PPU 1

Raphael, Atenska kola, freska u Apostolskoj palai, Vatikan, 1510.-1511.

1. UVOD U KOLEGIJ 1. RAZDOBLJE ANTIKE

Sadraj kolegija Povijest povijesti umjetnosti kao historiografija umjetnosti i njezinih teorijskih problema Ili ukupnost napisanih djela o umjetnosti tijekom povijesti umjetnosti u odnosu na njihov kulturno znanstveni kontekst i sadraj
VANO: Sorensen, L. (27 November 2000). "Wittkower, Rudolf". Dictionary of Art Historians. (website) www.dictionaryofarthistorians.org/wittkowerr.htm.

Tijekom povijesti umjetnost je opisivala i stvarnost i druge umjetnosti i povijest Povijest je opisivala stvarnost, kau vienu oima pobjednika u ratovima koji su je prekrajali. Povijest umjetnosti je opisivala, vrednovala, normirala umjetnost.

OPISIVANJE NAM NE ZNAI NITA BEZ ZNANJA O ONOME TO SE OPISUJE I ONOME TKO OPISUJE

MIT Ahilejev tit je iskovao Hefest na nagovor Ahilejeve majke Tetide. tit je imao nekoliko slojeva, a detaljno je prikazivao dva grada (simbolizirajudi razdor izmeu Trojanaca i Ahejaca) Homer ga u Ilijadi, 18. pjevanje (8./7. st.p.n.e. detaljno opisuje). Nebeski svod, grad, selo, ocean. Najstariji primjer ekfraze: - opisivanje, izraavanje, objavljivanje ili prikazivanje umjetnikog djela u bilo kojem drugom umjetnikom mediju. MNOGA TUMAENJA: tit prikazuje cijeli svijet, njegovi slojevi prikazuju kontraste (rat i mir, rad i dokolica). Prisutnost ubojstva sugerira da ovjek nikada nije bez sukoba. Prikaz osnovnih oblika civiliziranog ivota. Prikazuje mir pred nadolazedu propast, ili to de biti izgubljeno ako grad (Troja) padne. tit odraava parninu scenu unutar gradova (polisa) u miru. To je prvi spomen na pravni postupak za rjeavanje sporova u povijesti Zapada. Dakle, epska pjesma koja poinje od bijesa (mnis), a zavrava s lijeenjem nasilja putem Pravednosti (Dike). Evidentna je i astroloka ikonografija u opisu nebeskog svoda.

http://www.mlahanas.de/Greeks/Mythology/Shiel dOfAchilles01.html

, (Hermeias, Hermes)
Sin Zeusa i Atlasove kderi Maje, roen na brdu Kileni u Arkadiji. Krilati vjesnik bogova, izumilac lire, pratilac dua u podzemni svijet, pomaga pametnih ljudi. (lat. Merkur-bog trgovine)

(hermeneia)
Sposobnost govorenja, izriaj, govor, tumaenje

, (hermeneus, eos)
novina Vjesnik, tuma

/ (he hermeneutikos / tehne)

Vjetina tumaenja

Tumaenje dakle pretpostavlja pitanja o kojima povjesniar umjetnosti koji se kritiki bavi svojom strukom u pravilu sam odluuje.
Hans Belting, H. D., Wolfgang Kemp, Willibald Sauerlnder, Martin Warnke (Ed.). (2007). Uvod u povijest umjetnosti. Zagreb: Fraktura.

Fidija, Hermes kao govornik, (original 5 st. pr. Krista), kopija Rim 1. st.

Na koliko su razliitih naina tijekom povijesti umjetnosti, umjetnici vidjeli istu stvar? Na koliko su razliitih naina povjesniari umjetnosti razumjeli i opisivali to to umjetnici ine? Koliko su umjetnici i povjesniari umjetnosti bili determinirani vremenom i mjestom u kojem su stvarali? Kako su se pomicale granice, to se i na koji nain promijenilo?

