Moderna umjetnost i dizajn

Secesija
Secesija (od njem. Sezession) ili Art Nouveau (francuski: nova umjetnost) je stilski pravac u umjetnosti koji se javio kao reakcija na akademizam i eklekticizam zadnjih desetljea 19. Stoljea. Inspiriran prirodom, u arhitekturu, primijenjenu umjetnost, slikarstvo i kiparstvo unosi elegantnu profinjenost zakrivljenih i ornamentalnost plonih linija (likovna umjetnost). On je elio "uljepati industrijsku proizvodnju, spojiti umjetnost i obrt, ukrasiti bezline fasade zgrada " Jedna od najvanijih karakteristika ovog stila je dinamina, valovita linija sinkopiranog ritma, dekorativnost i asimetrinost. Oblici izgledaju kao da e oivjeti i "rastu" u forme poput biljaka. Glavni predstavnici su: slikari F. Von Stuck, M. Liebermann, Gustav Klimt, vicarac Ferdinand Holder i arhitekt Otto Wagner. Otto Wagner (1841.-1918.) je najjai i najistaknutiji predstavnik beke secesije. Nakon gradnje mnogih pseudoklasicistikih i historicistikih objekata hrabro je kroio u 20. st. ukrasivi proelje jednostavne armirano betonske graevine keramikim ploicama s cvjetnim motivima (npr. Majolika, 1889., Be). Taj nain ukraavanja (ornamentalni i dekorativni), koji je proizaao iz prirodnih oblika (u prvom redu iz cvijea) stiliziranih u duhu vremena i stila, obiljeio je secesiju.

Arts and Crafts

Arts and Crafts bio je prvenstveno engleski pokret u umjetnosti i to naroito u primijenjenoj umjetnosti .Poetci pojavili su se polovicom XIX st., na ovaj pokret znaajno je utjecao William Morris koji je okupio oko sebe slikare, arhitekte i druge primjenjene umjetnike. Vrhunac ovog pokreta bile su godine izmeu 1870. i 1920., pokret je osim u Velikoj Britaniji imao znaajnog odjeka i u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi. Utjecajni predstavnici i promicatelji ovog pokreta bili su kotski arhitekt Charles Mackintosh, ija se stolica sa visokim naslonom prizvodi jo i danas, i pisac i satiriar Elbert Hubbard. Pokret se razvio iz elje da se pronae jedan autentian umjetniki stil za XIX st. Nastao je kao reakcija na brojne historicistike stilove za viktorijanske ere, ali i kao reakcija na brojne hladne, bezobline i bezdune produkte brzo rastue industrije za vrijeme industrijske revolucije. Istaknuti predstavnici ovog pokreta gledali su na strojeve, kao korijenje svega zla, a nasuprot tome idealizirali su sredovjekovno obrtnitvo kao vrhunac humanog pristupa radu i njegovom produktu - umjetniki oblikovanom predmetu svakodnevne uporabe. Pokret Arts and Crafts, elio je povratak

kvalitetnog obrtnikog runog rada i njegove sposobnosti da napravi lijepe, solidne i jednostavne predmete svakodnevne uporabe. Glavne osobine pokreta Arts and Crafts - bile su jednostavnost i ozbiljnost koju je posveivao materijalijama.

Art Deco
Art Deco je kratica od francuskog izraza art dcoratif (dekorativna umjetnost), pojam nastao na izlobi dekorativne umjetnosti u Parizu 1925. godine. Od 1920.-1930. javio se kao stil u modernoj umjetnosti u Europi i SAD-u vezana za secesiju i Wiener Werksttte. Bila je prisutna u svim podrujima umjetnikog oblikovanja ivota. Posebna pozornost pridaje se unutarnjem ureenju prostora, plakatima, opremi knjiga, a slikarstvo esto poprima i dekorativnu funkciju (Tamara de Lempicka).

