ovjek avangarde je poput neprijatelja u samoj unutranjosti grada kojeg strastveno eli upropastiti, protiv kojega se buni, jer

kao i vladavina, tako je i ustaljeni oblik izraavanja takoer oblik tlaenja. ovjek avangarde je protivnik postojeeg sustava.
Eugne Ionesco

Avangarda u

knjievnosti
Futurizam, ekspresionizam, dadaizam, nadrealizam

Ela Ban, 4.b

Uoi Prvoga svjetskog rata umjetnost 20. stoljea skoila je preko ruba litice zvane tradicija te tako postavila svoju granicu daleko izvan naeg vidokruga. Granica je bila vidljiva samo u umovima onih koji nisu bili spremni ivjeti i osjeati izvan svoga tijela. Val novine potopio je sve grane umjetnosti - film, glazbu, fotografiju, slikarstvo, kazalite i knjievnost. Jasno je vidljiv utjecaj promjene ovjekova okruenja, naina ivota, drutvenih i politikih (ne)prilika na djela nastala u tome razdoblju. to se tie knjievnosti, jezik, stil, gramatika, likovi i sve to se dotad smatralo temeljom kvalitetnog stvaralatva dobilo je potpuno novu dimenziju. Javili su se razliiti smjerovi koji dijele zajednini naziv avangarda. Smjerovi futurizam, ekspresionizam, dadaizam i nadrealizam su obiljeeni ve spomenutom pobunom protiv tradicije i bili su istovremeni, to znai da pojava novog stila nije prekinula trajanje ve postojeeg. Avangardu, jedno od triju razdoblja modernizma, smjetamo u vremenski period od desetih do tridesetih godina 20. stoljea. Iako kratkog vijeka djelovanja, umjetnici avangarde su uspjeno proveli bitku protiv tradicije. Dominantna vrsta knjievnosti avangarde bila je poezija. Kao najslobodnija vrsta knjievnog izraavanja, bila je avreno ispuno sredstvo. Futurizam se najprije javlja u Italiji. Prvo slubeno literarno debitantsko djelo objavljeno 1909. je bilo Futuristiki manifest kojeg je napisao Filippo Tommaso Marinetti. Futurizam u poeziji odlikuje odbacivanjem tradicije, neoekivanim kombinacijama slika, umjetnici su okrenuti prema budunosti i optimizmu, zalau se za slobodu rijei i javljaju se inovacije u pjesnikom jeziku. Stvaralaki duh otresa svoje okove i postaje plijen spontanosti. Na taj nain futuristi progovaraju protiv intelektualne i razumljive poezije. Meutim, ova ideja se razlikuje od antiintelektualizma. Nisu bili neprijateljski okrenuti prema intelektualnim pristupima, nego samo onom odreenom intelektualnom pristupu koji je poezija imala toliko godina. Dakle, oni su esto odbijali naine stvaranja koji su i samo mirisali na prolost. Futuristi trae nove naine izraavanja koji e biti primjereni dobu u kojem stvaraju, stvaraju novu umjetnost koja e slaviti tehniku i strojeve novoga vremena. Ardengo Soffici takoer vjeruje kako je intuicija sredstvo kojim se treba stvarati. On smatra da je umjetnost sama sebi svrha. Futurizmu avangarde su se pridruili i ruski umjetnici. Kao dokaz pripadnosti tom smjeru, 1912. su objavili svoj manifest pod nazivom Pljuska drutvenom ukusu, to je prikladan naziv za djelo futurizma. Poput svojih talijanskih kolega, ruski futuristi su fascinirani brzinom, dinamikom i nemirom u modernim strojevima i urbanom ivotu. Avangardnu umjetnost su smatrali kao jedinu umjetnost koja je prikladna novom drutvenom poretku u Rusiji.

Namjerno nastoje pobuditi kontroverze i pridobiti publicititet guei statinu prolost umjetnosti. Najpoznatiji ruski futuristi su Vladimir Vladimirovi Majkovski i Velimir Hljebnikov. Oni ne ele unititi i pokopati staru umjetnost, ve novu umjetnost ele pribliiti narodu. Obiljeja Majkovskove poezije su jezik ulice, tematika grada, antiesteticizam i hiperbolinost stila. Stvorena je i nova vrsta stiha, stupnjeviti stih, koji je bio prikladan za recitiranje tadanje poezije publici. Ekspresionizam je faza pisanja proeta ratnim dogaanjima s idejom da izrazi vanost unutarnje istine. Najvie se razvio u Njemakoj i Austriji. Hermann Bahr vrlo precizno govori o ekspresionizmu: Nikada nije doba potresla takva groza,

