Ivo Brean

ASTAROTH

Ivo Brean

Astaroth
SUVREMENI HRVATSKIPISCI Urednik Vinko Brei

Ivo Brean

ASTAROTH

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 821.163.42-31 BREAN, Ivo Astaroth / Ivo Brean. Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske, 2001. (Biblioteka Suvremeni hrvatski pisci) ISBN 953-185-051-8 410628084

NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE Zagreb, 2001.

Pakao? Ali ja sam odgojen u najdubljem preziru prema paklu; nauio sam ga smatrati samo matom, kao i ostale predrasude koje sam odbacio. A ipak ne mogu porei injenicu, samo s razlikom i to je novo u tumaenju takozvanih vjenih kazni da mi ve jesmo u paklu. A. Strindberg: Inferno, 1897.

,,. i Copvri

Ivo Brea&NaklattlUwvod,MaUce hrvatske, Zagreb, jM).

Pretpria UGOVOR I NAPLATA

Ma koliko to zvualo neobino, ova pria nee zapoeti ni roenjem ni nekim vanim trenutkom u ivotu glavnog junaka, nego njegovom smru. A nee se ni u svom daljem tijeku, nekim postupkom retrospekcije ili kako drukije, baviti onim to je bilo s njim prije toga; njegov nas ivot, ako se pod tim misli sve to ovjek jest ili to doivljava za svoga fizikog trajanja, uope ne zanimaniucjelini, niu dijelovima. Na to emo se samo kratko osvrnuti u ovoj pret-prii, tek toliko da itatelj uzmogne vidjeti kako je dolo do toga da ga pratimo nakon to je za sve iz svoje obitelji i ireg kruga onih koji su ga poznavali umro i tako za svagda napustio ovaj svijet. Ve vidim kako netko zauen primjeuje: a to se tada s njim uope moglo zbivati da bi to zavrijedilo ikakvu panju? Sprovod, misa zadunica, pokop, a onda dugotrajno i polagano raspadanje u grobu, dok se ne pretvori u prah... I to bi bilo sve! Neto to se iz generacije u generaciju ponavlja u beskraj, otkad je ljudskog roda, i to je svakome ivu ovjeku znano. Ali, ima mnogo stvari na nebu i na zemlji, o
kniitnn li/in mn/irnat i np tanin kap Hamlet Horaciiu. Pa

-?*jL

ako je doista tako, onda nemoj, potovani itatelju, priu koja slijedi samo tako odbaciti kao izmiljaj bez osnove, nego je uzmi kao dio neke mogue stvarnosti o kojoj tvoja mudrost i ne sanja a koja se krije iza one to je dri nedvojbenom. Prijeimo, dakle, na stvar! Kad je Martin Bora, junak nae prie, napunio 80 godina ivota, dogodilo mu se daje na samoj proslavi svog roendana, 12. lipnja 1940. godine, dok je bio okruen svim lanovima svoje brojne obitelji enom, sinovima i unucima, odjednom osjetio kako e mu pozliti, a onda mu je iz tijela poela polako nestajati snaga. Shvatio je da mu se primie kraj i da e mu stranac iz vlaka, kojega je u mladosti sreo, uskoro pokucati na vrata. Naivio se zaista dovoljno i proveo sav svoj dugi vijek u obilju, srei i zadovoljstvu, bez ikakvih potresa i trauma. Oenio se sretno bogatom trgovakom keri, izrodio s njom dva sina, Jakova i Krunu, postao vlasnikom goleme robne kue, sagradio vilu na Tukancu i jo dvije izvan Zagrebajednu u Splitu, drugu u Opatiji. Ane bi se moglo rei da mu je pomanjkalo i ivotnih uitaka; dok je jo bio u snazi, grlio je osim vlastite ene i jo mnoge druge, sve ljepotice kakve se moe vidjeti jedino na naslovnim stranicama modnih urnala. Imao je iza sebe i bogatu politiku karijeru; dotjerao je ak i do savjetnika pri Banskom stolu Posavske banovine. Proputovao je takorei pola svijeta to poslovno, to kao turisti vidio sve to je iole zanimljivo vidjeti od Kipa slobode,, preko Eiffelova tornja, do Kineskog zida. A kad se svega zasitio, povukao se u tiinu privatnog ivota provodei mirnu i bezbrinu starost. I svu je djecu i unuad uspio kolovati i dobro udomiti. Pri tome niVnH.n nirim niip ukaljan upIpH niti
onteretio saviest: itav

ivot bio je potovan i voljen ne samo u obitelji nego i u svakoj sredini u kojoj bi se pojavio bilo kao privatna osoba bilo kao poslovni partner. Jednom rijei, nije bilo elje koja mu se u ivotu nije ispunila. No, nitko, pa ni njegovi najblii, nije znao kakvom je cijenom Bora platio svoju sreu. U stvari, ni on sam nije to znao u trenutku kad je plaao; tek mnogo godina kasnije to e shvatiti kad stekne naobrazbu i iskustvo, ali tada e biti prekasno. S obzirom da je potekao iz siromane obitelji teaka bezemljaa i nadniara, koja je ivjela u prigradskom naselju Dubrava pokraj ibenika i u kojoj je, osim njega, bilo jo sedmoro djece, Borasu su izgledi za neki vei uspjeh u ivotu bili skoro nikakvi. im je zavrio etiri razreda osnovne kole, otac ga je, da olaka sebi teret, poslao u ibenik nekom bogatom teaku da kod njega radi kao sluga. Kako je bio osrednje inteligencije i bez neke posebne darovitosti za bilo koju vrstu posla, vjerojatno bi tu i ostao do kraja svoga radnog vijeka, da ga gazda nije potjerao iz kue, jer mu je svojom nespretnou prouzroio golemu tetu; poslao gaje jednom u konobu da u staklenci donese litru vina, a on je na bavi ostavio pipu otvorenu, pa je vino iscurilo i preplavilo svu konobu. Bora se nije usudio vratiti u Dubravu ocu, nego je otiao na eljezniki kolodvor i od svoje uteevine kupio kartu za vlak koji je iao u smjeru Zagreba. Kako mu je uteevina bila vie nego skromna, a njemu nije bilo vano dokle e stii, blagajnik mu je dao kartu za novac koji je imao, to je dostajalo taman do Knina. I ondje, u vlaku, zbila se prekretnica koja e njegov ivot usmjeriti prema neemu o emu je mogao samo matati. S obzirom da je u itavoj kompoziciji bilo svega dvac niim n ciprlin

samo jedan ovjek. Bio je to gospodin srednjih godina, u naoalama, prosijede kose, odjeven graanski, premda ne pretjerano elegantno, tako da se po svemu doimao kao inovnik srednjega plaevnog razreda na poti ili u sudu. I nita na njemu nije bilo neobina; ovjek kakvih se na tisue svakodnevno sree po gradskim ulicama, restoranima, kolodvorima ili pred potanskim i bankovnim alterima. Jedino je kasnije Bora zamijetio i to je pamtio itavog ivota da mu oi nisu iste boje; jedno je bilo izrazito tamnosmee, gotovo crno, a drugo svijetlozeleno. U poetku su obojica utjeli zadubljeni svatko u svoje misli. Pritisnut svojim brigama, Bora je gospodina jedva zamjeivao, a ovome se, kako se inilo, nije mililo zapoinjati razgovor s nekim toliko mlaim od sebe. No, onda se gospodin odjednom, tko e ga znati zato, zainteresira za njega pa ga pone ispitivati kamo i zato putuje. Naivan i bezazlen, kakav je tada bio, Bora mu rekne sve o sebi, i tko je, i odakle je, i to mu se dogodilo, i kako zapravo sada ni sam ne zna kamo ide i to kani. Malopomalo, nepoznati ga uspije navesti da mu se otvori u svojoj najdubljoj intimi i da mu pria o tome to bi u ivotu elio postii i kakvim bi ivotom elio ivjeti. I Bora se raspriao; kako mu je iskustvo u tim pitanjima bilo oskudno, poeo mu je crtati sve ono obilje i blagostanje u kome mu se inilo da plivaju gospoda to ljeti dolaze u ibenik jahtom ili vlastitom koijom: novaca toliko da mu nita ne bude pretjerano skupo, raskone vile, veliku obitelj, mnogo lijepih ena oko sebe i mogunost da putuje svijetom. U prvi mah se inilo daje gospodin samo htio zadovoljiti znatielju ili ispuniti neim vrijeme dugog putovanja, jer je najprije pomno sluao Borasa, pa kad je ovaj bio gotov, jednostavno je opet utonuo
ir\rr1^

Mladiu, to bi mislio kad bih ti rekao da mogu ispuniti sve te tvoje elje i osigurati ivot o kome sanja? Mislija bi da vas je poslala sama Divica Marija, kojoj se svake veeri molim. Ne spominji mi je, molim te strese se na trenutak gospodin, kao da gaje proela neka studen. Nisam od te sorte. Uostalom, ona i ne postoji. Ali mogu izvriti ovo to ti kaem. Ne virujem. Moda morete samo neto od toga, ali sve, to je nemogue. Mogu ne samo sve to to si mi rekao, nego i mnogo vie. Jer ti si spomenuo samo ono s ime bi sada bio zado voljan. Ali u ivotu ima toliko mnogo stvari, o kojima ti jo i ne sanja i koje e moda kasnije poeljeti. Ja ti i te elje mogu ispuniti, kad za to doe vrijeme i kad ih bude imao. Vi se sigurno alite. Ili me oete uviriti da imate neke natprirodne moi. Nita u tome nema natprirodno. Pred svakim ovje kom stoji bezbroj putova u budunost, a samo je jedan od njih onaj koji ga vodi srei. Ljudi nasumce biraju, i rijetko kad pogode pravi. A ako ga i pogode, prije ili kasnije skrenu s njega i udare stranputicom. Ja bih ti najprije kod tog izbo ra pomogao, da ne pogrijei, a onda te dalje vodio, tako da ti se nikad nita ne bi dogodilo to sam sebi ne bi mogao poeljeti. I ba mi svaku elju morete ispuniti? Svaku! Morete li, recimo, uiniti da budem kralj? U danim okolnostima mogao bih ak i to. Vidi, svaki ovjek ima pred sobom ogranien broj mogunosti koje su inu odreene sudbinom ve Dri samom roeniu..Da si, re-

cimo, lan neke kraljevske obitelji ili makar neki daleki njezin roak, to mi ne bi bio nikakav problem. No, ovako je teko. Ne mogu ispunjavati elje koje nadilaze krug tvojih realnih mogunosti. Inae, mogao bi tako poeljeti da putuje, recimo, na Mars, i to onda? Kako u ti to ispuniti, kad se za to jo nisu stekli nikakvi uvjeti. Evo jedne koja nije toliko nemogua. elija bi da mi karta koju imam vai sve do Zagreba! Morete li nekom aro lijom to uiniti? O, to je takva sitnica... Gospodin nije uspio do kraja ni izgovoriti reenicu, kad se odjednom na vratima kupea ukae kondukter, koji od obojice zatrai vozne karte. Oni mu ih prue, a on ih najprije paljivo pregleda, a onda poniti i upita: Tko ide do Zagreba? Mladi gospodin! ree Borasov suputnik. Dakle, vi do Knina! Zakljuivi tako, kondukter vrati Borasu kartu koja je vaila do Zagreba, a gospodinu dade onu Borasovu i ode dalje. Eto, ispunjeno! ree gospodin. Ma to je bija obian trik!nasmije se Bora.Meni je da vau, a vi ste uzeli moju. Svejedno, trik ili ne, ispunio sam ti elju na meni najlaki nain. Kakva elja, takvo ispunjenje. Kad se radi o teim i sloenijim eljama, tada ulaem vie truda i vjetine. I nema toga to ti ne mogu priutiti. Naravno, ako elja ne prelazi one granice koje ti je u budunosti sudbina postavila. Pa da vidimo! Evo, u epu nemam ni prebite krajcare. Morete li uiniti da mi se tu stvori... eto, uzmimo, barem
forinta?

Polako! Jo se nismo pogodili. Bit e i to ako prihvati moje uvjete. I ne samo to. Plivat e u bogatstvu. Znai, i vi od mene traite neto za uzvrat? Vidi kako si pametan! Naravno da traim. Pazi ovamo! Ja u tebi sluiti i ulagati sve svoje snage da ispunim svaku tvoju elju. A kad vie ne bude imao nikakvih elja... ili kad se okolnosti promijene toliko da mi to postane nemogue... ti e sluiti meni. Mislite li vi to na vrime kad ostarite i onemoate? Da se onda ja brinem o vama? Pa... moglo bi se i tako rei, ako se pogleda s neke toke motrita... Da, kad ta moja sluba doe u proturjeje s nekim prirodnim zakonima... kao, recimo, sada kod one elje da postane kralj. Dobro, pristajem!ree Bora veselo, oito vjerujui da se opet radi o nekom triku kao ono maloprije. Nije dovoljno to samo rei. Da bi se cijela stvar uzela ozbiljno i da bi bilo nekog jamstva kako e se svatko drati obeanja, treba sklopiti ugovor. Imam ga pri sebi ve sastavljenog. Tu gospodin posegne u svoju torbu i izvue iz nje list papira na kome je bio rukom ispisan tekst. Treba ga samo potpisati. Izvoli, pogledaj! Bora uzme i pokua proitati, ali odmah ustanovi da to nadilazi njegove mogunosti. U osnovnoj koli, dodue, nauio je itati, ali je bez muke raspoznavao samo velika i mala tiskana slova, a ona rukom pisana jedino ako su bila izvedena krasopisom. No ovaj tekst bio muje toliko neitak da u njemu ni jedno jedino slovo nije uspijevao odgonetnuti. Ne morem ovo proitati! Recite mi vi ta tute pie? Ono to sam ti ve rekao: najprije u ja tebi sluiti, dok mi to bude mogue, a poslije ti meni. Ne boj se, neu te .Prevariti

 A ime u potpisati, kad nemam olovke? upita Bora vragolasto hinei zabrinutost, jer je cijelu stvar ve poeo shvaati kao zgodnu igru da bi se skratilo vrijeme. Eto ti na!napravi i gospodin toboe zabrinuto lice, kao u potvrdu tome. Nemam je ni ja. Ali lako emo se snai. igica bi nam mogla posluiti kao pero. S tim rijeima gospodin iz depa izvadi kutiju igica i noi, pa poe iljiti jedno drvce. A tinta? Imate li tinte? Nemam. Ali i za nju emo nai nadomjestak. Dopu sti! Nee te boljeti. Gospodin uhvati Borasu ruku, a onda ga noiem lagano, da je jedva i osjetio, bone u prst palac tako da iz njega potee nekoliko kapi krvi, koje on doeka na metalnoj taba-keri. Nakon toga prui Borasu zailjenu igicu da potpie. Ne moe se rei da Bora nije malko i ustuknuo; napokon, nije mu bilo lako vidjeti kako mu netko puta krv, bez obzira to ga to nije zaboljelo vie nego da ga je pecnula muha. Ali, kako mu se ova igra sve vie sviala, odmah je preao preko toga, uzeo igicu i, umaui je u krv, nacrtao njome na papiru svoje inicijale. No, im je to napravio, zauje se u blizini kondukterov glas: "Putnici za Knin neka se pripreme za izlazak!" Gospodin spremi potpisani list natrag u torbu, a onda dohvati svoj prtljag. ta, ve izlazite? upita sa aljenjem Bora, oito razoaran to se prekida ovako zgodna zabava. Naravno! ree gospodin smijeei se, kao da je sve doista i bila samo zabava. Pa ja imam kartu do Knina, zar ne. Uostalom, sve smo ve uglavili. Odsad pa nadalje sve e ti ii kao po loju. Znam da e sutra, kad stigne u Zagreb, pokuati nai neki pravi posao za sebe. Pazi, nemoj til NFninriip nrnei ulicama i dobro Doeledairad-

nje. I one obrtnike i one trgovake. A kad nae onu koja ti se najvie svia i u kojoj bi elio raditi, samo ui i zatrai posao. Odmah e ga dobiti. A hiljadarka? aljivo e Bora hotei gospodinu staviti na znanje kako ipak nije toliko naivan da bi u sve povjerovao. Pogledaj u depu! Bora posegne rukom u dep i u njemu doista nae sveanj novanica. Ne vjerujui svojim oima, pone brojiti; bilo je ak i preko tisuu forinti, tonije tisuu i dvjesto. Kad je digao pogled prema gospodinu da ga upita kako je izveo to udo, njega vie nije bilo. Skoio je do prozora, otvorio ga i provirio van, ali ni na kninskom kolodvoru, gdje se vlak zaustavio, meu onom nekolicinom ljudi, koji su se tu vrzmali, nije ga mogao pronai. Nestao, kao da je u zemlju propao. Kad je vlak krenuo dalje, odjednom se u hodniku zauje neka strka. ovjek iz susjednog kupea panino je dozivao konduktera, a kad se ovaj pojavio, ree mu krajnje uzbuenim glasom: Ja sam opljakan. Dok sam tu spavao, netko mi je iz novanika izvadio savnovac. Bilo je u njemu tisuu i dvjesto forinti. Bora se sav stresne od zaprepatenja. Upravo toliko stvorilo se kod njega u depu. Dok su vani na hodniku ljudi jurili tamo-amo, komentirajui to to se dogodilo i nagaajui tko bi mogao biti kradljivac, on se sav ukutrio i pravio da nita od toga ne zapaa. Kako se prepao da bi netko njega mogao osumnjiiti i pretraivati, neprimjetno je izdvojio dvije novanice od sto forinti i bacio ih kroz prozor; ovako kad postoji neka razlika od pokradene svote, lake mu se Uda ie novac nieeov. Sreom, nitko pa niie nozivao

na red. Ali kad se cijela stvar smirila i ljudi odustali od potrage, Borasa je poelo muiti neto drugo: pitao se je li doista svota koja se stvorila kod njega opljakana iz susjednog kupea? Kad malo bolje razmisli, inilo mu se nemoguim, jer njegov suputnik ni jedan jedini put nije iziao iz kupea. A kad ga je na kraju napustio da bi se iskrcao u Kninu, novac je ve bio u Borasovu depu. Dakle, nije imao kad poiniti krau. A ipak, podudarnost u svoti bila je frapantna. Premda nije bilo niega to bi mu za to davalo potvrde, Bora je tada prvi put, iako nejasno, osjetio kao da u usluzi koju mu je gospodin uinio neto smrdi. I nehotice, samo od sebe nametnulo mu se pitanje: ako on doista moe ispunjavati neije elje, ne ini li to uvijek ovako, na tetu drugoga? No, Bora se nije dugo tim optereivao. Zadovoljstvo to je sada bio koliko-toliko osiguran, da moe proboraviti nekoliko dana u Zagrebu i kupiti sebi kartu natrag za ibenik, bilo je jae od moralne dvojbe. Utoliko vie to je jo uvijek pomiljao kako je onaj razgovor ipak bio samo obino traenje vremena. A onda, napokon, to ako je gospodin nekom maioniarskom vjetinom i digao novac ovjeku iz susjednog kupea? "Ja s tim nemam nita", zakljui. "Uostalom, ja se u svako doba mogu ak i pred oltarom zakleti da to nisam traio niti znao da e on to napraviti." Kad je vlak rano ujutro stigao u Zagreb, Borasu je prva stvar bila provjeriti je li sklopljeni ugovor doista valjan, ili je samo ala, kao to mu se cijelo vrijeme inilo. Postupio je tono po gospodinovu naputku: stao je etati ulicama i razgledavati izloge raznih trgovakih i obrtnikih radnji. Vie od dva sata proveo je u tome, a da mu nita nije posebno privuklo pozornost. I kad je ve mislio odustati, dogodilo mu seda je pred jednimizlogom^^ zastao i kap opinjen zat

buljio se u njega; iz njega ga je zapljusnula do tada neviena ljepota. U izlogu su na manekenskim lutkama, tako vjeto izraenim da su se doimale kao ivi ljudi, bila izvjeena vrlo elegantna muka odijela i enske haljine po najnovijoj modi. Iznad radnje stajao je natpis MILAN KERNER, PRO-DAVAONICATEKSTILA. Bora dugo nije mogao skinuti pogled s te raskoi, a onda mu se odjednom rodi elja da se tu zaposli. No, skepsa u pogledu ozbiljnosti ugovora nije mu jo uvijek dala ui i otvoreno zatraiti posao. I ve je krenuo dalje da se kani izloga i pone razgledavati grad, kad odjednom pomisli: "A to me kota ui i provjeriti? Nemam to izgubiti." Skupio je malko hrabrosti, okrenuo se i vratio, a onda uao u radnju. Za pultom je stajao postariji ovjek, elav, s neto prorijeene prosijede kose, neke blijedosive boje lica, koja je ve na prvi pogled otkrivala daje bolestan. Kako u radnji nije bilo kupaca, on se odmah obrati Borasu: to treba mladi gospon? Ma znate... jo uvijek se Bora malko kolebao bi li rekao ili ne, a onda se odjednom naglo osmjeli. Tribam posal. Bilo kakav. Zbilja?iznenadi se trgovac.Kako ste doli na tu ideju da se ba meni obratite? Tako... idem od jednog do drugog mista pa traim... Mislija sam, ne kota me nita ako i ovde pogledam. Pitam vas to, jer mi je zaista potreban pomonik. Upravo se spremam dati oglas u novine. Ali jo nisam niko me nita o tome govorio, pa mije zato udno... Ma, recite mi otvoreno, je li vas ipak netko uputio meni? Pa... kako da vam reem... Na neki nain i je... Jedan ovik u vlaku... Ne bi vam zna rei ni ko je ni kako se zove. ,,.. , -Nevieroiatno! A to znate raditi?

 Nita posebno i svata pomalo. Ja sam vam dosad radija u jednoj bogatoj kui... bija sam, kako se to ree, Katica za sve. Upravo mi netko takav i treba. Pametan momak, koji nije kvalificiran samo za neki odreeni posao i koji se nee ustruavati raditi bilo to, ako zatreba. Ne volim one koji gunaju kad se od njih zatrai da rade neto to toboe ne spada u njihovu struku. Ja u vam raditi sve ta god mi reete, gospodine. I bit u zadovoljan koliko mi god platite. Dosta mije da imam ta pojist i di prispavat. Tako je zapoeo Borasov uspon. Kerner ga je zaposlio najprije u radnji, na poslovima koji ne zahtijevaju nikakvu strunost, ienju duana, prenoenju tereta, dizanju ili sputanju limenih kapaka, ispraanju kupaca, osobito ako su odnosili vee koliine kupljene robe, i uglavnom na svemu to je iziskivalo neki fiziki napor. Kako je momak bio marljiv i posluan, a pokazalo se ubrzo daje i poten, doveo ga je i kui, da tamo pomae njegovoj eni u kuanskim poslovima. Dao mu je sluinsku sobicu, pristojnu plau, pa i dosta slobodnog vremena, tako da je mogao pohaati veernju trgovaku kolu, kupovati knjige i polagati razrede. Ubrzo, kad je stekao neku naobrazbu i iskustvo, povjeravao mu je tee i sloenije zadae, od usluivanja kupaca, polaganja dnevnog utrka u banku, pa do voenja itave radnje. No, unato udnom nainu na koji mu je sve tako dobro krenulo, ba onako kako je on to elio, Bora i dalje to nije drao rezultatom onoga ugovora, nego prije sretnim stjecajem okolnosti i pukim sluajem. Pa i onda kad se zaljubio u gazdinu kerku Veroniku i zapazio da se i on njoj jednako svia, nije to pripisivao ugovoru niti onome neznancu iz vlaka, nego je radije vjerovao da je sve posljedica njegova osobnog arma.

Od tada pa nadalje sve e se odvijati sukladno njegovim najskrovitijim eljama. Dvije godine nakon njegova dolaska gazda Kerner e umrijeti, a ni puni mjesec dana iza toga slijedit e ga i njegova ena. Veroniki e tako Bora ostati jedini oslonac. Kako su i ona i on suzbijali svoje elje u vrijeme dok su joj roditelji bili ivi, sad kad su se osjetili slobodni, jednostavno su se objesili jedno drugom oko vrata, i ta je veza ubrzo rezultirala brakom. Tako je Bora odjednom, doslovce preko noi i brane postelje, postao gazda. Pod njegovim vodstvom posao e doivjeti pravi procvat; Kerne-rov duan e mu postati pretijesan, pa e kupiti jo nekoliko lokala u gradu, to e ga dovesti dotle da na koncu otvori ak i golemu robnu kuu. Uskoro e trgovina odijelima prijei na njihovo kreiranje i proizvodnju, pa e Bora postati vlasnikom najuglednijeg modnog salona u gradu koji e na trite plasirati najskuplje modne novitete. Tu negdje zapoet e i njegov dvostruki ivot; na jednoj strani pre-putat e se idilinom ugoaju obiteljskog doma, meu djecom i unuadi, a na drugoj bit e okruen mladim manekenkama koje e se natjecati za njegovu naklonost. I politiari e mu se poeti dodvoravati. No s njima e Bora biti oprezan; ako su na vlasti, odravat e prisne odnose, ali nikada toliko da bi im dao povoda povjerovati kako je do kraja njihov i kako im se ne treba vie oko njega truditi. Jednom rijei, nije bilo toga to je poelio u ivotu, a da mu se to nije i ostvarilo. ak i zdravlje ga je sluilo na najbolji mogui nain, tako da tijekom svoga dugog ivota nikada nije bio ozbiljnije bolestan, a jo je i poslije ezdesete godine zadrao arm na koji su se lijepile ene mnogo mlae od njega. No, jedna jedina stvar nije se odvijala prema njegovoj elji i ila je svojim tijekom, bez obzira to on poduzimao, a to je
...tarenie i Piihitak snaprp knii Hnla7i s niim PrirnHni nrnrps

nita nije moglo zaustaviti niti se moglo to uiniti da on krene unatrag. Kroz sve to vrijeme Bora je posve zaboravio na onu zgodu u vlaku i ugovor koji je potpisao. Tek u drugoj polovici svoga vijeka, kad se tijekom svoje naobrazbe upozna s priom o doktoru Faustu, uoit e neku njezinu podudarnost s njegovim sluajem, no to e mu se uiniti toliko fantastinim, da mu nee padati na pamet dovoditi te dvije stvari u vezu. Ta, onaj gospodin u vlaku djelovao je tako obino; nita na njemu nije ukazivalo da bi mogao biti kakva varijanta Mefista ili da bi mogao imati ikakve veze sa Sotonom. ak mu je i lice zaboravio; jedino su mu u sjeanju ostale one njegove raznobojne oi. Cijelu stvar je poeo uzimati ozbiljnije tek kad je zapazio da vie nema nikakvih elja i da mu se ona jedna jedina koju ima, da izbjegne starenje i smrt, ne ostvaruje nikako. Tada je poeo pomalo shvaati tko je zapravo stajao iza svih njegovih uspjeha u ivotu. Ali i u tim trenucima znao je pomiljati kako su takve ideje najvjerojatnije posljedica starake paranoje i straha od smrti. Ponekad bi se sjetio i one zgode u vlaku, kad je onaj ovjek iz susjednog kupea vikao da mu je nestalo tisuu i dvjesto forinti koji su se toga trena nalazile u njegovu depu. "Gospode", pomiljao je, "kolike li sam goleme tete i nesree i kolikim brojnim ljudima morao prouzroiti svim onim to sam za ivota stekao ako je onaj novac onda doista bio opljakan!" Tek tada, na pragu devetog desetljea ivota, pojavila se u njemu neka vrsta moralne krize, pa se pokuao u svojim mislima obratiti Bogu i moliti. Ali rijei koje je u sebi izgovarao zvuale su mu prazno i nikakve ih emocije nisu pratile. U tim brigama i pokuajima da se pred nekim viim autoritetom barem djelomice opere doekao je i svoj ncamrlpQpri
rnrtpndnn kad ie nsietio da mu se orimakao krai.

Sudei po prii o doktoru Faustu, sad bi i njemu Sotona morao doi naplatiti dug. Moda e se pojaviti, a da ga on i ne prepozna, jer mu se nikako vie ne moe sjetiti lica. Ali ne, mislio je, ipak e ga prepoznati po onim njegovim oima; nikada prije ni poslije nije sreo ovjeka kod koga bi one bile toliko razliite. No, vratimo se poetku ove prie! Kad je Borasu pozlilo na proslavi roendana i kad je na trenutak izgubio svijest, cijela se kua uznemirila. Veronika i sinovi odmah su ga pridigli, uhvatili pod ruke i odveli u spavau sobu, tu ga skinuli i poloili u krevet, a onda je Veronika nazvala hitnu pomo. Uskoro je stigao lijenik, ovjek srednjih godina, Veroniki posve nepoznat, iako je esto koristila usluge ambulante iz koje je doao, i smjesta se dao na posao. Sluao je stetoskopom Borasovo disanje, mjerio mu tlak, brojio otkucaje srca, zavirivao u usta i pod one kapke, jednom rijei radio sve to lijenici rade u takvim prilikama, ne progovarajui pritom ni rijei niti izraavajui licem ita to bi ulijevalo nadu ili izazivalo zabrinutost. Bora se cijelo vrijeme drao krajnje pasivno i mehaniki izvravao sve to bi lijenik zatraio od njega; kao da se posve predao u ruke sudbine, pa ga vie nita to se zbiva s njim ili oko njega ne zanima. Kako se lijenik dugo i uporno nije izjanjavao, Veronika ne izdra i upita ga je li stanje njezina mua ozbiljno? Umjesto odgovora on je samo bezizraajno pogleda i nastavi svoj posao, a onda, nakon nekog vremena, priopi svima da bi morao izvriti jo neke pretrage, za koje mu je potrebna puna koncentracija, te ih zamoli da ga ostave s bolesnikom nasamo. No, im su se svi udaljili, lijenik se prestane baviti Borasom, uzme stolac, primakne & njegovu krevetu, sjedne prebacivi nogu preko noge i

uope ne tie, nego je odluio samo mirno saekati da ovaj ispusti duu. To potraje toliko da je i Bora, unato odsutnosti duha i potpunoj ravnodunosti, morao zapaziti svu neobinost situacije. On se odjednom prene iz svoje letargije i na trenutak doe sebi, pa upita: Onda, doktore? to imate rei? Dragi Bora, nita to bi vam moglo uliti kakvu nadu! oglasi se lijenik takvim hladnim tonom, kao da pri opava kako je vani poela kia. Doao je trenutak da se morate seliti s ovoga svijeta. Iznenaen ovakvim u najmanju ruku neobinim komentarom za nekoga tko je poloio Hipokratovu zakletvu, Bora tek sad podigne glavu i zagleda se malo bolje u lijenika. Premda mu se lice odmah uinilo poznatim, dugo nije znao kamo bi ga smjestio, sve dok mu se pogled nije zaustavio na njegovim oima. I tada mu odjednom postane sve jasno. Kroz naoale su ga gledala dva raznobojna oka, jedno izrazito tamno i drugo svjetlije, zelenkasta sjaja. Dakle, vi! ree Bora rezignirano, ne pokazujui nimalo iznenaenja. Znao sam daje dolo vrijeme kad ete se pojaviti. Pa divno! odvrati nekako veselo lijenik, kao da uiva u trenutku. Davno se nismo vidjeli. Vidim da ste se u meuvremenu educirali. Niste vie onaj naivan i neuk mladi iz vlaka. A koliko mi se ini, shvatili ste ve i tko sam. Ne znam jedino znate li i kamo vam je sada ii i to vam je initi? Nagaam iz onoga to se pria i to sam proitao. Oito ravno u pakao. No, niste daleko od istine, ako se iskljue sve one bajkovite predrasude kojima su optereene te prie i li teratura koiu ste itali. Pakan niie nikakvo mipstn hnravlca

ni izvan, a pogotovo ne ispod ovoga svijeta. On je tu u vama i oko vas, samo to ga ne prepoznajete. I ne idete vi u njega, nego on u vas u vidu vaega novog odnosa prema stvarima. Dosad ste uivali u onome to vas okruuje, a sad ete se s time malo pomuiti. Nas dvojica emo samo izmijeniti uloge, a to se tie mjesta boravka, nema nikakve promjene. Moda ostanete ak i tu, u Zagrebu. Kako? Zar neu umrijeti? I hoete i neete, kako se uzme. Inae kako biste mogli ispuniti svoj dio ugovora? Mislim na ono o emu ak i vaa literatura u stihovima govori: Ja ovdje u ti vjerno sluiti, Na mig tvoj ja u uvijek spreman biti, AV tamo kad se sastanemo mi, To isto init e mi ti. Tako nekako to ide kod Goethea, zar ne? Samo to ni Goethe nije shvatio da nema "ovdje" i "tamo". Sve je "ovdje". A ostalo... mislim, to je tko kome od nas dvojice dosad bio i to ima odsad biti... prilino je tono naslutio; skoro da se moe uzeti doslovce tako kako kae. Znai li to da u ovdje na zemlji i kao iv ovjek ja vama sluiti? I da mi ne predstoji seoba u neki zagrobni svijet? Upravo to! I ispunjavat ete svaku moju elju. Ba kao to sam i ja vama. Ali ja nemam te moi koje imate vi. Ne brinite! Ja neu ni traiti od vas nita to nadilazi moi koje imate. Nisam mislio samo na fizike mogunosti. to ako zatraite od mene neto to se protivi mojoj savjesti... neto nemoralnn? Zna sr tn vi moete noelieti _ ,...

Takvi nesporazumi ovdje su posve iskljueni, jer e svaka moja elja biti i vaa. Kidat ete se od nastojanja daje to prije ispunite. A ako vam se i rodi kakav otpor, svim ete ga silama nastojati potisnuti u sebi. Uostalom, strpite se jo malo, pa e vam sve biti jasno. I dokle u to tako... ja vama sluiti? Do kraja moga vremena, kao to sam i ja vama. Ugovor predvia jednake uvjete za obojicu. Ali vae vrijeme je beskonano, za razliku od moga! Beskonanost i konanost su prazne rijei koje nita ne znae. Ljudi njima oznaavaju neto to uope ne mogu pojmiti. Moete li mi objasniti jo neto? Zato ste ba mene odabrali? Ja nisam ni pametan kao doktor Faust niti imam bilo kakve sposobnosti koje bi nadilazile prosjek. Patite od istih zabluda od kojih i Goethe. Ja ne dajem nikakvu prednost iznimnim znaajevima. Meni su podjednako vani i oni ueni i oni neuki, i geniji i mediokriteti. Dakle, ima nas vie, koji smo se ovako uhvatili na lijepak? A to ste mislili? Ima cijela vojska mojih slubenika. Iz svih struktura. I umjetnika, i znanstvenika, i sveenika, i politiara, i radnika, i seljaka, da ne nabrajam dalje. Vi biste se zaudili kad bih vam rekao s kim sam sve do sada sklopio ugovor. Tko ste u stvari vi? Jeste li doista Sotona. I zovete li se Mefisto? Za neke sam Sotona, a za neke Bog, ovisno o tome to nalaze u meni. Ljudi me vide tako dvojako, jer ive u zabludi da su dobro i zlo dvije razliite, pa ak i suprotne stvari. A zapravo su jedna te ista, samo s razliitim poslje dicama u razliito vriieme. U Drvom redu no niihove osobne

interese. Jer svako zlo moe pod odreenim okolnostima biti i neto dobro, a svako dobro i neto zlo... A ime mi je Astaroth. Astaroth? Nije li to neka fenika boica? Svakako! Drevni, prapovijesni narodi su bili blii istini u poimanju dobra i zla. Ali onda biste trebali biti ena. I jesam kad prilike to zahtijevaju. Sve ovisi o tome s kim imam posla. Sa enama lake komuniciram u enskom obliku. Gospode, sanjam lija ovo, ili je sve samo predsmrtna tlapnja? Odmah e vam sve biti jasno! ree Astaroth, usta ne, a onda skine sa zida veliko ogledalo i s njim se primakne Borasovu krevetu, pogledavi usput na sat. Jo dvije minute, pa e nastupiti trenutak vaeg uvoenja u novu dunost. Dunost! Jeste li to rekli dunost? Kako mislite da ja mogu obavljati ikakvu dunost u ovoj dobi i u ovakvu stanju? Neka vas to ne brine. Dobit ete drugu ambalau prikladnu ulozi koja vam je namijenjena. Pogledajte! S tim rijeima Astaroth prijee rukom preko povrine ogledala i odjednom se na njoj ukae slika; bila je toliko iva i realistina, da se Borasu inilo kako se cio prizor doista odigrava negdje iza njegovih lea, a on prati njegov odraz u ogledalu. Vidio je kako nekim planinskim predjelom vijuga cesta, a njome ide osobni automobil, kabriolet marke Daimlers otkrivenim pokrovom, kojim je upravljao usamljeni voza. Pa kao to teleobjektiv moe pribliiti sliku i uveati neki njezin detalj, i ovdje se prizor primakne toki

ga je Bora sada mogao jasno razabrati. Bio je to ovjek srednje dobi, izmeu 40 i 50 godina, vrste grae i guste crne kose, koju su ponegdje proarale sjedine. Astaroth nastavi: To je tijelo koje u vam podariti. Za koji trenutak ovaj e ovjek poginuti i vi ete se preseliti u njega. Transmisija due, ili ako hoete, reinkarnacija. Odsad pa nadalje ivjet ete njegov ivot, a pripadati meni. Kako? On e umrijeti, a ja nastaviti ivjeti ovako, kao ovjek u punoj snazi? Ne mogu vjerovati! Ispada da je taj va pakao neka vrsta sanatorija u kome se ovjek oporavlja od svih oteenja koja mu je ivot nanio. Kad budete poivjeli dulje u njemu, s perspektivom da to ide ak i u beskraj, imat ete posve drukije poimanje o namjeni toga sanatorija. Tko je zapravo taj ovjek? im se bavi? I to je meni initi kad se naem u njegovoj koi? Posve je nepotrebno da vam ita o tome kaem, jer ete sve to sami otkrivati malo-pomalo. Na vama je da samo slijedite instinkt koji vas bude vodio. I ne pokuavajte vie doi u bilo kakav dodir s onim to ste dosad bili. Uvjeravam vas, svako sjeanje na to bit e vam beskrajno bolno. Odjednom Bora zapazi daje na onu cestu u ogledalu, pojavivi se odnekud iz pokrajnje ume, kojih dvadesetak metara ispred automobila, stupila krava. Bilo je to tako iznenada, da se voza nije uspio snai. Kako mu je bilo prekasno zakoiti i zaustaviti auto, on je stao voziti lijevom stranom koliko mu je god to doputala irina ceste, s oitom namjerom da kravu zaobie. No tada se dogodi jo neto nepredvieno: iz okuke, koja se nalazila neposredno pred njim, naglo izroni kamion, kreui se ravno prema njemu.
TI tni situariii vnzar nnsvp i7Piihi plavii Nalazin sp nrpH

izborom: ili se frontalno sudariti s kamionom ili udariti u kravu. I kao to to obino biva kad ovjeka zahvati panika, pa treba u djeliu sekunde donijeti odluku, on najee izabere ono najgore od svega to bi u takvoj prilici mogao napraviti. Premda bi mu sudar s kravom bio bezbolniji i mogue je da bi proao ak i bez nekih veih tjelesnih povreda, voza, umjesto da skrene udesno, na nju, pa to bude, ode jo vie ulijevo, vjerujui valjda da e mu kamion dati mjesta za prolaz. No, pokazalo se daje cesta pretijesna za sve troje i kamion, i kabriolet, i kravu, pa tako lijevi boni kotai kabrioleta skrenu preko ruba ceste i auto se s vozaem stane prevrtati u provaliju duboku stotinjak metara. Kako je upravo na tom dijelu planine bila potpuna golet, bez ijednog stabla ili bilo kakve vegetacije, nije bilo nieg na emu bi se automobil mogao zaustaviti, pa se tako kotrljao niz stjenovitu padinu prema dnu gdje je tekao potok. Voza je ve kod prvog prevrtanja ispao iz automobila, ali se zajedno s njim strovaljivao u ponor, dolazei as iznad, a as ispod njega. Bila je to takva vratolomija kakvu nitko, pa ni najvei majstor akrobatike ne bi mogao preivjeti. Na kraju, kad su se i voza i ostaci kabrioleta zaustavili dolje kraj potoka, ve je na prvi pogled bilo vidljivo daje voza mrtav; ogledalo ga je izbliza pokazalo kako lei na leima, a ukoene i staklaste oi gledaju mu nekud u nebo. Jo dok se sve to odvijalo, Bora osjeti kako mu se magli pred oima, a stvari poinju gubiti svoj zbiljski oblik. I kad je sve bilo gotovo, njegovu svijest prekrije potpuni mrak.

1. U TUOJ KOI
Kad je Bora ponovo otvorio oi, prvo to je ugledao bilo je nebo i rijetki oblaci, koje je vjetar nosio po bonim stranama planinskih vrhova, razvlaei ih poput vlakana vune. A prvo stoje osjetio, bila je bol u svim dijelovima tijela; inilo mu se da su mu svi udovi paralizirani i da se ne moe ni pomaknuti. Zauo je i neke glasove, pune panike i uasavanja, koji su mu se, koliko je onako u bunilu mogao razabrati, sve vie pribliavali. Kad je okrenuo glavu u smjeru odakle su dolazili, ugledao je dva ovjeka kako se sputaju strmom stazom prema njemu. Jedan je bio odjeven u seljaku nonju, a drugi u mehaniarski kombinezon. Odmah je shvatio da su to voza kamiona i seljak ija je krava prouzroila udes. Pribliivi mu se sasvim i zapazivi da se mie i da ih gleda, obojica stanu klicati, izraavajui istovremeno i uenje i radost. Nevjerojatno! iv je! iv je! To je udo Boje! Da je od elika, razdrobio bi se u komade! Kako se osjeate? Moete li se micati? upita ga seljak. .....

 Teko! odvrati Bora, koji se osjeao doslovce prikovanim za zemlju. Nastane kratkotrajna rasprava medu njima, je li bolje prenijeti ga gore na cestu i odvesti u neku najbliu ambulantu ili bolnicu, ili ostaviti ga tako da lei, s tim da jedan od njih ide pozvati pomo. Nakon to razmotre prednosti i nedostatke jednog i drugog, obojica se opredijele za to da ga ne pomiu s mjesta, jer tko zna nee li napraviti gore, i da taj posao prepuste strunijem, medicinskom osoblju. No taman kad je voza krenuo da e po pomo, Bora osjeti da mu bol poinje pomalo jenjavati i da moe micati nogama i rukama, te se oglasi i zamoli ih da mu ipak pomognu odmah doi do ceste. Neto sam, a neto uz njihovu pomo, uspije mu najprije osoviti se na noge, ali jo uvijek nije mogao napraviti ni koraka. Malopomalo, poela mu se vraati i ta sposobnost. Kako se odmah pokazalo da mu je za kretanje jo uvijek potreban nekakav oslonac, oni ga pridre i tek tada, tako poduprt sa svake strane, uspije prijei nekoliko metara. Nakon toga zastane malo da predahne i vidi nije li mu to povrijeeno. Opipavi se po udovima i itavu tijelu, ustanovi da, unato silnim bolovima, na njemu nema nikakvih vidljivih posljedica pada; nita mu nije bilo ni slomljeno niti je imao gdje ozbiljnije ozljede. Seljak i voza se ponude da ga nose, ali on to odluno odbije, te tako sva trojica nastave s izvlaenjem iz klanca, pentrajui se strminom prema cesti. No kako je Borasu i dalje svaki pokret prireivao bol, seljak i voza su ga vie gurali no to je on sam iao. Tekom mukom i poslije mnogo zastoja uspiju se dovui do gore, nakon ega ga njih dvojica smjesta utrpaju u kabinu kamiona. Voza ga upita kamo bi elio da ga poveze, no Boias se nae u nedoumici; nije znao ni gdje sejtiakaL

ni kamo je onaj, iji tjelesni oblik sada nosi, trebao stii, a nije elio to ni njima pokazati. Zato samo promrmlja: Kamo god hoete. Negdje gdje ima autobusna ili eljeznika postaja, da mogu doi do Zagreba. Kako elite!ree voza. Ali meni se ini da biste ipak prije svega trebali obaviti neki lijeniki pregled. Mislim da nisam ozbiljnije povrijeen. Moda vam se to sada tako ini. Ali poslije onakva pada, teko daje u vama ba sve ostalo itavo. Dobro! ree Bora, vie da ne bi skretao pozornost na apsurd cijele situacije, negoli to bi osjeao potrebu za tim. Vozite me onda negdje na pregled. Najblia ambulanta je u Delnicama. Idemo sada tamo, a odatle poslije moete dalje i vlakom i autobusom. Iz ovog to je voza rekao, Bora zakljui da se nalazi negdje u Gorskom kotaru, i to, s obzirom na planinski okoli, po svoj prilici usred masiva Velike kapele. im su se dogovorili da idu u Delnice, voza poe okretati kamion, da bi ga upravio u suprotan smjer od onog iz kojeg je doao. Bora ga oprezno upita koje mu je zapravo bilo odredite, pa kad mu ovaj ree da je vozio za Bakar, uspije mu posve orijentirati se; ako sad okree vozilo, znai da se Delnice nalaze sjevernije od mjesta udesa i da je ovjek, u ijoj je sada koi, dolazio odnekud iz primorja. Pomisli kako e se nai u grdnoj neprilici upita li ga voza kako se zove i ime se bavi, a kako je i njega samog to zanimalo, iskoristi trenutak dok je ovaj bio zabavljen manevriranjem, pa pone prebirati po depovima. Ubrzo nae osobnu iskaznicu, izvadi je i kriomice zirne u nju; nije bilo nikakve sumnje da je pripadala poginulome, jer je na njoj bila njegova slika. Potrajalo je to vrlo kratko, tek toliko da moe proitati ime i adresu, naknn r.p.pa in ie odmah snremio natrae. da ne bi

izazvao kakvu sumnju. Pokojnik se zvao Antun Maglica, bio je poduzetnik i adresa mu je bila Vlaka 49. Dakle, kao to mu je Astaroth i najavio, u svom novom ivotu nije se udaljio iz Zagreba. Uto voza zavri manevar i kamion krene, a njih dvojica odmahnu seljaku koji ih je pozdravljao. Na svu sreu, voza je cijelo vrijeme do Delnica drao monolog; nikako se nije mogao dovoljno nauditi njegovu neobinom spasenju i stalno je govorio kako se u tome osjea sam prst Boji, jer onakav pad jo nikad nitko nije preivio. Tako se dogodilo da mu nije postavio ni jedno od onih nezgodnih pitanja, na koja Bora nije znao odgovor. No, zato se on tim pitanjima pozabavio u sebi. Dok se voza prisjeao niza neobinih udesa, u kojima je netko ostao iv, napominjui da ni jedan nije ni priblino kao ovaj, Bora je razmiljao o tome to ga dalje eka. To da se sada zove Antun Maglica i da ima svoj dom u Vlakoj, bilo mu je i manje nego nedostatno da se snae u novoj ulozi. to ako Maglica ima brojnu obitelj? Mora li je on prihvatiti kao svoju? Ti ljudi e posve sigurno zapaziti da se neto kod njega promijenilo i da nije vie isti ovjek. Istina, takva se otuenja od vlastite obitelji dogaaju i bez uplitanja sile kao to je Astaroth, ali to se onda redovito tumai nekim psihikim poremeajem. Tko zna, moda ga ti ljudi ak i proglase neuraunljivim, a kako su mu oni najblii rod, ne gine mu ludnica. Zatim, to im rei, gdje je bio i kakvim je poslom sam poao na put? A onda, tu su i drugi izvan obitelji; tko zna s kirnje sve i kakve odnose taj Maglica imao? Ako igdje sluajno naleti na nekoga od njih, ispast e u najmanju ruku udak i dati potvrdu da s njim neto nije u redu. Astaroth mu za sve ove mogue situacije nije dao nikakve upute, ni to e govoriti ni kako se ima ponaati. "Sve ete sami otkrivati", rekao mu je. to mu pak to znai? ,.

Ako mu je prepustio da sam sve otkriva, nije li mu time dao i slobodu djelovanja? Ali u emu bi se onda sastojala ova sadanja njegova sluba? Kako e izvravati Astarothove naredbe, kad ne zna ni to on zapravo hoe od njega? Zatim, na koji ga nain on kani nadzirati i to e se dogoditi bude li iz nekog razloga nezadovoljan s njim? Sve su to pitanja na koja odgovore nije mogao ni priblino naslutiti. Moda bi barem neto od toga razrijeio kad bi malo vie prekopao po depovima, ali inilo mu se nezgodnim raditi to pred vozaem, pa je tako to odgodio za trenutak kad ostane sam. A tada mu se misao preseli u njegovu spavau sobu u vili na Tukancu i posljednje trenutke provedene u svom starom tjelesnom ruhu. Prola su skoro dva sata od toga i sigurno je ve tobonji lijenik obavijestio njegove da je mrtav. Sad je vjerojatno po cijeloj kui golema strka i pla. A ve sutra e njegovi naputeni ostaci leati na odru u primaem salonu, s etiri svijee oko sebe; Veronika, djeca i unuad bit e u crnini, a prijatelji i poslovni ortaci dolazit e na alovanje. Prekosutra bi ve mogao biti i sprovod. Odjednom mu padne na pamet: a kako bi bilo da se vrati tamo? Ako mu je ve ostavljeno na volju da bira to e initi, valjda je i to jedna od mogunosti koja mu stoji na raspolaganju. Astaroth mu nije rekao da mora ba u svemu ivjeti kao taj Maglica i raditi sve to je on radio. Napokon, on je s njim kao Bora, a ne kao Maglica sklopio ugovor i kao Bora mora plaati svoj dug; Maglica je samo neto poput njegove nove odore, u kojoj to ima initi. Upita se kako bi bilo da doe svojima i da im otkrije tko je zapravo? Odmah je odbacio tu pomisao, jer je shvatio da nema ama ba nikakva naina uvjeriti ih u takav apsurd. Ali opet, pomisli, mogao bi im se i kao Maglica nekako pribliiti, stei njihovo irt qp Vnd nfikoca od niih. na bi im barem

tako, kao nekakav obiteljski prijatelj ili suradnik, bio blizu. Astaroth mu je rekao da e ga sjeanje na ono stoje bio boljeti, ali to se ipak ne dogaa, dapae, ovog trenutka ga to ak ispunjava ugodom. U svakom sluaju, morat e, im stigne u Zagreb, navratiti tamo uTukanac, ako nita, a ono da vidi kako teku pripreme za njegov pokop i tko sve i koliko ali za njim. Uto kamion stigne u Delnice i zaustavi se pred mjesnom ambulantom. Zapazivi da se Bora posve oporavio i da se kree bez iije pomoi, voza se ispria da mu se uri, jer je izgubio dosta vremena ovom vonjom natrag, pozdravi se s njim i punim gasom odjuri svojim putem. No, Borasu se nije ilo u ambulantu. Kako mu se uini da na njemu vie nema nikakva znaka, koji bi ukazivao na neku unutarnju povredu, i da su mu bolovi skoro sasvim nestali, pomisli daje to i suvino, pa se odmah zaputi na eljezniku postaju. Vlak za Zagreb stigao je za pola sata. Tek kad je sjeo u prazan kupe, izvadi sve to mu je bilo u depovima. Iz osobne iskaznice, osim onog to je ve vidio, sazna da je Maglica roen 1895., daje oenjen i da ima dvoje djece, djeaka i djevojicu. Ostali dokumenti bili su nekakvi rauni s njegovim potpisom, datirani prije dva dana u Suaku. Iz njih se moglo nedvojbeno zakljuiti da je Maglica inenjer i graevinski poduzetnik, jer su se njima podmirivale kupovine razliitoga graevinskog materijala, cementa, pijeska, vapna, drva i si. Najvjerojatnije je zbog toga Maglica i putovao u Suak. Meu stvarima koje je izvukao iz depova bila je i neka cedulja, nekoliko puta presavijena i smotana, na kojoj je obinom olovkom i oito na brzinu bilo ispisano: Javiti se Josipu Vrbanu, Trnjanska5. On je upuen u sve. Lozinka: Treba li vam oistiti dimnjak? Odgovor: Hvala! Sve m i ie u kui na stru i u. -,. . ..: ,, .^

to ovo znai, upita se. Kome je zapravo upuena ova poruka? Je li je Maglica primio u Suaku, ili mu je netko, a da to i ne zna, potajno stavio u dep? Daje ono prvo, sigurno je vie ne bi bilo tu, jer bi je Maglica ve proitao, i s obzirom daje, po svemu sudei, konspirativna, upamtio i nakon toga unitio. Dakle, ono drugo je vjerojatnije, a to znai da poruka nije bila ni namijenjena Maglici, nego njemu, Borasu, i da dolazi izravno od Astarotha. Kako bilo da bilo, odlui potraiti toga Vrbana, ako ni zbog ega, ono da zadovolji znatielju. Napokon, tko zna, moda mu je to putokaz koji ima slijediti. No, bez obzira na to to ga eka, Bora je poeo osjeati zadovoljstvo u svom novom tijelu, pogotovo kad su mu bolovi posve nestali. inilo mu se daje pun energije, pokretljiv i vitalan, kao nekada kad je bio u najboljoj dobi, koja mu je u svijesti ostala jo samo u vidu nekog izblijedjelog i nejasnog sjeanja, jer gaje odavno ve staraka nemo drala prikovana za naslonjae i postelju. Ali ta e mu radost potrajati vrlo kratko, samo dok vlak ne proe Karlovac; odmah iza toga e shvatiti da ovo i nije ba u svemu povratak na ono to je nekada bio i da se u njemu poinje raati neka nova osobnost. Tu u Karlovcu je, naime, u njegov kupe uao udan par: neki starac u iznoenoj odjei, oito iscrpljen boleu i sav oronuo, koji se jedva dovukao do sjedita, u pratnji asne sestre ljepukasta lica, ali godinama negdje ve na pragu srednje dobi. U poetku nitko se nikom nije obraao; asna se neprekidno brinula o bolesniku, namjetala ga na sjedalu da mu bude to udobnije, davala mu lijekove, pojila ga i hranila, brisala mu znoj i slinu, koja mu je nekontrolirano curila iz usta, i uope starala se o njemu kao prava samaritanka. Bora ju je sve vrijeme dosta nezainmntrin a nnrla ndiednom OSieti neto

37

bilo posve nepoznato ak i u vrijeme kad je bio mlad i kad su ga ene zanimale. Bila je to neka silna elja da skoi na tu asnu, strgne s nje odjeu, posve je razodjene i povali, a onda je, milom ili silom, natjera da se pari s njim poput ivotinje. Premda su mu ene nekada doista bile slabost, uvijek je u tim pitanjima bio suptilniji. Kako je neprekidno bio okruen manekenkama, sve samim ljepoticama na glasu, koje su se uglavnom njemu upucavale, to gaje uinilo krajnje izbirljivim i istanana ukusa, pa je uvijek u odnosima s njima traio i neto vie od obina zadovoljenja poude. I uvijek je kod toga izbjegavao sloenije situacije, koje su zahtijevale vie truda; nikada nije pomiljao niti na udane ene, a kamoli na asne sestre. Pogotovo jo i ovakve, kakva je bila ova preko puta njemu, nimalo privlana i jo k tome ne ba u cvijetu mladosti. U prvi mah zauen tim to se s njime zbiva, pokuao se prisiliti da ne obraa pozornost na nju, a onda odjednom ne izdra, pa je upita: Je li vam gospodin neto u rodu? Ne, nije! odgovori asna nekim naglaeno po niznim glasom, ne usuujui se ni pogledati Borasa. To je jedan od siromaha iz stacionara koje na red ima na brizi. Vodim ga u Zagreb na preglede. Tako! ree Bora s indignacijom, koja mu se ni sam ne zna zato iznenada probudila. Vi, dakle, skupljate oko sebe ovakve protuhe da biste ih navikavali na parazitski ivot i kruh bez motike? Gospodine! plane asna sva zgranuta. Kako moete to govoriti? Sve su to stari i nemoni ljudi o kojima nema tko brinuti, jer su ostali bez ikog svoga. Hajde, recite mi otvoreno! provali iz njega neka i njemu samom nepojmljiva zloba. Zato to radite? to vi
timp Hnhivatp?..

Ne razumijem ova vaa pitanja. Ja ovo ne radim zato to oekujem od toga neku korist, nego iz iste kranske ljubavi. Zavjetovala sam se Blaenoj Djevici da e mi to biti poziv. Glupost! procijedi Bora kroz zube s prijezirom, koji je nekako sam od sebe i protiv njegove volje navirao iz njega, a onda izjuri van na hodnik, kako mu se ne bi otelo iz usta neto moda jo neprilinije. Nikako nije mogao sebi objasniti to ga je to spopalo i zato je postavljao asni onakva pitanja. Kao da mu se ono prvo osjeanje, elja da je ima, nakon to je shvatio svu nemogunost toga, premetnulo u odvratnost prema njoj i svemu tome to ona radi. To mu je bilo utoliko udnije, to nikada prije u ivotu nije tako gledao na te stvari; tovie, i sam je nekada potpomagao, pa ak i inicirao ovakve humanitarne akcije. A sad mu je odjednom neto takvo izazvalo gaenje, od koga je mislio da e ispovraati po kupeu. Je li se to on iz korijena promijenio ili je neto od Maglice ostalo u njemu? Moda mu se uinilo da u toj njezinoj brizi za nemonog starca ima neega licemjernog? Pa da! Ona kae da to radi ne raunajui ni na kakvu korist, iz iste kranske ljubavi. Kakva besmislica! I te kako ona u tome ima interesa. Ako nita, vjeruje da e joj to osigurati mjesto gore na nebu. Na kraju prekine razmiljati dalje o tome. Pa to ako je neke svoje nazore i promijenio; najvanije je da se sad osjea bolje no ikad prije. Kad je stigao u Zagreb, odlui odmah poi svojoj kui, ne ovoj novoj, koja mu je oito sada namijenjena, u Vlakoj, nego onoj staroj na Tukancu. Nije htio sjesti na tramvaj niti uzeti taksi, nego se zaputi pjeice, da bi proetao gradom onako kako je to nekada radio. Ve je i zaboravio kad je to nnt hiln- ima vie od deset eodina kako

izlazio iz kue, jer su ga zbog starosti i bolesti izdale noge. Ali i znatno prije je prestao hodati gradom, jo odonda kad je postao veliki gazda, ne toliko zbog komoditeta, koliko zato to je drao da je vonja osobnim kolima i s vlastitim vozaem, ma kamo iao, blizu ili daleko, stvar ugleda. Sad kad je ponovo u sebi osjetio onu nekadanju snagu, jednostavno mu se prohtjelo uivati u pjeaenju; inilo mu se kako otkriva neke davno zaboravljene radosti, kao pilot zrakoplova koji je poslije dugog niza godina ponovo sjeo u kabinu i zaplovio nebom. Nekoliko puta se vraao i iao suprotnim smjerom, pravei krugove, samo da bi to vie produio put, a naZrinjevcu je ak malo i potrao. Zapazio je da mu se vratilo i jo neto: odjednom je osjetio silnu elju saznati to se zbiva u svijetu i tu neposredno oko njega, u Zagrebu. Posljednjih godina, zapravo od trenutka kad je shvatio da mu je kraj blizu, posve se prestao zanimati za to; niti je vie itao novine niti sluao radio, jer su mu sve misli bile zaokupljene vlastitom sudbinom. A ako bi to i nauo, primjerice, da u Europi vlada zategnutost, koja bi mogla dovesti do rata, ili da je Poljska ve kapitulirala pred Hitle-rom, tome nije poklanjao nikakvu panju; jednostavno, to ga se nije ticalo. to je vano hoe li se uskoro potopiti brod s kojega se upravo iskrcava! Kupio je novine i otiao u najbliu kavanu da ih proita. Tako je, ispijajui crnu kavu sa lagom, saznao da su Nijemci upravo probili Maginotovu liniju obrane i da nezaustavljivo kreu prema Parizu. U njegovoj blizini sjedilo je ovee drutvo, koje je ba o tome glasno debatiralo. Svi su najvie bili zaokupljeni pitanjem hoe li nas rat mimoii, ili i nas eka kalvarija. Jedni su drali da bi Jugoslavija trebala potpisati Trojni pakt, jer su vjerovali da nas tako Nijemci nee dirati, a drnpi su tn nnnvrpavali tvrdei kako e Hitler ubrzo hiti

slomljen, jer, kako rekoe, ne moe se ratovati protiv cijelog svijeta. Bora ustanovi kako ga njihove brige uope ne dotiu. To to se pred njim opet otvorila neka perspektiva, to mu se uope prua prilika sudjelovati u neem to ima doi, bilo kao akter ili kao obian svjedok, vie ga je ispunjalo veseljem i znatieljom, nego strahom, bez obzira hoe li to biti rat ili neto moda jo gore. Stoga plati svoju kavu Magliinim novcem i nastavi dalje vrstim korakom, kao da se jo uvijek eli uvjeriti ima li doista sve te tjelesne sposobnosti koje trenutno osjea. Kad je trebao skrenuti Demanovim prolazom prema Tukancu, odjednom ustanovi da u njemu ne funkcionira sve kako je u prvi mah mislio. Noge kao da su mu se u jednom trenutku presjekle; tako su mu naglo postale slabe. Korak mu otea, a u grudima mu se pojavi neka podmukla unutarnja bol, kao da mu netko nekakvim borerom svrdla oko srca. A poelo mu je ponestajati i daha. to je sad ovo, upita se. Je li ga to Astaroth premjestio u bolesnika? Zastao je da bi malo predahnuo, i odmah mu je bilo bolje. To mu se, dakle, samo uinilo! Trenutna slabost i nita vie. "Pa da", pomisli, "kako bih Astarothu bolestan i mogao biti od neke koristi!" Dok je tako stajao prislonjen o zid, smislio je i to e rei Veroniki i drugima u obitelji kad im pozvoni na vratima. Predstavit e im se kao sin jednoga "starog poslovnog prijatelja pokojnog gospodina Borasa", pa e u svoje i oevo ime svima izraziti suut. Tako e mu se pruiti prilika da vidi to ga zanima, a i povod s kojim bi i dalje mogao ostati s njima u vezi. Dolo mu je i da se nasmije. Ima li jo itko, pomisli, tko je krenuo svojoj obitelji izraziti suut zbog vlastite smrti? Nastavio je tako dalje smijui se u sebi, kad mu se ona slabost i bol iznenada vrate. I ne samo to; to je iao rlalip. nnstaiali su sve iai i iai. Kads.e.Dnbli&GLSVOJoj

'

kui toliko da ju je mogao vidjeti, jedva je dizao noge i koraao, a neposredno pred njezinim vrtnim vratima nemo ga posve shrva i bol mu postane nepodnoljiva. Nije imao ni toliko snage da se popne tri stube i ude u vrt. U jednom trenutku mu se i zavrtjelo u glavi toliko daje pomislio kako e se onesvijestiti, pa mu nije bilo druge nego, pridravajui se zida, dobauljati do neke klupe u blizini i svaliti se na nju. inilo mu se da mu itavim tijelom prolaze ledeni srsi i svega ga oblije samrtniki znoj. Osjeao se gore nego onda kad je umirao. Prolo je pola sata, a njemu ne samo da se stanje nije popravljalo, nego je sve vie prelazilo u neki oblik agonije. Pravi li ovo Astaroth s njim neku neukusnu alu, pitao se? to mu to treba? Zar je sva ova luda vratolomija, kojoj ga je izloio, imala za cilj pruiti mu samo kratkotrajnu iluziju povratka u ivot, a onda ga namamiti tu da krepa na ulici kao pas? I to ispred vlastitih kunih vrata! Zato ga onda nije pustio mirno umrijeti u svom krevetu? Ilije to moda cijena koju ima platiti za sve one sretne trenutke koje mu je priutio? Stao se osvrtati oko sebe. Nigdje nikoga tko bi mu pritekao upomo. Odjednom iz kue izie mlad ovjek u crnom odijelu; bio je to njegov sin Jakov. Htio gaje dozvati, ali ustanovi da ga je i glas izdao; usta su se samo otvarala, a iz njih nita nije izlazilo. No Jakov je odmah vidio da na klupi lei ovjek komu je jako pozlilo, pa mu priskoi. Stao ga je ispitivati to mu je i kako mu moe pomoi, ali Bora mu, uza sve napore, nita nije mogao odgovoriti. Pokuavao je to na sve mogue naine; zaustjo bi neto rei, ali rijei kao da su mu zapinjale negdje u grlu. Pomislivi da je ovjek zaista na samrti, Jakov zaustavi prvog prolaznika i zamoli ga da pozove taksi. Malo-pomalo stali su se okupljati i drugi, a zaredali su i komgHtari,4me<|p kojima je najei bio oj&aj:

..,..,., i,

"Nalio se ko majka!" Ubrzo, kad je taksi stigao, zajedno s jo nekolicinom nazonih Jakov ukrca Borasa na zadnje sjedalo i rekne taksistu neka ga urno vozi u bolnicu. im se automobil malo udaljio od Tukanca, Bora osjeti da mu je odjednom postalo bolje, a to je iao dalje, sve vie mu se vraala stara snaga, i to takvom nevjerojatnom brzinom, da je ve nakon pet minuta bio u onoj istoj kondiciji u kojoj i onda kad je krenuo s kolodvora. Kao da se dogodilo neko udo, vie ni traga kakvoj boli ili slabosti. ak mu se javila i dvojba treba li uope i ii u bolnicu. U drugoj situaciji moda ne bi oko toga krzmao, jer je logika stvari zahtijevala da vidi ne tinja li ipak u njemu neka prikrivena zloudna bolest, ali bilo ga je strah da bi tamo kod pregleda netko mogao zapaziti kako u njegovu organizmu ima neto neprirodno; recimo, on je iv, a po svim medicinskim pravilima trebao bi biti mrtav. Da nije vidio kako se Maglica strovaljuje u provaliju, to mu moda ne bi padalo na pamet. Stoga, kad je malo porazmislio, zamoli taksista da ga, umjesto u bolnicu, odveze do broja 49 u Vlakoj. Kad mu ve nije doputeno uspostaviti ikakav odnos sa svojima, da vidi kakav mu je to ivot sada namijenjen. Uskoro se nade pred jednokatnicom, tipinom za Vlaku, sa secesijskom fasadom i stanovima u prizemlju i na katu. Uao je u veu pun strepnje to e ga doekati i kako e poloiti ispit kao Maglica pred najpozvanijim moguim sudom u tome pitanju. Odmah je uoio vrata na kojima je pisalo ANTUN IREBEKA MAGLICA. Dobro je to ima barem jednu informaciju, koja mu, makar i neznatno, olakava poloaj; sad zna kako mu se zove ena. Inae, mogao bi ve u samom startu imati komplikacija, ako bi u tome pokazao kakvu nesigurnost. Pozvonio je i otvorila mu je mlada
pnsnnrfa 11 knrnni haliini ntnrilikp trirlpcptih andina Vp

na prvi pogled Borasu se uini da bi trebao biti zadovoljan; izgledala je kao pravi dar Boji, crnka, vitka stasa i dugake valovite kose. Kako je ve prije odluio to manje govoriti, a to pomnije sluati i uglavnom preputati njoj inicijativu za svaki razgovor, jer mu se to inilo najboljim nainom prikrivanja, samo je stajao pred vratima i ekao, zagledavi se u nju. A ona, kao da ju je okiralo to to ga vidi, najprije razrogai oi i zine, a onda mu se sva radosna baci oko vrata. Toni! usklikne tresui se od uzbuenja. Ti si iv! Boe, a ja sam mislila da u te polumrtva nai u Delnica-ma. Upravo sam se spremala tamo. Ispostavilo se da je u meuvremenu policija ve bila na mjestu udesa i iz uviaja zakljuila da je samim udom voza kabrioleta mogao preivjeti. Kako se tu zatekao i onaj seljak, vlasnik krave, koji je opisao sve to je vidio, dogaaj se mogao prilino tono i brzo rekonstruirati. Tako je nedugo iza toga gospodi Rebeki javljeno da joj je mu nastradao u prometnoj nesrei i da je u bolnici u Delnicama, a po svemu sudei, ako je jo uope iv, nalazi se u komi, jer je to najbolje to se moe oekivati. Na njezino insistiranje da joj kae stoje bilo, Bora je napokon ipak morao progovoriti; ispriao joj je ukratko na koji se udesan nain spasio, izbjegavajui pri tom svaki komentar, da ga neka sitnica ne bi odala. Uza sve to, ona je zapazila na njemu promjenu, jer ga je u jednom trenutku prekinula i upitala zato je tako "nekako udan". Na svu sreu, ovo jo uvijek nije bilo dovoljno za neku ozbiljniju sumnju, pa Rebeka nije dalje oko toga kopkala, nego se, nakon to je on zavrio, raspriala o svojim svakodnevnim brigama i onome to se zbilo dok je on bio odsutan. Premda su sve to bile mahom banalnosti kao cijene namirnica na trnici ili sluajni susreti i traevi o liudima koie su oboie znaliBora iu ie Domniivo sluao.

jer se nadao iz toga pobrati to vie podataka koji bi mu mogli posluiti u snalaenju. No, uini mu se daje kod toga zapao u pravi labirint; nikako nije u toj umi raznih imena mogao razabrati to je kome tko i tko je roak ili blii prijatelj, a tko samo znanac. Ipak, uspio je shvatiti ono to mu je trenutno bilo najvanije, da izmeu Rebeke i Maglice nema nekih veih branih trzavica; barem se iz njezinih rijei tako dalo zakljuiti. Istina, Maglica je zbog poslova esto odsutan ili na putu, pa zbog toga donekle zanemaruje obiteljske obveze, i to je jedino u emu je ona s njim nezadovoljna. Ali po svemu drugom, inilo se da ga gotovo oboava. Je li i Maglica prema njoj gajio ista osjeanja, ostalo mu je i dalje zagonetkom, to vie to je opet poeo u sebi nalaziti neke udne porive koje mu je njezina blizina izazivala. Premda mu je u prvi mah dojam o Rebeki bio povoljan, pa se ak na trenutak i obradovao to mu je u drugom ivotu dodijeljena tako mlada i privlana ena, odjednom kao da je to netragom nestalo. Poela mu se buditi neka antipatija prema njoj, kojoj nikako nije mogao nai razloga. I to je ona vie priala, to ga je sve vie iznutra plavilo. Morao je uloiti krajnje napore da se suzdri od svega to bi ga moglo odati; imao je, primjerice, silnu potrebu daje pljusne ili opali nogom otraga, ili da je vrijea, ali znao je da to ne smije, ako ne eli da stvari krenu neeljenim tijekom. Opet se pitao jesu li to u njemu nekapotajna Magliina osjeanja, koja je naslijedio s njegovim tijelom, ili je to neto to mu je sila koja upravlja njim ucijepila? Osobito gaje iritiralo kad bi ga Rebeka u stankama svojih beskrajnih tirada upitala osjea li se zbilja dobro, ili zato itavo vrijeme uti? Vjerojatno i ne bi to mogao dalje skrivati i sasvim bi sigurno dolo do neke provale njegova bijesa, da situaciju nisu prekinula djer-n Vnia cn nnravn rlnin 17 tnlp Rili <;ii tn rliprak nH nko 12

godina i djevojica od 9, Mirko i Azra, kako je kasnije saznao. Oni su se ve s vrata poeli radovati to ga vide, pa Bora zakljui da je Maglica morao biti dobar otac, kad mu se djeca tako vesele. Utoliko mu je udnije bilo stoje njega to, iz nekoga nepoznatog razloga, stalo neizrecivo ivcirati. inilo mu se da bi s velikim uitkom uzeo neku batinu ili kor-ba i dobro izdevetao tu djeurliju. No, naravno, nita od toga ne napravi i prihvati njihovo umiljavanje kao normalno. Borasu je u Magliinoj koi postajalo sve tee. Kad je dolo vrijeme da se ide u krevet, ozbiljno se zabrinuo, s obzirom da odbojnost prema Rebeki u njemu nije jenjala. Dapae, to se taj trenutak vie primicao, rasla je ak i do odvratnosti. Kao daje obrnuto proporcionalna s privlanou koju je ona, sudei po ponaanju, osjeala prema njemu. Je li ga to Astaroth kastrirao, pitao se, ili mu je ostalo neto od starake impotencije osamdesetogodinjaka? S obzirom na to kako ga je uzbudila ona asna u vlaku, nije vjerojatno ni jedno ni drugo. Moda je to kazna koju mu je pakao odredio: to je manje mogunosti, vie je elje, i obratno? No, tek kad su legli u branu postelju, za njega je nastala prava muka: ona se, valjda po navici koju je imala s Maglicom, stala priljubljivati k njemu i maziti, a on ne samo da se nije na to odzivao, nego je ak osjetio i potrebu daje odgurne. "Boe", pomisli, "kad sam bio u vlastitu tijelu i u ovoj dobi, ovakva ena znala bi me zapaliti do ludila, a sada nita!" Da ipak ne bi izazvao kakvu sumnju, samo je promrmljao kako je vrlo umoran od svega to mu se dogodilo i kako mu se spava, pa se udalji okrenuvi joj leda. No, san mu nikako nije mogao na oi. Razmiljao je to ovo zapravo Astaroth eli od njega, ali ni izdaleka nije mogao dokuiti odgovor. A nema naina ni da ga to pita, jer kako doi do njega? Htio hi harem znati mnra li. kad ie vertifilesnonostaoMaelira i

raditi ba sve to je ovaj radio? Za neke stvari, kako se sada vidi, nema ni najmanje volje; oito da mu Magliina ena nikako nije po ukusu, a djeca jo manje. A za druge se ne osjea ni sposoban; kako e, primjerice, biti graevinski inenjer, kad o tome poslu nema ni najblaeg pojma? Neka sam vrag zna kako e isplivati iz svega toga! Zaspao je tek neto malo pred zoru, pa se ujutro probudio sav mamuran i podbuo od neispavanosti. Dok ga je Rebeka posluivala dorukom i spremala djecu za kolu, on je samo utio i buljio pred sebe. A utjela je i ona; bilo je oito da je to neto kao zatije pred buru, jer po svemu se vidjelo da je nervozna i duboko potitena, ali nastoji to ne pokazati pred djecom. Tek kad su djeca krenula u kolu i oni ostali sami, sjela je k njemu za stol i zapoela razgovor: Sluaj, Toni! Mi moramo ozbiljno porazgovarati. Tvoje ponaanje noas menije bilo potpuno nerazumljivo... to tu ima nerazumljiva? upita Bora dosta smi reno, iako je osjetio kako u njemu bijes kipti. Pa rekao sam ti to mi se juer dogodilo. Svejedno. Nije mi bilo nalik na tebe. Jednostavno te nisam mogla prepoznati. Kao daje neki stranac noas bio pored mene. Je li mogue da te ova nesrea odjednom toliko izmijenila? ak me nisi bio u stanju ni rukom pomilovati. Nita mene nije izmijenilo... skoi on s naporom suzdravajui elju daje odalami, a onda, nakon to kratko razmisli, nastavi.Gospoo Rebeka, morat ete prihvatiti jednu istinu, koja e vam moda teko pasti, ali to se tu moe! Ja nisam nikakav Toni. Toni Maglica je mrtav, a ja sam... No, tu odjednom zapnei zauti. Zato, ni sam nije mogao dokuiti. Nije se radilo o tome da mu se uinilo kako
ornn-iri npStrv tn ne> hi smirr 7anravn nhrfltnn naknn to ie

skoro cijelu no razmiljao, stvorio je odluku da joj kae sve do zadnjeg detalja, i tko je zapravo i kako se dogodilo da se naao tu u obliju njezina mua, pa neka onda ona radi to god zna. No kad je upravo zaustio izrei ono najvanije, odjednom mu se jezik paralizirao, a u svijesti mu nastala neka praznina, tako da u jednom trenutku nije ak znao ni tko je ni kako se zove. Ali slabo bi pomoglo da je i uspio izgovoriti to to je htio, jer gospoa Rebeka oito nije bila spremna uzeti njegove rijei doslovce, nego vie kao ciniki pokuaj da joj u aluzijama kae neto sasvim drugo. No, reci, reci, tko si i to si ti? stala je insistirati, kako bi ga natjerala da bude do kraja otvoren. Nita. Nije vano! odustane on. Onda u ja tebi rei. Toni je mrtav, da! Slutila sam to ve odavno. Od onog trenutka kad mu je sve postalo vanije od obitelji. Osobito onda kad si poeo svako malo odlaziti u Suak. Ve tada sam osjetila da meu nama vie nita nije kako je nekad bilo. Ali ako je u pitanju neka druga ena, bilo bi poteno da mi to kae, pa da znam na emu sam. Vara se. Nikakva druga ena nije u pitanju. A to se tie odnosa nas dvoje, meu nama nikada nita nije bilo, jer sam ja... no Borasu se opet prekine misao, jer mu je jo jednom nastupila blokada svijesti. A tako! Sad nasluujem o emu se radi. To je posljedica tvog druenja s onim frankovcima... ustaama. Ako nije ena u pitanju, onda se samo s njima moe sastajati u Suaku. Pa da, oni su sad u Italiji nali utoite. A dolazi vrijeme kad je postalo opasno biti vezan u braku s nekom idovkom. Reci mi otvoreno, je li to ili neto drugo? A zato bih ja uope trebao na svojim leima nositi dio tereta one krivnje koju nosi tvoj rod? izlane Bora, a dani sam niie znao odakle mu ie to dolo.

Oprosti, ali na to si morao misliti prije. to si me uope uzeo? Nitko te nije na to prisiljavao... Pa dobro, to se mene tie, ja bih te mogla i osloboditi toga dijela tereta, kako ti kae, i otii od tebe zauvijek, ali to e s djecom? Ona su tvoja koliko i moja. Sluaj, Rebeka! Najbolje e uiniti i za sebe i za mene, ako uzme djecu i ode svojima, a onda da oboje podnesemo zahtjev za rastavu braka. A to bi ti htio, je li? E, neemo tako! Da si ti drugi ovjek, ja bih sama dola na tu ideju. Ako ve mene i djecu ekaju teki dani, barem da tebe od toga sauvam. Ali kad vidim koliko si sitan i odvratan u svome egoizmu, ne pada mi to ni na pamet. Ne dam ti nikakvu rastavu. to ima zadesiti nas, zadesit e i tebe. Rebeka, ili e napraviti kako sam rekao ili... Ili to? Reci, to e mi napraviti? Hoe li me ubiti? Daj, pokuaj, to eka? Ne, nita ti nee, jer si bijednik. Kukavica, eto, to si ti! Zbog vlastite sigurnosti htio bi se odrei i ene, s kojom si proveo tolike godine, i djece. Ali nee pobjei od sebe, ne! Mi emo se zakvaiti za tebe, pa e dijeliti nau sudbinu! vikala je Rebeka puna mrnje. U jednom trenutku Borasu uskipje toliko da mu je bijes posve pomraio um. On je pograbi i svom snagom gurne prema nekim vratima u kuhinji, koja su bila poluotvorena, tako daje ona jednostavno proletjela kroz njih. No, kako su se iza tih vrata nalazile stube, koje su vodile u podrum, ona padne poleice na njih, a onda se kotrljajui nekoliko puta okrene oko sebe. Bora je zauje kako bolno zapomae i jei, a potom sve utihne; vie se nije ulo ni glasa ni pokreta. Doao je do vrha stuba i ugledao je kako dolje lei nepomina. Kad je siao do nje vidjeti to se dogodilo, ona vie
niip Havala nikakva 7naka 7ivnta Onina ini nills i ustanovi

da nema otkucaja; nije, dakle, bilo nikakve dvojbe da je mrtva. udno mu se inilo kako ama ba nita u tom trenutku nije osjetio, ni kajanja ni aljenja. Dapae, skoro da su u njemu nastupili neki mir i zadovoljstvo zbog toga to je sve ovako svrilo. A zadrao je i prisebnost duha, jer je posve staloeno razmislio i ubrzo rijeio to e napraviti, kako bi od sebe otklonio svaku sumnju: pronaao je limenu kantu, sapun i krpu, napunio kantu vodom, a onda sapunom oribao dvije prve stube. Potom je prevrnuo kantu i bacio je niza stube dolje zajedno sa sapunom i krpom, po-kvasio potplate njezinih papua, a nakon toga telefonirao najprije u hitnu pomo, pa u policiju. Brzo su stigli jedni za drugima; prvo je ekipa hitne slube ustanovila smrt, a onda je policijski istraitelj stao ispitivati okolnosti pod kojima je ona nastupila. Nije im preostalo drugo nego prihvatiti Borasovo objanjenje, jer su ga svi pokazatelji nedvojbeno potvrivali: Rebeka je naumila oprati stubite koje vodi u podrum, ali se tijekom rada poskliznula na sapunici i nesretno pala. Uskoro su se pojavili i Rebekini roditelji, sitan i elav ovjek tamnoputa lica i ena gotovo dvostrukih dimenzija od njegovih, oboje od otprilike 60 godina. Borasu je dobro dolo to mora glumiti oajnika, jer je tako izbjegao s njima svako razjanjavanje i na svako njihovo pitanje odgovarao samo hinjenim jecajima. No oni nisu bili ni voljni troiti vrijeme s njim. Tragedija keri i suvie ih se dojmila, a po svemu sudei, i inae im komunikacija s Maglicom nije bila ba najbolja; oito nije bio zet po njihovoj mjeri. To se potvrdilo odmah im su stigla djeca, zbog nesree ranije putena iz kole, i udarila u pla. Valjda da bi pokazao kako je odsada pa nadalje Maglica za njega stranac, Rebekin otac Dred svima nazonima iziavi da e on i enapreuzeti daliu

brigu o djeci i povesti ih odmah sa sobom. Shvativi da ih djed i baka kane odvojiti od oca, oboje djece jo jae brinu u pla i posve se priljube uz Borasa, grevito se uhvativi za njega i molei ga da ih ne da. Bora zapazi da djeca nisu ba luda za djedom i bakom, bilo zato to su ovi u odgoju primjenjivali neke metode koje im nisu bile ugodne, bilo zato to su jae vezana za oca. U ovo drugo Bora se imao prilike uvjeriti ve po dolasku, a sigurno je bilo pomalo i prvog, jer se vie nego jasno vidjelo da se gospodi Senfeldi-ma, kako su se zvali Rebekini roditelji, nimalo ne svia utjecaj koji je Maglica imao na djecu. Dogodilo se jo neto nenadano. Do ovog trenutka inilo mu se da sam sebe ne prepoznaje; nita ga od tragedije koju je prouzroio nije ni najmanje diralo, iako je inae, u svom prijanjem ivotu bio vrlo osjeajan ovjek i spreman uiniti sve to moe kad se suoi s tuom nesreom. tovie, poeo je otkrivati u sebi i neke sadistike sklonosti, koje su mu oduvijek bile potpuno strane. No pla djece, njihovo privijanje uz njega i stalni vapaji: "Ne daj nas, tatice, s tobom emo!" odjednom kao da su ponovo oivjeli njega u njemu, probudili onoga pravog Borasa, kakav je cio prijanji ivot bio. Osjetio je neko silno aljenje zbog toga to je poinio i potrebu da nekim inom iskaje svoju krivnju. Nije tono znao to bi trebao uiniti, ali u prvi mah pomislio je da bi mu sada bila dunost svoj dalji ivot u osobi njihova oca posvetiti njima i tako im bar donekle nadoknaditi gubitak matere. I taman je zaustio da kae Senfeldima kako je odluio djecu zadrati kod sebe, kad ga odjednom presijeku ista ona bol i slabost, koje je dan prije osjetio naTukancu. Opet su se usta otvarala, a glas iz njih nikakav nije izlazio. Pouen jueranjim iskustvom, da mu se snaga vraa ukoliko se vie udaliuie od izvora

istom rjeenju, jer mu je bol postajala skoro nepodnoljiva. Jednostavno je odgurnuo djecu od sebe i bijesno promrsio: "Vodite ih! Vodite ih!" im su Senfeldi izveli Mirka i Azru iz kue, u njemu opet zavlada potpuni mir. Sad kad je ostao u stanu posve sam, Bora utone u razmiljanja. Poelo mu se pomalo otkrivati u kojem je poloaju i kako ga je to Astaroth preustrojio. Napokon je dokuio puni smisao onih njegovih rijei da e mu svako sjeanje na ono stoje bio biti bolno. Kad je juer krenuo kui, kanei se vratiti obitelji, to mu je izazvalo jedva izdrljivu patnju. Sada, kad se u jednom trenutku u njemu javila njegova prava priroda, umalo se nije dogodilo to isto. Poukaje ivie nego jasna: mora uguiti sebe u sebi, potisnuti sve ono dobro i plemenito, to je nekada bilo dijelom njegove osobe, ako ne eli podnositi paklenske muke. Jedino mu okrutnost i nanoenje patnje drugima donosi stabilnost i mir. Zaista, drugo nije mogao ni oekivati kad je s vragom pravio pogodbu. Sutradan je bio Rebekin pokop na idovskom dijelu Maksimirskog groblja. Bora je stajao pored Senfeldovih i Magliine djece, glumei ucviljenog supruga, a zapravo je u sebi bio posve prazan. Rijeio je igrati dalje ulogu koja mu je namijenjena i na nain kako se to od njega trai, nastojei odravati u sebi potpunu beutnost. Zato se posve klonio misliti na traginu stranu ovoga u emu sudjeluje, pa nije ni sluao rabina koji je govorio u slavu pokojnice, nego je pogledom lutao okolo. Oko njega je bio niz ljudi koje nije poznavao niti je mogao razabrati u kakvu su odnosu s Maglicom ili Rebekom. Traei tako neto to bi mu moglo odvratiti pozornost od pokopa, ugleda u daljini, skroz na drugom kraju groblja, prizor koji ga doista zaokupi, jer mu je neki instinkt govorio.ji3 u njemujjjia neeg to se

izravno njega tie. Tamo se odigravao drugi neki sprovod, sudei po sveeniku, katoliki, i sve je u njemu ukazivalo da se pokapa neki ugledan i bogat ovjek. Koija s lijesom je bila raskona, a svi su sudionici bili odjeveni u skupocjene korotne odore. U prvi mah je to pogledao tek toliko da ne gleda ovo to je pred njim, ali tada mu se u oaloenoj obitelji, koja je ila odmah iza lijesa, uini neto poznato. Odnekud mu se javila slutnja da bi to mogli biti Veronika i njegova roena djeca i unuad. Ako je tako, onda to moe biti samo njegov vlastiti sprovod! Nije mogao odoljeti iskuenju da cijelu stvar pogleda izbliza, pa se, pod izlikom da mu je pozlilo, izdvoji iz grupe i krene u tom smjeru. Nije ga vodila samo znatielja da vidi kako ga pokapaju i koliko tko za njim ali, nego i potreba da jo jednom provjeri otkria o svom sadanjem poloaju, do kojih je juer doao. Odluio je zato pribliiti se ovaj put svojima bez ikakvih emocija i nakana da s njima doe u dodir i promatrati to to se zbiva koliko god mu je mogue ravnoduno. Krenuo je polako, potiskujui svako uzbuenje. Dok je iao, pokuavao je misliti na stvari koje nemaju nikakve veze s njim i njegovim prijanjim ivotom, ak i ne gledajui tamo kamo se zaputio, nego u stabla i ptice oko sebe. I to se u prvi mah pokazalo djelotvornim, jer dugo nije zamjeivao na sebi nikakve promjene. Tek kad je doao negdje do polovice puta, odakle je ve mogao vidjeti svoju obiteljsku grobnicu i razaznati lica onih koji su se oko nje okupili, Veroniku i ostale, opet mu je poelo bivati loe, premda ovaj put u znatno blaem obliku. Samo su mu koljena stala klecati. Neki su predznaci, dakle, ve bili tu, i sve je najavljivalo da bi se moglo ponoviti ono s Tukanca, iako ovaj put nije imao nikakve odreene namjere, osim da zadovolji golu znatiplni T7plf>da ria ie i sam noelednaono s im ie nekad

bio u vezi dostatan da ga onesposobi za svako djelovanje. Kako je znao da e mu se s daljim pribliavanjem stanje pogoravati, zaustavio se i sjeo na najbliu klupu, a onda odatle stao motriti to se tamo dogaa, jer su mu smetnje jo uvijek bile koliko-toliko podnoljive. Odjednom zapazi da se jedan od sudionika sprovoda okrenuo i zagledao, kako mu se uini, ravno u njega. Zbog daljine nije mu mogao tono razaznati lice, ali bio je siguran da to nije nitko od njegovih. U prvi mah pomislio je da mu se to samo privida i da se ovjek tko zna zato okrenuo i tko zna u to zagledao; ta on je bio prilino zaklonjen grmljem i stablima, tako da se otamo teko moglo i naslutiti da ovdje nekoga ima. A i da ga jasno vide, nitko od njih ne moe imati razloga u ovom trenutku svraati pozornost na posve nepoznata ovjeka, koji samo sjedi i nije uope tu zbog sprovoda. Ali da ipak nije tako, shvatit e kad se taj nepoznati odvoji od skupine i ubrzanim korakom krene ba prema mjestu gdje je on bio skriven. Bora odlui ponaati se kao sluajni namjernik, koji je doao na groblje po nekom svom poslu i ne tie ga se ono to se dogaa uokolo, pa tako nije ni gledao u doljaka, koji mu se sve vie primicao. Tek kad mu je priao na razdaljinu s koje ga vie nije mogao ne zapaati, svrne pogled na njega i zapanji se. Odmah gaje prepoznao; bio je to Astaroth. Ovaj bez ijedne rijei najprije oisti jedan dio klupe, oito da mu se crno odijelo ne bi uprljalo, a onda sjedne pored Borasa, kao daje doao na ugovoreni sastanak. Dugo se nitko nije oglaavao, a onda Bora prvi progovori: No, napokon! Ba sam se pitao kako doi do vas. Imam cio niz pitanja koja vam elim postaviti. Do mene ne moete doi nikako. Barem ne onda kad vi to poelite. Moete me vidjeti samo kad ja drim po trebnim norazeovarati s vama. .,,....

Neete mi rei da ste ba sad osjetili tu potrebu i da ste samo zbog toga doli na moj pokop? A to ste mislili? Da sam vaim zemnim ostacima doao iskazati poast? Vidim da inite poetnike greke, pa sam vam doao dati jo neke upute. Ali kako ste znali da u ja tu biti u ovo vrijeme? Postavljate glupa pitanja, iz svoje ograniene optike. Za mene nema nikakve tajne. Ja znam svaki va potez, pa ak i one koje jo niste, nego ih tek kanite napraviti. Zato me spreavate da doem u ikakav dodir s onim to sam nekada bio? Ne date mi ak ni da zadovoljim obinu znatielju i vidim kako izgleda moj sprovod. Varate se. Ja vas nita ne spreavam. To je posljedica ugovora koji ste potpisali. Njime ste se obvezali stupiti u ovu slubu, a to zahtijeva potpuni zaborav svega to ste bili, kako onoga u sebi, tako i onoga izvan sebe. Moete vi slobodno dati maha svojim eljama i initi ono to vam vai nazori ili potrebe nalau, ali ete pri tom patiti. Pa molim, izvolite, ako to moete izdrati! Samo vas moram upozoriti da ete u ovom beskrajnom vremenu koje je pred vama prije ili kasnije sami odustati. Svima se to dogaa. Svatko stigne do neke granice, nakon koje vie nije u stanju podnositi bol, pa stane initi sve kako bi je izbjegao. I tako s vremenom posve zaboravi svoj prijanji ivot. Zato se onda krijete iza nekih prapovijesnih imena i ne kaete otvoreno tko ste? Jedino me Sotona moe na ovaj nain prisiljavati da inim samo zlo i bjeim od svega to je dobro i plemenito. Opet vi s tim zabludama o Bogu i Sotoni, dobru i zlu! Morate se to prije osloboditi toga. Dobro i zlo nisu nita, rekao sam vam ve. Goli privid na povrini svijeta.

samo neizbjean tijek stvari, ili kako to filozofi obiavaju rei, povijesna nunost. Vi ste ovoga trena u njezinoj slubi i moete imati mir i zadovoljstvo samo ako se ponaate u suglasju s njom. Svaki otklon od toga priredit e vam gorke trenutke. A ljubav... plemenitost... sve ono to ovjeka ini ovjekom... Zato mi je to zabranjeno? To je sve puka fikcija i nita drugo. Stvarna je samo gola pragma, a s njezine toke motrita nema ni plemenitih djela ni zloina, ni ljubavi ni mrnje, nego samo onog to jest ili nije u funkciji cilja. Ako vam te stvari ba toliko fale, za utjehu u vam rei da e biti situacija kad ete imati priliku initi i to to nazivate tim imenima, ali to e biti samo onda kad se pokae djelotvornim po zadau koju imate obaviti. to moete kad ste u slubi usuda, sve osobno mora biti iskljueno. U slubi usuda? Zar nije usud ravnao sa mnom i dosad, u prethodnom ivotu? Nije. Kad ste ono krenuli vlakom za Zagreb, bilo vam je sueno neto posve drugo. Jeste li zapazili da su vas mi-moili svi hirovi sudbine? 5 ve se odvijalo po vaim osobnim eljama. Zato sad morate platiti dug. Kome? Bogu, ili vragu? Eh! Vidim da u imati s vama grdne muke, dok vas ne natjeram da odbacite neke predrasude. Ni jednom ni drugom, nego sudbini koja vas je dosad tedjela. Ali sudbinom mora netko upravljati, a to moe jedino Bog. Nasjedate lukavstvu crkve. To je stara i ve pomalo otrcana metoda lova na due: plasirati neke divne obmane, koje toboe stoluju onkraj ovoga svijeta, a samo ti zna

svim onim to uz njih ide, obine su bajke za malu djecu. Postoji samo plan, po kome se sve na ovom svijetu odvija. Na njegovoj provedbi moramo jednako raditi i vi i ja. S tom razlikom to sam ja, da se izrazim slikovito, u duhu vae nove profesije, neto kao inenjer gradnje, a vi onaj koji mijea beton. Ali tko je smislio taj plan? I s kojim ciljem? Postavljate pitanja tipina za smrtnog ovjeka, koji ne moe stvari vidjeti drukije nego kroz poetak i kraj. Tko je smislio i s kojim ciljem? Nema odgovora. Nije to godinji plan sjetve kukuruza! A ono to bih vam o tome mogao rei, nadilazi mogunosti vaeg poimanja. Bilo bi kao da vam govorim nekim jezikom u kome ne razumijete ni jednu jedinu rije. Onda mi odgovorite barem ono to mogu shvatiti! tu Bora izvadi i razmota cedulju koju je naao u Magliinu depu. Jeste li mi vi ovo doturili? Ne. To je Maglici na pograninom mostu u Suaku dao njegov ortak, ustaki emigrant iz Italije. Maglica je bio tajni lan te organizacije. I to se sad od mene oekuje? Da idem ili ne idem tomeVrbanu? To je va problem. Moete poi, a moete i ne poi. Moete ak odabrati i neku protivniku organizaciju, reci mo, pridruiti se komunistima. Po opi plan je nevano na koju ete vi stranu. Unutar svoje slube vi ste u tome posve slobodni. Ali jedno upamtite: koga god izaberete, izabrali ste i njegovu sudbinu. A mogu li nita ne izabrati? Naravno da moete, ali uvjeravam vas, to bi bio naj gori izbor. "Tko se sudbini rado pokorava, ona ga vodi, a

-Ali kako u znati to sudbina trai od mene? Uvijek ete to znati. Kako, to ste ve iskusili. Vi moete i ne morate raditi u njezinu duhu, to je stvar vaeg izbora, ali morate imati na umu da kod toga uvijek birate izmeu patnje i zadovoljstva. A to su, priznat ete, jo uvijek vee povlastice nego to ih imaju kanjenici kod vae zemaljske pravde. S tim rijeima Astaroth ustane i poravna odijelo koje mu se od sjedenja malko izguvalo, a onda nastavi: to ete, i filozofi kau da je sloboda u pokoravanju nunosti. Ali vi ste slobodni unutar toga izabrati i neslobodu... nakon toga skine eir i nakloni semoje potovanje do naeg idueg vienja. im se Astaroth izgubio iza prvog reda grobnica, Bora osjeti da mu se u glavi stvorila jo vea zbrka, negoli je vladala prije ovog razgovora. U elji da mu postavi jo neka pitanja, potri za njim, ali on je odjednom nestao kao daje u zemlju propao. U meuvremenu oba su pokopa, i onaj Rebekin i onaj njegov, zavrili, pa nadaleko vie nije bilo ni ive due. Bora je stajao na groblju sam, okruen mrtvima, kojima je u jednom trenutku poeo ak i zavidjeti.

