdaleka, graena 1868. godine za bosanskog valiju. Ona je zanimljiva jer je tipini predstavnik ablona po kojem su graene zgrade turske uprave. Preko puta, na istonoj strani Konaka, usred lijepog vrta nalazi se jednostavna, ali elegantna palaa pravde, sa otvorenim staklenim krovom i utim prozorima to je sjedite najvie sudske vlasti. U njenoj blizini nalazi se veliki franjevaki samostan, graen u modernom stilu. Malo dalje je nova pivnica. Nedaleko od ulice Bistrik je kola za tkanje ilima, u kojoj se izrauju ilimi po originalnim izmirskim i persijskim. ali i doma im mustrama. Sa tom kolom povezane su prostorije za predenje i bojenje vune. Tu ete sresti djevojke svih konfesija, koje ue ovu manuelnu vjetinu, a i plaene su za prodate proizvode. Velika pjeadijska kasarna, izgraena je 1815. godine na mjestu ne kadanje rezidencije Omer -pae. Okruena je lijepim parkom na Filipovia trgu, preko kojeg je povezana sa dugom ulicom Terezije. Preko puta kasarne nalazi se muslimansko svetilite sa sedam jednakim mezara, gdje se nalaze posmrtni ostaci sedam brae, koje je nekad davno nevine dao smaknuti jedan muslimanski paa. U ulici Terezije nalazi se K. K. djeaki vojni internat, u kojem lokalni djeaci dobijaju prva vojna znanja, prije nego im bude omogueno da pristupe austrougarskim vojnim kolama. Da biste doli do tvrave, morat ete se vratiti na desnu obalu Miljacke, proi pored bae Bentbaa i krenutu uzbrdo putem koji vodi ka utoj tvravi, ije zidine zapinju za oko jo izdaleka. Tvrava obuhvata dio starog grada, koji se na jednom brdovitom uzvienju po stepeno spaja sa obrisima nove tvrave. Kanjon Miljacke ispod tvrave visok je oko 500 stopa i strmoglavljuje se u dolinu Miljacke i Moanice. Stara tvrava je najvioj sjevernoj taki tzv. gornjeg grada. Taj gornji grad je ustvari labirint od uliica sa oko dvije stotine kua. Nova tvrava se nalazi na najjunijoj taki uzvisine i nalazi se u unutranjosti zidina. Tri kapije odavde vode nizbrdo u grad. Pogled koji se prua na grad sa ute tvrave je veoma lijep, ali je pogled sa sjeveroistoka bijele tvrave neuporedivo ljepi. ivahna slika grada odatle se prua daleko na zapad. Na zapadu, na rubu horizonta, vidite ak i obrise planinskih lanaca centralne Bosne. Pogledate li na istok, pogled e se spustiti na strmu zelenu dolinu Miljacke, omeenu s trmim brdima.

Iz gornjeg grada moete se spustiti sjeverno do jo uvijek dobrodree Viegradske kapije, koja lei pored stare ceste od Mokrog prema Moanici. Kod mosta na Moanici moete izai na novi put koji vodi ka izvorima Moanice. Tu se nalaze im presivna postrojenja vodovoda, izgraenog 1890. godine, odakle se grad izdano snabdijeva istom izvorskom vodom. Voda je inae zatitni znak Sarajeva. Sjeverno od zgrade vlade nalazi se Koevska ulica, od koje se odvaja mnogo manjih ulica. Tu se nalaze katoliko, pravoslavno, jevrejsko i protestantsko groblje, ali i vojno groblje. Na kraju Koevske ulice nalazi se nekoliko kuica. Kada ih proete, popnete se jo malo uzbrdo i doete do velike zemaljske bolnice, graene u paviljonskom stilu i u svakom pogledu moderno opremljene. Pored paviljona za za internu medicinu, te klinika za hirurgiju, one, zarazne i plune bolesti , ova bolnica ima i moderno ureeno porodilite. Pored toga tu su paviljoni za smjetaj doktora, portirnica, straarnica, paviljoni za kuhinju i pranje vea, kupaonice, kancelarije za administraciju, mrtvanica itd. Sve to smjeteno je u velikom i lijepom parku. Ukoliko paljivije promotrite ovu ustanovu, zakljuit ete da nita nije napravljeno bez razloga i da je sve na svom mjestu. Poloaj i raspored ove bolnice trebao bi se preslikati i u druge gradove. Austrougarski dravni sekretar nedavno je posjetio ovu bolnicu i takoer je bio oduevljen. Bolnica ima 240 bolnikih kreveta, ali se taj kapacitet moe proiriti. Ve sada je u planu da se sagradi jo jedan paviljon za karantin. Najbolje se iz bolnice u grad vratiti jednom poploanom ulicom, predvienom samo za pjeake, jer e vam se tako pruiti prilika da upoznate jednu muslimansku gradsku etvrt. etiri i po kilometra od grada, n a ulici koja vodi ka Ilidi, nalazi se konjiki bataljon, koji je dala ustanoviti dravna uprava. Ve kada uete sa ulice vidjet ete veliki kompleks zgrada. Tu su dvije velike konjunice, predviene za 32 konja. Pored je kasarna za stotinu ljudi, oficirsk i paviljon itd. Trenutno ova postrojba raspolae sa 79 konja i 16 magaraca. Arapski pastusi porijeklom su iz bogatih ugarskih ergela, a magarci su haxani rase i cijenjena su kiparska pasmina. Ove snane konje moete pogledati samo zimi, jer se oni preko lj eta nalaze na parenju. Izleti van Sarajeva Okolina glavnog grada Bosne i Hercegovine ima mnogo lijepih etalita i izletita. Sve to mogue je uraditi pjeke, konjem ili kolima, to je veoma ugodno. Na svaku lokaciju moete stii bez ikakvih komplikacija. 1. Velika kapa. (lagana etnja do vrha i natrag traje oko tri sata) Kod velike pjeadijske kasarne prelazite desno na put, a njime dalje do pjeake staze koja e vas odvesti do Velike kape (oko 1000 metara nadmorske visine). Pogled koji se prua oda vde slian je onom sa bijele tvrave. Meutim, zbog visine, on je jo impresivniji. Grad lei kao na ilimu gledaocu pod nogama. Jednako tako vidite i stari grad i tvravu. Na zapadu vidite veliki dio irokog Sarajevskog polja, sve do brda koja ga omeuju. Pogledavi na istok vidjet ete strmi kanjon Miljacke i iste takve obronke planije Romanije, koji su poznati pod imenom Velike stijene (1515 metara nadmorske visine). Na jugu ete vidjeti kanjon Bistrikog potoka, koji dodiruje krajnji rub sjevernih obron aka Trebevia. 2. Na Trebeviu. Pjeaku u formi nije se problem popeti na Trebevi. Meutim, to je zaista duga etnja, za koju vam konjem treba etiri sata. Put vodi pored korita Bistrikog potoka. Penjui se prolazite Dragulac i idete prema prevoju Vagan j. Sve do Dovlia kreete se prema dvjema paralelnim planinskim linijama. Odatle naputate makadam i zakoraujete u pitome umarke, prepune cvijea i zelene trave i tako sve do vrha Trebevia. Imate sat i po od Dovlia do vrha. Dakle, sat i po prelijepe etnje umom. Odavde je pogled na grad jo ljepi od onog sa Velike kape. Na zapadu moete gledati ravnicu, na sjevero-istoku kolosalne ume i strme stijene Romanije, a na jugu visoki plato Jahorine, uramljen monumentalnim planinskim lancem, koji vodi od Kmo ra kod Foe do Bjelanice. Planinski divovi Volujak, Magli i Treskavica izdiu se nadmono iznad niih obronaka. Kau da se za lijepog