Neoplasticizam
Umjetniki pokret nastao tijekom 1920-ih godina. Pokret se naziva i neoplasticizam ili nova plastina umjetnost. Zagovornici od kojih je najistaknutiji Piet Mondrian, su nastojali izraziti utopijske ideale duevne harmonije i reda. Teili su ka istoj apstrakciji i univerzalnosti sa svoenjem na osnovne forme i boje. Pojednostavnili su vizualne kompozicije na horizontalne i vertikalne smjerove te su koristili osnovne boje, crvenu, plavu i utu kao i bijelu i crnu.U mnogim radovima iz ovog stila vertikalne i horizontalne linije se mimoilaze bez preklapanja.

Suprematizam
Umjetniki avangardistiki pokret nastao 1913. u Rusiji. Osniva suprematizma je Kazimir Maljevi poznat po slikama Crni kvadrat na bijelom polju, a zatim i Bijeli kvadrat na bijelom polju. Kazimir Maljevi je i autor manifesta Od kubizma do suprematizma, a zalae se za prevlast (supremaciju) istog osjeaja u umjetnosti; nastoji dosegnuti savren sklad oblika i boja nepredmetnim slikama, crtama i osnovnim geometrijskim likovima.

Konstruktivizam
Umjetniki avangardistiki pokret nastao 1913. godine u Rusiji. Osnivanje konstruktivizma potakao je Kazimir Maljevi koji je svojim stilom suprematizmom utjecao na El Lissitzkog koji je onda osnovao konstruktivizam. Konstruktivisti su zaneseni tehnikom i industrijalizacijom, a u konstruktivistikoj arhitekturi glavne su im praktinost i funkcionalnost. Negativno se odnose prema dekorativnosti. Istiu se vrednote materijala, a konstruktivisti u kui vide stroj za stanovanje.

Fovizam
Fovizam moemo opisati kao vatromet neobuzdanih boja. Naime, grupa umjetnika osjetila je potrebu da bez ustezanja izraze nadu i vjeru u bolju i sretniju budunost, radost i optimizam na poetku novog stoljea. Fovizam je bio prirodan, jednostavan i iskren izraz nesputanosti pravilima i slobode
2 2

izraavanja. Zbog njihova krenja svih pravila i naela akademskog slikarstva u oblikovanju i primjeni boje, te osobito neobuzdana temperamenta, jedan kritiar ih je nazvao "les fauves" (franc., divlje zvijeri) na to su fovisti s oduevljenjem prihvatili taj naziv. Glavno obiljeje fovistike umjetnosti je estina boja i deformacija likova. Na slikama se primjeuje i odsutnost perspektivnih zakona. U djelima njegovih najistaknutijih predstavnika i osnivaa (Georges Rouault, Henri Matisse, Maurice de Vlaminck, Andr Derain) moemo ipak vidjeti iskustva impresionista iste boje bez crne, toplo-hladne boje za svjetlo i sjene no moemo prepoznati i utjecaj Gauguina i Van Gogha u smjelosti i vrstoi poteza kistom. Fovisti su rabili iskljuivo iste boje iz tube i postavljali su razne snane boje jednu uz drugu. Fovistiki "nesklad" forme i istih boja nije bio tako "divlji". On se osnivao na spoju kvalitativnih i kvantitativnih komplementarnih osobina boja. Dakle, oblici su bili prilagoeni bojama. Naravno, zateenoj publici i kritici te slike su izgledale kao proizvoljne deformacije oblika, pa su te umjetnike i nazvali divljim zvijerima. Moralo je proi dosta vremena da se u "divljem" Matissu prepozna jedan od najuravnoteenijih umjetnika prve polovice 20. stoljea. Slika je za Henri Matisse-a "ritmiko rasporeivanje linija i boja na ravnoj povrini". Portret gospoe Matisse (1905) odstupanje od lokalnih boja, fovistiki kontrasti, iskoritavanje komplementarnosti boje, neprirodnost, karakternost. Georges Rouault izraava ljudsku dramu kroz lice i tijelo ovjeka i kroz cijelu strukturu slike. Odnos boja, zgusnutih do boje krvi i do crnila, u funkciji je s psiholokim izrazima njegovih patnika, koji pobuuju suosjeanje. Suglasje vjerskog osjeaja i slikanja vitraja. - Glava Krista, i Stari kralj dinaminost tamnih debelih linija i ploha boje izmeu njih, napetost.

