FFOperatori Funkcionali

Sadrzaj
3 Linearani operatori 68
3.1 Ogranicenost i neprekidnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.2 Inverzni operator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.3 O jos dva principa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.4 Zatvoreni operator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
4 Linearni funkcionali 96
4.1 Geometrijski smisao linearnih funkcionala . . . . . . . . . . . 97
4.2 Hahn-Banachov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
4.3 Reprezentacije ogranicenih linearnih funkcionala . . . . . . . 108
4.3.1 Konacnodimenzionalni prostori . . . . . . . . . . . . . 108
4.3.2 Reprezentacije na Banachovim prostorima . . . . . . . 110
4.4 Konjugovani prostori i reeksivnost . . . . . . . . . . . . . . . 125
4.5 Konjugovani operator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
4.6 Spektar linearnog operatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
4.7 Kompaktni operatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
Bibliograja 148
i
3
Linearani operatori
3.1 Ogranicenost i neprekidnost . . . . . . . . . . . . 68
3.2 Inverzni operator . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
3.3 O jos dva principa . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
3.4 Zatvoreni operator . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
Neka su X i Y dva proizvoljna prostora. Preslikavanje A : X Y
nazivamo operator, pri cemu koristimo standardnu deniciju preslikavanja.
Dakle, pod terminom operator podrazumijevamo najopstiji oblik preslika-
vanja, tj. kada se podrucje originala nalazi u proizvoljnom prostoru X, a
podrucje slika u proizvoljnom prostoru Y . Sa D
A
X cemo oznacavati
domen preslikavanja operatora A i podrazumijevamo da je on linearan vek-
torski prostor. Sa R
A
Y (ili sa Rang(A)) oznacavamo podrucje slika ili
kodomen operatora A. Za x X, djelovanje operatora A uobicajeno cemo
zapisivati sa Ax, umjesto A(x).
3.1 Ogranicenost i neprekidnost
Denicija 3.1.1. Za operator A : X Y kazemo da je aditivan ako i samo
ako za proizvoljne x
1
, x
2
D
A
, vrijedi
A(x
1
+x
2
) = Ax
1
+Ax
2
.
Denicija 3.1.2. Za operator A : X Y kazemo da je homogen ako i
samo ako vrijedi
(x D
A
)( ) A(x) = Ax .
Denicija 3.1.3. Za operator A : D
A
X Y kazemo da je linearan
operator ako i samo ako je on istovremeno aditivan i homogen, tj. ako
vrijedi
(x
1
, x
2
D
A
)(, ) A(x
1
+x
2
) = Ax
1
+Ax
2
.
Lema 3.1.1. Za proizvoljan linearan operator vrijede osobine:
1. A0 = 0.
68
69
UVOD U FUNKCIONALNU ANALIZU
2. A(x) = Ax.
Dokaz :
1. Iz osobina linearnog vektorskog prostora i linearnosti operatora imamo
Ax = A(x + 0) = Ax +A0 ,
a zbog jedinstvenosti neutralnog elementa za sabiranje imamo A0 = 0.
2. Koristeci gornju osobinu i linearnost operatora, imamo
0 = A0 = A(x + (x)) = Ax +A(x) ,
iz cega je zbog jedinstvenosti inverznog elementa za sabiranje onda
A(x) = Ax.
Denicija 3.1.4. Neka je A : X Y linearan operator. Skup

Ker(A) = x X[ Ax = 0 ,
nazivamo jezgro operatora ili nul-prostor operatora. Skup
Rang(A) = y Y [ (x X) f(x) = y ,
nazivamo rang operatora A.
Osobine injektivnosti i surjektivnosti lahko izrazavamo preko novouvedenih
skupova. Tako imamo da je linearan operator injektivan ako i samo ako je
Ker(A) = 0, a surjektivan ako i samo ako je Rang(A) = Y . Bijektivnost
imamo ako je operator istovremeno i injektivan i surjektivan. Takode vrijede
i sljedece osobine.
Teorem 3.1.2. Neka je A : X Y linearan operator. Tada vrijedi:
1. Ker(A) je potprostor od X.
2. Rang(A) je potprostor od Y .
3. Ako su X i Y konacnodimenzionalni prostori onda je
dim(X) = dim(Ker(A)) +dim(Rang(A)) .
Primjer 3.1. Neka su V i W konacnodimenzionalni linearni vektorski pros-
tori, pri cemu je dim(V ) = m i dim(W) = n (m, n N). Neka je B
V
=
v
1
, v
2
, ..., v
m
baza prostora V , a B
W
= w
1
, w
2
, ..., w
n
baza prostora W
i neka je F L(V, W). Za proizvoljan v
i
(i 1, 2, ..., m) njegova slika
3.1. Ogranicenost i neprekidnost
70
Av
i
lezi u prostoru W, pa postoje jedinstveni koecijenti a
1i
, a
2i
, ..., a
ni
,
takvi da je
Fv
i
=
n
j=1
a
ji
w
j
.
Oznacimo sa A = [a
ij
]
mn
(1 i m, 1 j n) matricu koju do-
bijemo tako sto svaki vektor baze B
V
preslikamo preslikavanjem F, a pri
tome jedinstveno odredene koecijente postavimo kao kolone matrice A. Za
matricu A kazemo da je matricna reprezentacija linearnog operatora F u
odnosu na baze B
V
i B
W
ili jednostavnije to iskazujemo sa time da je A
matrica linearnog operatora F.
Ovo nam ustvari govori da su matrice na konacnodimenzionalnim prostorima
ustvari linearna preslikavanja. Tj. vrijedi,
Lema 3.1.3. Neka su V i W linearni vektorski prostori dimenzija m i n
respektivno i neka su B
V
i B
W
njihove baze. Neka je F L(X, Y ) i A =
[a
ij
]
mn
. Matrica A reprezentuje linearan operator F ako i samo ako je za
proizvoljan vektor x V
Fx = A x .
Dokaz : Neka je A = [a
ij
]
mn
matrica linearnog operatora F. Za proizvol-
jan x V neka je x = (b
1
, b
2
, ..., b
m
)
T
njegova reprezentacija u bazi B
V
.
Tada imamo,
Fx = F
_
_
m
j=1
b
j
v
j
_
_
=
m
j=1
b
j
Fv
j
=
m
j=1
b
j
_
n
i=1
a
ij
w
i
_
=
n
i=1
_
_
m
j=1
a
ij
b
j
_
_
w
i
.
Dakle, vektor Fx u bazi B
W
ima reprezentaciju
Fx =
_
_
m
j=1
a
1j
b
j
,
m
j=1
a
2j
b
j
, ...,
m
j=1
a
nj
b
j
_
_
T
= A x .
Obratno, neka je B matrica takva da je Fx = B x, za sve x V i neka je
A matrica operatora F. Birajuci vektor x = (1, 0, ..., 0)
T
V , ocigledno je
prva kolona matrice B jednaka prvoj koloni matrice A. Analogno se utvrduje
jednakost i ostalih kolona, tj. mora vrijediti B = A.
Iz geometrije znamo da je rotacija linearna transformacija. Ako posma-
tramo R
2
kao linearan vektorski prostor neka je R
: R
2
R
2
rotacija
realne ravni za ugao [0, 2]. Neka je e
1
, e
2
=
_
(1, 0)
T
, (0, 1)
T
_
stan-
dardna baza u R
2
. Tada R
e
1
treba da predstavlja rotirani vektor e
1
, a
R
e
2
, rotirani vektor e
2
za ugao . Nije tesko vidjeti da vrijedi
71
e
1
e
2
R
e
1
R
e
2
1
1
Slika 3.1: Rotacija ravni za ugao
R
e
1
= (cos , sin )
T
, R
e
2
= (sin , cos )
T
,
tj. operator rotacije je reprezentovan matricom
A =
_
cos sin
sin cos
_
.
Sada za proizvoljan vektor x = (x
1
, x
2
)
T
R
2
, na osnovu reprezentacije
linearnih preslikavanja u konacnodimenzionalnim prostorima imamo,
R
x = A x =
_
cos sin
sin cos
_
_
x
1
x
2
_
=
_
x
1
cos x
2
sin
x
1
sin +x
2
cos
_
.
Primjer 3.2. Neka je X skup svih polinoma cetvrtog stepena, denisanih na

(1, 1), tj. X =
_
P
4
(x) = ax
4
+bx
3
+cx
2
+dx +e[ a, b, c, d, e R , x (1, 1)
_
i analogno Y =
_
P
3
(x) = ax
3
+bx
2
+cx +d[ a, b, c, d R , x (1, 1)
_
.
Posmatrajmo preslikavanje
Du =
du
dx
= u
, u X .
Ocigledno je operator D sa X u Y . Za u, v X je D(u+v) = (u+v)
= u
+
v
= Du+Dv. Osim toga je za u X i , D(u) = (u)
= U
= Du.
Dakle, D je linearan operator sa prostora X u prostor Y.
Kako je izvod konstante 0, to je jezgro ovog operatora skup svih polinoma
nultog stepena (konstante), dakle Ker(D) ,= 0, pa operator nije injekti-
van.
Za proizvoljan polinom treceg stepena v(x) = P
3
(x) = ax
3
+ bx
2
+ cx + d,
polinom
P
4
(x) =
_
P
3
(x)dx =
a
4
x
4
+
b
3
x
3
+
c
2
x
2
+dx +C Y ,
te vrijedi Rang(D) = Y , tj. operator je surjekcija.

72
Denicija 3.1.5. Za linearan operator A : X Y kazemo da je neprekidan
u tacki x
0
D
A
ako i samo ako za svaku okolinu V tacke Ax
0
, postoji
okolina U tacke x
0
, tako da je za svako x U, Ax V .
Ako su X i Y metricki prostori, gornju deniciju iskazujemo sa
( > 0)( = () > 0)(x D
A
)(d
X
(x, x
0
) < d
Y
(Ax, Ax
0
) < ) ,
a u normiranim prostorima sa
( > 0)( = () > 0)(x D
A
)([[x x
0
[[
X
< [[Ax Ax
0
[[
Y
< ) .
Kazemo da je linearan operator neprekidan na skupu D ako je neprekidan
u svakoj tacki skupa D.
Za denisanje pojma neprekidnosti mozemo koristiti i nizovnu deniciju.
Denicija 3.1.6. Za linearan operator A : X Y kazemo da je neprekidan
u tacki x
0
D
A
ako za proizvoljan niz (x
n
)
nN
X, takav da x
n
x
0
(n ), vrijedi
Ax
n
Ax
0
, (n ) .
Teorem 3.1.4. Ako je aditivan operator A : X Y neprekidan u jednoj
tacki domena, onda je on neprekidan na citavom domenu.
Dokaz : Neka je A : X Y aditivan operator i neka je x
0
D
A
tacka u
kojoj je operator neprekidan. Neka je sada x D
A
proizvoljan. Uzmimo
proizvoljan niz (x
n
)
nN
D
A
, takav da x
n
x (n ). Posmatrajmo
niz (x
n
x +x
0
)
nN
D
A
. Ocigledno vrijedi
x
n
x +x
0
x
0
, (n ) ,
pa zbog neprekidnosti operatora u tacki x
0
imamo
A(x
n
x +x
0
) Ax
0
, (n ) .
Na osnovu aditivnosti i osobina limesa, sada vrijedi
lim
n
A(x
n
x +x
0
) = lim
n
(Ax
n
Ax +Ax
0
)
= lim
n
Ax
n
Ax +Ax
0
= Ax
0
,
iz cega je onda
lim
n
Ax
n
= Ax ,
tj. operator je neprekidan i u tacki x. Zbog proizvoljnosti x D
A
, za-
kljucujemo da je A neprekidan na citavom skupu D
A
.
73
Denicija 3.1.7. Neka je A : X Y linearan operator. Kazemo da je A
ogranicen linearan operator ako vazi
(M > 0)(x X) [[Ax[[
Y
M[[x[[
X
. (3.1)
Inmum svih mrojeva M za koje vazi (3.1) nazivamo norma operatora
A i oznacavamo je sa [[A[[
XY
ili jednostavno sa [[A[[, podrazumijevajuci
djelovanje operatora. Linearan operator je ogranicen ukoliko mu je norma
konacna i pri tome onda vrijedi
(x X) [[Ax[[
Y
[[A[[
XY
[[x[[
X
.
Teorem 3.1.5. Neka je A : X Y ogranicen homogen operator. Tada
vrijedi
[[A[[ = sup
xX\{0}
[[Ax[[
[[x[[
= sup
||x||1
[[Ax[[ = sup
||x||=1
[[Ax[[ .
Dokaz : Oznacimo sa
= sup
xX\{0}
[[Ax[[
[[x[[
.
Tada za svako > 0, postoji x
X 0, takav da je [[Ax
[[ / [[x
[[ > ,
tj. [[Ax
[[ > () [[x
[[. Na osnovu denicije norme operatora onda imamo

[[A[[ > , za proizvoljno > 0, odnosno [[A[[ .
Ako bi bilo [[A[[ > , tada bi za neko > 0 vrijedilo [[A[[ = . Tada bi
iz < [[A[[ /2 imali
[[Ax[[
[[x[[
< [[A[[

2
,
tj. za svako x X 0 bi vrijedilo
[[Ax[[
_
[[A[[

2
_
[[x[[ .
Posljednje nije u saglasnosti sa tim da je norma operatora inmum svih
brojeva koji zadovoljavaju (3.1), pa dakle mora vrijediti
[[A[[ = = sup
xX\{0}
[[Ax[[
[[x[[
.
Zbog homogenosti operatora dalje imamo
sup
xX\{0}
[[Ax[[
[[x[[
= sup
xX\{0}
A
_
x
[[x[[
_
= sup
||x||=1
[[Ax[[ .
Ostaje jos pokazati drugu jednakost. Naime, ako posmatramo samo ele-
mente koji zadovoljavaju [[x[[ 1, tada imamo
[[A[[ = = sup
xX\{0}
[[Ax[[
[[x[[
sup
||x||1
[[Ax[[
[[x[[
sup
||x||1
[[Ax[[ .
74
Sa druge strane, kako je supremum na vecem skupu veci, to vrijedi
sup
||x||1
[[Ax[[ sup
||x||=1
[[Ax[[ = [[A[[ ,
pa zakljucujemo da mora biti
[[A[[ = sup
||x||1
[[Ax[[ .
Za linearna preslikavanja vrijedi sljedeca lijepa osobina.

Teorem 3.1.6. Linearan operator je neprekidan ako i samo ako je ogranicen.
Dokaz : Neka je A : X Y neprekidan linearan operator. Pretpostavimo
da on nije ogranicen. Tada
(n N)(x
n
X, [[x
n
[[ = 1) [[Ax
n
[[ > n .
Posmatrajmo sada sljedeci niz,
z
n
=
x
n
n
, n N .
Za njega vrijedi
[[z
n
[[ =
[[x
n
[[
n
=
1
n
0 , n ,
tj. z
n
0 (n ). Ali tada imamo
[[Az
n
[[ =
1
n
[[Ax
n
[[ 1 , n N ,
a to znaci da Az
n
0 (n ), sto je u suprotnosti sa neprekidnoscu
operatora.
Neka je sada A ogranicen operator, tj. [[A[[ < +. Uzmimo proizvoljno
x D
A
i neka je (x
n
) D
A
, takav da x
n
x (n ). Zbog ogranicenosti
sada imamo
0 [[Ax
n
Ax[[ = [[A(x
n
x)[[ [[A[[ [[x
n
x[[ 0 , n .
Dakle, A je neprekidan u tacki x, pa je prema Teoremi 3.1.4, on neprekidan
operator.
Teorem 3.1.7. Neka je A : X Y linearan operator. Operator A je
neprekidan ako i samo ako ogranicene skupove iz X preslikava u ogranicene
skupove u Y .
75
Dokaz : Neka je A : X Y ogranicen linearan operator, tj.
(x X) [[Ax[[ [[A[[ [[x[[ , ([[A[[ < )
i neka je S X ogranicen skup, tj.
(M > 0)(x S) [[x[[ M .
Oznacimo sa S
sliku skupa S,
S
= Ax[ x S .
Za proizvoljno y S
tada vrijedi
[[y[[ = [[Ax[[ [[A[[ [[x[[ M[[A[[ = M
< ,
te je S
ogranicen skup.
Neka A slika ogranicene skupove u ogranicene skupove. Kako je jedinicna
kugla K = x X[ [[x[[ 1, ogranicen skup u X, to je i skup
AK = Ax[ [[x[[ 1
ogranicen u Y , a to znaci
(M > 0)(y AK) [[y[[ M ,
odnosno
(M > 0)(x X, [[x[[ 1) [[Ax[[ M .
Posljednja cinjenica nije nista drugo do ogranicenost operatora ili sto je
ekvivalentno, njegova neprekidnost.
U ispitivanju ogranicenosti proizvoljnog operatora A : X Y prvo nasto-
jimo pokazati da za svako x X vrijedi [[Ax[[ M[[x[[, za neko M > 0 (po
mogucnosti najbolju aproksimaciju), cime ustvari pokazemo ogranicenost
operatora ([[A[[ M). Pokazati da je [[A[[ = M znaci naci konkretan ele-
ment x
X, za koga je [[Ax
[[ = M[[x
[[. Ovo bi znacilo da je [[A[[ M,

sto sa ranije pokazanim daje ukupno [[A[[ = M.
Primjer 3.3. Posmatrajmo lijevi i desni shift operator na l
2
, tj. preslikavanja
A
L
: l
2
l
2
i A
R
: l
2
l
2
, zadata sa
A
R
x = (0, x
1
, x
2
, ...) , A
L
x = (x
2
, x
3
, x
4
, ...) za x = (x
1
, x
2
, x
3
, ...) l
2
.
Oba operatora su ocigledno linearna. Pri tome je
[[A
R
x[[ =
_

i=1
[x
i
[
2
_1
2
= [[x[[ ,
76
a odavde je onda [[A
R
[[ = 1. Za lijevi shift imamo
[[A
L
x[[ =
_

i=2
[x
i
[
2
_1
2
[[x[[ ,
tako da je [[A
L
[[ 1. Ako posmatramo proizvoljan vektor x = (0, x
1
, x
2
, x
3
, ...)
l
2
, tada je
[[A
L
x[[ =
_

i=2
[x
i
[
2
_1
2
= [[x[[ ,
te je [[A
L
[[ = 1.
U nesto tezim primjerima, neka je pokazana ogranicenost operatora, [[Ax[[
M[[x[[, moguce je naci niz (x
n
)
nN
X, takav da je
[[Ax
n
[[
[[x
n
[[
M , (n ) ,
iz cega onda zakljucujemo da je [[A[[ = M.
Primjer 3.4. Posmatrajmo operator T : L
2
(a, b) L
2
(a, b) (a, b R, a < b),
zadat sa
Tx(t) = f(t)x(t) ,
gdje je f C[a, b]. Linearnost se jednostavno pokazuje, a za ogranicenost
imamo
[[Tx[[ =
__
b
a
[f(t)x(t)[
2
dt
_
1
2
=
__
b
a
[f(t)[
2
[x(t)[
2
dt
_
1
2
max
atb
[f(t)[
__
b
a
[x(t)[
2
dt
_
1
2
.
Dakle, [[Tx[[
L
2
(a,b)
[[f[[
C[a,b]
[[x[[
L
2
(a,b)
, iz cega onda imamo [[T[[ [[f[[
C[a,b]
.
Kako je f neprekidna funkcija na segmentu [a, b], postoji c [a, b] u kojoj
funkcija uzima maksimalnu vrijednost (ne gubeci na opstosti, neka je c
(a, b)). Za n N, posmatrajmo funkcije
x
n
(t) =
_
1 ; [t c[ <
1
n
0 ; inace
Tada imamo
[[Tx
n
[[
[[x
n
[[
=
n
2
_
_
c+
1
n
c
1
n
[f(t)[
2
dt
_1
2
[f(c)[ , (n ) ,
77
zato sto je f neprekidna funkcija. Iz ovoga onda zakljucujemo da je
[[T[[ = [f(c)[ = max
atb
[f(t)[ = [[f[[
C[a,b]
.
Skup svih ogranicenih linearnih operatora koji djeluju sa prostora X u

prostor Y oznacavat cemo sa L(X, Y ). Na L(X, Y ) mozemo denisati op-
eracije sabiranja i mnozenja skalarom. Neka su A, B L(X, Y ) i neka je
. Za x X denisemo
(A +B)x
def
= Ax +Bx , (A)x
def
= Ax .
Pri tome je D
A+B
= D
A
D
B
i D
A
= D
A
.
Neka su x, y X i , , . Tada imamo
(A +B)(x +y) = A(x +y) +B(x +y)
= Ax +Ay +Bx +By
= (A +B)x +(A+B)y ,
A(x +y) = (Ax +Ay)
= Ax +Ay
= (A)x +(A)y .
Dakle, A+B i A su linearni operatori. Osim toga vrijedi
[[(A +B)x[[ = [[Ax +Bx[[ [[Ax[[ +[[Bx[[ ([[A[[ +[[B[[) [[x[[ , x X ,
i
[[(A)x[[ [[ [[A[[ [[x[[ ,
pa zakljucujemo da su oni i ograniceni operatori, tj. A+ B, A L(X, Y ),
cime smo pokazali da je L(X, Y ) linearan vektorski prostor.