takav samrtni strah. Nikada nije bio svijet tako mrtvaki nijem. Nikada nije bio ovjek tako malen. Nikada nije bilo tjeskobno. Nikada nije bio mir tako daleko, a sloboda tako mrtva. Tu je kriknula tjeskoba i ovjek je kriknuo u svojoj dui, itavo doba bilo je jedan oajni krik. I umjetnost urlie, u potpunoj tami, zove upomo, traga za duhom: to je ekspresionizam. Ekspresionisti istiu da istina i umjetnost
nije oko nas, ve u nama. Neki istiu kako je silovanje umjetnosti ako prikazujemo stvari onakvima kakve ih vidimo u prirodi. U ekspresionistikim djelima se odraava pjesnikova nemirna, izgubljena, usamljena i izmuena dua, u njima se odraava nemir i kaos modernoga velegrada. Uz ekspresionizam se povezuje i estetika runoe (pogotovo za ratne teme). Najznaajniji ekspresionistiki pjesnici su Georg Heym, Georg Trakl, Gottfried Benn i Franz Werfel. Cijelo njihovo stvaralatvo i cijela bit ekspresionizma se moe svesti na individualni doivljaj pjesnika. Umjetnost toga doba ne oponaa stvarnost, nego predstavlja osjetilnu irealnost. Boje nisu stvarne, ve su onakve kakvima ih pjesnik vidi i doivljava. Bila je bitna ekspresija jer su sami pjesnici postali suci poezije i samo su oni znali odakle potjee koji njihov osjeaj. Umjetnici su morali strastveno vjerovati onome to osjeaju. U Zrichu, u vrijeme Prvoga svjetskoga rata, 1916. Okupila se skupina mladih umjetnika iji je voa bio Tristan Tzara. Nazvali su se dadaistima. Porijeklo naziva je nepoznato, no smatra se da je naziv nastao zbog toga jer su Tzara i Janco puno govrili da, da. Dadaisti odbacuju razum i logiku, te slave besmislice, iracionalnost i intuiciju. Za njih je umjetnost gotovo sve. Od krhotina staroga zapoinju gradnju nove umjestnosti uvodei tehniku kolaa, koja je zapravo vrlo zanimljiva. Izreu se rijei iz nekog teksta, stave u eir i promijeaju. Rijei se izvlae i od toga nastaje pjesma. Moda nema nikakvu emocionalnu ili intelektualnu vrijednost, ali zvui zanimljivo i itatelj se ne treba modano naprezati. Dadaizam je ciljao da bude

skroz drugaiji od drutveno prihvaenih vrijednosti, da uzdrma javnost za koju su eljeli da gleda na svijet otvorenijim oima izvan licemjerja, raznih tlaenja i zaglupljujujih pravila. Za razliku od dadaizma, nadrealizam je bio optimistiniji i doista je bio instrument znanja. Prava istina lei u podsvjesti, a nadrealizam je razvio i tehnike da istrai i izrazi te dubine. Temelj nadrealizma je zamisao da se nesvjesno moe pretoiti u umjetniko djelo. Nadrealisti se odriu kontrole svojih misli te se zalau za biljeenje spontanog tjeka misli, asocijacija i slika koji se javljaju u sanjarenjima, lucidnim snovima i psihozama. Zapisuje se sve to padne na pamet. Predstavnici nadrealizma su Andr Breton i Paul luard. Obiljeja nadrealizma su slikovitost, fantazije, nestvarnost, halucinacije kao inspiracija, metafore koje spajaju nespojivo i negiranje racionalnoga. Kako prepoznati to je avangarda, a to je jednostavno loe napisano? Za neke je i avangarda obina glupost za koju nema mjesta u ozbiljnoj knjievnosti. Ja se ne slaem. Iza nje stoji jaka ideja i elja za promjenom, bunt koji je doveo svijet do ovoga to je danas. Naizgled besmislice i 80% toga nedoreenog. A nije li to nedoreeno upravo ono to je umjetnost? Ono emu sami dajemo smisao. Vjerujem da bi svaki pokuaj kopiranja umjetnika avangarde danas bio samo jedan veliki neuspjeh. Iza svega toga se krije neponovljiva ar. Moemo shvatiti, ili moemo samo proi preko toga bez osvrtanja. Avangarda je ono to vidimo kada prestanemo gledati. Krije li se u svakom od nas elja za drugaijim? Krije. Moemo li ju svi iskazati. Ne moemo.