2. IZBOR
Dugo se Bora nije mogao odluiti hoe li se javiti tome Vrbanu ili ne. Pokuavao je prije toga dokuiti smisao onoga to mu je rekao Astaroth. Ako ga je dobro razumio, on mu ostavlja slobodu odluivanja u tome na koji e nain sluiti sudbini. Moe se Dridruiti nekoi od aktualnih

opcija, a moe i ne pristupiti nikome i ostati neutralan. eli li ono prvo, nema ba neki osobit izbor: samo ustae, komunisti ili maekovci. Uz to, kome god pristupio, morat e prihvatiti i njegovu sudbinu; dakle, nema mogunosti kasnije se predomisliti i krenuti nekim drugim putem. A nitko mu od njih nije toliko prirastao srcu da bi se s njime zauvijek vezao. Onda, i stara je izreka: "Kad jednome osvane, drugome omrkne!" Ne moe, dakle, sve njih ekati ista sudbina. S druge strane, biti neutralan u vrijeme kad je sve u Europi zakrvljenotu je Astaroth moda zbilja u pravunajgore je od svega, jer e te svaki vrag drati sumnjivim, pa e morati strahovati i od vlastite sjene. A da ne govorimo da takve prije ili kasnije netko silom svrsta na ovu ili na onu stranu, pa im ne preostane drugo nego dijeliti i sudbinu onoga koga su zapali. Maekovci su trenutno na vlasti, ali je pitanje hoe li se na njoj i odrati, pogotovo ako Jugoslavija ne potpie Trojni pakt. Komuniste pak ne eka nita dobra, ma tko doao. Kako sada stvari stoje, jedino ustaama bi moglo krenuti nabolje, jer su povezani s Nijemcima, koji na sve strane pobjeuju i ve su progutali pola Europe. Najmanje e, dakle, pogrijeiti ako ode do togaVrbana, pa barem pogleda to mu se tu nudi, bez obzira to su mu ustae uvijek bili najnesimpatiniji. Osim toga, i Maglica im je pripadao. Ako on sad krene nekamo drugo, oni e ga uzeti kao izdajnika, pa e dijeliti i sudbinu takvih. Sve ove misli motale su se Borasu po glavi dok je lutao gradom, a lutao je po itav dan, od jutra do mraka, jer nije htio boraviti u Magliinom stanu, koji mu je izazivao depresivna stanja; tamo je odlazio samo prespavati. Hranio se po restoranima novcem koji je naao u Magliinu depu i u jednom tajnom pretincu nonog ormaria u spavaoj so-

vidio je da Maglica ima pozamaan raun u banci, ali se nije usuivao odlaziti tamo i to dizati, barem dok dobro ne uvjeba njegovpotpis. eui tako ulicama i obilazei restorane, Bora je sretao brojne poznanike iz prijanjeg ivota i instinktivno mu je dolazilo da im se javi, ali bi ga svaki put u takvoj prilici neto naglo probolo u grudima i on bi, shvativi da mu je to upozorenje, odmah od toga odustao. S druge strane, pozdravljali su ga i zaustavljali brojni ljudi koje nikada prije nije vidio, vjerojatno Magliini prijatelji i znanci; s njima bi se nastojao zadrati to krae, pravei se da pozna i on njih, i pri tom bi vie sluao to oni njemu govore, no to bi sam govorio. Kad je nakon jednog objeda uz crnu kavu proitao u novinama da je Francuska pala i da su Nijemci umarirali u Pariz, shvatio je da mu je krajnji trenutak za odluku. Sad vie nema nikoga u Europi tko Hitleru moe pruiti ozbiljniji otpor. Englezi su doivjeli debakl kod Dunkerquea i pitanje je trenutka kad e poeti invazija na njih. Sa Sovjetskim Savezom je sklopljen pakt o nenapadanju, a ostale zemlje ili imaju vlade koje su Hitlerove marionete ili su ve okupirane. Jugoslavija je ostala usamljena, a to znai da e i ona morati sad odabrati: ili u savez s Hitlerom, ili protiv njega. U oba sluaja ustae dobivaju na vanosti i postaju inilac s kojim se mora raci nati. Stoga Bora ocijeni da ima najvie izgleda izbjei patnje, bude li slijedio njihovu sudbinu. to god drugo odabrao, patit e dvostruko, jer e mu najprije sam ivot biti patnja, a jo vie pokuaji da izbjegne ono to mu je sueno. Vrban je, dakle, najbolje rjeenje. Tako se, ustavi od stola, zaputi ravno njemu. Na broju 5 uTrnjanskoj ulici bila je mala obiteljska jednokatnica, s vrtom ispred ulaza, ograenim drvenim pio-

daje dobro izabrao; nikakva slabost se nije javljala, nikakva bol niti bilo kakav oblik odbojnosti. Dapae, inilo mu se, to joj se vie primie, sve vie se puni nekom snagom i optimizmom koji ga tjera dalje. Pozvonio je na vratima, pa kad mu je otvorio onizak ovjek etrdesetih godina, vrste grade i velike glave na kratkom vratu, odmah mu je izgovorio lozinku: Dobar dan! Treba li vam moda oistiti dimnjak? Hvala! odvrati ovaj pogledavi ga znaajno, kao netko tko razumije skriveno znaenje izgovorenog. Sve nam je na struju. Ali svejedno, dobro ste doli. Treba nam majstor kao vi za jedan drugi posao. Izvolite unutra! Vrbanjer sad nije bilo nikakve sumnje daje to on uvede Borasa u primau sobu i ponudi ga sjesti. U poetku su samo gledali jedan drugoga ne govorei nita, jer je Bora njemu prepustio inicijativu, a ovaj je pak utio ekajui da mu ena, sitna plavua odjevena napola na seljaku, obavi svoju dunost kao domaica i da se udalji. Za to vrijeme ona je ulazila i izlazila, donosei neke kolae i razne vrste likera, te stavljala to na stol ispred Borasa, iako ovaj nije pokazivao nikakve volje ni za im. Tekkad se ona posve povukla i zatvorila vrata, Vrban primakne svoj stolac blie Borasu i potiho mu ree: Pa gdje ste vi, ovjee? Oekivao sam vas jo prije tjedan dana. Naalost, dogodilo se neto nepredvieno! ree Bora s uzdahom, kako bi djelovao to uvjerljivije. Od mah nakon mog povratka iz Suaka poginula mi je ena. Nesretan sluaj. Primite moju iskrenu suut! s izrazom aljenja e Vrban, ali ve idui trenutak ton mu postane hladno slu-

"Vvl "

-i-.^

,-.1 I.-.1, X ^.

I s^

kao mjera osiguranja. Reeno mije da e, umjesto Kaia, koji je u zatvoru, doi stanoviti Maglica. Moete li mi pokazati neki dokument, iz koga se dade vidjeti da ste to doista vi? Bora mu pokae Magliinu osobnu iskaznicu i Vrban se, tek kad je pogleda, posve opusti pa ga, u znak povjerenja, ak potapa malo po koljenu. No i dalje nitko nita nije zapoinjao. Vrban je, oito, ekao da mu on prenese neke poruke, a on je, ne znajui to bi mu rekao, ekao da Vrban prvi progovori, ne bi li mu to dalo kakvu ideju. Na kraju Vrban ne izdra, pa ga upita: Onda? Kako je bilo na Suaku? Vrlo dobro! Vrlo dobro! Sve ide po planu! ree Bora tek toliko da neto kae, odabravi frazu s kojom mu se inilo da ne moe pogrijeiti. Pa koga ste tamo sreli? Nije vano koga sam sreo, nego kakav je moral koji sam zatekao. ini se da ste pretjerano oprezni. No, moda ste u pravu. Sigurnost je sigurnost. Pa izvolite, pogledajte i vi mo ju... Tu Vrban pokae Borasu svoju osobnu iskaznicu. I nemojte misliti da sam ja posve neupuen. Znam da ste se tamo imali sastati s Didom. Je li bio on? Naravno daje bio!jedva doeka Bora to kao kakvo--takvo uporite za dalji razgovor. Tko bi drugi? I? Kakva je zapovijed? ekati! izlane prvo to mu doe na pamet. Na ravno, samo za sada... Ali u meuvremenu raditi na tome da se postigne puni stupanj spremnosti. A nije vam rekao da pogledate je li taj... kako vi kaete, puni stupanj spremnosti ve postignut? Nnnne, nije! rastegne Bora kao da se pokuava prisjetiti. Rekao mi je samo da vam se javim, a vi ve znate to vam ie dalie initi.

udi me! Vrban e sa stanovitom dozom sumnji avosti, kao da se prepao da nije moda neto krenulo po zlu.Reeno mi je da vi dolazite kao neka vrsta inspekcije, koja ima ocijeniti nau borbenu sposobnost, a onda nam prenijeti posve konkretne upute o tome to i kad imamo dalje initi. Pa... i trebao sam vam to prenijeti, ali mije naknadno javljeno da jo nije trenutak za to. Tako sam doao samo vidjeti imate li kakvih problema. Moramo jo uvijek ekati na stanoviti znak. Razumijem! ree Vrban pomalo razoaran. Zaboravio sam da i iznad popa ima pop. to moemo, kad Hrvatska mora uvijek imati nekog patrona! Pa dobro, ekat emo. U meuvremenu, moete se, bez obzira na to to vam je zadaa, vlastitim oima uvjeriti da su kod nas doista sve pripreme ve obavljene. Molim vas, poite sa mnom! Tu Vrban ustane i pozove Borasa da ga slijedi. Obojica iziu u vrt, a onda ga Vrban povede iza kue, gdje je stajala ovea baraka, koja je djelovala kao neka radionica, ali mogla je biti i spremite alata ili ak upa. Kad uoe unutra, Bo ra otkrije da je to konjunica, jer je sav pod bio prekriven slamom, a u pregradama je bilo nekoliko konja. No Vrban ga oito nije poveo zbog konja, jer ne obrati nikakve panje na njih, nego odmah u jednom kutu razgrne slamu, ispod koje se na podu otkrije etvrtasta ploa, koju on s poprilino napora podigne. S otvora koji se tako ukazao vodile su stube nekamo dolje. Vrban pone silaziti i zamoli Borasa da i on krene za njim. Uskoro se obojica nau u podzemnoj prosto riji, koja je bila iznenaujue velika i zapremala znatno vei prostor no to je bio onaj gore u baraci. Bora zapazi da je tu pravi arsenal: na stalaama je stajalo sloeno mnotvo puaka, strojnica, pitolja, runih bombi, minobacaa i san duka nunih streljiva, granata i raznih vrsta eksnloziva

 Evo, vidite! ree Vrban. Dovoljno je da nam vi prenesete zapovijed s vrha i u roku od sat vremena svi e se tu skupiti i biti pod orujem. A sad doite ovamo! Vrban odgrne neki zastor na zidu i iza njega Bora ugleda drugu prostoriju. Uavi u nju, imao je dojam da se naao u nekoj golemoj garderobi ili trgovini konfekcijske odjee. No umjesto graanskih odijela, tu su visjele same uniforme ukastosmee boje. Ovo su bile odore talijanskih abesinskih legija nastavi Vrban. Njih nam je Mussolini ustupio. To emo nositi kad iziemo iz ilegale i stupimo u akciju. Prvi put na kon 900 godina Hrvatska e imati svoju oruanu silu. Ove su samo za nas, utemeljitelje pokreta, a za obinu vojsku, koja e se regrutirati iz graanskih redova, ve postoje nacrti i uzorci. Bora je gledao sve to drei se vrlo zainteresiran i kimajui glavom kao netko tko je zadovoljan onim to vidi. No, ipak upita: Vi to kao da ste posve sigurni da e se Jugoslavija raspasti? Kako? Zar ne znate? Va prethodnik Kai mi je rekao daje fiihrer vrsto obeao poglavniku kako e Hrvatska biti nezavisna i slobodna. Moda, ako mu Jugoslavija dade povoda daje srui. Ali ako potpie Trojni pakt... Vjerujem da emo i u tom sluaju imati visoki stupanj autonomije s poglavnikom na elu i vlastitom oruanom silom. Poglavnik je previe zaduio fuhrera, da bi ga mogao samo tako odbaciti. Nadam se da ste u pravu! Nakon toga iziu iz podruma, pa kako vie nitko nita
ii ioHan Hrucrnmp PrpmHa RpVrhan

sada odnosio prema njemu znatno ljubaznije nego onda kad je doao, Bora se nikako nije mogao oteti dojmu da u pogledima, koje mu je povremeno upuivao, i dolje u skladitu i ovdje pri rastanku, jo uvijek ima nekog nepovjerenja. Vraao se kui optereen brojnim pitanjima, a najvie time koliko stvarno ima slobode u ovome to radi? to bi, primjerice, bilo da sad ode na policiju, pa prijavi to je vidio tamo u podrumu? Ve i pri samoj pomisli na ovo osjeti kako gaje neto probolo u predjelu srca. Kao to je i slutio! Ovim dolaskom Vrbanu ulovio se u klopku i sad mu vie nema natrag; sudbina mu je neraskidivo vezana s ustaama. No, je li uope i imao mogunosti za kakav drukiji izbor? Bi li isto ovako proao, bez ikakvih znakova upozorenja, da je, umjesto Vrbanu, krenuo nekom zakletom neprijatelju ustaa? To, naravno, ne moe znati, jer nije tako postupio. Pa ipak, poneto moe zakljuiti iz toga to gaje kod ove seobe zapao ba Maglica, koji je ve bio ustaa i, uz to, nosio u depu jo i uputu kamo mu je ii. Moda mu je od samog poetka bilo sueno krenuti ovim putem, a sloboda izbora je bila samo Astarothov blef? Uostalom, on mu je i rekao da slobodan moe biti samo ako se pokorava sudbini. Kojeg li cinizma: sloboda i pokoravanje! Ali, zato je onda smaknuo Maglicu i njega doveo na njegovo mjesto? Ovo ga opet navede da se zamisli nad tim tko je zapravo Astaroth. On se predstavlja kao izvritelj nekoga vieg, umnog plana po kome sve tee; dakle, neto kao orue sudbine. I pri tom porie da Bog ima ikakva udjela u tome. Ali taj plan nije mogao nastati sam od sebe; u neijem se umu i s nekim ciljem morao zaeti. Ne moe biti da je oduvijek i zauvijek i da nema svrhe; to proturjei samom pojmu "plan". Pa ako je Astaroth doista, kako sam kae, u tome nekakav inenier eradnie. koii. kao i svaki inenjer, unaprijed, zna

sve to se prema planu ima ostvariti, onda je on barem u nekakvom dosluhu s projektantom, ako li nije... Tu ga odjednom prekine druga jedna misao, koja ga jednostavno prestravi: a to ako je tvorac plana vrhovni vrag, sam Lucifer, a Astaroth jedan od njegovih demonapomagaa? Ili moda ak on glavom, samo pod drugim imenom? Ovo feniko ruho moda je samo maska, koja svemu daje privid neeg boanskog, a iza nje se stvarno, kao voa parade, krije sam poglavar pakla. Ako je doista tako, onda je cijela povijest zapravo geneza zla, u kojoj ovjeanstvo prolazi svoj krini put, osueno da strada i pati, a svaki uzlet donosi mu samo jo dublji pad. Ali, to je onda Bog i ime se on bavi? Je li mogue daje ustupio svu vlast Sotoni? Ilije to to nazivamo Bogom oduvijek bila samo iluzija, prema kojoj su upravljene ljudske enje, a stvarnost je zapravo sotonska? Odjednom iznenaeno zastane: "Gledaj, gledaj! Pa ja uzimam sebi pravo ovako razmiljati o svome nalogodavcu, a nema nikakva znaka da bi on time bio nezadovoljan! Znai li to da mi je ostavio barem slobodu miljenja? Naravno, zato bi me i ograniavao u tome, kad zna da moje miljenje ne moe imati nikakva utjecaja na planirani sudbinski tijek! Misliti, dakle, mogu to hou, ali ne i initi." U to ugleda tornjeve Katedrale, pa ga sva ova brojna pitanja navedu da se zaputi ravno u tome smjeru. Kad je stigao, upravo je zavrila veernja sluba, pa su crkvena vrata bila zatvorena. Stoga se malko udalji, kako bi pogledom mogao obuhvatiti cijelo zdanje; ovako golema u svom neo-gotikom stilu, Katedrala je djelovala impozantno. Je li mogue, pitao se, da vrag postoji, a da je Bog, kao njegova suprotnost, samo puka mata? Teko je povjerovati da je ova graevina, a pogotovo tolike druge u svijetu koje je svoinm vplirinnm i lipnntnmnadmauiUDODUt Natre Bame.lL

Parizu, Sv. Petra u Rimu ili VVestminsterske opatije u Londonu nastala na poticaj obine fikcije. Ili da su sve one graene mimo opeg plana po kome tee povijest ovjeanstva. Ako nema Boga, onda i one mogu biti samo Sotonino djelo. Nije li i to maska koja stvarnom upravljau sudbine ovjeanstva slui za prikrivanje? Ne, ne, zakljui, to je nemogue! Bog sigurno postoji, samo su njemu, Borasu, putovi do njega zaprijeeni. Morat e angairati sav onaj dio sebe, koji je jo uvijek slobodan, da ih pronae, ali to e morati odgoditi za neko drugo vrijeme, kad otkrije slabe toke sile koja ovog trena vlada njim. Ta on se, dok je bio u svom tijelu, niim nije ogrijeio o Boga, osim stoje potpisao taj nesretni ugovor, a i to je uinio nesvjestan onoga to radi. Ako je Bog doista takav kakvim ga opisuju, to bi mu morao oprostiti. Radije bi sluio u njegovim legijama, ako ih ima, pa makar i uz manje osobne slobode, nego u ovim, koje nesumnjivo pripadaju nekim silama zla, bez obzira zvale se Sotona ili kako drukije. Kad je kasno naveer doao kui u Vlakoj, ispod vrata je naao kuvertu, koju je oito netko proturio unutra. Na listu je pisalo: Ve tri puta te traim u uredu i nita. Doi u sutra uli. Pauk. Bora se naao pred novom zagonetkom: tko je sad odjednom taj Pauk? Je li mu to ime ili nadimak i je li Magliin prijatelj ili moda poslovni partner? Po svemu sudei, mora da je s njim u prisnim odnosima, kad mu se obraa s "ti". Ali ako mu dolazi u ured uli sati, znai da ne radi kod njega, nego je klijent kome trebaju usluge Magliine tvrtke, sigurno u vezi s nekim graevinskim proj ektom. Ili j e moda neki dioniar i suvlasnik tvrtke? To ga malko i zabrine, jer ode li tamn i atanp li kp s tim Paukom, nai e se u neobranom

grou, ako ovaj zapone neki poslovni razgovor s njim. N o, kako gaje dosadanje iskustvo pouilo da e najbezbolnije prolaziti, ako se odziva na svaki poziv i jednostavno pusti da ga struja nosi, odluio je ipak poi, bez obzira to e ga tamo doekati. Napokon, kad je ve postao Maglica, mora raditi sve to je i on radio i pojavljivati se tamo gdje i on, ako ne eli izazvati kakvu sumnju. Iz Magliinih dokumenata naao je da se njegova tvrtka zove KONSTRUKTOR i da joj je uprava u Bogovievoj 17. Ujutro se pojavio tamo znatno prije vremena oznaenog u poruci, kako bi to bolje upoznao situaciju. KONSTRUKTOR je bio na drugom katu ulaza na broju 17. Odluio je ii redom iz sobe u sobu, kao ef koji je dulje vremena bio odsutan, i ne govoriti vie negoli je nuno, to e posve odgovarati ponaanju ovjeka koji je tek pokopao enu. Mislio je tako na brzinu snimiti stanje, a da ne ostavi dojam nekoga tko se tu ne snalazi. Uavi iz dugakog hodnika u prvu sobu, zatekao je dvojicu koji bi mu po godinama mogli biti vrnjaci. Nisu mu bili nepoznati; odmah se sjetio da ih je vidio na Rebekinu sprovodu. Jedan je bio manji debe-ljukast elavko, a drugi pogrbljen i mrav, savijena nosa, nalik na neku pticu strvinara. Iz naina kako su mu izrazili suut, a osobito iz toga to su mu govorili "ti", zakljui da bi i s njima, kao i s Paukom, morao biti u prisnijem odnosu. U drugoj sobi bile su dvije ene, oito inovnice u raunovodstvu. Jedna je od njih bila sjedokosa i postarija i drala se prema njemu prilino slubouljudno, dok je druga bila vrlo mlada plavua, tek neto preko 20 godina, i izazovna ponaanja. Iskazujui mu suut, dugo je drala Borasovu ruku, a njemu se uini da mu je pritom oima davala i neke znakove. Kad je izlazio, doprlo mu je do uiju kako je ona .starija zove Margita..

Trea prostorija bila je vrlo prostrana radna soba. Tu je cijela ekipa mladih ljudi u bijelim kutama neto crtala na stolovima, sluei se estarima i ravnalima. Svi su redom pruali Borasu ruku, a iz njihova ponaanja, koje je bilo dosta udvorno, on zakljui da su to slubenici nieg ranga, moda ak i studenti na praksi. Kako su na kraju hodnika preostala jo samo dvoja vrata, tik jedna do drugih, Bora zakljui da jedna od njih sigurno moraju voditi u Magliin ured. Otvorio je prva, ali to je bio WC. Tek iza drugih nae ono to je traio. Bila je to ovea soba sa stolom od mahagonija po sredini, prostranim sagom, koji je prekrivao skoro itav pod, a uokolo su bili jo i kau i dva naslonjaa. im je uao, odmah je sjeo za stol i dao se na pregledavanje goleme hrpe papira koja je na njemu leala, jer se nadao meu njima nai neto to e mu otkriti tko je Pauk. No osim nekih administrativnih stavki s brojanim pokazateljima i graevinskih skica, njemu posve nerazumljivih, u njima nije bilo niega drugog. A tada se dogodi neto to ga vrlo iznenadi, bez obzira to je bio spreman, u situaciji u kojoj je, nita ne uzimati kao iznenaenje. Dok je bio zabavljen kopkanjem po papirima, vrata se tiho otvore bez prethodnog kucanja i u sobu se uulja Margita; bilo je oito da to radi kriomice od drugih i daje sigurna kako e on to primiti kao neto posve oekivano. Ponaala se znatno slobodnije nego tamo u svojoj sobi, jer je odmah bez ikakva uvoda sjela na njegov stol, zadigavi suknju visoko iznad koljena i prekriivi noge, a onda zapalila cigaretu. Borasu nije trebalo mnogo da shvati kako je izmeu nje i Maglice morao vladati neki intimniji odnos. Kratko razmisli to bi on sad trebao napraviti. Da se obrecne na nju zbog pre-slobodna ponaanja i otjera je? A to ako su ovakvi njezini
nlacH Vnrl Mnalirp hili svaknHnpvni i alcn if> nn tn nd nifi

traio? Njoj sigurno nee promaknuti da se u njemu dogodila neka promjena. Ne preostane mu, dakle, drugo nego da i on to prihvati kao normalno; kad ve u svemu mora slijediti Maglicu, zato ne bi preuzeo i njegovu ljubavnicu, to vie to je odmah ustanovio kako mu ona nije neprivlana i kako mu njezina otkrivena koljena bude neto nalik na ono to je osjetio nedavno u vlaku, kad je ula ona asna sestra. Ustao je i doao joj blizu, a ona ga obgrli nogama oko pasa i rukama oko vrata, te se sva objesi za njega. Oprosti!aptala mu je u uho.Nisam mogla doi na sprovod. Ionako su se ve mnogi jezici iaili klepeui o nama, pa nisam htjela,davati tome jo i dodatnog povoda. Dobro si uinila. Nije lijepo radovati se iijoj smrti, ali ne mogu sakriti da mi je laknulo kad sam ula. Sad bar vie nemamo razloga skrivati se i strahovati vidi li nas tko. Barem se nadam daje tako. Jedino ako tebi nije ba to priinjalo zadovoljstvo, pa ti sad, kad slobodno moemo raditi to hoemo, vie nisam zanimljiva. uti! Ne govori gluposti! S tim rijeima Bora, koji se ve dobrano zapalio, uhvati je za nogu, a onda poe rukom kliziti ispod suknje po njezinoj butini prema najintimnijim dijelovima tijela. Ona mu se posve prepusti, a on je poloi na kau, odluivi ii do kraja, jer je sve vie osjeao kako mu se bude neke mladenake elje, za koje je mislio da su davno presahle. No, trebao se nekako osigurati od neugodna iznenaenja. Kako se klju nalazio iznutra u bravi, on ga samo okrene, a onda se poudno baci na nju kao izgladnjela zvijer. Napokon se naao pred neim to i on sam vrlo intenzivno eli, a Astarnth i nippnviisnrl mu 11 tnmpnpnravpnikaVvp 7anrplfp Ali

uza sve to, nije se mogao posve opustiti i odbaciti svaku sumnju. Je li ovo neka zamka, pitao se, ili mu taj demon samo prua malo kratkotrajnog zadovoljstva, kako bi ga pridobio da s voljom radi ono to oekuje od njega? Pokuava li ga moda ovim kupiti? Na trenutak je pomislio da je i Margita takoer u njegovoj slubi, pa je zastao daje to ak izravno i upita: Jesi li i ti moda potpisala... ali tu odmah i zapne. to potpisala? Ne znam kako bih rekao... jedan poslovni spora zum... Jednostavno, nije mogao izgovoriti to je htio. Opet je nastupila blokada svijesti. Astaroth, dakle, ni u ovakvom trenutku nije gubio kontrolu nad njim. Shvatio je da mu je nemogue ikome i spomenuti ugovor, jer je i to dio njegova prijanjeg ivota. Kakav bih poslovni sporazum ja mogla potpisati? u udu e Margita prenuvi se iz transa, u koji je ve pomalo poela zapadati. Obina saldokontistica! Tu povlasticu imate samo ti i Guber. Nita, nita! Mislio sam neto drugo odustane Bora, jer je shvatio da ni ona njemu, za sluaj daje doista u Astarothovoj slubi, ne bi mogla nita rei. Zbilja, zato si Guberu dao tolike ovlasti? prebaci se odjednom Margita na drugu temu. On se ponaa kao tebi ravan, a zapravo je obian tehniar terenac. Svugdje njuka onim svojim nosom kao u bjeloglavog supa. Pazi, on je ovjek vlasti, maekovac. Ne bih se zaudila da ti radi neto iza lea. "Eto", pomisli Bora, "ovaj pokuaj nije bio ni posve uzaludan; saznao sam barem kako se zove i tko je onaj no-i i?nrvp snhfi " T taman ie odluio Drestatise QPteieiY,&ti...

time tko je tko i vratiti se onim uicima koje je onako bezrazlono prekinuo, kad netko zakuca na vratima. Nije bilo druge, morao je ponovo odustati. Najprije povie: "Trenutak!", a onda neujno okrene klju u bravi natrag, popravi na sebi odjeu i sjedne za stol. Za to vrijeme Margita se na brzinu odjene i uzme neku fasciklu, zauzevi pred stolom pozu nieg slubenika, koji upravo prima neke upute za rad od svog efa. Tek tada Bora rekne: "Slobodno!" i u sobu stupi mlad ovjek, elegantno odjeven, s briima kao u Er-rola Flynna. Bora pogleda na sat; bilo je upravo 11. Dakle, ne moe biti nikakve sumnje daje to Pauk. Margita uljudno pozdravi, a onda se udalji i ne pogledavi doljaka, koji je ve sjeo na jedan od naslonjaa, ne obazirui se na to je li mu to ponueno ili ne. Bora i ovdje odlui primijeniti ve oprobanu formulu: ekao je da Pauk prvi uzme rije. Dakle? to mi ima rei? zapone Pauk nakon krae stanke. to te zanima? pokua Bora lukavo doi u po voljniji poloaj. Nemojmo se igrati skrivaa, Maglica! povisi od jednom Pauk ton. Vrlo dobro zna to smo se dogovorili i to si trebao izvidjeti. to je sad ovo, iznenadi se Bora? Otkud tome Pauku tolika sloboda da ovako s njim razgovara? Je li on moda neki Magliin nadreeni u ustakom pokretu, ili mu neto drugo daje pravo na ovaj ton? No ni jedna od tih dvojbi ne odrazi se na njegovu licu; ostao je posve miran i sabran. Pomisli da e najmanje pogrijeiti bude li mu odgovarao spontano, onako kao kodVrbana, prvo to mu padne na pamet. to e iz toga proizii, to ionako nije njegov, nego Astarothov problem, pa neka ga, uostalom, on sada i na-dahne.

U redu, znam to smo se dogovorili! ree. Pitaj me, i odgovorit u ti. S kim si se sastao u Suaku? S Didom. I kakvu si poruku imao prenijeti njegovima u Za grebu? ekati! to ekati? Koga ekati? To je poruka. Samo to, i nita vie? I biti spreman. Sluaj me, Maglica!zapoe Pauk pokazivati neza dovoljstvo. Ja nisam veslo sisao. Ovi tvoji odgovori slie mi na pokuaj izmicanja. Pazi, ovo je ozbiljna situacija i ti e se morati kad-tad opredijeliti. Zato ti je bolje uiniti to to prije. Nita ne izmiem, doista... On mi je dao ba takvu poruku: za sada ekati i biti spreman. Jesi li uspio saznati gdje dre uskladiteno oruje? Bora se nae u grdnoj neprilici; i te kako je dobro znao odgovor na ovo, ali nije znao to je za njega bolje, rei ga ili zatajiti. No vrlo brzo stii e mu smjernica i o tome u obliku ve poznatog upozorenja, i to odmah na samu pomisao da kae ono to je vidio kodVrbana. Jedan trenutak stajao je tako paraliziran, a onda e odgovori odjednom zaredati sami od sebe, kao da ih i ne izrie on, nego netko drugi u njemu. Nisam. To je najstroe uvana tajna, koju zna samo nekolicina. A Vrban? Ima li on kakve veze s tim? Ne znam. Ne zna! Zar ti nisam rekao da u prvom redu to

Pokuao sam. Bio sam kod njega. Isto? Nisam uspio nita otkriti. Kako nita, sto mu vragova? Pouzdano znamo da se oruje tajnim kanalima prebacivalo iz Italije ovamo u Za greb. Pri tom imamo razloga ozbiljno sumnjati da je taj Vrban u to umijean. A ti o tome ne zna nita! Ne moe biti da bi oni to od tebe tajili; ti si jedan od njihovih najpo vjerljivijih ljudi. Ili se nisi uope ni potrudio. Malo-pomalo, poelo je Borasu svitati. Shvatio je daje Maglica igrao dvostruku igru; na jednoj strani pripadao je pokretu, ali je na drugoj, po svemu sudei, radio i za policiju. Samo je to moglo biti razlogom zato ga je Astaroth uklonio i zamijenio njim. Sad nije bilo nikakve sumnje kakva sila stoji iza ustaa. I ne samo njih; oni su tek marginalni ogranak jednog mnogo veeg procesa koje zahvaa cijelu Europu. Ta sila vjerojatno kroji sada sudbinu itavog svijeta. Ako doista nema Boga, ovjeanstvo se nalazi pred potpunim mrakom. No istovremeno s tom spoznajom, u Borasu se javi opet novi paradoks; poeo je osjeati u sebi neki bijes, koji je sve vie prerastao u nekontroliranu mrnju, ali ne prema ustaama, Hitleru ili Astarothu, nego prema tome Pauku, koji ga tu nekakvim prijetnjama pokuava natjerati na suradnju. Meutim, ipak se uspije suzdrati. Napravio sam sve to je u mojoj moi ree mirno ali ini se da oruje nije tamo kod njega. Tko zna gdje su ga spremili. Ne vjerujem ti, Maglica!. otro e Pauk. Pazi, opasnu si igru zaigrao. Ti dobro zna to smo mi uinili za tebe. Uspjeli smo ti kod banke stornirati dug i isposlovati kredit. Nita nama nije opozvati taj nalog, i onda si u govni ma. S^eej^^^^

te ima zadesiti. Zato dobro razmisli hoe li suraivati ili e nas i dalje ovako vui za nos. Dok je Pauk govorio, mrnja se u Borasu sve vie rasplamsavala i na kraju posve ovlada njim. Ne znajui ni sam zato to ini, kriomice dohvati sa stola no za rezanje papira i skrivajui ga iza leda, prie Pauku. Odjednom, kao da vie nije vladao ni sobom ni svojim pokretima, ruka mu, neovisno o njegovoj volji, sama poleti i zabode no ravno u Paukova prsa negdje u predjelu srca. Pauk samo zakoluta oima i srui se licem na pod, tako da no prodre jo dublje u njega, a njegova otrica izie mu na leima, probivi sako. Bora je samo stajao i u udu buljio u to to je poinio; inilo mu se da je trenutak prije bio nakratko prenesen u neko stanje omame, tako da nije uope bio svjestan toga to radi, a onda se najednom naao tu pred gotovim inom, kao da se prenuo iz nekoga munog sna. Jednostavno nije mogao povjerovati da je u stanju napraviti neto ovakvo; u prijanjem ivotu grozio se i pri samoj pomisli da s orujem krene na nekoga, pa makar se radilo i o najljuem neprijatelju. Postalo mu je jasno da sada u njemu, pored njegove volje, koja moe odluivati o vrlo ogranienom krugu stvari, postoji i druga, koja mu je ucijepljena i nad kojom on nema nikakve vlasti. Dok je tako zbunjeno stajao, ne znajui to bi dalje, vrata se otvore i u sobu upadne onaj Guber. Nije djelovao nimalo iznenaen prizorom koji je ugledao; tovie, ostavljao je dojam kao daje cijelo vrijeme pomno pratio to se tu dogaa, pa je ekao samo pravi trenutak da stupi na scenu. Bez ikakva komentara pone najprije stvari dovoditi u red. Mrtvo tijelo odvue u kut sobe, a onda kau navali preko njega, tako da ga time posve sakrije. Potom jedan od naslonjaa postavi na mjesto gdje je bila krvava mrlja na cacni cif Hnp n ni i
7avrti npknlikn hrnieva na telefonu. Bo-

ras je sve vrijeme stajao kako je zateen i samo zblenuto gledao, ne shvaajui nita od toga to se zbiva. Nakon to uspostavi vezu, Guber poe davati nekome zapovijedi: Draa ovdje! Za dom! Hitno je potrebno veliko po spremanje. Stvari su krenule nepredvienim tijekom. Neka se smjesta nabavi sag veliine 6x6 metara... Gdje god znate, ukradite ga, ako nema druge. I neka ga odmah donesu etiri ovjeka... Nemoj ti mene uiti koliko ih je potrebno da nose sag. Kad kaem etiri, onda etiri... Ovamo u Bogovievu 17, u KONSTRUKTORU. Moramo hitno obaviti ienje... Ne, ne, nikakvih kemijskih sredstava, samo sag... I pourite koliko moete. ekam vas u uredu glavnog direktora. Nakon toga Guber spusti slualicu i zapali cigaretu, pa se tek onda obrati Borasu: to stoji tako i bulji kao majmun u arene balone? Sjedni, molim te, na svoje mjesto! ini se da ti nije sve ba najjasnije? Inije, da ti pravo kaem!ree Bora i dalje zbunjen, sjedajui za svoj stol. - Posebno ovakva tvoja intervencija u ovom trenutku... Misli, s obzirom da si me zaposlio na zahtjev Ban skog stola? No, sad ti mogu i otvoreno rei. Ja sam maekovac samo naoko, za one koji me ne poznaju, a zapravo pripadam istoj druini kao i ti. I tajno mije ime Draa. Ali zato mi to nisi...? Takva mi je bila zapovijed. Vrio sam istragu i morao sam to raditi inkognito. Dido je ve odavno posumnjao u tebe. Mnoge akcije koje su ile-preko tebe krenule su po zlu. Neki su ve zahtijevali da te se likvidira po kratkom postupku. No bio si nam predragocjen, da bismo te se samo tako rijeili, bez prethodne provjere. Zato smo i udesili da
mp tu 7annsli Vnn T-TSSI-nvrp NTpmni ^amipriti ali n nn*

etku, kad ti je doao ovaj policijski pas i zatraio od tebe da mu donese one podatke, sve mije davalo potvrdu sumnjama. Poeo si se raspitivati. inilo se da si doista spreman to i napraviti. Ali kako si znao to sam ja s njim dogovarao? Ne budi smijean! Izmeu tvoje sobe i WC-a postoji prisluni kanal. Tu iza ormara je rupica u kojoj je mikrofon, jedva ga moe zamijetiti... No, Dido jo uvijeknije htio uzeti stvar zdravo za gotovo, kad sam ga izvijestio; toliko je u tebe imao povjerenja. Zato je naredio da te stavimo na kunju. Kunju? Kakvu kunju? Da vidimo jesi li to zbilja u stanju uiniti. Kako? Hoe li rei da sam jedino zato poslan onom Vrbanu? I da mi je on samo zbog toga pokazao skladite? Upravo tako! Kad se Pauk jutros tu pojavio, ja sam u WC-u samo ekao hoe li mu ti to otkriti ili ne. Da si to napravio, isti tren bih upao ovamo i dokrajio i tebe i njega. Ovim... tu Guber pokae pitolj s priguivaem. No, na svu sreu, svrilo je ovako kako je svrilo. Javit u odmah Didi to se dogodilo. Sigurno je tamo u Italiji onaj tko nas provaljuje. Bora je bio zgranut. Ovakav ishod stvari nikako nije oekivao. Sad mu je bilo do kraja jasno zato ga je Astaroth premjestio ba u Magliino tijelo; ovaj bi sigurno podlegao iskuenju i tko zna bi li sve zavrilo kako je to Guber isplanirao, ili bi pokret doivio golemi udarac. To je jo jedna potvrda da je ustaama usud namijenio vanu ulogu u onome to dolazi. Vi ste potpuno ludi! ree Bora jo uvijek pod o kom. Zbog jednog ovjeka stavili ste cio pokret na kocku. Jesi li ti svjestan toga da sam se ja s Paukom mogao sastati negdje drugo? Da je on mogao doi u neko vrijeme kad ti nki tu ili nrori noreri tebe nezaoaen?, ,

Ne brini! Nismo toliki hazarderi. Ulaz u skladite nije uope u onoj baraci, nego dva metra iza nje, prekriven zemljom i zasaenim kupusom. A baraka je montana i moe se pomicati. Za tvoj dolazak, premjestili smo je tako da se ulaz nade u njoj. Da si nas odao, policija bi dola, pretraila baraku i ne bi nala nita. Ni na pamet joj ne bi palo kopati iza nje po vrtu. Mislila bi da si se narugao s njom, dobio od nje to te ide, a mi bismo tono znali u kom grmu lei zec. I to emo sad? Mislim, s ovim... upita Bora po kazujui na Pauka. Dobro pitanje! Mogu li znati zato si ovako postupio? Pribjegao si najblesavijem moguem rjeenje od svih koje si imao. Mogao si to srediti mnogo jednostavnije... poslati ga nekamo, na neko krivo mjesto. Ovako si se uvalio u grdnu nepriliku. Ne znam ni sam to mi je bilo. U jednom trenutku spopao me bijes, mrak mi je pao na oi i vie nisam znao to radim. Kako si se mislio izvui iz ovoga? to bi rekao policiji, to se tu dogodilo? Ne znam. Nita nisam mislio. No, imao si vraku sreu to sam ja sve uo. Ovako ne mora oko toga razbijati glavu. Nai e sve srediti i uklo niti tragove. A to se tie ovog gospodina Guber pokae na Paukapoliciji nee preostati drugo nego da ga zavede pod rubriku "nerazjanjeno nestali". Otprilike pola sata nakon ovog razgovora u KONSTRUKTOR stignu etiri ovjeka u radnim kombinezonima, od kojih su trojica nosila na ramenima golemi areni sag, a etvrti je iao s njima kao pratnja. S tim teretom oni uu u sobu glavnog direktora, gdje su jo uvijek Bora i Guber siedili i razeovarali. a onda se bez riiei bace na nosao.

Najprije razmaknu sve pokustvo, potom mrtvog Pauka do-vuku nasred sobe te ga umotaju u stari sag, kao to puai umataju duhan u cigaretni papir. Nakon toga na mjesto starog postave novi sag i vrate sve kako je bilo. Shvativi da se dogaa neto neuobiajeno, zaposleni u KONSTRUKTORA iziu u hodnik, ne bi li zadovoljili znatielju, ali sve to su vidjeli, bilo je kako sada sva etiri radnika iznose stari sag. Nitko nije ni naslutio to se skriva u njemu. Guber ih s vrata poalje da se vrate poslu, objasnivi im da se radi samo o zamjeni sagova, jer je stari dotrajao. A kad se hodnik ispraznio, on se obrati Borasu: Ako tko bude dolazio to ispitivati, ti Pauka nisi vidio odonda kad je zadnji put bio kod tebe. I to ete sada napraviti s truplom? Tu Guber zapali cigaretu i otpuhne dim u zrak. Evo, ovo! Ide u dim.

3. U KLIJETIMA
Od tog dogaaja pa nadalje Bora e se kod svih poslova u KONSTRUKTORU oslanjati na Gubera Drau, pa e ga kod svake nove narudbe ili financijske transakcije zvati, toboe da uje njegov savjet, a zapravo da prikrije svoju posvemanju nestrunost. Tako e praktiki Djaa sasvim preuzeti tvrtku, a Bora e samo potpisivati ono to mu on donese na stol. Time e dobiti vie vremena da se pozabavi, kako mu se u prvi mah inilo, ugodnijim stvarima. To je na prvom mjestu bila Margita. Kako sad vie nije bilo nikakve
l/nio Vm ic

i u stan, pa se s vremenom posve preselila tamo i stala ivjeti s njim kao supruga. Ni u ured vie nije redovito ila; toliko je slobode odmah sebi prigrabila. U poetku Bora nije imao nita protiv toga; to kao daje u stanovitoj mjeri unijelo u njegov tuan i prazan ivot neke ljepe sadraje. A kad su mu se u krevetu s njom poele vraati sve one davno minule blagodati mladosti, ak je pomiljao da bi ova njegova tegobna sluba mogla imati i radosnih trenutaka. Ali vrlo brzo e shvatiti da mu je i Margita dio one kazne i tereta koji mora snositi, kao i sve druge obveze koje mu je donio ovaj novi poloaj. Jednom Draa doe u njegovured i povjerljivo mu ree: Veeras doi kod Dumandia na proslavu imendana. To je dobra izlika da se sakupimo svi. A imamo i gosta. Stigao je Servatzv. Bora se nae u grdnoj neprilici. Nije pojma imao ni tko su Dumandi i Servatzv ni kamo bi to trebao ii, a nije mogao to ni izravno pitati. Stoga odlui osloniti se ovom prilikom na Margitu; rekao joj je da je i ona pozvana, iako nije znao ini li time neto to bi mu moglo donijeti kakve neprilike. Kad su sveano odjeveni krenuli iz kue, posve se prepustio njezinu vodstvu, ali tako da joj to ne bude upadljivo. Sreom, taj Dumandi nije stanovao daleko, negdje na Zrinjevcu, pa ona nije ni uoila da on ne zna put i da ga zapravo ona vodi. Kad su pozvonili na vratima i uli, nali su se u salonu punom gostiju. Mahom su sve bili mukarci; samo je jedna ena bila medu njima, paje Bora zakljuio da to mora biti domaica. Neke od njih je ve po znavao iz susreta na ulici, ali nikome, osim Drai, nije znao ime. Odmah mu je priao krupan ovjek njegovih godina, srdano se rukovao s niim i zagrlio ea

Zar ti nisu rekli priapnuo mu je pri tom da ne vodi enu, jer je ovo sastanak? Ja uope nemam danas imendan. To je samo za sluaj da nas iznenadi policija. to mogu, kad je ona zapela da ide! No, dobro, kad je ve tu, neka i ostane. Sreom, moja ena nije izila, pa joj moe praviti drutvo. Tako je Bora bez ikakva truda saznao tko je od nazonih Dumandi. Uskoro mu stanu prilaziti i drugi da bi izmijenili s njim nekoliko rijei. Nastojao je govoriti to manje i cijelo vrijeme drati panju do krajnjih granica napregnutom, da mu ne bi izletjelo neto to bi ga moglo odati. Nije se bojao toga da bi netko mogao posumnjati u njegov identitet; ta Maglicu su svi dobro poznavali. Vie je strahovao da e, ukoliko u neem vanom pogrijei, svi pomisliti kako mu se neto u glavi poremetilo. Zato je, ako bi ga tko to pitao, odgovarao samo kratko s "da" ili "ne", ovisno o tome to je po nekom instinktu ocijenio da je blie pravom odgovoru. A ako je netko zatraio njegovo miljenje o neemu, izvukao bi se frazom: "To je u Bojim rukama!" No bilo je i pitanja kod kojih nije moglo biti izvrdavanja. Jesi li ustupio Marjanoviima onu parcelu, koju si im obeao? upita ga tako jedan od nazonih. Kako nije znao ni tko su Marjanovii ni o kakvoj se parceli radi, za gradnju kue ili za pokop na groblju, nezgodno mu je bili zatraiti kakvo objanjenje, pa samo uzvrati protupitanjem: A to ti misli? Ja im na tvom mjestu to nikada ne bih dao. Na to se Bora samo tajanstveno nasmije, to je moglo znaiti i daje doista tako postupio, a i da nije. Uto zapone i sastanak. Svi se povuku u jedan kut salona i neki plavokosi
dueailiia uzme riier Roras ie nrimah shvafin Ha ip tr> tai Spr-

vatzy, zbog koga su se okupili, a ujedno i kakve je vrste to gost. S obzirom da je odmah rekao kako je preko Austrije ilegalno doao u Zagreb, nije bilo nikakve sumnje da je to jedan od onih koji Paveliu ine drutvo u emigraciji. Servatzv je govorio o prilikama koje vladaju tamo meu njima u Italiji. Nemojte, dragi prijatelji, misliti da nama tamo cvje taju rue. Talijanske vlasti ponaaju se prema nama po na elu toplo-hladno, ovisno o tome kakva tamperatura vlada u odnosima izmeu Mussolinija i beogradskog reima. I to obrnuto proporcionalno. Kad se ti odnosi otople, nama po stane zima. Zatvaraju nas u logore i ograniavaju na sve mogue naine. A kad ohladne, obasiplju nas darovima i smjetaju u vile u Luci, Pistoji i na jezeru Como. Sad je ne ko stanje ni tamo ni ovamo. eka se hoe li Jugoslavija pot pisati Trojni pakt. No poglavnik vam poruuje: ma to se dogodilo, budite spremni za ustanak. Kako? Zar i onda ako potpie? upita netko. I onda. Morate znati da se upravo tu u Hrvatskoj Hitlerovi i Mussolinijevi interesi sukobljavaju, premda su saveznici. to god se dogodilo, uvijek emo jednoga od njih imati na svojoj strani. Borasa ovaj razgovor nije zanimao, jer mu je pozornost zaokupilo neto drugo. U suprotnom kutu dvorane, gdje je bio klavir, zapazio je kako Margita, prebirui po tipkama, povjerljivo apue s nekim mladim ovjekom, za koga je pretpostavljao da bi mogao biti sin nekog iz drutva, moda ak i domainov. Odmah je znao da to nije razgovor o glazbi, nego obian flert. To se ubrzo i pokazalo, kad je aputanje poelo poprimati sve intimnije oblike. Mladi kao da se posve oslobodio, pa je na kraju, ne vodei rauna ni gdje je ni vidi li ea tko. ohuimio Mareitu oko naa. nrivinuo ie-sehi

i stao ljubiti, a ona mu se posve prepustila. Bora je bio daleko od toga da bi osjetio kakvu ljubomoru, jer, napokon, tu je vezu od samog poetka uzeo kao neto naslijeeno od Maglice i prolazno, ali mu se uini da je to to oni rade, na ovom mjestu i ovako naoigled svih, neto krajnje poniavajue za njega i da bi morao nekako reagirati. No najvie ga je zaudilo to nitko iz drutva ne obraa pozornost na to to se tamo dogaa. Jesu li se pravili da ne vide, ili doista nisu vidjeli, teko je rei, ali nastavili su debatu s nesmanjenim arom, kao da se tamo ne dogaa nita. Upravo u trenutku kad je Bora ustao s namjerom da intervenira, mladi povede Margitu u neku pokrajnju sobu. To Bora ocijeni kao vrhunac bezonosti te, odluan da ih pozove na red, krene za njima. Otvorio je vrata iza kojih su nestali i imao to vidjeti: mladi je povalio Margitu na otoman, razgolio joj grudi i drao je za sise. Borasov ga ulazak u tome ni najmanje ne omete; nastavio je svoj posao kao da se nitko nije pojavio. Samo Margita pogleda Borasa i krajnje ravnoduno ga upita: Treba li neto, Toni? U Borasu se sakupila poprilina koliina bijesa i ba kad je htio pustiti ga da provali iz njega, odjednom ustanovi da nema za to snage. Kao da su se u njemu stvorile neke brane, koje spreavaju bujicu da se prelije van. Jednostavno nije mogao izgovoriti ni jednu od onih rijei kojima je htio pokazati Margiti to misli o njezinu ponaanju. Smijem li znati zato si doao ovamo za mnom? povisi, mjesto njega, ona glas, besramno se pritom pre putajui mladiu da radi s njom to ga je volja. Ne znam! bilo je sve to je Bora uspio nekako promucati. Brinuo sam se da se moda ne dosauje. No, sad vidi da nema razloga za to. Idi samo i
ti sp mirnn svnttifi nnslu. ia se izvrsno zahavliam.

Ne shvaajui ni sam stoje to s njim, Bora se bez ijedne rijei okrene i vrati drutvu, koje je i dalje razmatralo politiku situaciju. Nije ih vie sluao, jer je stalno bio zaokupljen ovim to mu se dogodilo. Muilo gaje pitanje, poinje li se to on iz korijena mijenjati, kad vie nije u stanju obraniti ni svoje elementarno ljudsko dostojanstvo? Ni kad su doli kui i ostali sami, nije imao petlje Margiti ita prigovoriti. Kao da mu je ona nekom arolijom oduzimala mo govora, kad god bi to pokuavao. Je li mogue da se pretvorio u neto nalik na krpu, koja njoj slui za otiranje podova? I zadnji papuar, koji je pred enom manji od makova zrna, smogao bi snage za barem koju rije prosvjeda, a on ni to nije mogao. Ili gaje neka druga sila, a ne ona, ovako paralizirala? Svjesna moi koju ima nad njim, Margita e uskoro poeti Borasa uzimati kao nekoga tko je roen, postoji, hoda zemljom i die samo zato da bi njoj ugaao. to god bi poeljela, morao bi joj stvoriti, od arapa do bunde, od runog sata do automobila. Kako je iz dana u dan postajala prema njemu sve bezobzirnija, Borasu su se ubrzo one slasti, koje je u prvi mah doivio s njom, premetnule u gorinu, pa je poeo razmiljati kako bi je se rijeio. No im je odluio tu ideju sprovesti u djelo i zaustio da joj predloi rastanak, opet se suoi sa svojom nemoi. ak ni samu rije "rastanak" nije mogao izgovoriti, nego mu je umjesto nje ispao "nastavak". Nastavak ega? upita ona. Pa... nae veze. Za sada se nemam razloga na neto potuiti da bi mi padalo na pamet to drugo. Zar se ne pita to bih ja htio? uspije mu tekom mukom nromucati. iako ea ie u erlu stalo neto nii ti. ^

A to bi ti htio? Isto to i ti! izlane nakon due stanke, samo da bi se rijeio more koja gaje pritiskala pri elji da kae ono to je doista htio. Ako si cio ovaj razgovor zapoeo da vidi elim li se udati za tebe, onda u ti odgovoriti: zanimljiva ideja, ali ja bih jo malo poekala da vidim kako e se razvijati stvari. Bora je tako morao odustati, jer je shvatio da ne moe izgovoriti nita ime bi izrazio svoje protivljenje. Oito mu je ona suena i s tim se, htio-ne htio, mora pomiriti. Sigurno je ova njihova veza iz nekoga tajanstvenog razloga Astarothu potrebna. Vjerojatno i ona to zna, kad nastupa s ovoliko sigurnosti. Samo kako to, pitao se, da ona slui tome demonu s ovoliko vlastita htijenja, pa ak i nekog uitka? Barem nita na njoj ne pokazuje da bi joj to stvaralo kakve tegobe. A tad mu odjednom sijevne. U ovom trenutku ne slui ona Astarothu, nego on njoj. Ona je sad u svom prvom ivotu; potpisala je ugovor i sve joj ide kako samo poeljeti moe, pa joj i on, Bora, kao Astarothov rob, mora u svemu biti na usluzi. Tek nakon smrti eka je ovo to i njega, otplaivanje duga. Sljedeih nekoliko mjeseci nije se na javnoj sceni dogaalo nita vano, pa ni Bora nije dolazio u situaciju da se mora jo i u tome angairati; Astaroth kao da ga je barem ovdje ostavio malo na miru. No zato mu je teret koji nosi postajao sve tei. S jedne strane, Margitini apetiti su rasli, a s druge, kako je tvrtka sve slabije poslovala, njemu je novac poeo curiti "na kapaljku", tako da je s banke morao podizati Magliinu uteevinu, koja se iz dana u dan topila i zaprijetila da posve nestane. Uzalud je pokuavao uskladiti Margi-tine elje sa svojim mogunostima; tu je jednostavno bio nomnrrm Yxn Ha hi mu sp ipzik ukrutio i
erlo steemulo kad

bi na neto to bi ona zatraila naumio rei "ne moe" ili "nema" Uvijek bi to zavrilo tako da bi joj na kraju ipak morao ispuniti elju, samo da se rijei muke. Ako nikakvoga drugog rjeenja nije bilo, molio bi Drau da mu posudi. Da apsurd bude vei, otkrio je da Margita ima skrivene zalihe novca u stranoj valuti, i to u mnogo veoj vrijednosti no to joj je on mogao priutiti. Odakle joj, to je, dodue, nasluivao, ali se onda utoliko vie pitao zato se ovako zakvaila za njega? Ili joj moda uitak i nije toliko u tome da troi koliko u tome da to ide ba preko njegovih lea? S vremenom je shvatio da joj on slui samo kao zatitni znak ili neka vrsta maskote. Situacij a mu j e postala toliko neizdriva da mu j e skoro laknulo kad su zaredali dogaaji, za koje je nasluivao da su povijesni. Ponadao se, naime, da bi ga sada Astaroth mogao ponovo prebaciti na polje politike, iako nije znao je li to za njega bolje ili gore. Iz novina je saznao daje Cvetkovi-Maekova vlada 25. oujka potpisala Trojni pakt, a dva dana iza toga, daje, nakon demonstracija u Beogradu, general Simovi izvrio vojni udar i preuzeo vlast. Kad je estog travnja doao rano ujutro u ured, zatekao je u svim sobama opu strku; nitko nita nije radio i svi su uzbueno neto komentirali. Odmah je saznao i razlog: Beograd je napadnut i Jugoslavija je u ratu. Ubrzo se kod njega u uredu stvori i Draa. uo si to se dogodilo!ree mu savu nekom zanosu. Ovo je za nas povijesna prilika. Svi se ve skupljaju kod Vrbana. Nema druge, morat e i ti poslati ljude kuama i raspustiti tvrtku. Sad nas oekuju graevinski poslovi druge vrste. Ni jednog trenutka nije krzmao oko toga treba li ga potiilinp-tnrnnip

hu..

A i nr

mu se Margita sada barem malo skinuti s vrata. Stoga je odmah postupio po Drainoj uputi: sazvao je sve u onu veliku radnu sobu, tu im se zahvalio na dosadanjoj suradnji i obznanio da KONSTRUKTOR do daljega obustavlja svaki rad. Iza toga se on i Draa zapute na zborno mjesto. Kad su stigli u blizinu Vrbanove kue, zatekli su na jednoj poljani dvjestotinjak mukaraca kako sluaju govor ovjeka, koji se popeo na neki kamionet. Neki su od njih ve bili pod orujem i u onim ukastosmeim odorama, koje je onomad vidio u skladitu. Manji dio Bora je poznavao otprije; bili su to mahom gosti iz Dumandieva salona. Govornik je bio mlad ovjek od oko 30 godina, naizgled ugodne vanjtine, a rijei su mu tekle glatko, bez ikakvih zapinjanja ili potapalica. Bora se nije htio raspitivati o njemu, jer tko zna, ne lezi vrae, moda je netko koga bi morao poznavati! Ubrzo e iz njegovih rijei ustanoviti da se nije prevario i daje dobro postupio. Govornik je upravo bio na vrhuncu zanosa: Moda se pitate, prijatelji, zato je Dido doao ovamo iz Italije, kad smo i mi sami mogli bez njega podii ustanak. U pravu ste. Znam da ste mogli, jer meu vama ima vrsnih mueva koji su doista to u stanju. Ali nisam mogao odoljeti zovu krvi. Ovo je jedan od onih velikih trenutaka kakve smo dosad imali samo dva puta u povijesti: prije osamsto godina na Gvozdu s Petrom Svaiem i prije neto manje od sto u Rakovici s mojim slavnim pretkom, ije ime i prezime ja s ponosom nosim. Kao to znate, u oba sluaja to je zavrilo tragino. Ali ovaj put eka nas trijumf o kakvom se stoljeima mogli samo sanjati. Stoga vas pozivam, draga brao, da smjesta preuzmete dravu u svoje ruke, jer neemo imati bolje prilike za to negoli je ova. Sve jugoslavenske strukture irl^cti i vniarnp i nnliriiske nostaie. U
StaniuSU DQtDUtn.,d&-.

moralizacije, pa nee pruati nikakav otpor. Samo vas na jednu stvar upozoravam. To morate napraviti prije negoli Nijemci stignu, da ne ispadne kako su nam oni darovali slobodu. Kad budete imali vlast u rukama, moj otac e proglasiti Hrvatsku slobodnom i nezavisnom. Tako e Nijemci, kad uu u Zagreb, zatei ve gotovu dravu, pa e biti samo dobrodoli saveznici i gosti, a ne osloboditelji. Bora je sve to i sluao i ne sluao. itav Kvaternikov govor doivio je samo kao gomilu praznih rijei, koje njemu nisu govorile ama ba nita i ostavljale ga poprilino ravnodunim, iako su drugi oko njega popraali to euforinim poklicima. Bio je zahvalan Astarothu to mu je ostavio tu slobodu da ne mora iskazivati osjeanja kojih nema; barem j e tako sada vj erovao. Kad j e Kvaternik zavrio, j edan ustaa pone onima koji su jo bili u civilu dijeliti odore i oruje. Odjednom Bora zapazi da preko drugih glava Kvaternik gleda njega i znaajno mu se smijei. Znao je da sad i on treba napraviti neto, ime e mu pokazati da ga prepoznaje, pa mu mahne rukom. Na to se Kvaternik probije do njega i zagrli ga. Toni, drago mi je da se nisam prevario u tebi! ree. Za tebe imam veliku zadau. Raunaj da si od ovog trenutka ve bojnik. Potom se osvrne oko sebe i dozove jednoga mladog ovj eka, ij a je bolesna, blij edoukasta boj a lica bila u opreci sa silnom snagom, koja je izbijala iz njegovih irokih ramena i vrste tjelesne grae, a onda ga predstavi Borasu: Ovo je Bzik. Vrlo je pouzdan. Tamo u Italiji bio je od velike pomoi i poglavniku i meni. Ostavljam ti ga da ti u svemu bude desna ruka. Uzmite dvadesetak ljudi i krenite smjesta na Upravu andarmerije. Ja iz ovih stopa moram natrag u Italiju, da pratim poglavnika i sve elnike pokreta na novratku n dnmnvinu. Oni su ve u Trstu ,_^

Bora je znao da mu je uzalud izvlaiti se iz toga, a jo vie pomiljati da postupi kako drukije, pa kako je vidio da rade drugi, samo pozdravi uzdignutom rukom u znak daje razumio zapovijed i daje spreman za njezino izvrenje. Obukao je odoru bojnika, a onda s Bzikom i jo dvadesetak njih, naoruanih do zuba, krenuo na Upravu andarmerije, koja se nalazila na tzv. Trgu N u blizini Metrovieva mauzoleja. Ili su pjeice gradskim ulicama, tako da su graani gledali u njih kao u neko udo. Oito su bili zbunjeni; znali su daje drava u ratu, a ovakvu vojsku jo nisu vidjeli, pa su se pitali na ijoj je ona strani i trebaju li bjeati pred njom ili je pozdravljati. Tako u toj dvoumici nisu inili nijedno ni drugo. Za razliku od ostalih, koji su putem oduevljeno klicali, Bora je hodao posve nevoljko, kao netko tko bi najradije bio izvan svega ovoga. No ini se da mu je upravo to podizalo autoritet kod Bzika i ostalih, jer je ostavljalo dojam promiljenoga i hladnokrvnog ovjeka kakav je svaki pravi voa. Kvaternik je doista bio u pravu. Meu andarima je vladalo potpuno rasulo, tako da nisu ni pomiljali na kakav otpor, nego su odmah predali oruje, kao da jedva ekaju rijeiti ga se, pa je u kratkom vremenu, bez ijednog ispaljenog metka zauzeta itava zgrada. I na drugim mjestima, kako je Bora kasnije uo, teklo je isto tako glatko. Tijekom jednog jutra, do negdje oko podne, pale su sve vojarne i policijske postaje, tako da je to bi okom trepnuo grad bio u ustakim rukama. Ve 10. travnja s radija je odjeknuo glas Didova oca Slavka, koji je obznanio da hrvatski narod, nakon viestoljetnog robovanja, napokon ima svoju dravu, koja e se zvati Nezavisna Drava Hrvatska. Tako, kad su napokon Nijemci uli u Zagreb, ustae su ih doekali u paradnom paliru, a neki od njih, presvueni u civilna odijela i u nratnii ena. obasipali su ih CVJUlfiTOi.

Uskoro su iz Trsta preko Karlovca stigli i najvii dunosnici pokreta na elu s Paveliem te je reim profunkcio-nirao. U zgradi andarmerije na Trgu N., koji je sada dobio ime Trg Kulina bana, smjestio se UNS, Ustaka nadzorna sluba, u svim segmentima ustrojena po uzoru na njemaki GESTAPO. Draa je postao njezinim glavnim zapovjednikom, a Bora njegovim operativnim zamjenikom. Tako je Bora dobio zaista visok poloaj u tajnoj policiji: iznad sebe je imao samo Drau i ministra unutarnjih poslova Artuko-via. Draa se nije previe trgao od posla; na isti leeran nain, kako je radio i u KONSTRUKTORU, ponaao se i ovdje. Drao je, naime, da kao stoernik i vrhovni zapovjednik ima samo prenositi zamisli, koje dolaze s vrha, na Borasa kao praktinog izvritelja. Ve prvi dan kad su doli na posao pozvao ga je sebi u ured i izdao mu nalog, koji je u istom obliku i sam dobio iz viih krugova, ne dodajui mu nikakve pojedinosti. A nalog je glasio: oistiti dravu od svih neprijatelja, u koje pripadaju komunisti, velikosrbi, idovi, liberali, masoni i Cigani. Oistiti? to to znai oistiti? upita Bora. Znai da iz hrvatskog naroda treba ukloniti sve ono smea, koje rovari protiv njegovih interesa i koje mu kvari pripadnost arijskoj rasi. Ali kako? Nije to kao oistiti ovaj pod vodom i sapunom. Pa tebe barem ne bih trebao uiti kako. Ti si se ve proslavio u takvim stvarima. Osobito po brzini kojom ih obavlja. Ignorirajui ak i osobnu sigurnost. Zar si zabo ravio? Nije stvar u tome, nego kako pronai sve te o kojima govori? idove i Cigane jo nekako, ali nikome na elu ne Die da ieiiberal. mason ili komunist. ...-

Primijeni metodu koncentrinih krugova. Ona se uvijek pokazala djelotvornom. Kakva je to metoda? Vrlo jednostavna. Jesi li vidio to se dogaa kad kamen padne na mirnu povrinu vode? Stvaraju se kruni valovi, koji se ire od sredita prema van. Tako bi trebalo i ovdje. Nae jednoga, za koga nedvojbeno zna daje neto od toga, pa ga pritijesni. On e ti otkriti pet novih, a ovih pet slijedeih dvadeset i pet, i onda sve ide dalje geometrijskom progresijom. I to ti je sva mudrost. Poni najprije s komunistima. Oni su trenutno najopasniji. Pa to u s njima kad ih sve tako pronaem? Dovraga, zar ti i to jo moram objanjavati? Onda, kad si se nenaoruan naao licem u lice s onim Paukom, nije ti trebao nikakav instruktor, a sad kad ima sve na raspolaganju, ne zna kako e! Odstup! Borasu ne preostane drugo nego kvrcnuti petama i pozdraviti. Odlazio je od njega pun gorine. Zar se doista iza onih velikih Kvaternikovih rijei krije ovakav krvavi pir, pitao se. I on u tome da bude sudionik! Ni Petar Svai ni Kvaternik, onaj prvi, na koje se Dido poziva, nisu, osim slobode, nita drugo traili, a ovi sad hoe istiti naciju! Ima li uope kojeg Hrvata, koji u svom rodoslovnom stablu nema i neke nehrvatske korijene? A ako i ostanu samo oni "isti", koliko opet meu njima ima liberala, komunista i masona? Treba li to hrvatski narod istiti od njega samoga? Ili je to neka vrsta kolektivnog samounitenja? Ovakva ideja mogla je niknuti samo u paklu. Ako je dosad i imao kakve dvojbe odakle dolazi Astaroth, sad su mu posve nestale. U prvi mah odluio je ogluiti se o tu zapovijed, utoliko vie to je zapazio da mu se pri svim ovim mislima ne javliain ouhiraiene nonratne Doiave. A onda, tko ZJia, moda

Draa uope nije taj ije zapovijedi on mora izvravati. Najbolje mu se praviti da nije razumio to je uo, barem dok od Astarotha ne dobije neki znak. Ako je ovo "ienje" zadano povijesnim usudom, zato bi ba on morao biti taj koji e uzeti metlu; uvijek e se nai netko tko je to spreman uiniti i dragovoljno. Tako su dani prolazili, a da Bora nije poduzimao nita. No, ubrzo e osjetiti kako mu snaga poinje pomalo kopniti; javit e mu se u tijelu poznata slabost. Kad bi se dovezao na posao, na jedvite bi se jade uspijevao popeti stubama. A onda e poeti i bolovi, najprije u grudima, pa u glavi i na kraju po itavu tijelu. Postalo mu je jasno da opet mora birati: ili trpjeti neizdrive patnje ili posluati. Sjedio je u sobi i pokuavao u mislima nai onaj kamen koji e baciti u vodu da bi od njega poelo irenje valova. Nije mu trebalo mnogo da se sjeti. Jednom davno, prije kojih dvadesetak godina, policija je gonila nekoga mladog ovjeka i taj se uspio sakriti u podrumskom skladitu njegove robne kue. Kad su ga slubenici tu nali i doveli njemu, odmah je vidio da deko nije lopov i da su razlozi zbog kojih ga policija goni politike naravi. Zato gaje i zatitio, i to tako to mu je dao radni kombinezon, pa kad su andari doli pretraivati zgradu, jamio je za njega tvrdei da tu radi kao raznosa robe. Nakon toga deko je kod njega ostao i doista se zaposlio kao raznosa. Bio je komunist po uvjerenju i zvao se Filip Elkez. "Ja sam tada njemu pomogao", zakljui Bora, "pa neka izvoli sada on mene izvui iz ovoga kripca." im je donio takvu odluku, odmah osjeti da mu je bolje; bolovi su odjednom jenjali, a snaga mu se poela vraati. Uskoro se i posve preporodio, kad je pozvao Bzika i naredio mu da pronae Filipa Elkeza i dovede ga, pa makar za njim morao ii i na Sjeverni pol. Nekoliko dana iza toga pojavi se Bzik u njegovu uredu
i kratkn rrm rannrtira-

Gospodine bojnie, Filip Elkez ne postoji. Kako ne postoji? to je s njim? Je li umro? Je li se odselio? Nita od toga. Jednostavno ga nema. Pregledao sam kartoteke svih prijavnih ureda u Zagrebu i nisam ga nigdje naao, ni meu prijavljenima, ni meu odjavljenima, ni medu ivima, ni meu mrtvima. Ako mi dopustite rei svoje miljenje, sva je prilika da vam je netko dao lano ime. Bora pone zamiljeno etati prostorijom davi rukom Bziku znak da moe ii, ali kad je ovaj ve bio na vratima, iznenada ga zaustavi: Stani malo, Bzik! Da te neto pitam! Kad bi se htio dokopati nekoga, za koga moe biti siguran daje komunist, to bi napravio? Ih, pa to je bar lako, gospodine bojnie! Jugoslaven ska kraljevska policija vodila je o svakom takvom dosje. Zavirio bih najprije tamo. A koliko bi ih se moglo nai u tim dosjeima, po tvom raunu? Koliko volite, gospodine bojnie. I nema mogunosti da pogrijeite. Jedino se o njima i vodila evidencija. Dobro, onda prenesi svima zapovijed: smjesta otvo rite te dosjee i sve koji su tamo na popisu pronaite i privedite ovamo, a onda od njih izvucite imena preostalih! I to svim sredstvima koja imate na raspolaganju. Jesmo li se razumjeli? Na zapovijed, gospodine bojnie! Bora odjednom osjeti daje pun snage i neka mu ugoda proe itavim tijelom. Naao je napokon formulu. Sloboda je zbilja u pokoravanju nunosti; Astaroth je bio u pravu. Sjetio se i Epikteta, antikog roba, koji je nauavao da ovjek
.. mr.5ohiti dnhnHan i n nlcovima akn svnui sudbinu orihva ti

kao neminovnost, na koju ne moe utjecati. Stvar je, dakle, u odnosu koji e u sebi izgraditi prema vlastitu poloaju. Treba jednostavno postati neosjetljiv prema svemu to se oko njega i s njim zbiva. Pomiriti se s tim da je samo dio zapovjednog lanca, koji ide od najnieg redarstvenika, preko njega, Drae, poglavnika, pa do nedokuivog kreatora sudbinskog plana, bez obzira bio on Bog ili Sotona. I nita ne raditi iz vlastitih pobuda, nego samo ravnoduno i bez ikakvih emocija izvravati ono to se od njega trai. Uskoro su se podrumske elije UNS-a poele puniti zatvorenicima, upravo onako kako je to Draa predvidio, geometrijskom progresijom. Radilo se danju i nou; brojni istraitelji vrili su sasluanja, a ako bi se nekome jezik zavezao, brzo bi se naao nain kako e se taj vor razvezati. Kako od Borasa nitko nije traio da tome bude nazoan, on je o onome to se dolje dogaa saznavao samo po zvukovima. Do njega na treem katu dopirali su, naime, bolni krikovi izmrcvarenih ljudi, koje su krvnici dolje u podrumima stavljali na paklenske muke. Pokuavao se, u duhu svoje odluke, priviknuti na to kao na tandrkanje koije po kolniku i malo-pomalo u tome uspijevao. Sve vie je osjeao kako se u njemu, pored njegova, budi neko drugo "ja", koje u toj demonskoj glazbi nalazi ak i odreeno zadovoljstvo ili, u najboljem sluaju, uzima je kao neto to je nuno zbog ispunjenja nekih viih ciljeva. A kojih, to ni sam sebi nije znao objasniti. I to je drugo "ja" sve vie poelo nadvladavati ono njegovo pravo, koje se sjealo onoga to je nekad bio i grozilo nad ovim to je sada. Na prvom katu zgrade UNS-a, izmeu njega i zatvora, bio je smjeten odio koji je radio kao svojevrstan sud, iako je to bilo daleko od onoga to se obino pod tim imenom
DodraZUmiieva. Naknn fr> hi istrani nncti innlf hir> Hran-on.

zatvorenicima se tu izricala presuda, i to bez zastupnika obrane, svjedoka i porote, kako je to u graanskom svijetu uobiajeno. A presuda bi imala postati pravomonom tek kad bi je Bora potpisao. Mjesec dana nakon prvog vala uhienja stigao mu je na potpis i prvi paket takvih presuda s oko stotinjak imena. Skoro polovica njih bili su preporueni za smrt. Ostalima je dana prilika da se "poprave", pa su bili upueni na izdravanje vremenska kazne u logoru Jasenovac. Bora je ve toliko otvrdnuo da je gotovo s nekim filozofskim mirom, a da mu ruka ni ne zadre, potpisao sve te presude. A uspio je u tome tako to je jednostavno sugerirao sebi da to ne ini on, nego via sila, koja upravlja jednako i njim i tim osuenicima i koja svaki tren i njega moe staviti na muke, ako napravi i najmanju greku. Da bi se to vie priviknuo na svoj poloaj i postigao to da mirno gleda u oi vlastitoj sudbini, odluio je ak i prisustvovati samom inu egzekucije. A i zanimalo ga je da vidi kako se ponaaju ljudi koji su pri punoj svijesti i znaju da e za koji trenutak prijei onu granicu koja ih dijeli od smrti. Vjerovao je da im se u oima mogu proitati zanimljive misli. Egzekucija se vrila u unutranjem dvoritu zgrade, koje je imalo oblik etverokuta, uokvirenog njezinim traktovima. Da meci ne bi oteivali zidove ili prodirali kroz prozore, tu je bio izgraen poseban betonski pano, duine 10 i visine oko tri metra, zvan "zid smrti". Kad je stigao u dvorite, osuenici su ve bili tu, i to mahom svi odjednom, kako bi oni koji ekaju da dou na red mogli vidjeti to im se za koji trenutak sprema. Izgledali su jadno; na sebi su imali neke prnje, po svoj prilici ono u emu su bili uhieni, samo to se to, tijekom boravka u zatvoru i muenja, poderalo i natopilo krvlju. Neki su od njih ve bili mislima u nekom
Hmanm cviiptn ipr su r\n<z\rp nHsntnn huliili nfkamn np-

odreeno, kao da nisu ni svjesni toga to se zbiva. Drugi su pak paljivo pratili pripreme i gledali prkosno, a s lica im se mogao oitati caki neki prijezir, kao da im je posve svejedno to e s njima biti. Uskoro je prva grupa od desetak njih stavljena pred zid, a vod ustaa sa strojnim pukama postavio se nasuprot njima. Na podasnikov znak prasne plotun; neki od tih jadnika padali su u gru, s bolnim izrazom na licu, a neki polako, kao da od svoje volje lijeu na tlo da bi se odmorili. Zapazivi da se nakon svega neki od njih jo uvijek trzaju, podasnik im prie i ispali svakome po metak iz pitolja u glavu. Odmah potom pred zid je stavljeno novih deset, a da oni prvi nisu ni uklonjeni, tako da su ovi padali preko tjelesa svojih prethodnika. Na kraju se pred zidom stvorila itava hrpa, a sam zid je po itavoj svojoj duini bio iaran krvavim mrljama. Bora sa zadovoljstvom ustanovi kako nije uzalud dolazio. inilo mu se da je, gledajui sve to, dostigao najvii stupanj neosjetljivosti; tragedija tih ljudi nije ga se uope dojmila. Bio je ak i pomalo razoaran, jer nije naao nita od onoga to je traio. U njihovim oima uspio je samo vidjeti odsutnost duha ili mrnju. A kad su zadnjih deset iz prkosa zapjevali "Internacionalu", pomislio je: "Jadne budale! Ne znaju da su samo marionete, ije konce dre nevidljive ruke. Jednako kao i ovi koji u njih pucaju i ja koji to gledam." Tek kad se vratio u ured, malko se prepao sam sebe. Odjednom je ustanovio da je postao netko drugi i daje on, onakav kakva je sebe znao, prestao postojati. "Zar sam zbilja izgubio sva ljudska mjerila?" pitao se. No, odmah iza toga se primiri pomislivi: "Bit e da nisam posve nestao, kad jo uvijek pamtim da sam ih nekad imao." Nakon komunista, na red su doli idovi. U prijanjem ivotu, dok je s njima poslovao, nikada mu nije padalo na
namrt Ha hi ep nni r\n nprprrm razlikovali nrl nipaa i c\nVi

drugih ljudi, osim po vjeri, koja je kod njega ionako odavno potonula u ravnodunosti. A sad ih je odjednom pod utjecajem sredine u kojoj se kretao ili po sili koja njim ravna, ni sam nije znaopoeo doivljavati kao neka bia iz polusvijeta, koja naruavaju opi sklad i koja bi u ime nacionalne higijene trebala biti uklonjena. Grstilo mu se kad bi ih vidio na ulici s onim utim zvijezdama na rukavu. Sad mu se posve prirodnom inila i ona mrnja prema Magliinoj eni, koju onda nije mogao sam sebi objasniti. Tako nije vidio nikakva zla ni u tome to je jedna bogata idovska obitelj iz Gornjeg grada razvlatena, kako bi se on s Margitom mogao useliti u njihovu vilu. S takvim gledanjima posve je mirno potpisivao sve akte koji su se ticali njih. Uglavnom se tu radilo o njihovoj deportaciji u logor Jasenovac ili o izruivanju Nijemcima, koji su ih nekamo odvodili; kamo, nije znao niti ga se to ticalo. Jednom je morao prisustvovati ispraaju takvog transporta. Na kolodvoru je bila postavljena kompozicija teretnih vagona, a posvuda uokolo stajali su kordoni Nijemaca sa strojnim pukama. Bora je bio tu, jer su njegovi ljudi imali zadau pokupiti idove i isporuiti ih Nijemcima. Upravo je stajao u drutvu s njemakim SS porunikom, kad su stigli prekrcani kamioni. idovi su bili opremljeni kao da idu u neko mondeno zimovalite negdje u Alpama. Po svemu se vidjelo da je veina njih pripadala bogatijem sloju; dame su bile pune nakita i nosile bunde s lisijim krznom oko vrata, a mukarci odijela po najnovijoj modi, polucilindre i leptir--kravate. Oito su vjerovali da se radi samo o preseljenju, jer su u rukama imali kofere i pakete, koliko je tko mogao ponijeti. Borasu doe pomalo i smijeno gledajui ih kako ulaze u vagone za stoku, te na taj nesklad odjee i prije\m-7r\na crpHutva nnr>7nri nnmrnika.

 To i jeste pravo prijevozno sredstvo za njih, herr major! odgovori mu ovaj. Odjednom meu idovima Bora opazi Senfeldove. S njima su bila i Magliina djeca, Mirko i Azra. Jesu li ga Sen-feldovi vidjeli ili ne, nije mogao biti siguran; svakako su proli pored njega ne udostojivi ga ni jednim jedinim pogledom. No zato su ga zapazila djeca, koja su se isti tren otela djedu i baki i potrala k njemu. Tata! Tatice! klicala su radosno grlei mu koljena. Hoemo s tobom! Povedi nas kui! Bora se na trenutak nae u neprilici. Zapazio je da ga Nijemac udno gleda pa se zbunio, ne znajui to bi. Sreom, Nijemac nije razumio to djeca govore. Zato se Bora brzo snae i obrati djeaku, vjerujui da e ga on bolje shvatiti, jer je bio stariji. Sluaj, duo! Sad morate ii s djedom i bakom i biti s njima neko vrijeme, a poslije ete doi k meni. Ali, tata! ree djeak. Djed i baka nam ne daju da izlazimo na ulicu. I ne vode nas nikamo. Mi bi opet s tobom u etnju kao ono nekad, kad smo ili na Cmrok i u Zooloki vrt. Sve e to biti kad se vratite, ali sad morate s njima. Kad emo te opet vidjeti? upita Azra. Vrlo skoro. Za koji dan doi u za vama. Odmah im se tamo smjestite. A sad idite, idite! Djed i baka vas ekaju. I djeca se nevoljko odvoje od njega i upute Senfeldima, koji su za to vrijeme nakratko zastali ekajui ih, i dalje se ponaajui kao da Borasa uope ne vide. Gledajui djecu kako se udaljavaju, Bora osjeti kako ga je zazeblo neto oko srca, ali istovremeno se u njemu javi i znak upozorenja u obliku boli i slabosti, kao onda kad su ono odlazila iz kue.
Mn rnrai mit tr> ni

Bora vrlo brzo i bez mnogo napora ponovo uspostavio u sebi stabilnost. To se jo uvijeku njemu javljaju ostaci onog njegova nekadanjeg "ja", pomisli. to su htjela ta djeca? upita ga Nijemac. Nita posebno! Zamijenila se me s nekimsmireno odgovori, osjeajui kako se Martin Bora sve vie udaljava od njega, a njegov glas tone polako u potpuni muk.

4. ASTAROTHOVASLABA TOKA
S vremenom Bora je sve vie zaboravljao to je nekad bio i pretvarao se u neku novu osobu, koja je karakterom posve bila po mjeri onoga emu slui. Do kraja je otvrdnuo na ljudske patnje; svojih vie nije imao, a tue ga se nisu ticale. Toliko se srodio s opim duhom, daje i intimno poeo sve oko sebe gledati kroz optiku svoga posla. Samo u onima koji su za hrvatsku dravu bili spremni sve rtvovati, pa i ivot, vidio je ljude; prema njima se ophodio po svim pravilima civiliziranog drutva. Sve ostale drao je nekom vrstom humanoida, koji imaju pravo na ivot samo ako njima slue ili im, u najboljem sluaju, ne ine nikakvu smetnju. A oni koji su vaili kao neprijatelji, nisu mu pripadali ak ni u neku ovjekoliku vrstu. Kod njih nije imao nikakvih dvojbi; drao je da ih jednostavno treba zatui kao bijesne pse. U takve su pripadali svi koji su bili dvostruko oznaeni; u prvom redu komunisti koji su, pored toga, bili jo i idovi ili Srbi. im bi se jedan takav otkrio, Bora bi ga dao smaknuti bez ikakve prethodne procedure. Inae, ko-miinistima Hrvatima davao ie Driliku da DreJve,itO.

niip hiln tnlrvn intpr>7itPta na ip

to bi ih pokuavao pridobiti za suradnju, milom ili putem "obrade", pa ako to nije ilo, i njih je ekala sudbina onih prvih. Bora je znao da su ume pune nekih bandita, koji sebe nazivaju partizanima i podjednako su trn u oku i njegovim efovima i Nijemcima, ali to ga se u poetku nije previe ticalo. Povremeno je u novinama itao o njihovim diverzijama, da su neki vlak digli u zrak, spalili neko selo ili doekali neki domobranski ili njemaki odred u zasjedi i unitili ga. No vijesti o njima bile su vrlo proturjene; jednom bi itao da su im nanijeti teki gubici, pa ak i da su potpuno uniteni, a onda bi ubrzo iza toga zaredale njihove ponovne akcije jo jaeg intenziteta. Ozbiljniju panju poeo je tome poklanjati tekkad je zapazio da su ti sukobi s njima sve blie i blie Zagrebu. A pogotovo kad se poelo aputati da ih ima ak i na samoj Medvednici. No, vrlo brzo doi e u situaciju da se i izravno suoi s tom poasti, i to takorei u srcu samog grada. Jednom je tako zajedno s Draom trebao ii na proslavu tree obljetnice ustanka kodVrbanove kue, gdje su se imali sakupiti svi ondanji sudionici, a svoj je dolazak najavio i poglavnik. Za tu prigodu su on i Draa obukli paradne odore, sjeli u otvoreni kabriolet, Bora sprijeda, a Draa na zadnje sjedalo, te s jakom oruanom pratnjom na motorkotaima krenuli prema Trnju. Nalazili su se negdje nadomak cilju, u rijetko naseljenom predjelu grada, gdje su veinom bile obiteljske kue s okunicom i tek poneka viekatnica. Draa mu je otraga upravo govorio kako je poglavnik sprijeen, pa proslava nee biti ni upola tako sveana kao to je planirano, kad odjednom usred reenice zastane, a onda bolno jekne pa zauti. Kad se Bora okrenuo da vidi to je, ueledan ea ie kako nennminn siedi zabaene plave na

naslon sjedita, ukoenih oiju uprtih u nebo, a po licu mu je tekao mlaz krvi. Odmah je zaustavio kolonu i priskoio da vidi moe li mu pomoi, ali bilo je kasno. Draa je bio pogoen ravno u glavu metkom iz snajpera, ispaljenim, kako je Bora u prvi mah pomislio, iz velike daljine, s obzirom da se nije uo pucanj. Oito je to bilo namijenjeno poglavniku, pa kako se saznalo da ovaj nee doi, Draa je uzet kao njegova najprikladnija zamjena. Svi se ustae iz pratnje odmah razlete okolo u potrazi za poiniteljem i stanu pucati u svakoga tko se zatekao u blizini ili pomolio glavu kroz prozor. Jedino je Bzik ostao kod automobila i stao neto pomnjivo pretraivati. Namjetao je mrtvog Drau u uspravan poloaj, pipkao neto po boku automobila, a onda pronaao nekakvu letvu i stao njome neto mjeriti. Bora se zainteresira to on to radi, pa mu prie i upita ga. Gledajte, gospodine bojnie! pokazivao je Bzik. Metak je pogodio gospodina stoernika tu pri vrhu glave, skoro u samo tjeme, a iziao je ovdje ispod uha. Potom je nastavio put i probio karoseriju tu pri dnu. Imamo, dakle, tri toke kroz koje je proao. One ine pravac, koji moete oznaiti ovom letvom. Sad vas molim, sagnite se i pogledajte smjerom letve, pa recite, to vam se ini, kamo je letva upravljena? Bora se sagne i usmjeri pogled du letve, koju je Bzik drao. Letva je ciljala tono na terasu neke etverokatnice, koja se nalazila dvjestotinjak metara od njih. Odmah mu je bilo jasno sve. Pozvao je ustae iz pratnje i naredio im da opkole zgradu, a onda svakoga koga zateknu u njoj, ukljuujui bolesnike, starce i djecu, izvedu van. No, netom su se ustae pribliili zgradi, neki je ovjek iskoio iz nje kroz
nri^omni T-.rr.-znr i ctan hip7fiti nrprrm nhlinipm umarku.