Sta vise, vrijedi
Teorem 3.1.8. Neka je X proizvoljan normiran prostor i Y Banachov pros-
tor. L(X, Y ) je Banachov prostor.
Dokaz : Vec smo pokazali da je L(X, Y ) linearan vektorski prostor. Kako
je svaki A L(X, Y ) ogranicen operator, onda je velicina
[[A[[ = sup
xX\{0}
[[Ax[[
[[x[[
, (3.2)
dobro denisana. Pri tome vrijedi:
1. 0 [[A[[ = sup
xX\{0}
||Ax||
||x||
< +.
78
2.
[[A[[ = 0 0 = sup
xX\{0}
[[Ax[[
[[x[[

[[Ax[[
[[x[[
, x X 0
[[Ax[[ 0 , x X 0
[[Ax[[ = 0 , x X 0
Ax = 0 , x X 0
A 0 .
3. Za ,
[[A[[ = sup
xX\{0}
[[(A)x[[
[[x[[
= [[ sup
xX\{0}
[[(A)x[[
[[x[[
= [[ sup
yX\{0}
[[Ay[[
[[y[[
= [[ [[A[[ .
4. [[(A +B)x[[ ([[A[[ +[[B[[) [[x[[, tj.
[[A +B[[ [[A[[ +[[B[[ .
Dakle, sa (3.2) je denisana norma na L(X, Y ), te je L(X, Y ) normiran
prostor.
Neka je sada (A
n
)
nN
L(X, Y ), proizvoljan Cauchyjev niz, tj. neka je
[[A
n
A
m
[[ 0 , n, m .
Tada za proizvoljan x X imamo
[[A
n
x A
m
x[[ [[A
n
A
m
[[ [[x[[ 0 , n, m ,
odnosno, za svaki x X, niz (A
n
x)
nN
Y je Cauchyjev niz. Zbog kom-
pletnosti prostora Y , ovi nizovi su konvergentni. Oznacimo sa
A
0
x = lim
n
A
n
x , x X .
Neka su x, y X i , proizvoljni. Tada,
A
0
(x +y) = lim
n
A
n
(x +y)
= lim
n
(A
n
x +A
n
y)
= lim
n
A
n
x + lim
n
A
n
y
= A
0
x +A
0
y ,
pa je A
0
linearan operator. Iz cauchyjevosti niza (A
n
) imamo
( > 0)(n
0
N)(n, m N)
_
n, m n
0
[[A
n
A
m
[[ <

2
_
.
79
Ako je x X, [[x[[ 1, onda za n, m n
0
vrijedi
[[(A
n
A
m
)x[[ [[A
n
A
m
[[ <

2
.
Drzimo li n ksnim, a pustimo da m tezi u beskonacnost, dobijamo iz
posljednjeg
[[(A
n
A
0
)x[[

2
,
ili
sup
||x||1
[[(A
n
A
0
)x[[

2
< .
Dakle, za svako n n
0
, operator A
n
A
0
je ogranicen, pa kako su A
n
ograniceni operatori, takav mora biti i operator A
0
, tj. A
0
L(X, Y ). Osim
toga iz gornjeg imamo
( > 0)(n
0
)(n N)(n n
0
[[A
n
A
0
[[ < ) ,
sto ne znaci nista drugo nego da A
n
A
0
(n ), tj. niz (A
n
) je
konvergentan u L(X, Y ) odnosno, L(X, Y ) je kompletan prostor. Iz svega
recenog imamo da je L(X, Y ) Banachov prostor.
3.2 Inverzni operator
Neka je A : X Y linearan operator ciji je domen D
A
X i kodomen
R
A
Y . Ukoliko za svako y R
A
, jednacina y = Ax ima jedinstveno
rjesenje x D
A
, onda kazemo da postoji inverzno preslikavanje, u oznaci
A
1
, preslikavanja A i zapisujemo x = A
1
y. Pri tome je D
A
1 = R
A
i
R
A
1 = D
A
. Dakle, za postojanje inverznog operatora linearnog operatora
A : D
A
R
A
, dovoljno je da A bude injektivno preslikavanje.
Teorem 3.2.1. Ako postoji, inverzni operator linearnog operatora je i sam
linearan operator.
Dokaz : Neka postoji inverzni operator i neka su y
1
, y
2
D
A
1 = R
A
i
, proizvoljni. Tada postoje jednoznacni x
1
, x
2
D
A
, takvi da je
Ax
1
= y
1
i Ax
2
= y
2
, a ovo znaci i x
1
= A
1
y
1
, x
2
= A
1
y
2
. Sada imamo,
A
1
(y
1
+y
2
) = A
1
(Ax
1
+Ax
2
)
= A
1
A(x
1
+x
2
)
= x
1
+x
2
= A
1
y
1
+A
1
y
2
.
3.2. Inverzni operator

80
Teorem 3.2.2. Ako postoji inverzni operator operatora A, onda vrijedi
_
A
1
_
1
= A.
Teorem 3.2.3. Neka je A : X Y linearan operator. A ima ogranicen
inverzan operator na R
A
ako i samo ako vrijedi
(m > 0)(x X) [[Ax[[ m[[x[[ . (3.3)
Pri tome vrijedi
A
1
1
m
.
Dokaz : Neka A ima ogranicen inverzni operator, tj. neka vrijedi
(M > 0)(y R
A
)
A
1
y
M[[y[[ .
Kako za svako y R
A
, postoji x D
A
tako da je A
1
y = x, gornju cinjenicu
mozemo iskazati i sa
(M > 0)(x D
A
) [[x[[ M[[Ax[[ ,
odnosno stavljajuci da je m =
1
M
imamo
(m > 0)(x D
A
) [[Ax[[ m[[x[[ .
Neka sada vrijedi (3.3) pri cemu A : X R
A
Y . Neka je Ax = 0 za neko
x X. Tada na osnovu (3.3) vrijedi
0 = [[Ax[[ m[[x[[ ,
a odavde je onda [[x[[ = 0, te je x = 0. Dakle, A ima inverzni operator
A
1
: R
A
X, pa jednacina y = Ax ima jedinstveno rjesenje x = A
1
y.
Na osnovu ovoga, iz (3.3) onda imamo
(m > 0)(y R
A
) [[y[[ m
A
1
x
,
ili
(m > 0)(y R
A
)
A
1
y
1
m
[[y[[ .
Ovo znaci da je operator A
1
ogranicen, a osim toga, prema deniciji
ogranicenosti operatora, zakljucujemo i da vrijedi
A
1
1
m
.
81
Lema 3.2.4. Neka je M svuda gust skup u Banachovom prostoru X. Tada
se svaki nenula vektor x X moze prikazati u formi
x =
n=1
x
n
,
gdje su x
n
M (n N), takvi da je
[[x
n
[[
3
2
n
[[x[[ , n N .
Dokaz : Neka je x X proizvoljan. Kako je M svuda gust u X, postoji
x
1
M, takav da je [[x x
1
[[
||x||
2
. Sada vektor x x
1
X, pa opet
zbog svuda gustosti skupa M, postoji x
2
1
x
2
[[
||x||
2
2
. Na isti nacin, postoji x
3
1
x
2
x
3
[[
||x||
2
3
odnosno, postoji x
n
M, takav da je
[[x x
1
x
2
x
n
[[
[[x[[
2
n
.
Zbog nacina izbora elemenata x
n
M (n N), vrijedi
x
n
k=1
x
k
0 , n ,
tj. red
k=1
x
k
konvergira ka elementu x.
Pri tome vrijede sljedece ocjene normi,
[[x
1
[[ = [[x
1
x +x[[ [[x
1
x[[ +[[x[[
3
2
[[x[[ ,
[[x
2
[[ = [[x
2
+x
1
x +x x
1
[[ [[x
2
+x
1
x[[ +[[x x
1
[[
3
2
2
[[x[[ ,
ili za proizvoljno n N imamo
[[x
n
[[ = [[x
n
+x
n1
+ +x
1
x +x x
1
x
n1
[[
[[x
n
+x
n1
+ +x
1
x[[ +[[x x
1
x
n1
[[
3
2
n
[[x[[ .
Teorem 3.2.5. (Banachov teorem o inverznom operatoru) Neka je A

ogranicen linearan operator koji obostrano jednoznacno preslikava Banachov
prostor X na Banachov prostor Y . Tada je i inverzni operator A
1
takode
ogranicen.
3.2. Inverzni operator
82
Dokaz : Zbog pretpostavki teorema, preslikavanje A je bijektivno, pa in-
verzni operator A
1
postoji. Posmatrajmo u prostoru Y skupove
M
k
=
_
y Y [
A
1
y
k [[y[[
_
, k N .
Pretpostavimo da postoji y
0
Y (y ,= 0), takav da y
0
/ M
k
, niti za jedno
k N. Tada bi vrijedilo
A
1
y
0
> k [[y
0
[[ za sve k N, odnosno
(k N) [[Ax
0
[[ <
1
k
[[x
0
[[ (Ax
0
= y
0
) .
Iz toga onda imamo da je [[Ax
0
[[ = 0, tj. Ax
0
= 0 = y
0
, a sto je u suprotnosti
sa pretpostavkom da y
0
nije nula element.
Dakle, vrijedi
Y =
_
kN
M
k
.
Zbog kompletnosti prostora Y , na osnovu Berove teoreme o kategorijama,
bar jedan od skupova, neka je to M
n
, je gust u nekoj kugli B. Unutar kugle
B, posmatrajmo prsten
P =
_
z B[ <
z y
<
_
,
gdje je 0 < < , a y
M
n
proizvoljan. Translirajmo prsten P, tako da
mu centar bude u nuli, cime dobijamo skup
P
0
= z[ < [[z[[ < .
Neka je sada z P M
n
, tada z y
P
0
i pri tome vrijedi
A
1
(z y
A
1
z
A
1
y
n([[z[[ +
)
n(
z y
+ 2
)
= n
z y
_
1 +
2 [[y
[[
[[z y
[[
_
n
z y
_
1 +
2 [[y
[[
_
.
Izraz n
_
1 +
2||y
||
_
ne zavisi od z i ako stavimo da je
N = 1 +n
_
1 +
2 [[y
[[
_
,
zakljucujemo da z y
M
N
. Kako je M
n
gust u B, a time i u P, to je
skup M
N
gust u P
0
.
Neka je sada y Y proizvoljan nenula element. Moguce je izabrati ,
takav da je < [[y[[ < , tj. da je y P
0
. Kako je M
N
gust u P
0
, postoji
83
niz (y
k
)
kN
M
N
koji konvergira ka y. Tada niz (
1
y
k
)
kN
konvergira ka
y, a zbog cinjenice da
1
y
k
M
N
(k N, ,= 0), zakljucujemo da je M
N
gust i u Y 0, odnosno i u Y .
Neka je opet y proizvoljan nenula element iz Y . Kako je M
N
gust u Y , na
osnovu Leme 3.2.4, postoje y
k
M
N
(k N), takvi da je
y =
kN
y
k
, [[y
k
[[
3
2
k
[[y[[ .
Stavimo x
k
= A
1
y
k
X (k N). Kako vrijedi
[[x
k
[[ =
A
1
y
k
N [[y
k
[[
3N [[y[[
2
k
,
to red
kN
x
k
konvergira ka nekom elementu x X i pri tome je
[[x[[
kN
[[x
k
[[ 3N [[y[[
k=1
1
2
k
= 3N [[y[[ .
Zbog konvergencije reda
kN
x
k
i neprekidnosti operatora A, imamo
Ax =
kN
Ax
k
=
kN
y
k
= y ,
odakle je onda x = A
1
y. Sada vrijedi
A
1
y
= [[x[[ 3N [[y[[ ,
za proizvoljno y Y , a ovo znaci da je A
1
ogranicen operator.
Stav o inverznom operatoru se uobicajeno iskazuje kao posljedica mnogo
poznatije teoreme o otvorenom preslikavanju.
Teorem 3.2.6. (Princip otvorenog preslikavanja)
Neka su X i Y Banachovi prostori i neka je A ogranicen linearan operator
koji slika X na Y . Tada je A otvoreno preslikavanje, tj. slika otvorenog
skupa u X je otvoren skup u Y .
Dakle, najjednostavnije receno, svako neprekidno, linearno i bijektivno
preslikavanje izmedu dva Banachova prostora ima meprekidno inverzno pres-
likavanje.
3.3 O jos dva principa
Medu najbitna tvrdenja funkcionalne analize spadaju i sljedeca dva. To su
princip konvergencije i princip uniformne ogranicenosti.
3.3. O jos dva principa
84
Teorem 3.3.1. (Princip uniformne ogranicenosti)
Neka je proizvoljna familija ogranicenih linearnih operatora koji djeluju
sa Banachovog prostora X u normiran prostor Y . Neka za svako x X,
postoji konstanta M(x) > 0 (koja zavisi eventualno samo od x), tako da
vrijedi
( T ) [[Tx[[ M(x) .
Tada postoji konstanta M, za koju vrijedi
( T ) [[T[[ M .
Dokaz : Pretpostavimo da familija nije ogranicena niti na jednoj kugli
u X. Posmatrajmo kuglu K
0
= K(0,
1
2
) i kako nije ogranicena ni na njoj,
postoji T = T
1
i x
1
K(0,
1
2
), tako da je [[T
1
x
1
[[ > 1.
Neka je sada r
1
proizvoljan, takav da vrijedi
0 < r
1
< min
_
[[T
1
x
1
[[ 1
[[T
1
[[
,
1
2
_
.
Oznacimo sa K
1
= K(x
1
, r
1
). Za proizvoljan x K
1
je [[x x
1
[[ r
1
i pri
tome je
[[T
1
x[[ = [[T
1
x
1
T
1
(x
1
x)[[
[[T
1
x
1
[[ [[T
1
(x
1
x)[[
[[T
1
x
1
[[ [[T
1
[[ [[x x
1
[[
[[T
1
x
1
[[ [[T
1
[[ r
1
> 1 .
Dakle, za proizvoljno x K
1
, vrijedi [[T
1
x[[ > 1.
Polazeci sada od kugle K
1
= K(x
1
, r
1
), na isti nacin utvrdujemo postojanje
operatora T
2
i x
2
K
1
, te kugle K
2
= K(x
2
, r
2
) K
1
, takvih da je
(x K
2
) [[T
2
x[[ > 2 ,
pri cemu je r
2
<
1
2
2
. Nastavljajuci ovaj postupak, dolazimo do niza op-
eratora T
1
, T
2
, ..., T
n
, ... i niza kugli K
0
K
1
K
n
ciji su
poluprecnici r
1
, r
2
, ..., r
n
, ..., takvi da je r
n
<
1
2
n
(n N), i pri tome je
[[T
n
x[[ > n , x K
n
.
Na osnovu teorema o karakterizaciji kompletnosti imamo da je
nN
K
n
= x
0
, za neko x
0
X .
Sta vise, x
n
x
0
(n ), gdje je (x
n
)
nN
niz centara konstruisanih kugli.
Pri tome je za proizvoljno n N, [[T
n
x
0
[[ > n, a to je nemoguce jer smo
pretpostavili da za svako x X, vrijedi
[[Tx[[ M(x) .
85
Dakle, mora postojati kugla K(x
, r
), takva da je
[[Tx[[ M
,
za sve x K(x
, r
) i za sve T .
Neka je sada x K(0, r
) proizvoljan. Tada x +x
K(x
, r
), pa za svako
T imamo
[[Tx[[ =
Tx
+T(x +x
Tx
T(x +x
M(x
) +M
.
Stavimo li M
= M(x
) +M
, vrijedi
(x K(0, r
)) [[Tx[[ M
,
za svako T .
Neka je sada x X proizvoljan (x ,= 0). Tada je
x
||x||
r
K(0, r
), pa vrijedi
T
_
x
[[x[[
r
,
tj.
[[Tx[[
M
[[x[[ .
Stavimo M =
M
, dakle vrijedi
( T )(x X) [[Tx[[ M[[x[[ ,
a ovo upravo znaci
( T ) [[T[[ M .
Znamo iz matematicke analize da za funkcionalni niz mozemo posmatrati

dvije vrste konvergencije, konvergenciju po tackama i uniformnu konver-
genciju i da je uniformna konvergencija jaca od tackaste konvergencije.
U opstem slucaju iz konvegrencije po tackama nemamo uniformnu konver-
genciju. Princip uniformne ogranicenosti, pojednostavljeno govoreci, nam
kazuje da pri odredenim uslovima, familija ogranicenih linearnih operatora
koja je konvergentna po tackama, je i uniformno konvergentna. Dokazani
teorem smo mogli iskazati i u obratnoj formi, tj
Teorem 3.3.2. Ako niz ([[T
n
[[)
nN
nije ogranicen, tada postoji x
X,
takav da je
limsup
n
[[T
n
x
[[ = + .
Ovako iskazan teorem naziva se princip rezonancije.
3.3. O jos dva principa
86
Teorem 3.3.3. (Princip konvergencije)
Neka je (T
n
)
nN
niz ogranicenih linearnih operatora koji djeluju sa normi-
ranog prostora X u Banachov prostor Y . Ako su zadovoljeni uslovi
1. (M > 0)(n N) [[T
n
[[ M.
2. Postoji lim
n
T
n
x, za sve x iz skupa koji je gust u nekoj kugli pros-
tora X.
Tada postoji lim
n
T
n
x, za sve x X i sa
T
0
x = lim
n
T
n
x
je denisan ogranicen linearan operator T
0
, za koga vrijedi
[[T
0
[[ liminf [[T
n
[[ .
Dokaz : Neka je S skup koji je gust u nekoj kugli B(x
0
, r), tako da postoji
lim
n
T
n
x, za sve x S.
Neka su sada x K(x
0
, r) i > 0 proizvoljni. Tada postoji y S, takav
da je [[x y[[ <

4M
. Osim toga, zbog konvergencije niza (T
n
y)
nN
, za svako
y S, postoji N N, tako da za proizvoljne n, m N, vrijedi
[[T
n
y T
m
y[[ <

2
.
Na osnovu svega ovoga, za n, m N, sada imamo
[[T
n
x T
m
x[[ = [[(T
n
x T
n
y) + (T
n
y T
m
y) + (T
m
y T
m
x)[[
[[T
n
(x y)[[ +[[T
n
y T
m
y[[ +[[T
m
(x y)[[
[[T
n
[[ [[x y[[ +[[T
n
y T
m
y[[ +[[T
m
[[ [[x y[[
2M[[x y[[ +[[T
n
y T
m
y[[
< 2M

4M
+

2
= .
Ovo znaci da je za proizvoljno x K(x
0
, r), niz (T
n
x)
nN
Cauchyjev, a kako
se on nalazi u Banachovom prostoru Y , on je i konvergentan, tj. postoji
lim
n
T
n
x , x K(x
0
, r) .
Neka je sada x X proizvoljan (x ,= 0). Tada je
x
0
+
r
[[x[[
x K(x
0
, r) ,
pa postoji
lim
n
T
n
_
x
0
+
r
[[x[[
x
_
= lim
n
_
T
n
x
0
+T
n
_
r
[[x[[
x
__
.
87
Zato sto x
0
K(x
0
, r), postoji lim
n
T
n
x
0
, a to onda znaci da mora
postojati i
lim
n
T
n
_
r
[[x[[
x
_
,
tj. postoji
lim
n
T
n
x .
Dakle, za svako x X, postoji lim
n
T
n
x. Denisimo onda
x X , T
0
x = lim
n
T
n
x .
Za proizvoljne x
, x
X i za proizvoljne , , vrijedi
T
0
(x
+x
) = lim
n
T
n
(x
+x
)
= lim
n
_
T
n
x
+T
n
x
_
= lim
n
T
n
x
+ lim
n
T
n
x
= T
0
x
+T
0
x
,
te je T
0
linearan operator.
Za proizvoljno x X je
[[T
0
x[[ = lim
n
[[T
n
x[[
= liminf
n
[[T
n
x[[
liminf
n
([[T
n
[[ [[x[[)
= (liminf
n
[[T
n
[[) [[x[[ .
Iz posljednjeg vidimo da je T
0
ogranicen operator, i da pri tome vrijedi
[[T
0
[[ liminf
n
[[T
n
[[ .
Pretpostavka o ogranicenosti operatora, tj. [[T[[ < za T nije

obavezujuca da bi supremum normi takvih operatora bio konacan. Naprim-
jer, neka je I identicno preslikavanje netrivijalnog normiranog prostora X.
Posmatrajmo familiju = nI [ n N. Jasno je da L(X, X), ali
ocigledno je sup
nN
[[nI[[ = . Naravno, konsekvenca ovoga je ta da je uslov
2. u Teoremu 3.3.3 zadovoljen na skupu D = 0 koji nije gust u X.
Vidimo da je bitna pretpostavka u obje teoreme kompletnost prostora, i
to u principu uniformne ogranicenosti zahtjevamo da je domen X Banachov
prostor, a u principu konvergencije zahtjevamo da je kodomen Y Bana-
chov prostor. Ova dva stava kada ih objedinimo, daju poznati Banach-
Steinhausov stav.
3.4. Zatvoreni operator
88
Teorem 3.3.4. Neka su X i Y Banachovi prostori i neka je (T
n
)
nN
niz
ogranicenih linearnih operatora koji djeluju sa X u Y . Da bi niz (T
n
x)
nN
konvergirao ka Ax za svako x X, gdje je A : X Y ogranicen linearan
operator, potrebno je i dovoljno da su zadovoljeni uslovi
1. Niz ([[T
n
[[)
nN
je ogranicen.
2. Postoji lim
n
T
n
x na nekom svuda gustom skupu elemenata.
3.4 Zatvoreni operator
Neka su X i Y Banachovi prostori. Sa X Y oznacavamo Descartesov
produkt skupova X i Y . Ako na X Y uvedemo unutrasnju i spoljasnju
kompoziciju na sljedeci nacin,
((x
1
, y
1
), (x
2
, y
2
) X Y ) (x
1
, y
1
) + (x
2
, y
2
) = (x
1
+x
2
, y
1
+y
2
),
((x, y) X Y )( ) (x, y) = (x, y),
lahko se provjerava da X Y dobija strukturu vektorskog prostora.
Na X Y mozemo denisati i normu na sljedeci nacin
[[(x, y)[[ = [[x[[ +[[y[[ , (x, y) X Y ,
u odnosu na koju je X Y Banachov prostor (pokazati ove dvije tvrdnje!).
Denicija 3.4.1. Neka je A : X Y linearan operator. Skup
G
A
= (x, Ax)[ x D
A
X Y ,
nazivamo grafom operatora A.
Denicija 3.4.2. Neka su X i Y Banachovi prostori i neka je A : X Y
linearan operator. Kazemo da je A zatvoren operator ako i samo ako je G
A
zatvoren skup u X Y .
U gornjoj deniciji pod zatvorenoscu skupa G
A
se podrazumijeva zatvorenost
skupa u odnosu na jaku topologiju na X Y , indukovanu denisanom nor-
mom na tom prostoru.
Teorem 3.4.1. Linearan operator A koji slika Banachov prostor X u Ba-
nachov prostor Y je zatvoren ako i samo ako iz
1. x
n
x
0
(n ), (x
n
)
nN
D
A
i
2. Ax
n
y
0
,
slijedi x
0
D
A
i Ax
0
= y
0
.
89
Dokaz : Dokaz ostavljen citaocu za vjezbu!
Denicija 3.4.3. Neka su A, B : X Y linearni operatori. Za operator
B kazemo da je prosirenje operatora A, u oznaci A B, ako i samo ako je
G
A
G
B
.
Za linearan operator A kazemo da dopusta zatvorenje ako postoji zatvoren
operator A
1
, takav da je A A
1
. Operator A
1
nazivamo zatvorenjem
operatora A. Ako za proizvoljno drugo zatvorenje A
2
operatora A, vrijedi
A
1
A
2
, za A
1
kazemo da je minimalno zatvorenje operatora A.
Teorem 3.4.2. Da bi linearan operator A : X Y dopustao zatvorenje
neophodno je i dovoljno da zatvorenje G
A
graka G
A
ne sadrzi elemente
oblika (0, y) za y ,= 0.
Dokaz : Neka operator A dopusta zatvorenje i neka je A
1
njegovo proizvoljno
zatvorenje. To znaci da je G
A
G
A
1
i G
A
1
je zatvoren skup. Zbog toga je
onda G
A
G
A
1
= G
A
1
.
Neka je sada (0, y) G
A
. Tada je (0, y) G
A
1
, te je 0 D
A
1
i A
1
0 = y.
Kako je A
1
linearan operator to mora vrijediti A
1
0 = 0, tj. y = 0, pa G
A
ne sadrzi elemente oblika (0, y), gdje je y ,= 0.
Pretpostavimo sada da G
A
ne sadrzi elemente oblika (0, y), y ,= 0. Oznacimo
sa
D
A
=
_
x X[ (y Y ) (x, y) G
A
_
.
Skup D
A
je linearan vektorski prostor. Zaista, G
A
je linearan jer je on
zatvorenje linearnog prostora G
A
. Neka su sada x
1
, x
2
D
A
. Tada postoje
y
1
, y
2
Y , takvi da je (x
1
, y
1
), (x
2
, y
2
) G
A
. Zbog linearnosti G
A
, tada je
(x
1
, y
1
) + (x
2
, y
2
) = (x
1
+x
2
, y
1
+y
2
) G
A
,
a ovo opet znaci da je x
1
+x
2
D
A
.
Neka je x D
A
i . Tada postoji y Y , takav da je (x, y) G
A
, te
opet imamo da je
(x, y) = (x, y) G
A
.
Dakle, x D
A
.
Sada tvrdimo da za svako x D
A
postoji tacno jedno y Y , tako da je
(x, y) G
A
. Zaista, da bar jedan y postoji, imamo na osnovu denicije
skupa D
A
. Pretpostavimo da postoje dva, tj. (x, y), (x, y
) G
A
. Zbog
linearnosti skupa G
A
, vrijedi
(x, y) (x, y
) = (0, y y
) G
A
,
a zbog polazne pretpostavke zakljucujemo da mora biti y = y
.
Za proizvoljan x D
A
, oznacimo sa y = Ax onaj postojeci jedinstveni
y Y . Na taj nacin smo denisali novo preslikavanje A, za koga je domen
90
ocigledno, upravo skup D
A
. Lahko se pokazuje da je A linearan operator,
a takode i to da je graf G
A
operatora A, upravo G
A
. Onda je G
A
zatvoren
skup, a time je A zatvoren operator. Kako je ocigledno G
A
G
A
= G
A
,
jasno je da je A zatvorenje operatora A.
Sta vise, neka je A

