DOIVLJAJI ARTHURA GORDONA PYMA

i druge prie

To je zanimljiva pripovijetka o veoma bizarnim doivljajima glavnoga lika Gordona Pyma koji u elji za pustolovinama bjei od kue i ukrcava se kao slijepi putnik na brod Grampus. Na putovanju biva zatoen u utrobi broda, doivljava pobunu mornara, borbu sa odmetnicima, buru, glad i e na brodu koji polagano tone, kanibalizam, put na Juni pol... Djelo je najpoznatije u cijelom Poeovu opusu i on je u njemu, vjerojatno, prvi opisao kanibalizam kao jedinu mogunost spasa bijelog ovjeka izloenog opasnosti da umre od gladi. itki i gipki prijevod Lea Drica nije optereen arhaizmima koji bi mogli korespondirati s vremenom dogadjanja same prie, ali koji bi zasigurno otezali itljivost.

Direktor: Slavko Goldstein Glavni urednik: Milan Miri Prvi urednik edicije Prof. dr Ivo Hergei Preveo: Leo Dri Urednik: Nikica Petrak Zagreb 1978 Naslov originala: The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket

Sadraj
Doivljaji A. Gordona Pyma Crni maak Jama i njihalo Umorstva u ulici Morgue Krabulj a crvene smrti Pad kue Usher Pogovor (Sonja Bai)

Doivljaji A. Gordona Pyma

UVODNA NAPOMENA
Kad sam se prije nekoliko mjeseci vratio u Sjedinjene drave, doivjevi na junom moru i drugdje niz neobinih stvari, o kojima e biti govora na narednim stranicama, sluaj me nanio u Richmondu u Virginiji u drutvo nekolicine gospode, koja su se osobito zanimala za sve, to se odnosilo na krajeve, koje sam bio pohodio, te su me neprestano salijetala, da svoje pripovijedanje objavim, jer da mi je to dunost. Imao sam, meutim, vie razloga, da to ne uinim. Neki su razlozi bili privatne naravi i ne tiu se nikoga osim mene, a drugi nisu bili sasvim takvi. Jedan od razloga, koji su me odvraali, bio je taj, to na svojem putovanju due vrijeme nisam uope vodio dnevnik, pa sam se bojao, da ne bih mogao po samom pamenju napisati izvjetaj, koji bi se inio dovoljno istinit kraj prirodnog i neminovnog preuveliavanja, kojemu je sklon svaki od nas, kad potanko pripovijeda dogaaje, koji snano uzbuuju stvaralaki dar. Drugi je razlog bio taj, to su dogaaji, koje bi trebalo ispripovijediti, bili tako izvanredni, da ih ne bih mogao dokazati (osim svjedoanstvom jednoga ovjeka, a taj je ovjek indijanski mjeanac), te sam drao, da e mi vjerovati samo moja obitelj i neki moji prijatelji, koji su imali razloga, poznavajui me, da vjeruju u moje istinoljublje. Bilo je vjerojatno, da e opinstvo moje pripovijedanje smatrati pukom bestidnom i zgodno udeenom izmiljotinom. Nepovjerenje prema mojoj spisateljskoj sposobnosti bilo je, dakako, glavni razlog, koji me je sprijeio da posluam upute svojih savjetnika. Meu onom gospodom u Virginiji, koja su se najvie zanimala za moj izvjetaj, osobito za onaj dio koji se odnosio na Antarktiko more, bio je g. Poe, koji je kasnije bio urednik mjesenika Southern LitemryMessenger, to ga je izdavao g. Thomas W. White u gradu Richmondu. On mije izmeu ostalog savjetovao, neka odmah spremim potpuni izvjetaj o svemu, to sam vidio i pretrpio, i neka se pouzdam u otroumlje i zdrav razum opinstva. Uporno je i veoma uvjerljivo tvrdio, da e moje djelo uspjeti, premda e moda zbog moje spisateljske neiskusnosti biti neizbrueno. Njemu se, tovie, inilo vjerojatnim da e moj izvjetaj biti primljen kao istinit upravo zbog nevjesta stila. Usprkos ovome tumaenju nisam se odluio da uinim, kako mi je savjetovao. On kasnije predloi (vidjevi da se ne u pokrenuti), neka mu dopustim, da svojim rijeima opie moje pripovijedanje o prvom dijelu mojih pustolovina, prema mojim podacima, i da to objavi u Southern Messengeru kao izmiljenu priu. Na to sam pristao, ne videi razloga da se protivim, uz jedini uvjet, da ne spominje moje pravo ime. Dvije toboe izmiljene prie redom su izile u Messengeru za sijeanj i veljau (1837) i, da bi se doista vjerovalo, da su izmiljene, bilo je u sadraju mjesenika uz te prie navedeno ime g. Poa. S obzirom na nain, na koji je ta lukavtina primljena, odluio sam napokon da skupim i objavim te doivljaje. Ustanovio sam, da opinstvo unato tome, to je taj dio mojeg izvjetaja iziao u Messengeru kao pria (a da nije promijenjena ni iskrivljena nijedna injenica)

nije nimalo raspoloeno, da ga smatra priom, te je na adresu g. Poa stiglo nekoliko pisama koja su jasno dokazivala protivno uvjerenje. Tako sam zakljuio, da su injenice iz mog pripovijedanja takve, da same pokazuju svoju vjerodostojnost, i da se prema tome ne treba gotovo ni bojati prigovora zbog nevjerojatnosti. Kad ovaj izvjetaj bude dovren, odmah e se vidjeti, koliko od toga smatram svojim djelom, a bit e jasno i to, da nijedna injenica nije iskrivljena na prvih nekoliko stranica, to ih je napisao g. Poe. tovie, ni onim itaocima, koji nisu itali Messenger, ne e biti potrebno isticati, gdje svrava njegov dio, a gdje poinje moj. Razlika u stilu lako e se opaziti. A G. Pvm

I
Ime mi je Arthur Gordon Pym. Moj otac je bio ugledan trgovac pomorskih potreptina u Nantucketu, gdje sam se rodio. Moj djed s majine strane bio je odvjetnik s dobrom praksom, sretan u svemu i veoma je uspjeno pekulirao dionicama Edgarton New Bank, kako se nekada zvala. Tako je, a i na sline naine, uspio utedjeti prilian novac. Volio me vie no ikoga na svijetu, pa sam se nadao, da u nakon njegove smrti naslijediti najvei dio imutka. Kad sam navrio est godina, poslao me u kolu starom Rickettsu, nekom jedno rukom gospodinu. Gotovo svatko, tko je dolazio u New Bedford, poznaje toga udaka. U toj sam koli ostao do svoje esnaeste godine, a tada sam poao u akademiju g. E. Ronalda. Tu sam se sprijateljio sa sinom pomorskoga kapetana g. Barnarda, koji je obino plovio u slubi Lloyda i Vredenburgha. Imao je, znam tono, mnogo veza u Edgartonskoj banci. Sin mu se zvao August i bio je gotovo dvije godine stariji od mene. Jednom je bio s ocem u lovu na kitove, pa je neprestano priao o svojim pustolovinama na jugu Tihog oceana. esto sam dolazio k njemu i ostajao ondje cijeli dan, katkada i cijelu no. Leali bismo u istoj postelji, i on mi ne bi dao zaspati gotovo do zore. Pripovijedao bi mi prie o uroenicima s otoka Tiniana i o drugim mjestima, koja je pohodio na svojim putovanjima. Napokon sam se i ja poeo zanimati za ono to mije pripovijedao, te sam pomalo i sam poeo osjeati sve veu elju, da poem na more. Imao sam jedrenjak, koji se zvao Ariel. Vrijedio je oko sedamdeset i pet dolara. Imao je polupokrivenu palubu ili cuddy i jedan jarbol s jedrom. Zaboravio sam, kolika mu je bila nosivost, no mogao je bez potekoa primiti deset osoba. S tim smo brodiem obiavali praviti najlue vratolomije. Kad se sada toga sjetim, udim se to sam jo iv. Ispripovjedit u jednu od tih pustolovina kao uvod u dulju i vaniju pripovijest. Jedne veeri sastalo se drutvo kod g. Barnarda. Potkraj zabave bili smo i August i ja prilino opojeni. Kao obino u takvim sluajevima, ostao sam radije kod Augusta, umjesto da idem kui. On je, kako sam mislio, sasvim mirno zaspao (bilo je gotovo jedan sat u noi, kad se drutvo razilo), a da nijednom rijei nije spomenuo svoj omiljeni predmet razgovora. Prolo je oko pola sata, i ja sam upravo zadrijemao, kad on iznenada skoi uz neku stranu psovku i ree, da ne e, za volju nikakvog Arthura Pyma na svijetu, spavati, dok s jugozapada pue tako divan povjetarac. Nikad se u ivotu nisam toliko zaudio. Nisam znao, to hoe, i pomislio sam, da mu je vino i alkoholno pie, to gaje popio, smutilo pamet. On je meutim nastavio veoma nehajno. Rekao je, da zna, da ga smatram pijanim, no daje trijezan, kako jo nikada u ivotu nije bio. Dodao je, da mu se ne da tako divnu no provesti u postelji poput psa, nego da e ustati, odjenuti se i proetati s brodiem po valovima. Ne bih znao rei, to se dogodilo sa mnom, no tek to su te rijei bile izgovorene, osjetio sam golemo uzbuenje i radost, te sam njegovu ludu zamisao smatrao najsjajnijom i najrazumnijom stvari na svijetu. Puhala je goto-

vo bura, i bilo je veoma hladno bio je konac listopada. Ipak sam nekako zanosno skoio iz postelje i rekao mu, da sam i ja hrabar kao on, da se ni meni ne da leati u postelji poput psa, i da sam takoer spreman za svaku veselu vonju po valovima kao neki August Barnard iz Nantucketa. Nismo gubili vrijeme odijevajui se. Pojurismo k brodiu. Leao je u starom trulom pristanitu, kraj skladita drva Pankev & Co., i udarao bokovima o neravne grede. August je skoio u brodi i lopaticom izbacio vodu, koja ga je bila ispunila gotovo do polovice. Kad je bilo svreno, digosmo preku i glavno jedro, okrenusmo brodi u vjetar i smiono zaplovismo na more. Vjetar je otro puhao s jugozapada. No je bila sasvim vedra i hladna. August je prihvatio rudu krmila, a ja sam stao kraj jarbola, na palubi cuddyja. Letjeli smo velikom brzinom. Nismo progovorili ni rijei, otkako smo odrijeili brodi u pristanitu. Tada upitah svojega druga, kojim smjerom namjerava poi i u koje emo se vrijeme vjerojatno vratiti. On je nekoliko asova zvidao, a tada mrzovoljno ree: Ja idem na more... ti moe, ako ti se svia, kui. Pogledavi ga, odmah zamijetiti, daje veoma uzbuen, premda se pretvarao, daje bezbrian. Dobro sam ga vidio na mjeseini lice mu je bilo bljee od mramora, a ruka mu je tako drhtala, da je jedva drao rudu krmila. Osjetih, da neto nije kako treba, i ozbiljno se zabrinuh. U to sam vrijeme znao veoma malo o upravljanju brodiem, te sam sada sasvim ovisio o pomorskoj vjetini svojega prijatelja. Vjetar je iznenada ojaao, pa smo brzo izili iz zavjetrine. Jo me uvijek bilo stid da pokaem i malo straha, te sam gotovo pola sata utio. Napokon nisam vie mogao izdrati, pa rekoh Augustu, da bi bolje bilo da se vratimo. Proao je, kao i prije, gotovo jedan as, dok je odgovorio, odnosno dok je pokazao, daje uo moj savjet. Polagano ree napokon ima vremena... polagano. Oekivao sam takav odgovor, no u zvuku tih rijei bilo je neto, to me je ispunilo nekim neopisivim osjeanjem strave. Opet ga pozorno pogledah. Usnice su mu bile sasvim blijede, a koljena su mu tako estoko udarala jedno o drugo, da se inilo, da jedva stoj i na nogama. Zaboga, Auguste, kriknuh preplaen to ti je?... to se dogodilo?... to kani? Dogodilo! promuca kao da se strano udi, te u istom trenutku ispusti rudu krmila i isprui se na dno brodia dogodilo... nita se nije... dogodilo... Zar ne vidi, da se vraa mo kui? Sada mi sine. Skoih i podigoh ga. Bio je pijan pijan kao ivotinja nije mogao ni stajati, ni govoriti, ni gledati. Oi su mu bile sasvim staklene, a kad sam ga u oaju pustio, bubnuo je kao klada u vodu na dnu brodia> iz koje sam ga bio podigao. Bilo je oito, da je te veeri popio vie, negoli sam mislio, i da je njegovo vladanje u postelji bilo posljedica visokog stupnja pijanstva stanja, koje kao i ludilo esto doputa rtvi, da se vlada kao da je sasvim pri svijesti. Meutim, hladan noni zrak uinio je svoje duevna snaga popustila je pod njegovim utjecajem i mutna spoznaja opasnosti pospjeila je katastrofu. On je sada bio sasvim bez svijesti, i nije bilo vjerojatno, da e se naskoro osvijestiti. Teko je bilo zamisliti veliinu moje strave. Pare alkohola su se ishlapile, i ja sam bio jo vie uplaen i neodluan. Znao sam, da nisam sposoban da upravljam brodiem, i da nas estoki vjetar i jaka oseka tjeraju u propast. Iza nas se oito spremala bura. Nismo imali ni kompasa ni hrane, i bilo je jasno, da emo prije zore izgubiti s vida kopno, ako nastavimo sadanjim smjerom. Te misli, uz mnotvo drugih jednako stranih, jurile su zbrkane mojim mozgom, pa sam za trenutak bio nesposoban za bilo kakvo djelo. Brodi je na jakom vjetru plovio strahovitom brzinom ni preka ni glavno jedro nisu bili skraeni grabei pramcem zapjenjenu vodu. Bilo je pravo udo, to se brodi nije razbio, kad je August ispustio rudu krmila, a

ja sam bio previe uzbuen, da i pomislim da je prihvatim. Ipak je, sreom, brodi bio vrst, a ja sam pomalo stekao sigurnost. Jo je uvijek rasla snaga vjetra. Kad god bismo pramcem izronili iz vode, more bi straga zalilo krmu i zapljusnulo nas. Udovi su mi bili tako ukoeni, da sam bio gotovo sasvim neosjetljiv. Napokon sam u oaju prikupio malo odvanosti. Jurnuo sam do glavnog jedra i odvezao ga. Kao to se moglo oekivati, jedro poleti preko pramca, i natopi se vodom i slomi jarbol. Taj me dogaaj spasio od neposredne propasti. Sa samom prekom tutnjio sam niz vjetar, grabei na mahove uzburkano more, ali straan osjeaj neposredne blizine smrti bio je uklonjen. Kad sam ustanovio, da jo ima nade u spas, prihvatih rudu krmila i odahnuh. August je na dnu brodia leao bez svijesti. Prijetila je opasnost da e se udaviti (gdje je leao, bilo je vode gotovo jednu stopu). Htio sam ga malo podii i posjesti, pa sam mu oko pasa provukao konop i svezao ga za neki kolut na palubi. Kad sam uinio sve kako sam najbolje mogao, onako prozebao i uzbuen, preporuio sam se bogu i odluio, da u sve podnijeti svom svojom hrabrou. Jedva sam bio stvorio tu odluku, kad mi se iznenada uini, daje zrak oko brodia i iznad njega ispunjen nekim krikom, nekim urlanjem, kao da zavijaju tisue demona. Dok ivim, ne u zaboraviti smrtnu stravu, to sam je osjetio u tom trenutku. Kosa mi se na glavi najeila. Osjetio sam, da mi se krv ledi u ilama. Srce mi je gotovo prestalo kucati. Ni ne pogledavi, to bi moglo biti uzrok moje strave, padoh naglavce, bez svijesti, na tijelo svojega druga. Kad sam se osvijestio, bio sam u kabini golema broda kitolovca (Penguin), koji je plovio u Nantucket. Oko mene stajalo je nekoliko ljudi, a August, bljei od smrti, marljivo je trljao moje ruke. Kad je opazio, da sam otvorio oi, poeo je klicati od zahvalnosti i veselja, tako da je izazvao naizmjence smijeh i suze na surovim licima nekih ljudi oko nas. Naskoro je bila razjanjena tajna naega spasa. Nas je pregazio kitolovac, koji je uz vjetar plovio punim jedrima u Nantucket, dakle gotovo u pravom kutu na na smjer. Nekoliko ljudi bilo je na motritu na pramcu, no na su brodi opazili, kad vie nije bilo mogue sprijeiti sudar. Njihovi usklici upozorenja bili su ono, to me je tako prestrailo. Rekli su mi, da je golemi brod za tren preao preko nas tako lako, kako bi na mali brodi preao preko nekoga pera bez ikakve zapreke. S palube rtve nije se uo nikakav krik. ula se tek lagana kripa pomijeana s urlanjem vjetra i vode, kad je krhki brodi strugnuo o kolibicu svojega unitavaa, i to je bilo sve. Kapetan (kapetan C. T. V. Block iz New Londona) drao je, daje na brodi (sjetit ete se, daje bio ostao bez jarbola) samo beskorisna olupina noena vodom, pa je htio nastaviti put odreenim smjerom, i ne mislei vie o tom dogaaju. Sreom su se dvojica promatraa klela, da su kod krmila vidjeli ovjeka. Drali su, da bi ga jo bilo mogue spasiti. Razvila se rasprava. Block se naljutio, te je napokon rekao, da nije njegova dunost, da vjeno pazi na svaku ljusku od jajeta, da brod zbog takvih gluposti ne moe skretati sa svoga smjera. Ako je pregazio ovjeka, da je to pogreka toga ovjeka i niija vie neka se utopi i neka ga nosi avo. Tada se zauzeo prvi porunik Henderson, koji je, kao i cijela brodska posada, bio ogoren zbog tako okrutnih rijei kapetana. Kad je vidio, da je momad uz njega, rekao je otvoreno kapetanu, da zasluuje vjeala, i da se nee pokoriti njegovim zapovijedima, pa da ga, u asu, kad stupi na kopno, i objese. Gurnuvi u stranu Blocka (koji je problijedio, no nita nije odgovorio) on pojuri prema krmi, zgrabi toak krmila i zapovijedi snanim glasom: Krmom! Momad poleti na mjesta, i brod se okrene. Sve to trajalo je gotovo pet asova, i jedva je bilo vjerojatno, da e onaj ovjek biti spaen uz pretpostavku, daje doista tko bio na palubi brodia. Ipak su spasili Augusta i mene. Svoj spas zahvaljujemo nepojmljivom sretnom sluaju, kakav mudri i poboni ljudi pripisuju posredovanju providnosti. Kad je brod stao, porunik spusti un i skoi u nj s dvojicom ljudi, mislim s onima, koji su tvrdili, da su me vidjeli uz krmilo. Upravo su se otisnuli iz zavjetrine, to ju je davao brod

(mjeseina je jo uvijek bila jaka), kad se brod snano zaljulja prema vjetru, a Henderson u isti as skoi sa sjedala i povie posadi: Natrag! Nita drugo nije rekao nestrpljivo je ponavljao: Natrag! Natrag! Ljudi su zaveslali natrake, to su bre mogli. Za to se vrijeme brod okrenuo, te poao punom brzinom naprijed, premda se sva momad trudila da ga zadri. Usprkos opasnosti, porunik, im je mogao, zgrabi glavni lanac. Novi nagib na bok digne desnu strani broda iz vode gotovo do kobilice, i tada se pokae uzrok njegova nagibanja. Ugledali su tijelo nekog ovjeka, to je na neobian nain visjelo na glatkom i sjajnom trupu broda (Penguin je bio obloen bakrom) i snano udaralo o trup pri svakom pokretu broda. Nakon nekoliko bezuspjenih pokuaja, dok se brod naginjao, i uz golemu opasnost, da se un potopi, uspjelo je da me napokon oslobode iz tog opasnog poloaja i dignu na palubu jer ono tijelo je bilo moje. Ustanovilo se, da je jedan od drvenih klinova iskoio i prodro kroz bakar, zaustavio moje putovanje ispod broda i uhvatio me na neobian nain. Glava klina probila je ovratnik mojega zelenog suknenog haljetka, zabola se u stranji dio moje ije izmeu dvije tetive, upravo ispod desnog uha. Odmah su me poloili u postelju premda se inilo, da u meni vie nema ivota. Na brodu nije bilo ranarnika, no kapetan mije pruio svu pomo. Drim, daje to uinio zato, da se pred svojom momadi ispria zbog svog okrutnog vladanja u poetku ove pustolovine. Meutim, Henderson se opet odmaknuo od broda, premda se vjetar pretvorio gotovo u orkan. Nekoliko asaka kasnije naie na neke dijelove naega brodia, a jedan od njegovih ljudi naskoro razabere, u tutnjavi bure, krik zapomaganja. To navede hrabre pomorce, da trae jo itavih pola sata, premda ih je kapetan Block znakovima pozivao, da se vrate, i premda su u onom krlinom unu bili u smrtnoj opasnosti. Jedva je mogue vjerovati, kako je mali un mogao ostati i jedan trenutak itav. un je, meutim, bio graen za lov na kitove, te su, kako sam kasnije utvrdio, na njemu bile ugraene posude za zrak, kao i na lakim amcima za spaavanje na obali Walesa. Nakon spomenute due uzaludne potrage odlue da se vrate na brod. Tek to su to odluili, zaue slabi krik, koji je dolazio s nekoga tamnog predmeta, to je brzo plovio kraj una. Oni zaveslae i naskoro ga stigoe. Ustanovie, da je taj predmet nekada bila Arielova paluba. Pokraj nje se posljednjom snagom borio za ivot August. Kad su ga prihvatili, ustanovili su, da je konopom svezan za drvo, to je plovilo na vodi. Sjeat ete se, da sam mu ja taj konop svezao oko pasa i privrstio ga za neki kolut, da bih ga odrao u uspravnom poloaju. Tako mu je taj moj in spasio ivot. Ariel je bio lagane konstrukcije, pa se njegov kostur raspao, kao to se moglo i oekivati. Navala vode u brodi otkinula je palubu, koja je (dakako, s drugim ostacima brodia) zaplovila po povrini. August se na palubi odrao na povrini vode, te je tako izmaknuo stranoj smrti. Prolo je vie od jednoga sata, dok nije na palubi Penguina doao k svijesti, odnosno dok nije razumio, kakva se nesrea dogodila naem brodiu. Napokon se sasvim osvijestio, te je mogao pripovijedati, to je osjeao, kad je bio uvodi. Najprije je zapazio, da je na povrini vode, da se vrti neobinom brzinom i da mu je neki konop omotan tri ili etiri puta oko vrata. Trenutak kasnije osjetio je, da je poletio uvis, i tada se, udarivi snano glavom o neki tvrdi predmet, opet onesvijestio. Kad se opet osvijestio, osjeao je, da je sasvim pri svijesti, no i ta je svijest bila jo veoma mutna i zbrkana. Sad je znao, da se dogodila neka nesrea i da je u vodi. Na svu sreu usta su mu bila nad vodom, pa je nekako mogao disati. Vjerojatno je u to doba vjetar brzo nosio palubu, a ona je njega, dok je leao na leima, vukla za sobom. Dok se mogao odrati u tom poloaju, bilo je nemogue da se utopi. Tada ga neki val baci na samu palubu. Nastojao je da se odri u tom poloaju, te je na mahove vikao u pomo. Neposredno prije nego to gaje otkrio g. Henderson bio je tako iscrpljen, daje ispustio svoje uporite, pao u

more i predao se sudbini. Cijelo vrijeme nikako se nije mogao sjetiti ni Ariela ni bilo kakva dogaaja u vezi sa svojom nesreom. Obuzeo gaje neki neodreeni osjeaj strave i oaja. Kad su ga napokon nali, izgubio je svaku sposobnost miljenja, pa je, kako sam prije rekao, trebalo gotovo cijeli sat, dok je na palubi Pengni na postao potpuno svijestan svojega poloaja. to se tie mene ja sam uskrsnuo iz stanja veoma bliza smrti. Tri i pol sata uzalud su na meni iskuavali razliita sredstva; snano su me trljali flanelom umoenim u vrue ulje, kako im je predloio August. Rana na iji bila je runa, ali neopasna, i ja se naskoro oporavih. Penguin je uplovio u luku oko devet sati ujutro, izdravi jednu od najeih bura oko Nantucketa. August i ja pojavili smo se kod Barnardovih tono u vrijeme zajutarka, koji je, sreom, radi sinone zabave, bio serviran prilino kasno. Drim, da su svi oko stola bili previe mamurni, a da bi opazili na izmoreni izgled koji ne bi izmakao pozornu promatrau. aci znaju, meutim, stvarati uda, kad se radi o pretvaranju, pa sam siguran, da nitko od naih prijatelja u Nantucketu nije najmanje posumnjao, da se strana pria nekih mornara, kako su na moru naletjeli na neki brodi i potopili trideset ili etrdeset bijednika, tie Ariela, mojega druga i mene. Nas dvojica smo veoma esto razgovarali o tom dogaaju no nikada bez neke jeze. U jednom naem razgovoru August mi je iskreno priznao, da u svojem ivotu nije osjetio takve muke i oaja, kao kad je u naem brodiu otkrio, koliko je pijan i kako zbog toga gubi svijest.

II
Bez obzira na to, da li nas neto privlai ili odbija, teko je izvesti zakljuak, pa i iz najjednostavnijih injenica. Moglo se oekivati, da e dogaaj, o kojemu sam upravo pripovijedao, ohladiti moju strast za morem. Pa ipak, nisam osjeao snaniju elju za pustolovinama na moru, nego u onih sedam dana nakon udnovatog spasa. To kratko vrijeme bilo je dovoljno dugo, da mi iz pamenja izbrie tmurne sjene opasnog doivljaja i da u ivahnom sjaju istakne svu ugodnost uzbuenja i slikovitost. Moji razgovori s Augustom bili su danomice sve ei i sve zanimljiviji. On je znao tako priati svoje prie o moru (danas vjerujem, da ih je vie od polovice izmislio), da su one utjecale na moju uzbudljivu ud i mranu ali ivahnu matu. Neobino je i to, da me je najvie oduevio za ivot pomoraca, kad je slikao najstranije asove patnje i oaja. Za ljepote se nisam odvie oduevljavao. U mati sam gledao brodolome i glad, ropstvo ili smrt usred divljakih rulja, ivot pun jada i suza na nekoj sivoj i osamljenoj klisuri u dalekom i nepoznatom moru. Takve slike i elje jer one su izrasle u elje zajednike su, kako su me uvjerili, mnogim melankolinim ljudima; u to doba, o kojem govorim, to mi se inilo proroanskom slikom sudbine, koju sam u neku ruku morao slijediti. August je sasvim uao u moje misli. I vjerojatno je, da je to nae tijesno prijateljstvo dovelo do djelomine zamjene u naim znaajevima. Nekih osamnaest mjeseci nakon Arielove propasti preuzela je tvrtka Lloyd i Vredenburgh (poduzee, koje je, drim, bilo u vezi s gospodom Enderbvjevima u Liverpoolu) popravak i opremanje jedrenjaka Grampus za lov na kitove. To je bila stara trupina, jedva sposobna za plovidbu i nakon potrebnog popravka. Ne znam, zato su ga izabrali, izmeu drugih i dobrih brodova istoga vlasnika no tako je bilo. G. Barnard bio je odreen, da upravlja njime, a August je imao poi s njim. Dok je jedrenjak bio na popravku, August mi je esto isticao sjajnu priliku, koja mi se sada prua, da udovoljim svojoj elji za putovanjem. Ja sam to rado sluao no ipak nije bilo lako tu stvar urediti. Otac se nije odluno opirao, no majka bi pri samom spominjanju dobila napadaj histerije. Najgore je bilo ipak to, to se moj djed, od kojega sam najvie oekivao, zakleo, da e me razbatiniti, ako mu samo jo spomenem tu stvar. Te pote-

koe nisu oslabile moju elju, ve su je samo raspirile. Odluio sam da poto poto poem na putovanje. Kad sam svoju namjeru priopio Augustu, poeli smo zajedno smiljati, kako da to izvedemo. Za sve to vrijeme nisam nikome od rodbine vie ni spomenuo putovanje, a kako sam se pretvarao da marljivo uim, mislili su, da sam odustao od svoje namjere. esto sam poslije s nezadovoljstvom i uenjem razmiljao o svojemu vladanju u toj prilici. Pretvaranje, kojim sam se posluio, da bih ostvario svoju namjeru pretvaranje svakom rijei i svakim inom mogao sam sebi protumaiti samo divljom i vatrenom enjom, kojom sam oekivao ispunjenje davnoga sna o putovanju. Pri izraivanju osnove za prijevaru morao sam se uvelike oslanjati na Augusta, koji je danomice provodio vei dio vremena na palubi Grampusa, nadzirui umjesto svojega oca radove u kabini i u prostoru za tovar. Nou bismo naravno raspravljali i govorili o raznim mogunostima. Kad je tako prolo mjesec dana, a da nismo nali nikakvu zgodnu mogunost, on mi napokon priopi, da je sve uredio. Ja sam u New Bedfordu imao roaka, nekoga g. Rossa, kod kojega sam kadikad znao provesti po dvije ili tri sedmice. Jedrenjak je morao isploviti sredinom lipnja (1827), a dan ili dva prije polaska primit e moj otac pismo od g. Rossa, u kojem me taj roak poziva, da provedem etrnaest dana s njegovim sinovima Robertom i Emmetom. August je preuzeo dunost, da napie to pismo i da ga odaalje. Poto toboe otputujem u New Bedford, javit u se svome drugu, koji e na Grampusu pronai za me neko skrovito mjesto. Uvjeravao me, da e to skrovite biti dosta ugodno, pa u se u njemu moi sakrivati vie dana. Kad jedrenjak odmakne toliko, da se vie nee moi ni pomisliti na povratak zbog mene, tada u se, ree, preseliti u kabinu, a, to se tie njegova oca, on e se od srca nasmijati toj ali. Susrest emo dosta brodova, koji e mojim roditeljima ponijeti pismo s obavijeu o toj pustolovini. Napokon doe polovica lipnja, i sve je bio spremno. Pismo je bilo napisano i poslano, te jednoga ponedjeljka ostavih dom. Mislili su, da sam se ukrcao na potanski brodi za New Bedford, no ja sam poao ravno k Augustu, koji me je ekao na uglu neke ulice. Naa prvobitna namjera bila je, da se negdje do noi sakrijem, a onda da se douljam na palubu jedrenjaka. Dobro nam je, meutim, dola gusta magla, pa odluismo, da ne gubimo vrijeme. August poe prema pristanitu, a ja krenuh za njim na maloj razdaljini, umotan u debeli mornarski ogrta, to gaje donio August, pa me nije bilo lako prepoznati. Upravo kad smo zakrenuli za drugi ugao iza bunara g. Edmunda, pojavi se tono preda mnom, gledajui me ravno u lice, moj djed, stari gospodin Peterson. Gle, due mi. Gordone, ree nakon duge stanke hej... iji si to prljavi ogrta navukao? Gospodine! odvratili, koliko sam god mogao iznenade no i otresito vi ste se prilino zabunili, gospodine!... U prvom redu, moje ime uope nije Goddin, ni tome slino, a htio bih da znate, vi huljo, da moj novi ogrta nije prljav. Jedva sam se suzdrao od smijeha, videi, kako je stari gospodin smijenom kretnjom doekao ovaj odgovor. Uzmaknuo je za dva ili tri koraka, problijedio, a zatim se strano zarumenio. Podigao je na elo naoari, a tada je, spustivi ih opet, jurnuo na me zamahnuvi kiobranom. Ipak se brzo zaustavio, kao da se iznenada neega sjetio, zatim se okrenuo, te odepesao niz ulicu, drui cijelo vrijeme od bijesa i mrmljajui kroz zube: Ne valjaju... nove naoari... Mislio sam, da je to Gordon... Mornarska nitarija. Jedva tako izmaknuvi, krenusmo opreznije dalje, te stigosmo sretno na cilj. Na palubi su bili samo jedan ili dva mornara. Bili su neim zaposleni sprijeda na pramcu. Znali smo, da je kapetan Barnard bio kod Llovda i Vredenburgha i da e se tamo zadrati do kasno uveer, pa ga se nismo trebali bojati. August se prvi uspeo na brod, a ja sam poao za njim. Ljudi, koji su radili, nisu me opazili. Krenusmo odmah u kabinu. Ni tamo ne zatekosmo nikoga. Kabina je bila veoma ugodno ureena to je inae neobino na kitolovcima. etiri sjajne kajite bile su

opremljene irokim i ugodnim leaj ima. Opazio sam golemu pe i veoma debeli i skupocijeni prostira na podu izmeu kabine i kajita. Strop je bio visok punih sedam stopa i sve je bilo ljepe i ugodnije, nego to sam oekivao. August mi je, meutim, ostavio malo vremena za razgledanje. Uporno je zahtijevao, da se to prije sakrijem. Odveo me u svoju kabinu, koja je bila na desnoj strani jedrenjaka, nedaleko pregradka broda. im smo uli, zatvorio je vrata i povukao zasun. Uini mi se, da jo nikada nisam vidio zgodnije male sobice od ove. Bila je duga nekih deset stopa i imala samo jedan leaj, koji je bio, kao i oni dragi, irok i ugodan. Uz ovu prostoriju bio je prostor od etiri etvorne stope sa stolom, stolcem i zidnom policom punom knjiga, uglavnom putopisa. U sobi je bilo i drugih udobnosti, od kojih moram spomenuti neku vrst hladnjaka, u kojemu mi je August pokazao mnogo poslastica i pia. On tada pritisne prstom na neko mjesto na prostirau u kutu spomenute prostorije i ree mi, da je dio poda, oko esnaest etvornih palaca, izrezan i opet umetnut. Kad je pritisnuo, taj se dio poda najednom kraju poda toliko podigao, daje u otvor mogao ui Augustov prst. Tako je podigao vrata u podu (o koja je prostira bio privren avliima), te ustanovili, da ona vode u donju prostoriju. August upali fosfornom ibicom malu votanicu i, stavivi je u mutnu svjetiljku, spusti se kroz otvor, pozvavi i mene, da poem za njim. Kad smo se provukli, on zatvori vrata nad rupom s nekim klinom s donje strane. Prostira je doao na svoje prvotno mjesto na podu, i svi su tragovi otvora bili sakriti. Votanica je tako slabo svijetlila, da sam jedva tapao po hrpi starei, u kojoj sam se naao. Oi su mi pomalo priviknule na mrak, pa sam se lagano provlaio drei se za skut prijateljeva kaputa. On me napokon dovede, nakon puzanja i vijuganja kroz nebrojene uske prolaze, do neke eljezom okovane krinje, kakvu su nekada upotrebljavali za spremanje fine glinene robe. Bila je gotovo etiri stope visoka, a est stopa duga, no veoma uska. Dvije velike prazne bave za ulje leale su navrh krinje, a na njima je leala jo neka golema hrpa hasura, koja je gotovo doticala strop. Svagdje naokolo bilo je gusto nabacan, takoer do stropa brodski alat svih vrsta, zajedno s razliitim koarama, bavama i zamorima, te se inilo, da je pravo udo, kako smo nali pravi put do te krinje. Poslije sam saznao, daje August namjerno uredio tu prostoriju, da bih se ja bolje mogao sakriti. Pritom mu je pomagao samo jedan ovjek, koji nije polazio s jedrenjakom na put. Zatim mi je moj drag pokazao, da se jedna ploha krinje moe lako izvaditi. On je izvadi, te se pokae unutranjost krinje. Na dnu je bila prostrta strunjaa, kao na leaju u kabini, a bilo je u krinji i drugih potrebnih predmeta, koliko ih je god stalo u taj mali prostor. Bilo je dovoljno mjesta i za sjedenje i za leanje. Meu onim predmetima bilo je nekoliko knjiga, pero, crnilo, tri pokrivaa, veliki vr pun vode, burence pomorskog dvopeka, tri ili etiri goleme bolonjske kobasice, velika butina, hladni peeni kravlji but i pola tuceta boca vina, rakije i likera. Odmah sam se uselio u svoj mali stan, vjerojatno zadovoljniji od svakoga vladara, kad ulazi u novu palau. August mi pokae, kako se krinja zatvara, a zatim rasvijetli votanicom poklopac krinje, o koji je bio privren komad crnog konopca. Ree mi, da taj konopac vodi od mojega skrovita kroz sve prolaze izmeu nabacanih predmeta do avala, koji je zabijen u strop prostorije tik kraj vrata u podu njegove kabine. Pomou toga konopca moi u, dogodi li se to neoekivano, lako, bez vodstva, nai put. Tada ode, ostavivi mi svjetiljku i mnogo votanica i ibica, i obeavi, da e me pohaati, koliko god bude mogao, a da ne bude opaen. To je bilo sedamnaestoga lipnja. Ostao sam tri dana i tri noi (ako sam dobro izraunao) u svojem skrovitu, a da uope nisam odatle iziao, osim to sam dvaput protegao udove stojei uspravno izmeu koara nasuprot otvoru. Za cijelo to vrijeme nisam uope vidio Augusta, no to me je malo uznemirivalo, jer sam znao, da se jedrenjak mora svakog asa otisnuti na more, a u onoj vrevi nije mu lako uhvatiti priliku, da doe k meni. Napokon zaujem, gdje se otvaraju i zatvaraju vrata u podu, a zatim me dozove tihim glasom, pitajui, kako mije i da li to trebam.

 Nita rekoh. Dobro mi je. Kad e jedrenjak isploviti? Za manje od pola sata odvrati. To sam ti doao rei, i ne plai se zbog moje odsutnosti. Neko vrijeme ne u moi k tebi... moda jo tri ili etiri dana. Gore je sve u redu. Kad odem i zatvorim vrata, dopuzi uz konop do mjesta, gdje je zabijen onaj avao. Tamo e nai moj sat... moda e ti trebati, kad ne moe razlikovati dan od noi. Drim, da ne zna, kako si dugo zatvoren... samo tri dana... danas je dvadeseti. Ja bih donio sat k tebi, no bojim se, da e gore opaziti, da me nema. I tada ode. Nekako jedan sat nakon njegova odlaska jasno sam osjetio, da je jedrenjak zaplovio, i estitao sam sebi, to sam napokon poeo putovati. Ovako zadovoljan odluio sam, da u sve prepustiti dogaajima do asa, kad mi bude doputeno da zamijenim krinju za prostranije i udobnije boravite u kabini. Najprije sam se pobrinuo da uzmem sat. Ostavivi u krinji zapaljenu votanicu, poeh tapati u mraku. Drei se za konop, provlaio sam se kroz mnoge zavijutke, no esto bih se, prevalivi muno prilinu udaljenost, opet naao stopu ili dvije od mjesta, s kojega sam poao. Napokon sam stigao do avla i uzeo sat. Zatim se vratih. Prolistao sam knjige, koje su bile promiljeno pripravljene, i izabrah knjigu o istraivakom putovanju Lewisa i Clarka na ue Kolumbije. Time sam se zabavljao neko vrijeme, dok ne osjetih, da sam pospan. Tada oprezno utrnuh svijetlo i naskoro zaspah zdravim snom. Kad sam se probudio, bio sam neobino zbunjen i trebalo je da proe neko vrijeme, dok sam mogao da se dosjetim, u kakvu sam poloaju. Pomalo sam se sjetio svega. Upalivi svjetlo, pogledam na uru, no ona je stala, pa nisam mogao ustanoviti, kako sam dugo spavao. Udovi su mi bili veoma ukoeni, pa sam morao da ih protegnem stojei izmeu koara. Kako sam osjetio stranu glad, sjetio sam se hladne bravetine, koju sam prije spavanja malo pojeo, i koja mi je veoma prijala. Neobino se zaudih, kad sam ustanovio, daje pokvarena! To me veoma uznemiri. Najprije sam to doveo u vezu sa svojom zbunjenou, a onda sam zakljuio, da sam neobino dugo spavao. Tome je mogao biti uzrok zaguljivi zrak prostorije. A to bi napokon moglo izazvati i druge tetne posljedice. Glava me je strano boljela. inilo mi se, da teko diem, ukratko, uznemiravale su me mnoge tmurne misli. Ipak se nisam usudio otvoriti onaj otvor, pa sam, navinuvi sat, nastojao da se umirim, kako sam znao. U itava idua jednolina dvadeset i etiri sata nitko nije doao u moje skrovite, pa poeh optuivati Augusta zbog te besramne nepanje. Najvie me uznemirilo, to je u vru bilo vode samo jo oko pola pinte, a veoma me je muila ea, jer sam se, da nadomjestim gubitak bravetine, poteno najeo bolonjske kobasice. Osim toga osjeao sam elju da spavam, no drhtao sam i pri samoj pomisli, da u toj elji popustiti, jer sam mislio, da bi ustajali zrak skrovita mogao biti poguban, kao plin kod izgaranja drvenog ugljena. Meutim sam po ljuljanju jedrenjaka znao, da smo ve daleko na moru, a neki mukli um, to mi je kao iz goleme udaljenosti dopirao do uiju, govorio mi je, da ne pue obini vjetar. Nisam mogao zamisliti, to je razlog Augustove odsutnosti. Zacijelo smo na naem putovanju odmakli dovoljno daleko, da bih smio izii. Mora da mu se to dogodilo no nisam mogao zamisliti, to bi to moglo biti, kad me tako dugo dri u zatvoru, osim, dakako, da je nenadano umro ili pao u more. S tom se misli, meutim, nisam mogao nipoto pomiriti. Moda nam je protivni vjetar osujetio putovanje, pa smo jo uvijek u blizini Nantucketa. Tu sam misao ipak morao otkloniti, jer, kad bi bio tako, jedrenjak bi se morao esto okretati, a ja sam ustvrdio po neprestanom nagibanju jedrenjaka na lijevi bok da plovimo uz jaki vjetar s desne strane. Osim toga, kad bismo i bili u blizini obale, zato me August ne bi posjetio i obavijestio o svemu? Razmiljajui tako o svojem osamljenom i tunom poloaju, odluih poekati jo dvadeset i etiri sata, pa ako mi ni tada ne bi dola pomo, poi u do otvora i nastojati da pronaem prijatelja ili da kroz otvor udahnem malo istoga zraka, te da u kabini uzmem novu zalihu vode. Meutim, dok sam bio zabavljen tim mislima, zapadoh, unato opiranju, u duboki san, ili, bolje, u neko

mrtvilo. Moji sni bili su strani. Doivljavao sam svakakve nesree i strahote. Meu ostalima neki su me strani i divlji demoni golemim jastucima guili na smrt. Stezale su me goleme zmije i gledale me stranim, blistavim oima. Zatim se preda mnom prostrla beskrajna pustinja, oajna i strana. Golema i visoka stabla, siva i gola, izrasla su u dugim nizovima, dokle god je sezalo oko. Njihovo korijenje skrivalo se u irokim movarama, koje su preda mnom leale sasvim crne, tihe i strahovite. Neobino drvee bijae nalik na ljude. Stabla su na mahove mahala rukama, slinim rukama kostura, te su kretavim i prodornim krikovima samrtnog oaja traila vodu, da im se smiluje. Prizor se promijeni, i ja sam stajao gol i sam usred arkog pijeska Sahare. Do nogu mi je leao zguren bijesan lav. Najednom otvori oi i pogleda me. Grevito skoi na noge i iskesi strane zube. Zatim mu se iz crvena drijela prolomi urlik slian grmljavini, i ja se sruih na tlo. Guei se u gru straha, napokon se napola probudih. Moj san ipak nije bio samo san. Sad sam napokon sasvim doao k svijesti. ape neke goleme grdosije teko su mi pritiskale grudi njezin vrui dah osjeao sam kod uha a njezini bijeli i strani onjaci svjetlucali su u mraku. Da mi je i tisuu ivota ovisjelo o pokretu jednog uda ili o jednom slogu, ne bih se bio mogao maknuti, ne bih bio mogao govoriti. Zvijer, kakva god bila, leala je nepomino, nije pokuavala da me napadne, a ja sam leao sasvim bespomoan i, kako mi se inilo, u zagrljaju smrti. Osjeao sam, da me naglo ostavlja snaga tijela i uma ukratko, umirao sam, umirao sam od samoga straha U glavi mi se vrtjelo... smuilo mi se... vid mije slabio ak su potamnjele i one sjajne oi iznad mene. Uz posljednji, krajnji napor apnuh napokon ime boje i spremih se da umrem. Uini se, da je zvuk mojega glasa probudio sav skriveni bijes ivotinje. Ona se svom duinom baci na moje tijelo. Zaudih se, kad je uz otegnuto i tiho cviljenje neobino radosno i njeno poela nestrpljivo lizati moje obraze i ruke! Smeo sam se zauen no nisam mogao da se ne sjetim osobitog naina cviljenje mojega newfoundlanskog psa Tigra i smijena naina njegova iskazivanja njenosti. To je bio on. Osjetih, kako mi se naglo vraa krv u sljepoice. Obuze me suludi i neodoljivi osjeaj spasa. Nanovo oivjeh. Brzo ustadoh sa strunjae, na kojoj sam leao, i zagrlih svojega vjernog prijatelja, a itav potok strastvenih suza ublai dugu moru u mojim grudima. Jednako kao i prije kad, sam se probudio, moja je svijest kad sam ustao sa strunjae, bila neobino mutna i pobrkana. Dugo nisam mogao nai neku vezu izmeu misli, no polagano mi se vratila sposobnost miljenja, i ja sam se opet sjetio pojedinosti. Uzalud sam sebi kuao razjasniti prisutnost Tigra. Nakon tisuu razliitih nagaanja morao sam se zadovoljiti radou, daje Tigar uz mene u ovoj pustoj osamljenosti i da e me tjeiti svojim umiljavanjem. Mnogi ljudi vole pse, no ja sam volio Tigra vie nego obinom ljubavi, i doista, nikad nijedan stvor nije bio dostojniji takve ljubavi. Bio je sedam godina moj nerazdvojivi drug, i u mnogim je prilikama dokazao svu onu plemenitost, koju cijenimo kod ivotinja. Ja sam ga jo kao malo pseto u Nantucketu spasio iz panda nekog zlog djeaka, koji ga je vukao u vodu, svezavi mu oko vrata konopac. Tri godine poslije toga, kao odrasli pas, oduio mi se spasivi me od toljage nekog razbojnika. Napipavi sat prislonih ga na uho i ustanovih, da je opet stao. Nisam se uope zaudio, jer sam po svojem neobinom stanju znao, da sam, kao i prije, veoma dugo spavao. Bilo je, meutim, nemogue utvrditi, kako sam dugo spavao. Bio sam u vruici, a e je bila nepodnoljiva. Pipao sam po krinji traei ono malo preostale vode. Nisam imao svijetla, jer je votanica u svijetiljci dogorjela, a kutiju sa ibicama nisam mogao nai. Uto sam napipao vr i ustanovio daje prazan. Nema sumnje, Tigar je ispio vodu, kao to je i pojeo ostatak bravetine. Oglodana kost leala je kod otvora krinje. Nije mi bilo stalo do pokvarena mesa, no klonuh pri pomisli na vodu. Bio sam neobino slab, te sam pri najmanjem pokretu drhtao kao u groznici. Osim toga jedrenjak se tako nagibao i ljuljao, da sam se bojao, da e se sa krinje sruiti bave za ulje i zatrpati mi jedini prolaz. Strano me muila i morska bolest. Sve to nagnalo

me, da se pokuam dovui do otvora i zatraiti pomo, prije nego budem sasvim nesposoban daje traim. Kad sam tako odluio, poeh opet traiti kutiju za ibicama i votanice. Naskoro naoh ibice, no nisam odmah pronaao votanice (jer se nisam mogao sjetiti, kamo sam ih spremio). Zato odustadoh od traenja. Zapovjedih Tigru, da bude miran, te pooh prema otvoru. Tek se pri tom pokuaju pokazalo, koliko sam slab. Puzao sam uz krajnji napor, noge su mi otkazivale poslunost. Sruivi se licem na pod, ostao sam nepomian i nekoliko asova gotovo bez svijesti. Ipak sam polako i muno napredovao, bojei se, da u se svakog trenutka onesvijestiti usred uskih i zamrenih zavijutka u hrpi starei, gdje me oekuje samo smrt. Napokon udarih, potegavi svom snagom, elom o otri ugao neke krinje okovane eljezom. To me omami samo na nekoliko asaka, a onda, naalost, ustanovih, daje brzo i snano ljuljanje broda sruilo tu krinju upravo na prolaz, koji je tako bio potpuno zakren. Ni uz krajni napor nisam mogao pomaknuti krinju ni za jedan palac, jer se vrsto zabila meu krinje i brodarski alat. Trebalo je stoga, s obzirom na moju slabost, da prestanem ii uz konop i da potraim novi prolaz, ili da se popnem preko zapreke i da napredujem istim putem. Prvo je bilo preteko i preopasno, a plaila me i sama pomisao na to. Zbog oslabljene moi prosuivanja i slabosti tijela zacijelo bih zalutao, kad bih to pokuao, i bijedno bih poginuo u labirintu te nesretne i odvratne prostorije. Stoga sam bez oklijevanja skupio svu preostalu snagu i hrabrost, da se popnem na onu krinju. Kad sam se u toj namjeri uspravio, ustanovih, da je taj pothvat znatno ozbiljniji, nego to mi se inilo. Sa svake strane uskoga prolaza inile su hrpe nabacanih predmeta pravi zid, te bi moja svaka i najmanja pogreka sruila hrpu na moju glavu, ili, kad se ba i ne bi meni sruila na glavu, sruene bi stvari tako zakrile put, da se vie ne bih mogao vratiti. Sama pak krinja bila je visoka i glomazna, da na njoj ne bih mogao nai sigurno uporite. Uzalud sam pokuavao dosegnuti vrh, nadajui se, da u se tako moi popeti na krinju. Da mi je to i uspjelo, zacijelo bi mi nedostajalo snage, da se privuem na vrh, pa je svakako bolje, to mi to nije uspjelo. Napokon osjetih, trudei se oajno da pomaknem krinju jako pomicanje jedne njezine stranice. vrsto uprijeh rukom o daske i ustanovih, da je jedna veoma iroka daska popustila. Sreom sam imao uza se depni no, te mi uspije, tekom mukom, da je sasvim izvadim. Proavi kroz otvor, otkrih na svoju veliku radost, da sa suprotne strane nema dasaka drugim rijeima, da nema poklopca i da sam probio dno krinje. Sad sam bez znatnih potekoa nastavio put, dok konano nisam doao do avla. Srce mi je udaralo, kad sam, uspravno stojei, lagano pritisnuo o vrata otvora. Vrata se nisu otvorila, kako sam oekivao, pa ih odlunije pritisnuh, bojei se ipak, da bi tkogod drugi, a ne August, mogao biti u kabini. Na moje iznenaenje vrata se ne pomaknue, i ja se zabrinuh, jer sam znao, da su se prije veoma lagano otvarala. Gurnuh vre ostala su nepomina. Gurnuh svom snagom nita. Bilo je oito da je otvor bio otkriven, i da je zabijen avlima, ili je na otvor postavljen neki veoma teak predmet, koji ne u nipoto moi pomaknuti. Spopade me strava i oaj. Uzalud sam kuao pronai razlog, zato su me iva pokopali. Vie nisam mogao suvislo zakljuivati, te se spustih na tlo. Poele su me napadati najtmurnije misli, meu kojima su najstranije bile jezovita smrt od ei, od gladi, od guenja. Napokon mi se vrati neto prisutnosti duha. Ustadoh i pokuah prstima napipati spojeve ili pukotine u otvoru. Kad sam ih naao, pozorno iz promotrih, da vidim, proputaju li neto svijetla iz kabine. Ne opazih nita. Zatim sam u pukotinu gurao otricu noa, dok nisam osjetio, da je zapeo. Strugnuvi o tu zapreku ustanovih, da je na otvoru neki teki eljezni predmet, a kako se pod noem osjeala neobina valovita povrina, zakljuih, da bi to moglo biti klupko eljeznog lanca. Sad mi nije preostalo drugo, ve da se vratim u krinju i da se ondje predam svojoj tunoj sudbini, ili da se smirim i pokuam izmisliti neki nain da se spasim. Nakon mnogih potekoa, vratih se na svoje mjesto. Bio sam veoma iznemogao i klonuo sam na strunjau. Tigar

se isprui kraj mene, kao da me eli utjeiti ili ohrabriti svojim umiljavanjem, da ne bih smalaksao. Napokon opazih da se Tigar neobino vlada. Nekoliko asaka lizao mi lice i ruke i tiho cvilio. Kad bih prema njemu ispruio ruku, osjetio bih da lei na leima sa apama uvis. To vladanje, koje se tako esto ponavljalo, uini mi se neobino. Nisam ga nikako mogao sebi protumaiti. Kako mi se pas inio tuan, zakljuih, daje ranjen. Opipao sam mu ape jednu za drugom, no ne naoh ni traga nekoj ozljedi. Tada pomislih da je gladan, i pruih mu veliki komad butine, koji je lakomo progutao. Ipak je odmah nastavio sa svojim neobinim vladanjem. Tada mi se uini, da ga mui e kao i mene, no onda se odmah sjetih, da sam mu pregledao samo ape, a da bi mogao biti ranjen na tijelu ili na glavi. Opipah mu oprezno glavu, no ne naoh nita. Prelazei rukom preko plea, osjetih da su mu dlake nekako nakostruene. Istraih prstom i otkrih konopac, koji mu je bio svezan oko tijela. Tonijim istraivanjem napipah mali smotak papira, koji je bio privren ispod Tigrove lijeve lopatice.

III
Odmah mi je palo na um, da e taj papir biti pismo od Augusta, i da ga je neki nepredvieni dogaaj sprijeio da me oslobodi iz moje tamnice, pa je naao taj nain da me obavijesti o situaciji. Drui od nestrpljivosti poeh ponovo traiti fosforne ibice i votanice. Nekako sam se nejasno sjeao, da sam ih brino spremio, prije nego sam ono zaspao. I, doista, prije nego sam se posljednji put uputio prema otvoru, inilo mi se, da sam se tono sjeao mjesta, kamo sam ih spremio. Sad sam, meutim, uzalud razmiljao. Gotovo itav sat posvetio sam jalovu traenju izgubljenih stvari. Nikad nisam bio u munijem stanju tjeskobe i neizvjesnosti. Napokon, pipajui po tlu, opazih izvan krinje, blizu otvora, neko slabo svjetlucanje u smjeru krme broda. Veoma se iznenadih. Htjedoh se pribliiti tome predmetu, jer mi se uini, da je udaljen samo nekoliko stopa od mene. Tek to sam se pomaknuo, on mi sasvim nestade s vida. Opet sam se morao vratiti u krinju, kako bih ga ponovo mogao ugledati i utvrditi njegov poloaj. Tada, miui oprezno glavom, ustanovih, da se svijetlu mogu pribliiti, ako polagano krenem u protivnom smjeru od onoga, kojim sam bio krenuo prije. Sad dooh do svijetla (poto sam proao kroz nebrojene uske zavijutke) i ustanovih, da ono dolazi od nekih komadia ibica, koje su bile u praznoj, prevrnutoj bavi. Zaudih se, odakle tamo ibice, kad napipah i dva ili tri komadia voska od svijea, koje je oito provakao pas. Odmah zakljuih, da je pas pojeo svu moju zalihu svijea, te izgubih nadu, da u ikada moi proitati Augustovo pismo. Preostali komadii voska bili su tako pomijeani sa smeem u bavi, da sam ih ostavio tamo, uvjeren, da ih ne mogu upotrebiti. Onih nekoliko mrvica fosfora brino pokupih i s mukom se vratih u svoju krinju, u kojoj je Tigar leao cijelo to vrijeme. Nisam znao to da uinim. Prostorija je bila tako tamna, da nisam mogao vidjeti ni svoju ruku pred licem. Jedva sam razabirao bijeli trak papira, i to samo onda, kad ga ne bih gledao izravno, ve tek iskosa, gledajui vanjskim dijelom mrenice oka, mogao bih ga nekako razabrati. Po tome se moe zamisliti, kakav je bio mrak u mojem zatvoru, a pismo moga prijatelja ako je to doista bilo njegovo pismo dolo je samo da me baci u jo veu muku, uznemirujui bez svrhe moj ve oslabljeni i uzbueni um. Uzalud sam razmiljao o mnotvu besmislenih naina da doem do svijetla o nainima, kakve bi ovjek zamiljao samo u smetenom opiumskom snu, i koji mu se naizmjence ine najrazumniji i najlui, prema tome, kako njime

naizmjence vlada razum ili mata. Napokon se dosjetih neenu, to mi se uinilo razumno, te se zaudih, to se nisam tome dosjetio ve prije. Stavih papir na korice neke knjige, sabrah otpatke fosfornih ibica, to sam ih naao u bavi, i poloih ih na papir. Zatim sam ih trljao brzo i snano dlanom. Jasno svijetlo odmah se rasprostre po cijeloj povrini, i daje bilo togod napisano, zacijelo bih bez potekoa sve mogao proitati. No nije bilo ni slova nita do tune bijeline. Svijetla nestane za nekoliko trenutaka, a s njim i hrabrosti u mojemu srcu. Ve sam vie puta rekao, da sam neko vrijeme bio na granici ludila. Bilo je trenutaka potpune razumnosti, pa i fizike snage, no sve je to bilo rijetko. Treba znati da sam mnogo dana udisao gotovo kuni zrak zatvorene prostorije u kito lovcu i da sam ve dugo oskudijevao vodom. U posljednjih etrnaest ili petnaest sati nisam je uope imao a nisam ni spavao. Slana i podraujua jela bila su mi, nakon gubitka bravetine, jedina zaliha hrane, osim dvopeka, koji mi je bio gotovo beskoristan, jer je bio presuh i pretvrd za moje oteeno i suho grlo. Sad sam imao jaku groznicu i bio sam veoma bolestan. To e razjasniti injenicu, da su protekli mnogi tuni sati oaja nakon posljednjeg dogaaja s fosforom, dok sam se napokon sjetio, da sam pregledao samo jednu stranu papira. Ne u ni pokuati da opiem gnjev (jer mislim, da sam bio vie srdit, nego bilo to drugo), kad sam iznenada otkrio svoj golemi propust. Sama ta pogreka ne bi bila tako strana, da svojom ludou i naglou nisam poinio i drugu. Razoaran to na traku papira nisam naao nijedne napisane rijei, djetinjasto sam ga poderao i bacio tko zna kamo. Tigar je svojom otroumnou rijeio najtei dio. Kad sam nakon duga traenja naao mali komadi papira, stavio sam ga psu pod nos da bi razumio, da mora pronai ostale komadie. Na moje zauenje (jer ga nikad nisam uio nijednu vjetina, zbog kojih je njegova pasmina na glasu) on je odmah razumio i njukajui nekoliko trenutaka naskoro naao prilian komadi papira. Kad mi je to donio, malo je postajao i protrljao svoj nos o moju ruku, kao da eka pohvalu za svoje djelo. Pogladih ga po glavi, a on odmah nastavi traiti. Nakon nekoliko asaka vrati se s velikim komadom papira, te utvrdih, da vie nita nedostaje inilo se, da sam ga bio poderao samo na tri komada. Sreom sam lako naao mrvice fosfora jedna ili dvije jo su uvijek blijedo svjetlucale. Moja me nesrea nauila da budem oprezan, pa sam sada najprije razmislio, to mije initi. Veoma je vjerojatno, daje na onoj strani papira, koju nisam pregledao, bilo neto napisano no koja je to strana? Sastavljanjem komadia ne mogu rijeiti to pitanje, premda sam bio siguran, da u sve rijei (ako ih uope ima) nai samo na jednoj strani i da u ih nai u loginom slijedu. Nunije je bilo da sa sigurnou utvrdim prvu toku pitanja, jer preostali fosfor ne bi bio dovoljan i za trei pokus, ako ne uspije ovaj, na koji se spremam. Poloih papir opet na knjigu, a zatim prosjedih nekoliko asaka razmiljajui. Napokon se dosjetih, da bi se na ispisanoj strani moglo napipati neke neravnosti na povrini papira. Odluih uiniti taj pokus i, veoma oprezno, povukoh po jednoj strani. No, kako nisam nita osjetio, okrenuh papir. Opet povukoh kaiprst po papiru, kad mi se uini, da se iza prsta pojavljuje neko sasvim blijedo, no ipak zamjetljivo svjetlucanje. Znao sam, da su uzrokom tome sasvim sitne estice fosfora, koje su preostale na papiru od mojeg prvog pokusa. Prema tome druga ili donja strana papira mora da je ispisana, ako je uope togod napisano. Opet okrenuh papir i ponovih ono, to sam malo prije. Kad sam utrljao fosfor, pojavilo se svijetlo. Ovaj put jasno razabrah nekoliko redaka napisanih krupnim slovima i oito crvenom tintom. Premda je svijetlo bilo dosta jasno, bilo je samo kratkotrajno. Ipak, da nisam bio tako uzbuen, bilo bi dovoljno vremena, da pomno proitam sve tri reenice vidio sam, da su bile tri. Bio sam, meutim, nestrpljiv, htio sam da proitam najednom sve, a uspjelo mi je da proitam samo ovih nekoliko posljednjih rijei: ... krvlju... tvoj ivot ovisi o tome, da ostane zatvoren. Da mi je uspjelo proitati cijeli sadraj pisma, saznati cijeli smisao opomene, koju mije prijatelj tako pokuao priopiti, ne bi me ta opomena, da mi je otkrila i cijelu priu neopisivih strahota, proela ni desetinom mune i neopisive strave, koju mi je u srce ulilo to nepotpuno

upozorenje. A i krvlju, ta jezovita rije tako puna tajnovitosti, patnje i straha kako li se sada inila trostruko znaajna (ovako nesuvisla, bez veze s rijeima prije nje, koje bi joj odredile smisao i razjasnile je), kako li su strano i teko padala njezina nejasna slova usred duboke tame mojega zatvora, u najskrovitiji dio moje due! August je zacijelo imao dobrih razloga, kad je elio da ostanem sakriven, i ja sam izmiljao tisuu odgovora, no nikako nisam mogao smisliti rjeenje tajne, koje bi me zadovoljilo. Nakon povratka s mojega posljednjeg puta do otvora i prije nego to e me Tigrovo neobino vladanje upozoriti na neto drugo, bio sam odluio, da u se pod svaku cijenu javiti onima na palubi, ili, ako mi to ne bi uspjelo, da u pokuati probiti put kroz donju palubu. Djelomina sigurnost, koju sam osjeao, da u u stranoj nudi uspjeti na jedan ili drugi nain, dala mije hrabrosti (koje inae ne bih imao), da podnesem svoj teki poloaj. No ono nekoliko rijei, koje sam uspio proitati, otele su mi i to, pa sam sad prvi put osjetio svu bijedu svoje sudbine. U nenadanom napadu oaja bacih se na strunjau, na kojoj ostadoh otprilike dan i no u nekom mrtvilu, dolazei k svijesti samo na trenutke. Napokon sam opet ustao i poeo razmiljati o strahotama, kojima sam okruen. Bilo je nemogue, da bih jo dvadeset i etiri sata mogao izdrati bez vode. Za prvih dana svojega zatoenja pio sam alkoholna pia, kojima me opskrbio August, no ona mi nisu ni najmanje gasila e, ve samo pojaavala groznicu. Sad mi je i od njih preostalo jedva pola litre, i to je bila neka vrst jake rakije od bresaka, od koje me hvatala muka. Kobasice sam pojeo. Od butine ostao je samo komadi koe, a sav dvopek, osim jednog razmrvljenog komada, pojeo je Tigar. Da bi se poveali moji jadi, pojaavala mi se svakog trenutka glavobolja, a usto sam zapadao u neku vrst mahnitanja, koje me gotovo nije naputalo od prvom napadaja sna. Ve nekoliko posljednjih sati disao sam veoma teko, a sada je svaki pokuaj disanja pratilo bolno grenje u prsima. Uznemirivalo me i neto drugo, a to je i bilo glavni razlog, to sam se trgnuo iz mrtvila na strunjai. To je bilo vladanje psa. Promjenu u njegovu vladanju opazio sam prvi put, kad sam ponovno protrljao papir fosforom. Dok sam trljao fosfor, on mi je njukom gurao ruku, neznatno reei. Tada sam bio odvie uzbuen, da bih poklanjao tome panju. Malo zatim, kao to je poznato, bacio sam se na strunjau i zapao u neku vrst mrtvila. Sada sam sasvim blizu uha osjetio neki piskutavi zvuk. Ustanovih, da potjee od Tigra, koji je drhtao i hripao, pri emu su mu oi bijesno sjale u tami. Ja ga pozvah. On odvrati tihim rezanjem, a tada se smiri. Zapadoh u mrtvilo, iz kojeg me opet probudi Tigrovo slino vladanje. Ovo se ponovi tri ili etiri puta. To me ispuni tolikim strahom, da se sasvim probudih. Sad je pas leao tik uz izlaz iz krinje. Strano je reao, premda nekako prigueno, i kripao zubima, kao da gaje spopao snani gr. Vie ne sumnjah, daje od ei ili od zaguljiva zraka prostorije pobjesnio, pa nisam znao to bih. Nisam ga mogao ubiti, premda sam znao, da to moram uiniti zbog vlastite sigurnosti. Jasno sam opaao, kako su mu oi, pune smrtne mrnje, uprte u mene, i oekivao sam, da e me ovog asa napasti. Napokon vie nisam mogao podnijeti taj strani poloaj, te odluih da pod svaku cijenu izaem iz krinje, a psa da ubijem, ako bi mi prijeio izlazak. Morao sam prijei preko njegova tijela, i on se, kao da je osjetio moju namjeru, odupre o svoje prednje noge (to sam zakljuio po promijenjenom poloaju njegovih oiju. Blijesak njegovih bijelih onjaka dobro sam razabrao u tami. Uzeh ostatak od butine, bocu s rakijom, i iroki no, to mi ga je ostavio August, pa vrsto smotah oko tijela ogrta i krenuh prema izlazu iz krinje. im sam se maknuo, pas glasno zarei i skoi na me. Svom teinom svojega tijela udari o moje desno rame. Ja se sruih na lijevu stranu, a bijesna se ivotinja cijela isprui po meni. Pao sam na koljena, a glava mi se zakopala meu pokrivae, koji su me zatitili od drugoga bijesnoga napadaja, koji sam osjetio kroz vunene pokrivae kao jak stisak otrih zubi na svojoj iji ipak sreom preslab, da bi zubi probili pokrivae. Sada sam bio pod ivotinjom, i ona bi me zacijelo bila za

nekoliko asaka sasvim svladala. Oaj mi dade snage, te snano gurnuh psa, trgnuh se i povukoh k sebi sa strunjae pokrivae. Sada ih bacih na psa i prooh prije nego se mogao iskoprcati iz njih kroz otvor krinje, koji odmah i zatvorih, da pas ne bi mogao za mnom. U toj sam borbi izgubio onaj komadi koe od butine, pa se sad sva moja zaliha sastojala od pola litre rakije. Dok sam razmiljao o tome, osjetih elju za jednom od onih opakosti, kakva zna napasti razmaeno dijete u slinim prilikama. Prinesoh bocu ustima i iskapih je, zatim ljutito tresnuh njome o pod. Tek to je zamro odjek udaraca, zauh kako neki nestrpljivi prigueni glas negdje iz krmenog dijela broda izgovara moje ime. To je bilo tako neoekivano, a uzbuenje bijae tako snano, da sam uzalud kuao odgovoriti. Sasvim sam izgubio dar govora. Ispunjen smrtnim strahom, da e prijatelj drati, da sam umro, i da e se vratiti, a da ni ne pokua doi do mene, stajao sam izmeu koara tik uz ulaz u krinju. Grevito sam drhtao i naprezao se, da progovorim. Da je tisuu ivota ovisilo o jednom mojem slogu ne bih ga mogao izgovoriti. Tada zauh neko micanje u ropotariji, negdje ispred mjesta, gdje sam stajao. Opet se zvuk slabije razabirao, zatim jo slabije, pa jo slabije. Hou li ikada zaboraviti osjeaje toga trenutka? On je odlazio moj prijatelj, moj drug, od kojega sam imao pravo toliko oekivati... on je odlazio... on e me ostaviti... otiao je! On e dopustiti, da bijedno poginem, da izdahnem u najstranijoj i najogavnijoj od svih tamnica a jedna bi me rije, jedan mali slog, mogao spasiti a ipak ne mogu izgovoriti taj jedini slog! Osjetih muku, koja je sigurno gora od umiranja. Mozak mi se smuti, i ja se sruih, na smrt izmuen, preko krinje. Kad sam se sruio ispadne mi no iza pojasa te padne, uz zveket, na pod. Nikada moje uho nije ulo slai zvuk! Napetom strepnjom prislukivao sam, da li e taj zvuk djelovati na Augusta znao sam, da nitko drugi nije mogao biti onaj, koji je izgovorio moje ime. Nekoliko trenutaka sve je bilo tiho. Napokon zauh opet tiho i oklijevajui izgovorenu rije: Arture! Nova nada vrati mi napokon dar govora, te vrisnuh, koliko sam god mogao: Auguste! Oh, Auguste! Pst! Zaboga, uti! odgovori od uzbuenja druim glasom. Odmah u biti kod tebe... im se probijem kroz to spremite. Dugo sam sluao, kako se probija kroz ropotariju, i svaki mi se trenutak inio vijekom. Napokon osjetih njegovu ruku na ramenu. On mi u isti as stavi bocu vode na usta. Samo koji su bili iznenada spaeni iz ralja smrti, ili koji su upoznali nepodnoljive muke ei u takvim prilikama, kakve su bile moje u tom bezutjenom zatvoru, mogu zamisliti neopisivu slast, koju mi je pruio taj dugi gutljaj najdivnije od svih raskoi prirode. Kad sam nekako ugasio e, August izvadi iz depa tri ili etiri prena krumpira, koje lakomno progutah. Imao je i zapaljenu svjetiljku, pa me zrake svijetla nisu nita manje obradovale, nego hrana i pie. Silno sam elio da saznam razlog tako duge njegove odsutnosti, i on mi pone pripovijedati, to se dogodilo na brodu za vrijeme moga zatoenja.