vremena u dalekoj izmaglici odavde mogu vidjeti obrisi Durmitora (2446m) i Nebeske viljuke (2606m). Inae, Durmitor se smatra kraljem Dinarskih alpi. Ispod vrha Trebevia je puti koji vodi do konforne planinske kue za turiste. Tu moete jesti i prespavati. A kada se zaelite vratiti u grad, pratite oznake na putu niz lijevi obronak pokraj Bistrikog potoka. 3. Prema Kozijoj upriji i Johanninom miru. (ugodnom etnjom tamo i natrag trebat e vam oko tri sata) Od bae Bentbaa pratit ete ulicu koja vodi uz rijeku. Na raskrsnici neete ii ulicom koja vodi prema tvravi, nego ete nastaviti uz rijeku. Za oko pola sata h oda stii ete na ue Moanice u Miljacku. Na tom mjestu nalazi se gostionica Dariva, sagraena u vicarskom stilu. Nakon jo dvadesetak minuta stii ete do Kozije uprije starog turskog mosta sa visokim stubovima i jednim jedinim lukom. Kada preet e Koziju upriju etajte dalje i stii ete na Johannin mir, odakle se prua fascinantan pogled. A kada se elite vratiti u grad, to moete uini ulicom koja vodi lijevom obalom Miljacke i prolazi pored starog turskog groblja, koje je samo po sebi prizor k oji ne biste trebali propustiti. Osim toga, pogled sa ovog groblja na grad takoer je vrijedan etnje. 4. Han Pale. (18 kilometara od grada dobrom cestom) Od Kozije uprije ta ulica penje se uzbrdo i vodi preko Han Buloga, gdje moete vidjeti interesantne amonite (okamenjeni oblici op. pr.). Put se stalno penje uzbrdo iznad korita Miljacke. Kod Hana Lobogoa naputamo dolinu Miljacke i stiemo do sjenovite ume u kojoj se nalazi mjesto Pale, kraj netaknute prirode, ugodan jednako ljeti i zimi. Tu se nalazi nekoliko restorana i vila, od kojih jedna pripada engleskom konzulu. Odavde se kree u lov na jelene. Preporuljivo je obii i okolinu Pala. 5. Prema Ilidi. (Potanska i telegrafska postaja. Tokom sezone kupanja od 15. maja do 1. oktobra, ovuda svakodnevno saobraa voz i to sedam puta na relaciji Sarajevo -Ilida, a po potrebi i vie. Cijena vonje drugom klasom je 12 krajcara, a treom 7. Vonja do Ilide fijakerom traje 45 minuta.) Univerzitetski profesor dr Ernst Ludwig (carski slubenik) tvrdio je d a je ovaj izvor vrue vode na Ilidi, koji je bio poznat jo Rimljanima, veoma ljekovit i znaajan. Ostaci rimskih graevina to i potvruju. To su uvene terme na Ilidi. One su bile cijenjene i za vrijeme osmanske vladavine, ali su smjetajni kapaciteti, sve do perioda austrijske okupacije, bili primitivni i malobrojni. Stoga je terme mogao koristiti daleko manji broj povlatenih ljudi. Od prije nekoliko godina Ilida je postaja moderno kupalite, koje udovoljava modernim zahtjevima, te je postala najomilj enije sarajevsko izletite. Tri velika hotela, sa ukupno 105 elegantno ureenih soba, omoguavaju dobar smjetaj za goste. Tome pridonose i odlini restorani. Kompleks hotela povezan je sa zgradom gdje je glavni restoran, sve to je u blizini eljeznike stanice. U prizemlju hotela Bosna nalaze se luksuzne prostorije za zajedniki boravak gostiju: damski salon, itaonica, restoran te bilijar -klub u sklopu kojeg se nalaze prostorije i za druge igre. U proljee 1892. godine slube zaduene za proirenje kompleksa buei su otkrile novi izvor, sa snanim mlazom, daleko snanijim od postojeeg. Taj izvor za 24 sata izbaci 13800 hektolitara tople vode. Voda koja snabdijeva ovo kupalite ima temperaturu od 58 stepeni. Hemijski sastav joj je vrlo bogat: natrijum-sulfati, hloridi (naroito hlor -kalcijum), krenjak... Voda je bez ugljine kiseline. Od postojeih kupalita prvo emo navesti tzv. staro kupatilo, renovirano po modernim standardima. Ono posjeduje 14 kabina sa 16 kada. Novo kupalite ima dva ba zena i 14 kabina sa po jednom kadom. U sklopu toga je i kupalite za muslimanske ene sa est kabina. Postoji i kupalite sa ljekovitim blatom. Ono je veoma je lijepo namjeteno sa salonima za ekanje i dva bazena i osam jednostavnih kabina. Blatno koje s e koristi doprema se iz movara kod epa na Bosni i iznimnog je hemijskog sastava. Napravljenja su i dva bazena sa hladnom vodom, kojima se regulira hlaenje tople izvorske vode. Postoje i dva bazena za kupanje sa obinom voda. U njih se iz rijeke eljezn ice dovodi kristalno bistra voda. Kompletan kompleks: hoteli, restorani, kupalita, gostione itd. smjeten je na 16 hektarskom parku, iznimne ljepote.

Kada su u pitanju drutvene aktivnosti ovdje postoje teniski tereni, zgradu za manje vojne koncerte, kafane... Sve to radi za vrijeme sezone kupanja. Ne zaboravimo ni djeiji zabavni park sa pokretnim konjiima. Hipodrom je udaljen otprilike pola sata od Ilide. Trkaa staza duga 2400 metara. Svake godine ovdje se odrava veliko takmienje lokalnih i stranih konja. Nagradni fond u 1894. godini iznosio je sto hiljada krajcara. Ovaj hipodrom udovoljava svim modernim zahtjevima: ima etiri velike konjunice, startne kabine, zgradu direkcije, lou za sudije, menzu i velike tribine. A za izlete u okolinu, kola i trkai konji stoje vam na raspolaganju uz nadoknadu. U blizini su poljoprivredna dobra na Ilidi, gdje uvijek moete kupiti svjee mlijeko i sir. Na drugoj strani, u smjeru Blauja, nedavno su pronaeni pitki kiseli izvori. U kupalitu radi jedan doktor, ko ji svakodnevno brine o zdravlju gostiju. Apoteka je smjetena u hotelu Austrija pored duana. Vlada je ovdje zaposlila inspektora koji je duan da podnosi izvjetaje o svim bitnim stvarima: usluga, broj gostiju, eventualni problemi itd. (Cijene hotelskih soba: jednokrevetna 80 krajcara i 1 fl, dvokrevetna 1 fl i 50 krajcara, inkluzivna usluga 2 fl po danu. Cijene termalnih kupalita: u starom kupatilu jedno koritenje kade bez pekira i ostalih potreptina 45 krajcara, a sa pekirom 50 krajcara, u novom kupaliti 30 i 35 krajcara. Kupanje u ljekovitom blatu: 1 fl i 50 krajcara do 3 fl. Bazeni za plivanje bez pekira 12 krajcara, a sa pekirom 15 krajcara. Termalne kade i bazeni ako ste uzeli sezonske ulaznice, cijena je umanjena za 16 posto.) Poljoprivredno dobro dobro Ilida. U blizini kupalita na Ilidi, putiem preko rijeko eljeznice za nekoliko minuta stii ete doi emo do svjetski poznatog neolitskog nalazita. Na tom mjestu se danas nalazi poljoprivredno dobro Ilida. Na ovom imanju p ostoje velike tale za ivotinje sa posebnim boksovima za hranu, mljekara, rezervoar za vodu itd. Tu je i jednospratnica predviena za stanovanje slubenika i uenika. Okolo je jo nekoliko manjih objekata, meu kojima i kua za vrtlare. Postoje i staklenici za uzgoj povra. Ovo poljoprivredno dobro ne snabdijeva mlijekom, mesom i povrem samo kupalite na Ilidi, negi i dobrim dijelom itav glavni grad. U tome mu u okolini nema premca. Ide im tako dobro da su ve pripremili prostor za proirenje. 6. Vrelo Bosne. Od kupalita na Ilidi do izvora Bosne vodi ravna aleja duga 3,5 km. Do izvora, koji se nalaze u podnoju Igmana, moete doi pjeke, na konju ili fijaerom. Hotelski omnibus vozi do izvora po cijeni od 10 krajcara. Ovdje sa svih strana izmeu pla ninskog kamenja izviru izvori, spajajui se u vee bazene. To su izvori Bosne. Ve na samim izvorima rijeka je toliko snana i velika da je ne moete pregaziti. Na Vrelu Bosne moete posmatrati ovaj prirodni fenomen koji dolazi ravno iz krila zemlje. U tu svrhu iza aleje napravljena je prigodna osmatranica. 7. Meteroloki opservatorij na Bjelanici. Bez obzira vozite li se kolima ili vozom, naii ete na prizore koji svjedoe o ljepoti bosanskohercegovakog planinskog bogatstva. Ipak, neete dobiti komp letan utisak tek povrnim pogledima. Koliko god je zanimljiv krajolik, toliko su zanimljivi i stanovnici ovog okupiranog dijela Austrougarske carevine. Geoloki oblici krenjaka na planinskim masivima toliko su fascinantni da e uvijek iznova posmatraa ostaviti bez daha. Bogatstvo raznolikih geolokih oblika je toliko da nimalo ne zaostaje za alpskim zemljama. Civilizacija iz dolina jo nije dotakla ove prelijepe vrhove. ovjek e se osjetiti daleko bogatijim kada vidi tu ljepotu. Ovi predjeli raj su za botaniare, zoologe i mineralologe. Oni mnogo toga mogu nau za vrijeme samo jedne etnje. Bosanske planine bogato reprezentiraju biljni i ivotinjski svijet Balkana. Osim toga, zasigurno kriju mnogo toga to tek treba otkriti. Zakljuili smo stoga da ne s mijemo propustiti otii na vrh Bjelanice (2067 metara). Izlet jahanjem.