1
bilo koje zatvorenje operatora A, tj. G
A
G
A
1
, onda
je
G
A
= G
A
G
A
1
= G
A
1
,
a ovo znaci da je A A
1
, odnosno A je minimalno zatvorenje operatora A.
Gornji teorem se moze iskazati i u sljedecoj formi

Teorem 3.4.3. Da bi linearan operator A : X Y dopustao zatvorenje
potrebno je i dovoljno da ako vrijedi x
n
0 (n , x
n
D
A
) i Ax
n
y
(n ), onda mora biti y = 0.
Ovaj oblik teorema nam daje nacin kako cemo izvrsiti zatvaranje operatora
ako je to moguce. Naime, ako je gornji uslov ispunjen, onda denisemo
operator A tako da mu je domen skup D
A
, svih x X za koje postoji niz
(x
n
)
nN
D
A
, tako da vrijedi
x
n
x , Ax
n
y , (n ) ,
gdje je y Y , takav da je
Ax = y = lim
n
Ax
n
.
Naravno, ostaje da vidimo kakva je veza izmedu neprekidnosti i zatvorenosti
operatora. U dosadasnjim izlaganjima uglavnom smo posmatrali neprekidne
operatore. Medutim, i najjednostavniji primjeri (u primjenama cesti) oper-
atora nisu neprekidni.
Primjer 3.5. Neka je M l, skup svih nizova iz l koji imaju samo konacno
mnogo koordinata razlicitih od nula i neka je A : M l, zadat sa
x = (x
1
, x
2
, ..., x
n
, 0, 0, ...) M , Ax = (0, x
1
, x
2
, ..., x
n
, 0, 0, ...) .
A je linearan operator za koga je za proizvoljno x M
[[Ax[[ =
n
k=1
[x
k
[
k=1
[x
k
[ = [[x[[ ,
tj. vrijedi [[A[[ 1. Dakle, A je neprekidan operator.
Medutim, posmatramo li niz (x
n
)
nN
M, gdje je x
n
= (
1
2
,
1
2
2
, ...,
1
2
n
, 0, ...)
(n N), jasno je da x
n
x
0
= (
1
2
,
1
2
2
, ...,
1
2
n
, ...) (n ), ali x
0
/ M, pa
A nije zatvoren operator.
91
Gornji primjer nam pokazuje da neprekidnost linearnog operatora ne povlaci
njegovu zatvorenost. Zato iskazimo sljedecu tvrdnju, ciji dokaz je ostavljen
citaocu za vjezbu.
Teorem 3.4.4. Da bi neprekidan linearan operator bio zatvoren, potrebno
je i dovoljno da je on denisan na potprostoru Banachovog prostora.
I sljedeca jednostavna tvrdnja ostavljena je citaocu za vjezbu.
Teorem 3.4.5. Ako je linearan operator A zatvoren i ako postoji inverzni
operator A
1
, tada je i A
1
zatvoren operator.
Sljedeci primjer nam daje preslikavanje koje jeste zatvoreno ali nije neprekidno.
Primjer 3.6. Posmatrajmo operator
d
dx
: C
1
[0, 1] C[0, 1], zadat sa
d
dx
f(x) = f
(x) .
Za posmatrani operator diferenciranja se lahko pokazuje da je on linearan
operator. Medutim, ako posmatramo niz (f
n
(x))
nN
C
1
[0, 1], gdje je
f
n
(x) = x
n
, imamo
d
dx
f
n
(x)
nx
n1
C[0,1]
= n , n N .
Iz ovoga je ocigledno da operator diferenciranja nije ogranicen operator.
Neka je (g
n
(x))
nN
C
1
[0, 1] proizvoljan niz, takav da
g
n
g
0
i
dg
n
dx
, n ,
druga od ovih pretpostavki znaci da niz izvoda (g
n
)
nN
uniformno konvergira
ka funkciji (po metrici prostora C[0, 1]). Sada za proizvoljno x [0, 1]
imamo
_
x
0
(t)dt =
_
x
0
lim
n
dg
n
dt
(t)dt
= lim
n
_
x
0
dg
n
dt
(t)dt ( zbog uniformne konvergencije )
= lim
n
(g
n
(x) g
n
(0))
= g
0
(x) g
0
(0) .
Dakle,
g
0
(x) = g
0
(0) +
_
x
0
(t)dt , x [0, 1] .
Funkcija C[0, 1] jer je ona kao granicna vrijednost uniformno konver-
gentnog niza neprekidnih funkcija i sama neprekidna. To nam onda gornja
jednakost daje da je g
0
C
1
[0, 1], a osim toga jasno je da vrijedi
dg
0
dx
=
na [0, 1]. Ostaje nam pozvati se na Teorem 3.4.1 i konstatovati zatvorenost
operatora.
92
Sljedeci teorem nam govori pod kojim uslovima ce zatvoren operator biti
ogranicen i poznat je pod nazivom Banachov teorem o zatvorenom graku.
Teorem 3.4.6. Neka je A zatvoren linearan operator koji preslikava Bana-
chov prostor X u Banachov prostor Y . Ako je skup D
A
skup druge kategorije
u X, onda vrijedi D
A
= X i A je neprekidan operator.
Dokaz : Za proizvoljan n N, posmatrajmo skupove
X
n
= x D
A
[ [[Ax[[ n[[x[[ .
Jasno je da vrijedi
D
A
=
_
nN
X
n
.
Kako je po pretpostavci D
A
skup druge kategorije u X, postoji X
n
0
koji je
gust u nekoj kugli K(x
0
, r) (r > 0).
Neka je sada K(x
1
, r
1
), takva da je K(x
1
, r
1
) K(x
0
, r), pri cemu je x
1

X
n
0
. Neka je > 0 proizvoljan (bez umanjenja opstosti pretpostavimo da
je <
r
1
2
). Ako je y X, takav da je [[y[[ = r
1
, tada je y +x
1
K(x
1
, r
1
).
Kako je X
n
0
gust u K(x
1
, r
1
), postoji z X
n
0
, takav da je [[x
1
+y z[[ < .
S druge strane imamo
[[z[[ = [[(z x
1
y) + (x
1
+y)[[
[[z x
1
y[[ +[[x
1
+y[[
+[[x
1
[[ +[[y[[
r
1
2
+[[x
1
[[ +r
1
< 2r
1
+[[x
1
[[ .
Takode vrijedi
[[z x
1
[[ = [[(z x
1
y) +y[[
[[y[[ [[z x
1
y[[
> r
1

r
1
2
.
Kako su x
1
, z X
n
0
D
A
, tada i z x
1
D
A
, pa vrijedi
[[A(z x
1
)[[ [[Ax
1
[[ +[[Az[[ n
0
[[x
1
[[ +n
0
[[z[[ = n
0
([[x
1
[[ +[[z[[) .
Iz svega ovoga zakljucujemo
[[A(z x
1
)[[ n
0
([[x
1
[[ +[[z[[)
2n
0
(r
1
+[[x
1
[[)
=
2n
0
(r
1
+[[x
1
[[)
r
1
2
r
1
2
4n
0
(r
1
+[[x
1
[[)
r
1
[[z x
1
[[ .
93
Oznacimo sa n
1
prvi prirodan broj koji nije manji od
4n
0
(r+||x
1
||)
r
1
. Posljednju
nejednakost onda zapisujemo sa
[[A(z x
1
)[[ n
1
[[z x
1
[[ ,
a ovo znaci da z x
1
X
n
1
. Dakle, pokazali smo da za svako y X, [[y[[ =
r
1
, postoji element iz X
n
1
(to je upravo element z x
1
), koji proizvoljno
dobro aproksimira element y.
Ako je sada y K(0, r
1
), tj. neka je [[y[[ r
1
, onda za element y
1
=
r
1
||y||
y,
vrijedi [[y
1
[[ = r
1
, pa prema dokazanom, postoji z
1
X
n
1
, takav da je za
proizvoljno > 0
[[y
1
z
1
[[ < .
Ovo onda znaci
y
[[y[[
r
1
z
1
<
[[y[[
r
1
(jer
[[y[[
r
1
1) ,
a zbog homogenosti skupova X
n
(tj. ako x X
n
, onda i x X
n
, za
proizvoljno ) onda imamo da je za z
1
X
n
1
, element z =
||y||
r
1
z
1

X
n
1
, pa zakljucujemo da proizvoljan y K(0, r
1
) mozemo proizvoljno dobro
aproksimirati elementom z X
n
1
odnosno, X
n
1
je gust u kugli K(0, r
1
).
Pokazimo sada da je K(0, r
1
) D
A
. Zaista, neka je x K(0, r
1
) proizvol-
jan. Kako je X
n
1
gust u K(0, r
1
), postoji y
1
X
n
1
, takav da vrijedi
[[x y
1
[[ <
r
1
2
.
Ovo znaci da je x y
1
K(0, r
1
), pa opet postoji y
2
X
n
1
, takav da je
[[x y
1
y
2
[[ <
r
1
2
2
.
Ako ovaj postupak produzimo, dobijamo niz (y
k
)
kN
X
n
1
za koga je
[[x (y
1
+y
2
+ +y
k
)[[ <
r
1
2
k
, k N .
Oznacimo sa z
k
= y
1
+ y
2
+ +y
k
, k N. Kako y
i
X
n
1
D
A
(i N),
tada i z
k
D
A
, a osim toga vrijedi
z
k
x , k .
Takode imamo
[[y
k
[[ = [[(y
k
+y
k1
+ +y
1
x) + (x y
1
+y
2
+ +y
k1
)[[
r
1
2
k
+
r
1
2
k1
<
r
1
2
k2
.
94
Neka su sada m, n N, n > m proizvoljni. Tada imamo
[[Az
n
Az
m
[[ = [[A(z
n
z
m
)[[
= [[A(y
n
+y
n1
+ +y
m+1
)[[
[[Ay
n
[[ +[[Ay
n1
[[ + +[[Ay
m+1
[[
n
1
([[y
n
[[ +[[y
n1
[[ + +[[y
m+1
[[)
< n
1
_
r
1
2
n2
+
r
1
2
n3
+ +
r
1
2
m1
_
=
r
1
n
1
2
m1
_
1 +
1
2
+ +
1
2
nm1
_
<
r
1
n
1
2
m1
.
Iz gornjeg zakljucujemo da vrijedi
[[Az
n
Az
m
[[ 0 , n, m ,
a ovo znaci da je (Az
n
)
nN
Cauchyjev niz u Y i zbog potpunosti prostora Y ,
on je i konvergentan. Neka je granicna vrijednost tog niza element y. Tada
imamo za niz (z
k
)
kN
D
A
z
k
x , k
Az
k
y , k ,
pa zbog zatvorenosti operatora zakljucujemo da x D
A
i Ax = y, tj.
pokazali smo da je K(0, r
1
) D
A
.
Opet na osnovu homogenosti skupa imamo da je za proizvoljno n N,
skup nK(0, r
1
) D
A
, a kako je
X =
_
nN
nK(0, r
1
) ,
imamo da je X D
A
, tj. mora vrijediti X = D
A
.
Ostaje nam jos pokazati ogranicenost operatora A.
Vidjeli smo da za proizvoljno x K(0, r
1
), postoji niz (z
k
)
kN
, z
k
= y
1
+
y
2
+ y
k
(y
i
X
n
1
, i N, [[y
k
[[ <
r
1
2
k2
), koji konvergira ka x i za koga je
Ax = lim
n
Az
n
.
Odavde je [[Ax[[ lim
n
[[Az
n
[[, i pri tome je
[[Az
n
[[ n
1
([[y
1
[[ +[[y
2
[[ + +[[y
n
[[) < 4r
1
n
1
.
Neka je sada x X proizvoljan. Tada
r
1
||x||
x K(0, r
1
), pa je na osnovu
pokazanog zadovoljeno
A
_
r
1
[[x[[
x
_
< 4n
1
r
1
,
95
tj. vrijedi
[[Ax[[ 4n
1
[[x[[ .
Ovo znaci da je operator A ogranicen, a time je teorem dokazan.
Sljedeca tvrdnja je direktna posljedica gornje teoreme jer je X kao Bana-
chov prostor, skup druge kategorije u sebi.
Posljedica 3.4.7. Ako je A zatvoren linearan operator denisan na cijelom
Banachovom prostoru X, onda je A neprekidan operator.
Sljedecu tvrdnju necemo dokazivati ali se preporucuje citaocu da je anal-
izom uporedi sa ranije spomenutom teoremom o otvorenom preslikavanju
jer se u literaturi cesto i ovaj teorem naziva teorem o otvorenom preslika-
vanju.
Teorem 3.4.8. Neka je A zatvoren linearan operator koji slika Banachov
prostor X u Banachov prostor Y . Neka je R
A
skup druge kategorije u Y ,
onda vrijedi
1. R
A
= Y .
2. Postoji konstanta m > 0, takva da za svako y Y , postoji x X,
takav da je Ax = y i [[y[[ m[[x[[.
3. Ako A
1
postoji, onda je i on ogranicen operator.
4
Linearni funkcionali
4.1 Geometrijski smisao linearnih funkcionala . . . 97
4.2 Hahn-Banachov teorem . . . . . . . . . . . . . . . 101
4.3 Reprezentacije ogranicenih linearnih funkcionala 108
4.3.1 Konacnodimenzionalni prostori . . . . . . . . . . . 108
4.3.2 Reprezentacije na Banachovim prostorima . . . . . 110
4.4 Konjugovani prostori i reeksivnost . . . . . . . 125
4.5 Konjugovani operator . . . . . . . . . . . . . . . . 131
4.6 Spektar linearnog operatora . . . . . . . . . . . . 135
4.7 Kompaktni operatori . . . . . . . . . . . . . . . . 143
Posmatrajuci operatore, mi smo ustvari posmatrali preslikavanja sa proizvo-
ljnog protora X u proizvoljan prostor Y . Ukoliko prostor Y nije proizvoljan,
preciznije, ukoliko je Y = R ili Y = C, onda takvim operatorima dajemo
poseban naziv.
Neka je X proizvoljan linearan prostor. Preslikavanje f : X R (C) nazi-
vamo funkcional. Dakle, fukcionali su specijalni operatori, pa sve iskazano
o operatorima vrijedi i za funkcionale. Tako, za funkcional f : X R (C)
kazemo da je aditivan, ako za proizvoljne x, y X vrijedi
f(x +y) = f(x) +f(y) ,
a ako i za proizvoljan vrijedi
f(x) = f(x) ,
kazemo da je funkcional homogen. Za homogen i aditivan funkcional jed-
nostavno kazemo da je linearan funkcional.
I normu funkcionala denisemo kao normu operatora, stim da normu u
kodomenu zamjenjujemo sa modulom, tj.
[[f[[ = sup
xX\{0}
[f(x)[
[[x[[
= sup
||x||1
[f(x)[
[[x[[
= sup
||x||=1
[f(x)[ .
Neki primjeri funkcionala su:
Neka je a = (a
1
, a
2
, ..., a
n
) R
n
proizvoljan. Tada je sa
f(x) =
n
i=1
a
i
x
i
, x = (x
1
, x
2
, ..., x
n
) ,
96
97
denisan linearan funkcional f : R
n
R.
Posmatramo li prostor C[a, b], tada je sa
f(x) =
_
b
a
x(t)dt ,
denisan linearan funkcional f : C[a, b] R. Za ksirano t
0
[a, b], sa
g(x) = x(t
0
)
je takode denisan linearan funkcional na C[a, b].
Na prostoru l
p
(1 p +) primjer linearnog funkcionala je
f(x) = x
k
, x = (x
1
, x
2
, ..., x
k
, ...) .
Skup svih linearnih neprekidnih funkcionala, denisanih na normiranom lin-
earnom vektorskom prostoru X, oznacavamo sa X
. Dake, saglasno odgo-

varajucem skupu za operatore imamo X
= L(X, ). Na osnovu Teorema

3.1.8, prostor X
je Banachov prostor jer je takav, i nazivamo ga dualni,

adjungovani ili konjugovani prostor prostora X.
4.1 Geometrijski smisao linearnih funkcionala
Neka je f : X R proizvoljan linearan funkcional na linearnom prostoru
X. Posmatrajmo sve elemenata x X koji zadovoljavaju
f(x) = 0 .
Skup svih ovakvih x X nazivamo jezgro funkcionala f i oznacavamo ga sa
Ker(f) = x X[ f(x) = 0 .
Jezgro funkcionala je vektorski potprostor prostora X. Zaista, za x, y
Ker(f) i za proizvoljne , imamo
f(x +y) = f(x) +f(y) = 0 .
Medutim, jezgro funkcionala ne mora biti potprostor prostora X, tj. on nije
obavezno zatvoren skup.