Bora vidje kako pokuava, pucajui iz pitolja, osigurati sebi odstupnicu. Ali nije stigao daleko; ve nakon nekoliko koraka pao je pogoen rafalom iz strojne puke. Kad su ga pretraili, otkrili su da na sebi ispod sakoa ima englesku vojnu koulju, na kojoj je ak s unutranje strane revera pisalo ROYAL ARMY; dakle, nije bilo nikakve sumnje da se radi o partizanu. No, imao je i jo neto, stoje s ovim ve na prvi pogled bilo nespojivo: propusnicu najnovijeg datuma, izdanu u NDH, od Zagrebakog gradskog poglavarstva, na ime Marko Jurlin. Bora iz toga lako zakljui da atentator nikako nije mogao doi iz ume u Zagreb i izvriti to je izvrio, a da pri tom nema nekog pomagaa u Zagrebu, ako li ne i vie njih, i to ba meu stanarima ove zgrade. Zato, kad je zgrada ispranjena do zadnjeg ovjeka, naredi da se sav taj svijet, pjeice i postrojen u dvoredove, odmah sprovede uUNS. Proslava je otkazana i umjesto nje, odrana je na brzinu u zgradi UNS-a komemoracija, na kojoj su govorili Vrban i Dumandi. Kao daje dogaaj svih pomalo oamutio; oito im je najavljivao ne ba svijetlu perspektivu, pa se nitko nije obazirao na govornike i odmah nakon njihovih govora skup se raziao. Bora je odluio jo isto jutro pristupiti istrazi. Naredio je da se u dvoritu postroje svi koji su dovedeni, a onda je najprije odraslim mukarcima stao pregledavati dokumente i provjeravati jesu li ispravni. No ve kod etvrtoga zastane, jer mu se njegovo lice uinilo poznato. Pogledao je njegove isprave malo pomnije; bile su u redu i glasile su na ime Petar Gusi. Kako mu to nita nije govorilo, stao je promatrati ovjeka ne bi li se sjetio odakle ga zna. No, uzalud; siguran je bio da se nikad s njim nije sreo, a opet, kao da gaje nekad negdje vidio. Pokuao je to lice zamisliti
mlartim i nHipHnnm mu ciipimp Mpn\mn ntinnimp t!p rrtp

nisu promijenile, iako su dvadeset godina ostavile na njemu traga. Nije bilo nikakve sumnje da je pred njim Elkez, onaj isti Filip Elkez, s kojim je htio zapoeti svoju karijeru u Nadzornoj slubi. Da je on ujedno i ovjek kojega ovog trenutka trai, potvrivalo mu je to to mu je na ispravi pisalo da radi u Gradskom poglavarstvu. Makar mu je ovaj susret probudio sjeanje na davno minulo doba iz prethodnog ivota, nisu ga pratile nikakve nelagode. Oito je to odgovaralo njegovu nevidljivu nalogodavcu; kad je dua u rukama Sotone, ona se sjea ili ne sjea, raduje ili alosti, ovisno o tome to njemu treba. Znao je to Bora, pa ga to ohrabri da u istrazi krene dalje putem vlastitih sjeanja. Uvjeren daje na pravom tragu, otpustio je sve ostale privedene i zadrao samo Elkeza i njegovu obitelj; osim ene, bilo je tu i troje djece, od kojih je najmlai djeak imao oko pet godina. Odmah sutradan obavio je i prvo sasluanje. Da bi sve zajedno djelovalo to upeatljivije na uhienika, ono je uprilieno u podrumu, meu svim onim spravama koje su sluile za izvlaenje priznanja iz tvrdokornih, a i kompletan tim koji je njima rukovao, na elu s Bzikom, bio je tu. Nalikovali su na mesare; imali su, kao i ovi, na sebi pregae, da bi se zatitili od prskanja krvi, koje prati i njihov posao. Bora je poeo u najboljoj graanskoj maniri: pozvao je Elkeza da sjedne, ponudio ga cigaretom i upitao je li za crnu kavu, to je ovaj odbio. Potom su zaredala pitanja: Imate isprave na ime Petar Gusi. Zovete li se uistinu tako? Naravno. Nemam se razloga kriti iza lanog imena. Tu pie da ste slubenik Gradskog poglavarstva. to tamo radite?
Mnhavliar sam nrprkknp materijala i nribora. i

Odakle poznajete Marka Jurlina? Prvi put ujem za njega. Tko je uope taj? Ne izigravajte mi tu nevinace, Gusiu! To je ovjek koji je iz vae zgrade pucao na naeg naelnika i ubio ga. Nije mogao to napraviti, a da ga netko od stanara nije pustio u zgradu i pruio mu moda ak i gostoprimstvo. Gospodine bojnie, u zgradi ivi jo deset obitelji. Ne shvaam zato ste od svih odabrali ba mene da me o tome ispitujete? Kakav povod za to imate? Evo kakav!tu Bora pokae Jurlinovu propusnicu. Taj gospodin je bio partizan, a imao je propusnicu Gradskog poglavarstva. Do toga nikako nije mogao doi, a da mu to, mimo svih propisa i obiaja, ne pribavi netko tko tamo radi. Treba li rei da ste vi jedini takav ovjek u zgradi? Gospodine bojnie, vi najbolje znate tko izdaje takve propusnice i kakve ovlasti u tome ima netko tko je tamo obina nekvalificirana radna snaga, kao to sam ja. Za to se hoe i te kakve veze. To i ja mislim. Naravno da vi osobno niste mogli izdati propusnicu. Ali komunisti su posvuda pustili korijenje i imaju svoje veze u svim strukturama, pa tako i tamo gdje se izdaju takve isprave. Moda, ali ja nisam komunist niti sam to ikada bio. Zbilja? A je li moda Filip Elkez komunist? Ne znam o kome govorite. Tako! Onda u vas morati podsjetiti. Jeste li kad radili u robnoj kui BORA? Ovo je pitanje, ini se, dovelo malo uhienika u kripac. Oito nije bio siguran koliko taj bojnik zna o njegovoj prolosti, pa se malko kolebao oko toga to mu moe rei, a to ne. Zato je na trenutak zautio, ali se vrlo brzo snae i

Da, radio sam davno, prije 20 godina, kratko vrijeme, kao raznosa robe. Kako ste se onda zvali? Oprostite, nisam odmah shvatio! ree Elkez to nom isprike, kao da se tek sad sjetio. Prolo je mnogo vremena, pa sam zaboravio. Da, to sam ime tada upotreblja vao krijui se od policije. No, sad smo doli do onoga najhitnijeg. Kakav ste razlog imali kriti se od policije? Isti koji i vi, gospodine bojnie, u to vrijeme. Bio sam hrvatski rodoljub, iako nisam pripadao ustakom pokretu. Laete! Bili ste komunist. Postoje ljudi koji su u to vrijeme radili tamo i znaju sve o vama. O meni je znao sve jedino pokojni gospodin Bora, Bog mu dao dui lako. On mi je tada pruio i zatitu. Ali, na alost, ne mogu se na njega pozvati kao na svjedoka. Pa upravo on... tu Bora odjednom zapne, jer je osjetio da ide krivim putem. Nije istina. Bilo je i drugih koji su znali sve o vama. Slobodno ih pozovite i suoite me s njima, pa ete vidjeti da vam govorim istinu. Bora osjeti da je stvar zala u slijepu ulicu. Nije mu mogao otkriti da je on taj na koga se poziva, a nije mogao imenovati ni nekoga drugog svjedoka; znao je dobro da takav ne postoji. Zautio je na trenutak, ne toliko to se bojao Astarothove reakcije, koje uostalom nije ni bilo, koliko zato to je osjetio kako ga ovo podsjeanje na njihov davni susret moe odvesti do takvih apsurdnih tvrdnji, da bi ak i njegovi potinjeni mogli posumnjati u njegov zdrav razum. Istovremeno u njemu stanu kuljati bijes i mrnja prema tome Elkezu, koji su prijetili da svakog trena provale van. Stoga
nrlluri ctrnriti riipln nrnrpHnni . ,

105

Sluajte me dobro, Elkez! Ja znam tko ste i to ste, bez obzira to vi o sebi tvrdili. A znam i to da partizani ne mogu dolaziti u Zagreb i vriti diverzije, ako nemaju u samom gradu cijelu mreu svojih ljudi. Zato moete izvui ivu glavu odavde samo ako nam kaete imena svih koji su s vama u toj mrei. Ne mogu vam nita rei, kad nita ne znam, gospo dine bojnie. Bora na to da znak Bziku da preuzme stvar u svoje ruke i napusti prostoriju. Uskoro su do njega u ured stali odozdo dopirati bolni jauci. U poetku su djelovali poput neke tihe alopojke, a onda su postajali sve jai i ei i na kraju se pretvorili u izobliene krikove, za koje bi se teko moglo rei da ih je proizvelo ljudsko grlo. Ponekad su bili kratki i reski poput praska, a ponekad dugaki i otegnuti poput sirene. Sluajui ih, Bora osjeti kako se onaj prijanji gnjev polako u njemu gasi i kako mu od toga postaje bolje, kao da se neeg oslobaa. Na kraju je poeo sluati to s takvim uitkom, s kakvim operna publika slua solo-ariju glavnog tenora. Nekim krajikom svijesti je znao da je to to proivljava neto krajnje moralno izopaeno, ali nije se mogao oteti milju koje gaje obuzimalo. No odjednom se "koncert" prekine i zavlada muk. Donekle ljut zbog toga, jer je naslutio daje netko u neemu pogrijeio, odmah se sjuri niza stube do podruma da vidi to je. I doista, trabanti su oito bili prerevni u svome poslu; Elkez je leao bez svijesti na podu, sav u krvi, a oni su to iskoristili da naprave stanku, pa su se krijepili kobasicama i pivom. Ve na prvi pogled bilo je vidljivo da je Elkez bio izloen paklenskim mukama: gulili su mu dijelove koe, palili tabane aparatom za zavarivanje, zabadali igle pod nokte i lomili kosti, ali kako se ini, bez p Rnras nniavin. Rzik mu
ranortira:

Gospodine bojnie, onesvijestio se i nita nije rekao. Naravno! Kad ste odjednom na njega sve navalili. To je trebalo polako i postupno, od slabijeg prema jaem, da to dulje pati... Uzalud, gospodine bojnie. Taj je pretvrde grae. Radije e umrijeti negoli nam to rei. I to misli, to emo mi sad? Stati na ovome i pustiti da nas partizani upucavaju usred Zagreba? Hajde, osvijestite ga i ponovo! Ako mogu rei svoje miljenje, gospodine bojnie, od toga opet nee biti nita. Njemu oito nije stalo do vlastita ivota. Pa to ti predlae? Moda ima neiji drugi ivot koji mu je vaniji od njegova... Stani! prekine ga Bora s nekim demonskim sja jem u oima. Znam to misli. Tako emo i napraviti. Dozovite ga svijesti i dovedite ovamo onoga njegovog naj mlaeg! Krvnici se odmah dadu na posao i stanu Elkeza polijevati hladnom vodom, a Bzik dovede njegova sina, onog petogodinjaka. Uskoro Elkez doe sebi, a ustae ga poloe na stolac. U prvi mah je gledao tupo i odsutno, dok nije zapazio sina. Tog trenutka u oima mu se mogao proitati uas. Bora mu se obrati: Sad emo malo drukije s vama, Elkez! Vidim da ste odluili pred nama igrati nekakav elini karakter, koji je spreman i ivot dati za svoje ideale. No vidjet emo jeste li isto tako rijeeni i nepokolebljivi kad se radi o ivotu vaeg sina. S tim rijeima noem prereze ile djeaku na zapeu, takn Ha mu iz ruke krv none urkom tei. Ciieli Drostor

ispuni oajniko djeje ridanje, od koga bi i kamen omekao, a Borasa to ne samo ne dirne, nego uini da osjeti ak i neku slast; inilo mu se da se neka golema mo u njemu skuplja. Elkez rikne takvim silnim glasom, da bi se i ranjeni tigar pored njega slabo uo. Bio bi se i bacio na Borasa, da ga ustae nisu drali. Bora nastavi: Onog trenutka kad nam kaete imena koja smo traili, deku emo zaustaviti krvarenje i pruiti medicinsku pomo. Budete li utjeli kao dosad, krv e tei dok sva ne istee. Sad dobro promislite! Sudbina vaeg sina je u vaim rukama. Stanite! Stanite, za ime Boje! krikne Elkez, oito odbacivi svaku dvojbu. to elite znati? Sve u vam rei. Zanimaju nas samo imena partizanskih jataka, vaih suradnika. Ne znam sve. Radimo u grupama po trojica. Ja sam u izravnoj vezi samo s Milanom Kozinom i Vilkom aklecom. Hou vou! Onoga koji zapovijeda svim grupama. Rei u, rei u! To je Jakov Bora. Bora osjeti kako su mu se odjednom presjekle noge i zamaglilo mu se pred oima. Sva ona mo to se gomilala u njemu isti tren splasne. Srce mu pone udarati ubrzanim ritmom i svega ga obuzme slabost. Zato samo kratko promrmlja: "Povedite deka u bolnicu!" i udalji se nesigurnim korakom. Bzik zapazi da neto s njim nije u redu, pa potri za njim nudei mu pomo, ali on to odbije pod izgovorom da mu je samo malo pozlilo i vrati se u ured. Spomen imena njegova sina kao da gaje otrijeznio od nekog pijanstva. Iznenada je u njemu opet oivjela ona potisnuta i zaboravljena osoba, koja je sposobna suosjeati s drugim, tako da mu se
ii nnl 11cvnicvninicrrn'znti

u to li sam se ovo pretvorio?" pitao se zgranut. "Je li mogue da sam postao ovakva zvijer?" No istovremeno prestravi ga jo jedna pomisao: to e sada biti s njegovim sinom? Njegovo ime je izgovoreno pred svima i ulo je u zapisnik, tako da sad neumoljivim redom slijedi sve ono to mu je i te kako dobro poznato: najprije uhienje, zatim podrum, a onda izlazak pred "zid smrti". I on tu nita ne moe promijeniti; sve je u rukama sudbine, kojoj i on mora sluiti. Jedino mu preostaje obratiti se Bogu. Ako ga ima, samo mu on moe pomoi. U uredu je stalno drao civilno odijelo, u kome je redovito dolazio na posao i odlazio s njega, jer je na ulicama nastojao biti to manje upadljiv. Samo se u iznimnim situacijama u uniformi pojavljivao u javnosti. Nije htio gubiti ni trenutka. Odmah se presvue i napusti zgradu, odluivi potraiti neki nain kojim bi od Boga mogao izmoliti milost. Ne za sebe, za svog sina; znao je da je on niim nije zasluio. Najprimjerenijim mu se uini otii u neku crkvu; ako je Bog ikako nazoan u ovome svijetu, onda to moe biti jedino tu. U crkvi ni jednom nije bio otkad je u svom novom ivotu, jer je strahovao da je to zadnje mjesto na koje mu je, kao Astarothovom slugi, doputeno ii. Bio je uvjeren da e se prilikom pokuaja da ude javiti svi oni simptomi, koje je upoznao kad se ono htio vratiti svojoj obitelji. No, sad nije imao vremena oko toga dvojiti; krenut e, pa to bude. Ako ga uhvati slabost i bol, skupit e zadnje atome snage, pa ako treba, i etveronoke uplaziti kroz crkvena vrata. Jezuitska crkva u Palmotievoj ulici bila mu je najblia. Doao je do nje i zastao pred vratima; unutra se upravo odvijala sluba. S uenjem ustanovi da trenutno ne osjea nikakva znaka, koji bi ga upozoravao daje krenuo nekamo kamo mu ie zabranjeno. Je li moguoeLda i^taroih nema

nita protiv njegova ulaska i pokuaja da s Bogom uspostavi vezu? Nastavio je i uskoro se nae unutra, usred obreda. Crkva je bila poluprazna, pa je lako naao mjesto i sjeo na jednu klupu. Mladi sveenik sa svetakim izrazom lica i nekim bespolnim, ni mukim ni enskim glasom, upravo je dovravao propovijed. Bora sa zaprepatenjem ustanovi da se to to govori u osnovi ne razlikuje od onoga to je sluao od svojih glaveina, samo to je ovdje sve nekako bilo garnirano biblijskim parabolama. Sveenik je upravo veliao poglavnika pridajui mu mesijanska obiljeja i usporeujui ga s Mojsijem, jer je, kao i ovaj, izveo svoj narod iz tisugodinjeg robovanja, u koje je zapao nakon Zvonimirove smrti. Borasu sada postane jasno zato ga je Astaroth pustio ovako nesmetano ui; pa i ovdje zapravo vlada njegov duh. Ta nije, valjda, Sotona prognao Boga ak i iz crkve? Kad je sveenik zavrio propovijed i stao prieivati, i Bora se svrsta u red onih koji su krenuli primiti hostiju. Htio je vidjeti dokle mu je doputeno ii. Ako je to to sveenik dijeli doista posveeno tijelo Kristovo, ono e morati izazvati barem neku reakciju kad se nae u ustima nekoga kao on. No opet se nije dogodilo nita. Primio je hostiju i progutao je bez ikakvih tekoa. Zar doista tu nigdje nema Boga, stalo gaje muiti. Ili su se moda svi ovi ljudi, ukljuujui i sveenika, od njega otuili, a on je ipak tu negdje sakriven? Saekao je zato da obred potpuno zavri i svi se raziu; moda je stvar u tome da se Bogu treba obratiti sam, iz dubine due, bez iijeg posrednitva. Kad se crkva ispraznila, doao je pred veliko raspelo na sredinjem oltaru, kleknuo i stao glasno govoriti Oena. inio je to iskreno, jer je znao da mu pomo samo s neba moe doi. No opet nita. Nije bilo znaka koji bi ga opominjao da radi neto to ne smije, ali ni onog koti bi mu uUievao kakvu nadu. Riiei nieeove molitve

odjekivale su praznim prostorom crkve bez ikakva uinka. Ili je Bog doista mrtav, zakljui na kraju, ili je on mrtav za Boga, s obzirom na to u ijem je sada vlasnitvu njegova dua. Preostala mu je jo jedino nada da moda ovo nije kua Boja, kako se obino misli, i da bi Boga trebalo potraiti negdje drugo. Vratio se kui s jasnim saznanjem da se od Boga, barem za sada, nema emu nadati, bilo zato to je kod njega izgubio svaki kredit, bilo zato to on doista ne postoji. Zatvorio se u svoj kabinet i stao razmiljati o tome to mu jo preosta-je. Pomoi mu moe samo netko tko ima veu mo od Asta-rothove, ali tko bi to mogao biti, ako nije Bog? Astaroth je, kako se predstavlja, nekakav izvritelj sudbine; trebao bi mu, dakle, netko tko sudbinu moe upraviti nekim drugim smjerom negoli je onaj kojim je Astaroth vodi. I tada se odjednom sjeti rjeenja; bilo je tako jednostavno da se udio kako prije nije na njega doao. Otkad su se on i Margita doselili u idovsku vilu na Gornjem gradu, ona se sva posvetila ureenju interijera. Kako je od cijeloga jednog krila zgrade odluila napraviti neto kao galeriju hrvatske umjetnosti, obuzela ju je manija sakupljanja vrijednih umjetnikih slika, i to iskljuivo hrvatskih majstora. Kupovala je sve to bi joj dolo pod ruku, a ljudi su to rado prodavali, katkad i u bescjenje, jer im je preivljavanje bilo vanije od slikarstva. Nije se radilo o tome daje Margita stekla neki smisao za umjetnost; vie je to bila snobovska potreba da se pred drugima pohvali i da iznudi njihovo divljenje, najprije slikama, a preko njih onda i sebi. Zato je u sobama s izloenim eksponatima prireivala domjenke, a najee drutvo su joj bili oni koji su, po njezinu miljenju, trenutno spadali u elitu: visoki njemaki
rasniri. nnniitapnpraln vnn Hnrstpnaim ili Hitlprnva nnnnn-

moenika Sigfrieda Kaschea, zatim nosioci vlasti u NDH i pripadnici gornjogradske gospode. Tako su joj slike i ljubavnici postali jedina opsesija. Prve je gledala zadrati u stalnom vlasnitvu, a druge je mijenjala kao arape. I upravo u ovim njezinom ludostima Bora nade ansu za sebe. Raunao je ovako: jedino je Margita sada u situaciji da Astarothu moe zapovijedati; stavljena je izvan vlastite sudbine, poteena njezinih hirova, i svaka joj elja mora biti ispunjena. A kod njega, u onoj staroj njegovoj kui na Tukancu ima veleban Bukovev "Portret patricijke", koji bi bio kao stvoren za njezin salon. Ali ne radi se tu o portretu; ima neto to mu je sada mnogo vanije. S obzirom na to kakve je ljubavnike birala, Bora je zakljuio da bi njegov sin Jakov taman bio po njezinu ukusu. Ako bi ona nekim nainom saznala za sliku i pola k njemu kui, postoji velika mogunost da, pored slike, poeli i njega. Samo to moe Jakova spasiti sudbine koja mu je namijenjena. Jutros je njegovo ime spomenuto, i sad e protei najmanje tri dana to je znao iz iskustva dok ne bude uhien. Dakle jo uvijek ima vremena. Potrebno je samo udesiti njezin susret s Jakovom i sve e dalje tei samo od sebe; Astaroth joj nee moi ne ispuniti elju. Samo, kako e je navesti da ide tamo na Tukanac, kad zna da mu svaki pokuaj spominjanja neeg s im je nekad bio u vezi izaziva potpunu blokadu? Odlui ipak pokuati, pa kako ispadne. Zato krene odmah potraiti je u krilu kue koje je uzela za sebe. Naao ju je kako upravo namjeta sliku Slave Rakaj, koju je toga jutra negdje nabavila za bagatelu. Zaudila se kad ga je vidjela, jer se on doista rijetko pojavljivao u njezinim salonima. Oho! Koji je vjetar tebe donio ovamo? Doao sam vidjeti kako izgleda ta uvena kafegaleriia. o koioi svi toliko eovore.

Dobro je to nema nikoga da te uje. Tko zna to bi mogao pomisliti o naim odnosima, kad bi shvatio da ti tek sad dolazi vidjeti ime ti se bavi ena s kojom ivi. Ovisi o tome kakve on odnose ima sa svojom enom. Moda bi pomislio da su ovi nai upravo idealni. Stao je najprije razgledavati slike na zidovima. Doista je bio iznenaen; kad je zadnji put bio tu, ni upola toliko eksponata nije bilo. Takvim bogatstvom nije se mogla podiiti nijedna galerija u gradu. Jedan do drugoga tu su bili Kraljevi, Rai, Ivekovi, Auer, Medovi, Rakajeva, Crni... Bora nije znao nijednog iole znaajnijeg slikara koji tu nije bio zastupljen barem nekim krokijem. Nakon to tako obie sve sobe, odlui prijei na stvar. Ima li kojeg Bukovca? Samo jednu mrtvu prirodu. Ovu tu! pokae mu omanju sliku u jednom kutu. S njim nekako najloije stojim. ini se daje malo njegovih stvari po privatnim zbir kama. Moda bih trebala otii u Dubrovnik. Slabo bi se tu i uklapao onim svojim golemim kom pozicijama. Moda bi izvrsno sjeo jedino "Portret patricijke". Na toj slici je prekrasna mlada ena, koja bi sigurno plijenila panju tvojih gostiju. Osobito mukog dijela. Da, poznajem je. Vidjela sam je u katalogu jedne predratne izlobe. Ali nikako nisam mogla dobiti informa ciju gdje se sada nalazi. Ja znam... zapone, ali odjednom tu i zastane. Dogodilo se ono ega se pribojavao i to mu se uvijek u ovakvoj prilici dogaalo. - to zna? zainteresira se ona. Nee mi valjda rei da zna gdje je ta slika? Nita, nita... mislio sam... nije vano! odustane on, osietivlkako ga sve,vie obuzima klonue. ,x..,..,., ,,

 Sluaj, Toni! Ako ita zna o toj slici, mora mi rei. im sam joj vidjela reprodukciju, pomislila sam kako je moram imati. Ve je nekoliko vlasnika promijenila, a zadnji mi, ne znam zato, nije htio rei kome ju je prodao. Bora je znao zato; on gaje osobno zamolio da nikom ne kae, jer nije htio da mu svako malo brojni ljubitelji umjetnosti zvone na vratima. To si lako... mogla saznati... da si se potrudilajedva izmuca. Nisam insistirala, jer mi je prodao ovoga izvrsnog Ivekovia. A poslije sam zaboravila na to. Slika se nalazi... pokua ponovo, ali opet zastane bespomono je gledajui. No, zbilja mije dosta tih tvojih nedovrenih reenica. Svako malo te to uhvati kad nanemo temu koja ti je zbog neeg neugodna. Ne razumijem to ti je teko rei gdje je ta slika? Ali, ovaj put neu odustati, toliko da zna. elim je vie od ijedne dosad i zato e mi smjesta rei gdje je. Bora osjeti kako su mu kod ovih zadnjih njezinih rijei odjednom spali svi okovi, a jezik mu se oslobodio, te on izgovori cijelu reenicu u jednom dahu i bez ikakvih smetnji: Nalazi se u vili na Tukancu broj 17 kod obitelji Bo ra. Tako! Idem odmah to provjeriti. Nadam se da ta gospoda nee zatraiti od mene neto to im ne mogu dati. Laknulo mu je. Sad mu je preostalo samo oboruati se strpljenjem i ekati. Ionako vie nita nije u njegovoj moi. Napravio je najvie to je mogao i sad, to se ima dogoditi, dogodit e se. Da e ona sliku dobiti, ako je doista eli, u to nije ni najmanje sumnjao. Ali kako e ii ono drugo, to je bilo nepredvidivo. Jakov se moe, recimo, njoj ne svidjeti. Ili. ako ioi se svidi, ona bi ea moda ooelieti samo za iednu

no; napokon, imala je cio niz takvih ljubavnika. U oba sluaja nee mrdnuti ni malim prstom kad ga uhite, a to znai daje izgubljen. Najtee mu je padalo to to ni na koji nain nee moi znati kojim se smjerom stvar razvija. Margiti o tome nee moi postavljati nikakva pitanja, a jo manje ii na Tukanac i tamo istraivati to je bilo. Zato, kad je vidio da se ona vratila kui toga dana, nije ni poao u njezine odaje. emu, uostalom, kad bi mu ionako svako pitanje zapelo u grlu? A ona mu sama sigurno nee nita rei. Neko ohrabrenje mu je bilo, kad je vidio da su sutradan dva radnika donijela sliku. No, to jo nita ne znai, mislio je. Moda se njezin odnos s Jakovom sveo samo na kupoprodajni dogovor i na tome i zavrio, kao i u bezbroj drugih sluajeva? Nije htio ii ni pogledati sliku; znao je dobro to ga eka ak i pri susretu sa stvarima koje su mu pripadale u prijanjem ivotu. No, ona gaje pozvala, pa nije imao kud. A onda i znao je: ako ona eli da on vidi sliku, nee biti nikakve smetnje. Otiao je i stao pred dobro mu znani portret, kao da se sad prvi put sreo s njim, i zaista, taj trenutak nita nije osjetio. Ali onda mu odjednom iz slike stanu navirati uspomene, koje zaprijete da ga obore s nogu. Smjesta je pobjegao, ispriavi joj se usput kako se upravo sjetio da ima neto hitno obaviti. Dva dana iza toga stigao je na njegov stol u uredu popis novih uhienika. Medu njima bio je i Jakov Bora. To ne sluti na dobro, poboja se. Lako je mogue daje cijela stvar krenula po zlu. Preostala mu je jedina nada da moda ona jo nita ne zna o tome to je s Jakovom. Ako joj je iole stalo do njega, jo uvijek nije sve izgubljeno. Ali kako je obavijestiti, kad s njom ne moe o tome niti zapoeti razgovor? Zna tono kako bi to teklo: zaustio bi da joj kae, aonda opetne,.

bi mogao izgovoriti reenicu do kraja. Aona ne bi poeljela saznati to joj je htio rei, jer ne bi ni slutila da se to nje tie. I onda, tko zna, moda je se zbilja i ne tie! Uto u ured ue Bzik, koji ga izvijesti da je upravo stigla gospoa Margita i da ide ravno k njemu. Odmah mu je bilo lake; ponovo je iskrsnula ne/,a nada. Ula je u sobu naglo poput furije i ve s vrata zapoela: Sluaj, Toni! Tvoji su ljudi juer grekom uhitili jednog ovjeka, koji me jako zaduio. On nema nikakve veze s tim to mu se stavlja na teret. Zahtijevam da ga smjesta pusti. Sluao je te rijei kao najfiniju glazbu, koja mu razgaljuje duu, i bio spreman isti tren izdati nareenje da se postupi po njezinoj elji, kad odjednom osjeti da gaje neto zakoilo; ne moe nita ni rei ni napraviti. to je sad ovo, upita se? Zar je mogue da se Astaroth ne dri ugovora koji je potpisao s njom? Dodue, Sotona je poznat kao otac svake prijevare, ali u ovoj stvari nikada ne vara; to je barem znao iz svoga osobnog iskustva. Napokon, nema za to ni razloga; njegovo vrijeme je vjenost, a Margitino, u odnosu na to, samo kratki trenutak. Ne, pomisli, to nije u njegovu stilu; prije e biti da se radi o nekoj proceduralnoj pogreci. elja e joj sigurno biti ispunjena, ali ne preko njega, koji nikako ne smije doi u dodir sa svojim prijanjim ivotom, a k tome nije ni hijerarhijski ovlaten da ikoga puta iz zatvora. Morao bi joj nekako objasniti to i sugerirati da pokua na drugom mjestu. Zaustio je da joj to kae, i odjednom, rijei mu poteku same od sebe bez ikakve smetnje. Ti zna da sam ja tu nemoan i da nemam ovlasti nikoga pustiti kako meni padne na pamet. Za tako neto hoe se nalog s vieg mjesta. Dobro, onda e ga imati, Zi\smMo&MS^>MNiU,

Rekavi to, okrene se i ode. Kamen mu je pao sa srca. Oito je shvatila da ima bri i sigurniji nain. Sad sve ovisi o tome koliko e ona biti uporna. I, naravno, o tome to e se dogoditi prije: to da Jakova zatekne njegova sudbina, ili da je ona uspije otkloniti od njega. A ovo opet ovisi o tome kome e se ona obratiti. Ako to bude neka krupna zvjerka, koja moe zapovijedati Nadzornoj slubi, sve bi moglo zavriti brzo i na najbolji mogui nain. Ali ako bude ila preko nekoga tko i sam mora traiti intervenciju neke vie instance, stvar bi se mogla otegnuti unedogled, a Jakov bi za to vrijeme mogao ili na muilima duu ispustiti, ili ve biti izveden na strijeljanje. No najgore od svega bila mu je njegova nemo da ikako utjee na to to se ima dogoditi. I k tome jo mogunost da njega u svemu zapadne uloga krvnika vlastitom sinu. Sutradan je doivio ok kakvom se nije nadao. Bzik mu je donio na potpis listu onih koje je sud preporuio za smrt. Meu njima je bilo i Jakovljevo ime. Sad je znao da je sve propalo, jer je, prema ustaljenom obiaju, smrtne presude potpisivao svega sat ili dva prije njihova izvrenja. im je vidio popis, stao je traiti naina kako bi razvukao stvar i isti tren osjetio kako ga hvata munina. No pokuao je, unato tome. Tu vidim neke koji su netom uhieni. Zato nisu bili podvrgnuti ispitivanju? Ima samo jedan takav, koliko ja znamodvrati Bzik ovaj Jakov Bora. Jeste li na njega mislili? Bora samo blago kimne glavom. Znate, gospodine bojnie nastavi odmah smo vidjeli da bi svako ispitivanje tu bilo posve uzaludan trud. Taj je tvrdi od ijednog dosad. ak nam je odmah na poetku rekao: "Samo izvolite"... tu ie unorabio za nas neke nezgodne

llfi

rijei, koje ne mogu ponoviti... "samo izvolite, muite me, radite to god hoete, od mene neete uti ni rijei." Pri tom nam je ak i ruke pruio da mu slobodno zabijamo pod nokte igle. I to? Vi ste mu povjerovali na rije i odustali? A ne! Postavili smo mu nekoliko pitanja uz paljenje tabana i manikiranje... znate, tako zovemo zabadanje igala... ali on ni jauka nije ispustio. Samo nas je gledao i posprdno nam se smijao u lice. Svejedno ste pogrijeili to ste odustali. Svatko ima svoju granicu izdrljivosti. Znate, nismo jo imali takav sluaj, pa smo pitali novog zapovjednika, gospodina stoernika Ferenia, i on nam je rekao da ga vratimo u eliju. Sve vrijeme razgovora Bora je traio neki povod da odgodi potpisivanje, ali ga nikako nije nalazio. Istovremeno osjeao je sve veu malaksalost i bolove koji su mu naprosto razdirali utrobu. inilo mu se da mu neka ptica grabljivica kao Prometeju iznutra kljuje i jetra i crijeva. Onda, hoete li potpisati, gospodine bojnie? upita Bzik. Neto mi trenutno nije dobro. Molim te, doi za desetak minuta. Bzik slegne ramenima i udalji se, a Bora se odlui za jedini izlaz, koji mu se tog trenutka inio moguim. Prosvirati sebi metkom glavu i tako se rijeiti svega; barem nee morati biti sudionik u ubojstvu vlastitog sina. Izvadio je pitolj i prislonio sebi cijev nasljepoonicu. No istog trena kad je povukao okida, neka nevidljiva sila naglo je gurnula cijev od njegove glave i metak je, umjesto u nju, izletio kroz prozor van. Dakle, ni umrijeti mu nije dano kad on to eli. I
smrt ip VnVn ep rini 11 Astarnthnvni sluhi Orlmah naknn

to je odjeknuo hitac, u sobu ponovo uleti Bzik, koji se, izgleda, nije ni udaljavao od vrata. to je to bilo, gospodine bojnie?upita prestraen. Nita, nita! Uinilo mi se da me netko izvana kroz prozor pokuava ustrijeliti. Ali gospodine bojnie! Na treem smo katu! To je, naravno, bilo privienje. Valjda od ove muke koju osjeam. Da zovemo lijenika? Ne, ne, ne treba, odmah e mi biti bolje. Napokon je shvatio da nita ne moe izmijeniti niti bilo kako pomoi Jakovu ili sebi. Jakova neumoljivo eka smrt, a njemu su, isto tako neumoljivo, svi putovi prema njoj zatvoreni. Pa kad je ve osuen na ovakav ivot prokletnika, onda mu ne preostaje drugo nego snositi ga barem bez ovog pakla u sebi. Stavio svoj potpis on ili netko drugi, za Jakova je to ionako svejedno. Stoga stisne zube, promrmlja u sebi "Oprosti mi, sine!" uzme pero i potpie. Odmah je osjetio kako mu se utroba smirila. Bzik uzme papir s potpisom, pozdravi i ode. Za koji sat uo je kako se u dvoritu obavljaju pripreme za egzekuciju. Kako je znao cijelu proceduru, za svaki zvuk je mogao tono odrediti to znai. Sad su ih upravo sve izveli u dvorite. Sad ih narednik najprije proziva i ita im osudu. Sad e odrediti prvu desetoricu i staviti ih pred "zid smrti". Pokuao je ne pratiti to i misli usmjeriti na svoju bivu obitelj. Zbog toga mu se snaga jo uvijek nije vraala, premda su mu boli u utrobi prestale. Najvie su mu sjeanja bila zaokupljena Jakovom, posebice time kako se ve odmalena razlikovao od svih svojih vrnjaka. Onaj mlai, Kruno, bio je izrazito racionalan tip; zanimalo gaje samo stjecanje. Stocra ip nc*]rrn~\ ctnHiia nfvrm'n vlactitn tramHnu H7pnin ep i .

ima ve petoro djece. Jakov je, meutim, ostao neenja, premda je imao vie prilika zasnovati obitelj. Bio je zgodniji, a i djevojke su ga vie salijetale, ali on nije mnogo drao do toga, jer je bio skloniji itanju i razmiljanju. Uvijek je bio zatvoren u sebe i prkosne naravi; nije dao da mu se itko mijea u ivot. Ve u srednjoj koli pokazao se buntovnikom; jedno je vrijeme bio ak i udaljen, jer je govorio neto protiv kralja i drave. A poslije, kad je studirao pravo, u nekoliko je navpata predvodio studentske demonstracije. Samo zahvaljujui oevim vezama izbjegao je zatvor. No Bora nikada nije ni naslutio da bi mogao imati kakve veze s komunistima. to mu je to trebalo? Pa on je bar ivio tako, da mu nikada nije manjkalo, to kau, ni ptijeg mlijeka. Moda je pao pod utjecaj onog Elkeza u vrijeme kad je radio kod njih. Odjednom ga neka udna tiina vrati u stvarnost. to je ovo, upita se? Toliko je vremena prolo otkad su ih doveli u dvorite, a jo se nije uo ni prvi plotun. Mora da se dogaa neto neuobiajeno. Pokuao je ustati i otii do nekog prozora u zgradi s kojega bi mogao zaviriti u dvorite, ali ustanovi da nema snage ni pomaknuti se s mjesta. Uto doleti k njemu Bzik sav uzbuen. Gospodine bojnie, dogodilo se neto nevieno. Onog Jakova Borasa... znate, onoga o kome smo govorili... nee ga strijeljati. Ve je bio pred zidom i puke su bile uperene u njega, kad je doao gospodin stoernik Fereni i naredio potedu. I to? Vraen je u eliju? Ne, potpuno je osloboen. Ve je napustio i zgradu. Kako je to mogue? upita Bora pokuavajui sakriti olakanje koje je iznenada nastupilo. Ne znam, gospodine bojnie. Ali svi kau daje neto
nriip npcrnli cmn ih ivvpli ansnnHinn stnprniVn nnsiptin nnai

njemaki zapovjednik, general von Horstenau. Mora daje to bilo na njegovu intervenciju. "O, Gospode, hvala ti, ako ti ima kakva udjela u ovome!" likujui klikne Bora u sebi. Astaroth, dakle, ipak nije svemoan. I njemu se moe nai slaba toka. Ili taj plan koji on sprovodi nije tako savren, kad postoji mogunost da ga netko na ovakav nain omete. Taj je demon oito napravio krupnu greku time to je spojio njega, svoga slugu, i Margitu, kojoj on mora sluiti. Jedino zahvaljujui toj okolnosti, Borasu se posreilo skrenuti sudbinu smjerom koji ovaj nije mogao predvidjeti. Ali ve idui trenutak zaokupi ga sumnja: zar je doista mogue da takav nadnaravni um napravi previd, koji je njemu, obinu smrtniku, bio toliko uoljiv?

5. VARLJIVOKUS SLOBODE
Unato tome to su se novine trudile to prikriti, krajem 1944. ve se znalo da Nijemcima kola idu nizbrdo i da se obru oko njih sve vie stee. U Borasu se javila nada da bi time i ovoj njegovoj slubi mogao doi kraj, premda se istovremeno pribojavao da je to samo optika varka; znao je da su Nijemci, a zajedno s njima i ustae, u milosti kreatora svjetske povijesti, pa je pomiljao da bi taj obru mogao svakog trena puknuti, a stvari opet krenuti starim tokovima. No neto mu je ipak govorilo da nije sasvim tako: sve tjelesne spone, koje su ga spreavale da napravi ita, to onim sotonskim planom nije predvieno, kao da su popustile.

kraja Astarothovih uputa, i bile su slabijeg intenziteta. To je bilo jedino to je ukazivalo daje ustaama sudbina ipak moda okrenula lea. No zabrane koje su se ticale njegova privatnog ivota i dalje su bile na snazi. Jednako nije smio doi u dodir ni sa ime iz svijeta kome je nekad pripadao. esto se pitao to e biti s njim, ako ustae propadnu? Hoe li mu Astaroth u tom sluaju dati otpust u vidu istinske smrti, zakojom je poeo ve pomalo eznuti, ili e ga i dalje, na neki drugi nain drati upregnuta u kola sudbine? No, to bi u tom sluaju mogao raditi, ako ustae ne budu vie imali nikakve budunosti? Kad je zapazio da se u tamnicama UNS-a ve mjesecima nita ne dogaa, poeo je vjerovati da je zaista kraj pred vratima. Niti su privoeni novi zatvorenici niti su se vrila ispitivanja i egzekucije. Onih dvadesetak uznika, koji su otprije ostali tu, samo su amili u elijama; nitko ih nije dirao, ali ni putao van. To mu je najvie ulijevalo nadu; najbolji indikator rasula je kad reim prestane brinuti sam o sebi i kad svaki njegov slubenik pone kovati neke svoje privatne planove. Na vijest daje Crvena armija dola pred Berlin, a partizani se nezaustavljivo pribliavaju Zagrebu, nitko od ustaa nije ni pomiljao na kakav otpor; svatko je gledao spasiti vlastitu glavu. U tim zadnjim trenucima rata Paveli je pozvao preko radija sve koji ne ele doekati komuniste da krenu u koloni prema Mariboru i dalje prema Austriji, kako bi se predali engleskim postrojbama, uvjeravajui ih da e im biti zajamena sva prava ratnih zarobljenika prema enevskim konvencijama. Kad je to uo, Borasu se uini da su s njega spali svi Astarothovi okovi; nije osjeao da ga ita obvezuje tu zapovijed ni posluati ni ne posluati. Je li to kraj Astarothove moi, pitao se. I ako doista Sotona isniita
surihinii sviifta iz svniih ruku. 11 riipnnrla nikp nna

dolazi? Nastupa li to moda Carstvo Boje? Ako doista sada dolazi Bog na scenu, on se nema nadati niemu dobru. Preostaje mu jedino i dalje s ustaama dijeliti kob, pa kako njima, tako i njemu. Neposredno nakon Pavelieva proglasa pozove ga sebi u ured zapovjednik Fereni. Bora se iznenadi zatekavi kod njega u sobi Dumandia. Sve vrijeme rata nije ga viao, jer je ovaj bio u najuem krugu savjetnika oko samog poglavnika. im ga ugleda, Dumandi mu prie i srdano se s njim rukujui, ree: Toni, kai mi otvoreno jednu stvar! Ne kani valjda doekati partizane u Zagrebu? Naravno da ne. Zasad jo ne znam to u, ali vjero jatno u postupiti prema poglavnikovoj uputi, pa kud svi, tu i ja. Ne budi lud! To je obina klopka. Ti ljudi idu ravno u smrt. Englezi e ih predati komunistima i onda moe misliti to ih dalje eka. Kako to da poglavnik o tome ne zna nita? I te kako dobro zna. Zato ih i alje. Time eli skrenuti pozornost sa sebe, da bi se on mogao nesmetano izvui. A ima naznaka da je to napravio ak i u dogovoru s partiza nima, pod uvjetom da njega propuste. Onda bi nam moda najbolje bilo drati se njega. Puste li njega, i nas e. Ne daj ti Boe! Ne gaji nikakve iluzije, Toni! On bi nas mirne due prodao, gore nego Juda Isusa, samo da sebe izvue. Kvaternik je to odavno shvatio, pa se zato sklonio u Slovaku. Nema ti druge, dragi moj, ovo ti je sad: "Uzdaj se u se i u svoje kljuse!"
T tn nnrin ti nrpHlavp? ii..a.

. ,,\A.

122

 Imam prijatelje u Trstu, neke talijanske asnike koji su pristupili Badogliju. Oni e nas svojim vezama prebaciti u Rim, a odatle emo dalje u Junu Ameriku. Ali treba doi do Trsta. U ovom trenutku jedino nas Bzik moe izvui iz ovog pakla. On najbolje zna kako se mogu izbjei sve Scile i Haribde. A slua samo tebe. Kad bi ga ti pokuao nago voriti... Naravno, i ti nam se moe pridruiti. Bora se malko zamisli bi li prihvatio ponudu ili ne. Imao je neki osjeaj da je posve svejedno kojim e putem krenuti, kad ga ma kamo poao uvijek isto eka. Moemo li onda raunati na tebe i Bzika? Dobro, u redu! to se mene tie, moete. Samo treba jo i s njim razgovarati. Reci mu da mu nema druge, ako eli sauvati ivu glavu. Uostalom, s njim ili bez njega, doi sutra u est sa slubenim mercedesom pred moju kuu. Tu emo te ekati. Kola su ionako stavljena tebi na raspolaganje. I ne zaboravi se presvui u civilno odijelo. Jo neto!upadne Fereni. U zatvoru je ostalo onih dvadesetak uznika. Ne bi bilo dobro da oni doekaju partizane. Za sluaj da ovo ne uspije, to bi mogli biti nezgodni svjedoci protiv nas. I to ti predlae? Zar te ja moram uiti na koji nain da netko nestane? Ako itko, ti si majstor za takve stvari. Ovdje sve mora ostati isto. Najbolje bi bilo da trupla kamionom prebaci negdje izvan grada, u neku jamu ili umu. "To moe objesiti maku o rep, prijatelju!" mislio je Bora dok je odlazio od njega. "Svreno je s ubijanjima!" Saekao je kraj radnog vremena i kad je vidio daje Fereni otiao, naredi da se sve iz elija izvede u dvorite. Ljudi su jzj&ii krajnje prestraeni: bili su uvierpni Ha ih i

strijeljanje, to vie to su ih u dvoritu doekali naoruani ustae. Bora ih pone pomnije promatrati: ostavljali su alosnu sliku. Osjeti stid, kao da je tek sad postao svjestan pravih dimenzija onoga to je poinio. Odjednom medu zatoenicima zapazi Elkeza. Kako to da je ovaj preivio? upita Bzika. Trebao je biti strijeljan kad i onaj Bora, ali tada je bio toliko slab da ni na nogama nije mogao stajati, pa je stvar odgoena. A poslije... znate i sami. Bora osjeti silnu potrebu da se Elkezu ispria zbog postupka s njim, pa mu prie. No, Elkez gaje gledao s toliko mrnje, da nije smogao snage rei mu ni jednu jedinu rije. Shvatio je odmah da zapravo i ne postoje rijei kojima bi se moglo oprati ono zlo koje mu je nanio. Ako bi mu Elkez i oprostio vlastite muke, ne bi nikako mogao ono to je radio s njegovim petogodinjim djetetom. Stoga Bora odustane i izda zapovijed: Pustite ih na slobodu! Sve! Kako? zaudi se Bzik zar ih neemo...? - Neemo! Sad to vie nema nikakva smisla. A to e rei...? pokae na prozore gdje je bilo zapovjednitvo. Nita nee rei. Zar ne vidi daje sve u rasulu? Nitko nikoga ne moe vie pozivati na odgovornost. Ali ovo bi mogli biti nezgodni svjedoci... Po koga nezgodni? Ako se izvuemo odavde, posve je svejedno to e oni svjedoiti. A ako nas uhvate, i bez njihova svjedoenja ne gine nam metak u elo. Najbolje je da ljudi idu kuama. Uznici su jedno vrijeme samo nepomino stajali, kad su im ustae otvorili dvorina vrata i rekli da idu; jedno-

124

skoro silom potjerati. Pa i onda kad su krenuli, stalno su zastajkivali i osvrtali se iza sebe, u strahu daje to sve skupa varka i da e ih netko strojnim pukama izreetati s lea. Nakon toga Bora pozove Bzika ustranu i u povjerenju mu izloi to je dogovorio s Fereniem i Dumandiem. Bzik se najprije malo zamislio, a onda je odjednom nijemo pristao bez ikakva komentara, iako se u jednom trenutku Borasu uinilo da je htio neto rei, pa odustao. Dogovore se da e Bzik neto prije est doi kolima najprije po njega, a onda e zajedno ii pokupiti i ostalu dvojicu. Kad je stigao kui, Bora je htio najprije vidjeti to kani Margita. Znao je dobro kakve prednosti bi im u ovoj situaciji moglo donijeti njezino drutvo, pa ju je htio nagovoriti da i ona poe s njima. Zatekao ju je u njezinim salonima kako pakira kofere, dok su dva radnika skidala sa zida slike i spremala ih u nekakve sanduke. Kamo se ti to sprema? upita je. Neu daleko. U jedno selo blizu Trakoana, dok se nova vlast ne stabilizira i uspostavi neki pravni poredak. A onda u se vratiti. Ja ti nudim da poe s nama. Sutra Fereni, Duman-di i ja kreemo za Trst, a onda dalje preko Rima za Junu Ameriku. Ne, dragi, hvala lijepa! Ja nemam razloga bjeati. A i da imam, inila bih to u drutvu koje bih sama izabrala. Misli da e ti komunisti tako brzo zaboraviti s kim si tu ivjela? Ne vodi brigu o tome! Ja sam se na toj strani ve osigurala. Vano je samo da se sklonim pred prvim valom bezakonja i nasilja. Tko te titi? Astaroth, ili Jakov Bora? upita Bora ironino, istovremeno se udom udei kako mu je uspjelo izgovoritioba imena. ,_,., .,,,.... .......

Vidi se da je Nadzorna sluba bankrotirala. Infor macije su ti na razini trnice. S tim prvim gospodinom ni kada nisam nita imala. Nisam ak ni ula za njega. No, moda i nije gospodin, nego gospoa s kojom si potpisala ugovor. S jednim crnim i jednim zelenim okom. Zastala je i ukoila se kao okamenjena, a onda joj se u oima pokae bijes. Van! pone vikati. Van odavde i da mi vie nikada nisi priao! Nije dalje htio s njom gubiti vrijeme. Otiao je pomalo i zadovoljan, jer je osjeao da odlazi svojom voljom, a ne zato to ga ona tjera. Oito je pukao i onaj lanac koji ga je dosad vezivao za nju. Brinuo ga je jedino Jakov. Sad e se ona sva okrenuti njemu i pretvoriti ga u posluna izvritelja svojih elja, onako kako je to dosad inila s njim. Ostaje mu jedino nadati se da Jakov nema prema Astarothu nikakvih obveza i da je moe ostaviti kad hoe. Nije je mogao vie ak ni mrziti; inilo mu se daje prije vrijedna aljenja, kad se uzme to je eka nakon ovoga kratkotrajnog uivanja koje joj jo preostaje. Rano ujutro, neto prije est sati, dok jo nije ni svanulo, Bzik je doao pred njegovu kuu s mercedesom. Bora je ve bio spreman, presvuen u civilno odijelo. Nije htio uzeti neku veu prtljagu; samo stvari neophodne za dnevnu higijenu, tako da ostavi dojam kako ide na kratko putovanje. Sve isprave vezane za njegovu policijsku karijeru unitio je; zadrao je samo one civilne, izdane u doba Jugoslavije, i graevinsku dozvolu, iz koje se vidjelo da je inenjer. Sjeo je u kola i rekao Bziku da smjesta vozi na Zrinjevac, pred vrata Dumadieve kue. No Bzik odjednom krene u posve drugom smjeru. Uzalud gaje Bora opominjao da ide krivo; on mu je samo odgovarao da bude miran i da on dobro zna kamo mu ie ii. Uskoro se kola zaustave, knlikn \p

mogao onako u mraku procijeniti, negdje na Pantovaku. Odjednom pored njih se odnekud stvori udan ovjek krupne grae, u dugakom crnom kaputu s uzdignutim reverom i sa eirom iroka oboda na glavi, koji mu je napola zasje-njivao lice. Imao je guste brkove, koji su mu uokvirivali usta, i nosio tamne naoale. Bez ijedne rijei on ue u kola i smjesti se na zadnje sjedalo iza Borasa, a Bzik odmah produi vonju. Uskoro Bora zapazi da izlaze iz grada i kreu nekamo prema zapadu. Sjeti se da ih na Zrinjevcu ekaju Fereni i Dumandi, pa upozori na to Bzika. ao mi je, gospodine bojnie odvrati mu ovaj ali ovo je pree. Gospoda e se ve snai. Nakon toga ponovo zavlada tiina. Bora nije htio insistirati, jer je shvatio da bi mu to bilo uzalud. Razmiljao je tko bi mogao biti ovjek iza njega. Koliko mu je onako u polumraku mogao zaviriti u lice, inio mu se posve nepoznat. A opet, morao je biti neka krupna zvjerka, kad se Bzik usudio prekriti dogovor i njemu dati prednost pred Feren-iem i Dumandiem, koji nisu ba neke zadnje rupe na svirali. udno mu je bilo zato taj ovjek sve vrijeme uti. Ni dobro jutro im nije poelio kad je uao u kola. No vrlo brzo razrijeit e mu se i ta zagonetka. Kad su izili iz grada i nali se na otvorenoj cesti, Bzik upita: Onda, hoemo li prema Celju ili prema Ljubljani? Vozi kuda ti dri daje sigurnije!oglasi se napokon neznanac. Ja znam samo to da do veeras moram biti u Salzburgu. Tamo me ekaju ena i djeca. Mislim da je sigurnije ii glavnim prometnicama, kuda se kree vojska. Na sporednim bismo mogli naletjeti na partizane. Dobro, dobro, samo se dri to dalje od kolone naih izbieelica

Bora je odmah prepoznao glas; sluao ga je bezbroj puta i uivo i preko radija. Bio je to glavom sam Paveli. To ga i malko zabrine; sjetio se onoga to je Dumandi rekao da bi mogao doivjeti, ako poe s njim. A potvrdu tome davala mu je i ova njegova elja da bude to dalje od izbjeglica, koji se kreu putem kuda ih je on poslao. Poeo je ve razmiljati bi li zatraio od Bzika da stane, te izie iz kola. Ubrzo, meutim, zakljui kako je ipak sigurnije ostati. Poglavnik se dobro kamuflirao; oito mu je stalo da ga nitko ne prepozna. Krijui sebe, krit e i njega. I obratno, oda li ga, odao je i sebe. inila mu se ipak nevjerojatna ona Du-mandieva pretpostavka da bi on mogao imati kakav dogovor s partizanima. Uskoro su doli do Zidanog Mosta. Tu se u gradu i oko njega sjatio velik broj vojske u povlaenju. Kako je to bila raskrsnica, ljudi oito nisu znali kamo bi dalje, pa su ekali neke informacije. Po cesti i oko nje motale su se razliite skupine vojnika: bilo je Nijemaca, domobrana, ustaa, etnika, erkeza i pitaj Boga koga sve, jer Bora nije ni raspoznavao sve odore. Neki su ve od pojasa nagore bili u civilu; valjda se do hlaa i cipela dolazilo tee. Nitko od njih nije na njihova kola obratio ni pozornost, a kamoli da bi ih zaustavljao i ispitivao kamo idu i zato. Tek u samom gradu pokuala je to patrola njemake vojne policije, ali im je Bzik pokazao neku iskaznicu, pa su ih pustili. I kad su izili iz grada, jedno vrijeme pratila ih je ista slika: posvuda odbaeno oruje, pokvareni motorkotai, razlupani kamioni i ljudi koji se bezglavo kreu ne znajui kamo bi. Bora odlui prekinuti utnju i zapodjenuti razgovor s poglavnikom. Oprostite, ako vam smetam, ali toliko sam vas puta sluao, a nikada nisam imao ast sresti vas. Ja sam bojnik Anjun Maglica,, ,,

Drago mi je! Koliko mi je poznato, vi ste jedan od osnivaa UNS-a, zar ne? Da, svakako, uz pokojnog stoernika Drau. Moram rei da ste, sve u svemu, dobro obavljali posao. To to je sve ovako svrilo, nije vaa krivnja. Ni bilo koga od nas. Radi se jednostavno o vioj sili. Da smo mi bili u poziciji u kojoj su bili Nijemci, sve bi bilo drukije. Ali mi smo, naalost, mali narod i morali smo, kao i uvijek u po vijesti, slijediti one velike. Na trenutak je napravio stanku, a onda se ponovo oglasio: Kamo ste krenuli, bojnie? Mislio sam u Trst. Tamo je Dumandi imao neku vezu. Ali ovako... sad vie ne znam ni sam. Predlaem vam da poete sa mnom. Tamo kamo idem trebat e mi odani i sposobni ljudi, da se ponovo kon solidiramo i pripremimo za borbu. Mislite da nije jo sve gotovo? Dragi bojnie, ovo to vidite je tek poetak. Sad se sprema mnogo krvaviji rat od ovog dosad. Saveznici nee dopustiti komunistima da zavladaju svijetom. A u tome lei i naa ansa. Upamtite to u vam rei: nee proi ni godina dana, opet emo biti u Zagrebu. Onda, prihvaate li ponu du? Naravno, to bih drugo! To je i za mene jedina prilika. Rekao je to tek toliko da izbjegne bilo kakvu dalju raspravu o tome. Inae, u sebi je mislio kako e prvom prilikom, kad se nadu na sigurnom, dati petama vjetra i drati se to dalje od Pavelia. Ne pada mu ni na pamet da sada, kad ga vie nita na to ne goni, i dalje slui njemu i njegovima. Znao je dobro da je to to Paveli govori puka iluzija. Naibolie ie to osieao do sebi: sve SDone koie su ea dosad

vezivale za ustae jednostavno su pukle. No koliko mu je god to prualo osjeaj slobode, toliko ga je i zabrinjavalo. Bio je svjestan toga da je Martin Bora ve odavno mrtav i da ovo sad ivi nekakvim tuim ivotom, koji mu je silom nametnut. Nije se toliko bojao hoe li mu on biti oduzet; smrt bi mu, ma to ona bila, potpuni nestanak ili drugi oblik postojanja, ionako dobro dola kao izlaz iz svega. Vie gaje plailo to e biti s njegovom duom, ako Bog postoji i ako je ovo to se trenutno zbiva njegovo djelo. Ne eka li ga tek sada ono pravo, vjeno prokletstvo, izlazak pred Boji sud i ona mitska kazna u paklu, o kojoj je toliko sluao? Negdje u sumrak zali su u planinski masiv Alpa. Na cesti vie nije bilo vidjeti ni ive due, a svuda uokolo bila je uma. To malko zabrine Pavelia, pa zatrai od Bzika da na trenutak zastane i utvrdi kamo vodi put kojim idu. Bzik zaustavi automobil i poe prouavati zemljopisnu kartu s ucrtanim prometnicama, no nakon podueg gledanja morao je priznati daje skrenuo s glavnog puta na neki sporedni i da sad ne zna gdje se tono nalaze. No, krasno! naljuti se Paveli. Sad nam ne pre-ostaje drugo, nego potraiti nekoga i raspitivati se, to nije ba jako pametno u ovoj situaciji. Ali nemamo kud. Vozi dalje i kod prve kue koju ugleda zaustavi! Bzik poslua i nastavi vonju istim smjerom. S jedne i druge strane ceste bila su visoka stabla jela, koja su jo vie smanjivala ionako slabu vidljivost i sumrak pretvarala u skoro potpuni mrak. Nakon pola sata vonje ugledaju usamljenu kuu uz cestu, na kojoj se vidio natpis PLANINARSKI DOM "RUNOLIST". Tu se Bzik zaustavi i sva trojica iziu iz kola. Bzik pozvoni na vratima i uskoro se na njima pojavi ovjek pozamana trbuha, oito gazda, odjeven kao tipian slovenski seliak. s Dlavom Dreeaom oko pasa i

skim eirom na glavi. Paveli uzme sebi za pravo da govori uime svih, pa pone ispitivati ovjeka kako doi do austrijske granice i do puta za Salzburg. Vi ste, gospodo, skroz pogrijeili put ree ovaj. Morali ste kod Moirja skrenuti na zapad, a vi ste poli na sjeveroistok. Sad vam nema druge nego vratiti se do Moirja, jer ova cesta nakon desetak kilometara prestaje. Moda je malo kasno za to ree Paveli zapazivi da se mrakve potpuno spustio.Bolje bi bilo tu prenoiti, pa ujutro nastaviti, ako nas vi primate. Naravno, uz odgo varajuu naknadu. Znate, dom zapravo ne radipone se gazda malko izvlaiti.: Ratna su vremena, pa nitko ne dolazi. A ako netko sluajno i bane, nikad ne zna nakoga si se namjerio... Nita ne brinite! ree Paveli shvativi kamo ovaj cilja. Mi smo poteni i mirni graani. Ja sam vicarski dravljanin, iako Hrvat po roenju. Rat me zatekao u rod nom kraju, pa se sve dosad nisam mogao vratiti. A gospo din... tu pokae na Borasa on je graevinski inenjer. Obeao sam mu da u mu u vicarskoj nai posla, pa je poao sa mnom. Evo! pokae mu Bora isprave, da bi potkrijepio Pavelievu tvrdnju. Moete se uvjeriti da je tako. Ne trebate mi nita pokazivati! ree gazda. Sad ionako nikakvi papiri vie nita ne znae. Vjerovat u vam na rije. Uostalom, i na prvi pogled se vidi da ne moete biti nikakvi banditi. Ali reda radi, za svaki sluaj, izvolite se ipak upisati u knjigu gostiju. Bora upie svoje sadanje ime i prezime, dodavi tome i "graevinski inenjer", a Bzik pored svoga imena stavi "voza". Paveli se upie kao Feliks Mari, poduzetnik iz vicarske.

Znate, gospodo nastavi gazda imam svega tri sobe, ali su samo dvije od njih slobodne. U treoj je upnik iz Moirja. Kako je on jedini sveeniku cijelom ovome kraju, pokriva sva sela u okolici. Sutra dri misu kod nas, pa je zato tu prenoio. Nadam se da vam to nee smetati. Ni govora! ree Paveli. Posve smo zadovoljni sa svime. Jo samo kad bi bilo i da se neto prizalogaji... Naalost, nemam vas im pogostiti. Kuhinja ne radi, a i s namirnicama smo u oskudici. Nita za to! javi se Bzik. Ja sam ponio neto konzervi. Samo bi ih trebalo malo podgrijati. Gazda pristane napraviti im tu uslugu, pa u kuhinji naloi vatru. Uskoro su sva trojica veerala iznutrice iz konzerve. Da bi sve skupa djelovalo koliko-toliko pristojno i na razini restorana, gazda je odnekud stvorio, kako ree, zadnje rezerve vina, pa im konzervirana hrana nije teko sjela. Odmah nakon veere poli su na spavanje. Bzik i Paveli se smjeste u jednu sobu, a drugu prepuste Borasu. Onako umoran i pun dojmova, koji su se toga dana nakupili u njemu, smjesta je zaspao. Ujutro ga probudi snano lupanje na vratima. Pomislio je da ga to Bzik budi kako bi nastavili put, pa je samo povi-kao: "Odmah, odmah!" i stao se oblaiti. Ali lupanje se ponovi snanije i upornije nego prvi put. Nije bilo druge, morao je otvoriti, no im je to napravio, ostao je kao skamenjen od zaprepatenja. Pred njim su stajali neki ljudi u smeim engleskim vojnikim bluzama. Na glavama su im bile kape s crvenom zvijezdom petokrakom, a u rukama su drali puke uperene ravno u njega. Odmah je shvatio da su to partizani. Jedan od njih pozove ga na slovenskom da se preda. On mu odgovori da nije naoruan i da im ne moe Druiti nikakav otDor kad bi to i htio. Dooustili su mu da

dovri odijevanje, a onda su ga poveli dolje u blagovaonicu. Vrata druge sobe, gdje su bili Paveli i Bzik, bila su otvorena i oito je bilo da u njoj vie nema nikoga. Stoga je Bora oekivao da e ih obojicu vidjeti dolje, ve zarobljene ili moda ak mrtve, ali na njegovo veliko iznenaenje, ni tu ih nije bilo. U jednom kutu blagovaonice sjedio je gazda s nekim starijim partizanom, sudei po oznakama na bluzi, vjerojatno zapovjednikom ove grupe. im Borasa privedu, on ustane, prie mu i poe postavljati pitanja. Govorio je hrvatski, ali se iz izgovora i naglaska moglo lako razabrati da je i on Slovenac. Tko ste vi i kamo ste odavde kanili ii? Ja sam Antun Maglica, graevinski inenjer, a krenuo sam u vicarsku. Obeano mi je da u tamo dobiti posao. Laete! Vi ste bili zapovjednik zloglasne Ustake nadzorne slube i ratni ste zlikovac. Na emu temeljite tu tvrdnju? iznenadi se Bora ovakvoj informiranosti. Na iskazu gospodina Maria, vicarskog dravlja nina, koji vas je putem pokupio, ne znajui tko ste, i pred kojim ste se nehotice razotkrili. Dovedite ga da on to meni u lice kae! On je ve otputovao. Njegove isprave su u redu i nismo imali nikakva razloga zadravati ga. Onda i ne slutite koliko ste se prevarili. To je bio glavom poglavnik NDH, Ante Paveli. Na ove rijei svi partizani prasnu u grohotan smijeh, kao da je bila izgovorena neka masna ala. to vi mislite nastavi onaj njihov zapovjednik da mi samo tako uzimamo zdravo za gotovo to nam netko kae. Ve smo mi radiovezom stupili u kontakt s naom komandomi dpbJiMQffiiacJie \ pniernuiQyaraa.Potvrdili

su nam to to je on o vama rekao. A Feliks Mari je doista vicarski dravljanin, koga su ustae drali zatoenog u Jasenovcu zbog toga to je suraivao s naim hrvatskim suborcima. O, jadne budale, kako vas je preao! Ako je taj Mari zbilja postojao, onda je u Jasenovcu posve sigurno likvidiran, a Paveli je preuzeo njegov identitet. To je sad ionako svejedno, jer ne moemo vie provjeriti. A i on je ve daleko. Ali zato imamo tu vas, pa emo se vama pozabaviti. Kanite li i dalje poricati da ste bili zapovjednik UNS-a? Bora je posve rezignirao; postalo mu je svejedno to e dalje biti s njim. Napokon, on ve od svoje smrti ne upravlja onim to se s njim dogaa, pa odlui govoriti otvoreno o svemu. Neu vam tajiti. Bio sam. I suodgovoran sam za sve to se tamo radilo. Nadam se da vam je to dovoljno. Izvolite, postupite sa mnom prema svom nahoenju! Krasno! Ba mi je uitak kad naiem na ovoliko volje za suradnjom ironino e zapovjednik. Nadam se da ete u tom stilu i nastaviti i rei nam tko jo od ustakih glaveina bjei ovim putem. Ili nekim drugim, svejedno. Jedini za koga sam znao, to je ovaj koga ste pustili. A za druge me nije bilo briga, pa tako i ne znam nita. A da mi vas podvrgnemo malo onim metodama ispitivanja kojima ste se vi sluili u UNS-u? Moete, ali vam unaprijed kaem da tako neete daleko dogurati. Ne zato to vam ne bih bio spreman rei, nego zato to doista nita ne znam. Komandir se potiho posavjetuje s ostalima, a onda mu se ponovo obrati: Mi smo ipak ovjeniji od vas, pa se neemo time
... slutiti npcrn rpmn nHmah s vama svriti. Donustit emo

vam ak da dostojanstveno umrete. Bit ete strijeljani. Inae, da ste pali u ruke vaim sunarodnjacima, mnogo gore biste se proveli. Imate li moda kakvih elja? Samo da napravite to to bre. Moda biste se eljeli prije toga pomiriti s Bogom, ako vjerujete u njega? pomalo posprdno e komandir. Tu vam malu uslugu moemo napraviti. Ovdje u domu je i tako jedan pop. Bora pomisli kako mu je ovo moda posljednja prilika da nae ono to je toliko traio put do Boga. Ako Sotona i ima meu sveenicima svojih slugu, to ne znai da su ba svi takvi. Moda meu njima ima i netko tko mu moe pomoi. Bit u vam zahvalan, ako mi to dopustite. Pitanje je samo hoe li on htjeti. Znate, naim slo venskim popovima ustae ba nisu prirasli za srce. Zatvorili su ga u neku podrumsku prostoriju s malim prozoriima pri samom stropu, kroz koje bi se i dvogodinje dijete teko moglo provui, i tu ostavili da eka. Proteklo je itavih pola sata dok se napokon nisu otvorila vrata. Uao je sveenik, koji je bio sav u ornatu, kao da je pred oltar iziao sluiti misu. im ga Bora pogleda u lice, odmah mu je bilo jasno sve. Pred njim je stajao stari znanac. Smijeio mu se na svoj poznati zlobno podrugljivi nain, uperivi u njega ona dva svoja raznobojna oka. No Borasovo iznenaenje trajalo je vrlo kratko; ve idui trenutak bio je pomiren s onim to ga dalje eka. No, tome sam se mogao i nadati!ree rezignirano. Kad se vi doepate neije due, ne isputate je tako lako iz ruku. Neto ste kratkog pamenja eretski e Astaroth. -Zaboravljate da ste, nji tu .duu vj sarni^tavili u ruke.

emu je onda imala sluiti ova kratkotrajna iluzija slobode? To je bio samo mali predah povijesnog usuda nakon zavretka jednog ciklusa i prije poetka novog. Dakle, sve poinje iznova? Samo na drugi nain. I vi i ja prebacujemo se na novi kolosijek. Kao i vlak koji je stigao na svoju zadnju postaju. A tako! ini se da i vi poneto uite od nas smrtnika. Ustae su izgubili, pa sad prelazite na stranu pobjednika! Nikamo ja ne prelazim, jer je i jedna i druga strana podjednako moja. Dragi Bora, povijest vam je neto kao ahovska ploa, na kojoj uvijek isti igra igra i crnim i bijelim figurama. Onako, sam sa sobom, partiju za partijom, dajui as crnima as bijelima mogunost da pobijede... Ovo "crni" i "bijeli" nemojte uzimati u vrijednosnom smislu. To je ovdje iskljuivo u svrhu markacije... Razlika od pravog aha je samo u tome to uvijek nove figure dolaze na plou. A one "pojedene" odlaze u zaborav i vie se ne vraaju. I koja je svrha te igre? Da bi se netko zabavio? Opet postavljate pitanja, na koja biste teko mogli shvatiti odgovor. Nema svrhe. Ili bolje, igra je svrha samoj sebi. Igra se da bi bilo kretanja, a kretanje je potrebno da bi vrijeme moglo protjecati. Bez toga ne bi bilo postojanja. Zato ste me izruili ovima da me strijeljaju? Da vas mogu ponovo ubaciti u igru. Zato sam i doao, da bih vas na to pripremio. Ba kao i pravi pop, koji vjernike prije smrti priprema za ivot vjeni. Vi spadate u one iznim ne figure, koje se ne odlae, nego ih se stalno iznova ubacuje u igru. Gdje god je to potrebno i na stranu koja je trenutno vana. Skaka, koji uskae i preskae bez ikakvih ograni enja. _ Kako tn da ste onda Pavelia nustili nobiei? ,JJ,J,

136

137

Nije mi bio vie vaan. Odigrao je svoju ulogu i sad je otiao u povijesnu ropotarnicu. Zar vam nije i on prodao duu? Nije bilo potrebe da je kupujem. On mi je drago voljno sluio, a da toga nije bio ni svjestan. Kao i toliki drugi, koji su bili s njim ili protiv njega. Vjerovao je da slui nekim najviim idealima, naciji, slobodi, to ja znam, a zapravo sluio je meni. Takve idiote mogu koristiti samo na ograni eno vrijeme. Ovakvi kao vi, koji se za vlastita ivota nisu obazirali na takve gluposti, nego su cijenili one druge, opipljivije vrijednosti, moje su najjae oruje. Oni su mi potrebni za stalno. Na udan nain vodite povijest, ako je uope vodite. Kao da vam je stalo da unesete u nju to vie zbrke. A rekli ste da sve tee po nekom viem planu. I tee. Samo na povrini zbivanja sve se doima kao niz sluajnosti i zbrka. Ali na razini uma koji njima upravlja vlada apsolutni red. Sve je sa svime povezano. ak i naoko nespojive stvari. Primjerice, da u Augustovo doba jednog senatora nije zabolio zub, Nijemci bi kod Staljingrada izvojevali pobjedu. Ne zove li se taj um koji upravlja moda Lucifer? Opet vi s tom mitologijom! Lucifer, Bog, aneo, vrag... to su samo slike mate, pomou kojih vi smrtnici pokuavate shvatiti ono za to nemate ama ba nikakve pretpostavke. I pri tom ste neizmjerno daleko od toga ak i da naslutite pravu bit. Jedva neto malo nazirete ispod povrine. Niste ni vi ba tako sveznajui kakvim se gradite. I mi s naim skromnim umnim sposobnostima moemo vam ponekad doskoiti... Mislite na to kako ste toboe spasili sina? O, jadnice! Nemojtesebi njtautvaraj Vaem sMu i Jliie bila namiie-

njena sudbina da ga ustae smaknu. Svoju ulogu on tek ima odigrati. Zar i njega kanite upregnuti u ta svoja paklena kola? Ve se sam upregnuo i bez moga uplitanja. I on je fanatik svoje ideje, ba kao i Paveli. Nije tono. On je plemenita dua, kojoj je strano svako nasilje. Plemenita dua? Moda i jest, ali to ne znai da joj je nasilje strano. Samo to ga u svojoj plemenitosti drukije naziva. Pogledajte malo prolost: nema u njoj niega osim nasilja, krvoprolia, tamnica, muilita, ratova... Sve to rade plemenite due u ime plemenitih ciljeva. Kako bi inae o vjeanstvo ilo naprijed? Trebam li vam govoriti to je sve stvoreno kroz povijest, koliko su se vidici proirili, standard ivota poboljao... to to vrijedi kad ste vi pomijeali princip dobra i princip zla, pa se izgubio svaki kriterij moralnog vredno vanja. Kako ne shvaate da to proizlazi iz ljudske naravi, a ne iz mene? Ona daje peat svim zbivanjima, bez obzira kamo ih onaj vii plan usmjeravao. A ona se od svog na stanka nije izmijenila. I to ne mojom krivicom. Takva je kakva je, bez moga sudionitva. Onda u vlaku vi ste slobod no mogli odbiti pogodbu sa mnom i ja vas niim ne bih mogao prisiliti. Ali ponuda vam je bila i suvie privlana. Upamtite jednom za svagda! U vama je sve to to nazivate dobrim i zlim i ne traite ga izvan sebe. No... tu Astaroth pokae namjeru da krenebilo mi je drago s vama poraz govarati. Vidim da se pomalo upuujete u posao. Ali po trebno vam je jo mnogo uiti. ekajte! to e sada biti sa mnom? Hoe li me ovi

 Naravno! zaustavi se Astaroth na trenutak. I meci e zaista nai put do vaeg srca. Antun Maglica e umrijeti i biti pokopan ba kao to je bio i Martin Bora. Ali im umrete, odmah potom ete otvoriti oi u drugoj glavi i na drugom mjestu. Tko sada imam postati? Ne valjda opet neki krvnik? Sve ete, kao i prvi put, sami otkriti. S tim rijeima Astaroth ga napusti, a partizani, koji su sve vrijeme stajali na strai pred vratima, dou po njega. Izveli su ga na neku ledinu, gdje je ve vod od desetak njih s pukama bio postrojen nasuprot nekom usamljenom stablu. Znao je tono to sada slijedi; vidio je to bezbroj puta u vlastitom aranmanu. Razlika e biti samo u tome to ovdje nije zid nego stablo i to nakon ispaljenog plotuna ovom njegovom mukotrpnom ivotu nee biti kraj.

II.

1. SKOK NA CRVENO POLJE

Kad je Bora ponovo otvorio oi, ugledao je samo crno; posvuda je bio takav mrak, da je u prvi mah pomislio kako je zakovan u nekom kovegu. Ali tada zapazi da oko njega ima prostora i da se moe micati. Osjeti da lei na neem tvrdom i da ga u grlu neto gui, pa sjedne i pokua iskaljavanjem izbaciti to iz sebe. Uskoro mu iz dunika izleti neto tvrdo, to mu se, kad je malo opipao, uini nalik na riblju kost. Zapazi daje posve gol, pa kako su ga od hladnoe poeli hvatati jeurci, pone traiti oko sebe neto ime bi se ogrnuo. Ali, niega u njegovoj blizini nije bilo. Zato ustane i krene onako naslijepo u tamu, ispruivi ruke naprijed, ne bi li barem otprilike odredio gdje se nalazi. Uskoro napipa zid, a onda poe u jednom smjeru drei se njega, sve dok ne zaokrui tako cijelu prostoriju. Ustanovio je da je u nevelikoj sobi bez prozora, sa samo jednim vratima, koja se nisu dala otvoriti. Potom pone na isti nain, pipajui, pretraivati sredinu sobe, da bi vidio ega jo ima u njoj. Vrlo brzo pronae da se, pored njegova, nalazi jo jedan leaj i daje na njemu neki nepomian ovjek. Kad ga pokua
Hrmanipm nrnhnrliti 7ana7i rla iphlaHnn i nknrpn: niip. bilo

nikakve sumnje da je mrtav. Tad se odjednom sjeti svega to se dogodilo s njim prije negoli se obreo u ovoj tami: kako su ga partizani izveli na ledinu, potom ga privezali za neko stablo, pa kako je onda desetak njih uperilo puke u njega... Plotun ga je zagluio i istovremeno je osjetio niz snanih uboda u grudi, kao da su mu neki noevi probili kou i prodrli u tijelo. Nakon toga zamraila mu se svijest sve do trenutka dok nije ovdje otvorio oi. I gdje je sad ovo, pitao se, u grobnici ili mrtvanici? Je li uope iv i na ovom svijetu, ili je moda njegov duh dospio u neku drugu dimenziju? udnim mu se uini da vie ne osjea nikakve bolove na mjestima gdje su ga pogodili meci. Opipa se po tijelu; ni traga kakvoj rani. Ali nije postao ni duh; ima tjelesni oblik, osjea ga pod prstima, a i njegovo tijelo osjea dodire. Ne preostaje mu, dakle, drugo nego mirno ekati to e biti dalje; ona se vrata jednom moraju otvoriti i netko se, prije ili kasnije, mora pojaviti. Kako mu je studen postajala nepodnoljiva, a na tijelu svoga susjeda napipao je pokriva, uzme ga, umota se u nj i vrati na svoj leaj. ekajui tako da se neto dogodi, stao je razmiljati o zadnjim Astarothovim rijeima: "Dobro i zlo su u vama i ne traite ih izvan sebe!" Znai li to da su svi oni udni porivi, koji su ga tjerali da radi one grozote, neto to je otprije ivjelo u njemu, a ne neto to mu je bilo ucijepljeno? Posebice onaj uitak koji je imao pri pogledu na ljudsku patnju, ili ona mrnja koja ga je tjerala na ubijanje? Sad, kad bolje razmisli, uini mu se da mu to ni onda, kad mu se prvi put javilo, nije bilo neto posve novo i nepoznato. Kao da je otprije, jo u onom prvom ivotu, to tinjalo u njemu, samo potisnuto u neke skrivene prostore due, a onda se reinkarnacijom oslobodilo i rasplamsalo. Moda je i ona druea osoba, koia se u niemu novremeno iavliala kan

njegov nepoznati alter ego, bila zapravo pravi on, koji je do tada drijemao uspavan, pa se na Astarothov poziv probudio? Ako Astaroth ima njegovu duu u vlasti, onda je moe oblikovati po volji kao pekar tijesto, izvlaiti iz najtajnijih zakutaka njezine podsvijesti porive, za koje ona nikada nije znala, a sve one plemenite tenje potiskivati nekamo na njezino dno. Moda gaje upravo zato i odabrao, jer je osjetio da mu je dua u tom smislu mekana i podatna? Jer, kako inae protumaiti da tolike okorjele zloince, kao to je, primjerice, Paveli, ne uzima u svoju slubu? Oni su, takvi kakvi su, oito ve ujarmljeni u njegovoj zaprezi, pa se slui njima samo dok mu njihov fanatizam koristi. Ako je doista tako, onda cjelokupnu povijest tvorimo zapravo mi sami, kao to brod tvore njegov trup, palube, pramac, krma, pogonski strojevi, jedrilje i ostalo, a Astaroth je samo kormilar koji upravlja tim ukletim plovilom dajui mu smjer. Uto kroz prozori na stropu dopre svjetlo, koje obasja itavu prostoriju; poelo je svanjivati. Kao to je i slutio, Bora se nalazio u mrtvanici i leao na kamenom stolu, a na susjednom do njega bio je istinski mrtvac, krupan ovjek u bijeloj kuharskoj odori, sav poprskan krvlju. Na glavi mu je bila prostrijelna rana, tako da se na prvi pogled vidjelo da je ubijen metkom u potiljak. Bora razgrne pokriva u koji se umotao da bi pogledao kako sada izgleda; imao je vrsto, pravilno graeno, mlado tijelo, mlade no to je bilo Magliino. No, nije se tome nimalo radovao. Znao je dobro da to, kao ni ono prije, nije njegova prava graa ta se vjerojatno ve odavno u zemlji raspala nego neija tua, ukradena; stanite iz koga je pravi vlasnik izgnan, da bi se njega moglo smjestiti. Pa i to samo na neko vrijeme, dok je to potrebno onom demonskom kombinatoru. Opet ga eka nekj, novi ivotkoii niie nieeov. s drueim imenom i u drueim

okolnostima. I opet e za poetak morati oprezno istraivati tko je uope sada, kakav smije ili ne smije biti i to mora raditi, bez obzira na svoje vlastite potrebe. Odjednom se vani zauje razgovor i netko pone otkljuavati vrata. Bora se ponovo umota u pokriva i krene usu-sret pridolicama. Kad se ulaz otvorio, pred njim su stajala etiri ovjeka u bijelim mantilima, po svemu sudei bolniari, od kojih su dvojica drali prazna nosila. Ugledavi ga onako kako poput uskrslog Lazara ide prema njima, obuzme ih takav uas da su se najprije nijemo zabuljili u njega iroko razjapljenim oima, a onda kriknuli i razbjeali se na sve strane. Bora je odmah sve shvatio; oito su ga drali mrtvim, pa je prizor koji su ugledali doista morao na njih djelovati zastraujue. Iziao je iz mrtvanice i sve onako umotan u pokriva krenuo prema najblioj zgradi. Po ljudima koji su se kretali uokolo i po stablima borova, koja su posvuda rasla, zakljuio je da se nalazi unutar nekog bolnikog kompleksa, i to negdje blizu jadranske obale. Prestraeni bolniari su dignuli takvu paninu dreku, da su svi koji su se nali u blizini, i bolesnici u pidamama i medicinsko osoblje, zastali i obratili pozornost na njega. Znajui kakav bi uinak mogao izazvati, Bora se nije usudio prilaziti im, nego je stao ekati nee li se netko od njih njemu obratiti. No nitko nita nije pokuavao; ak se nije ni pomaknuo s mjesta. Sudei po prestravljenim pogledima, oito su svi u njemu vidjeli oivjela mrtvaca i samo brojnost im je davala hrabrosti da se ne razbjee. Dugo je trebalo dok se jedan od lijenika nije snaao. Shvativi da taj to stoji pred njima nije nikakva prikaza ni vampir, nego ovjek od krvi i mesa, pode prema njemu, pa kad mu se priblii, zaustavi se na udaljenosti od nekoliko metara, kao da se jo uvijek,eli9sigura,tiJgasvaJa,sluai,

Drue Santini... ree nekako nesigurno vi ste ivi? Naravno da sam iv! odvrati Bora, trudei se da djeluje kao da je doista taj ijim je imenom oslovljen. Tko me to strpao u mrtvanicu i zato? Dopustite... nastavi lijenik tonom koji Borasu otkrije da ga je Astaroth sada premjestio u neku iznimno vanu osobu sve e vam se objasniti. Bili smo uvjereni da ste mrtvi... Ali nema smisla ovdje... Izvolite sa mnom u prijamnu ambulantu. Vidjevi da se doista radi o ivu ovjeku i da lijenik razgovara s njim, i ostali se osmjele i priu, a ona etvorica to su prva dignula larmu ponude se ak da ga na nosilima ponesu. No Bora to odbije, rekavi da se posve dobro osjea, i poe s lijenikom. Ovaj ga uvede u ambulantu i ponudi sjesti, a usput naredi bolniarki da donese topli aj. Tu se razgovor nastavi. Bora se nije usuivao izravno raspitivati o onom najvanijem, to se dogodilo s njim i kako je dolo do toga da ga dre mrtvim; bojao se da je to neto to bi, bez obzira na sve, morao znati, pa bi ljudi mogli pomisliti da mu se poremetila pamet. Zato pokua doi do toga zaobilaznim putem: Zato ste me tamo ostavili golog? Jutros je trebala biti obavljena obdukcija, pa smo vas svukli odmah im su vas juer donijeli. Znate, kad se tijelo ukoi, to ba nije lako napraviti. Nemojte zamjeriti, ali svi su znaci pokazivali da ste mrtvi. Obdukcija? Zato obdukcija? Pa da utvrdimo uzrok smrti; radi li se o trovanju ili o nesretnom sluaju... A tko je onaj to je tamo leao pored mene? Zar ga ne znate? Kuhar Boai iz restorana "Jadran". ga kadi vas.Netko mu ie oucao u glavu. Nisam

bio tamo, pa ne znam to se uistinu dogodilo. Zar se vi ba niega ne sjeate? Slabo. Znam samo to da sam se probudio ovdje u mrtvanici i iskaljao neto to me guilo. Mislim da je to bila riblja kost. Mogue... Mogue da vam je neki komad hrane upao u dunik. Od toga se ovjek lako moe i uguiti, ako odmah ne izbaci to iz sebe. Ali da vam je to iskoilo samo, nakon to ste toliko vremena leali obamrli, naprosto granii s fantastikom! Ili je deurni lijenik prilikom utvrivanja smrti u neemu pogrijeio. Mogu li neto obui? Jao, pa ja sam posve zaboravio! Ovdje su vas svukli i uniforma vam je jo uvijek tu. Evo je u ormaru. ak i donje rublje. S tim rijeima lijenik izvadi iz ormara stvari koje su pripadale prethodnom vlasniku Borasova tijela i preda mu ih, a on ih, iz potrebe da to prije pokrije svoju golotinju, pone uurbano navlaiti na sebe. Tekkad je s tim bio gotov, pogleda se i zastane sav u udu; bio je odjeven u partizansku odoru s kapom "titovkom", a na rukavu su mu bile neke oznake koje su ukazivale da ima visok vojni in. Potrai ogledalo, toboe da bi doveo sve na sebi u red, a zapravo da vidi samo svoje lice; sve vrijeme ga je muila znatielja kako sada izgleda, pa je naao zgodnu izliku da to sazna. Pronae ga u prostoriji do ambulante, iznad lavaboa, i zagleda se u nj; iz ogledala je zurilo u njega mlado, tamnoputo lice ovjeka izmeu 20 i 30 godina, s gustom crnom kosom, koja mu je padala preko ela. Kako je lijenik trenutno bio zauzet telefoniranjem, Bora na brzinu pretrai depove, da sazna kako se sada zove i tko je uope. Dokumenti koje je naao bili su partizanski i glasili su na ime Predrag Santini. JPgregJ

imena je stajalo: roen u ibeniku 1920. godine, otac Milan, po zanimanju privatni poduzetnik, a majka Gabrijela, kuanica. I to je bilo sve to je ovako letimice uspio proitati, jer je lijenik vrlo brzo zavrio telefonski razgovor. U stvari, nazvao je nekoga njegovog i obavijestio ga o svemu to se dogodilo. Nije prolo mnogo vremena i uskoro su stigla dvojica u partizanskim odorama, mladi ljudi njegovih godina, koji su pokazali silno veselje zbog toga to ga vide iva. Odmah su mu ponudili da ga odvezu kui, pa se Bora posve prepustio njihovu vodstvu. Ukrcali su ga u svoj dip, koji su parkirali pred samom bolnikom zgradom, i krenuli. Ve iz prvog pogleda na gradske ulice, uspio se orijentirati u prostoru: Astaroth ga je vratio u ibenik, odakle je krenuo u svoj prvi ivot. Stekavi ve rutinu u ovakvim situacijama, Bora nije htio mnogo govoriti; svojim je pratiocima samo kratko opisao na koji se udesan nain probudio i onda zautio, oekujui da e iz njihova komentara izvui neto to bi mu moglo pomoi u snalaenju. Ali kako se oni nisu oglaavali, ne preostane mu drugo nego pokuati iskamiti to iz njih, pa ih lukavo upita: Recite mi otvoreno, drugovi! Je li ovo sa mnom bio nesretan sluaj, ili me doista netko pokuao otrovati? Uvjereni smo daje ovo drugo, drue pukovnie. A sad da vas pitam jo neto! Nasluujem razloge, ali zanima me vae miljenje. Zato bi netko elio to napra viti sa mnom u mom rodnom gradu? Tek sad se oni raspriaju nadugo i nairoko, pa Bora iz njihovih odgovora uspije saznati i tko je taj, u ijoj je sada koi, i to se to s njim dogodilo. Santini je bio visoko pozicio-niran ovjek novog reima: prvoborac iz 1941. i partizanski
^^ir

djelovao u OZN-i pri Vrhovnom tabu. S obzirom na to, trebao je ostati u Saveznoj OZN-i u Beogradu, ali je odbio tu poast i zatraio da ga premjeste u rodni grad. Molba mu je uvaena, pa je juer s drutvom u restoranu "Jadran", otprilike u isto vrijeme kad su ono Borasa partizani strijeljali, proslavljao svoje postavljanje za naelnika ibenske OZN-c. Meutim, za vrijeme ruka dogodilo mu se neto to je sve okiralo: odjednom se zagrcnuo, zakolutao oima, poeo se guiti, a onda pao i ostao nepomian. Neki su pomislili da gaje otrovao kuhar Boai, koji je tu sumnju navukao na sebe najvie zato to je za vrijeme rata radio u talijanskoj vojnoj menzi, te su mu odmah na licu mjesta presudili. Partizan koji je vozio dip upita Borasa eli li kui roditeljima, ili u svoj stan. Kad je odabrao ono prvo, zapazio je da su se obojica malko zaudili. To mu je dalo naslutiti da odnosi izmeu Santinija i njegove obitelji nisu ba najbolji. "Pa da", pomisli, "kako bi i bili! Privatni poduzetnik i naelnik OZN-e!" Zato, kad je izlazio iz kola, iz opreza zatrai da se za sat vremena poalje nekoga po njega. Naao se pred raskonom vilom na dva kata, s terasom i balkonima, negdje na samom izlazu iz grada. Pozvonio je i otvorila mu je krupna ena pedesetih godina i prosijede kose. Kako nije znao tko je ona i to je Santiniju, nita nije rekao, nego se samo zagledao u nju sa smijekom, a ona je na to stala klicati od radosti: Isuse! Mladi gospodin! Stiga je mladi gospodin Predrag! Oprez se pokazao i te kako razlonim; to nije bila Santi-nijeva majka. Ne zna ni sam zato, ali same rijei "mladi gospodin", a jo vie pretpostavka da bi ta ena mogla biti slukinja, izazovu kod Borasa antipatiju i prema toj kui i prema obitelji koia tu ivi. Oito mu to Asramrh

ava mentalni sklop za novu slubu, pomisli. Uskoro se pojavi i druga ena, za koju je s vie razloga mogao pretpostavljati da bi mogla biti gospoa Santini. Za razliku od prve, koja je bila odjevena u nekakvu radnu kutu, ova je nosila elegantnu kunu haljinu i imala obojanu kosu, iako je bila znatno starija, izmeu 60 i 70 godina. A i ona prva ju je nazvala "gospoa Gabrijela". Ona se doslovce baci na njega i pone grliti i ljubiti. Sinko! govorila je pri tom. Toliko sam te ekala, a ti nam se tek sad javlja! Svata su nam govorili o tebi... da ne eli ni uti za nas, da samo bani po gradu. Hvala Bogu da nije tako i da nas nisi zaboravio! Bora je samo utio i putao je da mu beskrajnim tiradama i milovanjima iskazuje materinsku ljubav, premda on nita nije osjeao, a ponajmanje neku toplinu kakva se javlja pri susretu s nekim bliskim. Naprotiv, sve mu je to djelovalo krajnje degutantno i najradije bi tu enu bio odgurnuo od sebe, da mu se nije uinilo kako bi time mogao pokvariti neto u ulozi koju silom prilika mora igrati. Pravi Santini sigurno, unato razdoru u obitelji, to nikada ne bi napravio, pa je i on stoga morao sve to mirno primati. Uto se na vratima jedne od soba pojavi mlada djevojka s knjigom u ruci; oito ju je njegov dolazak prekinuo u itanju. Borasa toliko zapanji njezina ljepota, da se u prvi mah sav smeo. Imala je dugaku platinastu kosu, spletenu u kike koje su sezale do pojasa, i tamne izraajne oi s nekom udnom ljubiastom nijansom. Od pogleda koji mu je uputila neto gaje itavog streslo, kao da mu je tijelom prola struja; morao je sam sebi priznati da neto ljepe ni u prvom ni u drugom ivotu nije vidio. Odmah je shvatio da bi to morala biti Santinijeva sestra, pa isti tren potisne u sebi neke sirove porive, poznate mu jo iz prethodnog ivota, koji su mu se

Zar si zaboravio Luciju? ree gospoda Gabrijela vidjevi da on samo stoji ne znajui to bi. To ti je sestra. arli! klikne radosno djevojka objesivi mu se doslovce oko vrata. Napokon! to me tako gleda, kao da me ne pozna? Jesam li se zbilja toliko izmijenila? Ti nisi skoro nita. Mislim, fiziki. Jedino to ostavlja muevniji dojam. A falio si mi... nema pojma koliko si mi falio sve ovo vrijeme! Imam ti toliko toga rei... Lucija! strogo e gospoa Gabrijela. Nemoj odmah brata optereivati svojim brigama. Vidi da se jo uvijek ne snalazi. Pet godina je dugo, malo se otuio od nas. Pusti ga neka najprije doe sebi! Ali mama, bolje je da mu ja sama sve kaem prije negoli... Kao da se boji onoga to bi Lucija mogla ispriati, gospoa Gabrijela je opet prekine i, sva nekako smetena, navali na Borasa da sjedne, a slukinji zapovjedi neka iznese na stol kolae i rakiju. Stala mu je na sve mogue naine ugaati, kao da eli stei neku njegovu izgubljenu naklonost, i pri tom stalno jadikovala kako im je bilo teko za vrijeme rata. Borasu se malo-pomalo pone bistriti slika njihove obiteljske situacije. Sjetio se da su Santinijevi u vrijeme njegova djetinjstva, kad je ono jo u prolom stoljeu sluio kod ibenskog teaka, bili najuglednija gradska gospoda, vlasnici trgovake luke i svih postrojenja u njoj, a sudei po izgledu kue, to su ostali i u iduim generacijama sve do sada. No jedan je lan obitelji, i to ovaj ije oblije on sada nosi, oito krenuo drugim putem nego to je obitelj eljela; postao je komunist i partizan. ini se daje to bilo razlogom zato je gospoa Gabrijela u njemu trenutno vidjela vie predstavnika nove vlasti nego sina; cijelo vrijeme trudila mu se,opravdati neke stvari, za koie ie mislila da hi im nn

mogao zamjeriti, kao to to je njegov otac morao raditi za vrijeme okupacije, ili to su izdavali sobe talijanskim asnicima. Da nisu tako radili, govorila je, ne bi nikako mogli preivjeti. Luciji je ta tema oito bila neugodna, pa nije htjela ni sudjelovati u razgovoru, nego je sjela u drugi kraj sobe i vratila se knjizi, koju je prekinula itati. Ali nije itala; vidjelo se da samo bulji u nju, kako bi prikrila neto to je trenutno mui. Bora nije znao kako bi se pravi Santini postavio prema svemu to je uo, pa se zato nije uputao ni u kakve komentare. Osim toga, nije ba pomno ni sluao gospou Gabrijelu, jer mu je pogled svako malo skretao prema Luciji. Doista se s takvim tipom ljepote jo nikada nije sreo. One brojne manekenke i dame iz visokog drutva, s kojima je odravao veze, bile su samo dekorirane fasade, iza kojih se krila banalnost znaaja i gola tatina. Lucijina ljepota je, meutim, bila prirodna i nepatvorena i nije traila nikakva dodatka; sva se odnekud iznutra razlijevala njezinim licem i cijelom vanjtinom, zraeijoj iz svakog pokreta i pogleda. A ona sama kao da toga nije bila uope svjesna; ni traga kakvoj samouvjerenosti ili brizi kako izgleda u oima drugih, toliko karakteristinim za one ljepotice, koje su oko njega oblijetale. Opinjen time, Bora se prenuo tek kad ga je gospoa Gabrijela upitala hoe li se javiti ocu. Naao se u maloj dvojbi. Znao je dobro kakvoj ideologiji ga je sada Astaroth uputio sluiti, a imao je iskustvo to bi mu se moglo dogoditi ako napravi neto to ne bi smio. Idi, idi! nagovarala ga je ona. On se samo pravi daje ljut na tebe. Jest da mu nije drago to si s ovima, ali on te i dalje jednako voli. Pristao je otii, ali kako nije htio pokazati da ne zna put,
vnmnlinip lii5kiniu da pa naiavi i nosao zaniom. Uao ieu

neku vrstu radnog kabineta; po sredini je bio veliki pisai stol, a uokolo stalae s knjigama i kau za odmor. Gospodin Milan je sjedio u naslonjau za ljuljanje, sav udubljen u sluanje radija. Bio je to ovjek starije dobi, iroka lica i posve elave glave, po svoj prilici sin ili moda ak unuk onoga koga se Bora sjeao iz svoga djetinjstva kao gospodina Santinija. Kad je Bora uao, on smjesta ugasi radio, kao da je uhvaen u nekom nedoputenom inu. Pogled koji mu je uputio do kraja otkrije Borasu odnose koji su vladali u toj obitelji; to nipoto nije bio pogled kojim se doekuje sina, koji je vie godina bio odsutan. Gospoa Gabrijela mu je ili lagala, kad mu je rekla da ga on i dalje voli, ili je samu sebe time zavaravala. U dranju starog Santinija je svega prije bilo negoli oinske ljubavi. Bora gaje dobro razumio. Ne zna kako bi se i on sam odnosio prema svome Jakovu, da je za ivota znao za njegovu pripadnost komunistima. Instinktivno je nekim gestom htio i pokazati to to osjea, ali odmah primi signal, koji mu nedvojbeno stavi na znanje daje za njega sada razumijevanje te vrste krajnje neuputno. Savjetovao bih ti da se to prije okani tih s kojima si! ree gospodin Milan tonom kao da govori s kakvim balavcem. Ova vlast nee biti duga vijeka. Amerikanci imaju atomsku bombu. A Sovjeti vie od 100 milijuna pod orujem. Nikakve bombe ne pomau protiv takve sile. Nije znao kako mu je uope dola na pamet ideja da ovako odgovori, to vie to prema Sovjetima nikada nije imao simpatije, ni u prvom ni .u drugom ivotu. Moda ga to Astaroth nadahnjuje, a moda to progovara iz njega neki prkos zato to ga gospodin Milan tretira kao nedoraslog. O, jadni umski odrpanci, to vi sebi umiljate! nastavi gospoduiMilan,Zna li tiuoDe to ie to atomska

bomba? Evo, sad sam sluao na Glasu Amerike; nadam se da me nee zbog toga zatvoriti. Japan... ne trebam ti govoriti kakva je sila to bila... taj moni Japan je samo od jedne kapitulirao. A to e biti kad one ponu pljutati s neba kao grad? Rat nikada nije dobivalo oruje, nego srce i vjera u ono za to se ljudi bore. Srce i vjera! Ti meni ima obraza govoriti o srcu i vjeri! Kad su te dvije stvari bile spojive s razbojnicima i pljakaima? O emu ti to govori? Gdje ti vidi razbojnike? Akako bih drukije nazvao one koji oruanom silom otimaju ljudima imovinu, to su je stekli mukotrpnim radom tijekom cijeloga ivota? Tvoj djed je stvorio ibensku luku, sagradio pristanite, nabavio mehanizaciju, zaposlio ljude. A ja sam nastavio tamo gdje je on stao i uinio da cijeli grad od toga ima koristi. I sad, umjesto da mi se oda priznanje, dou nekakvi golje iz ume, kojima je oduvijek svaki rad bio mrzak, i kau mi: ovo vie nije tvoje, nego nae. Ako je itko mogao suosjeati s gospodinom Milanom, bio je to Bora. I on je za ivota imao bogatstvo, za koje je vjerovao da ga je stekao svojim radom i sposobnostima. I njegov je sin pripadao onima koji su mu to namjeravali oduzeti. A vjerojatno bi isto ovako reagirao daje poivio i doekao taj trenutak. Dolazilo mu je da sjedne pored Milana i podijeli s njim njegove brige, ali ga podsjeanje na ulogu koja mu je sada dodijeljena i ovoga puta u tome sprijei, pa odgovori rijeima kojima je Jakov njemu odgovarao kod ovakvih slinih prepirki: A koliko si plaao ljude koji su radili za tebe? Da si im davao onoliko kolika je stvarna vrijednost njihova rada, ne bi mogao iz toga izvlaiti dobit niti imati sve ovo to sada ima. Sieti.se.kaM.guQ.njivjeli, akako ti!

 to hoe time rei? plane gospodin Milan. Da sam ja njih pljakao, je li? Eksploatacija, tako vi to zovete. A vi ete uvesti pravdu i jednakost za sve? Poserem vam se ja na takvu pravdu, koja izjednaava sposobne i nesposobne, radnike i neradnike, genije i idiote. Ali to se ja tu... jednog dana ete shvatiti da ste ovim to radite sami sebi iskopali grob... Tko zna koliko bi ta prepirka potrajala, daje ne prekine slukinja, koja je dola obavijestiti Borasa da ga vani eka neki njegov ovjek. Zato on ne odgovori nita, nego se bez rijei pozdrava udalji iz Milanova kabineta. Nije se tako ponio iz revolta; vie je to bilo iz osjeaja srama to mu je morao onako odgovarati, iako se zapravo s njime slagao. S Gabrijelom i Lucijom se ipak oprosti, ali na brzinu i bez mnogo rijei; bilo mu je neugodno izigravati njihova sina i brata. Ne toliko zbog Gabrijele, koliko zbog Lucije; imao je neki udan osjeaj da mu ta djevojka moe donijeti velike nevolje, ako joj se priblii. Pred kuom ga je ekao osobni automobil i voza, koji je stajao naslonjen na karoseriju. Ve pri prvom pogledu na njega, Bora se skoro skameni od zaprepatenja. Bio je to glavom i bradom Bzik, onaj isti Bzik, koji gaje cijelo vrijeme NDH pratio kao sjena. I nije se radilo o nekome tko mu je samo nalik; Bora je predobro pamtio fizionomije da bi ga obina slinost mogla zavarati. Bio je to doista on; imao je njegovo lice, njegov stas, samo to je sad bio u partizanskoj odori i nosio kapu s petokrakom na glavi. ak mu je i put imala onu bolesniku, blijedou-kastu boju. Bora je bio toliko siguran u svoja zapaanja, da ga je tako i oslovio: Bzik, jesi li to zbilja ti? Ne, drue naelnice, zamijenili ste me s nekim. Ja se zovem uro Radas.

