You are on page 1of 5

Zli duhovi prema sv. Tereziji Avilskoj i sv.

Ivanu od Kria
Autor: Fr Antonio Moreno OP
Prijevod Fr. Mihael Mario Tolj OP

U ovim vremenima nije popularno pisati o zlim duhovima. Kako s. Lucien-Mary od sv. Josipa kae, "remek djelo ovog gospodara opsjena bez sumnje jest to da se predstavi kao da ne egzistira u svijetu gdje tako lako pridobija due da idu putem kojim on hoe, bez potrebe da se pokazuje jer ima veliki interes da to ne ini" (95). Njezino opaanje je slino Baudelaireovom dobro poznatom citatu o uinku najdomialjtijeg avolskog lukavstva: uvjeravati nas da on ne postoji. Richard Woods je napisao da je teoloka misao teila da protjera sotonu iz sredita razmiljanja i propovjedanja. "Moda najuporniji prigovor na postojanje avla ne dolazi od ateista ili psihologa, kao to bi se moglo oekivati, nego iz redova klera" (93). Papa Pavao VI, meutim, u Zlo koje se naziva avao kae da je jedna od najveih potreba crkve danas da se brani od ovog uosobljenog zla te da je suprotno uenju biblije i crkve odbijati priznavanje postojanja takve realnosti. Joseph de Tonquedec SJ, teolog i slubeni egzorcist parike biskupije, zapaa u djelu "Neki aspekti sotonskog djelovanja u svijetu": Istina je da su sluajevi potpunog opsjednua iznimno rijetki, ali pacijenti o kojima ja govorim su nebrojeni. Ne bi bilo opravdano tretirati ih kao opsjednute, zbog svih dokaza koji pokazuju da oni to nisu. S druge strane, oni nisu nepromjenjivi ili nuni mentalni sluajevi koji bi imali neke anse lijeenja preko psihologije. (40) Problem zlih duhova je jo uvijek znaajan, a spisi Terezije Avilske i Ivana od Kria o tome su prosvjetljujui. Oboje su iznimni sveci i crkveni nauitelji koji govore o nebrojenim susretima sa zlim duhovima. Oboje su bili dobro poznati, posebno Ivan, po svojim sposobnostima istjerivanja zlih duhova. Kao to Terezija tvrdi, "Ivan od Kria je imao poseban dar istjerivanja zloduha... U Avili ih je mnogo izagnao iz jedne osobe i zapovjedio im u ime Boje da kau svoja imena i odmah su mu se pokoravali" (Pismo 48.2). Zlodusi, Terezija i Ivan od kria Prema Tereziji, avao uloi vie muke da dovede do pada duu koja prima milosti od Boga u molitvi nego za manje napredne due. Isto je miljenje i Ivana od Kria koji kae da avao postie vie kroz malo zlo prouzrokovano naprednijoj dui nego za velike tete veini drugih. Poput dobrog kapetana, sveta dua vodi mnoge u nebo i ini avlu veliku tetu. Takva posebna ljubav svete due prema Bogu je dovoljna da avao pokua napraviti sve mogue kako bi je doveo do propasti. Zbog toga je i konflikt neprijatniji za takvu duu nego za onu koja je manje sveta. im je avao poeo zamjeivati Tereziju, ona je snosila uasne i podle napasti oaja, lane pozinosti, lanih pretpostavki, lanih strahova i napasti da napusti mentalnu (misaonu) molitvu. Ove napasti su dovele mir i ljubav njezine due prema Bogu u rizik. Ukazanja zlih duhova Ivan od Kria u svojim spisima nikad ne upuuje na osobna vanjska ukazanja zloduha. Terezija, meutim, u spisu Moj ivot opisuje kako joj se avao prikazivao, ponekad imajui "odvratno oblije; usta mu bijahu uasna. Iz njegova tijela inilo se kao da dolazi veliki plamen koji ne pravi sjenu" (288). Drugom prilikom je vidjela najskrovitijeg malog zloduha, koji je reao kao u oaju zato to je izgubio ono to je pokuavao postii. Takoer je oima due vidjela dva zloduha skrivene vanjtine koji su izgledali kao da rogovima opkoljuju vrat sveenika dok je slavio misu. U svom ivotu, Terezija opisuje kako je 1550. imala vienje koje je prenijelo njezinu duu na mjesto u paklu. Terezija otkriva da sveta voda, bolje od iega drugog, ima mo da protjera ove vanjske i vidljive prikaze, primjeujui da su se teolozi sloili s njenim iskustvom. Npr. u naem stoljeu Tonquedec kae da je sveta voda izriito blagoslovljena da udalji od mjesta i osoba koje su njome pokropljene "svu silu neprijatelja i njega samog sa njegovim palim anelima" (50). Ova vanjska tjelesna vienja bila su neobina, ak i za Tereziju, koja primjeuje da nije mogla nita vidjeti u veini svojih vienja anela i zloduha. Tako su njena vienja zloduha bila uglavnom intelektualne vizije: "rijetko sam ga vidjela u tjelesnom obliku, ali esto sam ga viala bez ikakvog oblija, kao u vrsti vizije koju sam opisala, u kojoj se ne vidi nikakva forma, ali se zna da je objekt prisutan" (292).