Dadaizam
Dadaizam nastaje vrlo burno 1916. godine u Zrichu u vicarskoj, u koji se sklanja velik broj umjetnika za vrijeme Prvog svjetskog rata. Grupa umjetnika okupljena oko kafea "Cabaret Voltaire" pokrenula je asopis "Dada" koji je dobio ime po onomatopeji djejeg tepanja. Dadaizam tei ruenju, unitenju starih naela i zakonistosti logike, ismijava "vjenu ljepotu". Dadaizam je protiv nepokretnosti misli i odreenja pojmova, Dada je i protiv Dade, pa iz toga mnogi izvode zakljuak da dadaizam nije toliko protuumjetniki i protuknjievni smjer "koliko posebno raspoloenje duha, krajnji in antidogmatizma koji se za svoju borbu slui svim sredstvima. Pokret je bio odgovor umjetnika na tragine ivotne okolnosti, prije svega na I. svjetski rat. Odbijali su svaki realizam u umjetnosti, bili su anarhistiki i nihilistiki orijentirani prema vaeim vrijednostima. On je u biti bio negacija umjetnosti, "anti-umjetnost", ismijavanje njezine uloge u drutvu i izrugivanje umjetnika samome sebi.

Nisu umjetnici izgubili razum, nego su besmislom i destrukcijom u svojim djelima htjeli pokazati kakav besmisao i suludo unitavanje vladaju u ivotnoj zbilji. elei ukazati na mane drutva izazvali su suprotan uinak, uglavnom su izazvali bijes i prijezir te bili proganjani. Dadaisti su jednostavno doslovce prenijeli metodu besmisla iz stvarnosti u umjetnost. Tako je npr. Francisco Picabia slikao naizgled ozbiljne tehnike nacrte za strojeve koji bi u praksi bili posve besmisleni ("Stroj za ljubav"). Predvodnik dadaizma je Marcel Duchamp u svojoj cininoj fazi. On bi sasvim obine predmete predstavljao kao umjetnika djela ("Pisoar = fontana") ili bi sastavljao od obinih predmeta nelogine spojeve.

Nadrealizam
Nadrealizam je umjetniki pokret nastao u Parizu. Nadrealizam je nastao i razvijao se neposredno iz talijanskog metafizikog slikarstva i dadaizma. Andr Breton, francuski pjesnik, je prvi okupio umjetnike novog smjera svojim "Manifestom nadrealizma" 1924. g. Breton je definirao nadrealizam kao "diktat misli, bez kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije". Fantazijska, iracionalna, imaginacijska komponenta umjetnosti oduvijek je izraavala tajnovite predjele ljudske due. Europska likovna umjetnost od srednjeg vijeka do danas otvara izvore imaginacijskog na razne naine. Tek u nadrealizmu su ove strukture ljudskog bia izale u prvi plan i umjetnici su se skupili u jedinstven pokret. Nadrealizam se oslanja na iskustvima drugih pokreta, u prvom redu ekspresionizma i dade. Nadrealisti na svojim slikama do krajnjih granica dovode vizualno izmjetanje i osjeaj nestvarnosti. Nadahnue trae u podsvjesnome te jedan kraj drugog stavljaju likove koji su jedan drugom strani, kao to su to nekoliko godina ranije radili metafiziari i dadaisti. Bizarno, neobino, uznemirujue - sve to karakterizira djela nadrealista koji otvoreno izjavljuju da ive zajedno s udovitima ljudskog uma. U slikarstvu se nadrealisti slue veoma preciznom tehnikom, inei gotovo opipljivima vizije koje pripadaju dimenziji uma, a ne dimenziji stvarnosti. Na platnu predmeti trpe izoblienja ili se smjetaju u kontekst koji je potpuno stran njihovoj uobiajenoj okolini. Nadrealisti se oslanjaju na teoriju austrijskog psihijatra Sigmunda Freuda (osnivaa psihoanalize), prema kojoj ovjek ima dvije naravi, jednu svjesnu i budnu, a drugu podsvjesnu i potisnutu odgojem i zakonima zajednice. Ta ljudska podsvijest se oslobaala u snovima i halucinacijama, te su zato nadrealisti osobitu pozornost usmjerili snovima i slobodnu lutanju prostorima mate. Tipini motivi nadrealistikih slika povezuju nespojive oblike u biolokom svijetu ili zrcale neodrive ravnotee u fizikom. Tako neki stvaraju bioloki "mogue", ali neviene i nepostojee oblike organikog svijeta, kao na slikama Ivesa Tanguyja koji slika duboka beskrajna prostranstva u kojima se nalaze fantastini oblici - svijet apsurda i deformacija s izvoritem u podsvijesti.