Sve do vrha moete jahati. Sa prigodnim pauzama, za ovaj izlet trebat e vam 7 -8 sati. Duina cjelokupnog izleta je dva dana. U Opservatoriju moete nai veoma dobar smjetaj (est k reveta), ali preporuljivo je ponijeti hranu. Bosanske konje moete iznajmiti u upravi kupalita (2 fl. dnevno). Pratioci konja istovremeno e vam posluiti kao vodii. Kolima sa Ilide odlazimo u nedaleko selo Hrasnica, gdje bogatije muslimanske porodi ce iz Sarajeva imaju svoje ljetnjikovce. Od Hrasnice konjem kreemo uz podnoje umovitog Igmana. Poslije 45 minuta jahanja stiemo do sela Nojkovii na eljeznici (519 metara nadmorske visine). U selu moete posjetiti zanimljive bogumilske nadgrobne spome nike. (Odavde do Hrasnice ima jedna preica, ali je ne preporuujemo jer je uska, strma i ima dosta odrona!) Dolazimo do mjesta gdje eljeznica zavija otru okuku istono - mi kreemo suprotnim smjerom. Nakon pola sata blagog uspona, poinjemo se pe njati uz pravu strminu prema vrhu. Na tom putu prolazimo selo Breenica (968 metara nadmorske visine). Poslije otprilike tri sata jahanja stiemo u samo sredite raskone ume i visoravni Grkarica (1184 metra nadmorske visine). Ovdje je idealno mjesto za odmor konja, ali i ljudi. Teka srca naputamo idiline pejsae, iznad kojih se strmo izdiu obronci Bjelanice. Ve moemo vidjeti Opservatorij. Kroz raskone ume bukve i etinara put vodi uzbrdo ka Ivan-sedlu (1569 metara nadmorske visine). Tuda vodi naj kraa komunikacija izmeu Sarajevo i Konjica, doline Neretve. Put je dobar sa oko pet kilometara novogradnje. Mi ne idemo tamo, nego prema Opservatoriju (2067 metara nadmorske visine). Snane i visoke bukve uspostavile su voju vegetacijusku granicu neto i znad Ivan-sedla i prave mjesta manjem drveu, ija se gornja granica zavrava neto ispod vrha. Idui dalje konano dolazimo do zelenih planinskih dueka. Opservatorij je sagraen 1894. godine. Opremljen je najmodernijom meterolokim aparaturama. To je jedina meteroloka stanica na planinskom vrhu na cijelom Balkanskom poluotoku. Istraivanja meterolokih kretanja na ovom mjestu od velikog su znaaja za itav region. Malo je u zemlji planinskih vrhova poput ovog koji nude takav pregle. Odavde puca vidik na vie od 80 km. u daljinu; sve do tamnih brda Crne Gore, do Novog Pazara u Sandaku. Pogledu malo smeta samo kolos Vele (1968 metara nadmorske visine) na jugozapadu. Gledajui na jugoistok, sa granice Crne Gore pozdravlja nas vrh Maglia (2390 metara nadmo rske visine), pokriven snijegom, kao i Durmitor (2606 metara nadmorske visine) te Lubina planina (2239 metara nadmorske visine) iz Novog Pazara u Sandaku. A pred njima, u blizini gledaoca, izdiu se obronci Treskavice (2088 metara nadmorske visine). Lana c bosanskih planina na sjeveroistoku ini markantna planina o kojoj smo ve govorili Jahorina (1890 metara nadmorske visine), Romanija (1628 metara nadmorske visine), Trebevi (1630 metara nadmorske visine) te Vlai kod Travnika (1919 metara nadmorske v isine). To su najdominantniji divovi. Potpuno drugaije djeluje prizor na zapadu i jugozapadu. To su hercegovake planine. U tim planinama zrcali se karakter tih predjela. Zrak reu otri i neplodni vrhovi planina, do kojih uope nema puteva. Ve iz daljin e to moete spoznati. A svjetlost i sjene pojaavaju te efekte na planinama kojima caruje topli juni zrak. Planine se prelijevaju u najrazliitijim bojama. Najvei predstavnici su Prenj (2102 metara nadmorske visine), Visoica (1964 metara nadmorske visine), Vele (1968 metara nadmorske visine). Da ne bi na ovoj otvorenoj visini zaboravili ljude, sa sjevera nas pozdravlja jedan dio grada Sarajeva. Odavde Sarajevo izgleda kao veoma mali grad. Osmatrajui moemo vidjeti jedan dio bolnice. Duboko ispod vrha vidimo bjelanika sela Lukanac, Umoljani i Ledii. Na ploi ispred Opservatorija napisana su vana uputstva strancima. To su neprocjenjivi savjeti za orijentaciju u labirintu planina. Najbolje je da se iz Opservatorija vratite istim putem kojim ste doli.

Julius Pojman Illustrierter Fhrer durch Bosnien und die Herzegowina Wien und Leipzig 1913. JULIUS POJMAN, ILUSTROVANI VODI KROZ BOSNU I HERCEGOVINU, B E I LAJPCIG, 1913. GODINE SARAJEVO Hoteli u Sarajevu: Evropa u ulici Franza Josefa, hotel prvog ranga, renoviran, proiren i u svim segmentima moderan. Vrlo dobar. Jednokrevetna soba kota minimalno 3 krajcera, a dvokreventna 7 krajcera. Restoran i kafe -bar su u sklopu hotela. Hotelski omnibus vozi na relaciji Hotel-eljeznika stanica. Posjeduje ga rae. Grand hotel Central. Veoma dobar. U ulici Franza Josefa. Prvog ranga. Jednokrevetna soba kota minimalno 2,5 krajcera, a dvokrevetna minimalno 6 krajcera. Restoran i kafe-bar u sklopu hotela. Hotelski autobus vozi do eljeznike stanice i natrag. I ma garau. Hotel Zlatno janje ima restoran i nalazi se u eljeznikoj ulici. Hotel Carska kruna nalazi se u ulici Franza Josefa broj 96. Hotel Imperijal -Peut takoer je u ulici Franza Josefa. Hotel Radetzky nalazi se u ulici Franza Josefa broj 114 . Hotel Sidro u emalui. Hotel Gazi u emalui 7. Hotel Sarajevo u emalui. Restorani: Evropa, Central, Drutveni dom, Friedrich, Marijin Dvor, Hermann. Kafei: Evropa, Central, Marijin Dvor, Dvor i Royal. Lijenici: Nedaleko od hotela Evropa i Central. Dr. Grnfeld, Dr. Kosti i Dr. L ffler. Vea drutva: Muki klub, Automobilski klub, Bosanskohercegovaki klub za turiste, Zemaljski turistiki savez, pjevako drutvo, mornariko drutvo, lovako drutvo Zeleno struno udru enje, hrvatsko pjevako drutvo Trebevi, hrvatsko drutvo Napredak, sarajevsko ensko drutvo, Drutvo bijelog kria, turistiko drutvo Prijatelji prirode, ribarsko drutvo, srpsko privredno drutvo Privreda. Slastiarne: Eger u Rudolfovoj ulici i Szabo u emalui. Glavna pota: Nova palaa na etalitu. Telegrafske slube: U ulicama Franza Josefa i Konak. Cijene fijakera: Vonje po gradu: prva vonja za prvih 15 minuta - 1 krajcer danju i nou; svakih slijedeih 15 minuta - pola krajcera danju i nou; vonja do logora ili Zemaljskog muzeja danju - 1,4 krajcera, a nou - 1,6 krajcera; za vonju do logora ili Zemaljskog muzeja sa 15 minuta ekanja 2 krajcera danju, a nou 2,4 krajcera; Vonja do eljeznike stanice ili od eljeznike sta nice 2 krajcera danju, a nou 2,4 krajcera; Vonja do ili od eljeznike stanice uz uslugu 15 minuta ekanja 3 krajcera danju, a nou 3,6; vonja do ili od stanice na Bistriku 2 krajcera danju, a nou 2, 4 krajcera nou. Vonja do stanice na Bi striku sa povratkom i 15 minuta ekanja 3 krajcera danju, a nou 3,6 krajcera; vonja od Bistrike stanice do glavne stanice ili u suprotnom smjeru 3 krajcera danju, a nou 3,6 krajcera. Vonja sa glavne ili bistrike stanice do bolnice ili obrnuto 3 krajcera danju, a nou 3,6 nou; vonja do Zemaljske bolnice i povratak uz uslugu 15 minuta ekanja 2,6 krajcera danju, a nou 3,4 krajcera; vonja do umobolnice ili natrag 2,6 krajcera danju, a nou 3,4 krajcera, a vonja do umobolnice i natr ag uz uslugu 15 minuta ekanja 3 krajcera danju, a nou 3,4 nou; vonja do konjike komande ili obrnuto 2 krajcera, a vonja do konjike komande uz povratak i uslugu 15 minuta ekanja 3 krajcera. Napomena: Petnaest minuta ekanja kota pola kracer a, a svakih narednih 15 minuta isto toliko. Vonje van grada: vonja do Darive 2,4 krajcera danju, a nou -3 krajcera; za vonju na Darivu i natrag uz uslugu ekanja 15 minuta 3 krajcera danju, a nou 4 krajcera; za vonju na Koziju upriju ili od Kozije uprije 4 krajcera danju, a nou 5 krajcera; za vonju na Koziju upriju i povratak uz uslugu 15 minuta ekanja 5,4 krajcera dnevno, a noi 6, 4 krajcera; vonja do ili od Vasinog hana 5 krajcera danju, a po noi 6 krajcera; vonja na Vas in han uz povratak i 15 minuta ekanja 7 krajcera danju, a nou 8 krajcera; vonja do ili od engi vile 3 krajcera; vonja na engi vilu uz povratak i 15 minuta ekanja 4 krajcera; vonja do ili od Ilide 6 krajcera danju, a nou 7