Hoe li rei da se nas dvojica dosad nismo sreli? I nismo. Ja sam vam od juer dodijeljen za osobnog tajnika. Jutros sam prvi put na dunosti. Nemoj me vui za nos! Znam te dobro, Bzik. Radio si dugo s Antunom Maglicom. I glas ti prepoznajem. asna partijska rije, drue naelnice, nikada nisam ni uo za toga Maglicu. Bora nije htio dalje insistirati, nego je sjeo u kola i pustio da ga taj Radas ili Bzik, tko ve bio, vozi kamo hoe. Tijekom vonje razmiljao je o ovoj udnoj podudarnosti. Nikako nije mogao prihvatiti to da se zabunio. I tada mu odjednom sijevne: Bzik bi lako mogao biti neka vrsta Astarothova agenta. Moda ak uope i nije ljudsko bie, nego neki demon iz njegove paklene menaerije. Sjeti se da mu je Bzik zapravo, kod svih onih zlodjela koja je poinio, bio neka vrsta spiritus movensa. On ga je prvi uputio na kraljevsku policijsku kartoteku, gdje e nai imenakomuni-sta, on ga je analizom Draine pogibije doveo do Elkeza, on gaje odvezao ravno partizanima da ga strijeljaju, jednom rijei, bio je na ovaj ili onaj nain umijean u sve to se s njim zbivalo. Moda je i sada tu, u drugoj odori, da bi ga i dalje nadzirao? Uostalom, i po poloaju je neto slino onome to je onda bio, nekakva njegova "desna ruka". Nije mogao odoljeti, a da ga jo malo ne ispipa. Reci mi, Radas, gdje si ti bio za vrijeme rata? Svugdje pomalo, drue naelnice. U Bosni, na Sutjesci, u Drvaru, ono kad je bio desant... Eh, tko bi se svega sjetio! A kako si doao u vezu s Didom? Oprostite... s kojim to Didom? Onim s kojim si stigao iz Italije. Nikada nisam bio u Italiji. Ja vam se do rata nisam
..nilruH miran 17 Dtnrra u T.iri. ed\e. sam roen. ., , :. ,.; ... .,

Uvidjevi da mu je trud uzaludan, Bora odustane. Automobil se zaustavi kod neke zgrade, kroz ija su vrata ulazili i izlazili sami uniformirani ljudi. Shvatio je odmah da bi to morala biti uprava OZN-e, na ijem je sada elu, pa se iskrca i zaputi prema ulazu, kombinirajui u glavi kako bi doao do svog ureda, a da ne ostavi dojam nesnalaenja. Ali, pokazalo se daje to posve nepotrebno. im se pojavio, oko njega se sakupe brojni slubenici, od vratara do najviih inova, radujui se njegovu "povratku iz mrtvih" i ispitujui ga to se to s njim zapravo dogodilo. On je davao neke kratke i neodreene odgovore, koji se u onoj gunguli nisu ni uli, pa gaje ta gomila stalno pratila po hodnicima i bombardirala novim pitanjima, dok nisu tako stigli do vrata na kojima je stajao natpis NAELNIK. Jedva je doekao da se nae sam u sobi, kako bi napokon mogao srediti dojmove i razmisliti o svome novom poloaju. Po svemu to je dosad doivio, a i po onome to je znao o komunistima, nagaao je kakvu mu je novu zadau Astaroth namijenio. Opet e u ime jedne nove ideje morati provoditi nekakva ienja nepoudnih, moda ne onako krvava kao kod ustaa, s obzirom daje mirnodopsko stanje, ali neizbjeno e i ovdje biti nekih ljudskih drama. Sigurno ni likvidacije nee izostati; ni jedan povijesni kovitlac u kome jedna vlast smjenjuje drugu nije proao bez toga. Najvjerojatnije e, kao "klasni neprijatelji", rtve biti i Santini-jevi, i to e ga dovesti u nimalo zavidan poloaj, jer ih cio grad dri njegovom najuom obitelji. Bude li nesmiljen u obraunu s njima, posve e mu sigurno jedni pljeskati kao uzoru pravednosti, dok e ga drugi drati moralnom nakazom. Sjeti se da mu je Astaroth ve na poetku rekao za utjehu kako e ponekad moi initi i ono to naziva dobrim, ako je u funkciji cilja. Kojeg li sajka^maU kakav ie samo

demonski komar ova povijest! Pravednost u slubi najtee nepravde! Dobro u slubi zla! Sin protiv vlastita oca! Nema nikakve sumnje da je i Predrag Santini uklonjen, jednako kao i Maglica, samo zato to nije bio dorastao toj zadai. Sigurno ne bi odolio zovu krvi i napravio bi sa svojima barem neku malu iznimku. I nehotice mu se doe nasmijati, pomislivi to li sve ljudi ne ispredaju u svojoj mati kad pokuavaju sebi predoiti pakao. Kakav drugi svijet i vjeni oganj, kakvo kuhanje u vreloj smoli ili vragovi koji te razvlae trorogim kukama! Nema "tamo" i "ovdje"; sve je "ovdje", sjeti se Astarothovih rijei. Potpisom na onom ugovoru posve se iskljuio iz stvarnosti, zatvorio u bjelokosnu kulu i svoj pravi ivot stratio provodei ga u slasti i lasti, bez ikakvih briga i trauma. Zato sad mora ovako plaati, uronjen u stvarnost do grla. Sudjelovati u povijesti tako da slui onoj demonskoj sili koja ravna njom, bez mogunosti da ita uini po vlastitu izboru. Svijet je, ovakav kakav jest, pakao. A povijest vjeni oganj, u kome se ljudi peku, probadani kukama u obliku svih moguih ideolokih simbola.

2. LUCIJA
Nije dugo trebalo ekati da se kota pokrene. Poelo je odmah, tu u uredu, a da se takorei nije pravo ni snaao, skoro na dlaku isto kao i prvi put. I s istim ovjekom, ako je tona pretpostavka da su Bzik i Radas doista jedna osoba. Naime, dok je jo bio usred ovog razmiljanja, u sobu ue ri mri rio snon naoira na DOtnis. BM SUJto. ma-

hom akti kojima se svi privatni poduzetnici i posjednici u ibeniku razvlauju i njihova imovina pretvara u "drutveno vlasnitvo". Kako je znao da mu nema druge, Bora ih je sve potpisao i nacionalizacija je time dobila signal da moe krenuti. No Radas kao da je jo neto imao s njim raspraviti. Onda, drue naelnice pone nekako obazrivo to emo s vaim ocem? Kako to? Isto to i s ostalima. Nacionalizirati mu imovinu i dati mu odtetu koja mu po zakonu pripada. Nije to problem, nego... ono to se tie suradnje s okupatorom. O kakvoj suradnji ti govori? Pa znate da je luka radila cijelo vrijeme rata. Preko nje su Talijani dovlaili sve to im je bilo potrebno, uklju ujui i oruje. A poslije njih Nijemci i ustae. To je isto kao da se aktivno borio protiv nas. Bora mu je htio uzvratiti: "Ima valjda i neke razlike. Nije to radio dragovoljno. Daje odbio, oni bi ga strijeljali", ali ga neto, im je otvorio usta da to izgovori, zakoi. Zato, da se ne bi muio, glatko izlane: Zakon je zakon, pa neka odslui kaznu koja ga za to ide. Bojim se da nije u pitanju samo zatvor. Sumnjii ga se da je faistima odavao radnike koji su suraivali s pokretom. Za takve stvari Narodni sud izrie smrtnu kaznu. I to se sad od mene oekuje? Ne znam. Tu je nalog za njegovo uhienje. Ja vrim samo svoju dunost. A vi, kako znate. Moete ga potpisati, a moete i ne potpisati. Najbolje bi vam bilo dogovoriti se sa sekretarom Kotarskog komiteta, drugom uvelom. Borasu Santini ba nita nije znaio; za njega je on bio ovjek koga je prvi put u ivota sjesti mogao gaie mirne

savjesti prepustiti sudbini. Ali ovakvih asistencija smrti ve mu je bilo preko glave, a k tome, intimno se slagao sa San-tinijevim nazorima. Zato upravo zausti da kae kako su sve te optube protiv njega samo puka nagaanja, koja bi trebalo potkrijepiti materijalnim dokazima, kad se Astaroth opet umijea. Ovaj put ne samo da nije mogao izgovoriti to to je naumio, nego ga i otar bol u grudima upozori da ide u pogrenom smjeru. Stoga samo promrmlja: Nema razloga da se s njim pravi iznimka, ako je kriv! Potpisao je i iziao iz ureda s namjerom da potrai neko mjesto gdje bi se mogao posve izolirati i odmoriti od svega. Najpogodnijim mu se uini pronai stan, u kome je boravio njegov prethodnik. Nije kod toga imao nekih tekoa; pogledao je popis svih zaposlenih u OZN-i, u kome su bile i njihove adrese, pa je tako saznao i gdje je Santini stanovao. Bila je to podstanarska samaka sobice u sreditu grada, kod jedne graanske obitelji. Sve je u njoj ukazivalo da tu ivi neka vrst askete. Krevet, stol, stolac i ormar bili su sav namjetaj, a u ormaru, osim jo jedne vojnike odore i civilnog odijela, nije bilo nieg drugog. Jedan kut sobe bio je pretvoren u improviziranu kuhinju, ali bez namirnica; samo reso i dvije vreice aja. U drugom kutu se nalazilo prljavo rublje, arape, gaice i majice, sve nabacano na gomilu, a posvuda uokolo leale su knjige, po stolu, krevetu, a neke ak i po podu. Literatura je bila strogo ideoloki probrana: mahom Mancova i Engelsova djela, Lenjinove i Staljinove rasprave, ili izresci iz novina s Kardeljevim, ilasovim i Titovim govorima. U jednoj kutiji naao je i mnotvo ordena. Makar je sve to ukazivalo da mu je ovaj put namijenjen bjedniji ivot no ikada prije, laknulo mu je kad se tu naao sam. Jest da je to rupa, gora od ieg gdje je dosad ivio, ali
r\r\ nnnoa cfn CP

u ovim okolnostima moe nazvati slobodom; ako nita, nee biti onakve vjetice kao Margita da mu jai za vratom. S tom nadom smjesta se baci na krevet i zaspi. Iduih dana suoio se s posljedicama svoga ina. Milan Santini je uhien, a sva njegova imovina zaplijenjena. Optuba protiv njega je bila takva da smrtnu kaznu nikako nije mogao izbjei: klasni neprijatelj, izdajnik i sluga okupatora. Njegovoj eni i keri ostavljena je samo jedna soba u vlastitoj kui, a sav ostali prostor naselili su seljaci, koji su kao "zasluni drugovi" dobili poloaje u gradu. Gabrijelu je zbog svega toga pogodio modani udar, pa se Lucija sva posvetila brizi za nju. Ali kao da se sudbina jo uvijek nije time zadovoljila, ubrzo se u Borasovu uredu pojavi Radas, koji mu donese na potpis nalog za Lucijino uhienje. Optuena je da je bludniila s okupatorskim asnicima i suraivala s ocem u izdaji domovine. Borasu se to uini toliko pretjeranim i nepravednim, da je zamolio Radasa neka se vrati za pola sata. Htio je u meuvremenu ipak porazgovarati s tim sekretarom Komiteta, uvelom, i staviti mu na znanje da se otilo predaleko. Lucija mu je, otkad ju je vidio, stalno lebdjela pred oima, pa mu je predodba o njoj bila u potpunoj suprotnosti s onim ime je terete. Pokuao je najprije nazvati Komitet, ali brojanik na telefonu se vrtio, a nikakav zvuk se nije uo. Pomislivi da je neki kvar na vezama, napustio je ured s namjerom da ode do Komiteta pjeice, ali iziavi iz zgrade, odjednom ustanovi da ne zna kamo uope ide. Nikako se sjetiti kome se to zaputio i zato. Da bi sabrao misli, ue u najbliu gostionicu i za ankom narui pie. Stao je dozivati sebi u pamenje s kojim je ciljem uope iziao iz ureda, ali uzalud. Ne ide, pa ne ide! Kad je napokon odustao i htio se vratiti odakle je krenuo, ne bi lijnuiajMoneki DOticai da se sieri. ustanovi Ha ip

radno vrijeme isteklo i da u zgradi vie nema nikoga. Tako mu je preostalo samo otii kui. I tek kad se naao u svojoj sobici, odjednom mu se sve vratilo u svijest. Ali, sad je bilo kasno da ita uini; i u Komitetu je radni dan proao i vie nije bilo nikoga. Shvatio je da mu je to Astaroth opet pomrsio raune i daje ovo bila samo jedna od njegovih brojnih smicalica, kojima ga je natjeravao plesati onako kako on svira. Odjednom zauje kucanje na vratima. Otvorio je i isti tren se lecnuo; pred njim je stajala Lucija, uperivi u njega onaj svoj zamiljeni pogled, u kome kao daje sada bila neka sjenka tuge. Bez rijei se odmakne da je propusti i ona ue nekako tiho, dostojanstveno, kao da ulazi u neki svoj prostor. Bila je odjevena u dugaku crnu haljinu, koja je jo vie isticala prozranost njezina lica i onu neku unutranju ljepotu, koja ju je svu proimala, tako da je djelovala na Borasa kao ukazanje. U prvi mah osjeti kako su se opet u njemu uzburkali svi oni animalni nagoni, poznati mu iz ovakvih situacija, ali on ih i ovoga puta potisne. Ili su se oni sami povukli pred onim to je iz nje zrailo; nije bio posve siguran. Dugo su tako stajali jedno naspram drugom i samo se gledali. On je sa strepnjom oekivao to e ona rei; znao je da ima moralno pravo sasuti mu svu pregrt uvreda u lice. Ali jo je vie strahovao od njezina ponienja; da ga ne pone preklinjati da uini neto to nee moi, a tako bi elio. I onda je odjednom ona prva progovorila; na Borasovo iznenaenje, u njezinu glasu nije bilo nieg od onog ega se pribojavao, ni preklinjanja, ni molbe, ni gnjeva, ni osude. Iz njega je prije izbijala neka blagost, koja je u njegovim oima jo vie uzdigla njezin lik iznad obine lijepe ene. Nemoj misliti da te ne razumijem, arli! Da e se
::: U-x,,,-.,,+; <. irlnotitnm /-.Kitolii tn cam nrplfivpb T

lfil

to je u redu. Ne bi bilo ni moralno da s drugima tako postupa, a svoje da tedi. Razgovarali smo bezbroj puta o tim stvarima i znam to misli. A i ti zna to mislim ja. Kad god bi se svaao s ocem, uvijek sam bila na tvojoj strani. Nadam se da nisi to zaboravio! Sluao je i nita joj nije odgovarao, jer se tog trenutka u njemu dogaalo neto neobino; iznenada mu se poelo buditi neko novo, do tada mu nepoznato osjeanje, koje mu je najprije planulo negdje duboko unutra, a onda ga malo-pomalo cijelog zahvatilo. Bilo je to neto ime nije mogao upravljati, ali nije dolazilo od Astarotha; u to je bio siguran, jer se rado tome preputao. Nalikovalo je uzbuenju kakvo ovjek osjea pred neim to ga neodoljivo privlai, ali se istovremeno ustruava i pomisliti da to ima za sebe, jer mu se ini da bi time poinio svetogre. I kao da ga je to oslobaalo; kao da je Astarothova mo nad njim odjednom oslabila, a Lucija poela ovladavati njim. Samo je stajao pred njom, pogleda prikovana za nju, i nije mogao progovoriti ni rijei. Ali jednu stvar ipak ne razumijem! nastavi ona u istom tonu. To da si tako povrno ocijenio oca. Ti i on jeste dva udaljena svijeta, koja se nigdje ne dodiruju. Ali morao bi ipak znati da on, uza sve to to misli, ne bi nikad mogao tako nisko pasti da ini ono to mu se spoitava. Moram ti neto rei, Lucija! uspije mu najzad promucati. Ja nisam... Ili da pravo kaem, ja sam... Htio joj je otkriti svu istinu, i tko je on uistinu, i to se dogodilo s njezinim bratom, i koje je napore uloio da sebe sprijei u onome to je napravio, i napokon, kakvoj sili sada robuje, ali opet je vlast nad njim preuzeo Astaroth; nastupila je blokada, koja gaje, kao i toliko puta dosad, onemoguila
11 niponvni namipri 7atn
ii7vrnti\_.

Bez obzira kako gaja ocijenio, injenice govore protiv njega. Je li luka radila za vrijeme rata? Jest! Je li preko nje ilo oruje? Jest! Ali on nije nikoga denuncirao. Dapae, u nekoliko je navrata zatitio one na koje je pala sumnja. A u luci je morao raditi. Ne trebam ti govoriti kako su faisti postupali s onima koji su ih odbijali posluati. Uostalom, da je to i napravio, takva bi rtva bila besmislena, jer bi oni nali drugoga koji bi upravljao lukom. Netko je ipak ljude potkazivao. Kau da su brojni zbog toga nastradali. Svi koji su u to vrijeme tamo radili posvjedoit e ti da je to bio Viktor Goreta. Onaj isti, koji je na oca bacio sumnju, a koga ste vi sada postavili za upravitelja luke. Nasjeli ste na to to je krajem 1944., kad su ve i vrapci na krovu znali kako stoje stvari, otiao u partizane. Samo, sad se nitko ne usuuje otvoreno istupiti protiv njega, jer je u meuvremenu postao ak i lan Komiteta. Lucija... ja... mora znati da ja nisam... nema pojma koliko sam ja tu bio nemoan... Proklet bio Astarothe! to me ve jednom ne pusti? Ovo zadnje je kriknuo svom snagom i istovremeno se udom zaudio kako mu je to uspjelo. Nazvao gaje imenom i prokleo ga, a nita mu se nije dogodilo! To mu vrati malko sigurnost u sebe, jer mu se uini kao da se jedan dio njega ipak oslobodio. Ne znam kome to vie ree ona gotovo s nekim saaljenjem ali pretpostavljam onom demonu koji ti je obuzeo duu. Ne pomae to, braco. Ti ga mora snagom svoje volje potisnuti iz sebe. Ne dopusti da Sotona ovlada tobom! Da ti operu mozak, pa da bude obina marioneta sile zla... NemoimeMYO.sbyatJ.tiL

Ne traim od tebe nikakvu rtvu. Da te izgubim, bilo bi mi isto toliko teko kao kad bih izgubila oca, ako li ne i tee. Budi i dalje to to jesi i misli to to misli. Ali ne daj da te uvlae u sve te njihove prljave igre! ibale su ga te rijei uzdu i poprijeko poput bia. Ali nije imao potrebe ita odgovoriti; znao je dobro koliko je duboko ve zaglibio u to zlo i koliko mu nema vie natrag. Dolazilo mu je da se baci na koljena pred njom. Ne zato da bi traio oprost zbog uinjenog; osjeao je da se to niim ne moe opravdati, bez obzira stoje njegovim postupcima ravnala sila jaa od njega. Nego, inilo mu se da je Lucija ovog trena, u odnosu na njega, na nekoj drugoj strani, njemu nepristupanoj i svjetlosne godine dalekoj, koja bi za njega, kad bi je se domogao, znaila konani spas. Zato je sve to ona govori pobono sluao kao neku najfiniju glazbu koja dolazi iz nebeskih sfera. Htio joj je rei da nije jo posve izgubljen, da negdje u dubini njega jo uvijek postoji on, onakav kakav je uistinu, i da bi mu trebao netko poput nje, tko bi mu pomogao sauvati i osloboditi taj ostatak sebe. Ali nije imao snage rei nita od toga. Eto! ree ona spremajui se za polazak. Htjela sam samo da uje svu istinu o tome stoje bilo, prije negoli oca poalje na sud, pa sad odlui to e dalje. ekaj! A ti? Zna li da i na tebi lee teke optube? Znam. Ali ne traim da ita uini za mene. Za svoje postupke spremna sam povui sve konzekvence. Nee me valjda ostaviti u uvjerenju da si doista s talijanskim oficirima... Prvo, ne radi se o oficirima, nego o oficiru. A drugo, Giorgio nije bio faist. Naprotiv, simpatizirao je vas i zatitio mnoge obitelji, koje su nekoga imale u vaim redovima. Iz. medu ostaUhi tvoju.

Pa ipak, nosio je njihovu uniformu. Nije vana uniforma, nego ovjek koji je iza nje. Hoe li da ti kaem to me privuklo njemu? To to je govorio isto to i ti. I uope, to ti je po svemu bio nalik. Onaj isti divlji jaha na oblacima, spreman na svaku rtvu za svoje ideje. I to je sada s njim? Ne znam. Kad je pala Italija, otiao se pridruiti ta lijanskim partizanima. Zadnje to sam ula bilo je da je Nijemcima pao u ruke i zavrio u logoru. Bojim se da vie nije ni iv.. Sve do ovog trenutka Lucija se drala ponosno i ostavljala dojam vrstine, ali pri podsjeanju na vlastite brige, kao da se u njoj neto pokolebalo. Glas joj je poeo drhturiti i ona malko zatetura. Bora je prihvati, a ona se sva osloni na njega, poloivi glavu na njegova prsa, te se pone tresti od plaa, koji vie nije mogla suzdravati. Bora je zagrli i lagano privine sebi te su tako stajali neko vrijeme. Osjetio je kako njime poinje strujati neto to nikada, ni u jednom od svojih ivota nije osjetio. Bilo je mnogo ena, s kojima je imao dublju ili povrniju vezu, poevi od Veronike pa do Margite, ali nijedna ga nije uspjela ovoliko uzbuditi. Znao je dobro da se ovdje niemu ne moe nadati i da ne smije ak ni pokazati to zapravo osjea. Jer, za Luciju, on je bio samo brat i ne moe ni pomiljati da bi ga ona kako drukije mogla vidjeti. Najvie to moe oekivati, to je njezina sestrinska ljubav, ali i ona je sada na velikoj kunji. Pa ipak, unato tome, to ga je osjeanje sve vie plavilo. Ili moda upravo zbog toga, nije tono mogao odrediti. Bora ju je drao tako u zagrljaju, ali se cijelo vrijeme krajnjim naporom ustezao daje vre ne stegne i ne pone ljubiti. Trudio
co r\n no i-\riiortf> oranirp nnncrn tn SP mr>7R shvatiti kao ohi-

Uvi

an bratski zagrljaj radi pruanja utjehe. Ali, makar i ovako, poelio je da to medu njima potraje u nedogled. Meutim, Lucija se uskoro trgne, povrativi se iz trenutne slabosti, i izvue iz njegova stiska. Neu ti vie nita govoriti, braco! ree onim istim blagim glasom kao na poetku, kad je dola.Znam da te ovim razapinjem izmeu dvije sile, od kojih svaka vue na svoju stranu. I da ti nije lako. Zato, to god napravio, vjerujem da e to biti ono najvie to moe. Otila je, a on je utke gledao za njom kao omamljen sve dok nije zatvorila vrata. Lucija, ja ti obeajem... povie ipak na kraju. Ali ona ga vie nije mogla uti. Nije znao to joj je tono htio obeati, a niti zato je to uope pokuao, kad zna koliko su nitavne njegove mogunosti da ita napravi po svojoj volji. Valjda ga je na to natjerala silna elja da joj nekako pomogne. No ujedno je bio siguran: otii e sutra do Komiteta i potraiti toga uvelu. Da ne bi opet zaboravio kamo se zaputio, odmah je oko zapea privezao maramu i na njoj napisao "Komitet". A ako mu se, kad tamo stigne, dogodi da zaboravi po to je doao, odluio je ne maknuti se odatle sve dok se ne sjeti. Ili dok ga ne otjeraju. I nee ustuknuti, javi li se u njemu kakva bol ili nemo; svim e se silama boriti protiv toga, do zadnjih atoma snage. Iz svega dosadanjeg je znao da su Astarothove moi neograniene, ali ovaj put mu je neto govorilo da bi mogao uspjeti. Naime, cijelo vrijeme, za one scene s Lucijom, nije bilo nikakva znaka, koji bi ga upozoravao da je u neemu zastranio. A znao je dobro da to to radi ne moe biti Astarothu po volji. Svi su znaci govorili da su mu okovi malko popustili. A istovremeno, raslo mu je osjeanje da moe sve to zamisli,

3. ODRICANJE
Partijskog sekretara uvelu Bora nije imao prilike osobno upoznati, ali je o njemu dosta sluao od ljudi oko sebe i to to je uo nije ga ohrabrivalo. Slovio je kao kruti partijski dogmatik, koji je komunist postao mnogo prije nego to je KPJ uope osnovana. Kao ratni zarobljenik u Prvom svjetskom ratu bio je u Rusiji, gdje se prikljuio revoluciji, sudjelovao ak u juriu na Zimski dvorac i kasnije zauzimao vano mjesto u Lenjinovoj partiji. Za vrijeme ovoga rata Staljin ga je, navodno, poslao u Jugoslaviju da bi bio neka vrst njegove misije kod partizana. Dakle, boljevik od glave do pete. Od takvog se ovjeka nije moglo oekivati da napravi ita to bi znailo i najmanje odstupanje od partijske linije ili komunistike ideje. Ali, unato tim okolnostima, pa i prethodnom neuspjehu, Bora se svejedno idui dan zaputio njemu. Ono neto to mu se inilo da se u njemu oslobodilo ulijevalo mu je optimizam. Trudio se cijelo vrijeme putem drati na umu kamo ide i zato, da mu se opet ne bi pomelo pamenje. I doista, na njegovu veliku radost i uenje, nita se nije dogodilo; misli mu se nisu brkale, a nisu se javljale ni neke druge smetnje, koje bi ga prijeile da ide dalje. Je li mogue, pitao se, da ga osjeaj nije prevario i da se ovaj put Astaroth doista nee uplitati? A jo juer, kad je krenuo s istom namjerom i pod istim okolnostima, onako mu je nemilice amnezijom omeo put! to se to u meuvremenu promijenilo? Jedino to se dogodilo izmeu ova dva pokuaja, bio je susret s Lucijom. Ne preostaje mu drugo nego pomiljati da u Luciji mora biti neto to ga titi od sila zla. Ali sad se niip mnran time baviti: tn er>d bilo. odluio ie do kraia isko-

ristiti ovu pogodnost i tako barem djelomice skinuti breme sa savjesti zbog nevolja koje je natovario njoj i njezinoj obitelji. Uao je u Komitet i zatraio razgovor s drugom sekretarom uvelom. Rekli su mu da malo prieka i nakon par minuta uputili ga do sobe s velikim tapeciranim vratima. Digavi se od stola, uvela ga doeka na nogama, ponudi sjesti u naslonja do stolia u kutu, te naredi tajnici da donese dvije kave. Bio je to krupan, prosijed ovjek, koji je dobrano prevalio pedesetu, duboko izbrazdana lica, na kome se vidjelo da je proao i kroz vatru i kroz led. U prvi mah, kad je Bora uao, uvela gaje samo ovla odmjerio, ali kad su sjeli, odjednom se malko pozornije zagleda u njega i isti tren ustukne iznenaen. Svi su znaci govorili da je u njemu nekoga prepoznao i da je taj netko koga je najmanje tu oekivao, jer mu se spontano oteo usklik: Tako mi svega...! Pa vi ste... I tu naglo zapne, zapiljivi se netremice u njega, kao da jo uvijek ne moe vjerovati. Bora je bio siguran da se do sada s njim nikada nije sreo, ni u ovom ni u prethodnim ivotima, ali postojala je mogunost da Santini jest. Zato odgovori vrlo oprezno: Mislite da smo se negdje ve vidjeli? Lako je mogue da smo naili jedan na drugoga tijekom ovoga rata. Sad, kad malo bolje pogledam, i meni se vae lice ini poznato. Ne, ne, nije rije o tome. Nismo se nigdje mogli sresti. Radi se o neem drugom to ne mogu nikako protumaiti. Podsjeam vas na nekoga? Pa moglo bi se i tako rei, iako nije stvar u fizikoj slinosti. Malo mi je udno da uope tu sjedimo zajedno.
1\/Ticlir
Ha

Moram priznati da vas ne razumijem. Na koga vas to mogu podsjeati, ako nikome koga znate nisam ak ni fiziki slian? uvela kao da mu je htio na to odgovoriti, ali se odjednom neega sjeti i zastane, pa mu tek nakon kratke stanke, vidljivo izbjegavajui tu temu, ree: Na mene sama, ako ba hoete! Ali neemo sada o tome! To su ionako stvari u koje se ni vi ni ja ne moemo mijeati. Recite mi radije ime vam mogu biti na usluzi? Ovaj zbunjujui uvod malko je poremetio Borasa u njegovu planu kako e nastupiti. Kad je sjeo, kanio je krenuti zaobilaznim putem, pozivajui se najprije na neka opa ideoloka naela, kao to je to obiaj na partijskom sastanku, ali sad je zaboravio sve to je htio rei, pa udari odmah u samo sredite stvari: Drue sekretare! Poznato vam je, vjerojatno, da je moj otac optuen kao klasni neprijatelj i kolaboracionist, a dri ga se odgovornim i za smrt nekih rodoljuba. Slino je i sa sestrom. Mene je Partija odgojila da sve osobno podreu jem opim drutvenim ciljevima, pa sam i prema njemu i prema njoj postupio kao to bih prema svakom drugom. Meutim, u meuvremenu su iskrsle neke nove injenice, koje unose u cijelu stvar posve drugo svjetlo, dovodei u pitanje sve to se navodi u optubi. I sad sam u dilemi. Kao to nisam dopustio da me osobna osjeanja navedu na po pustljivost, isto tako ne bih elio ni biti nepravedan. Ne zato to se radi o mojoj bliskoj obitelji, nego da se time ne narui ugled nae Partije... Jeste li sigurni prekine ga iznenada uvela da se neete pokajati zbog ovoga to ste zapoeli? Ne razumijem ovo pitanje. Da nisam siguran, ne bih
ni 7annriman

 Nita, nita! Samo sam vas htio upozoriti. Izvolite, nastavite! Kakve su to nove injenice? Bora mu sada izloi sve to je znao o Lucijinu sluaju i 0 sluaju njezina oca, onako kako je to od nje uo, posebice kako je Goreta starom Santiniju natovario ono to je sam radio. Skoro nije mogao povjerovati da mu sve tako lako ide. Nikakve blokade svijesti, nikakvih zaplitanja jezika, nikakve boli, ak ni najmanje promjene u osnovnim funk cijama organizma. Zar su doista nestale sve zabrane, pitao se u udu. Kad je tako bez ikakvih tekoa iznio sve do zad nje pojedinosti, zavri rijeima: Znam da istraga o ovom sluaju ne spada u vau, nego u moju nadlenost, ali vi ete razumjeti da bi meni bilo nezgodno tim se baviti. Zato sam vas doao zamoliti da vi, kao nepristrana osoba, preuzmete stvar u svoje ruke, to vie to je Goreta lan Komiteta, kome ste vi na elu. A posebice da nekim svojim kanalom saznate neto o tome Talijanu, koji je, po svemu sudei, na simpatizer i suborac. Cijelo vrijeme dok je govorio, uvela ga je tako zapanjeno gledao, da Bora nije bio siguran slua li ga on to, ili misli na neto drugo. Na trenutke mu se inilo da u tome pogledu ima nekog straha, a na trenutke ak i divljenja. Pa 1 kad je zavrio, neko ga je vrijeme jo tako gledao, kao da ne moe doi sebi. udno... progovori najzad. Doista udno to mi sve to govorite! Zato vam se to ini udno? Pa tako, mislio sam...pone uvela, ali odjednom, kao da je odustao od toga to je nakanio rei, nastavi. Ma, nije vano. Pitam se samo znate li vi tko stoji zapravo iza Gorete? Pretpostavljam netko moan, kad tako uspijeva iz bjei svaku odgovornost za pnp to je radio8 Zato sam,s^e i

obratio vama, najstarijem komunistu, prekaljenom u revoluciji, kome bi istina morala biti iznad svega drugog. Istina! skoi uvela sa stolca, kako se Borasu uini, vie prestravljen negoli obuzet nekim gnjevom. Pa vi biste barem trebali znati da je istina krajnje relativna, a k tome i posve nevana stvar. to bi moglo biti vanije od nje? Kako to? Pa klasni interes, dovraga! Ovo to vas molim ne kosi se s klasnim interesom. Moj otac treba biti razvlaten i ja na to nemam prigovora. Samo traim da se u njegovu sluaju ispravi nepravda. Rad nikoj klasi ne moe nikako biti na tetu, ako postupa pravedno, ak i kad je klasni neprijatelj u pitanju. Dapae. Pravda! Istina! Kakve nepotrebne rijei, koje nita ne znae! Zar dosad jo niste bili u prilici osjetiti... tu se na trenutak prekine, kao da se neeg sjetio, a onda opet promijeni smj er mislima.Jeste li prouili druga Staljina? Ako jeste, morali biste znati to je povijesna nunost. I da slobodni moete biti samo ako joj se svjesno pokoravate. O, to mi je i te kako dobro poznato. Ali ne vidim zato bi povijesno nuno bilo da se krivac izvue, a nevin strada. Vi nita ne vidite! uvela je bio uzbuen do krajnjih granica. Uetao se sobom uzdu i poprijeko, oito ubrzano neto razmiljajui. Djelovao je kao da su mu se u glavi svi konci pomrsili, pa sad uzaludno pokuava u tome pronai onu izgubljenu glavnu nit. To je nevjerojatno!govorio je vie za sebe.Neto tu nije u redu, ili sam ja... Toliko sam vremena proveo u ovome i nikad se nije dogodilo... Onda? Mogu li raunati na vau pomo? ^ K"alm mklitp da hi se Goreti morio ita dokazati?

Postoji valjda nekakav arhiv okupatorske policije. Ako je on doista bio njihov dounik, tu se sigurno mora nai njegovo ime. A onda, ima i svjedoka... radnici u luci... Odakle vam sve te informacije? Od moje sestre Lucije. No, mogao sam i pretpostaviti daje ena u pitanju... pone se uvela ponovo obraati vie sebi nego Borasu osim ako nije... Ne, ne, nemogue! Samo to moe biti... Mogu li razgovarati s vaom sestrom? Znai li to da ete ipak neto pokuati? Za sada vam jo nita ne mogu obeati. Prije toga moram ispitati cio niz okolnosti pod kojima je do ovoga dolo. A onda, znate i sami... postoje sile koje su jae i od vas i od mene. Kako sada stvari stoje, ini se da imate razloga za optimizam. Samo, morate strpljivo ekati. Ja u vam se ve javiti kad neto budem znao. Drue uvela, veliki sam vam dunik! Ipak, savjetovao bih vam da jo malo razmislite o tome to sve dugorono rtvujete za ovaj kratkotrajni tre nutak zadovoljstva! Kod tih rijei uvela mu okrene lea i zagleda se nekamo kroz prozor. Shvativi da je time razgovor zavren, Bora se oprosti i ode. Krenuo je prema svom uredu pun vedrog raspoloenja, premda je i te kako imao razloga za zabrinutost. Nije mu nikako moglo promaknuti da se uvela u razgovoru ponaao u najmanju ruku neobino. Ona reakcija kad ga je ugledao, pa pouka o povijesnoj nunosti i slobodi i na kraju aluzija o silama jaim od njih obojice sve je to upuivalo da je i on, kao i Radas, u nekakvoj sprezi s Astarothom; ako nije neki njegov podreeni demon, onda je svakako netko tko mu slui ili, u najboljem sluaju, zna da on postoji i da je gospodar situacije..Ali to ea ovog trena

nije osobito brinulo. Mnogo mu je vanije bilo to su se pojavili neki izgledi da bi mogao izvui Luciju iz nevolje. Odluio se boriti za nju, pa makar sebe time izloio opasnosti da ga Astaroth baci u vjene muke. Njezina sigurnost mu je sada bila vanija i od vlastite slobode. inilo mu se da mu to to osjea krijepi duu i da bi mu iz toga, kao Sam-sonu iz kose, mogla izrasti neka udesna snaga, kojom bi bio u stanju napokon zbaciti sa sebe ovaj pakleni jaram. Sav je iznutra ivnuo, kao da se s mladim tijelom u njemu probudila i ona romantina mladenaka narav, unato iskustvu osamdesetogodinjaka. Uostalom, ovih je istih godina bio i kad se prvi put zaljubio u Veroniku, s tom razlikom to je ovo sad bilo neto nemjerljivo jae i posve drukije. Onda mu je sve ilo glatko i Veronika se ponaala tono po njegovoj elji; zato mu je i teko bilo luiti to je u tome bilo ljubav, a to golo samoljublje. A sad se odjednom naao u paradoksu, u kakvom nikada dosada nije bio. Sve mu je izgledalo beznadno: nije bilo nikakvih izgleda da bi Lucija ikada mogla biti njegova, nije joj mogao ak ni nekim znakom dati naslutiti to osjea, a opet, tuga koja ga je zbog toga obuzimala nije ga bacala u oaj. Naprotiv, opajala ga je ljepotom i radou, poput neke elegine glazbe vrhunskog umjetnikog dometa. Da se doista skuplja u njemu neto, ime poinje pomalo stresati sa sebe Astarothove okove, potvrdilo mu se i kad je stigao u ured. Netom je uao i sjeo za stol, pojavio se Radas, nosei mu na potpis onaj jueranji nalog za Lucijino uhienje. Bez ikakvih konica u sebi i smetnji u govoru, uspio mu je odmah kratko i jasno rei: Ne dolazi u obzir da to potpiem. Uhienja nee biti. Kako?zaudi se Radas.Pa to emo onda s tim? Iskidaj to! drekne Bora svom snagom, oito uiva jui u slobodi, koiu ie. kako mu se inilo, osvoiio. tako da se

Radas sav prenuo i isti tren ga, onako prestraen, instinktivno posluao; brzim pokretima iskidao je papir i bacio ga u ko. Ali se odmah, trenutak potom pribere, pa upita: Drue naelnice, ja se nadam da ste svjesni toga kakve reakcije ovo moe tamo izazvati... Gdje to tamo? Kod koga reakcije? Nemoj mi govoriti u nekakvim zagonetkama! Pa vi najbolje znate kome odgovarate za svaki svoj potez. Zar misli da bih ja mogao donijeti ovakvu odluku, kad bi taj kome odgovaram imao ikakve... htio je rei "mogunosti", ali se u zadnji tren ispravi imao ikakva razloga da me u tome sprijei? Ne znam. Ali, koliko je meni poznato, upravo je s te strane dola inicijativa da se sprovede istraga i prikupe dokazi. I gdje su ti dokazi? Jesu li prikupljeni? Kakvih dokaza moe biti protiv Lucije Santini? Pa brojni svjedoci je terete... Postoje i drugi svjedoci koji govore drukije. Osim toga, ne moe se uzeti vjerodostojnim to netko o nekome tvrdi, ako ne postoje materijalne injenice, koje to pot krepljuju. Bora se sjeti da je i kod onoga prvog razgovora o ovoj temi, kad se radilo o Milanu Santiniju, htio rei to isto, ali ga je tada iznenada neto zakoilo; dakle, sad vie nema nikakve sumnje da su u njegovu poloaju nastupile neke promjene. Ali, drue naelnice nastavi Radas uporno va ma je dobro poznato da se sada ono to tvrde ljudi, koji uivaju povjerenje Partije, uzima kao jai dokaz od

ijedne materijalne injenice. ,

v...

 Je li sigurno da ti koji optuuju moju sestru uivaju povjerenje Partije? Neka onaj koji vodi istragu provjeri to na Komitetu kod druga sekretara uvele! Time je razgovor bio okonan i Radas ode. Borasu se uini da bi se trebao zadovoljiti ovim to je za sada postigao i previe se ne razmetati, nego samo pratiti hoe li se stvari doista dalje kretati smjerom kojim ih je pogurao i intervenirati samo ako se za to ukae potreba. Bolje je ne izazivati suvie vraga. Meutim, na svu sreu, potreba se nije ukazala. Za nekoliko dana javio mu se uvela; sve se odvilo tono prema njegovoj elji. Optube protiv Milana Santinija za izdaju domovine i kolaboraciju povuene su odlukom Komiteta i Bora je dobio pisani nalog da ga pusti iz zatvora. U isto vrijeme Komitet je nekim svojim putem doao do informacija i o Lucijinom Giorgiju, koje su i s nje skinule svaku krivicu; preivio je rat i sada je jedan od vodeih novinara "Unita", glasila KPI. Ubrzo iza toga Goreta je iskljuen i iz Komiteta i iz Partije; nekom vezom, Borasu nedokuivom, ipak je uspio izbjei da se protiv njega podigne optunica. Nezadovoljstvo nekih partijskih krugova, izazvano ovim potezima, donekle je ublaeno time to je ukaz o nacionalizaciji Santinijeve imovine ipak ostao na snazi; njemu je samo isplaena odteta koja mu zakonski pripada. To Borasa navede na pomisao da je njegova mo, unato djelominom uspjehu, ipak ograniena, jer see samo do one crte do koje ne dira u neizbjean povijesni usud. A odatle mu se onda pojavi sumnja je li uope i imao kakve moi. to ako je Luciji i njezinu ocu bilo sueno da sve ovako zavri, a ne da budu strijeljani? U tom je sluaju njegov osjeaj da moe izmijeniti neiju sudbinu bio samo varka. Ali jasno je osjetio da su ga Astarothove sile vukle na jednu
ctrinu n nn im co ncnin r\Hi i?-*riiaH i r\r\\mr'i Hidif TKiTfiinia

174

za sobom na drugu. Ili je stvar moda u tome da se na pojedinane sudbine moe utjecati, a na onu opu, povijesnu, ne? Daak slobode, koji je u njemu oivio onog mladia iz doba adolescencije, uini da se sjeti i svojih korijena. Osjetio se donekle posramljen, jer je shvatio da od trenutka, kada je ono potpisao ugovor u vlaku, nijednom nije pomislio na svoje roditelje, brau i sestre, koji su ostali u Dubravi ivjeti u sirotinji. Tek sada ga je stalo neto goniti da vidi kakva je bila njihova sudbina. Odluio je otii do Dubrave, ali sam, bez iije pratnje. Stoga je uzeo slubeni dip i potajice, da ga ne vidi Radas, krenuo tamo. Iznenadio se kad je na mjestu potleuice, u kojoj je roen i u kojoj su svi Borasovi nekad ivjeli zajedno sa stokom, ugledao jednokatnicu od betona. Nije htio iskuavati sudbinu i pribliiti joj se; putem pored njega prolazio je neki starac, koji oito ivi tu u blizini, pa mu se uinilo sigurnijim od njega zatraiti informacije. Sa zadovoljstvom je odmah zapazio da su i kod ovakvih pokuaja nastupile neke promjene; nekad nije mogao izgovoriti ni rije u vezi sa svojim prvim ivotom, a sad je bez ikakvih smetnji starcu postavljao pitanja. Tako je saznao da su jo prije rata sva njegova braa otila u strani svijet trbuhom za kruhom, a sestre se poudale i iselile iz ibenika. Tu je ostao samo najmlai brat, koji je ve odavno umro, i sad u onoj kui ivi njegov sin sa svojom obitelji. Ohrabren ovim svojim novim mogunostima, odluio je ipak otii tamo do kue i porazgovarati s rodbinom. Htio je barem malo ispraviti nemar koji je pokazao prema njima i pomoi im, ako imaju kakvih problema. No netom se zaputio, zauje iza sebe panian glas kako ga doziva: Drue naelnice! Drue naelnice! Morate odmah
natrapn prad. Dnip sekretar 7,nvfila vas treba Rrzn. hrzn!

Bio je to Radas, koji je stigao za njim na motoru. "Prokleto Astarothovo pseto", pomisli, "ne isputa me ni trenutka izvia!" Kakva je to hitnja? Reci mu da u doi za sat vremena. im tu neto obavim. Ne, ne! Rekao je iz ovih stopa. Bez obzira gdje bili i to radili. Ja mu osobno za to odgovaram. Shvatio je da mu je ipak bolje pokoriti se i poi, negoli tvrdoglavo insistirati na svome; uostalom, bit e jo prilike da se vrati ovamo i izvri to je naumio. Krenuli su u grad tako to je Radas na motoru iao ispred njegova dipa, stalno se osvrui, da vidi nije li skrenuo nekamo drugo. Nije ga naputao sve dok nisu stali pred zgradom Komiteta; tek kad je Bora iziao iz auta i krenuo prema vratima, nestalo ga je. U zgradi Bora zatekne samog uvelu; ni jednog od slubenika vie nije bilo, iako radno vrijeme jo nije isteklo. Nesumnjivo ih je uvela sve poslao nekamo van, kako bi nasamo s njim mogao razgovarati i biti siguran da ih nitko ne prislukuje. Vi sebi previe toga doputate, drue Santini...ree mu umjesto pozdrava, nudei ga istovremeno rukom da sjedne ili da kaem moda... Bora? A tako! Kao to sam i mislio. im sam vas sreo, znao sam da i vi morate biti nekakav zloduh. Zloduh? Ha, ha! to vam pada na pamet? ovjek sam kao i vi, zarobljen u okove usuda. Samo s mnogo veim staem. Roen sam jo 1615. i otada sam ve sedam ivota promijenio. Kako? Vi ste u ovome paklu ve tristo godina! Zar to tako dugo traje? I dulje. Vidjet ete. I ja sam kao i vi u prvom ivotu
naiHalipHnmiran TTcnvnrsnm nntnisan 1R30 . a umro 1 701.

176

Otada sam svata radio. Bio sam uTrenkovim pandurima, spaljivao vjetice, sudjelovao u Napoleonovu pohodu na Rusiju, a u uvelu sam ubaen kad je ovaj umro u ruskom zarobljenitvu 1917. to ste bili u prvom ivotu? Koje vam je pravo ime? Znate dobro da se o tome ne govori. A onda, mnogo sam toga ve i zaboravio. Ali pustimo sada to! Imamo preeg posla. Moram s vama obaviti jedan mali razgovor u njegovo ime. U vezi s vaim ponaanjem u zadnje vrijeme. Zato je vas zaduio, a nije sam doao, kao to je to dosad obiavao? Tko e ga znati? Njegove su namjere nedokuive. Valjda je mislio da u vas ja, kao kolega po sudbini s vie iskustva, lake uvjeriti u neke stvari. Sigurno onda i znate vie od mene. Moete li mi rei tko je zapravo on? Eh, mnogo me pitate. Zovu ga Astaroth, Belzebub, Dumuz, Belfegor, Kali, Lilith... ima bezbroj imena. uli ste, valjda, da je Lilith bila Adamova ena prije Eve? Ne, da budem iskren. To je i inae manje poznato. U Bibliji se samo ovla spominje. Moe biti da je to samo legenda, kao uostalom i pria o Adamu i Evi, ali u svakoj legendi ima i zrnce istine. U svakom sluaju, sigurno je jedno: star je koliko i ovje anstvo. Ako ne i stariji. Pa dobro! to on to sad od mene trai? Napravili ste cijelu zbrku u planiranom poretku do gaaja. Neke stvari, koje su se morale dogoditi, nisu se dogodile, a dogodile su se neke koje nisu bile predviene. I to samo zahvaljujui vama. Na svu sreu, to nije ugrozilo glavni pravac, pa ste tako izbjegli da se njegov gnjev srui
na vas

udno mi je to to govorite. Vi biste najbolje morali znati kakve moi ja imam da utjeem na sudbinski tijek. Znam kakve biste trebali imati, pa sam utoliko vie iznenaen ovim. Zadnji put kad ste bili tu nisam mogao vjerovati svojim oima. U tristo godina to nisam vidio. Mislio sam kako nema nikakve mogunosti da netko ma i na trenutak izmakne kontroli, a ipak, to se dogodilo. Ne znam ni sam kako je do toga dolo. Mogu rei jedino to da nisam uope bio svjestan to se zapravo zbiva sa mnom. Utoliko gore. Jer to znai da je kroz vas djelovala sila koja razara Plan. O kakvoj sili vi to govorite? Dugo mi je trebalo da to shvatim, jer nisam u tome imao nikakva osobnog iskustva. Tek kad sam porazgovarao s vaom, nazovimo je tako, sestrom Lucijom, sijevnulo mi je.Vi ste se zaljubili... Kakvog zla ima u tome? I kakve veze to ima s Planom? Ne bi bilo nikakve, kad bi se radilo o obinoj ljubavi, na vlastito zadovoljstvo i korist. I ja sam bio zaljubljen u svim svojim ivotima bezbroj puta. Ali sve su to bile ljubavi koje se dogaaju prema stanovitim naelima pragme. Postoji realan cilj: recimo, ena koja vam se svia. I pri tom birate najefikasnija sredstva kojima ete do nje doi. To je prirodno i logino. Astaroth ne moe imati nita protiv toga, jer je to posve u skladu s ustrojem svijeta kakav njemu odgovara... Ali za mene to nije ljubav, nego jedan oblik egoizma. U tome je ovjek zapravo zaljubljen najvie sam u sebe. Bojao sam se da ete to rei. Time samo potvrujete da se ovdje radi o neem to je protivno svakom naelu
7rlravnora7iima Zaliuhlipni stp a nonaafe se kan da svies-

no traite vlastiti neuspjeh. Jer, budimo objektivni, kakvih izgleda vi tu imate? Cilj vam je posve izvan domaaja. A sredstva... morate ak kriti to to osjeate kao zmija noge, jer da ona za to sazna, zgrozila bi se nad vama. A da ne govorimo na kakve bi osude sredine to nailo. Ja o tome nisam uope razmiljao. elio sam joj samo pomoi, i to je sve. Pri tom se nisam uope pitao kakav ishod za mene to moe imati. Ali upravo u tome i jest stvar! Takva ljubav bez ikakva interesa, spremna na rtvu, isti je apsurd koji rui kanone logikog predvianja. U jedan strogo promiljen red, po kome se sve u ovome svijetu odvija, ona unosi pometnju i kaos. U sudbinu ubacuje sluaj. Nagriza ak, ako hoete, i strukturu cijelog Univerzuma. Jednom rijei, to je hitac u srce nunosti. Pa to sam ja tu kriv? Nisam ja birao situaciju u koju u doi. On me u nju stavio. On zna da je to bila njegova greka, pa je zato do sada bio tolerantan. Ali vi ste se previe razmahali. im ste osjetili da su spone malko popustile, odmah ste ih htjeli posve zbaciti. to ste jutros radili u Dubravi? Zar nije prirodno da ovjek ide posjetiti mjesto odakle vue svoje korijene? Znate dobro da to ne smijete. Moete li mi odgovoriti na jedno pitanje? Zato ste vi toliko protiv mene? Vi biste me barem trebali razumjeti, ako mi se ve ne elite pridruiti tako da i sami pokuate neto slino. Vidjeli ste kakvu slobodu to moe donijeti. Budite razumni! Ta sloboda je puki privid. Jednako kao i ona takozvana ista osjeanja iz kojih ona proizlazi. To je potpuno izvan svih koordinata stvarnosti. I to je naj gore, nije duga vijeka. Prije ili kasnije, raspline se kao mjehur od sapunice, i opet ste tamo gdje ste prije bili.

Ali ako je privid, emu onda tolika strka? Zato ste me posluali i izvrili sve to sam traio od vas? I zato on nije intervenirao? Zato to takve stvari mogu na trenutak zaslijepiti razum. To se upravo ovdje i dogodilo. Najprije ste mene po meli, da nisam znao od koga mi zapravo dolazi zapovijed. A ini se da ste onda i njemu onemoguili uvid u stvari, pa vas neko vrijeme nije mogao nadzirati. Ali na svu sreu, sad je opet sve na svom mjestu. Znai li to da e on sada ponititi sve to je uinjeno? To samo o vama ovisi. Pa dobro! Da ujem! to se sad od mene oekuje? Potpuno zaboravite Luciju. Kao da je nikada niste ni sreli. U protivnom, on e vas na to natjerati. Stavit e vas na takve muke, da neete imati mogunosti misliti ni na to drugo, osim na vlastitu patnju. A tada e i Lucija, kad nestane iz vae svijesti, biti izgubljena. Shvatite, vi ste u njegovoj vlasti i jedini vam je izlaz prilagoditi se. Eto, to je sve to sam vam imao rei. S tim rijeima uvela skrene s njega pogled i udubi se u neke papire na stolu pred sobom, dajui mu tako znak da je razgovor zavren i da moe ii. No Bora kao da jo uvijek nije na to pristajao. Recite mi, je li to... ta bezinteresna ljubav... je li ona moda neki putokaz prema Bogu? Kako je uvela, namjerno ili nehotice, jednostavno preuo pitanje, Bora osjeti potrebu ponoviti ga: Pitao sam, jesam li moda i ne znajui nagazio na put koji vodi do Boga? Nema Boga! drekne uvela tolikom snagom da se Bora sav prenuo. Idite i postupite kako sam vam reTh vam \p aVn h hoete, sada ak i Dartiiski zadatak.

Bora se zamislio. Ma koliko tijekom razgovora pokazivao da ozbiljno uzima to mu uvela govori, njegove ga rijei nisu uspjele ni najmanje pokolebati. Naprotiv, u njemu je sve vie raslo uvjerenje da je i ne hotei natrapao na neto to ga vodi osloboenju i da je to upravo ova ista ljubav bez ikakva rauna, koja se u njemu porodila. Sjetio se daje i u poslanici svetog Pavla jednom proitao: Ako jezike ovjeje i arieoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam zvono koje zvoni ili praporac koji zvei. I ako imam prorotvo i sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premjetam, a ljubavi nemam, nita sam. U tome je, dakle, stvar! Ne pomau ni znanje ni vjera; samo ljubav! Ako ona doista oduzima Astarothu mo, onda je ona put do Boga, koji je toliko traio. Treba samo u njoj ustrajati i nita se ne moe dogoditi ni njemu ni Luciji. Ne, neete me blefirati! ree nakon to je u glavi sve to premetnuo. Bog postoji i ja znam gdje ga treba traiti. Zapravo sam ga ve i naao. Zato odbijam s gnuanjem to to mi savjetujete. uvela podigne pogled sa stola; teko je bilo rei ega je vie u njemu bilo, iznenaenja ili saaljenja. Potom ustane i pone uznemireno etati gore dolje, kao da trai nove argumente, kojima bi ga uvjerio, a onda se, oito odustavi, zapilji u neku toku na stropu i nemono rairi ruke. Gospodaru!ree nekim gotovo vapijuim glasom. Ja tu vie nita ne mogu. Doao sam do granice, iza koje moja mo uvjeravanja prestaje. Nije do kraja to ni izgovorio, kad odjednom izvana dopre graja vee skupine ljudi. ule su se psovke, grdnje i uzvici puni bijesa i mrnja. Bora skoi do prozora i krv mu se zaledi u ilama od onoga to je ugledao. Nekih desetak mukaraca snane atletske grae, odjevenih napola seljaki.

napola graanski, vuklo je za kose po ulici jednu enu, udarajui je akama i nogama gdje stignu. Pri tom su vikali: "Talijanska kurvo! Potkazivaice! Izrode! Prodana duo! Mi emo ti pokazati boga tvoga, kad nee ovi od vlasti!" i obasipali je brojnim drugim uvredama. U poetku joj Bora nije vidio lice, nego samo tjeme, jer se ena drala pognuto, pokrivajui glavu rukama, kako bi je zatitila od brojnih bubotaka koji su po njoj padali. Ali tada je netko udari tako da se sruila leima na tlo i lice joj se okrenulo prema gore, pa ga je Bora mogao s prozora jasno vidjeti; isti tren prepoznao je u njoj Luciju. Zahvatila ga je panika. Htio je smjesta poletjeti van, spreman se uhvatiti u kotac s tom gomilom, ali vrata uveline sobe nisu se dala otvoriti; kao da ih je netko izvana zakljuao. Pokuao ih je najprije ramenima razvaliti, akad se to pokazalo uzaludnim, pograbio je najtei stolac u sobi i stao njime lupati po njima. Otvarajte!vikao je. Pustite me van! Ovo je pro tuzakonito. Ona je osloboena krivnje. Nemate nikakvo pravo spreavati me da joj pomognem! Pa to ete, kad iziete? s nekim cinizmom e uvela.Pobiti se s onoliko njih? Vitez Orlando brani svoju dragu! Ne budite smijeni! Tek tada e oni podivljati i rastr gati je. Ako vam ljubav i jest neka zatita od gospodarove volje, nije i od ove uline rulje. Onda je vi morate obraniti. To ste i duni, jer je po vaem nalogu osloboena. Ja sam duan initi samo ono to gospodar trai od mene. Kad je tako, zapovijedam vam obojici da to uinite! U ime ljubavi! Ha, ha! Gledaj to biste vi htjeli! Jo i zapovijedati! O,
. .;^no kurialni rSl- i rla cp nnwp nslnhndite. da eosDodar,

izgubi svaku kontrolu nad vama, vi ne moete imati nad njim nikakve vlasti. Nitko ne moe. Ne postoji takvo bie! Ali... tu se uvela posve priblii Borasu i pone mu tiho govoriti, gotovo aptatimoete ga zamoliti da intervenira, pa e on razmotriti hoe li postupiti po vaoj elji. Uvjet znate. Dobro, dobro, pristajem! Uinit u sve to traite od mene, samo je izbavite iz njihovih ruku! ime jamite da ete tako postupiti? Dajem rije da Luciju neu vie nikada vidjeti. to vie, posve u je istisnuti iz svojih misli i zaboraviti da je ikada postojala. Sav u se prepustiti gospodarevu vodstvu. To sam htio uti! Sad je opet sve kako je bilo. to onda ekate? Zatitite je! Intervenirajte! Nema potrebe. Slika koju ste vidjeli bila je samo ilu zija koju je gospodar na trenutak poslao. Jedna od moguih varijanti kako bi se u budunosti stvar mogla razvijati. Pogledajte i uvjerit ete se! Bora ponovo baci pogled kroz prozor i doista, na ulici sada vie onog prizora nije bilo. Samo su prolaznici mirno hodali u oba smjera, kao da se maloprije tu nita nije dogaalo. Ali, upamtite dobro to u vam rei! nastavi uvela. Ta iluzija moe vrlo lako postati stvarnost, ukoliko vam padne na pamet prekriti obeanje. Gospodar uvijek ima mogunost druge natjerati da uine za njega ono to sam ne moe. Nadam se da smo se razumjeli! Sad moete ii! Vratio se kui svjestan svoga potpunog poraza. Napokon, mislio je, nije ni moglo to drukije zavriti; on je Sotoni prodao duu i sad je vie ni po Bojim ni po vrajim zakonima ne moe dobiti natrag. Ovakva ista ljubav moe posve zatititi od sila zla samo onoga riia ie dua nptaknnta a nn

u takve nikako ne spada; on se ve toliko uprljao zlom da ga vie nita ne moe oprati. Jer, otkud je uvela odmah, im su se prvi put sreli, znao s kim ima posla? Dobro se sjea koliko ga je iznenadila sama injenica da mu uope govori o tome zbog ega je doao. Mora da on na sebi nosi, a da to i ne zna, neki znak, po kome gaje mogao prepoznati; neto to su u srednjem vijeku zvali vraji peat. Ne pre-ostaje mu, dakle, drugo nego odrati obeanje i pokoriti se, to vie to bi Astaroth mogao prijetnju iz one iluzije doista pretvoriti u stvarnost. Ali za svaki sluaj, zapamtit e klju koji otvara paklena vrata i vodi prema izlazu. Tko zna u kakvim mu prilikama on jo moe zatrebati, pogotovo ako, po svemu sudei, cijela tajna ne lei samo u ljubavi; vaan je i apsurd njezina postojanja. Vrag, oito, sve temelji na raunici. Zato mu neto ovako iracionalno, to nije motivirano nikakvom koriu, i zamuuje vid. Od toga dana pa nadalje Bora se ponaao u skladu sa zadanom rijei; Luciju vie nije elio vidjeti. Svima u OZN-i je naredio da mu ne priputaju ni oca ni sestru, budu li ga traili. Dok je boravio u stanu, vrata je drao zakljuana i nije se odazivao ni na kakva kucanja. U isto vrijeme svim se arom bacio na poslove oko nacionalizacije, kako bi Luciju posve izagnao iz misli. Nije imao milosti ni za koga; ni centimetra kvadratnog prostora nikome nije ostavljao mimo propisane norme. Jo gori je bio kod utjerivanja seljaka zemljoposjednika u zadruge. ak je naredio dae njegov neak iz Dubrave strpa u zatvor, jer je neto tome prigovarao. Osjeao je kako se, radei to, opet puni onom drugom vrstom energije, koju mu daje Astaroth, i kako njime ponovo ovladava uitak moi nad ljudima. A onda se dogodilo da ga je jednom Lucija saekala kad je izlazio s posla i pozvala
<r> Ar> cioHnn n nerivni i r>nra7Pr> varani. Trudio Se biti tO ie

mogue osorniji i grublji, bez obzira to mu je ona prila s mnogo vie topline nego ono pri zadnjem susretu. Ali njega je upravo to i prepalo. to je s tobom?upita ga.Zato se krije od ljudi? Rekli su mi da se ni s kime ne sastaje, pa da ak ni mene ni oca ne eli primiti. Radim posao koji je delikatan, pa zbog toga izbje gavam privatne odnose s bilo kim. To je u interesu objek tivnosti. Nisam dola nita traiti. Htjela sam ti se samo za hvaliti za ono to si uinio za mene i oca. I ispriati ti se, ako sam te moda zadnji put neim povrijedila. Ne duguje mi nikakvu ispriku. I nema mi na emu zahvaljivati, jer nisam uinio nita. Primi to, molim te, na znanje. Ba nita. Nemoj tako! Znam da jesi. I vie nego sam oekivala. Tvojom zaslugom javio mi se i Giorgio. Otkud sad to? S tim ja doista nita nemam. Kako nema, kad je pronaen preko partijskih veza ibenskog Komiteta s Talijanima. Pisao mi je o tome. Nije mi se dosad javljao, jer je do njega doprla vijest da sam poginula u bombardiranju. To je vjerojatno zato to je naa kua, u kojoj smo ivjeli za vrijeme rata, zna, ona u gradu, doista sravnjena sa zemljom. Uskoro e doi, pa emo se vjenati. Ne znam tko ga je to pronaao i kako, ali ja nisam pokretao nikakvu potragu za njim. Zato se ovako uporno eli prikazati gorim nego to jesi? Sluaj, i upamti dobro to u ti rei! Ja se ni najma nje... jesi li ula... ni najmanje nisam zauzeo za tebe i oca. Naprotiv, svim sam sg silama nalagao da vas se oboie osudi

i strijelja. Bez obzira jeste li to krivi ili ne. S buroazijom se treba do kraja obraunati. A to je ovako svrilo, moe zahvaliti samo sekretaru uveli. On je sluajno u arhivu pronaao podatke o Goreti. I s Giorgiom je stupio u kontakt protivno mojoj volji. Ne elim se oroditi sTalijanom, pa makar bio i komunist. Uostalom, bez obzira na svoja opredjeljenja, bio je u okupatorskoj vojsci. Ove rijei uine da Lucija zanijemi i ukoi se. S lica joj posve nestane one vedrine s kojom mu je prila, a iz oiju joj izbije zaprepatenje. Jedno vrijeme ga je gledala tako, kao da jo uvijek ne moe vjerovati u ono to je ula, a onda mu odgovori trudei se u tonu zadrati mirnou: alim te, braco! Sad vidim da si nesretan u tome to radi. Nesretniji negoli sam mogla i slutiti. Ne brini! Neu ti vie praviti nikakve smetnje. Okrenula se i otila, a on je dugo gledao za njom. Osjeao je kako tuga zbog izgubljenog u njemu sve vie ustupa mjesto sigurnosti i zadovoljstvu koje mu prua Astarothovo okrilje.

4.NAKRIOPUU
Da bi ustrajao na putovima obraenja, Bora je poeo ivjeti asketski; reducirao je sve svoje potrebe na minimum i marno se bacio na prouavanje literature, koju je zatekao u sobi svoga prethodnika. Tako mu se dogodilo da se sve vie prilagoavao duhu novog vremena, a da to nije ni zapaao. Marxove, Engelsove, Lenjinove i Staljinove misli, koje su mu

poeo je najprije nalaziti zanimljivima, zatim ih malo-pomalo prihvaati, a onda na kraju uzimati kao nepobitne istine, pa i sam misliti na takav nain. Kako je nova ideologija imala klju za otvaranje svih brava i odgovore na sva pitanja, od gospodarskih pa do onih konanih, o postanju i svrsi svega postojeeg, bila je vrlo pogodna da ovjeka rastereti svih sumnji i prui mu osjeaj da zna sve, pa ju je i Bora prihvatio kao neku vrstu vjere, zaboravivi daje ikada u ivotu drukije mislio. Tom ideolokom proiavanju pogodovale su i okolnosti. Nekih ozbiljnijih poslova u OZN-i, koja se od 1946. preimenovala u UDB-u, vie nije bilo; nacionalizacija je izvrena, seljake radne zadruge formirane, svi segmenti ivota ureeni prema sovjetskim obrascima, pa je preostao samo rad na tzv. idejnom uzdizanju. Praktiki, on se sastojao u tome da se na brojnim sastancima svih vrsta, od partijskih do sindikalnih i onih Narodnog fronta, razmatraju direktive Centralnog komiteta KPJ, Titovi, Kardeljevi ili Kidrievi govori i ponavljaju u beskraj uvijek iste parole. I dok su drugi taj posao odraivali preko volje, Bora mu se predavao svim arom; toliko mu se ukazivao od ivotne vanosti. Vie mu nije bilo ni na kraj pameti traiti nekakav put do Boga; u duhu nove doktrine, sad je bio uvjeren da ga to ne vodi nikamo. I emocije su mu skoro posve presuile. ene su za njega, barem one s kojima je dolazio u doticaj, jednostavno bile "drugarice" i svako osjeanje, nalik onome kakvo je imao prema Luciji, samo boleiva romantika, kojoj podlijeu sla-bii. Ako su mu uope ikako plijenile panju, bilo je to iskljuivo sa stajalita moe li ih ili ne povaliti na krevet. Luciju vie nigdje nije sretao, a prestao se posve i zanimati to je s njom, te tako nije dolazio ni u iskuenje da ponovo izaziva Astarotha. Tek ie onako ovla, mimn svnip

nauo neto o tome daje njezin Talijan stigao, da su se vjenali i da je on ostao u ibeniku, zaposlivi se kao inenjer metalurgije u tvornici elektroda. Ali to ga se nije ticalo niti se time u mislima bavio; ak nije sebi dopustio niti znatielju da vidi kako taj ovjek izgleda. Tako se malopomalo posve umrtvio preputajui se voenju vie sile i, jednostavno, nestajao kao netko tko bi bez drugih mogao neto misliti ili htjeti. No tijek povijesnih zbivanja pobrinut e se uskoro za nove drame, koje e ga ipak malko prenuti iz toga drijemea. Prvo to gaje iz temelja potreslo i stavilo pred nerazrjeivu dilemu, bio je prekid njegove Partije sa Sovjetskim Savezom i Staljinom. U prvi mah je pomislio da je cijeli partijski vrh na elu s Titom skrenuo s putova usuda i da e njega sada Astaroth baciti u neki obraun s njima. Bio je uvjeren daje Staljin glavni igra u Astarothovoj igri i da i njemu, Borasu, ne preostaje drugo nego slijediti ga. Najednom partijskom sastanku, gdje se govorilo o Rezoluciji Informbiroa i osuivao Staljin, htio se ak izjasniti u tom smislu, ali netom je otvorio usta, ve je bio blokiran; nije mogao izgovoriti ni rijei. to je sad ovo, pitao se. Astaroth mu zabranjuje rei ono to ga je do sada tjerao govoriti! Ali bez obzira na taj nedvojbeni znak, nije se usuivao prozboriti ni drukije i davati podrku jugoslavenskom rukovodstvu; bojao se da bi ga kod toga moglo doekati neto jo gore. Zato je odluio na svim iduim sastancima i javnim mjestima utjeti, kad god se povede razgovor o ovoj temi, dok mu ne stigne neka jasnija uputa to mu je dalje initi. Ubrzo je uslijedio Peti kongres, na kome je dolo do potpunog raskida sa svim komunistikim partijama u Europi, a odmah iza toga poele su ubrzane pripreme za repuKlioVol^Anavcico Vniim l/analnm io fin tnnn Hnln 1 Iralcn Rn.

ras to nije uspio otkriti, ali je uskoro saznao da e on s jo desetak ibenana ii kao delegat na Kongres KP Hrvatske. U jedno je bio siguran: ovaj izbor nije se dogodio sluajno niti zato to je nekome bio simpatian; previe je bio usamljen i ni s kim nije odravao prisnije veze, a k tome, svi koji su ga znali bojali su ga se, jer s Udbom nije bilo ale. Dakle, nema nikakve sumnje da je kod toga glavnu ulogu imao, kako bi se reklo, mig sudbine, a Bora je dobro znao tko to zapravo miga u njezino ime. Ali to mu jo uvijek nije bio dovoljno pouzdan pokazatelj na koju se stranu u ovome povijesnom sukobu on ima staviti. Da ne bi putovao s ostalima i dolazio u priliku da se mora izjanjavati, sjeo je u vlak dan prije odravanja Kongresa i krenuo u Zagreb sam. Osim toga, javila mu se elja da slobodno proeta Zagrebom i vidi stoje s ljudima koje je nekada poznavao, ako mu to bude doputeno. Tako se odmah, im je stigao i smjestio se u hotelu, zaputi u etnju gradom. Nije htio ii naTukanac do svoje nekadanje vile; ostalo mu je u sjeanju neugodno iskustvo odonda kad je prvi put to pokuao. Uinilo mu se da bi moda manje riskantno bilo zaviriti u robnu kuu, koja je nekada bila njegovo vlasnitvo. Uao je zaudo bez ikakvih smetnji. U prvi mah je pomislio da je to zato to sad tvrtka vie ni formalnopravno nije u vlasnitvu njegove obitelji nego drave, no ubrzo e uvidjeti da su tome drugi razlozi. Opazio je, naime, nekoliko starijih prodavaa, koje je pamtio iz vremena kad su bili mlai i kad im je on bio gazda, i odjednom mu u svijesti navru sjeanja. Ali ta sjeanja nisu mu izazvala nikakvu nostalgiju. Dapae, ispunila su ga nekom mjeavinom nelagode i srama zbog onoga to je tada bio i im se bavio, tako da je snano poelio sve to zaboraviti kao da nikada, nije ni bjUo.ISto io uviiek ie dovolino vlarian vlastitom

milju da shvati kako to ne dolazi iz njega, nego odatle to ga je Astaroth preustrojio prema zahtjevima njegove sadanje uloge; ak ni sebe iz prolosti vie ne moe vidjeti drukije nego kroz optiku ideologije kojoj slui. Za svaku sigurnost, nikome od poznatih se nije htio obraati, nego pristupi jednom mlaem prodavau koga nije poznavao, jer ga je, uza svu odbojnost prema vlastitom, davno naputenom liku, znatielja vukla da sazna kako sada stvari stoje u njegovoj nekadanjoj tvrtki. Kupio je neku sitnicu da bi imao povod za razgovor, a onda poeo: Molio bih vas knjigu albi! Zar imate kakvih pritubi? upita prodava zabri nuto, pruajui mu knjigu. Ne, naprotiv. Kua vam izgleda sjajno. elim upisati svoje komplimente onome tko je za to najzasluniji. Onda bih vam savjetovao da ne inite to ovako, putem knjige, nego da odete na Mirogoj i poloite cvijee na grobnicu predratnih vlasnika, gospode Martina i Vero nike Bora. Bora se na trenutak lecne, saznavi da mu je i ena ve mrtva. Ali to je potrajalo doista samo jedan trenutak. Ve idui shvatio je da mu ona vie nita ne znai, pa mu ni njezina smrt ne moe izazvati neka dublja osjeanja. Kako vam se zove sadanji direktor?mrtav-hladan upita prodavaa. Krunoslav Bora. udna koincidencija! Jesu li moda to u rodu? Da, to je njihov sin. Raskrstio je s obiteljskom prolou, pa ga je nova vlast preimenovala iz vlasnika u direktora. to ete, strunjak je strunjak, poglavito kad je spreman promijeniti kabanicu! A tako! Odmah sam zapazio da tu neto smrdi. sr zadah kanitalizma. NeU Ufiisati nita. .,

Vratio je knjigu i iziao, ostavivi zblenutog prodavaa. Nije to uinio iz ozlojeenosti to mu je sin "promijenio kabanicu"; napokon, i on je sada vlastitu prolosti osjeao kao neto tue. Neto drugo gaje oneraspoloilo, i to opet nije izlazilo iz njega. Prirodno bi bilo da se ovjek raduje to je njegov potomak, makar i na ovakav nain, uspio zadrati tvrtku u obitelji, ali njemu je upravo to smetalo, jer je u Kruninu postupku vidio samo "ostatak buroaskog mentaliteta" i prijetvornost prema ovome u to on, Bora, sada vjeruje. Da ne bi vie na to mislio, otiao je do vile u kojoj je nekad kao Maglica ivio s Margitom; nije mogao odoljeti da se ne suoi i sa svojom drugom prolou. Ve izdaleka je vidio da tu sada nitko ne stanuje, jer su kroz vrata ulazili i izlazili neki poslovni ljudi s aktovkama. Kad je priao blie, ustanovi po natpisu da su tu sad prostorije Narodnog fronta. Sav se stresao od sjeanja koja su ga preplavila: on u ustakoj odori, pa Margita i sav onaj ivot s njom, muenja u podrumima Nadzorne slube i strijeljanja pred "zidom smrti". Te su mu slike izazvale mnogo snaniju odbojnost od onoga to je vidio u robnoj kui; osjetio je gotovo neko gnuanje, koje gaje natjeralo da se smjesta udalji. Kad bi mu barem, pomisli, sjeanja mogla poeti od trenutka kad je ono u ibenskoj bolnici obukao partizansku uniformu! Sad mu se inilo da je to zapravo bilo njegovo pravo roenje. Kongres se odravao u velikoj dvorani Zagrebakog velesajma. Bora je stigao neto prije poetka, pa je imao priliku vidjeti mnotvo svijeta u sveanom ruhu kako se mota pred zgradom i u dvorani. Nikoga nije poznavao, i zato se osjea slobodnije. Uoio je jedino ibenane koji su bili u delegaciji zajedno s njim, ali nastojao im je biti to dalje; nije mu odgovaralo niije drutvo. Tono u zakazani sat delegati i radno predsjednitvo zauzeli susvpja mjestaj

Kongres je poeo. U prvom govorniku, koji je imao uvodni referat, Bora prepozna Vladimira Bakaria, iju je sliku bezbroj puta vidio u novinama. Njegovo monotono izlaganje, u kome je nastojao protumaiti Titov novi kurs, na sve je u dvorani djelovalo uspavljujue; uostalom, u njemu nije bilo nieg to se nije ve ulo preko radija ili proitalo u dnevnom tisku. Jedino ga je Bora pomnjivo sluao; imao je u sebi i te kako razloga za to. Cijelo vrijeme muila gaje dvojba za koju e se stranu opredijeliti, a od Astarotha mu nije stizalo nita to bi mu u tome moglo biti neki putokaz. Osjeao je da bi, prema svim dosadanjim pravilima igre, morao stati uz Bakaria, a opet, njegove su mu se rijei inile toliko heretikim, da se bojao kako bi ga Astaroth zbog toga mogao pogoditi strijelom ravno u srce. Ta gaje nedoumica razdirala puna dva i pol sata, koliko je potrajalo i izlaganje, tako daje jedva doekao diskusiju, nadajui se da e mu ona pomoi snai se u ovom labirintu. Ali ni od toga nita. Jedan za drugim smjenjivali su se delegati, koji su nastojali to biranijim rijeima iskazati svoju odanost Titu i Partiji i osuditi Staljina i svaki je od njih bio ispraan burnim ovacijama. Ve je stao gledati kako bi se neprimjetno izvukao iz dvorane i negdje u samoi porazmislio o svemu, kad ga u tome zaustavi najava idueg diskutanta: Jakov Bora. Za govornicu je stupio njegov sin. Bora se iznenadi promjenama koje uoi na njemu. Nije to vie bilo ono lje-pukasto mladenako lice koje je poznavao; oito su ga broj -ne brige izbrazdale, a i sjedine su mu ve izbile. udnim mu se uini da nije osjetio nikakvo uzbuenje, kao da to i nije iziao on, nego bilo koji od nepoznatih diskutanata u dvorani. To mu definitivno otkrije koliko se od svoje prve smrti premetnuo u neku drugu osobu, koja vie ni samu sphp np nrpnnznnie Niie sr radiln r> rnme da
hi neto abo-

ravio; dapae, sve to se ticalo Jakova, od njegova roenja pa do trenutka kad ga je ono izbavio iz ustakog zatvora, jo uvijek je dobro pamtio. Nego, kao da se onaj nekadanji odnos prema njemu izgubio; ni traga kakvu osjeaju oinstva ili elji za bliskim dodirom. Jakov mu je sada bio toliko nekako dalek i ravnoduan, kao da nikada nije ni bio njegov sin. Tek kad je poeo govoriti, neto se ipak u Borasu probudi, ali ne zato to to govori Jakov, nego zato to mu se inilo da mu njegove rijei nude upravo ono to je traio: izlaz iz slijepe ulice. Drugovi! obraao se Jakov dvorani. Ovo je preozbiljan trenutak da bismo ovako na brzinu donosili odluke. Radi se o dva velika ovjeka, koja su nas dosad vodila, moda najvea poslije Lenjina. Ne moemo samo tako jednoga od njih odbaciti da bismo drugog prihvatili! Pitam se kakve e to posljedice imati po radniki pokret u svijetu? to e na to nai neprijatelji? Oni ve sada likuju, jer misle da nam je doao kraj. Uvjeren sam daje po srijedi neki nesporazum i da drug Staljin nije posve razumio ciljeve kojima se rukovodi naa Partija. Zato mislim da bismo mu mi, kao komunisti, s ovog mjesta trebali uputiti apel neka jo jednom s drugom Titom preispita sve one toke u kojima se njih dvojica ne slau... Jakov je tijekom govora morao sve vie podizati ton, jer je amor negodovanja, koji je ispunjavao cijelu dvoranu, prijetio da ga nadglasa. Bora se udio takvoj reakciji; Ja-kovljev mu je govor djelovao razborito i doista konstruktivno u odnosu na ono zbog ega su se svi ovdje okupili. Pa i sam Astaroth bi mu trebao zapljeskati, ako je negdje tu, jer je svaka izgovorena rije barem mu se tako inilo bila potpuno u skladu s onim kako je njega, Borasa, dosad usmjeravao. Ali dvorana ie sveiedno bila drukiiee milie-

nja, i to gaje zbunjivalo. Da nije on pogreno razumio Marxa i Lenjina; ipak, na tome podruju je jo uvijek poetnik? Osobito mu je udno bilo to mu od Astarotha jo uvijek ne dolazi nikakav znak. Masa se neumoljivo postavila protiv Jakova, tako da je predsjedavajui ispunio elje svih u dvorani, kad ne dadne Jakovu dovriti, nego ga usred govora prekine: Drue Bora, tvoj govor ne nudi nikakva rjeenja. Moe li biti malo konkretniji? Mislio sam rei, drugovinastavi odluno Jakov da u svemu ovome nedostaje samokritike. Svaka bi strana trebala preispitati sebe, nije li u neemu pogrijeila, i onda pokuati prevladati razlike u ime jedinstva... Ovo kao da je bila kap ulja, koja uini da se vatra do kraja rasplamsa. Negodovanje se pretvori u urnebesnu galamu. Bora je oko sebe vidio samo bijesna i prijetea lica, koja su neto vikala, ali kako su to inili svi odjednom, niije se reenice nisu mogle razabrati. Predsjedavajui je imao muke dok mu je uspjelo donekle umiriti dvoranu, a onda je svoj toj masi postavio jedno izrazito retoriko pitanje, kojim joj je unaprijed stavljao u usta i odgovor: Molim drugove delegate, ima li potrebe izjanjavati se o ovome? Delegati su jednim skupnim "ne", koje je doslovce urlikom izbaeno iz svih grla, dali predsjedavajuem ono to je traio. Ponovo je nastao komar glasova, u kome je tek ponekom uspijevalo nadglasati gomilu i izoblienim od napora glasom povikati: "Dolje Staljin i njegovi sateliti!" ili "ivjela KPJ na elu s drugom Titom!" Svaki put to je bilo popraeno gromkim odobravanjem i povicima: "Dolje!" ili "ivjela!". Netko iz prvih redova priskoi govornici i s nje

Drugovi, mislim da bi drug Jakov Bora trebao odgovarati pred sudom Partije. Jedan gromoglasni: "Tako je!" izrazi jednoduan stav cijele dvorane. A tada se sporim korakom prema govornici uputi jedan delegat, koji, im je uoen, izazove stiavanje; kao da je svakome bilo stalo da uje to e on rei. Potihe rijei: "Brat! Brat!" koje dopru do Borasa, navedu i njega da pozornije promotri toga delegata. Prepoznao je u njemu svog drugog sina, Krunu. Nemalo ga to i zaudi, jer je znao koliko je ovome uvijek bilo strano svako bavljenje politikom. Kruno stane za govornicu i kad se sva masa umiri, u opoj tiini vrlo razgovijetno izgovori: Drugovi, sa aljenjem moram konstatirati da od ovog trenutka vie nemam brata. Da je umro fiziki, bilo bi mi lake, jer bi mi ostao i dalje ivjeti u uspomeni, a ovako ga moram potpuno brisati iz pamenja. O, meutim, izazove salvu oduevljenja. Jedino se Bora vrpoljio od nelagode; ona odbojnost koju je osjetio u robnoj kui, kad je uo da je Kruno direktor, pokazala se opravdanom. Zbog poloaja se najprije odrekao oca i majke, a sada, evo, to ini i s bratom! Nakon Krune diskutanti su se stali smjenjivati jedan za drugim, natjeui se tko e teim rijeima osuditi Jakova, pri emu su mu najee dijelili epitete kao "Staljinov satelit" ili "agent NKVD-a". Bora je stao razmiljati to bi on sad mogao uiniti da | pomogne Jakovu. Nije bio siguran da bi mu Astaroth dopu- \ stio takav pokuaj, jer i dalje nikakva signala nije primao ',< od njega, ali svejedno zakljui da on ne bi smio imati ni ! nita protiv. Kad gaje ono bacio meu ustae, stavio ga je u slubu one sile koja je tada krojila sudbinu Europe i kojoj su se i oni sami morali pokoravati. Analogno tome, sada su Staljin i njemu.odane partije, u tom poloaju: oni ine glavnu ,, 1

maticu povijesnog tijeka, a ovakva relativno malobrojna grupa na elu s Titom samo je netko tko taj tijek pokuava skrenuti nekim drugim smjerom. Zato mu se uini da e biti vie na razini zadae ako dade podrku Jakovu. Tako, im je uoio da je govornica slobodna, a predsjedavajui upitao ima li jo tko to rei, ustane i zaputi se prema njoj. Nije mislio osvrtati se izravno na Jakovljev govor; bojao se da bi mu ve i njegovo ime moglo zapeti u grlu. Naumio je izvesti stvar tako to e citirati jednu Lenjinovu misao, koja u stanovitom smislu govori isto to je rekao i Jakov, a to je da "svoje partikularne probleme proleteri moraju podrediti jednom jedinom sveopem cilju, njihovu jedinstvu na meunarodnom planu". Stao je pred mikrofon, uzeo dah, ali opet se dogodi ono to i toliko puta dosad: umjesto namje-ravane reenice, izletjela mu je druga, koja mu nije bila ni na kraju pameti; kao da je netko u njemu u njegovo ime uzeo rije: Drugovi, sve ove partikularne probleme proleteri... trebaju rjeavati samo metodama koje primjenjujemo mi u Udbi. Dvoranom se prolomio buran pljesak. Shvativi da e mu biti uzaludni svi pokuaji rei ono to je kanio, Bora napusti govornicu i time stavi jo jai naglasak na ono to je protiv svoje volje izlanuo. Kao daje to time dobilo nijemi dodatak u smislu "svaka dalja rije o ovome je posve suvina". Dok je odlazio na svoje mjesto, delegati kraj kojih je prolazio izraavali su mu odobravanje tako to su ga tapali po ramenu. Postao je neto kao junak toga kongresnog dana. Svi ostali govornici nakon njega pali su u sjenu, ma koliko su se trudili razraivati njegovu ideju. Tako je cijelim skupom zavladala misao da se ne samo onima koji se
invahi va "staliina npcrn i ralima knii 11 i7ia5niavnniir

pokazuju imalo kolebanja treba pozabaviti Udba. Sam Bora bio je potpuno zbunjen. to to Astaroth hoe, pitao se. Zar se izmeu Staljina i Tita zaista opredijelio za ovoga potonjeg? No tada se sjeti onoga to mu je rekao pri zadnjem susretu: "Obje strane su moje". Dakle, u tome je stvar! On nije ni na ijoj strani ili, tonije reeno, na svakoj je pomalo; podjednako usmjerava i Tita i Staljina i tko zna koga sve na svijetu, i na Istoku i na Zapadu. A ovakve kupljene due kao to je on, Bora, rasporeuje tko e kod koga. Po svemu sudei, njega je zapao Tito, i ima se drati njega, svialo mu se to ili ne. Nakon kongresa Bora je ostao jo jedan dan u Zagrebu, jer je imao dogovoren sastanak u republikoj Udbi sa stanovitim "drugom Opakom", koji je bio neto kao koordinator izmeu Ministarstva unutranjih poslova i pojedinih kotarskih ispostava Udbe. Sad kad je znao to mu je zadaa, otiao je posve smiren. Uao je na vrata kamo su ga uputili, no tajnica u predsoblju mu ree da prieka, jer je "drug Opa-ak trenutno zauzet s jednom strankom". Sjeo je i ekao vie od pola sata, dok se vrata nisu otvorila, a onda je doivio golemo iznenaenje. Iz Opakova ureda izila je Margita. Nije mu bilo teko prepoznati je; odmah mu je upalo u oi da se ama ba nita nije promijenila. Oito joj Astaroth, prema njezinoj elji, odrava stalno isti izgled. "Ali ekaj, moja golubice", rekne u sebi, "vrijeme ti, unato tome, neumoljivo istjee!" Nije se ni osvrnula na njega, a i on je gledao da joj niim ne skrene na sebe pozornost. Tko zna, pomisli, moda bi ga i ona po nekom znaku mogla prepoznati kao i uvela. No bilo mu je u neku ruku drago to ju je vidio tu. Ne moe se nita dogoditi Jakovu ako se ona ovo dola zauzeti za njega. Opaak je bio visok i plavokos mladi ovjek, oito jedan odanih koji su, poput Santinija, otili,u, partizane io kao

djearci i odmah iza rata zasjeli na visoke poloaje. im je Bora uao, on ustane i krene mu ususret sa irokim osmijehom, a onda mu vrsto stisne ruku, estitajui mu na jueranjem istupu. Bora primi to s nelagodom, znajui koliko je malo u tome njegove zasluge, i skromno promuca da je vrio samo svoju dunost, pomislivi kako Opaak i ne sluti koliko je to doslovce toan i nimalo kurtoazan odgovor. Kako gaje ivo zanimalo stoje tu traila Margita, odmah nakon to su sjeli, prije svakoga slubenog razgovora, pokua najprije o tome neto saznati, pa lukavo zapone: Mislim da poznajem enu koja je maloprije izila, ali se ne mogu sjetiti odakle. To je Margita Bora ree mu Opaak supruga onog informbirovca to ste ga juer uli na Kongresu. I to je htjela? Trai da joj se muu oprosti? Naprotiv. Ona gaje zapravo prva i optuila. Jo prije mjesec dana, odmah nakon Petog kongresa. Tada to jo nismo drali ozbiljnim. Mislili smo, tko zna, brane razmi rice i slino. Moda je sve izmislila da mu se zbog neega osveti. Ali, kao to znate, nismo bili u pravu; juer je on sam dao potvrdu tim optubama. A sad ga je sigurno dola jo i dodatno opteretiti? Ne! Dola je dati izjavu kako se odrie i njega i nje govih stavova. Kani zatraiti i rastavu braka, pa je zamolila da joj pomognemo kod suda, da joj ne pravi u tome smetnje. Jeste li sigurni da ona to radi iz ideolokih razloga? Nismo toliko naivni. Ona ima i te kako osobnih mo tiva. Direktorica je Galerije suvremene umjetnosti, pa se boji za svoj poloaj. A k tome, njoj ostaje u vlasnitvu golemi apartman na Tukancu. Ali nas se to ne tie. Nama je stalo samo da takvi kao Jakov Bora dou u potpunu izolaciju. tko ie bio s niima imalo blizak, mom,se,od njih

distancirati. Tako ih stavljamo u karantenu, kao oboljele od kuge u prolosti. Jedino na taj nain moemo sprijeiti epidemiju. Borasu nije trebalo vie da shvati sve; Margita se za-eljela rijeiti Jakova, bilo zato to joj je dosadio ili zato to je nala neku novu rtvu, i uoila je dobru priliku za to. Opakova varijanta s galerijom i apartmanom manje je vjerojatna; Bora je dobro znao da ona do takvih stvari moe doi i na drugi nain. No bilo kako bilo, Jakovu pomoi vie nema; isto onako kako ga je svojedobno izvukla iz ralja jedne zvijeri, sad gaje bacila u ralje druge. Ilije to preko nje uinio Astaroth, tko e ga vie znati. udna je zapravo igra ta povijest: ovdje ti je opasno govoriti ono, zbog ega bi tamo na Istoku, ako to ne govori, mogao nastradati; danas te pokapaju zbog onoga zbog ega su te do juer uzdizali u nebesa; na jednoj te strani zatvaraju zbog onoga zbog ega te na drugoj odlikuju. A sve to u ime iste ideje! Paradoksi, sami nerazrjeivi paradoksi! Moda je to sve doista samo igra, koja nema nikakvu drugu svrhu nego da se pakao njome zabavi. Da bi vrijeme moglo protjecati, kako ree Astaroth! No Bora ustanovi kako ga sada to vie nimalo ne impresionira, kao da je na sve otupio. Postalo mu je svejedno to e dalje biti s Jakovom, pa i s njim samim, u krajnjoj liniji. Vano mu je jedino kroz ovaj pakao, iz koga nema anse nikada izii, prolaziti to je mogue bezbolnije. Sve je to Borasu prohujalo glavom u jednom hipu, dok je razgovor s Margite prelazio na slubene stvari. Naime, nakon zadnje replike, Opaak naglo pogleda na sat, stavljajui mu time na znanje da nema ba mnogo vremena za njega, a onda mu pone davati instrukcije. One su se u osnovi svodile na to da bi i Bora u svojoj sredini trebao f provoditi, istrage u .duhu.QQS&!tQ.ie..tu.yidia i kako ie. , ..i

uostalomto Opaak izriito naglasii sam na kongresu predloio. Ne mora se dogoditi da netko otvoreno podrava Staljina govorio mu je. To se uostalom sada vie nitko nee ni usuditi. Dovoljno je da ujete da je netko negdje lupnuo neto to bi moglo ii u prilog Informbirou, makar i bez zle namjere. Takvoga treba smjesta u izolaciju. A sve njegove pritisnuti da se izjasne: odriu li ga se ili ga podra vaju. U ovom potonjem sluaju, naravno, i oni imaju dijeliti njegovu sudbinu. Na temelju ega u znati je li optueni doista rekao to to mu se pripisuje? Sama dojava o tome, makar i samo jednog ovjeka, trebala bi vam biti dostatna. Zar ne bi mogao tako netko o nekome izmisliti da je neto rekao, samo zato da mu se osveti? Eto, i vi ste to pomiljali o Margiti. Tada nismo vjerovali da se uope moe dogoditi ovo to se dogodilo. Sad dolaze druga vremena. Treba iskorijeniti svaku misao, koja nas ugroava. Manje je vano tko ju je izgovorio i pod kojim okolnostima. Uostalom, na vama je da procijenite hoete li goniti dojavljivaa ili dojavljenog. Bojim se da e ovako stradati brojni nevini ljudi! Pa to onda? Bolje je i da poneki nevin strada, negoli da se poast proiri. Kad je epidemija, i oni koji su sumnjivi moraju u karantenu. To osobito vai za lanove Partije. Ali razmotrimo i ovu mogunost! Ljudi znaju kakvo je stanje pa se politiki ne izjanjavaju. Nitko nita ne govori. to u tom sluaju? To je gore od otvorene agitacije. to ljudi vie ute, opasnije su im misli u glavi. U takvoj situaciji treba iz naoko hpzazlene reenice izvui aluziiu toia ie.