O ISTOME MOEMO GOVORITI NA NEBROJENO MNOGO NAINA

http://www.blameitonthevoices.com/2010/04/history-of-art.html

Povijesti povijesti umjetnosti ukljuuje interakciju razliitih znanstvenih disciplina

1. Povijest 2. Filozofija

faktografija, kontekst

U 18. stoljedu stjeu estetika / opde odreivanje pojavnih status znanstvenih oblika umj. djela i utjecaj na recipijenta disciplina 3. Povijest umjetnosti pov. razvoj, komparacija, opisivanje, analiza, valorizacija, atribucija formalna analiza, ikonografija 4. 5. 6. 7. Sociologija (drutveni procesi mi iskustvo) Psihologija umjetnosti (psiholoki procesi ja iskustvo) Semiotika i semiologija umjetnosti (jezik i znaenje komunikacijsko iskustvo) Novi teorijski prostori kulturna geografija, hibridne teorije, interdisciplinarna znanost o slici, vizualna kultura

- Slijedi kontekstualizacija PU prema vienju: Borjev, J. (2009 [1985]). Estetika , Sarajevo: Bosansaka rije Borev, Y. (1985). Aesthetics, Moscow: Progress

PERIODI

STADIJI

ERE

Najstariji oblici umjetnosti i antika (poetak PPU)

OVJEK

PRIRODA
TEMA I PROBLEM: UREENJE SVIJETA KOZMOLOKI I RELIGIOZNI PROBLEMI PROSTORNO MILJENJE ERA TOPOSA

3. st.

Srednji vijek

OVJEK

BOG

14. st. Renesansa, manirizam, barok, rokoko _______________ Klasicizam, empir, romantizam, neogotika 19. st. Predmodernizam, modernizam, neomodernizam, postmodernizam _______________ Tradicionalni realizmi, moderni realizmi

SLOBODA NADA ILUZIJA

BOG PRIRODA

TEMA I PROBLEM: RAZVOJ LINOSTI I DRUTVA SOCIJALNI PREOBRAAJI PROMJENJIVOST SVEGA VREMENSKO MILJENJE ERA HISTORIZMA

LOM ILUZIJA

PROMJENA

TEMA I PROBLEM: JEDINSTVO PROSTORA I VREMENA (BAHTIN KRONOTOP) PROSTORNO-VREMENSKO MILJENJE ERA KRONOTOPA

Period najstarijih oblika umjetnosti Stadij odnosa ovjeka s prirodom Era toposa: prostorna orijentacija ovjeka Invarijantna (nepromjenjiva) pradigma (uzor, obrazac): sudbina Invarijantna ideja: magija i mit Period nastanka umjetnikih oblika

PALEOLITIK
STARIJE KAMENO DOBA

Otisciu ruku iz spilje kod grada Perito Moreno,Santa Cruz Argentinia, oko 14.000 godina pr.n.e. Magijska realija, pantomimina umjetnost, slika i svijet su isto

Venera iz Willendorfa, 30.000 25.000 pr.n.e. Mitska realija, kolektivno nesvjesno, djelo je zasebna realnost

Period najstarijih oblika umjetnosti Stadij odnosa ovjeka s prirodom Era toposa: prostorna orijentacija ovjeka MLAE KAMENO DOBA Invarijantna paradigma: sudbina Invarijantna ideja: mitoloki kozmizam (mitska veza ovjeka i univerzuma, apstrakcija) Period razvoja umjetnikih oblika

NEOLITIK

Stonehenge, Engleska, oko 2000. p.n.e.

Gravura u kamenu izCarschenna-e vicarska, oko 3500. pr.n.e.

Kao i prethodno, ali s posebnim naglaskom na ono to bismo danas zvali primijenjenom umjetnodu i dizajnom, zbog novih materijala, boljeg naina ivota, savrenijeg alata

METALNO DOBA

ENEOLITIK
Bakreno doba Prijelazni period od neolitika prema eljeznom dobu

ELJEZNO DOBA BRONANO DOBA

Nebra disk, bronca, promjer 30 cm, oko 1600. pr.n.e. Nebra, Saska, Njemaka Berlinski zlatni eir, 1000-800 godina p.n.e

Period najstarijih oblika umjetnosti Stadij odnosa ovjeka s prirodom Era toposa: prostorna orijentacija ovjeka Invarijantna pradigma: sudbina Invarijantna ideja: kozmogonija (povezanost svih stvari u svijetu) i heroizam Period pojave klasinih oblika umjetnosti

MEZOPOTAMIJA 3500 g.pr.n.e 33O.g.n.e.