IV
Jedrenjak je bio isplovio, kako sam i ja bio zakljuio, nekako jedan sat poto mi je August bio ostavio uru. To je bilo dvadesetog lipnja. Poznato je, da sam tada bio u skrovitu ve tri dana. Za sve to vrijeme bilo je na brodu tako ivahno, bilo je toliko urbe, osobito u kabini i u ostalim prostorijama, da August nije imao prilike da me pohodi, a da ne oda tajnu mojega skrovita. Kad je napokon ipak doao, ja sam ga uvjeravao, daje sve u najboljem redu, stoga

se idua dva dana nije mnogo brinuo za mene, premda je vrebao priliku, da doe k meni. Tek mu se etvrti dan pruila prilika. Cijelo je vrijeme namjeravao o tome pothvatu obavijestiti svojega oca, te me izvesti na palubu, no jo smo uvijek bili dovoljno blizu Nantucketa, a po nekim izjavama kapetana Barnarda nije bilo sigurno, da se ne bismo odmah vratili, kad bi me naao na brodu. Osim toga on nije mogao zamisliti kako mi je August rekao, razmislivi o svemu da bi meni to trebalo, ili da bih ja oklijevao da se u sluaju nude javim. Kad je tako o svemu razmislio, odluio je da me ostavi u skrovitu, dok se ne prui prilika, da me neopazice pohodi. To se dogodilo tek etvrti dan, poto mi je bio donio uru, a sedmi dan po mojem ulasku u skrovite. On je siao dolje ne ponijevi ni vode ni hrane, s namjerom da me najprije pozove k otvoru, pa da mi onda iz kabine prui jelo i pie. Kad je siao, zakljuio je da spavam, jer mu se uinilo, da glasno hrem. Sudei po svemu, to je morao biti onaj san, u koji sam bio zapao, kad sam se vratio sa satom u krinju, pa prema tome taj san mora daje trajao vie od puna tri dana i tri noi Kasnije sam po vlastitom iskustvu i po uvjeravanju drugih utvrdio, daje razlog tome snu bilo snano uspavljujue djelovanje smrada od starog ribljeg ulja u zatvorenu prostoru. Kad pomislim na prostoriju, u kojoj sam bio zatvoren, pa kad se sjetim, da je taj brod veoma dugo sluio kao kitolovac, tee mi je vjerovati, da sam se uope probudio iz onoga sna, nego da sam toliko spavao. August me je najprije zvao tihim glasom, ne zatvarajui vrata na otvoru, no ja se nisam odazvao. Tada je zatvorio vrata, pozvao me glasnije, napokon i veoma glasno a ja sam jo uvijek hrkao. Nije znao to da radi. Trebalo bi mu dosta vremena, da se probije kroz ropotariju do moje krinje, a za to bi vrijeme kapetan Barnard, koji ga je svaki as trebao radi sreivanja i prepisivanja spisa u vezi s ovim putovanjem, mogao opaziti da ga nema. Stoga on, razmislivi, odlui da se vrati i da eka drugu priliku, da me posjeti. Na to se odluio lako, jer mu se moj san inio veoma prirodnim, a nije mogao zamisliti, da bi meni taj zatvor mogao ikako nauditi. Upravo je bio tako odluio, kad je zauo neku neobinu buku, koja je dopirala, kako mu se uinilo, iz kabine. to je bre mogao, skoio je kroz otvor, zatvorio vrata u podu i otvorio vrata kajite. Tek to je prekoraio prag, zabljesnu mu pred oima pitolja, a u isti tren obori ga udarac drvenom paokom po glavi. Neka snana ruka pritiskala ga je o pod, drei ga vrsto za vrat, no on je ipak mogao vidjeti, to se oko njega dogaa. Njegov je otac leao strmoglavce na stepenicama kabine svezanih ruku i nogu, a s dubokom ranom na elu, iz koje je neprestano tekla krv. Nita nije govorio i inilo se kao da umire. Nad njim je stajao prvi porunik. Gledao gaje posprdno i mirno mu pregledavao sadraj depova, iz kojih je upravo izvukao veliku lisnicu i sat. Sedam lanova posade (meu njima i kuhar, Crnac) prevrtalo je stvari po kabinama, na lijevoj strani krme, traei oruje. Ti su se ljudi naskoro naoruali muketama i streljivom. Ne raunajui Augusta i Kapetana Barnarda, bila su u kabini devetorica najgorih lupea meu lanovima posade jedrenjaka. Ti su razbojnici svezali mojem prijatelju ruke na lea i poli s njim na palubu. Pooe prema pramnici. Pred zatvorenim vratima pramnice stajala su dva pobunjenika sa sjekirama a dvojica su stajala i kod glavnog otvora. Porunik se proderao: ujete li, vi dolje? Iziite jedan po jedan... i upamtite... bez mrmljanja! Prolo je nekoliko asaka a da se nitko nije pojavio. Napokon izie neki Englez, novak meu lanovima posade, plaui i ponizno molei porunika, da mu poteni ivot. Mjesto odgovora dobio je udarac sjekirom po elu. Bijedni momak sruio se na palubu bez glasa, a crni ga kuhar dignu kao malo dijete i mirno baci u more. uvi udarac i pljusak tijela, ostali nisu htjeli izii ni na prijetnje ni na obeanja, dok netko ne predloi, da ih istjeraju dimom. Tada oni odozdo izvrie opi juri. Za trenutak se inilo, da e preoteti jedrenjak, no buntovnicima napokon uspije da zatvore pramnicu, prije nego to je izilo vie od estorice njihovih protivnika. Ta se estorica naoe nenaoruani pred monijim neprijateljem, te se predadoe nakon kratke borbe. Porunik im se obrati lijepim rijeima zacijelo zato, da navede one do-

lje, da se predaju, jer su lako mogli uti sve, to je govorio na palubi. Njegova otroumnost i paklena podlost donijele su plod. Svi su ljudi u pramnici odmah izrazili elju, da se predaju, a kad su se jedan po jedan uspeli, svezae im ruke i oborie ih na lea. Zajedno s prvom estoricom bilo ih je ukupno dvadeset i sedam. Zatim je izvreno strano klanje. Svezane mornare, koji nisu sudjelovali u pobuni, odvukli su do otvora na boku broda. Tu je kuhar redom udarao rtve sjekirom po glavi, a tada su ih pobunjenici pobacali preko ograde. Tako su poginula dvadeset i dvojica, i August je izgubio svu nadu ekajui da doe na red. Meutim, zlikovci kao da su se umorili, ili im se nekako zgadio taj krvavi posao. etvorica preostalih zarobljenika, zajedno s mojim prijateljem, kojega su dovukli na palubu, bili su poteeni. Porunik je poslao po rum, i cijelo je drutvo ubojica pijanevalo do veeri. Tada su poeli raspravljati o sudbini preivjelih, koji su leali svega etiri stope od njih, te su jasno mogli razabirati svaku rije. Pie je, ini se umirilo neke buntovnike, jer se ulo nekoliko prijedloga, da zarobljenike sasvim oslobode, ako se pridrue pobunjenicima. Crni kuhar (koji je uope bio pravi zloduh i imao na svoju drubu bar toliko utjecaja koliko i porunik, ako ne i vie) nije htio ni da uje za takav prijedlog, te je nekoliko puta ustao htijui da nastavi svoj posao kod otvora na boku broda. Bio je, sreom, tako pijan, da su ga u tome mogli sprijeiti manje krvoedni drugovi, meu kojima je bio neki mornar pod imenom Dirk Peters. Taj je ovjek bio sin neke Indijanke iz plemena Upsaroka, koje ivi meu klisurama Black Hills, nedaleko izvora Missourija. Njegov otac bio je trgovac krznom, ili je bar odravao neke veze s indijanskom trgovakom postajom na rijeci Lewis. Peters je bio ovjek strano okrutna lika. Bio je niska stasa, visok jedva etiri stope i osam palaca, no herkulske snage. Osobito su mu bile goleme i iroke ake, tako da su jedva bile sline ljudskima. Ruke i noge bile su mu neobino iskrivljene, pa se inilo da uope nisu gipke. I glava mu je bila izobliena, golema, s izboinama na tjemenu (kao i na glavama veine Crnaca), i sasvim elava. Da sakrije taj nedostatak, kojemu nisu bile uzrokom godine, obino je nosio vlasulju od kakva dlakavog materijala kao krzno panjolskog psa ili amerikoga sivog medvjeda. Sada je imao na glavi komad medvjee koe, koja je jo vie isticala priroeni okrutni izraaj njegova lica, koje je imalo znaajke Upsaroka. Usta su mu sizala gotovo od uha do uha. Usnice su bile tanke, i inilo se da sukao i drugi neki dijelovi njegova tijela nepokretne. Nikakvo se uvstvo nije odraavalo na tom licu. Imao je duge zube, koji su mu tako strili, da ih njegove usnice nikada nisu, ni djelomice, pokrivale. Kad bi ga ovjek letimice pogledao, uinilo bi mu se, da se taj jako ta grevito smije, no kad bi ga ovjek pogledao bolje, dojam bi bio jezovit. Izraz njegova lica nosio je trag neke veselosti, avolske veselosti. Meu nantucketskim pomorcima kolale su mnoge prie o tom stvorenju. Govorili su o njegovoj strahovitoj snazi u asu uzbuenosti, a neki su izraavali sumnju u njegovu zdravu pamet, a na Grampusu su ga u doba pobune smatrali, kako se inilo, smijenim likom. Pripovijedam o Dirku Petersu tako opirno zato, to je on, koliko se god doimao kao okrutan ovjek, bio glavni spasitelj Augustova ivota, i to u jo poslije esto imati prilike da o njemu govorim, prikazujui tako neobine i nevjerojatne dogaaje, da sasvim naputam nadu, da e im bilo tko vjerovati. Nadam se samo, da e vrijeme i napredak nauke potvrditi najvanije i najnevjerojatnije od mojih navoda. Nakon mnogo kolebanja, i dvije ili tri estoke svae, napokon odlue da sve zarobljenike (osim Augusta, kojega je Peters na aljivi nain traio za sebe kao pisara) odmah ukrcaju u jedan od najmanjih amaca i da ih prepuste sudbini. Porunik je siao u kabinu da vidi, da li je kapetan Barnard jo iv. (Njega su pobunjenici, poavi na palubu, bili ostavili). Naskoro su se obojica pojavili. Kapetan je bio blijed kao mrtvac, no ipak se bio nekako oporavio od svoje rane. Jedva je jasno izgovarao rijei, molei ljude, neka ga ne ukrcaju u amac i neka se vrate na svoj posao, obeavajui im, da e ih iskrcati gdjegod zaele i da ne e nita poduzeti, da

budu kanjeni. No kao daje govorio u vjetar. Dva ga lupea pograbe za ruke i bace preko boka jedrenjaka u amac, koji su bili spustili u more. Odvezae i etvoricu zarobljenika, koji su leali na palubi, te im zapovijedie, da se ukrcaju. Oni posluae bez rijei. August, jo uvijek u istom poloaju, nastojao je da ustane i molio, da mu dopuste, da se barem oprosti od oca. Tada spustie u amac aku dvopeka i vr vode, no nisu im dali ni jarbol, ni jedro, ni veslo, ni kompas. amac je jo nekoliko asova, dok su se pobunjenici neto dogovarali, ostao svezan na krmi a tada prerezae konop. Meutim je pala no. Nije bilo ni mjeseca ni zvijezda. More je bilo puno kratkih i opasnih valova, premda nije bilo jakoga vjetra. amac je brzo nestao s vida. Za one nesretnike u amcu bilo je malo nade. Sve se to zbilo na 35 30' sjeverne irine i 61 20', zapadne duine, dakle nedaleko Bermudskih otoka. August se pokuao utjeiti milju, da e amac moda dohvatiti kopno, ili mu se barem toliko pribliiti, da ga uzmognu opaziti brodovi uz obalu. Na jedrenjaku pak razapee sva jedra, i brod nastavi put prema jugozapadu. Pobunjenici su namjeravali izvesti neki gusarski pothvat. Htjeli su vjerojatno napasti neki brod, koji plovi od Kapverdskih otoka u Porto Rico. Nisu se uope obazirali na Augusta, koji vie nije bio svezan i smio se slobodno kretati, jedino nije smio poi stepenicama prema kabini. Dirk Peters je postupao s njim nekako prijazno, a jednom ga je prilikom spasio od kuharove surovosti. Njegov poloaj bio je jo uvijek opasan, jer su ljudi neprestano bili pijani, pa se nije mogao oslanjati na njihovu dobroudnost ili nehaj. Rekao mi je, da ga je muila briga za mene. Doista nikad nisam imao razloga da posumnjam u iskrenost njegova prijateljstva. Vie puta bio je odluio da pobunjenicima oda tajnu mojega boravka na brodu, no svaki put se svladao, djelomice zbog strahota, to ih je sam vidio, a djelomice zbog nade, da e mi naskoro pomoi. Neprestano je pazio i vrebao priliku, no prola su tri dana, otkako je u more sputen amac, a nikakva se prilika nije pruila. Napokon, uvee treega dana, udari s istoka jaki vjetar. Svi su bili zaposleni oko jedara, i on pokua neopaeno sii u kabinu. Na svoju alost ustanovi, da je njegova kabina pretvorena u spremite razliite robe i brodskog alata, i daje nekoliko hvati starog brodskog lanca, koji je prije leao pod stepenicama kabine, bilo maknuto, da se naini mjesta za neku krinju, pa sad lei upravo na vratima na podu! Bilo je nemogue maknuti lanac i ostati neopaen. Zato se vrati na palubu, to je bre mogao. im je doao na palubu, zgrabi ga porunik za vrat i upita ga, to je radio u kabini. Ve ga je htio baciti preko ograde s lijeve strane krme, kad se umijeao Dirk Peters i opet mu spasio ivot. Tada stavie Augustu na ruke okove (kojih je na brodu bilo nekoliko pari), a noge mu svezae. Zatim ga bacie u donju momadsku prostoriju kraj pregrade pramnice i napomenue mu, da vie ne e doi na palubu, dok je jedrenjak jedrenjak. To je bila kuharova izreka, kad ga je bacio u tu prostoriju. Teko je znati, to je tom reenicom doista mislio rei, no cijeli taj dogaaj posluio mu je, da me napokon spasi.

V
Kad je kuhar iziao iz pramnice, August je nekoliko asaka oajavao. Izgubio je nadu, da e odavle izii iv. Odluio je da prvom ovjeku, koji doe k njemu, kae sve o mojem poloaju, drei, daje bolje da okuam sreu s pobunjenicima, nego da u skrovitu skapam od ei jer sam bio ve deset dana zatvoren, a moj je vr sadravao vode jedva za etiri dana. Razmiljajui o tome, najednom se dosjeti, da bi kroz glavno spremite mogao doi sa mnom u vezu. U drugim prilikama ne bi se izvrgnuo tolikoj opasnosti, no sada je, nakon svih tih dogaaja i uz tako malo nade, da e se spasiti, usredotoio na taj zadatak sve snage svojega uma.

Prva pomisao bili su mu okovi na rukama. Najprije nije znao kako da ih skine. Bojao se, da to ne e moi. Ispitujui ih tonije otkrije, da se uz veoma malo napora ili neugodnosti okovi mogu po volji skidati jednostavnim izvlaenjem ruku. Ta vrst okova bila je bez pravog uinka, ako su bili stavljeni na ruke mladu ovjeku, ije su kosti njenije, te poputaju pod pritiskom. August razveza noge. Konop je ostavio tako, da bi ga u sluaju da tko doe lako mogao opet namjestiti. Poe pregledavati pregradu prostorije. Ona je bila od mekane borove daske, palac debele. Ustanovi, da se ne bi morao mnogo truditi, da je probije. Uto zau na stepenicama pramnice neki glas. Upravo je dospio da gurne desnu ruku u okove (lijevu nije bio ni izvukao) i da svee konop laganim vorom oko gleanj a, kad ue Dirk Peters, a za njim Tigar, koji odmah skoi na leaj i legne. Psa je doveo na brod August. Znajui koliko ga volim, mislio je, da e me njegova prisutnost obradovati. im me je bio odveo u skrovite, poao je po psa, no zaboravio mije to rei, kad mije bio donio uru. Od poetka pobune August vie nije vidio psa, sve dok se pas nije pojavio s Dirkom Petersom, pa je drao, da su ga porunikovi lupei bacili u more. Pas se, meutim, kako se poslije ispostavilo, sakrio u neku rupu pod amcem, iz koje se nije mogao iskoprcati, jer nije imao mjesta da se okrene. Napokon ga je spasio Peters. Vjerojatno neki osjeaj, koji je moj prijatelj u Petersu veoma cijenio, doveo ga je sada k njemu u pramnicu, da ne bude sam. Donio mu je i neto usoljena mesa i krumpira, te posudu vode. Otiao je, obeavi, da e sutradan opet doi i donijeti mu jelo. im je Peters otiao, August oslobodi obje ruke iz okova i razveza noge. Tada odmaknu strunjau, na kojoj je leao. Depnim noiem (razbojnici nisu drali potrebnim, da ga pretrae) poe odluno rezati dasku, koja je bila najblie podu. Izabrao je to mjesto, kako bi po potrebi mogao sakriti izrezanu dasku strunjaom. Nitko ga, meutim, nije vie smetao, pa je te noi sasvim prerezao dasku. Treba spomenuti, da nitko nije spavao u pramnici, i da su svi od poetka pobune bili u kabini i pili vino i gostili se zalihama kapetana Barnarda. Za upravljanje jedrenjaka nisu se brinuli vie nego to je bilo najnunije. Ove okolnosti dobro su dole Augustu i meni, jer inae njemu ne bi uspjelo da stigne do mene. Nekako pred zoru, kad je prerezao dasku i na drugom mjestu (oko jedne stope iznad prvoga reza), nainio je prilino velik otvor, tako daje bilo lako proi kroza nj do glavne gornje palube. Premda bi se trebalo penjati preko niza visoko naslaganih baava od ulja, meu kojima je jedva bilo mjesta da se provue ljudsko tijelo, sada je bilo lako doi i do donjeg glavnog otvora. Kad je August doao do otvora, opazi daje Tigar poao za njim i da se poeo gurati meu bave. Bilo je, meutim, ve prekasno da pokua doi k meni prije dana. Glavna potekoa bila je u neprohodnosti donjega spremita. Stoga odlui da se vrati i poeka do idue noi. Ipak je odkrinuo glavni otvor, da se ne bi zadravao, kad opet doe. im ga je odkrinuo, Tigar nestrpljivo skoi k otvoru, po njui ga i otegnuto zacvili, pa pone grepsti apama, kao da eli maknuti poklopac s otvora. Nije bilo sumnje, daje osjetio, da sam ja u spremitu, te August pomisli, da e me pas sam pronai, ako ga pusti unutra. Tada se sjeti, da bi mi mogao poslati pismo i upozoriti me, da nikako ne pokuam izii, te da zbog sadanjih prilika ne zna, da li e sutradan moi k meni, kako je namjeravao. Kasniji su dogaaji dokazali kako je bila sretna njegova zamisao. Da nisam dobio to pismo, bio bih svakako izvrio koju od oajnikih namjera i uzbunio posadu, a najvjerojatnije je da bismo tada obojica izgubili ivot. Kad je odluio da mi napie pismo, opazio je, da nema pribora za pisanje. U potpalublju je bio mrak kao u rogu, no on naini pero od neke stare akalice. Posluilo mu je nalee pisma onoga krivotvorenog pisma g. Rossa. Ovo je zapravo bilo izvorno pismo, no rukopis nije bio dobro pogoen, pa je August bio napisao drugo, spremio ga sreom u dep svojega kaputa, u kojemu gaje sada i naao. Nije imao crnila, no odmah je naao zamjenu. Depnim noiem lagano se ubo u prst iznad nokta. Iz rane je odmah isteklo dosta krvi. Tako je u mraku napisao pismo. Ukratko je ispripovjedio, da je na brodu izbila pobuna, da je kapetan Bar-

nard ukrcan u amac i preputen sudbini, te da se mogu nadati hrani, no da se ne smijem odati. Zavrio je ovim rijeima: To sam napisao krvlju... tvoj ivot ovisi o tome, da ostane zatvoren. Taj papir svezao je psu oko tijela i pustio ga kroz otvor, pa se zatim bre bolje vratio u pramnicu. Nije naao nikakva znaka da je tko za njegove nenazonosti bio u prostoriji. Da sakrije rupu u pregradi, zabio je noi iznad rupe, te je na noi objesio svoj haljetak. Tada je opet nataknuo okove i svezao konop oko gleanj a. Tek to je to bilo svreno, doe Dirk Peters, veoma pijan, no veoma raspoloen, i donese mojem prijatelju dnevni obrok hrane: dvanaestak velikih prenih irskih krumpira i vr vode. Sjeo je na krinju kraj leaja i bez sustezanja poeo govoriti o poruniku i uope o prilikama na jedrenjaku. Njegovo vladanje bilo je veoma hirovito i smijeno. Augusta je to njegovo vladanje ispoetka veoma uzbuivalo. Napokon, Peters ustane, promrmlja neko obeanje, da e sutradan donijeti zarobljeniku dobar objed, i ode na palubu. Tog dana doao je i kuhar s dvojicom mornara (harpunara). Sva trojica bijahu potpuno pijani. Ni oni se, kao ni Peters, nisu ustruavali da otvoreno govore o svojim namjerama. inilo se, da veoma razliito misle o konanom cilju putovanja, te se ni u emu nisu slagali, osim u odluci, da napadnu brod, koji plovi od Kapverdskih otoka i koji su oekivali svakoga trenutka. Koliko se moglo ustanoviti, pobuna nije bila izvrena samo radi pljake. Glavni uzrok bila je osobna mrnja porunikova prema kapetanu Barnardu. Sad se inilo, da su se pojavile dvije glavne stranke jedna porunikova, a druga kuharova. Prva je htjela zaplijeniti prvi zgodniji jedrenjak, koji susretnu, pa da ga zatim na jednom od otoka Zapadne Indije opreme za gusarenje. Druga pak stranka, koja je bila jaa, i kojoj je pripadao i Dirk Peters, htjela je nastaviti plovidbu u Juno more, gdje e loviti kitove ili prema prilikama poduzeti neto drugo. Oito su Petersovi opisi (Peters je esto bio u tim krajevima) silno utjecali na pobunjenike, tako da su se kolebali izmeu elje za dobitkom i elje za zabavom. On im je ivo opisivao nevieni svijet i zabavu, koju e nai na nebrojenim otocima Tihog oceana, govorio im je o potpunoj sigurnosti i neogranienoj slobodi, a osobito o slastima podneblja, o obilju dobre hrane i o razbludnoj ljepoti ena. Dotada jo nisu bili nita konano odluili, no mjeanevi opisi tako su uzbudili matu mornara, da je bilo veoma vjerojatno, da e konano prihvatiti njegove prijedloge. Nakon gotovo jednoga sata otila su i ta trojica. itav dan nije nitko vie doao. August je mirno leao do noi. Tada je odvezao konop i skinuo okove, te se poeo spremati. U jednom od leaja naao je bocu. Napunio ju je vodom iz vra, to mu gaje ostavio Peters, a u depove je spremio hladne krumpire. Veoma se obradovao, kad je naao svjetiljku s malim komadiem votane svijee. Mogao ju je i upaliti, jer je u depu imao kutiju fosfornih ibica. Kad se sasvim smrailo, provukao se kroz rupu u pregradi. Prije toga je, opreza radi, namjestio posteljinu na svojem leaju tako, da se inilo, da na leaju spava ovjek. Provukavi se, objesio je, kao i prije, svoj haljetak na depni noi, da sakrije otvor. (To je lako bilo uiniti, jer izvaeni komad daske nije bio ponovno umetnuo.) Sad je bio kod glavnog otvora u palubi, te je nastavio put izmeu gornje palube i baava za ulje prema glavnom otvoru za ukrcavanje. Tu je upalio svijeu. Tapajui tekom mukom kroz nakrcani prostor, spustio se u spremite. Naskoro ga uznemiri nepodnoljivi smrad i zaguljivi zrak. Poeo se bojati, da u zatoenju nisam mogao ostati iv, udiui tako zaguljivi zrak. Nekoliko puta zazvao me je imenom, no ja mu se nisam odazivao, pa mu se inilo, daje njegova bojazan opravdana. Jedrenjak se snano ljuljao. Zbog buke August nije mogao uti slabi zvuk mojega disanja ili hrkanja. On otvori svjetiljku i digne je, to je mogao vie, da bih ja, ako sam iv, mogao opaziti svijetlo i znati, da se pribliuje pomo. Meutim, od mene ni glasa. Bio je uvjeren, daje njegova pretpostavka o mojoj smrti tona. Vie nije sumnjao u istinitost svoje slutnje, ali se ipak i dalje probijao prema krinji. Nekoliko puta morao je sebi probijati put. Napokon je ustanovio, daje prolaz sasvim zakren, i da ne moe doi do cilja. Bacio se sav oajan na ropotariju i zaplakao kao dije-

te. Tada je zauo tresak boce, koju sam bacio o pod. Taj sluaj bio je doista sretan. Bila je to naoko sitnica, no o tome je ovisila moja sudbina. To mi August, dodue, nije odmah rekao. Stidio se svoje slabosti i neodlunosti, no kasnije mi je sve iskreno priznao. Ustanovivi, da ne moe svladati zapreke, odluio je da odustane i da se odmah vrati u pramnicu. Ne treba ga ipak osuditi prije, nego to uzmemo u obzir sve one mune okolnosti. No je brzo prolazila, i njegova odsutnost iz pramnice mogla je biti otkrivena. To bi se i dogodilo, kad se ne bi do zore vratio na svoj leaj. Njegova je svijea izgarala u svjetiljci, i bilo bi veoma teko u tami pronai put do otvora. Treba dopustiti i to, daje imao razloga da vjeruje da sam mrtav, i da mi ne bi nita koristilo ni daje stigao do krinje, a sam bi se bez razloga izvrgnuo mnogim opasnostima. On me je dozivao nekoliko puta, a ja nisam odgovarao. Bio sam jedanaest dana i noi zatvoren s ono malo vode, koliko je sadravao vr, to mi gaje bio ostavio. Tu zalihu u poetku zatoenja vjerojatno nisam tedio, jer sam oekivao brzo osloboenje. Njemu koji je doao izvana, zrak se u spremitu inio otrovnijim i nepodnoljivijim, nego meni, kad sam se nastanio u krinji. (Tada je otvor za krcanje bio vie mjeseci neprestano otvoren.) Tome treba dodati i prizore krvoprolia i strave, to ih je doivio moj prijatelj, pa njegovo zatoenje, oskudicu i smrtnu opasnost, kojoj je jedva izmakao. Sve te okolnosti svladale bi mnogu odvanost i italac e, kao i ja, gledati na njegovo dranje prije s osjeajem alosti, nego s osjeajem srdbe. August je jasno uo tresak boce, no nije bio sasvim siguran, da li zvuk dolazi od skrovita. Ipak je i sama sumnja bila dovoljna da ga potakne na ustrajnost. On se po tovaru popeo gotovo do stropa. Uhvativi trenutak zatija, pozvao me imenom, to je mogao glasnije, ne marei, da bi ga tko od posade mogao uti. Znamo, da je njegov glas dopro tom prilikom do mene, no ja sam bio tako uzbuen, da se nisam mogao odazvati. Sada je bio sasvim uvjeren, da je njegova najgora bojazan opravdana. Spustio se s tovara namjeravajui da se odmah vrati u pramnicu. U urbi je prevrnuo neke male krinje, i ja sam, kao to je poznato, uo taj tropot. On je bio ve prilino odmakao, kad ga opet zaustavi pad noa. Odmah se opet popeo na tovar, te me u trenutku zatija ponovo zovnuo. Ovaj put mi je uspjelo da se odazovem. Bio je presretan, to me je naao iva, pa je odluio da svlada svaku potekou i opasnost, da doe do mene. Iskopao se, to je mogao bre, iz one zbrke starei, kojom je bio okruen, probio se do nekog otvora, i napokon je, tekom mukom, sav iscrpljen, stigao do krinje.

VI
August mi je tu, kraj krinje, ispripovjedio glavne dijelove svojih doivljaja, a kasnije ih upotpunio svim potankostima. On se bojao, da e opaziti, da ga nema, a ja sam eljno ekao, da odem s tog prokletog mjesta, gdje sam bio zatoen. Odluili smo, da odmah poemo do rupe u pregradi, gdje u ja ostati, a on e se povui, da izvidi prilike. Nijedan se od nas nije mogao pomitiri s milju, da ostavimo Tigra u krinju, no nismo znali, to da uinimo. Sada se inilo, da je pas sasvim miran. Ni um njegova disanja nismo mogli razabrati, kad smo prislonili uho na krinju. Drao sam, da je uginuo, pa sam odluio otvoriti vrata na krinji. Pas je leao ispruen, ali ipak jo iv. Nismo smjeli gubiti vrijeme, a ipak nisam mogao ostaviti ivotinju, koja mi je dvaput spasila ivot. Nisam mogao da je ne pokuam spasiti. Stoga smo, uz velike potekoe i napor, ponijeli Tigra sa sobom. August se neko vrijeme penjao preko zapreka s tekim psom u naruju, to ja zbog svoje slabosti, nikako ne bih mogao izvriti. Napokon smo stigli do rupe. August se provukao, a Tigra sam ugurao za njim. U kabini je bilo sve u redu, pa smo zahvalili bogu, to smo se spasili iz neposredne opasnosti. Zakljuili smo, da

ja za sada ostanem u blizini rupe, s druge strane pregrade, a moj drug da mi kroz rupu daje dio svojega dnevnog obroka hrane. U novom skrovitu moi u udisati znatno istiji zrak. Da budu jasnija neka mjesta u ovom izvjetaju, gdje sam govorio o tovaru jedrenjaka, mjesta, koja bi se mogla initi nejasna itaocu, koji moda jo nije vidio pravi i propisni smjetaj tovara, moram rei, da je kapetan Barnard zanemario svoju najvaniju dunost na Grampusu, tj. nije pokazao onu pomnju i iskustvo pomoraca, koje je potrebno u njegovoj pogibeljnoj dunosti. Mnogi nesretni sluajevi, pa i nesree, koje sam sam iskusio, dogodile su se zbog nemara ili neznanja. Obalni brodovi, koji esto u urbi krcaju tovar, obino stradaju ba zbog toga, to se premalo pozornosti poklanja tovarnom prostoru. Glavno je kod kranja, da se, ni roba, ni mrtvi tovar, ni pri najjaem ljuljanju broda, ne mie. Prema tome treba poklanjati veliku panju ne samo tovaru sipane robe, ve i ostale robe, bio to puni ili samo djelomini tovar. Tovar se krca veinom pomou vitla. Tako se duhan ili brano pri krcanju tako tlai vitlom u tovarni prostor, da su bave kod iskrcavanja sasvim splotene, te je potrebno neko vrijeme dok opet dobiju svoj pravi oblik. Tlaenje se vri uglavnom zato, da se dobije vie mjesta u tovarnom prostoru, jer pri punom tovaru robe, kakva je brano ili duhan, ne moe biti nikakve opasnosti pomicanja, barem ne takvog, koje bi zadalo neprilike. Ima dodue primjera, gdje je taj nain tlaenja donio veoma jadne posljedice, koje su sasvim razliite od opasnosti pomicanja tovara. Tako moe, primjerice, tovar pamuka, koji je vrsto stlaen, pod odreenim uvjetima, koji su dobro poznati, dovesti, pri rastezanju robe, do rasprsnua broda na moru. Nema sumnje, da bi se isto moglo dogoditi i kod duhana pri vrenju, kad izmeu oblina bava, ne bi bilo praznina. Ako je tovarni prostor samo djelomino ispunjen, opasnost prijeti uglavnom od pomicanja tovara, pa treba uvijek poduzeti mjere protiv takve nezgode. Samo oni, koji su se namjerili na snaan vjetar, ili su iskusili vladanje broda u iznenadnom zatiju, mogu sebi zamisliti silnu snagu valova i posljedice stranoga zamaha svih neprivrenih predmeta u brodu. Potreban je, dakle, oprez pri ukrcavanju robe, kad je oito, da e tovar samo djelomice ispuniti tovarni prostor. Brod (osobito brod s malim glavnim jedrom), koji nema propisano graene lukove, vjetar esto baca na bokove. To se dogaa prosjeno svakih petnaest ili dvadeset asaka, no posljedice nisu ozbiljne, ako je tovar uredno ukrcan. Ako to nije uinjeno kako treba, sav e se tovar pri prvom jaem nagibu na bok prevrnuti na onu stranu broda, koja lei blie vodi. Brod e tako izgubiti ravnoteu, pa e se za nekoliko asaka napuniti vodom i potonuti. Nije pretjerano, ako kaemo, da je pomicanje ukrcane robe ili mrtva tovara, u najmanje polovici sluajeva, razlog, to su brodovi, kraj jakoga vjetra na moru, pretrpjeli brodolom. Kad je tovarni prostor samo djelomice nakrcan robom, treba ukrcane predmete vrsto stlaiti i pokriti ih slojem debelih dasaka. Na te daske treba staviti vrste motke, koje dosiu do stropa, da bi tako bio svaki komad tovara uvren na svom mjestu. Kod tovarenja ita ili sline robe potrebne su i druge mjere opreza. Tovarni prostor, koji je pri izlasku iz luke sasvim ispunjen itom, bit e pri dolasku broda na odredite jedva do tri etvrtine pun, a ipak e tovar, kad ga primalac izmjeri buel po buel, u znatnoj mjeri premaiti poslanu koliinu (radi bubrenja ita). Uzrok je tome, slijeganje za vrijeme plovidbe. to je vrijeme burnije, to je slijeganje jae. Ako je ito slobodno ukrcano u brod, prouzroit e veoma pogibeljne nezgode, premda je osigurano daskama i motkama, jer je ito na dugom putovanju sklono snanom pomicanju. Da se to sprijei, treba prije izlaska iz luke primijeniti sve mjere opreza, kako bi se tovar to bolje ustalio. Izmeu mnogih naina, da se to postigne, treba spomenuti zabijanje klinova u tovar ita. I kad je sve to poduzeto, i kad je poklonjena neobina panja osiguranju daskama, nijedan se pomorac ne e osjeati sasvim siguran, ako ima ukrcano ito, a jo manje, ako je tovarni prostor samo djelomino ispunjen. Stotine naih obalnih brodova, a vjerojatno i mnogo vie brodova u evropskim lukama, svakog dana isplove nepotpuno ispunjeni, pa i s veoma opasnim tovarom, a da nisu poduzete nikakve mjere opreza. udo je, to nema jo i

vie nesretnih sluajeva. Znam da se, zbog nemarnosti kapetana Joela Ricea na kuni Krijesnica, dogodio saaljenja vrijedan sluaj, kad je ta kuna godine 1835. plovila iz Richmonda u Virginiji u Madeira s tovarom kukuruza. Kapetan je mnogo puta plovio, a da mu se nije dogodila nikakva ozbiljna nezgoda, premda uope nije obiavao poklanjati vie panje svojem tovara, nego to je najnunije. Nikad prije nije plovio s tovarom ita, pa je slobodno ukrcao kukuruz i napunio jedva polovicu broda. Na poetku putovanja puhao je samo laki povjetarac, no kad je bio udaljen od Madeire jedan dan plovidbe, zahvati ga snaan vjetar sa sjeverasjeveroistoka. kuna je plovila sa samim dvostruko skraenim glavnim jedrom i nije zagrabila ni kapljice vode. Pred no je vjetar nekako jenjao. kuna je plovila uz jae ljuljanje nego prije, no jo uvijek sigurno, kad je jaki nagib na bok prevrne na desnu stranu. Zaulo se, kako se kukuruz naglo pomie. Snaga udarca razbila je glavni otvor za krcanje. Brod je potonuo kao sjekira. To se dogodilo u neposrednoj blizini nekog malog brodia iz Madeire, koji je sasvim sigurno plovio na vjetru i koji je primio jednog lana posade kune (jedinoga, koji se spasio). Tovar na Grampusu bio je prilino nespretno ukrcan, ako se uope moe nazvati tovarom ona hrpa baava za ulje i brodskog alata nabacanog bez reda. (Brodovi kitolovci obino su opremljeni eljeznim sudovima za ulje, pa nisam nikad mogao ustanoviti, zato i Grampus nije bio tako opremljen.) Ve sam govorio o stanju tovara u spremitu. Na donjoj palubi bilo je za me dosta mjesta (to sam ustanovio) izmeu baava za ulje. Oko glavnog otvora za krcanje bio je ostavljen slobodan prostor. Bilo je i drugih slobodnih mjesta izmeu tovara. Blizu rupe, to ju je August izrezao u pregradi, bilo je dovoljno mjesta za veliku bavu, i ja sam se tu udobno smjestio. Kad je moj prijatelj uao u svoju prostoriju i namjestio okove i konop, bio je ve bijeli dan. Doista, jedva smo stigli na vrijeme. Tek to je August sve uredio, doe k njemu porunik s Dirkom Petersom i kuharom. Neko su vrijeme govorili o onom brodu, koji plovi od Kapverdskih otoka. inilo se, da ga nestrpljivo oekuju. Napokon kuhar pristupi Augustovu leaju i sjedne na uzglavlje. Ja sam iz svojega skrovita mogao sve vidjeti i uti, jer izrezani komad daske nije bio namjeten u otvor. Sa strahom sam oekivao, da e se Crnac nasloniti na haljetak, koji je skrivao otvor. U tom bi sluaju sve bilo otkriveno, te bismo, nema sumnje, izgubili ivot. Srea nas ipak nije iznevjerila. Kako se brod ljuljao, kuhar se esto doticao haljetka, no nikad se nije tako naslonio, da bi otkrio, to se krije iza haljetka. A rub haljetka bio je tako privren o pregradu, da se rupa ni pri ljuljanju broda nije mogla otkriti. Tigar je sve to vrijeme leao na dnu leaja. inilo se, da se pomalo oporavlja. Vidio sam kako od vremena do vremena otvara oi i duboko die. Nekoliko asaka kasnije odoe porunik i kuhar, ostavivi Dirka Petersa, koji je, im su oni otili, sjeo na mjesto, gdje je malo prije sjedio porunik. Poeo je veoma prijateljski govoriti Augustu, pa smo sada vidjeli, da se, dok su ona dvojica bili prisutni, dobrim dijelom samo pretvarao, da je pijan. Sada je sasvim slobodno odgovarao na pitanje mojega druga. Rekao mu je, da ne sumnja, da je njegov otac spaen, jer je onoga dana prije zalaza sunca bilo najmanje pet jedara na vidiku, i inae ga je tjeio, pa sam se iznenadio i obradovao. Poeo sam se nadati, da bismo uz Petersovu pomo opet mogli zavladati jedrenjakom, pa sam tu misao prvom prilikom spomenuo Augustu. I on je to drao moguim, ali je isticao, da moramo biti veoma oprezni, jer se ini, da je mjeanevo vladanje samo neki samovoljni hir. Doista, teko je bilo rei, da je Peters uvijek pri zdravoj pameti. Sat kasnije Peters ode na palubu i ne vrati se do podneva, kad je Augustu donio obilan obrok usoljene govedine i puding. Kad smo ostali sami, dobio sam i ja svoj dio. Cijeli dan nije nitko vie doao u pramnicu. Navee sam uao u Augustovu prostoriju i slatko spavao do zore, kad me je August probudio, jer je uo neko komeanje na palubi. Brzo sam se vratio u svoje skrovite. Kad je sasvim svanulo, opazismo, da se Tigar gotovo potpuno oporavio. Nije pokazivao znakove bjesnoe, i veoma je pohlepno popio malo vode, to smo mu dali. Nema sumnje, daje njegovo neobino vladanje bilo posljedica

otrovnog zraka u spremitu, a ne znak bjesnoe. Veoma sam se radovao, to smo ga donijeli iz krinje. Bio je 30. lipnja, dakle trinaesti dan, otkako je Grampus isplovio iz Nantucketa. Na dan 2. srpnja doe porunik, pijan kao obino i veoma dobro raspoloen. Pristupio je Augustovu leaju, potreptao ga po pleima i upitao, da li bi se znao vladati kako treba, kad bi ga oslobodio, i hoe li obeati, da vie ne e ulaziti u kabinu. Moj prijatelj je, dakako, obeao. Lupe mu nato prui bocu ruma, to ju je izvadio iz depa svojega kaputa, a zatim mu skinu okove. Obojica su poli na palubu. Gotovo tri sata nisam vidio Augusta, a kad je opet doao, donio je dobre vijesti. Dopustili su mu da se slobodno kree od glavnoga jarbola prema pramcu, i da, kao i dosada, spava u pramnici. Donio je dobru veeru i dovoljno vode i za me. Jedrenjak je jo krstario oekujui onaj brod s Kapverdskih otoka. Sada su ugledali neko jedro, pa dre, daje to taj brod. Kako se u iduih osam dana nije dogodilo nita vano, ispripovijedat u dogaaje u obliku dnevnika, jer ne bih htio, da budu sasvim isputeni.

3. srpnja. August je nabavio tri pokrivaa, pa samu svojem skrovitu uredio ugodnu postelju. Cijeli dan nitko nije siao, osim mojega druga. Tigar se smjestio na Augustovu leaju tik uz otvor i spava, kao da se jo nije sasvim oporavio od posljedica svoje bolesti. Pred no je nenadani udarac vjetra zahvatio brod prije nego su mogli skratiti jedro, i brod se gotovo prevrnuo na bok. Vjetar je odmah jenjao, pa nije bilo nikakve tete, osim to se zaderalo prednje vrno jedro. Dirk Peters bio je itav dan veoma ljubazan s Augustom. Upustio se s njim u dugi razgovor 0 Tihom oceanu i o otocima, to ih je bio pohodio u tom dijelu svijeta. Pitao ga je, ne bi li i on htio poi s pobunjenicima na istraivako i zabavno putovanje u te krajeve. Rekao je, da se ljudi postepeno priklanjaju porunikovim namjerama. August je drao, da je najbolje rei, da bi mu bilo drago, kad bi mogao sudjelovati u takvoj pustolovini, jer ionako ne zna, to bi radio, Ida je sve bolje od gusarskoga ivota. 4, srpnja. Brod, koji su bili opazili, bio je mali jedrenjak iz Liverpoola, pa su ga pustili u miru. August je proveo vei dio vremena na palubi, kako bi to vie saznao o namjerama pobunjenika. Oni su se esto i estoko svaali, te su jednom prilikom, u svai, bacili u more harpunara Jima Bonnera. Porunikova stranka je prevladala. Jin Bonner je pripadao kuharovoj drubi, kao i Peters. 5. srpnja. Nekako u zoru zapuhao je otar vjetar sa zapada, koji se u podne pretvorio u buru, pa je jedrenjak mogao ploviti samo s letnim i prednjim jedrom. Pri skraivanju prednjega vrnog jedra pao je u more mornar Simms, koji je takoer pripadao kuharovoj drubi. Bio je veoma pijan, pa se utopio. Nitko ga nije ni pokuavao spasiti. Sad je ostalo na brodu trinaest ljudi: Dirk Peters, crni kuhar Seymour, Jones, Greely, Hartman Rogers i Willam Allen svi pristae kuharove stranke, pa porunik, ije ime nisam nikada saznao, i njegovi pristae: Absalom Hicks, Wilson, John Hunt i Richard Parker, a na koncu Augustija. 6. srpnja.

 Bura je bjesnila itav dan. Puhala je snanim za masima, uz kiu. Jedrenjak je nagrabio dosta vode kroz pukotine, pa je jedna sisaljka neprekidno radila. I August je morao pomagati. Upravo u sumrak proe tik uz nas neki veliki brod, a mi ga nismo opazili, dok se nije primakao na dohvat glasa. Pobunjenici su drali, daje to brod, koji su oekivali. Porunik stane dozivati, no odgovor je utonuo u tutnjavi bure. Oko jedanaest neki se val survao na sredinu palube, te je otplavio dobar dio ograde s lijeve strane broda, a uinio je i neto malo tete. Prema jutru je vjetar jenjao. Kad je izlazilo sunce, puhao je samo jo slab vjetar. 7. srpnja. Na slabo natovareni jedrenjak cijeli se dan strano ljuljao na golemim valovima, pa sam u svojem skrovitu jasno uo, kako se mnogi predmeti u spremitu kotrljaju. Prilino sam patio od morske bolesti. Peters je toga dana mnogo razgovarao s Augustom. Rekao mu je, da su dvojica od njegove drube, Greelly i Allen, preli na porunikovu strani, jer su od luili da budu gusari. Pitao je Augusta za neke stvari, koje August tada nije tono razumio. Naveer je jedrenjak poeo pro putati vodu, no tome nije bilo pomoi, jer je voda ulazila u brod kroz pukotine kod jakog nagibanja. Razderali su jedno jed ro i njime zaepili rupe ispod lukova, pa je tako voda slabije ulazila. 8. srpnja. Pri izlazu sunca zapuhao je lagani vjetri s istoka. Porunik je okrenuo jedrenjak prema jugozapadu, jer je htio radi svojih gusarskih namjera stii, na neke otoke Zapadne Indije. Ni Peters ni kuhar nisu se tome usprotivili barem ne u prisutnosti Augustovoj. Napustili su zamisao, da napadnu onaj brod s Kapverdskih otoka. Sad je voda slabije prodirala u brod, jer je svakih tri etvrt sata radila sisaljka. Jedro je izvaeno is pod lukova. Toga dana izmijenili smo znakove s dvjema malim kunama. 9. srpnja. Lijepo vrijeme. Svi su zaposleni pri popravljanju ograde. Peters je opet dugo razgovarao s Augustom. Govorio je jasnije nego do sada. Rekao je, da ga nita ne moe predobiti za porunikove namjere, te je, tovie, natuknuo, da namjerava da mu otme jedrenjak. Pitao je mojega prijatelja, moe li u tom sluaju raunati na njegovu pomo. August je odgovorio bez oklijevanja: Da. Tada je Peters rekao, da e u toj stvari ispitati miljenje ostalih pripadnika njegove stranke, a zatim je otiao. Ostatak dana August vie nije imao prilike da nasamo razgovara s njime.

VII
10. srpnja. Izmijenili smo znakove s nekim jedrenjakom iz Ria, koji je plovio u Norfolk. Vrijeme maglovito, s lakim, nestalnim vjetrom s istoka. Danas je umro Hartman Rogers, poto su ga osmoga spopali grevi nakon ae groga. Taj je ovjek pripadao kuharovoj stranci, i Peters se u njega osobito pouzdavao. Peters je rekao Augustu, da dri, da ga je porunik otrovao, i da oekuje, da bi to naskoro moglo zadesiti i njega, ako ne bude oprezan. Sad su ostali samo on,

Jones i kuhar s druge strane bilo ih je pet. Peters je govorio Jonesu o preuzimanju zapovjednitva broda, ali ga je Jones sluao hladno. Peters se stoga bojao da svoju zamisao pouruje, pa kuharu nije nita rekao. Bilo je dobro, to je bio tako mudar, jer je poslije podne kuhar izjavio, da e se pridruiti poruniku. On je zaista i preao na njegovu stranu. Jones se meutim posvadio s Petersom, te je natuknuo, da e obavijestiti porunika o pripremanju pobune. Sad je bilo jasno, da ne valja gubiti vrijeme. Peters je rekao, da e pod svaku cijenu pokuati da preuzme vlast na brodu, ako je August pripravan da mu pomogne. Moj gaje prijatelj odmah uvjerio u svojoj spremnosti da sudjeluje u takvom pothvatu. Drei da je prilika povoljna, obavijestio ga je o mojoj prisutnosti. Mjeanac se iznenadio, ali se i obradovao, jer se nije pouzdavao u Jonesa, za kojega je ionako drao, da ve pripada porunikovoj stranci. Odmah su sili k meni, i August me pozvao, pa smo se Peters i ja brzo upoznali. Sporazumjeli smo se, da emo prvom zgodnom prilikom pokuati da zauzmemo brod, no da ne emo na dogovor pozvati Jonesa. U sluaju uspjeha odvest emo jedrenjak u prvu luku i predati ga. Peters je, naputen od svoje drube, odustao od namjere, da poe na Tihi ocean jer se ta pustolovina ne bi mogla izvesti bez posade, a nadao se, da e ga sud rijeiti krivnje zbog ludosti (sveano je uvjeravao, da je u pobuni pomagao u napadaju ludosti), ili e, ako bude proglaen krivim, biti pomilovan Augustovim i mojim posredovanjem. Nae dogovaranje prekinuo je uzvik: Svi k jedrima, pa su Peters i August potrali na palubu. Kao obino, gotovo sva je posada bila pijana, i prije nego su dospjeli skratiti jedra, jak udarac vjetra prevrne jedrenjak na bok. Brod se ipak nekako uspravi, ali je zagrabio mnogo vode. Tek to je bio upostavljen red, novi udarac vjetra zahvati brod, pa za njim jo jedan, no nije poinio nikakve tete. To je dalo nasluivati buru, koja se doista naskoro pojavi, bjesnei sa sjevera i zapada. Brod je bio osiguran, kako se najbolje moglo. Plovili smo samo sa skraenim prednjim jedrom. Kad je pala no, vjetar je estoko puhao, a more se jo vie uzburkalo. Tada doe Peters s Augustom u pramnicu. Nastavili smo vijeanje. Sloili smo se, da ne bi moglo biti bolje prilike, da ostvarimo svoju namjeru, jer se u ovom asu nitko ne nada napadaju. Kako je brod siguran, ne e trebati nikakva upravljanja, dok se vrijeme opet ne popravi, pa ako na pokuaj uspije, moi emo osloboditi jednoga ili dvojicu od posade, da nam pomogne da dovedemo brod u luku. Glavna je potekoa u velikom nerazmjeru naih snaga. Protiv nas trojice u kabini su devetorica. I sve oruje je u njihovim rukama, osim Petersovih dviju malih pitolja i dugog mornarskog noa, to ga je on uvijek nosio za paom. Prema nekim znacima primjerice, nijedna sjekira ni klin nisu bili na uobiajenim mjestima poeli smo se bojati, da je porunik neto posumnjao, barem to se tie Petersa, pa ne e propustiti zgodnu priliku, da ga se rijei. Bilo je, dakako, jasno, da se ne smijemo prenagliti. I nadmo je bila prevelika a da bismo ita poduzeli bez najveeg opreza. Peters je predloio, da e on poi na palubu i upustiti se u razgovor sa straom (Allenom), pa e ga, im mu se prui prilika, bez buke baciti u more. Tada emo August i ja doi na palubu i nastojati da se opskrbimo bilo kakvim orujem, a zatim emo zajedno navaliti i zauzeti stepenice prema kabini, prije nego bude pruen ikakav otpor. Ja sam se tome usprotivio, jer nisam vjerovao, da bi porunik (koji je bio praznovjeran ali lukav momak) dopustio, da tako lako bude uhvaen. Sama injenica, da je na palubi straa, bila je dovoljan dokaz, da je on oprezan jer nije obiaj, osim na brodovima, gdje vlada stroga stega, da za vrijeme bure, kad brod plovi sa skraenim jedrom, stoji na palubi straa. Kako veina italaca nikada nije bila na moru, bit e dobro, da opiem brod u ovakvoj prilici. Skraivanje jedra je mjera, koja slui u razliite svrhe i na razliite naine. Kod povoljnog vremena ona se esto primjenjuje, da se brod zaustavi, da poeka drugi brod ili slino. Ako brod plovi punim jedrima, taj se manevar obino izvodi tako, da se dio jedra okrene, da ih straga zahvati vjetar, i tada se brod zaustavlja, kad vjetar udara sprijeda i kad je preestok, a da bi se mogla upotrebiti jedra, bez opasnosti da brod bude prevrnut. Brod se katkada zaustavlja i onda, kad je vjetar povoljan, ali je more

previe uzburkano, pa ne moe ploviti. Ako brod plovi pred vjetrom po veoma uzburkanom moru, nastaje obino dosta tete, jer se voda prelije preko krme, a esto i zbog toga, to pramac duboko uroni. U takvu se sluaju rijetko kada primjenjuje ta mjera, osim u nudi. Ako brod proputa vodu, uope se ne zaustavlja, pa bilo more i veoma uzburkano, jer bi more pri snanom otporu jo vie proirilo pukotine. To se ne dogaa, kad brod plovi s vjetrom. Osim toga treba esto prepustiti brod vjetru, i to kad je vjetar tako estok, da bi na komade razderao jedro, koje je namjeteno radi zaustavljanja broda, ili kad je zbog drugih razloga nemogue izvriti taj manevar. U buri se brod zaustavlja na razliite naine, ve prema njegovoj grai. Neke je brodove najbolje zaustavljati prednjim jedrom, i to je jedro, koje se zato najee upotrebljava. Veliki brodovi s pravokutnim jedrima imaju za to posebna jedra, koja su nazvana jedra za buru, no katkada se upotrebljava sama preka katkada preka i prednje jedro, ili dvostruko skraeno prednje jedro a nerijetko i krmeno jedro. esto prednje vrno jedro bolje slui svrsi, nego jedro druge koje vrste. Grampus se zaustavljao skraenim prednjim jedrom. Kad se eli zaustaviti brod, treba ga tako okrenuti pod vjetar, da se jedro napuni, to jest da se okrene poprijeko s obzirom na smjer broda. Kad je to uinjeno, pramac se za nekoliko stupnjeva odmakne od smjera vjetra. Brod dobiva tada udarce valova s one strane pramca, koja je sada okrenuta prema vjetru. U tom e poloaju dobar brod izdrati veoma jaku buru, a da ne zgrabi ni kapljicu vode, i posada nema vie nikakva posla oko broda. Kota krmila obino se privrsti, no to je sasvim nepotrebno (osim da se ublai tropot udaraca), jer krmilo nema nikakva utjecaja, kad je brod zaustavljen. Ipak je bolje ostaviti krmilo slobodno, nego vrsto privezano, jer se moe dogoditi, da ga otkinu valovi, ako se ne moe slobodno micati. Tako dugo dok jedro izdri, dobro graeni brod ostat e u svojem poloaju i prebrodit e svaki val, kao da je neki razumni i ivi stvor. No ako snaan vjetar razdere jedro (to moe uiniti samo pravi orkan), opasnost je neposredna. Brod se okrene od vjetra, valovi zahvate bokove, i brod je preputen na milost moru. U tom je sluaju jedini spas, da brod' okrenemo uz vjetar i da ga pustimo, dok se ne namjesti drugo jedro. Ima brodova, koje je nemogue zaustaviti, no ti brodovi nisu sposobni za plovidbu po moru. Vratimo se svojoj prii. Porunik nije nikada obiavao postavljati strau na palubi, dok je brod bio izvrgnut buri. Ta nas je injenica, povezana s nestankom sjekira i klinova, sasvim uvjerila, daje posada na oprezu i daje ne bismo mogli iznenaditi, kako je predlagao Peters. Ipak je trebalo uiniti neto, i to to prije, jer nije bilo sumnje, da e Petersu, ako su ve posumnjali u njega, zakrenuti vratom prvom prilikom, a to e zacijelo biti, im se bura stia. August je rekao, da bi bilo dobro, kad bi Peters, pod bilo kojom izlikom, maknuo onaj eljezni lanac s otvora u podu kabine. Tada bismo neopaeno mogli izvriti napadaj iz spremita. Nakon kraeg razmiljanja uvjerili smo se, daje to nemogue, jer se brod previe ljulja. Napokon se dosjetih, da bismo se mogli okoristiti praznovjernim strahom i neistom savjeu porunikovom. Poznato je, da je toga jutra umro jedan lan posade, Hartman Rogers, kojega su prije dva dana, nakon ae pirita, pomijeanog s vodom, spopali grevi. Peters je bio uvjeren, da ga je otrovao porunik. Rekao je, da za to ima nepobitnih dokaza, ali nam ih nije htio odati tome je zacijelo bio uzrokom njegov neobini znaaj. Bez obzira na to, imao on vie razloga nego mi da sumnja ili ne, mi smo se sloili s njim i odluili se na djelo. Rogers je umro u estokim grevima oko jedanaest prije podne. Njegovo tijelo bilo je ve nekoliko asaka nakon smrti strasnije i gnusnije od svega, to sam ikada vidio. Trbuh mu je bio silno nadut, kao kod utopljenika, koji je vie sedmica leao pod vodom. Ruke su mu bile u jednakom stanju, a lice je bilo zgreno, nabrano i bijelo poput krede, sa dvije ili tri krupne crvene mrlje kao od vrbanca. Jedna od tih mrlja rairila se preko lica, i sasvim mu pokrila jedno oko poput vrpce od crvena baruna. Tijelo su o podne donijeli u tom stranom stanju iz kabine, da ga bace u more. Kad ga je porunik ugledao (tada ga je vidio prvi put), odredio

je moda zbog grinje savjesti ili pod dojmom toga stranog prizora da se tijelo uije u mreu, te je dopustio obred, koji je uobiajen kod pokopa na moru. Izdavi tu zapovijed, otiao je u kabinu, kao da vie ne eli vidjeti svoju rtvu. Dok su se vrile pripreme za pokop, dignula se estoka bura, pa su privremeno odustali od pokopa. Tijelo je, preputeno samo sebi, otplavljeno u lijeb s lijeve strane palube, gdje je i sada jo lealo i koprcalo se pri estokom nagibanju jedrenjaka. Dogovorivi se o svemu, dali smo se na posao, to smo mogli bre. Peters je otiao na palubu. Ondje mu je kako je i pretpostavljao odmah priao Allen, koji je, ini se, bio na strai vie radi motrenja pramnice, nego radi iega drugog. Sudbina toga lupea bila je brzo i tiho odluena. Peters mu se nehajno pribliio, kao da mu eli neto rei, uhvatio ga za grkljan i bacio preko ograde, prije negoli je lupe dospio i kriknuti. Tada nas je Peters pozvao gore. Najprije smo se ogledali za neim, ime bismo se mogli naoruati. Kretali smo se oprezno, jer smo zbog jakog ljuljanja jedva stajali na nogama, i jer je uzburkano more pri svakom uranjanju pramca preplavljivalo brod. Morali smo uriti porunik je svakog asa mogao izdati zapovijed da prorade sisaljke, jer se jedrenjak brzo punio vodom. Traei neko vrijeme, pronali smo samo dvije ruke od sisaljke jednu je uzeo August, a drugu ja. Naoruavi se njima, skinuli smo s mrtvaca koulju, a zatim smo bacili leinu u more. Peters i ja sili smo u pramnicu, a August je ostao na strai na palubi, tono tamo, gdje je prije stajao Allen. August je stajao leima okrenut prema stepenicama kabine, kako bi svaki od porunikove drube, koji bi iziao iz kabine, mislio, da je to njihova straa. im smo sili, poeo sam se preodijevati, da bih prikazao Rogersovu leinu. Tu mi je uvelike pomogla koulja, to smo je svukli s mrtvaeva tijela, jer je bila osobita kroja i oblika, pa ju je bilo lako raspoznati. Bijae to neka vrst haljetka, to ga je pokojnik nosio preko svojeg odijela. Koulja je bila saivena od modrog pletenog tkiva sa irokim bijelim poprenim prugama. Kad sam je navukao na se, nainio sam sebi lani trbuh, kako bih to bolje mogao oponaati strahovitu iznakaenost nadute leine. To sam postigao tako, da sam pod koulju natrpao neto posteljine. Tada sam iznakazio i ruke, navukavi na njih par bijelih vunenih rukavica bez prstiju i ispunivi ih svakakvim krpama. Peters mije uredio lice. Najprije gaje dobro natrljao kredom, a zatim ga je, zarezavi se u prst, zamrljao krvlju. Nismo zaboravili ni onu prugu preko oka, koja je inila lice jo strasnijim.

VIII
Kad sam se pogledao u komadiu ogledala, koje je visjelo u kabini, i jo pri blijedom svijetlu mutne svjetiljke, moj mi je lik dozvao u sjeanje strahovitu stvarnost, koju sam predstavljao, pa me spopala tolika strava, da sam jedva ostao pri odluci, da odigram svoju ulogu. Ipak nisam smio odustati, pa smo se Peters i ja vratili na palubu. Nali smo sve u redu, i sva trojica, drei se ograde, oduljali smo se do ulaza u kabinu. Vrata su bila samo pritvorena, a na gornjoj stepenici bila je podmetnuta drvena klada, da se vrata ne zatvore. Bijae to mjera opreza, da ih ne bi tkogod izvana iznenada zatvorio. Nije nam bilo teko da pregledamo unutranjost kabine kroz otvor kraj stoera vrata. Sad smo se uvjerili, da je bilo veoma dobro, to nismo pokuali da ih nenadano napadnemo, jer su oito bili na oprezu. Samo je jedan ovjek spavao, a i on je leao na podnoju stepenica, s muketom na dohvat. Ostali su sjedili na strunjaama, to su ih uzeli s leaja i bacili na pod. Ozbiljno su razgovarali. Dva prazna vra i razbacane velike limene ae svjedoile su, da su obilno pili, no ipak nisu bili pijani kao obino. Svi su imali noeve, jedan ili dvojica i pitolje, a najednom leaju lealo im je na dohvat prilino mnogo muketa.

Neko vrijeme prislukivali smo njihov razgovor i razmiljali, to da radimo, jer dosad nismo zakljuili nita odreeno, osim da emo pokuati, kad bude vrijeme za napadaj, da sprijeimo njihov otpor pojavom Rogersa. Raspravljali su o svojim gusarskim namjerama, te je, koliko smo uli, bilo oito, da se ele udruiti s posadom kune Homet, i, ako bude mogue, zaposjesti kunu radi nekog veeg pothvata. Pojedinosti o tome nismo ipak mogli razumjeti. Jedan od njih rekao je'neto o Petersu, a porunik mu je odgovorio tako tiho, da nismo nita razumjeli. Zatim je dodao glasnije, da ne moe razumjeti, to se toliko zadrava u pramnici s kapetanovim deranom, i da misli, da ih obojicu treba to prije baciti u more. Na to nije nitko nita odgovorio, no mogli smo opaziti, daje cijela druba zadovoljno primila taj prijedlog, osobito Jones. Ja sam bio veoma uzbuen, videi, da se ni August ni Peters ne mogu odluiti, da se neto uradi. Stoga sam odluio, da u svoj ivot prodati to skuplje i da ne u dopustiti da me svlada strah. Strahovita tutnjava vjetra u oputi i pljuskanje mora preko palube prijeilo nam je da ujemo to su govorili. Za vrijeme trenutnoga zatija jasno smo uli, kako je porunik rekao jednome od ljudi, neka ode u pramnicu i kae onim prokletim klipanima, da dou u kabinu, gdje e mu biti na oku, jer ne eli nikakvih tajni na jedrenjaku. Sreom se brod u tren tako estoko zaljuljao, da se ta zapovijed nije mogla odmah izvriti. Kuhar je ustao sa strunjae, da ode po nas, kad ga strahoviti trzaj broda mislio sam, da e nam se slomiti jarboli baci naglavce, i on udari o vrata s lijeve strane kabine. Vrata se razbie, i nastade zbrka. Sreom nitko od nas nije stradao, pa smo imali vremena, da se pourimo do pramnice, i u brzini, prije nego je stigao glasnik ili, bolje, prije nego je pomolio glavu iz kabine (jer uope nije iziao na palubu), odluismo, to emo poduzeti. Kuhar nije ni opazio, da nema Aliena, pa je zaurlao, ponovivi porunikovu zapovijed. Peters je izmijenjenim glasom viknuo gromko Ay, ay, a kuhar je odmah siao, ne pokazavi ni najmanje sumnje. Sad su moja dva druga hrabro pola u kabinu. Peters je za sobom pritvorio vrata onako, kako su i prije bila pritvorena. Porunik ih je doekao hinjenom srdanou. Augustu je rekao, da moe stanovati u kabini i da ga primaju u svoje drutvo, jer se u posljednje vrijeme tako dobro vladao. Tada mu do polovice napuni au rumom i prui mu je, daje ispije. Ja sam sve to gledao i sluao, jer sam poao za svojim prijateljima do kabine, im su zatvorili, vrata, i zauzeo svoje staro mjesto na promatralitu. Sa sobom sam donio obje ruke od sisaljki. Jednu sam sakrio nedaleko ulaza u kabinu, kako bi mi u sluaju nude bila pri ruci. Zgodno sam se namjestio, kako bih mogao dobro vidjeti to se unutra dogaa. Pritom sam nastojao umiriti ivce, kako bih, kad mi Peters dadne ugovoreni znak, siao meu pobunjenike kako treba. Peters je uspjeno skrenuo razgovor na krvave prizore prilikom pobune, te je pomalo naveo ljude, da priaju tisue praznovjernih pria, koje su tako uobiajene meu pomorcima. Nisam mogao uti, to se sve govorilo, no jasno sam vidio uinak razgovora na licima prisutnih. Porunik je bio veoma uzbuen. Kad je netko spomenuo strahoviti izgled Rogersove leine, inilo mi se, da e se porunik onesvijestiti. Tada gaje Peters upitao, ne misli li, da bi bilo bolje, kad bi leinu odmah bacili u more, jer je strano gledati, kako se koprca u lijebu. Nato je lupe poeo hvatati dah. Polagano je pogledao svoje drugove, kao da ih zaklinje, da tko od njih izvri taj zadatak. Nitko se ni ne maknu. Bilo je jasno, da je sva druba do krajnosti uzbuena. Tada mi Peters da znak. Odmah irom otvorih vrata kabine i poeh silaziti ne progovorivi ni rijei, te stadoh usred drube. Lako je razumjeti snaan dojam, to ga je izazvala ta nenadana pojava, ako se uzmu u obzir sve okolnosti. U slinim sluajevima obino gledalac moe ipak malo posumnjati u stvarnost pojave. Ostaje neto nade, premda slabe, da je to samo varka, i da pojava uistinu nije neki gost iz svijeta sjena. Nije pretjerano, ako kaemo, da gotovo u svakom takvom sluaju ipak ostane neto sumnje, i da je razlog strave, vie neka slutnja, da bi pojava mogla biti stvarnost, nego nepokolebljivo vjerovanje u njezinu stvarnost. U ovom sluaju, kao to emo odmah

vidjeti, nije u glavama pobunjenika bilo ni traga sumnji. Svi su povjerovali, daje strana leina Rogersova doista oivjela, ili daje to barem njegov duh. Osamljenost jedrenjaka i nemogunost, da mu se pri toj buri tko priblii, sveli su mogunost neke varke u tako uske i odreene granice, da su pobunjenici drali, da bi morali opaziti svaku takvu mogunost. Bili su na moru ve dvadeset i etiri dana, a da nisu s nikakvim brodom imali druge veze osim dozivanja. I sva je posada barem svi ljudi, za koje su znali, da su na brodu bila sakupljena u kabini, osim straara Aliena. Njegov golemi stas (bio je visok est stopa i est palaca) svi su veoma dobro poznavali, pa nitko nije mogao ni pomisliti, da je ta pojava on. Tome treba dodati tjeskobu zbog bure, pa razgovor, to ga je poeo Peters, zatim snaan dojam, to ga je ujutro kod njih ostavila leina, pa moje izvrsno predstavljanje i nemirno svijetlo iz mutne svjetiljke, u kojem su me ugledali, i koje je na mene padalo i na mahove. Nitko se dakle ne e uditi, to je uinak varke bio znatno vei, nego to smo oekivali. Porunik je skoio sa strunjae, na kojoj je leao, i odmah se, ne prozborivi ni slova, sruio mrtav na pod kabine. Pri snanom ljuljanju jedrenjaka otkotrljao se u zavjetrinu kao klada. Od preostale sedmorice samo su trojica u poetku zadrali neto prisutnosti duha. Ostala etvorica sjedili su neko vrijeme, kao da su prirasli za pod bio je to najjadniji prizor straha i oaja koji sam ikada vidio. Otpor su pruili samo kuhar, John Hunt i Richard Parker, no i to je bila slaba i neodluna obrana. Prvu dvojicu Peters je odmah ustrijelio, a ja sam oborio Parkera udarcem ruke za sisaljku po glavi. Meutim, August je pograbio jednu od muketa, koja je leala po podu, i jednom je pobunjeniku, Wilsonu, prostrijelio prsa. Sad su ostala samo trojica. Kad su doli k sebi i vidjeli, da su prevareni, poeli su se boriti veoma odluno i bijesno, pa nas je spasila samo golema snaga Petersovih miia. Ta tri ovjeka bili su Jones, Greely i Absalom Hicks. Jones je bacio Augusta na pod, uboga na nekoliko mjesta u desnu ruku, i bio bi zacijelo brzo svrio s njim (jer se ni Peters ni ja nismo mogli odmah osloboditi naih protivnika), da nije na vrijeme pomogao jedan prijatelj, na iju pomo uope nismo raunali. To je bio Tigar. Uz tiho rezanje skoio je u kabinu u najopasnijem trenutku za Augusta, te se bacio na Jonesa i zaas ga pritisnuo o pod. Moj je prijatelj bio ranjen, pa nam uope nije mogao pomoi, a meni je toliko smetala moja odjea, da sam se jedva micao. Pas nije nikako isputao Jonesovo grlo a Peters bi bio i suvie jak za preostalu dvojicu, te bi ih se zacijelo brzo rijeio, da je bilo vie prostora i da nije bilo strahovitog nagibanja broda. Tada se doepao jednog od nekoliko tekih stolica, to su leali na podu. Njim je razbio glavu Greelyju, upravo kad je Greely htio da u mene ispali hitac iz mukete, a zatim ga nagib jedrenjaka baci na Hicksa. Zgrabio gaje za grlo svom snagom i odmah ga zadavio. Tako smo za krae vrijeme, nego to smo oekivali, zagospodarili jedrenjakom. Od naih protivnika ostao je na ivotu jedino Richard Parker. Njega sam u poetku napadaja oborio udarcem ruke za sisaljku. Sad je nepomino leao kraj vrata porazbijane kabine, no kad ga je Peters gurnuo nogom, progovorio je i zamolio milost. Bio je malo ozlijeen na glavi, no inae nije bio ranjen, jer se od udaraca odmah onesvijestio. Ustao je, a mi smo mu za svaki sluaj svezali ruke na leima. Pas je mrtav leao nad Jonesom. Kad smo bolje pogledali, ustanovili smo, da je i Jones mrtav. Krv mu je obilno tekla iz duboke rane na grlu, koja je potjecala od otrih zuba ivotinje. Bilo je oko jedan sat ujutro, a vjetar je jo uvijek estoko puhao. Jedrenjak se naporno valjao, vie nego obino, pa je svakako trebalo uiniti neto, da se olaka stanje. Gotovo pri svakom nagibu prema zavjetrini grabio je vodu, koja je za vrijeme nae tunjave pomalo ulazila u kabinu. Budui da sam, kad sam silazio, ostavio otvor za krcanje otvoren, itava ograda s lijeve strane bila je otplavljena. Jednako bijae otplavljena i brodska kuhinja, zajedno s amcem s krme. kripanje i trzanje glavnoga jarbola bilo je upozorenje, da e se naskoro prevrnuti. Da se dobije vie prostora za tovar u stranjem spremitu, donji dio jarbola bio je utvren izmeu gornje i donje palube, (postupak, koji katkada primjenjuju loi graditelji brodova), pa je prije-

tila neposredna opasnost, da e iskoiti iz uporita. A kao kruna svih naih napora nali smo, zaepivi rupu, nita manje nego sedam stopa vode u brodu. Leine smo ostavili u kabini i odmah se prihvatili posla oko sisaljki. Parkera samo dakako oslobodili, kako bi nam pomogao. Augustu smo povezali ruku, kako smo najbolje mogli, pa je i on radio, koliko je mogao, no bez velike koristi. Ipak smo ustanovili, da moemo sprijeiti jae prodiranje vode, ako jedna sisaljka bude stalno radila. Kako smo bili samo etvorica, bilo nam je teko, no mi smo nastojali da ne klonemo duhom, i eljno smo oekivali jutro, nadajui se, da emo tada moi olakati brod, ako odreemo glavni jarbol. Tako smo proveli napornu no punu briga, a kad je napokon svanuo dan, bura nije jenjala, niti je bilo ikakva znaka, da e prestati. Izvukli smo leine na palubu i bacali ih u more. Zatim smo se dali na posao, da se rijeimo glavnoga jarbola. Izvrili smo potrebne predradnje, i Peters je prerezao jarbol (u kabini smo nali sjekire). Mi smo pazili na potpore i konope. Kad se jedrenjak nagnuo prema zavjetrini, prerezali smo, na zapovijed, konope, i itava je komadina drva s oputom pljusnula u more. Jedrenjak se oslobodio bez ikakve tete. Brod se vie nije tako naprezao kao prije, no na je pokuaj jo uvijek bio veoma opasan. Unato krajnjem naporu jedva smo, uz pomo dviju sisaljki, zadravali navalu vode. Augustova pomo bila je doista neznatna. Da naa nevolja bude jo vea, jedan veliki val udari o bok jedrenjaka i pomakne ga za nekoliko zraka od vjetra. Prije nego je brod mogao da se vrati u svoj poloaj, drugi val ga sa svim prevrne na bok. Tovar u brodu naglo se pomakne prema zavjetrini (on se ve neko vrijeme sasvim po volji pomicao). Ne koliko asaka inilo nam se, da nas nita ne moe spasiti, da emo se prevrnuti. Naskoro smo se ipak malo ispravili. Tovar je jo uvijek ostao s lijeve strane, pa smo tako leali na boku. U tom stanju bio bi beskoristan rad sisaljki, a ionako nismo vie mogli raditi s njima, jer su nam ruke bile sasvim izranjene, od prevelikog napora, i strano su krvarile. Protivno Parkerovu savjetu prerezali smo, tekom mukom, prednji jarbol. Kad je padao u more, odnio je prikosnik, te nam je tako ostao samo trup broda. Radovali smo se, to nam dosada valovi nisu otplovili s palube najvei brodski amac, no ni to veselje nije potrajalo dugo. Kako smo izgubili prednji jarbol, a s njim i prednje jedro, koje je nekako dralo ravnoteu jedrenjaka, poeli su nas preplavljivati valovi, pa je za pet asaka naa paluba bila pometena od pramca do krme. Najvei amac i desna ograda bili su otkinuti, a vitao je bio razbijen u komade. Teko je i zamisliti bjedniji poloaj od naega. O podne se uinilo, kao da e bura jenjati, no grdno smo se razoarali, jer je zatije trajalo samo nekoliko asaka. Bura je opet navalila dvostrukom snagom. Oko etiri sata poslije podne bilo je gotovo nemogue izdrati estinu vjetra, a kad je pala no, izgubio sam svaku nadu, da bi brod mogao izdrati do jutra. Oko ponoi utonuli smo veoma duboko, a voda je dosizala do najdonje palube. Naskoro nam voda odnese krmilo, a more podigne stranji dio jedrenjaka sasvim iz vode. Brod se tako zatresao, kao da e potonuti. Svi smo drali, da e krmilo izdrati do kraja, jer je bilo neobino vrsto. Du njegove glavne grede bio je niz jakih eljeznih kuka, kao i na krmi. Kroz te kuke bila je provuena veoma debela ipka od kovana eljeza, i tako je krmilo bilo privreno o krmu, visei slobodno na sipki. Strahovita snaga valova, koji su otkinuli krmilo, moe se ocijeniti po tome, to su sve kuke na krmi bile iupane iz tvrda drva, a bile su zabijene sasvim kroz drvo i zavinute s nutarnje strane. Nakon toga estokog udarca jedva smo imali vremena da odahnemo, kad se golemi val srui na palubu i otplavi stepenice, to su vodile prema kabini, i navali u otvor za krcanje, te napuni vodom svaku stopu broda.