krajcera; vonja do Ilide uz povratak uz uslugu 15 minuta ekanja 9 krajcera danju, a nou 12 krajcera; vonja do ili od Vrela Bosne 8 krajcera danju, a nou 9 krajcera; vonja do Vrela Bosne uz povratak i uslugu 15 minuta ekanja 11 krajcera danju, a nou 14 krajcera. Napomena: Za svakih narednih petnaest minuta ekanja plaa se pola krajcera, a u none vonje raunaju se vonje od 10 uveer do 6 ujutro u zimskom periodu (od 1. oktobra do kraja marta), a u ljetnom periodu (od 1. aprila do kraja septembr a) od 11 uveer do 5 ujutro. Za sve vonje za koje nije ustanovljena slubena nona tarifa, potrebno je platiti etvrtinu vie od dnevne cijene. Cijena vonje ostaje ista bez obzira koristi li je jedna ili vie osoba, uz napomenu da jedan fijaker ne moe k oristiti vie od etiri odrasle osobe. Ukoliko prtljag smjestite na koijaevo sjedite morate doplatiti 40 helera (para op. pr.). Runi prtljag i manje torbe moete smjestiti pored sebe. Cestarinu plaa koija. Ako ne moete krenuti odmah na naruenu vo nju, morat ete platiti jedan krajcer za prvih 15 minuta ekanja, a za svakih narednih 15 minuta ekanja po pola krajcera. Cijene usluga vodia i cijene iznajmljivanja konja u Sarajevu: Ako uzmete usluge vodia po gradu, platit ete 0,8 krajcera za jedan s at; ako uzmete usluge vodia na dva sata, platit ete 1,4 krajcera, a za svaki slijedei sat jo 0,6 krajcera. Van grada: Ako uzmete vodia za izlet na Trebevi i povratak, platit ete 5 krajcera; ako elite s vodiem otii na Veliku kapu i vratiti se, pl atit ete 4 krajcera; odlazak na Moanicu i povratak sa vodiem 4 krajcera; odlazak sa vodiem na kupalite na Ilidi i povratak 3 krajcera; odlazak sa vodiem na Igman i povratak 7 krajcera: odlazak sa vodiem na Bjelanjicu i povratak 9 krajcera; odlazak i povratak na vodopad Skakavac sa vodiem 5 krajcera. Iznajmljivanje konja: iznajmljivanje jednog konja bez sedla i opreme za odlazak na Trebevi i povratak 4,4 krajcara, a sa sedlom i opremom 5 krajcera, iznajmljivanje jednog konja bez sed la i opreme za odlazak na Igman i povratak 4,4 krajcera, a sa sedlom i opremom 5 krajcera; iznajmljivanje jednog konja bez sedla i opreme za odlazak na Bjelanicu i povratak 10 krajcera, a sa sedlom 11,2 krajcera; iznajmljivanje jednog konja bez se dla i opreme na pola dana 3 krajcera, sa sedlom i opremom 3, 6 krajcera; iznajmljivanje jednog konja bez sedla i opreme na cijeli dan 5 krajcera, sa sedlom i opremom 5,6 krajcera. Hranjenje iznajmljenih konja i konja njihovih vodia, plaa iznajmljiva. Kupatila: Gazi Isa-beg u ulici Bistrik na lijevoj obali Miljacke i tursko kupatilo u emalui. Konzulati u Sarajevu: Francuski konzulat u ulici emalua 74, Italijanski konzulat u Hadi Idrizovoj 8, Konzulat Velike Britanije u ulici Kuerina 20, Ruski konzulat u Mustaj -begovoj ulici broj 4, Njemaki konzulat takoer u Mustaj -begovoj broj 4, Otomanski konzulat u Karpuzovoj ulici broj 6. Banke: Privilegijska dravna banka, Austrijsko -bosanska banka, Ugarska banka i d ioniko drutvo, Kreditna banka, Srpska nacionalna banka, prva bosanska mjenjanica Loschner, banka Salom J & M, Hrvatska centralna banka, Privredno -komercijalna banka, filijala Austro -ugarske banke. Prodavnice: ilimara; kola zanatskih zanimanja; El ias B. Kabiljo junior i senior u ulici Fransa Josefa, ranije Mustafa erimovi, u dvoritu Begove damije; mnogo malih duana sa orijentalnom robom na ariji; kazandije sa finom barkrenom robom ukraenom rezbarijom, koari itd.; knjiare Studnika i Kajon u Rudolfovoj ulici, Buchwald i Thier, u ulici Franza Josefa; prodavnice odjee za ene i mukarce Koovi, Feleki i Srki u ulici Franza Josefa. Historijat: Grad se do sredine 16. stoljea zvao Vrhbosna. Nakon turskog osvajanja zemlje dobio je ime Medina Saraj, a neto poslije toga Sarajevo. Najvei procvat grad je doivio za vrijeme namjesnikovanja Gazi Husrev -bega, koji je dva puta bio namjesnik Bosne (1506 -1512. i 1521-1543.). On je dao izgraditi mnoge vane graevine, pa njegovo im e nosi Begova damija, Bezistan, dvije medrese, kupatila itd. U to vrijeme gradske etvrti Sarajeva brojale su 92 mahale i 80 hiljada stanovnika. Godine 1560. grad je unitio Zmaj Vuk Brankovi. Godine 1697. grad je zauzeo princ Eugen Savojski, koji je nak toga spalio grad, te je izgorjelo oko est hiljada kua i 160 damija. Tokom neto kasnijeg perioda turske vladavine, Bosanci su ostvarili snanu autonomiju, pa su sultana priznavali samo kao duhovnog, a nikako kao politikog autoriteta. Stanovnitvo ni je dozvolilo

da valijsko sjedite bude u Sarajevu, te je tu instituciju bilo nuno premjestiti u Travnik. Kroz tu samovolju stvorena je snana lokalna oligarhija, pa je tek Omer -pai 1850. godine polo za rukom da ovdje, makar privremeno, uspostavi red. Tek je Austro-ugarska 1878. godine donijela mir i civilizacijske vrijednosti u ovu zemlju natopljenu krvlju. Priliskom obilaska Sarajeva (Vodi kroz Sarajevo moete kupiti u svakoj knjiari za 0,6 krajcera) morate voditi rauna o prazninim danima lokaln og stanovnitva, jer je tokom njih uvijek jedan dio prodavnica zatvoren (petak - muslimani, subota - panski jevreji, nedjelja - krani). Mnogo prazninih dana u sedmici razlog je to ivot u trgovakoj etvrti nije tako iv. kola zanatskih zanimanja, gdje su i aci i majstori iskljuivo muslimani, zatvorena je petkom. ilimara i Fabrika duhana zatvorene su nedjeljom i praznicima. etvrtkom uveer organizira se derviki ritual. Sarajevo, po Popisu iz 1910. godine, broji 57.039 stanovnika; od toga 8.450 Srba pravoslavaca, 18.460 muslimana, 18.036 krana, 4.985 panskih jevreja, 1.412 drugih Izraelita, 547 protestanata i 29 ostalih. Sarajevo, glavni grad zemlje, sjedite je Ureda glavnog nadzornika nad trupama Bosne, Hercegovine i Dalmacije, koji istovre meno obavlja funkciju efa Zemaljske vlade Bosne. Sarajevo je sjedite i rimo-katolikog nadbiskupa, pravoslavnog mitroploita, muslimanskog reiu -l-uleme te sjedite svih slubi zemlje. Poloaj: Grad lei u dolini ispod brda, uz koja se postepenu penju gr adska naselja. Na sjeveru je omeena brdima Hum i Gradanj, na koja ne nastavljaju na istoku Mali orlovac i Hrastova glava te na jugu Velika kapa, Dragulac i Debelo brdo, iznad kojih se strmo uzdie 1676 metara visoki Trebevi. Na zapadu se teren sniava da bi preao u plodnu ravnicu Sarajevskog polja. Grad se prostire du toka Miljacke sa istoka na zapad. etvrti na dvije obale povezane su sa tri stara kamena i nekoliko novijih eljeznih mostova. Korito je regulirano kamenim podzidom, pa su du rijeke uree na pitoma etalita. Najvaniji dijelovi grada nalaze se u ravnici uz obje obale. Pored starih kua, bazara i damija starosjedilakog stanovnitva nikle su raskone nove zgrade, hoteli i privatne vile. Sve to ini zanimljivu mjeavinu starog orijentalnog ivota i moderne evropske kulture. Po obroncima brda penju se turske stambene etvrti. Te kue, bae i munare daju jedan veoma pitoreskan prizor. Ovdje su domovi turskih trgovaca i zanatlija, daleko od njihovih duana. Cijelim gradom dominira pogled na zidine na visini sa njihovom bijelom i utom tvravom. Desnom obalom Miljacke prolaze velike i moderne ulice Franza Josefa, emalua i Ferhadija. One pokrivaju vei dio grada. A manjim dijelom grada dominira Careva ulica, na koju se nadovezuje ulica Terezije . Znamenitosti: Da biste vidjeli znamenitosti Sarajeva, kreete sa take koja je 2,5 kilometra udaljena od grada, dakle, sa glavne eljeznike stanice. Odatle u grad vozi tramvaj. Petstotinjak metara od eljeznike stanice, sa lijeve strane, primijetit e te veliku kasarnu, to je ustvari kompleks zgrada, smjeten na oko tri hektara zemljita. Jo tristotinjak metara dalje, sa desne strane, nalazi se bosanskohercegovaki Zemaljski muzej. To je novo i atraktivno zdanje, graeno i namjeteno po najmodernijim s tandardima (ulaznice su besplatne; potrebno je ranije najaviti posjetu administrativnom uredu; vodiu treba dati baki). Zemaljski muzej osnovan je 1888. godine, pod upravom intendanta Konstantina Hrmanna. Zbirke su izloene po mnogobrojnim paviljonima. Postoje mineralno-geoloka, botanika i zbirka iz oblasti prirodnih znanosti, gdje moete vidjeti kompletan ivotinjski svijet Balkanskog poluostrva. Posebno je zanimljiva zbirka srednjovijekovnih predmeta, bogata zbirka oruja. U etnolokoj zbirci naroit o je vrijedna kolekcija vezova i narodnih nonji, kao i postavke nonji na lutkama, u karakteristinim ivotnim situacijama ovdanjeg stanovnitva. Stoga nijedan turista ne bi smio propustiti etnografski dio. Zanimljivi su i nalazi iz rimskog i antiknog do ba, kao i zbirke kovanica i peata. To su znamenitosti prvog ranga. Posebnu panju zasluuje prelijepi botaniki vrt Zemaljskog muzeja.