EGIPAT 3100g.pr.n.e. - 31.g.n.e.

ANTIKA
GRKA od 9. st.p.n.e. do 1. st. n.e
Poetak PPU Pojam antike obuhvada kulture izrasle na obalama Sredozemlja u razdoblju od oko 1000.pr.n.e. do 500.po.n.e.

RIM od 9. st.p.n.e. do 476. g.n.e.

Godine oznaavaju umjetnike periode navedenih kultura!

Antika kultura, ujedno kolijevka europske, izrasta na mitu, pa je i njezina umjetnost mitologina (od mitologem, misaona konstrukcija stvorena iz mita i slui za njegovo odravanje. Mitove nose herojske figure likova koji kroz svoje sudbine tumae svijet, ivot, ovjeka, sudbinu Utoliko je antika kultura pripada dobu heroizma. Meutim, mitski su heroji zastupali razliite nazore na svijet: Realistine: svijet je takav kakav jest, tragino nikada ne upada u mistino, od sudbine se ne bjei (Edip, Antigona) Romantine: svijet treba promijeniti, a neustraivost je put do ovjekoljublja (Prometej ,Krist) Prosjene svijesti: svijet je onakav kakvim ga ine mnogi ljudi, kako misle i govore, i svojevrsna je poruga heroizmu (Dionis) U umjetnosti i povijesti povijesti umjetnosti antikog periode moemo nadi izvore ovih mitologema

Realistini heroj (mit) Edip / od sudbine se ne bjei

Romantini heroj(mit) Prometej (prometheia/ predvianje) Romantini heroj Prometej rtvuje se za opde dobro - privianje, predumiljaj, primisao

Junak prosjene svijesti (mit) Dionis /smrtna majka, raanje iz srca Junak prosjene svijesti Dionis (sin je smrtne majke, drugi put roen iz njezina srca) bog vina, plodnosti, vegetacijeivi ivot

Realistini heroj Edip suoava se sa sudbinom

GEOMETRIJSKI STIL (10.-7. st.pr.n.e) Detalj geometrijske amfore s prikazom pogreba iz Dipilona kraj Atene, 8. st.pr.n-e,

ARHAJSKA UMJETNOST (650.-480.g.pr.n.e)

Poetak PPU

HELENIZAM (336. g.pr.n.e. 30.g.n.e.) KLASINO ILI ZLATNO DOBA (480.-336. pr.n.e.) Miron, Baca diska 5.st.pr.n.e. Praksitel, Hermes, 4.st.pr.n.e. Lizip, Apoksiomen Pitokritos s Rodosa? Hagesandar, Polidor i Atanador Nike sa Samotrake Laokonova smrt 320.g.pr.n.e 190.g.pr.n.e. 1. st.pr.n.e

Pitanja o umjetnosti koja nam je otvorila filozofija Klasinog razdoblja antike grke : 1. Kako opaamo (ulima, razumom, duom.) kasnije teorija percepcije 2. to je ljepota (ideja, bog, dobrota ili usklaenost s proporcijama kozmosa, ljudskoga tijela, dijelova unutar cjeline, pravila i zakona.) kasnije estetika 3. to je umijede prikazivanja (imitacija, re-kreacija, euritmija - ritmiki red,pokret ) kasnije problem odnosa prema iluziji u umjetnosti 4. to je stil? zaetci ideje stila u retorici

ISHODITE RAZVOJA ESTETIKE IZ PITAGOREJSKE KOLE U vrijeme procvata pitagorejske filozofije 6 5. s.pr.n.e. (kraj Arhajskog perioda) (tzv. predsokratovsko razdoblje) lijepim se oznaavalo sve to je bilo jednostavno i ureeno; ako je neto savreno ono je moralo biti i lijepo; mjerilo savrenosti, a prema tome i ljepote, bila je pravilnost
http://www.scribd.com/doc/18936958/Milan-Uzelac-Istorija-filozofije-1-Istorija-filozofije-do-Dekarta, pp. 19

Pitanje: to je bilo uzor takvoj pravilnosti, to je ona podrazumijevala?