IX
Pred no smo se, sreom, sva etvorica vrsto svezali za ostatke vitla i potrbuke se ispruili na palubi. Samo to nas je spasilo od propasti. Od goleme teine valova, koji su nas preplavljivali, bili smo vie ili manje omamljeni, a voda se povukla s nas tek kad smo bili gotovo sasvim iscrpljeni. im sam doao do daha, glasno sam dozvao svoje drugove. Odazvao se samo August: S nama je svreno. Neka se bog smiluje naim duama! Malo po malo javie se i druga dvojica opominjui nas, da ne gubimo hrabrosti, jer jo uvijek ima nade. Tovar je u jedrenjaku takav, da brod ne moe potonuti, a do jutra e jamano prestati bura. Te su mi rijei ulile novu snagu. Kako se god ini neobino, sasvim sam bio smetnuo s uma, da brod s tovarom praznih baava za ulje ne moe potonuti, a ba sam taj tovar neko vrijeme drao opasnim. im je u meni opet oivjela nada, nastojao sam pojaati konop, kojim sam bio privren za ostatak vitla. Opazio sam, da to isto rade i moji drugovi. No je bila veoma tamna, te bi bio uzaludan pokuaj, da opiem strahovite zviduke, tropot i zbrku oko nas. Naa paluba bila je u ravnini s povrinom mora ili, bolje rei, bili smo okrueni visokim zidom pjene, koja se svakoga trenutka prelijevala preko nas. Nije pretjerano rei, da su nae glave u tri aska bile samo jedan tren izvan vode. Leali smo sasvim blizu, no nismo mogli vidjeti jedan drugoga, a nismo vidjeli ni onaj dio jedrenjaka, po kojem smo se kotrljali. Na mahove smo se dozivali, da obnovimo nadu i hrabrost. Augustova slabost izazivala je nae sauee, a kako on svojom ranjenom rukom nije mogao dosta vrsto stegnuti konop, oekivali smo svakog trenutka, da e pasti u more. Ipak mu nismo nikako mogli pomoi. Na sreu, njegovo je mjesto bilo sigurnije od naih. Gornji dio njegova tijela leao je upravo ispod dijela razbijenoga vitla, pa su valovi, valjajui se prema njemu, u znatnoj mjeri gubili snagu. U svakom drugom poloaju (u sadanji ga je poloaj s opasnoga mjesta, na kojem se bio svezao, sluajno bacio neki val) poginuo bi svakako prije jutra. Kako je jedrenjak bio veoma nagnut, manje smo bili izloeni opasnosti, da nas valovi otplave. Jedrenjak je bio nagnut, kako sam prije ustanovio, na lijevu stranu, te je jedna polovica palube bila neprekidno pod vodom. Stoga su se valovi, koji su udarali s desne strane, razbijali o bok broda, pa su nas, koji smo leali potrbuke, zahvaali ve sasvim raspreni. Oni pak valovi, koji su dolazili slijeva, bili su tzv. mrtvi valovi, koji zbog naeg poloaja nisu imali dovoljno snage, da nas istrgnu iz naih konopa. U tom smo strahovitom poloaju leali do zore, kad smo jasno mogli razabrati svu strahotu oko sebe. Jedrenjak je bio obina klada preputena na milost svakom valu. Bura je rasla. Bila je ve pravi orkan, pa nam se inilo, da vie nema nikakve nade u spas. utjeli smo nekoliko sati oekujui svaki as, da e popustiti nai konopi, da e se ostaci vitla prevrnuti u more, ili da e koji od golemih valova, koji su se valjali sa svih strana, gurnuti trup broda tako duboko pod vodu, da emo se udaviti prije, negoli opet izronimo. Milou bojom ipak smo izili iz te neposredne opasnosti. Oko podne ohrabrilo nas je sunce. Odmah zatim opazili smo, daje snaga vjetra znatno manja. Tada je, prvi put od sino, August progovorio. Upitao je Petersa, koji mu je bio najblii, ima li ikakve mogunosti, da se spasimo. Kako nismo odmah uli odgovor na to pitanje, zakljuili smo, da se mjeanac udavio, no on se, na nau veliku radost, naskoro odazva veoma slabim glasom. Rekao je, da mu je veoma muno, jer su mu se konopi vrsto zareali oko eluca, pa ih mora na neki nain otpustiti, ili e poginuti, jer tu muku vie ne moe izdrati. To nas je veoma raalostilo, jer je bilo sasvim beskorisno i pomisliti, da bismo mogli nekako da mu pomognemo, dok nas more, kao sada, neprestano preplavljuje. Opominjali smo ga, neka hrabro podnosi patnje, i obeavali, da emo mu pomoi prvom

prilikom. On je odgovorio, da e naskoro sve biti prekasno, da e sve biti svreno prije, negoli mu uzmognemo pomoi. Jo je neko vrijeme stenjao, a onda je umuknuo, pa smo zakljuili, da je izdahnuo. Naveer se more tako stialo, da se u pet asaka jedva koji val prelio preko trupa broda. Vjetar je bio znatno slabiji, premda je jo uvijek puhala otra bura. Nekoliko sati nisam uo ni glasa od svojih drugova, pa sam zazvao Augusta. On mi se odazvao veoma slabim glasom, pa nisam mogao razumjeti to je rekao. Zatim sam zvao Petersa i Parkera, no nijedan se od njih nije odazvao. Naskoro sam i ja zapao u stanje djelomine besvjestice, za koje su mi se u mati javljale najljepe slike: zelena stabla, polja lelujava zrela ita, povorke plesaica, ete konjanika i drugo. Sjeam se, da je u svemu, to mi se privialo, glavna zamisao bila kretanje. Nikako mi se u mati nisu javljali nepokretni predmeti, kao kua, brijeg ili to slino. Vjetrenjae, brodovi, velike ptice, baloni, ljudi na konju, kola u bijesnoj vonji i slini predmeti u pokretu javljali su mi se, naprotiv, u beskrajnim nizovima. Kad sam se prenuo iz toga stanja, sunce je ve bilo izilo, i to, koliko sam mogao prosuditi, sat prije. Veoma teko mi je bilo sjetiti se razliitih okolnosti u vezi s mojim stanjem, pa sam neko vrijeme bio vrsto uvjeren, da sam jo uvijek u prostoriji za tovar, nedaleko krinje i da je Parkerovo tijelo Tigar. Kad sam se napokon sasvim osvijestio, ustanovio sam, da vjetar nije vie jai od blagog povjetarca a more daje razmjerno mirno. Tako se stialo, daje preplavljivalo samo sredinu jedrenjaka. Lijeva mi se ruka izvukla iz konopa. Na njoj je bila, oko lakta, prilina ozljeda. Desna mi je bila sasvim utrnula, a aka i zapee jako su mi natekli od pritiska konopa, kojim sam bio zavezan ispod ramena. Osjeao sam jaku bol i od drugoga konopa, kojim sam bio nepodnoljivo vrsto svezan oko pasa. Pogledao sam svoje drugove. Vidio sam, daje Peters jo iv, premda mu je debeli konop tako snano stezao slabine, da se inilo, da je gotovo prerezan na dvoje. im sam se pomaknuo, Peters mi je iznemoglom kretnjom ruke pokazao konop. August nije davao nikakva znaka ivota. Leao je gotovo dvaput savijen oko odlomljenoga komada vitla. Parker je progovorio, kad je opazio, da se miem, i upitao me, imam li dovoljno snage, da ga oslobodim iz toga poloaja. Dodao je, da bismo se jo moda mogli spasiti, kad bih ja mogao sabrati sve snage i odvezati ga, inae emo svi poginuti. Rekao sam mu, neka se hrabro dri. Ja u pokuati da ga oslobodim. Napipao sam u depu hlaa svoj depni noi. Nakon vie bezuspjenih pokuaja konano mi je uspjelo da ga otvorim. Tada sam lijevom rukom oslobodio svoju desnu ruku, a zatim sam prerezao konop, kojim sam bio svezan. Pokuao sam da se maknem, ali sam pritom ustanovio, da su me noge sasvim iznevjerile i da ne mogu ustati. Ni desnu ruku nisam uope mogao maknuti. Kad sam to rekao Parkeru, savjetovao mi je, neka mirno leim nekoliko asaka drei se za vitlo lijevom rukom, dok mi opet pone kolati krv. I doista, odmah je poela nestajati ukoenost, im sam uinio, kako mije savjetovao Parker. Najprije sam mogao micati jednom nogom, zatim drugom. Naskoro sam se pomalo mogao sluiti i desnom rukom. Veoma oprezno, ne ustajui, otpuzao sam do Parkera i prerezao sve konope, kojima je bio svezan, pa je naskoro i on mogao djelomice upotrebiti sve svoje udove. Tada smo se brzo dali na posao, da oslobodimo Petersa. Konop mu se bio duboko zarezao u slabine, kroz pojas njegovih vunenih hlaa i kroz dvije koulje, pa mu je iz slabina, kad smo skinuli konop, obilno potekla krv. Ipak je, im smo uklonili konop, progovorio, i odmah se oporavio, jer se mogao lake micati, lake nego Parker i ja. Tome je zacijelo bio uzrok putanje krvi. Slabe su nam bile nade, da e se August osvijestiti, jer uope nije davao znakova ivota. Kad smo mu se pribliili, vidjeli smo, da je samo u nesvijesti, jer je izgubio mnogo krvi. Zavoj, koji smo mu bili namjestili oko ranjene ruke, razderala je voda. Inae nijedan konop, kojim je bio svezan, nije bio tako vrsto stegnut, da bi mogao prouzroiti smrt. Oslobodivi ga konopa i uklonivi komade vitla, odnijeli smo ga na suho mjesto u zavjetrini. Ondje smo mu

glavu poloili nie od tijela, a zatim smo mu sva trojica poeli trljati udove. Nekako pola sata kasnije on se osvijestio, ali nas je tek idueg jutra mogao prepoznati. Tek je tada smogao snage da govori. Dok smo se oslobaali konopa, postojalo je tamnije i naoblailo se, pa smo se poeli bojati, da se sprema bura, u kojoj emo onako iscrpljeni svakako poginuti. Sreom je vrijeme nou ostalo veoma mirno. More se svakog asa sve vie smirivalo, pa smo se poeli nadati, da emo se ipak spasiti. Blagi vjetri puhao je sa sjeverozapada, no nije bilo hladno. Augusta smo pomno zavezali u zavjetrini, da se pri ljuljanju broda ne bi okliznuo u more. Bio je preslab da se sam pridrava. Nama drugima nije to bilo potrebno. Sjedili smo jedan uz drugoga, drali smo se pomou pokidanih konopa za vitlo i razmiljali, kako da izaemo iz toga stranog poloaja. Bilo je ugodno, to smo mogli svui odjeu i iz nje iscijediti vodu. Kad smo se zatim odjenuli, bilo nam je toplo. I Augusta smo svukli, iscijedili njegovu odjeu, te je i on osjetio jednaku ugodnost. Nae glavne muke bile su sada glad i e. Ogledali smo se za pomoi, no pritom nas obuze oaj, i ve smo poeli aliti, to smo izmaknuli manje stranoj smrti u moru. Pokuali smo se utjeiti nadom, da e nas naskoro nai neki brod. Hrabrili smo tako jedan drugoga, da lake podnesemo zlo. Napokon je svanulo jutro etrnaestoga. Vrijeme je jo uvijek bilo vedro i blago, sa stalnim i veoma laganim povjetarcem sa sjeverozapada. More je sada bilo sasvim mirno. Ne znam zbog ega brod nije vie bio tako nagnut kao prije. Paluba se uglavnom osuila, pa smo se po njoj mogli slobodno kretati. Vie od tri dana i tri noi nismo ni jeli ni pili, pa je bilo krajnje vrijeme, da pokuamo odozdo neto donijeti. Kako je jedrenjak bio pun vode, maloduno smo se dali na taj posao i jedva smo se nadali, da emo doi do neega. Nainili smo neku vrst jaruara: u dva komada drva zabili smo avle, koje smo nali na ostacima vrata. Zatim smo drva zajedno svezali krajem konopa. Tu smo napravu bacili u kabinu, te smo je vukli amo tamo nadajui se, da emo tako izvui to za jelo ili bar neki predmet, koji bi nam mogao dalje pomoi pri traenju hrane. Vei dio jutra proveli smo radei bez uspjeha. Izvukli smo tek nekoliko pokrivaa, koji su zapeli o avle. Naa je naprava doista bila tako nespretna, da se bolji uspjeh jedva mogao i oekivati. Tada smo pokuali u pramnici, no jednako bez uspjeha, i ve smo bili oajni, kad Peters predloi, da njemu sveemo oko pasa konop. On e pokuati da zaroni i da donese togod hrane iz kabine. Radosno smo prihvatili taj prijedlog. Opet se u nama probudila nada. On je odmah svukao kaput, a zatim smo mu svezali vrsti konop oko tijela i preko remen tako, da se konop ne bi mogao izmaknuti. Taj pothvat bio je veoma teak i opasan. Koliko god je bilo nade, da e u kabini nai hrane, ronilac je morao najprije krenuti desno, a zatim proi pod vodom deset ili dvanaest stopa kroz uski prolaz, do spremita hrane, i vratiti se, a da za to vrijeme uope ne die. Kad je sve bilo spremno, Peters se spusti u kabinu po stepenicama, dok mu voda nije dosegla do brade. Tada naglavce zaroni, okrenuvi se na desno, kako bi krenuo prema spremitu hrane. Taj prvi pokuaj nije uspio. Za manje od pola aska osjetili smo snani trzaj konopa (to je bio ugovoreni znak, da eli da ga izvuemo). Odmah smo ga izvukli, no tako nespretno, da se sav izudarao o stepenice. Nita nije donio, jer nije mogao da se provue kroz prolaz. Voda gaje neprestano dizala do stropa. Kad smo ga izvukli, bio je veoma iscrpljen i morao se odmarati petnaest asaka. Drugi pokuaj proao je jo gore. Ostao je pod vodom i nije davao ugovoreni znak tako dugo, da smo se uplaili i izvukli ga. Ustanovili smo, daje bilo ve krajnje vrijeme. On je, kako je rekao, nekoliko puta potezao konop, no mi nismo osjetili taj trzaj. Tome je valjda bio razlog, to se konop zapleo o ogradu na podnoju stepenica. Ta je ograda doista smetala, pa smo odluili da je uklonimo, prije negoli nastavimo radom. Kako nismo imali drugog orua

osim naih ruku, uli smo svi u vodu, dokle smo mogli. Sjedinjenim smo snagama gurnuli ogradu i slomili je. I trei pokuaj bio je bezuspjean, kao i prva dva, pa je sada bilo oito, da se nita ne moe postii, ako ronilac ne bude imao teak predmet, koji bi ga pritezao na pod kabine, dok bude traio hranu. Drugo smo uzalud traili predmet, koji bi mogao posluiti. Napokon smo, na nau veliku radost, otkrili, da je jedan od lanaca slabo privren, te smo ga lako skinuli. Kad smo lanac privrstili oko Petersovih gleanj a, on se po etvrti put spustio u kabinu. Ovaj put mu uspije da se probije do vrata spremita hrane, no vrata su na njegovu veliku alost bila zakljuana, pa se morao vratiti a da nije uao u spremite, jer vie ni asa nije mogao izdrati pod vodom. Sad je na poloaj doista bio oajan, pa se ni August ni ja nismo mogli uzdrati od plaa. Mislili smo na goleme nevolje to nas biju i na neznatne mogunosti spasenja. Ta naa slabost ipak nije dugo potrajala. Pali smo na koljena i zamolili boga, da nas izvede iz svih tih mnogobrojnih opasnosti. Ustali smo puni nade i ohrabreni poeli razmiljati, to jo moe smrtnik uiniti, da se spasimo.

X
Naskoro zatim dogodilo se neto, to je u prvi mah pruilo radost, a zatim me ispunilo veom stravom, neto, to je bilo uzbudljivije, nego ikoji od mojih kasnijih doivljaja za dugih devet godina punih najstrahovitijih i esto najnevjerojatnijih i najnerazumljivijih dogaaja. Leali smo na palubi nedaleko stepenica i razgovarali kako bismo ipak mogli doi do spremita hrane, kad pogledah Augusta, koji je leao meni nasuprot, i opazih, da je iznenada smrtno problijedio, i da su mu usnice stale neobino i nerazjanjivo drhtati. Ja se veoma uplaih. Pomislio sam, da je iznenada obolio, no tada spazih, da su mu oi nepomino uperene u neki predmet iza mene. Okrenuh glavu, i nikad ne u zaboraviti onaj zanos, to je proeo svaki dio mojega tijela, kad sam ugledao neki golemi jedrenjak, kako udaljen svega dvije milje plovi prema nama. Skoih na noge, kao da me iznenada pogodilo u srce tane iz mukete. Ispruio sam ruke prema brodu i nepomino sam, nijemo stajao u tom poloaju. Uzbudie se i Peters i Parker, premda na razliite naine. Peters je kao luak stao plesati po palubi. Izgovarao je razliite besmislice, isprekidane urlicima i kletvama, a Parker je briznuo u pla, te je nekoliko asaka jecao kao dijete. Brod, koji se pribliavao, bio je veliki jedrenjak nizozemske gradnje, crno obojen, s neukusno pozlaenim likom na pramcu. I taj je brod vjerojatno proivio mnogu buru i mnogo je, inilo nam se, podnio za vrijeme bure, koja je za nas bila tako kobna. Nije imao prednjega konog nastavka jarbola, a ni dijela ograde s desne strane. Kad smo ga ugledali, bio je udaljen oko dvije milje sa strane vjetra, i plovio je prema nama. Povjetarac bijae veoma blag, pa smo se najvie udili tome, to brod nije imao razapeta druga jedra, osim prednjega, glavnoga i preke. Zato se vrlo polagano pribliavao, tako da smo od nestrpljivosti gotovo oboljeli. Bez obzira na uzbuenost, ipak smo opazili i nespretno kretanje broda. Tako je odmicao od smjera, da smo jedamput ili dvaput pomislili, da je mogue, da nas nisu opazili, ili smo pak drali, da su nas, dodue, opazili, ali da nisu nikoga vidjeli na palubi, pa kane okrenuti i otploviti drugim smjerom. U svakom takvom trenutku vriskali smo i vikali, koliko smo god mogli, nato bi strani brod, kako nam se inilo, opet promijenio svoju namjeru i opet zaplovio prema nama. To se udnovato vladanje ponovilo dvaput ili triput, pa smo napokon zakljuili, da nema drugog tumaenja, nego da je krmilar pijan. Na palubi nismo opazili nikoga, sve dok nam se brod nije pribliio na etvrtinu milje. Tada smo ugledali tri mornara, u kojima smo po odjei prepoznali Nizozemce. Dvojica su leala

na nekom starom konopu nedaleko pramnice, a trei, koji kao da nas je veoma radoznalo promatrao, stajao je naslonjen s desne strane nedaleko prikosnika. To je bio vrst i visok ovjek veoma tamne koe. inilo se, da nas svojim kretnjama eli ohrabriti, da budemo strpljivi. Veselo nam je kimao glavom, premda nekako neobino, i neprestano se smjekao pokazujui pri tom niz sjajno bijelih zubi. Kad se njegov brod jo vie pribliio, vidjeli smo, kako mu je kapa od crvena flanela najednom pala s glave u more. On se na to nije obazirao, ve se i dalje smjekao kimajui glavom. Ja to pripovijedam potanko i tono onako, kako se sve to nama inilo. Brod se polagano pribliavao, sada opet stalnije nego prije, i... ne mogu mirno govoriti o tom dogaaju... srca su nam divlje lupala, cijelom smo duom klicali i zahvaljivali bogu za neoekivani i divni spas, koji nam je ve nadomak. Iznenada dopre do nas sa stranog broda (koji nam je ve bio sasvim blizu) neki miris, neki smrad, kojemu na cijelom svijetu ne bismo nali ime... za to nema predodbe... pakleni, do krajnosti zaguljivi, nepodnoljivi, nepojmljivi smrad. Zapeo mi je dah a kad sam se okrenuo k svojim drugovima, opazio sam, da su bljei od mramora. Nismo, meutim, imali vremena da raspravljamo ili pitamo jedrenjak je bio udaljen od nas samo pedeset stopa, te se inilo, da kani pristati uz nas kraj krme, da bismo se mogli ukrcati na sputeni amac. Potrali smo prema krmi, kad najednom neki iroki val potjera brod za punih pet ili est zraka od njegova smjera. Dok je tako plovio dvadesetak stopa udaljen od nae krme, pruio nam se slobodan vidik na njegovu palubu. Hou li ikada zaboraviti trostruku strahotu toga prizora? Dvadeset i pet ili trideset ljudskih leina, od kojih nekoliko ena, lealo je ratrkano u posljednjem i najodvratnijem stanju raspadanja izmeu krme i brodske kuhinje. Jasno smo vidjeli, da na tom prokletom brodu nema ni ive due! Ipak smo mrtvace zvali u Pomo! Da, dugo smo i glasno, u trenutku bolne napetosti, molili te nijeme i odvratne likove, da nam pomognu, da ne dopuste, da i mi budemo nalik na njih, da nas prime u svoje jadno drutvo! Mahnitali smo u stravi i oaju sasvim smo bili ludi od boli zbog svojega gorkog razoaranja. Kad smo po prvi put glasno vrisnuli od uasa, neto se na stranom brodu, nedaleko prikosnika, odazove; glas je bio tako slian ljudskom kriku, da bi se i najosjetljivije uho moglo uplaiti i prevariti. U taj nam as opet jedan nenadani trzaj broda otvori vidik na predjel oko pramnice. Odmah razabrasmo odakle dolazi onaj zvuk. Ugledasmo onaj snani lik, jo uvijek naslonjen na ogradu. ovjek je neprestano klimao glavom, no sad mu nismo mogli vidjeti lice, jer je bilo okrenuto od nas. Ruke su mu bile rairene preko ograde, a dlanovi izvrnuti. Koljena su mu bila naslonjena na debeli, napeti konop, koji je vezao prikosnik s ogradom. Na golim leima, s kojih je bio otkinut komad koulje, sjedio je golemi galeb. Marljivo je prodirao ono meso. Kljun i aporke duboko je zario u leinu, a bijelo penje sasvim je poprskao krvlju. Kako se jedrenjak dalje okretao, ptica je, valjda ugledavi nas, s mnogo muke izvukla krvavo rumenu glavu. as nas je zaprepateno gledala, zatim se lijeno digla s leine, na kojoj se gostila. Poletjela je iznad nae palube, i lebdjela nad njom nekoliko trenutaka s nekim zgruanim komadom u kljunu, s neim to bijae slino jetri. Taj strahoviti zalogaj padne napokon uz neugodni pljesak do Parkerovih nogu. Neka mi bog oprosti, no u prvi mi je as mozgom sjevnula neka misao, misao, koju ne u izrei. Pooh prema toj krvavoj mrlji. Pogledah gore, i moje se oi sretoe s Augustovim oima, u kojima je bilo toliko snage i razuma, da sam se odmah osvijestio. Brzo sam skoio i uz straan osjeaj jeze gurnuo u more taj odvratni predmet. Leina, s koje je galeb bio uzletio, bila je poduprta konopom i lagano se njihala, kako ju je kljuvala ptica mesoder. To su bile kretnje, zbog kojih nam se najprije inilo, daje ovjek iv. Kad se galeb digao, leina se, olakana, zaljuljala i okrenula, tako da smo joj ugledali lie. Doista, nikad nije bilo strasnije slike! Nije vie bilo oiju, a ni mesa oko usta. Vidjeli su se sasvim goli zubi. To je dakle, bio smijeak, kojim nas je bodrio! To je... no bolje je, da preu-

tim. Jedrenjak je, kako sam ve rekao, proao kraj nae krme i nastavio polako i sigurno svoj put prema zavjetrini. S njim i s njegovom stranom posadom nestala je sva naa radost, nestala su sva naa vedra privienja. Dok je brod polagano prolazio mogli smo moda nai naina, da se ukrcamo na nj da nam nenadano i stravino razoaranje nije sasvim sputalo i duh i tijelo. Gledali smo i osjeali, ali nismo mogli misliti ni raditi... dok nije bilo prekasno! Koliko je taj dogaaj oslabio na um, moe italac ocijeniti po injenici, da je brod bio ve tako udaljen, da smo jedva vidjeli polovicu njegova trupa, kad je pao ozbiljan prijedlog, da pokuamo plivanjem dostii brod! Ja sam otad uzalud nastojao da otkrijem stranu tajnu sudbine toga broda. Njegov nain gradnje i vanjski oblik, kako sam prije rekao, davao je dojam, daje to nizozemski trgovaki brod, a to je miljenje potvrivala i odjea posade. Lako smo mogli proitati ime broda na krmi, a mogli smo vidjeti i mnogo tota drugo, to bi nam otkrilo podrijetlo broda, da nas golemo uzbuenje nije liilo sposobnosti promatranja i miljenja. Po afranovoj boji onih tjelesa, koja se jo nisu bila sasvim raspala, zakljuili smo, daje cijela posada pomrla od ute groznice ili od koje druge strane bolesti te vrste. Ako je to bio uzrok (a drugo ne mogu zamisliti), smrt je, sudei prema poloaju leina, morala doi iznenada i silovito sasvim razliito od onih smrtonosnih bolesti, to ih poznaje ljudski rod. Moda je i neki otrov dospio u spremite hrane i prouzroio nesreu. Moda su jeli neku nepoznatu, otrovnu vrst riba, ili drugu koju morsku ivotinju, ili pticu. Svakako, sasvim je beskorisno nagaati, kad je sve obavijeno tajnom, pa e, nema sumnje, zauvijek ostati najstranija i nedokuiva zagonetka.

XI
Ostatak dana proveli smo u stanju potpune otupljenosti. Buljili smo u brod, koji je odlazio, dok ga mrak nije sasvim sakrio, a onda smo se opet donekle osvijestili. Tada se vratie muke gladi i ei, kraj kojih su nestale sve druge brige i misli. Do jutra nismo mogli ipak nita uiniti, pa smo se smjestili, kako smo mogli, da se malo odmorimo. Meni je to uspjelo iznad oekivanja, te sam spavao sve dok me drugovi, koji nisu bili takve sree, nisu u zoru probudili, da ponovo pokuamo doi do hrane iz spremita. Vrijeme je bilo sasvim mirno, a more glatko kao malo kada. Bilo je ugodno i toplo. Onaj jedrenjak nismo vie vidjeli. Poeli smo raditi. Istrgli smo, uz malo muke, jo jedan lanac. Oba lanca privrstili smo o Petersove noge, i on je opet pokuao doi do vrata spremita. Mislio je, da e ih moi razbiti, ako dosta brzo stigne do njih. Nadao se to vie, jer je trup broda leao uspravnije nego prije. Doista je veoma brzo doao do vrata, skinuo s gleanja jedan od lanaca, pokuao razbiti ta vrata, no uzalud graa je bila vra, nego to smo mislili. Ve je bio sasvim iscrpljen od dugog ronjenja, pa je trebalo, da ga netko od nas zamijeni. Parker se odmah dragovoljno javio. Nakon treeg uzaludnog pokuaja uvidio je, da nikako ne moe stii do vrata. August, zbog ranjene ruke, ne bi mogao razbiti vrata, ni kad bi stigao do njih, pa sam tako ja bio na redu, da uinim neto za na zajedniki spas. Peters je dolje u prolazu ostavio jedan od lanaca, a ja sam zaronivi, ustanovio, da nemam dosta ravnotee, da se odrim pod vodom. Stoga odluih da najprije potraim onaj drugi lanac. Tapajui po podu prolaza osjetih neki tvrdi predmet, te ga odmah zgrabih i vratih se na

povrinu. Sad smo vidjeli, da sam iznio neku bocu. Na nau radost, boca je bila puna portskoga vina. Zahvalismo bogu za tu pravodobnu pomo. Odmah smo mojim noiem izvukli ep i svaki je potegao po jedan umjereni gutljaj. To nas je grijalo, to nam je jaalo tijelo i duh. Zatim smo pomnjivo bocu zaepili i objesili je pomou rupia tako da se ne razbije. Odmorivi se malo nakon toga sretnog nalaza, opet zaronih. Sada naoh lanac i odmah izronih. Zatim sam svezao lanac i po trei put zaronio. Uvjerio sam se da nema sile, koja bi u tom poloaju mogla razbiti vrata spremita. Vratih se natrag oajan. inilo se, da vie nema nikakve nade, a po dranju mojih drugova zakljuih, da su se pomirili s tim, da e poginuti. Vino je u njima izazvalo neku vrst uzbuenosti, koju ja nisam osjetio, valjda zbog ronjenja. Govorili su nesuvislo o stvarima, koje nisu bile ni u kakvoj vezi s naim stanjem. Peters me je neprestano zapitkivao o Nantucketu. Sjeam se, da mi je i August pristupio ozbiljna lica i zamolio me, da mu posudim depni ealj, jer da mu je kosa puna ribljih ljusaka i da ih eli ieljati prije nego se iskrca. inilo se, da je Parker vie pri svijesti. On me je molio, da se jo jednom spustim u kabinu i da izvuem, to god naem. Pristao sam na to. Ronei cijeli jedan as, donio sam mali konati koveg, koji je pripadao kapetanu Barnardu. Odmah smo ga otvorili nadajui se da emo u njemu nai togod za jelo ili pie, no nali nismo nita, osim neke kutije s britvama i dvije lanene koulje. Zaronih ponovo, no vratih se praznih ruku. Kad mi je glava provirila iz vode, zauh kao da se neto na palubi razbilo. Kad sam iziao iz vode, vidio sam, to je bilo. Moji nezahvalni drugovi iskoristili su moju odsutnost i ispili ostatak vina. elei staviti bocu na mjesto prije nego se vratim, ispustili su je. Ona je pala i razbila se. Kad sam im prigovorio zbog bezduna vladanja, August je zaplakao. Ostala su se dvojica pokuala nasmijati, kao da se radi o nekoj ali, no nadam se, da nikada vie ne u vidjeti takav smijeh. Njihova nacerena lica bila su strana. Vjerojatno je vino odmah i snano djelovalo u njihovim praznim elucima, pa su bili potpuno pijani. Jedva sam ih nagovorio da legnu. Odmah su tvrdo zaspali. Disali su glasno i hroptavo. Sada sam bio, da to kaem, sam na jedrenjaku, a misli su mi bile mrane. Nije bilo nikakve nade. Oekivao sam samo polaganu smrt od gladi ili, u najboljem sluaju, smrt u prvoj buri, koja e nas napasti, jer ovako iscrpljeni ne bismo mogli izdrati jo jednu buru. Muke od gladi, to sam ih sada osjeao, bile su gotovo nepodnoljive. Osjeao sam, da bih mogao uiniti sve, samo da ih ublaim. Noem sam odrezao komadi konatog kovega i pokuao da ga pojedem, ali sam ustanovio, da ne mogu progutati ni jedan zalogaj. Ipak mi se inilo, da mi je malo lake ve i od samoga vakanja. Naveer su se moji prijatelji probudili. Svi su bili neopisivo slabi i prestraeni, jer je prestalo djelovanje vina. Tresli su se kao u jakoj groznici i oajno zapomagali za vodom. Njihovo me stanje dirnulo. Ipak sam se istodobno radovao, to se sretnim stjecajem okolnosti nisam i ja prepustio uitku vina, i zapao u sjetu i klonulost. Ipak sam se zbog njihova stanja zabrinuo i uzrujao. Oni mi uope nisu mogli pomoi pri traenju hrane. Jo nisam bio sasvim napustio zamisao, da se to donese iz kabine, no nita se nije moglo pokuati, dok se barem jedan od njih sasvim ne oporavi, kako bi mogao drati jedan kraj konopa, kad budem ronio. inilo se, da je Parker nekako vie pri svijesti, nego ostali, pa sam nastojao, koliko sam god mogao, da ga dignem. Mislio sam, da bi mu voda mogla koristiti. Svezao sam mu dakle konop oko tijela, pa sam ga doveo do ulaza u kabinu (on je cijelo vrijeme bio sasvim bez volje), gurnuo sam ga u vodu i odmah ga izvukao. Taj mije pokus dobro uspio. Parker se inio ivahniji i osvjeen, a kad sam ga izvukao iz vode, upitao me sasvim razumno, zato sam to uinio. Kad sam mu razjasnio, zahvalio mi se i rekao, da se osjea veoma dobro. Razborito je razgovarao sa mnom o naem poloaju. Odluili smo da jednaki postupak primijenimo kod Augusta i Petersa. To smo odmah uinili, i obojica su se poslije kupke osjeali znatno bolje. To sredstvo naglog uranjanja u vodu upamtio sam itajui neku lijeniku knjigu o izvrsnom djelovanju kropca u sluaju, kad bolesnik mahnita u pijanstvu.

Kad sam ustanovio, da opet mogu drugovima povjeriti, da dre konopac, zaronio sam tri ili etiri puta redom u kabinu, premda je ve bilo sasvim tamno i premda su blagi, iroki valovi sa sjevera poeli ljuljati trup broda. Kod tih pokuaja iznio sam dva noa u koricama, prazan vr od tri galona i jedan pokriva, ali nikakve hrane. Ronio sam, sve dok se nisam sasvim iscrpio, no iznio nisam nita. Nou su ronili Parker i Peters, ali ni oni nisu nita iznijeli, pa smo oajni napustili taj posao, jer smo se uvjerili, da samo uzalud troimo snagu. Ostatak noi proveli smo u duevnoj i tjelesnoj klonulosti. Napokon je svanulo jutro esnaestoga, pa smo eznutljivo pregledavali obzorje. More je jo uvijek bilo mirno, sa irokim valovima sa sjevera, kao i juer. To je bio esti dan, otkako nismo okusili nikakve hrane ni pia, osim one boce portskog vina. Bilo je jasno, da moemo izdrati samo jo kratko vrijeme, ne naemo li to za jelo. Nikad prije nisam vidio, a i ne elim opet vidjeti ljude, koji bi izmravjeli kao Peters i August. Da sam ih takve vidio gdjegod na kopnu, ne bih rekao, da sam ih ikada poznavao. Sasvim su im se izmijenile crte lica, pa nikako nisam mogao vjerovati, da su to isti ljudi, s kojima sam bio prije nekoliko dana. Premda je i Parker prilino oslabio i bio tako nemoan, da ni glavu nije mogao podii, ipak se nije tako promijenio kao ova dvojica. Veoma je strpljivo podnosio muke, nije se tuio i elio je da nam ulije nadu, kako je god znao. to se mene tie, ja sam patio manje od ostalih, premda sam na poetku putovanja bio slaba zdravlja. Mnogo sam manje smravio, a um mi je bio u punoj snazi, dok su ostali bili sasvim iscrpljeni, te se inilo, da su nekako podjetinjili. Gledao sam njihova nacerena lica, s glupim smijekom, i sluao njihove besmislice. Ipak bi se na mahove iznenada osvijestili i kao da bi razumjeli svoje stanje. Tada bi u nekom blijesku ivahnosti pokuali da ustanu, i neko bi vrijeme govorili sasvim razborito, premda puni oaja, o svojim namjerama. Mogue je, da su moji drugovi jednako misli o svojem stanju, mogue je, da sam ja nesvijesno zapadao u jednake pretjeranosti i govorio besmislice kao i oni no to ne mogu da utvrdim. Oko podne Parker ree, da s lijeve strane broda vidi kopno, i jedva sam ga zadrao, da ne skoi u more sa eljom da otpliva na kopno. Peters i August nisu se nimalo osvrtali na njegove rijei, jer su utonuli u mrane misli. Pogledao sam onamo, kamo je Parker pokazivao, no nisam mogao opaziti ni najmanjega traga obale. Predobro sam znao, da smo daleko od svakoga kopna, a da bih se mogao podavati takvoj nadi. Trajalo je dugo, dok sam uvjerio Parkera, da se vara. On je tada zaplakao, jecao je kao dijete, glasno se derao, uzdisao je dva ili tri sata, a onda je izmoren zaspao. I Peters i August pokuali su da progutaju komadi one koe. Savjetovao sam im, da je samo provau i ispljunu, no bili su preslabi za to. Ja sam meutim i dalje vakao komade koe i bilo mi je lake. Najvie me muila e, pa me je samo sjeanje na strane posljedice zadralo, da ne popijem gutljaj morske vode. Tako je prolazio dan, kad najednom opazih neko jedro na istoku, nama s lijeve strane. inilo se, da je to veliki brod. Plovio je okomito na na bok, udaljen oko dvanaest ili petnaest milja. Nitko od mojih drugova nije ga jo opazio, a ja sam se suzdravao, da im to zasada kaem, da se ne bismo moda opet razoarali. Napokon sam, kad se brod pribliio, jasno razabrao, da plovi ravno k nama. Vie nisam mogao da se suzdrim, pa sam pokazao brod svojim supatnicima. Oni odmah skoie na noge, poee se neizmjerno radovati, stadoe vriskati, stadoe se glupo smijati, poee skakati, tabati po palubi, upati sebi kosu i naizmjence moliti i psovati. Mene je uzbudilo i njihovo vladanje, uzbudila me i vjerojatnost, da emo se spasiti, pa nisam mogao da i sam ne sudjelujem u tom ludovanju. Pustio sam maha nagonu zahvalnosti i zanosu, te sam se valjao po palubi, pljeskao rukama, vikao i radio sline stvari, dok se iznenada ne osvijestili. Osjetio sam oaj, jer nam je brod najedenom okrenuo krmu i zaplovio gotovo u sasvim protivnom smjeru. Trebalo je neto vremena, dok sam uvjerio svoje bijedne drugove, daje nastao straan obrat u naim izgledima. Na sva moja uvjeravanja odgovarali su ukoenim pogledima i kretnja-

ma, kojima su pokazivali, da ne ele biti prevareni takvim iskrivljenim izvjetajem. Osobito me dirnulo Augustovo vladanje. Usprkos svemu to sam govorio ili inio, on je ustrajao u tvrdnji, da nam se brod brzo pribliuje, te se spremao da se ukrca. Morsku travu, to je plovila uz na jedrenjak, drao je za brodski amac, te je htio strano urlajui i viui da se baci na nj. Jedva sam ga zadrao, da se ne baci u more. Kad smo se malo umirili, gledali smo kako brod odmie, dok nam napokon nije nestao s vida. Meutim se, uz laki povjetarac, poela sputati magla. im je brod sasvim nestao. Parker se najednom okrenuo k meni. Izraz lica bio mu je takav, da sam zadrhtao. inio se hladnokrvan kao nikada dotle. Prije nego to je i otvorio usta, moje mi je srce kazalo to e rei. Rekao je, da jedan od nas mora umrijeti, kako bi ostali mogli ostati ivi.

XII
U posljednje vrijeme bio sam ve razmiljao o toj krajnjoj strahovitoj nudi, te sam u sebi odluio, da u radije umrijeti, nego da se posluim takvim sredstvom. Tu odluku nisu nipoto poljuljale sadanje muke zbog gladi. Ni Peters ni August nisu uli Parkerov prijedlog. Odveo sam stoga Parkera na stranu i poeo sam, pozvavi u pomo boga, prosvjedovati. Dugo sam ga molio u ime svega, to mu je sveto da odustane od te zamisli i daje uope ne spomene pred drugom dvojicom. On me je sluao i nije pokuao da mi protuslovi, te sam se poeo nadati, da u postii svrhu. Kad sam prestao govoriti, on mi, meutim, ree, da sve to dobro zna, daje sve istina, to sam rekao, i da ovjek ne moe ni da zamisli strasnije rjeenje, no da je on do sada izdrao, koliko god ovjek moe podnijeti, te daje nepotrebno, da poginu svi, kad je mogue i vjerojatno, da smrt jednoga moe spasiti ostale. Dodao je, da sam sebi mogao pritedjeti muku, da ga preobratim, jer je on ve i prije pojave onoga broda o svemu dobro razmislio, te da je samo pojava broda odgodila objavu toga prijedloga. Tada sam ga zamolio, da barem poeka jo jedan dan, ako ve ne e da odustane od svoje namjere, jer e nam moda neki brod donijeti spas. Opet sam ponavljao niz razloga, za koje sam drao da bi mogli utjecati na njegovu grubu narav. On mi odgovori, da do sada nije o tom govorio, no da vie ne moe izdrati bez hrane, jer bi, barem to se tie njega, sve bilo prekasno, kad bi ekao do drugoga dana. Kad sam ustanovio, da ga ne u ganuti blagim nainom, poeo sam drugaije; rekao sam mu, da valjda vidi, da sam ja od svih nas najmanje pretrpio, da sam sada prema tome zdraviji i jai od njega, pa i od Petersa ili Augusta, ukratko, da u znati silom da uspostavim red, bude li potrebno, te da u ga pokua li on obavijestiti ostale o svojim krvavim i ljudoderskim namjerama bez oklijevanja baciti u more. Nato me je pograbio za grkljan, izvukao je no, te je nekoliko puta, no bez uspjeha, pokuao da mi ga zabode u trbuh. Samo njegova slabost sprijeila ga je da izvri to krvolono djelo. Ja sam se neobino naljutio, pa sam ga odvukao do ruba broda, da ga bacim u more. Od toga ga je spasilo Petersovo posredovanje. Peters je doao, rastavio nas i upitao za uzrok svae. Prije nego to sam mogao ikako sprijeiti, Parker mu je sve rekao. Uinak njegovih rijei bio je strasniji, nego to sam oekivao. I August i Peters, koji su, ini se, i sami u sebi ve nosili strahovitu zamisao, koju je Parker prvi izrekao, pristali su na

njegov prijedlog, te su zahtijevali, da se ona odmah ostvari. Drao sam, da e barem jedan od njih imati toliko razuma, da mi pomogne pri otporu protiv izvrenja te ogavne odluke. Nisam sumnjao u svoj uspjeh, uz uvjet, da mi se koji od njih pridrui, ali sam se razoarao u tom oekivanju, pa sam morao najprije pomiljati na svoju sigurnost, jer bi ti ljudi svaki moj otpor mogli uzeti kao dovoljan razlog, da u tragediji, koja e se, znao sam, naskoro odigrati, sa mnom ne postupaju ba poteno. Rekoh im, da pristajem na prijedlog, tek bih htio, da se sve odgodi za jedan sat, koliko je potrebno, da se razie magla, jer je mogue, da tada opet ugledamo neki brod. Tekom sam mukom iznudio od njih obeanje, da e poekati. Magla se, kako sam i pretpostavljao, jer je naskoro zapuhao povjetarac, digla prije jednog sata, no broda nije na vidiku, pa smo se spremili, da vuemo drijeb. S najveom mukom opisujem straan prizor, to sam ga doivio. Nikakvi kasniji dogaaji nisu mogli izbrisati iz mojega pamenja taj prizor sa svim njegovim najsitnijim potankostima, i pomisao na njih trovala mi je svaki asak u mojemu kasnijem ivotu. Neka mi bude doputeno, da taj dio svojeg izvjetaja ispripovjedim to krae, koliko doputa priroda dogaaja. Jedini mogui nain drebanja, u kojem emo svaki od nas okuati sreu, bilo je izvlaenje slamke. Male drvene trijeske posluile su umjesto slame, a odlueno je, da u ih ja drati u ruci. Otiao sam na jedan kraj trupa broda, a moji su bijedni drugovi utei sjeli na drugom kraju, okrenuti leima prema meni. U toj stranoj drami podnosio sam, pripravljajui drijeb, najtee muke. Malo je sluajeva smrtne opasnosti, u kojima ovjek ne osjeti arku elju, da ouva svoj ivot. Sada, kad sam uz taj tihi, odreeni i nemili posao mogao razmisliti o neznatnoj mogunosti da u se ouvati od najstranije smrti od smrti s najstranijom svrhom svaki se djeli moje snage rasprio poput perja na vjetru, te me svladala najjadnija i najbjednija strava. Najprije nisam imao ni toliko snage, da prelomim i sloim male trijeske. Prsti su mi sasvim otkazali poslunost, a koljena su mi drhtala i udarala jedno o drugo. U mozgu mi je jurilo na tisue besmislenih misli, kako bih mogao da se izvuem iz te ogavne igre. Htio sam da se bacim na koljena pred svoje drugove i da ih zamolim, da me potede od toga posla. Zatim sam pomislio, da iznenada navalim na njih, da ubijem jednoga od njih, pa tako uinim nepotrebnim vuenje drijeba ukratko, mislio sam na sve, samo ne na izvrenje onoga, to sam imao da izvrim. Tim glupim razmiljanjem izgubio sam ve dosta vremena, kad me napokon dozove k svijesti Parkerov glas. Pourivao me, traio je, da ih sve ve jednom rijeim strahovite tjeskobe, no ja ni tada jo nisam mogao da sloim trijeske. Bilo je dogovoreno, da e onaj, koji iz moje ruke izvue najkrau trijesku, umrijeti, da spasi ostale. Samo onaj, tko jo nije bio u sasvim slinom poloaju, osudit e me zbog te oite bezdunosti. Napokon vie nisam mogao odgaati, te pooh srce mi je htjelo probiti grudi prema pramnici, gdje su me ekali moji drugovi. Ispruio sam ruku s trijeskama, te Peters odmah izvue. Bio je slobodan njegova trijeska nije bila najkraa. Vjerojatnost, da se ja ne u spasiti, bila je sada vea. Skupio sam svu snagu i pruio trijeske prema Augustu. I on brzo izvue. I on je bio slobodan. Sad je mogunost za moj ivot ili smrt bila sasvim podjednaka. U tom trenutku osjetih u grudima svo bjesnilo tigra. Osjetih najeu, najavolskiju mrnju prema svojem bijednom drugu Parkeru, no taj osjeaj ne potraja dugo. Drui, grei se i zatvorenih oiju pruih mu ruku s dvije preostale trijeske. Prolo je pet asaka, dok se odluio da vue, a za sve to vrijeme strahovitog ekanja ja nisam otvorio oi. Tada osjetih, kako mi je iz ruke naglo izvukao jednu od dvije trijeske. Sudbina je bila odluena nisam znao, da li u moju korist ili protiv mene. Nitko nije nita rekao, a ja se nisam usudio pogledati trijesku, to sam je drao. Napokon me Peters uhvati za ruku, i ja prisilih sam sebe da otvorim oi. Po Parkerovu sam dranju odmah opazio, da sam spaen, a on je osuen. Duboko udahnuh zrak, a zatim se bez svijesti sruih na palubu.

Osvijestio sam se na vrijeme, da vidim svretak tragedije: smrt onoga, koji je bio zaetnik te strahote. Nije se uope opirao. Kad ga je Petersov no pogodio u lea, odmah se sruio mrtav. Ne u se zadravati pripovijedajui o stranom obroku jela. To moe ovjek samo zamisliti rijei nemaju te snage, da opiu strahotu stvarnosti. Dosta e biti, ako kaem, da smo najprije utaili ludu e napivi se Parkerove krvi, a zatim smo se sloili, da odreemo ruke, noge i glavu. Te smo dijelove zajedno s iznutricom bacili u more. Ostalo smo, komad po komad, pojeli u etiri dana, koje ne u nikada zaboraviti: sedamnaestoga, osamnaestoga, devetnaestoga i dvadesetoga. Devetnaestoga se spustio estoki pljusak, koji je trajao petnaest ili dvadeset asaka. Dosjetili smo se, da ujedan od pokrivaa, to smo ih nakon bure bili izvukli iz kabine, uhvatimo neto vode. Uspjelo nam je uhvatiti u pokriva jedva pola galona vode, no i ta ograniena zaliha ispunila nas je nekom snagom i nadom. Dvadeset i prvoga nali smo se opet u krajnjoj nudi. Vrijeme je jo uvijek bilo toplo i ugodno, tu i tamo s maglama i lakim povjetarcem, obino sa sjevera prema zapadu. Dvadeset i drugoga, dok smo zajedno sjedili i potiteno razgovarali o naem tunom stanju, iznenada mi bljesne mozgom neka zamisao, koja me ispuni vedrom nadom. Sjetih se, da mije Peters, kad smo ruili prednji jarbol, dao jednu od sjekira i da me zamolio, da je spremim po mogunosti na neko sigurno mjesto. Nekoliko asaka prije, nego to su navalili veliki valovi i jedrenjak napunili vodom, ja sam tu sjekiru bio odnio u pramnicu i poloio je na jedan od leaja s lijeve strane. Sad pomislih da bi bilo mogue, da pomou te sjekire probijemo palubu iznad spremita hrane i da se tako lagano domognemo hrane. Kad sam drugovima saopio tu zamisao, oni kriknue od veselja, i svi poosmo prema pramnici. Tu su potekoe pri silasku bile vee, nego kod silaenja u kabinu. Otvor je bio ui, jer je itava ulazna vrata u kabinu odnijelo more, a tu, kod pramnice, iznosio je ulazni otvor, koji je ostao neoteen, samo tri etvorne stope. Ipak nisam oklijevao. Svezao sam oko tijela konop, zaronio i brzo dopro do leaja. Odmah naoh sjekiru. Sjekira je doekana sa zanosom i radou, a lakou, kojom smo pribavili sjekiru, smatrali smo znakom svojega konanog spasa. Sad smo svom snagom raspaljene nade poeli razbijati palubu. Naizmjence smo radili Peters i ja. August, radi svoje ranjene ruke, nije mogao pomagati. Kako smo jo uvijek bili toliko slabi, da smo jedva mogli stajati na nogama, nismo mogli ni raditi, a da se svakoga asa ne odmaramo, pa smo uvidjeli, da e proi mnogo drugih sati, dok svrimo posao to jest dok razbijemo dosta iroki otvor, da bismo mogli ui u spremite hrane. To nas ipak nije obeshrabrilo. Radili smo pri mjeseini svu no, te smo u zoru dvadeset i treega uspjeli. Sad se Peters sam javio, da e zaroniti. Opremio se kao i prije, spustio se kroz rupu i naskoro se vratio nosei mali lonac, koji je, na nau veliku radost, bio pun maslina. Kad smo ih meu se razdijelili i pohlepno pojeli, spustili smo Petersa opet kroz rupu. Ovaj put je premaio sva naa oekivanja. Vratio se s velikim butom i bocom madeire. Iz boce smo svaki potegnuli po jedan umjereni gutljaj, jer smo iz iskustva znali, kakve su pogubne posljedice neumjerenosti. But, osim neke dvije funte oko kosti, nije bio dobar za jelo, jer se od slane vode bio sasvim pokvario. Sto se moglo jesti, podijelismo meu se. Peters i August nisu mogli da se obuzdaju, te su svoje obroke odmah pojeli, no ja sam bio oprezniji, pa sam pojeo samo mali dio svojeg obroka, jer sam se bojao ee, koja e se, znao sam, pojaviti. Tada smo se odmarali od rada, koji je bio nepodnoljivo naporan. Osjetivi se oko podneva opet neto snaniji i svjeiji, ponovo pokuasmo da se opskrbimo hranom. Peters i ja naizmjence smo ronili, s vie ili manje uspjeha, sve do zalaza sunca. Za to smo vrijeme iznijeli jo etiri mala lonca s maslinama, jo jedan but, jednu bocu od gotovo tri galona izvrsne madeire i, emu smo se jo vie obradovali, jednu malu kornjau s otoja Galapagos. Kapetan Barnard je nekoliko komada takvih kornjaa uzeo na brod, kad je

prilikom izlaska Grampusa iz luke uplovila kuna Mary Pitts, koja se upravo bila vratila s lova na tuljane u Tihom oceanu. U nastavku ovog izvjetaja imat u esto prilike da spomenem tu vrst kornjae. Ona se uglavnom nalazi, kako e moda veina italaca znati, na skupini otoka nazvanih Galapagos. panjolska rije galipago znai slatkovodnu golemu kornjau, pa je po toj ivotinji i to otoje dobilo svoje ime. Tu kornjau zovu katkada zbog njezine veliine i snage i slonovska kornjaa. esto su goleme. Vidio sam nekoliko tih kornjaa, koje su bile teke dvanaest do petnaest stotina funti, no ne sjeam se, da je koji pomorac pripovijedao da je vidio primjerke tee od osam stotina funti. Izgled im je neobian, gotovo odvratan. Kreu se veoma polagano, odmjereno i teko, i tijelo im je pri tom oko jednu stopu uzdignuto od tla. Vrat im je dug i veoma tanak, obino osamnaest palaca do dvije stope, no ja sam ubio kornjau, kojoj je razmak od ramena do glave iznosio nita manje nego tri stope i deset palaca. Glava je sasvim slina glavi zmije. Te kornjae mogu ivjeti bez hrane nevjerojatno dugo. Ima primjera, da su ivjele bez ikakve hrane u spremitu broda i dvije godine a ipak su ostale jednako tuste. Te neobine ivotinje sline su u neemu devi. U kesi pri dnu vrata nose stalnu zalihu vode. U kesama ubijenih kornjaa znali su nai i do tri galona izvrsne i svjee vode, premda nisu cijelu godinu primile nikakvu hranu. Uglavnom se hrane divljim perunom i celerom, pa sonom morskom travom i divljim krukama, od kojih divno uspijevaju. Divlje kruke rastu obino na obroncima breuljaka nedaleko obale, gdje ima i kornjaa. Te su kornjae izvrsne i veoma hranjive, te su spasile ivote tisuama pomoraca, koji love kitove ili inae plove po Tihom oceanu. Kornjaa, koju smo izvukli iz spremita hrane, nije bila ba velika. Bila je teka vjerojatno ezdeset i pet ili sedamdeset funti. Bila je enka, dobro uzdrana, veoma tusta. U kesi je imala vie od kvarta bistre i slatke vode. To je doista bilo pravo blago, pa smo slono pali na koljena i gorljivo se zahvalili bogu za tu pravodobnu pomo. Veoma smo se izmuili, dok smo ivotinju provukli kroz rupu, jer se estoko opirala, a snaga joj bijae znatna. Gotovo se bila otela iz Petersovih aka i spuzala natrag u vodu, no August joj je bacio na vrat konop s omom, a ja sam skoio u otvor i pomogao Petersu daje digne na palubu. Vodu iz kese paljivo smo natoili u vr, koji smo ve prije donijeli iz kabine. Kad smo to uinili, odbili smo grlo jednoj boci, zaepili ga epom i tako dobili neku vrst ae, koja je sadravala oko pola gilla. Zatim smo svaki ispili po jednu punu au vode i odluili, da emo se te mjere drati kao dnevnog obroka, dok ne iscrpimo svu zalihu. Kako je posljednja dva ili tri dana vrijeme bilo suho i ugodno, sasvim se osuila posteljina, koju smo izvukli iz kabine, i naa odjea, pa smo proveli no (to je bilo dvadeset i treega) razmjerno ugodno i mirno, poto smo veerali masline i but s malo vina. Bojali smo se, da nam se ne bi, dune li vjetar, nou neto od naih zaliha hrane otkotrljalo u more, pa smo sve svezali konopom uz ostatke vitla. Kornjau smo prevalili na lea i pomno smo je svezali, jer smo htjeli da to dulje ostane iva.

XIII
24. srpnja.

 Toga jutra probudismo se divno oporavljeni, i duevno i tjelesno. Opasnost nam je jo uvijek prijetila nismo znali, gdje smo, premda je bilo oito, da smo veoma udaljeni od kopna. Hrane smo imali samo za etrnaest dana, i to uz najveu tednju, vode gotovo nita, a plutali smo na najobinijoj trupini, izloeni na milost svakom vjetru i valu. Ipak smo, sjeajui se strasnijih nevolja i opasnosti, iz kojih smo se nedavno sretno izvukli, smatrali sadanje stanje manjim zlom. Dobro ili zlo tako je relativno! im je izilo sunce, spremili smo se da opet pokuamo izvui togod iz spremita hrane, kad najednom udari jaki pljusak uz bljeskanje, pa smo se dali na hvatanje vode pomou pokrivaa, kako smo to ve jednom bili uinili. Nismo imali drugog sredstva za skupljanje kinice, imali smo samo taj razapeti pokriva, koji smo u sredini opteretili komadom lanaca. Tako je voda tekla prema sredini pokrivaa i curila u na vr. Na taj smo ga nain gotovo sasvim napunili, kad sa sjevera udari snaan vjetar. Morali smo odustati od toga posla, jer se trup broda opet poeo strano ljuljati, te nismo mogli stajati na nogama. Poli smo prema pramcu i svezali se, kao i prije, za ostatke vitla. Taj smo dogaaj doekali mnogo mirnije, nego to bi italac mislio s obzirom na te okolnosti. O podne je vjetar ojaao; a kad je pala no, zapuhala je jaka bura uz pratnju strahovitih valova. Iskustvo nas je, meutim, nauilo kako treba urediti vezove, pa smo tu oajnu no proveli prilino sigurni, premda nas je more gotovo neprestano zapljuskivalo, tako da smo bili mokri do koe, i premda smo se neprestano bojali, da e nas valovi otplaviti u more. Sreom, bilo je toplo, pa nam je voda gotovo godila. 25. srpnja. Bura je ujutro jenjala, puhao je vjetar brzinom deset uzlova, a more se prilino smirilo, pa nas valovi vie nisu preplavljivali. Na nau veliku alost ustanovismo, meutim, da nam je more otplovilo dva lonca s maslinama i cijeli but, premda smo sve to bili dobro zavezali. Ipak odluismo, da ne ubijemo kornjau, te se zadovoljismo zajutarkom od nekoliko maslina i po jednom mjericom vode pomijeanom s pola vina. Ta nas mjeavina veoma okrijepi, a ipak se ne opismo, kao kad smo pili portsko vino. More je jo uvijek bilo previe burno, a da bismo opet mogli pokuati da izvadimo togod hrane iz spremita. Neki su predmeti, koji nam u naem poloaju nisu trebali, isplivali toga dana kroz otvor, a voda ih je odmah otplavila u more. Opazismo, daje trup broda sada jae nagnut, nego prije, pa smo neprestano morali biti svezani. Tako smo proveli tuan i neugodan dan. O podne se pojavi sunce gotovo okomito iznad nas, pa nije bilo sumnje, da nas je niz sjevernih i sjeverozapadnih vjetrova dognao u blizinu ekvatora. Predvee smo vidjeli nekoliko morskih pasa i prilino smo se uzbudili, videi, kako nam se neki veoma veliki morski pas drzovito pribliuje. Jednom se trup broda naglo nagnuo, pa je paluba uronila pod vodu. Onda je neman preplivala iznad nas, okrenula se upravo iznad ulaza u kabinu i repom je snano udarila Petersa. Uvelike nam je odlanulo, kad je napokon jedan veliki val odnio morskoga psa s palube u more. Da je vrijeme bilo mirnije, lako bismo ga bili uhvatili. 26. srpnja. Vjetar je toga jutra prilino jenjao, a ni more nije bilo veoma burno, pa smo odluili da nastavimo s radom u spremitu hrane. Radei prilino teko cijeli dan, ustanovismo, da u tom dijelu broda ne moemo nita vie nai, jer su se nou sruili zidovi u toj prostoriji, pa je voda sve odnijela u tovarni prostor. To nas je otkrie ispunilo oajem. 27. srpnja.

 More je gotovo sasvim glatko. Lagani vjetar jo uvijek pue sa sjevera i zapada. Kad je poslije podne prigrijalo sunce, osuili smo svoju odjeu. e smo utaili, kupajui se u moru, no pri tom smo morali biti veoma oprezni, jer smo se bojali morskih pasa, koje smo vidjeli oko jedrenjaka. 28. srpnja. Jo uvijek lijepo vrijeme. Jedrenjak se sada tako opasno nagnuo, da smo se uplaili, da e se sasvim prevrnuti. Pripremili smo se, kako smo najbolje mogli, da izmaknemo toj opasnosti. Svezali smo kornjau, vr s vodom i preostala dva lonca s maslinama, to smo mogli dalje u privjetrini, s vanjske strane trupa, ispod glavnog lanca. More je cijeli dan veoma glatko s malo vjetra ili uope bez vjetra. 29. srpnja. Vrijeme kao juer. Augustova ranjena ruka pokazuje znakove obamiranja. On se tui na pospanost i jaku e, no nema znatnijih bolova. Nikako mu ne moemo pomoi, osim to mu ruku trljamo s malo octa iz lonca s maslinama, no ini se, da od toga nema nikakve koristi. Uinili smo sve to smo mogli, da mu bude ugodnije, i potrostruili smo njegov obrok vode. 30. srpnja. Neobino vru dan bez vjetra. Golemi morski pas plivao je cijelo prije podne oko trupa broda. Pokuavali smo nekoliko puta, bez uspjeha, da ga uhvatimo petljom. Augustu je mnogo gore. On oito propada i zbog nedostatka dobre hrane i zbog posljedica rane. Neprekidno se moli, ne bi li se oslobodio svojih patnja, i eli sebi samo smrt. Te veeri pojeli smo posljednje masline, a voda u vru bila je tako bljutava, daje bez vina nismo mogli piti. Ujutro smo odluili da ubijemo kornjau.

31. srpnja. Proveli smo veoma nemirnu i napornu no, jer je poloaj trupa broda bio kritian. Ujutro smo ubili kornjau i raskomadali je. Ustanovili smo, daje mnogo manja, nego to smo mislili, premda je bila dobro uzdrana meso je bilo ukupno jedva deset funti. Da bismo meso to dulje odrali upotrebljivim, razrezali smo ga u sasvim sitne komade i stavili ih u tri preostala lonca od maslina i u bocu od vina (samo to nam je od svega ostalo), a zatim smo meso zalili octom, koji nam je ostao u loncima od maslina. Tako smo spremili oko tri funte kornjaina mesa. Namislili smo da to ne diramo, dokle god ne pojedemo ostalo. Odluili smo da smanjimo svoj dnevni obrok mesa na etiri unce tako emo imati hrane za trinaest dana. U sumrak udari jak pljusak s grmljavinom i sijevanjem, no bio je tako kratak, da nam je jedva uspjelo da uhvatimo oko pola pinte vode. Uz opi pristanak svu smo tu vodu dali Augustu, koji je sada, inilo se, bio na kraju. On je ispio vodu iz pokrivaa, kako smo je uhvatilo (drali smo pokriva iznad njega, pa mu je voda tekla ravno u usta), jer nismo imali nikakve druge posude, a ni smo htjeli izliti vino iz boce ili bljutavu vodu iz vra. Jedno od toga svakako bismo bili uinili, da je pljusak potrajao. Bolesniku, ini se, nije bilo od vode mnogo lake. Ruka mu je bila sasvim crna, od ake do ramena, a noge su mu bile hladne kao led. Svaki as smo oekivali, da e izdahnuti. Bio je

strano omravio. Kad smo isplovili iz Nantucketa, imao je stotinu dvadeset i sedam funti, a sada nije imao vie od etrdeset ili najvie pedeset funti. Oi su mu bile duboko upale, te su se jedva i opaale. Koa na licu visjela je tako mlohavo, da mu je smetala, kad je vakao hranu, a jedva je gutao i tekuinu. 1. kolovoza. Vrijeme je jednako toplo, sunce nesnosno vrue. Trpjeli smo strahovitu e, voda u vru bila je sasvim gnjila, u njoj su vrvjeli nametnici. Ipak smo popili mjericu te vode pomijeane s vinom, ali smo samo malo utaili e. Vie nas je osvjeilo kupanje u moru, no tim smo se sredstvom zbog blizine morskih pasa malokad mogli posluiti. Sad nam je bilo jasno, da Augustu nema spasa da umire. Nismo mogli da mu olakamo patnje, koje su bile velike. Oko dvanaest sati izdahnuo je u jakim grevima, a da ve nekoliko sati uope nije progovorio ni rijei. Njegova smrt ispunila nas je mranim slutnjama i utjecala je na nae raspoloenje tako snano, da smo cijeli dan nepomino prosjedili kraj leine i razgovarali samo aptom. Tek kad se sasvim smrailo, skupili smo hrabrost da ustanemo i da tijelo bacimo u more. Bilo je neizrecivo odvratno i ve toliko gnjilo, da se otkinula noga, kad ju je Peters uhvatio, da digne tijelo. Kad je leina, koja se raspadala, kliznula preko ograde u more, fosforno nam je svjetlucanje leine otkrilo sedam ili osam golemih morskih pasa; a kad su morski psi stali trgati svoj plijen, ulo se, valjda na udaljenost od jedne milje, kako im zubi kljocaju. Mi smo se tresli od strave sluajui taj zvuk. 2. kolovoza. Jednako strana tiina i vruina. Zora nas je zatekla sasvim klonule i tjelesno iscrpljene. Voda u vru bila je sada sasvim neupotrebljiva pretvorila se u gustu elatinoznu tvar, u kojoj su se svijali runi crvi. Ispraznili smo vr i dobro ga oprali u moru, a onda smo u nj nalili malo octa iz naih posuda s kornjainim mesom. Sad smo jedva podnosili e, te smo uzalud kuali vinom; ono ju je samo pojaalo, a osim toga odmah smo se strano opijali. Zatim smo pokuali ublaiti svoje muke mijeajui vino s morskom vodom, ali smo odmah stali strano povraati, pa smo se odrekli toga sredstva. Cijeli smo dan vrebali priliku, da se okupamo, no bez uspjeha. Trup broda opkolie sada sa svih strana morski psi. Bijahu to, nema sumnje, one iste nemani, koje su juer prodrle naega bijednog druga. Sada su ekale novu, slinu gozbu. Ta nas je okolnost ispunila gorkim i tunim slutnjama. Znali smo, daje kupanje neopisivo ugodno, i da nam je to sredstvo sasvim uskraeno. Pomisao na to bila je nepodnoljiva. Nismo uope bili sigurni, jer nas je i najmanje okliznue ili kriva kretnja mogla baciti na dohvat tih prodrljivih riba, koje su se, plivajui sve do ruba jedrenjaka, nagurale oko nas. Nikakva vika, nikakvo nae nastojanje nije ih plailo. tavie, kad je Peters jednog od najveih morskih pasa udario sjekirom i prilino ranio, taj je morski pas i dalje navaljivao na nas. U sumrak se pojavio oblak, ali je, na nau veliku alost, proao bez kie. Gotovo je nemogue razumjeti nae patnje od ei. Proveli smo no bez sna, mueni eom i strahom pred morskim psima. 3. kolovoza. Nikakve nade, da emo se spasiti. Jedrenjak se ve tako nagnuo, da uope nismo vie mogli stajati na palubi. Pourili smo se, da osiguramo vino i kornjaino meso, da nam ne propadne, ako se prevrnemo. Izvukli smo dva klina i sjekirom ih zabili koje dvije stope iznad vode sa strane privjetrine, nedaleko kobilice broda, jer smo leali gotovo ve sasvim na boku. Za te klinove svezali smo hranu, jer je tu bila sigurnija, nego prije, ispod lanca. Cijeli dan smo

strahovito trpjeli od ei nije bilo nikakve prilike za kupanje, jer nas morski psi nisu ni naas ostavljali. Nismo mogli ni spavati. 4. kolovoza. Malo pred zoru opazismo, da se trup prevre, te se spremismo, da sprijeimo najgore. Trup se okretao ispoetka polagano i postepeno, pa nam je uspjelo da se uspnemo na uzdignutu stranu po konopima, kojima smo svezali hranu za klinove. Nismo raunali s ubrzanjem okretanja. Trup se stao ponovo okretati tako naglo, da se u taj tren nismo mogli ni po maknuti. Prije, nego to smo i znali to se dogaa, bili smo estoko baeni u more. Koprcali smo se nekoliko hvati ispod po vrine vode, a tik nad nama bio je golemi trup broda. Kad sam potonuo, morao sam ispustiti konop, to sam ga drao. Ustanovio sam, da sam pod brodom, pa kako sam bio gotovo sasvim iscrpljen, jedva sam i pokuavao da se spasim, te sam se u nekoliko trenutaka pomirio s milju, da u umrijeti. Ipak sam se i ovaj put prevario. Nisam uzeo u obzir prirodni odskok trupa. Vrtlog vode, koji je nastao od djelominog obratnog okretanja, izbacio me na povrinu jo snanije, nego to sam bio uronjen. Kad sam izronio, bio sam, koliko sam mogao ocijeniti, dvadesetak yarda daleko od trupa broda. Jedrenjak je leao s kobilicom prema gore i silno se ljuljao, a more je sa svih strana bilo veoma uzburkano i puno vrtloga. Nigdje nisam vidio Petersa. Jedna bava za ulje plivala je nekoliko stopa od mene, a i razliiti drugi predmeti s jedrenjaka plutali su naokolo. Sad sam se bojao samo morskih pasa, za koje sam znao da su u blizini. Da mi se ne priblie, lupao sam rukama i nogama po vodi okruivi se pjenom, i plivao prema trupu broda. Samo tome mogu, nema sumnje, zahvaliti svoj spas. More je, naime, prije nego se brod prevrnuo, bilo tako puno nemani, da sam se zacijelo morao plivajui sukobiti s kojim morskim psom. Ipak sam sreom stigao itav do boka broda. Toliko sam oslabio od tekog napora, da mi bez Petersove pravodobne pomoi ne bi uspjelo uspeti se na brod. Peters se, na moju veliku radost, pojavio (uspeo se na kobilicu s protivne strane trupa) i bacio mi kraj konopa, koji je bio svezan za klin. Tek to smo izmaknuli toj opasnosti, morali smo obratiti pozornost na drugu stranu pogibelj, koja nam je prijetila glad. Svu nau zalihu hrane odnijela je voda, koliko god smo se trudili da je osiguramo. Spoznavi, da vie nema ni najmanje mogunosti, da pribavimo novu hranu, obojica smo u oaju glasno zaplakali kao djeca, te nismo ni pokuali da utjeimo jedan drugoga. Teko je razumjeti takvu slabost. Onome tko jo nikada nije bio u slinom poloaju ona e se svakako initi neobina, no treba se sjetiti, da je na duh, zbog duge oskudice i straha, bio tako rastrojen, da nas nitko ne smije prosuivati kao ostala razumna stvorenja. U kasnijim opasnostima, koje su bile jednake, ako ne i gore, hrabro sam podnosio sve muke, a Peters je, kako e italac vidjeti, pokazivao neku stoiku filozofiju, jednako nevjerojatnu, kao to je nevjerojatna ova djetinjasta tromost i slaboumnost razlika je samo u duevnom raspoloenju. Prevrnue jedrenjaka, pa i njegove posljedice gubitak vina i kornjaina mesa ne bi zapravo toliko pogoralo na poloaj, da nismo izgubili i pokrivae, kojima bismo mogli hvatati kinicu, i vr, u koji bismo mogli spremiti vodu. Cijeli donji dio broda dvije do tri stope od ruba do kobilice, pa i sama kobilica bio je gusto pokriven velikim koljkama, za koje smo ustanovili da su izvrsna i zdrava hrana. Tako se dogaaj, koji nam se inio tako straan, pokazao vie koristan nego tetan. Otkrio nam je zalihe hrane, koja e nam biti dovoljna za mjesec dana, budemo li je tedljivo troili, a to je mnogo pridonijelo i naoj udobnosti, jer smo sada bili u znatno manjoj opasnosti nego prije. Trebalo je, meutim, pribaviti vodu, ali kako? Ta nas je potekoa uinila slijepima za sve prednosti naega novog stanja. Kako bismo u sluaju kie bili spremni, skinuli smo koulje,

da ih upotrebimo, kao to smo prije upotrebljavali pokrivae no nismo se nadali, da emo, pa ni u najpovoljnijim okolnostima, uhvatiti na taj nain vie od polovice gilla vode. Cijeli dan nije bilo ni traga oblacima, a muke od ei bile su gotovo nepodnoljive. Peters je nou jedva jedan sat spavao nemirnim snom, no ja nisam ni na trenutak sklopio oi. 5. kolovoza. Danas je zapuhao ugodan povjetarac i natjerao nas kroz golemu povrinu pokrivenu morskom travom, u kojoj smo sretno pronali jedanaest malih rakova, pa smo si priutili nekoliko slasnih obroka. Ljuske tih rakova bile su sasvim mekane, te smo ih pojeli itave. Od njih nismo bili tako edni kao od koljki. Kako u travi nismo vidjeli ni traga morskim psi ma, usudismo se i okupati. Ostali smo u vodi etiri ili pet sati i znatno utaili e. Veoma smo se dobro osvjeili, i tako ugodnije proveli no. Obojica smo malo spavali. 6. kolovoza. Nagla i neprekidna kia blagoslovila je taj dan. Padala je od podneva do noi. Gorko smo alili gubitak vra i boce, jer bismo bili, unato nespretnom sredstvu za hvatanje kinice, napunili barem vr, ako ne i vr i bocu. Ovako smo kuali utaiti e izaimajui koulje natopljene vodom, cijedei u kapima dragocjenu tekuinu u usta. Tako smo proveli cijeli dan. 7. kolovoza. Upravo u zoru smo istodobno obojica opazili na istoku jedro, koje je oito plovilo prema nama! Pozdravismo tu divnu sliku slabim, ali dugim i zanosnim krikom, te odmah poesmo davati sve mogue znakove. Mahali smo kouljama, skakali uvis koliko god smo onako oslabljeni mogli, a i vikali smo svom snagom svojih plua, premda je brod bio udaljen najmanje petnaest milja. Ipak se brod pribliavao naem trupu. Znali smo, da mora doi do nas, da nas mora opaziti, nastavi li put tim smjerom. Sat kasnije jasno smo vidjeli ljude na palubi. To je bila duga, niska, gizdava kuna s vrnim jedrima, s crnom kuglom na prednjem vrnom jedru i s potpunom posadom. Najednom se prestraismo, da e nas prepustiti sudbini koliko god nismo mogli ni zamisliti, da nas nisu opazili. To bi bio in najveeg divljatva, a ipak, koliko se god inilo nevjerojatan, na moru je bio est u slinim prilikama. Takva su divljatva znala izvriti stvorenja, koja se ubrajaju u ljudski rod1.) Mi smo u toj prilici, hvala bogu, bili
Sluaj jedrenjaka Poly iz Bostona i njegova sudbina tako je oito slina naoj, da ne mogu, a da to ne spomenem. Taj je brod sa stotinu i trideset tona tovara drva i hrane isplovio 12. prosinca 1811., pod zapovjednitvom kapetana Casneaua, iz Bostona za Santa Croix. Osim kapetana bilo je na brodu osam ljudi: porunik, etiri mornara i kuhar, te g. Hunt i njegova sluavka, Crnica. Petnaestoga, kad su proli pliak kod Georgesa, za snanog jugoistinog vjetra brod dobije rupu, te se napokon prevrne, ili se slome, i brod se opet uspravi. Tako su ostali u tom poloaju, s veoma malo hrane, stotinu devedeset i jedan dan (od 15. prosinca do 20 lipnja), kad je kapetana Casneaua i Samuela Badgera, koji su jedini bili ivi, s trupine pokupio brod Fame iz Hulla. Taj je brod, pod zapovjednitvom kapetana Featherstonea, plovio iz Rio de Jeneira kui. Kad su ih nali, bili su na 28 sjeverne irine i 13 zapadne duine - bili su dakle noeni oko dvije tisue milja! 9. srpnja Fame je susreo jedrenjak Dromeo pod zapovjednitvom kapetana Perkinsa, koji je oba patnika iskrcao u Kennebecku. Izvjetaj, iz kojega sam sakupio ove podatke, svrava ovim rijeima: Prirodno je, da emo se pitati, kako su tako dugo mogli plutati na-jprometnijim dijelom Atlantskog oceana, a da ih cijelo vrijeme nitko nije naao. Oni su proli kraj vie od dvanaestak brodova, od kojih im se jedan tako pribliio, da su jasno mogli vidjeti ljude na palubi i ljude, koji su ih promatrali s jarbola, pa ipak je posada broda - na neopisivo razoaranje gladnih i napola smrznutih ljudi - uguila u sebi osjeaj suuti i otplovila, prepustivi ih okrutno sudbini.
1

sretniji, jer smo opazili ivahno komeanje na brodu, koji je digao britansku zastavu. Po okretanju k vjetru zakljuili smo, da plovi ravno prema nama. Pol sata kasnije bili smo u kabini broda. To je bio brod Jane Guy, koji je, pod zapovjednitvom kapetana Guya, isplovivi iz Liverpoola, plovio u Juno more i Tihi ocean radi lova na tuljane i trgovine.