Vanost demonskih kunji I Terezija i Ivan od Kria istiu vanost demonskih kunji. Terezija upozorava da su umijee i lukavsvo koje avao koristi da odvrati duu od puta savrenosti uasni. Za Ivana od Kria, avao je najmoniji i najprepredeniji neprijatelj, njegove lukavtine su vie zbunjujue nego one od tijela i svijeta. Njega je "najtee razumjeti"; uzrokuje propast velikog broja redovnika koji krenu putem ivota savrenosti i nikakva ljudska mo ne moe se s njim uporediti (Duhovni spjev, 431). avao vara, zasljepljuje, podmiuje i zavodi. avolske napasti su uobiajeno iskustvo ljudske naravi. Za Tonquedeca, on je napasnik, zavodnik, nadahnitelj zlih djela. Ubojstvo, mrnja i laganje su njegova "djela". On je "otac" ubojstava i openito svih grijeha. Woods vjeruje da suvremeno i povijesno iskustvo reafirmira vanost uloge demonskoga u duhovnoj evoluciji ovjeanstva. On dodaje: "Oito dobro organizirane sotonske sekte postoje diljem Amerike, a neke od njih su u neku ruku barem porone ili ak ubilake" (100). Ali avao nije jedini uzrok naih grijeha, kao to primjeuje sv. Toma Akvinski u Summa Theologiae, kao i Terezija u svojoj knjizi Temelji. Po Tereziji, naa vlastita nastrana nagnua i loa raspoloenja, posebno ako patimo od melankolije takoer nam prouzrokuju mnogo zla ( 4, br. 2). "Melankolija" je bio izraz koji se prije koristio za opisivanje neuroza. Meutim, treba rei da je avao indirektno uzronik svih naih padova koji proistjeu iz nae naravi u smislu da je kao posljedicu iskonskog grijeha avao uveo nered i poudu u ljudsku prirodu. avao i slabost ljudske prirode Moramo shvatiti da su zlodusi ista intelektualna, a ne racionalna bia poput nas. Posjeduju superiornono znanje o naim slabostima i sklonostima koje koriste da nas iskuavaju. Terezija je svjesna da "avao veoma dobro zna iskoristiti prednost zbog nae naravi i malog razumijevanja" (Pismo Izabeli od sv. Jeronima i Mariji od Isusa u Obras Completas, 980). U Duhovnom spjevu, Ivan od Kria takoer sugerira da zlodusi koriste svijet i tijelo kako bi pojaali snagu svog djelovanja: "napast zloduh ... je jaa od one svijeta i tijela, zato to je oni pojaavaju prethodnim dvama neprijateljima, svijetom i tijelom, kako bi vodili otar rat" (431). avao zna kako iskoristiti nae instinkte i strasti, slabosti tijela i naeg ponosa. Victor White, u djelu Bog i podsvijest, zamjeuje da nesrea, bolest ili mentalna anksioznost nisu grijesi, ali mogu potaknuti pobunu i oaj. A sotona moe sve to iskoristiti da nas navede na grijeh. Za sv. Tomu Akvinskoga, avao moe djelovati na ljudski um samo preko prirodnih, fizikih i psiholokih uzroka; obratno, svi prirodni, fiziki i psiholoki uzroci mogu biti instrumenti za avolske svrhe. Ovaj pogled zamuuje razliku izmeu mentalnog poremeaja koji dolazi zbog nutarnjih uzroka i mentalnog poremeaja koji dolazi od avolskog djelovanja, postavljajui problem razlikovanja. Za Whitea ne postoji takva stvar kao to je mentalni dijaboliki poremeaj. Naini demonskog napastovanja Demonsko napastovanje openito utjee na psihosomatske moi; kao npr. matu, pamenje i osjetilne nagone, koji su vani u uporabi i kontroli naih emocija. Iskuavajui ove moi, zlodusi uznemiruju osjetilni nagon i indirektno utjeu na um i volju. Iskustva Terezije Avilske