Poetak PPU

Vjerovalo se kako neto organizira Kaos da bi ga mi mogli vidjeti kao sustav pravilnosti Kozmos (ljepota i red). Vjerovalo se da predmeti koje ulno spoznajemo u empirijskom iskustvenom svijetu zadravaju strukturu svojih uzoraka iz vie dimenzije gdje su ti uzorci vjeni i nepromjenjivi. to vie pojedinana stvar iz ivota nalikuje svom uzorku (ideji, matematici, logici) to je ona blia neprolaznoj ljepoti.

Taj pitagorejski svemir slii na boansku glazbenu kutiju: zvijezde se kredu na odreenim rastojanjima a eter, uznemiren njihovim kretanjem, proizvodi najmodniju od svih melodija. Za ljudsko uho ta melodija je samo tiina.
http://www.scribd.com/doc/18936958/Milan-Uzelac-Istorija-filozofije-1Istorija-filozofije-do-Dekarta

ETER Mitoloki bog svjetla, utjelovljuje prozirnu modrinu i zrak koji ljudi udiu Kemijski skupina organskih spojeva u kojima su dva ukljikovodina ostatka povezana preko atoma kisika (najedi dietil eter hlapljiva tekudina koja se nekod upotrebljavala za narkozu) Fizikalno - prostor koji prihvada emisiju elektromagnetskih valova Preneseno - nadzemaljski prostor, nebo, svemir, drugi svijet

Raphael, detalj freske Atenska kola (Pitagora), Apostolska palaa, Vatikan, 1510-11

Antika 5/4 st. p.n.e Klasino ili zlatno doba ula ne vide
Platon (427-347 g.p.n.e)

Simpozij ili Gozba: (o ljubavi) Umjetnost treda od istine - Ideje - Pojavne stvari (sjene ideja) - Umjetnost (sjena sjene) Kao mimezis (oponaanje) pripada osjetilnoj sferi
Zakoni: (o reformi drave) Tri pravila kojih se mora drati svaki ocjenjiva umjetnosti - mora mu biti jasno to je prikazano - mora ispitati u kojoj je mjeri prikaz objektivno ispravan - mora ispitati u kojoj je mjeri postignuta ljepota

Demokrit, (460-370 g.p.n.e.) Fragmenti Sposobnost umjetnika nije boji, ved umjetnikov vlastiti ulog (jedini izvor: U. Kulterman)

Raphael, Platon

Sofist: (o bidu i ne-bidu) Umijede prikazivanja je umijede privida, pa je lijepo time privid lijepog (problem euritmije, ritam proporcija u prikazivanju ne odgovara realitetu ved nainu na koji vidimo)

Rubens, Demokrit, 1603.

Ksenokrat (Ksenokrates) iz Atene ili iz Sikiona djelovao poetkom III st.p.n.e. Prema Bernhardu Schweitzeru (1892.- 1966.) njemakom povjesniaru umjetnosti specijaliziranom za historiografiju umjetnosti antike Grke, Ksenokrat je Otac povijesti umjetnosti. Pretpostavlja se da je bio kipar, uenik Lizipove kole u Sikosu. Ostao je poznat po teorijskim radovima s podruja kiparstva, slikarstva i toreutike (kiparskih radova u kovini, izraenih hladnom obradom omodu ekida i malih dlijeta). Njegovi spisi nisu sauvani, premda se iz Povijesti prirode Plinija Starijeg, u poglavljima o povijesti umjetnosti (posebno Naturalis Historia 35.36.79-97 i drugdje ) doznaje da se Ksenokrat bavio kategorizacijom i razvojem izvedbenih problema (obradom detalja) u umjetnosti, te da su osnovne kategorije njegova doprinosa tehniki kriteriji: simetrija, ritam, izrada i estetika (prema Schweitzeru optiki problem). Ksenokrat je Lizipovu umjetnost smatrao vrhuncem skulptorskog oblikovanja, a Apelovu (IV st.p.n.e) slikarskog umijeda. Rimljani kasne Republike potovali su njegov rad i usvojili njegove kriterije ukusa. Vanost Ksenokratovu doprinosu u povijesti umjetnosti dala je i britanska arheologinja Eugnie Sellers Strong (1860.-1943.). Pauzanija (Pausanias, grki potopisac, djelo: Vodi kroz Heladu, II st.) ga esto citira pri opisivanju umjetnikih spomenika.