Paul Klee (1879.-1940.) stvara isto jedan nepostojei prostor koji je neizmjeran, sastavljen od pomno slaganih ploha njenih boja, najsuptilnijih prijelaza koji zahtijevaju pomno promiljanje i preputanje mati spoj djeje naivnosti i jednostavnosti s vrhunskim znanjem i majstorstvom umjetnika. Drugi slikari, poput najpoznatijeg nadrealista Salvadora Dalija (1904.1989.), nastoje to dublje prodrijeti u ponore ljudske podsvijesti (osobito strahova, bjesova, nemoi i mrnje). Dal nastoji to tonije prikazati, u zbilji nemogue, kombinacije iz snova, i to tako uvjerljivo da se doimaju posve istinitima. Te "fotografije sna" su tako pomno realistiki naslikane da podsjeaju na naturalistike prikaze prirode iako im sadraj nije ivotna svakodnevica nego vizije to ih duh i mata stvaraju u snovima.

Futurizam
Futurizam je kulturni pokret nastao poetkom 20. st. u Italiji, a stekao je poklonike i u drugim zemljama, naroito u Rusiji. Svoje podruje interesa i djelovanja futuristi nisu ograniili samo na knjievnost, slikarstvo i kiparstvo, nego su istraivali i druge vidove umjetnosti, kazalite, muziku, arhitekturu, ples, fotografiju, film, ak i gastronomiju, a domiljali su se i posve novima: godine 1921. objavljen je Manifest taktilizma, umjetnosti opipa. Ideolog pokreta bio je Filippo Tommaso Marinetti. On je 1909. u francuskom dnevniku Le figaro objavio Manifest futurizma, koji proklamira naela futurizma: gnuanje spram prolosti, naroito spram tradicionalne umjetnosti, te velianje ljubavi prema brzini, tehnologiji, nasilju. Automobil, avion, industrijski grad postali su novi mitski toposi, jer su predstavljali trijumf tehnologije, ovjekova eda, nad prirodom. Marinettijeva poleminost brzo je privukla Umberta Boccionija, Carla Carr i Luigija Russola, mlade, ali ve afirmirane slikare koji su htjeli proiriti te ideje na figurativne umjetnosti. Zapoela je prva faza futurizma. Kao posljedica estetike brzine, u futuristikom slikarstvu prevladava element dinamizma: u pokretu sudjeluju i objekt i prostor unutar kojega se on kree. Dinamizam vlakova, aviona, uurbanost svakodnevnog ivota (pas u etnji s vlasnicom, djevojica koja tri balkonom, plesaice) naglaeni su komplementarnim bojama i snanim potezima kistom. Svoj analitiki pristup stvarnosti, geometrijski karakter oblika, fragmentaciju i dekompoziciju plohe i volumena, futuristi duguju kubizmu. Naglaeno je i kubistika tehnika lomljenja slikarske povrine na djelie, od kojih svaki biljei drugaiju prostorno-vremensku perspektivu, dok je izraziti kolorizam u suprotnosti s monokromijom nekih kubista. U pokuajima da slikarskim sredstvima prikae zvukove, futurizam se pribliava apstrakciji. Futurizam je oprean statinosti i nepominosti metafizikog slikarstva Giorgia de Chirica.