i Ivana od Kria potvruju ovo uenje koje je openito prihvaeno u duhovnoj teologiji. Ivan kae da je najvea demoska prijevara ona preko pamenja te da moe trajati dugo vremena, posebno za due koje se nalaze u tamnoj noi osjeaja na ulazu u no duha. Kao dodatak redovitim napastima mate i pamenja, due u naprednim stanjima savrenosti su objekt druge vrste napasti. avao zna da napast koja uzrokuje pad napredne due ne moe biti uobiajena oita kunja, koja se lako odbacuje, nego prijevara (ili zlo) pod vidom dobra. Tako Terezija pie: Ali avao dolazi sa svojim vjetim lukavtinama i pod maskom injenja dobra, navodi na njegovo potkopavanje na obine naine i inei to radnjama koje, kako on da razumjeti, nisu pogrene; malo po malo dua zamrauje svoj razum, slabi svoju volju te uzrokuje poveanje samoljublja na jedan ili drugi nain, a avao je poinje odvlaiti od Boje ljubavi i nagovarati je da udovoljava vlastitim eljama. (Zamak due 120) Ivan od Kria takoer pie o tim iskustvima, primjeujui da avao uzrokuje najveu tetu i ini da dua gubi obilje blagodati vabei je malim mamcem izvan jednostavnih voda duha. Terezija je imala slina iskustva nalazei da se ova vrsta napasti obino javlja kontemplativnim duama koje se nalaze u "petom zamku"; zamak predstavlja kontemplativnu molitvu sjedinjenja s Bogom.

avao oponaa Boga Kako bi prevario kontemplativne due, avao takoer oponaa Boga. Oite kunje su zamaskirane kao lana ukazanja svetaca ili u lijepim ili oigledno svetim rijeima. Ivan kae: avao esto opskrbljuje osjetila objektima, pruajui osjetilu vida slike svetaca i najljepih svjetala . . . . A osjetilu mirisa, razliite miomirise; stavlja slatkou u usta i ugodu u osjetilo dodira. On sve to tako radi da zavodei osobe preko tih objekata osjetila, moe osobe uvesti u mnoga zla (Uspon na goru Karmel 133). Terezija je iskusila takve napasti u nekoliko prigoda kada joj se avao pokuao predstaviti kao Gospodin pravei lanu slinost s Bogom. Ali ona je primjetila da dua postaje uznemirena, oajna, nespokojna i nesposobna za molitvu. Isto vrijedi i za nutarnji govor, kao i za tekou prosuivanja. U ovim sluajevima Ivan od Kria savjetuje da tono razlikovanje ovisi o svetosti duhovnog voe: "Osoba, kao za posljedicu, e morati biti veoma duhovna kako bi ovo prepoznala" (Uspon na goru Karmel 207). Razliite vrste napasti U Duhovnim spjevu Ivan od Kria obrazlae tri razliite vrste avolskih napasti koje pogaaju duhovno napredne due: prvo, one koje snano potiu matu; drugo, kad se prvi nain pokae beskorisnim, tjelesna muenja i zvukovi koji rastresaju duu; i tree, jo gore, ponekad strana muenja avla koji se protiv due bori s duhovnim terorima i uasima (476). panjolski svetac daje malo detalja ove druge kategorije napasti, iako smo itali u biografijama njegovog ivota, da je bio pogoen njima (P. Crisogono de Jesus Sacramentado 111). U sluaju duhovnih horora, "koje avao moe vrlo lako uiniti, jer kada dua doe u veliku ogoljenost duha zbog te duhovne vjebe, avao joj se moe lako pokazati budui da je on takoer duh" (Duhovni spjev 476). Njegova tajanstvena prisutnost prouzrokuje psiholoke i duhovne potekoe. Prihvaeno teoloko uenje jest to da je avolski utjecaj uobiajen preko osjetila, posebno nutarnjih sjetila pamenja i mate. I Ivan