Za ovaj se mural iz Pompeja vjeruje da je nastao po Apelovoj Afroditi Anadiomeni (kasnije Veneri koja se raa iz mora)

Antika 1 st. p.n.e 1. st.n.e. - Helenizam Simetrija i proporcija po uzoru na ljudsko tijelo ZLATNI REZ - http://likovna-kultura.ufzg.unizg.hr/miro4.htm
Vitruvije (80/70-15. g.pr.n.e.) rimski arhitekt i inenjer De architectura libri X, Deset knjiga o arhitekturi -Jedini iz antike sauvani prikaz arhitekture kao umjetnosti i praktine tehnike Poznata Leonardova interpretacija zlatnoga reza (ljudsko tijelo u krunici) preslika je skice kojom je Vitruvije dokazivao simetriju hramova i njihove proporcije u usporedbi s razmjerima ljudskog tijela.
http://likovna-kultura.ufzg.unizg.hr/miro5.htm

Vitruvijev plan rimskog teatra

SIMETRIJA (metrika podudarnost) raa se iz proporcije koju Grci nazivaju analogijom (nijedno zdanje ne moe biti pravilno ureeno bez analogije s prikladnom proporcijom ljudskoga tijela)
Leonardo da Vinci: studija proporcija prema Vitruviju

Plinije Stariji (I. stoljede) Naturalis Historia Povijest prirode Enciklopedijski prikaz grkoga znanja i predaje gdje obrauje djela poznatih umjetnika (5. i 4. st. p.n.e.) Predstavlja poimanje razvoja, procvata i nazadovanja (znanstvenik i pisac) KANON pravilo umjetnosti koje se poziva na kakav zakon utjelovljena umjetnosti u djelu

Klaudije Galen (II. stoljede) Placita Hippocratis et Platonis (Lijenik i filozof) Piudi o Krizipu govori o njegovu shvadanju ljepote, kao PROPORCIJE MEU DIJELOVIMA, (prsta u odnosu na druge prste, svih prstiju u odnosu na aku, ake u odnosu na podlakticu, podlaktice u odnosu na ruku i napokon u odnosu na sve druge.)

Plinije Stariji

Klaudije Galen

Nastavak Plinije Kanon, uloga umjetnika u PPU - Misli se na Polikletov kanon uravnoteene simetrije ljudskoga stava (kontrapost), odnos simetrije i ritma (ritam kao kompozicija pokreta, jer sva grka estetika izlazi iz glazbe i plesa, pitagorejski ustanovljenih umjetnikih ideala). Slijedi ga Praksitelov kanon S kontraposta i Lizipovo kombiniranje obaju.

Poliklet, Kopljonoa

Praksitel, Hermes

Lizip, Apoksiomen

PITANJE NAPRETKA
Gombrich, E. H. (1980). Umjetnost i napredak. In . orak (Ed.), ivot umjetnosti (Vol. 29-30, pp. 234-253). Zagreb: IPU.

Duris sa Samosa (4.-3.s.pr.n.e.), povjesniar, sauvana 2 fragmenta o slikarstvu i 1 fragment o kiparstvu

Izvori: C. Mller, Fragmenta historicorum Graecorum vol. 2 (Paris, 1848) pp. 466-488. [Greek with Latin translation and commentary] F. Jacoby, Die Fragmente der griechischen Historiker vol. 2A pp. 1136-1158 [Greek text]; vol. 2C pp. 115-131 [German commentary] (O njemu su pisali Plinije, Ciceron, Kvintilijan)