Apstraktna i figurativna umjetnost

2 5

Apstraktna umjetnost je smjer u modernoj likovnoj umjetnosti s poetka XX. st.; tei istoj ekspresiji oblika, linija i boja i tematskoj neodreenosti. Od svih stilova moderne umjetnosti, apstrakcija je izazvala najvie otpora kod publike. Dok je svijet jo uvijek bio zaokupljen materijalnom egzistencijom i nije imao ni vremena, niti je vidio smisla, za istraivanje istog duha i emocija, umjetnici su svojom vidovitou (avangarde = prije svih), nalik znanstvenim vizijama budunosti (koje su se kasnije pokazale ispravnim), ili ispred publike. Umjetnici se pribliavaju motivu elei oslikati njenu bit, a produkt toga su slike kao da su slikane "iznutra". U tom pokuaju umjetnik se udaljava od predmetnih motiva i ostaju mu samo iste likovne vrijednosti (linija, boja, obris, kompozicija ). Slika je postala pokazatelj unutarnjeg stanja duha i due i ne "predstavlja" nita (ne tei tome da izigrava bilo to iz opipljiva svijeta).

Cezanne sezanizam
Sezanizam ili Cezanneov nain rjeavanja konstrukcije oblika i prostora dobio je ime po francuskom slikaru Paulu Czanneu.
Paul Czanne, francuski slikar ije djelo predstavlja sponu impresionizma s kraja 19. stoljea i kubizma poetkom 20. stoljea; Jedna od najznaajnijih osoba francuskog i europskog slikarstva, s presudnim utjecajem na njegov danji razvoj. Povjesniari umjetnosti ga svrstavaju u postimpresionizam, zajedno s Van Goghom i Gauguinom. esto je nazivan ocem modernoga slikarstva ili praocem nove umjetnosti.

Kubizam
Kubizam je slikarski pravac, nastao u Francuskoj 1908.god. Proizaao iz teze Paula Cezannea da se sve, to u prirodi postoji, moe likovno prikazati osnovnim likovima (kocka, kugla, valjak, stoac). Osnivai kubizma su Georges Braque i Pablo Picasso. Kubizam je zaokupljen problemom objekta kojeg treba rekonstruirati, nasuprot rasplinutosti i nepostojanosti impresionistike povrine. Potrebno je eliminirati sve to se oslanja na subjektivnost ili na odreeno i vrsto gledite, da bi se dolo do cjelokupne, pojmovne, potpune varijante forme Kubisti na slici prikazuju istovremeno ono to u zbilji moemo vidjeti samo sukcesivno. Znaajniji predstavnik kubizma je panjolac Juan Gris Postoje dvije vrste kubizma:
a) analitiki kubizam

skuena tematika: mrtva priroda, kuni predmeti ili muziki instrumenti, poneka figura (Brague: ena s mandolinom) ili portret (Picassov portret Ambroisea Vollarda) svaka je forma analitiki razlomljena u geometrijske dijelove predmet slikanja nije odvojen od pozadine slika eli biti totalna i u sebi sabrati sva mogua gledita nasuprot, s profila, odozdo, odozgo (npr. tijelo vra je naslikano u profilu, a otvor odozgo)

b) sintetiki kubizam

nastao 1912 blaa varijanta kubizma javljaju se cjelovite forme, uobiajene u mrtvim prirodama (voe, gitare...) od dijelova se nastoji stvoriti cjelina u sliku se unose strani materijali (isjeci iz novina , dijelovi tkanine), umeu se tipografska slova (i ona imaju svoje likovno znaenje) kubisti su uveli u slikarstvo tehniku kolaa! pribliavanje dekoraciji