XIV
Jane Guy bila je lijepa kuna s vrnim jedrima, nosivosti stotinu i osamdeset tona. Bila je neobino vitkih bokova, a na vjetru pri blagom vremenu jedna od najbrih jedrenjaa, to sam ih ikada vidio. Na uzburkanu moru nije bila ba zgodna, a s obzirom na svrhu, kojoj je bila namijenjena, preduboko je gazila. Za takvu su svrhu zgodniji iroki brodovi, s razmjerno pliim gazom recimo, brod od tri stotine do pet stotina tona. kuna je trebala biti opremljena kao jedrenjak s tri jarbola, i trebala je biti graena razliito od obinih brodova na Junom moru. Svakako i dobro naoruana. Trebala je imati, recimo, deset ili dvanaest kratkih brodskih topova od dvanaest funti i dva ili tri duga, sa irokim mjedenim cijevima, a uz svaki top krinju za oruje, koja ne proputa vodu. Sidra i elini konopi trebali bi biti znatno vri, nego obino, a, to je najvanije, posada bi morala biti mnogobrojna i sposobna. Brodu, kakav sam opisao, bila bi potrebna posada od barem pedeset ili ezdeset snanih momaka. Jane Guy imala je posadu od trideset i pet sposobnih mornara, ne raunajui kapetana i porunika, no nije bila naoruana ni opremljena, kako bi trebalo i kako bi to poelio pomorac, koji poznaje sve potekoe i opasnosti toga zanimanja. Kapetan Guy bio je veoma uglaen gospodin i ovjek s velikim iskustvom u trgovini na Jugu, kojoj je posvetio vei dio svoga ivota, no nedostajalo mu je snage, pa prema tome i poduzetna duha, koji je tu svakako potreban. Bio je suvlasnik broda, kojim je zapovijedao, i bio je ovlaten, da na putovanju po Junom moru ukrca svaki tovar, koji mu se nae pri ruci. Vozio je, kao obino na takvu putovanju, krunice, ogledala, kresiva, sjekire, sjekirice, pile, bradve, blanje, dlijeta, ljebasta dlijeta, svrdla, turpije za kovinu, strugae, velike turpije, ekie, avle, noeve, noice, britve, igle, konac, lonarsku robu, pamuk i druge line predmete i triarije. kuna je iz Liverpoola isplovila 10. srpnja, dvadeset i petoga prela je Rakovu obratnicu na 20 zapadne duljine i stigla dvadeset i devetoga na Sjedan od Kapverdskih otoka, gdje je ukrcala sol i druge potreptine za putovanje. 3. kolovoza napustila je Kapverdske otoke i zaplovila na jugozapad, prema obali Brazilije, te je prela ekvator izmeu 28 i 30 zapadne duljine. Tim smjerom obino plove brodovi iz Evrope prema Rtu Dobre Nade ili prema Istonoj Indiji. Tako se brodovi uklanjaju bezvjetrini i jakim protivnim strujama, koje stalno prevladavaju uz obalu Gvineje, a to je napokon, i najkrai put, jer tu uvijek ima zapadnih vjetrova, uz pomo kojih se dolazi do Rta. Kapetan Guy se namjeravao najprije zaustaviti kod Kerguelenove zemlje ne znam zato. Kad su nas bili pokupili, kuna je prola kraj Rta St. Roque na 31 zapadne duljine. Prema tome smo ustanovili, da je trup naeg broda plutao od sjevera prema jugu itavih 25! Na palubi Jane Guy postupali su s nama veoma ljubazno, kako je to zahtijevalo nae bijedno stanje. Nekako za etrnaest dana, dok smo uz blagi povjetarac i lijepo vrijeme plovili neprestano prema jugozapadu, Peters i ja sasvim smo se oporavili od posljedica nedavne oskudice i stranih patnji, te smo se svega sjeali vie kao nekoga jezovitog sna, iz kojega smo se sretno probudili, nego prave i gole zbije. Kasnije sam ustanovio, da je obino ta pojava djelominog zaborava posljedica naglih prijelaza iz radosti u alost ili iz alosti u radost stupanj zaborava odgovara stupnju razlike u promjeni osjeaja. Ja, na primjer, nikako ne mogu zamisliti punu

mjeru bijede, to sam je podnosio u one dane na trupini. Sjeam se dogaaja, ali ne i osjeaja, to su ih ti dogaaji izazivali u ono doba. Znam samo to, da sam tada mislio, da ljudska priroda nikako ne bi mogla podnijeti vee patnje. Putovali smo nekoliko sedmica, a da se nije dogodilo nita znaajnije od sluajnog susreta s nekim kitolovcima. esto bismo susreli kojeg crnog ili pravog kita, kako ga nazivaju za razliku od uljeure. Uljeura ima uglavnom juno od dvadeset i pete usporednice. 16. rujna, u blizini Rta Dobre Nade, kuna doivi prvu jau buru, otkako je isplovila iz Liverpoola. U tom dijelu, no jo ee juno i istono od Rta (mi smo bili zapadno), pomorci se esto moraju boriti sa stranim burama sa sjevera. One uvijek uzburkaju more, a jedna je od njihovih najopasnijih znaajki iznenada promjena smjera vjetra. To se obino dogodi, kad bura najsnanije pue. Jedan trenutak pue pravi orkan sa sjevera ili sjeveroistoka, a onda se najednom iz toga smjera ne javi vie ni daak vjetra, ve iznenada neopisivom snagom zapue s jugozapada. Svijetla mrlja na jugu siguran je predznak promjene vremena, pa tako brod moe poduzeti sve potrebne mjere opreza. Bilo je oko est uj, kad je zapuhao vjetar jakim udarcem i, kao obino, sa sjevera. Oko osam vjetar je ojaao i navalio na nas tako golemim valovima, kakvih nikada nisam vidio. Svaki predmet na brodu bio je osiguran, kako se najbolje moglo, no kuna se strano naprezala. Pokazala je pritom, kako je loe kakvoe, jer je svaki as uranjala pramcem i teko se borila sa svakim valom. Naredni bi je val ipak opet zalio. Ba pred zalazak sunca pojavi se na jugozapadu svijetla mrlja, koju smo oekivali, i za jedan sat opazismo, da je malo glavno jedro mlitavo zalepralo uz jarbol. Dva asa kasnije, usprkos svim mjerama, legli smo kao zaarani na bok, a pobjenjela pjena poletje preko nas. Jugozapadnjak je sreom tek jednom zapuhao, pa je uspjelo uspraviti brod bez gubitka krieva. Zatim smo se jo nekoliko sati borili s uzburkanim morem, a prema jutru bilo je vrijeme opet gotovo jednako, kao prije bure. Kapetan Guy je rekao, da smo se samo udom spasili. 13. listopada ugledasmo otok Princa Edwarda na 46 59' june irine, 37 46' istone duljine. Dva dana kasnije bili smo nedaleko otoka Possession, a tada smo proli kraj otoka Crozet na 42 59' june irine, 48 istone duljine. Osamnaestoga stigosmo do Kerguelenova otoka ili Pustog otoka u junom Indijskom oceanu, te se usidrismo u Boinoj luci, u vodi dubokoj etiri hvata. Taj otok, ili bolje, skup otoka, lei jugoistono od Rta Dobre Nade. Od toga rta je udaljen gotovo osam stotina liga. Otkrio ga je 1772. Francuz barun de Kergulen ili Kerguelen, koji je mislio, da je taj otok dio nekoga velikog junog kontinenta, te je tako i izvjestio. To je u ono doba pobudilo prilino zanimanje. Stoga je vlada uzela stvar u ruke, te je naredne godine poslala baruna, da svoje otkrie tono ispita. Tada se otkrila zabluda. Godine 1777. naiao je na isti skup otoka kapetan Cook. On je glavni otok nazvao Pustim otokom. To mu ime izvrsno pristaje, no kad se pomorac pribliuje tom otoku, ini mu se, da nije tako. Veina breuljaka pokrivena je, od rujna do oujka, divnim zelenilom. Uzrok je toj varavoj pojavi neka mala biljka, slina alpskoj saxifragi, koja bujno raste na irokim komadima zemlje, na nekoj vrsti razmrvljenog tresetita. Osim te biljke na otoku nema ni traga nekom znaku biljnoga svijeta, izuzevi neto krupne bujne trave u blizini luke, neto liaja i grmlja, koje je slino zelju, kad ve nosi sjeme, i koje je gorka i ljuta okusa. Povrina otoka je breuljkasta, no nijedan breuljak nije visok. Ipak su vrhovi breuljaka pokriti vjenim snijegom. Na otoku ima nekoliko luka, meu kojima je najzgodnija Boina luka. Ta je luka prva po redu na sjeveroistonoj strani otoka, a do nje se dolazi, kad se uz sjevernu obalu oplovi Rt Francois, koji svojim osobitim oblikom slui kao putokaz. Istaknuta toka rta svrava visokom klisurom, u kojoj je iroka rupa i ini se kao neki prirodni svod. Ulaz je na 48 40' june irine, 69 6' istone duljine. Kad se tuda proe, dolazi se do dobrog sidrita, to ga okruuje nekoliko malih otoka, koji su dovoljna zatita od svih istonih vjetro-

va. Krenemo li od tog sidrita dalje prema istoku, dolazimo u Osin zaljev u glavni dio luke. To je mali basen, dubok etiri hvata, s dnom od tvrde gline, a sasvim je opkoljen kopnom. Brod tu moe bez opasnosti ostati, usidren velikim sidrom, i godinu dana. Zapadno, kod ulaza u Osin zaljev, tee na dohvat mali potok s izvrsnom vodom. Na Kerguelenovu otoku ima jo uvijek nekih tuljana s dlakavim krznom, a ima i mnogo tuljana sa surlom, nazvanih morski slon. Ptica ima veoma mnogo. Osobito ima mnogo pingvina, i to iz etiriju razliitih vrsta. Najvei je kraljevski pingvin nazvan tako zbog veliine i lijepa perja. Gornji dio njegova tijela obino je siv, katkada nekako ljubiasto obojen, a donji je dio neopisivo bijel. Glava mu je sjajno, blistavo crna, a takve su mu i noge. Najljg su ipak dvije iroke zlatne trake perja, koje idu od glave do grudi. Kljun mu je dug i ruiast ili skrletno crven. Te ptice hodaju uspravno i dostojanstveno. Glavu nose visoko, krila su im sputena uz tijelo, kao ruke, a rep im stri od tijela usporedno s nogama. Stoga su veoma slini ljudskim stvorovima, pa e njihova pojava na prvi pogled ili u sumrak lako zavarati gledaoca. Kraljevski pingvini, to smo ih vidjeli na Kerguelenovu otoku, vei su od guske. Jo ima makaronskih pingvina, magareih pingvina i drutvenih pingvina. Ti su pingvini mnogo manji, perje im nije tako lijepo, a i inae se razlikuju jedni od drugih. Osim pingvina ima mnogo i drugih ptica. Treba spomenuti morske kokoi, modre zovoje, patke, portegmontske kokoi, kukmaste kormorane, golube, morske lastavice, morske galebove, burnice, velike zovoje i, napokon, albatrose. Veliki zovoj velik je kao obini albatros i mesoder je. esto ga nazivaju i kostolomac ili morski orao. To su veoma neoprezne ptice. Kad su dobro skuhane, tena su hrana. esto lete nad povrinom vode sasvim rairenih krila, te se ini, da uope ne miu krilima. Albatros je jedna od najveih i najdivnijih ptica Junog mora. To je vrst galeba. Svoj plijen hvata u letu. Nikada ne dolazi na kopno, osim da snese jaja. Izmeu te ptice i pingvina postoji neobino prijateljstvo. Gnijezda grade zajedno. Albatrosovo je smjeteno u sredini izmeu etiriju pingvinskih gnijezda. Pomorci nazivaju skupove takvih gnijezda gnjezditem. Ta su gnjezdita opisana u mnogim knjigama, no ima italaca, koji zacijelo nisu jo itali te opise, pa u ja neto rei o pingvinu i albatrosu, o njihovu nainu graenja gnijezda i o njihovu ivotu. Kad doe doba leanja na jajima, ptice se skupe u velikim jatima, te se ini, da se nekoliko dana dogovaraju. Napokon se daju na posao. Izaberu ravan komad tla, dosta irok, obino povrinu od tri do etiri acra, to blie moru, ali ipak dosta udaljenu, da ih more ne bi preplavilo. Kod izbora mjesta odluuje ravnina povrine. Mjesto mora biti to manje zakreno kamenjem. Kad je to pitanje rijeeno, ptice u isti mah i nekako jednoduno matematskom tonou nacrtaju etverokut ili paetvorinu prema tome, kako bolje odgovara prirodi tla, i dovoljno veliku, da se unutar nje lako mogu smjestiti sve udruene ptice, ali ni jedna vie vjerojatno zato, da se tu ne bi smjestile ostale ptice, koje nisu sudjelovale u graenju gnjezdita. Jedna strana omeenog tla ide usporedo s rubom vode, a otvorena je za ulazak i izlazak. Kad su tako utvrene granice gnjezdita, prostor se oisti od svih otpadaka i smea. Ptice odnesu kamen po kamen izvan granica, poslau to kamenje tik uz granicu i tako s tri kopnene strane podignu zid. S unutarnje strane uza zid naine savreno ravan i gladak put, irok est do osam stopa, koji vodi oko cijelog gnjezdita, i slui kao javno etalite. Tada podijele cijelu povrinu u jednake male etverokute. To naine tako, da sagrade uske, veoma glatke puteljke, koji u pravim kutovima vode po cijelom gnjezdita. Na svakom raskru tih puteljaka sagrade po jedno albatrosovo gnijezdo, a u sredini svakoga etverokuta sagrade pingvinovo. Tako je svaki pingvin opkoljen sa etiri albatrosa, a svaki albatros istim brojem pingvina. Pingvinovo gnijezdo sasvim je plitka rupa u zemlji, tek tolika, da sprijei, da se pingvinovo jedino jaje ne otkotrlja. Albatrosovo gnijezdo nije tako jednostavno. To je bre-

uljak visok jednu stopu, a u promjeru dvije. Taj breuljak nainjen je od zemlje, morske trave i koljaka, a albatros se ugnijezdi na njegovu vrhu. Ptice se posebno brinu, da im gnijezda nikada ne budu prazna, ni za vrijeme leanja, ni dok mladi nisu dovoljno snani, da se uzmognu sami brinuti za sebe. Dok je mujak odsutan pribavljajui hranu, u gnijezdu je enka, i tek kad se vrati njezin drug, ona izlijee. Jaja nikad nisu nepokrivena dok je jedna ptica izvan gnijezda, druga lei na jajima. Ta je mjera potrebna, jer se stanovnici gnjezdita ne skanjuju da jedan drugome svakom prilikom ukradu jaja. Premda u mnogim gnjezditima ive jedino pingvini i albatrosi, ipak ima gnjezdita, u kojima ima i razliitih morskih ptica s jednakim pravima. Te ptice smjeste svoja gnijezda tamo, gdje nau mjesta, no nikad se ne uguraju meu gnijezda brojnije vrste ptica. Iz daljine je takvo gnjezdite neobino. Zrani prostor iznad takvih naselja sav je ispunjen mnogobrojnim albatrosima (meu kojima ima i manjih ptica), koji neprekidno lebde nad gnjezditem, odlijeu i vraaju se kui. Istodobno gomila pingvina prolazi uskim puteljcima. Oni stupaju poput vojnika, ili eu po glavnom etalitu, koje okruuje gnjezdite. Ukratko, kako god promatrali taj prostor, moramo se diviti razumu tih pernatih stvorova, koji u svakom pogledu podsjeaju na dobro ureeno ljudsko drutvo. Sutradan, nakon naeg dolaska u Boinu luku, uzeo je prvi porunik, g. Patterson, amac i (makar jo nije bilo doba za to) poao u potragu za tuljanima. Kapetan se, s nekim svojim mladim roakom, iskrcao na zapadnom, pustom dijelu otoka, jer je trebao obaviti neki meni nepoznat posao. Kapetan Guy uzeo je sa sobom bocu, u kojoj je bilo zapeaeno pismo, i poao prema jednom od najviih vrhunaca na otoku. Vjerojatno je htio ostaviti to pismo na nekoj uzvisini, za neki drugi brod, koji je tu imao kasnije pristati. im su nam oni nestali s vida, nastavili smo (Peters i ja bili smo u porunikovu amcu) plovidbu oko otoka, traei tuljane. Tim smo se poslom bavili tri sedmice. Veoma smo pozorno ispitivali svaki kuti ne samo Kerguelenove zemlje, ve i nekoliko malih otoka u blizini. Sav nam je trud bio gotovo bezuspjean. Vidjeli smo mnogo krznatih tuljana, no bili su tako plaljivi, da smo se doepali samo tri stotine i pedeset koa. Bilo je mnogo i morskih slonova, osobito na zapadnoj obali otoka, no ubili smo ih jedva dvadeset. Na manjim otocima nali smo dosta tuljana, no nismo ih dirali. Vratili smo se jedanaestoga na kunu. Tu smo nali kapetana Guya i njegova sinovca, koji su nam priopili veoma loih stvari o otoku. To je najpustiji i najneplodniji kraj na svijetu. Oni su na otoku ostali dvije noi, i to zbog nekog nesporazuma drugi porunik nije na vrijeme poslao po njih un sa kune.

XV
Dvanaestoga isplovismo iz Boine luke prema zapadu, istim putem kojim smo doli. S lijeva nam je bio Marionov otok, jedan iz skupa Crozet. Zatim smo proli kraj otoka Princa Edwarda, ostavivi ga takoer s lijeve strane. Tada smo zakrenuli malo prema sjeveru, te smo za petnaest dana stigli do skupa otoka Tristan d' Acunha na 38 8' june irine, 12 8' zapadne duljine. Taj skup, koji je danas dobro poznat i koji se sastoji od tri okrugla otoka, otkrili su Portugalci, a zatim su ga pohodili Nizozemci (1634) i Francuzi (1767). Ta tri otoka ine zajedno trokut, a udaljeni su jedan od drugoga desetak milja, te se izmeu njih otvara lijep, irok pro-

laz. Povrina tih otoka veoma je brdovita, osobito na Tristanu d'Acunha. To je najvei otok u skupu. Obodnica mu je petnaest milja, a tako je visok, da se pri lijepu vremenu vidi s udaljenosti od osamdeset ili devedeset milja. Jedan dio kopna sa sjeverne strane die se strmo uz more vie od tisuu stopa. Na toj visini iri se visoravan gotovo do sredine otoka, a s te visoravni die se veoma visoki unj, poput cunja na Teneriffi. Donja polovica cunja pokrivena je prilino visokim stablima, a gornji dio je goli kamen, obino zastrt oblacima i vei dio godine pod snijegom. Oko otoka nema pliina ni drugih opasnosti. Obale su strme, a voda duboka. Na sjeverozapadu je zaljev sa alom od crna pijeska, gdje lako mogu pristati amci, ako pue junjak. Tu ima u izobilju izvrsne vode. Udicom se moe loviti bakalar i druga riba. Drugi otok po veliini je najzapadniji u skupu. Zove se Nepristupani otok. Lei na 37 17'june irine, 12" 24' zapadne duljine. Obodnica mu je sedam ili osam milja, a obala je sa svih strana strano strma. Najvei dio otoka sasvim je ravan, a cijela je povrina neplodna. Samo na sjevernoj strani ima neto krljava grmlja. Otok Slavuja najmanji je i najjuniji, a lei na 37 26' june irine, 12 12' zapadne duljine. Na njegovoj junoj strani visoko stre kreviti otoii, a ima ih nekoliko i sa sjeveroistone strane. Tlo je neravno i pusto, a duboka dolina presijeca otok u dva dijela. U odreeno doba godine ima na obalama tih otoka dugogrivih tuljana, morskih slonova, tuljana krznaa i mnogih razliitih morskih ptica. U blizini ima i mnogo kitova. Podruje je prikladno za lov na te ivotinje, pa su ljudi marljivo pohaali te otoke. Najprije su dolazili Nizozemci i Francuzi. Godine 1790. bio je na Tristanu d'Acunha kapetan Patten s brodom Industtj iz Philadelphije. On je ondje ostao oko sedam mjeseci (od kolovoza 1790. do travnja 1791.) lovei tuljane. Za to vrijeme sakupio je nita manje nego pet tisua est stotina koa, te je pripovijedao, da bi za tri sedmice bez potekoa mogao uljem nakrcati i kakav veliki brod. Kad je doao onamo, nije naao nikakvih etveronoaca, osim nekoliko divljih koza. Danas otok obiluje svim naim najvrednijim domaim ivotinjama, koje su pomalo doveli pomorci. Mislim da je kratko vrijeme nakon kapetana Pattena pohodio otoke kapetana Colquhoun s amerikim jedrenjakom Betsey i da se zaustavio, radi vode, kod najveeg otoka. On je tu zasadio luk, krumpir, zelje i mnogo drugog povra, kojeg na otoku ima i danas. Godine 1811. poao je na Tristan neki kapetan Haywood s Nereusom On je tamo zatekao tri Amerianina, koji su na otoku preraivali tuljanske koe i ulje. Jedan od njih, Jonathan Lambert, rekao je, daje on vladar te zemlje. Iskrio je i obradio oko est acra zemlje i trudio se da uzgoji kavovac i eernu trsku, kojom ga je opskrbio ameriki poslanik u Rio de Janeiro. Ta je naseobina meutim naputena, a otok je godine 1817. zaposjela britanska vlada, poslavi ovamo jedinicu vojske s Rta Dobre Nade. Ni ti vojnici nisu ostali dugo, jer je Britanija napustila posjed. Tada su se, neovisno od vlade, naselile ovdje dvije ili tri engleske obitelji. 25. oujka 1824. stigao je ovamo kapetan Jeffrey s brodom Benvick, na putu iz Londona u Van Diemenovu zemlju. On je tu naao nekog Engleza, imenom Glass, biveg podasnika britanskog topnitva. Taj je Glass tvrdio, da je on vrhovni upravitelj otoka. Vladao je naseljem od dvadeset i jednoga mukarca i tri ene. Veoma je hvalio zdravu klimu i plodost zemlje. Puanstvo se, uglavnom, bavilo sakupljanjem tuljanovih koa i ulja od morskih slonova, a trgovali su s Rtom Dobre Nade, jer je Glass imao malu kunu. U doba naeg dolaska Glass je jo uvijek upravljao otokom, no njegova se mala zajednica poveala. Na Tristanu je bilo pedeset i est osoba, a na Otoku Slavuja malo naselje od sedam ljudi. Opskrbili smo se bez potekoa svakovrsnom hranom, koju smo trebali bilo je u izobilju ovaca, svinja, goveda, kunia, peradi, koza, razliitih riba i povra. Usidrili smo se blizu velikog otoka, u vodi dubokoj osamnaest hvati, te smo mogli zgodno ukrcati sve to smo htjeli. Kapetan Guy kupio je od Glassa i pet stotina tuljanovih koa i neto slonove kosti. Ostali smo na otoku oko sedam dana, za koje su vrijeme prevladavali sjeverni i zapadni vjetrovi, a vrije-

me je bilo nekako neodreeno. 5. studenoga otplovili smo prema jugozapadu, namjeravajui da potraimo skup otoka, nazvanih Auroras. Neki su drali, da tih otoka uope nema. Tvrdi se, da je te otoke jo 1762. otkrio zapovjednik broda Aurora. Godine 1790. proao je upravo izmeu njih kako sam tvrdi, kapetan Manuel de Ovarvido na brodu Princess. Taj brod je pripadao Kraljevskom filipinskom drutvu. Godine 1794. pola je panjolska korveta Atrevida sa zadatkom, da utvrdi toan poloaj tih otoka. U asopisu Kraljevskog hidrografskog drutva u Madridu g. 1809. taj je pohod opisan ovako: Korveta. Atrevida izvrila je, u vremenu od 21. do 27. sijenja, u neposrednoj blizini, sva potrebna promatranja, te je kronometrom izmjerila razliku duljine izmeu tih otoka i luke Soledad na otocima Manilas. Tu su tri otoka. Gotovo su na istom meridijanu. Srednji je otok prilino nizak, a ostala dva mogu se vidjeti iz udaljenosti od devet liga. Prema promatranjima, koja su izvrena s palube Atrevida, toan je poloaj otoka ovaj: najsjeverniji lei na 52 37' 24" june irine" 47 43' 15" zapadne duljine, srednji na 53 2' 40" june irine, 47 55' 15"zapadne duljine, a najjuniji na 53 15' 22" june irine, 47 57' 15" zapadne duljine. 27. sijenja 1820. poao je, iz Staten Landa, kapetan britanske mornarice James Weddel takoer u potragu za otocima Auroras. On izvjeuje, daje najtonije pretraio ne samo toke, to ih je naveo zapovjednik Atrevide, ve daje pretraio i okolicu tih toaka, no da nije otkrio ni traga kopnu. Ti protuslovni izvjetaji potaknuli su druge pomorce, da pou u potragu za tim otocima. I zaudo, dok su jedni preplovili svaku stopu mora, a da ih nisu nali, ima ih dosta, koji tvrde, da su ih vidjeli i da su ak bili sasvim blizu njihovih obala. Kapetan Guy je namjeravao na svaki nain rijeiti to toliko raspravljano pitanje.2) Nastavili smo plovidbu jugozapadnim smjerom uz promjenljivo vrijeme. Dvadeset i prvoga stigli smo na 53 15' june irine, 47 58' zapadne duljine, to jest u neposrednu blizinu mjesta, koje je zabiljeeno kao poloaj najjunijeg otoka u skupu. Nismo opazili ni traga kopnu, pa smo plovili dalje prema zapadu usporedo s 53 june irine do merdijana na 50 zapadne duljine. Tada smo poli prema sjeveru usporedo s 52 june irine, a zatim smo okrenuli, drei se nae usporednice i merdijana prema istoku. Stigavi istono do merdijana zapadne obale Georgije, vratili smo se do june irine, s koje smo bili poli. Jo smo proli dijagonalno cijeli opisani prostor, neprekidno pregledavajui okolicu s vrha nieg jarbola, i tri smo sedmice sve tono promatrali. Vrijeme je neprestano bilo lijepo i vedro, bez imalo magle, pa smo se uvjerili, da otocima, ako ih je u tom dijelu ikada i bilo, sada vie nema ni traga. Kad sam se vratio kui, saznao sam, da su isti predjel jednako pozorno pretraili 1822. kapetan Johnson, na amerikoj kuni Henry, i kapetan Morrell, na amerikoj kuni Osa obojica s istim uspjehom, kao i mi. Prvobitna namjera Kapetana Guya bila je, da rijeimo pitanje otoja Auroras i da nastavimo plovidbom kroz Magellanov tjesnac sve do zapadne obale Patagonije. Obavijesti, to ih je meutim dobio na Tristanu dAcunha, utjecale su, da je zaplovio prema jugu, nadajui se, da e nabasati na neke male otoke, koji, kako su mu rekli, lee nekako na 60 june irine i 41 20' zapadne duljine. U sluaju pak, da ne nae te otoke, namjeravao je, ako mu dopusti vrijeme, da poe prema polu. Tako smo 12. prosinca zaplovili u tom smjeru. Osamnaestoga nali smo se otprilike u poloaju, koji je bio oznaio Glass, pa smo tri dana krstarili u tom predjelu, ali nismo nali ni traga otocima, o kojima je on govorio. Budui da je vrijeme bilo neobino lijepo, dvadeset i prvoga zaplovili smo dalje prema jugu, kako bismo doprli to dalje. Prije
Od kapetana brodova, koji su u razliito doba tvrdili, da su pronali otoke Auroras, treba spomenuti kapetana broda San Miguel (1769), kapetana broda Aurora (1774), kapetana jedrenjaka Pearl (1779) i kapetana broda Dolores (1790). Svi su naveli po prilici jednaki poloaj otoka: 53 june irine.
2

nego ponem taj dio svojeg izvjetaja, treba da ukratko spomenem malobrojne pokuaje, koji su dosada izvreni, da se dopre do junoga pola, jer ima italaca, koji su poklanjali malo panje istraivanju u tih krajeva. Kapetan Cook prvi je to pokuao. Godine 1772. zaplovio je prema jugu na brodu Resolution, a pratio ga je porunik Furneaux s broda Adventure. U prosincu je stigao do 58. usporednice june irine i 26 57' istone duljine. Tu je naiao na uska ledena polja, debela oko osam ili deset palaca, koja su plovila prema sjeverozapadu i jugozapadu. Taj je led bio tako zbit, da se brod probijao tekom mukom. Kapetan Cook je drao, sudei po golemim jatima ptica, a i po drugim znakovima, da je u blizini neko kopno. On je nastavio plovidbu prema jugu, premda je vrijeme bilo strahovito hladno, sve dok nije stigao do 64. usporednice, 38 14' istone duljine. Tu je pet dana vrijeme bilo blago, uz ugodan povjetarac, premda je toplomjer pokazivao 36 stupnjeva. U sijenju 1773. brod je preao polarni krug, no dalje nije mogao prodrijeti. Kad je naime stigao do 67 15' irine, sprijeile su mu napredovanje goleme koliine leda, koji se prostirao na junom obzorju, dokle god je sezalo oko. Led je bio veoma razliit nekoliko milja iroke sante leda tvorile su zbito brdo, koje se dizalo osamnaest ili dvadeset stopa iznad vode. Godinje doba bilo je ve poodmaklo, te nije bilo nade, da bi se ta zapreka mogla oploviti. Stoga je kapetan Cook, premda nerado, opet okrenuo prema sjeveru. U narednom studenome on je obnovio svoja istraivanja u Antarktiku. Na 59 40' june irine naiao je na jaku struju, koja ga je nosila prema jugu. U prosincu, kad su brodovi stigli na 67 31' june irine i 142 54' zapadne duljine, studen je bila izvanredna, uz snane vjetrove i maglu. I tu je bilo mnogo ptica: albatrosa, pingvina, a osobito zavoja. Na 70 23' june irine naili su na neke velike ledene otoke, a malo zatim opazie na jugu oblake bijele kao snijeg, koji su odavali blizinu ledenih polja. Na 71 23'june irine i 106 54' zapadne duljine pomorce je, kao i prije, zaustavila golema smrznuta povrina, koja se protezala po cijelom prostoru junog obzorja. Sjeverni rub te povrine bio je neravan i nabijen oko jednu milju prema jugu, no pojedini komadi leda bili su tako vrsto spojeni, da se izmeu njih ne bi moglo proi. Poslije toga vidjeli su neku glatku povrinu, koja je, napokon, u daljini svravala divovskim ledenim gorskim lancem. Kapetan Cook je zakljuio, da ta golema povrina dopire do junoga pola, ili da je u vezi s nekim kontinentom. G. J. N. Reynolds, kojemu je, uz veliki napor i ustrajnost, uspjelo da se opremi naredna ekspedicija, ovako govori o pokuaju broda Resolution: Ne udimo se, to kapetan Cook nije mogao doprijeti dalje od 71 10', ve smo iznenaeni, to je stigao do te toke na meridijanu 106 54' zapadne duljine. Palmerova zemlja lei juno od Shetlanda, na 64 irine, i protee se na jug i zapad dulje, nego to je ijedan pomorac mogao doprijeti. Cook je plovio prema toj zemlji, a led ga je zaustavio. To se mora na toj toki uvijek dogoditi, osobito u tako rano godinje doba (6. sijenja). Ne bismo se iznenadili, kad bi se dokazalo, da dio opisanih ledenih bregova pripada Palmerovoj zemlji ili nekom drugom dijelu kopna, koje lei jo junije i zapadnije. Godine 1803. ruski car Aleksandar po slao je Kreutzensterna i Lisiauskoga, da oplove zemaljsku kuglu. Oni su elei doprijeti na jug stigli jedva do 59 58'june irine, 70 15' zapadne duljine. Naili su na jake istone struje. Vidjeli su mnogo kitova, ali leda uope nije bilo. O tom putovanju kae g. Reynolds, da bi Kreutzenstern svakako bio naao led, da je onamo stigao u ranije godinje doba jer je ve bio oujak, kad je stigao do navedene irine. Vjetrovi s juga i zapada, koji su prevladavali, odnijeli su sante leda, uz pomo struja, u ledeni predjel, to ga omeuju: Georgija sa sjevera, Sandwichska zemlja i Juni Orkneyji s istoka, a juni Shetlandski otoci sa zapada. 1882. godine dopro je James Weddel, kapetan britanske mornarice, sa dva veoma malena broda, prema jugu dalje, nego ijedan pomorac prije njega, a nije pritom naiao ni na kakve osobite potekoe. On izvjeuje, da ga je esto opkolio led jo prije, nego to je stigao do 72.

usporednice, no kad je stigao tamo, uope nije naao led. Kad je stigao do 74 15'june irine, nije bilo nikakvih ledenih povrina, osim tri ledena otoka. Vidio je dodue golema jata ptica i druge obiajne znakove kopna. S jarbola je dodue, juno od Shetlandskih otoka, opaena na jugu neka nepoznata obala, no Weddel odbacuje svaku pomisao, da bi u junim polarnim krajevima bilo kopna. 11. sijenja 1823. otplovio je kapetan Benjamin Morrell na amerikoj kuni Osa iz Kerguelenove Zemlje, ne bi li prodro to dalje na jug. 1. veljae naao se na 64 52' june irine i 118 27' istone duljine. Tog je dana u njegovu dnevniku zapisano ovo: Vjetar je naskoro ojaao do brzine od jedanaest uzlova, pa smo iskoristili tu priliku i krenuli prema zapadu. Bili smo uvjereni, da dalje od 64 june irine ima sve manje leda, pa smo krenuli malo prema jugu, dok nismo preli polarni krug i doprli do 69 15' istone duljine. Na toj irini nije bilo nikakvih ledenih polja, a vidjeli smo veoma malo ledenih otoka. 14. oujka upisano je jo ovo: Sad je more sasvim isto od ledenih polja, a ne vidi se vie od nekih dvadesetak ledenih otoka. Toplina zraka i vode barem je za trinaest stupnjeva vie (i blaa), nego to smo ustanovili izmeu 60. i 62. june usporednice. Sad smo na 70 14'june irine, i toplina zraka je etrdeset stupnjeva, a toplina vode etrnaest stupnjeva. Na tom poloaju ustanovio sam otklon magnetske igle za 14 27' istone duljine po azimutu... Nekoliko puta sam na razliitim merdijanima preao polarni krug i ustanovio, da su i zrak i voda sve topliji, to sam dalje prodirao iza 65 june irine. Otklon magnetske igle smanjivao se u istom omjeru. Sjeverno od te irine, recimo izmeu 60 i 65 june irine, na je brod, naprotiv, esto veoma teko prolazio izmeu golemih i gotovo nebrojenih ledenih otoka. Nekima je od tih otoka obodnica bila jednu do dvije milje, a strili su iznad povrine vode vie od pet stotina stopa. Nisu imali dosta goriva i vode, bili su i bez potrebnih sprava, a i godinje je doba bilo poodmaklo, pa se kapetan Morrell morao vratiti, a da nije ni pokuao doprijeti dalje na zapad, premda je pred njim bilo sasvim isto more. On je rekao, da bi bio stigao barem do 85. usporednice, ako ne i do samoga pola, da nije bilo onih opravdanih razloga, zbog kojih se morao vratiti. Ja sam malo opirnije iznio njegove misli o tome, kako bi italac mogao prosuditi, koliko ih je kasnije potvrdilo moje iskustvo. Godine 1831. otplovio je kapetan Briscoe, u slubi gospode Enderby, vlasnika kitolovca iz Londona, u Juno more na jedrenjaku Lively, u pratnji kutera Tula. 28. veljae, naavi se na 66 30'june irine, 47 13' istone duljine, opazio je kopno, a kroz snijeg su se jasno raspoznavali crni vrhovi gorskog lanca, koji se protezao od istoka prema jugoistoku. On je ostao u tom kraju itav naredni mjesec, no nije se mogao, zbog bure, pribliiti obali vie od deset liga. Kad je ustanovio, da zbog godinjega doba ne moe nita vie otkriti, vratio se prema sjeveru, da prezimi u Van Diemenovoj zemlji. Poetkom 1832. opet je krenuo prema jugu, pa je 4. veljae opazio na jugoistoku kopno na 67 15' june irine i 69 29' zapadne duljine. Naskoro je ustanovio, da je to neki otok u blizini kopna, koje je ve prije bio otkrio. Dvadeset i prvoga istoga mjeseca uspjelo mu je da se tamo iskrca i da zauzme otok u ime Williama IV. U ast engleske kraljice dao mu je ime Adelaidin otok. Kad su ti podaci bili javljeni Kraljevskom geografskom drutvu u Londonu, to je drutvo dolo do zakljuka, da je to neprekidni dio kopna, koje se protee od 47 30' istone duljine do 69 29' zapadne duljine usporedno sa 66 do 67 june irine. S obzirom na taj zakljuak g. Reynolds dodaje: Ne moemo se sloiti s tim zakljukom, a ni Briscoeoya otkria ne opravdavaju takav zakljuak. Ba unutar tih granica napredovao je Weddel na jug po merdijanu istono od Georgije, do Sandwichske zemlje, od junih Orknevja i Shetlandskih otoka. Moje e iskustvo bolje potvrditi netonost zakljuaka Kraljevskog geografskog drutva.

To su bili glavni pokuaji, da se dopre to vie na jug. Vidjet e se, daje do putovanja Jane Guy preostao jo golemi prostor, preko kojeg uope nitko nije preao u polarnom krugu. Pred nama je bilo, dakako, iroko polje otkria, i ja sam s najnapetijim zanimanjem sluao kapetana Guya, kad je izjavio, da je odluio smiono krenuti prema jugu.

XVII
Napustivi potragu za Glassovim otocima, plovili smo etiri dana prema jugu, no uope nismo naili na led. Dvadeset i estoga o podne stigli smo na 63 23'june irine, 21 25' zapadne duljine. Sad smo ugledali nekoliko golemih ledenih otoka ijedno ledeno polje, koje nije bilo ba veliko. Vjetar je uglavnom puhao s jugoistoka ili sjeveroistoka, no nije bio jak. Kad god je puhao zapadni vjetar, to je malokad bilo, uvijek bi donio kiu. Svakog dana padalo bi neto snijega. Dvadeset i sedmoga toplomjer je pokazivao trideset i pet stupnjeva. 1. sijenja 1828. Toga dana sasvim nas je opkolio led, pa su nai izgledi bili neveseli. Cijelo prijepodne puhao je snaan vjetar sa sjeveroistoka i tjerao velike sante leda, koje su tako jako udarale o krmilo, da smo svi bili zabrinuti zbog posljedica. Predveer je vjetar jo uvijek bijesno puhao. Jedna se golema santa leda otkinula, pa smo se uz pomo jedra probili, izmeu manjih santa leda, do otvorena mora. Pribliujui se otvorenom moru pomalo smo skraivali jedra, a kad smo napokon bili sigurni, zaplovili smo samo sa skraenim prednjim jedrom. 2. sijenja. Vrijeme je prilino lijepo. O podne smo doli do 69 10' june irine, 42 20' zapadne duljine. Preli smo polarni krug. Na jugu se opaalo veoma malo leda, premda su iza nas bila velika ledena polja. Upotrebivi veliki eljezni lonac od dvadeset galona i konop od dvjesta hvati, nainili smo neku napravu za mjerenje vodene struje. Ustanovili smo, da struja tee prema sjeveru brzinom od oko etvrt milje na sat. Toplina zraka bila je oko trideset i tri stupnja. Tu smo ustanovili otklon magnetske igle 14 28' prema istoku po azimutu. 5. sijenja. Jo uvijek plovimo prema jugu bez veih zapreka. Toga jutra ipak nas je, na 73 15'june irine, 42 10' zapadne duljine, opet zaustavila golema povrina vrsta leda. Na jugu smo vidjeli mnogo slobodnog mora, te smo vjerovali, da emo doi do njega. Plovei prema istoku uz rub sante leda, stigli smo napokon do prolaza irokog oko jedne milje, kroz koji smo se o zapadu sunca povukli. Tada smo uli u more puno ledenih otoka, no bez ledenih polja, pa smo hrabro krenuli dalje. inilo se, da se studen ne pojaava, premda je esto snijeilo, i premda bi od vremena do vremena zapuhao veoma snaan vjetar. Cijeli dan letjela su iznad kune, od jugoistoka prema jugozapadu, velika jata albatrosa. 7. sijenja More je jo uvijek prilino isto, pa nema nikakvih potekoa kod plovidbe. Prema zapadu vidjeli smo nekoliko nevjerojatno visokih santa leda, a poslije podne proli smo pokraj

sante leda, koje je vrhunac strio najmanje etiri stotine hvati iznad povrine mora. Njezin obujam na podnoju bio je vjerojatno tri etvrtine lige. Iz pukotina sa strane sante teklo je nekoliko mlazova vode. Dva dana vidjeli smo taj otok, a tada nam je nestao iz vida u magli. 10. sijenja. Rano ujutro pao je nesretnim sluajem u more jedan ovjek. Bio je to Amerianin, imenom Peter Vredenburgh, rodom iz New Yorka, jedan od najboljih lanova posade na kuni. Poskliznula mu se noga, kad je hodao po pramcu, i on je pao izmeu dvije sante leda, te se vie nije pojavio. O podne bili smo na 78 30'june irine, 40 15' zapadne duljine. Sad je studen bila strahovita, a vjetar s tuom neprekidno je udarao sa sjevera i istoka. U tom smo smjeru vidjeli jo nekoliko golemih santa leda, a cijelo istono obzorje kao da bijae zakreno ledenim poljima, koja su se nizala jedno povrh drugoga. Naveer je pokraj nas plovilo naplavljeno drvlje, a mnotvo ptica prelijetalo je iznad nas. U jatu je bilo zovoja, albatrosa i nekih velikih ptica sa sjajnim modrim perjem. Tu je otklon magnetske igle po azimutu bio manji nego kad smo preli polarni krug. 12. sijenja. Opet se inilo neizvjesno, da li emo se probiti prema jugu, jer u smjeru pola nismo vidjeli nita drugo do naoko beskrajnog polja leda, s pozadinom golemih isprekidanih ledenih bregova, koji su se prijetei dizali jedan povrh drugoga. Plovili smo prema zapadu sve do etrnaestoga, nadajui se, da emo nai neki prolaz. 14. sijenja. Toga jutra stigli smo do zapadnoga ruba polja, koje nam je stajalo na putu. Mi smo ga oplovili i uli u otvoreno more, u kojem nije bilo ni mrvice leda. Spustivi napravu za mjerenje do dubine od dvije stotine hvati, ustanovili smo, da neka struja tee prema jugu brzinom od pola milje na sat. Toplina zraka bila je etrdeset i dva stupnja, a vode trideset i etiri stupnja. Do esnaestoga plovili smo bez ikakva prekida prema jugu, a tada smo oko podne stigli do 18 21' june irine, 42 zapadne duljine. Tu smo opet spustili napravu za mjerenje i ustanovili, da struja jo uvijek tee prema jugu, no brzina joj je tri etvrtine milje na sat. Otklon magnetske igle po azimutu smanjio se a zrak bijae blag, topao i ugodan. Toplomjer je pokazivao pedeset i jedan stupanj. U to vrijeme nismo opazili ni komadi leda. Svi smo se nadali, da emo doprijeti do pola. 17. sijenja. Taj dan bio je pun dogaaja. Iznad nas je preletjelo, prema jugu, golemo mnotvo ptica, te smo s palube poubijali nekoliko njih. Jedna od tih ptica, neka vrst nesita, bila je izvrsna za jelo. Oko podne ugledali smo s vrha jarbola, na lijevo od pramca, malu santu leda, na kojoj je bila, kako se inilo, neka velika ivotinja. Kako je vrijeme bilo lijepo i gotovo bez vjetra, kapetan Guy zapovjedi, da se spuste dva amca, da izvide stvar. Dirk Peters i ja poli smo s porunikom u veem amcu. Kad smo stigli do sante, opazismo, da na njoj stoji divovski polarni medvjed, vjerojatno najvei od te vrste. Bili smo dobro naoruani, pa smo ga bez razmiljanja odmah napali. Ispalili smo brzo nekoliko hitaca u glavu i tijelo, od kojih je veina oito pogodila cilj. Neman se nije nimalo uplaila, ve se sa sante bacila u vodu, te je otvorenih ralja zaplivala prema amcu, u kojem smo bili Peters i ja. Taj nas je neoekivani obrat zbunio. Nit-

ko nije bio spreman da ponovo odapne, i medvjedu je uspjelo da prebaci polovicu svojega golemog tijela preko ruba amca. Jednoga je mornara dohvatio po kriima, prije negoli je itko i pokuao da odbije napadaj. U toj krajnjoj opasnosti spasila nas je od propasti samo Petersova brzina i okretnost. Skoivi golemoj zvijeri na lea, on joj jednim udarcem zabode no u vrat do hrpteniine modine. Zvijer se bez otpora srui mrtva u more i povue sa sobom Petersa. On naskoro izroni, svee konopom, koji smo mu bacili, medvjeu leinu i vrati se u amac. Tada smo se u slavlju vratili na kunu, teglei za sobom svoj plijen. Medvjed je bio dug punih petnaest stopa. Krzno mu je bilo savreno bijelo, s veoma otrom i gustom dlakom. Oi su mu bile crvene kao krv i vee, nego oi obinog sjevernog medvjeda. I njuka mu je bila oblija, vie nalik na buldogovu njuku. Meso je bilo mekano, no veoma gorko i ribljeg okusa. Ipak su ga ljudi lakomo pojeli, ak su i pohvalili izvrsnu hranu. Jedva smo smjestili svoj plijen na palubu, kad ovjek s vrha jarbola radosno uskliknu: Kopno s desne strane pramca! Svi skoismo na noge. Kako je zapuhao veoma zgodan povjetarac sa sjeveroistoka, naskoro se pribliismo obali. Ustanovismo, da je to niski kameni otoi, obodnice oko jedne lige. Na njemu je rasla samo neka vrsta bodljikave kruke, a inae je bio posve pust. Pribliavajui se otoku sa sjevera, vidjeli smo neki neobini greben, veoma slian svenjevima pamuka svezanima konopom. Zapadno od toga grebena bio je mali zaljev, u kojem smo se lako iskrcali iz svojih amaca. U kratkom smo vremenu pregledali cijeli otok, no nismo nali nita, to bi bilo vrijedno nae pozornosti. Samo smo na junom dijelu nali, nedaleko obale, komad drva, napola ukopan u hrpu kamenja. Bio je to, kako se inilo, pramac amca. Na njemu su se vidjeli neki pokuaji rezbarije. Kapetan Guy je tvrdio, da je tu prikazan lik kornjae, no ja nikako nisam mogao opaziti neku slinost. Osim toga pramca, ako je to doista bio pramac, nismo nali nikakvog drugog znaka, daje ovdje ikada prije bio neki ivi stvor. Uz obalu smo gdjegdje nali male sante leda, no nije ih bilo mnogo. Toan poloaj tog otoia (to gaje kapetan Guy nazvao Bennetov otoi, u ast drugog suvlasnika kune) je 82 50'june irine 42 20' zapadne duljine. Doprli smo na jug za osam stupnjeva dalje, nego to je dosada dopro ijedan pomorac, a pred nama je jo uvijek bilo otvoreno more. Ustanovili smo i to, da se otklon magnetske igle smanjuje i da zrak i voda postaju u posljednje vrijeme, zaudo, sve topliji, Vrijeme je bilo gotovo ugodno. Neprestano je puhao blagi povjetarac u sjevernom smjeru. Nebo je obino bilo vedro, tek se na junom obzorju katkada pojavljivala rijetka para no to bi uvijek potrajalo tek kratko vrijeme. Prijetile su nam samo dvije potekoe: nismo imali dosta goriva, a kod nekih lanova posade pokazali su se znakovi skorbuta. Te okolnosti opominjale su kapetana Guya, da je vrijeme povratku, i on je esto govorio o tome. Sto se mene tie, ja sam bio uvjeren, da bismo sadanjim smjerom naskoro mogli doi do nekoga kopna, a mnogi su znakovi govorili, da ne bismo nali neku neplodnu zemlju, kao na Arktiku; stoga sam navaljivao, da ustraje barem jo nekoliko dana i da nastavimo put u istom smjeru. Htio sam iskoristiti priliku, kakve jo nikada nije bilo, kako bih rijeio veliko pitanje antarktikoga kontinenta, i priznajem, da sam prezirao strah i straljive prijedloge kapetanove. Vjerujem, da sam, ne mogavi da se svladam, rekao kapetanu i neke nezgodne rijei, no ini se, da su ga upravo te rijei navele, da nastavimo putovanje. Pa premda ne mogu a da ne poalim nesretne i krvave dogaaje, koji su bili posljedica mojega savjeta, ipak sam donekle i zadovoljan, to sam upravo ja pomogao, iako samo posredno, da se znanosti otkrila najuzbudljivija tajna, koja je ikada zaokupljala pozornost uenjaka.

XVIII
18. sijenja. Toga jutra3 krenuli smo, po jednako lijepom vremenu, dalje prema jugu. More je bilo sasvim mirno, a zrak bijae razmjerno topao. Duvao je sjeveroistonjak, a temperatura vode bila je pedeset i tri stupnja. Opet smo ispitali smjer struje. Pomou konopa od stotinu i pedeset hvati ustanovili smo, da struja tee prema polu stalnom brzinom od jedne milje na sat. Taj stalni smjer vjetra i struje prema jugu bio je povod, da su se neki na kuni zamislili, pa i uzbudili, a jasno sam opazio, da i kapetan Guy stoji prilino pod tim dojmom. Kako je on bio strano osjetljiv, uspjelo mi je ipak da ismijavanjem razbijem njegovu zabrinutost. Otklon magnetske igle bio je sada sasvim neznatan. U toku dana vidjeli smo nekoliko velikih pravih kitova, a nebrojena jata albatrosa preletjela su iznad broda. Iz vode smo izvukli neki grm pun crvenih bobica, slinih glogu, i strvinu neke neobine kopnene ivotinje. Bila je duga tri stope, a visoka samo est palaca. Imala je etiri veoma kratke noge, a na apama bili su joj dugi aporci sjajno skrletne boje, sline boji koralja. Tijelo joj je bilo pokriveno glatkom svilenom, sasvim bijelom dlakom. Rep joj je bio iljast kao u takora, a dug oko stopu i pol. Glava joj je bila kao u make, samo to su joj ui bile preklopljene kao u psa. Zubi su bili jednako sjajno skrletni kao i aporci. 19. sijenja. Danas, kad smo stigli na 83 20' june irine, 43 5' zapadne duljine (more je bilo neobino tamne boje), opet smo s vrha jarbola ugledali kopno, te smo, nakon tonog ispitivanja, ustanovili, da je to skup nekih velikih otoka. Obala je bila strma, a unutranjost otoka inila nam se umovitom. Tome smo se silno obradovali. Po prilici etiri sata poto smo prvi put ugledali to kopno, spustili smo sidro jednu ligu od obale, u vodi dubokoj deset hvati, jer nam je jako udaranje valova o obalu prijeilo da se vie pribliimo. Tada smo spustili dva najvea amca. Dobro naoruana eta (u kojoj smo bili Peters i ja) krene, da istrai, ima li neki prolaz meu grebenima, koji su, kako se inilo, opkoljavali otok. Nakon nekoga vremena pronaosmo prolaz, kroz koji smo i proli. Najednom ugledasmo etiri velika una, koji su se otiskivali s obale. Bili su puni oito dobro naoruanih ljudi. Poekali smo, da nam se priblie, a kako su veoma brzo plovili, brzo su nam se primaknuli na domet glasa. Kapetan Gyu je tada digao bijeli rupi svezan o veslo. Stranci se zaustavie i poee brzo i glasno neto nerazumljivo brbljati, uzvikujui od vremena na vrijeme neke rijei, od kojih smo razabrali Anamoo-moo! i Lama-Lama! Tako su vikali najmanje pol sata, za koje vrijeme smo ih mogli dobro promotriti. U ona etiri una od kojih je svaki bio oko pedeset stopa dug i pet irok bilo je ukupno stotinu i deset divljaka. Bili su obina stasa, kao u Evropljana, tek miiaviji i jai. Put im je bila crna poput ugljena, a kosa duga, gusta i vunasta. Bili su odjeveni u dugodlako svileno krzno nepoznate crne ivotinje, vjeto skrojeno. Dlaka krzna bila je okrenuta prema unutra, osim oko vrata, zapea i gleanj a. Oruje su im bile uglavnom toljage od tamnog, oito veIzrazi jutro i veer, koje upotrebljavam u svojem izvjetaju, ne smiju se, dakako, uzimati u njihovu obinom znaenju. Ve dugo nije zapravo uope bilo noi, ve je neprestano trajao dan. Dani su navedeni prema nautikom vremenu, a smjer prema kompasu. Ovdje bih htio napomenuti i to, da ne mogu tvrditi, da su dani, geografske irine i duljine u prvom dijelu mojeg izvjetaja sasvim tone, jer nisam redovito vodio dnevnik, pa sam se u mnogo sluajeva morao osloniti samo na svoje pamenje.
3

oma tekog drva. Opazismo i nekoliko kopalja sa iljcima od kremena i nekoliko praaka. Dno unova bilo je puno crnoga kamenja veliine veega jajeta. Dovrivi onim brbljanjem svoje bodrenje (jer je ono brbljanje oito imalo tu svrhu), jedan od njih, vjerojatno poglavica, stane na pramac svojega una i pokae nam znakovima, da se pribliimo. Uinili smo se, da to nismo razumjeli, jer smo drali, da je pametnije ostati po mogunosti u nekoj udaljenosti. Ta bilo ih je etverostruko vie od nas. Tada je poglavica zapovjedio, da tri una ostanu na mjestu, a on se sa svojim primakao k nama. im je stigao, skoio je u najvei od naih amaca i sjeo kraj kapetana Guya. Pokazujui prstom na kunu ponavljao je rijei: Anamoo-moo! Lama-Lama! Tada krenusmo prema brodu, a za nama u maloj udaljenosti i ona etiri una. Kad smo stigli do broda, poglavica pokae znakove velikog uenja i radosti. Pljeskao je rukama, udarao se po bedrima i prsima i buno se smijao. Njegovi ljudi pridruie se toj veselosti, pa je nekoliko asova galama bila upravo zagluna. Kad se napokon buka smirila, kapetan Guy zapovjedi, da se za svaki sluaj dignu amci, te razjasni poglavici (naskoro ustanovismo, da mu je ime Too-wit), da ne moe pustiti na palubu vie od dvadeset njegovih ljudi u isto vrijeme. inilo se, da je poglavica bio s tim sasvim sporazuman, pa je neto doviknuo unovima. Tada se pribliio jedan un. Drugi su ostali udaljeni pedesetak yarda. Zatim je dolo na brod dvadeset divljaka. Poeli su lutati po palubi i penjati se po oputi. Ukratko, veoma su radoznalo pregledali svaki predmet. Bilo je oito, da jo nikada nisu vidjeli bijelaca po njihovu izrazu lica zakljuili smo, da se zgraaju. Vjerovali su, da je Jane ivi stvor. Izgledalo je, da se boje, da je ne bi ozlijedili iljcima koplja, pa su ih brino okrenuli. Nae ljude veoma je zabavljalo Too-witovo vladanje. Kuhar je nedaleko kuhinje cijepao neko drvo i sluajno sjekirom prilino duboko zasjekao u palubu. Poglavica je odmah priskoio, grubo odgurnuo kuhara u stranu, i napola cvilei, napola urlajui, poeo davati znakove suosjeanja sa stradanjem kune, treptajui i gladei trag udarca sjekire rukom i polijevajui ga morskom vodom iz kablia, koji je nedaleko stajao. Nitko od nas nije oekivao toliko neznanje, a ja sam ak mislio, daje to vladanje nekako i hinjeno. Kad su posjetioci donekle udovoljili svojoj radoznalosti na gornjem dijelu broda, pustismo ih dolje, gdje je njihovo zauenje prelo sve granice. Bilo je prejako, da bi ga mogli iskazati rijeima, pa su utke lutali brodom prekidajui utnju tihim usklicima. Mnogo su mozgali o oruju, koje smo im dali, da ga po volji razgledavaju i ispituju. Ne vjerujem, da su i naslutili njegovu pravu svrhu. Drali su ga valjda za idole videi, kako mi s orujem brino postupamo i kako ih pozorno promatramo, dok ga dre u rukama. Pred velikim topovima njihovo se divljenje podvostruilo. Prilazili su k topovima s oitim znakovima najdubljeg potovanja i strahopoitanja, no suzdrali su svoju elju, da ih potanko pregledaju. U kabini su bila dva velika ogledala, i tu je njihovo zauenje doseglo vrhunac. Too-wit im se prvi pribliio. Stajao je u sredini kabine, okrenut licem prema jednom, a leima prema drugom ogledalu, i nije ih odmah opazio. Kad je sluajno podigao oi i ugledao u ogledalu sebe, pomislih, da e divljak poludjeti. Brzo se okrenuo, da pobjegne, no s druge je strane ponovo ugledao sebe! Uplaih se, da e odmah umrijeti. Nikako ga nismo mogli navesti, da ponovo pogleda u ogledalo. Bacio se na pod, lice je pokrio rukama i tako leao, dok ga nismo odvukli na palubu. Svi su divljaci redom, dvadesetorica po dvadesetorica, pregledali brod, a Too-wit je cijelo vrijeme ostao na palubi. Nismo opazili, da bi ti ljudi bili skloni krai. Nakon njihova odlaska nije nam nedostajao nijedan predmet. Za vrijeme svojega pohoda vladali su se veoma prijateljski, no ipak je u njihovu dranju bilo neto, to nikako nismo mogli razumjeti. Nismo ih, primjerice, mogli navesti, da se priblie nekim sasvim bezazlenim predmetima, kao to su jedra, jaje, otvorena knjiga ili lonac s branom. Htjeli smo saznati, imaju li predmeta, koje bi

rado zamijenili, no nismo se mogli sporazumjeti. Ipak smo saznali a to nas je veoma iznenadilo da otoci obiluju velikim kornjaama s Gallapagosa, od kojih smo jednu vidjeli u Toowitovu unu. U rukama jednog divljaka vidjeli smo i biche de mer, koji ju je sirovu pohlepno jeo. Sve te izuzetnosti jer bile su izuzetnosti, ako se uzme u obzir stupanj irine izazvale su u kapetana Guya elju, da pozorno istrai taj kraj. On se nadao, da e od tog otkria imati koristi. to se tie mene, i ja sam htio vie saznati o tim otocima, no ipak sam znatno vie elio, da bez odgaanja nastavimo putovanje prema jugu. Vrijeme je bilo lijepo, no nismo znali, kako e dugo potrajati. Bili smo ve na 84. usporednici, pred nama bijae otvoreno more, jaka struja vodila je prema jugu, a vjetar bijae povoljan, pa nisam htio ni uti, da bismo se zadrali dulje, nego to je najnunije radi zdravlja posade i da nabavimo dovoljno zalihe goriva i svjee hrane. Predoili kapetanu, da se na tom otoju moemo zadrati i na povratku, da moemo ovdje i prezimiti, ako nam led zakri put. On je napokon pristao uz moje miljenje (imao sam, ne znam zato, mnogo utjecaja na kapetana), pa je na koncu odlueno, da emo sve da i naemo biche de mer ostati ovdje samo sedam dana, da se oporavimo, a tada emo krenuti to dalje prema jugu. Spremismo dakle sve to je trebalo, i Jane pod vodstvom Toowitovim proe izmeu grebena i usidri se u nekom krasnom zaljevu s crnim pjeanim dnom, sasvim okruenim kopnom, oko jednu milju od jugoistine obale glavnog otoka, u vodi dubokoj deset hvati. Na kraju toga zaljeva bila su (tako su nam rekli) tri sjajna izvora dobre vode, a u blizini smo vidjeli veliku umu. etiri una plovila su za nama u pristojnoj udaljenosti. Too-wit je ostao na brodu, a kad smo bacili sidro, pozvao nas je, da s njim poemo na obalu i da pohodimo njegovo selo u unutranjosti otoka. Kapetan Guy pristade. Deset divljaka zadrasmo na brodu kao taoce, a dvanaest naih ljudi pazilo je na poglavicu. Pobrinusmo se, da se dobro naoruamo, a da pri tom ne pobudimo nikakvu sumnju. Na kuni su topovi bili izvueni, podigli smo zatitne mree, i poduzeli sve druge mjere opreza, da nas ne iznenade. Prvi porunik dobio je zapovijed, da za nae odsutnosti nikoga ne pusti na brod. Ne vratimo li se za dvanaest sati, imao je da poalje u potragu za nama kuter s pokretnim topom. Stupili smo na tlo. Pri svakom koraku bilo nam je sve jasnije, da smo u zemlji, koja se bitno razlikuje od bilo koje druge zemlje, to su je do tada bili pohodili civilizirani ljudi. Nismo opazili nita, to bi nam se inilo i malo poznato. Stabla nisu bila slina raslinstvu ni arkoga, ni umjerenog, ni sjevernog ledenog pojasa, a nisu bila slina ni stablima, to smo ih vidjeli na drugim niim junim irinama. I klisure su bile nove po obliku, boji i slojnim naslagama, pa i sami potoci, koliko se god inilo nevjerojatno, tako su malo bili slini potocima u drugom podneblju, da smo se bojali okusiti njihovu vodu. Doista, jedva smo povjerovali, daje to sasvim prirodna voda. Kod nekoga malog potoia, koji je prosjecao na put (bio je to prvi potoi, na koji smo naili), Too-wit i njegovi ljudi stadoe, da piju. Nama se voda uinila neobinom, pa ne htjedosmo da je kuamo drei, da je zaprljana. Tek nakon nekog vremena razumjesmo, da su svi potoci na cijelom otoju takvi. U neprilici sam, kako da opiem tu tekuinu, i ne mogu to rei u nekoliko rijei. Voda tee dodue veoma brzo, kao i svaka obina voda niz strminu, a ipak se nikada, osim u slapu, ne ini bistra. Meutim, voda je ipak savreno bistra, kao svaka voda u vapnencu, a samo je naoko drukija. Na prvi pogled, osobito ako je strmina bila neznatna, voda se inila, to se gustoe tie, kao gusta otopina gumiarabike u obinoj vodi, no to je bila najnevanija od neobinih kakvoa vode. Voda nije bila bezbojna, a ni inae jednobojna kad je tekla, inila se purpurna u svim nijansama, kao boje neke osobite vrste svile. Te su promjene u nijansama jednako zaprepastile nas, kao to je ogledalo zaprepastilo Too-wita. Kad smo vodu zagrabili u zdjelu i poekali, da se smiri, opazismo, da se cijela tekuina sastoji od mnogo razliitih ila, od kojih je svaka bila druge nijanse. Boje se nisu mijeale jedna s drugom; estice jedne ile savreno su prianjale, ali uz estice susjednih ila nisu ni malo prianjale. Kad smo otricom noa proli preko tih ila, voda se odmah prelila preko noa, kao i naa, a kad smo no izvukli iz vode, u njoj je odmah nestao svaki trag noa. Ako

smo noem proli tono izmeu dviju ila, voda se savreno razdvajala. Snaga prianjanja bila je za neko vrijeme slabija. Te pojave u vodi bile su prva karika u golemom nizu prividnih uda, koja su me ekala.

XIX
Nakon gotovo tri sata hoda stigli smo do sela, koje je bilo udaljeno od obale vie od devet milja. Put do njega bio je veoma neravan. Dok smo hodali, Too-witova se druba (svih stotina i deset divljaka iz unova) neprestano poveavala. Kao sluajno pridruivali su nam se na pojedinim zavojima mali skupovi od dva do est ili sedam ljudi. inilo se, da u svemu tome ima neke sustavnosti, pa sam poeo pomalo sumnjati. Spomenuo sam to kapetanu Guyu, no bilo je prekasno da se vratimo, pa smo odluili, da se radi nae sigurnosti priinjamo kao da smo potpuno uvjereni u Too-witove potene namjere. Budno smo, dakle, motrili sve pokrete divljaka, i nismo dopustili, da nas razdvoje. Tako smo, prolazei kroz strme gudure, napokon stigli u selo, koje je, bar nam se tako inilo, bilo i jedino naselje na otoku. Cim smo ga ugledali, poglavica stane neto vikati. esto je ponavljao rije Klock-klock, pa smo mislili, da je to ime sela ili moda uope naziv za selo. Nastambe u selu bile su strano jadne i uope nisu bile sline ni najpriprostijem boravitu divljakih plemena, to ih poznaje ljudski rod. Neke nastambe (pripadale su Wampoosima ili Yampoosima, poglavarima zemlje) sastojale su se od stabla odrezanog oko etiri stope iznad korijena. Preko debla bilo je prebaeno iroko crno krzno, koje je visjelo u naborima. Ispod toga krzna stanovao je divljak. Druge nastambe bile su od granja s osuenim liem na granama. Grane su bile prislonjene u kutu od etrdeset i pet stupnjeva uz hrpu ilovae, koja je bila bezoblino nagomilana do visine od pet ili est stopa. Bilo je i nastambi, koje su bile obina okomita rupa u zemlji, pokrivena granjem. To je granje trebalo pomaknuti, kad bi stanar ulazio, i opet ga namjestiti, kad bi uao u stan. Nekoliko nastambi bilo je ureeno pod raljastim granjem. Gornja grana bila je malo narezana, kako bi se mogla svinuti prema dolje, da bolje titi od nevremena. Nastambe su, meutim, bile veinom male plitke rupe izdubene u okomitim crnim peinama, kojima je cijelo selo bilo okrueno sa tri strane. Kod ulaza u svaku od tih rupa leao je maleni kamen, koji bi stanar, kad bi odlazio, brino prislonio na ulaz. Nisam mogao utvrditi, zato to ini, jer kamen nije bio dovoljno velik da pokrije ma i treinu otvora. Selo, ako ga moemo tako nazvati, lealo je u dolini. U nj smo mogli ui samo s juga. Strme peine, o kojima sam ve govorio, prijeile su pristup s ostalih strana. Sredinom doline umio je potok pun onako arobno obojene vode, kakvu sam ve opisao. Meu nastambama opazili smo nekoliko neobinih domaih ivotinja. Najvea od tih ivotinja bila je slina obinoj svinji barem po obliku tijela i rilu no rep joj je bio upav, a noge vitke kao u antilope. Kretnje su joj bile nespretne i neodlune, a nikada nisam vidio, da bi i pokuavala potrati. Opazili smo jo nekoliko slinih ivotinja, no mnogo duljega tijela i pokrivenih crnom vunom. Bilo je mnogo razliite pitome peradi, koja je bila, kako nam se inilo, glavna hrana uroenika. Veoma smo se zaudili, kad smo u tom mnotvu peradi opazili sasvim pitoma, crna albatrosa, koji bi od vremena do vremena odlijetao na more po hranu i opet se vraao kui, u selo. Kad je trebalo leati na jajima, odlazio je na nedaleku junu obalu. Tamo bi se albatrosima pridruili pingvini, no oni nikad ne bi s albatrosima dolazili u selo. U jatima peradi bilo je pataka, koje su se malo razlikovale od sjevero-amerike patke. Bilo je tu i crnih nesita, pa nekih velikih ptica prilino slinih kanjcu, no te ptice nisu bile mesoderi. Riba je, ini se, bilo u izobilju. Dok smo bili u pohodima, vidjeli smo mnogo suenih lososa,

bakalara, modrih dupina, skua, crnih lososa, raa, velikih jegulja, trilja, listova i neobino mnogo drugih vrsta riba. Opazili smo i to, daje veina riba sliila ribama oko otoja Lorda Aucklanda na 51 june irine. Bilo je mnogo i Gallapagos-kornjaa. Vidjeli smo tek malo divljih zvijeri, a nijedna nije bila ni velika ni poznata. Jedna ili dvije strahovite zmije prele su nam preko puta, no uroenici se na njih nisu gotovo ni osvrnuli, pa smo zakljuili, da nisu otrovne. Kad smo se s Too-witom i njegovom drubom pribliili selu, dola nam je ususret gomila ljudi. Glasno su klicali ponavljajui razgovjetno samo rijei Anamoo-moo! i Lama-Lama! Veoma smo se zaudili, videi, da su, osim nekoliko iznimaka, svi bili goli. Samo ljudi iz unova nosili su krzna. inilo se, da je isto tako bilo i s orujem, jer gotovo nitko od stanovnika sela nije imao oruja. Bilo je mnogo ena i djece. ene nisu bile sasvim bez tjelesne ljepote. Bile su vitke, visoke, lijepo razvijene, hod im bijae draestan i gibak, to ni u civiliziranom drutvu ne susreemo esto. Usnice su im bile, meutim, kao u mukaraca, debele i nezgrapne, pa im se nisu vidjeli zubi, ni kad bi se smijale. Kosa im je bila ljepa, nego u mukaraca. Najvie deset ili dvanaest stanovnika sela bilo je odjeveno kao lanovi Too-witove drube. Nosili su na sebi crna krzna, a bili su i naoruani kopljima i tekim toljagama. Ti su ljudi oito bili ugledniji od ostalih, koji su ih nazivali Wampoo. Stanovali su u palaama od crna krzna. Too-witova nastamba bila je u sredini sela, a bila je vea i nekako bolje nainjena od ostalih. Deblo bijae odsjeeno dvanaest stopa iznad korijena, a na deblu bijae ostavljeno i nekoliko grana, kako bi bolje drale krzno, da zastor ne lepri oko debla. I pokrov, koji su sainjavala etiri velika krzna sastavljena drvenim tapiima, bio je na dnu privren koliima o zemlju. Na podu bijae, umjesto saga, prostrto lie. Uveli su nas, veoma sveano, u tu kolibu, a za nama se naguralo uroenika, koliko god je stalo. Too-wit je sjeo na lie i dao nam znak, da i mi sjednemo. Kad smo sjeli, nali smo se u veoma nezgodnom, ako ne i opasnom poloaju. Nas dvanaestorica sjedili smo na podu, a oko nas se tako tijesno naguralo etrdesetak divljaka, da u gunguli ne bismo uope mogli upotrebiti oruje, a ni ustati s poda. Guva nije bila samo u atoru, ve i napolju, gdje je vjerojatno stajalo sve ivo sa cijelog otoka, i samo nas je neprekidna vika Too-witova spasila, te nas mnotvo nije pogazilo. Glavno jamstvo nae sigurnosti bio je Too-wit, pa smo odluili da se prilijepimo to tjenje uz njega i da odmah pri prvom znaku neprijateljstva rtvujemo njega. Kad je nakon dosta potekoa uspostavljen prilian red, poglavica zapoe prilino dugaak govor, veoma slian govoru u unu samo, to se sada ee ulo Anamoo-moo!, negoli Lama-Lama! Tiho smo sasluali njegov govor, a tada je progovorio kapetan Guy i stao uvjeravati poglavicu o vjenom prijateljstvu i dobrim namjerama. Zavrivi govor poklonio je poglavici nekoliko nizova modrih kuglica i jedan no. Na nae iznenaenje poglavica je kuglice primio oito prezirno, no s noem je bio izvanredno zadovoljan, pa je odmah zapovjedio, da donesu objed. Jelo su pruili u ator preko glava gledalaca. Objed se sastojao od crijeva neke nepoznate ivotinje, vjerojatno onakve tankonoge svinje, kakvih smo vidjeli, kad smo doli u selo. Vidjevi, da smo u neprilici, kako da ponemo, poglavica pone jesti. Prodirao je yard za yardom te zamamne hrane. Zbog oitih znakova pobune naih eludaca Njegovo se velianstvo jedva manje iznenadilo, negoli onda, kad je vidjelo ogledala. Usprkos tome nismo htjeli da se posluimo tom poslasticom. Pokuali smo mu razjaniti, da nikako ne moemo jesti, jer smo malo prije odlaska pojeli dobar zajutrak. Kad je vladar dovrio objed, poeli smo ga na najdomiljatije naine ispitivati o glavnim proizvodima zemlje, i da li bi se koji od proizvoda mogao iskoristiti. Napokon je, ini se, donekle razumio, te nam je ponudio, da e nas odvesti na obalu, gdje ima u izobilju biche de mer (pokazao nam je jedan primjerak te ivotinje). Bilo nam je drago, to emo se rijeiti one guve, pa smo pristali na to, da odmah poemo. Izili smo iz atora, te smo, u pratnji cijeloga sela, poli za poglavicom na jugoistonu obalu otoka, gdje je nedaleko zaljeva bio usidren

na brod. Tu smo ekali gotovo jo sat, dok je nekoliko divljaka dovezlo etiri una. Ukrcali smo se u jedan un, i tada su nas odvezli uz greben, o kojem sam ve govorio, do nekog drugog grebena, gdje smo vidjeli mnogo vie biche de mer, nego to ih je i najstariji mornar meu nama ikada vidio na otocima, koji su na glasu zbog te trgovake robe. Neko vrijeme stajali smo na tom grebenu i uvjerili se, da bismo s lakoom mogli nakrcati i dvanaestak brodova tim ivotinjama. Zatim su nas odvezli do kune, gdje smo se oprostili od Too-wita, koji nam je obeao, da e nam za dvadeset i etiri sata dovesti pataka i Gallapagos-kornjaa, koliko god moe stati u njegove unove. Za sve to vrijeme nismo u vladanju uroenika opazili nita, to bi moglo pobuditi nau sumnju, izuzmemo li ono sustavno poveanje Too-witove drube, kad smo ili od kune prema selu.