201

nom rijei, stvoriti krivca ako ga ne moete nai. alosno je to moramo tako, ali i kad nema zaraze, a postoji opasnost od nje, potrebne su neke mjere prevencije. Premda mu je sve bilo nalik na ono kako ga je svojedobno Draa upuivao u posao, ovaj put je odluio stvar shvatiti ozbiljnije nego onda. Znao je da je Opaak samo skorotea, a pravi nalogodavac netko mnogo jai, s kim se nije igrati. A onda, u prvi mah, kad se vratio u ibenik, inilo mu se da nee ni morati svoju odanost dokazivati ba na posve nedunima. Ve je, naime, prvi dan u uredu naao prijave protiv dvojice partijskih ljudi koji su otvoreno podravali Staljina. Jedan je bio sekretar Mjesne partijske elije u gradu, a drugi direktor nekog poduzea. Pozvao je Radasa i naredio mu da ih obojicu smjesta privede. Na sasluanju su mu jedan i drugi pruili takav materijal protiv sebe, da ih ni najljui neprijatelj ne bi bio u stanju tako opteretiti. Slagali su se sa svim tokama Rezolucije Informbiroa i tvrdili kako je KPJ krenula putem izdaje osnovnih naela marksizma. Nakon njih privedene su i njihove obitelji. Na poziv da ih se odreknu, njihove ene i djeca su s prijezirom to odbili, a neki od njih, umjesto odgovora, samo pljunuli na pod. Borasu nije preostalo drugo nego da glavne optuene preda sudu, a njihove obitelji lii svega to im je novo vrijeme podarilo. Kako su to mahom bili ljudi sa sela, izgubili su u gradu stan i ostali bez posla, preputeni vlastitom snalaenju u sredini, koja e ih se odsada pa nadalje kloniti kao da su okueni. Bora je uvjerio sebe da ih nema na savjesti; ta sve to im se dogodilo sami su sebi zakuhali. A tada je odjednom cijela stvar zapela; vie nije bilo nikakvih prijava. Dani su prolazili, a Bora je sjedio u uredu bez posla. Znao je da nee moi due ovako; Opaak mu je jasno stavio na znanje daje stanje, ukornee nita ne, da- ,

gaa, opasnije od ieg. A k tome, sjetio se i to je propatio kad se ono ogluio o Drainu naredbu, pravei se daje nije razumio. Mora, dakle, neto initi; ne smije Astarothu dati nikakva povoda da ga opet onako mrcvari. Onda je stvar rijeio tako to je pozvao Bzika i naredio mu da krene u akciju. Mogao bi ga i sada Bzik izvuci, pomisli, ako je ovaj Radas doista on. Zato ga smjesta potrai i kad ga nae, strogo mu zapovjedi: Ima svaki dan proetati malo gradom, osobito po mjestima gdje se ljudi okupljaju! Pri tom e dobro otvoriti i oi i ui. Svaku imalo sumnjivu reenicu, koju uje daje netko negdje izgovorio, odmah e prenijeti meni zajedno s imenima onih koji su je izrekli i onih koji su je uli. Nije prolo mnogo vremena i Radas se ve pojavio s prvim materijalom. Nekakav Mario Perkov, sekretar partijske organizacije u poduzeu "Luka", izjavio je pred svjedocima kako kod njega u vrtu rastu jabuke miurinke. Pa to ima u tome sumnjivo? upita Bora. Kako ne vidite, drue naelnice? Miurina slave u Sovjetskom Savezu, jer je nekakvim krianjima toboe uspio dobiti neke super-jabuke. I to onda? Ako je to ovdje uspjelo tome Perkovu, trebalo bi mu odati priznanje. Nije njemu nita uspjelo, a niti Miurinu. Te bi jabuke morale biti, kako kau, velike kao lubenice, a to je nemogue. Prema tome, Perkov na jedan lukav i prikriven nain iri sovjetsku propagandu. Premda je u jednom krajiku svijesti osjeao koliko je to glupo, onaj drugi, prilagoeni dio njega govorio mu je kako preko ovakvih stvari ne smije prelaziti, pa je smjesta potpisao nalog za uhienje. Poeo je i sam vjerovati daUdba mnra nrnnalaziti nenriiatelia. na makar ea morala sama ,

stvarati, jer e inae izgubiti svrhu svoga postojanja. "Kad bi ona stala, makar i samo nakratko, odmah bi se onom pravom neprijatelju otvorilo iroko polje rada", pokuavao se nekako opravdati sam pred sobom. A tome Perkovu nitko nije kriv to se nepromiljeno zaletio i time dao povoda da bude rtva. Radas je u gradu bio sveprisutan; gdje god se naao vei skup ljudi, u kavani ili negdje u privatnom stanu, osobito ako su na stolu bile boce i ae, on je ili neki njegovpovjerljiv ovjek bio u blizini i sluao to se govori. Tako je ubrzo stigla i nova prijava, koja se po ozbiljnosti i duhu nije bitno razlikovala od prve. U nekom drutvu u gradskoj kavani poveo se razgovor o tome kako je sukob izmeu Tita i Staljina izbio ve za vrijeme rata, pa je Staljin nekim svojim tajnim kanalima Nijemcima davao informacije kako e se dokopati Vrhovnog taba i Tita. To je navodno ilo tako daleko da su NKVD-ovci u njemakim uniformama sudjelovali ak u desantu na Drvar. Neki mladi skojevac, Josip Garma, koji se sluajno tu zatekao, primijetio je: "Ljudi, nemojmo pretjerivati! To je skroz naskroz nemogue!" Bora nije krzmao ni trenutka; opet jedan koji daje povoda da se vlast na njemu mora samopotvrivati. Alija sam govorio o fizikoj nemogunosti!branio se Garma pred Borasom. U to je vrijeme Crvena armija vodila s Nijemcima krvavi rat na svom teritoriju. Hoe li da ti navedem primjere iz povijesti kad su dvije zemlje bile u ratu, a tajno suraivale oko ciljeva koji su im bili zajedniki? Drue naelnice, jeste li vi doista sigurni da je to tako bilo? Nisam siguran, ali u ovom je trenutku posve nevano je li to bilo ili nije. Vano ie.ifeJiudiuJto,vijeniiu. To ide u

prilog naoj Partiji. A onaj koji u to izraava sumnju na javnom mjestu, nanosi joj golemu tetu. Nije bilo druge, i Garma je morao slijediti svoje prethodnike, a niz se nastavio. Sve su to mahom bili ovakvi bezazleni sluajevi, u kojima se nekome nekontrolirano neto okliznulo s jezika, jer se otvoreno usuglaavati sa Staljinom vie nitko nije usuivao niti u najskrovitijim mislima. Tako je Bora opet imao pune ruke posla, a oni koji su prolazili kroz njegov ured odlazili su u nepovrat ili su se nakon nekog vremena vraali toliko slomljeni da vie nisu bili ni sjena samih sebe. Kamo su ih to otpremali, Bora je mogao samo nagaati. Govorilo se o postojanju logora na Golom otoku i u Lepoglavi, ali to se tamo radilo s njima, on nije znao i klonio se toga da se o tome uope raspituje. Jednostavno, sam je sebe uvjerio kako ga se to ne tie; vano je samo da on obavlja svoj posao na zadovoljstvo onoga tko mu ga je dao. O jednoj stvari Bora se cijelo vrijeme jednostavno uvao i razmiljati: ako se polazi od neke politike logike, prvi ovjek u gradu koji bi morao doi pod udar sumnje bio je uvela. On je bio ak lan Sovjetske partije i javna je tajna da ga je Staljin poslao k partizanima kao svoga agenta, a nitko se njega nije usuivao dirati. Nije ak uklonjen ni s mjesta sekretara Komiteta. Kako je znao iju zapravo zatitu uvela uiva, i Bora gaje ostavljao na miru. Ali jedne noi, kad je ve legao u krevet, zauje na vratima upornu lupu. Bio je to voza Komiteta. Rekao mu je da ga drug uvela hitno treba i da ga eka u svom uredu. Sve je djelovalo tako da Bora nije imao kud nego obui se i poi. Kad ga sekretar Partije usred noi die iz kreveta i zove k sebi, moraju se dogaati neke krupne stvari. Pokuao je tijekom vonje od vozaa neto doznati, ali tai niie znao nita. Kad ie uao u Komitet. iaUo muse dau

zgradi nema ni ive due; u hodniku je bio potpuni mrak. Samo je svijetla pruga ispod jednih vrata, onih sekretarova ureda, ukazivala da je ipak netko tu. Bora pokuca i otvori. Zatekao je uvelu kako posprema svoj radni stol i selekcionira spise, jedne kidajui i bacajui u kantu, u kojoj je gorjela vatra, a druge slaui u ladice. Kad je ugledao Borasa, zamoli ga da sjedne i prieka dok ne zavri posao. Nije potrajalo dugo; brzo je bio gotov i sjeo nasuprot njemu. U jednom kutu Bora zapazi putnu torbu, koja samo to se nije rasprsnula od onoga to je u njoj; toliko je bila nabijena. Putujete nekamo? upita pokazujui na nju. Pa moglo bi se tako rei, iako to nije putovanje uobiajenim prijevoznim sredstvima i s putnom kartom. A kao to vidim, ni u uobiajeno vrijeme. to ete, nemam izbora. Vi najbolje znate da takvi kao nas dvojica ne mogu nita poduzimati na svoju ruku. To je njegova volja. udno da vas alje ovako. On obino koristi druge naine kad treba nekoga u djeliu sekunde prebaciti s jednog mjesta na drugo. Ovo mi vie slii na bijeg. Ne slii, nego jest. Njemu je stalo da tamo kamo idem stignem u ovom svom sadanjem liku i to je mogue vie nezamijeeno. Odsad pa nadalje, nas dvojica bit emo neprijatelji. Borit emo se na suprotnim stranama. Za svijet, naravno. A s onog vieg, usudbenog stajalita, bit emo, kao i dosad, suradnici. Priznajem da do kraja ne razumijem. Kako to na suprotnim stranama za svijet? Glumit emo neprijatelje? Ne samo glumiti, nego doista to i biti. Za koju minutu kreem prema jugu, gdje u ilegalno prijei albansku granicu, a nakon toga produiti za Moskvu. Tamo me eka zadaa slina ovoj vaoj ovdje: otkrivaj neprijatelje Sovjet-

skog Saveza, koji su suraivali s jugoslavenskim rukovodstvom. I to je meni sada initi? Sprijeiti vas ili pustiti? Prvo, moram vam rei da je on s ovim kako ste dosad radili vrlo, vrlo zadovoljan i poruuje vam da samo nastavite tako dalje. Naravno, u to spada i kako se imate ponijeti prema meni. A to znai, objavit ete najprije moju izdaju, a onda organizirati potjeru za mnom. Ne sada, dok smo jo na konzultacijama, nego od onog trenutka kad se rastanemo. Potjera, naravno, nee uroditi nikakvim rezultatom, ali ona je neizbjean dio vaeg obavljanja dunosti. Zanimljivo! I samo zato ste me zvali da mi to kaete? Bojite li se moda da e vam bijeg bez potjere biti suvie monoton? Ne, nisam vas zato zvao. Nije uope stvar u potjeri, jer ona ionako ne moe utjecati na tijek stvari. Trebam vam prenijeti neke upute za dalje. Dosad ste se bavili samo potpunim marginalcima, koji su se posve sluajno ulovili u zamku. Ti ljudi njemu nisu uope bili vani, iako to ne znai da ste vi tu neto krivo radili. To je ipak bilo potrebno, da bi Udba profunkcionirala u svom punom sjaju. Ali sada dolaze na red oni koje on eli maknuti. Ostavljam vam nji hov popis. uvela mu prui dva lista papira, na kojima je bio gusto ispisan niz od preko sto imena. Bora je prosto zinuo od uda kad je pogledao i vidio o kome se radi. Sve su to bili ljudi iste politike prolosti, predratni komunisti, ratne legende, a i poslije Rezolucije odani Partiji i Titu, ili su se barem takvima gradili. Bora ih je sve znao i nijednom nije uo da je netko od njih upleten u kakvu neasnu aferu ili da mu se, ma i sluajno, omakla kakva izjava, koja bi mu
mocrla Hnvpsti it nitnnip nnlitirki

 Ali... zbunjeno e on svi su ti ljudi idealisti... moralno besprijekorni... Oni sunedvojbeno na Titovoj stra ni... Ja ih nemam ime teretiti. Idealizam i moral bili su samo maska. Dokaze protiv njih nai ete ovdje u ladici mog stola, kad budete slubeno vrili pretres. Svi su oni na ovaj ili na onaj nain, sada ili prije, suraivali sa mnom. Zar vam treba neto jae ime biste ih mogli teretiti, negoli je suradnja sa Staljinovim agentom, kao to sam bio ja? Bora je bio potpuno zbunjen; inilo mu se da ga je netko vezanih oiju zavrtio, a onda mu u nekom nepoznatom prostoru skinuo povez, tako da se vie ne moe orijentirati. Niti zna odakle je doao niti kamo mu je ii. Ja vie nita ne shvaam... Vi idete tamo progoniti one koji su suraivali s nama... Ja ovdje moram to isto initi s vaim suradnicima... A vi mi pri tom jo dajete materijal i upute, kako u se to uinkovitije boriti protiv vas... Recite mi, to ovo znai? Sve to radimo i vi i ja, radimo za isti raun, Borae. Pa to i jest ono to me zbunjuje. Najprije nas ubaci u borbu na istoj strani, a onda unutar te strane izazove sukob, da se moramo boriti jedan protiv drugog. I pri tom zapravo stalno igramo istu, njegovu igru! Meni to slii na potpuno ludilo. A to je drugo povijest, nego upravo to? Sjetite se svih velikih ratova, od Trojanskog pa nadalje! to mislite, zato su se oni vodili? Povjesniari e vam za svaki od njih nai tisuu razloga, ali ve i na prvi pogled se vidi da su ti razlozi nitavni u odnosu na veliinu samog dogaaja. A pravi razlog nikad nitko ne uspijeva otkriti. Pa ipak, vi ste ovj ek s toliko iskustva... eto, ak tristo godina. Moda nasluujete to ga je navelo da odmah iza rata izazove ovai sukob na istoi strani?

Pretpostavljam da mu je zaprijetio zastoj u protje canju povijesti. Svijet se podijelio na dvije podjednako jake sile. Ne moe vie biti pobjednika ni poraenog, pa to prijeti da se pretvori u statiku poziciju, bez borbe. A ako nema borbe, nema ni pomaka. Sve stoji. Zato, da bi se stvari kre tale, neophodan je bilo kakav sukob. Ne mora biti rat. A do sukoba ne moe doi, ako ne postoji i trea strana, koja nije ni tamo ni ovamo. Kao i u obinom ivotu. Dva e susjeda, recimo, ivjeti u miru i slozi, dok se ne pojavi neto izmeu njih, za to se ne zna ije je, a obojica su zainteresirani. I eto, to vam je sve. Mir i sloga su neto to je njemu doslovce trn u oku... Ali vrijeme je da se ide. ujem, dolaze po mene. Kao to sam rekao, sve vam je tu. Od ovog trenutka poi njemo igru make i mia. Vi ste maka, a ja mi. Naravno, za sve druge, osim za nas dvojicu. Recite mi jo neto! Kad smo se prvi put sreli, vi ste odmah znali da sam od vae sorte. Po emu? Zar to jo niste shvatili? Pogledajte mi dobro u oi! to vidite? arenica ne ini savren krug. Tu pri vrhu kao da se crte kruga malko mimoilaze tvorei iljak. To su zapravo vrlo kamuflirane brojke est. Time nas obiljeava. A tako! Kao to sam i mislio. Tri estice! Broj Zvijeri iz Apokalipse. Ali tu su samo dvije. Gdje je trea? Trea je izmeu. Unutra, u glavi. Usmjerava vam karakter. Odjednom se zauje kucanje i na vratima se pojavi Radas, koji pone pourivati: Drue uvela, vrijeme je! Moramo krenuti prije svanua. to? zaudi se Bora. Zar vas on prati? Da, on e mi tamo biti desna ruka. A i prevest e me nrpko eranir.e.

Ne dajte se zavarati! On vas vodi u smrt. I meni je tako u prethodnom ivotu osiguravao bijeg zajedno s Paveliem. Tada se zvao Bzik. Pavelia je spasio, a mene je izruio Slovencima da me strijeljaju. to vam je, drue naelnice? zaueno e Radas. Da niste bolesni? Govorite neke udne stvari. Pa rekao sam vam ve, ja sam uro Radas, iz Otoca u Lici. Pusti, pusti, Radas! prekine ga uvela, a onda se obrati Borasu ne vidim to vas to brine, kolega Bora? Smrt ili neto drugo, zar to nije svejedno? Pa dobro znate da se radi samo o preseljenju. No, do idueg susreta, ako ga bude! Moda je smijeno da vam to ba ja kaem, ali... elim vam svakog uspjeha. S tim rijeima on se izgubi zajedno s Radasom i trenutak potom Bora s prozora vidje kako se njih dvojica ukrcavaju u neki automobil crnogorske registracije. Sjeti se da bi mu taj registarski broj mogao posluiti u dogaajima koji slijede, ali dok je sa stola uzimao olovku i papir da ga zapie, auto je nestao.

L.

5. ZAMKA
Ostavi sam u uvelinu uredu, Bora poe razmiljati to mu je sada initi: bi li ostavio sve ovako kako jest, iskravi se iz zgrade, pa sutra sa svojim ljudima doao izvriti pretres i organizirao potjeru, zatajivi daje ve bio tu, ili bi ih odmah pozvao i zapoeo jedno i drugo? Ma koliko mu se loginijim inilo ono prvo, odjednom ga neto nagonski natjera da se smjesta baci U akciju. Kao jda mu je Zwd& doista.nastao

smrtni neprijatelj, pa mu je najozbiljnije stalo da ga uhvati pri bijegu, iako je znao da za to nema ama ba nikakvih izgleda. No ipak, uini mu se razboritim najprije pogledati to je u ladicama. Otvorio ih je i naao mnotvo dokumenata, koji su se odnosili na ljude s popisa. U jednom od njih prvoborac i nosilac Spomenice, Marko Ojdani, trenutni predsjednik Narodnog fronta u ibeniku, izvjetava uvelu o niskoj razini idejne svijesti kod ljudi na selu, zbog ega tamo sve vei utjecaj imaju razliite neprijateljske ideologije, osobito crkva. U drugom se general JNA, Stjepan ore, ali kako je oruje, kojim vojnici rukuju u ibenskom garnizonu, zastarjelo i neuporabljivo u borbi. U treemu partijski sekretar uTvornici elektroda, Mile Kapulica, nabraja sluajeve sabotae kod visokih pei, koji su, po svim znacima, djelo organizirane grupe. I tako redom, sve spisi slina sadraja, koji bi, po onome to je u njima, mogli proi kao uobiajeni oblici komuniciranja Komiteta s terenom, kad ne bi bili upueni tome kome su upueni; ovako ih se moe uzeti jedino kao dokaz veleizdaje. Kako je dobro znao tko stoji iza svega, Borasu je bilo ao tih ljudi; shvatio je da su rtve sotonske manipulacije. uvela je sigurno od njih, kao sekretar, traio te podatke, a oni su mu ih davali, ne slutei u koje e svrhe to kasnije posluiti. Ali tu se sada nita ne moe uiniti; stvari stoje kako stoje, i on e morati poduzeti protiv njih mjere kao i protiv svakog izdajnika. Kad god bi se suoio s neim ovakvim, redovito je pozivao Radasa i stavljao mu u zadau da poduzme prve korake, ali kako sada njega nije bilo, odlui na tome uposliti jednog od terenskih agenata, Vlatka Dadia. Smjesta ga je nazvao telefonom, rijeen da mu ovako usred noi zvoni sve dok ga ne digne iz kreveta. No zaudo, dobio ga je odmah; kao
cnnvan n

na nippnv nnziv

Sluaj me dobro, Dadiu! ree mu naglaavajui svaku rije. Nalazim se u uredu sekretara Komiteta uvele. Imao sam nekih sumnji u njega, pa sam provalio ovamo i pretraio mu radni stol. Tu sam naao nesumnjive dokaze o postojanju cijele grupe izdajnika kojoj je on bio na elu. Da ga poem odmah uhititi? upita Dadi. Moe mu staviti soli na rep! Pobjegao je. A da prenesem Radasu neka krene u potjeru? Kakvom Radasu! Radas je... i tu odjednom zapne, jer mu se javi nedvojbeni znak da ne smije rei to to je htio. Radas je odsutan. Na slubenom putu. Nije, drue naelnice! Evo, ovog trena... prije pet minuta sam s njim razgovarao. Jesi li siguran u to to govori? Potpuno, drue naelnice. Nazvao me da me pita znam li gdje ste vi. Nigdje vas ne moe nai. Tako! zaudi se Bora, ne znajui to bi mislio. Onda nita, nazovi sve agente redom, ukljuujui i njega, i doite smjesta ovamo radi konzultacija. Bez obzira na ovo nareenje, sve je prije mogao oekivati, negoli da e se Radas doista tu i pojaviti. Ako je trebao pratiti uvelu preko granice i osiguravati mu prijelaz, onda nikako nije mogao biti u ibeniku; nesumnjivo se Dadiu javio odnekud s puta. Uostalom, vidio ga je kako ulazi u ona crnogorska kola. Zato, kad su u uvelin ured stigli svih pet agenata, koliko ih je ukupno bilo u ibenskoj Udbi, i Radas zajedno s njima kao esti, umalo je razjapio usta od iznenaenja. Uzalud je pokuavao sebi protumaiti njegovu nazonost ovdje i u ovom trenutku; je li se on to predomislio i napustio uvelu, pitao se, ili mu je bio osiguranje samo dok ne izie iz grada? Sjetivi se tajne koju mu je uvela otkrio, odlui napokon utvrdjti tko je u styariR,a,d,as, pa mu Bride sasvim blizu

i pomno mu se zagleda u oi. Ni traga kakvim esticama; zjenice su mu tvorile savren krug, upravo toliko savren, daje, ako nita, to bilo neprirodno. Kao da ih je netko ucrtao nekakvim preciznim instrumentom. I jo neto, u to nije bio siguran privida li mu se, ili je to doista stvarno: kao da su mu oi bile od neke druge grae, a ne organske. Nalikovale su umjetnim, staklenim oima. Neto vam nij e j asno, efe?upita Radas kao udei se to ga toliko promatra. Zar ti nisi trebao biti sad na drugom mjestu? Oprostite, efe, na kojem to drugom mjestu? na pravi Radas iznenaeno lice. Dobro zna s kim si poao na put prije pola sata. Ja poao na put? to to govorite, efe? Dolazim ravno iz kreveta. ekaj malo! Ili sam ja lud, ili vas ima dvojica, a jedan je od vas doista Bzik. Smijem li znati, efe, tko je taj Bzik s kojim me stalno brkate? eli li se to jo i sprdati sa mnom, ti sotonsko kopile? Bora se doista naljutio. Dovoljno mu je bilo to Asta-roth manipulira njim, da bi trpio jo i ovu igru njegova au-tanta koji oito pokuava od njega napraviti budalu. Ili to radi vie njih, sad nije bio posve siguran. Mogue je i da Bzik i Radas nisu ista osoba, nego neka bia iz Astarothova svijeta, vragovi nieg ranga ili neto slino, graeni svi na isti kalup; na to bi upuivale i one umjetne oi, ako su doista umjetne. Jer, kako inae protumaiti da je ovaj, koga sada vidi pred sobom, trenutno na dva razliita mjesta: ovdje kod njega i u uvelinoj pratnji? Ima jo samo jedna mogunost; ono to mu je palo na pamet ve onda kad se opratao sa

Astarothovnain. U tom sluaju, Radas nije morao nikamo ni odlaziti. Jesi li ga ucmekao? pokua provjeriti ovo unosei se Radasu u lice. Koga ucmekao? Nemoj mi tu izigravati kretena! Gdje si ostavio truplo? Neka me vrag nosi, efe, ako znam o emu govorite! Nije imao kud, morao je odustati. inilo mu se da se naao pred neim to nadilazi njegove mogunosti poimanja. U svakom sluaju, ovaj Radas ili Bzik, svejedno kako se zvao i u kom broju postojao, nikako ne moe biti normalno ljudsko bie. Uostalom, zakljui, treba saekati hoe li se nai uvelini ostaci; onda e mnogo toga biti jasnije. Sada mu ne preostaje drugo, nego prihvatiti stvar ovakvu kakva jest. Smirio se uvjerivi sam sebe da ga se to, na kraju krajeva, i ne tie i preao na ispunjenje svoje zadae. Pokazao im je to je naao u uvelinim ladicama, a onda nastavio, ponaajui se kao da je sve to je dosad uinjeno i to treba napraviti iskljuivo njegova osobna inicijativa: Prema nekim informacijama, o ijem vam izvoru sada ne mogu govoriti, vieni su kako idu prema jugu u kolima crnogorske registracije. Logino je pretpostaviti da kane prijei albansku granicu. Netko treba smjesta otii voj nim helikopterom u Titograd, povezati se s tamonjim orga nima vlasti i izvriti potpunu blokadu cijele granice... ekajte, efe! prekine ga Radas. Kaete "oni". Zar on nije sam? Nije! bijesno mu drekne Bora skoro u lice, a onda ga pokua ponovo isprovocirati.S njim je vien jo jedan tip koji, po onome to su mi rekli, nalikuje tebi kao tvoj odraz u ogledalu.

.,

Pa to ga ja imam s tim ako mi slii? Ne mislite valjda da bih ja... Uostalom, idem odmah osigurati helikopter pa u vam dovesti obojicu. E, nee ti nikamo, tako mi svega! Za tebe imam ja ovdje drugu zadau. Ali efe, vi najbolje znate da su potjere moja speci jalnost. Dosad mi jo nikad nitko nije umakao. Ovaj put znam da e ti umai i zato nee. U potjeru ide Dadi. Dadiu, krei odmah! Kako vi kaete, efe! ree Dadi i odjuri. A ti...tu se opet obrati Radasuti e se postarati za ove tu s popisa. Sve ih ima uhititi, i to jo noas. Pazi, organiziraj ljude tako da to bude na minutu u isto vrijeme, kako ne bi netko od njih to nauo i dao petama vjetra. Na izvrenje! To je bio njegov mali inat. Makar je znao da potjera ne moe nikako uspjeti, neka je barem ne vodi onaj koji e i raditi na tome da ona ne uspije, nego netko tko e sigurno dati sve od sebe. Imao je barem to zadovoljstvo da misli kako je Astarothu oteao posao, premda mu je to to ovaj nikako ne reagira bio znak da je ispalio hitac u prazno. Idue dane Bora se posvetio sasluanju uhienih. Zatraio je da ih privode u njegov ured jednog po jednog i svakome od njih postavljao isto pitanje: "je li doista davao uveli podatke koji se navode u dokumentima?" Nitko nije vidio razloga da to porie. Ta zar su i mogli postupiti drukije, kad to od njih trai partijski sekretar? Ali svi su se zaklinjali da nisu pojma imali za koga on radi i emu mu to slui. Bora je svoj posao obavljao strpljivo i savjesno, iako je znao daje to posve suvino. Sve te ljude ionako je ekalo isto, priznavali ili ne i ma to odgovarali ili navodili u svoju <-.Kr-,Tii i TaVn ip htin naknn Drava ie
Astarothovomvoliorn

215

postala gladna politikih prijestupnika i trebalo ju je zasititi da bi mirnije spavala, a sve to se s tim u vezi radilo, imalo je biti puko namjetanje stvari kako bi cijela stvar dobila pred javnou izgled neeg zakonitog. I optueni kao da su to znali, pa se nisu mnogo ni branili i vrlo su spremno potpisivali priznanja, bez napomene da su bili zavedeni. Uostalom, to im ionako ne bi pomoglo; dapae, svako insistiranje na nedunosti moglo je samo pridonijeti tome da ih se uzima kao nepopravljive i tee osudi. Nakon tjedan dana vratio se i Dadi i podnio izvjetaj. Ve prvog dana potjere stigao je u Crnu Goru i tu napravio sve to je bilo u njegovoj moi. Angairana je cjelokupna crnogorska milicija i Udba, sva sredstva javnog prometa bila su kontrolirana, svaki imalo sumnjiv putnik identificiran na licu mjesta, granica prema Albaniji blokirana u cijeloj svojoj duini, da se ni mi ne bi mogao provui, ali svejedno, to nita nije pomoglo. Negdje u podruju planine ijevo uvela je ipak uspio probiti blokadu. Kako, to nitko nije mogao objasniti. Kad gaje pogranina patrola uoila, on je ve bio na drugoj strani. Jesu li ljudi iz patrole bili zabavljeni neim drugim, ili im je na trenutak popustila pozornost, dok se on provlaio pored njih, ne moe se rei, jer su se svi zaklinjali da su budno pazili. Bora je takav rasplet i oekivao, te stoga, nimalo iznenaen, upita: Je li bio sam? Ne, bio je u pratnji neke neidentificirane osobe. Kako je izgledala ta osoba? Ja je nisam vidio, ali opisali su mi je. udna stvar, drue naelnice! Kad ne bih znao da je on ovdje, po opisu bih se mogao zakleti da je to bio drug Radas. Kao to sam i mislio! ree Bora, a onda nakon stanke doda stvar je u tojrne da je to j bio Radas. Dadiu.

L ,

 Kako? Zar je u meuvremenu i on pobjegao? Nije pobjegao. Kamo sree da jest, onda bih bar znao na emu sam. A, sad shvaam! domisli se Dadi. elite rei da je to bio njegov brat blizanac. Nisam znao da ga ima. Da, moglo bi se tako rei... blizanac. Sluaj, Dadiu! Ne radi se o tome da sumnjam u Radasa, ali ipak nee koditi ako na njega malo pripazimo. To tebi stavljam u zadau. Ako vidi bilo to sumnjivo u njegovu ponaanju, ima smjesta mene o tome izvijestiti. Razumio sam vas, efe! Prolo je dugo vremena, a da se nije dogodilo nita novo. Dadi nije dolazio ni s kakvim izvjetajima, a kad bi ga Bora sreo i upitao je li to otkrio kod Radasa, samo bi mu odgovorio: "Nita, efe! Izgleda daje ist!" Na kraju je Bora uvidio da ima posla sa silom kojoj nije dorastao, pa se prestao dalje time baviti. Zakljuio je da Bzik i oba Radasa, kako ovaj tu tako i onaj koji prati uvelu, moraju biti tri lica iste kreature, koja u obliku razliitih osoba moe istovremeno biti na razliitim mjestima. Kad njihov vrhovni zapovjednik na taj nain prkosi svim fizikim zakonima, zato ne bi i svojim pomagaima priutio tu povlasticu?

S vremenom se Bora sve vie uvjeravao kako je uvela bio u pravu kad mu je ono govorio o moguim Astarothovim namjerama. Doista je izmeu dva susjeda naraslo stablo koje rodi zlatnim plodovima: nastao je niz novih drava, koje nisu pripadale ni Istoku ni Zapadu, sa silnim bogatstvima n nafti i drneim enereentima. to e dovesti do,

situacije hladnog rata; velike sile zapoet e zamrene igre oko toga tko e brati plodove s tog niijeg drveta. Ali Bora je znao da se Astaroth nee time zadovoljiti i stati. Vrag ne bi bio vrag, kad i hladni rat ne bi barem ponekad malo rasplamsao i doveo do ruba onog vrueg. Meutim, nije ni slutio da bi se tako neto moglo dogoditi ba tu, gdje je on rasporeen. Uskoro je cjelokupna svjetska javnost bila uznemirena dogaajima oko Trsta. Zapadni saveznici odluili su likvidirati Slobodni Teritorij Trsta, koji je poslije rata bio pod njihovom upravom, i sam grad Trst, zajedno s tzv. Zonom "A", izruiti Italiji. U svim su veim jugoslavenskim gradovima pred ambasadama i diplomatskim predstavnitvima zapadnih zemalja zaredali prosvjedi, u kojima su ljudi iska-ljivali svoj bijes izvikivanjem parola, a ponegdje i demoliranjem zgrada. Tito je zaprijetio: "Onoga trena kad Talijani uu u Trst, ui emo i mi!" A Sovjeti su odmah uoili ansu za sebe i ponudili mu pomo. Ukratko, sve je mirisalo na poetak novog svjetskog rata i ljudi su se prepali da je opet na pomolu kataklizma golemih dimenzija. Kako u ibeniku nije bilo nikakvih diplomatskih predstavnitava, glavni krivac, prema kome se okrenuo bijes gomile, postala je Katolika crkva, jer je ona shvaena kao ekspozitura Vatikana, a Vatikan je u Rimu, gdje se izakuhalo sve to. Komitet je izvijestio Borasa da se vea grupa ljudi sprema napasti na biskupovu palau, istovremeno mu sta-vivi u zadau da ne dopusti nikome provaliti unutra i sprijei da ijednom sveeniku spadne ma i vlas s glave. Da je to ujedno i Astarothova volja, Bora je odmah znao po ve prepoznatljivim znakovima, ali nikako nije mogao dokuiti i to e mu to. Ako hoe sukob, zato ne dopusti masi iskaliti svoj bijes?.

Otiao je pred biskupovu palau i rasporedio ljude oko nje. Nisu dugo stajali bez posla; uskoro je stigla ovea gomila graana, koja je urlala i prijetila, izvikujui: "Trst je na! Nama Trst, njima prst!" ili: "Dolje Papa, dolje Rim, dolje Pel-la, kurvin sin!" U prvom naletu htjeli su gredom provaliti vrata i prodrijeti unutra, ali ih je Bora sa svojim agentima u tome sprijeio. I tada mu se u jednom trenutku otkrilo sve. Zapazio je da na elu mase, kao onaj koji je predvodi i podjaruje, stoji Radas. Za iji raun on to radi, nije mu se trebalo mnogo domiljati. A onda je iz toga lako zakljuio i ostalo: Astaroth ima dvostruku taktiku; najednoj strani raspaljuje u ljudima bijes tjerajui ih u obraun, a na drugoj ih smiruje, kad to zaprijeti da poprimi ruilake razmjere. Oito mu ovog trenutka nije u interesu sukob svjetskih dimenzija, jer bi mu to, s obzirom na trenutni omjer snaga, moglo postati zadnjom ahovskom partijom u kojoj bi pogubio sve figure, i vie ne bi bilo igre. Zato se radije opredijelio za stalno odravanje naboja, koje ide samo do odreene granice. Cijelu no Bora je tako stajao izmeu podivljale gomile i palae pazei da ljudi upoljavaju samo grlo, ali ne i ruke. Tek kad je negdje ujutro bijes rulje sam od sebe splasnuo i masa se razila, krenuo je i on u svoj ured. Ali tu ga je doekao ok, kakvom se ni u snu nije nadao. U njegovoj sjedalici, za njegovim pisaim stolom sjedila je, odjevena u radnu kutu istaice, Lucija. Uinilo mu se da mu se sva krv odjednom uzburkala; osjetio je kako se u njemu ponovo bude sva ona osjeanja koja su ga nekad u njezinoj nazonosti plavila, ali istovremeno i strah od moguih posljedica, pa mu se odmah instinktivno, zajedno s tim, javila i potreba da se tome othrva. Dugo je stajao tako kao ukopan ne znajui kako bi reagirao, a i ona je utjela, oito traei rijei

Kako si samo ula? uspije najzad promucati. A ja sam zabranio... Da me putaju tebi. Znam. Zato sam i ula prije po etka radnog vremena, zajedno s istaicama. Jedna od njih mi je pomogla. I ne sluti u kakvu opasnost dovodi i sebe i mene. Ne boj se. Nisam dola traiti od tebe nita to bi se kosilo s tvojim naelima. Upravo obratno. Traim samo to da izvri svoju dunost prema nama kao i prema svima drugima. A ne bih ni to traila, da me nevolja nije natjerala. Dobro, dobro, reci mi to je, samo brzo! Ne trebam ti govoriti to se dogaa po gradu. Neki ljudi su nas ozbiljno opomenuli da se uvamo. Postoji opas nost da se bijes gomile okomi na nas. Nita ne pomae to je Giorgio postao lan ove vae Partije; ljudi ga jo uvijek pamte kao talijanskog asnika. A k tome, i njegova biva partija je sad na strani svoje vlade. Svi su stanari ve na pustili zgradu, kao takori kad brod tone. Idi kui i budi mirna. Nepotrebno die paniku. Vas nitko nema razloga dirati. Ali ako mi ljudi tako govore, onda se doista neto sprema. Uvjeravam te da se ne sprema nita. To ti ne bih smio rei, ali svi su ovi prosvjedi pod nadzorom. Sve je to samo jedna velika predstava. Da postoji ikakva opasnost od neeg nepredvienog, ja bih to prvi morao znati. Ima mnogo toga to ti ne zna. Narodu je ostalo u sjeanju ono to je bilo s nama iza rata. I veliki broj njih vje ruje da nas je tada mimoila zasluena kazna. Uini barem toliko koliko ini za crkvu. Poalji nekoga tamo, za svaki sluaj! Ovo Borasu odjednom dozove u sjeanje onaj prizor iz ,rAQUe budunosti, koiim ea ie Astaroth nriienin

.....!:

HL..,

iskljueno da se dogaaji doista razvijaju u tom smjeru", pomisli i u trenutku donese odluku: U redu, poslat u! A ti ostaje tu sa mnom! Lokalnim telefonom nazvao je Dadia i naredio mu da hitno doe u njegov ured i povede sa sobom sve milicionare koji su mu trenutno na raspolaganju. No, im je spustio slualicu, na vratima se pojavi Radas. Stajao je naslonivi se na vratnicu, a na licu mu se vidio cinian osmijeh. Drue naelnice! pone s nekim demonskim sja jem u oima. U ovoj stvari ne smijete poduzimati nita. Otkad to ti meni govori to smijem, a to ne smijem poduzimati? Ja nita ne inim na svoju ruku. Vi dobro znate tko zapovijeda i vama i meni. Sve to radim, pa i ovo, inim tono po njegovim instrukcijama. Ako titim popove, valjda imam pravo zati titi i vlastitu obitelj. Vlastitu obitelj? Nemojte me zasmijavati! Barem preda mnom ne morate igrati tu komediju. Svejedno je to su. Neka su i obini graani. Dobro zna to nam je sugerirano. U ovim neredima nitko ne smije stradati. Tko smije, a tko ne smije stradati, nije na vama da birate. Gospoa mora smjesta sa mnom. Kamo je vodi? to kani s njom? O tome ne moram vama polagati rauna. I ne treba. Pogaam to i bez tebe. Treba vam rtva. Dovoljno mala da ne izazove ratni sukob, ali dovoljno velika da odrava stanje napetosti. U svojoj brizi za Luciju, Bora u prvi mah nije ni zapazio da se ponovo poinje izvlaiti ispod As taro thova nadzora. I

to je ovako odluno pokazao svoj stav, postao je toga svjestan. ini se da je i Radas time bio zateen, jer ga na trenutak iznenaeno pogleda, ali se brzo snae i kratko mu odgovori: Nisam ovlaten na ovo davati ikakav komentar. Svejedno ohrabri se Bora. S komentarom ili bez njega, ja ti to neu dopustiti. Napokon, radi se o mojoj roenoj sestri. Ma nemojte! Roenoj sestri! Hoete li da vam kaem gdje su vae roene sestre? Jedna se udala na Rijeci, a druga u Austriji. I sad su obje ve mrtve. Nikad ni jednoj od njih niste za ivota poklonili ni jednu jedinu minutu razmilja nja, a sad ste odjednom zabrinuti za ovu gospou koja vam nije nita. ak ni daleki rod. to on to govori, arli? zaprepasti se Lucija. Jesi li nas se to moda odrekao? Ne sluaj ga! I ne mii se odavde! Ne dam te njemu ni po cijenu vlastitog ivota. Vlastitog, moda!nastavi Radas.Znam da biste ga se rado rijeili. A po cijenu njezinog...? kod tih rijei izvue pitolj i uperi ga u Luciju. Kako tu stojimo, a? Ili ete mi je prepustiti, ili u tu pred vaim oima svriti s njom. U Borasu se sad posve razbudilo ono njegovo zamrlo osjeanje prema Luciji, koje mu je njezinu sudbinu inilo vanijom i od vlastite, a zajedno s njim rasla mu je i volja za otporom. Trenutno je zaboravio na opasnost, koja mu od toga dolazi; samo je gledao kako e Luciju zatititi. Stoga je instinktivno privue sebi, obujmi je tako da joj je itavim svojim tijelom pruio zaklon, a onda ree: Pucaj, ti slugo Sotonin! Ubije li nju, ubit e i mene. Govorei to, nita nije kalkulirao. Znao je da on ne moe umrijeti, jer je veumro, i. da ga Astarothmoe samo baciti

u neto mnogo gore od smrti. Ali, bilo mu je svejedno to e to biti; hoe li ga premjestiti u neko drugo tijelo, daleko odavde, moda ak i u ivotinjsku strvinu, ili e ga posve ponititi da vie ni u kom obliku ne postoji. Ve je bio spreman prihvatiti i ono najgore, kad mu se odjednom upravo iz te spremnosti pone raati nova snaga. U trenutku mu. postane jasno da je stekao neku nadmo nad paklenom silom. I Radas je, ini se, to osjetio, jer je iznenada klonuo i ruka s pitoljem mu se objesila. Kao da se izmeu njega i Borasa stvorio neki nevidljivi zid, koji nije imao snage prijei. Stajao je i gledao u njih, ne znajui to bi; pucati se nije usuivao, ali ni poduzimati to drugo. Uto se pojavi Dadi s jo pet milicionara. Dadiu!viknu Bora, nastojei to prije iskoristiti steenu prednost. Smjesta uhapsi ovog bandita i razo ruaj ga! Ali, drue naelnice, on... On je izdajnik. Pomogao je uveli pobjei iz ibenika i organizirao njegov prijelaz preko granice. Zar to nije bio onaj blizanac? Nema nikakvog blizanca. To je bio on. Uspio nas je sve prevariti. Kriomice je otiao u Crnu Goru, pomogao mu, a onda se prije tebe vratio ovamo. Ali ja sam s njim razgovarao telefonom tu no kad je uvela pobjegao. Bez diskusije, Dadiu! Sjeti se kako su ti tamo opisali onoga tko je pratio uvelu preko granice! Kako vi kaete, efe! Na vau odgovornost. Sve to vrijeme Radas je stajao bespomono, kao da je posve izgubio vezu sa svojim nalogodavcem, a zajedno s tim i svaku inicijativu, tako da mu je bez ikakva truda Dadi
i i-itr\li i n^itnVr

nnrla aa Hva

povedu u zatvor. Osjeajui da je sad posve slobodan, Bora odlui da ovaj put nee ustuknuti niti se povui, ma kakva se opasnost ukazala. Jedino mu je vano bilo zatititi Luciju. Zato, im je Radas odveden, nastavi izdavati zapovijedi Dadiu: Poi smjesta sa svim ljudima do kue Santinijevih i tu postavi strae! Nikome ne daj pristupiti blizu! Pogotovo doe li kakva grupa demonstranata. Njih rastjeraj kako god zna i umije! Svim sredstvima. Razumio sam vas, efe! im stigne tamo, javi mi se s nekog telefona i izvijesti me kakvo je stanje! Ti mi osobno odgovara, ako se dogodi to neeljeno. Nita ne brinite, efe! Sve vrijeme dok je tekao ovaj razgovor, Bora je i dalje drao Luciju u zagrljaju, kao da se boji da se odnekud ne pojavi jo kakva opasnost. Tek kad je Dadi otiao i kad su ostali sami, shvati daje taj poloaj dosta neprilian, s obzirom na njihov "rodbinski" odnos, pa je pusti i poe etati uredom nastojei stiati u sebi buru koja je bjesnila. Nije ga brinulo to e biti dalje; trenutno gaje opajala srea to ga Lucija sada opet vidi onako kao pri prvom susretu. Dugo su utjeli i on i ona, a onda se ona prva oglasi: Hvala ti! Uinio si mnogo vie nego to sam se nadala. Sigurno si u meni ve poela gledati monstruma, zar ne? Imala si pravo. Tek sad vidim koliko sam to doista i bio. Ne, ne, nisi! Sve vrijeme sam znala da nisi. I onda, kad smo se ono rastali, vjerovala sam da si ti i dalje onaj moj braco, arli, kakva poznajem, samo si tada nad sobom, iz ngkjfcjnnuM3UHrfiivih razloea. vrio nasilie .. -

Nisam to inio svojom voljom. Natjerale su me sile, iju stvarnu snagu ti ne moe ni pojmiti. Razumijem to eli rei. I to me upravo sada i brine. Otiao si moda predaleko. I sad mi je ao to sam uope dola. Nisam oekivala da e sebe ovoliko izloiti opas nosti... Pusti! Sad to je, tu je. Neka se stvari same razvijaju dalje, pa to bude. Zato je onaj ovjek govorio da ti ja nisam sestra i da ti mi nismo obitelj? to je time mislio? Bora je osjetio potrebu da joj se napokon do kraja ispovjedi. Imao je osjeaj daje to sada potpuno u stanju i da ga vie nita ne moe sprijeiti. Jedino zbog ega se kolebao, bilo je hoe li mu ona povjerovati, kae li joj sve. Bojao se da bi mogla pomisliti kako mu se um poremetio. Zato odlui samo djelomice joj se otkriti, rei joj kako on doista nije taj za koga ga dri, ali pri tom joj preutjeti i ugovor s Asta-rothom i svoje prethodne ivote. Ponadao se da bi ona, prihvati li to, mogla u njemu poeti gledati i neto vie nego samo brata i da bi u njihovu odnosu mogle biti uklonjene sve zapreke. U tom trenutku posve je smetnuo s pameti da ona ve ima ovjeka s kojim se vezala. Govorio je potpunu istinu! ree takvim ozbiljnim glasom kome se nije moglo ne vjerovati. Ja doista nisam Predrag Santini. Nije vano kako se stvarno zovem. Rei u ti to se zapravo dogodilo. Tvoj brat je bio ratna legenda. Neprijatelj je strepio i na sam spomen njegova imena. Ali nanesreu, poginuo je u jednoj akciji. Otprilike u isto vrije me neki ljudi iz taba njegove brigade naili su na mene i kad su vidjeli koliko sam mu nalik, nagovorili su me da pre uzmem njegovo mjesto, ime i reputaciju. Stvar je uspjela i legenda je sauvana. Nitko osim upuenih nije zapazio promipnii T to \p fako ostalo sve do sada.

225

 arli! usklikne ona, prestraeno se zagledavi u njega.Kakvu si igru to sada zapoeo? Zato mi to govori? to eli time postii? Znao sam da mi nee povjerovati. Ali dokazat u ti. Jesi li poznavala dobro oi svoga brata? Kao svoje vlastite. Onda pogledaj paljivo moje i reci jesu li to te koje ti pamti? Nevjerojatno! ree nakon to mu se pomnjivo za piljila u oi. arli doista nije imao ovako nepravilne zjenice. Ali, ne, ne! Nije istina! Ne moe biti istina! Kakvog bih sada razloga imao varati te? Dobro, na stranu to to ste i ti i majka odmah zapazile da sam se dosta izmijenio! Daj, razmisli malo o ovome: bi li Predrag... ili kako ga ti zove, arli... bi li on imao snage postupati s ocem, s tobom, sa svima vama, onako kako sam, odmah po dolasku, ja postupio? Bez obzira na svoja uvjerenja. Kad dobro razmislim, ne bi! Ne, ne, sigurno ne bi. Barem onaj arli kakvog sam ja poznavala. Ako nita, doao bi majku obii kad se razboljela. Neko vrijeme zavladala je utnja. Bora je sa zebnjom iekivao rezultat svoga priznanja, a Lucija se udubila u misli; oito je prebirala po pamenju sve to se u zadnje vrijeme dogodilo izmeu nje i njega i dovodila to u vezu s predodbom koju je imala o bratu. Na licu joj se vidjelo da joj malo po malo poinje svitati. Jedno ipak ne razumijem progovori najzad tiho, glasom punim razoaranja. Jasno mije kakvu je to svrhu imalo onda, za vrijeme rata. Ali zato poslije? Kome je trebalo da ti i dalje izigrava moga brata i zato? Bora se naao u prilinom kripcu. Kome je i zato to trebalo, znao je vrlo dobro, ali nije joj mogao rei. ne zato

to bi mu govorna sposobnost bila blokirana; ovaj put je osjeao da slobodno moe govoriti to god hoe. Nego, objanjenje bi bilo toliko apsurdno, da bi ona sigurno pomislila kako je sve to ipak neka komedija. Zato se pokua nekako izvui onim to mu je prvo palo na pamet, a da izgleda ipak koliko-toliko uvjerljivo: Kome i zato? Da ti pravo kaem, to sam se i sam vie puta pitao. Meni svakako nije. Bilo je to nareenje koje se nije moglo ne izvriti. Pretpostavljam daje nekome od vlasti bilo potrebno da ba Santini vri nacionalizaciju. Valjda su mislili da e u narodu biti manje otpora, ako to obavlja domai ovjek, i k tome jo bogataki sin. ini se da je i Lucija to prihvatila kao vjerojatno te je zautjela i opet se zamislila, tako da jedno vrijeme nitko nita nije govorio. Ovo to je ula otvorilo je u njoj bezbroj pitanja. Ako ovaj mladi tu nije njezin brat, tko je onda i zato se za nju ovoliko zauzima? Sjetila se svih njihovih do sadanjih susreta i razgovora i odjednom je stala neto nasluivati. Ali u ovom trenutku nije znala kako bi se prema tome postavila. Osjeala je kako je on na neki drugi nain negoli dosad poinje zanimati, ali istovremeno obuzimao ju je i strah da se to ne razvije u neto vie; kao da se nikako nije mogla osloboditi toga da u njemu vidi brata. A i Borasa su muile njegove brige. Odjednom je u njemu oivjela na da da bi ga ona mogla istinski zavoljeti, kao ena. Ona naj vea zapreka u tome je pala; ostala je jo samo jedna: nje zina prva ljubav i sadanji mu. Ali nije kanio tu nita poduzimati. Prepustit e njoj, da ona sama izabere izmeu njih dvojice. Ako joj je taj Talijan vaniji od njega, prihvatit e to kao neminovnost i nee se sluiti nikakvim podlim smicalicama. Sad mu se toliko grsti sve to imalo slii Astarothovim metodama, daje radije spreman otrpjeti i poraz, .; necoli za tim nosezati. . ,...,*....; ^ ..,... ^...^ ..,. _.-

227

Nakon pola sata to su tako sjedili, zazvoni telefon. Bio je to Dadi, koji mu kratko raportira: Stigli smo prekasno. Demonstranti su zapalili kuu. Oboje staraca su izgorjeli, a Talijan je ustrijeljen pri bijegu. Nismo mu mogli pomoi. to da radimo? Bora je morao munjevito reagirati. Prvo na to je stao misliti, bilo je kako sada zatititi Luciju. Znao je dobro da e se s njom dogoditi isto, ako je pusti van i ako je se rulja dokopa. Onaj prizor iluzija postat e stvarnost. Trebalo ju je, barem za prvi tren, izvui nekamo izvan ibenika. Zato je odmah rekao Dadiu: Pripremi mi smjesta milicijski motorni amac. Neka me za pola sata eka na rivi! Najtee u svemu bilo mu je, to joj sada rei. Znao je jedino da istinu ne smije nikako; mogla bi u nastupu oaja uiniti neto nesmotreno, to bi je kotalo ivota. Sad je najvanije smjestiti je nekamo na sigurno, a kad bude izvan svake opasnosti, onda e joj postupno i obazrivo otkriti sve. Stoga joj slae: Ne brini, roditelji su ti ivi i zdravi, ali smo zato Giorgia morali izvui izvan grada. Uredit emo mu sve da se vrati u Italiju, a i ti bi trebala zajedno s njim. Ovaj tren nalazi se na putu za irje, pa emo i mi tamo. Kao privremeno rjeenje, ovako mu se uinilo najbolje. Kad dou do irja, onda e joj rei istinu, pa e vidjeti to e dalje i sa sobom i s njom. Konanu odluku o tome prepustit e ipak njoj; potovat e svaku njezinu elju, jedino joj nee dopustiti nita ime bi mogla ugroziti vlastiti ivot. Ali tada mu u glavi odjednom pone kljucati druga jedna misao: sad, kad nema ni Giorgia, njegove su anse dvostruko porasle. Ostane li ona uz njega, vie ga se Astaroth nee moi dokopati, jer ga oito njezipa.bfejfla.Mti odsvakoR

njegova utjecaja. A s vremenom, i ona e preboljeti svoju tragediju i zbliit e se s njim. Ali da bi do toga dolo, mora ve sada stvoriti neki plan: to nakon irja? Kad mu je ve pala na pamet ta kombinacija s Italijom, moda bi najbolje bilo da je on s njom pretvori u zbilju. Na irju bi, recimo, mogao izmisliti da se nala neka poruka, po kojoj je Giorgio ve otpremljen tamo, a onda bi njih dvoje mogli toboe krenuti za njim. Imaju amac, uzet e gorivo i nita ih ne moe sprijeiti. Ve se poeo sputati sumrak, kad se Bora s Lucijom uputio prema rivi. Daje ne bi prepoznali, na njegov nagovor obukla je radniki kombinezon i stavila na glavu kapu skupivi u nju kosu, tako da je nalikovala nekom mladom mehaniaru. Na rivi ih je ve ekao brzi motorni amac s oznakama milicije i kraj njega Dadi. Kad su se Bora i Lucija ukrcali, Dadi upita treba li i on poi s njima, ali Bora to odbije, upali motor i otisne se od obale. Uskoro je amac punom brzinom krenuo prema kanalu kojim se izlazilo iz luke. Dok je vozio, Bora je razmiljao kakav bi dalji razvoj moglo imati ovo to je poduzeo. Siguran je bio samo u jedno: ii e do kraja, bez obzira to ga eka, jer je ovo jedini put koji ga vodi u ono to odavno trai, novi, slobodan ivot, u kome nee biti niije kontrole ni prisile. Dodue, jo uvijek nije znao koliku vlast u svijetu, prema kojem se zaputio, ima Astaroth. Sve je upuivalo da on i tamo dri konce u svojim rukama, ali to ga ovaj trenutak i nije toliko brinulo; dok je Lucija s njim, on mu i tako ne moe nita.Treba samo nai naina kako e je i zadrati. Ali i to e se rijeiti samo od sebe. Kad tamo u stranom svijetu sazna da je ostala potpuno sama, vie e se vezati za njega. On e nai i neki
r\rtcar\ Hn hi nhnip mncrli nrp^iviptr 11 nvnm svom trostni-

228

229

kom ivotu ve je toliko toga nauio i toliko zanata ispekao, da mu to nee biti teko. Prihvatit e bilo to, makar i fiziki rad; nije mu sam posao toliko vaan, koliko to da jednom radi neto po vlastitoj volji, kao slobodan ovjek. U takvoj prilici nikada dosad nije bio, ni u onom svom prvom ivotu, kad je bezbrino ivio i bez ikakva truda stjecao sve to zaeli, jer je znao da mu je to zajam, koji e jednom otplaivati tekim robovanjem due. Ali sad je ta dua slobodna i nitko vie osim njega ne upravlja njom. Je li mu se to na kraju ipak Bog smilovao, ili je onaj zajam uspio nekako sam otplatiti, o tome ovog trenutka nije htio razmiljati. Muilo ga je jo samo jedno: ovo tijelo, koje sada nosi, nije njegovo; podario mu ga je Asta-roth. Prema Bojim zakonima, on bi ve odavno trebao biti mrtav. Sad je jedino pitanje koliko ima prava u ovom novom, slobodnom ivotu koristiti ono to je stekao svojom pogodbom sa Sotonom. Ako se sve ovo zbiva Bojom voljom, to mu sigurno nee biti doputeno. Ili e ga Bog vratiti u ono to bi sada trebao biti, a to je prah, ili e Astaroth doi po svoje, to na kraju krajeva izlazi na isto. Odjednom motor amca pone zastajkivati, raditi sve slabije i napokon se posve ugasi. Ve su bili izili iz kanala na otvoreno more i no se potpuno spustila. Cijelo vrijeme puta ni on ni Lucija nisu progovarali ni rijei, jer je svatko bio zaokupljen svojim mislima, ali sad ih okolnosti natjeraju da se vrate u stvarnost i pozabave nastalom situacijom. to se dogodilo?upita Lucija Nestalo je goriva? ini se da je tako! ree Bora pregledavajui mjer ne instrumente baterijskom lampom. Iako je tu neto udno. Kad smo krenuli, bio je pun rezervoar. Kao daje na neki udan nain sve iscurilo.

Ne znam. Trebalo bi saekati jutro, pa vidjeti to je. Gledaj tamo! uskliknu Lucija pokazujui mu ne kamo u daljinu. I zaista, tamo na nekih pola milje udaljenosti, na rtu nekog otokaje li to bio Zlarin ili Prvi, Bora nije mogao odrediti vidjela se osamljena kua, iji su prozori bili osvijetljeni. Jedino je rjeenje bilo dovui se nekako do nje, a onda vidjeti to dalje. Bora nije sumnjao da e mu ljudi koje tamo zatekne pomoi. Jo nitko ne zna kakve su mu namjere, pa nije mogla biti izdana za njim nikakva potjernica. A na otoku ima napretek i goriva i majstora za brodove; ljudi ive od ribolova, pa im i jedno i drugo svakodnevno treba. Izii e mu ususret, sve ako im se i ne mili; napokon, radi se o milicijskom brodu, a k tome, sigurno ga veliki broj njih i pozna. Uzeo je u ruke veslo i stao se pomou njega pribliavati onom mjestu na obali, gdje je na omanjoj uzvisini stajala jednokatnica s dva prozora. Trebalo mu je gotovo pola sata, dok je brod uspio primaknuti nekakvom malom mulu, koje se nalazilo tik ispod kue. Pristao je i privezao ga, a onda rekao Luciji da prieka, dok se on ne dogovori s ljudima. Do kue su vodile kamene stube, i on krene njima. Doao je pred masivna drvena vrata, a onda snano zalupio akom o njih i stao ekati. Uskoro se vrata otvore i on ugleda najprije obrise nekog ovjeka, a onda, kad su mu se oi privikle na svjetlost, koja gaje iznutra zasljepljivala, razazna mu i lice. Sav je pretrnuo i ukoio se od zaprepatenja. Pred njim je stajao Radas ili Bzik, ili kako li se ve zove.

6. LICE SOTONE
Radas ne ree ni rijei, nego se skloni u stranu da bi Borasu napravio prolaz, a onda se s ironinom teatralnou nakloni, dajui mu rukom znak da moe ui. Bora se nae u prostoriji koja je ve na prvi pogled djelovala dosta zaputeno. Sudei po onome to se vidjelo, bila je to neka vrsta ropotarnice; na sve strane tu su u neredu leali razbacani stari i neuporabljivi predmeti koji su sluili kao oprema brodovima ili u ribarstvu. Oito je bilo da ovdje odavno nitko ne boravi, to su svjedoile i velike naslage pauine po svim kutovima i hra na predmetima koji su bili od metala. Sva je soba bila osvijetljena kao usred bijela dana, a izvora svjetlosti nigdje; ni arulje, ni petrolejke, ni obine votanice. U jednom kutu, na stolici s pokidanim naslonom sjedio je ovjeku modroj izlizanoj ribarskoj odjei. Borasu nije trebalo mnogo da shvati tko je to; ona dva raznobojna oka, koja su se zapiljila u njega, odmah su mu otkrila sve. Ali ovaj put u njima nije bilo one podsmjeljive ironije, koju je ranije sretao; umjesto toga, plamtjela su gnjevom. Inae, cijela figura je bila nepomina, a lice joj mrtvaki blijedo, kao da nikad nije imalo dodira sa suncem i zrakom. Samo kratkim pokretom glave Astaroth mu pokae prema jednom sanduku i Bora shvati da bi tamo morao sjesti. Dugo je vladala utnja. Astaroth se zamislio kao da je trenutno usredotoen na neto drugo, pa ostavlja Borasa da eka dok na njega doe red. Odjednom se zauje zvuk upaljenog motora na amcu. Borasu se to uini sumnjivim, pa skoi do prozora da vidi to se dogaa. Ugledao je kako se amac otisnuo od obale, a u njemu sjedi pokunjena Lucija, dok je Radas bjo za upravljaern, fitio je izjuriti, ali na ookret Asta-

rothove ruke odjednom se protiv svoje volje zaustavi i ostane na mjestu kao ukopan. Sjednite tamo i ne miite se!zapovjedi mu strogim glasom. Nita tu vie ne moete promijeniti. Kamo to on ide s njom? Tamo gdje se ima ispuniti njezina sudbina. Znai u ibenik, da je izrui rulji, koja e je kame novati! Ni govora! Vodi je tamo kamo spada; njezinom muu. Preivio je i nalazi se u bolnici u komi. Za neko vrijeme njih e dvoje nastaviti ivot koji su do sada vodili. Ne vjerujem vam! Znam pouzdano daje on poginuo. To je dio vaeg plana, da biste neprekidno odravali stanje napetosti... Sjednite, rekao sam! drekne Astaroth takvom snagom, da ga Bora nije mogao ne posluati. Ponovo je zavladala tiina, a onda Astaroth pone istiha, kao da govori sam sa sobom: I uvijek se, u svakom vremenu, meu onima koje sam odabrao mora nai poneki idiot koji pokuava imitirati onoga nesretnog stolarevog sina. Velika bezgrena ljubav, koja sve rtvuje za drugoga i nita ne trai za sebe! Fuj, kakva gadarija! I kakva besmislica! Kao da i jedan ivi ovjekmoe u tome ustrajati! Svaki put me to iznervira, zamagli mi vid i izazove kaos, pa se onda moram gnjaviti da bih ponovo uspostavio kontrolu... A zna li ti, kretenu jedan glupi, da ni On... On koji ti je u tome uzor... kome ti nisi ni do maloga nonog prsta... da ni On nije izdrao, iako me namuio vie nego itko i prije i poslije Njega. etrdeset sam ga punih dana svime to sam imao na raspolaganju pokuavao slomiti. Ne znam to sve nisam poduzimao. Nudio sam mu sva blaga ... ovoeasviieta. ak i svoi vlastiti DOioaj, pa nitaj to misli,

kako je to zavrilo? Uza svu tu elinu vrstinu, na kraju je ipak posustao. Pred smrt je posumnjao, i ja sam ponovo imao konce u svojim rukama. A sada? to je ostalo od Njega? Ve onda kad je umro, Njegov mi je vlastiti nauk pao u ruke, pa sam pomou njega dalje vodio povijest. "Ljubi blinjega svoga", postalo je naelom vladanja i ratovanja. I ti misli da bi ti, jedan bijedni plagijator, koji nije ni sjena Njegove sjene, sa mnom mogao ulaziti u neke bitke? Zna li ti to si ti za mene? Samo dosadna muha, koja mi leta oko nosa i na trenutak me remeti u koncentraciji... Tono sam naslutio! ree rezignirano Bora. Antikrist, to ste vi. Dobro da ste mi se napokon otkrili, jer sam sad siguran u neto u to dosad nisam bio, a toliko sam elio biti. Bog ipak postoji. Ne bi vam On mogao pruati toliki otpor, da od njega nije primao snagu. Moda, ali ljudska priroda pripada ipak meni. To je ono zbog ega ni On nije izdrao do kraja. Ono ljudsko je u njemu proradilo. Zabrinuo se za sebe, pomislivi da je na puten. Nije ustrajao u vjeri. A to je i tebe ponovo bacilo meni u krilo. Bora tek sad shvati koliko je u svojoj opijenosti Lucijom postao na kraju slijep. Nije bio svjestan da mu se ljubav poinje okretati protiv njega samoga. Onog trenutka kad je pomislio da Luciju ima za sebe, ve je zapravo bio, a da to i ne zna, na putu povratka u pakao. Je li ovjek doista toliko proklet, da mu se ne moe pojaviti nikakvo osjeanje, koje ne bi bilo uprljano nekim interesom? Ili je stvar u tome da je neprekidno, svakoga trenutka izloen iskuenjima, koja pred njega stavlja Astaroth, a on im nema snage odoljeti? Znam u emu sam pogrijeio! ree potiteno. Morao sam izdrati. I izdrao bih, da me nije poremetila vijest o Giorgiovoj smrti. Sad vidim da ste je vi pustili. Doveli ste me u iskuenje, a ja sam se dao glupo namamiti.

Ne budi licemjer! Zar zbilja vjeruje da bi te netko mogao iskuavati, a da ti sam nisi sklon onome to ti se nudi? to misli, zato ja upravljam povijeu? Jer je u korijenu ljudske prirode potreba za vlau. Kad bi umjesto toga bilo naelo Boje ljubavi, svijetom bi vladao savreni sklad i povijesti ne bi ni bilo. Dobro da znam! Drugi put u u ovakvoj prilici biti pametniji. Nee! Upravo e u takvim prilikama neizbjeno gubiti. Kad ga obuzmu emocije, ovjek uvijek povue naj gluplji mogui potez. Kao to si i ti ovoga puta. Zato si bjeao na Zapad? Misli li da je moja mo tamo manja? O, jadnice! Tek tamo se osjeam kod svoje kue. Ovi glupani ovdje pomalo me koe svojom potrebom za nekom drutve nom pravdom. Tamo su jedini ideal materijalna dobra, a to je kao stvoreno da se puste s lanca sve one sile pomou kojih ovaj svijet drim u aci. Nitko nikom vie ne vjeruje i plamti rat svakoga protiv sviju. Ne, ne, niste vi tako svemoni, kakvim se gradite! To sam jasno osjetio u ovih zadnjih nekoliko sati. Bio sam slobodan, makar i samo na kratko vrijeme. Kako ne vidi da je to bila puka samoobmana? Ponaa se kao zatvorenik, koji se zavukao ispod kreveta, da ga straar ne vidi kroz rupicu na vratima elije. To je iluzija slobode. Ako te straar na trenutak ne vidi, ne znai da nisi u eliji. Ali Bog e jednom tome stati na kraj! Ako ga ima, hoe! Kako, kad nema traga njegovu djelovanju? Deset zapovijedi? Pa to su jalove zabrane nad onim to ovje anstvo neprekidno sa zadovoljstvom ini od svoga postan ka. A sedam smrtnih grijeha? Po emu bi ovjek uope postojao, kad bi se oni ukinuli?

 Pa ipak, one koji se toga ne dre na kraju stigne Njegova kazna. To sam osjetio i na vlastitoj koi. I dok je tome tako, ja u ga traiti dalje. Koliko god vi vladali naom prirodom, uvjeren sam daje i on skriven negdje duboko u nama. Treba samo upornosti i volje da ga se pronae. Pa dobro!skoi Astaroth sad ve vidljivo izgubivi strpljenje. Kad je tako, dat u ti priliku da se susretne s njim. Ali upamti! Gorko e se pokajati zbog toga. Nee biti ni mjesec dana u njegovoj slubi, ve e me moliti da te sklonim nekamo drugo. S tim rijeima Astaroth pucne prstima, iz kojih skoi iskra i cijeli unutranji prostor kolibe plane. Gorjelo je sve, i zidovi, i sanduci, pa ak i metalni predmeti. Bora osjeti kako ga gui dim i pri plamen, a onda mu se stalo mraiti pred oima i itavo mu tijelo pone obuzimati slabost. Oima koje su se gasile ugledao je Astarotha kako stoji usred te vatre pakosno se smijui, a onda ubrzo izgubi svijest. Nije znao koliko je vremena proteklo dok mu se ona ponovo vratila; njemu se inilo da se radilo o djeliu sekunde. Netom je slika unutranjosti kolibe u plamenu nestala pred njegovim oima, a Astarothov smijeh posve utihnuo, zauje amor mnotva drugih glasova, koji su dopirali do njega, sudei po boji zvuka, iz nekog znatno veeg prostora. Osjetio je da lei na neem tvrdom, sav ispruen, a ruke su mu bile prekriene i poloene na prsima. Otvorio je oi i prvo to je ugledao, bio je visok oslikani strop, na kome su se vidjeli aneli s krilima i sveci kako sjede na oblacima, a u sreditu svega bilo je golemo oko, koje je gledalo iz nekog trokuta. Znao je da su to simboli svevideeg oka Bojeg i Svetog Trojstva, iz ega je odmah zakljuio da se nalazi u nekoj crkvi i da je oko njega okupljen veliki broj ljudi. Jedan glas iznad njegove glave, njemu_odneku.d.s. desna, upravo

je govorio neto obrednim tonom. Odmah je shvatio da je u tijeku misa i da netko ita tekst iz Evanelja, jer zauje rijei: Ja sam uskrsnue i ivot!Koji u mene vjeruje, ako i umre, ivjet e. I svaki onaj, koji ivi vjerujui u mene, nee umrijeti nikada! Tog trenutka odlui se pomaknuti te uspravi gornji dio tijela. Jo dok je to inio, zauo je usklik uzbuenja koji se oteo iz mnotva grla. Sad je tek dobio pravi uvid u situaciju. Bio je nasred crkve, na odru, i sjedio u lijesu, a posvuda uokolo stajali su ljudi, odjeveni mahom u seljake nonje; tek tu i tamo vidjelo se neko graansko lice. Neposredno uz odar, s njegove lijeve strane, klealo je nekoliko redovnika u franjevakom habitu, koji su, im se on podigao, prestraeno odskoili i ostali nepomini od uasa. Zavladala je mrtva tiina i svi su se zabuljili u njega, ukrutivi se kao da su okamenjeni, a u oima im se vidjela neka mjeavina straha i divljenja. Dugo su svi tako stajali, kao da je svaki znak ivota u njima zamro. ini se da je jedino onaj sveenik, koji je vodio obred, ostao priseban; priao mu je bez straha, opipao ga sa svih strana, a onda, kad se uvjerio daje iv, okrenuo se puku i progovorio povienim glasom: Neka je slava Bogu na visinama! Brao u Kristu, svje doci smo velikog dogaaja. Ostvarilo se upravo ono to ste maloprije uli: "Koji vjeruje u mene, ako i umre, ivjet e!" Evaneoske rijei Spasitelja naega postale su inom. Otac Florijan je umro i njegova vjera gaje ponovo vratila u ivot, jer je do zadnjega trenutka ostala vrsta kao granitna stijena. Bog je izveo udo da bi uklonio iz vaeg srca i najmanju sumnju i svim neprijateljima vjere zauvijek zatvorio usta. Sad onaj koji ne vjeruje mora povjerovati, a koji vjeruje, ustrajati u svojoj vjeri. Zato se pomolimo i zahvalimo mu to nam ie Dokazao Dut istine i spasenja! ,,,._, ,.

Sav puk u crkvi klekne i nastane tiho mrmljanje; nije bilo nikoga meu nazonima, tko se nije toga trenutka udubio u poniznu molitvu. Bora je itavo to vrijeme sjedio u lijesu u istom poloaju ne znajui to bi uinio ili rekao. Kako je ve imao prilino iskustva s ovakvim situacijama, odluio je nita ne poduzimati, ak se i ne pomaknuti s odra, dok ga netko ne pozove, i pokoravati se onome to se od njega bude trailo. Kad je molitva zavrila, sveenik mu se obrati izravno: Onda, oe Florijane, imate li kakvu poruku za nas koji smo nazoili ovom udesnom dogaaju? Tek sada Bora podigne pogled i ugleda onoga tko mu je to govorio. Bio je to sredovjean ovjek, asketska lica i cijele figure, dugaak i mrav, s izbuljenim oima kao u sove. U prvi mah nije znao to mu odgovoriti. Kakvu poruku rei tim ljudima i od koga? Znao je da ga Astaroth opet dri u klijetima i da istinu o svojoj pojavi tu, ni uz najbolju volju, ne bi mogao izgovoriti, pa zato nije to ni pokuavao. A i da nema nikakve zapreke, teko bi se na tako neto usudio; mogao je samo zamisliti kako bi se ova masa ponijela, kad bi joj rekao na koji je nain dospio ovamo i tko gaje poslao. Zato samo prema sveeniku nemono slegne ramenima i promuca: Ja... ovaj... ako bi to moglo drugom prilikom... Razumijem! Potpuno razumijem, oe Florijane! ree sveenik, a onda se ponovo obrati puku brao i sestre! Otac Florijan je jo uvijek pod snanim dojmom onoga to je proivio i ne moe sada nita rei. Nije to mala stvar biti u svijetu mrtvih i ponovo se odatle vratiti u ivot. Ali bit e jo mnogo prilika da ga ujete. Dotle, razidite se u miru Bojem! Ono to smo danas imali obaviti, Bojom voljom odgaa, sfi.za.neko drugo vriieme.

Na te rijei ljudi stanu izlaziti u najveoj tiini, oito pod dojmom uda koje su vidjeli, i ubrzo crkva skoro sasvim opusti. Ostalo je samo onih desetak redovnika u franjevakoj odori i sveenik koji je vodio misu. im su su se nali sami, on priskoi Borasu i objema rukama uhvati njegove. Oe Florijane! govorio mu je sad posve drugim tonom. Ne zamjeri to sam onako nastupio! Ne dogaa se ba svaki dan da netko usred mise zadunice ustane s odra. Morao sam se ponaati kao da se radi o udu, inae bi ljudi mogli pomisliti da izvodimo nekakve trikove. Napokon, i mi smo bili zateeni. Sve je izgledalo tako stvar no. Reci mi, to se dogodilo? Jesi li to zbilja bio obamro, ili si se samo pravio? Bora je odmah shvatio da sveenik ni najmanje ne vjeruje u njegov povratak iz mrtvih, a kako mu nije preostajalo drugo, nego to uvjerljivije igrati toga za koga ga dre, nije smio pristati ni da se cijela stvar uzme kao prijevara, pa zato upita: Kako to mislite "samo se pravio", oe... oe...? Francisko. Jo me nisi prepoznao? Ja sam gvardijan. Nita, nita, zaboravi to sam te pitao! Ja sam potpuno zbunjen, oe gvardijane? pone Bora dolaziti k sebi. Ne znam to se dogodilo sa mnom ni kako sam tu dospio. Niega se ne sjeam. Moda bi o tome mogla neto rei medicinska znanost. Moda, da nas nije zapao tako siromaan depozit njezina znanja, kao to je doktor Luketi. On je ustanovio da si umro od modanog udara. Nemoj nas krivo shvatiti, oe Florijane, mi smo sretni to je on pogrijeio i to si nam se vratio. Ali nisam siguran da je dobro to se to dogodilo na ovako spektakularan nain. U prvom redu zbog naeg eosta. Ti zna kakve bi nas nevolie moele snai, da se o

njegovoj nazonosti tu kod nas ita prouje. A ovo skree na nas veu pozornost od uobiajene. Ova kratka izmjena rijei Borasu u cijelosti otkrije situaciju. Astaroth mu je, oito, duu prebacio u nekog redovnika franjevakog reda, koji je uivao veliki ugled i u narodu i meu braom. Taj je jadnik, po svemu sudei, naglo umro, pa je Borasova nova reinkarnacija, za puk koji joj je bio nazoan, poprimila izgled uskrsnua, samim nebom pokrenutog, a obian skroman franjevac, ije je tijelo Bora naslijedio, postao je nekom vrstom domaeg Lazara. ini se da su svi, osim samih fratara, u to povjerovali i izili iz crkve duboko impresionirani. Da je tako neto mogue, Bora nikada ne bi ni u snu pomislio. Sotona u ulozi promicatelja vjere! Antikrist u slubi svetosti! emu je to Astarothu trebalo, mogao je samo nagaati. Neto od toga ve je pomalo i nazirao iz zadnjih gvardijanovih rijei. Fratri u samostanu oito nekoga kriju, pa im ovo to se dogodilo nikako nije dobrodolo. Nema, dakle, sumnje da je na pomolu opet neka paklenska spletka. U to e se jo vie uvjeriti, kad na kraju otac Francisko, obraajui se ostaloj brai, ree: Moda e se ovo nekom uiniti pravim darom Bojim. Ljudi su izili iz crkve malne u vjerskom zanosu i sigurno je da e ih ubudue svakim danom biti sve vie. Ali, ne dajte se time zavarati, brao! Predstoje nam teka iskuenja. U prvom redu tebi, oe Florijane. Otkrije li se tko ovdje kod nas uiva gostoprimstvo i odakle dolazi sav onaj materijal koji kola po narodu, vlast e ovo protumaiti kao neku vrstu popratne promidbe. A dobije li tvoje "uskrsnue" politiku dimenziju, svi emo se tada pei na vatri. U najboljem sluaju, ako se nita ne dokae, eka nas optuba za opsjenarstvo. Kao da nam je sam Sotona ovo podvalio. Bora je najbolje znao koliko se gvardijan pribliio istini i koliko ovo to se dogodilo, uza sav privid^rigkog trijumfa.

vjere, mora imati i svoju mranu stranu. On je ve toliko puta na vlastitoj koi iskusio da od Sotone nikad nita ne dolazi, to se prije ili kasnije ne premetne u neko zlo. Pa i ako te obdari neim privlanim, to ti na trenutak priini radost, to je zamka u kojoj te ekaju samo jadi i nevolje. to su darovi kojima te obasipa vredniji, to je strasnije ono to iz njih ima proizii. Ali Bora se nije osjeao sposoban sada 0tome'razmiljati; trebalo mu je mira i samoe. Stoga se pokrene i ustane sa svoga mrtvakog leaja. Po naporu koji je pri tom morao ulagati, ocijeni da vie nije tako mlad kao to je bio u Santinijevu tijelu. Ali to ga nije uznemirivalo; to je due trajalo ovo tumaranje due, kome nema kraja, to je bio sve ravnoduniji prema onome to se zbiva s njim. Zato uzvrati gvardijanu iskreno, bez imalo licemjerja: Svjestan sam svega toga to govorite, oe Francisko, 1vjerujte mi, drae bi mi bilo da sam doista umro, negoli to se ovo dogodilo. A sad mi nemojte zamjeriti, ako elim malo biti sam. Ne osjeam se ba dobro. Gvardijan se pokae pun razumijevanja i gestom pozove sve da napuste crkvu. Zajedno s ostalim fratrima krenuo je i Bora, posve se preputajui njihovu vodstvu. Nisu se zaputili na glavna vrata, nego prema sakristiji, iz ega Bora zakljui da se crkva nalazi unutar samostanskog kompleksa. Ovaj put nije se trebao truditi oko toga da sakrije svoje nesnalaenje u prostoru; gotovo sva braa otpratila su ga do njegove elije. Naao se u dosta tijesnoj sobici, u kojoj je sav namjetaj bio krevet, komoda, stol i stolica. I nehotice to mu asocira prostor u kome je Santini ivio; ini se da su fanatici svih vrsta tkani na istom razboju. Zidovi su bili posve goli, samo je najednom mjestu ponad vrata visio kri s raspetim Isusom. Prvo to je Bora potraio, bilo je : elio ie vidieti kakav mu ieiik.sa,da.dodijeljen., Ali

njega nije bilo nigdje; sveti ljudi, oito, nemaju to brinuti o svome izgledu. Zato otvori prozor i ogleda se na staklu. Premda slika nije bila posve jasna, otkrio je da je sada ovjek od oko 55 godina, prosijede kose i ispijena lica. No, to ga ni najmanje ne rastui; navikao se ve da mu je u ovim njegovim lanim ivotima vanjtina neto vrlo nestalno i bez vanosti, pa je prema njoj postao krajnje ravnoduan. Osjetio se klonuo i umoran. Oito je otacFlorijan, ije tijelo sada nosi, bio iscrpljen nekom boleu, pa je njega zapalo sada nositi taj teret. Stoga legne na krevet i upusti se u razmiljanja. Da gaje Astaroth ovaj put, nesumnjivo za kaznu, bacio nie negoli ijednom dosad, nije mu svjedoila samo ova trona ambalaa, nego i to to je do sada bio rasporeivan iskljuivo meu one na vlasti, a sad se odjednom obreo meu nepodobnima. Ali da i ovdje ima obaviti neku politiku zadau, bio je vie nego siguran. Jer, "obje strane su moje", kako mu ono ree. I pobjednika i poraena. I vladajua i potlaena. I podobna i nepodobna. Ova trea reinkarnacija potvrdila mu je slutnju koju ve odavno ima: Astaroth je zapravo demon politike. Zato svatko tko se nje laa, bez obzira iz koje pozicije, njega zaziva i njemu utire put. I svaka je politika, ma kakvim se plemenitim ciljevima zaodijevala, ukljuujui tu i vjeru u Boga, neto sotonske Ako je doista, kako kau, ovjek politiko bie, onda nema kutka na zemlji u koji se Sotona nije zavukao, pa ni crkva nije iz toga izuzeta. "Sluit e odsada Bogu!" rekao mu je na rastanku. Kako li mu se samo okrutno narugao! Da, doista e mu sluiti, ali onom Bogu, iza ijeg se lica opet on krije. Tek sada se sjeti da jo uvijek ne zna gdje se nalazi samostan u koji je dospio. Stoga ode do prozora i proviri van. Svuda karno mu je pogledi se^aobiftlehrdovit.teren .&.,.

golim kamenjarom, na kome je raslo samo nisko bunje i tek poneko usamljeno stablo. Negdje u daljini vidjeli su se razasuti zaseoci s prizemnim kuama, pokrivenim kamenim ploama. Ovakav pejza, pomisli, moe biti samo u Dalmatinskoj zagori ili Hercegovini. Vjerojatnijim mu se uini da se ipak radi o ovoj potonjoj, jer tamo franjevci imaju svoj domicil. Taman je htio izii iz elije, dapogledajokroz neki prozor s druge strane samostanske zgrade, kad se na vratima skoro sudari s jednim od brae, koji ga je upravo doao pozvati na veeru. Siao je u blagovaonicu, gdje su ve svi fratri sjedili za dugakim stolom, na elu kojeg je bio gvardijan. Veera je bila servirana i oito se jo samo na njega ekalo. Fratri su djelovali ozbiljno i zabrinuto; nitko ga od njih i ne pogleda kad je priao stolu. Tek kad je zapoela obvezatna molitva prije blagovanja, Bora zapazi da ga kriomice poneki od njih pogledavaju. Ali u tim pogledima zamijetio je neto udno, to nije mogao objasniti i to je na sve prije bilo nalik nego na simpatiju. Kad je molitva zavrila i svi posjedali da se prihvate jela, gvardijan mu ree: Ima jedna neugodna novost, oe Florijane! Prije po la sata bila je milicija pred samostanskim vratima. Sutra moramo ti i ja na informativni razgovor inspektoru u aplji nu. Borasa to nimalo ne iznenadi niti zabrine; zapoelo je ono stoje, uostalom, i oekivao. ak je u gvardijanovim rijeima vie pozornosti poklonio mjestu kamo trebaju ii, negoli tome zato idu, jer mu se potvrdila slutnja gdje se trenutno nalazi. Zavlada tiina, u kojoj se uo samo zveket lica po tanjurima iz kojih su fratri jeli, a onda se gvardijan opet oglasi: Oe Florijane, reci mi, ima li u ovome to se danas dogodilo neto... turaalkjp zastane kao da se koleba bi li

243

rekao to to kani, a onda ipak nastavineto to bismo svi morali znati, a nisi nam rekao? to bih vam to jo mogao rei? Pa recimo to kako je dolo do ove tvoje takozvane smrti. Je li ta... nazovimo je tako... dugotrajna nesvjestica bila moda neim izazvana? Kazali ste da me doktor pregledao. to ne pitate njega? Istina je, on je ustanovio modani udar. Ne kaem, moe biti. Ima sluajeva kad to ne ostavlja veeg traga. Ali ipak... moda se iza svega toga krije i neto drugo. Ne znam na to mislite? Uto se u razgovor umijea jedan fratar srednje dobi, koji je sjedio nasuprot Borasu. Po izrazu lica i po pokretima nikako se nije uklapao medu ostale. U njemu nije bilo nieg od one hinjene poniznosti, karakteristine za redovnike, te Bora zakljui da bi to mogao biti onaj koga fratri kriju. On mu ree: Sluajte me, oe Florijane! Ako ste doista umrli i nakon toga uskrsnuli, je li prije toga bilo neega... ne znam kako bih se izrazio... nekakvog navjetenja, koje je dolo iz nekih drugih sfera... posve razliitih od ovih u kojima se svakodnevno kreete... da bi se to moglo dogoditi... Je li bilo neeg takvog? Znam samo to da sam izgubio svijest, a kad sam opet doao sebi, bio sam na odru u crkvi. Gospodine koranca! oglasi se jedan fratar s drugog kraja stola, stariji od svih, oito ve pomalo senilan, ne shvaajui kamo pitanje smjera. Kako mislite da bi otac Florijan mogao imati takvo navjetenje? Pa ne moe se on mjeriti s Isusom Spasiteljem, Boe mi prosti! Niste me razumjeli, fra Petre! nastavi koranca. Mene ne zanimaju eshatoloka pitanja. Kad sam govorio

o drugim sferama, nisam mislio na onaj, nego na ovaj svijet. Recimo, je li bilo neeg to ne spada u svakodnevnu samostansku praksu... primjerice, raznih pritisaka... ucjena... varljivih obeanja... Taj doktor mi je prilino sumnjiv. Ne, ne, njemu se moe vjerovati! upadne jedan mlai fratar. To je vie puta dokazao. Ako je ovaj put i pogrijeio, nije to uinio namjerno. Napokon, nije ni vano to je posrijedi. Ovaj dogaaj treba uzeti kao priliku koju nam Bog prua. Zato ne treba u njemu vidjeti samo opas nost, nego ga nastojati to je mogue vie iskoristiti. On moe izvanredno posluiti za proirenje i uvrenje vjere kod puka. Nisam u to posve siguran! ree gvardijan. Uostalom, nema smisla sada o tome. Trenutno je mnogo vanije to emo sutra otac Florijan i ja rei kad se naemo pred Udbinim istraiteljem. Ne smijemo nikako upasti u proturjeje, da mi tamo kaemo jedno, a vi onda poslije ovdje neto sasvim drugo. Najbolje je ne davati nikakva tu maenja. Ni udo ni medicinski fenomen! Jednostavno: ne znamo! A to se vas tie, gospodine koranca, bilo bi dobro da neko vrijeme potraite drugo sklonite. Lako bi moglo doi do pretresa samostana. Time je razgovor bio gotov i ostatak veere protekao je u tiini. Iz svega to je za stolom bilo reeno, Bora je jasno vidio daje medu fratrima prije njegova dolaska izbio spor, koji se nisu usudili nastaviti u njegovoj nazonosti, pa su ga donekle priguili, vodei ga dalje samo kroz aluzije. A shvatio je i to je razlog spora. Neki su od njih, posebice taj koranca, koji i nije fratar, nego oito neki politiki emigrant, pomislili daje cijeli dananji dogaaj vjeto smiljena varka, moda i od same vlasti, s ciljem da se njihov ilegalni rad istjera na istac, dok su drugi, nesumnjivo fanatini ... boiovnici crkve, u nieram.vidjeli priliku da poveaju svoj

244

utjecaj na mase. A gvardijan je, kao svaki ovjek od odgovornosti, ostao kod toga neutralan pa nije povlaivao nijednima ni drugima. Ali to god tko mislio, nikome od njih nije ni na kraju pameti bilo da se uistinu dogodilo udo. Stvari su se, dakle, upravo idealno posloile sastajalita Astarotho-va nauma, jer obeaju potpunu politizaciju dogaaja, sukob s vlau, pa ak i meusobna trvenja u samostanu. Meutim, to nikako ne moe biti dobro za njega, Borasa, jer mu smanjuje mogunost da sutra na policiji kae ita uvjerljivo u svoju obranu. Ali, valjda e ga Astaroth nadahnuti kao i dosad, mislio je. Samo, jo uvijek ne zna to je sada njegov konani cilj; eli li ga uope izvui iz ovoga kripca, ili ga kani strovaliti u jo gori? Sudei po bijesu kojim se od njega rastao, niemu se dobru nema nadati. Odluivi daje "jutro pametnije od veeri", kako se to obiava rei, odmah iza veere otiao je u svoju eliju, legao i zaspao. Rano ujutro zaputili su se gvardijan i Bora samostanskim automobilom, golemim crnim mercedesom, prema apljini. Po poloaju sunca Bora je zakljuio da idu prema istoku; dakle, sad vie nije imao nikakve dvojbe oko toga u kom se samostanu obreo. To moe biti samo Ravna, koja je smjetena 20 kilometara zapadno od apljine, na samoj granici Dalmacije i Hercegovine. Put do apljine trajao je oko pola sata, pa se i time to potvrdilo. Odmah su potraili zgradu lokalne Udbe i parkirali se pored nje. Milicionaru na ulazu gvardijan pokae poziv i ovaj ih uputi do neke sobe, koja je oito sluila kao ekaonica, jer su u njoj bile samo dvije klupe. Na jednoj od njih ve je sjedio i ekao mlai ovjek, elegantno graanski odjeven. Gvardijan se pozdravi s njim kao sa starim znancem. Iz onih nekoliko rijei to su ih izmijenili, Bora shvati daje to doktor Luketi, koji mu je ustanovio^ mpdani udar. Bilo mu ga ie ao: ako se nravn

uzme, on se naao u delikatnoj situaciji. Morat e priznati daje pogrijeio i iva ovjeka proglasio mrtvim, to e dovesti u pitanje njegovu strunost, jer tako se neto moe dogoditi jedino medicinski posve nepismenoj osobi. A ako bude insistirao daje postavio tonu dijagnozu, eka ga optuba za politiku diverziju. Uskoro se vrata susjedne sobe otvore i slubenica pozove najprije Luketia. itav sat i pol gvardijan i Bora ekali su da zavri razgovor s njim. Kad je napokon iziao, djelovao je sav smuen. Kao da je ovoga trena skoio s velike visine padobranom, koji se otvorio neposredno prije negoli je dodirnuo tlo, pa ne moe doi sebi od uda kako je uope ostao iv. Na gvardijanovo pitanje to je bilo, uspio je samo promucati: Dobio sam izgon i Zbor lijenika zabranit e mi rad na podruju cijele drave. Nije stigao rei nita vie, jer su se vrata ponovo otvorila i slubenica pozvala njih dvojicu. U susjednoj sobi za radnim stolom ekao ih je ovjek srednjih godina, s njegovanim brkom i kosom zalizanom unatrag, ije je glatko i napo-maeno lice vie odgovaralo nekom seoskom brijau nego policajcu. Najprije ih uljudno ponudi da sjednu, a onda mimo svakog oekivanja upita: Onda, kako ste putovali, gospodo? Dovezli smo se samostanskim kolima ree gvar dijan. to ne kaete mercedesom? Znam da imate crni mercedes. To malo koja dravna ustanova danas moe sebi priutiti, a vi se alite da ste u socijalizmu progonjeni. Dopustite mi primijetiti, gospodine istraitelju, da na mercedes socijalizam nita nije kotao, jer nam ga on
1Qf\ i w..

247

Zbilja? A kako ste ga drukije zaradili, nego raznim manipulacijama naim radnim ljudima, kojima izvlaite iz njih novac u obliku milodara? I pri tom ne namirujete nika kve obveze prema dravi, kao drugi koji zarauju. Milodare svatko moe dati ili ne dati, po svojoj slo bodnoj volji. A ako ljudi daju, ne daju ih zbog manipulacija, nego zbog pobonosti. Koju im vi podgrijavate pravei uda. Oprostite, ali mi ne pravimo nikakva uda. To moe samo Bog. Ako drite da on to radi i mi od toga imamo neku dobit, podnesite njemu zahtjev za porezna potraivanja. Nemoj se nadmudrivati sa mnom, fratre! uozbilji se istraitelj, povisivi ton. I ti i ja dobro znamo da Boga nema i da ti on slui samo kao pokrie za druge stvari. Koliko ste gostiju u samostanu imali u zadnje vrijeme i tko su oni? Mi nismo hotel, gospodine istraitelju, da bismo ugoivali turiste. Ako ponekad nahranimo nekog besku nika i damo mu leaj, to se ne moe uzeti kao primanje gostiju. Beskunika? Koliko ja znam, Jure koranca nije nikakav beskunik. Ima ak dvije kue, jednu u Njemakoj, a drugu smo mu mi pripremili kad ga se dokopamo. I to na deset godina, koliko mu je u odsustvu odmjerio sud zbog nacionalistike djelatnosti. Gvardijan je oito bio zateen; samo izvjebano Bora-sovo oko zapazilo je kako se sav ukoio. Nesumnjivo je sve prije mogao oekivati negoli da istraitelj zna ono to su svi u samostanu tako pomno krili. Ali, ne pokae to ni jednim pokretom ili trzajem lica, nego sasvim pribrano odgovori: S tim gospodinom ja nikad nisam imao nikakva posJa,,

Ma nemoj! A to je ovo? tu istraitelj pokae cio snop nekakvih letaka, na kojima Bora uspije proitati samo velikim slovima ispisan naslov: HRVATSKINARODE! Imam pouzdane informacije da se ovo tiska u vaem samo stanu. A pobrinuli ste se i za distribuciju. Poeli ste okupljati mase nekim prikazanjima, kako biste im mogli to vie toga podijeliti. Ja okuplj am mase samo na molitvu. A za to nam nisu potrebna nikakva prikazanja. Ma nemojte! A kako se onda dogodilo da je ovaj tu umro, pa oivio? Je li to moda Isus doao na va poziv, pa mu rekao kao onom Lazaru: "Ustani!?" Nemojte u ovo mijeati sveto ime Isusovo! S ovim to se dogodilo fra Florijanu Isus nema nikakve veze. Alije zato ima lijenik, doktor Luketi. Priznao je da je u dogovoru s vama dvojicom izveo cijelu stvar i ivom ovjeku izdao smrtovnicu. To on nije mogao rei, jer takvog dogovora nije bilo. A vi... obrati se sad istraitelj Borasu. Jeste li zbilja bili meu mrtvima? to kau, kako im je? ive li bolje od nas? Ja znam samo to da sam se onesvijestio i poslije toga doao sebiodgovori Bora. to je bilo sa mnom izmeu toga, nemam pojma? Izmeu toga vam j e doktor Luketi davao upute kako se imate ponaati da bi ljudi povjerovali u vau smrt. Sam namje to priznao. Gospodine istraitelju!upadne gvardijan.Doktor Luketi to nije mogao priznati, jer je tek na na poziv doao u samostan, nakon to je otac Florijan... pao u komu. Onda je netko drugi sve to izreirao. Zato bi to uope bila neija reija? Uostalom, ovo ""<= nrvi ni 7.aHnii sluai ovakve vrste, .Kpjfeiie puta

dogodilo da su ovjeka umalo pokopali, a onda se u zadnji as pokazalo da je iv. Bora je prestao sluati, jer su mu misli posve odlutale od onoga to njih dvojica govore. Opet su se u njemu zbivale promjene, koje su izmicale nadzoru njegove volje. U to da e ga Astaroth ponovo iznutra preurediti, nije ni najmanje sumnjao, ali da e to biti tako brzo, malko gaje iznenadilo. Zapazio je, naime, damuBog, ovaj Astarothov, kome je upuen sluiti, vie ni na koji nain nije upitan; ve ga je sada poeo uzimati kao istinu, prema kojoj nije imao ni najmanjih rezervi, iako jeznao da to nije onaj Bogkogaje on traio. I s tim korancom, ija mu se djelatnost napokon potpuno otkrila, bio je solidaran; kao daje to to on radi u najtjenjoj povezanosti s ovom novom vjerom koja se u njemu upravo raa. A ovoga tu istraitelja, koji se sprda s Bogom i Isusom, mrzio je toliko da je imao potrebu skoiti mu za vrat i zadaviti ga, bez obzira to mu Isus, koji je zapovjedio ljubiti i neprijatelja, nikada ne bi to odobrio. Opet se naao u paradoksu izmeu misli i osjeaja: znao je i dalje da mora negdje postojati jedan drugi Bog, onaj pravi, Bog njegovih misli, tajanstven i nedokuiv, a ipak, vjerovao je u ovoga. U to istraitelj povisi glas do retorikog klimaksa, stavljajui time na znanje da je razgovor gotov: Sluajte me dobro, gospodo! Mi nemamo nita protiv vaih uobiajenih aktivnosti, kao to su razne pobonosti i molitve. Uostalom, to vam i Ustav jami. Zato, drite se toga i ne prekoraujte granicu doputenoga. Ova suradnja sa korancom sve je prije negoli vjerska aktivnost i moe vas odvesti ravno pred sud. A i to prikazivanje uda je u stanovitom smislu opasan iskorak u politiku. Nemojte da vam se to ponovi. Za sada neu nikoga goniti, jer sam siguran da s|e ve sakridi sve dgk^&iUi, dobiiemli u ruke ikakvu

potvrdu da se opet bavite neim takvim, neu imati vie nikakvih obzira. Jesmo li se razumjeli? Zvali ste nas samo zato da nam ovako priprijetite? upita gvardijan. Mislim da sam bio dovoljno jasan. Moete ii! Istraitelj se dalje ponaao kao da njih dvojice nema, te gvardijanu i Borasu ne preostane drugo nego izii. Krenuli su ravno prema mercedesu, ali upravo kad su htjeli ui, pri-makne im se Luketi, koji ih je oito sve vrijeme ekao. Osvrnuvi se najprije oko sebe, da bude siguran kako ga nitko ne vidi, tiho i povjerljivo ree gvardijanu: Oe gvardijane... ako vam je on govorio da sam ja neto rekao... kunem vam se Bogom i Blaenom Djevicom... nisam nita... Niste? A kako je on onda mogao znati sve? otro upita gvardijan oinuvi ga prijezirnim pogledom i ue u kola. Odjurili su, a da se vie na Luketia nisu ni osvrnuli. Kako se inilo, gvardijan je, nakon svega to je uo, bio uvjeren daje on Udbin dounik. A moda je ak pomiljao i da je ovo "uskrsnue" podvala, koju je Udba preko njega izvela, jer, napokon, stvar se mogla protumaiti i tako daje Luketi namjerno pogrijeio prilikom utvrivanja smrti, kako bi se dogodilo upravo ovo to se dogodilo. Premda je znao tko je u tome pravi akter, Bora je poeo dijeliti gvardijanovo uvjerenje; vie mu Luketia nije bilo ao. Uostalom, mislio je, nije iskljueno daje on doista Udbin informator, jer odakle bi istraitelj mogao imati onako tone podatke o tome to se radi u samostanu? Teko je pomisliti da bi im to mogao dati netko od fratara, a on je jedini izvan samostana, koji je do toga imao nekakav pristup. Put do samostana protekao je u potpunoj utnji. Gvar. ^ Hiinn ip nrin hin nnc\ rinimom razenvora S istraiteljem, a

Bora je nagaao to bi ga sada moglo ekati. Sudei po promjenama koje je na sebi zapaao, oito e morati sluiti crkvi onako kako je i drugima dosad, ali da to ne moe nikako imati neki sveti cilj, bilo mu je vie nego jasno. Kad su stigli pred samostan, dvorini ulaz je bio zatvoren, pa je gvardijan nekoliko puta zatrubio. Uskoro su se vrata stala otvarati; kako su bila velika i masivna, to je ilo polako, jer je samo jedan fratar odmicao vratnice. Bora u prvi tren nije na njega svraao pozornost. Tek kad je auto krenuo unutra i prolazio tik pored njega, pogledao ga je pomnije i isti se tren sav stresao od zaprepatenja. Bio je to opet onaj prokleti Sotonin prirepak, Radas ili Bzik ili kako li se ve zove. Odmah je zamolio gvardijana da stane, iziao iz auta i pograbio ga za prsa. Je li ti, gade, to si... htio je rei "to si uinio s Lucijom", ali nije mogao; neto gaje stegnulo u grlu, da se skoro poeo guiti. Kako to sam, oe Florijane? zaueno e vratar. Mislite li rei to sam ovako spor? Ne mogu bre. Vrata su teka i nisu podmazana. Nisam to htio rei. Zna ti dobro to sam te htio pitati. uspije Bora tekom mukom izgovoriti u pola glasa. Bog mi je svjedok da ne znam, oe Florijane. U to i gvardijan izie iz kola i zainteresira se to je to meu njima dvojicom. Oe gvardijane, nije Luketi Udbin dounik, nego ovaj turee s iznenaujuom lakoom, ali to mu ne ulije ni najmanje nade. Znao je dobro kakvo je pravilo u ovakvim okolnostima: to mu je lake izgovoriti ono to eli, to je manja mogunost da to ima kakav uinak. Odakle vam to, oe Florijane? iznenadi se gvardi jan. Pa to je na fra Bono, laik. Vratar i sakristan u crkvi. Je li mogue da

Ne, ne, nije to nikakav fra Bono! On je moda sada uzeo to ime, ali prije se zvao Bzik i Radas. Samo, ni to mu nisu prava imena, jer on nije uope ovjek, nego dolazi ravno...htio je rei "iz pakla", ali mu umjesto toga i protiv njegove volje ispadne: iz milicije! Budi Bog s vama, to to govorite, oe Florijane! Kakve milicije? Pa vi ste ga doveli u samostan prije 10 godina, zar ste zaboravili? Cijelo vrijeme je tu brinuo o vama. Na njegove ste ruke pali onda kad vas je ono snalo. Bora je shvatio da mu je uzalud vie bilo to rei, pa zauti. Jednostavno nije znao to bi dalje. Iz te smetenosti prene ga gvardijanov glas: Vi ste sigurno za vonje zaspali i neto runo sanjali. Imate pravo, oe gvardijane odustane Bora od daljih pokuaja. Zadrijemao sam malo, pa mi se na tre nutak uinilo da to nije fra Bono, nego netko drugi. Mora da vam je taj... kako ste ga ono nazvali... na pravio neko veliko zlo, kad vas i sada u snu progoni? Napravio je. I jo uvijek mi ini, oe gvardijane. Naavi se sam u eliji, Bora s nelagodom moradne sam sebi priznati kako ga nita to je dosad proivio nije Opametilo. Uvijek iznova zaboravlja da je samo marioneta na uzici, ije krajeve dri Sotona. Dopusti da ga ponese onaj ostatak prvobitnog njega, koji jo uvijek ui negdje u njemu, zaleti se, pa tek onda ustanovi da nita ne moe. Zato je uope nasrnuo na toga Bzika? Zar je doista povjerovao da je sada u Bojoj slubi i da bi ga mogao raskrinkati? "Nema druge!", govorio je sam sebi, "skupi se u se i ne otkrivaj se vie! To to si sada u crkvi, nita ne mijenja na stvari. Ne daj se zavarati time to je ona trenutno s druge strane vlasti! Astaroth je i ovdje jednako metar karnevala; o tome

Izmeu religije i politike zapravo nema nikakve razlike; one su isto. A Boga, onog kojeg ti trai, nema ni u jednoj od njih."