i Terezija ukazuju da neke napasti i uasi mogu nadii osjetila i utjecati na duhovne moi due. Ovo se izgleda javlja naprednim kontemplativcima koji su ve dosegli duhovne zaruke s Bogom u estom zamku i na pragu su sedmog, duhovnog braka. Promotrimo Ivanov opis uasa koji je avao prouzrokovao preko osjetila: Kad duhovna komunikacija nije udijeljena iskljuivo duhu nego i osjetilima, avao mnogo lake uznemiruje i potresa duh ovim uasima uz pomo osjetila. Muenje i bol koji su tako prouzrokovani su neizmjerni, a ponekad i neizrecivi. Poto duhovna komunikacija prelazi ogoljeno s duha na duh, horor koji zao duh uzrokuje, ako dosegne duhovni dio dobrog duha, je nepodnoljiv. (Tamna no, 383) Kasnije u Tamnoj noi, Ivan od Kria ukazuje na mogunost isto duhovnog kontakta: "Ova uasna komunikacija prelazi jasno s duha na duh na neki nematerijalni nain tako da nadilazi (transcendira) svu osjetilnu bol" (385). U blizini duhovnog braka, bitka za spasenje i borba dobra i zla su dramatine. Aneli pomau dui, a zli duhovi pokuavaju iskoristiti svoju posljednju ansu. Kad duhovne komunikacije dolaze od anela, avao moe detektirati neke od tih milosti darovanih dui. "Bog redovito doputa neprijatelju da prepozna milosti darovane preko dobrih anela, tako da moe uinti ono to moe, u skladu s mjerom pravde, da ih sprijei" (384). Onda se avao ne moe aliti da mu nije dana prilika da osvoji duu. Prema Ivanu, on bi to mogao uiniti kad Bog ne bi dopustio odreenu ravnopravnost izmeu dvojice u borbi za duu. Aneli produciraju duhovne komunikacije; zli duhovi pak duhovne horore. Ali na kraju pobjeda pripada dobrim anelima. One horore koji proiuju duu slijede duhovne milosti, u skladu s tamom i uasnim ienjem koje podnosi. Dua "e uivati udesnu i ugodnu duhovnu komunikaciju, povremeno neizrecivo uzvieno. Nadolazei horor zloduha proouje duu tako da ona moe primiti ova dobra" (385). Meutim, Ivan primjeuje da ove duhovne vizije pripadaju vie buduem ivotu nego ovom. Terezija je iskusila sline susrete i zamjetila da avli ne produciraju nita osim suhoe i nemira. Ovaj nemir je takav da ne znam odakle dolazi: samo se ini da se dua opire, da je uznemirena i da se mui ne znajui zato; zato to su sotonine rijei dobre, a ne zle. Pitala sam se moe li to biti zbog toga to je jedan duh svjestan prisutnosti drugoga. (Moj ivot 237) Za Marcela Lepeea to je jedna od onih zauujuih fraza koji je njezin genij vrlo lako izvukao iz pera jer je ona sposobna razlikovati ono to dolazi od nas od onoga to je nadodano, to dolazi od drugoga. "Njezin duh je teio Bogu, a drugi duh bi je htio odvratiti od Njega... tako da je stalno strahovao u tom prikrivenom kontaktu" (99). Ovakve duhovne borbe pojavljuju se samo kod osoba tako uznapredovalih u savrenosti i tako proienih patnjama i kunjama tako da one steknu malo znanja koje odgovara duhovnim biima, koje pronie sva bia, kao to kae Pavao, a Ivan od Kria pojanjava: "Dua sa univerzalnou i velikom lakoom opaa i pronie sve zemaljsko ili nebesko to joj se predstavlja. Zato apostol kae da duhovni ovjek pronie sve stvari, ak i dubine Boje (1 Kor 2, 10) " (Tamna no 345). To je svojstvo proienog i osloboenog duha od svakog djelominog znanja i sklonosti, a to je duh kontemplacije u svojim viim stanjima.