Sta vise, vrijedi
Teorem 4.1.1. Neka je X normiran prostor i f linearan funkcional na X.
f je ogranicen ako i samo ako je Ker(f) zatvoren skup.
Dokaz : Neka je f ogranicen, dakle neprekidan, funkcional i neka je (x
n
)
nN

Ker(f), takav da x
n
x (n ). Tada vrijedi
f(x) = f( lim
n
x
n
) = lim
n
f(x
n
) = 0 ,
4.1. Geometrijski smisao linearnih funkcionala
98
tj. x Ker(f).
Obratno, neka je Ker(f) zatvoren skup. Ako je Ker(f) = X, to znaci da
je f funkcional identicki jednak 0, a kao takav je i ogranicen. Pretpostavimo
zato da je Ker(f) ,= X, tj. postoji x
0
X Ker(f). Zbog zatvorenosti
jezgra, postoji r > 0, takav da B(x
0
, r) Ker(f) = . Ne umanjujuci
opstost, neka je f(x
0
) = 1 (inace bi umjesto x
0
posmatrali
x
0
f(x
0
)
). Neka je
sada x X proizvoljan, takav da x / Ker(f). Kako je f(x) ,= 0, onda je
x
f(x)
+x
0
Ker(f) ,
a to opet znaci da
x
f(x)
+x
0
/ B(x
0
, r) .
Ova cinjenica znaci da je
x
f(x)
+x
0
_
x
0
r ,
tj.
[[x[[
[f(x)[
r .
Odavde sada imamo da vrijedi
[f(x)[
1
r
[[x[[ ,
za svako x / Ker(f), a kako ova nejednakost vrijedi trivijalno i za elemente
jezgra, zakljucujemo da je f ogranicen funkcional.
Posljedica 4.1.2. Neka je f linearan funkcional na normiranom prostoru
X. f je neogranicen funkcional ako i samo ako Ker(f) je pravi podskup od
X i svuda gust u X.
Lema 4.1.3. Neka je f proizvoljan netrivijalan linearan funkcional na lin-
earnom vektorskom prostoru X. Kodimenzija potprostora Ker(f) jednaka
je 1.
Dokaz : Neka je x
0
X, takav da x
0
/ Ker(f), tj. f(x
0
) ,= 0 (takav
postoji jer je f netrivijalan). Bez umanjenja opstosti, pretpostavimo da je
f(x
0
) = 1 (u suprotnom bi posmatrali element
x
0
f(x
0
)
). Za proizvoljan x X,
oznacimo sa
y = x f(x)x
0
.
Kako je f(y) = f(x f(x)x
0
) = f(x) f(x)f(x
0
) = 0, jasno y Ker(f).
Dakle, za proizvoljan x X imamo
x = x
0
+y , gdje je y Ker(f) .
99
Tvrdimo sada da je gornja reprezentacija elementa x jedinstvena. Zaista,
ako bi bilo
x =
1
x
0
+y
1
i x =
2
x
0
+y
2
, y
1
, y
2
Ker(f) ,
oduzimanjem ove dvije jednakosti bi dobili
(
1
2
)x
0
= y
2
y
1
.
Ako je sada
1
=
2
, moralo bi biti i y
1
= y
2
. U suprotnom, ako bi bilo
1
,=
2
, tada bi onda imali
x
0
=
y
2
y
1
2
Ker(f) ,
a to protivrijeci izboru elementa x
0
. Dakle, reprezentacija je jedinstvena.
Neka su sada x
1
, x
2
X. Tada vrijedi
x
1
= f(x
1
)x
0
+y
1
, y
1
Ker(f) ,
x
2
= f(x
2
)x
0
+y
2
, y
2
Ker(f) .
Tada je
x
1
x
2
= (f(x
1
) f(x
2
))x
0
+ (y
1
y
2
) .
Iz ovoga sada vidimo da ce x
1
x
2
Ker(f) ako i samo ako je f(x
1
)
f(x
2
) = 0, tj. x
1
i x
2
pripadaju istoj klasi ekvivalencije kolicnickog prostora
X/Ker(f) ako i samo ako je f(x
1
) = f(x
2
).
Oznacimo sa
0
onu klasu ekvivalencije koja sadrzi element x
0
. Ako je sada
proizvoljna klasa ekvivalencije, ona je odredena bilo kojim svojim pred-
stavnikom, a na osnovu gornjeg, za predstavnika mozemo izabrati upravo
elemet x
0
. Ovo opet znaci da vrijedi
=
0
,
za proizvoljnu klasu ekvivalencije, a to ne znaci nista drugo nego da je
dimenzija kolicnickog prostora X/Ker(f) jednaka 1.
Ukoliko dva funkcionala imaju ista jezgra, onda su oni proporcionalni. Za-
ista, neka za linearne funkcionale f i g vrijedi Ker(f) = Ker(g). Neka je
x
0
takav da je f(x
0
) = 1. Tada na osnovu dokaza gornje leme imamo za
proizvoljno x
x = f(x)x
0
+y , y Ker(f) = Ker(g) .
Djelujmo funkcionalom g na x, dobijamo
g(x) = f(x)g(x
0
) +g(y) = f(x)g(x
0
) .
Ako bi sada imali da je g(x
0
) = 0, to bi znacilo da je funkcional g identicki
jednak nuli, ali onda bi zbog jednakosti jezgara i funkcional f bio identicki
jednak nuli, sto nije moguce zbog izbora elementa x
0
. Dakle g(x
0
) ,= 0, a to
onda znaci
g(x)
f(x)
= g(x
0
), za proizvoljno x.
4.1. Geometrijski smisao linearnih funkcionala
100
Lema 4.1.4. Neka je X linearan vektorski prostor i L njegov potprostor
kodimenzije 1. Tada postoji linearan funkcional na X, takav da je Ker(f) =
L.
Dokaz : Kako je kodimenzija od L u X jednaka 1, to se svaki x X moze
predstaviti na jedinstven nacin u obliku
x = x
0
+y ; , x
0
X , y L .
Denisimo sada funkcional f : X R, sa f(x) = . Jednostavno se sada
pokazuje da vrijedi Ker(f) = L.
Neka je L potprostor prostora X, kodimenzije 1. Tada L predstavlja hiper-
povrs u prostoru X. Medutim, svaka klasa ekvivalencije iz X/L takode
predstavlja hiperpovrs datog prostora i to paralelnu potprostoru L. Pri
tome pod paralelnoscu ovdje podrazumijevamo da se svaka od tih klasa
moze dobiti paralelnim pomjeranjem ili translacijom potprostora L za neki
vektor x
0
X,
X/L , = L +x
0
= y[ y = x +x
0
, x L .
Ako je x
0
L, tada je = L, u suprotnom, jasno je da ako x
0
/ L, da je
,= L.
Lema 4.1.5. Neka je f proizvoljan netrivijalan linearan funkcional na X.
Tada je skup
H = x X[ f(x) = 1 ,
hiperpovrs u prostoru X, sta vise, paralelna je potprostoru Ker(f).
Dokaz : Kao sto smo vidjeli, Ker(f) zaista jeste potprostor od X i pri tome
mu je kodimenzija 1, te je i hiperpovrs. Neka je sada y H proizvoljan, tj.
f(y) = 1. Kako se svaki vektor x X moze predstaviti na jedinstven nacin
sa
x = x
0
+y
, , y
Ker(f) ,
(za neko x
0
X) to isto ce vrijediti i za element y, tj. postoje jedinstveni
i y
Ker(f), takvi da je y =
x
0
+y
. Kako je
f(y) =
f(x
0
) +f(y
) =
f(x
0
) = 1 ,
zakljucujemo da mora biti
=
1
f(x
0
)
,
a to daje da se proizvoljan vektor y H, moze predstaviti u obliku
y =
x
0
f(x
0
)
+y
, y
Ker(f) .
101
Ovo ne znaci nista drugo nego da je kodimenzija od H u X jednaka 1, tj. H
je hiperpovrs, a osim toga iz posljednje jednakosti zakljucujemo da vrijedi
H = Ker(f) +
x
0
f(x
0
)
.
Sta vise, vrijedi i obrat ovog tvrdenja.

Lema 4.1.6. Neka je H proizvoljna hiperpovrs u prostoru X, paralelna
potprostoru L X. Tada postoji jedinstven linearan funkcional f na X,
takav da je
H = x X[ f(x) = 1 .
Dokaz : Neka je za neko x
0
X, M = L+x
0
. Tada se svaki vektor x X
moze na jednoznacan nacin predstaviti u obliku
x = x
0
+y , y L .
Stavljajuci da je f(x) = , dobijamo trazeni funkcional jer ce u tom slucaju
hiperpovrs biti odredena sa f(x) = 1. Ako bi postojao i funkcional g na X,
takav da je za x H, g(x) = 1, tada bi moralo biti g(y) = 0, za y L, a to
bi zbog
g(x
0
+y) = = f(x
0
+y) ,
znacilo poklapanje funkcionala.
Sa ove dvije leme smo uspostavili obostrano jednoznacno pridruzivanje
izmedu svih hiperpovrsi posmatranog prostora X i na njemu denisanih
funkcionala, sa cime smo onda dobili i geometrijsku interpretaciju linearnih
funkcionala
4.2 Hahn-Banachov teorem
U svakom Banachovom prostoru preslikavanje identicki jednako nuli, pred-
stavlja jedan ogranicen linearan funkcional. Postavlja se pitanje, da li pos-
toje i drugi, netrivijalni funkcionali na proizvoljnom Banachovom prostoru?
Ako postoje, mogu li im se unaprijed pripisati, i u kojoj mjeri, izvjesne os-
obine? Specijalno, postoji li ogranicen linearan funkcional jednak nuli na
nekom pravom potprostoru Banachovog prostora, a da pri tome ne iscezava
na citavom prostoru? Na sva ova pitanja egzistencije, odgovor nam daje
Hahn-Banachov teorem o produzenju linearnog ogranicenog funkcionala.
Bez ovog teorema, danasnja funkcionalna analiza bi bila sasvim drugacija.
Prve rezultate vezane za ovaj teorem dali su Riesz i Helly na samom pocetku
dvadesetog vijeka, a Hahn i Banach ce ga 1920. godine postaviti i dokazati
u danasnjem obliku (za realan slucaj), neovisno jedan od drugog.
4.2. Hahn-Banachov teorem
102
Po svojoj eleganciji i jacini, Hahn-Banachov teorem je omiljen u matemati-
ckim krugovima. Neki od nadimaka ovog teorema su Analiticka forma
aksioma izbora i Krunski dragulj funkcionalne analize. Neophodan je
alat u funkcionalnoj analizi, ali i u drugim oblastima matematike, kao sto
su teorija upravljanja, konveksno programiranje, teorija igara, neophodan je
u dokazu egzistencije Greenove funkcije, u formulaciji termodinamike i sl.
Teorem 4.2.1 (Hahn-Banachov teorem, realan slucaj). Neka je X
realan Banachov prostor i neka je L lineal u X. Neka je na L denisan
ogranicen linearan funkcional f. Tada postoji ogranicen linearan funkcional
f
, denisan na cijelom X, takav da vrijedi

(x L) f
(x) = f(x) i
[[f
[[ = [[f[[.
Dokaz : Neka je na L denisan ogranicen linearan funkcional f. Slucaj
L = X je trivijalan, zato pretpostavimo da je L pravi potprostor od X.
Tada postoji x
0
X, takav da x
0
/ L. Oznacimo sa L
0
lineal generisan
elementom x
0
, tj.
L
0
= x X[ x = x
0
, R .
Neka je sada L
1
= LL
0
, koji je zbog konacne dimenzije lineala L
0
, takode
potprostor od X. Pokazimo kao prvo da se nas funkcional moze produziti
na L
1
, bez promjene norme.
Zbog direktne sume, svaki se element x L
1
moze na jedinstven nacin
zapisati u obliku
x = l +x
0
, l L , R .
(Za svako x, i l su jedinstveno odredeni.)
Ne gubeci na opstosti, pretpostavimo da je [[f[[ = 1. Tada za proizvoljne
x, y L imamo
f(x y) [f(x y)[
[[f[[ [[x y[[ = [[x y[[ = [[x x
0
+x
0
y[[
[[x x
0
[[ +[[x
0
y[[ .
Zbog linearnosti funkcionala, tj. f(x y) = f(x) f(y), iz gornjeg za-
kljucujemo da vrijedi
f(x) [[x x
0
[[ f(y) +[[x
0
y[[ .
Odavde, uzimajuci prvo supremum lijeve strane, a onda inmum desne,
dobijamo da vrijedi
supf(x) [[x x
0
[[ [ x L inf f(y) +[[x
0
y[[ [ y L .
103
Zbog gustosti skupa R, postoji k R, takav da je
supf(x) [[x x
0
[[ [ x L k inf f(y) +[[x
0
y[[ [ y L .
Denisimo sada funkcional f
1
: L
1
R, na sljedeci nacin: za x = l +x
0

L
1
, neka je po deniciji
f
1
(x) = f(l) + k .
Za x
= l
x
0
i x
= l
x
0
iz L
1
i , R, vrijedi
f
1
(x
+x
) = f
1
((l
+l
) + (
)x
0
)
= f(l
+l
) + (
)k
= f(l
) +f(l
) +
x
0
+
x
0
= f
1
(x
) +f
1
(x
) ,
dakle, f
1
je linearan funkcional. Osim toga, kako je L L
1
, to za x L
imamo da je x = x + 0 x
0
, a time je
f
1
(x) = f(x) + 0 k = f(x) ,
pa zakljucujemo da se funkcionali f i f
1
poklapaju na L, tj. f
1
je produzenje
funkcionala f.
Ostaje nam jos pokazati da je pri tom produzenju ocuvana norma. Neka
je x L
1
proizvoljan. Tada je za jedinstvene l L i R, x = l + x
0
,
i pri tome je f
1
(x) = f(l) + k. Neka je sada > 0. Zbog nacina izbora
broja k, vrijedi
f
1
(x) = f(l) +k f(l) +(f(y) +[[y x
0
[[) = f(l) +f(y) +[[y x
0
[[ ,
za proizvoljno y L. Odaberimo y tako da vrijedi y = l. Tada imamo
f
1
(x) [[ l x
0
[[ = [[l +x
0
[[ = [[x[[ . (4.1)
S druge strane, ponovo zbog izbora broja k vrijedi
f
1
(x) = f(l) +k f(l) +(f(y) [[y x
0
[[) = f(l) +f(y) [[y x
0
[[ ,
za sve y L. Odaberimo opet da je y = l, dobijamo
f
1
(x) [[ l x
0
[[ = [[l +x
0
[[ = [[x[[ . (4.2)
Iz (4.1) i (4.2) zakljucujemo da vrijedi
[f
1
(x)[ [[x[[ , za sve x L
1
.
Sve gornje je pokazano za slucaj ako je > 0. Ako je < 0, tada bi
posmatrali x = l
x
0
, gdje je
= , a l
= l, te bi prema dokazanom
imali
[f
1
(x)[ = [f
1
(x)[ [[ x[[ = [[x[[ .
104
Ako je na kraju = 0, tada je x L, pa zbog poklapanja funkcionala vrijedi
[f
1
(x)[ = [f(x)[ [[f[[[[x[[ = [[x[[ .
Iz svega recenog zakljucujemo da za svako x L
1
vrijedi [f
1
(x)[ [[x[[, tj.
[[f[[ 1 . (4.3)
S druge strane opet, zbog denicije norme funkcionala i osobina supremuma
imamo
[[f
1
[[ = sup
xL
1
\{0}
[f
1
(x)[
[[x[[
sup
xL\{0}
[f
1
(x)[
[[x[[
= sup
xL\{0}
[f(x)[
[[x[[
= [[f[[ = 1 ,
tj. vrijedi
[[f
1
[[ 1 . (4.4)
Iz (4.3) i (4.4) zakljucujemo da vrijedi
[[f
1
[[ = 1 ,
te smo dobili produzenje funkcionala bez promjene norme.
Posmatrajmo sada familiju , svih produzenja funkcionala f bez promjene
norme. Na osnovu gore pokazanog, ,= . U uvedimo sljedecu relaciju,
za f
1
, f
2

f
1
_ f
2
f
2
je produzenje funkcionala f
1
.
Trivijalno se pokazuje da je sa uvedenom relacijom, parcijalno ureden
skup. Pokazimo sada da su u ispunjeni uslovi za primjenu Zornove leme.
Neka je
0
proizvoljan lanac u (svi elementi u
0
su medusobno uporedivi
uvedenom relacijom). Oznacimo sa
L
=
_
iI
L
i
,
gdje su L
i
(i I) lineali na kojima su denisani funkcionali f
i

0
i koji
predstavljaju prosirenja lineala L. Kako je
0
lanac, to je za proizvoljne
f
i
, f
j

0
ili f
i
_ f
j
ili f
j
_ f
i
, a to onda znaci da za odgovarajuce lineale
vrijedi ili L
i
L
j
ili L
j
L
i
. Koristeci ovo, lahko dokazujemo da je L
lineal u X i da je L L
, a takode za svako i I je L
i
L
.
0
: L
R na sljedeci nacin: za proizvoljno

x L
, postoji i I, takav da je x L
i
, i stavimo
f
0
(x) = f
i
(x) .
Neka je x L
proizvoljan i neka je i I onaj za koga je x L

i
. Ako je L
j
neki drugi lineal koji sadrzi x, tada za odgovarajuce funkcionale vrijedi
f
i
_ f
j
ili f
j
_ f
i
.
105
Neka je recimo f
i
_ f
j
. Ovo onda znaci da je funkcional f
j
prosirenje
funkcionala f
i
, a onda se njihove vrijednosti poklapaju na L
i
, tj.
f
0
(x) = f
i
(x) = f
j
(x) ,
te vrijednost funkcionala f
0
ne ovisi o tome koji od funkcionala biramo nego
samo o x, pa je f
0
dobro denisan funkcional.
Ako su x, y L
proizvoljni, tada postoje L

i
i L
j
takvi da je x L
i
i
y L
j
, ali pri tome zbog uredenosti lanca, jos vrijedi npr. L
i
L
j
. Dakle,
x, y L
j
, a kako je on lineal, to mamo
f
0
(x +y) = f
j
(x +y) = f
j
(x) +f
j
(y) = f
0
(x) +f
0
(y) .
Na slican nacin se pokazuje da za proizvoljno R, vrijedi
f
0
(x) = f(x) .
Dakle, f
0
je linearan funkcional.
Kako je za proizvoljan f , [[f[[ = 1, tada je za proizvoljno x L
[f
0
(x)[ = [f
i
(x)[ [[x[[ ,
odnosno [[f
0
[[ 1. S druge strane imamo
[[f
0
[[ = sup
xL
\{0}
[f
0
(x)[
[[x[[
sup
xL
i
\{0}
[f
0
(x)[
[[x[[
= sup
xL
i
\{0}
[f
i
(x)[
[[x[[
= [[f
i
[[ ,
za proizvoljno i I, a to znaci [[f
0
[[ 1. Dakle, vrijedi
[[f
0
[[ = 1 .
Iz svega navedenog zakljucujemo da je f
0
prosirenje funkcionala f, bez prom-
jene norme, ali takode i prosirenje svakog od funkcionala f
i

0
. Dakle,
(f
i

0
) f
i
_ f
0
,
a sto ne znaci nista drugo do da lanac
0
ima bar jedno gornje ogranicenje.
Zbog proizvoljnosti lanca, a na osnovu Zornove leme, zakljucujemo da u
postoji maksimalan element, oznacimo ga sa f
. Kao prvo, imamo da je

f
prosirenje funkcionala f, bez promjene norme, a kao drugo ostaje nam

vidjeti da je ovaj funkcional denisan na citavom X.
Kad to ne bi bilo, tj. D
f
X, postojao bi z X, takav da z / D
f
.
Tada bi funkcional f
, na osnovu prvog dijela dokaza, mogli prosiriti bez

promjene norme na lineal
L
1
= D
f
L
1
,
106
gdje je L
1
= x X[ x = z , R. Medutim, ovo bi znacilo da f
nije
maksimalan element u , pa prema tome ova mogucnost otpada, tj. mora
vrijediti
D
f
= X ,
cime je teorem dokazan.
Hahn-Banachov teorem je jedna ogromna teorema, a to potvrduju i
mnoge posljedice, tj. tvrdnje koje se dokazuju koristeci ovaj teorem. Mi
cemo ovdje navesti samo neke od njih.
Teorem 4.2.2. Neka je x
0
proizvoljan nenula element prostora X. Tada
na X postoji linearan funkcional f
, takav da vrijedi
[[f
[[ = 1.
f
(x
0
) = [[x
0
[[.
Dokaz : Neka je 0 ,= x
0
X proizvoljan. Posmatrajmo lineal
L = x[ x = x
0
, .
Denisimo f : L , na sljedeci nacin, za x = x
0
L
f(x) = [[x
0
[[ .
Za x
, x
L i a, b , imamo
f(ax
+bx
) = f(a
x
0
+b
x
0
) = f((a
+b
)x
0
) = (a
+b
)[[x
0
[[ = af(x
)+bf(x
) ,
te je f linearan funkcional. Dalje imamo
[[f[[ = sup
xL\{0}
[f(x)[
[[x[[
= sup
[[[x
0
[[[
[[x
0
[[
= 1 .
Iz same denicije funkcionala vidimo da je zbog x
0
= 1 x
0
f(x
0
) = [[x
0
[[ .
Pozivajuci se sada na Hahn-Banachov teorem, dati funkcional f mozemo
produziti na citav prostor do funkcionala f
, koji ima istu normu kao i f

(tj. vrijedi prva osobina) i pri tome se poklapa sa funkcionalom f na L (tj.
vrijedi druga trazena osobina).
Teorem 4.2.3. Neka je X Banachov prostor i neka je L pravi potprostor
od X. Neka je x
0
X L. Tada postoji ogranicen linearan funkcional f
na X, takav da vrijedi
[[f
[[ = 1.
107
f
(x
0
) = d = d(x
0
, L).
(x L) f
(x) = 0.
Dokaz : Neka je x
0
X L. Posmatrajmo skup
L
1
= x X[ x = x
0
, .
L
1
je jednodimenzionalan potprostor od X, te je potprostor i
L
= L L
1
,
i pri tome se onda svaki x L
, na jednoznacan nacin moze zapisati u obliku

x = l +x
0
, l L , .
Denisimo na L
funkcional f
0
sa
f
0
(x) = f
0
(l +x
0
) = d ,
gdje je d udaljenost elementa x
0
od potprostora L, tj. d = d(x
0
, L). Ocigledno
za x L vrijedi f
0
(x) = 0, a takode i f
0
(x
0
) = d. Izracunajmo normu ovog
funkcionala.
[[f
0
[[ = sup
xL
[f
0
(x)[
[[x[[
= sup
lL,
[f
0
(l +x
0
)[
[[l +x
0
[[
= sup
lL,
[d[
[[l +x
0
[[
= sup
lL,
d
[[x
0
+
l
[[
= d sup
l
L
1
[[x
0
+l
[[
=
d
inf
l
L
[[x
0
+l
[[
=
d
d
= 1 .
Ostaje nam samo primjeniti Hahn-Banachov teorem i utvrditi postojanje
ovakvog funkcionala na citavom prostoru.
Sljedeca posljedica cesto se naziva teorem o postojanju dovoljnog broja
neprekidnih funkcionala.
Teorem 4.2.4. Neka je X Banachov prostor i neka su x, y X. Ako za
svaki f X
vrijedi f(x) = f(y), tada je x = y.

