You are on page 1of 9

ATM (Asynchronous Transfer Mode)

1. ATM I IROKOPOJASNE MREE Razvoj ATM mrea vezan je uz pojam digitalne mree integriranih usluga ISDN (Integrated Services Digital Network) koji se poeo razvijati kad je 1984. godine CCITT prihvatio prvi skup preporuka za ISDN mree. ISDN mrea je osiguravala digitalnu prospojenost s kraja na kraj i podrava irok skup usluga (govornih i negovornih) kojima korisnici pristupaju preko ogranienog skupa standardiziranih vienamjenskih suelja. U ISDN mrei su definirane dvije osnovne brzine prijenosa: 64 kbit/s i 2.048 Mbit/s. Ubrzo se uvidjelo da te dvije brzine nisu dovoljne za primjene kao sto su prijenos slike, video signala itd., pa se razvila ideja za irokopojasnu digitalnu mreu integriranih usluga B-ISDN (Broadband Integrated Services Digital Network). CCITT preporuka I.113 definira B-ISDN mreu kao uslugu ili sustav koji zahtijeva kapacitet kanala iznad 2 Mbit/s. ITU-T (tada jo CCITT) je 1988. godine preporukom I.121 Broadband aspects of ISDN dao osnovnu zamisao B-ISDN u kojoj je ATM tehnologija odabrana za ostvarenje proizvoljnog i varijabilnog pojasa objedinjujui najbolje od komutacije kanala i komutacije paketa. U toj preporuci je navedeno da B-ISDN podrava komutirane, polustalne i stalne veze, od toke do toke, te od jedne prema vie toaka, a usluga ostvaruje na zahtjev, rezervacijom ili stalno.Mogue je koristiti komutaciju kanala i komutaciju paketa u jedno ili viemedijskim okolnostima, jednosmjerno ili dvosmjerno, a komunikaciju ostvariti spojno ili nespojno orijentirano.

2. POJAM ATM-a ATM je paketska tehnika komutiranja, multipleksiranja i prijenosa koja se koristi paketima (tzv. elije) male i konstantne duljine da bi se prenijela informacija u B-ISDN mrei. Kratke elije koje putuju vrlo velikim brzinama nude mrei fleksibilnost i ine je dobro iskoritenom. Tehnika multipleksiranja je stohastika, to znai da nekoliko veza moe dijeliti link iji je kapacitet manji od sume vrnih vrijednosti svih veza. Pojam asinkroni oznauje da se elije mogu pojavljivati u nepravilnim intervalima unutar mrenih veza. ATM je spojna tehnika komuniciranja, to znai da mora biti uspostavljena veza izmeu dva krajnja vora prije slanja podataka. To se ostvaruje na nain da korisnik obavijesti mreu (sve vorove kroz koje prolazi veza) o svojim zahtjevima za kvalitetom usluge (QoS Quality of Service) koji se obino sastoje od vrne i srednje vrijednosti irine pojasa (tj. brzine prijenosa). Na osnovu te informacije, mrea mora dodijeliti potrebne resurse du cijele veze (svih vorova kroz koje prolazi veza). Dodijeljena irina pojasa moe biti izmeu vrne i srednje vrijednosti. Ako ona odgovara vrnoj vrijednosti irine pojasa, tada ATM ne daje nikakve prednosti pred STM (Synchronous Transfer Mode) koji radi na takav nain. Ako se pak dodijeli manja irina pojasa od vrne, tada se poveava vjerojatnost pojave zaguenja u mrei. Zbog toga treba primijeniti vrlo sofisticirane mehanizme kontrole zaguenja kako bi se osigurao ispravan rad mree. Iako je ATM spojno orijentirana mrea, ona vrlo lako podrava i nespojno (datagramski) orijentirane usluge. Zbog konstantne i male duljine elija, upravljanje spremnicima, kao i