Poniznost i zlodusi Prema Ivanu od Kria, dua koja oekuje da nadvlada avlovu "snagu" biti e nesposobna za to bez molitve. Kako bi shvatila njegove "prijevare" dua treba poniznost jer avao je zakleti neprijatelj poniznosti. panjolski mistik primjeuje da je avlov mamac upravo ponos naroito ponos koji dolazi od duhovne predispozicije. Svete due moraju biti oprezne oko bilo kakve vrste objava jer se avao obino u njih uplie i "spaja zajedno tako mnogo oitih i prikladnih injenica koje tako esto ugrauje u matu na taj nain da se ini da e se svaki dogaaj nesumnjivo pojaviti" (345). Ako dua nema poniznosti, biti e odvuena od svog miljenja i vjerovati e suprotno. Terezija kae da se zlodusi ak koriste slikom Krista ili njegovih svetaca kako bi pothranjivali krivu pobonost. Ali avolske vizije ne kode ako je prisutna poniznost:to se mene osobno tie, vjerujem da Njegovo Velianstvo nee dopustiti ili dati snagu zloduhu da prevari ikoga takvim ukazama osim ako osoba sama ne bude kriva . . . Mislim da za ponizne due nikakva prijevara nije mogua. (Temelji, 41) Vjera i zlodusi Temelj je kranske religije vjera. Zlodusi e iriti zablude i lai kako bi pokuali minirati taj temelj. Za Tereziju, avao potpuni laac moe izvoditi mnoge trikove, ali "Bog mu nee dopustiti da prevari duu koja ima pouzdanja i koja je uvrena u vjeri" (238). Ivan od Kria je jo izrazitiji i savjetuje da je svjetlo vjere za avla gore od tmine. Kad se dua zaogrne vjerom, avao nije upuen kako da je otkrije, niti ima uspjeha u svojim pokuajima jer vjera daje dui snanu zatitu protiv avla, koji je najmoniji i najlukaviji neprijatelj. Za posljedicu, sv. Petar nije naao jau obranu od vjere u svom oslobaanju od avla kada je savjetovao: "Cui resistite fortes in fidei" (1Pt 5, 9). (Tamna no 376) Kako bi poticao skrovitost iste vjere, duhovni voa mora biti oprezan da ne bi poticao vizije, lokucije, proroanstva ili druge vrste neobinih fenomena. Iako ponekad ovakvi fenomeni dolaze od Boga, esto su od strane avla. Za Ivana od Kria ova opasnost je bila stvarna. Shvatio je da avao moe prezentirati pamenju mnoge krive ideje pod vidom istine, inei te ideje tako sigurnima da dua misli da one ne mogu biti pogrene jer ono to ona osjea je u suglasju s istinom (Uspon na goru Karmel 227). avao i stanje savrenog ujedinjenja s Bogom Nakon to duhovno proiene due dosegnu stanje savrenog ujedinjenja s Bogom preko ljubavi u "sedmom zamku", avolske napasti su zavrene, a zlodusi se boje takvih dua. "Ni Aminadab se nije pojavio", kae Ivan na kraju Duhovnog spjeva. Aminadab simbolizira avla, a u ovom stanju dua je tako zatiena, tako jaka i slavodobitna da avao zna da je izgubio bitku. Na ovom nivou avao bjei u neizmjeran strah i ne usuuje se ponovo pojaviti. Terezija je takoer slavodobitno, opazila da se avao boji nje, ali ne i ona njega: "Izgleda da me se [avli] boje. Stekla sam vlast nad njima, udijeljenu mi prije svega od Boga, tako da me vie nisu muili; sada su otili" (Moj ivot 242). U ovom stanju due su preobraene u Bogu. One su boanske tim sudjelovanjem i posjeduju Kristovske kvalitete. U njima je Otkupitelj porazio sotonu i njegovo kraljevstvo tame. Terezija i Ivan od Kria su se borili sa zlodusima, ali je na kraju njihova pobjeda a i Boja bila dovrena. Neke teoloke refleksije o zlodusima i misticima Valjano uenje koje se tie zloduha pretpostavlja vjeru koja nam predstavlja objekt naeg vjerovanja u ovom sluaju, zloduhe. Kao to ne vidimo Boga, ne vidimo ni zloduhe. Bilo kakva spekulacija o zlodusima mora biti temeljena na Svetom pismu, duhovnoj teologiji i iskustvima svetaca. 1. Terezija Avilska i Ivan od Kria vjeruju, preko vjere, u postojanje zloduha. Nisu mogli sumnjati u njihovo postojanje. Osim toga, oni su iskusili vizije, lokucije, ukazanja, horore, psihiku tetu, napasti i druge manifestacije demonskog porijekla. Neki sveci su podvrgnuti ovim neobinim demonskim intervencijama, kao to je bio sluaj s Ignacijem Loyolskim ili u modernim vremenima, Cure d' Ars. 2. Zlodusi su nai protivnici koji pokuavaju dati sve od sebe kako bi zastrli put dua prema Bogu. Ali demonska djelovanja poprimaju poseban intenzitet i vie su rjea i snanija kada su usmjerena protiv naprednih kontemplativnih dua. Ove due privlae zloduhe koji ele sprijeiti ili barem usporiti njihovo napredovanje prema Bogu. Dua sveca je bojno polje izmeu dobra i zla, izmeu Boga i zloduha. Poto dua sveca dosegne "sedmi zamak", avolske aktivnosti dolaze kraju i zlodusi je se boje. 3. Terezija i Ivan od Kria nisu uivali blagodat naeg poznavanja psihologije. Ali bili su obdareni neobinim razlikovanjima i znali su da su oigledne demonske manifestacije bile esto puki rezultat mentalne bolesti ili "melankolije". Takoer su znali da zlodusi koriste ljudske slabosti i nepovoljna mentalna stanja kao instrumente svoga napastovanja. Zato nije lako razlikovati kada je "oito" demonsko napastovanje puko psiholoko, a kada je i psiholoko i demonsko.