Dokaz : Ako je x ,= y, onda je x y ,= 0, pa na osnovu prve posljedice,
postoji f X
, takav da je f(xy) = [[xy[[. Ovo znaci da je f(x) ,= f(y),

pa kontrapozicijom imamo iskazanu tvrdnju.
Ovaj teorem smo mogli iskazati i u ekvivalentnom obliku: Ako je f(x) = 0
za sve f X
, onda je x = 0.
4.3. Reprezentacije ogranicenih linearnih funkcionala
108
4.3 Reprezentacije ogranicenih linearnih funkcionala
4.3.1 Konacnodimenzionalni prostori
Teorem 4.3.1. Neka je X konacnodimenzionalan vektorski prostor dimenz-
ije n nad poljem . Neka je e
1
, e
2
, . . . , e
n
baza od X i neka su a
1
, a
2
, . . . , a
n
proizvoljni elementi iz . Tada postoji jedinstven linearan funkcional f :
X takav da vrijedi
f(e
i
) = a
i
, (i = 1, 2, . . . , n) .
Dokaz : Neka je X konacnodimenzionalan vektorski prostor dimenzije n,
nad poljem i neka je e
1
, e
2
, . . . , e
n
njegova baza. Svaki vektor x X na
jedinstven nacin se moze prikazati kao linearna kombinacija vektora baze
x =
n
i=1
i
e
i
.
Neka su a
i
(i = 1, 2, . . . , n), dati elementi iz . Za proizvoljan vektor x =
n
i=1
i
e
i
X, denisimo funkcional f : X sa
f(x) =
1
a
1
+
2
a
2
+. . . +
n
a
n
.
Vektore baze prostora X mozemo prikazati kao uredene n-torke:
e
1
= (1, 0, 0, . . . , 0, 0)
e
2
= (0, 1, 0, . . . , 0, 0)
e
3
= (0, 0, 1, . . . , 0, 0)
.
.
.
e
n1
= (0, 0, 0, . . . , 1, 0)
e
n
= (0, 0, 0, . . . , 0, 1) ,
pa je ocigledno f(e
i
) = a
i
za i = 1, 2, . . . , n.
Dokazimo da je funkcional f linearan. Neka su , proizvoljni i neka
su x, y X, sa reprezentacijama x =
n
i=1
i
e
i
i y =
n
i=1
i
e
i
. Tada je
f(x) =
1
a
1
+
2
a
2
+. . . +
n
a
n
i f(y) =
1
a
1
+
2
a
2
+. . . +
n
a
n
.
Kako je X linearan vektorski prostor, to je x + y X, pa je njegova
reprezentacija
x +y = (
1
+
1
)e
1
+ (
2
+
2
)e
2
+. . . + (
n
+
n
)e
n
.
109
Na osnovu denicije funkcionala f je
f(x +y) = (
1
+
1
)a
1
+ (
2
+
2
)a
2
+. . . + (
n
+
n
)a
n
= (
1
a
1
+
2
a
2
+. . . +
n
a
n
) +(
1
a
1
+
2
a
2
+. . . +
n
a
n
)
= f(x) +f(y) .
Dakle, denisani funkcional f je linearan.
Ostaje da pokazemo jedinstvenost funkcionala f. Pretpostavimo da su f i
g dva linearna funkcionala iz X
, takva da je
f(e
i
) = a
i
i g(e
i
) = a
i
, i = 1, 2, ..., n .
Neka je x =
n
i=1
i
e
i
proizvoljan vektor iz X. Zbog linearnosti funkcionala
f i g imamo
f(x) = f(
1
e
1
+
2
e
2
+. . . +
n
e
n
)
=
1
f(e
1
) +
2
f(e
2
) +. . . +
n
f(e
n
)
=
1
a
1
+
2
a
2
+. . . +
n
a
n
=
1
g(e
1
) +
2
g(e
2
) +. . . +
n
g(e
n
)
= g(
1
e
1
+
2
e
2
+. . . +
n
e
n
)
= g(x) ,
a ovo znaci da su f i g jednaki funkcionali.
Navedeni teorem nam ustvari govori da je reprezentacija linearnog funkcionala
f : X na konacnodimenzionalnom prostoru X data sa
f(x) =
n
i=1
i
a
i
, (4.5)
gdje je x =
n
i=1
1
e
i
X i a
1
, a
2
, . . . , a
n

Reprezentacija linearnog funkcionala f na konacnodimenzionalnom vek-
torskom prostoru se moze prikazati i u matricnom obliku. Neka je x X
proizvoljan vektor konacnodimenzionalnog prostora X. Prikazimo ga u ob-
liku matrice formata n 1,
x =
_
2
.
.
.
n
_
_
.
Sa a oznacimo matricu vrstu 1 n,
a = [a
1
a
2
. . . a
n
] ,
110
gdje su a
1
, a
2
, . . . , a
n
dati skalari iz . Proizvod ovih matrica denise lin-
earan funkcional na X, tj.
f(x) = [a
1
a
2
. . . a
n
]
_
2
.
.
.
n
_
_
, (4.6)
f(x) = a
1
1
+a
2
2
+. . . +a
n
n
.
Primjer 4.1. Preslikavanje f : R
3
R, zadato sa f(x) = 2
1
2
+4
3
, je
linearan funkcional.
Neka su x =
3
i=1
i
e
i
i y =
3
i=1
i
e
i
dva proizvoljna vektora iz R
3
. Tada je,
prema deniciji preslikavanja f,
f(x) = 2
1
2
+ 4
3
,
f(y) = 2
1
2
+ 4
3
.
Sa e
1
= (1, 0, 0), e
2
= (0, 1, 0), e
3
= (0, 0, 1) oznacimo vektore baze prostora
R
3
. Odavde, na osnovu Teorema 4.3.1, vidimo da je f(e
1
) = 2, f(e
2
) =
1, f(e
3
) = 4.
Neka su , R proizvoljni. Tada je
x +y =
1
e
1
+
2
e
2
+
3
e
3
+
1
e
1
+
2
e
2
+
3
e
3
= (
1
+
1
)e
1
+ (
2
+
2
)e
2
+ (
3
+
3
)e
3
,
pa je
f(x +y) = f ((
1
+
1
)e
1
+ (
2
+
2
)e
2
+ (
3
+
3
)e
3
)
= (
1
+
1
)f(e
1
) + (
2
+
2
)f(e
2
) + (
3
+
3
)f(e
3
)
= 2(
1
+
1
) (
2
+
2
) + 4(
3
+
3
)
= (2
1
2
+ 4
3
) +(2
1
2
+ 4
3
)
= f(x) +f(y) .
Kako ovo vrijedi za proizvoljne vektore x, y R
3
i proizvoljne skalare ,
R, zakljucujemo da je dato preslikavanje f linearan funkcional na R
3
.
4.3.2 Reprezentacije na Banachovim prostorima
Teorem 4.3.2. Ogranicen linearan funkcional f na prostoru
p
, (1 < p <
+) ima reprezentaciju
f(x) =
i=1
i
,
111
gdje je x = (
i
)
iN

p
, y = (
i
)
iN

q
,
_
1
p
+
1
q
= 1
_
, pri cemu je |f| =
|y|
q
. Funkcionalom f na
p
, tacka y
q
je jednoznacno odredena.
Dokaz : Neka je 1 < p < +. Za proizvoljan x = (
i
)
iN

p
, vrijedi
iN
[
i
[
p
< + i norma u
p
je denisana sa |x| =
_

i=1
[
i
[
p
_1
p
.
Za x = (
i
)
iN
l
p
i y = (
i
)
iN
l
q
(
1
p
+
1
q
= 1 i 1 < p < ), izraz
i=1
i
uvijek ima smisla jer na osnovu Holderove nejednakosti vrijedi
i=1
i

_

i=1
[
i
[
p
_1
p
_

i=1
[
i
[
q
_1
q
= [[x[[
lp
[[y[[
lq
< + .
Posmatrano kao funkcija od x l
p
, on denise funkcional f na l
p
, cija se
linearnost jednostavno pokazuje, a ogranicenost slijedi iz
[f(x)[ [[y[[
lq
[[x[[
lp
.
Pokazimo i obrat, tj. da svaki ogranicen linearan funkcional na l
p
ima
navedenu formu sa datim osobinama. Sa e
n
oznacimo niz ciji su svi clanovi,
izuzev n-tog jednaki nuli, a n-ti clan je jednak 1, tj.
e
n
= (0, 0, 0, . . . , 1
. .
nclanova
, 0, . . .) (n N) .
Ocigledno je e
n

p
i pri tome vrijedi |e
n
| = 1 (n N). Sada za x =
(
i
)
iN

p
i proizvoljno n N imamo da je
n
i=1
i
e
i
= (
1
,
2
, . . . ,
n
, 0, 0 . . .) ,
pa je
x
n
i=1
i
e
i
= (0, 0, 0, . . . , 0,
n+1
,
n+2
, . . .) .
Odavde je
_
_
_
_
_
x
n
i=1
i
e
i
_
_
_
_
_
=
_

i=n+1
[
i
[
p
_1
p
,
i pustajuci da n +, imamo
i=n+1
[
i
[
p
0, tj. |x
n
i=1
i
e
i
| 0.
Dakle, red
i=1
i
e
i
je konvergentan u
p
i vrijedi x =
i=1
i
e
i
.
112
Neka je f ogranicen linearan funkcional na
p
. Funkcional f je neprekidan,
pa iz konvergencije
n
i=1
i
e
i
x, (n ) ,
slijedi
f
_
n
i=1
i
e
i
_
f(x), (n ) .
Koristeci linearnost funkcionala f tada je
f
_
n
i=1
i
e
i
_
=
n
i=1
i
f(e
i
) ,
tj.
n
i=1
i
f(e
i
) f(x) (n ) .
Dakle, red
i=1
i
f(e
i
) konvergira i suma mu je jednaka f(x):
f(x) =
i=1
i
f(e
i
) . (4.7)
Zbog proizvoljnosti elementa x
p
, zakljucujemo da (4.7) vrijedi za sve
x
p
. Oznacimo sa
i
= f(e
i
) (i N), imat cemo da je
f(x) =
i=1
i
, (4.8)
sto je ustvari reprezentacija proizvoljnog funkcionala f
p
. Na ovaj nacin
smo proizvoljnom funkcionalu f
p
pridruzili niz y = (
i
)
iN
, gdje je
i
= f(e
i
), za i N. Iz ogranicenosti funkcionala f imamo
[f(x)[ |f||x|
p
. (4.9)
Pokazimo sada da je y
q
, gdje je
1
p
+
1
q
= 1.
Posmatrajmo proizvoljno ali ksirano k N i stavimo da je
x
k
= (
i
)
iN
,
i
=
_
[
i
[
q1
sgn(
i
), i = 1, 2, . . . , k
0, i > k
, (4.10)
Pri ovakovom izboru vektora imamo
f(x
k
) =
n
i=1
i
=
n
i=1
[
i
[
q1
sgn(
i
) [
i
[ sgn(
i
) =
n
i=1
[
i
[
q
.
113
Iz (4.9), (4.10) i konjugovanosti brojeva p i q imamo da je
n
i=1
[
i
[
q
|f|
_
n
i=1
[
i
[
q1
sgn(
i
)
p
_1
p
= |f|
_
n
i=1
[
i
[
pqp
_1
p
,
tj.
n
i=1
[
i
[
q
|f|
_
n
i=1
[
i
[
q
_
1
1
q
. (4.11)
Mnozenjem izraza (4.11) sa
_
n
i=1
[
i
[
q
_1
q
1
dobijamo da je
_
n
i=1
[
i
[
q
_1
q
|f| < + .
Na ovaj nacin smo pokazali da je niz parcijalnih suma
_
n
i=1
[
i
[
q
_
nN
poz-
itivnog reda
i=1
[
i
[
q
ogranicen odozgo brojem |f|
q
, pa je taj red konver-
gentan i vrijedi
i=1
[
i
[
q
|f|
q
< + .
Ovim smo pokazali da je niz y = (
i
)
iN

q
i da je
_

i=1
[
i
[
q
_1
q
|f| ,
tj.
|y| |f| . (4.12)
Iz reprezentacije funkcionala f(x) =
i=1
i
, imamo da je
[f(x)[ =
i=1
i=1
[
i
[ [
i
[ .
Na osnovu Holderove nejednakosti imamo da je za svaki x
p
[f(x)[
_

i=1
[
i
[
p
_1
p
i=1
[
i
[
q
_1
q
,
114
pri cemu je
1
p
+
1
q
= 1.
Znaci
[f(x)[ |x||y|, (x
p
) .
Iz ovoga dalje imamo
[f(x)[
|x|
|y|, (x
p
, |x| , = 0) ,
pa je
|f| = sup
xp,x=0
[f(x)[
|x|
|y| ,
tj.
|f| |y| . (4.13)
Iz (4.12) i (4.13) zakljucujemo da je |f| = |y|.
Pokazimo jos da je funkcionalom f
p
element y
q
jednoznacno
odreden. Pretpostavimo suprotno, tj. pretpostavimo da postoji jos jedna
tacka y
= (
i
)
iN

q
razlicita od y odredena funkcionalom f. To znaci da
je
f(x) =
i=1
i
=
i=1
i
(x
p
) ,
pa za x = e
n
imamo f(e
n
) =
n
=
n
, za svako n N, tj. y = y
, sto je
suprotno pretpostavci da je y ,= y
.
Dakle, funkcionalom f
p
element y
q
je jednoznacno odreden.
Teorem 4.3.3. Ogranicen linearan funkcional f na prostoru
1
ima reprezentaciju
f(x) =
i=1
i
,
gdje je x = (
i
)
iN

1
, y = (
i
)
iN

i pri tome je |f| = |y|.

Funkcionalom f
1
jednoznacno je odreden element y
.
Dokaz : Neka je x = (
i
)
iN

1
proizvoljan. Tada je
i=1
[
i
[ < + i
|x| =
i=1
[
i
[.
Za x = (
i
)
iN
l
1
i y = (
i
)
iN
l
, izraz
i=1
i
uvijek ima smisla jer
vrijedi
i=1
[
i
i
[ sup
iN
[
i
[
i=1
[
i
[ = [[y[[
l
[[x[[
l
1
< + .
115
Kao funkcija od x l
1
, ovo je ocigledno jedan linearan funkcional na l
1
, a
zbog posljednje nejednakosti, tj.
[f(x)[ [[y[[
l
[[x[[
l
1
,
on je i ogranicen.
Pokazimo i obrat. Posmatrajmo vektore (e
i
)
iN
l
1
(vektori standardne
baze). Za x = (
1
,
2
, . . . ,
n
,
n+1
, . . .)
1
i ksno n N, imamo da je
n
i=1
i
e
i
= (
1
,
2
, . . . ,
n
, 0, 0, . . .) ,
pa je
x
n
i=1
i
e
i
= (0, 0, . . . , 0,
n+1
,
n+2
, . . .) ,
odnosno _
_
_
_
_
x
n
i=1
i
e
i
_
_
_
_
_
=
i=n+1
[
i
[ .
Pustimo li da n , to ce
i=n+1
[
i
[ 0, tj.
_
_
_
_
_
x
n
i=1
i
e
i
_
_
_
_
_
0 .
Znaci, red
i=1
i
e
i
je konvergentan u
1
i vrijedi
x =
i=1
i
e
i
.
Neka je f linearan ogranicen funkcional na
1
, tj. f
1
. Na osnovu
neprekidnosti funkcionala f imamo da konvergencija
n
i=1
i
e
i
x, (n ) ,
povlaci konvergenciju
f
_
n
i=1
i
e
i
_
f(x), (n ) .
Koristeci linearnost funkcionala f, dalje je za ksno n N
f
_
n
i=1
i
e
i
_
=
n
i=1
i
f(e
i
) .
116
Pustimo li da n imat cemo da je
f(x) =
i=1
i
f(e
i
) .
Uvedimo oznaku
i
= f(e
i
) za i N. Tada proizvoljan funkcional f
1
ima oblik
f(x) =
i=1
i
, (4.14)
sto je ustvari reprezentacija funkcionala f na l
1
.
Posmatrajmo sada tacku y = (
i
)
iN
, gdje je
i
= f(e
i
),za svaki i N.
Pokazimo da y
, tj. da je y element prostora svih ogranicenih nizova
.
U tom cilju, posmatrajmo niz tacaka x
n
= (
n
i
)
iN

1
, (n N), gdje je
n
i
=
_
sgn(
n
), i = n
0, i ,= n
.
Za niz tacaka x
n
, (n N) imamo da je |x
n
| = 1 i f(x
n
) = sgn(
n
)
n
= [
n
[
Koristeci sada ogranicenost funkcionala f, imamo da je za svaki n N
[f(x
n
)[ |f| |x
n
| ,
[
n
[ |f| < +, (n N) .
Time je i
sup
nN
[
n
[ |f| < + .
Odavde najprije slijedi da je y = (
n
)
nN

, te
|y|
|f| . (4.15)
Iz ogranicenosti funkcionala f, za svaki x
1
imamo:
[f(x)[ =
i=1
i=1
[
i
[ [
i
[ sup
nN
[
i
[
i=1
[
i
[ = |y|
|x|
1
,
pa slijedi da je
|f| |y|
. (4.16)
Sada iz (4.15) i (4.16) zakljucujemo da je
|f| = |y|
.
Pokazimo jos jedinstvenost tacke y
. Pretpostavimo suprotno, tj.

pretpostavimo da postoje dvije razlicite tacke y
1
= (
(1)
i
)
iN
i y
2
= (
(2)
i
)
iN
117
iz
takve da je za proizvoljno x = (
i
)
iN

1
funkcional f
1
ima
reprezentaciju
f(x) =
i=1
(1)
i
=
i=1
(2)
i
.
Tada bismo za x = e
n
imali
f(e
n
) =
(1)
n
=
(2)
n
, (n N) ,
tj. y
1
je jednako y
2
po svim koordinatama, sto je suprotno pretpostavci da
je y
1
,= y
2
. Dakle, funkcionalu f
1
jednoznacno je pridruzen element
y
.
Teorem 4.3.4. Ogranicen linearan funkcional f na prostoru c
0
ima reprezentaciju
f(x) =
i=1
i
,
gdje je y = (
i
)
iN

1
i |f| = |y|.
Funkcionalom f c
0
tacka y
1
jednoznacno je odredena.
Dokaz : Neka je x = (
i
)
iN
c
0
i y = (
i
)
iN

1
. Tada izraz
i=1
i
ima smisla, jer je
i=1
[
i
i
[ sup
iN
[
i
[
i=1
[
i
[ = |x|
c
0
|y|
< + .
Posmatran kao funkcija od x c
0
, izraz
i=1
i
denise jedan funkcional f
na c
0
, tj.
f(x) =
i=1
i
.
Pokazimo njegovu linearnost. Neka su x
1
, x
2
c
0
i , R (ili C) proizvoljni.
Posmatrajmo
f(x
1
+x
2
) =
i=1
_
(1)
i
+
(2)
i
_
i
.
Kako su , ,
i
,
i
R (ili C), za svaki i N to vrijedi zakon distribu-
118
tivnosti, pa je
f(x
1
+x
2
) =
i=1
_
(1)
i

i
+
(2)
i

i
_
=
i=1
(1)
i

i
+
i=1
(2)
i

i
=
i=1
(1)
i

i
+
i=1
(2)
i

i
= f(x
1
) +f(x
2
) .
Znaci, funkcional f je linearan za proizvoljne x
1
, x
2
c
0
, pa je, zbog njihove
proizvoljnosti linearan na cijelom prostoru c
0
.
Pokazimo sada ogranicenost funkcionala f na c
0
. Posmatrajmo
[f(x)[ =
i=1
i=1
[
i
i
[ sup
iN
[
i
[
i=1
[
i
[ ,
[f(x)[ |x|
c
0
|y|
< + .
Kako je [f(x)[ |f||x| za svaki x c
0
i na osnovu pokazanog [f(x)[ < +,
imamo da je
|f| |y|
. (4.17)
Dakle, pokazali smo da za svaki x c
0
i y izraz f(x) =
i=1
i
pred-
stavlja linearan ogranicen funkcional f na c
0
.
Obrnuto, pretpostavimo da je f proizvoljan ogranicen linearan funkcional
na c
0
. Tada je sa
x =
i=1
i
e
i
,
dat jedinstven prikaz elementa x c
0
, gdje su e
n
(n N) standardni vektori
baze. Za ksno n N oznacimo x
n
=
n
i=1
i
e
i
i posmatrajmo izraz
x
n
i=1
i
e
i
=
i=n+1
i
e
i
.
Tada je
_
_
_
_
_
x
n
i=1
i
e
i
_
_
_
_
_
=
_
_
_
_
_
i=n+1
i
e
i
_
_
_
_
_
= sup
i>n
[
i
[ .
119
Pustimo li da n to ce sup
i>n
[
i
[ 0 tj. x
n
x. Zbog neprekidnosti
funkcionala f imamo da f(x
n
) f(x) kada n , tj.
f(x) = f
_

i=1
i
e
i
_
,
a zbog linearnosti
f(x) =
i=1
i
f(e
i
) .
Stavimo li da je
i
= f(e
i
), za svaki i N, dobijamo da je
f(x) =
i=1
i
,
sto je ustvari reprezentacija funkcionala f na c
0
. Na ovaj nacin smo proizvoljnom
funkcionalu f c
0
pridruzili element
y = (
1
,
2
, . . . ,
i
, . . .) ,
i
= f(e
i
) , (i N) .
Pokazimo sada da je y . Posmatrajmo
[f(x)[ =
i=1
i=1
[
i
[ [
i
[ sup
iN
[
i
[
i=1
[
i
[ .
Kako je x c
0
, to je |x|
c
0
= sup
iN
[
i
[, pa imamo da je
[f(x)[
i=1
[
i
[ |x|
c
0
.
Posmatrajmo niz tacaka x
n
= (
n
i
)
iN
c
0
takav da je
n
i
=
_
sgn(
i
), i n
0 i > n
, (n N) .
Odavde je ocigledno |x
n
| = sup
0<in
[
i
[ = 1, pa je
f(x
n
) =
n
i=1
sgn(
i
)
i
=
n
i=1
[
i
[ , (n N) .
Kako je f ogranicen, to je [f(x
n
)[ =
n
i=1
[
i
[ < + za svako n N, pa je i
i=1
[
i
[ < +, sto znaci da je y = (
i
)
iN

1
, tj. |y|
1
=
i=1
[
i
[. Sada
120
imamo da je za svaki x c
0
, [f(x)[ |y|
|x|
c
0
, tj.
[f(x
n
)[ =
n
i=1
[
i
[ |f| |x
n
| = |f| 1 ,
odnosno
n
i=1
[
i
[ |f| .
Pustajuci n imamo da je
i=1
[
i
[ |f|, sto je ekvivalentno sa
|y|
1
|f| . (4.18)
Iz (4.17) i (4.18) zakljucujemo da je
|f| = |y|.
Ostaje jos da pokazemo jedinstvenost elementa y
1
. Pretpostavimo
suprotno, tj. pretpostavimo da postje dva razlicita elementa y
1
= (
(1)
i
) i
y
2
= (
(2)
i
) iz
1
za koje proizvoljan funkcional f na c
0
ima reprezentaciju
f(x) =
i=1
(1)
i
=
i=1
(2)
i
.
Ako uzmemo da je x = e
i
imat cemo da je za svako i N f(e
i
) =
(1)
i
=
(2)
i
,
pa su y
1
i y
2
jednaki po svim koordinatama, sto je suprotno pretpostavci.
Znaci, funkcionalom f c
0
element y
1
je jednoznacno odreden.
Teorem 4.3.5. Ogranicen linearan funkcional f na C[a, b] ima reprezentaciju
f(x) =
_
b
a
x(t)dg(t) ,
gdje je x(t) C[a, b], g(t) funkcija ogranicene varijacije na [a, b] koja se
anulira u tacki t = a i pri tome je
|f| = V
b
a
(g) .
Primjedba 4.3.1. Funkcional f na C[a, b] ne odreduje jednoznacno funkciju
ogranicene varijacije g.
Dokaz : Bez umanjenja opstosti, posmatrajmo prostor C[0, 1]. Neka je g(t)
funkcija ogranicene varijacije na [0, 1]. Tada postoji Riemann-Stieltjesov
121
integral
_
1
0
xdg, za svaku neprekidnu funkciju x, pa ima smisla posmatrati
funkcional f denisan sa
f(x) =
_
1
0
x(t)dg(t) .
Njegova linearnost je ocigledna, a ogranicenost se ima na osnovu sljedeceg.
[f(x)[ =
_
1
0
x(t)dg(t)
_
1
0
[x(t)[ dg(t) max
0t1
[x(t)[
_
1
0
dg(t)
= V
1
0
(g) |x| < + .
Znaci, funkcional f je i ogranicen. Odavde slijedi i da je
|f| V
1
0
(g) . (4.19)
Obrnuto, pretpostavimo da je f proizvoljan linearan, ogranicen funkcional
na C[0, 1]. Pokazimo da postoji funkcija g V [0, 1] sa g(0) = 0, tako da je
f(x) =
_
1
0
x(t)dg(t).
Kako je svaka neprekidna funkcija i bitno ogranicena, tj.
x C[0, 1] =x M[0, 1] ,
i kako su norme iste |x|
C[0,1]
= |x|
M[0,1]
, to mozemo prostor C[0, 1] posma-
trati kao potprostor prostora M[0, 1]. Na osnovu Hahn-Banachove teoreme,
na M postoji ogranicen linearan funkcional f
takav da je:
1. f
(x) = f(x) za x C[0, 1],