Slovi kao prvi koji je povijest uspona grke plastike i slikarstva prikazao kao razvitak to napreduje () Arhajska je umjetnost bila tvrda i ukoena, Poliklet je u 5. st. uspostavio kanon grkih proporcija i pokreta, Praksitel je u 4. st. pridodao draest, dok je Lizip u drugoj polovici 4. st., (dvorski kipar) Aleksandra III. Velikog) ostao nenadmaan u prikazivanju naravi. (Iz: Gombrich, Umjetnost i napredak, str.
235)

KASNA ANTIKA
Prijelaz prema periodu Srednjega vijeka, stadiju naglaenog odnosa ovjeka prema bogu

RANOKRDANSKA UMJETNOST ILI STAROKRDANSTVO

HELENISTIKO RIMSKO RELIGIOZNO RAZDOBLJE oko 300. g.n.e

RANO KRDANSTVO od 200. g. do 6. st

BIZANTSKA UMJETNOST od 6. do 15. st.

Kasna antika Ljepota je uzvienost

Plotin (204-270) 54 Plotinova djela prikupio je Porfirije i objavio u 6 knjiga sa po 9 poglavlja, a otuda i njihov naziv Eneade (Devetice) Modifikacija antikog poimanja umjetnosti Umjetnost u pojedinanom prikazuje izmirenje ideje i materije. Izvor ljepote je lijepa dua. Ljepota je subjektivna, duhovna, unutranja stvar. Sve vanjsko u umjetnosti je nebitno. Vanjsko, osjetilno na umjetnini samo je refleks unutranjeg i na njemu se zasniva. Ljepota nije simetrija dijelova. Prihvadamo je kao stvar vlastite prirode i opaa se duom.
Raphael, Plotin

O Plotinu u: Eco, U. (2004). Povijest ljepote. Zagreb: Hena com. pp. 102-104 (Svjetlo i boja u srednjem vijeku) usporedi sa stavovima Pseudo Dioniza Areopagite na istom mjestu. Pojmovi simetrije, kanona, proporcije i euritmije isto, str. 75

Zeuxis Painting a Boy with Grapes Detail of the murals in the Gallery of the History of Ancient Painting, Encaustic (Hermitage)

KOPIJA STVARNOSTI: IDEAL I PREVARA

Legenda o antikim slikarima Zeuksisu i Paraziju. (Izvor: Plinije Stariji) slavi mit mimetike vjetine, odnosno vjetine postizanja identiteta izmeu onoga to se prikazuje i onoga to je prikazano. Kako znamo, Zeuksis je naslikao groe tako vjeto da su ptice slijetale na sliku i pokuavale kljucnuti naslikane bobe. Jednom, dok Zeuksisa nije bio u radionici, posjetio ga Parazije, majstor istoga umijeda. Preko Zeuksisove mrtve prirode nadoslikao je zavjesu. Vrativi se kudi, Zeuksis je pokuao odmaknuti zavjesu to mu je zastirala naslikani prizor. Vidjevi da to nije zavjesa ved slika zavjese rekao je: - Ja sam prevario ptice, a Parazije je prevario mene. Legenda meutim, ipak nije ni neduna, ni plona. Osim to vjetinu imitacije stvarnoga svijeta predstavlja kao ideal, s druge strane ona tu vjetinu i prokazuje kao prevaru. O istoj prevari govori i Platon, ponizujudi vjetinu kopiranja stvarnosti do razine zanata, do sjene stvari koje su opet samo sjene ideja. Zahvaljujudi Aristotelu, taj se problem premede u novi zahtjev prema umjetnosti. Naime, po Aristotelu nije cilj da se stvarnost kopira, ved da se re-prezentira, odnosno, da se umjetnodu zastupa punina iskustva koja ukljuuje i formu i sadraj jednako.