7. ZNAKOVI
Proteklo je vie dana i Bora se posve prilagodio samostanskoj sredini ivei po pravilima ostale brae. Uredno je izvravao svoje obveze, odlazio na zajednike jutarnje i veernje molitve i duhovne vjebe, a u eliji obavljao meditacije. Ubrzo mu je sve to poelo bivati svakodnevnom potrebom u iji smisao i opravdanost nije sumnjao, onako isto kako su mu u prethodnom ivotu to bili partijski sastanci i ono to se na njima govorilo. Skoro je posve zaboravio to je sve u svojim prijanjim ivotima bio i u to je sve vjerovao. I kao to se nekad zaklinjao u Tita i Partiju, tako se sad molio Bogu, i to onom istom kome su se svi oko njega molili. Ali ovoga puta bila je kod toga ipak i neka razlika: vie to nije inio s onoliko ara. Nakon svega to je proao, ponekad bi se sjetio da postoji i drugi Bog, onaj pravi, iji je djeli moi osjetio na sebi u obliku ljubavi prema Luciji, pa se u tim trenucima pokuavao njemu moliti. Ali netom bi to zapoeo, ustanovio bi kako mu se misli brkaju, a molitva sve vie skree prema ovom Bogu, kome je sada pripadao i koji je budio u njemu onaj isti osjeaj privrenosti kao nekad ideja komunizma. Pa kao to je prije imao potrebu obraunati se s klasnim neprijateljem, tako je i sad povremeno osjeao kako ga, poput nekih valova, preplavljuje mrnja prema svima koji se tom Bogu ne mflleiiiinu.se mole na

drugi nain. To su u prvom redu bili bezvjerci, komunisti, a onda i inovjerci, pravoslavni i muslimani. korancaupobonostima nije sudjelovao. I uope, Bora gaje rijetko viao po samostanu. U prvo vrijeme, poslije onog informativnog razgovora, posve je nestao, a onda se, nakon stanovitog vremena, opet poeo pojavljivati. Ponekad bi ga viao u civilu, a ponekad odjevena kao fratra, ali nikada nisu razgovarali; samo bi se uljudno u prolazu pozdravili i produili svatko svojim putem. Kad se inilo da je strah od Udbe u samostanu posve jenjao, odjednom je poeo ee dolaziti. Tada bi ga Bora vie puta zatekao kako neto povjerljivo razgovara s gvardijanom. Jednom ih je tako, kad je prolazio klaustrom, zapazio na balkonu i uinilo mu se da su razgovarali ba o njemu, jer su ga obojica pozorno motrili. Da je doista tako, potvrdilo mu se kad ga je gvardijan tog istog dana nakon objeda pozvao sebi u ured. Oe Florijane! ree mu Braa te mole da im oprosti sumnje koje su im se ono nedavno javile u tebe. Posebno te za to moli gospodin koranca. On j e u prvi mah ono tvoje uskrsnue protumaio kao provokaciju. Mislio je daje sve to Udba inscenirala, kako bi imala povoda pretresati samostan. Ali sad je i on uvidio daje pogrijeio. To vie to narod vjeruje u tebe. Skoro da i nema onoga koji ne misli da se dogodilo udo, jer si svojim pobonim ivotom ti to uistinu zavrijedio. Zato me mnogi salijeu i pitaju zato se krije? Ja im govorim da se jo uvijek ne osjea posve zdrav, ali mislim da bi se ipak trebao pokazati. Evo, u nedjelju je dan svete Klare, pa bi bilo dobro da se obrati puku. Ne mora drati misu, ako ti je to teko; ja u je drati. Ti samo na kraju odri neku kratku propovijed, tek toliko da prui ljudima malo radosti. Bora se htio nekako izvui iz toga, ali odmah osjeti da mu to nee ooeiza rukom, Nikstojnu nije uspijevalo izgo-

voriti stoje htio, pa mu ne preostane drugo nego pristati. U subotu naveer, uoi svoga nastupa, pokuao se opet u mislima obratiti onome svom Bogu, ali i ovaj put bez uspjeha. Moda je to zato, pomisli, to nita ne zna o njemu, osim onoga to je nalazio u sebi kad bi mu Lucija bila u blizini. Ali ni to nije bilo neko saznanje, nego samo slutnja da ga mora biti i da jest. A tada se sjeti jo neega: ako on nije ovaj Bog, kome ga Astaroth sili moliti se, onda mu se i ne moe obraati na isti nain. Ne moe njemu molitvom iskazivati privrenost, ovako kako to ine vjernici, uzimajui ga kao nekoga zemaljskog vlastodrca, kome treba odavati sve poasti, da bi ti udijelio milost; moda njega takav odnos ak i vrijea. Jer, on mora biti neto iznad svega to znamo i to jeste. Moda se uope i ne zove Bog. Moda ak nema nikakva imena, jer sve to se moe imenovati jeste neto odreeno, to se razlikuje od svega drugog i ima granice do kojih see. Ali kako se obratiti tom Velikom Niem, za koje zna da jest, a ne zna to? I treba li mu se uope obraati? Moda on doista i nije nita izvan nas, nego je u nama, skriven ispod svih naslaga netrpeljivosti, mrnje i egoizma, kao neto to nas povezuje u jedinstvo sa svim ljudskim biima? Ujutro je krenuo na misu s vrstom nakanom da svijetu kae istinu koju sve vrijeme nosi u svojim najskrovitijim mislima. Znao je da e ga Astaroth u tome nastojati omesti na neki od svojih dobro mu poznatih naina, ali ovaj put gledat e ga nadmudriti, pa to ispadne; izgubiti nema to. Poet e s onim to i crkva propovijeda; to e mu morati propustiti. Citirat e Isusa: "Ljubite neprijatelje svoje!" ili: "Ljubi blinjega svoga kao sebe sama!" A onda e iznenada napraviti zaokret i nastaviti: "Ali Bog kome se molite nije to, nego opsjena, koju vam alje Sotona. On ne spaja, nego razdvaja. Jer otkud toliko razliitih vjera^odkojih svaka ui da .

je njezin Bog onaj pravi? Samo Sotona moe pokazivati toliko lica. Zato onog pravog ne traite u ovim kipovima, ikonama i monstrancama, nego u sebi!" Pa ako osjeti da mu neto brani to izgovoriti, nee se predati, uloit e sve snage da to prevlada. U crkvi je sjeo na mjesto odreeno za redovnike; nalazilo se u koru, smjetenom s jedne i druge strane oltara. Odmah mu upadne u oko da se okupila znatno vea masa svijeta nego proli put. Crkva je bila dupkom puna, a kroz otvorena vrata vidjelo se jo mnotvo ljudi, koje je stajalo vani, u samostanskom dvoritu. Sve su oi bile uprte u njega, zbog ega u prvi mah pomisli da je on povod ovolikom okupljanju. Ali kad je misa poela, zapazi neto to e mu dati naslutiti da je tome jedan drugi, nimalo vjerski razlog: visoko gore, na balkonu kod orgulja, gdje nije bilo nikoga, skriven pogledima vjernika, stajao je koranca i neto se potiho dogovarao s fra Bonom, tonije, Radasom ili Bzikom. Moda tome i ne bi pridao neko znaenje, da nije ubrzo zatim ugledao ovoga potonjeg dolje u crkvi meu svijetom kako, umjesto da skuplja milodare, svima nazonima dijeli nekakve letke. Sad je razabrao zato je gvardijan toliko insistirao da ba danas mora doi na misu. Nema nikakve sumnje daje sveta Klara samo pokrie za nekakvu politiku igru i da se u njoj Astaroth opet kani posluiti njim. To ga jo vie uvrsti u odluci da pokua ono to je naumio. Kako se misa pribliavala kraju, ljudstvo je poeo hvatati neki nemir. Nitko vie nije pratio gvardijana za oltarom, jer su se svi usredotoili na letke, koje im je fra Bono podijelio i potiho razgovarali o njihovu sadraju. Sam fra Bono, svrivi posao, povukao se iza vrata sakristije. I koranca je nekamo nestao; barem ga se vie nije moglo vidjeti gore knd ore-ulia. II iednom trenutkuevardiianflbiaviiiaefra,

Florijan odrati propovijed. Bora shvati daje doao njegov trenutak, pa se popne na propovjedaonicu, a masa se utia. Svi su u crkvi svratili pozornost s letaka na njega i stali ekati to e rei. Poeo je kako je i zamislio. U Isusovo ime, pozvao je sve na ljubav prema blinjemu, pa ak i prema neprijatelju. Kao to je i oekivao, to mu je prolo bez ikakvih smetnji. Ali kad je htio napraviti onaj zaokret za koji se spremao, odjednom osjeti kako vie ne vlada svojim govornim ustrojem. Kao da mu je vlast nad ustima i jezikom oduzeta, a neka nevidljiva sila stala upravljati njima, artikulirajui rijei mimo njegove volje. Znao je, ako sada pusti glas, izrei e ono to ne misli i to nije kanio. Zato se odlui na neposlunost; kad mu ve nije doputeno izgovoriti ono to bi htio, nee ni ono na to ga Astaroth sili. Jednostavno je pustio da mu se usta pomiu po vioj volji, a nije davao glasa od sebe. Ljudi su tako vidjeli da neto govori, a nisu uli to. Meutim, kazna mu je ubrzo uslijedila. Prome ga jak bol u itavu tijelu, kao da mu neke zvijeri iznutra razdiru utrobu. Ali, nije htio popustiti. Odluio je trpjeti sve dok se ne obeznani. Svi su u crkvi zapazili da se hrva s nekim nevidljivim silama i samo su ga gledali u nijemoj tiini. Atada se dogodi ono to nitko nije oekivao. Bora osjeti da ga u akama i stopalima neto probada, kao da mu netko tu zariva noeve, i zapazi da su mu se na dlanovima otvorile rane, iz kojih lipta krv. I gornji dio oba stopala mu je prokrvario, a na bijeloj halji na prsima ukazala se crvena mrlja. Ne shvaajui to se dogaa s njim, samo je stajao nemono rairivi ruke, a onda odjednom zauje kako neki glas u crkvi govori: U ime Oca i Sina! Ljudi, gledajte! Na njemu su svih pet rana Isusovih. Masu zahvati snaan val uzbuenja. Oni koji su bili blie Borasu kleknu, prekrie se i stanu moliti.

vladala je pobona tiina, a onda se odjednom u zadnjim redovima, meu onima koji su stajali pored vrata, najprije zauje neko komeanje, koje ubrzo iza toga prijee u paniku i zapomaganje. U crkvu su iznenada prodrli milicionari koji su bez ikakva uvoda poeli sve redom mlatiti gumenim palicama. Ljudi su bjeali na sve strane i zatiivali se kako znaju i umiju. Skrivali su se ispod klupa, zaklanjali glavu rukama, penjali se po oltaru, ali to im nije mnogo pomagalo; pendrek je uvijek nalazio put do njih. Neki su pokuali potraiti utoite u sakristiji, ali kad su otvorili vrata, iz nje nahrupi nova grupa milicionara, koja se svom estinom obori na njih. Bora je odmah znao da ih je netko iznutra tuda propustio, a nije mu teko bilo pogoditi tko. Kako je njegov nastup ovim bio prekinut, bol mu je malko popustila, ali on se nije pomakao sa svoga mjesta. I dalje je stajao u istoj pozi, rairenih ruku, gledajui to se dogaa. ini se da je nekoga iz mase upravo to nadahnulo da, pokazujui na njega, povie: Narode, zar ne vidi ovu poruku koju nam fra Florijan prenosi s neba? Isus je s nama! Zato udri u ime Krista Kralja! U onoj ratrkanoj i zbunjenoj gomili ovo odjekne kao glas trube koji poziva u boj i situacija se u tren oka preokrene. Kao da je pogled na Borasa ljudima odjednom podigao borbeni moral, pa su stali milicionarima uzvraati udarce. Pograbili su svijenjake, kipove, kalee, sve ega bi se dokopali, a netko je uzeo ak i monstrancu, pa su tako oboruani krenuli na njih i ubrzo im preoteli palice. Mlatilo se na sve strane, uzdu i poprijeko, to svetim stvarima to golim akama, pa kako su vjernici bili znatno brojniji, milicionari su ubrzo svladani. Ostali su leati na podu crkve bez svijesti, a lokve krvi vidjele su se posvuda. Ali kad su ljudi htjeli izii rili su sr s ciielim kordonom milicije koji ih. ie

vani ekao uperivi u njih automatske puke. Nije im preostalo drugo nego odloiti sav taj crkveni rekvizitarij, koji im je posluio kao oruje, i predati se. Milicionari nisu mogli pohapsiti sve; u vozilima kojima su stigli nije bilo toliko mjesta. Zato su odabrali samo manji broj njih, za koje su ocijenili da su kolovoe, i potrpali ih to u "maricu", to u kamione. Vidjevi to se dogaa, Bora se htio negdje skloniti, ali ustanovi da se ne moe ni pomaknuti. Tako je, htio-ne htio, sve vrijeme morao stajati na istome mjestu ne mijenjajui poloaj i ekati ishod svega, unaprijed pomiren s onim to ima doi. Odmah nakon to je pobuna skrena, priu mu dva milicionara, nataknu mu lisice na ruke, izvedu ga iz crkve i uguraju u "maricu" zajedno s drugima. Nitko iz samostana nije bio meu uhienicima; ak ni gvardijan. im je poela makljaa, oni su jednostavno nestali; kako i kojim putem, Bora to nije uspio vidjeti. Svakako, vie ih nije bilo ni u crkvi ni vani u dvoritu. A oni bi, gledajui sa stajalita krivice za cijelu onu gungulu, trebali prije odgovarati negoli on i negoli bilo tko od onih to su uhieni. Putem prema apljini pokuao je srediti misli i shvatiti to se to zapravo jutros dogodilo s njim. Jo u prvom ivotu sluao je o ovakvim stigmatizacijama kakvu je on doivio i nikada nije znao to bi o tome mislio; je li to uistinu neki znak Boji, ili se radi o prirodnom fenomenu koji znanost jo ne uspijeva objasniti? U prvi mah, kad je to poelo, i sam je bio zateen; na trenutak je pomislio da se doista kroz njega Isus objavljuje. Ali dalji razvoj stvari, najprije ona pometnja pa saznanje da su glavni akteri kod toga poteeni, vrlo brzo je uinio da u to posumnja. to je vie o tome razmiljao, sve vie je dolazio do uvjerenja da mu je ove Isusove rane mogao poslati samo AstarqthvQ tome je jasjag..yjdQUai

ono to se pokazalo kao njihova posljedica. Samo Sotona moe pod okriljem Isusovih obiljeja izazvati ovakvo gomilanje mrnje i prolijevanje krvi. Po dolasku u apljinu, Bora je odmah odveden u zatvorsku ambulantu, da bi mu se previle rane. Pokazalo se da su vrlo duboke, ba kao da mu je netko doista avlima probio dlanove i stopala, onako kako su to nekad uinili Isusu. Rana na prsima je bila plia; tu mu je samo malo bila ogrebenakoa. Zapazio je da ga lijenici cijelo vrijeme nekako udno gledaju; oito su ga drali ludim, jer su bili uvjereni da je on sam na sebi izvrio tu operaciju, ili je dopustio da je netko drugi izvri na njemu. Nakon ambulante odveden je u samicu, u kojoj je, osim drvene prine i deke, bio jo samo lavor za umivanje na sjedalici bez naslona i kibla u kutu. Prozor s reetkama bio je visoko do stropa, tako da nije imao mogunosti proviriti van. Nakon to je sat ili dva tu proboravio, doe straar po njega i odvede ga u ured onom istom istraitelju pred kojim je ve stajao zajedno s gvardijanom. Ali sad je pored njega bio jo i jedan mladi ovjek, tamnoput i irokih ramena, koji je Borasu upuivao poglede pune neke mjeavine straha i mrnje kao u umske zvijeri. No, eto! obrati mu se onaj poznati mu istraitelj. Ne moete rei da nisam bio fer prema vama. Lijepo sam vas upozorio da se klonite uda, jer to nosi politike implika cije. Niste me posluali, i sad ste tu gdje ste. Bora na ovo ne odgovori nita. U stvari, nije mu ni imao to rei. Objanjavati mu kako on nije ni najmanje odgovoran za ovo to se dogodilo s njim, bilo bi posve iluzorno. Da ne govorimo kakve bi reakcije izazvao, kad bi mu rekao punu istinu. Stoga je samo zamiljeno utio. Ali, pustimo uda! nastavi istraitelj. Mi se tu
nehavimn il117.inni7.mnm. Ha hi nas zanimaln kakn vi izvn-

dite svoje trikove. Vie smo okrenuti konkretnim pitanjima. Na primjer, gdje se sad nalazi va tienik koranca? Bora ni na ovo ne ree nita, jer mu se jo uzaludnijim uini uvjeravati ih kako on ni sa korancom nema ama ba nikakve veze. Zato istraitelj produi: Pazite, oe Florijane! Preko uda, uzevi ga samog po sebi, mogli bismo i prijei. Ako je netko dovoljno naivan i lakovjeran, slobodno mu je vidjeti to hoe u onome to mu vi prikazujete. Ali kad je to u funkciji paravana, koji pokriva cijelu jednu nacionalistiku propagandu ustakih krugova iz inozemstva, onda je to posve druga stvar. Kako Bora i dalje nije davao glasa od sebe, zaredala su jedno za drugim pitanja, koja su mu naizmjence postavljali sad jedan, sad drugi istraitelj, kao da se natjeu tko e od njih prije doi do odgovora: Tko vam je pomagao u pravljenju uda? to je jo korancina zadaa, osim raspaavanja letaka? Odakle je koranca doao i tko ga je poslao? S kojom emigrantskom organizacijom ste u vezi? S kim jo koranca kontaktira u zemlji, osim s vama? Koja strana obavjetajna sluba stoji iza svega toga? Bora je samo tupo gledao pred sebe ponaajui se kao da ne uje to ga se pita. Odjednom mu onaj mlai istraitelj prie i opali mu pljusku takvom snagom, da se sruio sa stolca i ostao leati na podu, ni ne pokuavajui ustati, jer mu se inilo da e svakog trena izgubiti svijest. Onaj prvi istraitelj kao da nije bio s time posve suglasan, jer odmah ree: Polako, Rako! Jo je rano za tvoje metode. Previe je slab i rane su mu jo uvijek otvorene. Kad se oporavi, onda e ga preuzeti, ako se u meuvremenu ne opameti. Na te rijei Rako ga podigne s poda i vrati na stolac, a istraitelj mu se ponovo obrati;

Dakle? Kanite li napokon prekinuti utnju? "A zato im, uostalom, ne bih rekao istinu?" upita se Bora. Ionako mu je ve postalo svejedno kakva e biti njihova reakcija. Napokon, njegova sudbina i ne ovisi o njima, nego o Astarothu. Odluio se na to najvie zato jer je imao neki predosjeaj da bi mu to sada moglo uspjeti i da se Astaroth nee uplitati. Gospodine istraitelju! progovori, a onda nastavi teko hvatajui dah.Ja nisam otac Florijan... i sve do pred neki dan... nisam imao pojma o tome to se dogaa u samostanu... Kad je pravi otac Florijan umro... ja sam uba en... Jebo te! skoi istraitelj sa stolice, uzbuen otkri em. Kako mi to dosad nije palo na pamet? Ono uskrsnu e je bila samo finta da bi se na Florijanovo mjesto on uba cio. Ti si kriv, Rako, to to odmah nismo otkrili. Morao si bolje prouiti kako izgleda pravi otac Florijan. Jesam, prouio sam! ree Rako. Ali isti su, jebo im ja mater! Dobro! obrati se istraitelj opet Borasu. Kad smo ve doli dotle da nam to priznate, recite nam onda i tko ste vi zapravo? Nisam bio samo jedan... nego vie njih... U prvom ivotu bio sam Martin Bora... potom Antun Maglica... pa Predrag Santini... i sad na kraju otac Florijan... To sam i mislio! Viestruki identitet. Tako se maski raju samo oni koji izvode teroristike akcije. Koje ste sve diverzije izvrili i koje ste kanili izvriti? Nita nisam izvrio niti kanio... Do svega toga nije dolo mojom voljom... Hoete li rei da vas je netko ucjenom natjerao da ra H i tp za n i Rpa? Ako i e tako. mi vam moemo pomoi. Imali

smo vie takvih sluajeva. Ali onda nam morate rei sve. U prvom redu, tko vas je to zavrbovao? Demon... Demon po imenu Astaroth... Kakav demon? to pod time mislite? Ne znam kako bih vam rekao... Vrag... Sotona... Neastivi... Prodao sam mu duu i sad me dri u aci... Daje neka vrsta vraga, to smo slutili. Ali dobro znamo da to nije vrag s repom, kopitima i rogovima, nego s uputama neke strane obavjetajne slube. Recite, za koga radi taj vrag? CIA ili KGB? I dajte nam njegovo pravo ime, a ne konspirativno! Tek sada Bora shvati zato ga Astaroth ovako puta govoriti istinu; zna dobro da mu nitko nee povjerovati i da e sebe time samo dovesti u gori poloaj. Istraitelj sad sigurno misli da ih on pomalo vue za nos i da im se ruga. Zato nijeimao snage nastaviti dalje, pa kako je opetzautio, istraitelj e nestrpljivo: Dakle, to imate rei? Sve to sam imao rei, rekao sam. E, nisi sve! prijee odjednom istraitelj na "ti". Vidi, mi nismo tako pametni kao ti, da bismo znali odgo netnuti te tvoje enigme. Zato nam ti mora dati njihovo rje enje. Tko je taj vrag koji te, kako kae, ima u aci? Ja ga znam samo po imenu Astaroth... odgovori Bora vie zato to je rezignirao, negoli to bi se emu nadao A kau da ima jo i bezbroj drugih imena... Belzebub, Dumuz, Belfegor... Po potrebi moe biti i ensko i tada se zove Lilith... To je bila ena Adama, prvog ovjeka, prije Eve... A tako! Sad si krenuo u zajebanciju, je li? Govorim vam istu istinu... On ima na tisue lica... Vlada svim narodima i svim strukturama... I meu vama ima njegovih,..

Dosta! Zajebavat e ti svoga Svetog Oca Papu, a ne nas! Sklanjajte mi ga ispred oiju! Borasa na to straari vrate u eliju. itav tjedan bio je ostavljen na miru; nitko ga nije pozivao, nikamo ga nisu vodili i uope nikoga nije viao, osim straara koji su mu donosili hranu. Znao je da ga ovo sad putaju neka se malo oporavi, pa e ga onda podvri znatno uinkovitijim metodama ispitivanja, jer kad se ovjek odvikne od boli, tee je podnosi i spremanje na svaki kompromis. Cijelo to vrijeme pokuavao je dokuiti to to zapravo Astaroth dalje kani s njim, i poelo mu je pomalo svitati. Dopustio mu je ovoga puta govoriti ono to mu je uvijek do sada prijeio a mogue je da ga je na to ak i potaknuo samo zato da bi time kod svojih muitelja izazvao to vei gnjev. Tako e ga oni sada stavljati na ee muke nego to bi inae, a on e se od toga sve vie puniti mrnjom prema njima. Gomilanje mrnje na obje strane to je ono to Astarothu treba, jer mu slui kao pogonska energija za pokretanje sveopeg ludila. A onda nije teko pogoditi i kako se stvari dalje imaju razvijati: nakon to bude tako temeljito zlostavljan, pustit e ga iz zatvora i on e se tada baciti svim arom u borbu protiv njih, koristei pri tom ak i vjeru kao oruje. Tako e se stvoriti zaarani krug: mrnja e izazivati mrnju, akcija reakciju, i nikad tome nee biti kraja. Zato mrnja ne smije ovladati njim! Nakon tjedan dana straari su ponovo doli po njega. Ovaj ga put nisu poveli u istraiteljev ured, nego nekamo u podrum. U velikoj praznoj prostoriji bez prozora doeka ga sam Rako s jo dva milicionara. Rako je bio odjeven elegantno, u sako s kravatom, a dolje je imao jahae hlae s izmama. Dvojica milicionara su, umjesto uniformi, imali na sebi radne kombinezQDe;saTOQ.^Jm)ffliJSi.pnMske kape

2G5

ukazivale na to gdje spadaju. im je Bora doveden, oni mu svezu ruke otraga, a onda konop prebace preko neke kuke na stropu i podignu ga toliko da su mu noge visjele pola metra iznad tla. Bora osjeti kako mu je u ramenima neto kljocnulo i itav gornji dio tijela prosijee mu otra bol. Tada ga Rako obaspe svim onim pitanjima, koja mu je zajedno s istraiteljem ve postavljao, samo to sada nisu imala onu koliko-toliko graanski pristojnu formu Bora je odluio ne govoriti. uje li to te pitam, kukin sine? derao se Rako. Nemam vam to rei, jer nita ne znam promuca Bora. Pojaaj! naredi Rako milicionarima. Oni mu na to svezu za noge utege, tako da su mu se sad zglobovi u ramenima poeli vidljivo iaivati, a njemu se uini da e svisnuti od boli. Ponovo je uslijedila serija istih pitanja, praena bujicom novih pogrda, ali bez rezultata. Umjesto odgovora, Bora je isputao samo bolne jauke; mogao je, dodue, prkositi utnjom ili izigravati pred njima neki ponos, ali znao je da su za to potrebna neka, makar i minimalna osjeanja, koja su bliska mrnji, pa je radije olakavao sebi patnje urliui iz sve snage. Vidjevi da nije nita postigao, Rako dade mig milicionarima i oni ga razgolite, a onda mu aparatom za zavarivanje stanu paliti kou ispod pazuha i na tabanima. Bora je zavijao, kao daje time htio nadjaati sve to bi mu moglo zatrovati duu, a onda se onesvijestio. Kad je doao sebi, leao je na podu, a milicionari su ga polijevali hladnom vodom. Rako je stajao iznad njega i govorio: ini se da ti je predobro tu kod nas. Fino se hrani i mirno spava kao da si na pansionu. Ali sad emo malo drukije. Vodite ga u kokoinjac!

Milicionari povedu Borasa, ali ne vie prema eliji iz koje su ga doveli, nego podrumskim hodnicima u neku drugu prostoriju, u kojoj doslovce niega nije bilo; samo goli zidovi i ni jednog komada namjetaja. Na jednom od tih zidova, u visini od oko metar i pol, bio je, jedan do drugoga, niz kvadratinih otvora s drvenim vratnicama, ija duina i irina nije bila vea od pola metra. Milicionari otvore jednu od tih vratnica, a onda podignu Borasa i uguraju ga kroz rupu s nogama naprijed. Bora se nade u prostoru, koji je bio dovoljno visok da mu je omoguavao stajati uspravno, ali ujedno toliko uzak da mu je svaki pokret tijelom inio neizvedivim. ak ni ruku nije mogao podii do lica. Nakon toga straari zatvore vratnicu i on se nae u potpunom mraku. U prvi mah pomisli da e se tu uguiti, a onda zapazi da moe normalno disati, jer je zrak dolazio kroz neke rupice iznad njegove glave. Tri dana i tri noi proveo je u toj jami, a da nitko nije otvarao vratnicu niti pogledao to je s njim. Kako nije mogao ni sjesti ni lei, a ve je drugi dan klonuo od umora, odupro se koljenima i leima o stijenke ovoga uspravnog groba, te pokuao tako opustiti. Ali to mu nije donijelo nimalo olakanja. Treeg dana poele su ga muiti glad i e, i ba kad je pomislio da e mu ovo postati poivalite za vjena vremena, vrataca se otvore i on ugleda peeno pile, kruh i bocu vode. Odmah mu je bilo jasno da mu to nije ponueno radi okrepe, ve da mu se narugaju i stave ga doslovno na Tantalove muke. Nakon dva sata, u kojima se mogao opijati samo mirisom, netko je uklonio pladanj, i tada se zaue podrugljive primjedbe kako je "gospodin sigurno navikao na finija jela"... Tek etvrti dan izvukli su ga iz toga betonskog sanduka i dali mu nekakvu kau, tek toliko da ne crkne od gladi, a onda ea. onako iznemoela, ODet.DOdi.Raki.,Iu ga posjednu

na stolac, a Rako ga iznova pone bombardirati onim istim pitanjima kao proli put. Bora, daje i htio, nije mogao nita odgovoriti; toliko je onemoao. Tada Rako milicionarima pokae na Borasove noge, a ovi mu odmah skinu sandale, te ponu upati nokte. Bora je samo iznemoglo jecao. I tada se dogodi neto neobino. Kako Bora i dalje nije nita odgovarao, Rako se sagne do njega i unese mu se u lice, tako da mu se primakao skoro na pedalj razdaljine, a onda prosikta: Ti si zbilja, govno pasje, odluio utjeti sve dok ne krepa? Bora spusti pogled na Rakino lice; nikad ga dotad nije pogledao tako izbliza i izravno. U Rakinim oima ugleda neto dobro poznato. Krugovi arenica nisu bili pravilni; imali su oblik istih estica kakve je imao on i kakve je svojedobno zapazio u uvele. "Pa ovo je moj brat po sudbini", pomisli. "U ovom ovjeku prebiva neka zarobljena dua, kakva sam i ja, i sve ovo to radi sa mnom, ini protiv svoje volje. Moda ak ovoga trena zbog toga trpi, ili e kasnije trpjeti, kao to se to i sa mnom dogaalo." Osjeti kako se duboko u njemu budi saaljenje prema tome Raki. Pogotovo jer je shvatio da mu je ovo bila oito prva ovakva zadaa. Rako mu se uini toliko bliskim, da mu se javi silna potreba nekom mu gestom to pokazati, stisnuti mu ruku, prijateljski ga zagrliti, uiniti bilo to ime e ga osokoliti, utjeiti i staviti mu na znanje da mu ne zamjera ovo to radi s njim. Ali nije imao snage napraviti vie nikakav pokret, pa mu pokua to rei samo pogledom. Odjednom sve se promijeni. Bora osjeti kako mu se dua ponovo oslobaa i kako Astaroth vie nema moi nad njim, kao onda kad je Luciju drao u zagrljaju. Je li i Rako u mu

je on elio rei, nije bilo sigurnog znaka, premda su se i s njim poele dogaati neke udne stvari. Odjednom je odskoio od Borasa, okrenuo se i prislonio glavu na zid, kako to ine ljudi koji pokuavaju zatomiti u sebi neku bol koja ih iznenada i naglo spopadne. Milicionari su samo stajali i u udu gledali to se to dogaa s njima obojicom. Nakon to su svi tako stajali neko vrijeme, Rako progovori tihim glasom, bez one prijanje arogancije, gotovo s nekom toplinom: Povedite ga natrag u onu prvu eliju i dajte mu jesti. A onda pozovite lijenika neka ga pregleda! Milicionari ga na to vrate u eliju, u kojoj je bio prije prvog sasluanja. Ve dok su ga vodili tamo, zapazio je promjenu; bili su prema njemu znatno paljiviji, pa su ga ak i pridravali kad je u hodu posrtao od slabosti. Idue dane Borasu je sve krenulo nabolje. Nitko ga vie nije pozivao na sasluanja, a i hrana mu se uvelike poboljala i postala skoro restoranska. Na krevet je dobio kompletnu posteljinu, koja se redovito mijenjala i nita nije morao raditi; straari su umjesto njega istili eliju, pa ak i iznosili kiblu. Na kraju je premjeten i u bolju eliju, koja je bila znatno opremljenija; imala je stol, stolac, ormarisanitarije. Tako se osjeao kao daje, ako ne ba u hotelu s pet zvjezdica, a ono barem u nekom osrednjem pansionu. Borasa je sve vrijeme kopkalo pitanje to se to dogodilo? Da je Kristovo naelo "Ljubite neprijatelje svoje!" temelj kranskog uenja, to je znao takorei otkad zna za sebe, ali nikada nije pomiljao da bi ono moglo na bilo koji nain zaivjeti u stvarnosti. Oduvijek je u tome vidio samo frazu koja je imala svoju funkciju jedino u obrednim itanjima Evanelja, ali u duama vjernika nikada i ni na koji nain
niie nalazila nHrava ipr ifi bila DOSVe nrOUVna ljudskoj Ck,

rodi. U ivotu nijednom nije sreo ovjeka, ma kako dubokih kranskih uvjerenja bio, koji bi prema neprijatelju osjeao ljubav. A ako ju je svojim ponaanjem i pokazivao, to je bila ista hipokrizija. No, ovaj put to se istinski dogodilo, i to ba njemu; prema Raki je osjetio iskreno razumijevanje i bliskost. Dakle, nije stvar u izgovorenim rijeima, nego u tome to ovjek zaista osjea. A kako je ljubav prema neprijatelju neto to je izvan svih standarda u ljudskim odnosima, pa ak i samoga svemirskog ustroja, tu je, oito, opet dolo do provale apsurda, koji je Astarothu zamutio vid, ba kao i kod onoga to se zbivalo izmeu njega i Lucije u ibeniku. To mu je potvrivao i osjeaj slobode, koji ga je, kao i onda, sve vie plavio. inilo mu se da bi ovoga trena, ako eli, mogao izii iz zatvora, a da ga nitko u tome ni ne pokua sprijeiti. Ili da bi dovoljno bilo samo zatraiti da ga puste. Ali toliko ipak nije htio iskuavati sudbinu; bolje da stvari teku same od sebe. Nakon desetak tako mirno provedenih dana u lagodi i bezbrinosti, pojavi se straar, koji ga ponovo povede istraitelju. Doveo gaje u onu istu sobu, u kojoj je bio prvi put, ali u njoj sada za stolom nije sjedio ni onaj stariji istraitelj ni Rako. Bio je to neki znatno mlai ovjek od obojice; imao je inteligentno lice i u ponaanju je pokazivao vie uljuenosti. S ljubaznim osmijehom ponudi Borasa sjesti, narui mu kavu, upita ga za zdravlje, a onda mu ree: Graanine Florijane... dopustite da vas tako zovem... Va je sluaj vraen u ponovni postupak, jer ima pokazatelja da je u njemu bilo mnogo nepravilnosti i prekoraenja ovlasti. Ne postoje dokazi da ste ikada igdje govorili neto protiv naega sistema, pa ak ni neto to bi na bilo koji nain zadiralo u politiku. Vi ste, oito, bili rtva politike represije,

Gospodine istraitelju! upita Bora. Moete li mi rei to se ovo dogodilo? Kome imam zahvaliti ovu veliku promjenu? Drugu Titu i njegovoj mudrosti. Zadnjih godina Udba se posve odvojila od Partije i osilila, pa je ak i njega htjela staviti pod nadzor. U stvari, pokuavala je vratiti kota povijesti natrag, zadati udarac politici nesvrstavanja i ponovo nas baciti u okrilje Sovjetskog Saveza. Ali drug Tito je proniknuo u njihove namjere i smijenio glavnog aktera, Aleksandra Rankovia. Tako sad radimo strogo se drei svih ustavnih naela. A to je s onim prijanjim istraiteljem i Rakom? Smijenjeni su. Svi koji su bili dio Rankovieva aparata morali su napustiti svoja mjesta, a neki su i zatvoreni. Bez obzira na istraiteljeve ohrabrujue rijei, Bora se vratio u eliju zabrinut; muilo ga je pitanje je li se uope dogodilo to to on misli? Da bi osjeaj koji mu se javio prema neprijatelju, ma kako bio iskren, mogao imati tako dalekosene posljedice da smjenjuje caki elnog ovjekaUdbe, inilo mu se i vie nego nevjerojatno. Ali ako se to dogodilo povijesnom nunou, onda je to samo dio igre koju Asta-roth vodi, pa ova promjena nema nikakve veze s onim to je osjetio prema Raki, nego je kratkotrajni predah prije nove igre, kao onda nakon pada NDH. U tom sluaju najbolje e uiniti iskoristi li ovakvu situaciju, dok jo traje; moda bi trebao sad odmah izii iz zatvora i potraiti neko pusto mjesto, za koje Astaroth nema zanimanja, ako takvo uope postoji. Naveer mu je straar donio veeru. Uavi s posluav-nikom, ostavio je vrata otvorena, a onda stao na stolu namjetati tanjur i pribor za jelo, okrenuvi lea ulazu. Bora nomisli kako \e. nvo sad nravi trenutak da sprovede, svoj

271

naum. .vlogao bi izii, i s obzirom na stanje trenutne suspenzije svih usudbenih sila, nitko ga u tome nee omesti. Ustao je i tiho, na prstima, dok je straar bio zabavljen namjetanjem stola, krenuo prema ulazu. Ali nije doao ni blizu vrata, kad zauje glas iza sebe: Bolje ti je to i ne pokuavati, jer nee moi preko raiti prag elije. Okrenuo se i ugledao straarevo lice, kako mu se pakosno smijei. Ali vidio je i jo neto, iz ega mu je odmah postalo jasno sve. Ispod milicionarske kape gledalo ga je jedno crno ijedno zeleno oko. Odmah mu je splasnula sva volja da ita uini i rezignirano se prepusti sudbini. Slutio sam... ree. Neto mi je sve vrijeme go vorilo da se ovo ipak dogaa u vaoj reiji. A to si mislio, da bi jedan tvoj hipokritski oprost vlastitom muitelju mogao promijeniti povijesni tijek? To ni onom veem od tebe nije uspjelo. Uzalud mu je bilo: "Oprosti im, Boe, jer ne znaju to ine!" Nikakvog oprotaja nije bilo. Dapae, nakupilo se mrnje vie negoli ikada prije toga. Ne vjerujem da te rijei nisu imale ba nikakva uinka. Jer, tko zna kako bi stvari tekle da ih On nije izgo vorio. Tekle bi isto, samo to bih se ja morao moda malo vie pomuiti. Kako ti jo uvijek nije jasno daje to, jednako kao i ono "Ljubi blinjega svoga!" i "Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!" postalo ve odavno oruem moje taktike? Ne, nije mi jasno! I ne moe biti istina!Vae su orue moda same rijei, ali ne i ono to one znae. To ivi skrovito u ovjeku, kao naslijee od Njega preuzeto. I kad se dogodi da makar malo ispliva na povrinu, odgoni vas i oduzima .vam svaku mo. Samo'to ie malo tko toga svjestan zboe

opsjena, kojima ste pretrpali ljudski ivot. To sam u dva navrata jasno osjetio. I zato u to to me povezuje s Njim traiti i dalje i slijediti kad naem... Nita ti nee! To to misli da te povezuje s Njim, preslabo je u tebi da bi se meni mogao oduprijeti. I da bi ita u tvom poloaju moglo promijeniti. Nisi valjda toliko glup da misli kako si ove bolje uvjete ti sam sebi izborio? Menije odgovaralo da se Rankovi makne, i zato je maknut. Prihvati to napokon kao realnost! Ne tie me se tko je maknuo Rankovia i zato. Vano je da znam da se mrnja koju vi ugraujete u ovjeka moe prevladati. I trudit u se to initi i dalje, bez obzira u kakvu me situaciju stavili. Astaroth na trenutak zauti i zamisli se, a onda se odjednom uspravi u svoj svojoj veliini. Iz poze koju je zauzeo, a pogotovo iz tona kojim mu se odmah iza toga obratio, Bora-su je bilo jasno da sada slua neto to je vrlo nalik izricanju presude. ini se da sam ti dao previe slobode govorio mu je polako izgovarajui razgovijetno svaku pojedinu rije. Nisam ti smio dopustiti komunikaciju s drugima. To ti omekava duu. Navodi te na krive putove. Zato odsad ne e vie imati mogunost kretanja. Boravit e u neivoj materiji. Bit e neto poput biljke. Vidjet e, znat e, ali moi nee nita. Sve dok ti dua posve ne otvrdne. Zavrivi tako, izie i zakljua za sobom vrata elije. Bora je htio odmah dotrati do njih i lupom dozvati druge straare, ali ustanovi da su mu noge ukoene i da se ne moe ni pomaknuti s mjesta. Kad ih je opipao, ostao je zaprepaten. U njima vie nije bilo ivota; kao da su postale drvene. Nakon to ih je malo bolje pogledao, shvatio je da one .doslovce to i iesu:, DretYQrUesuse.umdp,srnee

na brezovinu. I ne samo to. Odrvenjivanje se nastavljalo po itavu tijelu, odozdo pa navie. Uskoro mu je cijela donja polovica do pojasa bila kruta i ukoena. Poeo je vikati i zvati u pomo, ali nitko se nije odazivao. Malo po malo, stali su mu se skruivati ramena i ruke, a onda je na kraju zapazio da vie ne moe micati ni glavom, ni ustima, ni jezikom, ni oima. Sve na njemu bilo je drveno i nepokretno. Ostao je tako u uspravnom poloaju, rairenih ruku, u pozi vapaja za pomo, ali bez mogunosti ikakva pokreta ili govora. Bio je drvena skulptura, na kojoj su visjeli komadi odjee. No najtee od svega bilo je to mu je svijest ostala netaknuta: znao je dobro i gdje je, i tko je, i to se s njim dogodilo, a napraviti nije mogao nita; ak ni pokrenuti neki djeli svoga tijela.

III.

1. KAVEZZA DUU
Kad se malo pribrao, Bora opazi daje zapao u neko udno stanje; inilo mu se da je postao nekako bestjelesan, kao duh koji lebdi u prostoru. Vie ni na koji nain nije osjeao svoje tijelo, premda ga je i dalje imao, jer se nikamo nije mogao maknuti izvan njegovih granica, samo to je ono sada bilo drveno i potpuno ukoeno. Kao da mu se svijest posve odvojila od njega, a opet je nekako i u njemu, onako kako je i dosad bila. Dar vida mu je ostao nepromijenjen, ali mogao je vidjeti samo ono i onoliko koliko moe ovjek koji nije u stanju pomaknuti glavu niti bilo koji svoj dio. Tako fiksiran i nepomian vidio je samo vrata elije i zid oko njih. Sva druga osjetila kao da su mu jednostavno utrnula. inilo mu se daje u nekom kavezu nalik onom u koji gaje Rako trpao, samo jo uem, tako da posve prianja uza nj. U prvi tren se prestraio, a onda je uoio neto neobino: nije imao uobiajenih tjelesnih reakcija. Ni lupanja srca, niti ikakve nelagode; istovremeno kao daje i uzbuen i spokojan, a sva ta osjeanja inila su mu se odavno prevlada-nima.

Protekao je cijeli dan, a da se nita nije dogodilo i Bora je sve to vrijeme nepomino gledao u ono u to mu je pogled bio usmjeren: u vrata i zid. Tek pri kraju dana, kad mu je obino stizala veera, zauje kljocanje brave i trenutak potom na vratima se pojavi straar. Ugledavi ga, ovaj je samo zastao ukipivi se i sav u udu zinuo put njega, is-pustivi posluavnik iz ruku, a onda se naglo okrenuo i nestao. Uskoro se ponovo pojavio, ali ovaj puts njim je dolo jo nekoliko straara, onaj mladi istraitelj, s kojim je Bora zadnji put razgovarao, ijedan postariji ovjek u civilu, oito upravitelj zatvora. Instinktivno mu se javila potreba zamoliti ih za pomo, ali isti tren shvati da e mu svaki pokuaj biti uzaludan; i govor mu je bio oduzet. Meutim, kako mu je, uz vid, ostao jo jedino sluh, mogao je jasno razabrati to su govorili. Bio je to razgovor iz kojega su izbijali iznenaenje i posvemanja zbunjenost: Onda, Dikane? obrati se najprije upravitelj onom straaru koji je prvi otvorio vrata elije.Kakvo objanjenje ti moe dati za ovo? Ne znam, drue upravitelju! zbunjeno e Dikan. Kad sam zadnji put zakljuao, on je bio unutra. A kad sam maloprije otvorio, ugledao sam ovo to i vi sada. To je sve to vam mogu rei. Jesi li kome u meuvremenu davao klju? Nikome. Ali vi znate da ja nisam jedini koji ga ima. ekaj, ekaj, to je ovo?zagleda se upravitelj malo pozornije u Borasa. Gledaj, bogati, pa to je on! Netko je u drvu istesao njegov lik. I to u prirodnoj veliini. I objesio na to njegove prnje! doda jedan od straara. Kao da nam se htio time narugati. E, prisjest e mu ta ala, tko god bio, ja mu kaem! Nai u ja toga kurvina sina.

Neete nai nita!umijea se onaj mladi istraitelj. Ovo je vraki dobro smiljeno i jo bolje izvedeno. Ne bih se zaudio ako samostan u tome ima svoje prste. To je djelo nekoga tko tono zna da nee biti podvrgnut nekoj temeljitijoj istrazi, pa se osjea sigurnim. Zato je i napravio najprije ovu kopiju, a onda oslobodio original i nju postavio na njegovo mjesto. Htio nam je time rei da mu moemo staviti soli na rep. Prilino duhovito, nema to! Ali kako je mogao unijeti ovoliki komad, a da nitko nita ne zapazi? Jednostavno. Imao je tu u zatvoru nekoga tko mu je pomogao. Onda imamo izdajnika u svojim redovima. I to moda meu najpovjerljivijim ljudima. Dikane! Tko je noas bio deuran na ulazu u ovaj odio? Pa... bio sam ja smeteno e Dikan. Ali nisam vidio nita. Jesi li sve vrijeme bio na svom mjestu? Samo sam na pola sata otiao u WC. Znate, neto sam nezgodno pojeo, pa sam imao problema... A tako! Kao to sam i mislio. Netko je vrebao kad e se maknuti, pa onda izveo sve. A to znai da je taj meu straarima. Za poetak, dat e mi popis svih koji imaju kljueve elija ovog bloka! Uzalud troite vrijeme! javi se opet istraitelj. To ne mora biti straar. Moe biti bilo tko meu nama, tko na neki nain moe doi do kljueva. Ukljuujui i nas dvojicu. Nemate se za to uhvatiti. Imat u, imat u! Dat e mi to sam fratar, kad ga se doepam. Moramo smjesta organizirati potjeru i vratiti ga ovamo u eliju! Ni od toga nee biti nita. Ako ga i uhvatite, morat ete ga istog trena pustiti. Ve je stiglo rjeenje da se obu-

277

stavlja postupak protiv njega; to oito nisu znali ni on ni onaj koji je smislio ovu podvalu. Tako ga neete imati na temelju ega zadrati. Kako neu? A ovo to je iziao prije vremena, bez iije dozvole? Ali i to je napravio poslije datuma kad je rjeenje izdano, pa nema prekraja. I to vi onda predlaete? Nita! Jednostavno, zaboravite sve! A ovo... tu istraitelj pokae na Borasa poaljite njima u samostan. Prije toga navucite na kip onu njegovu fratarsku odoru i prikvaite na nju otpusnicu iz zatvora. Kad ve imaju ovo liko smisla za humor, neka bar vide da ni mi nismo bez toga. S tim rijeima cijelo drutvo ode i straar ponovo zatvori vrata elije. Bora ih je jo neko vrijeme uo kako idui hodnikom ivo raspravljaju, ali im rijei vie nije mogao razabrati. itavu no proveo je u onom poloaju u kome se ukrutio, otkrivajui svaki tren na sebi poneto novo, to mu je, dokje imao tijelo, bilo nepoznato. Zapazio je, primjerice, da ga ovakvo nepomino stajanje, stalno u istoj pozi, ni najmanje ne zamara. Prije ne bi mogao tako izdrati ni sat vremena, a sad je prostajao cijelu no bez ikakvih tekoa. I ne samo to. Nije mu se ni najmanje spavalo niti je vie osjeao glad ili ed; kao da su s odrvenjivanjem i te potrebe nestale. Ali sposobnost miljenja ostala mu je netaknuta, pa gaje sve vrijeme muilo pitanje to ga dalje eka. Koliko dugo e trajati ova robija due? Astaroth mu je, istina, rekao da e to biti dok mu dua ne otvrdne, ali to mu to znai? Misli li on to doslovce, ili u nekom prenesenom smislu? Ako mu se dua odvojila od materije, kao to se ini, onda vie ne moe biti ni tvrda ni meka. Moda to stvrdnue znai zapravo njezinpotpumprjiejaz u neivu tvar. a time i

nestanak? Ako je tako, onda bi najbolje bilo da se to dogodi to prije. Sad mu se jedinim spasenjem inilo da ga uope nema, da ne zna za sebe i da jednostavno vie ne postoji ni u kom obliku kao nekakvo "ja". A moda mu je ovaj drveni kavez suen za vjena vremena? Ujutro su se vrata elije ponovo otvorila i pojavili su se neki radnici, koji su oito doli izvriti ono to je juer dogovoreno. Navukli su mu opet franjevaku halju, okvaili o nju nekakav papir, a onda ga podigli i ponijeli. Utovarili su ga potom u omanji kamionet i krenuli. Nakon polusatne vonje, kamionet se zaustavi u dvoritu samostana Ravna, iz koga je onomad bio odveden u zatvor. Kad su ga izvadili i postavili uspravno usred dvorita, okupili su se gotovo svi fratri i gvardijan i zabuljili se u njega s izrazom neshvaanja na licu. Zaredala su i pitanja, ali radnici nisu znali ili htjeli nita odgovoriti, nego su neprekidno ponavljali da su samo izvrili ono to im je nareeno. Gvardijan skine s Borasa onaj papir i proita ga, a onda se obrati ostalima: ini se, brao, da ova vlast, bez obzira na sve prividne promjene, tjera i dalje s nama istu politiku. Samo joj je sada dala oblik crnog humora. Ovo je otpusnica, kojom se fra Florijan puta iz zatvora, ali su nam, umjesto njega, s njome poslali njegov drveni kip. Slutim to bi to moglo znaiti. Moram smjesta to provjeriti. Gvardijan krene urnim korakom prema svom uredu, oito s namjerom da nekome telefonira. Za to vrijeme radnici s kamionetom odu, a fratri stanu pozornije razgledavati Borasa, opipavajui ga i komentirajui to to vide. udili su se neobinoj tvrdoi drva, kojemu nisu mogli odrediti podrijetlo, i divili se tome kako kip vjerno prikazuje oca Flo-rijana. No, svi su zapazili da i poza i izraz na njegovu licu ... i-inVa^iiiii nrni i hnl a nnlnntvorena usta kao da. v&rj u

pomo. Uskoro se gvardijan vrati; bio je sav utuen, dugo nije govorio, nego je samo gledao nekamo i nervozno stiskao ake. Onda, to ste saznali, oe gvardijane? upita jedan od fratara. Ne pitajte me, molim vas! Znate li to su mi odgo vorili, kad sam ih pitao gdje je otac Florijan? Da smo mi specijalisti za uda, pa bismo mogli znati bolje od njih, jer je na neobjanjiv nain nestao iz zakljuane elije. to im pak to znai? to znai? Znai doslovce ono to je reeno: nestao je i nema ga vie. Progutao ga mrak, eto to. I sad nam to na ovakav cinian nain priopavaju. A ovaj kip? Zato su nam ga poslali? I na to su mi dali slian odgovor. Da oni nisu umjet nika galerija i ne zanima ih kiparstvo, pa ga zato alju na ma, s obzirom da je tematski vezan za nau sredinu. I usput estitaju autoru, koji da je takoer iz naih redova. Ovo zadnje ne razumijem. to se tu ima razumjeti? I emu uope traiti kakva objanjenja. Ono najvanije jasno je kao bijeli dan. Oca Florijana su likvidirali. Ovaj put je uistinu i definitivno mrtav. Poinjem vjerovati u uda, brao. Moda gaje zbilja Bog, nakon one prve smrti, uskrisio da bi ponovo umro za sve nas i postao muenikom. Sutra u otii osobno tamo i rezolutno zatraiti da mi kau barem gdje mu je grob. Da bismo ga mogli dostojno pokopati i njegovoj uspomeni i inu osigurati ovdje trajno tovanje. A to emo s ovim kipom? To je Sotonino djelo. Rascijepajte ga i spalite! Ne inite to, oe gvardijane! zauje odjednom Bora^s neki poznati mu glas iza svoiih lea. a nnHa qp tn^

ti

nutak zatim u njegovu vidnu polju pojavi fra Bono.Znam kako je to nastalo. uo sam priu od seljana, koji su onomad bili uhieni s ocem Florijanom. Dok su amili u zatvoru, neke su od njih vodili po cio dan u umu sjei stabla. Meu njima je bio jedan iznimno umjetniki nadaren uznik koji je pronaao neki balvan i tijekom stanki, prema slici koju mu je netko dao, izraivao lik oca Florijana. Nisu mi znali rei kako se zvao taj umjetnik. M... da! zamisli se gvardijan. To objanjava i ono da je autor iz naih redova. Nita, onda ga odnesite u ostavu. Moda bi mogao i posluiti u kakvoj prilici. Borasa na to prenesu u samostan, u neku podrumsku prostoriju, u kojoj je, to po policama, to na podu, bilo poslagano mnotvo najrazliitijih predmeta, koji su sluili u crkvenim obredima. Najvie je bilo drvenih kipova svetaca, koji su vjerojatno nekad krasili crkvu, ali su zbog dotra-jalosti i crvotonosti uklonjeni i ovdje spremljeni. A nalazili su se tu i brojni svijenjaci, oni s oltara i oni golemi, koji se nose u procesijama, pa crkvene zastave, baldahini, monstrance, kalei i drugo. Borasa smjeste u jedan kut, gdje su bili sami sveci, tako da su mu drutvo inili sv. Antun Padovanski i sv. Tereza. Ostavi sam u tome spremitu mrtvih i dotrajalih predmeta, stao je razmiljati zato je Astaroth ovako postupio s njim, ako on doista, kako mu je rekao, nema nikakve moi ita promijeniti u vlastitu poloaju i u tijeku zbivanja? Nevjerojatnim mu se inilo da bi razlogom mogla biti samo ona prepirka, koju je zadnji put imao s njim. Mora da je ipak napravio neto to tog demona opasno ugroava ili, u najmanju ruku, ometa u njegovim planovima. Do sada mu je davao itav niz sloboda: mogao je misliti to hoe, a osjeanja mu je samo povremeno preureivao DreraasvoiimMj;Qvjirna;ina,emuje i tu ponekad

doputao mrziti ili voljeti po vlastitu nahoenju, pa ak i samog njega, Astarotha. Jedino nije mogao raditi to je htio. Zato gaje onda ovaj put ovako okrutno kaznio? Nema sumnje da Astaroth ima nekoga monog protivnika, bio to Bog ili netko drugi, kome je on, Bora, nekim svojim postupkom nehotice odkrinuo vrata. Ovako se ponaa samo vojska u ratu, kad otkrije da u njezinim redovima ima netko tko neprijatelju odaje strogo povjerljive tajne. Klju svega sigurno se krije u onom njegovu odnosu spram Rake; samo to je moglo Astarotha ovako razgnjeviti. A to znai da mu je on ipak time, bar na trenutak, oduzeo mo nad sobom, ako nije ak, sve onako nasumce natrapao i na prolaz koji ga vodi van iz ovog pakla. Meutim, zaudo, odjednom ustanovi da ga sada to, sve ako je i tako, ostavlja posve ravnodunim. Kao da se do kraja pomirio s ovim na emu je, pa vie nema potrebe dalje oko toga to kopkati. Ovo ga navede na pomisao da se moda i kao osoba, sa svim svojstvima koja je dosad imao, poinje mijenjati i postajati netko drugi, pa se pokua prisjetiti svega to je doivio u svojim prethodnim ivotima. Tako mu u pamenju iskrsnu i Veronika, i Margita, i Jakov, i Lucija, i uvela, i svi s kojima je dolazio u neki doticaj. I doista, nije se prevario. Ni prema njima vie nije imao nikakva odnosa, kao da su postali samo gole injenice, pohranjene u njegovu pamenju, koje mu ne izazivaju nikakve emotivne reakcije. I ne samo oni; ega god se sjetio iz bilo kojeg od svojih ivota, to nije poticalo u njemu ni tugu, ni radost, ni strah, ni nadu, ni ljubav, ni mrnju, kao da mu se i jedan dio due, onaj osjeajni, pretvorio u drvo. Samo mu je razum, ini se, ostao slobodan. Ovo ga donekle i umiri. "Mislim, dakle jesam!", jetko zakljui. Nakon to je nekoliko dana tako prostajao, vrata se otvore i u prostoriju ue fra Bono. Najprije se pozorno zagle,- ^

da u njega, kao da se hoe uvjeriti je li sve u redu s njim, a onda stane traiti neto medu predmetima u podrumu. Ubrzo pronae nekakav srebrni kale i pone s njega brisati prainu. Dugo je to radio, znatno due nego to bi to inae bilo potrebno. Kao da je iz nekog razloga htio rastegnuti vrijeme svoga boravka tu u podrumu. Da mu je to doista i bila nakana, vidjelo se kad je zavrio s ienjem; podigao je kale i stao ga razgledavati, okreui ga na sve strane. Bora pomisli: "Je li on ovo doao zbog kalea, ili da vidi to je sa mnom?" Odjednom, mimo svakog oekivanja, fra Bono se okrene prema njemu i progovori: I jedno i drugo. Gvardijan me poslao po kale, pa sam usput htio vidjeti i kako se snalazi u novim uvjetima. to mogu, zaduen sam za tebe jo od vremena kad si stupio u posmrtni ivot. "Pa on meni moe itati misli!" zapanji se Bora, ali kao da mu to i nije bilo neko uzbuujue iznenaenje, nego vie neoekivano otkrie, koje mu trenutno nita ne znai, ni u dobrom ni u loem smislu. Naravno da mogu!odgovori fra Bono. Sad bolje nego ikad prije. Dosad mi je to bilo znatno tee. Smetale su mi tvoje emocije. One su neto poput kranja na radioapa ratu, zbog kojeg ne moe jasno razabrati to se govori. A kod tebe su one znale biti tako snane, da su dovodile i do prekida emisije. Shvativi da fra Bono odgovara na svaku njegovu misao, Bora odlui nastaviti ovaj neobian razgovor, ne bi li doznao neto i o tome to ga dalje eka. [Dakle, ipak sam pogodio, kad sam pretpostavljao da si ti bio i Bzik i Radas!] I jesi i nisi. Da, bio sam i jedan, i drugi, i jo mnogo niih. T sad sam io uviiek. Svi su oni ja, aia Q|ii, A]i sei razli-

kujemo. I ja od njih, i svi skupa meusobno. Zato to smo istovremeno na razliitim mjestima, ili u razliito vrijeme na istom mjestu. [To ne razumijem.] Ne razumije? Ma nemoj mi rei! s nekim ciniz mom e fra Bono. A stvari, koje su mnogo tee za shva anje, razumije? Recimo, Sveto Trojstvo. Kako to, a? I troje ih je, a opet su jedno! [to si napravio s Lucijom?] Okani se takvih pitanja! Govorim za tvoje dobro. Gazda bi te mogao uroniti jo dublje u materiju, tamo gdje te eka vjeni mrak due. [Nita, nita! Zapravo me to i ne zanima. Pitam tek tako.] Utoliko bolje za tebe. Mora se prije ili kasnije pri lagoditi pravilima igre koja kod nas vladaju, ili nestati. [Kod vas? Gdje to kod vas? U paklu?] Pa... moglo bi se i tako rei, ako je ovaj svijet pakao. [Dakle, nisam se prevario kad sam pomislio da si ti neka vrsta demona!] Ne znam to ti to znai. Astarothov sam sluga, kao i ti, samo na vioj razini postojanja. To ti je kao u vojsci; ima razne inove: obian vojnik, narednik, porunik, satnik... Ja sam ti u ovome neto kao pukovnik, ako emo naeg gaz du shvatiti kao generala i vrhovnog zapovjednika. A ti si obian redov. tovie, zapravo novak. Ali, strpi se! S vreme nom moda i ti dosegne neki vii in. [Je li mi sueno vjeito tavoriti u ovome podrumu?] Tko zna? U njegove namjere nitko ne moe pronik nuti, pa ni ja. Ali koliko iz iskustva mogu procijeniti, selit e se odavde prema potrebi. Ima bezbroj dua ovako za toenih u raznim stvarima, biljkama, ivotinjama, na ak i

nekim predmetima. I sve su one i dalje u njegovoj slubi. Neka vrst prijenosnika njegove volje, pomou kojih nadzire ono to se zbiva i upravlja tim. Sudbina ti nije tako jednostavna, dragi moj. Ljudi... ili tonije, oni koji misle da sami neto odluuju, jer na kraju krajeva, ljudi smo svi... oni i ne slute koje sve sile ravnaju njihovim postupcima i odakle to ine. [Hoe li me ti i dalje pratiti?] Na ovaj ili onaj nain, svakako. Ostane li tu, ja u ti biti na usluzi. A ako te on odlui premjestiti, opet e biti pod mojim nadzorom, samo to e te tada preuzeti moj drugi "ja", koji je ve sada tamo kamo ti bude imao stii. to e, ima me mnogo na svijetu, da se tako izrazim. [Ali kako to da uvijek ima isto lice? Zar se ne dogodi da te netko prepozna na nekom drugom mjestu, gdje je to nezgodno? Onako kao to sam te ja prepoznao?] Dogodi se i to ponekad. Ali gospodar mije dao posve obian izgled, bez ikakvih karakteristinih crta, pa je ljude lako uvjeriti da ih je zavarala slinost. Ti si u dosadanjoj slubi malo zavirio i u druge razine postojanja, pa si zato neto naslutio. Ali i uza sve to, nisi bio siguran. [Molim te, hoe li ee navraati ovamo da malo porazgovaramo?] to ti je to potrebno? [Bojim se da e me muiti dosada.] To ti je fantomski strah. Zna, kao ono s fantomskom nogom, uo si valjda. Kad je nekome amputiraju, on je i dalje osjea, kao da je jo uvijek ima. Tako je i ovo kod tebe s osjeajima. Svima koje si do sada imao. I strahom od dosade, pa i sa samom dosadom. Ne, nee se dosaivati. Ali nee imati ni zabave. Niti e ti biti stalo do nje.

Moda. To ovisi iskljuivo o tebi. Bude li zadovoljan s tobom, hoe. I moda ak uznapreduje. I ja sam nekad davno, koliko se ovako mutno toga mogu sjetiti, bio ovjek kao i ti. I proao sam sve to i ti. Pa ak i neto slino ovome to ti sad prolazi. Bio sam jedno vrijeme i crna maka. Tko zna, moda se i tebi posrei. [to moram initi da se to dogodi?] Nita nego samo pomiriti se s onim to ti je sueno. Iskreno i bez svakog pretvaranja. Za poetak, oslobodi se tih fantomskih osjeaja. [ekaj! usklikne Bora zapazivi da je fra Bono krenuo. Kad e opet doi?] Evo ti prve lekcije: nije vano kad. Moda uskoro, moda nikad. Neka te prestane zanimati i kad, i kako, i koliko dugo! To ionako ne ovisi o naoj volji. Sretno! S tim rijeima fra Bono ga i napusti. Poslije ovog razgovora vrijeme je teklo i teklo u nedogled, a da se nije dogaalo nita. Tek tu i tamo, u velikim vremenskim razmacima, poneko bi od fratara uao u podrum, ali uglavnom zato da poneto donese kip, svijenjak ili kadionicu, i iziao. Fra Bono vie nije ulazio, tako daje Bora pomiljao kako gaje, unato onome to je rekao, ipak sasvim napustio. Sve ime se mogao baviti bilo je gledanje uvijek istog dijela prostorije u kojemu se, izmeu nekih sitnarija, nalazio kip Sv. Josipa, jedna polomljena slika Madone s djetetom i izlizano klecalo. Kako nije mogao svrnuti pogled nikamo drugo, Bora se zabavljao tako da bi na tome to vidi otkrivao svaki put neke nove detalje, ili bi oslukivao zvukove koji su izvana dopirali do podruma. Ali ova zabava nije bila duga vijeka. Ubrzo u tim predmetima vie nije imao to otkrivati, a kod zvukova ni od poetka nije uspijevao razabrati to zne, pa m,p je postalo senzacijom, akn hi mu p ..

li! ii.

u vidnom polju pojavila kakva muha ili neki drugi in-sekt. U toj monotoniji prolazili su dani, mjeseci, pa i godine. Fra Bono je doista bio u pravu; dosada ga ni u jednom trenutku nije muila. U poetku mu se, istina, inilo da vrijeme nevjerojatno sporo prolazi, ali polako se na to priviknuo, tako da mu je svaka i najmanja promjena svjetla ili pojava pauka, koji je poeo plesti mreu, izazivala zanimanje nita manje od onog koje bi nekome moglo pruiti razgledavanje znamenitosti na kakvom turistikom putovanju. Nije znao ni sam koliko je vremena prolopo njegovoj procjeni moralo se raditi o godinama kad se ipak dogodi neto znaajnije: u podrum svrati gvardijan u drutvu nekoga bradatog ovjeka u civilu, a pratili su ih jo nekoliko fratara i meu njima fra Bono. Svi su se odmah zagledali u njega i gvardijan pone onome bradonji priati cijelu povijest, kako su doli u posjed skulpture. Ovaj je oito bio netko tko se razumije u umjetnost, jer procijeni da je autor, koji ju je izradio, zbilja talentiran, ali na neki elementaran i sirov nain. Naime, zamjerio mu je nedostatak stilizacije; kip je, kako ree, suvie vjerna kopija stvarnosti. U tom trenutku Bora osjeti kako mu se javlja misao koja nije njegova: "Strpi se jo malo i izii e iz ovog podruma na svjetlo dana!" Odmah je shvatio da mu je to poruka, koju mu telepatskim putem alje fra Bono, pa ga i pogleda. Stajao je iza leda cijele grupe i u jednom trenutku namignuo mu nekako eretski. Gvardijan zapazi da je fratarska halja na kipu ve prilino otrcana, izjedena moljcima i pranjava, te zatrai da se skine. Fra Bono smjesta skoi to izvriti i za koji trenutak Bora se ukae pred posjetiteljima u svojoj punoj golotinji. Gvardijanu se oito nikako ne svidi to to je ugledao, jer nnnm stnirniaku ree s izrazom enuaniaJttalicu;

Imate pravo! Suvie je realistino. A s ovako vjerno predoenim genitalijama i degutantno, da bi se ikome pokazivalo. Oe gvardijane! na to e bradonja. Ako elite, ja bih mogao ove, da tako kaemo, nezgodne dijelove pre kriti ponjavom... onako otprilike kako esto prikazuju Krista na raspelu. Ali, maestro, zaboga! Kako bi to izgledalo... drvena skulptura s ponjavom na sebi, meu eksponatima u muzeju? Ne, ne, niste me shvatili! Ponjava bi bila izraena u drvu i stavljena preko ovih skarednih detalja. Da, to bi ve nekako ilo. Doite da se dogovorimo! Rekavi to, gvardijan se okrene i pode prema izlazu, a ostali su ga slijedili. Na samim vratima fra Bono jo jednom uputi pogled prema Borasu i neprimjetno mu mahne rukom. Pet dana iza toga Borasa iznesu u samostansko dvorite i tu se onaj bradonja, po svemu sudei, neki kipar, dade na posao. Dlijetom i ekiem najprije mu jednim potezom otfikari genitalije, a onda mu oko bedara i po trbuhu pone lijepiti neke drvene dijelove. Nita od toga Bora nije osjetio; kao da to radi na nekom drugom predmetu, koji nema nikakve veze s njim. Kad je s tim bio gotov, fratri prenesu skulpturu u samostan na kat, u veliku prozranu prostoriju, koja je bila preureena u muzejsku dvoranu. Posvuda uokolo bili su porazmjeteni kipovi svetaca ili po zidovima povjeane slike, sve u pravilnom rasporedu i u jednakim razmacima. Kad i za Borasa meu njima nau mjesto, ponovo ga doe gvardijan pogledati. Ovaj put lice mu je bilo zadovoljno, te ree jednome od fratara: Jo samo treba napisati tu povie: Muenikza hrvatsku stvar, fra Florijan Barii, iju je pravednu borbu stigmatizacijom posvetio sam Spasitelj. Rad nepoznatog kipara.^

U prvi mah Borasu je vrijeme teklo znatno dinaminije nego u podrumu. Makar mu je i ovdje vidno polje bilo ogranieno, unutar njega se tijekom dana uvijek neto dogaalo. U muzej siff stalno dolazili posjetitelji, koji su razgledavali eksponate, pa je tako svako malo u njegov vidokrug ulazilo neko novo lice koje bi se zapiljilo izravno u njega. Imao je tako prilike prouavati razliite fizionomije, muke i enske, to je bilo neusporedivo zanimljivije, negoli muhe, pauci i drugi insekti. A i zvukove izvana bolje je razaznavao. Jasno je mogao uti pjevanje u crkvi prilikom mise, a kad je bilo protenje, uspijevao je uhvatiti i itave reenice, koje bi izgovarali ljudi to bi se okupili u samostanskom dvoritu. S vremenom otkrije i jednu udnu, do tada mu nepoznatu pojavu. Kad bi se muzej napunio posjetiteljima, inilo mu se da negdje duboko u sebi uje neke nejasne glasove, iako bi u dvorani vladala grobna tiina. U prvi mah nije znao o emu se radi, ali dogodi se jednom da se neki stariji gospodin zagledao u njega malo dulje, i u tom trenutku Bora jasno razabere kako mu onaj unutranji glas govori: "Gospode, tko lije samo napravio ovu rugobu!" Tako otkrije da su to to uje zapravo misli posjetitelja. Dakle, koliko god su mu osjetilni senzori bili sueni, toliko mu se doseg svijesti poveao: mogao je itati tue misli. I to, kao i kod sluha; to je izvor bio blie, razabirao ih je jasnije. Jednom tako zauje neto neuobiajeno: izdaleka je dopirao do njega agor velikog broja ljudi, a nije se radilo ni o misi ni o protenju. Jasno je uo kako neki ovjek govori neto preko mikrofona, a masa mu oduevljeno klie. No nije uspijevao uhvatiti ni govornikove rijei ni one koje su pojedinci izvikivali iz mnotva. Tek kad je do njega doprlo unisono klicanje: "Hrvatska, Hrvatska!", razabere da se radi p :Q..tQ..&binQ.|b!iya u takvim prinoU)i^flaxskJtiPM-lMQi.t

likama, ulo se i skandiranje nekih imena, koja su njemu bila potpuno nepoznata. "SavkaTripalo, SavkaTripa-lo!" orilo se izvana daje zrak podrhtavao. U dvorani se toga trenutka nalazio samo uvar muzeja koji je tono pred njim sjedio i neto itao. Bora pomisli: "Kad bi me on nekako dovukao do prozora i okrenuo da vidim to se tamo dogaa! " I tek to j e to pomislio, kad uvar ustane i doista to napravi: premjesti ga kraj prozora i okrene prema vani. Nije ga ovo previe iznenadilo; kad moe itati tue misli, inilo mu se loginim da moe i svoje drugome slati. Pogledao je kroz prozor i doista, na jednoj poljani, oko petsto metara daleko od samostana, zapazi golemu masu svijeta kojoj su se s tribine obraali neki ljudi. Gomila je s vremena na vrijeme prekidala govornike ovacijama i pljeskom, a vidjele su se i brojne hrvatske zastave. Je li se ovo promijenio reim, upita se Bora, kad je ovako neto mogue? Nekad bi se i za daleko skromniju manifestaciju ovakve vrste ilo najmanje deset godina na robiju. Meutim, nije uspio saznati vie, jer ga uvar odjednom, mimo njegove elje, ponovo vrati na staro mjesto. Bora shvati da se ona mentalna veza s njim prekinula. Na uvarevu licu vidjela se zbunjenost, kao kod nekoga tko je nehotice napravio neku glupost, pa se sad ne moe nauditi kako mu se to moglo dogoditi. Uzalud gaje pokuavao natjerati da ga ponovo povede do prozora. Uskoro po zvukovima ocijeni da je zbor zavrio. Istog trena u muzejsku dvoranu ue nekoliko fratara, koji uurbano stanu istiti s eksponata prainu; iz toga Bora zakljui da se tu sigurno oekuju neki iznimni posjetitelji, jer nikakve stvarne potrebe za ienjem nije bilo. I doista, nije prolo mnogo vremena, kad zauje kako u dvoranu ulazi vea grupa ljudi; nije ih mogao jo vidjeti, jer su mu ulazna vrata bila izvan vidika, ali je po glasu odmah prepoznao evar-

dijana. uo gaje kako nekome, sudei po tonu, vrlo uglednom gostu govori: Jako mije ao to nije dola i gospoa Savka, iako mi se ini da je moda i bolje ovako. Onim unitaristima bi to moglo posluiti kao adut i potvrda za ono to joj imputiraju. Ne, ne, nije ona zbog toga otkazala! odvrati gost. Imala je najozbiljniju namjeru doi, ali iznenada je iskrsnulo neto zbog ega je morala hitno u Zagreb. Evo!nastavi gvardijan. Ovo vam je naa skromna muzejska zbirka. Sve su to uglavnom radovi iz 17. ili 18. stoljea, osim ovoga tu, koji je nedavno nastao. To je lik naega pokojnog fra Florijana Bariia, koga narod tuje kao sveca, jer vjeruje da se preko njegova muenitva Bog objavio. Bio je tajno likvidiran u zatvoru, bez optube i bez presude. Ni grob mi njegov nisu htjeli pokazati, kad sam doao pitati za njega. Samo su se cerili i ponaali kao da nikada nije ni bio kod njih. Zato smo mu na ovaj nain odali poast. Dok je gvardijan govorio, gost ue u Borasov vidokrug i pomno se zagleda u njega, tako da mu je lice dolo u neposrednu blizinu njegova. Odmah su mu se neke crte u fizionomiji toga ovjeka uinile poznate; bio je siguran da gaje nekada negdje sreo, samo to je onda to lice bilo znatno mlae. Uzalud je naprezao pamenje da se sjeti i moda mu to nikada ne bi ni uspjelo, da gvardijan u jednom trenutku ne ree: A sad vas, gospodine Elkez, pozivamo na jednu malu zakusku, koju smo ovom prigodom priredili za vas. Tako je! Borasu je sijevnulo istog trena. To je Elkez, onaj isti Filip Elkez, koji je kod njega amio u ustakom zatvoru i koga je on, kao Maglica, tada stavljao na paklenske muke. "udni li su ti tokovi sudbine". Domisli. Tog su Elkeza ustae.

progonili kao ugava psa, a sad je odjednom postao veliki borac za hrvatsku stvar. to gaje to tako iz korijena izmijenilo? Ovakvi se zaokreti ne dogaaju, a da u tome i Astaroth nema svoje prste. A opet, Elkez nije ostavljao dojam ovjeka koji bi se olako prepustio takvome vodstvu; svojedobno se pokazao kao vrst karakter, spreman prkositi sudbini i zbog toga podnositi najgore muke. Je li ovo sad upao u Astarotho-vu zamku, ili je ipak i u ovoj novoj igri uspio sauvati sebe? Tko e ga znati! Sve ovisi o tome kakva je iskuenja u njoj taj demon postavio. ekajte! ree Elkez ne skidajui pogled s Borasa. Ovo je vrlo zanimljivo... Pogledajte samo tu pozu! S nje se jasno moe proitati bol i vapaj za pomo. Kao da je u njoj saeta patnja itavog naroda. Ovako neto izvrsno bi stajalo kod nas u Saboru. Moram vas upozoriti, gospodine predsjednie, da su strunjaci procijenili kako to nema neku znatniju umjet niku vrijednost. Ne, ne, to nije toliko vano. Vana je simbolika... to skulptura govori. Ako elite, moemo je darovati Saboru. Vjerujem da bi i pokojnom fra Florijanu sluilo vie na ast da mu je kip tamo, negoli ovdje. Ali o tome bismo mogli za objedom. to su konkretno za objedom uglavili, to Bora nije uspio saznati, ali daje fra Florijanova skulptura dobila novog vlasnika, vidio je po tome to su nakon par dana doli radnici, koji su ga stali pakirati. Najprije su ga umotali u papir, a onda ga, tako obloena, poloili u sanduk, napravljen oito za ovu priliku, jer mu je bio taman po mjeri. Potom su ga utovarili u kombi i krenuli. Putovanje je trajalo dugo, pa je Bora zakljuio da ga najvjerojatnije voze u Zagreb. Nakon viesatnoga drmusanja auto se zaustavio, a Bora osjeti kako ga iznose, odmataju i ponovo uspravljaju na. ne- ~

ko novo mjesto. Nije mu trebalo dugo da otkrije gdje se sada nalazi; uspio je to odmah im su mu posve skinuli ambalau. Po golemom holu i irokom stubitu s mramornim balustradama, koje je ugledao, a jo vie po onom dogovoru izmeu gvardijana i Elkeza, zakljui da su ga smjestili u samo saborsko predvorje. Ovo e mu se vrlo brzo i potvrditi, kad mu prie neki stariji ovjek, oito vana politika osoba, sudei po dranju onih koji su bili u njegovoj pratnji. On ga pogleda, a onda upita nekoga pored sebe to je to. Kad je dobio odgovor daje to dar Saboru, koji je Elkez dobio u nekom samostanu, mrana lica odgovori: Onda odnesite to u njegovu sobu! Postavimo li tu ovakvo strailo, delegati e nam se razbjeati prije poetka sjednice. Na te rijei Borasa odmah prenesu u neku prostranu sobu s bogato ukraenim radnim stolom, oko koga su bili konati naslonjai, i postave ga u jedan od kutova; ostala tri zauzimale su vaze s fikusima. Nije dugo tu stajao sam; ubrzo u sobu ue neki mlai ovjek u sivome odijelu s crvenom kravatom. U prvi mah Bora mu nije uspio vidjeti lice, ali onda ovaj baci pogled na njega i tako mu se otkrije. Da nije bilo onog razgovora u samostanskome podrumu, zakleo bi se daje to fra Bono glavom; ovako je odmah shvatio daje to samo jo jedna od njegovih inaica, novo utjelovljenje one iste osobe, koja ga sve vrijeme prati pod raznim imenima. ovjek prie Borasu i pone ga pomicati sve dok ga ne postavi tako da mu je u samo sredite vidnog polja doao radni stol. A tada ree: No, eto! U ovom poloaju imat e bolji pregled situacije. [Zar je uope vano to u gledati pod ovakvim okol nostima?!

Ako tebi nije, gospodaru jest! Ovdje e za njega obavljati jedan vaan posao, bez obzira to si sad neto poput inventara ove sobe. To ni jednog trenutka nemoj smetnuti s uma, jer, napokon, o tome koliko se pokae uspjenim ovisit e i tvoja dalja sudbina. [U emu se sastoji taj posao?] Ne boj se! Nee raditi nita to izaziva kakve vee traume. Gledat e tko ovamo dolazi i sluati to se za ovim stolom govori. I, naravno, ono najvanije: to se misli. A po nekad prenositi i neke gospodareve sugestije. [Dakle, imam biti neka vrsta njegova pijuna! Ne razumijem samo to e mu to, kad ve tebe ima tu? Moe komunicirati mislima i bolje od mene.] Ti se lake probija kroz dunglu emocija. A onda, kad bih ja to radio, Elkez bi vrlo brzo otkrio da uspostavljam telepatsku vezu s njim. Ovako kad je sam... ili barem misli daje sam... bit e uvjeren daje svaka misao koja mu dolazi u glavu njegova vlastita. [A to ako ja to neu? Uostalom, zato bih Astarothu pravio takve usluge nakon ovoga to je uinio sa mnom? Gore mi ne moe biti nikako.] Ha, ha, ha! Ti misli da jo uvijek moe neto htjeti ili ne htjeti? Zar nisi zapazio da te nisam ni pitao pristaje li? Radit e sve to ti bude reeno i onda kad vrsto odlui da nee. Tvoja volja vie ne pripada tebi. [ekaj! zaustavi ga Bora zapazivi da odlazi. Kako se sada zove?] to e ti to, kad ionako zna tko sam? A nema ni mogunosti zvati me. Ali ako te ba zanima, ime mi je Bebek. I upamti: i od gorega uvijek moe biti gore. Rekavi to, napusti ga i Bora ostane ponovo sam. Do jutra idueg dana nitko se vie nije pojavljivao, Aondftje

negdje u rane jutarnje sate stigao Elkez i sjeo za svoj radni stol. Htio ne htio, Bora je morao gledati sve to on radi, jer nikamo drugo nije ni mogao svrnuti pogled. A Elkez je odmah, im je sjeo, stao nervozno i uurbano prekapati po ladicama stola. Na kraju pronae nekakav papir; bilo je oito da je upravo njega traio, jer se odmah zadubio u njegov sadraj. Do Borasa u jednom trenutku jasno dopru vibracije njegove svijesti, a da ih on uope nije ni pokuavao uhvatiti. Elkez se muio dilemom treba li sutra na sjednici Sabora proitati to to je na papiru ili ne. Oito se radilo o nekom prijedlogu koji bi mogao uznemiriti duhove; kakvom, to Bora nije uspijevao razabrati, jer je Elkez bio koncentriran iskljuivo na mogue posljedice, ako to napravi, a ne na sadraj. Mislio je: "Iziemo li sutra s ovim, srpski delegati smjesta e napustiti sjednicu. A s njima i veliki broj hrvatskih unitarista. Nakon toga sam Bog ne moe predvidjeti kako e se stvari dalje razvijati." Dugo je tako vagao razloge "za" i "protiv", a onda napokon donio odluku: "Treba jednom otvoreno poravnati raune, pa to bude. Napokon, radi se o sudbini Hrvatske...!" Ali, tek to je to zakljuio, na vratima se pojavi Bebek: Drue predsjednie, stigao je onaj drug iz Bakarieva kabineta! Molim te, uvedi ga odmah, a onda ne putaj vie nikoga ovamo! U ured ue sredovjean ovjek, odjeven tako da je bilo oito kako eli ostati to je mogue vie inkognito; imao je podignut rever na kaputu, tamne naoale i eir iroka oboda. Elkez ustane da bi ga doekao, rukuje se s njim i ponudi sjesti. Sve je to radio nervozno i s nekom napetou. Ovaj je sjeo, skinuo eir i naoale, a onda se zamislio kao
da np 7na nHaklp hi nneo. F.lkez ne izdra: .i,.. .,...

295

Onda, kako stoje stvari? Ne nosim vam nita dobra. Drug Bakari se povlai. A savjetuje i vama da napravite to isto. Ne razumijem. Pa obeao nas je podrati. to ga je sad, nakon to nam je i sam Tito na odreeni nain dao za pravo, natjeralo da odustane? Situacija se iz osnove izmijenila. Na Tita su izvrili pritisak i SUBNOR, i Armija, i policija. Ne napravi li u Hrvat skoj radikalan rez, i njegov poloaj mogao bi doi u pitanje. Imamo povjerljivu informaciju da se u Karaorevu sprema sjednica Predsjednitva CK, na kojoj e doi do obrauna s kompletnim hrvatskim rukovodstvom. Zato, ako sada iziete s tim to ste naumili, pruit ete samo povod da taj obra un bude to ei. Ali kako sada natrag? Pa otpast e nam obraz pred narodom! S obrazom, dragi Elkez, u politici ne moete daleko stii. I onda, znate li to se jo moe dogoditi? uli ste kako masa klie Savki iTripalu. Padnu li oni, narod e podivljati. Imat emo u Hrvatskoj pobunu. Neemo imati nita. Mase su slijepe i lako ih je pre usmjeriti. Dovoljno je da im se Tito obrati jednim jedinim govorom i vidjet ete kako e ti isti, koji sada kliu Savki i Tripalu, klicati onima koji ih budu smjenjivali. Budite pa metni! I bez ovoga to vi kanite doi e do hapenja. Nemoj te dolijevati ulje na vatru! I to drug Bakari predlae? Unitite sve dokumente vezane za ovo. Vjerujte mi, to je u vaem interesu, pa ako hoete, ak i u interesu Savke i Tripala. A onda ekajte i pratite razvoj stvari. Kad se dogodi to to se ima dogoditi, drug Bakari e pokuati snasiti tn

se spasiti da. I to jedinim moguim nainom: tako to e se javno, naravno, samo na rijeima, pridruiti osudi. On ima u vas povjerenja i iznimno vas cijeni, pa oekuje da ete ga i vi u tome podrati. U emu? U tome da se zabije no u lea ljudima s kojima smo do juer suraivali... koji su postali simbolom hrvatske opstojnosti? Nemojte to tako gledati! Nikome, pa ni njemu nije drago to e ti ljudi morati sii s politike scene. Ali ponekad treba znati i izgubiti, da bi se neto vanije sauvalo. to moe biti vanije od ovoga to smo zapoeli? Odustanemo li, to e biti potonue svih hrvatskih nada. Dragi Elkez, to j e u ovom trenutku za Hrvatsku nada, to je pitanje procjene s mnogo vieg mjesta negoli je ovo na kome stojimo vi i ja. Razmislite malo prije negoli donesete odluku. I ako vas pri tom budu muile kakve dileme, moram vam napomenuti da drug Bakari ve odavno zna sve o vaim vezama s Jakovom Borasom, koji je strijeljan kao izdajnik i pijun KGB-a, a ipak vas nikad zbog toga nije pozivao na red. Ne, ne! Neete me time ucijeniti! To su lai koje je o meni proirila ona kuja Margita. Ja s Jakovom Borasom nisam bio u vezi jo odonda kad je prvi put uhien. Ne radi se o Margiti. Drug Bakari je to saznao iz drugih, pouzdanijih izvora. Uostalom, Margita vie i nije osoba od povjerenja. Otkad se razboljela, postala je reli giozna i svaki dan lie crkvene klupe... Pamet u glavu, Elkeze, i dovienja. Kad je Bakariev izaslanik otiao, Borasa najprije zaokupi ono to je uo o sudbini ljudi koje je poznavao. Dakle, njegov sin Jakov je strijeljan kao izdajnik, a eni, koja mu je toliko eorkih trenutaka u ivo&i, primakao se kraj,

297

pa se iz straha pred onim to je eka, uhvatila za vjeru kao slamku spasa! Najudnije mu je bilo da gaje to, unato svemu to ga za oboje njih vee, ostavilo posve hladnim. Ni traka tuge zbog Jakovljeve sudbine, ni mrve likovanja to Margita mora napokon plaati svoj dug. Kao da su to ljudi koji mu nikada nita nisu znaili. Zato se odmah i prestao baviti njima, to vie stoje osjetio kako su do njega ve poele dopirati neke misli koje su poput radiovalova upravo izlazile iz Elkezove glave. Skoro da su mu se i mimo njegova htijenja nametale. Elkez je bio pod snanim dojmom onoga to mu je prenio Bakariev emisar. Naao se u procjepu iz koga nije vidio izlaza. Nisu ga uzdrmali razlozi koje mu je ovaj naveo; tovie, nije se trudio uope ni razmiljati o njima. A nije ga muio ni strah to e se njemu osobno dogoditi, ustraje li na svome putu. Nego, najvie ga je brinulo to bi moglo biti s njegovim sinovima i unuadi. Bora se sjeti kako se i ono onda u ustakom zatvoru slomio, kad mu je on najmlaeg sina doveo u ivotnu opasnost. "Boe moj, kakvo je ovo vrijeme!" razmiljao je Elkez. "Prema svim civilizacijskim uzusima, oni imaju svoj ivot i ne bi smjeli biti odgovorni za moje postupke, pa opet, sve e se to prelomiti i preko njihovih leda." S druge strane, pred oi su mu dolazili i njegovi suradnici i prijatelji. To to Bakari trai od njega znailo bi ne samo iznevjeriti njih, nego i ono u to je itava sebe uloio. Neko vrijeme bio je tako neodluan vaui posljedice napravi li ovako ili onako, a onda se odjednom u mislima opredijeli: "Dovraga! Nisu vane posljedice! Vano je iz svega ovoga izii ista obraza!" Naavi tako rjeenje, obue kaput, pokupi svoje stvari i ode. Dugo u sobu nitko nije ulazio, sve do veeri, kad je buka u saborskoj zgradi posve utihnula. Tada Bora zauje otvaranje vrata, svjetlo se upali i u njegovu vidokrugu pojasi

se Bebek. On namjesti jedan od konih naslonjaa tono prema Borasu, sjedne i zagleda se u njega. Onda?obrati mu se.Hoe li mi podnijeti izvje taj? to je tu bilo? Bora pomisli: "A zato bih ga podnosio? Sazna li Asta-roth to Elkez kani, sigurno e smisliti neto ime e ga omesti i tako mu oduzeti zadovoljstvo to je ostao vjeran sebi. Ne, neu im napraviti tu uslugu! Jednostavno, neu misliti 0onome to se tu zbivalo, pa tako ni ovaj Sotonin sluga ne e saznati nita!" Ha, ha, ha, ha! prasne odjednom Bebek u sarka stian smijeh. Ti kani to meni sakriti? O, jadnice jadni! A zna li da si mi upravo time otkrio sve? Tvoj napor da mi to zataji uinio je obratno, da na to koncentrirano misli, i tako za mene vie nema tajne. Hoe li da ti ponovim cio razgovor koji se tu odvijao? Ili da ti kaem kakve su dileme Elkeza muile? Tvoja svijest je meni poput otvorene knjige 1ja vidim sve to je u njoj pohranjeno. Skriveno mi moe ostati samo ono to si zaboravio. A zaboraviti nitko nita ne moe svojom odlukom. Pogotovo onaj tko nema ni vlas tite volje. [A tako! Pretvorili ste me u neku vrstu relejne stanice preko koje primate misli onih estitih ljudi, koje niste uspjeli napraviti svojim slugama! I to sad oekujete? Da ja pre nesem u Elkezovu glavu vae naputke?] Naravno! On mora postupiti po Bakarievu savjetu; to gospodar trai. I za to mu treba dati valjane razloge. Sad me sluaj paljivo, ovo mu treba prenijeti od rijei do rijei: Bude li se ustrajalo na obrani hrvatskog rukovodstva, to bi mogao biti povod da oni u Beogradu Hrvatskoj ukinu i ono malo suvereniteta to ga ima. A dalekoseno gledajui, to bi motrio dovesti do DOtmunoe urii5te.niabryatskog nacio-

nalnog bia. Ovu e logiku Elkez lako prihvatiti, jer mu nee nimalo ugroziti predodbu o sebi kao karakternom ovjeku. I bit e uvjeren da e podrkom Bakariu ostati na razini svoje ideje. [Uzalud si se trudio, jer ja to neu uiniti!] Hoe, jer e se to dogoditi, htio ti ili ne. to misli, zato sam ti rekao da me paljivo slua? Sad je sve ovo pohranjeno u tvojoj svijesti. Kad se Eklez pojavi, nee moi, a da se toga ne sjeti. I mislit e na to toliko intenzivnije, koliko se jae bude trudio potisnuti to iz pamenja. Jedno stavno e samo od sebe isijavati iz tebe k njemu. [Pa neka! To je onda via sila i ja tu ne mogu nita. Meni je vano da vi nemate moj pristanak na ovakav oblik sluenja.) Dakle, htio bi ist obraz, kao i Elkez, je li? Pa dobro, molim! Nama tvoj pristanaki ne treba. Ako ti je to potrebno da bi mogao vjerovati kako si ostao astan ovjek, neka ti bude! Uostalom, to je ionako puki umiljaj i nita drugo. Ostatak iz tvog tjelesnog ivota koji e s vremenom otpasti. Kao to u zreloj dobi djeaku otpadnu pubertetska matanja daje astronaut na putu do zvijezda. S tim rijeima ga i napusti. Elkeza nije bilo nekoliko dana u uredu, a i nitko se drugi nije pojavljivao, tako daje Bora mogao nesmetano razmiljati. Htio je pronai nain na koji e, unato svim Bebekovim najavama, omesti Astarothove planove. U tu svrhu zapoeo je s vjebama, kojima je kanio izbaciti iz pamenja Bebekove poruke. inio je to tako to se silio misliti na neto drugo. I uspijevao bi u tome na trenutke, ali samo na trenutke, jer, koliko god se trudio, uvijek bi mu se iznova one vraale u svijest. Primjerice, odluio bi: "Mislit u samo na Luciju i na ono to sam proivio s njom." I doista bi tako jedno vrijeme zaboravio na

Bebekove rijei. Ali tada bi mu iznenada samo od sebe sijevnulo da na Luciju misli samo zato kako ne bi na njih mislio, i isti tren bi se sjetio svega. Na kraju se, umoran od tih vjebi, prestane baviti njima i posve se opusti, a pozornost mu zaokupe neke obine stvari. Usredotoio se na dio sobe koji je vidio, posebice na Elkezov radni stol, i stao pratiti put koji preko njega tijekom dana prolazi zraka sunca, ne bi li mu tako vrijeme bre proteklo. I tek tada je, kao nekim udom, zbilja potpuno zaboravio i na Bebeka i na ono to mu je on rekao. Meutim, kad je nakon tjedan dana Elkez napokon uao u ured i Bora ga ugledao kako sjeda za stol, isti tren mu se asocijacijom opet sve obnovi. I ne samo to. Zapazio je kako upravo taj dio sadraja njegove svijesti emanira iz njega i ulazi u Elkeza, tako da je ovaj odmah pograbio one dokumente na svom stolu i zamislio se nad njima, a onda ustao i poeo nervozno etati po sobi, oito, muen nedoumicom. Bora je jasno osjetio kako Elkezu misao radi na istoj frekvenciji s onim to mu on i nehotice alje. Ali sad su svi pokuaji da se neto uini bili uzaludni; to se Bora vie trudio nita ne misliti, vie je mislio, i to ba na ono to je htio zaboraviti. Tada u jednom trenutku Elkez zastane kao da je donio odluku. Ode do telefona, zavrti nekoliko brojeva, a onda ree u slualicu: "Elkez ovdje! Spojite me s kabinetom druga Bakaria!" Potom spusti slualicu i pone ekati. Kad se nakon par minuta telefon oglasio, on u njega odluno izgovori: Drue Vlado, razmislio sam o onome to si mi poruio. Mislim da si u pravu. Moe raunati na moju podrku. Jo neko vrijeme sluao je ono to mu je onaj s druge strane govorio, a onda odloi slualicu, uzme one dokumente, ode s njima do kamina i sve ih spali.