2. |f
|
M
= |f|
C
.
Neka je 0 < t 1. Stavimo da je
y
t
= y
t
(u) =
_
1, 0 u < t
0, t < u 1
.
Kolekcija funkcija y
t
[ t [0, 1] lezi u M[0, 1]. Pomocu ovako uvedene
kolekcije i funkcionala f
denisimo funkciju
g(t) =
_
f
(y
t
), 0 < t 1
0, t = 0
.
Iz same denicije funkcije g vidimo da je g(0) = 0. Pokazimo da je g funkcija
ogranicene varijacije na [0, 1]. Posmatrajmo podjelu segmenta [0, 1]
: 0 = t
0
< t
1
< t
2
< . . . < t
n
= 1,
122
i stavimo
k
= sgn [g(t
k
) g(t
k1
)] , k = 1, 2, . . . , n .
Tada je
n
k=1
[g(t
k
) g(t
k1
)[ =
n
k=1
[(g(t
k
) g(t
k1
)]
k
= [g(t
1
) g(t
0
)]
1
+
n
k=2
[(g(t
k
) g(t
k1
)]
k
= f
(y
t
1
)
1
+
n
k=2
_
f
(y
t
k
) f
(y
t
k1
)

k
= f
_
y
t
1
1
+
n
k=2
(y
t
k
y
t
k1
)
k
_
|f
| |y
t
1
1
+
n
k=2
(y
t
k
y
t
k1
)
k
| .
Kako su y
t
k
M[0, 1], za svako k = 1, 2, . . . , n, to je y
t
1
1
+
n
k=2
y
t
k
y
t
k1
k
vektor iz M[0, 1], pa je njegova norma:
|y
t
1
1
+
n
k=2
(y
t
k
y
t
k1
)
k
| = sup
0u1
ess
1
y
t
1
(u) +
n
k=2
_
y
t
k
(u) y
t
k1
(u)
.
Da bismo izracunali ovu normu, posmatrajmo u na podsegmentima [t
0
, t
1
], [t
1
, t
2
],
. . . , [t
n1
, t
n
]. Kako je
y
1
(u) =
_
1, za u [0, t
1
]
0, za u / [0, t
1
]
,
i
y
t
k
(u) y
t
k1
(u) =
_
1, za u [t
k1
, t
k
]
0, za u / [t
k1
, t
k
]
, k = 2, 3, . . . , n ,
to za svako u [0, 1] imamo da je
1
y
t
1
(u) +
n
k=2
_
y
t
k
(u) y
t
k1
(u)
1 .
Znaci
|y
t
1
1
+
n
k=2
_
y
t
k
(u) y
t
k1
(u)
k
| 1, (n N) .
123
Pustimo li n , imat cemo:
V
b
a
(g) =
k=1
[g(t
k
) g(t
k1
)[ ,
i
|y
t
1
1
+
k=2
_
y
t
k
(u) y
t
k1
(u)
k
| 1 .
To znaci da je:
V
b
a
(g) |f
|
M
Han-Banach
..
= |f|
C
. (4.20)
Dakle, g je funkcija ogranicene varijacije na [0, 1] i iz (4.19) i (4.20) slijedi
da je
|f| = V
b
a
(g) .
Ostaje jos da pokazemo da je reprezentacija funkcionala f data sa
f(x) =
_
1
0
x(t)dg(t) (x C[0, 1]) .
Neka je x C[0, 1] proizvoljan. Stavimo da je
z
n
(u) = x(t
1
)y
t
1
(u) +
n
k=2
x(t
k
) [y
t
k
(u) y
tk1
(u)] .
Tada je
z
n
(u) x(u) =
_
_
_
x(t
1
) x(u), u [t
0
, t
1
]
x(t
k
) x(u), u / (t
k1
, t
k
]
, k = 2, 3, . . . , n .
Kako je x neprekidna na [0, 1] i [0, 1] kompaktan skup, to je x uniformno
neprekidna funkcija na [0, 1], pa
( > 0)( > 0)(m() < [z
n
(u) x(u)[ < ) ,
gdje je m() duzina maksimalnog podsegmenta podjele
m() = max
1kn
[t
k
t
k1
[ .
Drugim rijecima, ako za niz podjela, m() 0 kada n , tada z
n
x
u smislu metrike u M.
Zbog neprekidnosti funkcionala f
na M imamo da f
(z
n
) f
(x), (n
) tj.
lim
n
f
(z
n
) = f
(x) ,
124
a kako je x C[0, 1] to je, na osnovu Hahn-Banachovog stava
f
(x) = f(x), tj. f(x) = lim

n
f
(z
n
) .
Sada na osnovu denicije funkcije g i linearnosti funkcionala f
imamo:
f
(z
n
) = f
_
x(t
1
)y
t
1
+
n
k=2
x(t
k
)
_
y
t
k
y
t
k1
_
= x(t
1
)f
(y
t
1
) +
n
k=2
x(t
k
)
_
f
(y
t
k
) f
(y
t
k1
)
= x(t
1
)g(t
1
) +
n
k=2
x(t
k
) [g(t
k
) g(t
k1
)]
=
n
k=1
x(t
k
) [g(t
k
) g(t
k1
)] ,
pa je
f(x) = lim
n
n
k=1
x(t
k
) [g(t
k
) g(t
k1
)] .
Zbog neprekidnosti funkcije x i ogranicene varijacije funkcije g na [a, b],
egzistencija Riemann-Stieltjesovog integrala je obezbijedena, tj.
f(x) =
_
b
a
x(t)dg(t) .
Kao sto je spomenuto u primjedbi prije dokaza, funkcionalom f na C[a, b]

nije jednoznacno odredena funkcija ogranicene varijacije g, takva da je
f(x) =
_
b
a
x(t)dg(t) ,
a objasnjenje za to lezi u cinjenici sto Riemann-Stieltjesov integral ima istu
vrijednost za funkcije koje se razlikuju na skupu mjere 0. Dakle, ako je
g
1
(t) = g
2
(t) za svako t (a, b) E, a g
1
(t) ,= g
2
(t) na E, pri cemu je
m(E) = 0, tada je
_
b
a
x(t)dg
1
(t) =
_
b
a
x(t)dg
2
(t) .
Teorem 4.3.6. Ogranicen linearan funkcional f na L
p
(a, b) (1 < p < +)
ima reprezentaciju
f(x) =
_
b
a
y(t)x(t)dt ,
125
gdje je y L
q
(a, b),
1
p
+
1
q
= 1 i pri tome je
|f| = |y| .
Funkcionalom f na L
p
, funkcija y u L
q
jednoznacno je odredena.
Teorem 4.3.7. Ogranicen linearan funkcional f na prostoru L(a, b) ima
reprezentaciju
f(x) =
_
b
a
x(t)y(t)dt ,
gdje je y L
(a, b) i |f| = |y|

L
.
Funkcionalom f na L funkcija y L
(a, b) jednoznacno je odredena.

Dokazi posljednje dvije teoreme mogu se naci u [1].
4.4 Konjugovani prostori i reeksivnost
Kao sto smo vidjeli u sekciji o linearnim operatorima, sa L(X, Y ) oznacavali
smo skup svih ogranicenih linearnih operatora sa prostora X u prostor Y .
Na osnovu Teorema 3.1.8, pod pretpostavkom da je Y banachov prostor,
taj prostor je sam za sebe Banachov. Kada posmatramo sva ogranicena
linearna preslikavanja kod kojih je kodomen Y = R ili Y = C, zbog cinjenice
da je R (ili C) kompletan prostor, prostor L(X, ) ( = R ili = C) je
Banachov prostor i za njega cemo koristiti oznaku X
, a nazivamo ga dualni,
konjugovani ili adjungovani prostor prostora X.
Naravno da bi smo sada mogli posmatrati, za zadati Banachov prostor X, i
skup svih neprekidnih funkcionala denisanih na X
, tj. skup (X
= X
,
u kome linearne operacije i normu mozemo uvesti na prirodan nacin, i sa
kojima on takode predstavlja jedan Banachov prostor. Slicno bi smo mogli
razmisljati i formirati prostore X
, X
itd. Nama je ovde od interesa

posebno prostor X
koga nazivamo drugi dualni ili adjungovani prostor

prostora X.
Na osnovu teorema o reprezentaciji linearnih ogranicenih funkcionala smo
vidjeli naprimjer, da je dualni prostor prostora c
0
jednak prostoru l
1
, tj.
c
0
= l
1
, u smislu algebarske i metricke izomorfnosti. Takode je l
1
= l
,
l
p
= l
q
(
1
p
+
1
q
= 1). Praveci druge duale ovih prostora mozemo zakljuciti
sljedece veze, c
0
= l
1
= l
ili l
p
= l
q
= l
p
(
1
p
+
1
q
= 1). U smislu algebarske
i metricke izomorfnosti, prvi primjer nam govori da je c
0
c
0
, a drugi da
je l
p
= l
p
. Sljedecim teoremom dajemo generalnu vezu izmedu prostora i
negovog drugog duala.
Teorem 4.4.1. Proizvoljan Banachov prostor X se moze algebarski i izometri-
cki uloziti u X
, tj. vrijedi
X X
.
4.4. Konjugovani prostori i reeksivnost
126
Dokaz : Neka je X proizvoljan Banachov prostor i x X proizvoljan
ksan element. Pomocu njega denisimo preslikavanje F
x
: X
, sa
F
x
(f) = f(x). Da je F
x
funkcional, jasno je jer je f X
. Za proizvoljne
f, g X
i , je
F
x
(f +g) = (f +g)(x) = f(x) +g(x) = F
x
(f) +F
x
(g) ,
te je to i linearno preslikavanje. Dalje, za proizvoljno f X
imamo
[F
x
(f)[ = [f(x)[ [[x[[ [[f[[ ,
iz cega zakljucujemo da je F
x
i ogranicen funkcional, sta vise
[[F
x
[[ [[x[[ . (4.21)
Na osnovu svega imamo da je F
x
X
. Na osnovu jedne od posljedica

Hahn-Banachove teoreme, izaberimo funkcional f
0
X
, takav da je [[f
0
[[ =
1 i f
0
(x) = [[x[[. Tada imamo
[F
x
(f
0
)[ = [f
0
(x)[ = [[x[[ ,
a to na osnovu denicije norme funkcionala nam govori da vrijedi
[[F
x
[[ [[x[[ . (4.22)
Iz (4.21) i (4.22) zakljucujemo da je [[F
x
[[ = [[x[[.
Na ovaj nacin smo svakom x X pridruzili F
x
X
, te je jasno da
elemenata u X
nema manje nego sto je elemenata u X. Osim toga, ovim

pridruzivanjem smo takode denisali jedno preslikavanje, oznacimo ga sa
T
0
: X X
, zadato sa T
0
x = F
x
. Neka su x, y X i , proizvoljni.
Kako je
F
x+y
(f) = f(x +y) = f(x) +f(y) = F
x
(f) +F
x
(f) ,
tada je
T
0
(x +y) = F
x+y
= F
x
+F
y
.
Dakle, T
0
je linearno preslikavanje, pa je T
0
algebarski izomorzam izmedu
X i X
. Osom toga, na osnovu ranije pokazanog imamo da je

[[T
0
x[[ = [[F
x
[[ = [[x[[ ,
te je T
0
i izometrija. Kako ne pravimo razliku izmedu nekog Banachovog
prostora i njegove linearne izometricke slike, to vrijedi
X = T
0
(X) X
,
cime je tvrdnja dokazana.
127
Denicija 4.4.1. Ukoliko za neki Banachov prostor vrijedi T
0
(X) = X
(odnosno X = X
), tada kazemo da je X reeskivan prostor.

Operator T
0
uveden u dokazu gornje teoreme se naziva prirodno ili kanon-
sko preslikavanje prostora X u prostor X
. Taj pojam preciziramo iz ra-

zloga da ako za neko drugo preslikavanje T : X X
vrijedi T(X) = X
,
to ne mora znaciti reeksivnost prostora X.
Teorem 4.4.2. Svaki potprostor reeksivnog Banachov prostora je takode
reeksivan.
Dokaz : Neka je L potprostor reeksivnog Banachovog prostora X. Oznacimo
sa L
skup svih funkcionala iz X
koji se anuliraju na L, tj.

L
) f X
[[(x L) f(x) = 0 .
Ovakav skup se naziva anihilator ili anulator skupa L, za koga se lahko
pokazuje da predstavlja potprostor od X
, za proizvoljan L X.
Posmatrajmo sada X
/L
i neka je [f] proizvoljan element tog skupa (klasa

ekvivalencije). Za proizvoljna dva elementa g
1
, g
2
iz te klase, na osnovu
denicije kolicnickog prostora X
/L
je g
1
g
2
= l L
, tojest vrijedi
(x L) g
1
(x) g
2
(x) = l(x) = 0 . (4.23)
L
na L, na sljedeci nacin,
f
L
(x) = g(x) ,
gdje je g proizvoljan funkcional iz [f]. Specijalno, mozemo staviti da je
g = f. Dakle, f
L
je po deniciji, suzenje na L bilo kojeg funkcionala iz klase
[f]. Na osnovu (4.23), zakljucujemo da je f
L
dobro denisan. Takode je
jasno da je f
L
linearan funkcional, pri cemu je
[f
L
(x)[ = [g(x)[ [[g[[ [[x[[ ,
za proizvoljan x L, gdje je g bilo koji funkcional iz [f]. Prelaskom na
inmum u posljednjoj nejednakosti, vodeci racuna o deniciji norme na
kolicnickom prostoru, dobijamo
(x L) [f
L
(x)[ [[[f][[ [[x[[ .
Dakle, f
L
je i ogranicen, tj. f
L
L
, pri cemu je
[[f
L
[[ [[[f][[ .
Ovako uveden funkcional f
L
je denisan na L pa na osnovu Hahn-Banachove
teoreme mozemo ga produziti do funkcionala f
0
, bez promjene norme, den-
isanog na citavom prostoru, tj. f
0
X
i [[f
0
[[ = [[f
L
[[. Uzimajuci u obzir
128
da klasa [f] sadrzi sve funkcionale iz X
cija se suzenja na na L poklapaju

sa f
L
, onda zakljucujemo da je f
0
[f]. Dakle,
[[[f][[ = inf [[g[[ [ g [f] [[f
0
[[ = [[f
L
[[ .
Ovo zajedno sa ranije dobijenom nejednakoscu znaci da vrijedi [[f
L
[[ =
[[[f][[. Mi smo dakle svakom elementu [f] X
/L
na gore opisan nacin

pridruzili funkcional f
L
L
, pri cemu je [[f

L
[[ = [[[f][[. Time smo ust-
vari denisali izometricko preslikavanje sa X
/L
u L
, tj. denisali smo

preslikavanje A
0
: X
/L
sa
A
0
([f]) = f
L
.
Za [f], [g] X
/L
proizvoljne je
A
0
([f] + [g])(x) = A
0
([f +g])(x) = (f +g)
L
(x) = f
L
(x) +g
L
(x)
= A
0
([f])(x) +A
0
([g])(x) ,
tj. A
0
([f] + [g]) = A
0
([f]) + A
0
([g]). Na slican nacin se pokazuje da za
proizvoljne [f] X
/L
i , vrijedi A
0
([f]) = A
0
([f]). Dakle, A
0
je
izometricki izomorzam sa X
/L
u L
.
Za proizvoljan f
L
L
mozemo izvrsiti njegovo prosirenje, bez promjene

norme, na citav X. Ako sa [f] oznacimo onu klasu iz X
/L
kojoj pripada
f, jasno je da vrijedi
A
0
([f]) = f
L
,
a sto ustvari znaci da je A
0
surjektivno preslikavanje. Zbog svega navedenog
mozemo pisati
L
= X
/L
,
i u daljem necemo praviti razliku izmedu klase [f] i njegove slike f
L
u pres-
likavanju A
0
.
Neka je sada F L
proizvoljan i za proizvoljno f X
stavimo
T
F
(f) = F([f]) .
Neka su f
1
, f
2
X
i , . tada je
T
F
(f
1
+f
2
) = F([f
1
+f
2
]) = F([f
1
] +[f
2
]) = F([f
1
]) +F([f
2
]) ,
dakle, T
F
je linearno preslikavanje. Osim toga je
[T
F
(f)[ = [F([f])[ [[F[[ [[[f][[ [[F[[ [[f[[ ,
za proizvoljno f X
, pa je T
F
i ograniceno preslikavanje, tj. T
F
X
.
Kako je X reeksivan prostor, postoji element x
F
X, takav da vrijedi
T
F
(f) = f(x
F
) ,
129
za proizvoljan f X
. Sada tvrdimo da taj x

F
mora biti u L. Zaista, u
suprotnom bi postojao f
0
X
, takav da je f
0
(x
F
) ,= 0 i za sve x L,
f
0
(x) = 0. Druga od pretpostavki bi znacila de je f
0
L
te bi klasa [f
0
]
bila nula-element u X
/L
= L
. kako je F linearan funkcional na L
, to bi
moralo biti F([f
0
]) = 0, a sto bi opet dovelo do toga da je
0 ,= f
0
(x
F
) = T
F
(f
0
) = F([f
0
]) = 0 .
Dobijena kontradikcija daje da mora biti x
F
L.
Neka je sada f
L
proizvoljan element iz L
i [f] jednoznacno odredena klasa

iz X
/L
za koju je A
0
([f]) = f
L
. Koristeci cinjenicu L
= X
/L
, tada je
F(f
L
) = T
F
(f) = f(x
F
) = f
L
(x
F
) .
Dakle, za svako F L
mozemo naci x
F
L, takav da je
F(f
L
) = f
L
(x
F
) ,
za sve f
L
L
, a to i odreduje reeksivnost potprostora L.

Teorem 4.4.3. Banachov prostor je reeksivan ako i samo ako je njegov
dual reeksivan prostor.
Dokaz : Neka je X reeksivan Banachov prostor i neka je T X
proizvoljan. Oznacimo kao i ranije sa F

x
(x X) funkcional na X
, denisan
sa
F
x
(f) = f(x) .
Iz reeksivnosti prostora X imamo da za svaki F X
, postoji x X,
takav da je F = F
x
. Denisimo sada funkcional f
0
na sljedeci nacin,
f
0
(x) = T(F
x
) .
Jasno je da je f
0
linearan. Pri tome je
[f
0
(x)[ = [T(F
x
)[ [[T[[ [[F
x
[[ = [[T[[ [[x[[ ,
te je on i ogranicen, tj. f
0
X
. Tada za proizvoljan F
x
X
imamo
T(F
x
) = f
0
(x) = F
x
(f
0
) ,
a zbog proizvoljnosti T X
, zakljucujemo reeksivnost prostora X
.
Neka je sada X
reeksivan. Ako X nije reeksivan, onda je X X
,
tj. postoji funkcional F
0
X
koji nije jednak niti jednom funkcionalu F

x
(x X). kako je skup svih funkcionala F
x
(x X) potprostor prostora X
(jer je taj skup slika prostora X u prirodnom preslikavanju prostora X u

X
), to postoji T X
, takav da je T(F
0
) ,= 0 i T(F
x
) = 0 za x X.
130
Zbog reeksivnosti prostora X
postoji f
0
X
takav da je [[T[[ = [[f

0
[[ i
T(F) = F(f
0
) za proizvoljno F X
. Na osnovu druge pretpostavke onda

imamo
0 = T(F
x
) = F
x
(f
0
) = f
0
(x) ,
za proizvoljno x X, te je dakle f
0
nula-funkcional, a to bi se onda protivilo
prvoj pretpostavci da je [[T[[ = [[f
0
[[. Dakle, X mora biti reeksivan prostor.
Teorem 4.4.4. Neka je X Banachov prostor. Ako je X
separabilan, onda
je i X separabilan prostor.
Dokaz : Neka je f
i
X
[ i N svuda gust skup u X
. Lahko se
pokazuje da tada funkcionali dobijeni sa
f
i
=
f
i
[[f
i
[[
, i N ,
cine svuda gust skup na jedinicnoj sferi u X
. Kako je
[[f
i
[[ = sup
||x||=1
[f
i
(x)[ = 1 , i N ,
to za proizvoljan i N, postoji element x
i
, takav da je
[[x
i
[[ = 1 i [f
i
(x
i
)[ >
1
2
.
Oznacimo sa L lineal u X generisan skupom x
i
[ i N. L je ocigledno
separabilan jer skup svih linearnih kombinacija elemenata x
i
(i N) sa
kompleksno-racionalnim koecijentima je prebrojiv i svuda gust u L.
Pretpostavimo da je L ,= X. Tada postoji x
0
XL, a na osnovu posljedice
Hahn-Banahove teoreme, postoji i f
0
X
, takav da je [[f
0
[[ = 1, f
0
(x
0
) ,= 0
i f
0
(x) = 0 za sve x L. Kako funkcionali f
i
cine svuda gust skup na
jedinicnoj sferi u X
, postoji f
i
0
, takav da je
[[f
0
f
i
0
[[ <
1
2
.
Kako je njemu odgovarajuci x
i
0
iz L, imamo
1
2
< [f
i
0
(x
i
0
)[ = [f
i
0
(x
i
0
) f
0
(x
i
0
)[ [[f
i
0
f
0
[[ [[x
i
0
[[ <
1
2
.
U gornju kontradikciju nas je dovela pretopstavka de je L ,= X, pa dakle
mora biti L = X, a to po deniciji znaci da je X separabilan prostor.
Da obrat gornje teoreme ne vazi uvjeravamo se primjerom prostora l
1
.
Naime, l
1
jeste separabilan, ali njegov dual l
1
= l
, kao sto smo to vidjeli u

sekciji o separabilnosti, nije separabilan prostor.
131
4.5 Konjugovani operator
Neka su X i Y Banachovi prostori i A L(X, Y ). Neka je domen oparatora
A (D
A
) skup svuda gust u X. Za proizvoljan funkcional g Y
denisimo
preslikavanje
f(x) = g(Ax) , x D
A
.
Ocigledno je f dobro denisano za svako x D
A
jer je Ax Y . Kako je
g Y
jasno je da je f funkcional. Za proizvoljne x