komutiranje, se pojednostavljuju. Oekuje se da veliine spremnika u meuvorovima budu relativno male, te na taj nain ograniuju kanjenja. Informacija se privremeno sprema (memorira) pri nastajanju, a zatim se ubacuje u eliju kad dostigne veliinu same elije, koja se zatim prenosi mreom. Kod multipleksiranja, elija se iz odreenog toka podataka prenosi odmah ako postoji neiskoritena elija. Ako trenutno nema informacije koja se treba prenositi, alje se nedodijeljena elija (unassigned cell). Dakle, u odnosu na postojee paketske tehnike, ATM se razlikuje u nekoliko bitnih stvari: - elije su dosta krae nego kod konvencionalnih paketskih mrea u cilju postizanja prihvatljivog odstupanja kanjenja, - zaglavlje (overhead) je smanjeno da bi se postigla vea efikasnost pri veim brzinama, - elije se alju u pravilnim intervalima i nema neiskoritenih mjesta izmeu elija, tj. za vrijeme neoptereenosti linka (idle state) alju se nedodijeljene elije. Redoslijed u kojem elije stiu na odredite jednak je redoslijedu odailjanja na izvoritu, a takav sluaj se moe, ali i ne mora pojaviti kod ostalih paketskih mrea. Takva tehnika omoguuje veliku fleksibilnost jer se brzina prijenosa prilagoava brzini generiranja informacija. To je vrlo vano za zahtjevne usluge, posebno one s komponentom video signala, jer one pripadaju uslugama s promjenljivom brzinom generiranja informacije (VBR Variable Bit Rate). Budui da je ATM tehnikom omoguena prilagodljivost brzine prijenosa brzini generiranja informacije, preostali kapacitet u mrei se moe racionalno iskoristiti. Naime, za vrijeme slabije aktivnosti nekog izvora informacije, elije iz ostalih izvora informacije mogu se statistiki multipleksirati (svojstveno ATM-u) na link. Takvo multipleksiranje elija omoguava jednostavnu integraciju razliitih izvora informacija na jednom linku. Najvaniji nedostaci s ATM tehnikom su slijedei:
o o

varijacije kanjenja elija (CDV Cell Delay Variation), kanjenja kod sastavljanja-rastavljanja elija (CAD Cell Assemblyreasembly Delay.

Varijacije kanjenja (jitter delay) nastaje u repovima ekanja kod komutacije i multipleksora, to vodi do promjene razmaka izmeu dviju susjednih elija. Takvi efekti najvie dolaze do izraaja kod usluga osjetljivih na kanjenja (delay-sensitive services), od kojih je najpoznatija usluga prijenosa govora. Drugi nedostatak, kanjenje kod sastavljanja elija, nastaje zbog toga to se informacija, prije njenog pakiranja u elije, privremeno memorira u spremnicima (buffer). Vrijeme koje informacija eka u spremniku ovisi o brzini kojom se informacija generira. Oigledno je da e kod sporijih informacijskih sustava to vrijeme biti vee. Budui da vrijeme boravka u spremniku predstavlja kanjenje informacije, ono e imati najvei utjecaj na usluge osjetljive na kanjenje. Meutim, ovdje treba naglasiti da je ATM nezavisan u odnosu na aktualne transmisijske sustave, to znai da ATM elije mogu biti prenoene unutar okvira sinkrone digitalne hijerarhije (SDH) ili trenutne pleziokrone hijerarhije (PDH). ATM koristi asinkroni TDM (Time Division Multiplexing) kojim se multipleksira tok informacije u organizirane blokove bita, tzv. elije. elija se sastoji od informacijskog polja

koje, nosi korisnu informaciju, i zaglavlja koje sadri mrenu informaciju, npr. usmjerivaku (routing) informaciju. Zbog toga to su elije iz vie razliitih veza multipleksirane u jednu zajedniku, mora postojati nain kako da se identificira elija koja pripada istoj vezi, a to se upravo postie informacijom sadranom u zaglavlju. Ukratko, informacijsko polje se prenosi transparentno ATM mreom, a nad njim se ne obavlja nikakvo procesiranje (npr. kontrola pogreaka). Redoslijed kojim stiu elije je sauvan u ATM mrei, tj. elije stiu u istom redoslijedu u kojem su poslane (cell sequence intgrity). ATM je spojno orijentirana tehnika prijenosa. Zbog toga, prije nego se informacije ponu razmijenjivati, izmeu korisnika mora biti uspostavljen put u fazi uspostave veze (poziva). Svaka veza ima svoj kapacitet koji joj je pridruen na zahtjev korisnika. To se takoer uspostavlja u fazi uspostave veze koritenjem tzv. CAC mehanizma (CAC Connectin Admission Control). Nadalje, postoji i UPC proces (UPC Usage Parameter Control) koji nadgleda vezu i poduzima odreene akcije ako ona zahtijeva vei kapacitet nego joj je dozvoljen.