Jo tristo metara dalje prema gradu vidjet ete Fabriku duhana i njenu direkciju i magacinima (posjete je mogue obaviti od 8 do 11 sati i od 13.30 do 17 sati; odobrenje za posjetu dobija se u direkciji i kota 0,6 krajcera). Kod Fabrike duhana je glavno eljezniko vorite za voz koji saobraa na relaciji Sarajevo-Ilida. Kod slijedee tramvajske okuke skreemo desno i do lazimo do zgrade mjesne uprave, u blizini koje je zgrada Penzionog fonda dravnih slubenika i Garnizonska komanda. Preko malog mosta preli smo mali Koevski potok koji do Miljacke tee sa sjevera. Odmah tu je visokim lipama zaklonjena stara Ali-paina damija, a ispred nje je turska kafana. Na ovom mjestu su se odigrale estoke uline borbe prilikom austro-ugarskog osvajanja Sarajeva 1878. godine. Jo malo dalje samo zakoraili u ulicu emalua. S lijeve strane je lijepi i ureeni gradski park, a s desne strane imponzantna zgrada zemaljske vlade. Ova zgrada sa irokim ulaznim stepenitem graena je pod utjecajem renesansnog stila. Unutranjost zgrade krase stari i znaajni spomenici i skulpture. Idui dalje proi ete s desne strane pored velikog i starog turskog groblja. Poslije toga stii ete do raskrsnice emalue i Ferhadije, gdje se nalazi nova raskona zgrada Zemaljske banke. Dok hodamo novom i modernom ulicom Ferhadijom, vidimo sa lijeve strane novu zgradu Trnice, gdje moete kupiti uvijek svjee domae voe. Ukoso na desnoj strani je tramvajska stanica. Malo dalje lijevo je biva zgrada glavne pote, iji eoni zid gleda na trg katedrale. Nova zgrada glavne pote nalazi se, kako smo ve rekli, na etalitu. Na ovom trgu se nalazi katedrala, izgra ena 1889. godine. To je velika graevina, u romansko -gotskom stilu. Preko puta katedrale je zgrada Privredne banke Bosne i Hercegovine. Iza katedrale ulica Tubegovia vodi na sjever, prema Bogosloviji i sjemenitu, impresivnoj kupolastoj graevini. Ukol iko od Ferhadije okrenete na zapad, prei ete tramvajske ine i doi u ljivinu ulicu. U njoj se nalazi kola zanatskih zanimanja (ulaz slobodan; dolazak je potrebno ranije najaviti u direkciji; petkom zatvoreno). Ova kola je pod brigom drave. Osnovana je kako bi se ouvalo i oivjelo zanatsko umijee ovih krajeva. Sline kole postoje u Foi u Livnu. Tu najbolji majstori svoje neobino umijee nastoje prenijeti na podmladak. Ue se izraivati specifini radovi od zlata, srebra i drugih metala, bakrorez, obrada bronze itd. Ovdje se predmeti za svakodnevnu upotrebu izrauju u najrazliitijim oblicima, sa veoma ukusnom ornamentikom. S obzirom na vrijednost umjetnike izrade, predmeti nisu skupi i mogu se kupiti na licu mjesta. ljivina ulica ulazi u glavnu sarajevsku ulicu ulicu Franza Josefa, kojoj prilazimo sa istoka. Ve nakon prvih nekoliko koraka, primjeujemo veliku pravoslavnu crkvu, sa tipinim kupolama. Ulica Franza Josefa je veoma moderna, sa elegantnim prodavnicama i kafeima. Sa ovom ulicom granii arija. im tu stupite nogom, promijeni se cijela gradska slika. arija: To je stara turska trgovaka etvrt sa oko ezdeset uskih i zbijenih uliica, gdje se odrao orijentalni nain ivota. U radnjama sjede trgovci i zanatlije po turski podaviv i noge, kao i svuda na Orijentu. Njihove radnje ujedno su i radionice. Tu moete kupiti obine predmete, ali i skupocijenosti orijentalnih zanata. Cjenkajui se moete postii veoma povoljne cijene i za male novce dobiti prave vrijednosti. Staranac koji e li ii u kupovinu a ne zna lokalni jezik, trebao bi sa sobom povesti hotelskog vodia. Posebno su lijepi originalni radovi u metalu: bakrene posude, makaze, noevi, mlinovi za kahvu itd. treba istai i vanredne filigranske radove, staro oruje (handari, pitolji i duge puke Albanke itd.). Tu su i ilimi i nadaleko poznati bosanski vezovi na bezu. Stari vezovi su neto skuplji. Moete nabaviti jeftino i kvalitetne proizvode od koe. arija je podijeljena po vrsti zanata. Nama je bila zanimljiva posjeta jednom turskom berberinu i turskoj kafani. Znatieljnicima preporuujemo i posjetu jednom turskom kuharu, koji se striktno pridrava pravila orijentalnog kuhanja. Naputajui ulicu Fraza Josefa dolazite do velikog kamenog trgovita Bezistana. Tu mnogobr ojni trgovci, veinom panski jevreji, nude svoju robu.

U blizini Bezistana je najvea i najljepa sarajevska damija, poznata u cijelom islamskom svijetu. To je Begova damija. Posjetu morate najaviti upravitelju damije u uredu preko puta dvorita dami je. Vodiu koji e vam pokazati damiju treba dati baki. Prije ulaska u bogomolju morate navui papue i skinuti kapu ili eir sa glave. Begovu damiju gradio je bosanski vezir Gazi Husrev -beg od 1526. do 1530. godine. Zidovi ove imponzantne kamene gra evine pod kupolom ukraene su citatima iz Kurana i krasnim orijentalnim arabeskama i ornamentima. Na podu su skupocijeni ilimi. Vlasnitvo ove damije je i jedan veliki neprocjenjivi ilim, za kojeg se kae da je pokrivao mezar poslanika Muhammeda. Damijsko dvorite je u hladu ogromne, stare lipe. Tu se nalazi i jedna lijepa fontana, koja slui za ritualna pranja. Desno od bunara je tzv. arin -kamen, koji predstavlja tanu mjeru turskog lakta. U dvoritu desno je velika sahat -kula sa starim turskim broje vima. Na lijevoj strani je turbe u kojem su mezari Gazi Husrev -bega i njegove ene, prekriveni crnim prekrivaima. Preko puta dvorita je Kurumli -medresa, kola za budue hode. To je stara i jednostavna zgrada sa lijepim dvoritem. Jednom vijugavom ulicom stiete do vrha emalue, gdje se nalazi stara pravoslavna crkva. Ona je skoro sasvim skrivena iza dvorinog zida. To svjedoi da se kranstvo za vrijeme turske vladavine moralo sakrivati. Unutranjost ove tamne i jednostavne crkve je veoma interesant na. Kuriozitet je stara propovjedaonica (ambona). U dvoritu ove crkve je tzv. brani sajam za vrijeme vaskrsa. Tada dolaze nakiene pravoslavne djevojke spremne za udaju i od 8 do 12 ujutro pokazuju se potencijalnim proscima. U istoj ulici je i hram pans kih jevreja. Na kraju emalue skrenite lijevo uzbrdo i doi ete do erijatske kole. Ova imponzantna zgrada izgraena je u maurskom stilu i okruena velikim vrtom. Ovu kolu, koja slui za kolovanje buduih kadija, osnovala je austro -ugarska vlast. Oni e raditi kao sudije muslimanima u pitanjima vezanim za njihovo brano, porodino i nasljedno pravo. Preporuujemo posjetu ovoj ustanovi (vodiu dati baki). Posebno je lijepo dvorite sa fontanom, odaje direktora kole te jednostavne sobe za studente (s ofte). Iza erijatske kole nastavlja se strma Logavina ulica. Idui u tom pravcu doi ete do dervikog samostana (Sinanove tekije). Ovdje ete svakog etvrtka uveer moi posmatrati ritualni derviki ples (ulaznica kota jedan krajcer i moe se kupiti sv akoga dana u Vijenici; mogu se nabaviti i po hotelima). Posjeta Sinanovoj tekiji razbit e zasigurno monotoniju, a posebno je atraktivno za vrijeme Ramazana (mjeseca turskog posta). etajui uz Miljacku, doi ete do nove Vijenice, glamurozne graevine u maursko-vizantijskom stilu. Preporuujemo posjetu ovoj ustanovi (dati vodiu baki). Arkadni centralni hol je zaista fascinantan. U Vijenici su prostorije Zemaljske skuptine Bosne i Hercegovine. Istono od Vijenice je turska itaonica (Kiraet -hana), a pored nje orginalna turska kafana Bentbaa, sa ureenom baom na lijevoj obali Miljacke. Preavi most kod Vijenice stiemo na lijevu obalu Miljacke i nastavljamo ii nizvodno. Nakon stotinjak koraka dolazimo do Careve damije, koja je proirena i re staurirana. Ona je slubeno glavna turska bogomolja. U njenoj blizini je Konak, sjedite upravitelja zemlje. Ta graevina sagraena je 1868. godine za valiju. Istono od Konaka je Vrhovni sud. Nekoliko koraka od Careve damije ulijevo i stii ete u ulicu Bistrik. Tu je kupatilo Gazi Isa -bega (lijepa maurska graevina) i tekija Sedam brae (koje je jedan paa nevine pogubio). U blizini ove tekije je dravna ilimara, spojena sa predionicom (posjeta koli je besplatna i mi je preporuujemo). Tu moete nai zanimljivo arane materijale od vune, angore i svile te ilime po starim i novim orijentalnim mustrama. Radi se jeftinim, ali veoma lijepim i kvalitetnim ilimima. Jeftini su jer samo plaate trokove proizvodnje, a ne profit. Povratak nas vodi pored veli ke kasarne Franz Josef, pa preko Filipovia trga obraslog u zelenilo i Latinske uprije ponovo na desnu obalu. Opet smo na etalitu. U blizini je oficirski kasino i imponzantna zgradu u kojoj je smjeten teatar, te razliita drutva i klubovi. Dalje prola zimo pored