2. PROIENJE
Elkeza opet nije bilo itav tjedan. Bora je ve poeo pomiljati da mu se moda neto dogodilo, kad se jednoga dana iznenada, umjesto njega, pojavi Bebek. Nita nije rekao; samo je doao do jednog ormaria na kome je bio radioaparat i upalio ga. U tijeku je bio prijenos s neke sjednice, oito vrlo vane, jer je tekao uivo. Upravo je govorio Bakari; Bora mu je odmah prepoznao glas. Uza sve to to se trudio ne sluati ga, nije mu promakla osnovna misao njegova govora: Bakari je optuivao hrvatsko rukovodstvo daje podleglo nacionalistikoj euforiji i postavilo se u ulogu lidera masovnog pokreta, te se tako udaljilo od interesa radnike klase i ideala socijalizma i samoupravljanja. Nakon njega redali su se novi govornici, koji su udvornikim glasom u razliitim varijantama ponavljali ono to je on rekao, dok na kraju rije nije dobio i Elkez. Od svega stoje govorio Borasu je posebice zaokupila pozornost misao koja kao da je bila istrgnuta iz onoga to je on nosio u svom pamenju: Drugarice i drugovi! Ovaj nacionalistiki pokret i njegovi glasnogovornici, svjesno ili nesvjesno, rade upravo protiv onoga za to se na rijeima zalau. Nitko vie od njih ne ugroava to isto hrvatsko nacionalno bie, do koga je njima, kao toboe, tako jako stalo. Jer, potpirujui strasti u masama, oni samo daju adut u ruke unitaristima u njihovu nastojanju da se izbriu sve nacionalne posebnosti hrvatskog i drugih naroda i narodnosti... Eto, uo si! obrati mu se tek sada Bebek ugasivi radio. Govori tono ono to si mu ti stavio u glavu. Ovo sam ti pokazao samo da vidi kako ti je svaki otpor uzaludan. Sad e, nakon ovog salta koji je napravio, Elkez biti ,;

izabran u Centralni komitet i ovdje e se pojaviti novi ovjek. Nadam se da si ovim ujedno nauio i sve o poslu koji te dalje tu eka. I da e se pomiriti s tim kao s neminovnou na koju se ne moe utjecati. Elkez se vie nije pojavljivao; iz razgovora koji su se kasnije vodili u uredu, Bora je saznao daje visoko odskoio. Postao je predsjednik Ideoloke komisije pri Centralnom komitetu, to j e praktiki znailo neka vrsta egzekutora nad onima s kojima je do juer bio s iste strane barikade. Sam ured je preureen i u njega se uselio novi predsjednik Sabora, stanoviti Josip Podbevek. Bebek je i dalje ostao tu posluitelj, ali njegovi tajni razgovori s Borasom vie nisu bili tako esti. Do njih je dolazilo samo onda kad bi se Sabor naao pred odlukom koja bi mogla izmijeniti poloaj Hrvatske nabolje, ili dovesti do kakvih veih sloboda u njoj. Tada bi Bora bio stavljen u funkciju neke vrste transmisijskog kanala koji ide od Astarotha do Podbeveka i obratno, pa bi tim putem ovaj potonji bio "napojen" neoborivim argumentima kojima bi poslije u Saboru uspio pridobiti delegate da svojim glasovima sprijee promjene. Sam Bora je posve rezignirao; vie se ni na koji nain nije tome opirao niti je imao potrebe to initi. Jednostavno je prenosio misli s jednog kraja na drugi, kao da je doista postao relej, bez ljudske osobnosti i vlastite volje. U tome se toliko izvjetio da mu vie nisu bile ni potrebne detaljnije upute; dovoljno bi bilo da mu Bebek, prolazei pored njega, dade znak glavom, potvrdni ili nijeni, i on je ve znao to mu je initi. Na temelju toga, sam bi razradio itavu taktiku i sustav argumentacije i prenio to u glavu svoga predsjednikog gojenca. Meutim, jednom se iznenada na liniji BebekBora Podbevek dogodi neto poput kvara. Bilo je to negdje nrvu godinu nakon Titove smrti. Radilo se 0 neemu to se,

302

naoko inilo jednostavnim; obina sitnica financijske naravi. Sabor je trebao donijeti odluku, kojom se iz deviza, zaraenih u hrvatskom turizmu, ukida doprinos Federaciji. Sav bi novac trebao ii onome tko ga je zaradio, uz neka minimalna izdvajanja za republike fondove. Mimo svakog Borasova oekivanja, Bebekmu je pri prolazu dao potvrdan znak, to je znailo da treba razraditi strategiju koja e tom zakonu osigurati prolaz. Kako je nauio da se uvijek kod ovakvih slinih situacija angaira na tetu Hrvatske, Bora se jednostavno nije snaao. Nita mu nije palo na pamet niti je to prenio u Podbevekovu svijest, pa je ovaj na sjednici Sabora zauzeo neutralan stav, koji je onda preao i na delegate, i zakon se nije mogao izglasati. To je bio povod da ga istog dana naveer, kad vie nije bilo nikoga, Bebek posjeti. Dobro, u emu je stvar? upita ga. Zato si ovaj put zakazao1? [Mislim da si zakazao ti. Dao si mi pogrean znak.] Kako pogrean? Uostalom, samo sam ti prenio ono to sam ja primio. Kao i svaki put dosad. [Nije bilo kao dosad. Ovaj put si mi dao znak afir macije. A u svim dosadanjim sluajevima ovakve vrste davao si mi znakove negacije.] Jesi li ti u meuvremenu oglupavio? Zar jo nisi, iz onoga to vidi i uje tu u uredu, zapazio da je gospodar poeo mijenjati smjer politike? [Zapazio sam, ali mi se ne uklapa u logiki sklop. Nisam nauio misliti po kanonima koji su drukiji od onih na koje sam navikao.] Bebek se na trenutak zamisli, a onda skoi, oito se dosjetivi neega:

Tako je, sto mu bogova! Na to smo potpuno zaboravili. Uklonjen ti je emotivni sustav! Zato ti se miljenje ne moe osloboditi starih shema. [Ne razumijem to to znai.] Kako ne razumije? Dok si imao tijelo, upravljali smo tobom putem izmjene emocija. Kad bi dolazio u nove okolnosti, jednostavno bi ti se ucijepili odgovarajui osjeaji, mrnja ili ushienje, ve prema prilici, pa bi s lakoom jednu vjeru zamjenjivao drugom. Sad kad si odrvenio, ne moemo te vie tako preusmjeravati. [I to onda preostaje?] Prijelaz na miljenje bez emotivnog poticaja. Drugim rijeima, naelno naputanje svih naela. Nita ti vie ne smije biti ni vrijedno ni nevrijedno, ni dobro ni zk>. Ni u to ne smije vjerovati, ili tonije, mora vjerovati u sve, ali bez vjere. Tako moe u tren oka s jednog stajalita prelaziti na skroz suprotno. Ili oba zastupati istovremeno. [Kako to kanite izvesti?] Napravit emo jedan eksperiment, iz koga emo vidjeti jesi li zreo za vii stupanj, onaj koji ti zove demon skim. Pokuat emo ti iz svijesti ukloniti odnose "za" i "pro tiv". Kod tjelesnih bia to teko ide, jer ih prijei emotivna vezanost za ono to su nauila drati vrijednim. Ali kod tebe bi, poslije toliko bestjelesnog iskustva, moralo uspjeti. [A to ako ja to neu?] Opet ti s tim hou i neu! Nema toga vie, rekao sam ti. Iz ovoga ima samo dva izlaza: ili proienje ili pomra enje uma. Bude li ono prvo, znait e da si prikladan za izlazak iz toga drva i obavljanje sloenijih poslova. A bude li drugo... no, to je samo teoretska mogunost. {Reci, samo reci! to, ako bude to drugo?]

to se radi sa spravama koje su tehnoloki dotrajale i ne mogu se vie uporabiti? [Ba dobro! Unaprijed biram pomraenje!] Vidjet u te kad doe do toga da bude morao izabrati. Rekavi to, Bora ukljui radioaparat i ode. U prvi mah se nita nije ulo, a onda je jedan glas s radija potiho poeo govoriti, ponavljajui unedogled: "Dobro nije dobro, zlo nije zlo, dobro nije dobro, zlo nije zlo..." Bora je u prvi mah sluao to posve ravnoduno; bilo mu je ak donekle i zabavno. "Gle, gle!" mislio je. "I pakao ima svoju radiopostaju! Na kojoj li samo valnoj duini radi? Pa dobro, da vidimo kome e prije dosaditi, njemu govoriti ili meni sluati!" Ali malo--pomalo glas se stao pojaavati i postajati sve reskiji, tako da je nakon nekoliko sati takva ponavljanja postao gotovo nepodnoljiv. Borasu se inilo da mu razdire svijest; nije to bila nikakva fizika bol, nego neki osjeaj kao da gubi razum, koji mu je ostao jedinim pokazateljem da uope postoji. Uzalud se pokuavao usredotoiti na neto drugo; sve to bi mu palo na pamet jednostavno se raspadalo u besmisao. Osjeao je daje sve manje svjestan sebe i daje iz trenutka u trenutak sve blii nitavilu. A tada odjednom uoi neto to mu se uini mogunou da ipak opstane. Pokuao je pomno sluati to glas govori i sam u sebi ponavljati taj beskrajan niz rijei zajedno s njim: "Dobro nije dobro, zlo nije zlo..." I tada se odjednom sve preokrene. to je vie to radio, sve vie je dolazio sebi, smirivao se i stjecao osjeaj da se vraa u postojanje. Na kraju ga glas vie nije ni smetao, iako se pojaao toliko da su od njega slike na zidovima podrhtavale. Negdje pred zoru sve se smirilo. Kad se nakon toga udubio u sebe, osjetio je kako je razlikovanje stvari po vrijednosti DQSy,enestalo iz njegove svijesti, ier mu ie sve

na to bi pomislio bilo na istoj kvalitativnoj razini; jednostavno, bio je "s one strane dobra i zla". Sutradan je pokuao razmisliti i o onoj konkretnoj situaciji, kod koje je juer zakazao. Sad mu nije bio nikakav problem smisliti strategiju i za one devize. Razradio ju je i istoga jutra iskuao na predsjedniku. Odmah je vidio da je emisija svijesti postigla eljeni uinak, jer je odjednom Podbevekovo lice sijevnulo, kao kod ovjeka, koji je, nakon uzaludnog truda da se neega sjeti, napokon u tome uspio. Zatraio je telefonom da ga spoje s Centralnim komitetom, a kad je dobio vezu, izgovori u slualicu: Drue sekretare! Upravo mi je sinula ideja u vezi s onim devizama. Ako dopustite, doao bih do vas. Nije zgodno ovako, preko telefona. Odsada pa nadalje Bora e raditi po novom programu, kojim je u trenutku mogao svoju misao iz jednog sustava vrijednosti prebaciti u drugi, posve oprean, pa ak i ruiti svaku sustavnost. Vie nije imao nikakvih ograda, koje bi mu nametale kakve obzire. Nita mu nije bilo toliko vrijedno dau danim okolnostima ne bi mogao to i oboriti, niti mu je ita bilo toliko zazorno da se za to ne bi mogao i zauzeti. I nikakva mu se osjeanja nisu javljala, ak ni ona "fantomska". Bio je do te mjere emotivno ispranjen da ga se jednostavno prestalo ticati sve, pa je pomalo zaboravljao i ono to je doivio za svoga tjelesnog ivota. Na trenutke se ak pitao tko je uope on, i tada se dugo ne bi mogao sjetiti ni svoga prvog imena, a kamoli onih kasnijih. No zato mu je um radio sve bolje i na kraju postigao savrenstvo kiber-netikog. Odmah je po Bebekovu ponaanju zapazio da su mu poslodavci time zadovoljni. A naslutio je i koji je cilj ovog njegova preustroja; Astaroth je oito nakanio u glavama saborskih deleeata stvoriti zbrku, tako da posumnjaju

u sva naela, za koja su se dosad zalagali, i ona u interesu Hrvatske i ona protiv nje. U ured su ulazili razni ljudi i vodili s Podbevekom razgovore svih vrsta. Bora je uspijevao hvatati sva njihova misaona zraenja, koja su najee bila posve razliita, pa ak i suprotna od onoga to bi govorili. No kako sada vie nije bio optereen nikakvim vrednovanjem, ni jedno mu od tih miljenja nije bilo ni strano ni blisko, i svako je bio spreman u Podbevekovoj glavi argumentirano braniti ili osporavati, dakako, ako bi od Astarotha preko Bebeka primio neki znak u tom smislu. inilo mu se da malopoma-lo ulazi u tajnu moi kojom Astaroth upravlja svijetom. Ovakvih "relejnih stanica" kao on, mislio je, sigurno ima na milijarde, porazmjetenih oko svakog ovjeka, koji igra neku, ma i najsitniju ulogu u kakvom zbivanju od povijesne vanosti. Kad se njima pribroje i oni aktivno ukljueni u ta zbivanja, kao to je on bio u liku Maglice, Santinija i fra Flo-rijana, pa ovi demoni, "pukovnici", kao Bzik ili Bebek, to je itava jedna golema armija, beskrajan niz mrtvih iz svih razdoblja prolosti, koji su za ivota prodali duu, moda znatno vei od cjelokupnog broja ivih ljudi na svijetu. S takvom silom Astaroth doista moe manipulirati povijeu kako zaeli i gospodariti sudbinom, kako pojedinanih ljudi, tako i ovjeanstva uope. No zajedno s tim spoznajama, u Borasu se poelo zbivati jo neto: raslo je udivljenje prema Astarothu. Bog mu se, u odnosu na njega, sada ukazivao kao patuljak; slabaan disident-ilegalac, koji tu i tamo zna Astarothu ponekad malo pokvariti raune oivljavajui u ljudima osjeaje ili moral, ali bez veih posljedica. Bila je nedjelja i nikoga nije bilo u zgradi cio dan. Kako su sva svjetla bila pogaena, sa sputanjem noi itav ured

o emu vie nije razmiljao; nita nije dopiralo do njega ni vidnim ni slunim ni telepatskim putem, to bi ga navodilo da aktivira svoj um. Ustanovio je da zapravo nema ni potrebe misliti, ako mu nita izvana za to izravno ne daje povoda. A u sebi samom poticaja vie nije nalazio. Cjelokupna prolost, sve osobe s kojima se ikad sreo, sad su mu bili samo skup ravnodunih injenica, koje mogu imati jedino uporabno znaenje ako mu pomau kod neke trenutne zadae. O budunosti je jo manje imao potrebe misliti. Sve to se ima dogoditi, bio je spreman prihvatiti kao neminovnost, koja nema alternative. A sadanjost no, ta je ovoga trenutka bila samo potpuni mrak. Ne vidi nita, pa nema razloga ni o emu misliti. Odjednom se soba naglo rasvijetli kao usred bijela dana. Za stolom, zavaljen u fotelju, odjeven u sveani ornat, nalik onom koji nose biskupi za vrijeme crkvenog obreda, sjedio je Astaroth. Izgledom je ovaj put bio posve drukiji; ne toliko u fizionomiji, jer lice koje je gledalo u Borasa bilo je ono isto koje je od prvog susreta poznavao. okantno i neobino je bilo to to je sa svake strane njegove glave, gdje bi trebao doi lijevi i desni obraz, stajalo jo po jedno lice. Kako se sve vrijeme okretao sad na jednu, sad na drugu stranu, Bora je imao priliku vidjeti i ta lica; u svim i najmanjim sitnicama bila su jednaka onom prednjem, pa su im caki oi bile na isti nain raznobojne. Pored Astarotha stajao je Bebek, odjeven u smoking, zauzevi pozu posluitelja, koji je spreman skoiti na svaki gospodarov mig. Sigurno si zbunjen mojim novim izgledom? zapone Astaroth.Ali neka te to nita ne smeta. Ovo je samo moja alegorijska slika, ija je namjena povezana s onim zbog ega sam tu. U stvari, ja i nemam neki odreeni lik. ^Nisam ni onakav kakva me inae zna. Samo se tebi takav

pokazujem. Ostali, s kojima komuniciram, vide me svatko na svoj nain. Uvijek se oblikom prilagoavam svrsi. [Ako se ne varam, ovako vas je vidio Dante.] Nije on nita vidio. Samo je pretpostavio da bih morao biti neki pandan Svetom Trojstvu. Obina glupost! A ono da u obliku neke troglave zvijeri razdirem zubima Judu, Bruta i Kasija, naprosto je groteskno. Kako vidi, sva tri lica su mi ljudska. I nikoga ne razdiru zubima. Moje troj stvo ima sasvim drugu svrhu; njime nadzirem sveukupnost postojanja u njegove tri pojavnosti: prolosti, sadanjosti, i budunosti. [Zar u isto vrijeme?] Naravno. Na tvojoj razini oni dolaze jedno iza dru goga, ali na mojoj, gdje vrijeme uope ne tee, oni su isto vremeni. Ja u svakom trenutku vidim sve to jest, to je bilo i to ima biti. [Priznajem da ne razumijem sasvim, ali prihvaam to to kaete, gospodaru!] To i jest jedino vano. Pazi, ovo to e sada biti nije samo tvoje upoznavanje s novom zadaom, nego i provjera jesi li joj dorastao. Ne zadovolji li, ostaje i dalje u tom drvu, a zadau e preuzeti netko drugi. Nakon tih rijei, snano okrene glavu udesno, tako da je sada u Borasa gledalo ono lijevo lice koje nastavi istim glasom: Usredotoi se sada pomnjivo na moje oi. Vratit u te malo u prolost. Vidjet e dogaaje stare otprilike tri godine. Glavni akter u njima je mladi novinar Borna Cvetni, koga trai Udba zbog subverzivnog lanka, objavljenog u emigrantskom tisku. Pratit e ga od trenutka kad se, prije negoli e ilegalno preko granice, doao oprostiti sa svojom obitelji u selu Bilaj kod Gospia u lici.

Odjednom Astarothove oi bijesnu arkim sjajem i iz njih dva snopa svjetlosti iknu ravno na Borasa potpuno ga zaslijepivi, tako da na trenutak nije vidio nita; pred njim je bila samo bjelina. A onda se polako iz te bjeline, umjesto sobe i njih dvojice, pone pojavljivati iva slika omanjeg likog sela i pejzaa koji ga okruuje, zauzimajui sav prostor unutar njegova vidnog polja. Bora je mogao pratiti cio slijed zbivanja kao da gleda trodimenzionalni film na nekom ekranu, irokom toliko koliko mu pogled see. I tehniki je sve djelovalo kao pravi filmski zapis; mijenjali su se rakursi, groplanovi su se kombinirali s totalima, radnja se prekidala rezovima i prebacivala na drugo mjesto, samo to nije bilo tona. Najprije se ukae mlad ovjek, izmeu 20 i 30 godina, kako ulazi na vrata tipine seoske prizemnice, osvrui se na sve strane da bude siguran kako ga nitko nije vidio. Bora odmah shvati da je to taj Cvetni. Potom se otkrije sirotinjski interijer kue, gdje je na okupu bilo omanje drutvo, koje Cvetnia doeka s radosnim iznenaenjem; inili su ga stariji brani par, jedan mukarac zrele dobi s mladom enom i troje djece od 5 do 10 godina. Nije bilo teko pogoditi da su to Cvetnievi roditelji i stariji brat sa svojom obitelji. Sa svima njima Cvetni se izgrli i izljubi, a djeci podijeli darove koje je donio. U iduoj sekvenci vidjelo ih se sve za stolom kako objeduju. Cvetni je pri tom priao, a svi su ga pratili ozbiljna i zabrinuta lica; nesumnjivo ih je izvjetavao o neprilikama u koje je zapao. Odjednom svi prestraeno zastanu kao da su neto zauli, a onda stanu oslukivati. Mlada snaha tiho se doulja do prozora i kriomice zaviri iza zavjese, a onda se okrene i pone Cvetniu panino davati znakove da bjei. Njezin mu odmah pronae ljestve i namjesti ih na otvor koji vodi na tavan, tako Ha cp Pi/Ptnir niima u velikoi brzini DODH6- Napravio je to u

zadnji tren, jer taman su ljestve bile skinute, kad u kuu upadnu milicionari. Dok su se oni raspravljali s ukuanima, koji su im, po izrazu lica sudei, govorili da nita ne znaju, Cvetni je s tavana iziao na krov i odatle skoio na sjenik, a onda se u tren oka izgubio u oblinjem umarku. Nakon toga sve nestane, a pred Borasom se ponovo ukae soba s Astarothom i Bebekom na prijanjim mjestima. Onda? ree Astaroth. Ima li kakvih primjedbi na Cvetnievo ponaanje? [Samo jednu. Ako je znao da mu je Udba za petama, zato je iao tamo gdje ga se moglo oekivati?] Zbilja to ne zna? Moda ima ti neko tumaenje? [Nemam nikakvo. Taj mi je postupak potpuno nera zumljiv] Onda e ga moda razumjeti, ako pogleda jedan drugi isjeak. Ponovo bljesak Astarothovih oiju i pred Borasom se ukae prizor koji mu je bio i te kako dobro poznat. Ugledao je sebe, kako u liku Maglice s naporom ide Tukancem prema svojoj nekadanjoj vili. Iz lica mu je izbijala patnja koju je podnosio. Vidjelo se kako jedva jedvice dolazi do cilja, a onda krajnje iznemogao pada na sam prag vrtnih vrata... [Stanite! usklikne Bora. Nema potrebe da mi to dalje pokazujete, jer se dobro sjeam svega to je bilo.] Je li ti sada Cvetniev postupak neto jasniji?upita Astaroth nakon to se sve vrati u prijanje stanje. [Nimalo. Teko shvaam i ovaj svoj. Ne znam to me tada spopalo. Kao da nisam vladao sobom. Ne vidim nika kva razumskog opravdanja za sastajanje s nekim, ako od toga moe pretrpjeti samo tetu?] Vrlo zanimljivo! Idemo na novu sliku! Jo uvijek smo u prolosti, premda jak,Q bliskoj u odnosu na dananji r\*r> *

Sve se to dogodilo prekjuer. Mjesto radnje je tajni stan Hrvatskoga revolucionarnog bratstva u Miinchenu, kamo je Cvetni, nakon brojnih skrivanja i bjeanja, na kraju dospio. Iz Astarothovih oiju Borasu stigne nova slika. Prikazivala je neku tavansku prostoriju, za koju bi teko bilo odrediti emu slui, jer je u njoj bilo doista svega: pisaih stolova, za kojima su neki ljudi tipkali u stroj, stalaa s orujem, koje su mahom inili pitolji i strojnice, zatim sanduka s eksplozivom, konzervi hrane, ormara s odjeom, uglavnom onom koja slui pri diverzantskim akcijama i si., a u svemu je vladao potpuni nered. Cvetni je upravo razgovarao s nekim ovjekom zavaljenim u naslonja koji je tu, sudei po dranju obojice, bio neto kao glavni. Bora mu u prvi mah nije vidio lice, ali kad se okrenuo tako da gaje ugledao s prednje strane, prepozna u njemu korancu, onog istog korancu, koga je svojedobno sreo u samostanu. Cio razgovor djelovao je kao da Cvetni prima od njega neke instrukcije, jer je itavo vrijeme gestikulacijom pokazivao da razumije sve to mu on govori i da pristaje. U iduem kadru Cvetnia se vidjelo kako zamiljeno koraa irokom i prometnom gradskom avenijom, ne osvrui se oko sebe, oito uvjeren da mu tu ne prijeti nikakva opasnost. Odjednom, neki auto se zaustavi tik do njega i dvojica, koja iz njega iskoe, naglo ga pograbe i silom uguraju unutra, nakon ega auto produi velikom brzinom. Prolaznici su reagirali krajnje indiferentno; kao da ih se to to se zbilo uope ne tie. Auto potom proe pored zgrade, za koju se po brojnim znacima vidjelo daje konzulat SFRJ, zaobie je, ue u dvorite, koje se nalazilo s njezine zadnje strane, i tu se zaustavi. Cvetnia odmah izvuku iz auta i uskoro ga Bora ugleda u nekoj prostoriji golih zidova, nalik na zatvorsku sobu za razgovore. Sjedio ilikiljdJt

312

rica njih robusna izgleda, koji su mu prijetei neto govorili i pri tom pokazivali nekakve slike i papire. On je dugo na sve to samo utio, ali na kraju, kad je bijes te etvorice dosegao vrhunac i kad su mu zaprijetili neim to je, sudei po Cvetnievu prestravljenu licu, oito bio njihov najjai adut, napokon im je nevoljko kimnuo glavom. Nakon toga moglo ga se vidjeti kako izlazi iz zgrade konzulata sav potuljen i s izrazom oaja na licu. Tu se i slika prekine, a rije uzme ponovo Astaroth: to misli, je li Cvetni pametno postupio? [Ne znam, jer nisam shvatio na to je ono pristao i ime su ga ucijenili.] Nije ni na to pristao. Samo se pravio da pristaje, a zapravo ne zna to bi. Stavili su ga pred izbor: ili e im pomoi da se domognu njegova efa, ili e mu cijela obitelj u Lici stradati. [A zato je iziao onako potiten?] Zar nisi razumio? To je za njega nerazrjeiva dilema. to god uinio, mora rtvovati jednu od dvije stvari, koje su mu od ivotne vanosti. [Ne vidim kako to uope moe biti problem.] Ponovo nastupi bjelina i iz nje iskrsne novi prizor. Za stolom u uredu sjedi Maglica u ustakoj odori. Jedno vrijeme nepomian je i zamiljen, a onda polako uzima pitolj i prislanja ga sebi na sljepoonicu. Bora shvati daje to onaj trenutak kad je trebao potpisati smrtnu osudu svom sinu Jakovu i odmah usklikne: [Ne, ne, dosta! Sram me toga to sam tada pokuao. To je bila ista ludost.] Tada si bio u slinoj dilemi kao Cvetni. Zato sada drukije gleda na takvu situaciju? [Zato stoje besmisleno dolaziti u bilo kakvu dilemu. ;l Kako moe biti ikakve dileme, ako najiniivotom ne uorav- .~..ak-

ljamo mi, nego sudbina? I to nam moe biti ivotno vano ako smo se s tim pomirili?] Vidim da poinje pomalo shvaati bit. Razvija se u pravom smjeru. [I to je Cvetni napravio?] Jo nita. A to e napraviti, to u ovome trenutku, ma kako ti zvualo udno, ovisi iskljuivo o tebi. Naglim pokretom Astaroth okrene glavu skroz ulijevo, tako da je sada u Borasa gledalo ono desno lice, koje uzme rije: Pazi, ovo se nije dogodilo, ali e se posve sigurno dogoditi, ako Cvetnia prepustim njegovoj odluci. I to u vrlo bliskoj budunosti, ve prekosutra. Mjesto radnje je jedan od munchenskih mostova. Ubrzo se pred Borasom ukae Cvetni kako duboko u noi sam luta gradskim ulicama. Na licu mu se vidi da je oajan i izbezumljen. Doao je do nekog mosta i tu, po sredini, na njegovu najviem dijelu, stao i zagledao se dolje. Ispod mosta, na dubini od kojih dvadesetak metara, umila je voda. Nakon to tako postoji neko vrijeme razmiljajui, odjednom, kao daje donio odluku, zakorai preko ograde i nae se s njezine druge strane. Sad je stajao na uskom rubu mosta, oslonjen leima na ogradu, a ispod njega je bila praznina. Neko je vrijeme djelovao kao da se jo uvijek premilja to e uiniti, a onda se naglo prekrii, ustima neto izgovori, po svoj prilici rijei neke molitve, izvadi iz depa pitolj, ispali ga sebi u glavu i ubrzo nestane u dubini. Zajedno s njim nestane i slike, a soba se opet osvijetli. to kae na ovo? upita Astaroth. [Samo to daje glupo postupio. Ovako problem nije rijeio, nego ga je i dalje ostavio otvorenim, a sebe je liio mogunosti da ea rieava.l ......_..

 to bi ti napravio da si na njegovu mjestu? [Izvrio bih procjenu obje ponuene varijante: to se gubi ako rtvujem obitelj, a to ako to napravim sa svojim voom, i onda uinio ono to se pokae svrhovitijim.] to za tebe uope znai svrhovito? [Ono to doprinosi sudbinskom tijeku, kojim vi upravljate.] Zadovoljan sam tvojim odgovorima! Vidim da si dovoljno prilagoen. ini se da je ovjek u tebi napokon prevladan. [Hou li opet dobiti tijelo?) im mladi Cvetni krene ovim putem koji je sam odabrao. Neu ga prijeiti u njegovu izboru. [Moete li me barem okvirno upoznati sa zadaom koja me eka? to imam napraviti kad se naem u Cvetnievu tijelu?] Vidjet e sam kad se to dogodi. Sad kad si proao cio tretman, svaka tvoja ideja... svaki naum na koji doe, bit e pravi. Ono to je jedino mogue da bi se sudbina ispu nila. A to znai i ono to ja toga trenutka mislim. Mora se jo samo strpiti koji dan. Uskoro e se nai u Miinchenu, pokretljiv i slobodan kao to si neko bio. Rekavi to, Astaroth i njegov trabant nestanu i itavim prostorom ponovo ovlada mrak. Bora je stao razmiljati o tome to znae one rijei da je ovjek u njemu ve prevladan? Zar je doista izgubio sva ljudska svojstva? itavo vrijeme, dok je bio u tom drvu, imao je arku elju izii iz njega i ponovo zadobiti tijelo, ma pod kojim uvjetima to bilo, a ima je, kako mu se ini, jo i sada; ako nita drugo, ta elja je izrazito ljudska. Kako je ona Astarothu mogla promai, uza sve to to se on nije ni trudio sakriti je? Meutim, kad se malo vie udubio u sebe, zapazi d& niu injenica tn -

e napokon biti osloboen zapravo sada vie ne znai ono to mu je prije znaila. Ni traga kakvu radosnu uzbuenju. Kao da mu je posve svejedno hoe li u ovom drvu jo ovako tavoriti stoljeima, ili e odmah izii iz njega. Dodue, nema nita ni protiv toga da izie, ali mogao bi sasvim lijepo i bez toga. Zato je onda uope Astarothu i postavljao ono pitanje? Mora da ga je to opet spopalo jedno od onih "fantomskih" osjeanja, koja mu se, kao zaostaci iz prijanjih ivota, povremeno javljaju. Astaroth je sigurno to odmah uoio; znao je dobro da on sada vie niti eli niti ne eli novi tjelesni oblik, pa je iz toga zakljuio kako je u njemu ono ljudsko ve prevladano. im je svanula zora i soba se rasvijetlila, uao je Bebek. Sad je bio odjeven u radnu kutu. Odmah se latio svog uobiajenog posla, ienja i sreivanja prostorije prije negoli zapone radno vrijeme i stigne Podbevek. Kad je s tim bio gotov, pogleda na Borasa, a onda mu se obrati s nekim eret-skim osmijehom na licu: to je? Odlazi? Je li ti drago to e me se napokon rijeiti? [Kakvo je sad ovo ispitivanje? Zna dobro da sam proao provjeru pred znatno vanijim forumom no to si ti.] Pitam tek tako. S obzirom da si se toliko srdio, kad si otkrio da te ja cijelo vrijeme pratim. Sad e ostati bez moga nadzora, moda i zauvijek. Moralo bi ti biti drago. [To mi je sada potpuno svejedno. Niti mi je drago, niti nije. Jednostavno, prihvaam to kao neto to logiki slijedi iz svega dosadanjeg. Jednako kao to bih prihvatio i da mora ostati uza me.] ini se da si postao tvri i od mene. Meni je ipak,
. -^ri;x n^ioi,n Sin tn rpmn sp rastati Navikao sam na tebe.

A i svidio si mi se otprve. Ve onda kad nas je Kvaternik upoznao. Odmah sam znao da e od tebe biti neto. [Sjeam se dobro toga. Tada si bio Bzik.] I jo uvijek sam. I Bzik, i Radas, i fra Bono. Iako su sada oni na drugim mjestima, a ja tu. [Pokuavam to shvatiti, ali nekako mi teko ide u glavu.] Nije ti to nita posebno zamreno. Zna kako je kod sijamskih blizanaca? Svaki od njih u svakom trenutku zna to onaj drugi misli i radi. Dva tijela, jedna dua. Tako je i s ovim mojim brojnim osobama, iako nismo srasli, nego smo miljama daleko jedan od drugoga. [Pa dobro, reci, to te tvoje druge osobe sada rade i gdje su?] Aha, tu smo! Znatielja! Nije jo sve ljudsko posve zgasnulo u tebi. [Ne pitam to iz znatielje, nego zato to mislim da bi mi moglo koristiti kod narednih zadataka. Uostalom, ne mora mi rei, ako ne eli.] Ne, rei u ti. Nemam razloga tajiti. Bzik je trenutno u Argentini. U slubi jednoga biveg ustae, koga priprema za povratak ovamo kad se komunizam raspadne. [A tako! Komunizam e se raspasti! Slutio sam da do toga ima doi, im ovako ne primam vie nikakve signale koji se njega tiu. Ni "za" ni "protiv". A Radas?] Trenutno je kod jednog "nomada". Nomadima, zna, nazivamo one koji sele iz tijela u tijelo, kao to si ti donedavno. Taj je nomad sada na udaru Partije, ali ima doi na vlast kad se okolnosti promijene. [A gdje je fra Bono?] Njega je onaj koranca povukao za sobom u Nje| maku. Tamo mu je glavna udarna snaga u borbi protiv I udbaa. Moda e ga i sresti kad stigne jt&rno,,^ .- **

[Da ga i pozdravim u tvoje ime?] Glupost! Neu valjda slati pozdrave sam sebi. Kako nikako ne shvaa? On je ja i ja sam on. I jo sam mnogo drugih, koje ti i ne zna. Uostalom, vidjet e kako je to. S obzirom na to kako napreduje, ne sumnjam da e i ti jednom postati multiplikant. Tako, naime, zovu ovakve kao ja, a ne demoni. Mora se priviknuti i na terminologiju koja je kod nas u uporabi. Ubrzo nakon to Bebek ode, u uredu se pojavi Podbev-ek, koji na brzinu svue kaput i odloi torbu. Nije sjeo za stol niti je zapoinjao kakav posao, nego odmah po dolasku u velikoj hitnji otvori radio. U tijeku su bile dramatine vijesti iz Rumunjske. Mase su se pobunile protiv Ceausescua i njegova diktatorskog reima, svrgnule ga s vlasti i njega i suprugu liile ivota. Nitko, pa ni vojska i policija, nije stao u njegovu obranu, a nije se ni iz Sovjetskog Saveza uo glas kakve osude. Bora shvati daje raspad komunistikog sustava, koji mu je Bebek maloprije najavio, zapravo ve otpoeo. Sad e to postupno ii dalje zahvaajui jednu po jednu zemlju, pa e na kraju doi red i na Jugoslaviju. Oito zapoinje nova Astarothova igra, ije je prve poteze Bora ve djelomice uoio kod onoga to se zbivalo u ovoj sobi; jedan od njih je bio i ovo njegovo reprogramiranje. Sad mu je tek postalo jasno da su ga to zapravo preuredili za novo, nastu-pajue razdoblje. Jedna stvar gaje kod toga ipak bunila: Ceausescu je bio pravi ovjek pakla; nema nikakve sumnje da ga je Astaroth sve vrijeme usmjeravao, ako nije bio ak i njegov "nomad". Zato se odjednom ovako okrenuo protiv njega? Je li mogue daje usliao elje ove mase, koja sada urla od radosti po ulicama? Pakao nikad nita nije radio u korist ljudi. Odjednom Van Ha mu if> um neto obasjalo, s,ve:muu hipu posta-

ne jasno, a misli mu stanu strujati svijeu, navirui jedna za drugom poput valova na uzburkanu moru: Gospodar gradi svoje carstvo polako i nepogreivo na stalnom i ritmikom smjenjivanju stege i rasula. Jedni se sustavi rue, nestajui u kaosu, da bi iz toga niknuli drugi, u kojima e ovjekov um i dua na jedan manje uoljiv, ali zato sigurniji nain pripadati njemu. Ideali jednakosti i pravde su se potroili. Varka je postala providna i nikoga vie nije u stanju privui. Zato komunizam mora nestati i ustupiti mjesto novom stanju koje e ponuditi jae mamce: nacionalne ideje, bogatstvo, proizvode visoke tehnologije. Svjetina se uvijek raduje takvim promjenama, mislei da joj s njima dolaze bolji dani. Neka samo u to vjeruje! Tako nee naslutiti da je sa svakom od njih sve vie u vlasti pakla. tovie, treba joj pruiti privid boljitka: neka napreduju civilizacija, tehnika, znanost, neka raste standard. To e samo pomoi da onih gadosti to ih farizeji nazivaju ovjenou i slobodom bude sve manje. Klanjam ti se, oe i gospodaru Astarothe! Ti si jedini Bog i nema drugoga Boga osim tebe! Bora se u jednom trenutku prene i upita: to on to misli? Jesu li ove ideje koje mu padaju na pamet uope njegove? Nekako mu je udno da ga one nimalo ne uzbuuju; kao da mu je posve normalno to je sve skupa tako. Astaroth mu je, uostalom, i najavio da e mu ubudue sve to mu se zane u glavi dolaziti izravno od njega. Poinje li on ovo ve sada misliti njegove misli i nije li ovo ve na neki nain primanje instrukcija u onome to mu je dalje initi? Ne ide li on u Miinchen zato da bi tamo u jednom sitnom segmentu radio na ovome to mu se maloprije otkrilo kao proces opih, planetarnih razmjera? Na kraju odlui ne optereivati se time. Napokon, i zato bi, ako e mu svaki ,^.i;i,

zadaa koju ima izvriti sama od sebe pristizati u svijest kao dio neumitnog plana sudbine? Proao je cio taj dan, idua no i opet naredni dan, a da se nita novo nije dogodilo. Tek druge noi, kad je ured ponovo utonuo u mrak, Bora naglo osjeti na sebi krupnu promjenu. Sve je ukazivalo daje iznenada i nenajavljeno dobio tijelo: odjednom su mu, nakon godina potpunog utrnua, ponovo proradila sva osjetila. Na itavom sebi osjetio je hladnou i vlagu, a u glavi golemu i neizdrivu bol. U prvi mah pomisli da je to varka i da je jo uvijek u onom kipu u saborskom uredu, ali tada zapazi da moe micati udovima; tovie, i da to mora initi svom snagom, jer se nalazi u dubokoj vodi i prijeti opasnost da se pone guiti. Oko njega bio je irok gradski prostor i nad njim nebo osuto zvijezdama. Voda je bila vrlo hladna i nosila ga je nekamo velikom brzinom. Poela mu je ve prodirati kroz usta i nos i vui ga nekamo u dubinu, tako da je morao ulagati velike napore kako bi se odrao na povrini. Kad je pogledao bolje oko sebe, shvatio je da se nalazi u rijeci usred velikog grada. Ponovo je bio slobodan i u novom tijelu koje mu je sudbina dodijelila.

3. ROENJE DEMONA
Bora je plivao rvajui se s rijekom koja ga je nosila. Ma koliko ga je vodena struja vrtjela, uvlaila u sebe i ponovo izbacivala na povrinu, to mu nije stvaralo nikakve nelagode, jer ga je natjeravalo da poslije toliko godina nepokret-nosti oonovo UDOliaYajsyo|e udove, tj prvi mahgodilamu

je ta borba sa stihijom; uzimao ju je kao neku vrstu re-animacije, kojom vraa sebi neke davno izgubljene sposobnosti. Pa ni hladnoa mu nije smetala; tovie, rado ju je osjeao, jer mu je otkrivala da opet ima osjetila i da moe i svojim tijelom, a ne samo mislima komunicirati s vanjskim svijetom. No ubrzo se toga zasitio, to vie to mu je, kao to bi i svakom ivu ovjeku u takvoj situaciji, postajalo neizdrivo na tako niskoj temperaturi i to je ve pomalo poeo i smalaksavati. Stoga osjeti potrebu da se izvue iz vode, pa zapliva prema podzidanoj obali rijeke. Stigavi do nje, naie na nekakvu kuku, za koju su se vjerojatno privezivali amci, i uhvati se za nju, da ga struja ne bi dalje nosila. Ali jo uvijek se nije mogao izvui van; rub keja je bio visoko, a i njemu je nedostajalo snage da se popne. Posvuda je vladao mrak i nijednog prolaznika nije nadaleko bilo uti ni vidjeti. Stoga mu ne preostane drugo, nego drati se te kuke, da ga voda ponovo ne otplavi, i satima ekati kad e se netko pojaviti. Tek kad je poelo svanjivati, zauje u blizini neije korake. Znao je da je u Miinchenu; ve otprve je shvatio da ga je Astaroth premjestio u tijelo mladog Cvetnia, i to tono u trenutku kad je ovaj izvrio svoj naum i skoio s mosta ispa-livi sebi hitac u glavu. Kako je zbog duge neuporabe pomalo zaboravio njemaki, u prvi mah je stao dozivati upomo na hrvatskom. Imao je sreu da je onaj gore, valjda po oajnikom glasu, ipak razaznao to se dogaa i daje, uz to, jo bio i policajac. Ali nije mu mogao odmah pomoi, jer je bio previsoko, pa mu nije preostalo drugo nego mobitelom dozvati svoje kolege. Tako se uskoro pojavio policijski gliser, koji doe tik do Borasa i policajci ga izvuku van iz vode i uvuku u amac. Ve poslije nekoliko izgovorenih reenica obnovi mu se nekadanje znanje njemakog, takojiamu je, jo dok su

ga izvlaili, sporazumijevanje stalo tei bez veih tekoa. Bol u glavi ve mu je pomalo jenjavala, a i rana od metka, koji je Cvetni sebi ispalio u glavu, posve je nestala, tako da su policajci, ve nakon prvog pregleda u amcu, utvrdili da nije povrijeen, nego samo promrznuo. Stoga nisu ni pozvali hitnu pomo, nego su ga odmah odvezli do najblie policijske postaje, tu ga utoplili, dali mu suhu odjeu i okrijepili ga ajem. Tek kad su procijenili da je sasvim doao sebi, upustili su se u ispitivanje tko je, odakle i kako se naao u vodi. To ga ovoga puta nije dovodilo ni u kakve neprilike niti mu je stvaralo nedoumice oko toga to e rei; ono najvanije iz Cvetnieva ivota vidio je u Astarothovu prikazu. Zato bez ikakva krzmanja odgovori da se zove Borna Cvetni, da je politiki emigrant iz Jugoslavije i da ima status azilanta, to se sve potvrdilo i dokumentima koji su se nali kod njega. A kako je dospio u vodu, objasnio je time da je etao kejom, udiui svjei zrak, kad su iz nekoga jureeg automobila na njega pripucali, pa mu nije preostalo drugo nego skoiti, kako bi spasio glavu. Znajui da se s politikim azilantima u Njemakoj dogaaju i gore stvari, policajci su samo vrtjeli glavama, ali nijedan nije pokazao volje da oko toga povede kakvu istragu. Na kraju ga, provjeravajui mu dokumente, zapovjednik postaje upita: Koliko iz ovoga vidim, vi stanujete kod stanovitog gospodina korance. elite li da pozovemo nekoga da doe po vas? Da, to bih vas usrdno molio!odgovori.Ne mogu ovakav do kue. Ubrzo se pred policijskom postajom zaustavi automobil i nakon toga ue mlada ena, plavua 30-ih godina, neuredno poeljana i s kolobarima ispod oiju, koja se bez ikakva uvadabaci Borasuu zagrljaj. Bora je odmah shvatio

322

daje ta ena vezana za Cvetnia nekim intimnijim vezama i da je iz brige za njega provela niz neprospavanih noi; govorilo mu je to ne samo njezino ponaanje i izgled, nego i duhovno zraenje, koje se iz nje irilo i dopiralo do njega, puno sree to gaje napokon nala zdrava i itava. Ali istoga trena svega ga prome neto stoje odavno zaboravio, uvjeren da se zauvijek izgubilo; bio je to onaj snani nagon za parenjem, koji je prvi put upoznao kad je ono kao Maglica u vlaku sjedio pored neke nepoznate asne sestre. Tada, a i kasnije, pri prvom susretu s Lucijom, uspijevao je, uz velike napore volje, to potisnuti u sebi, ali ovoga puta kao daje to bilo jae od njega. Dolazilo mu je da se ak u jednom trenutku, sve onako pred nazonima, baci na ovu nepoznatu enu i udovolji poudi, i bio bi to napravio, da ga nije zadrala misao kako bi tako neto, na ovome mjestu i u ovom trenutku, bilo vrlo nezgodno za njegovu misiju. Je li se on sam uspio obuzdati, ili je tom konicom, koja mu je ovako iznenada proradila, netko izvana upravljao, nije bio siguran; svakako, odmah je uspostavio nadzor nad svojim ponaanjem, pa se mirno oprostio s policajcima i otiao sa enom iz postaje. Dok se vozio s njom u mercedesu, Bora zapazi da ovoga puta ima neke moi koje u prijanjim tijelima nije imao i koje nadilaze prirodne ovjekove sposobnosti. Sjedei pored nje, mogao je njezinu psihu i sve to se u njoj zbiva itati kao otvorenu knjigu, koju ima neposredno pred oima. Astaroth mu je, dakle, ostavio svijest u onom stanju do koga se razvila dok je bila zatvorena u drvu. Tako nije morao tu enu nita ispitivati; odmah je znao ono najvanije o njoj, da je Cvetnieva supruga i korancina ki. A saznao je i tota drugo, jer je ona, vozei auto, preteno utjela, zadubljena u misli, pa su mu one kazivale vj,e negoli d.a..&e .,

raspriala nadugo i nairoko. itavo vrijeme progonio ju je strah da bi Cvetnia u nekoj prilici, slinoj ovoj, mogla izgubiti, to mu otkrije daje njezina vezanost za njega mnogo dublja negoli mu se u prvi mah uinilo. Pomiljala je da e, ako se njemu to dogodi, i ona sama skonati sa sobom; jednostavno nije mogla zamisliti ivot bez njega ili da bi neki drugi mukarac mogao zauzeti njegovo mjesto. Sjetila se kako se i ocu suprotstavila kad ju je odvraao od te veze; on je bio prema svakome nepovjerljiv i cio ivot ju je drao u strogoj izolaciji, jer se bojao da bi je udbai mogli jednom oteti i poslije ga njome ucjenjivati. Bora prokopa malo po ladici sa svoje strane auta i tu nae njezinu vozaku dozvolu, iz koje utvrdi da se zove Renata. Na trenutak se zaudi zato mu je Astaroth nikako nije pokazao u onim slikama, a niti spominjao u razgovoru. Kakvog je razloga imao zatajiti mu je? Ali brzo odbaci svako razmiljanje o tome; shvatio je da ga sada to ne bi ni smjelo zaokupljati. Ako je namjerno tako postupio, to je sigurno u interesu posla koji ima obaviti. Uto se izmeu Renate i njega razvio razgovor: to se dogodilo s tobom? pitala ga je. Gdje si nestao tri dana? Ve smo pomislili da su te oni kidnapirali. I jesu!otme se Borasu nekako samo od sebe. Zaudilo ga je u prvi mah kako ovoga puta ni trenutka nije dvoumio oko toga to e rei. Ali odmah se sjeti Astarothovih rijei: "Svaka tvoja ideja bit e ono to ja toga trenutka mislim." Oito, dakle, da o onome to bi trebao govoriti vie on sam ne donosi odluke, nego je sve dirigirano, pa to zapravo zajedno s njim govori Astarorh. Stoga bez krzmanja nastavi: Oteli su me nasred ulice, naoigled brojnih prolazni ka. Tri su me dana drali u nekom podrumu u konzulatu. ah cam ipHnp nnri usnio Drevaritistraara i pobjei. Progo-

nili su me sve dok ih se nisam oslobodio skoivi u rijeku. Dugo sam ronio, pa su vjerojatno pomislili da sam se utopio. Sad se sjeam da sam u novinama proitala o nekoj takvoj otmici usred Nvmphenburger Strafte. Svjedoci su izjavljivali da se to dogodilo munjevitom brzinom, ali nitko nije znao pojedinosti. I ovo Borasa uvjeri da mu sve to kae dolazi odnekud izvana; kao daje znao da Renati mora ispriati ba ono to ve postoji kao novinska vijest, iako o tome nije imao pojma. Prije bi se u ovakvoj situaciji na sve mogue naine izvlaio ili davao neke dvosmislene odgovore, a sad je lupnuo bez razmiljanjai pogodio ono pravo. Stoga odlui da ubudue, kad opet bude u nekoj dvojbi, nee uope krzmati; kazat e ono to mu prvo padne na pamet. I to su ti radili? Ne pitaj! Izlagali su me nepodnoljivim mukama, traei od mene da im pomognem domoi se tvoga oca. Auto proe pored goleme stambene zgrade od deset katova i skrene u prolaz koji je vodio do njezine podzemne garae. Tu se Renata parkira, a onda se s Borasom liftom popne na osmi kat, gdje je koranca imao prostran stan, koji je zauzimao etvrtinu itavog kata; sastojao se od sedam soba, od kojih su tri koristili Cvetni i Renata, a dnevni boravak je bio prostran toliko da bi mogao posluiti i za konferencijsku dvoranu. koranca ga doeka srdano, pokazujui radost zbog njegova povratka, no Bora je odmah osjetio da je to pomalo hinjeno, jer je iza te radosti provirivala sumnja u njega i strah za vlastitu kou. To je iz korance osobito jasno zrailo, dok mu je Bora priao ono to i Renati, gdje je bio i to se s njim zbivalo. Zato, kad je zavrio, nije toliko pratio to e on na sve to rei, koliko misao koja e seJa tORakjMu njeeovoi davi. I doista, kad

je koranca progovorio, te su dvije stvari bile u potpunoj opreci: Dragi moj Borna, oni su na sve spremni. Moramo pojaati oprez. U Bratstvu emo podvostruiti strae. U prvom redu pred samim dvorinim vratima, a i odmah pored ulaza u zgradu. I nikamo se vie ne smijemo kretati bez oruja. [aren si ti meni, zete. Nisam ja siguran da ti nisi popustio pred prijetnjama. Suvie si vezan za svoju obitelj tamo u Bilaju. Da se ova moja guska nije zatelebala u tebe toliko da sam se bojao kako bi me mogla napustiti, nikad ti ne bi uao u moju kuu.] Borasu je to bilo dovoljno da bi dobio uvid u situaciju, pa vie nije imao potrebe dalje s njim to raspredati, a i jedva je ekao da se s Renatom nae nasamo, kako bi mogao pustiti na volju onom nagonu koji je itavo vrijeme suzbijao. Zato se odmah povue s njom u njihov dio stana. im su za sobom zatvorili vrata, on navali na nju kao mahnit, strgne joj haljinu, razgoliti je i ponese do kreveta. Sa enama Bora nije imao odnosa jo od vremena kad je ivio s Margi-tom, koja mu je izazivala ovakve sline strasti, ali ovaj put kao da ga nije gonila samo potreba za erotskim zadovoljenjem. Imao je neodoljivu elju da je, pored toga, kinji i mui, ujeda po ramenima i vratu i pri tom tuli od zadovoljstva kao ivotinja. im se to pokazalo i u njegovu ponaanju, Renata se prepadne i odmah mu se silom otme, a onda ga pone preneraeno gledati. ak se i postidjela svoje nagosti pred njim, kao daje neki stranac, pa se odmah ogrne. Borna, to je to s tobom? govorila je. Ponaa se tako nekako udno. Kao da... kao da to nisi uope ti. Bora shvati da je otiao predaleko. Previe je izbivao iz normalnog ivota da bi mu se, sa svim ovim promjenama zbile, mogao takobiz,QQR<*t prilagoditi.

Napokon, on je sada posve druga osoba negoli je nekad bio. Dok je boravio u kipu od drva, proistio se od svih emocija i pretvorio u goli razum, a sad kad je opet dobio tijelo, Astaroth mu je, ini se, vratio samo one elementarne nagone koji postoje i kod ivotinja. Postao je neto poput zvijeri, obdarene inteligencijom s paranormalnim moima. Brzo je shvatio da to ipak u svijetu obinih smrtnika mora skrivati koliko moe, ako ni zbog ega, a ono zbog svoje zadae, pa ree pomirljivo: Oprosti, Renata, ovo je bila samo ala. Moda malo neukusna, ali u osnovi ipak bezazlena. to mogu! Htio sam dati oduka srei to sam opet s tobom. Malo je neobian nain kako to ini. Nisam te nikad prije takva vidjela. Zapazivi da se ona jo uvijek nije posve oslobodila osjeaja kako ima nekog stranca pored sebe, Bora se povue u radnu sobu. Nije jo namjeravao stvarati nikakavplan svoga daljeg djelovanja; htio je samo prokopati malo po Cvetni-evim stvarima ne bi li doao do jo kakvih podataka o njemu, koji bi mu mogli biti od koristi. Ali odjednom osjeti kako mu ono to tu ima obaviti dolazi u glavu samo od sebe i bez njegova truda; znao je odmah tko mu to alje: Kaos se najbolje stvara, ako se sustav istovremeno razara iznutra i izvana. Sukob izmeu udbaa i nacionalista, koji tu ve postoji, mora se razbuktati do krvoprolia. Za poetak, potrebna je neka velika rtva na hrvatskoj strani. U tom pogledu najpodesniji e biti tvoj tast koran-ca; on uiva ugled ovdje, medu emigracijom, a kako si vidio, i kod nekih krugova u Hrvatskoj, posebice kod crkve. Potom se niz ima nastaviti na obje strane. Na kraju, nune e biti i neke njemake rtve, da bi stvar imala dovoljno odjeka i na irem, meunarodnom Dlanu. Kad sr

razbukta, ti e preuzeti Bratstvo i voditi ga dalje novim putovima. Govorio je Astaroth, gospodar sudbine i svekolikog svemira. I tu se prekine sve. Koliko god je u prvi mah bio zabrinut zbog ovako isuvie openitih uputa, Bora se osjetio malko i polaskan; Astaroth mu je, oito, ostavio slobodu da praktiku provedbu smisli on sam. Odmah je stao praviti kombinacije i u tren oka mu sijevne paklenska ideja to konkretno treba uiniti. Ali zadovoljstvo samim sobom, to mu sve tako glatko uspijeva, ubrzo mu pokvari sumnja; sad vie nije bio siguran je li to ega se sjetio doista njegova zamisao, ili je takoer neto to mu je stiglo u svijest telepatskim putem sa zapovjednog mjesta. Bilo kako bilo, znao je da najprije mora prihvatiti ponudu udbaa. Koliko je vidio iz onih slika, oni su Cvetniu dali neto vremena da razmisli; to znai da ni on ne bi trebao odmah srljati u akciju. Zato je idue dane utroio na izuavanje okolnosti u kojima koranca ivi i radi. Sjedite Bratstva je bilo u zabaenom dijelu grada, pa s te strane i pogodno za udbaki napad, ali je bilo organizirano na nain utvrde. Zgrada, gdje se nalazilo, bila je okruena visokim dvorinim zidom, a pored masivnih eljeznih vrata neprekidno su se smjenjivali naoruani straari. Udbai bi se tu loe proveli, ne samo zbog toga, nego i zbog svoje malobrojnosti. Stoga mu se uini da bi u tom pogledu pogodniji bio korancin stan, ali tu je problem golema zgrada, mnotvo stanara i na svakom katu pazikua, koji ne proputa nikoga tko tu ne stanuje ili koga stanari nisu pozvali. Ako bi se pokualo ui na silu, u tren oka bi bila pozvana policija. Bora se ipak opredijelio za ovu drugu soluciju, ali tek nnHa kad ie vidio da mu oko toga nej^e druge okolnosti idu

na ruku. Odluku je donio jednog dana, nakon to je promatrao veselje na ulicama Miinchena; slavilo se ponovno ujedinjenje Njemake i pad Berlinskog zida. Doavi kui, zatekao je u dnevnom boravku korancu kako na televiziji gleda njegovo ruenje i radost ljudi koji su u tome sudjelovali. Sjeo je pored njega, a onda mu, sve onako usput, gledajui u televizor, nabaci ideju i istovremeno mu mislima odaalje voljne impulse, kojima e ga natjerati daje prihvati: Gledajte, papa! Ovo e sigurno i kod nas dovesti do nekih slinih promjena. Zato bismo se i mi morali nekako pridruiti ovom slavlju. to mislite o tome da priredimo mali domjenak i pozovemo goste? Odlina ideja! potvrdi koranca oito ve posve podreen Borasovoj volji. Pada mi na pamet da e u subotu upravo biti moj roendan, pa bismo mogli to spojiti. Pozvat emo sve nae ljude ovdje k nama u stan i tu prirediti sveanost. Slaem se, samo s jednom malom primjedbom. Ne bismo se smjeli okupljati u punom broju izvan sjedita. Znate i sami kakve opasnosti sve vrebaju. Bolje bi bilo da to s naima napravimo tamo u stoeru idui dan, u nedjelju. A u subotu, na va roendan, mogli bismo pozvati nae susjede Nijemce s ovoga kata. Dobro si se sjetio. Tako emo i napraviti. Ovaj razgovor Borasu je bio dostatan povod da zapone provoditi svoj plan u djelo. Odmah sutradan otiao je do jugoslavenskog konzulata, zaao iza zgrade u dvorite putom, kojim je ve vidio da su vodili Cvetnia, i pozvonio na ona ista vrata kroz koja su ga uveli. Otvorio se na njima neki prozori i ukazala se neija polovica lica. Glumei najstrou konspirativnost, Bora tome iza vrata tiho apne: Recite... znate ve kome... da sam donio odluku i doao po dogovoru.

Onaj samo promrmlja: "Priekajte!" i nestane. Oito je ve znao tko je taj koji mu se obratio i koga o tome ima izvijestiti, pa zato nije ni postavljao nikakva pitanja. Nakon desetak minuta vrata se otvore i taj ga ovjek pozove da ue. Povede ga u podrum do one iste prostorije, poznate mu iz Astarothovih slika, u kojoj su udbai obraivali Cvetnia, i tu mu opet ree da prieka. Uskoro su se pojavila njih etvorica. Odmah ih je prepoznao; bili su to Cvetnievi otmiari. Bora tek sad zapazi da su dvojica od njih vrlo slini, pa zakljui da bi to mogla biti braa. Jedan iz grupe, koji je i po godinama i po poloaju djelovao najstariji, bez ikakva uvoda odmah prijee na stvar, govorei izrazitim beogradskim argonom: Promenio si miljenje, je li, Cvetniu? E, ali sad je dockan, burazeru. Mi nismo vie zainteresovani. Video si ta se deava. Sad kad je pao Berlinski zid, Savezni SUP obustavlja sve akcije i povlai nas. Nije on nita promijenio miljenje, Risto!upadne jedan od one dvojice, koja su se inila braom. Samo je navukao pokajniko ruho, jer se usrao za svoje u Bilaju. A onda se okrene Borasu i nastavi. Ali, moe biti miran. To je bio samo blef, da te natjeramo na suradnju. Mi umige jesmo estoki, to ti je poznato nastavi onaj drugi, koji mu je bio nalik.Ali tako daleko ne bismo ili. Iako nam je tvoj otac u prolosti nanio mnogo zla. "Dakle, ipak braa! I to mjetani, u zavadi s Cvetni-ima!", pomisli Bora. Sad ta je bilo, bilo je! opet e onaj Beograanin Risto. Zaboravi sve ta smo ovde razgovarali i moe da ide a tada se obrati etvrtom iz ekipe. Kole, izvedi ga! Bora shvati da je stvar krenula nizbrdo i da je neophodna njegova intervencija. Ako eli da mu pothvat uspije, moraihnatiejatj da igraju staru igru, a to moe jedino tako

da i na njima isproba svoje novosteene moi. Stoga, kad je Kole krenuo prema njemu s namjerom da ga izvede, on se naglo udalji par koraka od cijele grupe, tako da ih je svu etvoricu mogao istovremeno obuhvatiti pogledom, a onda njihove poglede prikuje za sebe. Nije mu trebalo dugo da uspostavi mentalnu vezu. im je osjetio da im je ovladao svijeu, pone im u mislima slati zapovijed izgovarajui je usput naglas: Nema odustajanja! Sva nareenja o povlaenju se briu i prijanja vraaju na snagu! Ono to ste planirali sa korancom, imate i izvriti! Jedan trenutak sva etvorica su stajala kao omamljeni, a onda ih Bora naglo pusti. Znao je da im je sada slomio svaki otpor. Opet su to bili oni stari udbai koji su ucjenjivali Cvetnia i pokuavali ga natjerati da radi za njih. Zaboravili su sve o emu su maloprije govorili. I ne samo to; iz pamenja im je jednostavno bilo izbrisano i ono to se zbivalo u zadnje vrijeme, od pada Berlinskog zida pa nadalje. Ali u svemu drugome nije bilo nikakvih promjena; ponaali su se onako kako se inae ponaaju u svakodnevnim okolnostima. Tek su jedva primjetno jo uvijek bili malko ukoeni, jer im je Bora jedan dio svijesti i dalje drao u vlasti. Pametno od tebe ta si se odluio da sarauje, Cvetniu! prvi e Risto. Da ujem, ta nam predlae? U subotu e koranca slaviti roendan u svom stanu, pa e biti manje oprezan. Nee biti naoruanih tjelohranitelja oko njega. To vam je prilika da ga se jednom zauvijek rijeite bez neke vee opasnosti po sebe. Da, samo kako emo da doemo do stana? Pazikua nas nee pustiti, a mi ne smemo da vrimo nikakvo nasilje nad ovdanjim ljudima. U tom smislu imamo najstroa nareenja.

Nee biti potrebno nikakvo nasilje, nego samo malo vjetine. Ui ete kroz garau, a onda se liftom popeti do zadnjeg, desetog kata. Tu stanara nema, pa ete odatle lako izii na terasu zgrade. Potom ete se konopcima spustiti dva kata nie, gdje je korancin stan. Dvojica neka se spuste, a dvojica neka ostanu gore da bi ih kasnije mogli povui. Ja u vam vrata balkona ostaviti otvorena, tako da ete moi ui bez vee buke. I poslije obavljena posla, istim ete se putom vratiti. A kako emo da uemo u garau? Jednostavno. Evo vam daljinski upravlja, kojim je moete otvoriti. Tko e, osim korance, jo biti u stanu?upita Risto uzimajui upravlja. Tko god bude, ne smijete ga ostaviti na ivotu. To dobro upamtite! A sad pazite! Roendanska sveanost poinje u 21 sat. U 21 i 30 vi ete ui u garau, a u 22 se spustiti sa terase. I kao to sam rekao, preivjelih ne smije biti. Nakon toga ih posve oslobodi i ode, siguran da im je u svijesti ostalo sve to im je on utisnuo. I to je najvanije, da se nee sjetiti odakle im je to dolo; bit e uvjereni da vre nareenje samoga Saveznog SUP-a u Beogradu. U subotu su se jo i prije 21 sat poeli okupljati gosti. Bile su to tri njemake obitelji iz preostala tri stana na osmom katu: jedan mladi inenjer strojarstva sa suprugom i dvoje djece od 5 do 8 godina, potom stariji brani par, koji je ivio sam, i na kraju udovica s dva sina od neto preko 20 godina, oba neoenjena; sve zajedno, devetero ljudi, ne raunajui domaine. Kako je korancina supruga nedavno izgubila ivot u prometnom udesu, ulogu domaice preuze-la ip Renata. na ie cio tai dan.Dripremala razliite vrste jela

i poslastica. Odmah po dolasku gosti su posjedali za dugaak stol u dnevnom boravku, na elu koga je bio koranca, a Renata je, uz pomo dvojice udoviinih sinova, stala iznositi pie i posue. Razgovor je u prvi mah tekao suzdrano, ali kad su gosti na Borasovu inicijativu popili nekoliko aperitiva, temperatura se stala podizati, pa su zaredale ale, doskoice i zdravice. Nazdravljalo se, naravno, najprije domainu, uz roendanske estitke, a onda je doao na red i veliki trenutak njemakog ujedinjenja, pri emu koranca nije propustio priliku upoznati goste sa stanjem u Hrvatskoj, pozivajui ih na kraju, kao da pred sobom ima lanove njemakog parlamenta, da dadu podrku borbi hrvatskog naroda za vlastitu dravu. Jesu li gosti i koliko od toga razumjeli, teko je rei, ali svi su i gestama i rijeima koranci odobravali i ponaali se kao da se u tom pogledu na njih moe sigurno raunati. Kad je Renata s dekima stala donositi na stol juhu, bilojetono21 sat i 30 minuta, dakle, vrijeme kad su udbai trebali ui u garau. Bora je znao da se sada oni penju liftom i da e za pet minuta biti na terasi, a onda im treba oko pola sata priprema da ponu sa sputanjem. Za to vrijeme gosti su pojeli juhu i Renata je stala servirati nova jela. Pribliio se trenutak kad je i Bora trebao obaviti svoj dio posla. Tono u 21 sat i 50 minuta on zamoli sve za tiinu, jer mu se toboe uinilo da je uo neto neuobiajeno, a onda ree: ini mi se da se tamo vani neto dogaa. Ispriajte me, gospodo, na trenutak, morat u pogledati to je. Iziao je na hodnik i odmah priao uvaru, koji je svoj pult imao tik do izlaza iz lifta. Kako mu je s druge strane, isto tako blizu, bilo stubite, nitko nije mogao proi pokraj njega nezapaen, pa mu je, izmeu ostalog, posao bio svaku nepoznatu osobu upitatikomg^ejsaputUaj a,onda ie oorta-

fonom i najaviti. To je upravo Bora i iskoristio da bi zapoeo razgovor. Ree mu da su svi stanari sada kod korance, pa ako netko bude traio bilo koga s ovog kata, neka nazove tamo. Nakon toga pone razglabati s njim druge teme. Naravno da je na prvo mjesto dolo ono o emu su svi toga dana govorili: pad Berlinskog zida. uvar je vrlo rado progutao baeni mamac; bio je dosta skeptian prema onome to ovaj dogaaj u budunosti nosi, pa ga je to navelo da trenutno zaboravi zbog ega je tu i da se raspria nadugo i nairoko, kao to to obiava uz pivo s drutvom u gostionici. Objanjavao je Borasu kako im to svima zajedno ne nosi nita dobra, jer su ona tamo "braa s Istoka" gola sirotinja, pa e se njih ovdje morati u mnogoemu zakidati, da bi se njima pomoglo. Bora ga je i sluao i ne sluao, jer je sav bio usredotoen na ono to se dogaa u korancinu stanu, te mu je samo mehaniki povlaivao. Morao je dobro napregnuti ui, jer je ulaz u stan bio udaljen od uvareva pulta vie od 20 metara, a znao je da e udbai, po svom obiaju, na oruju imati priguivae, kako bi izazvali to manju buku. Tako je Bora uspio uti ono to je uvaru, zahuktalom od bujice rijei u brizi za vlastitu budunost, potpuno promaklo. Bio je to niz uzastopnih prasaka, nalik onima koji su uju kod otvaranja boce ampanjca, toliko tihih da uvar, vjerojatno, kad bi ih i uo, ne bi na njih svratio pozornost. Ali Bora je dobro znao to oni znae; akcija udbaa je upravo trajala. Tek kad je tamo zavladala potpuna tiina, on se oprosti od uvara i krene u stan. Borasa doeka stravian prizor. Masakr je bio potpun. Svi su sudionici sveanosti bili mrtvi; barem mu se tako u prvi mah inilo. Nalazili su se u poloaju u kome ih je zatekla njihova kob. Neki su leali na podu, a neki ostali sjediti na ctnirima pI avpzavaliene unatrag, ili provaljene preko stola.

dok je sve uokolo, stolnjak, pod i zidovi, bilo poprskano krvlju. koranca je i dalje sjedio na svom mjestu s razrogaenim oima od prepasti, koje su sada gledale ugaslim pogledom. Bora se na trenutak zaudi kako ga je prizor ostavio savreno hladnim; dobro mu je jo uvijek ostalo u sjeanju kako su ga nekad ovakvi pokolji ispunjali uasom, ak i onda kad bi ga Astaroth podesio da moe mirno sudjelovati u njima. Nije se smio tu dulje zadravati; morao je hitno prijei na onaj dio plana za koji udbai nisu znali. Trebao mu je pitolj. Ali upravo kad je krenuo prema jednoj komodi, u kojoj je znao da ga koranca dri, zapazi da se iz susjedne sobe netko etveronoke vue po podu. Bila je to Renata, jo uvijek iva, ali teko ranjena. Ugledavi ga, ona se tekom mukom, podupirui se o stol, uspije pridii i krenuti prema njemu. Borna, ljubavi moja! govorila je hropui. Gledaj to su nam napravili... gledaj! Pruila je ruke prema njemu, oito ga molei za pomo, ali Bora je znao da ovdje ne smije ostati ni jedan ivi svjedok dogaaja. Jednom bi netko ozbiljno mogao postaviti pitanje zato je on ba uoi kobnog trenutka iziao iz stana, a ako bi to bio i netko tko dobro zna da su ga udbai svojedobno kidnapirali i silili na suradnju, itav plan bi mogao biti doveden u pitanje. Osim toga, shvatio je i zato mu Astaroth u onim slikama nije pokazao Renatu; htio gaje, oito, jo jednom staviti na kunju, da vidi moe li ga ljubav opet zavesti na krivi put. Zato bez ikakva krzmanja zgrabi objema rukama Renatin vrat i stisne; bilo je to tako snano, da je ona uspjela samo hropui promucati: "Boe, Borna, zato?" i odmah potom klonula. Istog trenutka uini mu se da se kau u kutu sobe malko pomakao. Prie mu i zaviri; ondje se skutrilo ono dvoje inenjerove djece djulpd,straha. ,

Nije mu bilo jasno kako su oni ostali ivi; mora da su se na vrijeme uspjeli sakriti, ili su ih udbai, drei da se zapovijed koju su nosili u glavi ne odnosi na njih, ipak potedjeli. Ali Bora ni ovdje nije smio riskirati. Priao je djeci blago im se smijeei, a ona su ga gledala suznim oima i s povjerenjem. Najprije ih pomiluje po obrazu, a onda im naglo, bez imalo ustezanja, zgrabi glavice i svom ih snagom zakre-ne u stranu, tako da se ulo kako im puca vratna kraljenica. Iznenadio se s kolikom je hladnokrvnou to napravio; ni okom nije trepnuo niti mu se ruka ma i na tren suspregnula. Jo jednom letimice pogleda sve i uvjerivi se da se vie nitko ne mie, uzme iz komode pitolj i krene prema izlazu. Udbai se ovoga trena jo pentraju prema terasi. Uspiju li stii do garae i nestati, sve e ostati iskljuivo u sferi nagaanja, a to bi za njega bilo isto to i promaaj. Zato ih mora pretei i stignuti u garau prije njih. im je iziao na hodnik, povie prema uvaru, hinei krajnje uzbuenje: Brzo! Smjesta zovite policiju! Ovdje je izvren pokolj. Zlikovci su jo u zgradi. Jurim ih dolje doekati. Ne smiju nikako umai. Ne ekajui da mu uvar to odgovori, uleti u lift i krene prema garai. Stigao je navrijeme; kombi kojim su se udbai dovezli jo je bio tu. Bora se sakrije iza jednog stupa i stane ekati. Nije dugo potrajalo dokih je ugledao. Izili su iz lifta sva etvorica; na glavama su imali kapuljae s prorezima za oi, koje su im prekrivale itavo lice, a nosili su oruje i opremu za sputanje. Kad su krenuli prema kombiju, Bo ra iznenada iskoi ispred njih s pitoljem u rukama; nisu mu bili dalje od desetak metara. Ispalio je etiri metka, ali su, na Borasovo iznenaenje, samo tri pogodila cilj. Trojica udbaa se srue kao pokoeni, a etvrti munjevito skoi u stranu, uzme zaklon i saspe u njega cio rafal iz strojnice.

Bora je odmah zapazio da su se meci odbili od njega kao da su udarili o betonski zid; shvatio je da ga je, pored ostalih nadnaravnih svojstava, Astaroth sada obdario jo i neranjivou. Ali uza sve to, snaga udara odbacila gaje natrag i on se prevrnuo preko automobila koji mu je bio iza leda, a i zaboljelo gaje u grudima toliko da neko vrijeme nije mogao doi do daha. To ga je na trenutak zaustavilo, tako da nije mogao odmah uzvratiti vatru. Udba je iskoristio ovaj zastoj i dao se u bijeg; ostavio je i kombi i opremu i oruje i krenuo prema izlazu iz garae. Dok je Bora doao sebi, on je ve bio kod izlaza, otvorio ga upravljaem i potrao putem koji vodi prema glavnoj cesti. Bora poleti za njim i kad mu se uspio pribliiti na dvadesetak metara, ispali u njega cio arer. No ini se da su ga svi meci promaili, jer je trao dalje, ne pokazujui nikakvim znakom da je zadobio ma i najmanju ozljedu. Ubrzo uspije stii do glavne avenije i pomijeati se sa svijetom koji je tuda prolazio, tako da je Bora morao odustati od daljeg gonjenja. Vratio se u garau da ustanovi koga je pogodio, a tko mu je umakao. Skinuo im je svima kapuljae; pred njim su leali Risto, jedan od brae umiga i Kole. Drugi umiga je, dakle, uspio pobjei. Ali tada zapazi neto udno. Znao je da je otvorio vatru na brzinu, gaajui ih u predio srca, ali sva trojica su bili usmreni preciznim pogocima posred ela. Kao da su meci koje je ispalio imali neku svoju putanju, neovisno o tome kamo ih je on usmjerio. Tada mu padne na pamet da se i s etvrtim udbaem dogodilo neto slino; bio je prilino siguran da ga je barem s nekoliko metaka pogodio, ali on je svejedno trao dalje kao da ga ni jedan nije niti okrznuo. Napokon mu je sijevnulo: mecima koje je ispalio nije uope upravljao on. Jednako kao to ni njego ve misli vie nisu bile njegove. A tomjj,oijda, otkrije i io .,

neto: koliko god mu Astaroth slao ideje to treba uiniti, on ga ipak kod toga jednim dijelom dri u neznanju. Jer, nikako nije mogao dokuiti zato je udesio stvar tako da trojica udbaa poginu, a etvrti da pobjegne. Ili moda s tim etvrtim ima neke planove na onoj drugoj, udbakoj strani? Uskoro je stigla policija i poela obavljati uviaj. Najprije je pogledala rtve masakra, a onda identificirala mrtve napadae; odmah se utvrdilo da su iz Jugoslavenskog konzulata, tako da vie ni za koga nije bilo dvojbe gdje se cijela stvar zakuhala. Bora je ispao junak dana, i to najvie zahvaljujui uvarevu iskazu. Ovaj je posvjedoio daje u trenutku fatalnog dogaaja bio s njim i daje odmah, im je vidio to se u stanu dogodilo, s pitoljem poletio dolje u garau doekati ubojice. Sutradan je cio dogaaj napunio prve stranice tiska. Uinak je bio potpun; posvuda je dominiralo tumaenje da je masakr bio odraz previranja u samoj Jugoslaviji, gdje "velikosrpski komunistiki reim nastoji silom uguiti tenje ostalih naroda za samostalnou". Javnost je bila na hrvatskoj strani, to vie to su i Nijemci u sukobu pali kao rtve, iako su svi ocijenili da su se oni sluajno nali u vatrenom obruu. Rezultat svega bio je da je gotovo sve osoblje Konzulata dobilo izgon iz Njemake; ostavljen je samo otpravnik poslova. Neto iza toga Bora je otiao u sjedite Glavnog stoera Bratstva. Premda mu je to bio prvi dolazak tamo, nije imao problema u snalaenju; veinu ljudi je vidio u Astarothovu prikazu, a nekima, koji su dolazili koranci, znao je ak i imena. No jednoga ovjeka nije bilo i uzalud ga je traio pogledom; bio je to fra Bono. Dobro je pamtio da mu je Beip tn nippnvo drueo "ia" koranca ppvgg sa^

sobom u Njemaku i kako mu on tamo slui kao glavna udarna snaga. A Bora ga ne samo dosad nije vidio, nego nije ni uo da ga itko uope spominje. Nije se htio raspitivati o njemu. Raunao je: ako mu o tome ne dolazi nikakva informacija, znai da Astaroth ima za to neke razloge i da je to u interesu cijele misije. Napokon, i rasprava, koja se povela odmah po njegovu dolasku, vie mu je zaokupila pozornost. Svi su se slagali daje korancina smrt veliki gubitak za Bratstvo, ali i da je to to se dogodilo, ma koliko bilo tragedija, dobrim dijelom i voda na njihov mlin. Kako je Bora svojim podvigom kod svih stekao golemi ugled, a k tome je bio i korancin zet, jednoglasno je izabran za novog elnika Bratstva i korancina nasljednika. A onda se, kao posljedica Borasova ina, dogodila jo jedna tragedija, koja je na stanovit nain takoer bila "voda na njihov mlin". Kad je jedno jutro stigao u Stoer, Bora zapazi da ga svi gledaju nekako suutno i ponaaju obzirno. Ubrzo je otkrio i zato. U Bilaju kod Gospia pobijena je sva Cvetnieva rodbina; otac, mati i brat s cijelom svojom obitelji. Dok su u kui zajedno gledali televiziju, netko je izvana kroz prozor ubacio bombu i nitko nije preivio. Bora-su je sad bilo jasno zato je Astarothu trebalo da jedan od brae umiga umakne; bio je predvien da se osveti i tako pridonese daljem raspaljivanju strasti, koje cio proces guraju zamiljenim smjerom. Kako gaje i ova nesrea ostavila hladnim, morao se truditi, barem dok je u Stoeru, da mu se na licu iitava duboka bol. Inae, nita mu vie nisu znaili ni ivot ni smrt i niija ga sudbina nije bila u stanju dirnuti; jedino do ega mu je istinski bilo stalo je da stvari teku kako hoe njegov gospodar. A stvari su se doista tako i odvijale: povijesni usud iao je svome cilju. Najprije raskol u jugoslavenskom partijskom vrhu, pa slobodni izbori ina .

kraju dolazak Hrvatske demokratske zajednice na vlast. Kad je o tome proitao u novinama, Bora je znao da je Asta-rothova razgradnja jednog sustava dovrena i da sad ima zapoeti gradnja novog. Nekoliko mjeseci iza toga iao je u Stoer u uredovno vrijeme, kao i svaki dan. Odjednom, jo s ulice, prije negoli se i pribliio zgradi, zauje amor, kao da se neto slavi. Kad je uao, imao je to i vidjeti: tu su se sakupili gotovo svi lanovi Bratstva, tako da je dvorite bilo dupkom puno. Ljudi su pili, grlili se i pjevali domoljubne pjesme. Uglavnom, sve se orilo od veselja. Ubrzo sazna i razlog: u Hrvatskoj je Sabor izglasao odcijepljenje od Jugoslavije i proglasio samostalnost, a njemaka diplomacija ve radi na tome da svijet prizna novu dravu. Bora nije imao potrebu s njima dijeliti veselje, ne zato to bi mu neto mutilo zadovoljstvo, nego zato to su mu i radost i tuga postali posve strani, ak i u situacijama u kojima bi imao za njih razloga. Ali, da ne bi izazvao kakvu podozrivost, stao se ponaati onako kako je vidio da se ponaaju drugi; veselio se i pjevao. Meutim, sa svijeu koja je sada visoko nadilazila mogunosti obina ovjeka, nije mogao ove ljude i njihove sitne radosti vidjeti drukije nego kao neto inferiorno. emu se zapravo oni vesele? Zar doista ne vide da je sloboda, za koju misle da su je osvojili, samo obian privid? Astaroth ih zapravo genijalno vue za nos! Cvetniu!iznenada mu se obrati jedan od sudionika slavlja. Zna li tko nam je stigao? Skakavac! Skakavac? Kakav skakavac? Zar ne zna koga tako zovemo? Sjeti se koga je ono koranca poslao da se ubaci u udbake redove! Evo, sad kad se Udba raspala, on je opet s nama. S tim rijeima on rukom pokae osobu, koja se ve priKUv^rain Rnrasn Odmah ga ie prepoznao; bio je to onaj za

koga se cijelo vrijeme pitao gdje je: fra Bono, Bebek, Radas ili Bzik, jednom rijei, demon koji gaje toliko vremena pratio. Nije se iznenadio to ga sada ovdje vidi, jer je i oekivao, s obzirom na njihov zadnji razgovor, da e ga kad-tad tu sresti. A prilazio mu je s cinikim osmijehom na licu. Oho! usklikne Bora hinei radost. I vrijeme je bilo da se vrati. Ve sam se poeo pitati to je s tobom. A bio si jako zabrinut za mene, je li? Mislio si da me koranca tko zna kamo poslao i da me nee vie sresti. Ali prevario si se. Kako vidi, ja sam opet tu. I sad je svreno s ovom tvojom dvostrukom igrom. Daje mogao ita osjeati, Bora bi bio silno iznenaen ovim rijeima; ovako mu se samo uinilo da je dolo do nekakvog kvara na mehanizmu, iji su njih obojica dio. Ali zato su bili iznenaeni svi drugi koji su to uli, tako da se slavlje poelo pomalo stiavati, a sudionici se okupljati oko njih dvojice. Uope te ne razumijem! ree Bora. O kakvoj dvostrukoj igri to govori? Nemoj se nita tu pretvarati pred ljudima. Ja nisam bio tamo gdje ti misli, nego tu, u Mtinchenu. Uspio sam se ubaciti u njihov Konzulat. I znam sve o tebi, kako si dola zio tamo i nudio svoje usluge. ak sam skriven osobno slu ao sve one razgovore koji si imao s udbaima. Izdao si svoga tasta i naeg efa. Bacio si ga u ralje krvnicima. udim se tvojim rijeima, jer ti bi, ako nitko drugi, morao znati kako se cijela stvar odvijala. I po ijem smo nalogu ti i ja radili sve to smo radili. I govorim zato to to znam. Hoe li porei da si do ao tamo i s ubojicama dogovorio plan korancine likvida cije? Da si im ti otvorio vrata garae kako bi se s terase mogli spustiti u njegov stan? I da si zabavljao uvara, dok su oni b

Ne elim se uope osvrtati na ove izmiljotine. Slu beni uviaj je tono utvrdio to je bilo. Uostalom, svi ovdje znaju da sam se upravo ja obraunao s ubojicama. Da, to si lukavo izveo. Htio si sakriti tragove svoje izdaje, pa si ih doekao u garai, kako bi se rijeio nezgodnih svjedoka. A prije toga si iz istog razloga vlastitu enu do krajio. Najprije nju, a onda ono dvoje nedune djece. Zar ete zbilja ovome povjerovati, gospodo?obrati se sada Bora nazonima. Pa vi najbolje znate koja je bila posljedica onoga to sam uinio. Cijela moja obitelj je zbog toga stradala. Da sam im doista pomagao, ne bi mi se tako osvetili. Nije ti se osvetila Udba, nego onaj ijeg si brata ubio i koji ti je tom prilikom umakao. To je bio njegov osobni cm. Bora je bio potpuno zbunjen. Bilo mu je nevjerojatno da bi se ovakav demon mogao oteti Astarothovoj kontroli i initi neto na svoju ruku, a jo nevjerojatnije da bi Astaroth, nakon svih usluga koje mu je iskazao, mogao na kraju ovako postupiti s njim. Zato nije znao to dalje rei, pa kako pitanja, koja je tome Boni ili Bebeku htio postaviti, nije mogao izrei ovako pred svima, potiho ga pozove: Moemo li nas dvojica o ovome porazgovarati na samo? S izdajicama ja nemam to nasamo govoriti! od govori on glasno da ga svi mogu uti. O kakvoj izdaji govori, kad dobro zna iju sam volju cijelo vrijeme vrio? A zna i to da mi je njega nemogue izdati, sve kad bih i htio. A ipak si to napravio. I zato je svaka dalja rasprava suvina. U ovom trenutku s tobom se moe govoriti samo
no ioHdn nanrr iP7iVnm nravde!

342

Govorei to, Bono izvue pitolj i opali nekoliko metaka Borasu ravno u prsa. Nitko ga u tome nije ni pokuao sprijeiti. Bora osjeti kako se ovaj put meci nisu odbili od njega, nego su mu prodrli ravno do srca. Cijela snaga kao da je odjednom poela iz njega curiti van i on se srui, a mrak mu potpuno prekrije svijest.

4. KRIPTA SUDBINE ,
Kad se Borasu svijest ponovo vratila, ugledao je iznad sebe koom tapecirani strop goleme prostorije, osvijetljene priguenim crvenim svjetlom. Bio je potpuno gol i leao je na neem tvrdom i ravnom, ali nije osjeao ni hladnoe ni topline; kao da su mu sva osjetila obamrla. U prvi mah se pobojao da nije opet zatvoren u neki kip, ali tada opazi da se moe micati. Ustao je s leaja i osvrnuo se oko sebe. Zapanjilo ga je ono to je vidio. Nalazio se u prostoru, kome ni s jedne strane nije uspijevao sagledati kraja, a posvuda oko njega, dokle je oko sezalo, nalazili su se leajevi slini nje-govu, rasporeeni u pravilnim redovima, i na svakome od njih poivalo je obnaeno tijelo nekog mukarca ili ene. Nitko od njih nije se micao niti pokazivao neke znakove ivota. U prvi mah mu se uini da je u nekoj golemoj mrtvanici ili sali za obdukciju, to vie stoje svako truplo imalo za noni palac privren identifikacijski listi. Naao gaje i na sebi, pa ga skine i pogleda; iznenadi se kad na njemu ugleda svoje roeno ime, MARTIN BORA, koje je ve skoro i zaboravio. To ga navede na pomisao da se nalazi u svoje-vrsnom skladitu Qjh k,oje je Aslaroth za ivota uhvatio u ,.ui

svoju zamku, ali sve drugo ukazivalo je da je to ipak prostor druge namjene. Leajevi su bili od istog mramora, ukraeni ornamentima, a pod je bio prekriven skupocjenim tepisima, pa je sve zajedno vie nalikovalo na salu za hibernaciju u nekom svemirskom brodu iz daleke budunosti, negoli na mrtvanicu ili kakvo odlagalite. Ne znajui to bi, krenuo je izmeu redova tjelesa u smjeru koji je nasumce odabrao, bacajui pogled sad lijevo, sad desno. Prvo to je zapazio bilo je da ne osjea tlo pod nogama; kao da na njima ima neke nevidljive cipele. Na leajevima su poivali sami mladi ljudi ili oni srednjih godina, i ni na jednom od njih nije bilo traga kakvoj rani ili neem to bi ukazivalo na to da su mrtvi. Ali nije bilo ni traga ivota; ak im je i boja puti bila mrtvaka. Pokuao je provjeriti to je s njima, prodrmavi jednoga od njih. Iznenadio se koliko je ono to je dodirnuo bilo tvrdo; kao da tijelo i nije odbioloke ljudske grae, nego od nekog drugog materijala nalik plastici, ali ipak savitljivog poput gume. Opipa i sebe i ustanovi da je i on iste grae. Ali otkrije i jo neto: dodir na sebi nije uope osjeao, kao to nije ispod stopala ni pod po kome je hodao. Dakle, ipak je ponovo postao kip, samo ovaj put, po svemu sudei, nekakav pokretan kip, koji moe po volji upravljati sobom, i sainjen od materijala toliko nalik pravoj puti, da gaje teko od nje razlikovati. Nastavio je hodati dalje, dok nije doao do kraja dvorane. I zidovi su u njoj bili jednako tapecirani kao i strop, a nigdje nije bilo vidjeti kakva otvora u obliku prozora ili vrata. Tek kod paljivijeg pregleda zapazi jedan mali isjeak na zidu, za koji pretpostavi da bi mogao sluiti kao izlaz; teko gaje bilo uoiti, jer je bio jednako tapeciran kao zid. Odlui ga rukama i pokuati proi tuda, pa kamo stigne.

Pokazalo se da su to doista vrata; otvorio ih je bez veih tekoa i odjednom se naao u novoj prostoriji iste veliine. U ovoj nije bilo nikakvih tjelesa, ali su zato bili isto tako pravilno rasporeeni beskrajni redovi najraznovrsnijih kostima, povijesnih i suvremenih, objeenih na stalcima, koji su se unedogled pruali i ispunjavali cio prostor. Kao da se naao u nekoj kazalinoj garderobi, ali toliko velikoj da bi mogla opskrbljivati gotovo sve europske scene. Bilo je tu najstarijih oprava, rimskih toga i odora pretorijanaca, zatim oklopa srednjovjekovnih vitezova, pa zvonolikih krinolina 17. i 18. stoljea, onda odjee koja je blie suvremenom dobu, frakova iz 19. stoljea s cilindrima, sve do graanskih odijela 20. stoljea i vojnih odora, meu kojima je prepoznao partizanske, ustake, etnike i one najnovije, iz JNA. Na zidu pored sebe zapazi i neko ogledalo, pa mu prie i stane preda nj; javila mu se elja da vidi kako sada izgleda. Iz okvira je zurilo u njega koato, blijedoukasto lice jakih vilica i niska ela, nalik na homo sapiensa u prvoj fazi evolucije. Sjeti se daje ovakvu istu mrtvaku boju, kakvu on sada ima, svojedobno zapazio i na Bziku. Pokuao se nasmijeiti ili napraviti neku grimasu, ali nije ilo; lini miii kao da su mu bili paralizirani. Jedino je mogao micati oima i ustima. Nije bio nimalo iznenaen svojim izgledom; kao daje na sve ve privikao, pa ga vie nita nije moglo ni obradovati ni razoarati. Jednostavno, istog je trena sve te promjene na sebi prihvatio kao novu realnost, koju ima strpljivo podnositi, kao i sve drugo to mu je sudbina namijenila. To e vam odsada biti stalni lik zauje neki glas iza sebe. Nadam se da niste njime razoarani. Bora se okrene i ugleda neobina svata. Pored njega je stajala dugaka figura nekog ovjeka* koja ga ie nadvi- ...

ivala za itavih pola metra i bila toliko mrava, da se inilo kako bi ga neki jai zapuh vjetra mogao prelomiti. Odjea je na njemu visjela tako da Bora na trenutak pomisli kako ispod nje nema niega. No najneobinije je bilo njegovo lice; osim to je bilo prekomjerno izdueno, na njemu kao da nije bilo ni grama mesa. Glavu mu je inila samo koa, nategnuta preko gole lubanje, kao kod egipatskih mumija. A i lice mu je bilo kao u mumije, suho i sparoeno. Brada i nos otili su mu predaleko naprijed, tako daje sav bio nalik na ono kako puka mata zamilja vraga, ili prije kako u djejim slikovnicama prikazuju njegovu kominu varijantu, tzv. Krampusa. Nedostajali su mu samo rogovi i rep, inae bi Bora pomislio da je doista pred njim netko takav. Gdje sam ja ovo? Tko ste vi? upita u udu. Dopustite najprije da vam estitam! Va dosadanji rad ocijenjen je vrlo povoljno i unaprijeeni ste na vii stu panj posmrtnog postojanja. A sada da vam se predstavim! Neu vam rei ni jedno od imena kojima se sluim u razli itim prilikama, jer ih ima bezbroj, nego samo ono pod ko jim sam poznat ovdje, u naem internom krugu. Zovu me Kerber. Kerber? Zar to nije nekakav troglavi pas iz mitologije? Svakako! Po njemu sam i dobio ime. Ali kao to vidite, nisam ni pas niti imam tri glave. Zajedniko mi je s njim samo to to smo obojica uvari podzemnog svijeta. On onog mitolokog, a ja ovoga tu, zbiljskog. Podzemnog svijeta? Znai li to da sam na kraju kra jeva ipak dospio u pravi pakao? Varate se. Pravi pakao je ono vani, odakle ste stigli. A ovo tu jest, dodue, podzemlje, ali nije uope pakao, jer kako vidite, tu nema nikoga, osim trenutno nas dvojice. Primje-roniip hi hiln mnHa nvn nazvati Erarderobom,

I izgleda tako. Mislim, ovo tu. Ali ono tamo, u onoj drugoj sobi... svi oni spavai... Nisu to nikakvi spavai. I to je tamo, ako se pravo uzme, garderoba. Skladite tjelesnih ambalaa, izraenih u naim radionicama, u koje ulaze duhovi, kad stignu ovamo po nekom zadatku, kao, primjerice, vi sada. Tamo odijevaju puteno ruho, a ovdje ono kojim se izvana pokri vaju. Ovakvih garderoba ima bezbroj na svim krajevima svijeta i svaki duh ima u svakoj od njih svoj tjelesni oblik, koji ga eka kad tamo stigne po gospodarevu nalogu. I vi ga imate, isti ovakav kakav trenutno nosite. To e vam omogu iti velike manevarske sposobnosti u prebacivanju iz pro stora u prostor. Ah, to mije nedavno i prognozirao jedan va kolega... da u jednom postati multiplikant i imati mo u istom obliku istovremeno biti na razliitim mjestima. Ne ba sasvim tako. U istom obliku i na razliitim mjestima, da, ali ne istovremeno. Jo niste postigli taj stu panj da moete odravati integritet svijesti i biti rascijepljeni u vie osoba odjednom. To moe samo jedan ui krug nas oko gospodara. Evo, primjerice, ja sam ovoga trenutka uvar u svim odajama nae podzemne mree i otpremam duhove u vanjski svijet na izvrenje zadae. Duhove? Naravno! to ste mislili? Nemate vie duu... A sad odjenite ovo! Kod tih rijei Kerber posegne rukom medu objeeno ruho i izvue odatle uredno sloenu odjeu, u kojoj Bora odmah prepozna uniformu oficira JNA s inom pukovnika. Naslutio je kakva mu sluba sada predstoji, i to neposredno nakon to je napustio redove hrvatske emigracije. Ali izvjeban ve za ovakve sline skokove iz jedne krajnosti u drugu, nimalo se zbog toga nejsahrine..