1
, x
2
D
A
i , je
f(x
1
+x
2
) = g(A(x
1
+x
2
)) = g(Ax
1
+Ax
2
)
= g(Ax
1
) +g(Ax
2
) = f(x
1
) +f(x
2
) ,
te je f linearan. Takode vrijedi
[f(x)[ = [g(Ax)[ [[g[[ [[Ax[[ [[g[[ [[A[[ [[x[[ ,
tj. on je i ogranicen funkcional (zbog ogranicenosti funkcionala g i operatora
A). Kako je D
A
svuda gust u X, operator A mozemo bez promjene norme
produziti na citav prostor, a time i funkcional f. Jednostavnosti radi, taj
produzeni funkcional oznacimo ponovo sa f. Dakle, na gore opisan nacin
mi smo svakom funkcionalu na Y pridruzili jedan (tacno jedan) funkcional
na X, te smo na taj nacin denisali jedno preslikavanje.
Denicija 4.5.1. Neka su X, Y Banachovi prostori i A L(X, Y ). Pres-
likavanje A
: Y
, denisano sa
A
g(x) = f(x) = g(Ax) , g Y
, f X
,
nazivamo konjugovani, adjungovani ili dualni operator operatora A.
U gornjoj deniciji smo denisali konjugovani operator ogranicenog oper-
atora. Medutim, to smo mogli uciniti i za proizvoljan linearan operator,
ali tada se oblast denisanosti konjugovanog operatora moze bitno suziti
u odnosu na Y
, moze se cak sastojati jedino iz trivijalnog funkcionala na

Y , bez obzira sto je domen operatora svuda gust u X. U slucaju da je
A ogranicen operator denisan na X, tada je domen konjugovanog opera-
tora citav Y
, sto cemo u daljem podrazumijevati, osim ako drugacije ne

naglasimo.
Teorem 4.5.1. Za A L(X, Y ) je A
L(Y
, X
) i pri tome vrijedi

[[A
[[ = [[A[[.
Dokaz : Neka je A L(X, Y ). Za proizvoljne g
1
, g
2
Y
i , imamo
A
(g
1
+g
2
)(x) = (g
1
+g
2
)(Ax) = g
1
(Ax) +g
2
(Ax)
= A
g
1
(x) +A
g
2
(x) = (A
g
1
+A
g
2
)(x) ,
4.5. Konjugovani operator
132
cime je pokazana linearnost operatora A
.
Kako je vec pokazano, vrijedi
[A
g(x)[ [[A[[ [[g[[ [[x[[ ,

za svako x X, pa zakljucujemo da vrijedi
[[A
g[[ [[A[[ [[g[[ ,

tj.
[[A
[[ [[A[[ . (4.24)
Neka je sada > 0 proizvoljan i x
0
X, takav da je [[x
0
[[ = 1 i [[Ax
0
[[
[[A[[. Prema jednoj od posljedica Hahn-Banachove teoreme mozemo naci
g
0
Y
takav da je [[g
0
[[ = 1 i g
0
(Ax
0
) = [[Ax
0
[[. Tada imamo
[[A
[[ = sup
||g||=1
[[A
g[[ [[A
g
0
[[ = sup
||x||=1
[A
g
0
(x)[
[A
g
0
(x
0
)[ = [g
0
(Ax
0
)[ = [[Ax
0
[[ [[A[[ .
Zbog proizvoljnosti , zakljucujemo
[[A
[[ [[A[[ . (4.25)
Iz (4.24) i (4.25) zakljucujemo jednakost normi.
Primjer 4.2. Neka je A
d
: l
2
l
2
desni shift operator, tj. za x = (x
i
)
iN
l
2
A
d
x = (0, x
1
, x
2
, ...) .
Na osnovu reprezentacije linearnih ogranicenih funkcionala na l
2
, za g l
2
onda imamo
g(A
d
x) =
i=1
(A
d
x)
i
i
=
i=2
x
i1
i
=
i=1
x
i
i+1
, y = (
i
)
iN
l
2
.
Dakle, A
d
= A
l
, konjugovani operator desnog shift operatora je lijevi shift
operator, tj. operator sa djelovanjem
A
l
x = (x
2
, x
3
, ...) , x = (x
i
)
iN
l
2
.
Primjer 4.3. Neka je K(s, t) neprekidna funkcija na kvadratu

(s, t)[ 0 s 1 , 0 t 1, pri cemu je za q > 1
_
1
0
_
1
0
[K(s, t)[
q
dt M , za svako s [0, 1] .
133
Denisimo preslikavanje A : L
p
[0, 1] L
q
[0, 1] (
1
p
+
1
q
= 1), sa
Ax(s) =
_
1
0
K(s, t)x(t)dt .
Zbog pretpostavljene neprekidnosti jezgra K, preslikavanje je dobro den-
isano i ocigledno linearno. Osim toga vrijedi
_
1
0
[Ax(s)[
q
ds
_
1
0
ds
__
1
0
[K(s, t)[[x(t)[dt
_
q
_
1
0
ds
_
_
1
0
[K(s, t)[
q
dt
__
1
0
[x(t)[
p
dt
_
q
p
_
,
pa je
[[Ax[[
__
1
0
_
1
0
[K(s, t)[
q
ddtds
_
1
q
__
1
0
[x(t)[
p
dt
_
1
p
M
1
q
[[x[[
Lp
te je A i ogranicen operator.
Odredimo sada konjugovani operator A
. Proizvoljan funkcional g na
prosotoru L
q
[0, 1] ima reprezentaciju
g(y) =
_
1
0
y(s)x
0
(s)ds ,
gdje je x
0
L
p
[0, 1], element jednoznacno pridruzen funkcionalu g. Po
deniciji konjugovanog oparatora, tada je
A
g(x) = g(Ax) =
_
1
0
Ax(s)x
0
(s)ds =
_
1
0
__
1
0
K(s, t)x(t)dt
_
x
0
(s)ds
=
_
1
0
x(t)
__
1
0
K(s, t)x
0
(s)ds
_
dt .
Dakle, dobili smo neki funkcional f na L
p
[0, 1], a opet zbog reprezentacije
funkcionala je njemu jednoznacno pridruzeni element dat sa
y
0
(t) =
_
1
0
K(s, t)x
0
(s)ds L
q
[0, 1] .
Zbog identikacije prostora L
p
i L
q
, posljednjom jednakoscu je denisan
konjugovani operator, tj.
A
g = f ,
gdje smo poistovjetili funkcional g sa njemu pridruzenim elementom x
0

L
p
i takode funkcional f smo poistovjetili sa njemu pridruzenom elementu
y
0
L
q
. Pri tome A
preslikava dakle L
q
= L
p
u L
p
= L
q
.
4.5. Konjugovani operator
134
Teorem 4.5.2. Konjugovani operator proizvoljnog operatora je uvijek zatvoren
operator.
Dokaz : Neka je A : X Y proizvoljan linearan operator. Neka je
(g
n
)
nN
D
A
, za koga vrijedi
g
n
g
0
i A
g
n
f
0
, n ,
gdje su g
0
Y
i f
0
X
. Tada za svako x D
A
imamo
g
n
(Ax) g
0
(Ax) i g
n
(Ax) = A
g
n
(x) f
0
(x) n .
Ali ovo onda znaci da je za proizvoljno x iz domena operatora A, f
0
(x) =
g
0
(Ax), pa je i g
0
(Ax) ogranicen funkcional (jer je f
0
takav), te je g
0

D
A
. Iz istog identiteta zakljucujemo i da je A
g
0
= f
0
, cime je zatvorenost
operatora A
dokazana.
Teorem 4.5.3. Ako je A L(X, Y ) onda je A
= (A
L(X
, Y
).
Operator A
je prosirenje operatora A, tj. A A
i pri tome je [[A
[[ =
[[A[[.
Dokaz : Kao sto smo vec pokazati (Teorem 4.5.1), ako je A ogranicen
operator, tada je i A
ogranicen sa Y
u X
. Ali tada je na osnovu istog i

A
= (A
ogranicen operator sa X
u Y
i pri tome je [[A[[ = [[A
[[ =
[[A
[[.
Treba jos pokazati da je A
prosirenje oparatora A. Neka je F

x
funkcional
iz X
takav da je za proizvoljan f X
F
x
(f) = f(x) ,
gdje je x proizvoljan ksan element iz X. Tada je za g Y
(A
F
x
)(g) = F
x
(A
g) = (A
g)(x) = g(Ax) = F
Ax
(g) ,
fdje je F
Ax
onaj funkcional iz Y
za koga je F
Ax
(g) = g(Ax), za svako
g Y
. Dakle,
A
F
x
= F
Ax
.
Kako ne pravimo razliku izmedu x i F
x
(takode ni izmedu Ax i F
Ax
), gornju
jednakost mozemo pisati sa
A
x = Ax , za proizvoljno x X ,
cime je teorem dokazan.
135
4.6 Spektar linearnog operatora
Rjesavanje mnogih problema svodi se na nalazenje inverznog preslikavanja
datom preslikavanju odredenog tipa. Zbog toga je i posebno interesovanje
za inverzna preslikavanja, njihovo postojanje, ispitivanje njihovih domena i
kodomena. Neka je A linearan operator koji djeluje sa Banachovog prostora
X u X.
Denicija 4.6.1. Za operator A kazemo da je inverzibilan ako postoji op-
erator B = A
1
takav da vrijedi A B = B A = I, gdje je I identicko
preslikavanje i tada za operator B kazemo da je inverzni operator operatora
A.
U konacnodimenzionalnim prostorima uslov AB = I je dovoljan za za-
kljucak da je operator A invertibilan i da je B = A
1
, a razlog je taj sto su
u konacnodimenzionalnim prostorima linearna preslikavanja odredena ma-
tricama i sto nam uslov det(A) ,= 0 obezbjeduje postojanje inverzne matrice.
U beskonacnodimenzionalnim prostorima stvari su drugacije. Naime, posluzimo
se primjerom lijevog i desnog shift operatora na l
2
. Za x = (x
n
)
nN
l
2
neka su A
R
: l
2
l
2
i A
L
: l
2
l
2
denisani sa
A
R
x = (0, x
1
, x
2
, ...) i A
L
x = (x
2
, x
3
, ...) .
Za x l
2
sada imamo
(A
L
A
R
)x = A
L
(A
R
x) = A
L
(0, x
1
, x
2
, ...) = (x
1
, x
2
, ....) = x ,
tojest, A
L
A
R
= I. Ali
(A
R
A
L
)x = A
R
(A
L
x) = A
R
(x
2
, x
3
, ...) = (0, x
2
, x
3
, ....) ,= x ,
odnosno A
r
A
L
,= I, te je jasno da ova dva operatora jedan drugom nisu
inverzni.
Sljedecu jednostavnu tvrdnju ostavljamo bez dokaza.
Lema 4.6.1. Ako su A i B inverzibilni operatori tada je takav i operator
A B i vrijedi
(A B)
1
= B
1
A
1
.
Navedimo jos dvije jednostavne, ali korisne tvrdnje.
Lema 4.6.2. Neka je A ogranicen linearan operator sa Banachovog prostora
X u X, za koga je [[A[[ < 1. Tada operator I A ima inverzni operator koji
je ogranicen i denisan na cijelom X. Pri tome vrijedi
(I A)
1
=
i=0
A
i
.
4.6. Spektar linearnog operatora
136
Dokaz : Posmatrajmo red
i=0
A
i
. (4.26)
Njegovi clanovi su elementi Banachovog prostora L(X, X). Kako vrijedi
[[A
i
[[ [[A[[ [[A
i1
[[ [[A[[ [[A[[ [[A
i2
[[ [[A[[
i
, i = 0, 1, 2, ...
i zbog [[A[[ < 1, zakljucujemo da red (4.26) apsolutno konvergira, a time je
on i konvergentan u L(X, X), te je i njegova suma u L(X, X), tj. njegova
suma je ogranicen linearan operator sa X u X. Kako vrijedi
(I A)
i=0
A
i
=
i=0
A
i
A
i=0
A
i
=
i=0
A
i
i=0
A
i+1
=
i=0
A
i
i=1
A
i
= I ,
i na slican nacin
_

i=0
A
i
_
(I A) = I ,
zakljucujemo da je I A invertibilan i da vrijedi jednakost
I A =
i=0
A
i
.
Lema 4.6.3. Neka je A inverzibilan operator i neka je B operator takav da
je [[A B[[ <
1
||A
1
||
. Tada je i B inverzibilan operator.
Neka su sada A linearni operator koji djeluje sa Banachovog prostora X u
X, I identicko preslikavanje na X, ksan kompleksni broj, y X zadat
element prostora X i x trazeni element iz X. Posmatrajmo jednacinu
(A I)x = y . (4.27)
Jasno je da ce posmatrana jednacina imati rjesenje ako i samo ako y
Rang(AI). Mozemo postaviti i mnoga druga pitanja u vezi ove jednacine:
koliko ce biti rjesenja, da li rjesenja neprekidno ovise o y, da li postoji
inverzno prelikavanje (AI)
1
, sta je domen, a sta kodomen preslikavanja
A I i kako oni uticu na egzistenciju rjesenja itd. Naprimjer, ako je
operator (A I)
1
neprekidan i denisan na cijelom X onda jednacina
(4.27) ima jedinstveno rjesenje za proizvoljan y X, koje je dato sa x =
(AI)
1
y i pri tome to rjesenje neprekidno zavisi o y. Sva gore postavljena
pitanja i razmisljanja nas navode na uvodenje novih pojmova bitnih za to.
137
Denicija 4.6.2. Neka je A linearan operator sa banachovog prostora X u
X i kompleksan broj. Kazemo da je regularna tacka operatora A ako
postoji inverzni operator (A I)
1
operatora A I, koji je ogranicen i
denisan na svuda gustom skupu u X.
Skup svih regularnih tacaka operatora A nazivamo rezolventni skup operatora
i oznacavamo ga sa (A).
Denicija 4.6.3. Neka je (A) rezolventni skup linearnog operatora A.
Skup (A) = C (A) nazivamo spektar operatora A (C kompleksna ra-
van).
Na osnovu Leme 4.6.3 lahko se pokazuje da je rezolventni skup otvoren.
Zaista, neka je C regularna tacka operatora A. To znaci da postoji (A
I)
1
i neka je [[(AI)
1
[[ = M. Posmatrajmo sada kuglu B(,
1
2M
) C.
Za proizvoljno B(,
1
2M
) imamo
[[AI (AI)[[ = [[I I[[ = [ [ <
1
2M
<
1
M
=
1
[[(A I)
1
[[
.
Na osnovu Leme 4.6.3 zakljucujemo da je i AI invertibilan operator, te
je i regularna tacka operatora A. Dakle, rezolventni skup je okolina svake
svoje tacke te je i otvoren skup. Dakle vrijedi,
Teorem 4.6.4. Rezolventni skup je otvoren, a spektar operatora je zatvoren
skup.
Osim toga, za rezolventni skup vrijedi i sljedeca jednostavna, a korisna
tvrdnja.
Teorem 4.6.5. Neka je A L(X, X) i neka je C takav da je [[A[[ < [[.
Tada je regularna tacka operatora A.
Dokaz : Neka je [[A[[ < [[, tada je
< 1. Na osnovu Leme 4.6.2

operator I
1
A je takode invertibilan, a time je i operator AI = (I

1
A) invertibilan.
Denicija 4.6.4. Za tacku (A) kazemo da je tacka neprekidnog spek-
tra operatora A ako postoji operator (A I)
1
, koji je denisan na svuda
gustom skupu i nije ogranicen operator.
Skup svih tacaka neprekidnog spektra operatora A oznacavamo sa
c
(A).
Denicija 4.6.5. Za tacku (A) kazemo da je tacka rezidualnog spektra
operatora A ako postoji operator (A I)
1
, koji nije denisan na svuda
gustom skupu.
Skup svih tacaka rezidualnog spektra operatora A oznacavamo sa
r
(A).
138
Denicija 4.6.6. Za tacku (A) kazemo da je tacka punktualnog
(tackastog ili diskretnog) spektra operatora A ako operator (A I)
1
ne
postoji.
Skup svih tacaka punktualnog spektra operatora A oznacavamo sa
p
(A).
Na osnovu datih denicija je jasno da su rezolventni skup i spektar opera-
tora disjunktni skupovi, (A) (A) = i pri tome je (A) (A) = C.
Takode je jasno i da su skupovi
c
(A),
r
(A) i
p
(A) disjunktni i da je svaki
od njih podskup od (A). Pri tome je (A) =
c
(A)
r
(A)
p
(A).
Denicija 4.6.7. Kompleksan broj nazivamo svojstvena ili karakteristicna
vrijednost operatora A ako postoji nenula element x X takav da vrijedi
Ax = x .
Vektor x pridruzen na ovaj nacin svojstvenoj vrijednosti nazivamo svo-
jstveni ili karakteristicni vektor operatora A.
Na osnovu denicije punktualnog spektra, ako
p
(A) tada ne postoji
(AI)
1
, a kako je to linearan operator, to znaci da postoji x X, x ,= 0,
takav da je (A I)x = 0. Dakle, ako je tacka punktualnog spektra,
tada postoji 0 ,= x X, takav da je Ax = x, tojest je svojstvena
vrijednost operatora A, pa mozemo reci da punktualni spektar operatora
cine upravo svojstvene vrijednosti tog operatora.

Cinjenicu o pripadnosti
kompleksnog broja punktualnom spektru mogli bi smo izraziti i cinjenicom
da je Ker(AI) ,= . Pri tome dimenziju prostora Ker(AI) nazivamo
visestrukost svojstvene vrijednosti .
Ukoliko posmatramo linearan operator na konacnodimenzionalnom pros-
toru X situacija je poprilicno jednostavna. Naime, ako postoji (A I)
1
,
to znaci da je preslikavanje AI bijekcija. Tada je (AI)(X) = X pa je
inverzni operator (AI)
1
denisan na svuda gustom skupu. Pri tome su
linearna preslikavanja na konacnodimenzionalnim prostorima neprekidna pa
je (AI)
1
i ogranicen operator. Dakle, ako je X konacnodimenzionalan
prostor, linearan operator A I ili ima ogranicen inverzni operator ili ga
uopste nema, a to znaci da proizvoljan kompleksan broj ili pripada rezol-
ventnom skupu ili punktualnom spektru operatora A (kontinualni i rezidu-
alni spektri su prazni skupovi).
Za proizvoljno C koja je regularna tacka operatora A, postoji op-
erator (A I)
1
. Dakle, svakom (A) mozemo pridruziti opera-
tor R(A, ) = (A I)
1
koji se naziva rezolventom operatora A, a koji
predstavlja preslikavanje sa (A) u L(X, X). Za rezolventu vrijedi sljedece
tvrdenje.
Teorem 4.6.6. Neka je A L(X, X) i neka su , (A). Tada vrijedi
R(A, ) R(A, ) = ( )R(A, )R(A, ) . (4.28)
139
Dokaz : Pretpostavimo da (A) nije prazan skup i neka su , (A).
Za svako x X je R(A, )x, R(A, )x D
A
. Oznacimo sa
B = R(A, ) R(A, ) ,
tada je Bx = R(A, )x R(A, )x, za svako x X. Tada vrijedi
(AI)Bx = (A I)R(A, )x (A I)R(A, )x
= ((A I) + ( )I)R(A, )x x
= ( )R(A, )x .
Ako i na lijevu i na desnu stranu posljednje jednakosti djelujemo opera-
torom R(A, ), dobijamo
R(A, )(A I)Bx = ( )R(A, )R(A, )x ,
tojest imamo jednakost
B = ( )R(A, )R(A, ) ,
ili drugacije napisano
R(A, ) R(A, ) = ( )R(A, )R(A, ) . (4.29)
Primjenjujuci simetricno sve gornje na operator B = R(A, ) R(A, ),
imali bi
R(A, ) R(A, ) = ( )R(A, )R(A, ) . (4.30)
Sabiranjem jednacina (4.29) i (4.30) dobijamo jednakost
R(A, )R(A, ) = R(A, )R(A, ) ,
koja zajedno sa (4.29) daje trazenu jednakost (4.28).
Jednakost (4.28) se naziva rezolventna jednacina. Ona nam izmedu osta-
log govori da je rezolventa operatora neprekidna funkcija po (A), a
u dokazu gornje teoreme smo pokazali da dvije rezolvente istog operatora
komutiraju za proizvoljne dvije regularne tacke tog operatora.
Ranije smo pokazali da je rezolventni skup operatora, otvoren skup i u
posljednjoj teoremi smo pretpostavili da je rezolventni skup neprazan. Pokazimo
sada da je ta pretpostavka bila opravdana.
Teorem 4.6.7. Neka je A L(X, X). Tada su (A) i (A) neprazni
podskupovi kompleksne ravni.
140
Dokaz : Neka je C, takav da je [[A[[ < [[. Tada je [[
1
A[[ =
1
||
[[A[[ <
1, pa prema Teoremi 4.6.2 operator I
1
A ima inverzni operator (denisan

na X) i pri tome vrijedi
(I
1
A)
1
=
i=0
1
i
A
i
.
Odavde onda slijedi da i operator A I ima ogranicen inverzni operator
denisan na X, i da je pri tome
(A I)
1
=
1
i=0
1
i
A
i
=
i=0
1
i+1
A
i
,
a ovo znaci da svaki kompleksan broj , za koga je [[A[[ < [[, pripada skupu
(A). Kako razmatramo ogranicene operatore, ovo znaci da je rezolventni
skup neprazan, a na osnovu odnosa rezolventnog skupa i spektra operatora,
zakljucujemo da spektar (A) mora lezati u krugu ciji je poluprecnik jednak
[[A[[.
pretpostavimo sada da je (A) = . Tada je (A) = C, te je rezolventa
R(A, ) denisana na cijeloj kompleksnoj ravni. Neka je [[ > 2[[A[[. Kako
je
R(A, ) =
i=0
1
i+1
A
i
,
to onda imamo
[[R(A, )[[
1
[[
i=0
1
[[
i
[[A[[
i
1
[[
i=0
[[A[[
i
[[
i
<
1
2[[A[[
i=0
_
1
2
_
i
= C
1
.
Dakle, cim je [[ > 2[[A[[, onda je [[R(A, )[[ C
1
. Kako je rezolventa
neprekidna funkcija, na osnovu relacije
[[[R(A, lambda)[[ [[R(A, )[[[ [[R(A, ) R(A, )[[ ,
zakljucujemo da je i realna funkcija [[R(A, )[[ neprekidna po (A).
Time je ona i ogranicena na ogranicenom skupu, tj. vrijedi
[[R(A, )[[ C
2
, [[ 2[[A[[ .
Stavljajuci da je C = max C
1
, C
2
zakljucujemo da vrijedi
[[R(A, )[[ C ,
141
za sve C. Neka je sada x
0
,= 0 i f X
proizvoljan. Posmatrajmo
funkciju denisanu sa () = f(R(A, )x
0
). Ona je denisana na cijeloj
kompleksnoj ravni i tamo je ogranicena jer vrijedi
[()[ = [f(R(A, )x
0
)[ [[f[[ [[R(A, )[[ [[x
0
[[ C[[f[[ [[x
0
[[ ,
za proizvoljno C.
Neka je sada ,= (, C). Tada imamo
() () = f(R(A, )x
0
) f(R(A, )x
0
)
= f((R(A, ) R(A, ))x
0
)
= f(( )R(A, )R(A, )) .
Zato vrijedi
() ()