XX
Poglavica je odrao rije, pa smo se naskoro opskrbili dovoljnim zalihama dobre hrane. Kornjae su bile izvrsne, a patke izvanredno mekane, sone i tene, uope znatno bolje od naih najboljih vrsta pernate divljai. Divljaci su osim toga, na nau elju, donijeli goleme koliine smeega celera i trave protiv skorbuta, te pun un svjeih i neto suenih riba. Celer je bio veoma tean, a trava je pomogla naim ljudima, kod kojih su se pojavili znakovi skorbuta. Za kratko vrijeme svi su ozdravili. Imali smo dovoljno i drugih vrsta svjee hrane, primjerice neku vrst koljkaa slinih jestivoj koljci puici, no teka ostrige. Bilo je mnogo i rakova kozica, albatrosovih i drugih ptijih jaja s tamnom ljuskom. Utovarili smo i veliku zalihu svinjskoga mesa. Veini je naih ljudi to meso prijalo, no meni se inilo slino ribljem mesu, a i inae je bilo odvratno. U zamjenu za sve te dobre stvari poklonili smo uroenicima modre staklene kuglice, mjedene stvarce, avle, noeve i komade crvene tkanine, za koju su se oduevili. Na obali, pod topovima kune, otvorili smo pravo trite, gdje smo mijenjali robu za robu. Sve se odvijalo poteno i u redu, emu se, sudei po vladanju divljaka u selu Klockklock, nismo nadali. Ti prijateljski odnosi trajali su nekoliko dana. esto su na palubu kune dolazili skupovi uroenika, a nai su ljudi nesmetano odlazili na obalu i u unutranjost otoka. Zbog lakoe, kojom bi se brod mogao nakrcati mnotvom biche de mer, zbog prijateljskog raspoloenja otoana i njihove spremnosti, da nam pomognu u sabiranju tih ivotinja, kapetan Guy je odluio da stupi u pregovore s Too-witom, da bi se na obali sagradila prikladna zgrada, u kojoj bi se ta roba suila u dimu, i da bi on i njegovo pleme sabralo te robe, koliko god uzmognu, dok bismo mi da iskoristimo povoljno vrijeme, nastavili putovanje prema jugu. Kad je to spomenuo poglavici, inilo se, daje poglavica s tim sporazuman. Na zadovoljstvo obiju strana sklopljena je pogodba, prema kojoj emo, nakon potrebnih priprema (izbor zgodnog zemljita, podizanje dijela zgrade, i jo neki radovi, za koje je potrebna sva naa posada) nastaviti svoje putovanje, ali emo ostaviti na otoku trojicu naih ljudi, da nadziru radove i pouavaju uroenike u suenju biche de mer. Nagrada e biti obraunana naknadno, prema trudu divljaka za nae odsutnosti, a primat e ugovorenu koliinu modrih staklenih kuglica, noeva, crvene tkanine i drugih predmeta, za odreenu koliinu biche de mer, koja e pri naem povratku biti preraena. Moje itaoce zacijelo e zanimati opis te znaajne trgovake robe i nain preraivanja, pa je najzgodnije, da sada ovdje kaem neto o tom. U jednom od suvremenih izvjetaja o putovanju po Junom moru ima o tom predmetu ovaj opirni zapis: To je mekuac iz Indijskog mora, koji je u trgovini poznat pod francuskim imenom Bouche de mer (morska poslastica). Ako se ne varam, slavni ga je Cuvier nazvao gasteropeda

pulmonifera. Ima ga u izobilju na obalama otoka u Tihom oceanu, a osobito se lovi za kinesko trite, gdje za nj plaaju velike svote, moda iste kao i za glasovita jestiva ptija gnijezda. Ta su gnijezda vjerojatno nainjena od elatinozne tvari, to je neka posebna vrst lastavice vadi iz tijela mekuaca. Ti mekuci nemaju ni ljuske, ni nogu, ni bilo kakvih istaknutih dijelova, osim ulaznog i izlaznog otvora, no oni svojim rastezljivim tijelom, kao gusjenice ili crvi, gmiu u plitkoj vodi. Tu ih moe opaziti lastavica, koja onda u mekanu ivotinju zarine svoj otri kljun i iupa neto ljepljive i vlaknaste tvari, pa je, kad se osui, ugradi u vrste zidove svojega gnijezda. Odatle i naziv gasteropeda pulmonifera. Mekuac je duguljast, a veliina mu varira dugaak je tri do osamnaest palaca, no vidio sam primjeraka dugakih i malone dvije stope. Ti su primjerci bili gotovo okrugli, malo plosnati s one strane, koja je okrenuta prema morskom dnu, debeli jedan do dva palca. U odreeno godinje doba plivaju ti mekuci u plitkoj vodi udvoje, vjerojatno radi parenja. Kad je sunce najtoplije i kad voda bude sasvim mlaka, oni se priblie obali. esto se nau u tako plitkoj vodi, da za vrijeme oseke ostanu na suhu, izloeni sunanom aru. Oni ne legu mlade u plitkoj vodi, jer tamo nikada nismo vidjeli njihovo potomstvo, a kad dolaze iz duboke vode, ve su sasvim odrasli. Hrane se uglavnom koraljnim ivotinjicama. Biche de mer se obino lovi u dubini od tri do etiri stope. Kad ga izvuku na obalu, razrezu ga noem na jednom kraju. Rez mora biti dug jedan palac ili vie, prema veliini odnosnoga mekuaca. Kroz taj otvor istisnu utrobu. (Ti su mekuci veoma slini drugim malim stanovnicima dubina.) Zatim se ivotinju opere i skuha, no ne smije se kuhati ni previe ni premalo. Tada mekuce valja zakopati u zemlju na etiri sata. onda ih opet malo prokuhati, pa osuiti na vatri ili na suncu. ivotinje, koje su suene na suncu, u veoj su cijeni, no suenje na dimu tridesetorostruko je bre. Kad se dobro osue, moemo ih, bez opasnosti da e se kvariti, drati i po dvije ili tri godine na suhu mjestu. Ipak ih treba pregledati svakih nekoliko mjeseci, recimo etiri puta na godinu da se ne bi pokvarile od vlage. Kao to je prije spomenuto, Kinezi cijene biche de mer kao osobitu rasko i vjeruju, da ta hrana neobino jaa i uzdrava tijelo, te da obnavlja snagu nakon neumjerene razbludnosti. Roba prve vrste u visokoj je cijeni. U Kantonu plaaju devedeset dolara za sveanj. Za robu druge vrste plaaju sedamdeset i pet dolara po svenju, trea stoji pedeset dolara, etvrta trideset, peta dvadeset, esta dvanaest, sedma osam, osma est, a deveta etiri dolara po svenju,' no s jeftinijim vrstama esto e se vie zaraditi u Manili, Singapuru i Bataviji. Kad smo se tako o svemu sporazumjeli, odmah smo poli na kopno, da sve pripremimo za gradnju zgrade i da oistimo zemljite. Izabrali smo irok ravan prostor nedaleko istone obale zaljeva, jer je ondje bilo dosta drva i vode i jer nije bio udaljen od grebena, na kojemu se moglo loviti biche de mer. Svi smo se zduno dali na posao, te smo naskoro, na veliko udo divljaka, sruili potrebna stabla i priredili drvenu grau. Za dva ili tri dana toliko smo uznapredovali, da smo ostatak posla mogli povjeriti trojici ljudi, koji su imali ostati na otoku. To su bili John Carson, Alfred Harris i Peterson (mislim, da su svi bili iz Londona), koji su se sami bili prijavili za tu slubu. Koncem mjeseca bili smo sasvim spremni za odlazak. Obeali smo da emo prije odlaska jo jednom pohoditi selo, a i Too-wit je tako tvrdoglavo zahtijevao, da odrimo to obeanje, da smo mislili, da ne bi bilo zgodno, da ga uvrijedimo. Mislim, da tada nitko od nas nije ni najmanje sumnjao u iskrenost divljaka. Svi su se oni vladali veoma pristojno, najspremnije su nam pomagali, davali nam svoje proizvode, esto i besplatno, a nikad nisu nita ukrali, premda su, kad bismo im togod poklonili, svojom radou oito pokazivali, kako visoko cijene takve predmete. 2ene su bile osobito uslune, pa bismo zbog svega toga morali biti najsumnjiaviji ljudi na svijetu, kad bismo i pomislili, da bi ti ljudi uope mogli biti himbeni. Naskoro se ipak pokazalo, daje ta srdanost bila samo posljedica dobro promiljene namjere, da nas

unite, i da su ti otoani, koje smo tako cijenili, bili najbarbarskiji, najlukaviji i najkrvoloniji lupei na svijetu. 1. veljae poli smo na kopno, da pohodimo selo. Nismo sumnjali u divljake, ali ipak smo poduzeli sve mjere opreza. estoricu naih ljudi ostavismo na kudi. Dobili su upute, da ne smiju dopustiti, da se ijedan divljak za nae odsutnosti pod bilo kakvim izgovorom priblii brodu, i da cijelo vrijeme moraju biti na palubi. Bile su podignute zatitne mree, topovi su bili nabiti samom i nabojima za kartee, a pokretni topovi puanim nabojima. Brod je bio usidren oko milju od obale, pa se nijedan un nije mogao pribliiti, a da ne bude opaen i izloen vatri iz naih pokretnih topova. Budui da je est ljudi ostalo na brodu, naa je eta, koja je pola na kopno, brojila ukupno trideset i dvije osobe. Svi smo bili do zubi naoruani muketama, pitoljima i mornarskim sabljama. Osim toga svaki je imao dug mornarski no, slian lovakom nou, koji se mnogo upotrebljava u zapadnom i junom dijelu nae zemlje. Kad smo se iskrcali, doekalo nas je stotinu ratnika u crnim krznima, koji e nas pratiti na naem putu. Iznenadismo se, meutim, kad smo opazili, da su svi nenaoruani; upitasmo Too-wita, to to znai, a on je odgovorio samo: Mattee non we pa pa si, to je znailo, da ne treba oruja, kad su svi braa. Uzeli smo dakle stvar s dobre strane i poli. Proli smo izvor i potok, o kojem sam ve govorio, i uli u usku guduru, koja je vodila kroz klanac steatitskih breuljaka, meu kojima je lealo selo. Gudura je bila puna peina i neravna, te smo se tuda i prvi put muno penjali prema Klock-klocku. itava gudura bila je duga oko podrug milje, moda i dvije. Vijugala se u svim smjerovima izmeu breuljaka (vjerojatno je u davno vrijeme nastala kao korito neke bujice), te je gotovo svakih dvadeset yardi otro zakretala. Strane gudure dizale su se u cijeloj njenoj duljini okomito sedamdeset ili osamdeset stopa, a na nekim su mjestima bile tako visoke, daje danje svijetlo jedva prodiralo u prolaz. Prolaz bijae irok oko etrdeset stopa, ali se mjestimice tako suavao, da usporedo nije moglo prolaziti vie od pet ili est ljudi. Ukratko, nije moglo biti boljeg mjesta za zasjedu, pa smo, dakako, im smo uli u guduru, svi opipali oruje. Kad pomislim, kako smo bili neuveno ludi, ini mi se neobino, da smo se tek tako predali u ruke nepoznatim divljacima i dopustili im, da u toj guduri stupaju i pred nama i iza nas. Taj smo nain hodanja slijepo prihvatili, uzdajui se nerazumno u svoju snagu, u nenaoruanog Too-wita i njegove ljude, u djelovanje naih puaka (koje uroenici nisu poznavali), a jo vie u prijateljstvo tih podmuklih lupea. Petorica ili estorica tih razbojnika ili su sprijeda, kao da nam pokazuju put, uklanjajui s puta vee kamenje i otpatke. Iza njih je ila naa eta. Stupali smo tijesno jedni uz drugog pazei, da se ne odijelimo. Iza nas hodala je glavnina divljaka u neobinom redu i pristojno. Dirk Peters, neki Wilson Allen i ja ili smo s desne strane. Usput smo promatrali neobine slojeve i naslage u strminama iznad nas. Opazili smo neku pukotinu u glatkoj klisuri. Bila je dovoljno iroka, da bi u nju mogao lako ui jedan ovjek. Pruala se ravno osamnaest ili dvadeset stopa, a onda je zakretala ukoso lijevo. Otvor bijae visok esnaest do sedamnaest stopa. U pukotini su rasla dva tri zakrljala grma s nekim plodom slinim ljenjaku. Zaeljeh da to pogledam izbliza, pa se za tren uvukoh u pukotinu i ubrah pet ili est ljenjaka, koje sam mogao dohvatiti, a zatim se opet spremih za povratak. Okrenuvi se opazih, da su Peters i Allen poli za mnom. Rekoh im, neka se vrate, jer nije bilo mjesta za dvojicu, i da u im ja dati od svojih ljenjaka. Oni se okrenue i stadoe se sputati. Allen je doao do otvora pukotine. Iznenada osjetih potres, kakav jo nikada nisam osjetio, te pomislih, ako sam uope bio sposoban misliti, da se cijela zemaljska kugla raspuknula, i da je doao dan ope propasti.

XXI
im sam se osvijestio, ustanovih, da sam se gotovo uguio i da leim u potpunom mraku pod itavom hrpom rahle zemlje, koja je jo uvijek sa svih strana padala na mene kao da e me sasvim zatrpati. Ta me misao strano uplai, te krajnjim naporom pokuah ustati, to mi napokon uspije. Nekoliko trenutaka stajao sam nepomino elei ustanoviti, to mi se dogodilo i gdje sam. Tik svojega uha zauh teko stenjanje, a zatim mukli Petersov glas; zvao me u pomo. Pomakoh se jedan ili dva koraka naprijed, te se spotakoh o glavu i ramena svojega druga, koji je bio, kako sam naskoro ustanovio, napola zatrpan hrpom rahle zemlje, te se oajno naprezao da se iskopa. Stadoh svom snagom divlje kopati zemlju oko njega, te ga napokon i iskopah. Kad smo se toliko oporavili od straha i iznenaenja, da smo mogli razumno razgovarati, zakljuismo, da su stijene pukotine, u koju smo uli, sruile zbog nekog prirodnog potresa ili moda zbog vlastite teine, te da smo prema tome ivi pokopani i zauvijek propali. Dugo smo nepomino leali, smrtno prestraeni i oajni. Taj osjeaj ne moe nitko ni zamisliti, tko sam nije bio u slinom poloaju. Uvjeren sam, da nikakav dogaaj ne moe jae izazvati duevnu i tjelesnu klonulost, nego kad je ovjek iv zakopan. Crna tama, koja okruuje rtvu, strahoviti pritisak na plua, pa jezovita izvjesnost, da nema nikakve nade u spas, i da se jedino moemo nadati smrti sve to ispunjuje ljudsko srce nepodnosivom stravom, koja se ne da ni zamisliti. Napokon predloi Peters, da pokuamo utvrditi veliinu nae nesree i opipom ustanoviti oblik nae tamnice, premda je gotovo nemogue, rekao je, da ima neki izlaz, kroz koji bismo se mogli spasiti. U meni se odmah probudi nada, te pokuah probiti put kroz rahlu zemlju. Tek to zakoraknuh, spazih traak svijetla, koji me odmah uvjeri, da ne emo umrijeti od uguenja. Malo se ohrabrismo. Popesmo se preko hrpe zemlje, te poesmo napredovati prema svijetlu. Osjeali smo, da nestaje onog stranog pritiska na plua, koji nas je muio. Naskoro smo poeli razlikovati i predmete oko sebe, a zatim smo otkrili, da se nalazimo nedaleko mjesta, gdje je pukotina skretala ulijevo. Jo malo napora, pa stigosmo do zavoja, gdje opazismo, na svoju veliku radost, neku dugu pukotinu, koja se irila visoko prema gore, uglavnom u kutu od oko etrdeset i pet stupnjeva. Katkada jo i strmije. Nismo mogli pogledom obuhvatiti itav otvor, no sudei po koliini svijetla, koje je prodiralo kroz otvor, bili smo uvjereni, da emo na vrhu (ako uzmognemo nekako doi do vrha) nai prolaz na slobodan zrak. Tada mi pade na um, da smo trojica uli iz gudure u pukotinu, i da jo ne znamo, to je s naim drugom Allenom. Odmah odluismo da se vratimo i da ga potraimo. Nakon duga traenja i uz opasnost, da e nas zemlja ponovo zatrpati, Peters napokon povie, da je naiao na nogu naega druga, no da je njegovo tijelo tako duboko pod zemljom, daje nemogue iskopati ga. Ustanovih, daje to, naalost, istina, i daje ovjek, dakako, ve davno mrtav. Tuna srca ostavismo leinu i opet se poesmo probijati prema zavoju. irina te pukotine bila je jedva tolika, da smo stali u nju. Nakon nekoliko bezuspjenih pokuaja, da prodremo prema gore, poesmo opet oajavati. Prije sam spomenuo, da se lanac breuljka kroz koji vodi gudura, sastoji od nekoga mekanog kamena, slinog steatitu. Stijene raspukline, kroz koju smo se pokuali uspeti, bile su od istoga kamena, a bile su tako skliske od vlage, da smo jedva nali oslonac za nogu, pa i na najmanje strmom dijelu. Na nekim mjestima, gdje je uspon bio gotovo okomit, bilo je, dakako, jo tee. Neko smo vrijeme mislili, da je nemogue svladati zapreke. Ipak smo se trgnuli iz oaja. Lovakim noevima urezivali smo stepenice u mekanom kamenu i penjali se uz ivotnu opasnost do malih izboina od kriljevca, koje su strile iz zemlje, te smo napokon stigli do neke prirodne ravne plohe, s koje se vidio komadi modra neba iznad gusto poumljene ravnice. Kad smo sada, dakako s olak-

anjem, pogledali prolaz, kroz koji smo proli, vidjeli smo po stijenama, da je nastao tek nedavno, pa smo zakljuili, da nam je potres, koji nas je zatrpao, istodobno otvorio i ovaj prolaz. Tako smo bili iscrpljeni od napora i slabi, da smo jedva mogli stajati na nogama i govoriti; stoga Peters predloi, da pokua dozvati u pomo drugove hicima iz pitolja, koje su nam ostale za pojasima (mukete i mornarski noevi propali su nam na dnu ponora u rahloj zemlji). Kasnije su dogaaji dokazali, da bismo se pokajali, da smo ispalili pitolje, no sreom nismo to uinili, jer sam u taj tren posumnjao u potenje divljaka, pa nismo htjeli da ih obavijestimo o naoj blizini. Odmarasmo se gotovo itav sat, a zatim se poesmo polagano uspinjati iz pukotine. Bili smo prevalili tek malen dio puta, kad opet zausmo strahovitu tutnjavu. Napokon stigosmo na neko mjesto, koje bismo mogli nazvati povrinom tla. Otkad smo naime poli s one ravne plohe, na je put prema gore prolazio kroz svodove visokih klisura i zelenila. Dovukosmo se veoma oprezno do nekog uskog otvora, kroz koji smo jasno vidjeli okolicu, i u asu otkrismo jezovitu tajnu potresa. Mjesto, s kojega smo ugledali okolicu, bilo je nedaleko vrha najvie glavice u nizu steatitskih breuljaka. Gudura, u koju je bila ula naa eta od trideset i dva ovjeka, protezala se oko pedeset stopa lijevo od nas. U dubini od najmanje stotinu yarda korito gudure bilo je puno zemlje i kamenja: vie od milijun tona zemlje i kamenja bilo je srueno na umjetni nain. Sredstva, kojima je sruena ta golema koliina, bila su jednostavna. Jo su se uvijek vidjeli tragovi toga zloinakog djela. Na vie mjesta uzdu istone strane gudure (mi smo sada bili na zapadnoj strani) vidjeli smo drvene kolce zabijene u zemlju. Na tim mjestima zemlja nije popustila, no uzdu itave strmine, s koje se sruilo kamenje i zemlja, jasno su se vidjeli tragovi u zemlji slini rupama pri potkopavanju klisura. To je dokazivalo, da su i tu bili zabijeni kolci, slini onima, to smo ih vidjeli. Tragovi su se opaali u duljini od kojih tri stotine stopa, po jedna rupa na svaki yard, desetak stopa iza ruba ponora. Za kolce na breuljku bili su jo uvijek svezani konopi spleteni od vinove loze, pa nam je bilo jasno, da su i za ostale kolce bili svezani takvi konopi. Ve sam govorio o neobinim naslagama tih steatitskih breuljaka. Moj opis uske i duboke pukotine, kroz koju smo se spasili iz groba, jo bolje razjanjuje prirodu tih naslaga. Naslage lee tako, da se zemlja pri svakom, pa i prirodnom potresu, mora raspucati u okomitim, usporednim slojevima ili brazdama, a jednaki se uspjeh mora postii i sasvim ednim umjetnim potresom. Nema sumnje, da je niz kolaca izazvao djelomini prolom tla, a divljaci su, poteui za kraj onih konopa (konopi su bili svezani za vrhove kolaca i vodili preko ruba klisure), snagom poluge, odvalili na dani znak itav gornji sloj breuljka u guduru. Sad nam sudbina naih bijednih drugova nije vie bila neizvjesna. Samo nas dvojica izmakli smo toj strahovitoj smrti. Bili smo jedini ivi bijelci na otoku.

XXII
Na nam se poloaj sada uinio gotovo jednako straan kao i tada, kad smo mislili, da smo zauvijek ivi zakopani. Nije bilo nikakve nade. Bili smo uvjereni, da e nas divljaci poubijati ili da e nas zadrati kao zarobljenike. Mogli bismo se, dakako, neko vrijeme sakrivati meu breuljcima ili u pukotini, iz koje smo upravo izili, no napokon bismo poginuli od studeni i gladi u dugoj polarnoj zimi, ili bi nas ipak otkrili. inilo nam se, da itav otok vrvi divljacima. Mnotvo ih je dolazilo, kako smo opazili, na splavima s nekih otoka na jugu, zacijelo s namjerom, da pomognu zauzeti i opljakati Jane. Brod je jo uvijek mirno leao usidren u zaljevu, a oni na brodu oito nisu ni slutili opasnost, koja ih eka. Da smo sada mogli biti s njima, da im pomognemo pri bijegu, ili da s njima po-

ginemo u pokuaju obrane! Nije bilo mogunosti, da ih upozorimo na opasnost, a da ne upropastimo sebe a nije se ni inilo, da bi od upozorenja bilo ikakve koristi. Hitac iz pitolja bio bi moda dovoljan, da ih obavijesti, da se dogodilo neko zlo, no ta im obavijest ipak ne bi mogla rei, daje jedina mogunost spasa u tom, da odmah isplove iz luke ne bi im mogla rei, da ih vie ne vee potenje, da ostanu u zaljevu, jer su njihovi drugovi mrtvi. Kad bi i uli hitoni se ne bi mogli bolje pripremiti za obranu od neprijatelja, koji priprema napadaj. Hitac bi, dakle, mogao da donese samo zlo, pa smo, dobro razmislivi, odustali od toga. Najblia nam je bila pomisao, da pojurimo prema brodu, da dohvatimo jedan od etiri una, koji su leali u dnu zaljeva, i da se pokuamo probiti na palubu. Naskoro uvidjesmo, da nema nikakve nade, da bi takav oajniki pothvat donio uspjeh. Kao to sam ve rekao, otok je vrvio uroenicima, koji su se uljali po grmlju i obroncima breuljaka, kao da se skrivaju, da ih ne bi opazili sa kune. U naoj neposrednoj blizini, zaposjevi jedini put, kojim bismo mogli stii na obalu, nalazila se cijela eta ratnika u crnom krznu pod zapovjednitvom Toowitovim. Oni su vjerojatno ekali pojaanje, pa da zatim navale na Jane. I unovi, koji su leali na dnu zaljeva, bili su ve krcati divljacima. Oni su dodue bili nenaoruani, no oruje im je zacijelo bilo na dohvat. Stoga smo morali, i protiv volje ostati u svojem skrovitu i kao obini gledaoci promatrati boj, koji e zaas planuti. Nakon nekih pola sata vidjesmo, kako ezdeset ili sedamdeset splavi i plosnatih amaca s plovcima, punih divljaka, plovi junim zaljevom luke. inilo se, da nemaju nikakva oruja, osim kratkih toljaga i kamenja, koje je lealo na dnu amaca. Odmah zatim pojavila se, s protivnog kraja, jo vea eta naoruana slinim orujem. Sad su se uroenici, dojurivi iz grmlja u zaljev, ukrcali na unove, pa su se brzo otisnuli, da se pridrue drugim etama. Tako je za krae vrijeme, nego to je meni trebalo da to ispripovjedim, i kao nekom arolijom, Jane bila opkoljena golemim mnotvom opasnih razbojnika, koji su po svoj prilici bili odluili, daje zauzmu. Ni asa nije bilo sumnje, da e im to uspjeti. Ona estorica na brodu, ma koliko odluno branili brod, nisu mogli da posluuju sve topove ili da se bilo kako odre u toj stranoj borbi. Nisam gotovo mogao ni zamisliti, da bi se oni uope mogli oduprijeti, a ipak prevarih se! Naskoro ih vidjeh kako skau po konopima i okreu desnu stranu broda prema unovima, koji su se za to vrijeme pribliili na domet pitolja, dok su splavi bile udaljene gotovo etvrtinu milje. Ne znam zato, no najvjerojatnije radi uzbuenja naih prijatelja, koji su se nali u tako beznadnom poloaju, hici nisu imali nikakva uinka. Nijedan un nije bio pogoen, nijedan divljak ranjen. Hici su bili prekratki, ili su prozujali iznad njihovih glava. Jedini uinak bilo je iznenaenje zbog neoekivanog praska i dima. To iznenaenje bilo je tako snano, da sam zaas pomislio, da e divljaci sasvim odustati od namjere i vratiti se na obalu. Oni bi to vjerojatno bili i uinili, da su nai ljudi u njih ispalili puke. unovi su bili blizu, pa puani hici zacijelo ne bi bili promaili, ili bi time bar sprijeili divljake da se jo vie priblie, pa bi dotle mogli ispaliti puke i na divljake u splavima. Umjesto toga oni su dopustili, da se ljudi u unovima oporave od straha. Vidjevi, da nitko nije ranjen, nai su pojurili na lijevu stranu broda, da doekaju splavi. Uinak hitaca, ispaljenih s lijeve strane, bio je strahovit. Hici iz velikih topova sasvim su smrvili sedam ili osam splavi, a poubijali kojih trideset ili etrdeset divljaka. Najmanje stotinu divljaka, veinom teko ranjenih, baeno je u vodu. Ostali, izvan sebe od straha, poeli su se naglo povlaiti, ni ne pokuavi izvui iz vode osakaene drugove, koji su plivali na sve strane, vriui, urlajui, viui u pomo. Taj veliki uspjeh doao je, meutim, prekasno, da bi se nai odani ljudi mogli spasiti. Oko sto i pedeset divljaka iz unova bilo je ve na palubi kune. Veina se popela po lancima i preko zatitnih mrea prije, nego to su se nai ljudi mogli primaknuti topovima na lijevoj strani broda. Sad se nita vie nije moglo oduprijeti njihovu ivo-

tinjskom bijesu. Nai su ljudi za tren oka bili oboreni, svladani, pregaeni i rastrgani u komade. Kad su to vidjeli divljaci sa splavi, ohrabrili su se, pa su se i oni sjatili radi pljake. Za pet asova Jane je bila tuna slika pravog pustoenja i silovitog unitavanja. Paluba je bila rasjeena i raskomadana. Konopi, jedra i svaki pokretni predmet na palubi, sve bijae uniteno kao nekom arolijom. Napokon su trup broda gurajui ga s krme, teglei ga unovima i vukui ga s bokova dotjerali do obale (lanac sidra se odrijeio) i predali ga na milost i nemilost Too-witu, koji je, kao neki iskusni general, za vrijeme cijelog pothvata bio na sigurnom mjestu na breuljku. Sada, kad je pobjeda bila izvojevana na njegovo zadovoljstvo, udostojao se dohrliti na obalu sa svojim ratnicima u crnom krznu i sudjelovati u diobi pljake. Kad je Too-wit siao, mi smo mogli izii iz svojega skrovita i pregledati breuljak u blizini pukotine. Pedesetak yarda od ulaza opazili smo mali izvor vode, pa smo utaili e, koja nas je muila. Nedaleko izvora nali smo nekoliko ljenjakovih grmova, o kojima sam prije govorio. Ustanovismo, da su ljenjaci veoma ukusni i da su gotovo jednaka teka kao obini engleski ljenjak. Napunismo eire, spremismo ljenjake u pukotinu, te poosmo, da ih jo naberemo. Dok smo marljivo brali ljenjake, uzbuni nas neko ukanje u grmlju. Htjeli smo se ve oduljati u svoje skrovite, kad se neka velika crna ptica, slina bukavcu, nespretno i polagano digne iz grmlja. Bio sam tako iznenaen, da nisam znao to bih, ali Peters se snaao, potrao je do nje i zgrabio je za vrat prije nego je mogla utei. Strano je krijetala i otimala se, pa smo ve pomiljali, daje pustimo, jer smo se bojali, da e buka uzbuditi divljake, koji su jo uvijek bili u blizini. Napokon je svladasmo udarcem lovakog noa i ugurasmo je u pukotinu. Bili smo zadovoljni, to smo se opskrbili zalihom hrane za cijelu sedmicu. Zatim smo opet izili, da izvidimo okolicu, te smo se usudili djelomice spustiti niz juni obronak breuljka, no nismo nali nikakve hrane. Sakupivi dovoljno suhih drva, vratili smo se, kad opazimo dva velika skupa uroenika, koji su se vraali u selo, natovareni opljakanim predmetima s broda i koji bi nas, prolazei kraj breuljka, mogli otkriti. Najprea nam je briga bila, da to bolje osiguramo svoje skrovite, pa smo grmljem pokrili otvor kroz koji smo bili, penjui se iz pukotine, ugledali komadi modroga neba. Ostavili smo samo malen otvor, tek toliki da smo mogli vidjeti zaljev, a da nas odozdo ne opaze. Kad smo to uinili, bijasmo zadovoljni svojim sigurnim poloajem. Dokle god smo u pukotini, sigurni smo, da nas nitko ne moe nai. Nigdje nismo opazili znakova, koji bi kazivali, da su divljaci ikada dolazili u blizinu te rupe. Sjetismo se, meutim, da je ta pukotina nastala tek nedavno, zbog pada suprotne klisure, i da nema nikakva drugog naina, da se do nje dopre. Ali se uplaismo, da nema nikakve mogunosti ni da siemo odatle. Odluismo da pomno istraimo obroke breuljaka, im nam se prui prilika. Sada smo kroz rupu promatrali kretanje divljaka. Oni su ve sasvim opljakali na brod, pa su se spremali da ga zapale. Naskoro opazismo, da se die jaki dim iz glavnog otvora broda. Malo zatim bukne gusti plamen iz pramnice. Plamen odmah zahvati oputu, jarbole i ostatke jedra, i vatra se brzo proiri po cijeloj palubi. Jo je uvijek veoma mnogo divljaka ostalo kod broda. Udarali su velikim kamenjem, sjekirama i topovskim kuglama po klinovima i drugim eljeznim i bakrenim dijelovima broda. Na obali, u unovima i na splavima, takoer u neposrednoj blizini kune, bilo je oko deset tisua uroenika, ne raunajui gomilu, koja je natovarena plijenom ila prema unutranjosti otoka i plovila na susjedne otoke. Znali smo, da e biti nesree, i nismo se prevarili. Najprije se osjetio prilian udarac (jasno smo ga ovdje gore osjetili, kao da nas je lagano udarila struja), premda nismo uli praska. Divljaci su se oito zaprepastili, te su naas prestali raditi i urlati. Upravo su htjeli ponovo da ponu, kad iz palube sukne gusti dim, nalik na crn i teak olujni oblak. Tada se, kao iz sredine oblaka, digne visoki mlaz arkog plamena oko etvrtinu milje visoko, a zatim se vatra najednom rairi uokrug. Cijeli zrani prostor napuni se u trenu div-

ljom zbrkom drva, kovine i ljudskih udova. Napokon se zau tutnjava. Silni potres obojicu nas naglo srui. Po breuljcima je odjekivala grmljavina, a gusta kia najsitnijih dijelova broda padala je na sve strane oko nas. Opustoenje divljaka bilo je mnogo strasnije, nego to smo oekivali. Oni su sada ubrali obilne plodove svoje izdaje. Barem tisuu ljudi poginulo je od eksplozije i najmanje isto toliko bilo je strano osakaeno. Cijela povrina zaljeva bijae posuta tim lupeima, koji su se koprcali i utapljali, a na kopnu je bilo jo i gore. inilo se, da su posve izgubili glavu zbog nenadanog i potpunog poraza, te nisu ni nastojali da drugima pomognu. Napokon opazismo, da se njihovo vladanje sasvim promijenilo. Iz potpune otupjelosti preli su najednom u krajnju uzbuenost i poeli bijesno juriti po obali. Na licima im se odraavala neobina smjesa strave, gnjeva i oite radoznalosti. Trali su urlajui iz svega glasa: Tekeli-li! Tekeli-li! Tada opazismo, da je jedan veliki skup otiao prema breuljcima. Ti se ljudi naskoro vratie nosei drvene kolce. Odnesoe ih tamo, gdje je gomila bila najgua. Sada se gomila razdijelila, pa smo mogli ugledati ono, to ih je tako uzbudilo. Vidjesmo, da na tlu lei neto bijelo, no nismo odmah mogli razabrati to je. Napokon ustanovismo, daje to strvina one neobine ivotinje skrletnih zubi i panda, koju je kuna nala u moru 11. sijenja. Kapetan Guy je spremio strvinu, da ispuni njezino krzno i da ga dopremi u Englesku. Sjeam se, daje kapetan prije dolaska na otok dao neke upute o tome, da su strvinu odnijeli u potpalublje i da su je spremili u neku krinju. Sad ju je eksplozija izbacila na obalu. Nikako nismo mogli razumjeti, zato su se divljaci toliko zabrinuli. Stajali su veoma blizu strvine, no nitko, ini se, nije htio da se sasvim priblii. Strvinu su pomalo ogradili kolcima koje su zabili naokolo, a kad je to bilo uinjeno, cijela golema rulja pojuri u unutranjost otoka glasno urlajui: Tekeli-li! Tekeli-li!

XXIII
Nakon toga ostali smo est ili sedam dana u svojem sklonitu. Samo bismo uz najvei oprez katkada izlazili po vodu i ljenjake. Na ravnoj plohi breuljka nainili smo kolibicu, u kojoj smo uredili leaje od suhoga lia, a tri velika kamena sluila su nam kao ognjite i stol. Vatru smo zapalili bez potekoa. Trljali smo dva komada suhoga drva jedno meko, a drugo tvrdo. Ptica, to smo je uhvatili, bila je izvrsna, premda poneto ilava. To nije bila morska koko, ve neka vrst bukavca sa crnim i sivim perjem i razmjerno veoma malim krilima. Poslije smo u blizini gudure vidjeli tri takve ptice, koje su vjerojatno traile onu, to smo je uhvatili. One se nisu spustile, pa ih nismo mogli uhvatiti. Dok je bilo mesa od te ptice, nije nam nedostajalo hrane, no kad smo je pojeli, morali smo traiti hranu. Ljenjaci nisu mogli utaiti glad. Od njih smo, osim toga, dobivali greve u crijevima, a kad bismo ih jeli vie, zaboljela bi nas estoko i glava. Nedaleko obale istono od breuljka opazismo nekoliko velikih kornjaa. Lako bismo ih uhvatili, da smo mogli do njih a da nas ne opaze uroenici. Stoga odluismo, da emo se pokuati spustiti s breuljka Sputali smo se niz juni obronak, koji nam se inio najblai, no jedva prijeosmo stotinu yarda (kako smo ocijenili prema udaljenosti glavice breuljka) kad nas zaustavi neki ogranak gudure, u kojoj su poginuli nai drugovi. Poosmo dalje rubom oko etvrtinu milje, a tada nas zaustavi neki strmi golemi ponor. Dalje nismo mogli, pa smo se morali vratiti istim putem, kojim smo doli. Tada krenusmo prema istoku, no uspjeh je bio sasvim jednak. Nakon cijelog sata penjanja, uz opasnost da emo slomiti vrat, naosmo se u nekoj golemoj rupi u crnom granitu, s

veoma sitnom prainom na dnu. Iz rupe je vodio samo jedan putteki put, kojim smo sili. Kad smo se opet uspeli tim putem, pokuasmo proi sjevernim rubom breuljka. Tu smo morali pozorno paziti na svaki svoj pokret, jer nas je i najmanja nerazborita kretnja mogla izloiti pogledima divljaka u selu. Zato smo puzali na rukama i koljenima, a katkada smo se morali i sasvim ispruiti po tlu i tako se provlaiti kroz grmlje. Proosmo tako tek malen dio puta, kad stigosmo do nekog dubokog ponora, kakav jo nismo vidjeli. Ponor je bio vezan s glavnom gudurom. Na se strah pokazao opravdanim. Bili smo sasvim odsjeeni od svijeta u dolini. Vratismo se u svoje skrovite potpuno iscrpljeni, i bacismo se na leaje od lia da prespavamo nekoliko sati. Nakon toga besplodnog traenja bavili smo se istraivanjem svakoga dijela breuljka, ne bismo li pronali nain, kako da se spasimo. Ustanovismo, da nema hrane, osim onih kodljivih ljenjaka i neke gorke trave, koja je rasla u malom komadiu zemlje od etiri metara, a koju smo brzo potroili. 15. veljae, ako se tono sjeam, nije bilo vie ni travke, a i ljenjaci su se prorijedili. Na poloaj bio je teak. (Toga dana opazismo na jugu nekoliko golemih trakova sivkaste pare.) esnaestoga obiosmo opet prostor oko naega zatvora, nadajui se, da emo moda nai neki izlaz, no bez uspjeha. Spustili smo se i u pukotinu, u kojoj smo bili zatrpani, jedva vjerujui, da emo otkriti neki prolaz u glavnu guduru. I tu se razoarasmo. Nali smo tek jednu muketu i uzeli je sa sobom. Sedamnaestoga poosmo s namjerom, da bolje pregledamo rupu u crnom granitu, u kojoj smo bili, kad smo prvi put traili izlaz. Sjetili smo se, da smo tek djelomice pregledali neku pukotinu u stijeni, pa je htjedosmo istraiti premda nismo oekivali, da emo pronai neki otvor. Spustismo se dakle bez velikih potekoa na dno rupe, pa je stadosmo u miru pregledavati. To je doista bilo sasvim neobino mjesto. ovjek bi jedva povjerovao, da je to djelo prirode. Rupa je, sa svim zavojima, bila duga oko pet stotine yarda. Udaljenost u ravnoj crti od istonog do zapadnog kraja nije bila vea (kako mi se inilo, jer nisam mogao tono izmjeriti) od etrdeset do pedeset yarda. Pri vrhu rupe to jest oko stotinu stopa ispod glavice breuljka stijene rupe nisu bile jedna drugoj sline i vjerojatno nikad nisu inile neku cjelinu, jer je jedna stijena bila od steatita, a druga od lapora pomijeanog sa zrncima neke kovine. Prosjena irina ili razmak izmeu obje stijene bio je tu oko ezdeset stopa, no inilo se, da nema pravilnih oblika. Kad smo se spustili nie, razmak se, meutim, naglo suzio. Stijene su bile usporedne, premda su i dalje bile nejednaka sastava i nejednaka oblika na povrini. Spustivi se do pedeset stopa iznad dna, opazismo savrenu pravilnost. Stijene su bile sasvim jednaka sastava i boje. Bile su od sasvim crna i sjajna granita. Razmak izmeu obje stijene bio je svagdje tono dvadeset yarda. Oblik rupe bit e nam jasniji, ako pogledamo crte, koji je izraen na samom mjestu. Sreom sam u dugom nizu pustolovina sauvao biljenicu i olovku, emu zahvaljujem svoje biljeke o mnogim stvarima, koje bih inae zaboravio.

Crte br. 1 prikazuje openite obrise rupe bez manjih udubina u bokovima, kojima su s protivne strane odgovarale jednake izboine. Dno rupe bilo je pokriveno veoma njenom prainom, debelom tri ili etiri palca, ispod koje smo takoer otkrili crni granit. S desne strane, na niem dijelu, vidimo na crteu odvojak malog otvora. To je pukotina, o kojoj sam prije govorio, i koju smo htjeli najpomnije ispitati pri drugom silasku. Uklonivi mnogo grmlja, koje nam je smetalo, i golemu hrpu otrog kremenog kamenja, koje je nekako bilo slino iljcima strelica, brzo smo uli u tu pukotinu. Hrabro smo napredovali, to vie, to smo u daljini opazili neko blijedo svijetlo. Napokon se ugurasmo oko trideset stopa duboko u pukotinu i ustanovismo, da

Crte br. 2 To je taj otvor nizak i pravilan svod; dno otvora bilo je i ovdje pokriveno sitnom prainom, kao u glavnoj rupi. Tada prodre do nas jako svijetlo, i mi se, krenuvi kratkim zavojem, naosmo u visokoj upljini, koja se od one, iz koje smo doli, razlikovala samo po duguljastom obliku. (Vidi crte br. 2.) Duljina te rupe od otvora a, pa zavojem b do krajnje toke d iznosi pet stotina i pedeset yarda. Kod c otkrismo malen otvor slian onomu, kroz koji smo izili iz prve rupe. I taj je otvor bio jednako zakren grmljem i hrpom bijelih kremenih iljaka za strelice. Probivi se kroza nj, ustanovismo, da je dug oko etrdeset stopa i uosmo u treu rupu. I ta je rupa bila sasvim jednaka prvoj, samo to je bila duguljasta. (Vidi crte br. 3.)

Crte br. 3 Trea rupa bila je duga tri stotine i dvadeset yarda. Kod toke a bio je otvor s promjerom od kojih est stopa. On je u duljini od petnaest stopa ulazio u klisuru, u kojoj je svravao slojem lapora. Dalje nije bilo nikakve druge rupe, kako smo i oekivali. Kad smo htjeli izii iz te pukotine, u kojoj gotovo nije bilo svijetla, Peters me upozori na niz neobinih zareza na povrini lapora, kojim je svravao taj slijepi otvor. Uz malo mate mogao bi ovjek zareze s lijeve strane, ili najsjevernije zareze, smatrati za grubi crte uspravnog ljudskog lika s ispruenom rukom. Ostali zarezi bili su slini nekim slovima. Peters je ustvrdio, da to i jesu slova. Napokon ga uvjerili, da se vara. Upozorili ga naime na nekoliko velikih komada lapora na podu, koji su se oito za nekog potresa otkinuli od stijene, na kojoj smo opazili one zareze. Ti su

komadi tono pristajali u rupe zareza. Tako smo ustanovili, da je to prirodna pojava. Crte br. 4 prikazuje tonu sliku zareza. Crte br. 4 (nedostaje*) Uvjerivi se, da nam te neobine lape ne pruaju nikakvu mogunost bijega iz naega zatvora, vratismo se utueni i potiteni na vrhunac naega breuljka. Narednih dvadeset i etiri sata nije se dogodilo nita, to bi bilo vrijedno spomena, osim to smo pri pregledavanju tla istono od tree rupe nali dvije veoma duboke trokutne rupe, kojih su stijene bile takoer od crna granita. Nije nam se inilo vrijedno truda da pokuamo sii u te rupe, jer su bile, kako se inilo, prirodni okomiti rovovi bez izlaza. Svaka je rupa imala obodnicu od dvadesetak yarda, a njihov oblik i poloaj prema treoj rupi pokazuje crte br. 5. (nedostaje*)

XXIV
20. veljae, ustanovivi, da se vie ne moemo hraniti ljenjacima, od kojih smo dobivali tako strane bolove, odluismo, da pod svaku cijenu pokuamo sii niz junu strminu breuljka. Povrina te strmine bila je od najmekega steatita, premda je bila gotovo sasvim okomita (dubina je iznosila najmanje stotinu i pedeset stopa) i premda je na nekim mjestima, tovie, dobivala oblik svoda. Nakon dugoga traenja otkrismo, dvadesetak stopa ispod ruba ponora, uski izbojak. Petersu je uspjelo da skoi na taj izbojak, i to uz pomo naih depnih rupia, to smo ih zajedno svezali. Neto tee siao sam i ja. Tada vidjesmo, da bismo se mogli spustiti na onaj nain, na koji smo se uspeli iz pukotine, u kojoj smo bili zatrpani to jest tako, da ureemo noevima stepenice u povrini steatita. Teko je opisati stranu opasnost, koja nam je prijetila kod tog pokuaja, no nije bilo druge, pa se odluismo na to. Na izbojku, na kojemu smo stajali, raslo je nekoliko grmova ljenjaka, pa smo za jedan grm svezali kraj naega konopa od rupia. Drugi kraj zavezali smo oko Petersova pasa, i ja sam ga onda sputao niz strminu, dokle su dosizali rupii. Tada je on iskopao duboku rupu u steatitu (oko osam ili deset palaca), a zatim iznad rupe odbio komad stijene nekako u visini od jedne stope, pa je drkom pitolje zabio u stijenu prilino jak klin. Zatim sam ga povukao gore za koje etiri stope, gdje je on opet izrezao rupu i zabio klin, tako da se sada mogao oduprijeti nogama i prihvatiti rukama. Nakon toga sam odvezao rupie s grma i dobacio Petersu kraj rupia, koji je on zavezao za klin kod najgornje rupe. Peters se nato polagano spustio oko tri stope nie to jest, koliko su dosizali rupii. Tu je iskopao novu rupu i zabio klin. Zatim se opet digao do rupe, koju je izrezao, prihvativi se rukama o gornji klin. Sad je trebalo odvezati rupie s najgornjega klina, kako bi ih mogao privezati o drugi klin. Pokazalo se daje pogrijeio, to je pravio rupe u tako velikim razmacima. Ipak je, nakon nekoliko neuspjelih pokuaja, da dohvati uzao (drei se samo lijevom rukom, dok je desnom odvezivao uzao), napokon prerezao konopac, ostavivi na klinu komadi od est palaca. Svezavi nato rupie za drugi klin, spustio se ispod treega klina pazei, da se ne spusti preduboko. Tako se (a to ja nikad ne bih smislio, i sve je zasluga Petersove domiljatosti i odlunosti) moj drug napokon uz pomo izbojaka u stijeni sretno spustio na dno ponora. Trebalo je dosta vremena, dok sam skupio hrabrosti, da poem za njim. Napokon se odluih. Peters je prije silaska skinuo koulju, pa sam od te i svoje koulje nainio konop za sputanje. Bacivi muketu, koju smo nali u pukotini, u ponor, privezah konop za grm i brzo se spustih nastojei odlunim kretnjama svladati drhtanje. To mi je kod prvih etiri ili pet stepenica prilino uspijevalo, no tada me strano uzbudi pomisao na golemu visinu, koju moram prijei, i na nesigurne klinove i rupe u steatitu, koje su mi jedino uporite. Uzalud sam poku-

avao da ne mislim na to i da gledam samo u stijenu pred sobom. to sam se vie borio da ne mislim, to su moje predodbe bile sve strahovitije i sve jasnije. Napokon nastupi onaj strani sudbonosni as, koji se pojavljuje u takvim sluajevima, sudbonosni as, u kojem ovjek unaprijed poinje proivljavati osjeaje, s kojima e padati poinje zamiljati muninu, vrtoglavicu i krajnje naprezanje, polunesvjesticu i konano strahotu strmoglavog padanja. Sve te misli kao da se u trenu pretvorie u stvarnost. Spopala me strava. Osjetih, kako mi strahovito dru koljena. Zahvat mojih prstiju doista je pomalo poputao. U uima mije zvonilo, te rekoh sam sebi: To je moje smrtno zvono! Tada me obuzme neodoljiva elja, da pogledam dolje. Nisam mogao, nisam htio da gledam u stijenu pred sobom, ve pogledah nekako divlje, neopisivo uzbuen, napola prestravljen, napola potiten, dolje u ponor. Prsti su mi naas grevito obuhvatili uporite. U tom trenutku nejasno pomislih, kao u magli, na mogunost spasa, a zatim mi svu duu proze elja, da padnem. Bijae to elja, enja, neka sasvim neodoljiva strast. Ispustili klin i zateturah, okrenuvi se napola od ponora. Tada mi se zavrtje u mozgu. U uima mi prodorno i sablasno zakreti neki glas. Tik ispod mene stajae neki mrki, neprijateljski i mutni lik. Osjeajui kako mi udara srce, udahnuh, potonuh i zaronih u naruaj onoga lika. Onesvijestio sam se. Peters me je uhvatio u padu. On me je s dna ponora promatrao. Opazivi daje opasnost blizu, pokuao me ohrabriti na sve mogue naine, no moja je svijest bila tako zamuena, da nisam nita uo i nisam znao, daje uope to govorio. Napokon se, vidjevi da teturam, brzo popeo prema meni. Stigao je u pravi as. Da sam pao svom teinom, svakako bi konop od koulja popustio, i ja bih se strmoglavio u ponor. Ovako me Peters polagano spustio, pa sam visio na konopu, dok se nisam osvijestio. Nesvjestica je potrajala petnaest asaka. Kad sam se osvijestio, sasvim je nestalo straha. Osjeao sam se kao neko novo bie, i uz neznatnu pomo svojega druga, sretno sam stigao na dno ponora. Sad smo bili nedaleko gudure, u kojoj su poginuli nai prijatelji. To je bilo juno od mjesta, gdje se sruio breuljak. Ovdje se inilo neobino divlje, te se sjetih opisa putnika, koji opisuju tuno mjesto, na kojem je stajao srueni Babilon, a da i ne govorim o ruevinama sruene klisure, koje su sa sjevera inile neurednu pregradu. Povrina tla je na sve strane bila posuta golemim humcima, oito ostacima nekih golemih graevina, ma da se svaki pojedini humak nije inio kao umjetna tvorevima. Bilo je mnogo pepela, lave i golemih nepravilnih komada crnoga granita pomijeanih s komadima lapora (i lapor je bio crn, na otoku nismo vidjeli ba nita, to bi bilo svijetlije boje), a sve je bilo pomijeano sa zrncima kovine. Nije bilo ni traga biljnom svijetu dokle god je sezao pogled. Vidjesmo nekoliko golemih tipavca i drugih gmazova, kojih nema na tako visokim geografskim irinama. Kako nam je hrana bila najvea briga, odluismo poi prema obali, koja jeLa udaljena jedva pola milje. Namjeravali smo uhvatiti koju od kornjaa, to smo ih opazili iz naega skrovita na breuljku. Kroei oprezno izmeu velikih klisura i humaka, preli smo oko stotinu yarda. U tom asu iskoilo je iz neke spilje na nas pet divljaka. Zakrenuvi oko ugla bacie se na nas i oborie Petersa toljagom. im je pao, svi pojurie na nj, pa je meni ostalo vremena da se oporavim od iznenaenja. Jo sam uvijek imao muketu, no cijev joj se neto otetila, kad sam je bacio niz strminu. Zato sam je odbacio. Oslonio sam se na pitolje, koji su bili brino sauvani. Poletjeh na napadae i brzo ispalih iz obiju pitolja. Dva divljaka padnu, a jedan, koji je upravo htio da probode Petersa kopljem, skoi na noge. Sad je moj drug bio osloboen, pa se nismo vie bojali. I on je imao pitolje, no razumno je odustao od toga da ih upotrebi. Pouzdavao se u svoju golemu snagu, kakve doista nisam nikada vidio. Peters uzme toljagu jednom od mrtvih divljaka i za tren smrska glave trojici preivjelih. Tako zavladasmo bojnim poljem.

To se dogodilo tako brzo, da smo jedva vjerovali, da se uope neto i zbilo. Stajali smo nekako glupo zamiljeni nad leinama, kad nas dozove k svijesti zvuk uzvika u daljini. Bilo je jasno, da je pucnjava uzbudila divljake, a malo je bilo vjerojatnosti, da nas nee otkriti. Da se doepamo klisure, trebalo bi poi u smjeru, odakle su se uli uzvici, a kad bismo i uspjeli stii do podnoja klisure, nikako se ne bismo mogli neopaeno uspeti. Bili smo u velikoj opasnosti. Nismo se mogli odluiti na koju stranu da potrimo, kad jedan od divljaka, u kojega sam pucao, i za kojega sam mislio da je mrtav, skoi na noge i pokua pobjei. Ipak ga jo na vrijeme uhvatismo. Htjeli smo ve da ga ubijemo, kad Peters ree, da bi nam on moda mogao posluiti, kad bismo ga prisilili da poe s nama. Odvukosmo ga dakle s nama i zaprijetismo mu, da emo ga ustrijeliti, bude li se opirao. On se za nekoliko asova pokori i potri s nama izmeu klisura prema obali. Neravnina tla zatvarala nam je, osim malih prekida, vidik prema moru, a kad smo ga napokon ugledali, bili smo udaljeni moda dvije stotine yarda. Kad smo stigli na obalu, zaprepastismo se. Golema rulja uroenika jurila je iz sela, i iz svih vidljivih dijelova otoka, bijesno maui rukama prema nama i urlajui poput divljih zvijeri. Ve smo htjeli da se okrenemo i da se povuemo u bregoviti dio otoka, kad spazih dva una, koji su virili iz vode iza nekog velikog grebena. Potrasmo svom brzinom k unovima. Nitko ih nije uvao. Bili su gotovo prazni. U njima bijahu samo tri Gallapagos-kornjae i obiajna oprema za ezdeset veslaa. Odmah skoismo u jedan un, povukosmo unutra i svojega zarobljenika, te se svom snagom otisnusmo od obale. Jedva smo odmakli pedeset yardi, kad opazismo, da smo uinili veliku pogreku, to smo drugi un ostavili divljacima. Oni su za to vrijeme bili samo dvaput dalje od obale, nego mi i brzo su se primicali. Nismo smjeli gubiti vrijeme. Naa nada bila je neznatna, no ipak bila je nada. Malo je bilo vjerojatnosti, da bismo mogli stii prije njih i zauzeti un, no nije bilo sasvim nemogue. Ako nam to uspije, mogli bismo se spasiti, a ako ne pokuamo, moramo se pomiriti sa sudbinom. Sigurno e nas poklati. Pramac i krma una bijahu jednaka oblika, pa smo, umjesto da se okrenemo, jednostavno promijenili poloaj vesala. im su divljaci to opazili, podvostruili su urlanje i brzinu, te su se stali brzo pribliavati. Ali i mi smo veslali oajnom snagom. Kad stigosmo na cilj, doekao nas je samo jedan uroenik. Taj je ovjek skupo platio svoju neobinu ustrinu. Peters mu je prostrijelio glavu hicem iz pitolja, im smo se pribliili obali. Najblii od ostalih divljaka bio je, kad smo se doepali una, udaljen moda dvadesetak ili tridesetak koraka. Najprije htjedosmo gurnuti un u duboku vodu, kako ga divljaci ne bi mogli dohvatiti, no kad ustanovismo, da je un predaleko izvuen na obalu, i da nemamo vremena, Peters razbi, zamahnuvi jedanput ili dvaput kundakom mukete, veliki komad pramca i boka. Tada se otisnusmo. Dvojica uroenika zgrabe na amac, i nisu ga htjeli ispustiti, dok ih nismo otjerali noevima. Sad smo bili slobodni, te zaplovismo na more. Glavnina divljaka, stigavi do razbijenoga una, pone strahovito bijesno i oajno urlati. Koliko sam mogao upoznati te lupee, ini se, da je to najpokvareniji, najlicemjerniji, najosvetljiviji, najkrvoloniji i uope najpaklenskiji soj ljudi na zemaljskoj kugli. Jasno je, da za nas ne bi bilo milosti, da smo im pali u ruke. Luaki su pokuali da pou za nama u razbijenom unu, ali su ustanovili, da je to beskorisno, pa su opet dali oduka svojemu bijesu runim urlanjem. Napokon odjurie u brda. Tako smo izmaknuli neposrednoj opasnosti, no na je poloaj jo uvijek bio mraan. Znali smo, da divljaci imaju etiri takva una, kakav je na, no nismo znali (kasnije smo to saznali od naega zarobljenika), da su dva una stradala prilikom eksplozije Jane Guy. Mi smo dakle raunali, da e nai neprijatelji poi za nama, im stignu na drugu stranu zaljeva (oko tri milje), gdje su im obino bili amci. Bojei se toga, nastojali smo, da se svakako to vie udaljimo od otoka, pa smo brzo plovili prisilivi i zarobljenika, da vesla. Oko pola sata kasnije,

preavi pet ili est milja prema jugu, vidjesmo kako od zaljeva dolazi mnogo plosnatih unova ili splavi, oito u potjeri za nama. Videi da nas ne e dostii, naskoro su se vratili.

XXV
Sad smo bili na irokom i pustom Antarktikom moru, na irini od kojih osamdeset i etiri stupnja, u krhkom unu sa ukupno tri kornjae, kao jedinom hranom. Osim toga treba uzeti u obzir, da se pribliavala duga polarna zima, pa je trebalo dobro promisliti o smjeru, kojim emo zapravo zaploviti. Na vidiku nam je bilo est ili sedam otoka, koji su pripadali skupu, a bili su jedan od drugoga udaljeni oko pet ili est liga. Nismo namjeravali da se iskrcamo ni na jednom od tih otoka. Kad smo na Jane Guy dolazili sa sjevera, ostavili smo pomalo iza sebe najhladnije ledene krajeve to moda nije u skladu s openitim pojmovima o Antarktiku, no to je injenica, koju potvruju naa iskustva. Pokuati stoga da krenemo natrag, bila bi ludost osobito u tako kasno godinje doba. inilo se, da nam samo jedan smjer daje neku nadu. Odluismo da krenemo prema jugu, jer smo samo napredujui u tom smjeru mogli oekivati, da emo otkriti neko kopno, odnosno to je jo vjerojatnije da emo nai neko blae podneblje. Dosada smo ustanovili, da na Antarktiku, kao i na Sjevernom moru, gotovo nema snjenih bura ili jaih valova. Na un je bio velik, ali prilino krhak, pa smo nastojali, da ga svojim ogranienim sredstvima to bolje uvrstimo. Trup amca bio je od kore od kore nekoga nepoznatog stabla. Rebra su bila od neke ilave vrbe, koja je za to bila zgodna. Od pramca do krme, bio je pedeset stopa dugaak, irok etiri do est stopa, a dubok, po cijeloj duljini, etiri i pol stope. Ti amci se prilino razlikuju po obliku od amaca drugih poznatih stanovnika Junoga mora. Nikako nismo vjerovali, da su te unove izradili oni neuki otoani, koji su ih imali. I doista, nekoliko dana zatim otkrismo, ispitujui naeg zarobljenika, da su ih nainili uroenici nekog otoja na jugozapadu, te da su sluajno pali u ruke naih divljaka. Veoma smo malo mogli uiniti za sigurnost naega amca. Blizu krajeva smo pronali nekoliko irokih pukotina, koje smo zaepili komadima vunenoga haljetka. Uz pomo suvinih vesala, kojih je bilo mnogo, nainili smo neku vrst okosnice oko pramca, kako bi se o nju razbijali valovi, ako bi bilo opasnosti da nas zaliju. Upotrebili smo i dvije plotice vesala kao jarbole. Postavili smo ih jednu nasuprot drugoj uz rub ograde amca, te smo tako utedjeli kri jarbola. Na te jarbole privrstili smo jedro nainjeno od naih koulja. To nas je stajalo dosta truda, jer nam zarobljenik nije pri tom pomagao, koliko je god inae u svakom drugom poslu dragovoljno sudjelovao. inilo se, da je pogled na platno na nj djelovao veoma neobino. Nikako ga nismo mogli nagovoriti, da dodirne platno, ili da mu se priblii. On je odmah poeo drhtati i vritati: Tekeli-lil Kad smo tako uinili sve to je bilo mogue da osiguramo un, zajedrili smo prema jugujugoistoku, s namjerom da oplovimo najjuniji otok u skupu to smo ga vidjeli. Vrijeme nije bilo neugodno. Neprestano je puhao blagi vjetar sa sjevera, more je bilo glatko, a dan nije prestajao. Nigdje nismo vidjeli leda. Uope nismo vidjeli ni komadi leda, otkada smo preli usporednicu Bennetova otoka. Voda je bila pretopla, a da bi moglo biti u njoj leda. Ubili smo najveu od naih kornjaa i od nje dobili ne samo hrane, ve i obilno vode. Nastavili smo put u istom smjeru. Sedam ili osam dana nita se znaajno nije dogodilo. Prevalili smo veliki put prema jugu, jer je vjetar neprestano puhao u naem smjeru, a nosila nas je jaka struja u smjeru, kojim smo plovili.

1. oujka.4) Mnoge neobine pojave kazivale su, da ulazimo u predjel pun novoga i neobinoga. Na junom obzorju vid jeli smo cijelo vrijeme neki visoki krug svijetlosive pare, koji bi katkada zabljesnuo veoma visokim trakama (as sunuvi od is toka prema zapadu, as od zapada prema istoku, pa opet u ravnoj i jednolinoj crti) ukratko u svim neobuzdanim promjena ma polarnoga svijetla. Prosjena visina te pare mogla je biti oko dvadeset i pet stupnjeva. inilo se, da toplina vode svakoga asa raste, a bilo je veoma zamjetljivih promjena i u boji vode. 2. oujka. Danas smo ponovo ispitivali naeg zarobljenika i saznali mnoge potankosti o onom otoku krvoprolia, o njegovim stanovnicima i obiajima no zar da sada time zadravam itaoca? Ipak u rei, da smo saznali, da u skupu ima osam otoka, da njima vlada zajedniki kralj Tsalemon ili Psalemon, koji stoluje na jednom od najmanjih otoka, da crno krzno, koje je odora ratnika, potjee od neke goleme ivotinje, koja se zadrava samo u nekoj dolini nedaleko kraljeva dvora, da stanovnici tog otoja izrauju samo splavi, da su ona etiri una jedina te vrste, i da su do njih doli sluajno na nekom velikom otoku na jugozapadu, daje ime naeg zarobljenika Nu-Nu, da on uope ne zna za Bennetov otoi, i da je ime otoka, s kojega je on doao, Tsalal. Poetak rijei Tsalemon i Tsalal izgovarao je dugim siktanjem, koje nikako nismo mogli oponaati, premda smo to nekoliko puta pokuali. Taj je zvuk bio sasvim jednak glasu crnog bukavca, to smo ga pojeli na vrhu breuljka. 3. oujka. Toplina vode bila je sada doista znatna, a i boja se brzo mijenjala. Voda vie nije bila prozirna, ve gusta i bijela kao mlijeko. U naoj neposrednoj blizini bila je neobino mirna. Nikad nije bila tako uzburkana, da bi ugrozila un no esto bismo se iznenadili, opazivi, kako bi se povrina vode i desno i lijevo od nas u razliitoj udaljenosti, nenadano i snano uzburkala. Napokon smo opazili, daje tomu uvijek prethodilo neobuzdano treptanje one pare na jugu. 4. oujka. Kad smo danas htjeli poveati jedro, jer je povjetarac sa sjevera osjetljivo jenjao, izvadio sam iz depa bijeli rupi. Nu-Nu je sjedio kraj mene, i platno mu je sluajno zalepralo po licu. On se poeo savijati, kao da su ga spopali strani grevi. Nakon toga sjedio je kao u polusnu. Tupo je i tiho mrmljao: Tekeli-li! Tekeli-li! 5. oujka. Vjetar je sasvim prestao, no mi smo ipak, noeni snanom strujom, jurili prema jugu. Bilo bi razumljivih razloga, da se uzbudimo zbog onoga, to e se dogoditi, no mi se uope nismo uzbudili. Petersovo lice nije pokazivalo straha, premda sam mu na licu katkada opazio
4

S razumljivih razloga ne mogu tvrditi, da su dani tono oznaeni. Navedeni su samo radi jasnoe u izvjetaju, i kako sam ih olovkom biljeio u svojoj biljenici.

neki izraaj, koji nisam mogao sebi razjasniti. inilo se, da dolazi polarna zima no bez strahota studeni. Osjeao sam neku omamljenost tijela i due, neku pospanost i to je bilo sve. 6. oujka. Siva para digla se sada znatno vie iznad obzorja i pomalo je gubila sivu boju. Vruina vode bila je tolika, da je bilo neugodno dodirnuti je, a mlijena gustoa bila je jo oitija. Danas se voda snano uzburkala veoma blizu una. Opazili smo, kao obino, i neobuzdano blijetanje na vrhu pare, dok se para pri dnu za trenutak razdijelila. Kad je prestalo blijetanje u pari i kad se sleglo komeanje u moru, padao je u un i na iroku po vrinu vode njeni bijeli prah, slian pepelu no to zacijelo nije bio pepeo. Nu-Nu se bacio licem na dno una i nikako ga nismo mogli nagovoriti, da ustane. 7. oujka. Danas smo upitali Nu-Nua, zato su njegovi zem ljaci poubijali nae drugove, no on je oito bio tako prestraen, da nije mogao razumno odgovoriti. Tvrdokorno je leao na dnu amca. Kad smo ga ponovo upitali o onom dogaaju, on je samo idiotski mahao rukama i kaiprstom dizao svoju gornju usnicu, da su mu se vidjeli zubi. Zubi su mu bili crni. Nikada prije nismo vidjeli zube stanovnika Tsalala. 8. oujka. Struja je danas kraj nas pronijela onakvu bijelu ivotinju, zbog kakve je nastalo na obali Tsalala ono estoko komeanje medu divljacima. Htio sam je povui u un, no iznenada me obuzela neka mlitavost, pa sam odustao od toga. Vruina vode neprestano je rasla, pa nisam mogao ni ruku umoiti u vodu. Peters je malo govorio. Nisam znao, odakle ta njegova ravnodunost. Nu-Nu je tek disao. 9. oujka. Sad je oko nas neprestano padala, u velikim koliinama, ona tvar slina pepelu. Krug pare na jugu strano je porastao iznad obzorja i poeo dobivati jasniji oblik. Mogao bih ga opisati jedino kao neki beskrajni vodopad, koji se s nekog neizmjernog i veoma udaljenog nebeskog nasipa tiho rui u more. Taj golemi zastor protezao se itavim junim obzorjem. Nije se odatle uo nikakav zvuk. 21. oujka. Sad je iznad nas lebdjela neugodna tama no iz mlijenih dubina mora dizao se neki svjetlucavi sjaj i prikradao se bokovima amca. Kia bijeloga pepela, koja je padala po nama i u un, gotovo nas je zasula, no u vodi se otapala. Vrhunac vodopada sasvim je nestao u tami i daljini. Ipak smo se pribliavali tom vodopadu, i to stranom brzinom. Na trenutke vid jeli bismo u vodopadu iroke pukotine, a iz tih bi pukotina, u zbrci lepravih i nejasnih slika, navaljivali snani, no bezglasni vjetrovi, koji su burkali more. 22. oujka.

 Tama je porasla. Samo odsjev bijeloga zastora u vodi razbijao je donekle taj mrak. Mnoge goleme i bijele ptice neprestano su dolijetale iza onog zastora, a kad su nestajale, ostao bi iza njih vjeni krik Tekeli-li! Nu-Nu se pomaknuo na dnu amca, a kad smo ga dodirnuli, ustanovili smo, daje izdahnuo. Zatim smo pojurili u naruaj onog vodopada, u kojem se upravo rairila neka pukotina, da nas propusti. U tom se asu pojavio pred nama neki zakukuljeni ljudski lik mnogo vei od stanovnika Zemlje. Boja koe toga lika bila je savreno bijela kao snijeg. NAPOMENA Novine su ve obavijestile javnost o nedavnoj nenadanoj i tunoj smrti g. Pyma. Bojimo se, da je onih nekoliko preostalih poglavlja, koja su trebala dovriti njegovu pripovijest, i koja je zadrao, dok je ostalo ve bilo u tisku, da ih pregleda, izgubljeno u nepovrat u nesrei, u kojoj je i on poginuo. No ako se papiri ipak pronau, bit e naknadno objavljeni. Nita nije proputeno, da bi se nadoknadio taj gubitak. Gospodin, ije je ime spomenuto u predgovoru, i koji bi prema onome, to je ondje reeno, moda mogao ispuniti prazninu, odbio je poziv, da to uini s opravdanim razlogom: zbog netonosti podataka i zbog nevjerojatnosti posljednjega dijela izvjetaja. Peters, od kojega bi javnost mogla togod saznati, jo je iv i boravi u dravi Illinois, no nije ga bilo mogue odmah nai. Moda emo ga kasnije pronai, pa e on, bez sumnje, dati gradivo, da se dovri pria g. Pyma. Treba aliti, to su izgubljena dva ili tri zakljuna poglavlja, to vie, to su ona zacijelo sadravala podatke o polu ili barem o predjelu u blizini pola. I pieve tvrdnje s obzirom na taj predjel mogle bi se ispitati prilikom istraivakog putovanja u Juno more, to ga sada sprema vlada. Jednoj toki izvjetaja moglo bi se ipak neto dodati. Piscu ovoga dodatka bilo bi veoma drago, kad bi itaoci poklanjali vie panje i vjere neobinim podacima u ovoj knjizi. Tu mislimo na rupe na otoku Tsalal i na crtee u dvadeset i treem poglavlju. G. Pym je dao crtee onih rupa bez tumaenja i odluno rekao, da su zarezi, to ih je naao u istonom dijelu tih rupa, neobino slini abecednim znakovima, ali da to nipoto nisu neka slova. Ta je tvrdnja izreena tako jednostavno, a potkrepljena je tako uvjerljivim zakljukom (da komadi naeni u praini tono pristaju u zareze na zidu), da piscu moramo vjerovati. Nitko ne e ni posumnjati u to, no stvarna veza izmeu svih znakova upravo je neobina (osobito, ako uzmemo u obzir neke tvrdnje u izvjetaju), pa bi se moglo o tom neto rei to vie, to su neke injenice oito izmakle pozornosti g. Poa. Spojimo li crtee br. 1, 2, 3 i 5 onim redom, kojim se javljaju rupe, i ispustimo li male pobone ogranke ili hodnike (koji su, kakao znamo, sluili samo kao prolazi izmeu glavnih rupa, te su se od njih i razlikovali), vidjet emo, da ti crtei daju etiopski glagolski korijen: a A = biti sjenovit odakle se izvode rijei sjena ili tama. to se tie zareza s lijeve strane ili prema sjeveru na crteu br. 4, vie je nego vjerojatno, daje bilo ispravno Petersovo miljenje, i da je hijeroglifski lik doista umjetno nainjen, i da je pisar htio prikazati ljudski lik. Pogledamo li crte, opazit emo slinost. Ostali zarezi potvruju Petersovu misao. Gornji je red oito arapski glagolski korijen: AXX /] = biti bijel odakle se izvode rijei sjaj i bjelina. Donji red nije tako jasan. Znakovi su nekako prekinuti i nepovezani; ipak nema sumnje, da u izvornom stanju tvore egipatsku rije: HMAVPHC juni predjel. Oito je, da ovo tumaenje potvruje Petersovo miljenje u pogledu najsjevernijeg znaka. Ruka je ispruena prema jugu.

Ti zakljuci ostavljaju iroko polje razmiljanju i uzbudljivom nagaanju. Moda ih treba dovesti u vezu s nekim dogaajima u izvjetaju, koji su tek povrno istaknuti. Iako nema vidljive veze, lanac je potpun. Tekeli-li! bio je usklik uroenika na Tsalalu, kad su nali strvinu bijele ivotinje, to ju je izbacilo more. To je bio i jezoviti usklik zarobljenika s Tsalala, kad je opazio neki bijeli predmet u g. Pyma. To je bio krik brzih, bijelih, golemih ptica, koje su izlijetale iz bijelog zastora pare na jugu. Na Tsalalu nita nije bilo bijelo, kao ni na cijelom prostoru do kraja putovanja. Nije nemogue, da bi jezikoslovci tonim ispitivanjem ustanovili, daje Tsalal, ime otoka s onim rupama, u nekom srodstvu s rupama ili s etiopskim slovima, s onim vijugavim znakovima, koji su bili tako tajanstveno urezani. Ukopah ga u bregove i osveujem se praini u klisuri.

CRNI MAAK
Ovoj silno fantastinoj, a ipak silno jednostavnoj pripovijesti, koju sam nakan prenijeti na papir, niti oekujem niti zahtijevam da tko vjeruje. Zaista bih bio bezuman da to oekujem u sluaju gdje mi i sama utila odbacuju vlastito svjedoenje. A ipak, lud nisam i vrlo je sigurno da ne sanjam. Ali sutra mi je umrijeti, i danas elim odteretiti svoju duu. Neposredna mi je namjera podastrijeti svijetu, jednostavno, saeto i bez popratnih primjedbi, niz obinih, svakidanjih zbivanja. Svojim su me posljedicama ta zbivanja uasavala ta su me zbivanja muila ta su me zbivanja unitila. A ipak, neu uznastojati da ih protumaim. Za mene su ona predstavljala gotovo samo stravu mnogima se nee uiniti toliko uasna koliko baroques. Kasnije e se moda pronai neki um koji e moje tlapnje svesti na neto svakidanje neki um mirniji, loginiji i znatno manje razdraljiv od mojega, koji e spoznati, u ovim dogaajima to ih iznosim s jezom, tek obian slijed vrlo naravnih uzroka i posijedica. Od djetinjstva bijah poznat po popustljivosti i ovjenosti svoje udi. Njenost moga srca bijae toliko uoljiva daje izazivala porugu mojih sudrugova. Posebno sam volio ivotinje, i moji su mi roditelji ugaali nabavkom najraznolikijih mezimaca. S njima sam provodio gotovo sve vrijeme, i nikad nisam bio sretniji no kad bih ih hranio i milovao. Ta je osebujnost moga znaaja rasla zajedno sa mnom, i u mojoj muevnoj dobi bijae mi jednim od glavnih izvora uitka. Onima koji su gajili sklonost prema kakvom vjernom i mudrom psu, jedva se moram potruditi da tumaim narav ili snagu zadovoljstva, koje se na taj nain moe osjetiti. Postoji neto u toj nesebinoj i portvovnoj ljubavi zvijeri to dira ravno u srce onoga koji je esto imao prilike iskuati nitavno prijateljstvo i krhku vjernost pukog ovjeka. Oenih se rano, i bio sam sretan to u svojoj eni naoh narav veoma srodnu mojoj. Zapazivi moju privrenost kunim mezimicama, nije proputala nijedne prilike da pribavi one najugodnije vrste. Drali smo ptice, zlatne ribice, krasnog psa, kunie, maloga majmuna i jednog maka. Ovo posljednje bijae neobino velika i krasna ivotinja, potpuno crna, i upravo zaprepastivo mudra. Govorei o njegovoj inteligenciji, moja je ena, koja je u dnu due bila nemalo proeta praznovjerjem, esto spominjala ono drevno vjerovanje u narodu po kojemu su sve make zapravo preruene vjetice. Ne da je o tome ikad ozbiljno razglabala a i ja ne spominjem tu okolnost ni s kakvog boljeg razloga nego to je sluajno, u ovom trenutku, iskrsla u sjeanju. Pluton to bijae ime make bio mi je najmiliji mezimac i drug u igri. Sam sam ga hranio, i on me slijedio kamo god sam se kretao po kui. Tek sam ga s mukom mogao sprijeiti da me ne prati i po ulicama. Nae je prijateljstvo trajalo tako nekoliko godina, tijekom kojih je moja opa ud i znaaj djelovanjem onoga avla Neumjerenosti u pilu pretrpjela (stid me je i priznati) korjenitu promjenu nagore. Postajao sam iz dana u dan mrzovoljniji, razdraijiviji, bezobzirniji prema tuim uvstvima. Dopustio sam sebi da se sluim neumjerenim rijeima govorei sa svojom enom. Napokon, podvrgnuo sam je ak i nasilju. Moji su mezimci, dakako, bili prisiljeni osjetiti promjenu u mojoj naravi. Nisam ih samo zanemarivao, ve i grubo s njima postupao. Prema Plutonu sam, meutim, zadrao dovoljno potovanja, koje me obuzdavalo da ga ne zlostavljam onako kao to sam bez ikakvih obzira zlostavljao kunie, majmuna, pa ak i psa, kad bi mi se sluajno, ili iz privrenosti, nali na putu. Ali moja me bolest sve vie obuzimala jer koja je bolest nalik alkoholu? i napokon ak i Pluton, koji je sad ve ostario, pa tako

postao i poneto razdraljiv ak i Pluton stade dolaziti u priliku da iskusi posljedice moje zle volje. Jedne noi, vrativi se kui veoma pijan s jednog od mojih lutanja po gradu, uini mi se da maak izbjegava moju nazonost. epah ga; kad mi on, ustravljen mojom nasilnou, zubima zadade sitnu ranicu na ruci. Demonsko bjesnilo obuzme me istog asa. Vie sam sebe nisam poznavao. Moja nekadanja dua kao da je odjednom umakla iz tijela; i vie no sotonska opaina, pothranjena rakijom, proze svako vlakno moje grae. Izvukoh iz depa prsluka noi, rasklopih ga, epah bijednu ivotinju za vrat i hotimino joj izrezah jedno oko iz one duplje! Rumenim, gorim, drhtim, dok biljeim to kleto zvjerstvo. Kad mi se s jutrom vratio razum kad mi je san raznio isparenja tog nonog razvrata outjeh kako me obuzima napola uas, a napola kajanje zbog zloina koji sam poinio; ali bijae to u najboljem sluaju tek slabano i neodreeno uvstvo, i dua pri tom nije bila ganuta. Ponovno se odah neumjerenosti, te ubrzo utopih u vinu svekoliko sjeanje na taj in. U meuvremenu, maak se polako oporavio. Duplja izgubljenog oka predstavljala je, istina, stravian prizor, ali inilo se da vie ne trpi nikakvu bol. Kretao se po kui kao obino, ali je, kao to se moglo i oekivati, bjeao u silnom strahu im bih se ja pribliio. Toliko mi je jo preostalo starih uvstva da sam isprva bio rastuen tom oiglednom nesklonou stvorenja, koje me neko toliko ljubilo. Ali taj osjeaj ubrzo ustuknu pred razdraenou. I tada naie, kao da mi priprema posljednji i neopozivi poraz, duh nastranosti. O tom duhu filozofija ne vodi brigu. A ipak kao to sam siguran da moja dua ivi, tako vjerujem da je nastranost jedan od najiskonskijih poriva ljudskoga srcajedan od onih nedjeljivih prvotnih inilaca, ili uvstva, koji usmjeruju znaaj ovjeka. Tko se jo nije stotinu puta zatekao kako ini neto opako ili budalasto, ni iz kojeg drugog razloga nego zato to zna da ne bi smio? Ne osjeamo li trajnu sklonost, uprkos razlozima zdravog razuma, da krimo ono to je Zakon, naprosto zato to poimamo da on to jest? Ovaj duh nastranosti, rekoh, uzrokovao je moju konanu propast. Bijae to ona nedokuiva enja due da samu sebe izjeda da vri nasilje nad vlastitom prirodom da ini zlo samo radi zla sama koja me tjerae da nastavim i da napokon okonam zlo koje nanesoh nedunoj ivotinji. Jednoga jutra, posve hladnokrvno, nabacih mu omu oko vrata i objesih ga o granu nekog drveta objesih ga dok su mi suze urkom curile iz oiju, i s najgorim kajanjem u srcu objesih ga zato to sam znao da me ljubi, i zato to sam znao da se nije niim o mene ogrijeio objesih ga zato to sam znao da time inih grijeh smrtni grijeh, koji e toliko ugroziti besmrtnu mi duu da e se nai ako je to uope mogue van dosega beskrajnog milosra Najmilosrdnijega i Najstranijega Boga. U noi onoga dana, kad je to okrutno djelo poinjeno, trgnuo me iz sna povik Vatra! Zavjese oko moga kreveta prodirali su plamenovi. itava je kua buktala. S velikom smo mukom moja supruga, sluga i ja uspjeli umai poaru. Pustoenje je bilo potpuno. itavo je moje zemaljsko bogatstvo bilo izgubljeno, i otada nadalje prepustio sam se oaju. Ne bi bilo dostojno da pokuam ustanoviti neki slijed uzroka i posljedica izmeu te katastrofe i onog okrutnog zvjerstva. Ali ovdje iznosim lanac injenica, i ne elim ostaviti ni jednu jedinu moguu kariku nesavrenu. Dan poslije poara posjetio sam razvaline. Zidovi su se, osim jedne iznimke, uruili. Iznimka se sastojala od jednog pregradnog zida, ne vrlo debelog, koji se zadrao otprilike na sredini kue, i na koga se prislanjalo uzglavlje moga kreveta. buka je ovdje u velikoj mjeri odoljela djelovanju vatre to sam pripisao injenici da je bila tek nedavno nanesena. Oko toga zida okupila se gusta gomila, i inilo se da vei broj osoba razgleda jedan njegov posebni dio s vrlo podrobnom i napetom panjom. Rijei udnovato! neobino! i drugi slini izrazi pobudili su moju znatielju. Pristupio sam i ugledao, kao urezan u bareljefu na bijeloj povrini, lik divovskog maka. Dojam je bio izazvan uistinu zaudnom vjernou. Oko vrata ivotinje nalazilo se ue.