3. GLAVNA SVOJSTVA ATM-a U virtualnom kanalu kod spojno orijentiranih usluga (CO Connected Oriented), prometni tok od izvorita do odredita prolazi istim putem. Podaci iz razliitih veza imaju razliite oznake virtualnih kanala (VCI). Zato svaka elija ima u svome zaglavlju polje duljine ovisne i veliini VCI-a, a ona je openito znatno manja od duljine itave adrese izvor-odredite koja je potrebna kod nespojnih usluga (CL Connectionless). Osim toga, elije iz iste veze dolaze na odredite u redoslijedu u kojem su odaslane iz izvora, te je zato nepotrebno sekvencijalno oznaavati i privremeno spremati elije na odreditu za sluaj da one ne dou u redoslijedu njihovog odailjanja. Meutim, sekvencijalno oznaavanje je potrebno u sluaju kada aplikacijski sloj mora detektirati gubitak elije. Znaajno je i to da ATM komutacija moe identificirati razliite veze na temelju njihovih VCI. Ta se mogunost moe koristiti na vie naina za:
o o o o

kontrolu prihvata veze (admission control) odbacivanje neke veze kad mrea ne raspolae dovoljnim resursima, kontrolu zaguenja (congestion control) ograniavanje koliine prometa koji veza moe prihvatiti, a da ne doe do prometnog zaguenja (gomilanja), dodjelu resursa (resource allocation) dogovaranje dodjele pojasa (tj. brzine) i spremnika vezi, nadzor veze (policing) nadzor prometnih parametara (tj. vrne i srednje brzine) u vezi.

Glavni je nedostatak CO usluga da mrea mora osigurati znatnu zalihost kod uspostave veze ak kad se prenosi samo nekoliko elija, to se inae obavlja vrlo efikasno kod CL usluga. Daljnji je nedostatak da kvar linka ili vora raskida virtualni kanal, dok kod nespojnih mrea takav kvar djeluje na manji broj paketa.