Uspostavljanje relacije identiteta izmeu onoga to se prikazuje i onoga to je prikazano polazite je teorije mimezisa, gdje se polazi od pretpostavke da umjetnik kopira ili reproducira stvari, ljude i dogaaje iz stvarnosti imitirajudi ih. Taj postupak je u teoriji umjetnosti poznat i kao 'prikazivaki odnos. Njime se uspostavlja (uvijek ogranien) oblik podudarnosti (identifikacije) izmeu onoga to se prikazuje i onoga to je prikazano, jer prikazivaka pojava (ono to je prikazano) ostaje uvijek neidentina predmetu prikazivanja (onome to prikazuje). Takva slabost mimetiki uspostavljenog identiteta bila je razlogom raslojavanja problema ved u ranom razdoblju antike na pojmove imitacije (kopije) kod Platona i sofista, te problem reprezentacije (cjelovita iskustva forme i sadraja) kod Aristotela. Drugim rijeima, identitet se uspostavlja ili temeljem slinosti i konceptualnih reprezantacija s jedne, odnosno simbolikih kodova i jezika s druge strane. Kada je slinost nositelj identiteta govorimo o domeni slike, prizornom prostoru ili primarnoj (ikonikoj) vizualnosti. Kada je interpretacija nositelj identiteta govorimo o simbolikim kodovima, o domeni jezika, odnosno, sekundarnoj ili verbalnoj vizualnosti. U kritikom propitivanju pojmova umjetnosti time su otvorena dva teorijska pristupa. Jedan od njih se zasniva na teoriji mimezisa ili oponaanju prirode (imitation of nature), a drugi na ideji ponovnog stvaranja stvarnosti (recreation of reality).

Platon, imitation of nature

Aristotel, recreationof reality

Stil
od gr. (stele,stili) / stup; lat. stlus / drak, pisaljka; vjebanje u stilu, nain pisanja, stil); engl. style, njem.Stil; franc. mode, manire; tal. stile, maniera, mode
tal. manire, franc. maniera nain (od lat. mnus / ruka, aka; rukopis, slog

Votana ploa s bronanim stilusom, Egipat

 (novogrki stli / stil - ) (starogrki stele)

Stup (stela), potporanj, meani stup, grobni stup (stedak), poasni spomenik na kom su se biljeila imena zaslunih mueva (Atena, Akropola), sramotni stup na kojem su se biljeila imena izdajica, stup na koji se biljeili zakoni, naredbe, ugovori

Hamurabijeva stela (zakonik), Mezopotamija

Ishodite stilistike u retorici.

ANTIKA TEORIJA: Aristotelove (4 s.pr.n.e) vrste umjetnikog dokazivanja Kognitivne karakteristike jezika i stila (II knjiga Retorike) Logos, Pathos i Ethos
(uenik nastavljaTeofrast (4/3 spne) O izrazu: tipovima govora.)

sredstva i svojstva um. izraavanja

Aristotel o umjetnosti

Aristotel o umjetnikom dokazivanju

(Poetika)

(Retorika)
Logos uvjerava snagom razuma (podrana tvrdnja, racionalnost, intelekt, strateka upotreba rijei) Pathos uvjerava snagom empatije, koristi ljutnju, uzbuenje, pohvalu Ethos vjerodostojnost intelekta, osjedaj moralnosti i doba volja

naini, metode um. izraavanja

Tehne-obrt+dosjetljivost Mimesis-kao reprezentacija Poesis-pjesnitvo izraava univerzalne (povijest partikularne osjedaje) Katharsis-pobuivanje (injenje) proienja (samilost, strah)

Demetrije (iz Falera 4/3 spne.?), (peri ermeneias) / O stilu

inovativan originalan neuobiajen Doveden do krajnosti je HLADAN

UZVIEN SILOVIT

elementaran spontan patetian Doveden do krajnosti je ODBOJAN

JEDNOSTAVAN zoran uvjerljiv realistian (detaljan) Doveden do krajnosti je SUH UGLAEN Izraava ljubav, milost, uslunost, naklonost, dobroinstvo, potovanje, zahvalnost, hvalu (gr. ) Doveden do krajnosti je IZVJETAEN

O retorici dalje - vidi Ciceron (I st.pr.n.e/I st.n.e) i Kvintilijan (I st.n.e.)

PRIMJENA NA SLIKU

Kao to se ivotinje skupe u sebe kada napadaju, tako bi se trebao sklupati i govor, kao da prikuplja snagu za silovitost.
Demetrije

Francisco De Zurbarn, Hercules Fighting with Neman Lion, 1634.