Kad prvi put spazih to privienje jedva sam mogao i pomisliti da bi moglo biti neto drugo moja zaprepaenost i strava bili su neizmjerni. Ali napokon mi u pomo priskoi razmiljanje. Maak je, sjetio sam se, bio objeen u vrtu tik uz kuu. Na znak uzbune za vatru, vrt je smjesta ispunila gomila od koje je netko zacijelo odsjekao ivotinju od stabla i ubacio je, kroz otvoreni prozor, u moju odaju. To je vjerojatno bilo uinjeno s namjerom da me probude oda sna. Ruenje ostalih zidova utisnulo je rtvu moje okrutnosti u masu svjee razmazane buke; a vapno je iz nje, uz pomo plamena i amoniae iz lesa, izvelo zatim portret onako kako sam ga ja vidio. Premda sam tako spremno objasnio svom razumu, ako ne u cijelosti i svojoj savjesti, zaudnu injenicu koju sam netom iznio, ona je ipak ostavila traga u mojoj mati. Mjesecima se nisam mogao osloboditi privienja maka; i tijekom toga razdoblja u duhu mi se ponovno pojavilo neko poluuvstvo koje se inilo kao kajanje, ali to nije bilo. Poao sam tako daleko da sam ak tugovao zbog gubitka ivotinje, te poeo traiti oko sebe, u onim odvratnim sredinama koje sam sad redovito posjeivao, drugog mezimca iste vrste, i poneto slina oblija, koji bi zauzeo njegovo mjesto. Jedne noi dok sam sjedio, napola omamljen, u nekoj jazbini vie no sramotnoj, moju panju iznenada privue neki crni predmet, koji je poivao na vrhu jedne od golemih bavi dina, ili ruma, to sainjavahu glavni namjetaj prostorije. U vrh sam te bave gledao neprestano ve nekoliko minuta, i ono to me sad iznenadilo bijae injenica da ranije nisam primijetio taj predmet na njoj. Pristupih mu i dodirnuh ga rukom. Bijae to crni maak vrlo velik jednako tako velik kao Pluton, i potpuno nalik njemu u svakom pogledu osim u jednom. Pluton nije imao bijele dlake ni najednom dijelu tijela; ali taj je maak imao veliku, premda neodreenu, mrlju bijeloga, koja je prekrivala gotovo cijelo podruje prsa. Kako ga dodirnuh, on smjesta ustade, pone glasno presti, protrlja mi se o ruku, naizgled presretan to sam ga zapazio. To je dakle bilo upravo ono stvorenje za kojim sam tragao. Smjesta sam ponudio da ga otkupim od krmara; ali ta osoba nije polagala nikakva prava na nj nije nita znala o njemu nikad ga ranije nije vidjela. Nastavio sam ga milovati, i kad sam se pripremio da krenem kui, ivotinja iskae sklonost da me prati. Dopustio sam joj: povremeno se saginjui i tapui je dok sam se kretao. Kad je stigla kui, smjesta se udomaila, i odmah postala veliki miljenik moje ene. to se mene tie, ubrzo osjetih kako se u meni budi nesklonost prema njemu. Bilo je to upravo suprotno od onoga to sam oekivao; ali ne znam kako ili zato njegova oigledna privrenost meni ispunjala me znatnom odvratnou i jedom. Polako i postupno ta uvstva odvratnosti i jeda prerastoe u gorinu mrnje. Izbjegavao sam to stvorenje; stanoviti osjeaj stida i spomen na ono prijanje zvjersko djelo branio mi je da ga fiziki zlostavljam. Nekoliko ga tjedana nisam udario ili mu bilo kako nasilno naudio; ali postupno vrlo postupno stadoh ga promatrati s neizrecivim gaenjem i utke bjeati iz njegove ogavne nazonosti, kao od kuna daha. Ono to je nedvojbeno povealo moju mrnju prema ivotinji bijae otkrie, onoga jutra poto sam je donio kui, da je, poput Plutona, i ona takoer liena jednog oka. Zbog te je okolnosti meutim samo jo vie omiljela mojoj eni, koja je, kako ve rekoh, posjedovala u velikoj mjeri onu ljudskost uvstva koja je neko bila moja bitna odlika, i izvor brojnih najudnijih i najistijih uitaka. S mojom odvratnou prema tom maku, meutim, kao da je rasla njegova privrenost meni. Slijedio je moje stope upornou koju je teko itaocu uiniti shvatljivom. Gdje god bih sjeo, zavukao bi mi se pod stolac, ili bi mi skoio na krilo nameui mi svoje odvratno umiljavanje. Ako bih ustao da zakoraim, zaao bi mi meu noge, i tako me gotovo oborio na tie, ili bi mi se, zakaivi se svojim dugim i otrim kandama za moju odjeu, uspeo na taj nain do prsa. U takvim bi me trenucima, premda sam eznuo da ga umorim jednim udarcem, ipak

neto u tome prijeilo, djelomino spomen na moj nekadanji zloin, ali ponajvie odmah u priznati apsolutna strava pred tom zvijeri. Ta strava nije bila zapravo strava od tjelesnog zla a ipak, naao bih se u nedoumici kako daje drugaije odredim. Gotovo se stidim priznati da, ak i u ovoj eliji zloinca, gotovo se stidim priznati daje strava i groza kojom me ta ivotinja ispunjala bila pojaana jednim od najluih privienja koje je mogue zamisliti. Moja mije supruga skrenula panju, vie no jednom, na narav one mrlje bijele dlake o kojoj sam govorio, i koja je predstavljala jedinu vidljivu razliku izmeu ove nepoznate zvijeri i one koju sam neko umorio. italac e se prisjetiti da je ta mrlja, premda velika, isprva bila vrlo neodreena; ali, postupno i sporo sporo tako da to bijae gotovo neosjetno, te se moj razum dugo vremena borio da to odbaci kao plod mate ona je napokon poprimila vrlo strogu odreenost obrisa. Bio je to sad prikaz jednog predmeta koji mogu imenovati samo s jezom i zbog toga sam iznad svega mrzio toga monstruma, i strahovao, i bio bih ga se oslobodio da sam imao hrabrosti bila je to sad, kaem, slika jedne jezive jedne grozovite stvari slika VJEALA! oh, tog sumornog i stranog orua uasa i zloina orua samrtne muke i smrti! I sad sam zaista zapao u toliki emer da je to prelazilo obian ljudski jad. A jedna nijema ivotinja koje sam sudruga nisko umorio jedna nijema ivotinja da priinja meni meni, ovjeku, stvorenom na sliku i priliku Velikog Boga toliko nepodnoljiva jada! Jao! ni danju ni nou vie nisam znao za blagoslov odmora! Tijekom prvoga, to me stvorenje nije ostavljalo ni aska samog; a za drugoga trzao sam se, svakog sata, iz snova neizrecive jeze, da bih osjetio vrui dah te stvari na svom licu, i njenu golemu teinu-utjevljenu moru koju nisam u stanju sresti sa sebe koja mije vjeno leala na srcu! Pod pritiskom muka poput ove, podlegao je i posljednji slabani ostatak dobra u meni. Opake misli postadoe mi jedini prisni drugovi misli beskrajno mrane i opake. Zlovolja mog uobiajenog raspoloenja prerasla je u mrnju na svekolike pojave i svekoliko ovjeanstvo; dok je od iznenadnih estih i nesavladivih, provala bijesa kojima sam se sada slijepo preputao, moja strpljiva supruga, na alost! trpjela ponajee i bez mrmljanja. Jednog me dana pratila po nekom kunom poslu u podrum stare zgrade, u kojoj nas je naa bijeda prisilila da obitavamo. Maak me slijedio niz strme stepenice i, zamalo me oborivi naglavce, razdraio do ludila. Podigavi sjekiru, i zaboravivi u svom gnjevu djetinjastu grozu koja mi dotle zadravae ruku, usmjerio sam na ivotinju udarac, koji bi se, dakako, pokazao trenutno smrtonosnim da je pao onako kako sam ja elio. Ali taj je udarac zaustavila ruka moje ene. Natjeran tim mijeanjem u bjesnilo vie no demonsko, izvukao sam ruku iz njena stiska i ukopao joj sjekiru u mozak. Pala je mrtva na mjestu, bez glaska. Poto sam izvrio to jezivo umorstvo, smjesta sam se latio, i to savreno promiljeno, zadatka da sakrijem truplo. Znao sam da ga iz kue ne mogu iznijeti, ni danju ni nou, a da se ne izloim opasnosti da me susjedi primijete. Mnoge su mi se osnove raale u glavi. U jednom sam razdoblju razmiljao da sasijeem truplo na siune djelie i unitim ih vatrom. U drugom, odluio sam da mu iskopam raku u podu podruma. Onda sam opet smiljao da ga bacim u zdenac u dvoritu ili da ga spremim u sanduk, kao neku robu, po uobiajenom postupku, te onda pozovem nosaa da ga odnese iz kue. Napokon sam naiao na rjeenje koje mi se uinilo mnogo boljim od dotadanjih. Odluio sam da ga zazidam u podrumu kako su, prema zapisima, redovnici u srednjem vijeku zazidavali svoje rtve. Za svrhu poput ove podrum je bio vrlo prikladan. Zidovi su mu bili labavo graeni, i nedavno su bili potpuno obukani grubom bukom, kojoj je vlaga u ozraju prijeila da se skrutne. tovie, u jednom se zidu nalazilo ispupenje, uzrokovano lanim dimnjakom ili kaminom, koje je bilo ispunjeno tako da bi izgledalo poput ostalih dijelova podruma. Uvjerio sam se da na tom mjestu mogu lako razmaknuti cigle, umetnuti le, i sve ponovno zazidati kao ranije, tako da nijedno oko ne bi moglo otkriti nita sumnjivo.

I u tom se proraunu nisam prevario. Pomou motke lako sam uklonio cigle i, poto sam truplo paljivo poloio uz unutarnji zid, podupro sam ga u tom poloaju dok sam, bez velike muke, ponovno podigao cijelu graevinu onako kako je izvorno izgledala. Poto sam nabavio vapna, pijeska i strune, uza sve mogue mjere opreza pripremio sam buku koja se nije mogla razlikovati od stare, i njom sam vrlo paljivo premazao novu naslagu cigle. Kad sam zavrio, uvjerio sam se da je sve kako valja. Na zidu se ni po emu nije moglo primijetiti da ga je netko dirao. Smee je s poda uklonjeno s najtemeljitijom panjom. Pobjedonosno sam se osvrnuo i rekao sam sebi: Dakle, ovdje, u najmanju ruku, moj trud nije bio uzaludan. Slijedei mi je korak bio da potraim zvijer, koja je bila uzrokom tolikoj nevolji; jer napokon sam vrsto nakanio da je umorim. Da sam je mogao susresti u tom trenutku, o njenoj sudbini ne bi bilo nikakve dvojbe; ali inilo se da je lukavu ivotinju preplaila silina mog prijanjeg gnjeva, te se klonila da mi se pokae u mom trenutnom raspoloenju. Nemogue je opisati, ni zamisliti, dubok, blaen osjeaj olakanja koji mi je odsutnost te omraene ivotinje izazvala u grudima. Nije se pojavila tijekom noi i tako sam barem jednu no, od njena uvoenja u kuu, vrsto i mirno spavao; da, spavao, ak i s teretom umorstva na dui! Proao je drugi i trei dan, a moga muitelja jo uvijek ne bijae. Iznova sam stao disati kao slobodan ovjek. Monstrum je u uasnom strahu pobjegao iz ovih prostora zauvijek! Nikad mi se vie nee pojaviti pred oima! Moja srea bijae neizmjerna! Grijeh mog crnog ina tek me malo uznemirivao. Bilo je postavljeno nekoliko upita, ali je na sve spremno odgovoreno. Dolo je ak do pretrage ali nita se dakako nije moglo otkriti. Drao sam svoje budue blaenstvo osiguranim. etvrtog dana nakon umorstva, odred policajaca doao je posve neoekivano u kuu, i ponovno stao vrlo temeljito pretraivati prostorije. Siguran, meutim, u nemogunost da se moje skrovite otkrije, nisam utio ni najmanje nelagode. Policajci su mi naloili da ih pratim pri njihovu traganju. Nisu mimoili ni jedan ugao ili zakutak. I napokon, po trei ili etvrti put, spustili su se u podrum. Ni jedan mii nije mi zatreptao. Srce mi je udaralo mirno, kao u ovjeka koji sniva u nedunosti. Koraao sam s kraja na kraj podruma. Prekrstio sam ruke na grudima, i lagodno etao amo-tamo. Policajci su bili potpuno uvjereni, te su se pripremali za odlazak. Radost u mom srcu bijae suvie jaka da bi se mogla obuzdati. Gorio sam od elje da izreem bar jednu rije, da pokaem svoju pobjedu i dvostruko uvrstim njihovo osvjedoenje o mojoj nekrivnji. Gospodo, prozborih napokon, dok se skupina uspinjala stepenicama, presretan sam to sam otklonio vae sumnje. elim vam najbolje zdravlje, i neto vie uljudnosti. Uzgred reeno, gospodo, ovo je ovo je veoma dobro zidana kua. (U toj mahnitoj elji da kaem neto neusiljeno, jedva sam znao to uope izgovaram.) Mogao bih rei, izvanredno dobro zidana kua. Ovi zidovi zar odlazite, gospodo ovi su zidovi vrlo masivno graeni; i tu sam, iz puke bjesomunosti razmetanja, snano pokucao, bambusovim tapom koji sam drao u ruci, tono po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao le moje roene supruge. Ali neka me Bog zatiti i izbavi iz kanda Sotone! Netom je odjek mojih udaraca utonuo u tiinu, kad mi odgovori glas iz nutrine groba! pla, isprva priguen i isprekidan, poput jecanja djeteta, a zatim naglo prerastao u jedan dugaak, glasan i neprekinut vrisak, potpuno neprirodan i neljudski urlik bolan krik, napola uasnut a napola pobjedonosan, krik tono bi mogao odjeknuti samo iz pakla, istodobno iz grla prokletih u njihovim smrtnim mukama, i zlih duhova koji uivaju u tom prokletstvu. Budalasto je govoriti o mojim vlastitim mislima. Izgubivi ravnoteu, zateturao sam k suprotnom zidu. U jednom je trenutku skupina na stepenicama stajala nepomino, obuzeta silinom uasa i strahopoitanja. U slijedeem, tuce je snanih ruku ve trgalo zid. Sruio se u cjelini. Le, ve u stanju znatnog raspadanja i oblijepljen zgruanom krvlju pojavio se uspravan pred promatraima. Na njegovoj glavi, crvenih razjapljenih usta i s jednim jedinim ras-

plamsanim okom, sjedila je ona jeziva zvijer koje me prepredenost namamila u umorstvo, i koje me izdajniki glas izruio krvniku. Zazidao sam tog monstruma unutar grobnice!

JAMA I NJIHALO
Impia tortorum longos hic turba furores Sanguinis innocui, non satiata, aluit Sospite nunc patrid, fracto nunc funeris antro, Mors ubi dira fit vita salusque patent5 (etvorostih sroen za natpis na vratnicama trnice koja treba da se podigne na mjestu nekadanjeg Jakobinskog kluba u Parizu.) Bilo mi je zlo uasno zlo od tih dugotrajnih muka, a kad su me napokon odvezali i dopustili mi da sjednem, osjetio sam kako gubim svijest. Osuda strana osuda na smrt bila je posljednja razumljiva reenica koja mi je doprla do uiju. Nakon toga glasovi inkvizitora kanda su se stopili u nejasan amor. To mi je izazvalo u glavi pomisao na revoluciju moda zato to me taj amor podsjetio na kloparenje vodeninog kola. To je vrlo kratko potrajalo, jer uskoro nisam vie nita uo. Ipak sam jo vidio, ali sve strano preuveliano! Vidio sam usne sudaca u crnim haljama. Usne su mi se uinile bijele bijelje od papira na kojem piem ove rijei i upravo groteskno tanke; tanke od snanog izraza odlunosti, nepokolebljivosti, strogog preziranja ljudskih patnji. Vidio sam kako te usne jo izgovaraju odluku koja je za mene znaila Usud. Vidio sam kako se krive od smrtonosne reenice. Vidio sam kako oblikuju slogove mog imena i prezimena, i protrnuo sam jer nisam uo glasa. Vidio sam, takoer, u ono nekoliko trenutaka bjesomune strave, lagano i gotovo neprimjetno lelujanje crnih zastora kojima bijahu zastrti zidovi prostorije. A tada mi pogled pade na sedam visokih svijea na stolu. U prvi mah dojmile su me se kao olienje milosra, kao bijeli vitki aneli koji e me spasiti; ali mi tada odjednom spopade duu nekakva samrtna muka, i osjetih kako mi svaka ilica u tijelu zatreperi, kao da sam dotaknuo icu galvanske baterije, a aneoski se likovi prometnue u sablasti koje nita ne znae, sablasti plamenih glava, te uvidjeh da se od njih ne mogu nadati nikakvoj pomoi. A zatim mi se u uobrazilju uvue, kao kakva divna melodija, pomisao na to kako li mora biti slatko poivati u grobu. Ta mi je pomisao dola na um njeno i kradomice, te mi se ini da mi je trebalo podosta vremena dok je nisam potpuno shvatio; ali, upravo kad mi ju je duh napokon potpuno dokuio i prihvatio, likovi sudaca rasplinue mi se pred oima kao kakvom arolijom; visoke svijee utonue u nitavilo; plameni im se posve ugasie; nastade mrkli mrak; sve osjeaje kao da proguta nekakva pomamna struja to mi odvue duu u had. Zatim svijet postade tiina, i mir, i no. Obeznanio sam se, ali ne bih rekao da sam potpuno izgubio svijest. Neu ni pokuati da odredim, pa ak ni da opiem, koliko mije svijesti ostalo, ali je nisam potpuno izgubio. Ni u najdubljem snu, ni u bunilu, ni u nesvjestici, ni u smrti, pa ak ni u grobu, ne izgubi se ona sasvim. Inae ne bi za ovjeka bilo besmrtnosti. Budei se iz najdubljeg sna, kidamo tanahnu koprenu nekakva snivanja. Ali ve trenutak kasnije (moda je ta koprena toliko slabana) ne sjeamo se vie da smo sanjali. U vraanju iz obeznanjenosti u ivot ima dvije faze; prva faza osjeaj duevnog ili duhovnog postojanja, i druga osjeaj tjelesnog postojanja. ini mi se
Ovdje je dugo bjesnjela bezbonika rulja muitelja, nikad sita krvi nevine. Sad kad je spaena domovina i razvaljeno leglo ubojica, ondje gdje je vladala okrutna smrt otvara se put ivotu i spasu.
5

vjerojatnim, kad bismo se u toj drugoj fazi mogli prisjetiti dojmova iz prve, da bi nam ti dojmovi rjeito govorili o uspomenama iz svijeta s onu stranu ponora. A to je taj ponor? Kako da bar luimo njegove sjene od sjene u grobu? Ali, ako se dojmova onoga to sam nazvao prvom fazom i ne moemo prisjetiti kad god elimo, ipak, zar se ne pojave ti dojmovi, nakon duljeg vremena, i sami, pa se udimo odakle nam dolaze? Tko se nije nikad obeznanio, taj nee vidjeti neobine dvore ni udnovata poznata lica u uarenu ugljevlju; nee gledati kako u zraku lebde tuna privienja koja veina ljudi ne moe vidjeti; nee premiljati o mirisu nekog neznanog cvijeta; i nee mu se u glavi zamutiti od znaenja neke muzike kadence koja mu nikad dotle nije bila privukla pozornost. Sred estih i briljivih nastojanja da se neeg prisjetim, sred ozbiljnog napora da prikupim po koji spomen na prividno nitavilo u koje mi je dua bila zapala, bilo je trenutaka kad sam sanjao da sam uspio; bilo je kratkih, vrlo kratkih razdoblja kad sam do zvao u pamet uspomene koje su se, kako me uvjerava zdrav razum kasnijih dana, mogle odnositi samo na ono stanje prividne nesvijesti. Te sjene sjeanja nejasno govore o visokim spodobama koje su me podigle i nijemo ponijele dolje dolje sve nie i nie sve dok me nije spopala grozna vrtoglavica od same pomisli na beskonanost toga sputanja. Isto mi tako govore o nekoj mutnoj zebnji oko srca zato to mije srce bilo neprirodno mirno. Tada slijedi osjeaj nenadane nepominosti u svim stvarima; ba kao da su oni koji su me nosili (sablasna pratnja!) u svom silaenju preli granice bezgraninog i zastali da otpoinu od silnog napora. Zatim se sjeam ravnine i vlage; a onda je sve ludilo ludilo sjeanja koje je zabavljeno zabranjenim stvarima. Neobino naglo vratio mi se u duh osjeaj pokreta i umova burno lupanje srca, a u ui njegovi otkucaji. Zatim nastaje prekid u kojem se sve gubi. Zatim opet umovi, i pokreti, i dodir sveg me proima nekakva jeza. Zatim samo osjeam da postojim, bez misli ovo je stanje dugo potrajalo. Zatim, neobino naglo, pomisao, i grozna strepnja, i silno upinjanje da pojmim svoje pravo stanje. Zatim snana elja da me obuzme neosjetljivost. Zatim mi dua naglo oivljava, i polazi mi za rukom da se pomaknem. I tada se prisjeam svega suenja, sudaca, crnih zastora, osude, munine, nesvjestice. Zatim potpuno zaboravljam sve to je slijedilo; tek kasniji dani i vrlo ozbiljno naprezanje pomogoe mi da se svega mutno prisjetim. Sve dotle nisam jo bio otvorio oi. Osjeao sam da leim na leima, odrijeen. Ispruih ruku i ona teko pade na neto vlano i tvrdo. Ostavio sam je da tako lei vie minuta, upinjui se da se dosjetim gdje li sam i to li sam. 2udio sam, ali se nisam usuivao da se posluim vidom. Zazirao sam od prvog pogleda na predmete oko sebe. Nije da sam se bojao gledati strane stvari, nego sam strahovao da neu imati to vidjeti. Naposljetku, s ludim oajem u srcu, brzo otvorih oi. Obistinie se moja najgora predvianja. Oko mene je bila tmica vjene noi. Jedva sam disao. inilo mi se da me mrklina mraka pritie i gui. Bilo je uasno zaguljivo. Jo sam mirno leao i naprezao se da pokrenem svoj um. Prisjetih se postupka inkvizicije i pokuah odatle izvui zakljuke o svom pravom stanju. Osuda je bila izreena, a inilo mi se da je od tada prolo vrlo mnogo vremena. Pa ipak, nisam ni na tren pomislio da sam uistinu mrtav. Takva pomisao, ma to itali o tome u priama, nikako se ne slae sa stvarnim postojanjem. Ali, gdje sam bio, i u kakvu stanju? Znao sam da osueni na smrt obino svravaju na autodafe-u6, a jedan je bio tako spaljen one veeri uoi dana kad sam bio osuen. Da me nisu moda vratili u tamnicu da ekam dan kad e opet prinijeti rtvu, to znai tek za nekoliko mjeseci? Odmah sam uvidio da je to nemogue. rtve su se traile bez odlaganja. Osim toga,

autodaf - izricanje i izvravanje osuda srednjovjekovne inkvizicije, osobito spaljivanje osuenih heretika i njihovih djela na lomai.

u mojoj je eliji, kao i u svim samicama u Toledu, pod bio od kamena i u nju je ipak dopirala svjetlost. Odjednom jedna grozna pomisao natjera mi svu krv u srce, te za kratko vrijeme ponovo izgubih svijest. im se povratih, skoih na noge drhturei grevito cijelim tijelom. Mahnito sam zamahao rukama iznad sebe i oko sebe. Nita nisam napipao, ali sam strepio da zakoraim da ne bih naiao na zidove kakve grobnice. Znoj me svega obli i hladne krupne kapi orosie mi elo. Muke zbog neizvjesnosti postadoe napokon nepodnosive, pa oprezno zakoraih, ispruenih ruku, a oi samo to mi nisu iskoile iz duplja od napora da uhvate koju slabanu zraku svjetlosti. Prooh podosta koraka, ali svejednako sama tama i praznina. Poeh slobodnije disati. inilo mi se da me ipak nije snala najgroznija sudbina. I dok sam i dalje oprezno koraao, navrijee mi u sjeanje na tisue neodreenih glasina o toledskim grozotama. O tamnicama se svata prialo oduvijek sam drao da su to puke prie, ali udne i odvie jezive da bi se mogle ponoviti drukije osim apatom. Jesu li me ostavili da skapam od gladi u ovom podzemnom svijetu mraka? Ili, kakva me, moda jo uasnija, sudbina oekuje? Da me na kraju eka smrt, i to smrt gorka preko svakog obiaja, o tome nisam sumnjao jer sam dobro poznavao karakter svojih sudaca. Samo me zanimala i zaokupljala misao kako e me i kada smaknuti. Naposljetku moje ispruene ruke naioe na nekakvu tvrdu zapreku. Bio je to zid, inilo mi se od kamena vrlo gladak, ljigav i hladan. Pooh du njega; koraao sam vrlo oprezno i nepovjerljivo, imajui na umu neke stare prie koje sam negda uo. Na taj nain nisam, meutim, mogao utvrditi dimenzije svoje elije, jer sam je mogao svu obii i vratiti se na polaznu toku, a da to i ne primijetim toliko mi se jednolik inio taj zid. Stoga potraih no koji mi je bio u depu kad su me poveli u sudnicu inkvizicije, ali ga vie nije bilo; odijelo mi je bilo zamijenjeno haljetkom od grube vunene tkanine. Pomislio sam bio da zabijem otricu u koju usku pukotinu u zidu i tako obiljeim mjesto odakle sam poao. Potekoa je, dodue, bila nitavna, ali se u prvi mah, u mojoj poremeenoj uobrazilji, inila nesavladiva. Otkinuh napokon dio poruba sa svog haljetka i postaviti ga u cijeloj duini pod pravim kutom prema zidu. Pipajui oko sebe, morao sam naii na tu krpu, kad obiem cijelu eliju. Tako sam bar mislio, ali nisam raunao na veliinu elije i na svoju malaksalost. Pod je bio vlaan i sklizak. Glavinjao sam neko vrijeme, a onda se spotakoh i padoh. Prekomjerni zamor natjera me da ostanem leati; i ubrzo me, onako na podu, srva san. Kad se probudih i ispruiti ruku, naoh pokraj sebe kruh i vr vode. Bio sam suvie iscrpljen da razmiljam otkud sad to, samo sam pohlepno jeo i pio. Ubrzo nakon toga nastavih obilaziti eliju i jedva nekako stigoh do onog komadia tkanine. Do trenutka kad sam pao, nabrojao sam bio pedeset dva koraka, a otkako sam nastavio obilazak, nabrojio sam jo etrdeset osam. Ukupno je, dakle, bilo stotinu koraka; a ako uzmemo da su dva koraka jedan metar, izraunao sam da elija ima oko pedeset metara u krugu. Naiao sam, meutim, na vie uglova u zidu, pa nisam mogao predoiti sebi kakva je oblika ta podrumska prostorija; jer, nisam se mogao oteti dojmu da sam pod zemljom. U tom svom istraivanju nisam imao bogzna kakva cilja, a svakako nimalo nade, ali me nekakva neodreena radoznalost tjerala da nastavim. Odmaknuvi se od zida, nakanio sam da proem kroz cijelu prostoriju. Isprva sam iao neobino oprezno, jer je pod, iako oito od tvrdog materijala, bio nepouzdan zbog skliskosti. Napokon se odvaih i bez krzmanja krenuh vrstim korakom, nastojei da proem kroz prostoriju u pravoj liniji. Tako sam prevalio desetak-dvadesetak koraka kad mi se ostatak otkinutog poruba s haljetka zaplete meu noge. Stadoh na njega i tresnuh svom snagom licem na pod. Onako zbunjen zbog pada, nisam odmah uoio jednu prilino neobinu okolnost, koja mi je tek nakon nekog vremena, dok sam leao niice, privukla pozornost. Bilo je to ovo brada mi je poivala na tamnikom podu, ali usne i gornji dio glave, iako mi se inilo da su nie od

brade, nisu nita dodirivale. U isto vrijeme elo kao da mi se parilo u nekakvoj ljepljivoj pari, a do nosa mi je dopirao neobian miris trulih gljivica. Ispruih ruku i protrnuh kad pojmih da sam pao na sam rub okrugle jame, veliinu koje nisam, naravno, mogao procijeniti u tom trenutku. Pipajui zid ispod samog ruba, uspio sam otkinuti komadi zida te ga bacih u ponor. Nekoliko sam sekunda oslukivao kako udara o strane provalije; napokon potmulo bune u vodu, a zatim uslijedie glasni odjeci. U isti tren zauh nekakav um nalik na brzo otvaranje i isto tako hitro zatvaranje vrata, negdje gore, a kroz tamu iznenada blijesnu slabaan traak svjetlosti i isto se tako nenadano ugasi. Sad mi je bilo jasno kakvu su mi sudbinu spremili, i estitah sam sebi to mi se u pravi as dogodila nezgoda koja me spasila. Da sam bio poao jo samo korak dalje, ne bi me vie bilo meu ivima. A smrt kojoj sam netom umakao bila je upravo onakva kakvu sam do tada smatrao pukom izmiljotinom u priama o inkviziciji. rtve njene tiranije mogle su birati izmeu smrti od najgroznijih tjelesnih muka i smrti od najuasnijih duevnih patnji. Meni su bili namijenili ovu drugu. ivci su mi od pretrpljenih muka bili toliko oslabili da bih zadrhtao i kad bih zauo vlastiti glas, pa sam bio u svakom pogledu prikladna rtva za vrstu muenja koja me ekala. Tresui se kao prut na vodi, odvukao sam se natrag do zida, poto sam bio odluio da radije tu skapam nego da se izvrgnem strahotama jame. U mati sam ve vidio mnotvo tih jama na razlinim mjestima u eliji. Moda bih u nekom drukijem duevnom stanju smogao hrabrosti da dokrajim svoje muke tako da skoim u jednu od tih jama, ali sam sad bio prava pravcata kukavica. A nisam mogao ni zaboraviti ono to sam bio proitao o tim jamama da naglo ugasnue ivota nije predvieno tim jezovitim planom. Nisam mogao sate i sate usnuti zbog duevnog uzbuenja, ali sam napokon opet zadrijemao. Kad se prenuh, naoh pokraj sebe, kao i prije, kruh i vr s vodom. Morila me strana e, pa ispih vr naduak. Mora da je u vodi bilo nekih opojnih sredstava jer, im sam je popio, obuze me nekakva neodoljiva snenost. Utonuh u dubok san pravi mrtvaki san. Dakako da ne znam koliko sam dugo spavao; ali, kad sam ponovo otvorio oi, vidio sam predmete oko sebe. Zahvaljujui nekom udnovatom sumporastom sjaju, kojem nisam mogao u prvi mah odrediti izvor, vidio sam kolika je i kakva moja tamnica. Bio sam se grdno prevario u njenoj veliini. Cijeli opseg njenih zidova nije bio vei od dvadeset pet metara. Ta mije injenica zadala na nekoliko minuta cio roj uzaludnih briga; uistinu uzaludnih! Jer, to je u tim strahovitim prilikama u kojima sam se nalazio moglo biti nevanije od pukih dimenzija moje elije? Ali, dua mi se ivo zanimala za sitnice, pa sam se trudio da dokuim u emu sam se prevario pri mjerenju. Napokon mi pukne pred oima istina. U prvom pokuaju mjerenja izbrojio sam pedeset dva koraka do trenutka kad sam pao; tada sam zacijelo bio svega korak-dva od komadia tkanine; zapravo sam bio obiao gotovo cijelu eliju. Tada sam zaspao, a kad sam se probudio, zacijelo sam krenuo natrag, pa sam tako zakljuio da je opseg gotovo dvostruko vei nego to je doista bio. Onako smuen, nisam zapazio da mi je zid bio s lijeve strane kad sam poao, a s desne kad sam zavrio obilazak. Prevario sam se i to se tie oblika prostorije. Pipajui po zidu, naiao sam na vie uglova, pa sam odatle zakljuio da je vrlo nepravilna oblika; eto kako mrkli mrak moe djelovati na ovjeka kad se budi iz obamrlosti ili sna! Uglovi su jednostavno bili bridovi nekolikih plitkih udubina ili nia na nejednakim razmacima. Inae je elija imala oblik kvadrata. Ono to sam smatrao za zid od opeke inilo mi se sad da je od eljeza, ili od neke druge kovine, u golemim ploama, a njihovi su spojevi ili sastavci tvorili te udubine. Sva je ta metalna povrina bila grubo iarana runim i odvratnim crteima, koji svoj nastanak imaju zahvaliti grobnikim praznovjericama fratara. Likovi zloduha punih prijetnje, u obliku kostura, i druge jo strasnije slike pokrivale su i nagrivale zidove. Zapazio sam da su obrisi tih udovita prilino jasni, ali da su boje izblijedjele i zamuene, kao daje na njih djelovala vlaga. Sad sam primijetio i pod

koji je bio od kamena. U sredini je zjapila okrugla jama, ijim sam raljama izmakao; ali to je bila i jedina jama u eliji. Sve sam to vidio nejasno i na jedvite jade, jer se poloaj mog tijela bio znatno promijenio dok sam spavao. Sad sam leao poleuke, koliko sam dug i irok, na nekakvu nisku leaju od letava. Za nj sam bio vrsto vezan dugakim remenom nalik na kolan. Njime su mi tijelo i udovi bili vie puta omotani tako da su mi samo glava i lijeva ruka ostale slobodne, i to tek toliko da sam jedva nekako mogao dohvatiti jelo iz zemljane posude to je leala pokraj mene na podu. Opazio sam, na svoj uas, da vra vie nema. Kaem na svoj uas zato to me morila nesnosna e. ini se da su moji muitelji i eljeli da oednim, jer je jelo u posudi bilo meso vrlo otro zainjeno. Uzgledavi, promatrao sam strop svoje elije. Bio je desetak-dvanaestak metara visok i izraen slino kao i zidovi. Nekakav udnovat lik na jednoj ploi prikova mi svu pozornost. Bijae to slika Vremena, onako kako se obino prikazuje, samo to je, umjesto kose, dralo u ruci neto to mi se na prvi pogled uinilo da je golemo njihalo kakvo se moe vidjeti na starinskim satovima. Ipak, bilo je neega na toj spravi to me nagna da je bolje promotrim. Dok sam gledao gore, pravo u nju (jer je bila tono iznad mene), uinilo mi se da se kree. Trenutak kasnije taj se moj dojam potvrdi. Njihaji klatna bili su kratki i, naravno, polagani. Motrio sam ga nekoliko minuta, pomalo u strahu, jo vie u udu. Zamoren napokon promatranjem njegova jednolinog njihanja, svrnuh pogled na druge predmete u eliji. Lagan um privue mi pozornost, pa pogledah na pod i spazih nekoliko golemih takora kako trkaju po njemu. Izili su bili iz jame koju sam vidio desno od sebe. I na moje oi penjali su se iz jame hrpimice, uurbano, pohlepnih oiju, primamljeni mirisom mesa. Ulagao sam mnogo truda i panje da ih otjeram odjela. Moda je bilo prolo pola sata, a moda i sat (jer nisam imao tone predodbe o vremenu) prije nego to sam ponovo digao pogled. Ono to tada ugledah zbuni me i osupnu. Njihaj klatna poveao se bio za otprilike jedan metar. Prirodna je posljedica toga bila da mu je i brzina znatno porasla. Ali, najvie me zabrinulo to to se njihalo bilo osjetno spustilo. Tada zapazih nije ni potrebno da kaem koliko sam se zgrozio da mu je donji kraj, od sjajnog elika u obliku polumjeseca, oko trideset centimetara dugaak od jednog vrka do drugog; izvijeni vrci i donji rub bijahu, oito, otri kao britva. Isto tako kao britva bio je masivan i teak, jer se od ruba navie sve vie irio i zavravao vrstim i irokim hrptom. Visio jeo tekoj bronanoj ipci, a cijelo je njihalo fijukalo njiui se u zraku. Vie nisam mogao sumnjati kakvu su mi sudbinu spremili redovnici, dosjetljivi u izmiljanju muka. Izvritelji inkvizicije znali su da sam otkrio jamu jamu koje su strahote bile namijenjene tako drskom otpadniku kao to sam ja jamu, sliku sama pakla, o kojoj se prialo daje Ultima Thule7 svih njihovih kazni. Samo pukim sluajem nisam pao u tu jamu, a znao sam da je iznenaenje ili hvatanje u zamku vaan dio grotesknog ubijanja po tamnicama. Poto nisam sam pao u jamu, njihovim paklenskim planom nije bilo predvieno da me bace u ponor, pa me stoga (tu vie nisam mogao birati) ekala drugaija i blaa smrt. Blaa! Umalo to se nisam osmjehnuo u svojim mukama pri pomisli na ovakvu upotrebu ovakva izraza. to vrijedi priati o dugim, dugim satima vie no smrtnog uasa, u kojima sam brojio estoke njihaje elika! Palac po palac, red po red, postupnim poniranjem uoljivim samo u vremenskim razmacima to su bili dugi kao vjenost, sputalo se njihalo sve nie i nie. Prolazili su dani moda je i mnogo dana prolo prije no to se zanjihalo toliko blizu iznad mene da me hladilo svojim jetkim dahom. Miris britka elika prodro mi je u nosnice. Molio sam se preklinjao nebo svojim molitvama da se njihalo to prije spusti. Pomahnitao sam i upinjao se

Ultima Thule - posljednje naseljeno mjesto na svijetu, kraj svijeta

da se izdignem do otrice te strane krivoije. A tada se iznenada smirih i leah smijeei se blistavoj smrti, kao to se dijete smijei rijetkoj igraki. Ponovo me obuzela nesvjestica, ali je kratko trajala jer, kad sam se opet povratio, njihalo se nije bilo primjetno spustilo. A moda je nesvjestica i dulje trajala, jer znam daje ondje bilo zloduha koji su zapazili da sam se onesvijestio i koji su mogli po volji zaustaviti njihanje. Kad sam se osvijestio, bio sam vrlo, o, neizrecivo slab i iznemogao, kao nakon duga gladovanja. ak i u samrtnim mukama ljudska je priroda u meni hlepila za hranom. Jedva nekako ispruih lijevu ruku koliko mi je remen doputao, i dohvatili ono malo jela to su mi ga takori bili ostavili. Kad sam prinio komadi mesa ustima, sijevne mi u glavi napola uobliena misao puna radosti... i nade. Ali otkud u mene nada? Bila je to, kako rekoh, napola uobliena misao ovjeku padne na um mnogo misli koje nikad ne dovri. Osjeao sam da je bila radosna i puna nade; ali sam isto tako osjeao da se zatrla dok se stvarala. Uzalud sam se naprezao da je upotpunim... da je ponovo ulovim. Duge patnje gotovo su potpuno poremetile moje normalne umne sposobnosti. Bio sam slaboumnik... idiot. Njihalo se njihalo pod pravim kutom prema mom tijelu. Vidio sam da e me otrica presjei oko srca. Najprije e iskrzati grubu tkaninu moga haljetka pa e se vraati da nastavi svoje djelo opet, i opet... Usprkos strahovito irokom luku (oko deset metara ili ak i vie) i fijukavoj snazi njihala koja je mogla presjei i same eljezne zidove, ipak e njihalo u iduih nekoliko minuta samo iskrzati moj haljetak. I na toj se misli zaustavih. Nisam se usuivao poi dalje u razmiljanju. Uporno sam se zadravao na toj misli, ba kao da u, ostajui pri njoj, zaustaviti i sputanje elika. Silio sam se da mislim na to kako e otrica fijukati kad bude prolazila kroz moju odjeu na udnovat, uzbudljiv osjeaj koji izaziva trenje tkanine. Premiljao sam o svim tim ispraznim stvarima dok me nisu podili srsi. Nie sve nie klizilo je njihalo. Bjesomuno sam uivao usporeujui brzinu njegova sputanja s brzinom njihanja. Lijevo desno daleko u stranu cvilei kao ukleta dua; primiui se mom srcu pritajenim korakom tigra! Naizmjence sam se cerio i urlao, kako je koja misao u meni prevladavala. Sve nie neizbjeno, nemilosrdno sve nie! Njihalo se njihalo na svega tri palca od mojih prsa! Upinjao sam se estoko, bijesno, ne bih li oslobodio lijevu ruku. Bila mi je slobodna samo podlaktica. Mogao sam je pruiti, jedva jedvice, od posude pokraj sebe do usta, ali nikako dalje. Da sam mogao prekinuti remen iznad lakta, bio bih zgrabio njihalo i pokuao ga zaustaviti. Ali, isto bih tako mogao pokuati da zaustavim lavinu! Sve nie neprekidno, neumitno sve nie! Drhtao sam i trzao se pri svakom njihaju. Grevito sam se skupljao pri svakom zamahu. Oima sam napeto pratio kako se njihalo naglo udaljava i penje, obuzet najluim oajem; oi su mi se grevito sklapale kad bi se njihalo sputalo, iako bi mi smrt bila dobro dola, oh, i te kako dobro dola! Ipak su mi ivci drhtali pri pomisli kako bi i najmanje poputanje te sprave bilo dovoljno da mi ta britka, blistava sjekira padne na prsa. Nada mi je tjerala ivce da drhte, i tijelo da se skuplja. Nada nada koja slavi pobjedu i na muilitu tjei apatom ak i osuene na smrt u tamnicama inkvizicije. Vidio sam kako njihalo treba da se jo deset do dvanaest puta zanjie pa da mi elik dodirne haljetak, a kad sam to pojmio, iznenada mi obuzme duu intenzivna, staloena mirnoa roena iz oaja. Prvi put sam nakon vie sati a moda i dana razmiljao. Palo mi je na pamet da je remen, ili kolan, kojim sam bio vezan, od jednog komada. Nisam bio sputan nikakvim drugim uzetom. im bi otrica, britka kao britva, zahvatila bilo koji dio ramena, rasjekla bi ga pa bih se mogao sam lijevom rukom odrijeiti. Ali kako bi strana bila, u tom sluaju, blizina elika! Kako bi i najmanji trzaj bio smrtonosan! I zar je mogue, uostalom, da sluge mojih muitelja nisu predvidjeli i preduhitrili tu mogunost? Zar je mogue da je remen na mojim prsima na putu njihala? Strepei da mi ta slabana i, kako mi se inilo, posljednja

nada ne propadne, pridigao sam glavu toliko da razgledam svoja prsa. Kolan mi je vrsto obavijao udove i trup na svim mjestima osim na onom koji je bio na putu pogubnoj otrici. Tek to sam ponovo spustio glavu u prvotni poloaj, pade mi na um neto to ne bih mogao bolje opisati nego kao onu neuoblienu polovicu misli o osloboenju koju sam ve spomenuo, a ija mi je polovica samo nejasno promaknula mozgom kad sam prinio jelo svojim vrelim usnama. Sad je itava misao bila tu slabana, jedva daje bila razumna, jedva daje bila odreena ali je bila itava. Proet nervoznom snagom roenom iz oaja, pokuah odmah da provedem tu misao u djelo. Ve je sate i sate neposredna okolina niskog drvenog leaja na kojem sam leao doslovno vrvjela od takora. Bili su divlji, drski, lakomi; mjerkali su me svojim uagrenim oima kao da samo ekaju da se smirim, pa da navale na plijen. Na kakvu li su samo hranu navikli u jami? pomislih. Poderali su bili, unato svim mojim naporima da ih u tome sprijeim, sve to je bilo u posudi, osim nekoliko mrvica. Bilo mi je prelo u naviku da rukom mlatim ili maem oko zdjelice ali naposljetku je nesvjesna jednolinost mojih pokreta izgubila sav uinak. Gamad je u svojoj prodrljivosti poesto zarivala svoje otre onjake u moje prste. Ostacima masnog i zainjenog mesa dobro sam namazao remen dokle sam god mogao doku iti; zatim sam digao ruku s poda i nepomino leao suspreui dah. Isprva su prodrljive ivotinje bile iznenaene i zaplaene tom promjenom prestankom svakog pokreta. Usplahireno su ustuknule; mnoge su potraile utoite u jami. Ali to je potrajalo samo trenutak-dva. Nisam uzalud raunao na njihovu prodrljivost. Primijetivi da nepomino leim, jedan ili dva od najodvanijih skoie na leaj i poee njukati remen. To kao da je bio znak za opi juri. Povrvjee iz jame u novim oporima. Puzili su uz drveni leaj, preplavili ga, i na stotine njih ipalo je po meni. Odmjereno kretanje klatna nije ih nimalo smetalo. Izmiui njegovim udarcima, navalili su na umaeni remen. Tiskali su se, vrvjeli po meni u sve veim gomilama. Koprcali su mi se po vratu; njihove hladne njuke traile su moje usne. Umalo to se nisam uguio od te silne navale; gaenje za koje na svijetu nema imena nadimalo mi je prsa, a srce mi se ledilo od nekakve ljepljive teine. Ali slutio sam da e za koji trenutak borba bili okonana. Lijepo sam osjeao kako remen poputa. Znao sam da na vie mjesta samo to nije pukao. Leao sam i dalje nepomino svladavajui se nadljuskom snagom. I nisam se prevario u raunu niti sam uzalud trpio. Napokon sam osjetio da sam slobodan. Kolanje s mog tijela visio u komadima. Ali klatno mi je ve bilo nadomak prsima. Prerezalo je bilo grubu vunenu tkaninu. Presjeklo je koulju ispod nje. Jo se dva puta zanjihalo, te me ignuo otar bol u svakom ivcu. Ali kucnuo je as da se oslobodim. Na jedan moj pokret rukom moji se osloboditelji razbjeae kud koji. Neprestano se pomiui oprezno, porebarke, polagano, sav skutren izvukao sam se iz zagrljaja remena i izvan dohvata krivoije. Na trenutak sam bar bio slobodan. Slobodan, a u vlasti inkvizicije! Tek to sam bio stupio sa svoje drvene postelje za muenje na kameni pod zatvora, paklenska se sprava zaustavi, i vidjeh kako je neka nevidljiva sila povue kroz strop u vis. To mi je bila pouka koju sam teko primio k srcu. Nesumnjivo su svaki moj pokret budno pratili. Slobodan! Izbjegao sam smrti u jednom obliku muka samo da budem izruen gorem od smrti, u nekom drugom obliku. Pri toj pomisli unezvjereno sam mjerkao oima zapreke to su me opkoljavale. Neto neobino, neka promjena, koju u prvi mah nisam mogao jasno procijeniti, oito se zbila u toj prostoriji. Nekoliko sam se minuta, obuzet nekakvom sanjarskom i ustreptalom zanesenou, bavio jalovim, nesuvislim nagaanjima. Dotle sam prvi put zapazio odakle dopire ono sumporasto svjetlo u eliju. Prodiralo je kroz pukotinu, oko centimetar iroku, to se protezala oko cijele elije na dnu zidova, koji su

stoga izgledali, i doista bili, potpuno odvojeni od poda. Pokuao sam, ali naravno uzalud, da zavirim kroz taj otvor. Dok sam se nakon tog pokuaja pridizao, iznenada mi pukne pred oima otkud ta promjena u prostoriji. Ve sam napomenuo da su obrisi likova na zidovima bili prilino jasni, ali da su boje bile nekako zamuene i neodreene. Te su boje sad poprimile, i svakim su asom sve vie poprimale, zaudan i vrlo iv sjaj, koji je onim sablasnim i demonskim prilikama pridavao izraz koji bi moda uzdrmao i jae ivce od mojih. Demonske oi, bjesomune i avetinjski ive, piljile su u mene sa tisuu strana, gdje ih prije uope nije bilo, i krijesile se od groznog odbljeska nekakve vatre koju nisam, ni pored najbolje volje, mogao smatrati za nestvarnu. Nestvarnu.8 Udiui, osjetio sam u nosnicama dah pare od uarena eljeza! Zaguljiv zadah ispunio je eliju! Oi koje su me gledale u mojim mukama bivale su svakim trenutkom sve uagrenije! Po naslikanim krvavim strahotama irilo se sve jarce rumenilo. Predisao sam! Hvatao dah! Nije moglo biti dvojbe o namjerama mojih muitelja o, tih najnemilosrdnijih, o, tih najdemonskijih od svih ljudi! Uzmicao sam od usijanog metala prema sreditu elije. Usred misli o tome kako u iv izgorjeti, predodba o studenoj vodi u jami pala mi je na duu kao melem. Pohitah prema njenu kobnom rubu. Pogledah u nju napreui oi. Sjaj od uarenog stropa obasjavao je i najskrovitije zakutke. Ali, u trenutku izbezumljenosti, razum mi nikako nije htio pojmiti smisao onoga to sam vidio. Naposljetku se taj smisao probijeprokri sebi put do moje due utisne se kao plameni ig u moju ustreptalu svijest. O, gdje je glas da progovori! O, strahote! O, strahote nad strahotama! Kriknuvi, uzmaknuh od ruba jame i zarih glavu u ake plaui gorko. ar je naglo rastao, pa jo jednom uzgledah drhturei kao da me trese groznica. Zbila se jo jedna promjena u eliji, a ta se promjena oito ticala njena oblika. Kao i prije, uzalud sam u prvo vrijeme nastojao proniknuti ili pojmiti to se zbiva. Ali nisu me dugo ostavili u nedoumici. Poto sam se ve dva puta izvukao, inkvizicija se urila da se osveti. Nije vie bilo ale s majstorom strahota. Prostorija je do tada imala oblik kvadrata. Sad sam pak vidio da su joj dva eljezna kuta otra, a druga su dva, prema tome, bila tupa. Ta se uasna razlika brzo poveavala praena nekakvim tihim tutnjanjem ili stenjanjem. Uas je prostorija poprimila oblik romba. Ali to jo nije bio kraj promjeni a nisam se ni nadao ni elio da to bude kraj. Poeljeh da prigrlim uarene zidove kao ruho vjenog mira. Smrt, rekoh, Bilo kakva smrt, samo ne u jami! Budala! Zar nisam ve morao znati daje cilj usijanog eljeza da me natjera u jamu? Zar sam mogao odoljeti uarenosti? A romb se, eno, sve vie i vie suavao, toliko brzo da nisam imao vremena da razmiljam. Njegova sredina i, naravno, najvea irina bila je upravo ondje gdje je zjapio ponor. Ustuknuo sam, ali su me zidovi to su se zatvarali neodoljivo gurali dalje. Naposljetku mom oprenom i zgrenom tijelu nije ostalo ni stope slobodnog prostora na vrstom tlu elije. Nisam se vie opirao, ali su moje duevne muke nale oduka u glasnom, dugom i oajnom posljednjem vrisku. Osjetio sam kako se njiem na samu rubu... odvratih pogled... Zauh graju ljudskih glasova! Zauh glasnu jeku, kao da trube mnoge trublje! Zauh otro struganje, kao da pucaju gromovi! Uareni se zidovi naglo razmaknue! Netko isprui ruku i uhvati me dok sam, gubei svijest, padao u ponor. Bio je to general Lasalle.9 Francuska je vojska ula u Toledo. Inkvizicija je pala u ruke svojih neprijatelja.
8

Sir Thomas Browne, Pokapanje u urnama* General Lasalle (1775-1809) - slavni Napoleonov general.

UMORSTVA U ULICI MORGUE

Koju su pjesmu pjevale sirene, ili koje je ime uzeo Ahil kad se krio meu enama pitanja su, to, premda zbunjuju, ipak ne iskljuuju svako nagaanje. Duhovne osobine koje opisujemo kao analitike same su po sebi tek malo podlone analizi. Moemo ih ocijeniti samo po njihovim posljedicama. O njima znamo, meu ostalim, da su svom posjedniku, kad ih posjeduje u velikoj mjeri, vazda izvor najivahnijeg uitka. Kao to se snaan ovjek raduje svojoj fizikoj moi, te uiva u onim zadacima koji zahtijevaju napor svih njegovih miia, tako se analitiar s veseljem predaje onoj moralnoj aktivnosti koja razrjeava. On nalazi zadovoljstvo ak i u najbeznaajnijim zanimanjima koja e uposliti njegove talente. On voli zagonetke, pitalice, hijeroglife: pokazujui, pri rjeavanju svakog pojedinog od njih, stupanj pronicavosti koji se obinom poimanju ini nadnaravnim. Njegovi rezultati, do kojih je doao samom biti i jezgrom metode zapravo nam se prikazuju kao ista intuicija. Sposobnost ralambe zacijelo se moe veoma ojaati prouavanjem matematike, a posebno one njene najvie grane koja se, nepravedno, i iskljuivo na temelju njenih retrogradnih operacija, naziva, kao par excellence, analitikom. A ipak, proraunavati ne znai samo po sebi analizirati. Igra aha, na primjer, ini jedno i ne trudei se da pokua drugo. Iz toga slijedi daje igra aha, s obzirom na njen utjecaj na duhovni znaaj, u velikoj mjeri pogreno shvaena. Ne piem sada raspravu, ve naprosto uvodim u poneto osebujnu pripovijest zapaanjima, koja su posve usputna; stoga u iskoristiti ovu priliku da utvrdim kako su uzvienije sposobnosti refleksivnog intelekta odreenije i korisnije zaokupljene nepretencioznom igrom dame nego itavom zamrenom izvjetaenou aha. U ovom potonjem, u kojem su kretnje figura razliite i bizarne, s raznolikim i varijabilnim vrijednostima, ono to je naprosto zamreno pogreno se dri (prilino uobiajena zabluda) neim to je dubokoumno. Panja je ovdje zaokupljena u najveoj mjeri. Ako popusti samo na tren, dolazi do propusta, koji e uroditi gubitkom ili porazom. Budui da mogui potezi nisu samo mnogobrojni ve i zamreni, anse se za takve propuste umnoavaju; i u devet od deset sluajeva pobijedit e sabraniji, a ne otroumniji igra. U dami naprotiv, gdje su potezi jedinstveni i mogu tek malo varirati, vjerojatnost se neopreza umanjuje i, budui da puka panja ostaje relativno nezaposlena, svaka prednost koju neka strana stekne steena je veom pronicavou. Da budemo manje apstraktni zamislimo igru dame u kojoj su figure svedene na etiri kralja i gdje se, dakako, ne moe oekivati nikakav propust. Oigledno je da pobjedu ovdje moe odluiti (budui da su igrai u svemu jednaki) samo neki recherche potez, rezultat odreenog intelektualnog napora. Lien uobiajenih sredstava, analitiar se udubljuje u duh svoga protivnika, identificira se s njim, i nerijetko na taj nain, na prvi pogled, spoznaje jedine metode (ponekad zaista nevjerojatno jednostavne) kojima moe navesti na greku, ili natjerati na prenagljeno i pogreno prosuivanje. Vist je odavno poznat po svom utjecaju na ono to se naziva mo prosuivanja; i poznato je daje bilo ljudi na najvioj intelektualnoj razini koji su u njemu nalazili naizgled neprotumaivi uitak, dok su ah odbacivali kao frivolan. Nema sumnje da ne postoji nita sline prirode to u tolikoj mjeri napree sposobnost ralambe. Najbolji ahist na kranskom svijetu nije nita drugo do najbolji igra aha; ali vjetina u vistu znai sposobnost u svim onim znaajnim pothvatima u kojima se um bori s umom. Kad kaem vjetina, mislim ono savrenstvo u poznavanju igre to ukljuuje obuhvaanje svih izvora iz kojih se moe izvui zakonita prednost. Oni nisu samo mnogobrojni, ve poprimaju i razliite oblike i esto se kriju u onim zakucima

misli koji su potpuno nepristupani obinom poimanju. Promatrati paljivo znai pamtiti razgovijetno; i, do tog trenutka, sabran e se ahist snalaziti vrlo dobro u vistu, dok su Hoyleova pravila10 (koja se sama temelje na pukom mehanizmu igre) dovoljno i openito shvatljiva. Tako su posjedovati dobro pamenje i postupati po knjizi momenti koji se obino dre dovoljnim za dobru igra. Ali upravo se u pitanjima onkraj granica pukih pravila oituje vjetina analitiara. On utke prikuplja zalihu zapaanja i zakljuaka. To isto moda ine i njegovi drugovi, i razlika u opsegu steene informacije ne krije se toliko u valjanosti zakljuaka, koliko u kakvoi zapaanja. Nuno je znati to valja promatrati. Na se igra uope ne ograniuje; niti ne odbacuje dedukcije iz stvari nebitnih za igru premda mu je igra cilj. On prouava izraz lica svoga partnera, paljivo ga usporeujui s licem svakoga od svojih protivnika. Promatra nain slaganja karata u svakoj raci; esto brojei adut za adutom, i jednu po jednu najjau kartu, pomou pogleda koje na njih bacaju oni koji ih dre. On zapaa svaku promjenu na licu dok je igra u toku, prikupljajui zalihu miljenja na temelju razlika u izrazu sigurnosti, ili iznenaenja, ili trijumfa, ili zlovolje. Po nainu na koji uzima tih, on ocjenjuje moe li osoba koja ga je dobila napraviti jo jedan u toj partiji. On prepoznaje blef po izrazu lica uz koji je baen na stol. Sluajna ili neoprezna rije; nehotino isputanje ili okretanje neke karte, s popratnom strepnjom ili nemarom s obzirom na njeno prikrivanje; prebrajanje tihova, i red po kojem su sloeni; nelagoda, oklijevanje, gorljivost ili uzrujanost sve to predstavlja, za njegovo prividno intuitivno shvaanje dvije ili tri runde, on u cijelosti poznaje sadraj onoga to svaki pojedini igra dri u ruci, te otada nadalje odlae svoje karte s jednakom odreenou svrhe, kao da su svi ostali igrai okrenuli svoje na pravu stranu. Analitiku mo ne valja brkati s pukom dosjetljivou; jer, dok je analitiar nuno dosjetljiv, dosjetljiv je ovjek esto udesno nesposoban za analizu. Sposobnost uoavanja redoslijeda, te kombiniranja po kojoj se dosjetljivost obino oituje, i kojoj su frenolozi11 (rekao bih zabludom) pripisali poseban organ, pretpostavljajui da je rije o nekoj primitivnoj sposobnosti, tako se esto susree u onih kojih intelekt inae granii s idioterijom da je privukla panju svekolikih pisaca o etici. Izmeu dosjetljivosti i analitike moi uistinu postoji razlika znatno vea nego izmeu mate i imaginacije12, ali po svojoj naravi uoljivo analogna. Ustanovit e se, zapravo, da su dosjetljiviji uvijek matoviti, a istinski imaginativni da ne mogu biti drugo do analitiari. Pripovijest koja slijedi moda e se itaocu uiniti pomalo kao komentar netom iznesenim tvrdnjama. Boravei u Parizu tijekom proljea i dijela ljeta 18.., upoznao sam ondje Monsieura C. Augustea Dupina. Taj je mladi gospodin bio iz odline tovie iz vrlo slavne obitelji, ali je, zbog niza nepovoljnih zbivanja spao na takvo siromatvo da mu je energija njegova znaaja potpuno podlegla, te se prestao kretati u svijetu, ili nastojati da ponovno povrati svoj imetak. Susretljivou nekih vjerovnika, u njegovu se posjedu jo zadrao mali ostatak njegove oevine; i iz prihoda koji mu je odatle pritjecao on je uspijevao, pomou najstroe tednje, pokrivati najnunije ivotne potrebe, ne brinui se za suvinosti. Knjige su mu, zaista, bile jedina rasko, a do njih je u Parizu lako doi. Prvi se susret zbio u nekoj zabitnoj knjinici u Rue Montmartre, gdje nas je sluajna okolnost to smo obojica traili isti vrlo rijedak i vrlo poseban primjerak knjige dovela do prisnijeg druenja. Viali smo se vrlo esto. Mene je iskreno zainteresirala mala obiteljska
10 11

Hoyleova pravila - kartaka pravila koja je formulirao Englez Edmond Hoyle frenologija - prouavanje karakternih i mentalnih osobina na te melju oblika lubanje, koje je bilo raireno u Poeovo doba i izazvalo njegovo posebno zanimanje 12 Poe se ovdje slui poznatom romantinom podjelom poetskih osobina na matu (fancv), povrnu i ukrasnu pjesniku djelatnost, i imaginaciju (imagination), duboku stvaralaku snagu koja pjesniku daje gotovo nadnaravno znaenje i mo.

povijest, koju mi je on ispripovjedio s onom otvorenou, tako karakteristinom za Francuza, kad god je predmet razgovora iskljuivo njegovo ja. Bio sam zaprepaten, takoer, golemim opsegom njegove naitanosti; a iznad svega sam osjeao kako me neobuzdani ar i ivahna svjeina njegove imaginacije uzbuuje do dna due. Znajui to traim i za im teim tada u Parizu, osjeao sam da bi mi drutvo takvog ovjeka predstavljalo neprocjenjivo blago; i to sam mu vrsto iskreno povjerio. Napokon je bilo dogovoreno da emo stanovati zajedno tijekom mog boravka u gradu; a budui da su moje ivotne okolnosti bile neto sreenije od njegovih, bilo mije doputeno da se dadem u troak unajmljivanja, te opremanja, u stilu koji je odgovarao prilino fantastinoj sumornosti nae zajednike udi, zubom vremena nagrizene i groteskne zgradurine, davno naputene zbog praznovjerica o kojima se nismo raspitivali, i naherene prema konanom padu u povuenom i usamljenom dijelu Faubourga St. Germaina. Da je svakodnevnica naega ivota u toj kui bila poznata svijetu, drali bi nas za luake premda moda za luake bezazlene naravi. Naa je osama bila savrena. Nismo doputali nikakvih posjeta. Zaista, i samo je mjesto nae povuenosti briljivo drano u tajnosti pred mojim nekadanjim znancima; a mnogo je godina prolo otkako je Dupin prestao bilo kog poznavati ili biti poznat u Parizu. Postojali smo sami za sebe. Bio je poseban hir mog prijatelja (jer kako da to inae nazovem?) da bude zaljubljen u No zbog nje same; i toj sam se bizarrerie, kao i svim ostalima, bez rijei priklonio; predajui se bez ikakvih ograda njegovim mahnitim hirovima. Ta tmasta boica nije vazda htjela sama prebivati uz nas; ali mogli smo patvoriti njenu prisutnost. Pri prvom traku zore zatvorili bismo sve masivne kapke na naoj staroj zgradi; upalili bismo dvije votanice koje su, intenzivno namirisane, zraile tek vrlo sablasnim i vrlo slabanim svjetlom. Njihovom pomou uposlili smo tada svoje due sanjarijama itali, pisali ili razgovarali, dok nas ura ne bi upozorila da nastupa prava Tmina. Tada bismo ietati na ulice, rukom pod ruku, nastavljajui razgovor o temama dana, ili lutajui na daleko i iroko do u kasne sate traei, posred neobuzdanih svjetala i sjena tog gusto naseljenog grada onaj beskraj duhovnog uzbuenja kojim moe uroditi mirno promatranje. U takvim trenucima morala mi je upasti u oi i zadiviti me (premda sam, po njegovom bujnom idealizmu, bio pripravan da je oekujem) osebujna analitika sposobnost Dupina. inilo se takoer da on gorljivo uiva da se njome koristi ako ne ba da je pokazuje i nije oklijevao da prizna zadovoljstvo koje je na taj nain postizao. Hvalisao se preda mnom, tiho se smijuckajui, kako veina ljudi, s obzirom na njega, nosi prozore na svojim grudima, i bio je sklon dodati tim tvrdnjama izravne i upravo nevjerojatne dokaze njegova duboka poznavanja moje nutrine. Dranje mu je u takvim trenucima bilo hladno i odsutno; oi bezizraajne; dok mu se glas, inae puni tenor, uzdizao do diskanta, koji bi zvuao mrzovoljasto da nije bilo odmjerenosti i savrene razgovijetnosti izgovora. Promatrajui ga u tim raspoloenjima, esto sam se u mislima zadravao na drevnoj filozofiji Dvodijelne due, te sam se zabavljao zamiljajui dvostrukog Dupina stvaralakog i rastvarakog. Ne treba pretpostaviti po onome to sam netom ispripovjedio da iznosim nekakvu tajnu, ili biljeim neku romantinu priu. Ono to sam u tom Francuzu opisao bio je naprosto posljedak uzbuene, a moda ak i bolesne inteligencije. Ali kakve su prirode bile njegove primjedbe u dotinim razdobljima najbolje e pokazati jedan primjer. Jedne smo noi etkali dugakom, prljavom ulicom u blizini Palais Rovala. Kako smo obojica oigledno bili zaokupljeni mislima, ni jedan od nas nije prozborio ni slovca barem petnaest minuta. Odjednom je Dupin naglo izgovorio ove rijei: Zaista, on je vrlo malen rastom i bolje bi pristajao u Thedtre des Varietes. O tome nema nikakve dvojbe, otpovrnuo sam nehotice, isprva i ne primijetivi (koliko sam bio udubljen u meditacije) udesan nain na koji se govornik saglasio s mojim razmiljanjima. as kasnije sam se sabrao, i moje je zaprepatenje bilo silno.