Statistiko multipleksiranje

Jedna od kljunih karakteristika ATM komunikacijskih mrea jest dobitak iskoritenja mrenih resursa koji se ostvaruje pri statistikom multipleksiranju dolaznih tokova elija. Taj dobitak proizlazi iz injenice to mrea pridruuje prijenosne resurse samo u vremenu kad korisnici stvaraju elije neophodne za odgovarajui prijenos informacija (pridrueni mreni resursi mijenjaju se u skladu s veliinom informacijskog toka kojeg korisnici prenose mreom). Kada se takav mreni resurs dijeli izmeu vie korisnika, ili preciznije izmeu vie npr. virtualnih kanala koji ne dostiu svoje vrne brzine simultano, mrea moe reducirati veliinu resursa koji se pridruuje stalnom broju VC-a. Drugim rijeima, fiksno dimenzioniran mreni resurs moe podravati znatno vee optereenje dolaznih prometa. Taj dobitak u iskoritenju, koji se moe oitovati i kroz reduciranje dodjele mrenih resursa, naziva se dobitak statistikog multipleksiranja. Pridruivanje prijenosnog opsega u ATM komunikacijskim mreama moe se obaviti i znatno jednostavnije: rezervacijski. Naime, u fazi uspostave veze, svakom se dolaznom toku elija pridruuje maksimalni zahtijevni prijenosni kapacitet prema vrnoj vrijednosti prometa koji e biti stvaran nakon uspostave veze. Meutim, i u tako pojednostavljenom pristupu postoji vjerojatnost gubitaka elija ukoliko je kapacitet prijenosnog opsega manji od zbroja vrnih brzina. Dosadanje primjene ATM tehnologije u komunikacijskim mreama oslanjale su se upravo na rezervacijski pristup pridruivanja prijenosnog opsega, to zbog nedovoljne razvijenosti mehanizama statistikog pridruivanja, a s druge strane i zbog vrlo malih vjerojatnosti gubitaka elija na dobro dimenzioniranim SDH prijenosnim sustavima. No, glede iskoritenja prijenosnih linija, ali i same ideje ATM-a da pridruuje prijenosni opseg na zahtjev, takav pristup je neekonomian, pogotovo za one usluge s promjenljivom brzinom prijenosa s malim omjerom vrne i srednje brzine stvaranja elija (mala usnopljenost). ATM elije i kanjenja Struktura i duljina elije (tj. paketa) predstavljala je kljunu nedoumicu pri definiranju ATMa. Glede uinkovitosti koritenja mrenih resursa, nakon podrobnih analiza, zakljueno je da promjenljiva duljina elija ipak pokazuje slabije rezultate u odnosu na pogodnosti koritenja elija stalne duljine. Te pogodnosti vezuju se prije svega uz sloenost i brzinu rada komutacijskih vorova. Nakon odabira elije stalne duljine, nametnuo se problem izgleda same elije, odn. izbora njezine duljine. Na konani oblik i duljinu same ATM elije utjecali su parametri prijenosne uinkovitosti, kanjenja (pakiranje i otpakiranje, ekanjau repu), te jednostavne izvedbe elije. O veliini elije vodile su se brojne rasprave. ITU-T (u to vrijeme, krajem osamdesetih, CCITT) se u osnovi podijelio na dva tabora: ameriki i europski. Strunjaci iz SAD predlagali su veliinu elije od 6+64 (zaglavlje + informacijski dio) okteta, a Europljani veliinu od 4+32 okteta. Europljani su zastupali naela vana s telekomunikacijskog gledita: kanjenje govora u mrei mora biti to je mogue manje i zato elije moraju biti to je mogue krae. Naime, za govorni kanal (64kbit/s) je potrebno 4ms da ga se pretvori u 32 okteta dugu eliju (32okteta/(8000okteta/s)), a dvostruko vie kod elije od 64 okteta. Budui da kanjenje na vezi treba biti ogranieno na 25ms kako bi se izbjegla upotreba ponitivaa i potiskivaa odjeka, to dodatno kanjenje je bilo neprihvatljivo. Za razliku od Europe, gdje se ponitavanje odjeka rijetko koristi, u Americi je ugradnja potiskivaa odjeka gotovo uobiajena. Ipak, drugi je razlog podjele kljuni: Europljani su u to vrijeme bili gotovo potpuno usmjereni na telefoniju, kanjenja, spojne mree i jamenje QoS, dok su Amerikanci davali prednost podatkovnim komunikacijama, datagramskim mreama i openito zastupali pragmatiniji pristup. Na kraju su se nagodili: informacijski dio e biti dugaak 48 okteta, a zaglavlje duine 5 okteta nalazit e se u sredini.

Na temelju razmjerno kratkih ATM elija, moe se zakljuiti da postoji znatna zalihost u mrei, priblino 5/53 ili 9.4% pojasa svakog linka. To je nedostatak. (Da je elija dvostruko dua, zalihost bi bila ispod 5%.)

4. ATM REFERENTNI SLOAJ B-ISDN/ATM referentni sloaj standardiziran je ITU-T preporukom I.321 slino OSI (Open Systems Interconnection) referentnom sloaju. Tri osovna sloja su fiziki sloj, ATM sloj i ATM prilagodni sloj (AAL). Slojevi su dodatno podijeljeni u tri osnovne ravnine: korisnika, kontrolna i upravljaka. ATM prilagodni sloj (AAL - ATM Adaption Layer) je ovisan od usluga (tj. vieg sloja) i ima zadatak da informacije iz razliitih izvora segmentira (dodajui im jo neke podatke) u pakete duljine 48 okteta, te da ih zatim isporui ATM sloju. ATM sloj (ATM) svakom takvom paketu dodaje zaglavlje od 5 okteta ime je tvorba ATM elije obavljena i ona se isporuuje fizikom sloju. Dakle, ATM sloj je neovisan od vrste usluge. Fiziki sloj (PHY) dobivene ATM elije pakira u razliite vrste okvira ovisno o vrsti prijenosa na fizikom mediju. Dakle, fiziki sloj obavlja funkciju suelja sa fizikim medijem na koji se alju elije. U prijemnom smjeru slojevi, naravno, obavljaju obrnute operacije. Ravnine obavljaju slijedee zadatke. Korisnika ravnina osigurava prijenos podataka izmeu korisnika, tj. slojevi u toj ravnini obavljaju funkcije potrebne za prijenos korisnike informacije. Kontrolna ravnina obuhvaa signalizacijske funkcije, tj. slojevi obuhvaeni tom ravninom izvode kontrolne funkcije virtualne veze (uspostava, raskid i nadgledanje veze). Te su funkcije potrebne samo kod komutiranih virtualnih veza (SVC), a nisu prisutne u mreama koje sadre stalne virtualne veze (PVC). I korisnika i kontrolna ravnina dijele AAL sloj (tj. koriste njegove dijelove) i vie protokole, dok se nii slojevi ne razlikuju s obzirom na te ravnine. Upravljaka ravnina je zaduena za upravljanje mreom i vorovima, a podijeljena je na upravljanje slojevima i na upravljanje ravninama. Upravljenje slojevima sadri funkcije upravljanja (OAM funkcije) specifine za svaki pojedini sloj, a upravljanje ravninama obuhvaa funkcije koje nadziru rad itave mree. ATM i OSI referentni sloaji Veza izmeu ATM i OSI modela jo uvijek nije standardizirana u meunarodnim telekomunikacijskim udrugama, tako da su relacije izmeu tih dvaju sloaja osobni pogled pojedinih autora. Osnovna karakteristika OSI modela - nezavisnost pojedinih slojeva prisutna je i u ATM referentnom sloaju i to za svaku ravninu sadranu u modelu. Nadalje, fiziki sloj s izvoenjem funkcija na razini bita gotovo je jednak fizikom sloju OSI modela. Razmjerno je jednostavan i ATM sloj koji bi se mogao smjestiti na donji rub drugog OSI sloja. Sloenija je situacija kod AAL sloja koji ima funkciju prilagodbe protokola viih slojeva, odnosno korisnikih i signalizacijskih informacija u fiksni oblik ATM elije. S