Historicizam u arhitekturi
Historicizam (historizam, historijski ili povijesni stilovi) je pojava u likovnoj umjetnosti 19. stoljea nastala romantiarskim buenjem zanimanja za prolost i intenzivne brige za uvanje spomenika kulture. Historicizam se povodi za umjetnikim oblicima minulih stilova i to poglavito u arhitekturi i primijenjenoj umjetnosti. Historicizam kao pojam se esto koristi pogrdno u znaenju prenaglaenog shvaanja povijesti u razvitku drutva i povijesnosti kao ovjeka. Naglim razvojem gradova podiu se sakralni i upravni objekti, kolodvori, muzeji, kazalita, operne kue, bolnice, stambene i poslovne zgrade, vile i dr. s oitim odlikama historicizma. Krakteristini primjeri su: romanikobizantska crkva Sacr Coeur u Parizu, neogotiki Parlament u Londonu, neogotika prvostolnica u Klnu, prvostolnica u Zagrebu i drugdje, itd. Pojavom historicizma javila se i potreba za velikim restauratorkim zahvatima (npr. Viollet-Le-Duc u Francuskoj). U to vrijeme veina europskih gradova dobiva karakteristian urbanistiki i arhitektonski izgled. Naposljetku se historicizam izrodio u eklektinu mjeavinu raznih neostilova. Uglavnom nestaje pojavom secesije, s kojom se katkada i mijea, na prijelazu iz 19. u 20. stoljee.

Internacionalni stil u arhitekturi

Arhitektura je u 20. stoljeu uznapredovala uporabom novih materijala (elik, armirani beton, i dr.) te nevjerojatnom inventivnou novih konstrukcija, ime su nastale graevine potpuno novih funkcija i raznolikih oblika. S jaanjem nacizma u Njemakoj, najbolji njemaki arhitekti trae sklonite u SAD-u, i uvelike utjeu na razvoj amerike arhitekture. Gropius, kao predsjednik odsjeka arhitekture na Harvardu, i Ludwig Mies van der Rohe u Chicagu e nakon drugog svjetskog rata ostvariti san moderne arhitekture. Oni zapoinju stil u arhitekturi koji e trajati nekih 25 godina, a mi ga nazivamo Visoki Modernizam (Internacionalni stil). To je bio vrhunac razvitka koji se odvijao prvom polovicom 20. st. Njegovi jedinstveni prostori, geometrijski ili organski, utjelovljuju skladnu viziju stila koji se

razvijao, bez obzira na nebrojene loe kopije koje su istovremeno nastajale irom svijeta. Krunsko djelo amerike arhitekture nakon II. svjetskog rata je svakako neboder (Skysraper), kojeg je uvelike definirao Mies van der Rohe. Njegovo djelo "Zgrada Seagram" iz 1958. g. je utjelovljenje dostignua Louisa Sulivana, F. L. Wrighta i Bauhaus i Chicago kole s tenjom ka visinama. Utjelovljujui svoju krilaticu: "Manje je vie", postiui maksimalnu vertikalu zrcalne fasade, skrivajui konstrukciju, postigao je sklad vertikalnih i horizontalnih sila. Skladnost ove zgrade odraava drutveni i estetski idealizam koji promovira arhitektura visokog modernizma. U Europi, Le Corbusier, ide dalje od "zgrada-kutija na stupovima"; on gradi u skladu s ovjekom, tj. posebnu pozornost obraa na ljudske proporcije, i zgradama daje kiparski dodir. Takva je zgrada u Marseilles-u, Unit d'Habitation (1952.), sa stanovima apsolutno proporcionalnim ljudskim mjerama, kiparskim stepenicama i otvorima za ventilaciju, te kasetiranom proelju od betonskih linija.