= f(R(A, )R(A, )x
0
) .
Kako je rezolventa neprekidna funkcija, zakljucujemo da vrijedi
() ()

f(R
2
(A, )x
0
) , .
Dakle, funkcija () ima izvod u cijeloj kompleksnoj ravni, te je dakle cijela
funkcija, a kako je i ogranicena, prema poznatom stavu iz teorije funkcija
kompleksne promjenljive ona je konstanta. Za proizvoljno C je prema
tome
() = f(R(A, )x
0
) = K (K = const) .
Iz ranije dobijene veze
R(A, ) =
i=0
1
i+1
A
i
,
zakljucujemo da pustanjem da tezi u beskonacnost, mora vrijediti [[R(A, )[[
0, te onda imamo
0 [K[ = [f(R(A, )x
0
)[ [[f[[ [[R(A, )[[ [[x
0
[[ 0 , ,
iz cega onda mora biti K = 0. To onda znaci da za proizvoljan funkcional
f X
i proizvoljno C, vrijedi f(R(A, )x

0
) = 0, pa preme jednoj od
posljedica Hahn-Banachove teoreme zakljucujemo da mora biti R(A, )x
0
=
0. Kako R(A, ) ima inverzni operator A I, zakljucujemo da mora biti
x
0
= 0, sto se naravno protivi nasem izboru elementa x
0
.
Dobivena kontradikcija pokazuje da spektar ogranicenog operatora ne moze
biti prazan skup, cime je teorem dokazan.
Kao sto smo vec mogli vidjeti, spektar linearnog operatora A se nalazi u
krugu poluprecnika [[A[[. Medutim, taj se rezultat moze i pojacati. Naime,
142
vec smo imali da vrijedi 0 [[A
n
[[ [[A[[
n
za proizvoljno n N, a to onda
znaci da vrijedi i 0
n
_
[[A
n
[[ [[A[[, za n N proizvoljno. Dakle, niz
(
n
_
[[A
n
[[)
nN
je ogranicen odozgo i neka je r
A
supremum skupa vrijednosti
tog niza. Za proizvoljno > 0, na osnovu denicije supremuma, postoji
prirodan broj n
0
, takav da je
n
0
_
[[A
n
0
[[ < r
A
+ . (4.31)
Neka je sada n n
0
, tada mozemo pisati n = mn
0
+q, za neke nenegativne
cijele brojeve m i q, pri cemu je 0 q < n
0
. Tada imamo
n
_
[[A
n
[[ =
n
_
[[A
mn
0
+q
[[
n
_
[[A
q
[[ [[A
mn
0
[[
n
_
[[A[[
q
[[A
n
0
[[
m
n
_
[[A[[
q
n
_
[[A
n
0
[[
m
<
n
_
[[A[[
q
n
_
((r
A
+)
n
0
)
m
=
n
_
[[A[[
q
n
_
(r
A
+)
mn
0
+q
n
_
(r
A
+)
q
=
n
_
[[A[[
r
A
+
_
q
(r
A
+) .
Kako je 0 q < n
0
, to vrijedi
n
_
[[A[[
r
A
+
_
q
1 , (n ) ,
pa postoji n
1
= n
1
() takav da je
n
_
[[A[[
r
A
+
_
q
(r
A
+) < r
A
+ 2 .
Dakle, za proizvoljno n n
1
vrijedi
n
_
[[A
n
[[ < r
A
+ ,
te zbog proizvoljnosti zakljucujemo da je posmatrani niz konvergentan i
da je pri tome
n
_
[[A
n
[[ r
A
, n .
Posmatrajmo sada red
k=0
A
k
k+1
, (4.32)
i kao sto smo to pokazali ranije, on konvergira ako konvergira brojni red
k=0
[[A
k
[[
[[
k
,
143
a ovaj je opet konvergentan (na osnovu Cauchyjevog korijenog kriterija) ako
vrijedi
lim
k
k
[[A
k
[[
[[
k
< 1 .
Posljednje je ekvivalentno sa uslovom
r
A
= lim
k
k
_
[[A
k
[[ < [[ .
Dakle, ako je r
A
< [[ tada je red (4.32) konvergentan (u L(X, X)) i pred-
stavlja operator (A I)
1
, a to znaci da je (A). Odavde je jasno da
se onda spektar (A) mora nalaziti u skupu [[ r
A
.
Velicinu r
A
uvedenu na gornji nacin, nazivamo spektralni radius operatora
A. Pri tome je jasno da je r
A
[[A[[, a konkretnim primjerima se moze
pokazati da je moguce da bude r
A
< [[A[[.
Sada cemo napraviti poredenje izmedu spektra linearnog operatora A i
spektra njemu konjugovanog operatora.
Teorem 4.6.8. Neka je A L(X, X) zatvoren operator. Tada vrijedi
(A) = (A
) .
Jasno je da na osnovu jednakosti iz gornje teoreme imamo i jednakost
(A) = (A
). Takode vrijedi,
Teorem 4.6.9. Neka je A L(X, X) zatvoren operator.
1. Ako je
p
(A), tada je ili
p
(A
) ili
r
(A
).
2. Ako je
p
(A
), tada je ili
p
(A) ili
r
(A).
4.7 Kompaktni operatori
Denicija 4.7.1. Neka su X i Y Banachovi prostori i neka je A : X
Y linearan operator. Za operator A kazemo da je kompaktan ili potpuno
neprekidan ako on svaki ogranicen skup preslikava u relativno kompaktan
skup u Y .
Gornju deniciju smo mogli iskazati i u ekvivalentnoj formi, preko konver-
gencije.
Denicija. Za linearan operator A : X Y kazemo da je kompaktan ako
se iz svakog ogranicenog niza (x
n
)
nN
D
A
moze izdvojiti podniz (x
n
k
)
kN
,
takav da je niz (Ax
n
k
)
kN
konvergentan.
4.7. Kompaktni operatori
144
Svaki kompaktan operator je i neprekidan operator. Zaista, kako je svaki
relativno kompaktan skup ogranicen, to onda kompaktan operator ogranicene
skupove slika u ogranicene skupove, pa na osnovu Teoreme 3.1.7 on je i
neprekidan.
Obrat u opstem slucaju ne vrijedi. Tacnije, na konacnodimenzionalnim
prostorima su neprekidnost i kompaktnost linearnih preslikavanja ekviva-
lentni pojmovi. Naime, ako je X konacnodimenzionalan prostor i A : X Y
linearan i neprekidan operator, tada je i A(X) konacnodimenzionalan pot-
prostor u Y . Kako su linearna preslikavanja na konacnodimenzionalnim
prostorima neprekidna, to A preslikava ogranicene skupove u X u ogranicene
skupove u A(X), a na konacnodimenzionalnim prostorima ograniceni skupovi
su relativno kompaktni, te je A kompaktan operator. U beskonacnodimen-
zionalnim prostorima neprekidan operator ne mora biti kompaktan. Da
to vidimo, posmatrajmo proizvoljan beskonacnodimenzionalan prostor X i
identicko preslikavanje I : X X. Kako je ovo preslikavanje ocigledno
ograniceno ([[I[[ = 1), ono je zbog linearnosti i neprekidno. U X postoji
beskonacno mnogo linearno nezavisnih vektora x
1
, x
2
, ..., x
n
, .... Oznacimo
sa X
n
(n N) lineal generisan vektorima x
1
, x
2
, ..., x
n
. Jasno je tada da
vrijedi X
n
X
n+1
i da je X
n
pravi potprostor od X za svako n N. Na
osnovu Rieszove leme mozemo konstruisati niz vektora (y
n
)
nN
, takvih da
je
y
n
X
n
, [[y
n
[[ = 1 i d(y
n
, X
n1
)
1
2
.
Jasno je da je ovaj niz ogranicen u X, te je i njegova slika ogranicen skup.
Kako za proizvoljne n, m N, n ,= m vrijedi [[y
n
y
m
[[
1
2
, jasno je da iz
tog niza ne mozemo izdvojiti konvergentan podniz, pa prema tome taj skup
nije relativno kompaktan, a time ni identicko preslikavanje nije kompaktan
operator.
Teorem 4.7.1. Neka je (A
n
)
nN
niz linearnih kompaktnih operatora sa X
u Y i neka A
n
A
0
kada n . Tada je i A
0
kompaktan operator.
Dokaz : Neka je > 0 proizvoljan. Na osnovu konvergencije niza opera-
tora, postoji n
0
N, takav da je
[[A
n
0
A
0
[[ <

2
.
Zbog kompaktnosti operatora A
n
0
, skup A
n
0
(B(0, 1)) je relativno kompak-
tan skup u Y , te postoji konacna

2
-mreza tog skupa i neka se ona sastoji od
elemenata y
1
, y
2
, ..., y
N
. Za proizvoljno y A
0
(B(0, 1)) neka je x B(0, 1)
onaj za koga je y = A
0
x i neka je y
k
0
element mreze za koga je
[[A
n
0
x y
k
0
[[ <

2
.
145
Tada imamo
[[y y
k
0
[[ = [[A
0
x y
k
0
[[ [[A
0
x A
n
0
x[[ +[[A
n
0
x y
k
0
[[
< [[A
0
A
n
0
[[ [[x[[ +

2
<

2
[[x[[ +

2

2
+

2
= .
Ovim smo pokazali da je skup y
1
, y
2
, ..., y
N
takode i konacna -mreza za
A
0
(B(0, 1)), a zbog proizvoljnosti zakljucujemo da je A
0
(B(0, 1)) relativno
kompaktan skup.
Dakle, operator A
0
preslikava jedinicnu kuglu (ogranicen skup) u ogranicen
skup, a to je dovoljno za zakljucak da ce A
0
biti kompaktan operator.
U gornjoj teoremi smo koristili konvergenciju po normi (uniformnu kon-
vergenciju) niza operatora. Ako tu konvergenciju zamjenimo jakom konver-
gencijom niza operatora (Za niz (A
n
)
nN
kazemo da jako konvergira ka A
0
,
ako za svako x X vrijedi A
n
x A
0
x (n )), tada tvrdnja ne mora da
vrijedi. Naime, neka je X = Y = l
2
i neka su e
n
(n N) standardni vektori
baze prostora l
2
. Tada za proizvoljno x l
2
vrijedi
x =
i=1
x
i
e
i
, x
i
.
Posmatrajmo projekciona preslikavanja P
n
denisana sa
x l
2
, P
n
x =
n
i=1
x
i
e
i
.
Zbog konacne dimenzionalnosti slike ovih operatora to su kompaktni opara-
tori za svako n N. Osim toga ocigledno vrijedi
P
n
x =
n
i=1
x
i
e
i

i=1
x
i
e
i
= x ,
za proizvoljno x l
2
, tj. niz operatora (P
n
)
nN
konvergira jako ka identickom
operatoru I, za koga smo vec pokazali da nije kompaktan operator.
Teorem 4.7.2. Ako je A : X X kompaktan operator i ako je B : X X
ogranicen operator, tada su operatori A B i B A kompaktni.
Dokaz : Neka je S ogranicen skup u X. Tada je zbog ogranicenosti op-
eratora B, skup B(S) ogranicen, a onda je zbog kompaktnosti operatora
A, skup A(B(S)) relativno kompaktan u X. Dakle, operator A B slika
ogranicen skup u relativno kompaktan skup, te je on kompaktan operator.
Na slican nacin se pokazuje kompaktnost i drugog navedenog operatora.
4.7. Kompaktni operatori
146
Teorem 4.7.3. Neka je A : X Y kompaktan operator i dim(X) = .
Ako postoji inverzni operator A
1
, tada on nije neprekidan.
Dokaz : Neka je A : X Y kompaktan operator i neka je X beskonacnodi-
menzionalan prostor. Ako pretpostavimo da A
1
postoji i da je neprekidan,
tj. ogranicen, tada bi prema prethodnoj teoremi i operator A A
1
= I bio
kompaktan, a kao sto smo vec pokazali, identicki operator nije kompaktan.
Teorem 4.7.4. Rang svakog kompaktnog operatora je separabilan prostor.

Dokaz : Neka je A : X Y kompaktan operator. Kako je za proizvoljan
n N kugla B
n
= B(0, n) ogranicen skup, na osnovu kompaktnosti opera-
tora je A(B
n
) relativno kompaktan skup, a na osnovu Teorema ?? on je i
separabilan. Pri tome je ocigledno
Rang(A) =
_
n=1
A(B
n
) ,
te je rang operatora separabilan kao prebrojiva unija separabilnih skupova.
Kompaktnost operatora se prenosi na konjugovani operator, sto iskazujemo

sljedecim tvrdenjem.
Teorem 4.7.5. Linearan operator je kompaktan ako i samo ako je njemu
konjugovan operator kompaktan.
Dokaz : Neka je A : X Y kompaktan operator. Tada je Rang(A) sepa-
rabilan skup, ali takav je onda i Rang(A) Y . Neka je sada (g
n
)
nN
Y
,
takav da je [[g
n
[[ M, za svako n N. Ne umanjujuci opstost, neka je
M = 1.
Posmatrajmo djelovanje funkcionala g
n
(n N) na Rang(A). Kako je
Rang(A) separabilan Banachov potprostor, to iz niza (g
n
)
nN
mozemo izd-
vojiti podniz (g
n
k
)
kN
koji slabo konvergira ka nekom funkcionalu g
0
na
Rang(A), tj.
g
n
k
(y) g
0
(y) , k ,
za svako y Rang(A). Jednostavnosti radi podrazumijevacemo da ovo
vrijedi i za sam niz,
g
n
(y) g
0
(y) , n , y Rang(A) . (4.33)
Jasno je da [[g
0
[[ 1. Na osnovu Hahn-Banachovog teorema, prosirimo
funkcional g
0
na citav Y ne mijenjajuci mu normu. Opet jednostavnosti
radi, taj prosireni funkcional oznacimo sa g
0
.
Neka je sada > 0 proizvoljan. Zbog kompaktnosti operatora A, skup
147
A(B(0, 1)) je relativno kompaktan u Y , pa za njega postoji

3
-mreza. Neka
tu mrezu cine elementi y
1
, y
2
, ..., y
N
, za koje uvijek mozemo tvrditi (tako
ih mozemo izabrati) da su iz skupa A(B(0, 1)), a time onda za svako i =
1, 2, ..., N postoji x
i
X, tako da je y
i
= Ax
i
. Zbog 4.33 i kako je elemenata
y
i
konacno mnogo, mozemo odrediti prirodan broj n
0
= n
0
(), takav da za
sve i = 1, 2, ..., N vrijedi
[g
n
(y
i
) g
0
(y
i
)[ <

3
,
cim je n n
0
. Neka je sada x proizvoljan element iz B(0, 1). Tada za svako
i = 1, 2, ..., N imamo
[A
g
n
(x) A
g
0
(x)[
[A
g
n
(x) A
g
n
(x
i
)[ +[A
g
n
(x
i
) A
g
0
(x
i
)[ +[A
g
0
(x
i
) A
g
0
(x)[
= [g
n
(Ax) g
0
(Ax
i
)[ +[g
n
(Ax
i
) g
0
(Ax
i
)[ +[g
0
(Ax
i
) g
0
(Ax)[
= [g
n
(y) g
n
(y
i
)[ + [g
n
(y
i
) g
0
(y
i
)[ + [g
0
(y
i
) g
0
(y)[ ,
gdje je y = Ax A(B(0, 1)). Neka je sada y
i
0
onaj element iz skupa
y
1
, y
2
, ..., y
N
za koga je [[yy
i
0
[[ <

3
. Tada iz gornjih nejednakosti imamo
za n n
0
[A
g
n
(x) A
g
0
(x)[ [[g
n
[[ [[y y
i
0
[[ +[g
n
(y
i
0
) g
0
(y
i
0
)[ +[[g
0
[[ [[y
i
0
y[[
<
2
3
+[g
n
(y
i
0
) g
0
(y
i
0
)[
<
2
3
+

3
= .
Dakle, za proizvoljan x B(0, 1), cim je n n
0
vrijedi [A
g
n
(x)A
g
0
(x)[ <
, odakle je onda
[[A
g
n
A
g
0
[[ .
Na osnovu svega zakljucujemo da
A
g
n
A
g
0
, n ,
te je operator A
kompaktan.
Neka je sada A
kompaktan operator. Tada je prema vec dokazanom i

operator A
= (A
kompaktan. Kako je na osnovu Teorema 4.5.3 A

A
, to je i A kompaktan operator.
Bibliograja
[1] S. Aljancic: Uvod u realnu i funkcionalnu analizu, Beograd 1979.
[2] P. Alexandro, H. Hopf: Topologie, Berlin, 1935.
[3] D. Kurepa : Teorija skupova,

Skolska knjiga, Zagreb, 1951.
[4] A.N. Kolmogorov , S.V. Fomin : Elements of the Theory of Func-
tions and Functional Analysis, Volume 1 Metric and normed spaces,
Rochester N. Y. , 1957.
[5] L.B. Kantorovic , G.P. Akilov : Funkcionaljnij analjiz, Moskva, 1977.
[6] B. Stankovic : Osnovi funkcionalne analize, Naucna knjiga, Beograd,
1975.
[7] G. Hardy , J.E. Littlewood , G Polya : Inequalities, Cembridge Math-
ematical Library, 1934. (rst published)
[8] Z.

Cerin : Metricki prostori, predavanja za istoimeni kurs, PMF Zagreb
[9] G.H. Hardy , J.E. Littlewood , G. Polya : Inequalities , London: Cam-
bridge University Press, 1952.
148
149
Dodatak 1: Grcki alfabet
A alfa
B beta
gama
delta
E epsilon
Z zeta
H eta
, teta
I jota
K kapa
lambda
M mi
N ni
ksi
o O omikron
pi
P ro
sigma
T tau
ipsilon
,
X hi
psi
omega

FFOperatori Funkcionali

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

FFOperatori Funkcionali

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sadrzaj

Denicija 3.1.4. Neka je A : X Y linearan operator. Skup

Primjer 3.2. Neka je X skup svih polinoma cetvrtog stepena, denisanih na

= Du+Dv. Osim toga je za u X i , D(u) = (u)

3.1. Ogranicenost i neprekidnost

[[. Na osnovu denicije norme operatora onda imamo

Za linearna preslikavanja vrijedi sljedeca lijepa osobina.

[[. Ovo bi znacilo da je [[A[[ M,

Skup svih ogranicenih linearnih operatora koji djeluju sa prostora X u

3.2. Inverzni operator

Teorem 3.2.5. (Banachov teorem o inverznom operatoru) Neka je A

Znamo iz matematicke analize da za funkcionalni niz mozemo posmatrati

Pretpostavka o ogranicenosti operatora, tj. [[T[[ < za T nije

Sta vise, neka je A

Gornji teorem se moze iskazati i u sljedecoj formi

. Dake, saglasno odgo-

= L(X, ). Na osnovu Teorema

je Banachov prostor jer je takav, i nazivamo ga dualni,

Sta vise, vrijedi i obrat ovog tvrdenja.

, denisan na cijelom X, takav da vrijedi

R na sljedeci nacin: za proizvoljno

proizvoljan i neka je i I onaj za koga je x L

proizvoljni, tada postoje L

. Kao prvo, imamo da je

prosirenje funkcionala f, bez promjene norme, a kao drugo ostaje nam

, na osnovu prvog dijela dokaza, mogli prosiriti bez

, koji ima istu normu kao i f

, na jednoznacan nacin moze zapisati u obliku

vrijedi f(x) = f(y), tada je x = y.

, takav da je f(xy) = [[xy[[. Ovo znaci da je f(x) ,= f(y),

i pri tome je |f| = |y|.

, tj. da je y element prostora svih ogranicenih nizova

. Pretpostavimo suprotno, tj.

(x) = f(x) za x C[0, 1],

(x) = f(x), tj. f(x) = lim

Kao sto je spomenuto u primjedbi prije dokaza, funkcionalom f na C[a, b]

(a, b) i |f| = |y|

(a, b) jednoznacno je odredena.

itd. Nama je ovde od interesa

koga nazivamo drugi dualni ili adjungovani prostor

. Na osnovu jedne od posljedica

nema manje nego sto je elemenata u X. Osim toga, ovim

. Osom toga, na osnovu ranije pokazanog imamo da je

), tada kazemo da je X reeskivan prostor.

. Taj pojam preciziramo iz ra-

skup svih funkcionala iz X

koji se anuliraju na L, tj.

i neka je [f] proizvoljan element tog skupa (klasa

cija se suzenja na na L poklapaju

na gore opisan nacin

, pri cemu je [[f

, tj. denisali smo

mozemo izvrsiti njegovo prosirenje, bez promjene

. Sada tvrdimo da taj x

. kako je F linearan funkcional na L

i [f] jednoznacno odredena klasa

, a to i odreduje reeksivnost potprostora L.

proizvoljan. Oznacimo kao i ranije sa F

, zakljucujemo reeksivnost prostora X

reeksivan. Ako X nije reeksivan, onda je X X

koji nije jednak niti jednom funkcionalu F

(jer je taj skup slika prostora X u prirodnom preslikavanju prostora X u

takav da je [[T[[ = [[f