centrale Elektroprivrede, preko puta koje je sjedite korpusa, protestantska crkva izgraena 1890. godine i jevrejski hram. Prolazimo kroz nekadanji ciganski kvart Hiseta i ponovo do poetne take nae etnje Fabrike duhana. etnje i izleti: Do tvrave vam je potrebno 45 minuta. Od Vijenice vodi jedan serpentinasti makadam do ute tvrave, odakle se prua iroki pogled na Sarajevo. Dio starog grada, kojeg omeuju zidine tvrave, ostatak je starog Bosna Saraja koji i danas nosi turski peat. utu i bijelu tvravu izgradili Ahmed-paa i Ali-paa. Graene su od 1729. do 1737. godine. Iza ute tvrave je jedno veliko groblje vojnika koji su pali tokom krvavih borbi iz 1878. godine. 2. Kozija uprija i povratak preko Alifakovca (za ovaj izlet potre bno je dva do dva i po sata): Ako uzmete etverosjed do mosta i natrag, platit ete 5,4 krajcera. To je veoma isplativo. Kozija uprija je most koji se nalazi na starom putu prema Viegradu i udaljena je etiri kilometra od Sarajeva. Nakon to proete kaf anu Bentbaa otvorit e vam se slikovita dolina Miljacke. U blizini na strmom obronku je znamenito groblje Alifakovac sa svojim turbetom. Lijevo na visini su uta i bijela tvrava. Nakon dvadesetak minuta stii ete do izletita Dariva, a nakon jo pola sata do Kozije uprije, koja jednim svojim lukom visoko nadvouje korito Miljacke. To je majstorski rad turske arhitekture. Ovuda je stoljeima vodila trgovaka ruta od Soluna do Ugarske. Ako ve doete ovamo, onda vam se isplati prei most i lijevom stran om vratiti se ka gradu putem koji vodi pored gorblja Alifakovac. Ukoliko turista nema vremena zbog izleta na Pale, Viegrad ili Uvac, onda ne bi trebao ii na izlet na Koziju upriju, jer e, idui ka Palama, svakako proi pored nje. 3. Velika kapa (2-3 sata): Put vodi uz Bistrik, staru i zanimljivu tursku etvrt. Prelazite preko Latinske uprije, pa pored kasarne Franz Josef i ilimare, pa ulicom Balibegovia pored sirotita, zatim desno pored slikovite damije i onda jo malo do ponoja Male kape, gdje se nalazi turska kafana sa lijepim pogledom. Odavde ste za neliko minuta stigli na Malu kapu, a potom i na Veliku kapu (hiljadu metara nadmorske visine). Sa ovog mjesta se prua magini pogled na grad. Ako neete produiti na izlet na Trebevi koji traje oko tri sata, onda ete se vratiti kroz jedan umarak, pa preko Hrida (ciganska etvrt). 4. Vodopad Skakavac: Vodopad se nalazi 10,8 kilometara sjeverno od Sarajeva u dolini Koeva. Preporuujemo obilazak ovog mjesta u proljee, jer je tada najljepe. Ska kavac pada sa visine 96 metara. Put u dolinu Koevskog potoka poinje od Ali -paine damije. 5. Groblje panskih jevreja: Slijedea sarajevska znamenitost je od Fabrike duhana kilometar na jug udaljeno groblje panskih jevreja. Goblje pokriva jedan obron ak brda Zlatite, a nedaleko su neolitska nalazita na Debelom brdu. Ovo groblje neobinih nadgrobnih spomenika i natpisa datira od 1576. godine, kada su panski jevreji izbjegli u Bosnu. 6. Trebevi (veoma preporuljiv izlet): Planina Trebevi visoka je 1 676 metara. Veoma je lahko doi na Trebevi iz Sarajeva za samo tri do tri i po sata pjeke ili konjem. Nije neophodno povesti vodia, ali ako ga elite platit ete pet krajcera. Ko eli sa Ilide otii na ovaj izlet, mora iznajmiti konja u direkciji banjskog kompleksa na Ilidi. Prva varijanta: Za tri i po sata lagahno ete stii putem lijevo kroz ulicu Fraza Josefa, preko Latinske uprije, pa pored kasarne Franz Josef i ilimare kroz ulicu Bistrik. Lijevo je ulica Bakarevia, a potom se penjete kroz ulicu Turbe, pa preko ina istone stanice kroz Dudin Hrid (lijevo ostavljate umarak, a desno Veliku kapu). Tu stiete u planinsku kuu u kojoj se moete odmoriti. Sve to za sat i 45 minuta. Ovdje se nalazi prekrasna bukova i borova uma kroz koju teku stepen asti izvori Dobre vode. Nakon jo dva sata stiete do slijedee planinske kue (ako elite ii ravno, kraim putem, od izvora e vam trebati samo jedan sat). Od druge planinske kue i Trebevia dijeli vas tek petnaestak minuta. Put je oznaen crvenim znakovima.

Druga varijanta: Ukoliko ste u formi, preporuujemo vam penjanje direktno uz greben, jer na tom putu ete imati daleko ljepi pogled na planine Bjelanica, Treskavica i Jahorina. Uspon moete poeti iz pravca starog jevrejskog groblja ili preko Latin ske uprije, pored kasarne Franz Josef, uz ulicu Bistrik, pa ispod nadvonjaka stanice Bistrik prema streljani. Od streljane skreete lijevo, pa pored drvea sa oznakama koje pokazuju pravac planinskog doma. Taj put nije predvien za jahanje. Sve e se isplatiti kada vidite pogled koji se prua sa Trebevia. Pored cijele sarajevske ravnice, uz vedro vrijeme moete vidjeti Romaniju, Jahorinu, Volujak, Magli, Treskavicu, pa ak i Durmitor u Crnoj Gori. Na Trebeviu ete nai gostionu predvienu za usluge tur istima. Tu moete jesti i prenoiti. Gostiona raspolae da dvije sobe, jednu sa est, a drugu sa etiri kreveta. Cijene su povoljne; noenje je 1,6 krajcera po osobi. Za silazak sa Trebevia trebat ete oko tri sata. 7. Izlet na golu Jahorinu (1913 metar a nadmorske visine; ponijeti hranu): Od hotela Evrope trebat e vam desetak sati. Prvi dio puta smo ve ranije opisali; on vodi do Dobre vode to je 45 minuta jahanja prema Trebeviu. Kod prvog crvenog znaka -putokaza, skreete juno prema Stupanju (do t amo ete proi nekoliko kua gdje moete dobiti kahvu, kupiti mlijeko i jaja). Daljina od ovih kua do Stupnja je oko tri sata. Dalje idete kroz umu prema Kasidolu. Kod oznake u ovom mjestu srenuti desno i preko livade se spustiti nizbrdo prema gostioni n a potoku (dva sata; ovdje je takoer mogue iznajmiti sobu). Od gostione ete se morati vratiti pored umarka istono, a onda se popeti kroz umu i izai na livade meu planinama. To je prevoj izmeu Crnog vrha i Jahorine (sat i po). Ovdje je Turistiki sa vez BiH, godine 1909. izgradio kolibu u koju se putnici mogu skloniti u sluaju nevremena. Nakon dvadesetak minuta penjanja odavde, dolazite na stijene (manji izvori). Zatim sat vremena idete preko livada do platoa, gdje se nalaze veliki izvor. Odavde do v rha stii za oko jedan sat. Od Stupnja oznaenim putem do vrha bez skretanja u do gostione u Kasidolu (5 -6 sati). Druga varijanta penjanja bila bi mogua sa eljeznike stanice Pale prema umi do gostione Moretis, a zatim oznaenim putem do Stupnja. 8. Kupalite Ilida, Vrelo Bosne, Bjelanica i Treskavica: Na Sarajevskom polju, 12 kilometara zapadno od Sarajeva, nalazi se od davnina poznato sumporno kupalite Ilida, sa velikom termom istog imena. Terme na Ilidi bile su poznate ve Rimljanima, a o tome svjedoe i nalazi, koji ukazuju na zakljuak da su je jo Rimljani upotrebljavali u ljekovite svrhe. I za vrijeme turske vladavine uivala je Ilida u ugledu, ali su smjetaji, koji su tada postojali, bili veoma primitivni, te su samo malobrojni mogli ko ristiti sumporno kupalite. Tri novija hotela nude odlian ugoaj i luksuz (imaju garae za automobile). Restoran takoer ispunjava sve zahtijeve gostiju. Ovi hoteli i restoran su meusobno spojeni posebnnim putevima. K.K. drutvo Bijeli kri ovdje je iz gradio oficirski banjski hotel sa 24 sobe. Izvori imaju temperaturu od 58C i karakterizira ih veoma visok sadraj natrijumsulfatske soli i hlorida, a ne sadre ugljinu kiselinu i kalcijumkarbonat. U termi se slijedee bolesti mogu lijeiti ili ublaiti: kostobolja, reumatizam, skrofuloza, iijas i enske spolne bolesti. Ilida posjeduje termalna kupalita, blatno kupalite, kupalita sa ugljinom kiselinom, kupalita za lijeenje hladnom vodom i ljetne bazene sa obinom vodom. Ilida se nalazi na nadmors koj visini od 500 metara i ima jednu prosjenu temperaturu ljeti od oko 20C, tako da je klima veoma umjerena, bez pretjeranih vruina. Cijene ovog kupalita nisu visoke, pa se sobe mogu dobiti ve od tri krajcera. Izmeu Ilide i Sarajeva saobraaju lokal ni vozovi svakih 40 minuta. Cijena vonje drugom klasom je 0,25 krajcera, a treom klasom 0,15 krajcera. Postrojenje elektrinog voza je ve projektirano, pa i tu liniju uskoro moete oekivati. Za zabavu gostiju domaini su se odlino pobrinuli. Tu su ten iska igralita, pripremljeni konji za izletnike, veernji plesovi itd. Ilida lei u sjenovitom parku koji se prostire na oko 16 hektara. Odavde moete otii na sve bitne izlete u Sarajevu i okolini: 1. Izlet na Vrelo Bosne (3 kilometra): Do tog mjesta vod i pravolinijska aleja, raskone hladovine. Na izvorima je organiziran uzgoj pastrmki; potona i kalifornijska pastrmka, te vrsta pastrmke koja je dalji