Dupine, rekoh ozbiljno, Ovo prelazi moje poimanje. Ne oklijevam da kaem kako sam zapanjen, i kako jedva vjerujem svojim utilima. Po emu si ti uope mogao znati da ja mislim o? Tu sam zastao da utvrdim izvan svake sumnje znade li on zaista o kome sam mislio. o Chantillyju, ree on, zato si zastao? Govorio si sam sebi kako ga njegova siuna pojava onemoguuje u tragediji. A upravo je to bio predmet mojih razmiljanja. Chantilly bijae quondam postolar iz Rue St. Denis, koji se, pomahnitavi za pozornicom, okuao u ulozi Kserksa u istoimenoj Crebillonovoj13 tragediji, te su ga obasuli podrugljivim pamfletima zbog tog pokuaja. Reci mi, za ime boje, uskliknuh, ta metoda ako metoda uope postoji koji ti je omoguio da dokui o emu mislim. Uistinu sam bio jo zaprepateniji nego sam bio voljan iskazati. Bio je to piljar odvrati moj prijatelj, koji te naveo na zakljuak da onaj krpa potplata nije dovoljno visok za Kserksa et id genus omne14. Piljar! ti me iznenauje ja uope ne poznajem nikakva piljara. Onaj ovjek koji je naletio na tebe kad smo ulazili u ulicu to je moglo biti prije petnaest minuta. Sad sam se sjetio da me zaista neki piljar, nosei na glavi veliku koaru jabuka, zamalo sluajno oborio dok smo izlazili iz Rue C. u veliku ulicu u kojoj smo sada stajali; ali kakve je to veze imalo sa Chantillyjem nisam nikako mogao dokuiti. U Dupinu nije bilo ni trunka charlatanerie. Objasnit u ti, ree on, a da bi sve jasno shvatio, ponajprije emo slijediti trag tvojih meditacija unatrag, od onog trenutka kad sam ti se ja obratio do asa rencontre-a s dotinim piljarom. Vee karike toga lanca niu se ovako. Chantilly, Orion, Dr. Nichols. Epikur15, sterotomija16, ulina kaldrma, piljar. Malo je ljudi koji se nisu, u nekom razdoblju svoga ivota, zabavljali na taj nain da korak po korak unatrag slijede put kojim su doli do odreenih zakljuaka u svom duhu. To je zanimanje ponekad silno interesantno; i onaj koji se u njemu prvi put okua zapanjen je naizgled neizmjernom udaljenou i nepovezanou poetne toke i cilja. Koliko je dakle moralo biti moje zaprepatenje kad sam uo Francuza da govori ono to je netom izrekao, i kad nisam mogao, a da ne priznam kako govori istinu. Nastavio je: Razgovarali smo o konjima, ako me pamenje ne vara, as prije nego smo izili iz Rue C. To je bio posljednji predmet o kojem smo raspravljali. Kad smo preli u ovu ulicu, piljar, s velikom koarom na glavi, hitro je proao pokraj nas i gurnuo te na veliku gomilu kamenih kocaka, naslaganih na mjestu gdje se popravlja plonik, Ti si nagazio na jedan labavi djeli, okliznuo se, malo nategnuo lanak, napravio si ljutito ili mrzovoljasto lice, promrmljao nekoliko rijei, okrenuo se da pogleda hipu kamenja, i zatim utke nastavio put. Nisi obraao posebnu panju na ono to ini; ali zapaanje je u mene u posljednje vrijeme postalo neka vrsta nunosti. Oi su ti bile oborene pogledavajui, s mrzovoljastim izrazom na rupe i brazde u ploniku (tako da sam vidio kako jo uvijek misli na kamenje) dok nismo stigli do male uliice zvane Lamartine, koja je poploena, u pokusne svrhe, ploama to gusto nalijeu jedna na drugu, uvrene zakovicama. Tu ti se lice razvedrilo i, primijetivi kako ti se usnice pomiu,
13

Prosper Crebillon (1674-1762) - francuski dramatiar. Dramu o perzijskom kralju Kserksu napisao je 1714. godine. 14 et id genus omne (lat.) - i sve to je od te vrste 15 Epikur, starogrki filozof, sljedbenik Demokritov. Prema Epikuru svijet se sastoji od atoma i praznine.* * Atomi vertikalno padaju kroz prazninu dok se jednom, sluajno, jedan ne otkloni od svoje vertikalne putanje i tako izazove sudaranje atoma i stvaranje svjetova. 16 sterotomija - nauka rezanja kamena

nisam ni trenutka dvojio da si promrmljao rije stereotomija, naziv koji se vrlo izvjetaeno primjenjuje na ovu vrstu plonika. Znao sam da nisi mogao sam sebi rei stereotomija, a da ti misli ne krenu u smjeru atomija, a odatle i Epikurovih teorija: a budui da sam, kad smo ne tako davno, raspravljali o tome predmetu, spomenuo kako su zaudno, a ipak kako neprimjeeno, neodreena nagaanja toga plemenitog Grka nala potvrdu u najnovijoj nebularnoj kozmogoniji17, osjetio sam da ne moe izbjei da baci pogled uvis, na veliku nebulu18 u Orionu19, i svakako sam oekivao da e to uiniti. Ti jesi pogledao u nebo; i sad sam bio osvjedoen da sam pravilno slijedio tvoj trag. Ali u onoj jetkoj ti-rade-i o Chantillyju, koja je objavljena u jueranjem Musee, satiriar je, neukusno aludirajui na postolarevu promjenu imena poto je stao na koturne, citirao latinski stih o kojem smo esto razgovarali. Mislim na stih. Perdidit antiquum litera prima sonum20 Ve sam ti rekao da se to odnosi na Orion, koji se nekad pisao Urion; i zbog odreene zajedljivosti povezane s tim tumaenjem, bio sam svjestan da ga nisi mogao zaboraviti. Bilo je stoga jasno da nee propustiti da povee ta dva pojma Oriona i Chantillyja. Da si ih doista i povezao, uoio sam po naravi smijeka koji ti je zaigrao na usnama. Pomislio si kako je rtvovan bijedni postolar. Do tada je tvoje dranje bilo pogureno; ali sada sam vidio kako si se uspravio u svojoj punoj visini. Tada sam se osvjedoio da razmilja o siunoj pojavi Chantillyja. U tom sam trenutku prekinuo tvoje meditacije primjedbom da bi, budui daje on u stvari zaista vrlo malen ovjeuljak taj Chantilly pristajao mnogo bolje u Thedtre des Varietes. Nedugo poslije toga pregledavali smo jedno veernje izdanje Gazette des Tribunanx, kad su nam panju privukli slijedei stupci. udnovata umorstva. Danas ujutro, oko tri sata, stanovnike Quartiera St. Rocha trgnuo je iz sna niz jezivih krikova, to su, kako se ini, dopirali iz etvrtog kata jedne kue u Rue Morgue, u kojoj, kako je poznato, prebivaju iskljuivo neka Madame L'Espanave i njena ki Mademoiselle Camille L'Espanave. Poslije stanovitog zatezanja, uzrokovanog bezuspjenim pokuajem da se u kuu ue na uobiajeni nain dveri su provaljene eljeznom polugom i ulo je osam do deset susjeda u pratnji dvaju gendarme-a. U to su doba krikovi ve umuknuli; ali, dok je skupina hitala uz prvi niz stepenica, razabrala je dva ili vie grubih glasova u ljutitoj prepirci, koji kao da su doprirali iz gornjeg dijela kue. Kad su stigli do drugog odmorita, i ti su glasovi umuknuli, i zavladala je savrena tiina. Skupina se podijelila i urila od prostorije do prostorije. Poto su dospjeli do velike stranje sobe na etvrtom katu (koje su vrata, budui da su zakljuana s kljuem iznutra, bila nasilu provaljena) zatekli su prizor koji je u svakom od prisutnih izazvao ne samo zaprepatenje ve i uas. Stan je bio u bjesomunom neredu namjetaj polomljen i razbacan na sve strane. Bio je samo jedan krevet; a s njega je bila podignuta krevetnina i baena nasred poda. Na jednom stolu leala je britva, umazana krvlju. Na kaminu su bila dva ili tri dugaka i gusta pramena sijede ljudske kose, takoer oblijepljena krvlju, i oigledno iupana s korijenom. Na podu su naena etiri napoleondora, jedna naunica od topaza, tri velike srebrne lice, tri manje od metal d'Alger, i dvije vreice, koje su sadravale gotovo etiri tisue franaka u zlatu. Ladice bureau-a, koji je stajao u jednom kutu, bijahu otvorene te su oigledno bile opljakane, premda su brojni predmeti ipak ostali u njima. Malena je elina blagajna otkrivena pod krevetninom (ne pod krevetom). Bila je otvorena, a klju je jo uvijek bio u bravi. Nije sadravala nita do nekoliko starih pisama, i ostalih papira bez vee vanosti.
17 18

kozmogonifa - teorija ili opis nestanka svemira nebula - u astronomiji nebeska, obino svijetla maglica 19 Orion - zvijee na sjevernom dijelu neba 20 Perdidit antiquum litera prima sonum (lat.) - prvo je slovo izgubilo svoj starinski zvuk

Nigdje ne bijae traga Madame L'Espanave; ali budui da je u kaminu primijeena neuobiajena koliina ai, pretraen je dimnjak i (uasno je i ispriati!) le keri, glavom nadolje, izvuen je iz njega; tako je naime bio utisnut u uski otvor do priline visine. Truplo je bilo jo prilino toplo. Pri pregledu uoena su brojna mjesta na kojima je koa bila oguljena, nedvojbeno zbog nasilnog naina na koji je bilo ugurano u dimnjak i izvueno. Na licu je bilo mnogo runih ogrebotina, a na grlu tamnih modrica i dubokih tragova noktiju, kao daje pokojnica bila udavljena. Nakon pomnog pretraivanja svakog dijela kue bez daljnjih novih otkria, skupina se zaputila u malo poploeno dvorite na zaelju kue, gdje je leao le stare gospoe tako potpuno prerezana grkljana daje, pri pokuaju daje podignu, glava otpala. Tijelo je, kao i glava, bilo strahovito osakaeno tijelo u tolikoj mjeri da je jedva zadralo neki izgled ljudskosti. U ovoj se jezivoj zagonetki, vjerujemo, jo ne nazire ni traga nekom rjeenju. Novine slijedeega dana donijele su jo ove pojedinosti. Tragedija u Rue Morgue. Brojni su pojedinci ispitani u vezi s ovom vrlo udnovatom i jezivom aferom (rije affaire u Francuskoj jo nema onaj frivolni smisao koji je poprimila u nas), ali nije reeno nita to bi na nju moglo baciti neko svjetlo. Donosimo ovdje sve iskaze svjedoka. Pauline Dubourg, pralja, izjavljuje da je poznavala obje pokojnice tri godine, jer je za njih tijekom toga razdoblja prala rublje. inilo se da su stara gospoa i njena ki u vrlo dobrim odnosima vrlo njene jedna prema drugoj. Plaale su izvanredno. Ne moe nita rei u pogledu njihova naina ivota ili sredstava za ivot. Vjeruje da se Madame L. izdravala proricanjem sudbine. Govorilo se da ima uteenog novca. Nikad nije susrela nikoga u kui kad bi donosila rublje ili ja odnosila kui. Sigurna da nisu imale nikakve stalne posluge. inilo se da nema namjetaja ni u kojem dijelu kue osim na etvrtom katu. Pierre Moreau, trafikant, izjavljuje daje gotovo etiri godine obiavao prodavati male koliine duhana i burmuta Madame L'Espanave. Roenje u susjedstvu te tu oduvijek prebiva. Pokojnica i njena ki nastavale su kuu, u kojoj su naeni leevi, vie od est godina. Ranije je u njoj stanovao neki draguljar, koji je gornje sobe davao u podnajam razliitim osobama. Kua je bila vlasnitvo Madame L. Postala je nezadovoljna zbog toga to njen stanar zloupotrebljava kuu u kojoj stanuje, te se sama uselila u nju, ne elei iznajmljivati ni jedan jedini dio. Stara je gospoa bila djetinjasta. Svjedok je vidio kerku kojih pet ili est puta tijekom tih est godina. Njih su dvije ivjele osobito povueno govorilo se da imaju novaca. uo je kako se meu susjedima govorka da Madame L. prorie sudbinu nije u to vjerovao. Nikad nije vidio nikoga da ulazi na vrata osim stare gospoe i njene keri, nekog nosaa jednom ili dva puta, te lijenika kojih osam do deset puta. Mnoge druge osobe, susjedi, svjedoili su u istom smislu. Nije spomenuto daje tko posjeivao tu kuu. Nije poznato jesu li Madame L. i njena ki imale ivih roaka. Kapci na prednjim prozorima rijetko su se otvarali. Oni u zaelju bili su uvijek zatvoreni, osim velike stranje odaje na etvrtom katu. Kua je bila dobra kua ne tako stara. Isidore Muset, gendarme, izjavljuje daje bio pozvan u kuu oko tri sata ujutro, teje na ulaznim dverima zatekao dvadesetak do tridesetak osoba, koje su pokuavale ui u kuu. Napokon ih nasilu otvori, bajunetom ne motkom. Gotovo da nije imao tekoa pri otvaranju jer su dveri bile dvostruke ili sloive a uz to nisu bile zasunute ni dolje ni gore. Krikovi nisu prestajali sve dok se vrata nisu otvorila onda su odjednom umukli. inilo se da su to vriskovi neke osobe (ili osoba) u strahovitoj muci bili su glasni i otegnuti, ne kratki i isprekidani. Svjedok je prvi krenuo uza stepenice. Dospjevi na prvo odmorite, uo je dva glasa kako se glasno i ljutito prepiru jedan osoran, drugi mnogo prodorniji vrlo neobian glas. Mogao razabrati neke rijei prvoga glasa, koji je pripadao Francuzu. Siguran da glas nije bio enski. Mogao razabrati rijei Sacre i diable. Prodorni je glas pripadao nekom strancu. Nije mo-

gao sa sigurnou utvrditi je li to glas mukarca ili ene. Nije mogao razumjeti to se govori, ali vjeruje da je jezik bio panjolski. Stanje prostorije i trupla ovaj je svjedok opisao kao to smo ih mi 'opisali juer. Henry Duval, susjed, i po zanimanju srebrar, izjavljuje da je bio u skupini koja je prva ula u kuu. Potvruje u glavnim crtama iskaze Museta. im su silom uli u kuu, ponovno su zatvorili vrata da sprijee ulaz gomili, koja se okupila vrlo brzo, bez obzira na kasni sat. Prodorni glas je po miljenju ovog svjedoka bio glas nekog Talijana. Uvjerenje da nije bio Francuz. Ne moe sa sigurnou rei da je glas bio muki. Mogao je biti i enski. Ne poznaje talijanski jezik. Nije mogao razabrati rijei, ali je po intonaciji govornika uvjeren da je govornik bio Talijan. Poznavao madame L. i njenu ker. esto je s obje razgovarao. Uvjeren da prodorni glas nije pripadao nijednoj od pokojnica. Odenheimer, restaurateur. Ovaj je svjedok dobrovoljno dao iskaz. Budui da ne govori francuski, ispitivan je putem tumaa. Roen je stanovnik Amsterdama. Prolazio kraj kue u doba kad su se uli krikovi. Potrajali su nekoliko minuta po svoj prilici deset. Bili su otegnuti i glasni vrlo strani i potresni. Bio meu onima koji su uli u zgradu. Potvruje iskaze prethodnih svjedoka u svakom pogledu, osim u jednome. Siguran da je prodoran glas pripadao mukarcu Francuzu. Nije mogao razabrati rijei koje su izreene. Bile su glasne i brze neujednaene izgovorene oigledno u strahu, kao i u srdbi. Glas je bio hrapav ne toliko prodoran koliko hrapav. Ne bi ga mogao nazvati prodornim glasom. Osorni je glas nekoliko puta rekao sacre, diable ijednom monDieu. Jules Mignaud, bankar iz tvrtke Mignaud et Fils, Rue Deloraine. Stariji je Mignaud. Madame L'Espanaye posjedovala je neto imutka. Otvorila je raun u njegovoj banci u proljee godine (prije osam godina). esto je ulagala male svote. Nije nita podizala sve do treeg dana prije svoje smrti, kad je osobno podigla svotu od 4 000 franaka. Svota je isplaena u zlatu, i slubenik otposlan njenoj kui s novcem. Adolphe Le Bon, slubenik u banci Mignaud et Fils, izjavljuje da je navedenog dana oko podneva pratio Madame L'Espanave do njena boravita s 4 000 franaka, podijeljenih u dvije vree. Poto su se vrata otvorila, pojavila se Mademoiselle L. i uzela mu iz ruku jednu vreicu, dok ga je stara gospoa oslobodila druge. On se zatim poklonio i otiao. Nije vidio ni jednog ovjeka na ulici u to vrijeme. Ulica je sporedna vrlo pusta. William Byrd, kroja, izjavljuje da je bio meu onima koji su uli u kuu. Englez je. 2ivi u Parizu dvije godine. Bio jedan od prvih koji su se uspeli stepenicama. uo glasove u prepirci. Osoran je glas bio glas Francuza. Mogao je razabrati nekoliko rijei, ali vie ih se ne moe svih sjetiti. Razgovijetno je uo sacre i mon Dieu. Po buci koja se u tom trenutku ula inilo se kao da se nekoliko osoba bori kao da neto strae ili se vue po podu. Prodoran je glas bio veoma glasan glasniji od onog osornog. Siguran je da to nije mogao biti glas Engleza. inilo mu se daje glas Nijemca. Moda je bio i enski glas. Ne razumije^ njemaki. etvorica od gore navedenih svjedoka, ponovno pozvani, izjavljuju da su vrata odaje u kojoj je naeno tijelo Mademoiselle L. bila zakljuana iznutra kad su svjedoci stigli do njih. Sve je bilo svreno tiho niotkud ni stenjanja ni bilo kakva uma. Poto su vrata silom provaljena, na vidiku nije bilo ni ive due. Prozori, kako u stranjoj tako i u prvoj sobi, bijahu sputeni i vrsto zakraunani iznutra. Vrata izmeu dviju soba bila su zatvorena, ali ne i zakljuena. Vrata koja vode iz prednje sobe u hodnik bila su zakljuana, i klju je bio iznutra. Mala sobica na prednjoj strani kue, na etvrtom katu, na dnu hodnika, bila je otvorena, zapravo odkrinutih vrata. Ta je sobica bila zatrpana starim krevetima, sanducima i slinim. Sve je paljivo pomaknuto i pretraeno. Nema ni jednog pedlja u bilo kojem dijelu kue koji nije bio paljivo pretraen. istai su provueni gore i dolje kroz dimnjake. Kua je etverokatnica, s tavanskim stanovima (mansardes). Zaklopna vrata na krovu bijahu vrsto zabijena avlima inilo se da nisu godinama otvarana. Svjedoci su razliito prikazali vrijeme koje je proteklo

izmeu trenutka kad su uli glasove u prepirci i nasilnog otvaranja vrata sobe. Po nekima je trajalo jedva tri minute po nekima ak pet. Vrata su otvorena s mukom. Alfonzo Carcio, pogrebnik, izjavljuje da prebiva u Rue Morgue. Roeni je panjolac. Bio u skupini koja je ula u kuu. Nije poao dalje uza stepenice. Osjetljivih je ivaca, te strepio od posljedica uzrujavanja. uo glasove koji se prepiru. Osoran je glas bio glas Francuza. Nije mogao razabrati to se govori. Prodoran je glas pripadao Englezu u to je uvjeren. Ne razumije engleski jezik, ali sudi po intonaciji. Alberto Montani, slastiar, izjavljuje da je bio meu prvima koji e se popeti uza stepenice. uo glasove o kojima je rije. Osoran je glas bio glas Francuza. Razabrao nekoliko rijei. inilo se da se govornik s nekim pravda. Nije mogao razabrati rijei izreene prodornim glasom. Bile su brze i neujednaene. Misli da glas pripada nekom Rusu. Potvruje ostala svjedoenja. Talijan je. Nikad nije razgovarao s roenim Rusom. Nekoliko svjedoka, ponovno pozvano, posvjedoilo je na ovom mjestu da su dimnjaci svih soba na etvrtom katu suvie uski da bi propustili ljudsko bie. Pod istaima se razumijevaju cilindrine etke kakvima se slue dimnjaari. Te su etke provuene u oba smjera kroz svaki dimnjak i odvod u kui. Nema nikakvoga stranjeg prolaza kojim se netko mogao spustiti dok se skupina uspinjala stepenicama. Tijelo Mademoiselle L'Espanve bilo je tako vrsto uglavljeno u dimnjak da se nije moglo izvui dok etvero ili petero prisutnih nije udruilo snage. Paul Dumas, lijenik, izjavljuje da je negdje u zoru bio pozvan da pregleda trupla. I jedno i drugo lealo je tada na gruboj platnenoj podlozi kreveta u odaji u kojoj je pronaena Mademoiselle L. Le te mlade dame bio je strahovito natuen i izguljen. injenica daje bio uguran u dimnjak zacijelo dovoljno objanjava tu pojavu. Grlo je bilo veoma nauljano. Tono pod bradom nalazilo se nekoliko dubokih ogrebotina, uz niz pomodrjelih tragova, koji su oigledno bili otisci prstiju. Lice je bilo strahovito iznakaeno, a one jabuice izbuljene. Jezik je bio djelomino pregrien. Velika masnica pronaena je u dubini trbuha, nastala, kako se ini, pritiskom koljena. Po miljenju M. Dumasa, Mademoiselle L'Espanave zadavila je neka nepoznata osoba, ili osobe. Le majke bio je strahovito osakaen. Sve su kosti desne noge i ruke bile manje ili vie smrskane. Lijeva tibia gotovo potpuno skrhana, kao i sva rebra na lijevoj strani. itavo tijelo strahovito isprebijeno i iznakaeno. Nije bilo mogue ustvrditi kako su ozljede nanesene. Kakav teki drveni tap ili neka iroka eljezna motka stolac bilo kakvo omano, teko i tupo orue imalo bi takvo djelovanje, ukoliko bi njime rukovao vrlo snaan ovjek. ena ne bi nikako mogla zadati te udarce bilo kakvim oruem. Glava pokojnice, kad ju je svjedok ugledao, bila je potpuno odijeljena od tijela, te takoer silno razmrskana. Vrat je oigledno bio prerezan nekim vrlo otrim instrumentom vjerojatno britvom. Alexandre Etienne, kirurg, bio je pozvan da s M. Dumasom pregleda trupla. Potvruje svjedoenje i miljenje M. Dumasa. Nikakvi daljnji vani podaci nisu izili na vidjelo, premda je ispitano jo nekoliko osoba. Umorstvo tako tajanstveno, tako zamreno u svim svojim pojedinostima nikad prije nije poinjeno u Parizu ako je umorstvo uope poinjeno. Policija tapka u potpunom mraku vrlo neobina pojava u dogaajima ovakve vrste. Na vidiku, meutim, nema ni traga nekom rjeenju. Veernje izdanje novina objavilo je da u Ouartier St. Roch i dalje vlada silno uzbuenje da su prostorije zgrade o kojoj je rije jo jednom paljivo pretraene, i da su svjedoci iznova ispitani, ali bez ikakva rezultata. U jednoj se pripomeni, meutim, navodi da je Adolphe Le Bon uhapen i sproveden u zatvor premda se ne ini da ga bilo to tereti, osim ve iznesenih injenica.

Dupina kao da je neobino zanimao razvoj te zagonetke barem sam tako zakljuio po njegovu vladanju, jer nije izrekao ni jednu primjedbu. Tek poto je objavljeno da je Le Bon uhapen, upitao me on to mislim o tim umorstvima. Mogao sam se tek sloiti s cijelim Parizom u tome da ih drim nerjeivom tajnom. Nisam vidio naina na koji bi bilo mogue ui u trag ubojici. Ne smijemo suditi o nainu rekao je Dupin, na temelju ovoga nesavrenog sasluanja. Parika policija, koju toliko hvale zbog njene Pronicavosti, lukava je, ali nita vie. U njenim postupcima nema metode, osim metode trenutka. Ona se naveliko eperi raznim mjerama; ali su one vrlo esto toliko neprilagoene postavljenim ciljevima da nas moraju podsjetiti na Monsieu-ra Jourdaina, koji trai svoju robe-de-chambre pour mieux entendre la musique.21 Rezultati koje ona postie esto iznenauju, ali se do njih ponajvie dolazi pukom marljivou i energijom. Kad ta svojstva nisu svrsishodna, njeni planovi propadaju. Vidocq je, na primjer, dobro pogaao, i bio je uporan ovjek. Ali, bez pomoi obrazovana miljenja, neprestano je grijeio upravo s prevelika intenziteta svojih istraivanja. On je suavao svoje vidno polje zato to je predmet drao preblizu. Mogao je moda vidjeti jednu ili dvije pojedinosti neobino jasno, ali je pri tom nuno gubio iz vida pojavu kao cjelinu. Postoji dakle mogunost da se u neto i suvie udubljuje. Istina se ne nalazi uvijek u zdencu. Zapravo, to se tie znaajnijih spoznaja, vrsto vjerujem da je ona vazda na povrini. Dubina se nalazi u dolinama gdje tragamo za njom, a ne na planinskim vrhuncima gdje se otkriva. Za oblike i izvore te vrste zablude vrlo je karakteristino promatranje nebeskih tijela. Pogledavati u zvijezdu motriti je iskosa, okrenuvi prema njoj vanjske dijelove redne (prijemljivije za slabane dojmove svijetla od unutarnjih) znai vidjeti zvijezdu jasno znai najbolje ocijeniti njen sjaj sjaj koji jenjava razmjerno tome kako pogled skreemo ravno na nju. U posljednjem sluaju vei broj zraka stvarno dospijeva u oko, ali u prvom postoji profinjenija mogunost shvaanja. Nepotrebnim udubljivanjem zbunjujemo i oslabljujemo misao; i mogue je postii da ak i sama Venera nestane s nekog svoda promatranjem suvie upornim, suvie usredotoenim, ili suvie izravnim. to se ovih umorstava tie, upustimo se naas sami u istraivanje, prije nego o njima stvorimo neko miljenje. Istraga e nas zabaviti (uinilo mi se da je to pomalo neobian izraz, primijenjen u ovom smislu, ali nisam nita rekao) a osim toga, Le Bon mi je jednom uinio uslugu za koju mu dugujem zahvalnost. Otii emo i svojim oima pogledati zgradu u pitanju. Poznajem G-a, prefekta policije, i pribavljanje potrebnog doputenja nee predstavljati tekou. Doputenje je nabavljeno i smjesta smo krenuli u Rue Morgue. To je jedan od onih bijednih prolaza koji su se isprijeili izmeu Rue Richelieu i Rue St. Roch. Bilo je kasno poslijepodne kad smo onamo stigli; ta je etvrt, naime veoma udaljena od one u kojoj smo boravili. Kuu smo nali bez muke; jer brojni su prolaznici jo uvijek s dokonom znatieljom zurili uvis u zatvorene kapke sa suprotne strane ulice. Bila je to obina parika kua, s ulaznim dverima na kojima je sjedne strane stajala ostakljena uvarska kuica, s pominim kapkom na prozoru, nagovjetavajui loge de concierge. Prije nego smo uli u kuu, poli smo pjeice do kraja ulice, skrenuli u jedan uski prolaz i onda, ponovno skrenuvi, proli uz zadnju stranu zgrade dok je Dupin razgledao cijelu okolinu, kao i kuu, s podrobnom panjom kojoj nikako nisam mogao vidjeti svrhe. Vrativi se istim putem, ponovno smo doli pred proelje zgrade, pozvonili i, poto smo pokazali svoje isprave, agenti na strai pustili su nas da uemo. Poli smo gore u odaju u
Jourdain komini junak Moliereove komedije Graanin plemi. Moliere se izruguje skorojeviu koji pokuava oponaati plemie, pa glupavo misli da e u kunom ogrtau bolje uti muziku.
21

kojoj je pronaeno tijelo Mademoiselle L'Espanave, i gdje su obje pokojnice jo uvijek leale. U nered u sobi nije, kao obino, nitko dirao. Nisam vidio nita do onoga to je ve ranije izneseno u Gazette des Tribunaux Dupin je sve pomno pretraio ne izuzimajui ni tijela rtava. Tada smo krenuli u druge prostorije, i u dvorite; cijelim putem pratio nas je gendarme. To nas je istraivanje zaokupilo do mraka, kad smo se spremili na odlazak. Putem kui moj se pratilac na trenutak zaustavio u urednitvu jednoga dnevnika. Ve sam rekao da su hirovi moga prijatelja bili mnogobrojniji, i da Je les menageais" jer za tu frazu u engleskom jeziku nema odgovarajueg izraza. Sada mu je bilo po udi da otklanja svaki razgovor na temu umorstva, sve otprilike do popodneva idueg dana. Tada me upitao, iznenada, jesam li opazio neto osebujno na onom popritu uasa. Sam nain na koji je naglasio rije osebujno izazvao je u meni zbog neega jezu, a da nisam pravo znao zbog ega. Ne, nita osebujna, rekao sam, u najmanju ruku, nita vie nego to smo obojica mogli vidjeti u novinama. Gazette, odvratio je on, nije, na alost, ulazila u neobinu strahotu samog dogaaja. Ali odbacimo dokone zakljuke toga glasila. Imam dojam da se ta tajna dri nerazrjeivom upravo s onog razloga zbog kojega bi je valjalo drati vrlo rjeivom to jest, zbog outre naravi njenih svojstava. Policiju zbunjuje prividan nedostatak motiva ne za samo umorstvo ve za krvolonost umorstva. Zbunjuje ih takoer prividna nemogunost da izmire glasove koji su se uli u prepirci s injenicama da gore nije pronaen nitko osim umorene Mademoiselle L'Espanave, i da nije bilo nikakve mogunosti izlaska, a da to ne bi primijetila skupina koja se uspinjala stepenicama. Suludi nered u sobi; le uguran glavom nadolje u dimnjak; strahovito osakaenje tijela stare gospoe; te okolnosti, uz one koje sam netom spomenuo, i ostale koje ne moram spomenuti, dostajale su da potpuno paraliziraju sposobnosti vladinih slubenika, dovodei njihovu proslavljenu pronicavost u nedoumicu. Pali su rtvom krupne ali este zablude da brkaju neobino s teko razumljivim. Ali upravo po tim odstupanjima od razine uobiajenog pipka razum traei put, ako ga uope trai, u potrazi za istinom. U istragama kakvu mi sada vodimo ne bi se smjelo pitati toliko to se zbilo ve to je to to se zbilo, a da se nije zbilo nikad prije. Zapravo lakoa kojom u doi, ili sam ve doao, do rjeenja ove zagonetke, u upravnom je razmjeru s njenom prividnom nerjeivou u oima policije. Zurio sam u govornika u nijemom zaprepatenju. Sada oekujem, nastavio je on, gledajui prema vratima naeg stana sada oekujem osobu koja je, premda moda nije poinitelj ovoga pokolja, morala do neke mjere biti umijeana u taj in. U najgorem je dijelu poinjenih zloina on vjerojatno neduan. Nadam se daje ta moja pretpostavka tona; jer na njoj se temelji moja nada da shvatim itavu zagonetku. Oekujem tog ovjeka ovdje u ovoj sobi svakog trenutka. Istina je, mogao bi i ne doi; ali sva je prilika da hoe. Doe li, bit e ga potrebno zadrati. Evo pitolja; a obojica se znamo njime koristiti kad to prilika zahtijeva. Uzeo sam pitolje, a da sam jedva znao to inim, ili vjerovao svojim uima, dok je Dupin nastavio govoriti, gotovo kao da dri monolog. Ve sam spomenuo kako mu je u takvim trenucima izraz bio odsutan. Njegovo je izlaganje bilo namijenjeno meni; ali glas mu je, premda ni u kojem sluaju glasan, imao onu intonaciju kojom se obino sluimo kad razgovaramo s nekim na veliku udaljenost. Njegove su oi, potpuno bezizraajne, promatrale samo zid. Da glasovi koje su svjedoci na stepenicama uli kako se prepiru, rekao je, nisu bili glasovi samih ena, iskazi su svjedoka u cijelosti dokazali. To nas oslobaa svake sumnje s obzirom na pitanje je li stara gospoa mogla najprije umoriti ker, a poslije poiniti samoubojstvo. Govorim o tom momentu iskljuivo za volju metode; jer snaga Madame L'Espanave ne bi ni izdaleka bila dorasla zadatku da ugura le svoje keri u dimnjak onako kako je bio naen; a narav ozljeda na njenoj vlastitoj osobi potpuno iskljuuje pomisao na samounitenje.

Umorstvo je dakle poinila neka trea osoba; i glasovi te tree osobe bijahu oni koji su se uli u prepirci. Dopusti sada da ti skrenem panju ne na itavo svjedoenje koje se odnosi na te glasove ve na ono to je osebujno u tom svjedoenju. Jesi li primijetio bilo to osebujno u njemu? Spomenuo sam daje, premda su se svi svjedoci slagali u tome da je osoran glas bio glas Francuza, veliko neslaganje izazvao prodoran ili, koliko ga je jedan pojedinac opisao, hrapavi glas. To je bilo samo svjedoenje, rekao je Dupin, ali to nije bila osebujnost svjedoenja. Ti nisi zapazio nita karakteristino. Neto je ipak valjalo zapaziti. Svjedoci su se, kao to si spomenuo, sloili u pogledu osornog glasa; u tome su bili jednoduni. Ali s obzirom na prodoran glas, osebujno je ne da se nisu slagali ve da je, dok su ga jedan Talijan, jedan Englez, jedan panjolac, jedan Nizozemac i jedan Francuz pokuavali opisati, svaki od njih govorio o njemu kao o glasu stranca. Svaki je od njih siguran da to nije bio glas njegova zemljaka. Svaki ga prispodablja ne glasu pripadnika bilo koje nacije u iji je jezik dobro upuen ve obrnuto. Francuz pretpostavlja da je to glas panjolca, i bio bi mogao razabrati neke rijei da poznaje panjolski Nizozemac tvrdi daje pripadao nekom Francuzu; ali vidjet emo da stoji napisano kako je, budui da ne razumije francuski, ovaj svjedok ispitivan putem tumaa. Englez misli da je posrijedi glas Nijemca, a ne razumije njemaki. panjolac, je 'siguran' daje to bio glas Engleza, ali 'sudi po intonaciji' u cijelosti, zato to ne razumije engleski jezik. Talijan vjeruje daje glas bio glas Rusa, ali nikad nije razgovarao s roenim Rusom. Drugi se Francuz, tovie, razilazi u miljenju s prvim, i osvjedoenje da je glas pripadao Talijanu, ali budui da mu taj jezik nije poznat, uvjerila ga je, jednako kao panjolca, intonacija. Koliko je, dakle, udesno nesvakidanji morao zapravo biti taj glas o kojemu su se mogli pojaviti iskazi poput ovoga! kojemu a'k ni u tonovima stanovnici pet velikih dijelova Evrope nisu mogli otkriti nita poznato! Rei e da je to mogao biti glas nekog Azijca ili Afrikanca. Pariz ne obiluje ni Azijcima ni Afrikancima; ali, ne poriui takvo zakljuivanje, naprosto u ti sada skrenuti panju na tri momenta. Jedan je svjedok opisao taj glas kao hrapav vie nego prodoran. Druga su ga dvojica predoila kao hitar i neujednaen. Nikakve rijei nikakve glasove nalik rijeima ni jedan svjedok ne spominje kao razgovijetne. Nije mi poznato, nastavio je Dupin, kakav sam dojam do sada mogao ostaviti na tvoje rasuivanje; ali ne oklijevam da kaem kako su ispravne dedukcije ak i iz ovog dijela svjedoenja dijela koji se odnosi na jedan osoran i jedan prodoran glas same po sebi dovoljne da pobude sumnju koja bi morala usmjeriti itavo daljnje istraivanje ove tajne. Rekoh ispravne dedukcije, ali time nisam dokraja izrazio ono to mislim. 2elio sam nagovijestiti kako su te dedukcije jedine pravilne, i kako ta sumnja iz njih neizbjeno proistjee kao jedini rezultat. Koja je to sumnja, meutim, za sada jo neu kazati. elio bih samo da dri na umu kako je za mene ona bila dovoljno snana da dade odreeni oblik izvjesnu tendenciju mojim ispitivanjima u onoj odaji. Prebacimo se sada u mati u tu odaju. to emo u njoj ponajprije potraiti? Nain izlaska kojim su se ubojice posluile. Nije pretjerano kazati da ni jedan od nas dvojice ne vjeruje u nadnaravna zbivanja. Madame i Mademoiselle L'Espanave nisu ubili duhovi. Poinitelji toga djela bijahu zbiljski i zbiljski su umakli. Dakle, kako? Sreom, postoji samo jedan nain razmiljanja o toj pojedinosti, i taj nas nain mora dovesti do odreenog zakljuka. Razmotrimo, jednu po jednu, prihvatljive mogunosti izlaska. Jasno je da su ubojice bile u sobi gdje je pronaena Mademoiselle L'Espanave, ili barem u susjednoj sobi, kad su se svjedoci uspinjali stepenicama. Moramo dakle traiti izlaz samo iz tih dviju prostorija. Policija je podrobno pregledala podove, stropove, samu grau zidova do u najmanju pojedinost. Nikakav tajni izlaz nije mogao promaknuti njihovoj budnosti. Ali ne pouzdajui se u njihove oi, razgledavao sam vlastitim. Nije, dakle, bilo nikakvih tajnih izlaza. I jedna i druga vrata koja vode iz soba u

hodnik bila su dobro zakljuana, s kljuem iznutra. Obratimo sada panju na dimnjake. Oni, premda uobiajene irine do kojih osam do desetak stopa iznad kamina, ne mogu propustiti, u cijeloj svojoj duini, ak ni tijelo velike make. Kako je nemogunost izlaska na ve navedene naine time konano utvrena, preostaju nam jo samo prozori. Kroz one iz prednje sobe nitko nije mogao umai, a da ga ne zapazi gomila na ulici. Ubojice su dakle morale proi kroz prozore stranje sobe. Sada, dovedeni do tog zakljuka na tako nedvosmislen nain, nije na nama, kao misliocima, da ga odbacimo zbog prividne nemogunosti. Na nama je samo da dokaemo kako te prividne nemogunosti u stvarnosti to nisu. U odaji postoje dva prozora. Jedan od njih nije zaklonjen pokustvom i potpuno je vidljiv. Donji je dio drugoga sakriven od pogleda uzglavljem nezgrapnog drvenog kreveta, koji je natisnut tik do njega. Prvi je prozor zateen vrsto zakraunan iznutra. Odupro se krajnjem naporu onih koji su ga pokuali podii. Velika rupa bila mu je prosvrdlana na lijevoj strani okvira, gdje je vrlo krupan avao bio zatjeran u drvo gotovo do glavice. Kad je pregledan i drugi prozor, uoen je slian avao, slino zatjeran u okvir; i snaan pokuaj da se podigne to okno takoer nije uspio. Policija je sad bila potpuno uvjerena da nitko nije izlazio s te strane. I stoga su drali kako bi pretjerali u izvravanju dunosti da izvlae avle i otvaraju prozore. Moje je istraivanje bilo neto podrobnije, i to iz razloga koji sam netom naveo, jer sam znao da e se upravo ovdje morati dokazati kako sve prividne nemogunosti u stvarnosti to nisu. Stao sam razmiljati ovako a posteriori. Ubojice jesu umakli kroz jedan od tih prozora. Budui da je tome tako, oni nisu mogli iznova privrstiti okna iznutra, onako kako su kasnije naena; pojedinost, koja je svojom oiglednou obustavila istraivanja policije u tom smjeru. A ipak, okna su bila uvrena. U njih dakle mora postojati neka mogunost da se sama zakraunaju. Tome se zakljuku nije bilo mogue oteti. Priao sam onom nezaklonjenom prozoru, izvukao avao uz stanovite tekoe i pokuao podii okno. Oduprlo se svim mojim naporima, kao to sam i oekivao. Neko skriveno pero mora postojati, to mi je sad bilo jasno; i ta potvrda moga miljenja uvjerila me kako su moje pretpostavke, u najmanju ruku, bile tone, ma kako se tajnovito jo uvijek doimale okolnosti u vezi s avlima. Paljivo pretraivanje ubrzo je iznijelo na vidjelo sakriveno pero. Pritisnuo sam ga i, zadovoljan tim otkriem, uzdrao sam se od toga da podignem okno. Sada sam ponovno umetnuo avao i paljivo ga promotrio. Osoba koja je prola kroz taj prozor mogla ga je ponovno zatvoriti, i pero bi kljocnulo ali avao nije mogao biti nanovo zakucan. Zakljuak je bio jasan, i ponovno je suzio polje mojih istraivanja. Ubojice su morale pobjei kroz drugi prozor. Pretpostavivi zatim da su pera na oba okna jednaka, kao to je bilo vjerojatno, mora biti pronaena neka razlika izmeu avala, ili, u najmanju ruku, izmeu naina na koji su uvreni. Uspevi se na platnenu podlogu kreveta potanko sam preko uzglavlja pregledao drugi prozor. Spustivi ruku iza kreveta smjesta sam pronaao i pritisnuo pero koje je, kao to sam i pretpostavljao, bilo po tipu potpuno istovjetno sa svojim susjedom. Sada sam pogledao avao. Bio je jednako vrst kao i onaj prvi, i oigledno zabijen na isti nain zatjeran gotovo do glavice. Rei e da sam bio zbunjen; ali, misli li tako, zacijelo si pogreno shvatio prirodu ovih indukcija. Da se posluim izrazom iz sporta, nisam ni jedanput napravio faul Trag nije bio izgubljen iz vida ni na jedan trenutak. Nije bilo pukotine ni u jednoj kariki toga lanca. Slijedio sam tajnu do njena konana rezultata a taj je rezultat bio avao. On je, kaem, u svakom pogledu izgledao poput svog para u drugom prozoru; ali ta je injenica bila apsolutno nevana (ma koliko se mogla initi konanom) kad se usporedi s okolnou da ovdje, na ovoj toci, trag koji vodi do kljua tajne zavrava. Neto mora da nije u redu, rekao sam, u vezi s avlom. Dodirnuo sam ga; i glavica mi je, zajedno s otprilike pola centimetara kraka, ostala

u ruci. Ostatak se kraka nalazio u rupi izbuenoj svrdlom, gdje se nekad slomio. Prijelom je bio star (jer su mu rubovi bili obloeni rom) i oigledno je bio rezultat udarca ekiem, koji je djelomino zajerao glavicu avla u vrh donjeg okna. Sad sam paljivo ponovno poloio taj gornji dio avla u udubinu odakle sam ga izvukao, i slinost s itavim avlom bila je potpuna prijelom nije bio vidljiv. Pritisnuvi pero, blago sam podigao okno za nekoliko palaca; glavica se podigla s njim, i dalje vrsto uglavljena u svoju podlogu. Zatvorio sam prozor, i privid je cijelog avla bio ponovno savren. Zagonetka je, dakle, do te toke bila odgonetnuta. Ubojica je umakao kroz prozor koji gleda na krevet. Spustivi se sam od sebe kad je on iziao (ili moda namjerno zatvoren), prozor se zakraunao pomou pera; i djelovanje je toga pera policiju dovelo u zabludu tako daje pomislila daje prozor zadran avlom stoga se daljnje istraivanje smatralo nepotrebnim. Naredno je pitanje nain silaska. To sam pitanje na zadovoljavajui nain rijeio kad sam s tobom obilazio zgradu. Otprilike metar i tri etvrt od dotinog prozora ide munjovod. S toga bi munjovoda bilo nemogue uope dosegnuti sam prozor, a da o ulaenju tim putem i ne govorimo. Zapazio sam, meutim, da su kapci na etvrtom katu od one osebujne vrste koju pariki stolari zovu jerrack's vrsta koja se dan-danas rijetko izrauje, ali se esto via na vrlo starim zgradama u Lvonsu i Bordeauxu. Po obliku oni su nalik obinim vratima (jednokrilnim, ne dvokrilnim vratima) osim to je gornja polovica reetkasta ili izraena s ornamentalnim letvicama te tako predstavlja izvanredan rukohvat. U ovom su sluaju ti kapci iroki itav metar. Kad smo ih vidjeli sa zaelja kue, oba su bila otprilike dopola otvorena to jest, stajali su u pravom kutu od zida. Vjerojatno je policija, jednako kao i ja, razgledala zaelje stambene kue; ali, ako jest, promatrajui te ferrades postrance u liniji njihove irine (a drukije nije ni mogla), nije spoznala kolika je zapravo ta irina ili je, u svakom sluaju, nije uzela u obzir. U stvari, poto se jednom uvjerila da nikakav izlazak nije mogu s te strane, sasvim je prirodno da ju je podvrgla samo vrlo povrnom ispitivanju. Menije meutim bilo jasno da bi se kapak koji pripada prozoru uz uzglavlje kreveta, ako se dokraja otvori tako da dodirne zid, naao na tek dvije stope daleko od munjovoda. Bilo je takoer oigledno da je, primjenom posve neuobiajene mjere spretnosti i smionosti, bilo mogue na taj nain uspjeno unii kroz prozor s munjovoda. Ispruivi raku na udaljenost od dvije i po stope (sada pretpostavljamo da je kapak otvoren do krajnjih granica), provalnik se mogao vrsto uhvatiti za reetkasti dio. Odvojivi se zatim od munjovoda, oduprijevi se stopalima vrsto o zid i hrabro se odbacivi od njega, mogao je zamahnuti kapkom tako da ga zatvori i, ako zamislimo da je prozor u to doba bio otvoren, mogao se ak istim zamahom ubaciti u sobu. elio bih da posebno dri na umu kako neprestano govorimo o veoma neuobiajenom stupnju okretnosti kao uvjetu za uspjeh tako pogibeljna i tako teka pothvata. Namjera mije da ti pokaem prvo, daje to bilo mogue izvesti: ali drago, i najvanije, elim posebno nametnuti tvom shvaanju vrlo neobian gotovo nadnaravan karakter te okretnosti, koja je to mogla izvesti. Rei e, nema sumnje, sluei se pravnikim jezikom, kako bih da bih obranio svoju tezu morao radije potcijeniti nego uporno zahtijevati tonu ocjenu okretnosti koju je ovaj sluaj zahtijevao. Moda je to pravnika praksa, ali to nije postupak razuma. Moj je konani cilj samo istina. Neposredna mi je svrha navesti te da usporedo, jedno uz drago, razmotri vrlo neobinu okretnost, o kojoj sam netom govorio, i onaj vrlo osebujni prodorni (ili hrapavi) i neujednaeni glas, o ijoj se nacionalnoj pripadnosti ni dva ovjeka nisu mogla sloiti, i u ijem se izriajima nije mogla razabrati nikakva tvorba slogova. Pri tim mi je rijeima mozgom proletjelo neodreeno i napola oblikovano poimanje onoga to je Dupin elio rei. inilo mi se da sam na granici shvaanja, a nemoan da shvatim kao to se ljudi povremeno nalaze na samom rubu sjeanja, a da se na kraju ipak nisu u stanju sjetiti. Moj je prijatelj nastavio svoje izlaganje.

Zapazit e, rekao je, da sam pitanje naina izlaska prebacio na pitanje ulaska. Namjera mi je bila da nagovijestim kako se oboje zbilo na isti nain, na istom mjestu. Vratimo se sada unutranjosti sobe. Promotrimo kako stvari tu izgledaju. Ladice komode bile su, kako je reeno, opljakane, premda su mnogi odjevni predmeti ipak ostali u njima. Taj je zakljuak na ovom mjestu besmislen. To je puko nagaanje vrlo glupo i nita vie. Kako moemo znati da predmeti pronaeni u ladicama nisu sve to su te ladice od samog poetka sadravale? Madame L'Espanave i njena ki ivjele su izvanredno povuenim ivotom nisu primale drutvo rijetko su izlazile nisu imale potrebe da esto mijenjaju ruho. Ono to je pronaeno takve je kakvoe da neto bolje te gospoe nisu mogle ni posjedovati. Ako je tat uzeo neto od toga, zato dakle nije uzeo najbolje zato nije uzeo sve? Jednom rijeju, zato je ostavio etiri tisue franaka u zlatu da bi se opteretio hrpom rublja? Zlato je bilo ostavljeno. Gotovo cijela svota koju je spomenuo Monsieur Mignaud, bankar, pronaena je na podu u vreama. elim da stoga iskljui iz svoga razmiljanja pomisao na motiv, koja te mora zavesti na pogrean put, a u mozgu je policije potaknuta onim dijelom svjedoenja to govori o novcu dostavljenom na vrata kue... Podudarnosti deset puta uoljivije od ove (dostava novca i umorstvo poinjeno tri dana poto ga je ta osoba primila) dogaaju nam se svakog asa naeg ivota, a da ne privuku ak ni trenutnu panju. Podudarnost je openito veliki kamen smutnje na putu one vrste mislilaca koji su odgojeni tako da nemaju pojma o teoriji vjerojatnosti onoj teoriji kojoj najveliajniji ciljevi ljudskog istraivanja duguju najveliajnije ilustracije. naem sluaju, daje zlato nestalo, injenica daje dostavljeno tri dana ranije predstavljala bi neto vie od puke podudarnosti. Ona bi potkrijepila ovu misao o motivu. Ali, u stvarnim okolnostima ovoga sluaja, ako pretpostavimo daje zlato motiv ovoga nasilja, moramo takoer zamisliti daje poinitelj tako kolebljiv idiot da je istodobno odbacio i svoje zlato i svoj motiv. Drei sada neprestano na umu momente na koje sam ti skrenuo panju ovaj osebujni glas, onu neobinu okretnost, i onu zapanjujuu odsutnost motiva u umorstvu koje je tako izuzetno stravino kao ovo osvrnimo se na sam pokolj. Nalazimo jednu enu uguenu na smrt snanim rukama, i uguranu u dimnjak glavom nadolje. Obine se ubojice ne slue takvim nainom umorstva. Ponajmanje e se na taj nain pokuati osloboditi umorenoga. U tom postupku uvlaenja lesa u dimnjak, priznat e, postoji neka pretjerano outre crta neto potpuno nespojivo s naim uobiajenim pojmovima o ljudskim postupcima, ak i ako pretpostavimo da su poinitelji najizopaenije osobe. Zamisli takoer kolika je to morala biti snaga koja je u taj otvor mogla truplo ugurati nagore tako silovito da je udruena sila nekolicine bila jedva dovoljna da ga povue dolje! Obrati sad panju na ostale znakove primjene upravo udesne sile. Na kaminu su se nalazili pramenovi vrlo gusti pramenovi sijede ljudske kose. Bili su iupani s korijenom. Poznata ti je velika snaga koja je potrebna da se iz glave na taj nain iupa ak i dvadeset ili trideset vlasi istodobno. Vidio si uvojke o kojima je rije isto kao i ja. Korijeni su im (o jeziva li prizora!) bili oblijepljeni djeliima mesa s tjemena siguran znak goleme snage koja je bila primijenjena da bi se izvuklo moda pola milijuna vlasi u jednom zamahu. Grkljan stare gospoe nije bio naprosto presjeen, ve je glava bila potpuno odijeljena od tijela: instrument je bila obina britva. elio bih takoer da promotri brutalnu estinu tih djela. O tragovima udaraca na tijelu u Madame L'Espanave ne govorim. Monsieur Dumas i njegov uvaeni pomonik Monsieur Etienne izjavili su da su bili zadani nekim tupim oruem; i utoliko su ta gospoda imala u cijelosti pravo. Tupo je orue oigledno bilo kamenom poploeno dvorite na koje je rtva pala kroz prozor koji gleda na krevet. Ta je pomisao, ma kako sada izgledala jednostavna, promakla policiji iz istog razloga iz kojega im je promakla irina kapaka zato to su, zbog situacije s avlima, njihova shvaanja bila hermetiki zatvorena pred bilo kakvom mogunou otvaranja prozora uope. Ako si sada, uza sve to to sam nabrojio, temeljito razmislio o neobinom neredu odaje, stigli smo tako daleko da moemo povezati predodbe o okretnosti koja zapanjuje, o snazi

koja prelazi ljudsku, o estini upravo brutalnoj, o pokolju bez motiva, o grotesquerie koja je po strahoti potpuno tua ljudskosti, i o glasu koji zvui strano pripadnicima mnogih naroda, te koji je lien svake razgovijetne i razumljive tvorbe slogova. Kakvim je to dakle posljetkom urodilo? Kakav sam dojam izazvao u tvojoj mati? Osjetio sam kako mi se koa jei kad je Dupin postavio to pitanje. Luak je, rekao sam poinio to djelo neki pomahnitali manijak, izmakao iz oblinje Maison de Sante. U stanovitom pogledu, otpovrnu on, Tvoja ideja nije irelevantna. Ali glasovi luaka, ak i u njihovim najbjesomunijim provalama, nikad se nee poklapati s onim osebujnim glasom koji se uo sa stepenica. Luaci pripadaju nekom narodu i njihov jezik, ma kako nepovezan u rijeima, nikad ne gubi suvislost silabizacije. Osim toga, kosa luaka nije nalik ovoj koju sad drim u ruci. Ovaj sam uperak izvukao iz kruto stegnutih prstiju Madame L'Espanave. Reci mi kako ti to tumai? Dupine, rekao sam, potpuno obeshrabren: ova je kosa veoma neobina to nije ljudska kosa. Nisam ni tvrdio da jest, ree on; ali prije nego odluimo o tom momentu, elio bih da baci pogled na malu skicu koju imam ovdje pri ruci. To je facsimile, crte onoga to je u jednom dijelu iskaza svjedoka bilo opisano kao tamne modrice i duboke ogrebotine od noktiju na grlu Mademoiselle L'Espanave, a u dragom iskazu Messrs, Dumasa i Etiennea kao niz pomodrjelih tragova, koji su oigledno bili otisci prstiju. Zapazit e, nastavio je moj prijatelj, rasprostrvi papir na stol pred nama, da ovaj crte stvara dojam snanog i vrstog zahvata. Nije vidljivo nikakvo poputanje. Svaki je prst zadrao po svoj prilici do smrti rtve jezivi stisak, kojim se ve na poetku utisnuo u meso. Pokuaj sada postaviti sve svoje prste istodobno na dotine otiske, onako kako ih vidi. Pokuao sam, ali uzalud. Moda ovu pojavu ne razmatramo posve pravino, rekao je Papir je prostrt po ravnoj povrini; ali ljudski je vrat cilindrian. Ovdje imamo jednu drvenu cjepanicu, koje je opseg otprilike ravan opsegu vrata. Omotaj crte oko nje, i izvedi jo jednom pokus. To sam i uinio; ali tekoe su bile jo oiglednije nego Prije. Ovo, rekoh, nije nikako trag ljudske rake. Proitaj sada, odvrati Dupin, ovaj odlomak iz Cuviera22. Bio je to podroban anatomski i openito opisni prikaz velikog crvenkastoutog OurangOutanga s Istono-indijskih otoka. Divovski stas, golema snaga i okretnost, divlja okrutnost i sposobnost oponaanja kojima se ti sisavci odlikuju svima su dobro poznati. Smjesta sam pojmio svu strahotu onoga umorstva. Opis prstiju, rekoh, kad sam zavrio sa tivom, potpuno se podudara s ovim crteom. Vidim da ni jedna ivotinja osim Ourang-Outanga, od vrste ovdje spomenute, nije mogla ostaviti ovakve otiske kakve si tu skicirao. Taj uperak smeaste dlake takoer je identian s dlakom Cuvierove zvijeri. Ali ne mogu nikako shvatiti pojedinosti te stravine tajne. Osim toga, dva su se glasa ula u prepirci, a jedan je od njih nedvojbeno bio glas Francuza. Istina; i prisjetit e se jednog izraza, koji su svjedoci gotovo jednoglasno pripisali tom glasu izraz mon Dieu. Taj je izraz, u ovim okolnostima, jedan od svjedoka (Montani, slastiar) okarakterizirao kao prijekor ili opomenu. Na te sam dvije rijei stoga uglavnom i gradio svoje nade u potpuno rjeenje zagonetke. Neki je Francuz znao za to umorstvo. Mogue je uistinu, ak je vie nego vjerojatno da nije ni po emu umijean u krvave dogaaje koji su se odigrali. Ouran-Outang je moda pobjegao od njega. On je moda slijedio njegov trag do one odaje; ali, u uzbudljivim okolnostima koje su uslijedile, nikako ga nije mogao ponovno uhva22

Fredgric Cyvier (17731838) francuski prirodoznanstvenik koji je prouavao ivot ivotinja.

titi. Zvijer je jo uvijek na slobodi. Neu se dalje uputati u svoja nagaanja zato to nemam prava da ih drugije nazovem jer su nijanse razmiljanja na kojima se temelje jedva toliko jasne da ih moj intelekt moe ocijeniti, i jer ne mogu preuzeti na sebe da ih razjasnim drugome. Nazvat emo ih, dakle, nagaanjima, i govoriti o njima kao o takvima. Ako je dotini Francuz zaista, kao to pretpostavljam, neduan u toj strahoti, ovaj oglas, koji sam sino kad smo se vraali kui ostavio u urednitvu Le Mondea (lista posveenog pitanjima moreplovaca i veoma traenog meu mornarima), dovest e ga u na stan. Pruio mije novine, i proitao sam ovo: UHVAEN U Bois de Boulogne, rano ujutro tekueg mjeseca (na dan umorstva) vrlo velik, utosmedi Ourang-Outang borneanske vrste. Vlasnik (za koga je utvreno da je mornar s nekog maltekog broda) moe ponovno dobiti ivotinju, poto je na zadovoljavajui nain identificira te isplati stanovite trokove nastale pri njenom hvatanju i uvanju. Javiti se na br. , Rue Faubourg st. Germain au troisieme. Kako si mogao znati, upitao sam, da je taj ovjek mornar, i da pripada nekom maltekom brodu? Ja to ne znam, ree Dupin. Nisam u to siguran. Ovdje, meutim, imam mali komadi vrpce koja je, sudei po obliku te po masnom izgledu, oigledno sluila za vezivanje kose u onaj dugaki queue, toliko omiljen meu mornarima. Osim toga, taj je vor one vrste koju zna vezati malo tko osim mornara, a karakteristian je za Malteane. Pronaao sam tu vrpcu na podnoju munjovoda. Nije mogla pripadati ni jednoj od pokojnica. Meutim, ako sam usprkos svemu, pogrijeio u izvoenju zakljuaka na temelju te vrpce, jo uvijek nisam uinio nikakvu tetu time to sam onako sastavio oglas. Ako sam u zabludi, on e naprosto pretpostaviti da sam zaveden nekom okolnou u koju se nee potruditi da ulazi. Ako sam u pravu, stekli smo vanu prednost. Upoznat s umorstvom, premda neduan, Francuz e razumljivo oklijevati da odgovori na oglas da zahtijeva Ourang-Outanga. On e razmiljati ovako: Ja sam neduan; ja sam siromaan; moj je Ourang-Outang veoma vrijedan za ovjeka mojih mogunosti pravi imutak zato bih ga izgubio zbog ispraznih strahovanja od opasnosti? On je ovdje, nadohvat ruke. Pronaen je u Bois de Boulogne na golemoj udaljenosti od poprita onog pokolja. Kako bi itko uope mogao i pomisliti da je nerazumna zvijer poinila to djelo? Policija je u nedoumiinije im uspjelo da pronau ni najmanji trag. Kad bi ak i uspjeli ui u trag ivotinji, bilo bi nemogue dokazati da ja znam za umorstvo, ili me proglasiti sukrivcem zbog toga. Iznad svega, mene poznaju. Oglaiva me opisuje kao vlasnika zvijeri. Nisam siguran do koje bi se granice moglo protezati njegovo znanje. Izbjegavam li da traim povrat imovine tako velike vrijednosti, za koju je poznato da je posjedujem, u najmanju u ruku izloiti ivotinju sumnji. Javit u se na oglas, uzet u Ourang-Outanga, i negdje ga kriti dok se praina ne slegne. U tom smo trenutku zauli korak na stepenicama. Budi spreman, ree Dupin, sa svojim pitoljima, ali ih nemoj ni upotrijebiti ni pokazati dok ti ja ne dam znak. Ulazna smo vrata kue ostavili otvorena, i posjetilac je uao ne pozvonivi te se uspeo nekoliko stepenica. Sada se, meutim, inilo da oklijeva. Nakon nekog vremena uli smo kako silazi. Dupin se hitro pribliio vratima kad smo ponovno uli kako se uspinje. Drugi put se nije vratio, ve je odluno zakoraknuo i zakucao na vrata nae odaje. Naprijed, rekao je Dupin, veselim i srdanim tonom. Uao je jedan mukarac. Bio je mornar, oigledno visoka, krupna i miiava pojava, prilino pustolovna izraza lica, ne sasvim neprivlana. Obrazi su mu veoma opaljeni od sunca, bili vie od polovice sakriveni zaliscima i mustachio-m. Sa sobom je nosio golemu toljagu od hrastovine, ali inilo se da je inae nenaoruan. Nespretno se naklonio i zaelio nam dobro

vee francuskim jezikom, koji je, premda s poneto neufchatelskim17 naglaskom, ipak u dovoljnoj mjeri otkrivao pariko porijeklo. Sjednite, prijatelju, ree Dupin. Pretpostavljam da ste nas posjetili zbog OurangOutanga. asne mi rijei, gotovo da sam vam zavidan na tome to ga posjedujete; izvanredno krasna, a zacijelo i veoma vrijedna ivotinja. Sto mislite, koliko mu moe biti godina? Mornar je duboko udahnuo, kao ovjek koji se oslobodio nekoga nepodnoljivog tereta, te odgovorio samopouzdanim glasom: To vam nisam u stanju rei ali ne moe biti stariji od etiri ili pet godina. Imate li ga ovdje? Ah, ne; ovdje nismo imali prikladnih prostorija da ga zadrimo. On je u konjunici u Rue Dubourg, posve u blizini. Moete ga uzeti ujutro. Vi ste dakako spremni da identificirate svojinu? Razumije se da jesam gospodine. Bit e mi ao da se od njega rastanem, ree Dupin. Ne elim da sav ovaj va trud bude zaludan, gospodine, ree ovjek. Ne bih to mogao ni oekivati. Potpuno sam spreman da platim nagradu to ste nali ivotinju ali, u to razumnijim granicama. Pa, odvrati moj prijatelj, mora se priznati da je to poteno. Da razmislim! to bih ja traio? Ah! Rei u vam. Moja e nagrada biti slijedea. Vi ete mi dati sva obavjetenja kojima raspolaete o onim umorstvima u Rue Morgue. Dupin je posljednje rijei izgovorio vrlo tihim glasom, i vrlo mirno. Isto je tako mirno poao prema vratima, zakljuao ih, i spremio klju u dep. Tada je iz njedara izvukao pitolj i poloio ga, bez i traga uzrujanosti, na stol. Mornarovo je lice porumenjelo kao da e se ovaj as uguiti. Napola je ustao i stegao svoju toljagu; ali u iduem se trenutku ponovno sruio u svoj stolac, estoko se tresui, sa samrtnikim izrazom na licu. Nije progovorio ni jedne jedine rijei. Zalio sam ga iz dna due. Prijatelju moj, ree Dupin prijaznim glasom, nepotrebno se uznemirujete zaista nepotrebno. Mi vam ne elimo nikakva zla. Dajem vam asnu rije kao dentlmen i kao Francuz kako nam nije namjera da vam bilo ime naudimo. Vrlo dobro znam da ste vi neduni u strahotama u Rue Morgue. Ne bi, meutim, vrijedilo da poriete kako ste do stanovite mjere u njih umijeani. Po onome to sam ve rekao, morali biste shvatiti kako imam izvore obavjetenja o ovom sluaju izvore o kojima vi ne biste mogli ni sanjati. Stvari sad stoje ovako. Vi niste uinili nita to ste mogli izbjei nita, u svakom sluaju, to bi vas inilo krivcem. Ne moete biti optueni ak ni za pljaku, premda ste mogli pljakati nekanjeno. Vi nemate to kriti. Nemate nikakva razloga da neto krijete. S druge strane, svako vas naelo asti obavezuje da priznate sve to znate. Jedan je neduan ovjek sada zatoen, optuen za onaj zloin u kojemu vi moete ukazati na poinitelja. Mornar je u velikoj mjeri povratio prisutnost duha dok je Dupin izgovarao te rijei; ali njegova je prvotna smionost u dranju iezla. Tako mi Bog pomogao, ree on nakon kratke stanke, zaista u vam rei sve to znam o tom dogaaju; ali ne oekujem da povjerujete ni polovicu onoga to kaem bio bih prava luda da to i pomislim. Ipak, ja jesam neduan, i skinut u taj teret s due, pa makar umro. Ono to je izjavio bilo je, ukratko, slijedee. Nedavno je plovio do Indijskog otoja. Jedna se skupina, kojoj je on pripadao, iskrcala na Borneu te pola na izlet u unutranjost otoka. On i neki drug uhvatili u Ourang-Outanga. Kad je taj drug kasnije umro, ivotinja je prela iskljuivo u njegovo vlasnitvo. Poslije silnih neprilika tijekom plovidbe prema domovini, izazvanih neukrotivom divljinom njegova zarobljenika, uspio gaje napokon smjestiti u svoj stan u Parizu, gdje ga je, da ne bi izazivao neugodnu radoznalost susjeda, drao paljivo izdvojena

dok se potpuno ne oporavi od rane na nozi, zadobivene od ivera na brodu. Njegova je konana namjera bila da ga proda. Poto se vratio s neke mornarske veselice na no, ili bolje rei, u jutro umorstva, zatekao je zvijer gdje boravi u njegovoj spavaoj sobi, kamo je provalila iz susjedne komorice u kojoj je, kako se vjerovalo, bila dobro zatvorena. S britvom u ruci i potpuno nasapunana, sjedila je pred zrcalom pokuavajui da izvede operaciju brijanja, za koje je zacijelo ve vie puta promatrala svog gospodara kroz kljuanicu u komorici. Uasnut pri pogledu na tako opasno oruje u posjedu ivotinje tako divlje, i tako sposobne da ga upotrijebi, ovjek na trenutak nije znao to da ini. Bio je, meutim, navikao da biem umiruje to stvorenje ak i u njegovim najbjesomunijim trenucima i tome se i sada utekao. im je ugledao bi, Ourang-Outang je smjesta nagnuo kroz vrata sobe, niz stepenice i odatle kroz prozor, na nesreu otvoren, na ulicu. Francuz ga je slijedio sav oajan; majmun, jo uvijek s britvom u ruci, povremeno je zastajao da bi se osvrnuo na svog progonitelja i ivo gestikulirao, sve dok ga on nije zamalo dostigao. Tada je ponovno umakao. Na taj je nain potjera dugo trajala. Ulice su bile potpuno mirne jer je bilo ve oko tri sata ujutro. Prolazei jednom uliicom iza Rue Morgue, panju je bjegunca privuklo svjetlo koje je sjalo s otvorenog prozora odaje Madame L'Espanave, na etvrtom katu njene kue. Poletjevi prema zgradi zapazio je munjovod, popeo se nevjerojatno okretno po njemu, dohvatio kapak, koji je bio potpuno raskriljen tako da je dodirivao zid, te se pomou njega odbacio ravno na uzglavlje kreveta. itav pothvat nije trajao ni jednu minutu. Ourang-Outang je ponovno raskrilio kapak poto je uskoio u sobu. Mornar je, u meuvremenu, osjetio istodobno i radost i zbunjenost. Ozbiljno se ponadao da e sada ponovno uhvatiti zvijer, jer je teko mogla pobjei iz stupice u koju se upustila, osim preko munjovoda, gdje ju je mogao predusresti kad bude silazila. S druge strane, imao je mnogo razloga da strahuje od onoga to bi ona mogla u kui uiniti. Pomisao na to nagonila je ovjeka da i dalje slijedi bjegunca. ovjek, a posebno mornar, moe se bez tekoa uspeti uz munjovod; ali kad je dosegao visinu prozora, koji mu je bio daleko s lijeva, njegovo je napredovanje prekinuto; nije mogao uiniti nita drugo nego da se isprui toliko da uzmogne baciti pogled u unutranjost sobe. Pri tom se pogledu od silnog uasa gotovo sruio sa svoga uporita. Upravo su se u tom trenutku kroz no razlegli oni jezivi krici, koji su trgli iz sna stanovnike Rue Morgue. Madame L'Espanave i njena ki, odjevene u nonu odjeu, ureivale su, kako se ini, i neke papire u ve spomenutoj eljeznoj krinji, koja je na kotaima bila dovuena na sredinu sobe. Bila je otvorena, ali sadraj je leao pokraj nje na podu. rtve su zacijelo sjedile leima okrenute prozoru; i sudei po vremenu koje je proteklo izmeu ulaska zvijeri i krikova, ini se vjerojatnim da nije bila odmah primijeena. Kloparanje kapka moralo je dakako biti pripisano vjetru. Kad je mornar pogledao unutra, divovska je ivotinja zgrabila Madame L'Espanave za kosu (koja je bila rasputena, jer ju je prije toga eljala) i vitlala je britvom oko njena lica, oponaajui kretnje brijaa. Kerka je nepomino leala ispruena na podu; pala je u nesvijest. Krici i otimanje stare gospoe (za vrijeme kojih joj je kosa bila upana s glave) uspjeli su pretvoriti zacijelo miroljubive ciljeve Ourang-Outanga u gnjevne. Jednim odlunim zamahom svoje miiave ruke gotovo joj je odrubio glavu od tijela. Pogled na krv rasplamsao je njegov gnjev u bjesomunu mahnitost. krguui zubima, dok mu je vatra sijevala iz oiju, bacio se na tijelo djevojke i zario joj svoje stravine kande u grlo, ne poputajui stisak sve dok nije izdahnula. Njegov nemirni i izbezumljeni pogled pao je u tom trenutku na uzglavlje kreveta, iznad kojega se moglo upravo razaznati lice njegova gospodara, ukoeno od uasa. Bijes zvijeri, koja je zacijelo jo uvijek pamtila omraeni bi, istog se trenutka pretvorio u strah. Svjesna da je zasluila kaznu, inilo se kao da eli sakriti svoja krvava djela, i skakala je po sobi u strahovitom stanju uzrujanosti; bacajui i lomei pokustvo dok se kretala, i povlaei krevet-

ninu s kreveta. Na koncu je zgrabila najprije le keri i ugurala ga u dimnjak, onako kako je naen; zatim tijelo stare gospoe, koje je smjesta naglavce zavrtila kroz prozor. Dok se majmun pribliavao oknu sa svojim unakaenim teretom, mornar se uasnut pripio uz munjovod i, vie skliznuvi nego spustivi se niz njega, smjesta pohitao kui strepei od posljedica pokolja, te bez razmiljanja odbacujui svu brigu za sudbinu Ourang-Outanga. Rijei koje su svjedoci uli na stepenicama bili su Francuzovi usklici uasa i strave, izmijeani sa sotonskim blebetanjem ivotinje. Jedva da ovome mogu jo neto dodati. Ourang-Outang je zacijelo umakao iz sobe preko munjovoda, neposredno prije nego su vrata provaljena. Mora daje zatvorio prozor kad se kroz njega izvukao. Kasnije gaje uhvatio sam vlasnik, koji je za njega dobio veliku svotu u Jardin des Plantes23. Le Bon je smjesta osloboen poto smo mi ispripovjedali ta zbivanja (s nekoliko Dupinovih popratnih primjedbi) u bureau prefekta policije. Taj uglednik, ma koliko naklonjen mom prijatelju, nije mogao potpuno prikriti svoju zlovolju to su dogaaji krenuli tim smjerom, te je bio sklon utei se ponekoj sarkastinoj primjedbi o tome kako se svakoj osobi pristoji da se bavi svojim poslom. Neka govori, ree Dupin, koji nije drao potrebnim da odgovori. Neka raspravlja; to e mu olakati savjest. Zadovoljan sam to sam ga porazio na njegovom vlastitom podruju. Uprkos tome, injenici to nije uspio rijeiti tu tajnu ni u kojem se sluaju ne treba uditi kao to on pretpostavlja; jer uistinu, na je prijatelj prefekt poneto suvie lukav da bi bio dubokouman. Njegovoj mudrosti nedostaje stamen. Sve je to sama glava bez tijela, kao one slike boice Laverne19 ili, u najboljem sluaju, sve sama glava i ramena, kao u bakalara. Ali on je uprkos svemu dobro stvorenje. Drag mije posebno zbog svog talenta za prazne rijei, kojima je sebi priskrbio glas dosjetljiva ovjeka. Mislim na sposobnost kojom znade de nier ce qui est, et d'expliquer ce qui n'est pas24.

Jardin des Plantes pariki botaniki i zooloki vrt. B Laverna starolatinska boica, moda jedan od duhova mranog podzemlja, koju su smatrali zatitnicom kradljivaca (koji kradu u mraku!) 24 de nier ce qui est, et expliquer ce qui n'est pas da nijee (zanemaruje) ono to jest, a tumai ono to nije. Poe biljei da je to citat iz Nove Heloize J. J. Rousseaua.

23

KRABULJA CRVENE SMRTI

Dugo je ve Crvena Smrt25 pustoila zemljom. Nikad nije kuga bila toliko kobna ni toliko grozna. Krv joj je bila olienje i peat rumenilo i uas krvi. Najprije bi nastupili otri bolovi i iznenadna vrtoglavica, a zatim obilato krvarenje na sve pore i napokon svretak. Skrletne pjege po cijelom tijelu, a napose po licu, bijahu simptomi bolesti zbog kojih su rtve ostajale bez pomoi i suosjeanja blinjih. A cijela bolest, od samog poetka do kobnog kraja, ne bi trajala dulje od pola sata. Ali knez Prospero bio je sretan i neustraiv i mudar. Kad su mu posjedi bili napola opustjeli, pozvao je tisuu krepkih i bezbrinih ljudi, koje je izabrao meu vitezovima i damama na svom dvoru, i povukao se s njima u duboku osamu jedne od svojih utvrenih opatija. Bila je to prostrana i velebna graevina, sagraena po kneevu hirovitu, ali profinjenu ukusu. Bila je opasana debelim i visokim zidinama, a vratnice su bile od eljeza. Kad su se dvorani uselili, dopremili su pei za taljenje i teke ekie, pa su zavarili sve zasune. Htjeli su tako sprijeiti ulazak onima izvana koje bi iznenada zahvatio oaj, i izlazak onima iznutra koje bi obuzela mahnitost. Opatija je svime bila dobro opskrbljena. Zahvaljujui takvim mjerama opreza, dvorani su mogli prkositi zarazi. Ostali svijet neka se pobrine sam za sebe! A dotle bi bilo ludo tugovati ili umovati. Knez je pripremio sve to treba za razonodu. Bilo je tu lakrdijaa, improvizatora, baletnih plesaa, bilo je glazbenika, ljepotica, vina. Svega je toga, pa i sigurnosti, bilo unutra. A vani je bila Crvena Smrt. Negdje potkraj petog ili estog mjeseca ivovanja u tom utoitu, dok je kuga vani najee harala, knez Prospero priredi za svojih tisuu gostiju neobino velianstven krabuljni ples. Ta je maskerada bila doista zamaman prizor. Ali, da vam najprije opiem odaje u kojima se odravala. Bilo ih je sedam carski niz odaja. U mnogim palaama, meutim, odaje se pruaju u dugom i ravnom redu, vrata se irom otvore i krila im se priljube gotovo uza sam zid, te se jednim pogledom mogu vidjeti gotovo sve odaje. Ali ovdje je bilo sasvim drukije, kao to se moglo i oekivati, s obzirom na kneevu sklonost bizarnosti Dvorane su bile tako nepravilno rasporeene da se pogledom moglo obuhvatiti jedva neto vie od jedne. Iza svakih dvadesettrideset metara ovjek bi naiao na otar zavijutak, a iza svakog zavijutka pukao bi sasvim nov prizor. Lijevo i desno, usred svakog zida, visok i uzak gotski prozor gledao je na zatvoren hodnik koji je pratio zavijutke niza odaja. Ti su prozori bili od obojena stakla, a boja se mijenjala u skladu s bojom koja je prevladavala u toj odaji. Krajnja odaja na istonoj strani, primjerice, bila je ureena plavim tkaninama, pa su joj i prozori bili jarkoplavi. U drugoj su sobi ukrasi i tapiserije bili purpurni, pa su i okna bila purpurna. Trea je bila potpuno zelena, pa su takvi bili i prozori. etvrta je bila namjetena i osvijetljena naranasto, peta bijelo, esta ljubiasto. Sedma je odaja bila sva u crnim barunskim tapiserijama koje su pokrivale cijeli strop i visile po zidovima, padajui u tekim naborima na sag od iste tkanine i boje. Ali samo u ovoj sobi boja prozora nije se slagala s bojom dekoracija. Ovdje su okna bila skrletna crvena kao krv. Meutim, ni u jednoj od tih sedam odaja, usred svega tog obilja zlatnih uresa to su leali razasuti na sve strane ili su visili sa stropa, nije bilo nijedne svjetiljke ni svijenjaka. U cijelom tom nizu odaja nije bilo svjetla koje bi potjecalo od svjetiljke ili svijee. Ali
25

Kod nas je zapravo kuga poznata pod nazivom Crna Smrt, ali je ovdje ostavljena Crvena Smrt prema izvorniku, zbog vanosti boja u cijeloj pripovijetki.

u hodnicima du odaja stajao je, nasuprot svakom prozoru, po jedan teak tronoac, na kojem je bila eravica iz koje su se irile zrake kroz obojeno staklo i na taj nain jarko obasjavale dvoranu. Tako se stvaralo mnotvo arenih i fantastinih slika. Ali u zapadnoj ili crnoj odaji uinak odsjaja vatre, to je kroz krvavo obojena okna padao na crne zastore, bio je jezovit preko svake mjere, i pridavao je licima onih koji su ulazili toliko mahnit izraz da ih je malo bilo koji su se usuivali da stupe u nju. U toj je odaji stajala, uza zapadni zid, i golema ura od ebanovine. Njeno se klatno njihalo amo-tamo proizvodei potmulu, teku, jednolinu zveku; a kad bi velika kazaljka obila cijeli brojanik pa bi dolo vrijeme da izbije sat, iz mjedene utrobe razlegao bi se zvuk koji je bio jasan, i zvonak, i dubok, i neobino muzikalan, ali tako posebna tona i izraza da su svirai u orkestru morali svaki sat namah prekinuti svirku da bi oslunuli taj zvuk; a plesai su bili primorani da se prestanu vrtjeti; i cijela bi se vesela druina zakratko uznemirila; i dok je ura otkucavala, moglo se zapaziti kako i oni najobjesniji blijede, a postariji i staloeniji ljudi prelaze rukom preko ela, kao da su utonuli u zbrkano sanjarenje ili razmiljanje. Ali, im bi odjeci potpuno utihnuli, cijeli bi skup prasnuo u veseo smijeh, svirai bi se zgledali i nasmijeili, kao da im je smijena bila vlastita uznemirenost i ludost, pa su se apatom zaricali jedan drugome da idue otkucavanje sata nee u njima izazvati slino uzbuenje; a onda, nakon isteka ezdeset minuta (koje sadre tri tisue i est stotina sekunda vremena to leti), ura bi ponovo poela otkucavati te bi zavladala ista onakva uznemirenost i strepnja i zamiljenost kao i prije. Ali, unato svemu tome, bila je to vesela i velianstvena zabava. Knez je imao poseban ukus. Imao je dobro oko za boje i efekte. Nije mnogo drao do pomodnog jeftinog sjaja. Uvijek se zanosio smionim planovima, a zamisli su mu bile barbarski blistave. Bilo je ljudi koji su mislili da je sumanut, ali njegove su pristae drale da nije. Trebalo je da ga ovjek uje i vidi i dotakne pa da bude siguran da nije. Ukrasi u sedam odaja za ovu veliku zabavu bili su izraeni uglavnom po njegovim uputama, a njegov je osobni ukus odredio i karakter preruavanja. Dakako da su krabulje bile groteskne. Bilo je tu mnogo arenila i sjaja i duhovitosti i opsjenarstva mnogo od onoga to se poslije vidjelo u Hernaniju26. Bilo je arolikih figura s neprikladnim udovima i opremom. Bilo je prilika koje kao da su bile plod luake mate. Bilo je mnogo lijepog, mnogo razuzdanog, mnogo bizarnog, poneto groznog, a nije bilo malo ni onoga to moe izazvati gaenje. Amo-tamo po svim tim odajama kooperilo se zapravo mnotvo likova iz snova. A oni ti likovi uvijali su se na sve strane poprimajui boju od soba, i reklo bi se da je pomamna svirka orkestra samo jeka njihovih koraka. Pa ponovo poinje otkucavati ura od ebanovine, to stoji u dvorani zastrtoj barunom, i naas se sve umiri i sve zanijemi osim glasa ure. Likovi iz snova skamenili su se u poloaju u kojem su se zatekli. Ali odjeci otkucavanja ure zamiru razlijegali su se samo trenutak-dva i lak, napola priguen smijeh odjekuje za njima. I svirka opet nabuja, i likovi iz snova oive, i uvijaju se na sve strane veselije nego ikad, poprimajui boju od arenih prozora kroz koje prodiru zrake svjetla s tronoaca. Ali nijedna se krabulja ne usuuje vie stupiti u onu odaju to lei na zapadnoj strani, na samom kraju, jer no je na izmaku i kroz krvavo obojena okna navire poneto rumenije svjetlo; i mrklina crnih zastora zastrauje ovjeka; i onome tko stupi nogom na crni sag ini se prigueno otkucavanje oblinjeg sata od ebanovine nekako sveanije i znaajnije nego onima koji se vesele u udaljenijim odajama. Meutim, te druge odaje bile su dupkom pune i u njima je grozniavo lupalo srce ivota. I pirovanje se vrtoglavo nastavljalo, sve dok nije sat poeo otkucavati pono. A tada glazba, kako rekoh, umukne, i plesai se prestadoe vrtjeti, i zavlada nekakvo nelagodno zatije, kao i
26

Hernani - pjesnika drama francuskog knjievnika Victora Hugoa (1802-1885). Praizvedba je te drame u Parizu izazvala senzaciju i izgrede (1830. god.).

prije. Zvono je na satu trebalo da otkuca dvanaest puta, pa se tako dogodilo, moda, da su oni zamiljeniji meu gostima, zato to su imali vie vremena, dublje utonuli u razmiljanje nego prije. I tako se, takoer, moda dogodilo da su mnogi pojedinci u toj svjetini, prije no to je posljednji odjek posljednjeg udarca dokraja zamro, dospjeli zapaziti prisutnost jedne zakrabuljene osobe koja nije do tada bila privukla ama ba niiju pozornost. I poto se glas o tom doljaku apatom posvuda pronio, iz cijelog se drutva napokon die nekakav amor, gunanje, to izraavae neodobravanje i uenje pa najzad i stravu, uas i odvratnost. U takvom jednom skupu fantastinih likova, kakav sam opisao, nikakva obina pojava zacijelo ne bi mogla izazvati takvo uzbuenje. Sloboda u preruavanju bila je te noi uistinu gotovo neograniena, ali krabulja o kojoj je rije prevrila je svaku mjeru i prela je ak i onu daleku granicu pristojnosti koju je knez bio postavio. I u srcima najlakoumnijih ljudi ima struna u koje se ne smije dirati. ak i u najveih oajnika, kojima su i ivot i smrt podjednako ala, ima stvari s kojima se ne smije aliti. I zaista, reklo bi se da je cijelo drutvo bilo proeto milju da u neznanevu kostimu i dranju nema ni duha ni pristojnosti. Bila je to visoka i suhonjava spodoba umotana od glave do pete u mrtvaki pokrov. Krabulja koja mu je sakrivala lice toliko je nalikovala na lice ukoena mrtvaca da se i najpomnijim promatranjem teko mogla otkriti opsjena. Pa ipak, sve bi to moda jo nekako podnijeli, ako ne i odobrili, ludi sudionici ovog pira, da nije zakrabuljeni neznanac iao tako daleko da je uzeo lik Crvene Smrti. Odjea mu je bila pokropljena krvlju a iroko elo, pa i cijelo lice bijahu mu osuti groznim skrletnim pjegama. Kad je pogled kneza Prospera pao na ovu avetinjsku priliku (koja se polagano i sveano, kao da eli to uvjerljivije odigrati svoju ulogu, epurila tamo-amo meu plesaima), svi primijetie kako se gri, obuzet u prvi mah jakom drhtavicom od strave ili gaenja, i zatim kako mu elo pocrvenje od bijesa. Tko se to usuuje? zapita promuklim glasom dvorane to su stajali oko njega. tko se to usuuje da nas vrijea tom bogohulnom porugom? Uhvatite ga i strgnite mu masku s lica da vidimo koga emo sutra u osvit zore objesiti niz bedem! Dok je to govorio, knez Prospero stajao je u istonoj ili plavoj odaji. Njegove su rijei odjekivale jasno i glasno kroz svih sedam odaja jer je knez bio odvaan i kran ovjek, a glazba je na njegov mig bila umuknula. U plavoj je odaji stajao knez, sa skupinom blijedih dvorjana pored sebe. U prvi mah, dok je govorio, inilo se da e ta skupina krenuti na nezvanog gosta, koji je u tom trenutku takoer stajao u blizini, a zatim se odmjerenim i dostojanstvenim korakom zaputio prema govorniku. Iz nekoga neodreenog straha, koji je luda preuzetnost zakrabuljenog uljeza ulijevala u cijelo drutvo, nitko se nije naao da prui ruku da ga zgrabi, tako da je neometan doao na korak do kneza; i, dok je golemi skup, kao po nekom nagonu, uzmicao iz sredine odaja do zidova, zakrabuljeni neznanac nastavi svoj put bez zadravanja, istim onim sveanim i ujednaenim korakom kojim se isticao od sama poetka, kroz plavu odaju u skrletnu, kroz skrletnu u zelenu, kroz zelenu u naranastu, kroz ovu opet u bijelu, pa odatle u ljubiastu, a da nitko nije ni prstom maknuo da ga zaustavi. Tada, meutim, knez Prospero, izbezumljen od bijesa i stida zbog svoga trenutnog kukaviluka, projuri bre-bolje kroz est odaja; ali nitko ne poe za njim, iz smrtnog straha koji ih je sve bio obuzeo. Nosio je visoko u ruci bode i primakao se, naglo i estoko, na dva-tri koraka spodobi to je uzmicala, kad se ova, stigavi do kraja barunaste odaje, iznenada okrene i pogleda ga u lice. Razlegne se otar krik i bode, sijevnuvi, pade na crni sag, a za njim se odmah srui mrtav knez Prospero. Tada, pomamno ohrabrena oajem, nagrne gomila gostiju u crnu odaju. Zgrabie zakrabuljena neznanca, ija je visoka prilika stajala uspravno i nepomino u sjeni ure od ebanovine, i zinue od neizreciva uasa kad vidjee da u mrtvakom pokrovu i mrtvakoj krabulji, koje su tako estoko i grubo epali, nema nikakva opipljiva lika.