motrita kontrolne ravnine, signalizacijske funkcije koje se tu izvode mogle bi se svrstati ponovo na donji dio drugog OSI modela. Meutim, s aspekta korisnike ravnine, kada AAL sloj procesira korisnike informacije na rubovima mree (u terminalima ili prilagodbenim ureajima), odgovarajui sloj za te funkcije jest donji dio etvrtog sloja OSI modela (transportni sloj). Komunikacija izmeu slojeva je gotovo jednaka kod oba referentna modela. Kod ATM modela postoji tri osnovna i jedan vii sloj. Primjerice, AAL komunicira s viim slojem i s niim slojem (ATM sloj). Tako je AAL-PDU jednak ATM-SDU (duljine 48 okteta), a ATMPDU jednak PHY-SDU (53 okteta).

5. MRENI ELEMENTI I SUELJA Slino javnoj telefonskoj mrei, i B-ISDN/atm mrea se moe podijeliti na magistralnu (tranzitnu) i pristupnu (korisniku) mreu. U ATM terminologiji magistralna mrea se zove osnovna (backbone, core) mrea. Dijelovi osnovne ATM mree U osnovnom dijelu ATM mree postoji korisniki ureaj, ali i jo tri razliite vrste ureaja, opisane u daljnjem tekstu. ATM korisniki ureaj - ATM korisniki ureaj je ureaj sposoban komunicirati kroz ATM mreu i najee je oblikovan kao irokopojasni terminalni adaptor B-TA (Broadband Terminal Adaptor). Korisniki ureaji meusobno komuniciraju preko virtualnih kanala (VC) i to u fazi uspostave i raskida veze, slino pozivu u telefonskoj mrei, preko komutiranih VC (SVC) ili preko stalno dodijeljenih VC (PVC), slino zakupljenim ili privatnim linijama. ATM multipleksor - omoguava multipleksiranje vie razliitih VC iz razliitih ATM UNI prikljuaka (portova) na jednu izlaznu liniju. ATM prospojnik - znatno je sloeniji od ATM multipleksora, a zadatak mu je prospajanje VPa ostavljajui njihov sadraj (pojedine VC) nepromijenjen. Upravljan je iz centra za upravljanje mreom, pa se veze uspostavljaju komandom iz upravljakog centra. Moe se koristiti za uspostavu virtualnih zakupljenih linija (VLL). ATM komutacija - potpuna ATM komutacija je najsloeniji i najmoniji element ATM mree. Uz prospajanje VP-a, ona komutira i njihov sadraj, tj. VC. To je ujedno i jedini ATM vor sposoban za interpretaciju i reagiranje na korisniku i mrenu signalizaciju za uspostavu ili raskidanje postojee veze. Drugim rijeima, ATM komutacija je upravljana korisnikom signalizacijom.Ovisno o kapacitetu, ATM vorovi se dijele na glavne, rubne, pristupne itd.