roak lososa. U vremenu od 14 godina odavde je u rijeke Bosne i Hercegovine puteno 15 miliona pastrmki. Izmeu Ilide i Vrema Bosne saobraaju automobili i omnibusi; automobili voze preko mjesta Blauj i na tom mjestu morate platiti ulaz (40 para po osobi). Omnibusi voze kroz aleju, a karta za jednu osobu kota 20 para. U planu je da se uspostavi tramvajska linija izmeu Ilide i Vrela Bosne. 2. Izlet na Bjelanicu (2067 metara nadmorske visine). Na ovoj planini nalazi se meteroloki opservatorij, najvii na Balkanskom poluotoku. Vrhu ove planine mogue je prii sa dvije strane. Izlet nije naporan, bez obzira jesu li turisti u formi ili nisu (prepuoruuje se da povedete vodia, ije usluge moete dobiti u direkciji banjskog kompleksa; 8 krajcera). Ukoliko elite iznajmiti konja, to e kotati 5 krajcera dnevno. Moete krenuti od Vrela Bosne ili iz mjesta Paza ri. Mi vam preporuujemo prvu varijantu. Ne zaboravite cipele bakande i toplu odjeu. Sa Ilide vodi put ka Vrelu Bosne i u ravnicu, odakle pet kilometara dugim novim putem za jahanje poinje uspon ka Borovcu. Od Borovca do podnoja Bjelanice vodi nova cesta, ali turistiki put vodi uzbrdo kroz umu i preko planinskih livada do doma koji nosi ime Hrasniki stan. Tu se nalazi koliba koja slui za zaklon u sluaju nevremena, koju su napravili berlinski turisti dr Strassmann, dr Meinhardt i dr Kraft. Zbog toga se ovaj zaklon zove Berlinska koliba. Kljueve te kolibe moete dobiti u direkciji kupalita. Odatle preko prevoja na Igmanu vodi put markiran plavo -crvenim oznakama. Kada stignete na Veliko polje, nastavljate dalje kroz divno zelenilo mrane ume G rkarice. Nedaleko od izvora skreete ulijevo opet kroz umu do Stinjeg dola i prevoja Stirine lokve. Tu se put odvaja ka selu Umoljani, a izmeu Grkarice i Stirinih lokvi nalazi se interesantna peina (put je sve vrijeme oznaen). Turistiki put odatle vod i udesno preko krevitih serpentina i obronaka prema vrhu Bjelanicem gdje se nalazi opservatorij. Turistima u dobroj fizikoj formi preporuujemo direktni uspon od Stinjeg dola, gdje se takoer nalazi jedna koliba (kljuevi su u direkciji). U Opservatoriju postoje tri sobe za turiste za ukupno osam kreveta. Ako je drutvo vee, mogu se koristiti pomoni kreveti. Tu moete dobiti hranu i pie, jer ste hranu i pie koje ste ponijeli zasigurno ve pojeli i popili tokom uspona. Za jednu no ovdje platit ete 1 ,6 krajcera. Cijene hrane i pia u Opservatoriju su povoljne. Ovdje postoji i tala za smjetaj konja. Pogled je magian. Vidik se prua stotinu kilometara u daljinu, ak do mrkih brda Crne Gore i do Novog Pazara u Sandaku. Na jugozapadu se vidi Vele (19 68 metara nadmorske visine), na juogoistoku Magli (2390 metara nadmorske visine), Durmitor u Crnoj Gori (2606 metara nadmorske visine), Lubina planina u Sandaku kod Novog Pazara (2239 metara nadmorske visine) i Treskavica (2088 metara nadmorske visine), a na istoku i sjeveru Jahorina (1890 metara nadmorske visine), Romanija (1628 metara nadmorske visine) i Trebevi (1676 metara nadmorske visine) te na jugu Prenj (2102 metara nadmorske visine), Visoica (1964 metara nadmorske visine) itd. Moete se za jed an dan popeti na Bjelanicu i vratiti, ali je ipak preporuljivo za ovaj izlet odvojiti dva dana. Put je dobro markiran, a penjanje od Vrela Bosne na vrh Bjelanice i silazak na isto mjesto traje est sati uz male pauze. Sa Bjelanice moete sii i u Pazar i, to traje etiri i po sata. Jedan dio tog puta je novoizgraen i vrlo dobro oznaen. Iz Pazaria moete sjesti na voz za Sarajevo ili Ilidu. Druga varijanta (penjanje iz Pazaria): Do stanice u Pazariu stii ete vozom. Od Pazaria penjete se krevitim obronkom Bjelanice slijedei oznake na starom putu. Ovuda do Opservatorija moete stii za etiri i po sata. Bjelanica je povezana sa Treskavicom jednim putem, tako da turista sa Bjelanice preko Treskavice i mjesta Trnovo moe doi do Ilide. Kada si lazite odvaja se jahaki put, kojim moete doi do Stirinih lokvi, gdje se onda taj put nadesno sputa ka Treskavici. Put vodi kroz prelijepu umu i ta se dionica turistima veoma dopada. Put je oznaen. 3. Izlet sa Ilide ili Sarajevo do Treskavice (2063 m etara nadmorske visine) preko Trnova: Preporuujemo da na ovaj izlet ponesete cipele bakande za planinsko penjanje. Od Sarajeva i sa Ilide ka Trnovu vodi ivopisna planinska cesta, iji okoli podsjea na vicarske krajolike. Taj put vodi uz rijeku eljeznicu. Od Sarajeva je razdaljina 36, a sa Ilide 36 kilometara. Izmeu Sarajeva i Trnova saobraaju potanske slube. Putovanje traje oko etiri, a sa Ilide tri sata. Kola moete iznajmiti u direkciji banjskog kompleksa. Ako se pak odluite za izlet na Tr eskavicu konjem, onda u Trnovu

moete iznajmiti ivotinju. Preporuujemo vam da konja iznajmite dan prije telegrafskim putem. Na jednak nain moete uzeti usluge vodia iz Trnova. Cesta prema Trnovu je odlina i za automobile i bicikliste. Potanska kola k reu iz Sarajeva svakoga dana u pet ujutro, a polazak iz Trnova je u 12.50 poslije podne. Ako u to vrijeme krenete iz Trnova, do Sarajeva ete stii u 16.50. Cijena karte za civile je osam krajcera po osobi, a za vojnike etiri. U Trnovu se nalazi mala gos tiona Turist, gdje ete nai jednostavnu, ali kvalitetnu kuhinju. Preporuljivo je hranu za izlet na Treskavicu ponijeti iz Sarajeva ili sa Ilide. Na Treskavici se nalazi namjetena koliba ije kljueve moete dobiti u Trnovu. Meutim, osvjeavajua pi a i hranu tu ne moete dobiti. Pogled u daljinu sa Treskavice je prelijep. Ovakav pogled na raskonu panoramu se ne prostire ni sa jedne druge planine. Daleko, daleko u beskraj e vam pogled otii. Vidjet ete sve do Novog Pazara u Sandaku, Srbije i Crne Gore. Sve to ini fantastian horizont sa blagim, zadivljujuim obrisima. Vidite mnogobrojne doline, dok vam iz daljine mae visoki, dvoglavi Durmitor, sa jugoistoka Magli, Trebevi i Jahorina, a sa sjeveroistoka Vlai. Ovakav pogled zadovoljit e i najz ahtjevnijeg turistu. Izlet iz Sarajeva ili sa Ilide na treskavicu preko Trnova moete obaviti za jedan dan, ali se preporuuje da ostanete dva dana, jer je no u planinskoj kolibi poseban doivljaj. Predveer ovuda prolaze obani, od kojih moete kupite janje za pet krajcera. oban ga na licu mjesta priprema na ranju. Tada se loi velika vatra i pjevaju narodne pjesme. Izlet Sarajevo/Ilida-Trnovo-Treskavica-Bjelanica traje dva do tri dana. Iz Trnova moete na Treskavicu stii sa dvije strane: 1. Kroz Rajsku dolinu i preko Vratloa. Ovaj prvih pola sata vodi ravnicom. im proete Rajsku dolinu, poinje strmi uspon. Bogate ume tu doekuju turiste, koji imaju priliku odmarati oi i duu na ovom raskonom zelenilu. Nakon etnje dubokim umskim hladom i por ed mnogobrojnih izvora, za oko tri sata stiete u Vratlo. To je historijski bitno mjesto, na kojem su se odigrale vane bitke izmeu muslimana i Crnogoraca. Pola sata puta nakon Vratloa dospjet ete do jedne takoer krasne ume u kojoj se nalazi Anina koliba. Do ove take od Trnova vam trebaoko tri sata. Kratki puteljak vodi od jednog izvora do Anine kolibe. Idui njime utedjet ete 45 minuta. Od Anine kolibe do Ljupoa (1771 metara nadmorske visine) vodi takoer umski put. Sa Ljupoa se prostire divan pogled. Ovu lokaciju prei ete ve za pola sata. Put dalje vodi preko Kozije Luke, Siana i Pokojita pored dva kristalna planinska jezera do vrha zvanog Oblik (1877 metara nadmorske visine). Istplatit e vam se ako se popnete na ovaj vrh. Od vrha Obl ik preko Ledenice doi ete u slijedeu kolibu Katarininu kolbu. Razdaljina od Anine do Katarinine kolibe, uz penjanje na Ljupo i Oblik, ukupno iznosi pet sati. Sa sa Oblika postoji strmi put direktno do Katarinine kolibe. Meutim, ovaj put preporuujemo samo onim u veoma dobroj fizikoj formi. Od ove kolibe za dvadeset minuta etnje oznaenim putem, koji vodi desno ka Bjelanici, moete stii do jednog zanimljivog izvora. Od Katarinine kolibe moete se uputiti i ka vrhu Bjelanice, gdje ete stii za oko sedam sati. Taj put vodi preko Ledenice na Ogoreli kuk, a odatle mnogobrojnim prirodnim serpentinama do doline Poljice i Lijepog dola, pa preko Hojte i Mile gore na Bjelanicu. Sat i po od Katarinine kolibe poinje jedan puteljak, kojim ete za oko pola sata stii do Ledene peine, koju vam preporuujemo da posjetite. Iz ove peine stanovnici iz okolnih sela vade led preko cijele godine i dostavljaju ga u Sarajevo. Druga varijanta: Drugi put iz Trnova na Treskavicu vodi preko mjesta Turovo direktno d o Katarinine kolbe. Kod Turova pogledajte vrloge rijeke eljeznice, poznate pod nazivom Kazani na eljeznici,koji su lijep i rijedak prirodni fenomen. Put iz Trnova, dakle, vodi najprije jedan sat prema spomenutom mjestu Turovo. Odatle poinje penjanje pored potoka Hrasnica, preko Sikolog dola, Dragog grijeba i Petera prema Turovom stanu, gdje se nalazi Katarinina koliba. Za tri sata do nje moete stii iz Trnova ovim pravcem. Najvii vrh Treskavice su Barice (2079 metara nadmorske visine). Odatle se prostire najljepi pogled Treskavice. Od Katarinine kolibe do vrha Treskavice