I tada svi spoznae daje Crvena Smrt meu njima. Uvukla se bila nou kao lopov. Ijedan za drugim padahu gosti po krvlju poprskanim dvoranama u kojima su se veselili, i svatko je umirao u onom oajnikom poloaju u kojem se zatekao. A kad i posljednji lan vesele druine izdahne, stade i ura od ebanovine. I ugasie se plamenovi na tronocima. I tmica i raspadanje i Crvena Smrt zadobie nad svime neogranienu vlast.

PAD KUE USHER

Son coeur est un luth suspendu; Sitdtgu'on le touche Uresonne.' De Beranger Cijelog jednog sumornog, sumranog i bezvunog dana, u jesenje doba godine, dok su oblaci visjeli nelagodno nisko s nebesa, prolazio sam sasvim sam, jaui na konju, kroz jedinstveno turobni dio krajlolika; i naposljetku, kad su se stale sputati veernje sjene, naoh se na vidiku melankoline Kue Usherovih. Ni sam ne znam kako se to zbilo ali, s prvim pogledom na to zdanje, osjeaj nepodnoljive snudenosti obuzeo mije duh. Kaem nepodnoljive, jer taj osjeaj nije bio ublaen ni jednim od onih poetinih, i stoga napola ugodnih, primisli, s kojima duh obino prima ak i najnemilije prirodne prizore pustoi ili uasa. Promatrao sam prizor pred sobom osamljenu kuu, neugledan krajolik okolnog imanja tmurne zidove prazne okolice, prizore nekoliko stabljika movarnog aa i nekoliko golih bijelih debala istrula drvea s posvemanjom pogruenou due, koju ne mogu ispravnije usporediti ni s jednim drugim zemaljskim doivljajem nego s bunovnim buenjem ovjeka opijenog opijumom gorko tonue u svakodnevnicu odvratno spadanje vela. Osjetih lednost, propadanje, gnuanje u srcu niim olakanu tugu u mislima, koju ni muiteljsko poticanje mate nije moglo primorati da se vine u ita uzvienije. to me je to zastadoh na as da razmislim to me je to toliko obespokojilo u kontemplaciji Kue Usherovih? Bila je to tajna posve nerjeiva; niti se mogoh uhvatiti ukotac sa sjenama iz mate, koje nahrupie na me, zadubljenog u misli. Bio sam prisiljen da se oslonim na nezadovoljavajui zakljuak, da zbilja, nema sumnje, postoje sprege veoma obinih prirodnih predmeta koje imaju mo da ovako na nas djeluju, ali da se ipak ralamba te moi krije u za nas predubokim promiljanjima. Moe biti, razglabao sam, da bi ve puki razliit raspored pojedinosti ovoga prizora, sitnica na slici, bio dovoljan da izmijeni, ili moda i poniti njegovo svojstvo izazivanja sumorna dojma i, pod utjecajem ove misli, pritegnuh uzdu svoga konja tik pred strmoglavim rubom crnog i sablasnog jezera, to je lealo u nenamrekanu zrcaljenju uz nastambu, i zagledah se dolje ali stresavi se od jeze jo tjeskobnije no prije u preudeene i preokrenute slike sivog aa, i avetnih debala, i praznih prozora, nalik oima. Unato tome, upravo u ovim dvorima tjeskobe ja sam se namjeravao skrasiti na boravak od nekoliko tjedana. Njihov vlasnik, Roderick Usher, bio mi je u djetinjstvu jedan od najbliih drugova; ali mnoge godine protekoe od naega posljednjeg susreta. Svejedno, nedavno mi je stiglo pismo, u udaljenom kraju zemlje njegovo pismo koje, svojom bezobzirnom tvrdokornou, nije doputalo da mu se odgovori nikako drukije no osobno. Rukopis je pruao dokaze o ivanu uzbuenju. Pisac je govorio o akutnoj tjelesnoj boljci duevnom rastrojstvu koje gaje hrvalo i o ivoj elji da me vidi kao svoga najboljeg i, zaista, jedinoga osob-

nog prijatelja, s nakanom da pokua veselou moga drutva nekako olakati svoju boljeticu. Nain na koji je sve ovo, i jo mnogo vie od toga, bilo reeno njegov je zahtjev tako oigledno izvirao iz srca nije mi ostavljalo nimalo slobode da oklijevam i ja, u skladu s time, smjesta posluah poziv, koji sam drao veoma neobinim. Iako smo kao djeaci drugovali ak vrlo prisno, zapravo sam malo znao o svom prijatelju. Njegova je zakopanost bila obiajna i pretjerana. Ostalo mi je ipak u pameti da je njegova veoma stara obitelj poznata, od pamtivijeka, po osobitoj osjeajnosti temperamenta, koja se stoljeima iskazivala u mnogim djelima uzviene umjetnosti, a u posljednje se vrijeme oitovala u opetovanim inima irokogrudnog a neupadljivog milodarja, kao i u strastvenoj predanosti zamrenostima, moda ak vie nego pravovjernim i lako prepoznatljivim ljepotama, glazbene znanosti. Bio sam saznao, isto tako, i veoma znaajnu injenicu da obiteljsko stablo Ushera, iako je prebrodilo tolike vjekove, nije ni u jednom razdoblju izbacilo kakav trajni ogranak; drugim rijeima, da se cijela obitelj nasljeuje po izravnoj liniji potomstva, i da je uvijek, uz sasvim nevane i sasvim privremene varijacije, tako i opstojala. Taj nedostatak, prosudih, dok sam u mislima prebirao po savrenu podudaranju znaajki ovoga mjesta sa znaajkama pripisanim vlasnicima i dok sam mudrovao o mogunostima utjecaja, to ga je jedno, u dugom tijeku stoljea, moglo vriti na druge taj nedostatak bonih potomaka, moda, i, kao posljedica toga, izravno prenoenje, s oca na sina, batinjena imena, naposljetku je toliko poistovjetilo to dvoje da se izvorno ime posjednika stopilo u udan i dvosmislen naziv Kua Usherovih naziv koji kao da ukljuuje, u duhu seljaka koji ga upotrebljavaju, i obitelj i obiteljsku palau. Rekao sam da je jedini posljedak mog poneto djetinjastog opita to sam zavirio dolje u jezero da se samo produbio moj prvotni neobini dojam. Nema nikakve sumnje da je svijest o hitrom bujanju mog praznovjerja jer zato da ga tako ne imenujem? posluila uglavnom tek da ubrza samo to bujanje. Takav je, kao to odavno znam, paradoksalni zakon svih osjeaja, kojima je u osnovi strah. I moe biti da se samo s tog razloga, kad sam ponovo podigao oi s odraza kue u jezeru na kuu samu, u mojoj mati raskrilio udan privid privid zacijelo tako smijean da ga ja i spominjem tek da bih pokazao zornu snagu osjeaja koji su me obuzeti. Uspio sam toliko uzburkati svoju matu da sam povjerovao kako zaista oko cijela dvorca i imanja lebdi ozraje svojstveno samo njima i njihovoj neposrednoj okolini ozraje koje nije u srodstvu sa zrakom nebeskim, ve koje isparava iz trulih stabala, sivih zidova, iz utljivog jezera zaraznu i tajenstvenu paru, gustu, sporu, jedva razaznatljivu, olovno sivu. Stresavi sa svog duha taj privid, koji mora da sam sanjao, podrobnije sam prouio istinski izgled zdanja. Glavna znaajka kao da mu je bila izvanredna starost. Stoljetna izblijedjelost je bila golema. Siune gljivice prekrile su sve vanjske zidove, i visile su kao tanko zamreno mreasto pletivo sa strehe. A ipak je sve to bilo daleko od neke znatnije ruevnosti. Ni jedan zidani dio nije pao; i inilo se kao da ima neka neobjanjiva nedosljednost izmeu jo uvijek savrena prianjanja svih dijelova i stanja raspadaj a u kojem se nalazi svaki pojedini kamen. Sve me to podsjetilo na tobonju neoteenost kakve stare drvenarije, koja godinama truli u zaputenom podrumu, a da je ne uznemiri ni daak vanjskog zraka. Ali osim te naetosti sveopim truljenjem graa nije davala drugih znakova nestabilnosti. Moda je samo oko paljivog promatraa moglo primijetiti jedva uoljivu pukotinu, koja je, sputajui se s krova na prednjoj strani zgrade, krivudavo probijajala svoj put niza zid sve dok se nije izgubila u sumornim vodama jezera. Zamjeujui ove stvari, prejahao sam kratkim nasipom do kue. Sluga mi je prihvatio konja, a ja uoh u gotsko lukovlje predvorja. Sobar neujna koraka proveo me odatle, u utnji, kroz mnoge mrane i zamrene hodnike na putu u studio svoga gospodara. Mnogo toga to sam putem vidio doprinijelo je, ni sam ne znam kako, pojaanju nejasnih osjeaja, o kojima sam ve govorio. Dok su predmeti oko mene dok su rezbarije na stropovima, tamne tapiseri-

je na zidovima, ebanska crnoa podova i avetni oruni trofeji to zvekeu od mojih koraka bili stvari na koje sam, ili na njima sline, navikao od djetinjstva i dok ne oklijevah da samom sebi priznam kako mi je sve to poznato svejedno bijah zapanjen videi kako tako obini prizori bude u mojoj mati tako neobine slike. Na jednom od stubita sretoh obiteljskog lijenika. Izraz njegova lica, priinilo mi se, iskazivao je mjeavinu prostake prepredenosti i zbunjenosti. Pozdravio se sa mnom uznemireno, a zatim produio. Sobar je nakon toga otvorio jedna vrata i uveo me u nazonost svog gospodara. Soba, u kojoj se naoh, bila je veoma prostrana i visoka. Prozori bijahu dugi, uski i zailjeni, a na tako golemoj udaljenosti od crnoga hrastovog poda da su iznutra bili posvema nepristupani. Slabani zraci grimizna svjetla probijali su se kroz reetkasta okna i sluili su tek da uine razaznatljivim najistaknutije predmete u sobi, ali oko se uzalud naprezalo da dosegne udaljenije kutove ili udubljenja zakrivljenog i izrezbarenog stropa. Tamne su draperije visile po zidovima. Glavni su komadi pokustva bili golemi, neudobni, starinski i otrcani. Mnoge knjige i glazbala leali su razbacani uokolo, ali nisu uspijevali unijeti nimalo ivahnosti u ovaj prizor. Osjeao sam da udiem atmosferu tuge. Oblak ozbiljne, duboke i neiskupljive sjete lebdio je nad svime i proimao sve. Na moj ulazak, Usher je ustao s divana, gdje je leao, ispruen koliko je dug, i pozdravio me sa ivahnom toplinom, koja je u sebi krila, kao to u prvi as pomislih neto od pretjerane srdanosti od prevladanog napora svjetskog ovjeka, koji je ennuye. Ali pogled na izraz njegova lica uvjerio me u njegovu potpunu iskrenost. Sjeli smo, i u nekoliko asaka njegove utnje, zagledah se u njega s osjeajem napola suuti, napola straha. Jamano, nitko se iv nije nikada prije izmijenio tako strano, u tako kratko vrijeme, kao Roderick Usher! Samo se s tekoom mogoh natjerati da priznam istovjetnost blijeda stvora preda mnom s drugom moje rane mladosti. Ipak, znaaj njegova lica bio je uvijek izuzetan. Mrtvako bljedilo puti; oko krupno, bistro i neusporedivo sjajno; usne poneto tanke i vrlo blijede, ali izvanredno lijepo zacrtane; nos njene hebrejske grae, ali sa irinom nozdrva neobinom pri slinom oblikovanju! fino zaobljena brada, koja nedostatkom istaknutosti govori o nedostatku moralne snage; kosa meka i tanja od pauine; ove crte lica, s nerazmjerno velikim prostorom iznad podruja sljepooica, tvorile su oblije koje se ne zaboravlja lako. A sada je, ve u pukom pretjeravanje dominantnog znaaja tih crta, i izraza to su ga obino pokazivale, bilo toliko promjene da sam posumnjao s kime razgovaram. Bljedilo koe, sada sablasno, i sjaj oka, sada natprirodan, zaprepastili su me i ustraili prije svega drugog. I svilenastoj kosi dopustio je da raste bez ikakve njega, te kako je ona, po svojoj neposlunoj pauinastoj kakvoi, vie lebdjele nego padala oko njegova lica, nisam mogao, ak ni s naporom, taj njen arabeskni27 izgled povezati s bilo kakvim pojmom o jedinstvenoj ljudskosti. U ponaanju moga prijatelja smijesta mi je upala u oi stanovita nepovezanost neka nedosljednost; uskoro otkrih da ona proizlazi iz cijelog niza slabakih i uzaludnih borbi da se prevlada kronina uzrujanost pretjerano ivano uzbuenje. Bio sam odista na neto slino pripravljen, ne samo njegovim pismom, nego i sjeanjima na stanovite njegove djeake osobitosti, te zakljucima izvedenim iz njemu svojstvene prirodne grae i temperamenta. Njegovi su postupci bivali naizmjenino ivahni i potiteni. Glas mu je hitro prelazio s drhtave neodlunosti (kad se inilo da su mu duevni sokovi u posvemanjem mrtvilu) na onu vrstu energine saetosti onaj odsjeni, teki, odmjereni i uplje zvuni izriaj ono olovno, uravnoteeno i savreno oblikovano grleno glasanje kakvo se moe primijetiti u beznadnom pijancu, ili nepopravljivom uivaocu opijuma, u razdobljima najintenzivnijeg uzbuenja.

27

Arabeska - ara na arapski nain, isprepleteni geometrijski i stilizirani biljni crtei. Nazvavi neke od svojih pna arabeskama, Poe je naglasio njihovu egzotinost, romantinost i fantastinost.

Evo, na takav je nain govorio o svrsi moga posjeta, o svojoj vruoj elji da me vidi, i o utjehi koju oekuje da mu pruim. Zavezao je, prilino opirno, u to kako on sam zamilja narav svoje bolesti. Rekao je daje to uroeno i obiteljsko zlo, za koje on upravo oajniki nastoji pronai lijek samo obina nervna rastrojenost, smjesta je dodao, koja e nesumnjivo uskoro proi. Ona se oituje u cijelom nizu neprirodnih osjeta i dojmova. Neki od njih, kad ih je podrobnije opisao, zanimali su me i zbunjivali; premda su im moda tek pojmovi i opi nain pripovijedanja dali teinu. Veoma je patio od morbidne izotrenosti ula; podnoljiva mu je bila tek posve bljutava hrana; mogao je nositi samo odjeu od stanovitih tkanina; miris svega cvijea bio mu je muan; oi su mu patile ak i od jedva primjetna svjetla; i samo neki osobiti zvukovi, i to oni od gudakih glazbala, nisu ga ispunjali grozom. Vidjeh da je rob okovan nenaravnom vrstom patnje. Unitit e me, rekao je, mora me unititi ova alosna ludost. Eto tako, tako, u, i nikako drukije, propasti. Uasavam se buduih dogaaja, ne zbog njih samih, nego zbog njihovih posljedica. Drhtim od pomisli na bilo kakav, pa ak i najtrivijalniji, dogaaj koji bi mogao djelovati na ovo moje nepodnoljivo duevno uzbuenje. Zaista, nemam nikakve bojazni pred opasnou, osim u krajnjem njenom djelovanju tjeskobi. U ovom iznerviranom u ovom bijednom stanju osjeam da e prije ili kasnije doi razdoblje kad u morati napustiti zajedno i ivot i razum, u borbi s mrkom sablau, STRAHOM. Saznao sam, tovie, u razmacima, i kroz izlomljene i dvosmislene nagovjetaje, jo jednu osobitu znaajku njegova duevna stanja. Bio je sputan stanovitim praznovjernim dojmovima u vezi s nastambom u kojoj boravi, i odakle se ve mnoge godine ne usuuje izai u vezi s utjecajem, kojega je zamiljena snaga bila opisana u pojmovima previe nejasnim da bismo ih ovdje ponavljali utjecajem to su ga neke osobitosti u samom obliku i naravi obiteljske palae, rekao je, po zakonu dugog i preutnog priznavanja, stekle nad njegovim duhom efekt kojeg su materijalnost sivih zidova i tornjia i mutnog jezera, u kojem se ogledaju, proizveli naposljetku na duh njegova postojanja. Priznao je dodue, iako s oklijevanjem, da se veliki dio osobite tjeskobe, koja gaje ovako spopala, moe pripisati prirodnijem i daleko opipljivijem podrijetlu veoma tekoj i dugotrajnoj bolesti dapae, oigledno bliskom skonanju sestre, koju voli njenom ljubavlju njegove, ve dugo godina jedine, druice njegova posljednjeg i jedinog srodnika na svijetu. Njena smrt, rekao je s gorinom koju neu nikada zaboraviti, ostavila bi ga (njega, beznadnog i boleljivog) posljednjim od starog plemena Usherovih. Dok je govorio, gospa Madelina (jer se tako zvala) polako je prola kroz udaljeni dio kue, i iezla, ne primijetivi moje nazonosti. Promatrah je s krajnjim zaprepatenjem, u kojem bijae primjese straha a ipak, drim da ne mogu niim opravdati takva osjeanja. Obuzelo me stanje ukoenosti dok su mi oi pratile njene korake u odlasku. Kad su se vrata naposljetku za njom zatvorila, pogled mi je instinktivno i radoznalo potraio izraz na bratovu licu ali on je zakopao lice meu ruke, i jedino sam uspio primijetiti kako mu je bljedilo, znatno jae od uobiajenog, preplavilo istanjene prste, kroz koje je urkom curila mnoga suutna suza. Bolest gospe Madeline ve dugo je zbunjivala lijeniko umijee. Trajna apatija, postepeno kopnjenje njene osobe, esti premda prolazni napadi kataleptikog znaaja, takva bijae neobina dijagnoza. Do sada se uporno i uspjeno borila protiv tlaiteljske bolesti, i nije se dala za stalno oboriti u postelju; ali, kad se pribliila veer mog dolaska u kuu, podlegla je (kako mi je te noi rekao njen brat s neizrecivim nemirom) ruilakoj snazi razorna neprijatelja; i ja saznah da e pogled to sam ga uspio baciti na njenu osobu biti vjerojatno posljednji koji e mi se pruiti da tu gospu, barem dok je iva, neemo vie vidjeti. Nekoliko iduih dana, ni Usher ni ja nismo spominjali njena imena: u tom razdoblju zabavio sam se revno usrdnim naporima da ublaim melankoliju svoga prijatelja. Zajedno smo

slikali i itali; ili sam ja, kao u snu, sluao nesputane improvizacije njegove rjeite gitare. I tako, kako me je sve vea i vea prisnost priputala sa sve manje ograda u duboke zakutke njegove due, sve sam s vie gorine primjeivao uzaludnost svakog pokuaja da se razvedri duh iz kojega je tama, kao uroena tvarna kakvoa, pljutala po svim predmetima moralne i fizike zbilje, u neprekidnom zraenju sjete. Zauvjek u sauvati sjeanje na mnoge ozbiljne sate provedene na samo s gospodarom Kue Usher. A ipak, ne bi mi nikako polo za rukom da potanko priopim narav razmiljanja ili bavljenja u kojima sam mu se pridruivao, ili na koja me navodio. Ustreperena i veoma rastrojena idealnost bacala je preko svega veo sumporaste svjetlucavosti. Njegove duge improvizirane tualjke zauvijek e mi zvoniti u uima. Meu ostalim stvarima, bolno mi ostaje u pamenju stanovito neobino iskrivljenje i pojaanje onog neobuzdanog napjeva posljednjeg von Weberova28 valcera. Iz slika, nad kojima se muila njegova zamrena mata, i koje su rasle, crtu po crtu, u neodreenost od koje me je hvatala jeza, i to utoliko strasnije jer sam se jeio ne znajui zato iz tih slika (a ivo ih pamtim kao da su mi pred oima) uzalud sam nastojao da shvatim ita vie od onoga malog dijela koji se moe obuhvatiti pukom pisanom rijeju. Posvemanjom jednostavnou, golotinjom svojih crtea, izazivao je i zastraivao panju gledaoca. Ako je ikada smrtnik naslikao ideju, onda je taj smrtnik Roderick Usher. Za moj pojam barem u okolnostima koje su me tada okruivale iz tih istih apstrakcija to ih je ovaj hipohondar uspio izvesti na platnu zraila je snaga nepodnoljiva uasa, kakvog ni sjene ne osjetih nikad u promatranju svakako uagrenih ali ipak odvie konkretnih Fuselijevih29 sanjarija. Jedna od fantazmagorinih zamisli moga prijatelja, koja ne dijeli tako strogo opi duh apstrakcije, moe se ovdje, premda blijedo, osjeniti rijeima. Mala je slika prikazivala unutranjost neizmjerno dugog i pravokutnog podruma ili tunela, niskih zidova, glatkih i bijelih, bez ikakva otvora ili naprave. Stanovite dodatne toke u crteu zorno su objanjavale da ta iskopina lei na izvanrednoj dubini pod povrinom zemlje. Nikakav se izlaz nije mogao primijetiti ni u kojem dijelu toga golemog prostora, i nikakva baklja, niti koji drugi izvor umjetna svjetla, nije bio vidljiv; a ipak poplava jarkih zraka prosula se kroza nj, i kupala sve to sablasnim i neobjanjivim sjajem. Upravo spomenuh morbidno stanje slunoga ivca u kojem je svaka glazba nepodnoljiva uhu bolesnika, osim moda stanovitih glasova icanih glazbala. Moda su upravo te uske granice, u kojima se on stoga sveo tek na gitaru, bile velikim dijelom stvarni uzrok fantastine naravi njegovih izvedbi. Ali gorljiva i uvjebana lakoa njegovih impromptua nije se mogla time objasniti. Oni su morali biti, a i bili su, i u kajdama i u rijeima njegovih nesputanih fantasia (jer se on esto pratio rimovanim verbalnim improvizacijama), posljedak snaene duhovne sabranosti i usredotoenosti, o kojoj prethodno napomenuh da se moe primijetiti samo u osobitim trenucima najvieg umjetno izazvanog uzbuenja. S lakoom se mogu sjetiti rijei jedne od takvih rapsodija. Moda me se to vie dojmilo u njegovoj izvedbi, jer mi se prvi put priinilo da primijetih, pod mistikim tijekom njena znaenja, da je Usher potpuno svjestan kolebanja svoga uzvienog uma na prijestolju. Stihovi, naslovljeni Opsjednuta palaa, teku priblino, ako ne i tono, ovako: U naoj najzelenijoj dolini, Nastanjenoj anelima,
28 29

Carl Marta von Weber (1786-1826) - njemaki skladatelj i pijanist iz razdoblja romantizma Henry Fuse li (1741-1825) - anglo-vicarski pisac i slikar, poznat po ilustracijama Shakespearovih djela, profesor slikanja na Kraljevskoj akademiji u Londonu.

Neko gordo se k visini Dizo dvorac, blistav, divan. U sretnoj zemlji to je bilo, Gdje Misao bijae car Nikada ne nadvi krilo Serafin nad ljepu stvar. Zastava zlatnih mnotvo, slavno Na krovu se vijorilo; (Ovo sve ovo vrlo je davno U vremena stara bilo.) A lahor to je igro jednom Oko tog davnog, ljupkog mjesta, Niz ogoljeli, suri bedem Ko krilat miris nesta. Putnici dolinom sretnom Kroz osvijetljene prozore su Sablasti mnoge vidjeli jednom Uz lutnje zvuk, u skladnu plesu, Okolo trona, gdje sjedio je U sjaju, ravnom svojoj slavi, (U grimizu ko roen da je) Kraljevstva ovog vladar pravi Od bisera i rubina neko Ulaz dvorca bjee sazdan Kroz koji teku, teku, teku I svjetlucajui vazda Promie vojska Jeka, kojim Opjevat slatka je dunost Prelijepim glasovima svojim Svog kralja duh i mudrost. AI stvorovi zli su, crnih halja, Navalili na prijestol kralja; (Ah, tugujmo! jer nee sutra Oajnik taj vidjet jutra!) I oko doma, kao sjena, Slava to neko cvjetala mu, Sad je tek mutna uspomena Na davnu prolost pokopanu. Sad putnicima u dolini Kroz crvena se okne ini Goleme sjene da se viju Uz neskladnu melodiju; Dok kao rijeka, strana, urna, Sada se gura kroz vrata tmurna Gomila gnusna to van bjei I ceri se al se ne smijei.

Dobro se sjeam da su nas nagovjetaji iz ove balade odveli u slijed razmiljanja u kojem se oitovao jedan Usherov stav, koji ne spominjem toliko zbog njegove novosti (jer i drugi su ljudi mislili slino), koliko zbog upornosti kojom ga je zastupao. U svom najopenitijem obliku, to je miljenje o organskoj svjesnosti svih biljnih stvari. Ali u njegovoj poremeenoj mati, ideja je poprimila smioniji znaaj, i prenosila ga, pod stanovitim uvjetima, i na neorgansko carstvo. Nemam rijei da izrazim puni opseg, ili gorljivu zanesenost njegova uvjerenja. Njegovo je vjerovanje, svakako, bilo povezano (kao to sam i prije nagovjestio) sa sivim kamenjem obiteljske kue. Pretpostavke za stanovitu svjesnost, prema njegovu zamiljanju, ostvarene su u sustavu sukladnosti toga kamenja poretku njegova slaganja, kao i u mnogobrojnim gljivicama plijesni koja ga prekriva, pa i u trulim stablima to ga okruuju povrh svega, u dugoj neporemeenoj trajnosti toga poretka i u njegovu udvostruenju u mirnim vodama jezera. Dokazi toga dokazi te utilnosti mogu se vidjeti, rekao je, (a ja se trgoh dok je to govorio) u postupnom ali nedvojbenom zgunjavanju posebna, njima svojstvena ozraja, oko tih voda i zidova. Posljedak se moe otkriti, dodao je, u onom nijemom, a opet nesnosnom i stravinom utjecaju koji stoljeima oblikuje sudbine njegove obitelji, i koji je i njega napravio ovakvim kakvim ga sada vidim kakav jest. Takvim mislima ne treba objanjenja, pa ih i neu objanjavati. Nae knjige knjige koje su godinama oblikovale ne mali dio duhovnog postojanja ovog bolesnika bile su, kao to se moe i pretpostaviti, u potankom skladu sa znaajem ovakvih privienja. Mi smo se zajedno udubljivali u takva djela kao to su Vervet et Chartreuse Gresseta; Belphegor Machiavellija; Nebo i pakao Swedenborga; Podzemno putovanje Nicholasa Klimma Holberga; Kiromantija Roberta Fluda, ili ona Jeana D'Indaginea, ili ona De la Chambrea; Putovanje u plavu dalj Tiecka; i Campanellin Grad sunca.30 Jedan od najmilijih svezaka bilo mu je malo izdanje u oktavu Directorium Inquisitorum31 dominikanaca Eymerica de Gironnea; a bilo je odlomaka u Pomponiusu Meli,32 o starim afrikim Satirima i Oegipanima,33 nad kojima bi Usher satima sjedio, sanjarei. Glavni je uitak, meutim, nalazio u prelistavanju izvanredno rijetke i neobine knjige, u kvart izdanju, goticom prirunika jedne zaboravljene crkve Vigiliae Mortuorum secundum Chorum Ecclesiae Maguntinae34 je piscima zajedniko davanje prednosti duhu nad tijelom, tenja idealu ili transcendiranje stvarnosti. Od tih djela odudara Belgafor Niccole Macchiavellija (1469-1527), u kojem se talijanski pisac ruga instituciji braka. Poe, koji eli naglasiti neobinost i posebnost Usherove lektire navodi i djela o Hiromantiji (vraanju, praznovjerju, da se iz crta ruke na dlanu moe pogoditi sudbina ovjeka), te knjige o inkviziciji i pogrebnim obredima. Ne mogoh, a da ne pomislim na razuzdane obrede u ovom djelu, i na utjecaj koji su izvrili na naeg hipohondra, kad mije jedne veeri, obavijestivi me iznebuha da gospe Madeline vie nema, izjavio svoju namjeru da njeno truplo uva etranest dana (prije nego ga konano ukopaju) u jednom od brojnih podruma pod glavnim zidovima zgrade. Svjetovni razlog, meutim, naveden za ovaj izuzetni postupak, bio je takav da drah da mu se ne smijem suprots30

Poe ovdje navodi prilino areno drutvo pisaca. To su vedski vjerski mistik Emanuel Svvedenborg (16881772); njemaki romantiar Ludwig Tieck (1773-1853) (naslov djela koje Poe navodi nije poznat); za tim Tommaso Campanella (1568-1639), talijanski renesansni filozof koji je pod utjecajem Platonovih ideja opisao idealnu dravu, Grad sunca. Tim 31 Inquisitorum Directorium (Prirunik inkvizitora) sadri podrobne opise metoda inkvizicije, a sastavio ga je Evmeric, glavni inkvizitor za Kastilju 1356. godine. 32 Pomponije Mela bio je rimski putopisac iz I. stoljea nae ere, koji je pisao o obiajima i nainu ivota. 33 Satir jedno od niih boanstava starogrke mitologije. Prikazivali su ga kao kozonogog demona. Rije Aegipan znai bog Pan u liku jarca, dok je Poe vjerojatno smatrao da oznaava neku vrst satire. 34 Vigiliae Mortuorum secundum Chorum Ecclesiae Maguntinae Bdi jenje nad mrtvima na nain zbora maguntinske crkve. Djelo nije prona eno, ali je inae poznato nekoliko djela koja opisuju sline obrede.

taviti. Na takvu odluku brata je navelo (tako mi ree) to to je morao uzeti u obzir neobino svojstvo bolesti preminule, stanovite nametljive i radoznale upite sa strane njenih lijenika, kao i udaljeni i izloeni poloaj obiteljskog ukopita. Neu poricati da ja, kad sam se prisjetio zloudna lica osobe to sam je bio upoznao na stepenitu onoga dana kad stigoh u kuu, nisam imao elje da se usprotivim toj, kako drah, u najbolju ruku tek bezazlenoj, i ni u kojem sluaju neprirodnoj, predostronosti. Na Usherov zahtjev, osobno sam mu pomagao u pripremama za privremeni ukop. Smjestivi tijelo u lijes, nas smo ga dvojica sami odnijeli na poivalite. Podrumska komora u koju smo ga smjestili (i koja je bila tako dugo neotvarana da su nam baklje, gotovo se uguivi u nesnosnome zraku, pruile malo prilike daje istraimo) bila je mala, vlana, i bez ikakva sredstva za ulazak svjetlosti; leala je, na velikoj dubini, tik ispod onog dijela zgrade gdje se nalazila moja spavaonica. U davna feudalna vremena ona je oigledno sluila za najgore svrhe, kao tamnika uza, a u novija vremena kao spremite za barut, ili kakvu drugu opasnu eksplozivnu tvar jer su dio njena poda i cijela unutranjost dugog hodnika pod lukovima, kroz koji smo do nje doli, bili paljivo optoeni bakrom. Vrata od punog eljeza bila su takoer slino zatiena. Njihova golema teina proizvela je neobino otru kripu dok su se okretala na arkama. Poloivi na tugaljivi teret na nogare u tom carstvu uasa, djelomino smo odmaknuli u stranu jo nezavrtani poklopac lijesa i zavirili u lice njegova stanara. Upadna slinost izmeu brata i sestre sada je prvi put privukla moju panju; a Usher, pogaajui moda moje misli, promrmljao je nekoliko rijei, iz kojih sam razabrao da su on i pokojnica blizanci, i da su izmeu njih oduvijek postojala suosjeanja jedva objanjive prirode. Nai pogledi, meutim nisu dugo poivali na pokojnici jer je nismo mogli gledati bez straha. Bolest, koja je pokopala ovu gospu u cvijetu mladosti, ostavila je, kao to obino biva u svim bolestima iskljuivo kataleptikog znaaja, privid jedva primjetnog rumenila na njenim grudima i licu, i onaj upadljivi zaostali osmijeh na usnama, koji je tako stravian u smrti. Namjestili smo poklopac i zavrtali ga, pa zakraunavi eljezna vrata, krenusmo, s naporom u ne manje sumporne gornje kune odaje. I tada, poto je prolo nekoliko dana gorke boli, zbila se primjetna promjena u znaajkama duhovna poremeaja moga prijatelja. Njegovo uobiajeno ponaanje je netragom nestalo. Zanemario je ili zaboravio svoje uobiajene zabave. Lutao je od odaje do odaje, urnim, neravnomjernim i besciljnim korakom. Bljedilo njegova lica poprimilo je, ako je to mogue, jo sablasniji preljev ali sjaj se njegova oka potpuno ugasio. Nekadanja povremena muevnost njegova glasa vie se nije ula; i drhtavo titranje, kao od krajnje bojazni, sada mu je obino oblikovalo izriaje. Pokatkada, doista, pomislio bih da se njegov neprestano uznemireni duh bori s nekom nesnosnom tajnom, i da prikuplja potrebnu hrabrost kako bi je razotkrio. Pokatkada, opet, bio bih primoran da sve to pripiem neobjanjivom vrludanju ludila, jer bih ga opazio kako satima zuri u prazninu, i to u stavu najdublje panje, kao da oslukuje neki imaginarni zvuk. Nije udo da me je njegovo stanje plailo tovie, zaraavalo me. Osjeao sam kako mi se postepeno prikradaju sporo ali sigurno opasni utjecaji njegova fantastina ali dojmljiva sujevjerja. Posebno jednom, povlaei se u postelju kasno u noi sedmog ili osmog dana nakon polaganja gospe Madeline u podzemnu tamnicu, iskusih punu snagu takvih osjeaja. San se nije ni pribliio mom leaju dok je sat iezavao za satom. Borio sam se da razumom razbijem nemir koji me obvladao. Nastojah se uvjeriti kako mnogo, ako ne i sve, od onog to osjeam potjee od zavodnikog utjecaja sumornoga sobnog pokustva tamnih i otrcanih zastora, koji su se prisiljeni na pokret dahom oluje to se podie, grevito ljuljali ovamo-onamo po zidovima, i neprijazno utali oko posteljnih ukrasa. Ali napori su mi ostali neplodni. Nesavladivo drhtanje postepeno je obuzelo cijelu moju grau; i naposljetku, na srce mi je zasjeo

inkubus posve bezrazlone panike. Otresajui ga uz dahtanje i rvanja, podigoh se s uzglavlja, i zurei prodorno u gustu tamu odaje, stadoh oslukivati ni sam ne znam zato, osim to me je na to neki nagonski duh podstaknuo neke priguene i neodreene zvuke, koji su dopirali, u dugim razmacima, u predasima oluje, ne znam odakle. Svladan estokim osjeajem groze, neobjanjive ali i nepodnoljive, na brzinu navukoh odjeu (jer sam slutio da za mene nee vie biti sna te noi) i pokuah se trgnuti iz alosnog stanja u koje sam zapao, urno koraajui gore-dolje odajom. Tek to sam nekoliko puta tako okrenuo, neiji mi je laki korak na oblinjem stepenitu privukao panju. Odmah sam prepoznao daje Usherov. Trenutak kasnije, on je pokucao, blagim udarcima, na moja vrata, i uao, nosei svjetiljku. Njegovo je lice, kao obino, bilo mrtvaki blijedo ali, povrh toga, neka vrsta lude razuzdanosti sjala mu je u oima hysteria koju je oigledno susprezao vidjela mu se u itavu dranju. Njegov me izgled zapanjio ali sve mije bilo milije od samoe, koju sam tako dugo trpio, pa sam ak i njegovu nazonost pozdravio kao olakicu. A ti to nisi vidio? rekao je iznenada, poto je nekoliko asaka utke zvjerao oko sebe, znai, ti to nisi vidio? ali, ekaj! Vidjet e! Govorei tako, i paljivo zaklonivi svjetiljku, pohitao je do jednog prozorskog krila, i irom ga otvorio oluji. Nagao bijes naleta vjetra, to je prodro u sobu, gotovo nas je oborio s nogu. Bila je to zaista olujna, a opet surovo lijepa no, raskalano neobina u svom uasu i ljepoti. ijun je oigledno sabirao snagu negdje u naoj okolici; jer je dolazilo do estih i estokih promjena u smjeru vjetra; a izvanredna gustoa oblaka (koji su visili tako nisko kao da hoe pritisnuti tornjeve na kui) nije nam prijeila da opazimo veliku brzinu kojom su, kao da su ivi, letjeli i brzali sa svih strana, jedan prema drugom, ne odlazei u daljinu. Kaem, da nam ak ni njihova izvanredna gustoa nije prijeila da to vidimo a opet, nismo vidjeli ni mjeseca ni zvijezda niti su munje bljeskale. Ali donje plohe golemih masa uzburkane pare, kao i svi zemaljski predmeti u naoj neposrednoj blizini, sjajili su u nenaravnu osvjetljenju blijedo fosforescentnog ali jasno vidljivog plinovitog isparavanja, koje je lebdjelo i kao plat omotavalo palau. Ti to ne smije ti to nee gledati! rekao sam, stresavi se, Usheru, dok sam ga blagom silom odvodio od prozora do sjedala. Ovi prividi, koji te zbunjuju, samo su elektrine pojave koje nisu neobine ili moda svoje sablasno porijeklo vuku iz kunih isparavanja trule movare. Zatvorimo prozor; zrak je hladan i opasan za tvoje zdravlje. Evo ovdje jednog od tvojih najdraih romana. Ja u itati, a ti sluaj; pa emo tako zajedno provesti ovu stranu no. Starinski svezak to mi je dopao ruku bio je Bijesni Trist Sir Launcelota Canninga35; ali nazvah ga najdraim romanom Usherovim prije u tunoj ali nego ozbiljno; jer, zacijelo, malo to je u toj neuglaenoj i nematovitoj razlivenosti moglo biti zanimljivo za uzvienu produhovljenost moga prijatelja. Bila je to, meutim, jedina knjiga pri ruci; i ja se zanijeh nejasnom nadom da e uzbuenje, koje je uzburkalo hipohondra, nai moda oduka (jer povijest umnih poremeaja puna je slinih odstupanja) ak i u krajnjim ludostima koje budem proitao. Da sam smio suditi po divljem, prenapetom izrazu ivahnosti, s kojom je sluao, ili prividno sluao, rijei pripovijetke, mogao bih bio sam sebi estitati na uspjehu svoje zamisli. Stigoh do onog dobro poznatog dijela prie gdje Ethelred, junak Trista, poto je uzalud kuao da mirnim putem ue u nastambu pustinjaka, hoe da silom izbori ulazak. Ovdje, sjetit ete se, pripovijest tee ovako:

Bijesni Trist Sir Launcelota Canninga -1 autor i djelo su nepoznati. Veina urednika smatra da je Poe izmislio i autora i djelo te sam napisao odlomak koji toboe citira.

35

I Ethelred, koji po naravi bjee muevna srca, i koji uz to junaan bjee, zbog jakosti vina to ga popi, ne ekae dulje da pregovara s pustinjakom, koji uistinu bijae tvrdoglava i pakosna kroja, no osjeajui dad na pleima i bojei se oluje to se spravljae, podie smjesta svoj topuz, i udarcem lakim u as probi rupu meu daskama na dveri, da provue svoju oklopljenu desnicu; i tad njome silovito vukui, on kidae i cijepae dok sve ne razbi naisto, tako da je prasak suha i uplja drveta grmio i odjekivao cijelom umom. Na svretku ove reenice ja se trgoh i na trenutak zastadoh, jer mi se priinilo (iako sam odmah zakljuio da me to prevarila uzbuena mata) priinilo mi se da mi iz nekog udaljenog dijela palae do uiju nejasno dopire neto to bi, po podrobnoj slinosti naravi, mogla biti jeka (ali dakako priguena i otupljena) istog kidanja i cijepanja koje je Sir Launcelot tako potanko opisao. Bila je to nesumnjivo samo koincidencija koja je privukla moju panju; jer izmeu lupetanja prozorskih okvira i uobiajenih raznorodnih zvukova oluje, to jo uvijek raste, taj zvuk, sam po sebi, jamano, nije mogao imati u sebi nita, to bi me privuklo ili uznemirilo. Nastavio sam priu: Ali dobar junak Ethelred, uavi sada kroz dveri, zaudi se i razbjesni vrlo kad ne vidje ni traga ni glasa od pakosna pustinjaka; ve na njegovu mjestu, golema zmaja, ljuskava i strana lika i vatrena jezika, to sjedae na strai pred dvorcem od zlata s podom od srebra; a tu na zidu visio je tit od svijetle mjedi skovan, i ovom knjigom iskien: Tko unutra ue, pobjednik e bit; Tko ubije zmaja, pripada mu tit. I Ethelred podie svoj topuz i sijevnu njime po glavi zmaja, to pade preda nj i izdahnu svoju kunu duu s krikom toli grozotnim i nelijepim, a uz to i prodornim da moj Ethelred htijae ui rukama pokriti u protivnu tog strahotnoga glasa kakvoga se nikada jo ulo nije. Ovdje sam opet naglo zastao, i to sada s osjeajem nesuspregnuta zaprepatenja jer nije bilo nimalo sumnje da sam, u tom trenutku, zaista uo (iako mi je bilo nemogue odrediti iz kojega smjera) tiho, i oigledno udaljeno, ali prodorno, otegnuto i sasvim neprirodno vritanje ili krgut toan parnjak onoga kakvog je moja mata ve prizvala kao zmajski neprirodni krik to gaje opisao romansijer. Zgromljen, kao to zacijelo bijah, u zbivanju ove druge i doista izuzetne koincidencije, tisuama proturjenih osjeanja, meu kojima prevladavahu uenje i krajnji strah, jo uvijek sauvah dovoljno prisebnosti duha da izbjegnem da bilo kakvom opaskom uzbudim osjetljive ivce svoga prijatelja. Ni po emu se nisam mogao uvjeriti daje i on primijetio dotine zvukove, premda je, jamano, u nekoliko posljednjih minuta neobina promjena zahvatila njegovo dranje. Iz poloaja suelice mojemu, on je postepeno okrenuo stolicu, tako da sjedi licem prema vratima odaje; tako sam mogao samo djelomino promatrati crte njegova lica; premda jasno vidjeh da mu usne drhte kao da to naujno ape. Glava mu je klonula na grudi ali ja sam znao da ne spava, po irom otvorenom i ukoenom oku, koje sam opazio, promatrajui ga iz profila. I pokreti su njegova tijela bili u neskladu s takvom pomisli jer se on njihao s boka na bok u blagom, premda stalnom i jednolikom lelujanju. Na brzinu zamijetivi sve ovo, ponovo se prihvatih pripovijedanja Sir Launcelota, koje se ovako nastavlja: I tada, na junak, izbjegnuvi grozni gnjev zmaja, prisjeti se mjedenog tita i kako e skinuti ini to na njemu lee, pa maknu sa svog puta mrtvo truplo i hrabro zakroi po podu od srebra do zida gdjeno je visio tit; i gle, uistinu, tit ne ekae da on k njemu doe, ve mu pade pred noge na taj pod od srebra, s golemim i strahotnim zvekom. Jo mi ovi slogovi nisu pravo preletjeli preko usana, kad li kao daje zaista kakav mjedeni tit u tom asu teko pao na srebrni pod do svijesti mi dopre razgovijetan, upalj, kovinast, zveketav, ali oigledno priguen odjek. Izgubivi sasvim ivce, skoio sam na noge; ali odmjereno se Usherovo ljuljanje nije po remetilo. Pohitah k stolici na kojoj je sjedio. Oi je upro ravno preda se, a cijelim njegovim izrazom vladala je

kamena ukoenost. Ali, kad mu poloih ruku na rame, itavom mu osobom za trese snaan drhtaj; blijedi smijeak zatitra mu na usnama; a ja primijetili da govori tihim, urnim i grozniavim mrmorom, kao da nije svjestan moje nazonosti. Nadvio sam se nad njega, po sve blizu, i napokon razabrao grozno znaenje njegovih rijei. Da nisam uo? da, ujem, i uo sam. Dugo dugo dugo mnoge minute, mnoge sate, mnoge dane, stalno sluam a ni sam se usudio usudio progovoriti! ivu smo je poloili u grob! Zar nisam rekao da su mi ula izotrena? Sada ti kaem da sam uo ve njene prve slabane pokrete u onom upljem lijesu. uo sam ih prije mnogo, mnogo dana a ipak se nisam usudio nisam se usudio nita rei. A sada noas Ethelred ha! ha!provaljivanje pustinjakovih vrata i zmajev samrtni krik, i zveket tita! treba rei radije: raspadanje njena lijesa, kripa eljeznih arki njena zatvora i njeno bauljanje u pobakrenom hodniku podruma! O kamo mije utei? Zar ona nee stii ovamo u tili as? Ne uri li da me prekori zbog moje hitnje? Zar joj to ne ujem korake na stepenicama? Ne razaznajem li ono teko i uasno kucanje njena srca? Luae! ovdje je bjesomuno skoio na noge i vritei propentao kao da u tom naporu izbacuje svu duu Luae! kaem ti da ona sada stoji tik pred vratima! Kao da se u nadljudskoj snazi toga uzvika nala arobna mo vradbine u tom trenutku goleme starinske dveri, prema kojima je govornik pokazivao, polako su raskrile svoje dostojanstvene ebanske eljusti. Bilo je to djelo jednog naleta vjetra ali tada, u vratima se zaista ustoboila uzviena i platem zakukuljena pojava gospe Madeline od Ushera. Krv je zamrljala njene bijele halje, a dokazi ogorene borbe bili su na svakom djeliu njena izmodena lika. Trenutak je ostala na pragu, drhui i lelujajui lijevo-desno a tada, s priguenim jaukom, teko se sruila unutra, na tijelo svoga brata, i svojim estokim i sada konanim samrtnim grevima oborila ga na tlo kao leinu rtvu uasa to ih je sam predviao. Iz te odaje, i iz te palae, utekoh, uasnut. Vani je oluja jo uvijek bjesnjela svom snagom dok preleah stari nasip. Iznenada se po stazi preda mnom prosu neobuzdano svjetlo, i ja se osvrnuh da vidim odakle potjee ovako neobino zraenje; jer su iza mene bile jedino golema kua i njene sjene. Svjetlost je isijavala s punog, zalazeeg krvavo-crvenog mjeseca, koji je sada ivo sjao kroz neko jedva zamjetljivu pukotinu, o kojoj sam ranije govorio; pukotinu to se sputa od krova zgrade, vijugavim smjerom, sve do temelja. Dok sam je promatrao, pukotina se brzo irila naiao je estoki zapuh ijuna cijeli se krug satelita najednom razotkrio mome pogledu u mozgu mi se zavrtjelo kad vidjeh mone zidove kako se rastvaraju nasta dugotrajna, grohotna grmljavima poput glasa tisua voda i duboko se, movarno jezero pod mojim nogama zlokobno i nijemo sklopilo nad krhotinama Kue Usherovih.

POGOVOR
Gle, ovo je gala predstava U samotnim, kasnim godinama! Krilata se publika anela smjestila U kazalite gdje se daje drama, Gdje prepliu se strah i snovi. Poplavu suza na oi im tjera, Dok orkestar grevito lovi Glazbu nebeskih sfera. A gle ono, meu glumcima, to je! Gmizavi oblik puzati poe:

Krvavo crven izmigoljio je Iz svoje scenske samoe! On gmie! Gmie! s kricima neljudskim Nestaju glumci ko zalogaj hrane; Serafi jecaju, jer gadne im eljusti Ljudskom su krvlju okupane. (preveo Antun oljan) Kad proitamo ove stihove Ligejine pjesme, koja se u antologijama pojavljuje pod naslovom Crv Pobjednik, sjetit emo se, moda, impresije Janka Polica Kamova kojemu se Poe priviao kao jedna zloguka ptica, to je preletila nijemu poljanu nae nutrine i kad je utonula negdje u prostoru, ostavila je za sobom sjenu svojih velikih, crnih krila.... Podsjetit emo se, takoer, da je Poeova umjetnost sva razapeta izmeu krajnosti: s jedne strane krilati serafi i glazba nebeskih sfera, a s druge gmizavi oblik zakrvavljenih eljusti koji prodire ljude. Svjestan tih krajnosti, Baudelaire je pomalo hiperboliki napisao daje Poe dosegao najvrtoglavije visine estetike i zaronio u najskrivenije ponore ljudskog uma. Poe je definirao poeziju kao divlji napor da dosegnemo ljepotu koja je iznad nas. svojoj poeziji on nastoji znaenje rijei podrediti stvaranju neodreenog glazbenog ugoaja i pribliiti se to istijem pjesnikom izrazu. Poe zagovara knjievnost udaljenu od svakodnevnih tema i njegovanje neobinog i rijetkog, ak senzacionalnog iskustva. Pored anela hladna lica i apstraktne kozmogonije njegove Eureke Poe e nam pokazati najskrivenije ponore ljudskog uma pretvorene u slike pokapanja ivih mrtvaca, trule i zadah raspadnutih leina, upanje zubi mrtvim draganama, takore i strojeve za muenje u dubokim, tamnim jamama. Poe je za ivota bio poznatiji kao urednik i novinski kritiar nego kao pisac. Ostavio je za sobom golem broj prikaza, feljtona i lanaka, najee o temama i piscima koji ne zavreuju panju, na koje je Poe po tratio velik dio svoje snage i talenta piui po narudbi, u borbi za koru kruha. Poe je zapoeo knjievnu karijeru kao pjesnik, i poezija je do kraja ivota ostala njegov ideal. Svoje je zrele godine ipak posvetio pisanju pripovjedaka, dijelom i zato to je njih lake objavljivao za honorar, a dijelom valjda i iz dubljih stvaralakih pobuda kojih ni sam nije bio svjestan. Napisao je sedamdesetak pria i kratak roman Pripovijest o Arthuru Gordonu Pymu iz Nantucketa (1838). Za ivota je izdao nekoliko zbirki pjesama i dvije zbirke pria: Groteskne prie i arabeske (1839) i Prie (1845). Pred kraj ivota napisao je jo vizionarsku proznu poemu Eureka i Marginalije, niz biljeaka i zapaanja o knjievnosti i knjievnicima. U svojim kritikim napisima (najpoznatiji su Filozofija kompozicije i Naelo poezije) Poe izlae teoriju knjievnog stvaranja koja je neobino vana za razvitak moderne kritike. Poput pravog romantika Poe je vatreno zastupao ideju o slobodi pjesnikove linosti i gotovo boanskoj moi njegove imaginacije. On istie pjesnikovu tenju da dosegne idealnu ljepotu, koju strogo lui od istine i morala. Poezija je plod pjesnikova divljeg napora da izrazi tu idealnu ljepotu, a pritom mu je dozvoljeno da potpuno zanemari one oblike ivota oko sebe koje veina ljudi prepoznaje kao stvarnost. On brie granice izmeu stvarnosti i iluzije, izmeu sna i jave, i otvara vrata iracionalnog, podsvjesnog i vizionarskog. S takvim krajnje romantinim stavovima sukobljava se Poeovo pomalo neoekivano naglaavanje vanosti hladno promiljenog, strogo kontroliranog stvaralakog postupka. U njegovoj se teoriji, tako, krajnja sloboda mate spaja s hladnom logikom, a pria i pjesma ne smatraju se plodom asovita nadahnua, nego mukotrpnog i smiljenog rada. Sam je Poe rekao da njegove prie prikazuju smijeno dovedeno do grotesknog; stravu pretopljenu u uas; duhovitost pretjeranu do burleske; i posebnost preobraenu u neobinost i

mistiku. Pored povremenog uasa u Poeovim groteskama prevladavaju osebujni humor bez smijeha, ruganje i gorka ili okrutna ala i satira, dok arabeske tee k ozbiljnom i poetskom efektu. Detektivske prie u prvi mah najjae odudaraju od onog to smatramo tipinim za Poea. U Umorstva u ulici Morgue Poe govori o najivahnijem uitku to ga natprosjeno pametnom i analitikom umu prua rjeavanje problema, zagonetka, pitalica, hijeroglifa. Slian nain racionalnog zakljuivanja ili raspravljanja Poe e slijediti i u priama u kojima se opisuju senzacionalna, toboe znanstvena otkria ili eksperimenti kao da su se zaista dogodili: putovanje u balonu (Jedinstveni doivljaj nekog Hansa Pfaala), bolesnik na umoru koji pod hipnozom opisuje doivljaj umiranja i stanje poslije smrti (Mezmeriko otkrie) i si. Takav je racionalan i nauni pristup u Poea samo prividan, dakle pseudoracionalan i pseudonauan. Ako u Ubojstvima u ulici Morgue paljivo pratimo tok pripovjedaeva rasuivanja, uvidjet emo da on naroito istie samo jedan dio linosti svog detektiva Augustea Dupina na raun svih ostalih: njegovu udesnu pronicljivost koja prelazi okvire normalne inteligencije i nevjerojatno se snano oslanja na intuiciju i matu. U tome Dupin nalikuje Poeovoj koncepciji pjesnika kao krajnjeg individualista obdarenog boanskom moi stvaranja i razaranja. Poeov analitiar ponire u tajnu zloina kao to pjesnik istrauje tajne podsvijesti ili svemira. Povrh toga pjesnik i detektiv djeluju u gotovo jednakom dekoru. Dupinova je kua ruevna, neobina i osamljena poput Usherove, u njoj se ve u ranu zoru zatvaraju kapci na prozorima, iskljuuje svjetlost dana i stvara ugoaj osame i mraka jednog umjetno stvorenog svijeta pretrpanih, raskonih interieura, rijetkih knjiga i instrumenata, samrtnog bljedila na elu mladih djevica i prijevremeno zakopanih mrtvaca. Mnoge teme i gotovo sav dekor Poeovih pria proizlaze iz konvencija koje su postojale u romantinoj knjievnosti njegova vremena, naroito u njenoj gotikoj struji. Gotika je knjievnost koristila interes romantiara za srednji vijek, folklor i egzotine ugoaje: otuda motivi ruevina, starih kula i dvoraca, podzemnih hodnika i tamnica, kostura, sablasti i grobova, demona i vampira. Strah i jeza, uas i smrt, melankolija i ludilo prevladavali su i u djelima njemakih romantiara Ludwiga Tiecka i E. T. A. Hoffmana, koji su preko engleskih prijevoda djelovali na E. A. Poea. Poe je gotiku konvenciju prihvatio svjesno, zato to je vjerovao da ona zadovoljava ukus njegovih italaca, ali i zato to je ona odgovarala njegovu temperamentu. Opravdavajui germansku stravu svojih pria Poe je rekao: Ako se mnoga moja djela i temelje na dojmu strave, tvrdim da ta strava ne potjee iz Njemake, nego iz due da sam tu stravu crpio iz njenih zakonitih izvora i uvijek je vodio samo do njena zakonitog ishoda. Osim to su potekle od odreenih knjievnih strujanja i konvencija, Poeove su teme potekle i iz njegova osobnog iskustva, iz njegova neobino nesretnog ivota i njegove boleivo osjetljive prirode. Cijeli niz biografskih i psihoanalitikih kritikih pristupa posveeno je vezi izmeu njegove vrlo sloene i neobine linosti i opsjednutog, ukletog svijeta njegovih pria. Jedna od Poeovih velikih tema je smrt, a najuzvienija je tema, njegovim vlastitim rijeima, smrt krasne ene. To je tema cijelog niza njegovih pjesama (Gavran, Anabela Lee, Lenore) i pria kao to su Ligeja i Pad kue Usher. Vanost te teme u Poea neki tumae biografskim podatkom da je Poe u ivotu izgubio majku, pomajku i mladu enu Virginiju, sve tri od suice, dok neki istiu i injenicu da je motiv mrtve mlade ene bio neobino rairen u slikarstvu i knjievnosti Poeova doba i da je imao prikriveno ali vrlo snano erotsko znaenje u vrijeme kad je erotska ljubav bila zabranjena tema. Kritiari navode i socioloke razloge zbog kojih je smrt u mnogim djelima toga doba prikazana teatralno i popraena sveanim pripremama i obredima. Opise polaganja Madeline u grobnicu ili Rowenina leaja na odru moemo, dakle, tumaiti i kao izraz psihologije graanstva koje je u 19. stoljeu doseglo visoki stupanj blagostanja. Pojedinani i sveani pogrebni obredi bili su izraz bogatstva novog stalea koji je ugled stjecao prvenstveno novcem, pa je novcem kupovao ak i raskonu smrt.

Smrt u Poea nije nipoto jednoznaan simbol. Ima pokuaja da se ona objasni kao alegoriki prikaz ovjekove posljednje grozne borbe da se oslobodi tijela ili stvarnosti koja ga okruuje, iza koje ga eka smirenje. Potvrdu za to gledanje mogli bismo nai u prozama kao to su Kolokvij Monosa i Une ili Razgovor Eirosa i Charmione. To su dijalozi dua koje su preivjele propast svijeta i sad traju u stanju ista duha, hladne vedrine i potpunog mira. Poe je prieljkivao smrt kao osloboenje od vlastitih nesrea i od pokvarenog svijeta koji tri za materijalnim dobrima i klanja se nauci, tom leinaru kojem su krila sainjena od sumorne stvarnosti. Otuda valjda i njegovo uvjerenje da svijet mora propasti, i glas biblijske apokalipse koji nalazimo u prozama Tiina i Sjenka. U mnogim je priama smrt, meutim, vezana uz ubojstvo i ovjekovu uroenu elju da ini zlo. U Crnom maku Poe opisuje ovjekov nagon da neto uini samo zato to zna da to ne smije uiniti. Ta elja dovodi do ubojstva, a zapravo i do samoubojstva, jer ubojica osjea neodoljivu elju da bude otkriven i upropaten. Analizirajui pokvarenost ljudske prirode Poe je naglasio da je svijest o tome da je neki postupak nevaljao ili pogrean esto ona nepobjediva, ona jedina snaga koja nas tjera da ga provedemo. To nesavladivo nagnue da inimo zlo zbog zla samog ne moemo proniknuti niti ralaniti na prvobitne uzroke, jer je to radikalan, primitivan i elementaran nagon. Sadraje i likove Poeovih pria moemo interpretirati na razliite naine. Moemo ih shvatiti, kao bolesne ili abnormalne vidove ivota. Iz tog ugla Roderick Usher je, npr., degeneriram aristokrat i bolesno osjetljiv umjetnik, Ligeja je idealna ena osuena na smrt, pripovjeda Crnog maka manijak koji ubija bez motiva, itd. Okrutnost, zlo i strah od smrti psiholoke su i drutvene injenice, pa Poea moemo analizirati i s te strane. Tako se Baudelaire, izmeu ostalog, Poeu divio i zato to je tako hrabro otkrivao zlo u ovjeku, i to se ta hrabrost mogla shvatiti kao izazov hipokritskom i lano optimistikom duhu njegove sredine. Poe je zaista napisao da ne vjeruje u napredak koji bi automatski mogao usreiti velik broj ljudi. On je postojanje zla u ovjeku moda prenaglaavao i zato da obezvrijedi vjerovanje u uroenu dobrotu ovjeka koja je prevladavala meu misliocima njegova vremena. On je psiholoki profinjeno i hrabro pokazao da su tamne strane nae psihe dio svakodnevice. Pretjerali bismo, meutim, kad bismo poput nekih suvremenih kritiara previe naglasili psihiku i drutvenu normalnost Poeove imaginacije. Ako razmotrimo kako se, npr, ponaa ubojica u Crnom maku, zapazit emo da on razlikuje dobro od zla, ak govori o grinji savjesti. S druge strane on uiva kako je savreno sakrio tijelo ene koju je ubio i mirno spava, zadovoljan to se rijeio mrske ivotinje. Ono to tematski pretee u prii nije moralna dilema ubojice niti problem zloinca ili luaka u ljudskom drutvu. Takva bi pitanja spadala u podruje realistine proze. Ono to pretee to su detaljni opisi manije i fiziki detalji vezani uz zloin, koji su istaknuti i uveani. Na kraju prie ubojicu stie zasluena kazna, to znai da ga Poe barem implicitno smatra odgovornim. Meutim, analiziramo li priu kao cjelinu, zakljuit emo da Poeov ubojica nema slobodne volje, jer je bespomona rtva svojih manija, a to je jo znaajnije, da ivi u zatvorenom, potpuno odvojenom, drutveno i moralno mrtvom svijetu u kojem pravila svakodnevice gube svaki smisao. Nije zato udo to su moderne kritike analize Poeovih tekstova tako esto pribjegavale alegorinim, simbolikim ili psihoanalitikim pristupima. Takvi pristupi omoguuju im da likove i dogaaje, predmete i njihove osobine, a ponekad i cijele prie protumae kao odraz ili nadomjestak nekog vida ovjekove svijesti i podsvijesti (straha, gaenja, zatvorenosti u sebe), nekog stanja (san, podvojenost, elja za vraanjem u majinu utrobu), kozmolokog ili filozofskog gledanja (odnos ivota i smrti, povezanost organske i anorganske materije, definicija boga) itd. Pria William Wilson, dobit e, npr. jo jednu vanu dimenziju ako je shvatimo kao alegoriju tragine podvojenosti koju je Poe nalazio u sebi samom i u svijetu koji ga okruuje. Poe je teio jedinstvu i harmoniji, ali njegove su prie ipak muan dokaz sukoba izmeu stvarnosti i ideala, tijela i duha. Williama Wilsona valja shvatiti kao pripovjedaeva dvojnika. Obojica

su roena istoga dana i sata, imaju iste inicijale, istog dana naputaju kolu. Wilson je draga strana pripovjedaeve linosti, moralni ili idealni dio njegove svjetovne i nemoralne linosti, projekcija njegova samoubilakog nagona, a moda i oblik jave koji valja ubiti da bi se moglo utonuti u san. Jedna suprotnost, meutim, ne moe postojati bez drage. Onog asa kad pripovjeda ubija Williama Wilsona, on u njemu ubija i samoga sebe. Temu dvojnika, jedan od brojnih knjievnih arhetipova koje nalazimo u Poeovu djelu, neki nalaze i u ovjeku svjetine u kojem e suvremeni italac pak prepoznati karakteristike bezimenih, otuenih likova moderne knjievnosti. Pisac koji ga prikazuje samo izvana ne govori nam nita o njegovim osjeajima. Utapajui se u gomili, on gubi svoju individualnost, a moda se gomili i utjee zato to individualnosti uope i nema. On parazitski ivi od svjetine i za svjetinu, podsjeajui nas svojim besmislenim i automatiziranim pokretima na mnoge antiheroje moderne proze. ovjek svjetine je ovjek ulice, ali ta ulica ne vodi ni kroz Njemaku ni Ameriku, nego kroz duu. Iz te ulice nema izlaza, ona je izraena jednostranim i halucinantnim slikama sna, a omeena manijom i strahom. Poeov je junak gotovo uvijek zatvoren u nekom prostora koji simbolizira nemo, zarobljenost i nemogunost bijega iz vlastite svijesti ili podsvijesti. Radnja je smjetena u prostorije u koje gotovo nikad ne dopire dnevna svjetlost, u stubita i hodnike, podrume, ponore i jame, prostore koje psihoanalitiki kritiari istiu kao slike svega to je skriveno i potisnuto, napose na seksualnom planu. S tog e stajalita pria Jama i njihalo, na primjer, biti obogaena raznim novim znaenjima, koja opet ne iskljuuju mogunost da je itamo jednostavnije, kao opis strahota inkvizicije i svojevrsnu crnu kroniku. Takav e se pristup posebno zabaviti Poeovim odnosom prema snu. Sanje put da se izbjegne runa svakodnevica i dostigne ideal, ali je san i poseban nain doivljavanja te stvarnosti. Znaenje snova, poput znaenja mnogih Poeovih pria, ne moemo odvojiti od slika u kojima se javljaju. Poput sna, Poeove prie slijede posebnu, tek prividnu logiku, kojoj ipak vjerujemo dok san traje. Sam je Poe, meutim, najjae naglaavao vanost stanja u kojem se nalazimo dok tonemo u san, dok se nalazimo izmeu sna i jave. To je tzv. hipnagogiko stanje, a on ga opisuje kao vizionarsko stanje u kojem pjesniku pristiu poruke i slike iz duhovnih sfera koje su mu inae nedostupne. Te se slike javljaju u dui... samo... u asovima kad se granice dnevnog svijeta stapaju s granicama svijeta snova. Ameriki pjesnik i kritiar Richard Wilbur, stoga, Krabulju crvene smrti interpretira kao alegoriju sna i jave. Po njemu je Prospero utjelovljenje svijesti koja sanja, crvena Smrt je budna svijest, a plesai su utjelovljeni snovi, crni sat je srce koje nas svojim otkucajima vee za ovaj svijet. Svaki otkucaj sata podsjea plesae na neminovni povratak u budno stanje, i oni se na tu pomisao lede od straha. Druga jedna alegorika interpretacija Rodericka Ushera tumai kao intelektualnu prirodu, a Madelinu kao ulnu prirodu; kad jedan od njih umire, mora umrijeti i drugi, a s njima se rui i dvor koji simbolizira jedinstvo due i tijela. U identificiranju kue s likovima, kao i likova meusobno, ta interpretacija otkriva Poeovu tenju da poistovjeti materijalno s duhovnim i organsko s anorganskim, teei krajnjem romantinom jedinstvu. (Ve je Baudelaire primijetio da je u Poeovu djelu priroda koju nazivamo neivom dio prirode ivih bia, te poput njih drhti nadnaravnim, galvanskim drhtajem.) U svom psihoanalitikom pristupu Poeu Daniel Hoffmann iznosi tezu da je Poe bio opsjednut temom mrtve ene i smrti uope zato to je bio impotentan. Poe je enu mogao oboavati samo u situacijama koje su iskljuivale fiziku strast, pa je zato do krajnosti idealizirao lik ene ili joj se obraao tek mrtvoj. Fantastine ili stravine teme Poeovih pria on smatra metaforama ispod kojih Poe skriva sve ono to je tabu, sve ono to je previe bolno ili sramotno da bi se moglo izvui na svjetlost dana. Poe Ligeju prikazuje kao enu neizmjerna i tajnovita znanja u kojem pripovjeda, njen mu, nasluuje davne i duboke, tabuima zastrte spoznaje. Pred tom zastraujue savrenom enom on se osjea slab poput djeteta, i preputa se njenu vodstvu. U Ligeji moemo prepoznati osobine mitskog lika: ona je muza pjesnika, boanska

majka i zla crnokosa ena narodne knjievnosti, a u isto je vrijeme, iz psihoanalitike perspektive, nadomjestak za izgubljenu i nikad prealjenu majku. Ona je, meutim, i prava ena koja poznaje duboke strasti, pa je pjesnik ipak mora ubiti da bi je mogao nesmetano i platonski oboavati. Na taj nain Hoffmann u mitu i psihoanalizi trai razloge zbog kojih itaoci jo i danas sa zanimanjem itaju Ligeju i druga Poeova djela, a u Poeovoj biografiji nalazi razloge koji su ga natjerali da u tim djelima idealnu ljepotu povee sa stravom, a seksualni doivljaj preobrazi u doivljaj smrti. U nastojanju da proniknu tajnu Poeova junaka i njegova svijeta, moderni su kritiari u njemu otkrili nove moralne, filozofske, psiholoke i simbolike dimenzije. Po njima je Poeov junak predstavnik i rtva svijeta moralne anarhije iz kojeg su izbrisani zakoni ljudske zajednice; on je, takoer, bie koje tei za idealnim jedinstvom, a tragino je razdvojeno na tijelo, razum i duu, koje se sjedinjuju samo u smrti ili u snu; on je, moda, projekcija nesigurnosti i seksualnih kompleksa izazvanih preranim gubitkom majke i drugim psihikim traumama; on je krajnji romantik, egocentrik opsjednut vlastitom pjesnikom vizijom, koji kida sve izravne veze sa svijetom oko sebe; poput Ushera koji je elio slikati ideje i Ligeje koja je eljela nadvladati smrt snagom vlastite volje, on eli proniknuti sve tajne, otkriti princip koji pokree svemir, dok treperenje svojih profinjenih ula nastoji obuzdati hladnom logikom, bez udjela osjeaja i moralne svijesti. Poeov je jezik esto preoptereen retorikom i prenatrpan pridjevima; u elji da djeluje ueno i profinjeno Poe esto djeluje provincijalno. Mnogi opisi strahota ili pak aristokratske raskoi izvueni su iz ropotarnice gotike tradicije i djeluju namjeteno i zastarjelo. Mnoge se slike i prizori ipak udnovato usijecaju u pamenje: crna maka, Ligejine oi, pukotina u zidu koja se cijepa i otkriva pun mjesec, bezglava ulina gomila. Te pjesnike slike upuuju na niz znaenja, ma kako nejasna, proturjena ili ograniena ta znaenja bila, ali one ujedno, poput pravih simbola, postoje i traju same po sebi i ive vlastitim, nikad do kraja razjanjenim ivotom. Sonja Bai