Suelja Definirani su i standardi za ATM suelja, slino DTE-DCE definicijama unutar X.25 i UNI i NNI kod FR (Frame Relay). Najvanija su slijedea suelja: UNI (User Network Interface) - suelje korisnik-mrea. ATM UNI je tehnika specifikacija koja omoguava povezivanje ATM korisnikih ureaja razliitih proizvoaa bilo s ATM komutacijom, prospojnikom ili multipleksorom. Nalazi se na rubu (granici) bilo javne bilo privatne mree. Cilj standardizacije ITU-T i ATM Foruma je da ta dva suelja budu to slinija. NNI (Network-Network Interface ili Network-Node Interface) - suelje mrea-mrea (ili mrea-vor). To je suelje izmeu vorova unutar mree ili izmeu razliitih podmrea. Javno NNI suelje je unutar javne mree, a privatno NNI (PNNI) suelje izmeu dva vora privatne mree ili izmeu dviju privatnih mrea. B-ICI (Broadband Inter-Carrier Interface) - suelje izmeu mrea razliitih operatora. Ne samo da omoguava komunikaciju unutar mree, ve i definira jasne operativne i administrativne granice izmeu povezanih ATM mrea. Temelji se na javnom NNI, ali ukljuuje dodatne sposobnosti vezane uz sigurnost, kontrolu i administriranje meumrenih veza (npr. kad su dvije ATM mree razliitih operatora meusobno povezane). Susree se i pod imenom INI (Inter-Network Interface). Dijelovi ATM pristupne mree Pristupna mrea se sastoji od slijedeih mrenih elemenata: Pristupni vor - ATM komutacijski vor koji se nalazi na rubu (granici) javne mree. Moe se usporediti s lokalnom centralom u javnoj mrei. Pristupni multilpleksor - nalazi se blizu korisnika (pretplatnika) i usporediv je s izdvojenim udaljenim stupnjem kod telefonskih centrala. Moe se nalaziti kod velikog poslovnog korisnika. U biti, granina linija izmeu javne i privatne mree je vrlo nejasna (esto se zove feeder). ATM poslovni vor - to je ATM komutacija i/ili multipleksor na korisnikoj strani privatne mree. Usporediv je s kunom centralom (PBX). IWU (Inter-Working Unit) - moe biti ugraen u svaku vrstu mrenog vora, a omoguava mreama razliitih prijenosnih tehnika (npr. PSTN, X.25, FR, LAN itd.) da se poveu na ATM mreu. Obavlja i funkcije pretvorbe protokola.

6. UPRAVLJANJE I NADZOR Vano je svojstvo ATM mrea veliki broj mogunosti donoenja odluka vezanih uz upravljanje nadzora veza kako bi se osigurali traeni parametri za razliite aplikacije. Odluke se dijele u tri skupine: Kad je postavljen zahtjev za vezu s pripadnim QoS, mrea mora odrediti da li da prihvati ili odbaci taj zahtjev ovisno o raspoloivim resursima. (QoS obuhvaa tri skupine parametara:

kanjenje, gubitke elija i brzinu izvorine informacije.) Ako su resursi nedovoljni za zadovoljenje zahtjeva, mrea mora pregovarati s korisnikom za vezu s drugaijim QoS. Kad je veza prihvaena, mrea mora dodijeliti rutu ili put virtualnom kanalu kojim se ostvaruje veza. Zatim treba informirati komutacije i druge mrene elemente du puta da tom virtualnom kanalu dodjele resurse koji su odgovorni za njegov QoS. Konano, mrea mora nadzirati prijenos podataka kako bi bila sigurna da se izvorite takoer pridrava specificiranih QoS ili da u protivnom odbaci njegove elije. Mrea takoer moe pitati izvor da uspori slanje elije. Mrea mora prenositi brojne informacijske tokove za nadzor njenog rada, te detektirati i identificirati lokaciju zaguenja ili kvara ureaja. B-ISDN standard gotovo nita ne govori o izvoenju tih odluka. ATM Forum je predloio specifini format okvira koji mrea treba koristiti za prijenos nadzornih informacija i za interakciju s korisnicima. Mrea koristi informacijske tokove za nadzor i operativno voenje za slijedee funkcije: - upravljanje pogrekama (kvarovima), - kontrola prometa i zaguenja, - nadzor stanja i konfiguracije mree i - signalizacija korisnik-mrea. Upravljanje pogrekama Upravljanje pogrekama posebno je vano kod javne ATM mree. B-ISDN/ATM transportna arhitektura sastoji se od fizikog i ATM sloja. SDH/SONET ima tri razine: regeneratorska dionica, digitalna dionica i prijenosni put. ATM sloj se dijeli na dvije razine: razinu VP veze i razinu VC veze. Sve te razine koriste zalihosne informacijske tokove za upravljanje i odravanje (OAM - Operating, Aministration and Maintance) koji se oznaavaju s F1, F2, F3, F4 i F5, sukladno s navedenim razinama (F1 odgovara OAM toku na razini regeneratorske dionice). ATM mrea koristi tok AOM elija za nadzor VPC (F4 elije) i tok AOM elija za nadzor VCC (F5 elije). Formati F4 i F5 elija ovise o tome da li elije nadziru segment kroz UNI suelje ili itavu vezu od jednog do drugog kraja. Valja istaknuti da F5 elije imaju polja VPI/VCI jednaka onima u korisnikim elijama na vezi koju nadziru. Jedina je razlika od korisnikih elija u PT polju. Slino, F4 elije imaju polja PVI jednaka onima u korisnikim elijama. Glavni je zadatak OAM elija da detektiraju pogreke, te da njima i upravljaju. OAM elije za upravljanje kvarovima imaju poetna 4 bita u informacijskom dijelu elije postavljena na 0000. Slijedea 4 bita oznaavaju funkciju (FT - Function Type) koju elija izvrava: alarmni signal (AIS- Alarm Indication Signal), FERF (Far End Receive Failure) i tzv. loopback elija. Mreni element. kad je otkrio kvar na vezi, alje AIS elije du VPC ili VCC. Takve se elije alju od odredita do pripadne veze. Kad ureaj na kraju veze primi AIS eliju, on natrag alje FERF elije do drugog kraja veze. Trei tip OAM elije - loopback elija sadri polje koje oznaava treba li se elija vratiti natrag (indikator), korelacijsku oznaku za sprijeavanje zbrke s ostalim loopback elijama, lokaciju gdje ju treba smjestiti (npr. kraj veze/segmenta), te adresu izvorita takve elije.

Nadzor stanja i konfiguracije mree Osnovni model upravljanja i nadzora ATM mree je raen na temelju sloenijih modela TMN (Telecommunication Management Network) i TINA (Telecommunications Information Networking Architecture) i tek je u poetnoj fazi razvoja. Protokol za nadzor mree je varijanta SNMP (Simple Network Management Protocol) protokola (SNMPv i SNMPv2) prilagoenog ATM mrei. Varijanta tog protokola iz 1996. godine zove se ILMI (Intermediate Local Management Interface). ILMI je namijenjen nadzoru veze kroz UNI suelje. Pretpostavimo da imamo privatnu ATM mreu spojene preko privatne ATM komutacije na javnu ATM mreu. Svaka veza kroz UNI se nadzire s dva UNI upravljaka entiteta - po jedan za svaki ATM ureaj. Dva takva entiteta zovu se susjedni, a ILMI specificira strukturu za bazu MIB (Management Information Base) koja sadri atribute veze koju nadziru susjedni entiteti. Baza MIB je definirana za svako UNI suelje. Sadraj baze UNI MIB su atributi fizikog sloja, ATM promet, informacije o vezama (VPC i VCC) koje prolaze kroz taj UNI itd. Signalizacija korisnik-mrea Obavljaju se slijedee signalizacije funkcije izmeu korisnika i mree: - korisnik zahtijeva komutiranu virtualnu vezu (SVC), - mrea indicira da li je zahtijev prihvaen ili nije i - mrea indicira pogreke na vezi. U aktualnoj varijanti signalizacijskog protokola korisnik-mrea (tzv. faza 1), signalizacija se provodi nad jednom stalnom VC vezom izmeu korisnika i mree. Kad korisnik zahtijeva novu vezu, on specificira adresu veze i njen traeni QoS. Mrea zahtjev prihvati ili odbije, u toj specifikaciji nema pregovaranja izmeu mree i korisnika.

Bartolovi Stjepan

You might also like