trebat e vam oko sat i po uspona po prirodnim serpentinastim oblicima. Pogled sa Barica je neprocjenjiv. Put od Katarinine kolibe na Bjelanicu, uz skretanje na vrh Barice, traje oko osam i po sati sa manjim pauzama. Svi putevi su dobro oznaeni. Grabianski, Bosnisch-herzegowinischen Landesbahnen. Praktischer Reisefhrer mit Fahrplan, Sarajevo (bez godine izdanja) Bosanskohercegovake dravne eljeznice. Praktini putni v odi Sarajevo (560 metara nadmorske visine) Sa sjevera Humom i Grdonjem, sa istoka Orlovcem, i sa juga Trebeviem ograen je grad. Jedino na zapadu otvara se dolina Miljacka sa obje njene strane. To ini jedan nesvakidanji prizor ovog grada, udne mjeavine Orijenta i Zapada, koji smo gledali sa stare ute tvrave. Veoma je lahko orijentirati se u ovdje. Opis grada poet emo od eljeznike stanice. Od te stanice vodi tramvajska linija, koja se rava na Marin Dvoru. Blizu eljeznike stanice nalazi se veliki vojni logor, a preko puta je Zemaljski muzej. To nije znamenito zdanje samo s vana, ve pogotovo iznutra. Zbirke ovog muzeja pruaju zaista detaljnu sliku Balkana. Za njegovu gradnju i opremanje potroeno je dva miliona K. Danas se meu neprocjenjiv im zbirkama posebno istie ona sa prahistorijskim nalazima. Stranci mogu posjetiti Zemaljski muzej i u danima kada je zatvoren za javnost, ukoliko se najave u direkciji. Pored Muzeja nalazi se red raskonih vila, koje je izgradio Centarlni vojni fond za svoje lanove. Tristotinjak metara dalje je stanica Fabrika duhana. Tu je i krajnja taka vozova koji saobraaju prema Ilidi i natrag. Iza toga je staro groblje, oko kojeg su se vodile estoke borbe prilikom austrougarskog osvajanja grada. Sa desne str ane su postrojenja Fabrike duhana, a sa lijeve veliku zgradu Marin Dvora. Tu se rava tramvajska linija; desni krak vodi etalitem uz Miljacku do Vijenice, koja se nalazi na istonom izlazu iz gradu, a lijevi krak je glavna linija, koja vodi kroz centar garad prema rimokatolikoj katedrali. Prvo emo slijediti glavnu liniju. Sa lijeve starane Marin Dvora nalazi se Vojna bolnica to je jedna stara graevina koja datira jo iz turskog doba. Preko puta je Opinski sud. Kada preete Koevski potok, sa desn e strane vidjet ete drveem poluskrivenu Ali -painu damiju. Preko puta je zgrada Zemaljske vlade i pored nje Zemaljske eljeznike direkcije. Tu se nalazi raskrsnica puteva prema Vojnoj bolnici i grobljima. Na raskrsnici Ferhadije (desno) i emalue (lij evo) nalazi se zgrada Zemaljske banke. U blizini je i lijepa palaa Hrvatskog kulturnog drutva Napredak. Tramvajska linija vodi kroz u emaluu i zavrava kod katolike katedrale. Sa Ferhadije jedna linija vodi prema gradskoj eljeznikoj stanici. Od katedrale do Miljacke vodi Rudolfova ulica, koja se spaja sa ulicom Franza Josefa. A ulice Ferhadija i emalua vode u trgovaku etvrt ariju i tu se gube u moru uskih vijugavih turskih uliica. arija je obavezan cilj svakog stranca, jer se ovdje jo u vijek moe vidjeti tipini orijentalni ivot. Masa malih radnjica, zvanih duani, ine sarajevsku ariju. Najinteresantniji dio arije je Bezistan, do kojeg ete najlake stii iz ulice Franza Josefa. U centru arije nalazi se Begova damija, izgraena 1530. godine. Moete je posjetiti uz prethodnu najavu upravi damije. U turbetu pored damije nalaze se grobovi graditelja damije Gazi Husrev -bega i njegove supruge. U Logavinoj ulici nalazi se jedan derviki samostan (Sinanova tekija, ulaznice je mogue dobiti u Vijenici). etajui prema istoku (ka tvravi) naii ete na Vijenicu. Ova monumentalna graevina u maurskom stilu nalazi se na kraju etalita i predstavlja istoni rub grada. U Vijenici su i prostorije Skuptine. Malo dalje od Vijenice uz Mil jacku nalazi se kafana Bentbaa, koja se nadvija nad rijekom. Sarajlije veoma vole do tamo proetati. Sa Bentbae se stepenastim putem bez problema moete popeti do

tvrave. Do tamo moete otii i iz pravca arije. Sa tvrave ete uivati u prelijepom p ogledu na grad i Sarajevsko polje. Kad se popenjete kroz staru tursku etvrt do Viegradske kapije, vidjet ete divlji i romantini kanjon Miljacke. Preporuljivo je proetati od Viegradske kapije na sjever ulicom do Vasinog hana, vojne streljane na Painom brdu. Vraajui se sa tvrave, prolazimo pored Vijenice preko eher -ehajinog mosta i idemo Carevom ulicom do Careve damije. Uska ulica Konak vodi nas od damije do Konaka. Na kraju te ulice nalazi se franjevaki samostan. Lijevo od samostana je veli ka Pivara, a desno odatle vodi cesta prema ilimari, koja je odredite mnogih stranaca. Odatle vodi iroka strma ulica Bistrik, koja je dobila ime po gradskoj etvrti. Ona istono vodi do Franz Josefovog trga. Tu se odravaju koncerti vojne muzike nedjeljom od 11.30 do 12.30 i petkom od 18.00 do 19.00. Ulica koja vodi lijevom obalom Miljacke nizvodno od kasarne Franza Josefa zove se Terezija. Kreemo, meutim, drugom ulicom. Od Franz Josefovog trga prelazimo mosti umuriju i dolazimo do hotela i kafane Central. Preko puta je orijentalna trgovina E.B. Kabilio. Ne biste trebali propustiti doi tu. Odatle se sputamo ulicom Franza Josefa, prolazimo pored pravoslavne mitropolitske crkve i posjeujemo kolu zanatskih zanimanja, koja se nalazi u ljivinoj ulici. kola se nalazi preko puta zgrade Hrvatske centralne banke. Ponovo se vraamo na etalite, prolazei kraj oficirskog kasina i Gimnazije. Na ovoj strani (desnoj) vidimo i palau Austro -ugarske banke, a preko puta, na lijevoj obali, zgradu vojne komande. etajui dalje niz rijeku vidimo raskonu zgradu banke Slavija, Drutveni dom, Potu i pored nje Palau pravde, a zatim i Zemaljsku tampariju i srednju kolu. Na lijevoj obali vidimo protestantsku crkvu. Cirkuski trg prepoznajemo po arenilu s adraja za zabavu. Prolazei do Elektroprivrede dolazimo do Fabrike duhana, koju smo detaljno obili. IZLETI IZ SARAJEVA Kupalite Ilida Deset kilometara od Sarajeva, u podnoju tamnozelenog Igmana, nalazi se biser Bosne Kupalite na Ilidi. Na stanici kod Fabrike duhana sjedamo u lokalni voz, koji je prepoznatljiv po crveno -utim vagonima. On saobraa samo u periodu od 15. maja do 30. septembra. Za trideset minuta stiemo na cilj. Na Ilidi su vreli sumporni izvori, iji moni mlaz ne jenjava vije kovima. Oni su se u ljekovite svrhe koristili jo u rimskom periodu. I za vrijeme turske vladavine Ilida je vaila za ugledan ljekoviti centar, koji je u ljetnom periodu uvijek bila dobro posjeena. Na Ilidi je veliki park, u kojem je smjeten kavez za medvjede. Stanovnici kaveza su Miko i njegova supruga. Njih gleda i malo i veliko. Tri kilometra od kupalita, na kraju sjenovite aleje nalazi se lijepo i uveno Vrelo Bosne. Ovdje se nalazi znamenito uzgajalite pastrmki. Izlet na vodopad Skakavac (d va i po sata): U sjevernom dijelu Koevske doline, nalazi se vodopad Skakavac, od Sarajeva udalje desetak kilometara. Sa vertikalne stijene visoke stotinu metara obruava se vodopad. Tu je stanite rijetke endemske vrste supova. Izlet na Trebevi (1680 metara nadmorske visine; pet sati):

Na Trebevi vode dva puta. Jedan je strm i vodi uz gradsku etvrt Bistrik. Kada preete istonu stanicu, nastavite umarkom i nakon sat i po doi ete do prve planinske kue. Drugi put je dui ali ugodniji. On vodi od Fabrike duhana, preko Miljacke kroz slubenu etvrt i fortifikacijski put do prvog doma. Odatle poinje pravi uspon na Trebevi. etajui serpentinastim putevima kroz raskone ume, nakon dva i po sata stiete u drugi planinski dom. Nakon toga, ostaje va m jo dvadeset minuta do vrha Trebevia. Pogled sa Trebevia je prelijep. See sve do Malglia, Volujaka i tamnih crnogorskih planina. Ovaj izlet moete proiriti odlaskom na golu Jahorinu (1913 metara nadmorske visine; est sati). Taj put vodi od prvog planinskog doma, preko Dobre vode, Stupnja, Kasidola i meuplaninskog prevoja do kolibe. Bez mape i vodia ovaj izlte nije preporuljiv. Uspon na Bjelanicu (2070 metara nadmorske visine; dva dana) Preporuujemo ovaj izlet koji nimalo nije naporan. Sa Vrela Bosne idete dugim jahaim putem pet kilometara do Borovca. Odatle kreete turistikim putem kroz umu prema Berlinskoj kolibi, a zatim preko igmanskog prevoja i dalje kroz raskonu umu serpentinastim putevima prema krevitim obroncima Bjelanice. Na vrhu Bjelanice ete nai Opservatorij, gdje moete jesti i noiti. Odavde ete uivati u arobnom pogledu, naroito nou za vrijeme punog mjeseca i u vrijeme izlaska sunca. Sii moete drugim putem prema Pazariu. Put je oznaen.