Njemaki ekspresionizam
Ekspresionizam je umjetniki pravac s poetka XX. stoljea razvijen u Njemakoj. Danas se izraz moze koristiti za svaki umjetniki rad u kojem je objektivna stvarnost pomaknuta ili simboliki predstavljena da bi opisala unutranje stanje umjetnika. U francuskom jeziku rije expression,expresio znai izraaj, izraz. ekspresionizam za osnovni cilj ima iznijeti unutarnje stanje autora, odnosno one emocije koje proimaju samo njega i tako oblikuju njegovo vienje svijeta. Te su misli i emocije uglavnom bile pesimistine i katastrofine, nastale pod utjecajem Prvog svjetskog rata, nemilosrgno i besmislenog klanja i otuenja ljudi u predratnom, ratnom i poratnom periodu. Ekspresionizam je prvi jasan krik modernoga ovjeka koji e, u periodu kasnog modernizma dobiti svoje filozofsko uoblienje. Dananja povijest umjesnosti i knjievnosti uglavnom razlikuje tri faze ekspresionizma. Prva faza je predratni ili kozmiki ekspresionizam u kojem se unutarnja ekspresija projicira prema neemu vanzemaljskom i/ili nebeskom te se ovjek pokuava izjednaiti s prirodnim kozmosom, a rjeenje problema vidi se i trai upravo u toj domeni. Ratni ekspresionizam obiljeen je ivim i pretjerano grotesknim slikama unutarnjeg uasa proizalog iz rtava Prvog svjetskog rata. Slike kakve se javljaju najee su grozne, ponekad i morbidne ili bolesne, a njihova temeljna svrha je ilustriranje unutarnje emocije koja se protivi besmislenosti rata. Trea i posljednja faza naziva se i poslijeratni ili socijalni ekspresionizam u kojem se tematika usmjerana prema ovjeku, socijalnom aspektu i kritici otuenog suvremenog drutva, a glavni "likovi" najee su mali ljudi ijim se sudbinama autori i bave.

Film i fotografija - samo u segmentu teme kako mijenjaju nau vizualnu percepciju i utjeu na likovne umjetnosti
Fotografija je tehnika digitalnog ili kemijskog zapisivanja prizora iz stvarnosti na sloju materijala koji je osjetljiv na svjetlost koja na njega pada Film (eng. film - koica, opna, tanki sloj) vizualna je projekcija u pokretu, najee ozvuena. Razlika izmeu filma i snimke je u tome to film gradi neko oekivanje koje zatim ispuni (npr. rijeka koja tee je snimka, a rijeka koja tee i zatim se ukae brod je film). Filmska slika je ono to se preteno razabire na temelju projekcije filmske snimke. Kao i drugi oblici umjetnosti, film je namijenjen publici. Filmovi se gledaju u posebnom prostoru za projekciju (kino), ili bilo gdje drugdje (video). Film se esto spominje kao sedma umjetnost, kao to je strip nazvan devetom umjetnou. Filmsko djelo je cjelovit te drutveno i doivljajno svrhovit filmski proizvod. Film i kinematografiju sustavno prouava humanistiko-znanstvena disciplina filmologija.

Skulptura 20. Stoljea

U skulpturi ovog razdoblja odigrao se na samom poetku stoljea jednako odluan dubinski prevrat poput onog u slikarstvu, a izveo ga je umjetnik Constantin Brncui. Bio je to nevjerojatan pomak od humanizma i impresionaizma Auguste Rodina do krajnje stilizacije i apstrakcije. Gotovo svi slikarski stilovi pojavljivali su se i u skulputri, pa i usporedno. Najbrojnije predstavnike i sljedbenike imala je apstraktna skulptura, iskuavajui sve tradicionalne, ali i suvremene materijale te novu sintetiku grau. Geometrijsku apstrakciju De Stijla pretvorio je u trodimenzionalne strukturalne kompozicije Vantongerloo. Jedna od vanih pojava je izlaganje obinih uporabnih predmeta kao skulptura (Marcel Duchamp). Umjetnik koji dostojno predstavlja 20. st., Brancusi, izveo je odluan zaokret k posve novoj metodi, kakvu u slikarstvu zastupaju Kandinski i Mondrian (Glava). Prva Brancusijeva apstraktna skulptura je Ptica u letu. Poljubac je suta suprotnost, dok ptica simbolizira visoku tehnologiju obrade kovina u industrijskoj epohi 20. st i bavi se pojmom brzine, kamena skulptura Poljubac vraa nas izvorima skulpture, prethistoriji, ali ju ne oponaa, nego primjenjuje kao naelo monumentalnosti.

10