Poto su panjolski mistici bili svjesni potekoa esto povezanih u otkrivanju demonskoga, oni preporuuju molitvu kako bi nadvladali avlovu "snagu", kao i poniznost i utjecanje Bojem svjetlu kako bi razlikovali avolske "prijevare". Moderno razlikovanje duhova ne moe si priutiti ignoriranje moderne psihologije, ali iskljuivo psihologijski pristup onima koji se ine da su pod demonskim utjecajem je nepotpun i trebao bi biti upotpunjen razboritim teolokim razlikovanjem. Pravila sv. Ignacija za razlikovanje duhova, na primjer, su model mudrosti i iskustva. Za napredne kontemplativne due, spisi Terezije Avilske i Ivana od Kria su veoma korisni. U Usponu na goru Karmel, osobito u drugoj knjizi, Ivan od Kria pomno istrauje pravila za razlikovanje izmeu onoga to dolazi od Boga i onoga to dolazi od nae vlastite mate ili od avla. U nekim od poglavlja Mog ivota i Zamka due, Terezija dopunjuje analizu Ivana od Kria sa svojim vlastitim otroumnim opaanjima (Zamak 6, pogl. 7 i 8; cf. Zamak 4, pogl. 2 i 3). 4. Neki ispovjednici su bili sigurni da je Terezija bila opsjednuta i da treba egzorcizam. Oni su bili, kako ih Terezija naziva, "polupriueni ljudi", koji su joj nanijeli mnogo tete. Teolozi poput Pedra Ibaneza, Dominga Baneza, Alvareza iz Toleda te svetaca poput Petra Alkatranskog i Franje de Borja nikada je nisu iznevjerili. Pedro Ibanez, uveni teolog, koji je zapovjedio Tereziji da napie svoj ivot, primjenio je pravila za razlikovanje duhova na Tereziju i ona je prola test u svakom od jedanaest striktnih pravila. Allison Peers je imala dobar osjeaj da uvrsti ova pravila i nain kako ih je Ibanez primjenio na Tereziju u treem volumenu svoga izdanja Kompletna djela svete Terezije Avilske (312 333). Ova pravila su vrijedna ak i u naim vremenima kako za autentino razlikovanje duhova po nadahnuu Duha, tako i za pomo zdravoj duhovnoj teologiji i zdravoj psihologiji. Prirodno, bilo psiholog ili teolog koji a priori odbacuje postojanje zlih duhova nije kvalificiran kako bi nas prosvijetlio u ovom problemu bez obzira koliko vrstan znanstvenik on ili ona moe biti. S druge strane, moramo odbaciti djela i spise bilo kojeg modernog teologa koji ignorira doprinos psihologije ili pak vidi zloduhe u svakoj neurozi. Ovaj lanak je pokuao pokazati kako paljivo itanje Terezije i Ivana od Kria o zlodusima moe biti profitabilno.

Te ks t pr e ne s e n iz I zaz o v a is t i ne , g l as il a ml ad i h do mi ni ka na c a , b r o j 2 ( 26 ) , Z ag r e b , pr o s in ac 20 0 2 .

Iz vor : ht t p : / / ww w. v e r it as . c o m.h r / d u ho v no s t / z l i- du ho v i .p h p

You might also like