I to kad ovo odjenem? Nita. Ba nita. Naravno, u smislu vlastite inicijative. Vi ste od sada orue gospodareve volje. Na vama je da samo slijedite upute koje vam on alje i to manje razmiljate o njima. Uostalom, sve e vam biti jasnije kad iziete gore. Dok se Bora odijevao, dogodi se neto u to bi, i unato svim iskustvima koja je dosad stekao, teko mogao povjerovati. Iz nekog prolaza, koji dosad nije zapazio, izie grupa mladih ljudi, desetak njih; ve na prvi pogled je vidio da pripadaju meu "spavaima" iz druge odaje. Lice im je imalo isti onaj "kameni" izraz, kakav je zapazio kod sebe, a sudei po ukastoj boji puti, bili su i iste tjelesne grae kao on. Oito su doli odnekud izvana, jer su bili odjeveni. No ono najudnije, bila je upravo ta njihova odjea. Jedni su imali na sebi odoru turskih askera iz doba Otomanskog Carstva, a drugi oklope srednjovjekovnih vitezova. im su uli, bez rijei su se stali razodijevati, pomnjivo slaui dijelove svog ruha na vjealice koje su bile slobodne. Tko su ovi? upita Bora Kerbera. Vai kolege. Samo, za razliku od vas, sudionici u takozvanim povijesnim zbivanjima. I vi ete im se jednog dana pridruiti. Upravo su stigli iz Kosovskog boja. Onda... obrati se doljacima. Je li sve teklo prema gospodarevoj zamisli? . Bez brige! odgovori jedan od njih. Mit o srp skom junatvu je uspostavljen. Lazar je herojski poginuo zajedno sa svojim vitezovima, a Obili je maem probo Murata. Ja sam imao ast odigrati tu ulogu. Vrlo dobro, gospodar e biti zadovoljan. Sad neko vrijeme Kosovski boj ne treba dirati. Ova varijanta e se kon zervirati do daljega, a vi idete na druge zadae. Pourite,
mnratP hitnn u i R stnliere u Pariz. Za koii rnjjiUt poinje

zasjedati revolucionarni sud. Ima oko tristo kandidata za giljotinu. Morate se postarati da nitko ne bude poteen. Doljaci utke kimnue u znak da su razumjeli, a onda, nakon to se posve razodjenu i ostanu goli, krenu u odaju iz koje je Bora iziao. to vi to govorite?upita Bora Kerbera kad su opet ostali sami.Kosovski boj... revolucionarni sud u Parizu... Zar to nisu stvari koje su se odavno dogodile? U kom smo mi to vremenu? Ni u kojem i u svakom, kolega Bora. Kod nas vrijeme ne tee. Nema prolosti, sadanjosti ni budunosti. Sve je istovremeno. I nita se nije bespovratno dogodilo, nego se sve stalno i iznova dogaa, ovisno o potrebama sudbinskog tijeka. O Kosovskom boju postoje razliite verzije... da Lazar nije poginuo, nego je zarobljen i pogubljen, nakon to je kukaviki molio za milost... da Obili nije uope postojao, nego je Murat stradao nesretnim sluajem. Mi povremeno izvodimo svaku od njih, ve prema tome kako se koja pokae djelotvornom u kasnijim povijesnim razdobljima. Sad namje gore vano odravati velikosrpski mit, pa nam treba ova "herojska" varijanta. A koja se od njih stvarno dogodila? Evo, zato jo niste zreli za onaj najvii oblik posto janja! Jo uvijek u svijesti nosite podjelu na stvarno i nestvar no. Nema toga. Sve moe biti i istina i fikcija, ovisno o tome koliko pridonosi tijeku nunosti ili ga koi. Priznajem da to jo uvijek ne razumijem. Ako se neto stvarno dogodilo, onda kako moe biti da se jednako i dogodilo i nije? A to se uope "stvarno" dogodilo? Gledano s razine istovremenosti, sva su zbivanja neto to se moe i ne mora
doeoditi. I nrola i sadania. a nnvntnvn nna hiiHurn T*> li

neto bilo ili nije i hoe li biti ili nee, svejedno kad, o tome samo gospodar odluuje. Evo, vi se sad spremate obaviti jednu zadau. I kad je obavite, to ne znai da e ona ostati kao realan fakt. Gospodar vas moe poslati ponovo, u isti ovaj trenutak da je obavite na posve drugi nain. A to e od toga ostati vaiti kao zbilja i koliko dugo, to je iskljuivo pitanje njegova povijesnog interesa. Ali nema smisla vie o tome. Jo ste daleko od toga da to shvatite. Vrijeme je da poemo. Pazite dobro, jer ete ubudue sami ii ovim putom kojim vas ja sada vodim. Bez obzira gdje se nali; sve su nae podzemne dvorane diljem svijeta graene po istom planu. Kerber ga pozove da ga slijedi i uskoro njih dvojica uu u irok i prostran hodnik, koji je vodio nekamo izvan dvorane. Odmah po ulasku ponu se penjati spiralnim stubama. Trajalo je to satima, stubama nikad kraja, pa se Bora poboja hoe li izdrati taj uspon. Kerber, kao da mu je proitao misli, ree: Nita ne brinite, neete se umoriti. Sad ste zatieni od svega to bi vas moglo zadesiti iz vanjskog svijeta. I nema toga to bi nadilazilo vae mogunosti. Nakon tisua i tisua stuba, odjednom stignu do kraja i iziavi kroz neki otvor, nau se posred irokoga krunog platoa, nalik na trg, odakle je na sve strane vodilo bezbroj novih hodnika. Bora zapazi da iznad ulaza u svaki od njih stoji nekakav njemu nerazumljivi znak, nalik na egipatski hijeroglif; samo je iznad jednoga bilo neto to je razazna-vao grko slovo "alfa". Upravo na taj hodnik Kerber mu skrene pozornost: Sada, a i ubudue, s ovog mjesta uvijek ete ii dalje ovim koridorom koji vam je oznaen s "alfa". On vas vodi izravno u takozvanu sadanjost. Lijevo od njega su oni koji vode u nrolost. a desno u budunost,

 Kako sad ovo? Ako je sve istovremeno, zar nije onda posvuda sadanjost? Ha, ha! Nije vas jo napustila znatielja! To je redovita pojava u prvo vrijeme. Da, dobro ste zapazili. Iza svih ovih koridora ljudi ive u nekakvoj svojoj sadanjosti. Barem oni to tako vide. Ali sa stajalita vjenosti, sve je sadanjost i nita nije. Jednako kao i prolost i budunost. Vaa je svijest jo uvijek u vremenu, pa zato ne moete to pojmiti. Niste jo uspjeli do kraja nadvladati svoje prirodno bie, nastalo vaim roenjem. Bora zapazi da se svi koridori, idui u krugu lijevo i desno od "alfe", ponovo pribliavaju jedni drugima i da na mjestu gdje bi se imali sastati, tono na suprotnoj strani od "alfe", stoji koridor sa znakom "omega". To mu se uini udnim, pa upita: A kamo ovaj vodi? Nikamo. Tu je kraj vremena, jer se na tom mjestu budunost i prolost sastaju. I sve se obre; budunost postaje prolou, prolost budunou, a kraj poetkom. Morate znati da sudbina ne srlja bezglavo naprijed, nego pravi krugove. Kad potroi mogunosti, koje je imala, sve se opet vraa tamo odakle je krenulo i cijeli se povijesni tijek ponavlja. Dakle, i vjenost ima svoj kraj? I ima i nema. Vjenost je zapravo vjeno ponavljanje istoga. Valjda ste i na svojoj razini zapazili da se u povijesti mnoge stvari iznova dogaaju, samo u neto malo izmijenjenom obliku. Nije to zato to bi gospodaru ponestajalo ideja, nego zato to su ljudi ogranieno uporabljivi kod stalnog nadolaenja novog. Ato ako bi meni... recimo, onako iz iste znatielje... palo na pamet da, umjesto ovim "alfa" koridorom, krenem nekim drugim?

Ne zavaravajte se! nasmije se Kerber. Vama moe pasti na pamet samo ono to gospodar hoe. Ne kaem, ponekad se zna dogoditi i prekid na vezama. Takva mogunost nije posve iskljuena. Ali to mislite, zato sam ja tu? Kad se to dogodi, ja isti tren interveniram... Idemo dalje! Nastavili su put koridorom "alfa", gdje su ih odmah po ulazu ponovo ekale stube. I opet je uspon trajao satima i odvijao se po spirali, dok na kraju stube nisu zavrile pod nekim stropom, odakle se, kako se Borasu u prvi mah inilo, vie nije moglo dalje, jer se nije vidio nikakav prolaz na njemu. Ali to je bilo samo prividno. Kerber podigne ruku i upre njome u strop, nakon ega se iz njega izdvoji kvadratina ploa, koju on pomakne u stranu. Iznad njih se ukazao otvor, a iza otvora tama. Kerber izvadi neku lampu i osvjetljavajui njome put, proe kroz tu rupu, a onda pozove Bo-rasa da ga slijedi. Bora je sve prije oekivao negoli da e se nai tamo gdje se naao. Da je jo imao sposobnost osjeanja, bio bi silno iznenaen i prestraen. Ali ak i ovakav kakav je bio, potpuno beutan, nije mogao, a da na trenutak ne ustukne pred onim to je ugledao, jer mu je jo ostalo ivo sjeanje na prijanju senzibilnost za ovakve prizore. Prostor u kome je stajao bila je grobnica s tri trupla, poslagana na betonskim policama jedno povie drugog. Na donjoj je bio kostur s koga je sve meso otpalo, pa su se i kosti rastavile i leale jedna pored druge u neredu. Na srednjoj je leao le ene u poluraspadnutu stanju, na kome su se jo vidjeli dijelovi razorenog tkiva, visei na pojedinim mjestima poput krpa, s kojih se cijedila neka smea elatinozna tekuina, dok je trei, najgornji le bio nedavno umrli mukarac, odjeven u
nrlnrii nnlcnvnika TNA kakvu ie nosio BoraS,Qp prOStOJvr-.,

vio je od korpiona, crvi, stonoga i druge gamadi, koja je tu imala obilnu gozbu. Premda su mu osjetila utrnula, Bora je znao da tu moraju vladati nepodnoljiva zaguljivost i smrad, od kojih bi se sigurno onesvijestio, daje jo uvijek bio u prirodnom ljudskom organizmu. Ovako je samo razumski, bez ikakve nelagode, registrirao kako prostor nije ba pogodan za dui boravak. Znajui za njegove misli, Kerber mu ree: Vjerujem da vam ovo tu ne djeluje nimalo ugodno za oi, ali moramo se nekako kamuflirati. Ulazi u podzemlje su redovito na mjestima na kojima ivu ovjeku nee pasti na pamet zadravati se, a kamoli to eprkati. A ni mi ne mamo razloga tu dulje biti. Stoga, podignite plou i iziite! Bora pogleda uvis gdje je niti pedalj od njegove glave stajala teka kamena ploa, koja je zatvarala grobnicu. Nekako se ustruavao i pokuati podii je, jer mu se inilo nemoguim da bi golim rukama mogao ma i za milimetar pomai takvu gromadu. Vidjevi to, Kerber mu ree: Samo naprijed! Rekao sam vam, sad vam vie nita nije nemogue. Poslua ga, i zbilja! Jednom rukom uspio je kao od ale podii plou, lake nego da je bila i od obina kartona, a onda je makne u stranu, tako da se otvorio prolaz, dovoljno irok za provlaenje kroza nj. Bora sada ugleda iznad sebe zvjezdano nebo. Kad se stao izvlaiti iz grobnice, i nehotice se sjeti pria o vampirima. Vjerojatno su ljudi, pomisli, ponekad i vidjeli ovakve izlaske, pa im je mata oko toga isplela itave legende. Da i njega sad netko ovako vidi, sigurno bi pomislio kako se onaj pukovnik to dolje lei povampirio. Kad su se on i Kerber izvukli vani, ustanovi da se nalaze na nekom starom i prilino zaputenom groblju. Vjetar je hu-... jpkroz grang siabala, koiesuse njihale: inae, sve ie uokoln ,

bilo potpuno mirno. I nigdje nikoga. Prvo to ga zainteresira, bilo je tko su uope ti iz ijeg je groba iziao. Imena su im se jasno mogla proitati na nadgrobnoj ploi; tu je bilo ispisano irilicom PORODICA OCOKOLJI, GAVRILO (1920.-1944.), MELANIJA(1922.-1988.)iJOVAN (1942.-1991.). Odjednom negdje u daljini zauje se mukla tutnjava i u tom smjeru Bora ugleda povremene bljeskove koji su osvjetljavali obzor. Kerber mu na to ree: Nalazimo se u srcu Balkana, na teritoriju Srbije. Ono to tamo vidite je Vukovar. Tu se ovoga trena vode ogorene borbe. Tamo i vas eka ispunjenje vae zadae. Kakve zadae? Sve e vam se otkriti kad tamo stignete. Samo slijedite znakove koje vam gospodar alje. Sad ete odmah krenuti vojnim vozilom. Eno ga tamo, vidite, ve vas eka pored ulaza u groblje. I doista, tamo je stajao vojni automobil. Kerber nastavi: Neka vas ne brine to ne znate put. Auto e vas sam dovesti do cilja. Dovoljno je da samo drite ruke na volanu, tako da se ini kao da vi vozite. To je potrebno za sluaj da vas tko vidi; sve mora izgledati prirodno. Ja neu dalje s vama. I upamtite! Odsada pa nadalje vi niim ne upravljate, nego ste upravljani. Nakon toga Kerber se vrati u grobnicu, ali prije negoli e za sobom zaklopiti plou, doda: im obavite posao, vratit ete se istim ovim putem. Najprije ete ostaviti odom u garderobi, a onda u onoj dru goj dvorani lei na svoj leaj. Kad se budete ponovo pro budili, bit ete na drugom mjestu i imat ete neku drugu zadau. Ostavi sam, Bora nije imao potrebu ni o emu raz-milinti Znao ie da mora do svaku cijenu ispuniti neku ne-

poznatu mu zadau. Ovakav odnos prema onome to ga eka takoer mu je bio neto novo. Prije bi se u ovakvoj situaciji uputao u sve mogue kombinacije i nagaanja oko toga to zapravo Astaroth od njega trai, a sad mu je to bilo savreno svejedno. Ne marei ni za to, krenuo je do auta, koji je stajao pokraj ulaza u groblje; motor mu je ve bio upaljen. im je sjeo na vozaevo mjesto, zapazi da se mjenja sam pokrenuo i ubacio u brzinu, i auto krene. Bora je drao ruke na volanu, kako mu je Kerber rekao, iako je jasno vidio da on ne upravlja njim i da ga auto ili neka nevidljiva sila vodi nekim njemu nepoznatim predjelima. Nije ga to ni najmanje zabrinjavalo; tovie, davalo mu je ak i odreenu sigurnost. Uostalom, on i tako ne bi znao pogoditi put do cilja. Shvatio je da e ga Astaroth upoznavati sa zadaom ovako parcijalno, dio po dio; sad zna samo to da treba stii tamo gdje se vodi borba, a kad stigne, saznat e, valjda, i to mu je potom initi. to je auto iao dalje, eksplozije su se ule sve jae i jae. Oito se pribliavao samom popritu bitke. Uskoro ugleda vojnike ukopane u rovovima i tenkove pored njih, koji su iz topovskih cijevi rigali vatru. Nekoliko granata, ispaljenih s one druge strane, padne neposredno pored jureeg Borasova automobila. Geleri su ga dohvatili, ali nijedan ga nije ranio; tovie njihove udarce o svoje tijelo nije ni osjetio. Znao je da su ga pogodili samo po tome to je na trenutak izgubio ravnoteu. Iz jednog zaklona proviri vojnik, koji mu uzbueno poe neto dovikivati; nije razabirao to, ali je po mislima koje su iz njega zraile shvatio da mu govori neka skoi iz auta i baci se na zemlju. No on se nije na to osvrtao; znao je da za njega sada vie ne moe biti nikakve opasnosti. Napokon se auto zaustavi iza jedne razruene zgrade, iji su zidovi poslij|ili kag^ajdon grupi viih oficira

JNA; sve je ukazivalo da je tu nekakav zapovjedni stoer. Ljudi su djelovali krajnje iscrpljeno. Neki su rezignirano gledali pred sebe i puili, a neki prouavali kartu terena, oito pravei planove dalje akcije. Zemljite uokolo bilo je razrovano granatama, puno leeva i izgorjelih ili polupanih tenkova, unitenih automobila i drugih dijelova vojne tehnike. Kad ga ugledaju, oficiri se zagledaju u njega kao u neko udo; oito im je teko bilo povjerovati da ga uope tu vide. Jedan mu prie, sav uzbuen: Drue pukovnie... neverovatno kako ste uopte ovamo stigli ivi? Znate li da ste preli preko minskog polja, kojim do sada ni zec nije mogao da se probije? Preao kuda preao, tu sam! najprije odgovori Bora, a onda nastavi, izgovarajui rijei koje su mu na neki neobjanjiv nain dolazile na pamet, a da ni sam nije posve razumijevao njihovo znaenjestigao sam pravo iz DSNO. Tamo su veoma zabrinuti zbog toga kako ovde stoje stvari. Jaguar hoe taan izvetaj, bez ikakvog ulepavanja. Oficir koji mu se prvi obratio pozove jednog od onih koji su prouavali kartu, po inu majora, i ovaj prie Borasu, pozdravivi ga vojniki, po svim pravilima, a onda nimalo optimistikim tonom ree: Ne mogu da vam kaem nita ohrabrujue, drue pukovnie. Ustae su se ukopali i dobro utvrdili. Odbijaju svaki na napad kao od ale. Imamo velike gubitke u tehnici i ivoj sili. Ako ne stigne pojaanje, neemo nita moi da preduzmemo. Tad se odjednom pred Borasom razmakne veo, koji mu je zaklanjao pogled na njegove zadae; u trenutku mu postane jasno to mu je dalje initi. Jednostavno, dola mu je ideja, kao da mu je neki unutarnji glas priapnuo. Ali opet ip to bilo samo fragmentarno; qtoiiomu. se^toima podu-

zeti ovoga trenutka, a iza toga ponovo mrak. A kad je odgovarao majoru, kao da to nije on inio; zaudio se kako mu iz usta izlazi i rjenik i ton, kojim se nikada dotad nije sluio: Kakvo pojaanje, bre! Tri korpusa, pa ne mogu da savladaju aicu ustaa! Da smo obine babe poslali, ve bi sve bilo gotovo. Previe uvate svoja dupeta, eto, u tome je, ini mi se, ela stvar. Jaguar nareuje da se sutra izvri napad na svim linijama istovremeno. Celokupnim ljudstvom i teh nikom. Bez obzira na mogue rtve i gubitke. Vukovar mora da padne, pa makar svi zbog toga imali biti razneti u paramparad. Razumem, drue pukovnie, ali... Nema nikakvog "ali"! Odmah imate razaslati kurire svim komandantima korpusa. To je nareenje Komande armije, razumete li! Valjda ne trebam da vam objanjavam ko je Jaguar. Artiljerijska priprema poinje tano u 5.00. U 5 i 30 nastupa iva sila. Razumem, drue pukovnie! pozdravi nevoljko major i udalji se. Sad mu je preostalo samo ekati da doe to vrijeme. Mogao je slobodno etati okolo i razgledavati teren, jer ga nije moglo zatei nita od onoga to moe u takvim prilikama smrtne ljude, ali znao je da ne smije nekom nepromiljenom gestom dati ma i naslutiti kakvim sposobnostima raspolae. Zato je sjeo u zaklon iza zida kue, kao i ostali oficiri, samo podalje od njih, da im ne bi morao odgovarati na nezgodna pitanja. A morao je i biti pribran da doeka novi Astarothov nalog, iako je nasluivao kamo bi ga on sada mogao dalje voditi. Ali misao mu se trenutno nije uope time bavila; kao daje, nadrastavi svoje bioloko postojanje, izgubio i interes za sve zemaljske stvari, pa i za .
i4.il,

ishod ovoga u to ga Astaroth sada gura. Meutim, potrebu za intelektualnim irenjem vidika jo je uvijek imao, jer mu je miljenje ostalo ne samo netaknuto, nego je, tovie, radilo ak na frekvencijama, koje ne dostie obian ljudski um. Zato mu se duh sav usmjerio prema onom transcendent-nom, s im je sada doao prvi put u dodir. Tu je bilo mnogo toga to mu je jo uvijek ostajalo nerazjanjeno i to je elio do kraja pojmiti. Stalno je vidio onaj plato s brojnim hodnicima, koji vode u razna vremenska razdoblja, pa mu se zajedno s tom slikom nekako sama od sebe nametala misao: ako su prolost, sadanjost i budunost istovremeni, onda je protok vremena samo obian privid. A time je ujedno privid i sve to se u vremenu zbiva, pa i ovo u emu on sada sudjeluje. to se krije iza te vremenske zavjese, koja obinim smrtnicima zastire pogled na ono to je istinski stvarno i bitno? Neka slutnja mu je govorila da bi se odgovor na to mogao nai jedino u onom hodniku "omega", gdje se prolost i budunost dodiruju, a koji je nekakav antipod sadanjosti. Drue pukovnie!prekine ga u mislima glas onog majora. Jesmo li se ve negde sreli? Sumnjam!uzvrati kratko Bora ne pokazujui volju za daljim razgovorom. Dozvolite da se predstavim! bio je major uporan ja sam major Tanasije Milanovi. Pukovnik Ocokolji! ree Bora prvo ime koje mu je palo na pamet. Ocokolji? ta vam doe Gavrilo Ocokolji? Roeni otac. Bora nije znao zato je ba ovako odgovorio niti ini li time dobro ili ne, ali to ga nije brinulo. Sad je bio siguran da crnirnH vi kp nisu nieeove riiei. Oite piJe sluajno
nnntn

iziao iz onog groba, na kome je upravo Ocokoljievo ime bilo ispisano. Astaroth je pouzdano sve ovo unaprijed isplanirao, jer netom on to ree, Milanovi usklikne: Pa ta odmah tako ne kazaste? Sin slavnog Gavrila! Legendarnog partizanskog heroja, koji je poginuo u borbi protiv ustaa u Bosni. Ali o vama kola glas da ste stradali u saobraajnoj nesrei. To je bio moj brat Jovan. Ja sam Blagoje. Nisam znao da ima jo jedan sin. To treba da se svima kae! Nai borci moraju da budu obaveteni ko je sa njima. Milanovi se vrati svojoj grupi i poe svima potiho neto vano govoriti pokazujui na njega. Bora zapazi kako su ga odjednom svi stali gledati s dubokim strahopotovanjem. Ali Milanovi nije ostao samo na tome; stao je poljskim telefonom nazivati zapovjednike svih jedinica i priopavati im saznanje do koga je doao kao veliko otkrie, o kome malne ovisi uspjeh u daljoj borbi. To je Borasu bila samo potvrda slutnji o tome to Astaroth kani dalje s njim. I doista, im je dolo vrijeme predvieno za napad, onih 5.00 sati, odmah je jasno vidio i novu etapu u svojoj zadai: mora sve povesti u juri i nadahnuti ih da ne posustaju dok ne zauzmu grad, bez obzira na opasnost i rtve koje e pri tom imati. Vukovaru je naprosto sueno pasti, jer je to Asta-rothova volja, i nikakva mu hrabrost i upornost njegovih branitelja nee pomoi. A sve e izgledati kao daje odluila brojana premo napadaa. Tono u sekundu, kako je Bora naredio, oglasile su se sve topovske cijevi odjednom i stale na branitelje ispaljivati granate jednu za drugom, kao rakete u novogodinjem vatrometu. Prasci su bili toliko silni da su zemlja i zrak podrhtavali, pa su oficiri oko Borasa morali rukama pokriti ui, kako im ne bi popucali bubnjii. Na onoj drugoj strani dizali su se golemj,Q.bkddimai suklia-

li plamenovi uvis, te se inilo kako tamo vie nee ostati ni kamen na kamenu, a kamoli da bi netko mogao preivjeti. U 5 i 30 topovska paljba je utihnula i Bora je znao da je sad na njemu red. Ne gubei ni trenutka vremena, izie iz svoga zaklona, podigne ruku i nadnaravnom snagom glasa povie, tako da su ga svi morali uti: Drugovi vojnici, potomci Miloa Obilia, napred, za mnom! Toga se sjetio, jer mu se na trenutaku svijesti javila slika onih to su se vratili iz Kosovskog boja u podzemlje. Na njegove rijei iz rovova se stanu pomaljati vojnici zajedno sa svojim zapovjednicima u tolikom broju, da se inilo kao da je na pustom zemljitu odjednom stala nicati uma, a onda svi do jednoga krenu utke za Borasom. U poetku su ili u potpunoj tiini; s druge strane nije se uo nijedan pucanj, kao da tamo vie nema ni ive due. I upravo kad su se vojnici ponadali kako e bez vee muke zauzeti grad, odjednom se na njih ospe vatra branitelja iz svih oruja, koja ih poe kositi kao snoplje. Kao da je ona artiljerijska priprema bila posve uzaludna; ne samo da nije unitila neprijatelja, nego mu nije ak ni smanjila borbenu mo. Bora zapazi kako zrna frcaju po njemu, udarajui ga u prsa i glavu, a onda samo otpadaju s njega poput jesenjeg lia s grana, ne ostavljajui mu nikakva traga, dok su se vojnici, koji su ili s njim usporedo, jedan po jedan jednostavno slagali po zemlji kao klade. Vidjevi da e svi izginuti, ako nastave tako dalje, zapovjednici im narede da zalegnu i ukopaju se, ali tada se oglasi Bora: Nikakvog ukopavanja! Makar i po cenu da vas sve pobiju, ne smete da odustanete. Milo Obili nije alio svoga ivota. Napred, dokle god moete da se kreete, bilo kako! I ranieni i osakaeni, svi! Ko nemog.da hoda, ima da plazi,

ali ne srne da stane. Ako se neko oglui o ovo nareenje, poginut e od moje ruke. Da bi pokazao kako to nisu tek puke rijei, Bora prie nekolicini prestraenih vojnika, koji su polegli na zemlju i ispali im metak ravno u potiljak. Ovo se kod ostalih pokazalo vrlo uinkovitim u smislu poticaja. Krenuli su ponovo za Borasom. Meci su fijukali na sve strane, granate se rasprskavale, ali oni su ili dalje, a ako bi netko pao pogoen, ponovo bi ustajao i onako krvav nastavljao bauljati dok ne bi ostao leati razmrskane glave ili razdrte utrobe. Uskoro Bora zapazi kako vie oko njega nema nikoga od onih koje je u prvom valu poveo za sobom. Zato se vrati malko unatrag i poe nagoniti one iz pozadine. Opet je morao pobiti nekolicinu, da bi ostale prisilio na poslunost. Kako su i ovi stali hametice padali, pokoeni mecima branitelja, Bora se na trenutak poboja da e svi izginuti, pa nee vie biti nikoga tko bi mogao zauzeti grad. Ali tada se sjeti da se ne smije na to osvrtati; ishod ionako ne ovisi o tome to e on uiniti. Njegovo je da tjera stvar ovako dalje, ak i po cijenu toga da se to uistinu ima dogoditi. Ve je sve polje bilo toliko posuto leevima, da vojnici vie nisu ni gazili po zemlji, nego po tjelesima svojih suboraca. Sve to vrijeme Bora je letio uzdu i poprijeko po terenu, ovisno o tome gdje je ocijenio daje potrebniji, kao da ravna gradskim prometom. Nikakvo oruje nije mu moglo nakoditi; tek bi ga tu i tamo poneka jaa eksplozija malko izbacila iz ravnotee. Ve su do njega dopirale misli nekih koji su se nalazili u njegovoj blizini: "Ovaj pukovnik nije normalan ovjek, nego neko udovite. Ni metak ni granata ga nee!" Odjednom vatra s one druge strane poe slabiti. Puc-njevi i rafali postajali su slabiji i sve su rjee pogaali napadae. to se dogaalo tamo, to je Bora mogao sama

nagaati: ili je neki Astarothov pomonik i kod branitelja obavljao svoj dio posla, ili se jednostavno radilo o tome da im je ponestalo streljiva. Ali nije se time htio baviti; to se njega zapravo nije uope ticalo. U programu mu je bilo samo to da ove oko sebe tjera neprekidno dalje, dokle god ga vii nalog u tome ne zaustavi. Uskoro su tako doli i do prvih obrambenih crta. Branitelji su iskoili iz rovova i htjeli se bajunetama, borbom prsa o prsa, suprotstaviti napadaima, ali to se pokae posve beskorisnim. Ovi su ih ubrzo svladali vie svojom brojnou negoli orujem. Sad kad je sve bilo gotovo, Bora pusti vojnike da sami idu dalje, a on poe ekati novu Astarothovu zapovijed. Znao je, naime, da ovdje jo nije obavio posao do kraja i da mu slijedi zavrna etapa cijele zadae. Sjeo je na kamen pored puta koji vodi prema Vukovaru i promatrao kolone koje su prolazile idui u tom smjeru. Nisu to vie bili vojnici JNA, ve razliite naoruane skupine dobrovoljaca, odjevene napola vojniki, a napola civilno, koje su u pripitom stanju ile bez ikakva rasporeda. Imali su kokarde na kapama i nosili crne zastave s mrtvakom glavom; ukratko, trudili su se izgledom to vie nalikovati etnicima iz Drugoga svjetskog rata. Do sada ih Bora nije vidio u borbenim redovima; nesumnjivo su uali negdje u pozadini na sigurnom i ekali da vojska probije crtu obrane, pa da oni onda mogu nesmetano krenuti u pljakaki pohod. Njih, oito, nije trebala goniti nikakva demonska sila da idu naprijed; oni su dovoljno poticaja za to ve nosili u sebi. To su oni kojima se Astaroth koristi dok su ivi, a da oni toga nisu ni svjesni, a poslije smrti im duu baca u nitavilo. Takvi ni Borasu nisu bili zanimljivi. Uskoro je sve opustjelo i u daljini, tamo gdje su se nazi-raliobrisi grada, samQ.se.gup poneki pucanj izpuke, ili se

s nekih mjesta dizao uvis crni dim. Oito su jo poneke skupine branitelja pruale otpor. Ali to su Vukovaru bili zadnji trzaji. Vrlo brzo i to utihne, a Borasu se istog trena otkrije to mu preostaje jo obaviti, da bi zavrio svoju misiju. Krenuo je smjesta uurbano prema gradu. im je zaao u prvu ulicu, shvatio je da grada zapravo vie i nema; od njega su ostale samo fasade i prazni otvori na njima, koji su nekada inili vrata i prozore. Sve ostalo, to je stajalo iza tih fasada, bilo je zdrobljeno u komade ili spaljeno. A ni fasade nisu bile itave; cijelom povrinom bile su proarane rupama od metaka i bombi. Ulice su bile prepune materijala, koji je poispadao s kua: crepova, stakla, kamenja, komada buke i greda. U tom mnotvu otpada ponegdje su leali leevi s probijenim lubanjama ili prosutom utrobom, mahom civili, meu kojima je bilo ena i djece. Na jednom mjestu, gdje je bilo najvie mrtvih, etnici su priredili orgije. Poslagati su ih sve na hrpu, a onda se nad njima stali gostiti pekom i kobasicama i piti pivo i rakiju. Poneki su se nad leevima i fotografirali u trijumfalnim pozama. Jedan je uzeo dvije mrtve djevojke, svaku u jednu ruku, i stao s njima pred aparat, drei no u zubima. Iako je prema svemu tome bio krajnje ravnoduan, Bora se sjeti kakve su mu osjeaje nekad izazivali ovakvi prizori, pa bez obzira to je to sada posve prevladao, samo sjeanje uini da se okrene i pode dalje, kako ne bi morao vie to gledati. Nikako mu nije bilo jasno zato ljudi onaj pakao pod zemljom dre najstranijim. Po onome to je on dolje vidio, taj bi se mogao uzeti kao pravo rajsko naselje u odnosu na ovaj, koji su oni na zemlji u stanju stvoriti. Gazei po otpadu i preko leeva, nastavio je praznim ulicama, na kojima su se vidjele samo grupice vojnika ili etnika, koje su kopkale, po mfivjnarria, Q&t0 traei neke

stvari od vrijednosti. Na kraju stigne do neke istine usred grada, koja je nekada bila trg; signal u glavi mu je govorio da je to mjesto cilj, na koji treba stii. Na istini su po tlu posjedali ili polijegali zarobljenici. Bilo ih je nekoliko stotina, odjevenih u vojno ili civilno ruho, a meu njima je bilo i ena. Gotovo nitko nije bio bez poveza na rukama, nogama ili na glavi. Svi su bili okrueni straarima, koji su neprekidno drali automatske puke u pripravi. A novi zarobljenici su jo uvijek pristizali, grubo gonjeni vojnicima, koji su ih udarali kundacima. Veina ih je bila krvava od zadobivenih rana, dok su neki bili izvueni ravno iz bolnice, to se dalo zakljuiti po bolesnikim pidamama koje su imali na sebi. Bora prie kapetanu koji je zapovijedao ovim prikupljanjem i upita ga: ta nameravate sa njima kad ih sve sakupite? Transportovat emo ih u sabirni centar u Sremskoj Mitrovici. Eno, tamo ve ekaju kamioni! A posle toga? ta e posle da bude sa njima, nije moja stvar, nego Komande armije. Ja sam iz Komande armije i prenosim vam odatle nareenje, pa e odsad to da bude i vaa stvar. I to ne u Sremskoj Mitrovici, nego ovde i smesta. A nareenje glasi: ne srne da odavde ode ni jedan ivi svedok ovoga ta se tu deavalo. Kako? Ne mislite valjda da bi ih sve trebalo... Ja nita ne mislim. Moje nije da mislim, nego samo da vam prenosim nareenja. Ali, dozvolite! Meu ovim ljudima ima ranjenih civila, koji nisu uestvovali... ta vam to znai "nisu uestvovali"?nastavi strogo tn mu \p tn$?a trenutkaMnekih viih

sfera dolazilo u svijest. Ne uestvuje se samo s orujem u ruci. Ko god je bio na ovoj strani, pa makar samo mirno sedeo u sklonitu, taj je uestvovao. Time staje bio pasivan, ako nikako drugaije. Ali drue pukovnie, moji vojnici nisu navikli na masovne likvidacije. A vi ih naviknite. Neka vam u tome pomognu oni koji e to initi drage volje. Eno vam tamo iza onog ugla etnici! Kako se kapetan malko zamislio, kao da se koleba, oito prestravljen od onoga to ga eka, Bora mu na trenutak ovlada svijeu i ugradi u nju zapovijed, izgovarajui je usput naglas: Kapetane, ovo nareenje morate bespogovorno izvriti! Razumem, drue pukovnie! Bit e izvreno tano kako glasi. Sad je tek Bora osjetio daje svoj posao napokon doveo do kraja i da vie nema tu to raditi. Dobio je znak da se mora vratiti odakle je i doao i pustiti da se dalje stvari odvijaju same od sebe. Ne zanimajui se vie ni za to od onoga to se ovdje dogaa, zaputio se ravno prema mjestu gdje je ostavio auto koji gaje dovezao. Trebalo mu je skoro dva sata dok je stigao do one sruene zgrade, iza ijih je zidova sjedio zaklonjen zajedno s oficirima. Auto je jo uvijeb bio tu, neoteen, onakav kakva ga je ostavio. Sjeo je u njega i opet se sve odvijalo onako kao pri dolasku; motor se sam upalio i auto je poao, a da ga on niim nije morao pokretati. Tono kako se dovezao, tako se i vratio na ono groblje s kojeg je krenuo. S lakoom je digao plou s Ocokoljieva groba i istim stubitem kojim je iziao iz podzemlja stao je silaziti. Kadje hodnikoija "alfa'' stigao na onaj plato, zastao ie i zagle-

dao se na suprotnu stranu, gdje je bio ulaz u hodnik "ome-ga". Nije mogao odoljeti, a da, prije negoli nastavi dalje, barem ne proviri tamo. Ali ve pred samim ulazom ustanovi da ne moe prekoraiti prag; neto gaje ukoilo. Pouzdano je znao da to nije napravio Astaroth, nego neka sila mnogo jaa od njega. Ve je predobro upoznao sve naine na koje mu on neto prijei, da ne bi mogao to razlikovati. Tko to stoluje iza ovog ulaza, pitao se. Ako su tu poetak i kraj vremena, onda se ne treba mnogo domiljati da se to pogodi. Ve i na samu pomisao na onoga tko bi tamo mogao biti, svega ga prome neka udna mjeavina jeze i odvratnosti, pa u tren oka izgubi volju da dalje istrauje i o tome razmilja. Stoga se okrene i s platoa spusti do one garderobe gdje je od Kerbera dobio odoru. Tu se razodjene, odloi odoru na prvo slobodno mjesto koje nae, a onda ode u drugu salu, gdje ga je ekao prazan njegov leaj. Svi oni "spavai" leali su uokolo, nepomini kao kipovi, tono onako kako ih je ostavio. Legao je na leaj, koji je za njega predvien, i istog trena im se pridruio u tom njihovom mrtvom snu bez due.

5. ISKORAK

Odsada Borasu nije bilo predaha; tek to bi u jednoj podzemnoj kripti usnuo, u drugoj bi se probudio. To mu se dogodilo ve nakon Vukovara, kadje prvi put poao na poinak. im se ispruio na svom leaju, nije ni sklopio oi, istog trena ih je ponovo otvorio, tako da je u prvi mah pomislio sr in uviiek nalazi tamo edie je legao. Tek kad se

pridigao i zapazio da su oko njega neka druga tjelesa, a ne vie ona koja su bila, shvatio je daje doao u novu podzemnu prostoriju, na dlaku istu kao ona prva. Ustao je i mirno krenuo prema garderobi, znajui da tamo ima preuzeti novu zadau. I doista, u njoj gaje ve ekao Kerber, ili njegova druga inkarnacija, koji mu se odmah, im ga ugleda, obrati sveanim tonom: Imam dobru vijest! Gospodar vas je unaprijedio. Odsad ete djelovati kroz dvije osobe. To je prvi korak u razvoju prema multiplikantu. Istovremeno ete rjeavati problem u njegovoj povijesnoj i u njegovoj suvremenoj pojavnosti. To e vam uveliko olakati posao. Jer usudbenom se tijeku lake raiava put, ako se usput razbuktavaju i neke strasti iz prolosti, koje su se kroz stoljea zaboravile ili ublaile. Doite, upoznat u vas s vaom drugom osobom! Kerber ga povede do velikog ogledala u garderobi i postavi ga preda nj na metar daljine, tako daje Bora mogao vidjeti cijelu svoju figuru. Kako je jo uvijek bio razodjeven, imao je priliku bolje pogledati grau od koje je sada sastavljen. Zaudilo gaje da jo nitko u vanjskom svijetu nije zapazio ovu blijedoutu boju puti, koja mu vjerojatno potjee odatle to njegovim tijelom vie ne kola krv; nije ga nitko upitao niti je li bolestan, to bi svakako bilo oekivano. Dok je tako stajao suelice svome odrazu, Kerber, koji je bio pored njega, odjednom isprui ruku prema ogledalu. I tada se dogodi neto od ega se Bora, unato odsustvu svih osjeaja, trgnuo od iznenaenja: onaj njegov odraz u ogledalu takoer isprui ruku i prihvati Kerberovu, a onda, zakora-ivi preko ruba ogledala, jednostavno izie van. U ogledalu Bora vie nije vidio sebe; tamo se odraavao samo onaj dio dvorane koji je bio nj emu iza lea. A ona nj egqvai;Qpiia

iz ogledala stajala je tu, tik do njega, ukoena kao kip. I oi su joj bile nepomine i gledale nekamo u prazno kao mrtvake; jednostavno, kao da nije iv stvor. to je s njim? upita Bora. Je li uope iv? Nije, ali bit e. Za sada je neka vrsta robota, koga mi pokreemo. Ali pravi ivot dat ete mu vi kad se u pogod nom trenutku va duh preseli u njega. Nemojte me sad nita vie ispitivati, nego se odjenite! Sve to vam nije jasno, samo e vam se objasniti. Kerber mu dade maskirnu odoru s inom bojnika, kojoj je na rukavu pored hrvatskog grba pisalo HRVATSKOVIJEE OBRANE, a on sam poe odijevati njegova dvojnika, pomiui mu udove, koji su mrtvo visjeli na njemu kao na lutki punjenoj slamom. Navlaio mu je jednostavan povijesni kostim od grubog platna, kakav su nosili puani u nekim davno minulim stoljeima. Kad su obojica bili odjeveni, povede ih prema onom raskriju, gdje poinju koridori koji vode u vanjski svijet. Dvojnik je iao ispred Borasa, tako da ga je ovaj imao prilike bolje prouiti; koracao je kao da ga pokree neki unutarnji mehanizam. Micale su mu se samo noge, a ostali dijelovi tijela i dalje su mu bili mrtvi. Nakon to su se svi nali na platou, Kerber se obrati samo Borasu: Odavde ete koridorom "alfa" na teritorij Bosne... eto, recimo, "suvremene", radi vee jasnoe. Tu se trenutno hrvatske i muslimanske postrojbe zajedniki bore protiv Srba. Ova sloga gospodaru smeta, jer je nastala protiv njegove volje i vaa je zadaa razbiti je. Toliko za sada. Ostalo e vam se samo od sebe objasniti. A to u s njim? upita Bora pokazujui na svoju sliku i priliku. On ne ide s vama, nego u esnaesto stoljee, tonije u 1537. godinu.Mi e negdjetedMsa, koji upravo oj

daju Turci. Situacija je po Turke dosta nepovoljna, jer je obrana savreno organizirana. Ve ih je toliko izginulo u uzaludnim napadima, da poinju pomiljati na povlaenje. Dogodi li se to, va e posao u "sadanjosti" biti dosta otean. Zato e im on pomoi da zauzmu utvrdu. Ili to to govorim! Kakav on! Vi, vi ete to uiniti, jer e va duh tada biti u njemu. Ali kako, ako u ja biti u Bosni, i to skoro 500 godina ispred njega? Ne razbijajte glavu time, nego slijedite samo instinkt koji vam je gospodar dao, jer on upravlja i vama i njim. Neka vam je sa sreom! Kerber ga napusti, a njegov dvojnik isti tren krene jednim od onih koridora koji vode u prolost. Bora je gledao za njim sve dok ga nije nestalo; nikako nije mogao pojmiti da bi to moglo biti nekakvo njegovo drugo "ja", a samo je obian stroj kojim izvana netko upravlja. Robot bez svijesti i znanja o sebi. I kree se kao robot. A tada mu odjednom sijevne: "A to sam ja drugo, nego upravo to! I kod mene je sve dirigirano. to mi vrijedi da imam svijest, kad i njome odnekud izvana upravlja gospodar?" Tek to se upitao, osjeti da je zaao u podruje u koje ne bi smio, pa potisne takve misli iz sebe i zaputi se prema "alfi". Nije mogao odoljeti, a da sve onako usput ne zakilji malo jednim okom i prema "omegi", no istog trenutka osjeti neko neobjanjivo gnuanje prema onome nepoznatome, to bi se moglo tamo nalaziti, te odmah odvrati pogled i produi. Ovaj put stubite ga nije dovelo ni do kakvog groba; na njegovu kraju nalazio se vrlo uzak procjep u nekoj stijeni, kroz koji se na jedvite jade provukao. Naao se u nekoj dubokoj jami, iji je otvor vidio visoko iznad sebe. Dno joj je sve bilo prekriveno ljudskim kostimailubanjama, koje su izvirivale iz dav-

no raspadnutih vojnikih odora, a uokolo su leali razbacani i neki dijelovi opreme, opasai, porcije i pribor za jelo, gotovo posve izjedeni rom. Po nekim oznakama, koje su se na odorama jo vidjele, Bora zakljui da to sve moraju biti ostaci pripadnika vojnih formacija iz Drugoga svjetskog rata: mahom Nijemaca, ustaa i domobrana. Bilo je i nekoliko svjeih leeva, ali njima nije mogao odrediti pripadnost, jer su bili polugoli. U prvi mah se zabrine kako e izii iz jame, jer je otvor bio visoko najmanje pedeset metara, a stijenke su se od njega sputale strmo, gotovo okomito. Ali odmah mu se potvrdilo ono to mu je Kerber rekao, da za njega vie nita nee biti nemogue. im se dohvatio rukama za neku izboinu da se popne, osjeti kako se odlijepio od tla i ostao lebdjeti. Hvatajui za pukotine i grane, koje su mjestimice strile, bez veih se tekoa izvukao iz jame. Naao se na strmini nekog brijega usred planinskog masiva, a dolje pod njim prostirala se dolina s nekoliko naselja u kojima su bile prizemne kue, natkrite slamom; tipian pejza za srednju Bosnu. Nekada su mu davno ovakvi prizori netaknute prirode, s plaviastim planinskim vrhuncima, proaranim crnogoricom, koji okruuju zeleni plato s vijugavim potocima, bili pravi uitak za oko, ali sad mu sve to nije znaio nita; i osjeaj za ljepotu mu je posve utrnuo. Uostalom, da je i zaelio napajati se time, ne bi imao vremena, jer je odmah pri izlazu iz jame ugledao nekog ovjeka u maskimoj odori kako se planinskom stazom vere prema njemu. Instinkt mu je govorio da je ta osoba vana za ispunjenje njegove sadanje zadae i da je mora saekati. Kad mu je ovjek priao sasvim blizu, zapazi da na rukavu ima plavi grb s pet ljiljana. Iako nikad dosad nije vidio takav .-.oi- n,->i-oc
ionrfmaii cVwatin Ha nn mnebitisarno.obiljeje

muslimanskih postrojbi, jer je hrvatsku i srpsku ikonografiju dobro poznavao. ini se daje i doljak imao zadau sastati se tu s njim, jer mu odmah, im mu se pribliio, a da ga i ne pozdravi, ree: Gospodine bojnie, stavljam vam se na raspolaganje! Tek sada mu se Bora malo bolje zagleda u lice i zapazi da mu zjenice u oima tvore estice; nije bilo nikakve sumnje daje pred njim jedan od "nomada", meu koje je nekad i sam spadao. Bez obzira na znakove, koje su obojica nosili na rukavima, pripadao je, dakle, istoj paklenoj postrojbi, s tim to je Bora sada neto kao zapovjedni kadar, a ovaj tu obian vojnik. Da bude posve siguran, upita: Tko te uputio na mene? Onaj isti koji je i vas poslao ovamo. to, doao ti je i rekao da se ba meni obrati? Mislim da dobro znate kako on to radi i da mu za to nije potreban osobni dolazak. Onda bi morao znati i tko sam ja. Kako ne bih znao. Imao sam ve bezbroj puta posla s multiplikantima. Zanimljivo! Kad sam ja bio na tvojoj razini, nisam mogao takve sa sigurnou raspoznavati. Ja u ovom poslu imam ve jako dug sta. Jo od srednjeg vijeka. Iz doba vladavine Kulina bana. Zna li to ti je zadaa? Znam samo to da moram izvriti sve to mi vi kaete. Onda sluaj! Moramo razbiti savez HVO i muslima na. Glavnu akciju povest u ja, ali mi za nju treba neki povod. Ti bi se morao za njega pobrinuti. To je sitnica. Kod onih to su sa mnom ima ve do voljno akumulirane mrnje, koju sve vrijeme dre potisnu tom. Potrebno iu ie samo malo oslnhoditi. i imat rete fo stn

traite. Eno, vidite tamo ono selo! To su Galovci Donji. U njima je jedna manja posada HVO. Hoe li vam biti dovoljno, ako ih noas napadnemo? Sasvim. Ukoliko ve sutra ujutro dobijem vijest da je stvar obavljena. Dakle, kreni odmah na izvrenje! A kad obavi posao, povuci se sa svojima posve iz doline pod izlikom da morate u neku akciju protiv Srba. S tim rijeima Bora se okrene i udalji od njega. U prvi mah je to napravio nagonski, jo uvijek ne znajui kamo bi dalje, ali ubrzo zapazi daje nesvjesno za cilj odabrao neku staru gradinu, koja je stajala na uzvisini negdje daleko, na sasvim suprotnom kraju doline negoli je bilo ono selo koje mu je "nomad" pokazivao. Tek tada shvati da ga je to zapravo Astaroth usmjerio i da mu je stii tamo prva faza zadae koju ima obaviti. Imao je dosta gaziti do cilja; po slobodnoj procjeni, vie od pet kilometara, sve samom planinskom stazom, kroz umarke i travnjake. Iao je stoga uurbanim korakom, ne mislei nita i ne svraajui pozornost ni na to oko sebe. ak ni o onome to ga dalje eka nije pokuavao nagaati. Ve su u njemu do te mjere ugasle sve ljudske potrebe, da mu vie nita nije izazivalo znatielju, ako to nije zahtijevala priroda posla. Na sve to ima obaviti gledao je kao na neto to uope ne moe imati alternative ili doi u pitanje. Odjednom zapazi neto to je odstupalo od programa koji mu je ucijepljen i to nikako nije oekivao. Uinilo mu se da nije vie sam, iako uokolo nigdje nije vidio ni ive due. Do njega je dopirala vika velikog broja ljudi. uli su se bojni poklii, snani udarci, zveket eljeza, prasak puaka, vapaji za pomo i itav komar glasova, koji su povremeno poprimali oblik divljih urlika. Nije bio siguran zbiva li se to u r^iomu ;ii i7,fan nipcia na \p na trenutak zatvorio pji,
aonda

373

ih ponovo otvorio. Na svoje iznenaenje, sad se nalazio u posve drugom prostoru; sve to je dotad vidio kao da je netragom nestalo. Umjesto travnatog zemljita i ume, oko njega su bili zidovi neke podrumske prostorije, pune starinskih sprava za muenje, u koju je svjetlo prodiralo s uskih prozora pri samom vrhu. Gornja polovica tijela mu je bila u njoj, a donja u nekoj jami, pored koje je leala kamena ploa, oito upravo podignuta s poda. Ona buka i dalje je trajala i dopirala do njega odnekud izvana. Borasu je odmah bilo jasno sve. Svijest mu se preselila u onoga dvojnika, i to u trenutku kad je ovaj nekim podzemnim kanalom stigao dovde i podigao plou da bi uao u ovaj podrum. I sad je on on. Vjerojatno je i Bzik na ovaj isti nain postajao i Radas i Bono i svi drugi. Ako je tako, onda se vie ne nalazi ni u Bosni ni u svom vremenu, nego u esnaestom stoljeu, i to u podrumu kliske tvrave, a ovo to uje je bitka koja se upravo za nju vodi. Iskoraio je iz jame, vratio plou gdje je bila, a onda nekim uskim kamenim stubama doao do vrata koja su vodila van i iziao u sredinje dvorite tvrave. Tu je vladala sveopa strka i jurnjava. Nitko ga nije zapazio, jer su svi bili zaokupljeni poslom koji su obavljali. Popeo se na najviu kulu utvrde da vidi to se dogaa. Bitka je bila u punom zamahu. Odozdo su na zidine juriali napadai u odorama osmanlijskih ratnika, kakve je ve vidio zadnji put u podzemlju, oboruani krivim sabljama, kopljima i starinskim pukama ostraguama. S vremena na vrijeme postavljali su goleme ljestve na zidove i penjali se njima, ali im bi doli do vrha, bili bi posjeeni ili odgurnuti zajedno s ljest-vama, pa bi se razmrskali o stijenje u podnoju tvrave. Na zidovima su stajali branitelji, koji su na sebi imali kacige s vizirom i prsni oklop, a odbijali su neprijatelja arkebuzama, maevima, helebardama, kamenjem i vrelim uljem, koje
nr\ momu

Da ne bi stajao nezaposlen i time skretao pozornost na sebe, Bora odlui prikljuiti se nekoj od grupa. U oi mu je upala jedna, u kojoj su svi bili odjeveni poput njega i nisu izravno sudjelovali u borbi, nego su u dvoritu pripremali vrelo ulje, nosili kamenje i puane naboje onima na zidu tvrave, punili im arkebuze i obavljali druge pomone poslove. Odmah je vidio da su to seljaci iz okolice, koji na ovaj nain daju svoj prilog obrani Klisa. Shvatio je da bi mu najbolje bilo prikljuiti se njima, tovie, da mu je to ak i zadaa, s obzirom na odjeu koju je nosio. Astaroth je, oito, mislio na sve; znao je da e tako biti najmanje uoljiv. I doista, kad se i on ukljuio u njihove poslove i stao nositi kamenje, nitko nije zapazio daje neka strana osoba dola meu njih; svatko je bio uvjeren daje iz nekoga drugog sela iz okolice Klisa, negoli on, pa ga zato ne pozna. U jednom trenutku, dok je na krunitu zida predavao naboje nekom vitezu, pogled mu padne na tursku pozadinu. Otprilike stotinjak metara od prvih bojnih redova stajao je ator, ispred koga je neki turski velikodostojnik, vjerojatno paa, izdavao zapovijedi. Unato daljini, jedna stvar Borasu nije promakla; paa je imao onaj isti blijedoukasti ten, kakav i on. Nije, dakle, bilo nikakve sumnje daje to njegov kolega, mul-tiplikant iz jedne od podzemnih kripti, koji upravo obavlja svoj dio zadae u ovom povijesnom trenutku. ini se daje i paa njega ugledao, jer je pogled usmjerio ravno prema njemu, a onda poeo davati neke udne znakove: ispruio je desnu ruku pokazujui neku toku na nebu, dok je prstima lijeve pravio krugove. Bora se iznenadi kako mu je brzo, u jednom hipu postalo jasno to znae ti znakovi i to je njemu sada initi. Negdje u sumrak bitka je jenjala i Turci su se povukli, a utvrde nebrojeno mitJhJbraniterji

su se makli sa zidova; na njima su ostali jedino straari. U dvoritu tvrave sada su se sakupili svi. Veina njih se oporavljala od napora i sjedila ili leala razvrstavi se po grupama, ve prema tome tko je kojem staleu pripadao. Malo je tko s kim razgovarao, pa je vladala poprilina tiina, prekidana jedino jaucima ranjenih. Ove je pak obilazila ekipa od trojice ljudi, oito ranarnika, previjala im rane i pokuavala ublaiti boli. Bora se opet prikljui seljacima, koji su se stisnuli u jedan kut dvorita. Odluio je utjeti koliko god mu je to mogue, kako bi i dalje ostao nezapaen. Sreom, u tome je i uspijevao; nitko mu se od susjeda nije obraao niti ga je tko to pitao, jer su svi bili isuvie zaokupljeni svojim brigama. Najvie su strahovali to e biti s njima, ako kojim sluajem Klis padne. Ne daj nam Boe toga! govorio je jedan. Ako nam ne bi posjekli glave, odveli bi nas na galije da veslamo, a nae ene u svoje hareme. Ja bih prije toga skonao sam sa sobom dometne drugi. Najbolje bi bilo prijei na islam! javi se trei. Kau da potede svakoga tko na to pristane i jo mu iskau velike poasti. Kako te nije sram to govoriti? prekori ga jedan koji je nosio na prsima golemi kri, vjerojatno seoski upnik Zar se Boga ne boji? Spreman si prodati Spasitelja, da bi sauvao svoju bijednu kou! Uskoro dvorite opusti i sve utihne. Ranjenici su nekamo odvedeni, a vitezovi su se povukli u kuice unutar kompleksa tvrave i poli na poinak, oito uvjereni da se bar ove noi vie niega na moraju bojati, dok su seljaci po-zaspali na mjestima gdje su se zatekli. Samo su budni ostali straari koii su sa 7.1'Hnva nrnmatrali nknlirn Rnras ip
strn-

ljivo ekao; znao je da se ono najvanije, to je u ovom trenutku njegova zadaa, ima dogoditi uskoro: mjesec e doi u onu toku na nebu, koju mu je paa pokazivao, i on e tada stupiti u akciju. I doista, kad gaje za pola sata ugledao na tome mjestu, tiho se poput sjene iulja iz svoje grupe i prie ulaznim vratima tvrave. Najprije razmakne sve zasune koji su ih drali, otvori oba krila irom, a onda oslobodi kota, na kome je bio namotan lanac to je drao pokretni most. Most se s treskom srui preko jarka, koji je prijeio pristup ulazu, i Bora na drugoj strani ugleda mnotvo Turaka na elu s paom, koji su oito ekali da on obavi ovo to je upravo obavio. Straari na zidovima nisu ni naslutili opasnost; bili su uvjereni da je ulaz u tvravu siguran, pa su sve vrijeme pozornost drali upravljenu u suprotnom smjeru, gdje je bio neprijateljski tabor. Sad kad je Turcima put bio slobodan, nahrupili su unutra u gomili, urliui kao pomamni. Svi koji su se toga trenutka nalazili u dvoritu prenuli su se iz sna; bili su toliko zbunjeni da nisu uspjeli napraviti nita u svoju obranu, tako da ih je neprijatelj bez vee muke sasjekao sve do jednoga. Ni ostali nisu proli bolje. Vitezovi su prestraeni izlijetali iz kuica bez oklopa i oruja, onako kako su iskoili iz kreveta, nesvjesni toga to se uope dogaa, pa su kao lak plijen padali jedan za drugim, probodeni kopljima ili maevima. Straari nisu bili u mogunosti ita uiniti; dok su se snali i sili sa zidova u pomo onima u dvoritu, ovi su ve bili svladani, tako da im nije preostalo drugo nego pomoliti se Bogu za vlastitu duu. Jo dok je trajao taj masakr, Bora zatvori oi i istoga trena sve nestane; nita vie nije ni vidio ni uo. Kad ih je ponovo otvorio, ustanovi da se nalazi na onoj istoj planinskoj stazi u Bosni, kojom je iao prije negoli mu je svijest odlutala u prolost. tovie, stajao je ak na istom miestu, edie sezaustavjetedje ono ^uo bojne poklie, a

oko njega su opet bili umarci i travnjaci. Pogledao je i prema onoj gradini, kojoj se u poetku zaputio; i ona je jo uvijek bila na svom mjestu, a on je i dalje u sebi nalazio onaj poriv koji ga goni prema njoj. Klisa i Turaka kao da se jedva jo nekako sjeao; imao je osjeaj da mu se sve to nekada davno, tko zna kada dogodilo. To ga potakne da provjeri koliko je vremena proteklo otkad se ono obreo u podrumu kliske tvrave, pa pogleda prema suncu. Ono je bilo na istom mjestu na nebu kao trenutak prije negoli je prvi put sklopio oi. To nikako nije mogao shvatiti. Tamo na Klisu boravio je itav jedan dan i pola noi, a za to vrijeme ovdje je protekao samo jedan hip, sekunda, moda dvije, ali ni u kom sluaju vie od minute. Tko e ga znati, moda je ve stigao do onih sfera gdje vrijeme vie ne tee? Ako se i kod njega sad sve istovremeno dogaa, onda je posve prirodno da mujednako traju jedna sekunda kao i dan, mjesec, godina ili ak itava stoljea. Meutim, osjeti da mu neka sila prijei baviti se u mislima time i skree ga prema zadai koju ima obaviti, pa produi prema onoj gradini, ne hajui vie za ovo to mu se dogodilo. Uskoro joj se sasvim pribliio i u njezinu podnoju ugledao nekoliko kua, oko kojih su bili razapeti atori, a izmeu njih su se kretali vojnici u odorama HVO. Po svemu se vidjelo daje to nekakav njihov na brzinu sklepani logor. ini se da su oni ve odavno pratili njegovo kretanje, jer kad se sasvim pribliio prvim straama, tu ga doeka grupa od nekoliko asnika. Jedan od njih, s inom satnika, odmah mu se priblii i obrati: Pretpostavljam da ste vi gospodin bojnik Palada? Niste pogrijeili!odgovori Bora bez kolebanja po nekom unutarnjem diktatu. Ja sam satnik Mislav keljo, zapovjednik ove postrojbe. Iz Stoera su vas najavili. Rekli su nam da dolazite s nekom strogo povjerljivom zapovijedi.

Tono su vam rekli. Idemo negdje gdje moemo neometano razgovarati! Najbolje je u onu tamo najveu kuu. Tu nam je zapovjednitvo. Mogu li i ostala gospoda asnici biti na zoni? Dapae! Moraju! Kad su se u kui svi nali za stolom, Bora ustane da bi dao to veu vanost onome to ima rei, iako jo uvijek nije tono znao to. Ali oekivao je da e ga nadahnuti onaj tko ga inae nadahnjuje, pa se posve opustio, da bi mu to bolje mogao posluiti kao prijenosnik. I doista, im je otvorio usta, u svijest su mu stale dolaziti misli koje dotad nije imao, a rijei jedna za drugom tei iz usta kao gorski potok: Gospodo! Ne donosim vam dobre vijesti. Od sada pa unaprijed nee nam biti lako, jer emo imati dva neprija telja protiv sebe. S muslimanima nema vie saveza. Iz naj pouzdanijih izvora smo saznali da nam se spremaju zabiti no u lea onda kad se tome najmanje nadamo. Oni plani raju od Bosne stvoriti neto kao islamsku damahiriju, u kojoj bismo mi i svi ostali, koji nisu njihove vjere, bili graani drugoga reda. A nekima pretenzije seu i izvan granica Bosne, sve do obala Jadrana. Ima ih koji se pozivaju na to daje nekad sve do Klisa bilo njihovo... Tek kad je ovo iz govorio, Bora shvati zato je bilo nuno da ide u esnaesto stoljee; da Klis kojim sluajem nije pao i da nije bilo svega to je nakon toga uslijedilo, tee bi kod ovih ljudi mogao probuditi neprijateljstvo prema svojim trenutnim savezni cima ...pa govore ak i o obnovi Kliskog sandaka. Jed nom rijei, njihov je san ponovna uspostava onih granica koje su bile u doba Otomanskog Imperija... Slutili smo da e jednom do toga doi prekine ga ik kplin Osjetili smo to u niiho\amonaariiu u

zadnje vrijeme. Kod svih dogovora se vidjelo da im je jedno na jeziku, a drugo na srcu. I to nam je sada initi? Da ih napadnemo? upita jedan od asnika. Ne, to nikako! odvrati Bora. Ne smijemo im dati povoda da se svijetu prikazuju kao rtve. Treba se praviti kao daje i dalje sve u redu i pustiti da oni povuku prvi potez. A za to vrijeme biti neprekidno na oprezu, da nas ne zasko e. Kad napadnu, onda emo im uzvratiti, ako treba i sto strukom mjerom. Eto, to je sve to sam vam imao rei. Bora se dalje ponaao kao daje to o emu im je govorio neto stoje teku izgledu, pa ih je on doao samo upozoriti, da budu pripravni; zato ih je odmah raspustio, s tim da se mora odmoriti, kako bi sutra nastavio s obilaskom drugih postrojbi. Raunao je da e tako ono to noas ima obaviti onaj "nomad" jae djelovati kao iznenaenje, pa e i on tako lake moi pokrenuti lavinu na ovoj strani. I zaista, netom je svanuo idui dan, stigla je u logor strana vijest. Donio ju je neki seljak iz Galovaca Donjih, koji se prikazao kao jedini preivjeli kod onoga to se tamo dogodilo. Muslimani su preko noi napali selo i pobili sve: ne samo onu nekolicinu pripadnika HVO-a, koji su bili tamo, nego i civile, starce, ene, pa ak i djecu. Bora je odmah sazvao onaj asniki skup i zapoeo glasom punim patosa: Kao to ste uli, gospodo, poelo je i prije nego smo se nadali. To mijenja i moj plan puta. Ostajem tu s vama. Moramo reagirati to prije, dok oni jo misle da mi ne zna mo to se dogodilo. Oni su sigurno sada iz Galovaca krenuli ovamo na nas, raunajui da e nas iznenaditi. Ali tu nee zatei nikoga. Mi emo ve biti tamo gdje nas najmanje oekuju, u samom njihovu sjeditu, i tu im uzvratiti udarac. Oko za oko,zubzazubi

Ovo naie na ope odobravanje. Ne gubei ni trenutka, satnik keljo odmah izda nalog za pokret i za ciglih nekoliko minuta cijela je postrojba ve bila na putu prema selu gdje se nalazio muslimanski stoer. Bora je poao s njima; bio je posve miran jer je znao da sve tee prema zavrnom i najvanijem dijelu plana, koji mu je upravo dolazio u svijest. Kako im je cilj bio svega nekoliko kilometara daleko, brzo su stigli do njega i nali se pred samim ulazom u selo. Tu ugledaju tablu, na kojoj je velikim slovima bilo ispisano AHMII. Premda je, po onome to je uo, vjerovao da muslimanske postrojbe moraju biti jo uvijek u Galovcima ili se kretati prema mjestu gdje su oni dosad bili, keljo je svejedno postupio oprezno; nije bio siguran da jedan dio njih ipak nije ostao tu, ukopao se i pripremio da ih doeka. Bora ga je pustio u tome uvjerenju, iako je znao da selo nije branjeno, jer je "nomad" sigurno svoju zadau besprijekorno obavio i ve se zajedno sa svojim ljudima povukao iz doline. Tako je uistinu i bilo; Ahmii su ostali bez ikakve obrane i nitko nita u njima nije slutio. Stoga se keljo sa svojima uspio neprimijeen privui do prvih kua. Prije negoli e ita poduzeti, primakne mu se Bora i da bi bio siguran kako e sve biti izvedeno prema gospodarevoj zamisli, jo jednom mu naglasi da nita to je ivo, bez obzira hodalo na dvije ili na etiri noge, ne smije biti poteeno. Napad je bio iznenadan i munjevit. Nitko u selu nije se uspio ni snai, a kamoli pruiti kakav otpor. "Nomad" je doista svoj dio posla obavio precizno, bez ijedne greke; kad je kretao iz sela u akciju, napravio je to u najveoj tajnosti i povukao sa sobom sve koji su bili naoruani. Stoga nitko od seljaka nije znao da su ostali preputeni sami sebi, pa su ljudi bezbrino spavali i bili posve nespremni za ono to ih eka. Nisu ak i 7ntn Tako ienokoli tekao

bez ikakvih tekoa; keljo i njegovi upadali su u kue i iz strojnih puaka otvarali vatru na sve to bi u njima zatekli, bez obzira na dob i spol. Ako bi nekom i uspjelo pobjei u dvorite ili na ulicu, oni izvana bi ga smjesta pokosili ve pred samim kunim vratima. Pucalo se na sve to se kree, bili to ljudi, krave, make, psi ili kokoi. U tren oka itavo je mjesto bilo pretrpano leevima i ivotinjskim strvinama. Jo dok su se keljini ljudi bavili time da dokraje one koji su pokazivali nekakve znakove ivota, Bora se neprimjetno izvukao iz sela i krenuo prema brijegu, na kome je bila ona jama iz koje je iziao. Nitko pa ni keljo nije zapazio da ga vie nema meu njima. Napravio je to zato to mu je u programu bilo da nakon obavljene zadae mora zamesti za sobom svaki trag. Sad kad je plamen potpaljen, poar e se rairiti cijelim ovim krajem, zaredat e brojne osvete s jedne i druge strane, jednom rijei razbuktat e se itav jedan novi rat i nitko nikad nee saznati tko ga je uope pokrenuo. Krivac za sve ostat e zavijen tajnom. Ako se netko i sjeti nekog bojnika Palade i ako takav uope negdje postoji, taj e lako moi dokazati da za vrijeme pokolja nije uope bio na licu mjesta. Misterij e biti to vei, to nitko nije vidio kako je i kamo Bora nestao, a da bi se sve odvijalo u duhu cijele zamisli, nitko ga nije sreo ni putom dok je iao prema jami. Tako e se kod svih pokuaja da se nae glavni krivac govoriti kako je taj "prosto u zemlju propao", pa e se kasnije stvoriti dvojba je li ga uope i bilo. U tome je zapravo i bila Astarothova taktika: pokrenuti povijesno zbivanje tako da se ini kako se sve odigralo samo od sebe i bez pravog uzroka. A Bora je doista, i to u najdoslovnijem smislu, nakon to je obavio posao, propao pod zemlju; kad je doao do jame, jed,RQ,stayn,Q Je skaio uiiiu. Pad do dna bio ie laean

kao i uspon; dok je letio prema dolje, inilo mu se kao da se sputa padobranom. Uskoro je ve dobro mu poznatim putem stigao do garderobe i stao se razodijevati. Odmah se odnekud stvori i Kerber, koji usklikne im ga ugleda: Bravo! Bravo! Gospodar je i vie nego zadovoljan i jednom i drugom akcijom. Osobito time kako ste brzo shva tili to znae znakovi koje vam je davao onaj paa. Zar sam to zbilja ja shvatio? Svojim umom? Naravno! Gospodar vas je malo stavio na kunju, da vidi kako ete funkcionirati bez signala koje vam on alje. Zbilja? Nisam znao. Ve sam posve izgubio kriterij za razlikovanje kad je ono to mislim moje, a kad njegovo. Bio sam uvjeren da me u svemu on vodi. Na neki nain i vodi. Ali njemu nije cilj potpuno vam zarobiti um da bude puki odraz njegova. Upravo obratno. Sposobne slubenike on duhovno oslobaa, tako da sami dolaze na ono to je njegova zamisao. Njemu ne trebaju roboti, nego mislei pojedinci. A gdje je onaj moj dvojnik? Jo se nije vratio? O, vratio se odavno i ve je na svom mjestu. Moete ga pogledati! ree Kerber pomalo podrugljivim tonom, pokazujui na ogledalo. Bora, koji se u meuvremenu ve razodjenuo, prie ogledalu i doista: u njemu je bio njegov odraz, onakav kakav ogledalo inae pravi; doslovna kopija njega. I ponavljao je svaki njegov pokret. Da bi se uvjerio je li to zbilja samo odraz ili neko drugo bie, ispruio je ruku prema ogledalu, ali dotakao je samo staklo, spojivi se s rukom onoga u ogledalu, koji je napravio isti pokret. Pa on nije stvaran! zaudi se. Naravno da nije. Prerano je jo da to postane. Kad
i/am c^nioct Hnrt<=> na tni ctnnani Aa sp mnfi nodvoiiti. i

dio otii e trajno u njega, pa e postati stvaran koliko i vi. A onda e s vremenom od vas dvojice nastati etiri, od etiri osam i tako dalje geometrijskom progresijom. Tada ete biti pravi multiplikant, sposoban djelovati u svim vremenima. Ali do toga je jo daleko. Trebate najprije u ovoj fazi dugo biti na kunji. Moda ak i stoljeima. A moda nikad do toga i ne doe. Svevremena multiplikacija je dana samo rijetkima. I to kroz ogranieni broj osoba s istim likom. Neogranieno i u razliitom liku, na svim mjestima i u svim vremenima, nazoan moe biti samo gospodar. Znai li to da je on uvijek i posvuda? Upravo tako: uvijek i posvuda. I nita ne biva bez njegove volje. Onda su sve osobe, koje su igrale neku ulogu kroz povijest, pa i ovi dananji vlastodrci, zapravo on? He, he! lukavo se nasmijei Kerber. Neki jesu, neki nisu. Nemojte ni pokuavati pogaati to, jer e vas okolnosti zasigurno navesti na krivi put. Postoji li mogunost da bi i On mogao biti on? On? Tko on? Ne mogu izgovoriti njegovo ime. Neto me u tome prijei. Ali vi sigurno pogaate na koga mislim tu Bora napravi nekoliko pokreta kao da tee drvo blanjom. Pogaam. Ali o tome vam ne mogu nita rei. ak ni to mislim. A i vama bih savjetovao da se time ne bavite. Bora ne rekne na to nita, nego ode u kriptu, da bi legao na svoj leaj. Dok se smjetao, zapazi da u njegovoj blizini, dva leaja od njegova, poiva nepomian onaj paa, koji je vodio tursku opsadu Klisa. Tijelo mu je tu, a duh tko zna gdje i po kakvom novom zadatku.

Zaredali su Borasovi izlasci iz podzemlja na raznim mjestima i u razliitim misijama. U svakom od tih poslanja glavna mu je zadaa bila raspiriti to veu mrnju, a onda udesiti stvari da njezinim rtvama postanu neduni civili. I svaki put se on sam iz svega izvukao tako da kasnije nitko nije mogao odrediti tko je pokreta onoga to se dogodilo. Pri tom je redovito radio u tandemu s onim dvojnikom, selei se preko njega u prolost i prilagoavajui povijesna zbivanja potrebama zadae koju ima obaviti u sadanjosti. Jednom je ratovao na muslimanskoj strani prilikom zauzea Bugojna i istovremeno gonio Turke nakon neslavnog kraja njihove opsade Siska krajem 16. stoljea. Drugi put je sudjelovao u srpskom napadu na Srebrenicu i u svojoj drugoj osobi pomagao kod smaknua nevesinjskih ustanika, koje su u 19. stoljeu izvrili Turci nabijanjem nakolac. I nakraju, borio se u hrvatskim akcijama Bljesak i Oluja, ali i kao pomonik popa ujia u Drugom svjetskom ratu vrio masakr stanovnika hrvatskog sela Vrpolje u blizini Knina. Ali jednom, kad je po obiaju, nakon to se probudio, iziao iz kripte i doao u garderobu, zatekne Kerbera praznih ruku; umjesto da ga upozna s novom zadaom, pone mu se ispriavati: Oprostite, moja greka! Niste se trebali probuditi. Kasno sam saznao. to ete, ni kod nas ne funkcionira sve besprijekorno. Ovaj put ne idete u akciju. Na sve strane sklopljeno je primirje i nema vie rata. Gospodaru tako trenutno vie odgovara. Odsad pa nadalje vodi se samo politika borba, stranke, izbori, diplomacija... znate ve kako to ide. tnme ne treba nik&kve pomoi?

 Jo kako treba. Ali ne vie ove vrste suradnika kao to ste vi. Vi ste sazdani od pretvrde, nesavitljive grae, predviene samo za borbene pothvate. Zato i imate stalan lik. Ovdje su potrebne osobe graene od mekeg materijala, koji se dade modelirati. Pogledajte one tamo... Bora svrne pogled u smjeru koji mu je Kerber pokazao i nedaleko od mjesta gdje je stajao ugleda grupu od dvadesetak ljudi, za koje bi se zakleo, kad ne bi bilo na njima one blijedoukaste puti, da su obini graani, pokupljeni negdje s ulice. Nijedan nije imao one grube i robusne crte lica kao to su njegove i onih s kojima je dosad suraivao; djelovali su vie ili manje intelektualno. Meu njima je bilo starijih i mlaih, mukaraca i ena, i svi su bili odjeveni graanski; mukarci su imali na sebi odijela razliita kroja i desena, s kravatama ili bez njih, a ene elegantne kostime. Jedno se lice meu njima Borasu uini poznato. Dugo se nije mogao sjetiti gdje ga je vidio i tek kad ga je zamislio znatno mlaim nego to je sada, sijevnulo mu je. Bio je to Garma, onaj isti Josip Garma, koga je svojevremeno, dok je bio naelnik Udbe u ibeniku, dao uhititi, jer je izrazio sumnju da su Sovjeti suraivali s Nijemcima u hajci na Tita i Vrhovni tab. Stalo ga je zanimati kako je on dospio u ovo podzemno drutvo. Mislim da poznajem onoga! obrati se Kerberu. Zove se Josip Garma i imao sam s njim posla dok sam bio "nomad". Ako nije zabranjeno, mogu li porazgovarati s njim? Ha, ha! nasmije se Kerber. to vam pada na pamet! To nije uope on, ve duh jednog Goebelsova inov nika u tijelu koje je kod nas izraeno, kao i ovo vae. Ovo su sve "replikanti" s privremenim izgledom. Oni zapravo i . nfimaiu Stalan oblik, neeo sa dobivani nrema zahripvn trp.

nutka. Sad su upravo modelirani tako da budu vjerna kopija nekih ivih ljudi iz vanjskog svijeta, koji su nedavno stupili na politiku scenu. Kad iziu, uklonit e te svoje dvojnike i zauzeti njihovo mjesto, a onda dalje voditi politiku kako gospodar od njih bude traio. Va je Garma sada postao jedan od vodeih politiara vladajue HDZ u Hrvatskoj i ovaj na e ga uskoro smijeniti. Zar nikad nitko ne otkrije da to nisu oni pravi? Nema naina. Imitacija je tako savrena da nitko, pa ni lanovi njihovih obitelji, ne moe opaziti zamjenu. I sve e se s njima dogaati kao da su doista oni na ije su mjesto doli. ak e, kad im doe vrijeme, odglumiti bolest i smrt i biti pokopani. Naravno, to e biti samo za vanjski svijet. U stvari, oni e se iz groba ovim naim koridorima vratiti u podzemlje, gdje ih opet ekaju nove dunosti. A ja? to u ja sada? Zar me gospodar vie uope ne treba? Ni govora! Jo kako mu trebate. Za sada ete se vratiti i lei na svoj leaj, dok se ne ukae nova prilika, u kojoj je vaa pomo dragocjena. A bit e ih bezbroj. Na svijetu se jo uvijek na sve strane vode ratovi. Kad se idui put probudite, neete vie biti u ovim prostorima. Tko zna, moda ete se nai ak na suprotnoj strani planeta. Svakako to e biti negdje gdje jo uvijek postoji neko ratno arite. A gdje e mi duh za to vrijeme dok ekam? Nikamo. Jednostavno ga nee biti. Snivat e snom bez sna. Ali, ne bojte se! Nije to nitavilo; samo mu je nalik. Kad se probudite, init e vam se, kao i dosad, da ste tre nutak prije usnuli. Pa makar prolo deset ili ak sto godina. Idui prema svom leaju, Bora je s divljenjem razmiljao o itavom ovom grandioznom, ljudskom oku ne-viriliivnm mflhani7.m11. nnmor.u koiee nieeov
sveDrisutni i

svemoni gospodar upravlja sudbinom ovjeanstva. Najprije "multiplikanti", koji svojom istovremenom nazonou u razliitim stoljeima i zemljama pokreu velike povijesne tijekove. Potom "replikanti", koji se brinu za napetosti i sukobe kad bojni poklii utihnu, odravajui tako ravnoteu izmeu rata i mira, da ne bi dolo do potpunog unitenja. Onda golema armija "nomada", posijana posvuda po zemlji i u svim vremenima, koja sudjeluje u akcijama manjih razmjera. Pa svijet "krtica", dua zarobljenih u neivoj materiji, biljkama i ivotinjama, koje gospodaru slue kao instrumenti kontrole. Ima li ita to njegovu oku izmie i dogaa li se ita u cjelokupnoj povijesti bez njegove volje? Pa ipak, u tome ostaju dvije zagonetke. Svi ovi pomagai djeluju iskljuivo u prolosti i sadanjosti; jo nikada nije vidio daje Kerber poslao nekoga onim koridorima koji vode u budunost. Je li o njoj neka druga sila odluuje, ili je ona posve neizvjesna? A onda onaj koridor "omega", gdje sve poinje i zavrava! to god se krilo iza njega, gospodar nad time nema moi; to je jasno osjetio. Ubrzo, ba kad je legao na svoje mjesto, prije negoli e usnuti, zauje unutarnji glas; znao je dobro odakle dolazi: Budunost nije bivanje, nego mogunost bivanja. Ona se ne gradi niti mijenja u samoj sebi, nego u prolosti i sadanjosti. Klica onoga to se ima dogoditi posijana je u onome to je bilo i to jest. Koridorima koji vode u budunost prolazim samo ja. Odatle gledam to u prolosti i sadanjosti treba uiniti da bi se sudbina ispunila. Sve to jest i to ima biti pod mojim je nadzorom. I ne pitaj se vie to stoji iza toga. Iza bivanja ima samo nebivanje. A nebi-vanje je nitavilo.

6.IZA0MEGE
Kad se Bora opet probudio, nije mogao odrediti koliko je vremena proteklo, jer mu se, kao i dosad, inilo da se od trenutka kad je legao ono moe mjeriti djeliima sekunde. Kerber je doista bio u pravu; po promjenama oko sebe odmah je vidio da vie nije tamo gdje je bio, a kasnije je po brojnim drugim pojavama uspio zakljuiti i da je od onog razgovora protekla moda i koja godina, ako li ne i vie. Ubrzo se naao u garderobi i tu zatekao Kerbera s veom grupom multiplikanata. Jedni su odijevali na sebe odore rimskih legionara, a drugi srednjovjekovnih kriarskih vitezova, dok su se trei oblaili u suvremene nonje; dijelom one koje nose Arapi, a dijelom one tipine za ortodoksne idove. Gospodo! upravo se svima obraao Kerber. Nalazimo se ispod teritorija Bliskog istoka, ili ako hoete preciznije, u blizini samog grada Jeruzalema, koji vam je svima ovoga puta cilj. Gospodar tu ima stanovitih tekoa. Kako nisu svi politiari jo zamijenjeni "replikantima", postoji opasnost da se ovo tisuljetno arite sukoba zauvijek ugasi. Vaa je zadaa ponovo ga razbuktati, i to ne samo u ovom njegovu sadanjem, nego i u onom povijesnom aspektu. S Borasom Kerber ponovi uobiajeni postupak: najprije izvue njegov odraz iz ogledala i pone ga odijevati u odoru srednjovjekovnog kriarskog viteza, stavljajui na njega pancirnu koulju, ma i kacigu s vizirom, koja mu je zaklanjala itavu glavu. Njemu samo preda suvremenu odjeu, nalik na onu kakvu nose vozai javnog prometa, i pri tom

je Borasa drao ve uhodanim sudionikom ovakvih procedura. A kako u ovdje s jezikom? ipak upita Bora obla ei se. Nita ne brinite. im otvorite usta, progovorit ete onim jezikom kojim i va sugovornik, a da to neete ni znati. init e vam se da govorite svojim. im su svi bili spremni, zajedno se zapute prema platou s raskrijem, a odatle dalje svatko svojim smjerom. Bora je s "Arapima" i "idovima" nastavio hodnikom "alfa", dok su ostali, a meu njima i njegov dvojnik, krenuli onima koji vode u povijesna razdoblja. Za dugog uspona stubitem prema povrini, u njegovoj grupi nitko ni s kim nije progovarao. Kad su stigli do kraja tunela, ustanove da su se nali u nekoj spilji, kojom je tekao podzemni potok, idui prema malom i uskom otvoru, odakle je izvana dopiralo svjetlo. Doavi do njegova ruba, ugledaju duboko ispod sebe prostrani plato s tipino mediteranskim raslinjem, maslinama, smokvama i naranama, koji se u nedogled pruao uokolo. Otvor spilje nalazio se na strmoj litici i bio je zapravo izvor, iz kojega se voda, s oko tridesetak metara visine, u obliku slapa obruavala u dolinu, a onda tekla dalje njom kao vijugava rijeka. Silazak nikome od "multiplikanata" nije bio problem; jedan za drugim poskakali su sa stijene i lagano se prizemljili. Nakon toga bez rijei su se rastali i svatko je krenuo na svoju stranu, obaviti zadau zbog koje je poslan. Na drugom kraju doline vidio se omanji gradi s viekatnicama od betona, meu kojima su se, kao najistaknutije graevine, isticale crkva, damija i sinagoga. Bio je smjeten u podnoju brda, na vrhu kojega su strile razruene zidine, oito ostaci neke povijesne utvrde. Kako je znao da mu je . odredite Jeruzalem. Bora se odlui zanutiti tamn

tle vidjeti na koji e nain dalje. Pronaao je cestu koja ga vodi u tom smjeru i poao njom. Stalno je nailazio na neke ljude koji su u poljima neto radili ili bi se mimoilazio s automobilima, koji su ili iz grada ili u grad, ali nitko na njega nije svraao pozornosti. Uskoro doe do raskrija s putokazom. Po natpisima na tablama odmah je vidio da ga jedan krak ceste vodi prema gradiu; na putokazu je stajalo EL-KHALIL/HEBRON. Druga tabla pokazivala je na odvojak, koji je pod pravim kutom skretao udesno, i na njoj je pisalo JERUZALEM. Bez dvoumljenja krene tim putem, ocijenivi da ga on vodi prema odreditu, ali nije napravio ni kilometar, kad odjednom osjeti potrebu malko odahnuti. To ga u prvi trenutak zbuni; nije navikao da mu se tijelo koje sada ima umara ak ni kod nadljudskih napora. Ali odmah shvati da to mora biti predznak neega to se s njim upravo sprema dogoditi, pa mirno sjedne na jedan ovei kamen pored puta i zaklopi oi. Kad ih je ponovo otvorio, nije vie sjedio na kamenu, nego na konju, a na sebi je imao kompletnu opremu kriarskog viteza, koju je Kerber navukao na njegova dvojnika. Zapazio je daje teren oko njega onaj isti od maloprije, samo to je sada sve bilo u nekom posve drugom vremenu. U dolini se vie nisu vidjeli ni ratari, ni obraena polja, ni asfaltne ceste, a niti gradi El-Khalil. Alije zato na vrhu brda, umjesto onih ruevina, stajalo tipino srednjovjekovno naselje, okrueno bedemima. Par stotina metara daleko od sebe, pod samim brdom, Bora zapazi omanju grupu kriarskih vitezova, tridesetak njih, koji su sjedei na konjima mirno neto ekali. Imali su na sebi, kao i on, kacige s vizirom, koje su im prekrivale cijelu glavu, pancirne koulje i bijele plateve s ucrtanim krievima, a u rukama su drali marpvp hnzrlnvane i titove. Ubrzo

ono to su ekali; odozgo iz naselja jurila je na konjima u galopu vea grupa saracenskih ratnika, vitlajui krivim sabljama i zazivajui Alaha, s oitom namjerom da se upusti u borbu s kriarima. Ubrzo doe do munjevita sraza, nakon kojeg se razvije estoka bitka. Kako su kriari bili u manjini, zaprijetila im je opasnost da budu do nogu potueni, pa njihov zapovjednik izda nalog za povlaenje. Ali tada Bora osjeti u sebi poriv, obode konja i kao grom se ustremi na Saracene, dovikujui kriarima, koji su se ve dali u bijeg: Stanite, bijednici! Zar ete ustuknuti pred nevjernicima? Naprijed! Udri, u ime raspetoga Bojeg sina! S tim rijeima upadne medu Saracene i poe maem zamahivati lijevo i desno od sebe. Frcale su oko njega odsjeene ruke, noge, glave, dok istovremeno njemu nikakvo oruje nije moglo nanijeti ni najmanje ozljede. Vidjevi kako ih taj jedan jedini vitez kosi kao snoplje, a oni su prema njemu posve nemoni, Saracene zahvati panika. Poeli su se povlaiti prema utvrdi na brdu. Kriari, koji su se na Bo-rasove rijei zaustavili, najprije su gledali sve to skamenjeni od uenja, a onda se odjednom osokole i dadu u potjeru za Saracenima. Uskoro ih i stignu te bitka bude okonana za tren oka; Saraceni su bili posjeeni svi do jednoga. Na Borasov poziv, kriari sada napadnu utvrdu na brdu i ubrzo je zaposjednu, a onda zaponu s pokoljem onih koje su u njoj zatekli. Uglavnom su se obraunavali s mukarcima koji su im pruali neki otpor; probadali su ih kopljima ili im maevima sjekli glave. Posvuda su po ulicama leali leevi, a brojne kue su bile u plamenu. Skupljeni u gomili, na trgu pored damije stajali su oni koji su se mirno predali sudbini, uasnuta lica promatrajui masakr svojih susjeda,

a od 15 godina. Kad su kriari bili gotovi s onima koje su drali opasnim, Bora im se obrati pokazujui na ove nemone. Zar ete njih potedjeti? Pa sve su to neprijatelji Spasitelja naega. Na te rijei kriari cijelu grupu kopljima utjeraju u damiju, sve ih zatvore u njoj, a onda zapale zgradu. Bora je sluao jauke i zapomaganja ljudi koji su ivi gorjeli. Poneko od njih se uspijevao provui nekako iz gorue damije van, ali kriari bi ga kopljima utjerali natrag u vatru, ili jednostavno izboli i tako dokrajili. Nedaleko toga mjesta stajala je grupa ljudi, na koju se dotad nitko nije osvrtao; po izgledu Bora je odmah vidio da su to idovi. Oni su mirno promatrali to se dogaa i na njihovim licima nisu se mogla oitati nikakva osjeanja; ni traga kakvoj suuti za rtve koje su padale, ali ni kakve solidarnosti s kriarima i onim to rade. Oito su i u jednima i u drugima vidjeli nekoga, od koga se nikakvu dobru ne mogu nadati. Kad su se sa Saracenima obraunali do zadnjeg ovjeka, kriari su se u prvi mah htjeli oboriti i na njih, ali Bora odjednom zauje u sebi neki glas kako mu govori: Zaustavi to! Kad su u sukobu tri strane, treba uvijek udesiti da se dvije kolju izmeu sebe, a trea to mirno promatra. Tako nikad ne dolazi do saveza dvojice protiv treeg, i rat permanentno traje.Ve punih dvije tisue godina tako radimo i to je uvijek davalo zadovoljavajue rezultate. Stanite!povie.Ne dirajte njih! Oni nisu opasni. Zadovoljite se onim to je dosad uinjeno! Kriari su zastali i u udu se zagledali u Borasa. Kao da im nije bilo jasno zato su se onako krvavo obraunali sa Saracenima, a moraju potedjeti ove, koje su drali jo veim Isusovim neprijateljima, tovie, ak i njegovim izdajnicima. Ali Bora imnita vie nije mogao rei, jer su mu se

oi stale ponovno zaklapati. Kad ih je otvorio; opet je sjedio na onom kamenu u blizini El-Khalila. Nestalo je cijelog povijesnog ambijenta, kriara, Saracena, idova i naselja na brdu. Umjesto ovoga potonjeg, gore su opet bili arheoloki ostaci stare utvrde, a po dolini obraena polja s ratarima i asfaltne ceste, po kojima se odvijao automobilski promet. Bora je mogao samo zamisliti kakav su ok doivjeli kriari, kad su zapazili da se onaj na konju vie ne ponaa kao iv ovjek, nego kao lutka kojom upravlja neka via sila. Sigurno su povjerovali da ga je samo nebo poslalo kako bi njima osiguralo pobjedu, pa su jo vie postali sigurni u svetost svoje misije. "Valjda je i to u funkciji cilja!" pomisli Bora i ustane. Krenuo je s namjerom da produi prema Jeruzalemu, ali tek to je napravio nekoliko koraka, kad se pored njega zaustavi osobni automobil i voza mu se iz njega obrati: Trebate li moda prijevoz do Jeruzalema? Bora je odmah uoio da je voza "nomad", pane drei potrebnim ita mu odgovoriti, jednostavno ue u auto i naredi mu da vozi. Bez obzira to nije primio nikakav signal upozorenja, ipak je htio provjeriti ide li sve tono prema planu, jer je iz osobnog iskustva znao da "nomadi" nisu ba nepogreivi u obavljanju svojih zadaa, a katkad znaju i prkositi gospodaru. Jesi li siguran da ba mene mora povesti? Kako ne bih bio. Odmah se vidi odakle dolazite. A i Abu Seif, koji me poslao, rekao mi je da dovedem onoga, koji e se ba u ovo vrijeme od raskrija kod El-Khalila kretati prema Jeruzalemu. Tko je Abu Seif? Voa Hammasa u Jeruzalemu. Tri zadnja ivota mu sluim. Ve sam dvaput poginuo u njegovoj slubi i gospodar me svaki put iznova dodijelio njemu,

Je li i on od nae vrste? To ne znam. Nisam mu jo vidio lice. Glava mu je ucijenjena, pa se krije iza maske. Samo povlateni ga pone kad vide. Zato je vjerojatnije daje smrtni ovjek, kad mu je toliko stalo do ivota. Tko mu je poslao vijest da ja dolazim? Ni to ne znam. Znam samo to da je od svih podrunica Hammasa zatraio ovjeka, koji je sposoban izvesti neki vratolomni pothvat, nemam pojma koji. I nakon nekog vremena stigla mu je vijest da takav dolazi, s podacima gdje i kada. Ako nema nikakve greke, to biste trebali biti vi. Bora nije ispitivao dalje, a nije imao ni potrebe za tim. Ako mu se ve samo od sebe, kao i dosad, ne otkrije kakav ga to vratolomni pothvat eka, sigurno e ga taj Abu Seif s time upoznati. U Jeruzalem su stigli brzo, jer je bio daleko svega dvadesetak kilometara. Auto je odmah skrenuo u istoni, arapski dio grada, gdje se zaustavio u jednoj ulici punoj trgovakih radnji, tako daje u njoj vladala poprilina guva. Voza ga povede do neke vrlo neugledne prizemne kue, pred kojom je nekoliko prodavaa Arapa imalo tandove i nudilo prolaznicima razliitu robu. Tu obojica udu, a onda mu njegov pratilac pokae na stube koje su vodile u podrum. Samo nastavite ovuda! Dolje vas oekuju rekne mu i izgubi se. Siao je i naao se u praznom podrumskom prostoru s klupom i stolom. Tek to je sjeo i poeo ekati, u dnu sobe razmakne se zavjesa i ue mukarac s kapuljaom preko glave, malen i nabit. Prvo mu se predstavi kao Abu Seif, a onda od Borasa zatrai da zasue rukav sakoa. Ne pitajui zato, Bora to napravi, a on ga dohvati za ruku i pomno mu se zarieda u nodlakticu. Sad i Bora orvi DUt zauazi da

mu je na ruci, pored samog lakta, ucrtan vrlo sitan lik polumjeseca. Oito mu je to netko utetovirao dok je jo bez svijesti leao u kripti. Pokazalo se daje to bio nekakav znak raspoznavanja, koji je Abu Seifu bio dovoljan da odmah u Borasa stekne neogranieno povjerenje, jer istog trena skine krinku i poe mu se obraati s najveim potovanjem: Vidim da su mi poslali pravog ovjeka, jer imate na sebi znak dihada. Danas su rijetki oni koji su spremni umrijeti za Alahovu slavu. Hoete li nam se staviti na raspolaganje? Dokje govorio, Bora gaje dobro promotrio. Odmah je vidio da ne spada u multiplikante niti u bilo koju drugu vrstu onih to dolaze iz podzemlja, a nije ni "nomad". Procijenio je da se radi o obinu smrtniku, jednom od onih koji, vjerujui u svetost svoga poslanja na zemlji i u to da slue Bogu, nesvjesno postaju oruem gospodarevih ciljeva. Ne trebate troiti mnogo rijei! odgovori mu. Iznesite mi odmah u emu je stvar i nemajte oko toga vie nikakve brige! Izraelski psi ele nas posve istisnuti iz Jeruzalema. Iseljavaju nas, ograniavaju nas u kretanju, dre nas za gra ane drugog reda, a kad traimo svoja prava, pucaju po nama kao po divljoj zvjeradi. Nedavno su prilikom naih mirnih demonstracija ubili petero ljudi, od kojih su troje bili djeca. Ne moemo to vie mirno podnositi. Arafat i nje gov PLO ne poduzimaju nita i vode politiku kompromisa, u kojoj mi moemo samo izgubiti. To je utjecaj velikog broja palestinskih krana u njegovim redovima... "Dok dva ratuju, trei mirno gleda", sjeti se Bora to mu je dolo u svijest dokje bio meu kriarima. Oito se taj recept jo uvijek primjenjuje u ovom podruju.

I to oekujete da ja tu napravim? Moramo im uzvratiti istom mjerom, i to tako da ih zaboli, da i na njihovoj strani padnu nevine rtve. Ako se uope moe govoriti da meu njima nevinih ima. Svako idovsko dijete, ve samim tim to je roeno, nije nevino, jer je i dolo na ovaj svijet samo s jednim ciljem: da bi posluilo kao povod za otimanje nae zemlje. Tu Abu Seif napravi kratku stanku, a onda nastavi: Treba nam netko tko e za Alahovu slavu dignuti u zrak jednu veliku robnu kuu u zapadnom Jeruzalemu, i to u vrijeme kad je u njoj najvie prometa. Ali, kao to znate, kod ovakve akcije ne moe se izbjei da onaj koji je izvodi rtvuje i vlastiti ivot. Mi ovdje u gradu imamo mudahedina koji bi bili spremni na takvu rtvu, ali postoji opasnost da se sazna tko su i da njihove obitelji nakon toga budu izloene odmazdi. Moete se pouzdati u mene. Ja takvih briga nemam. Moj ivot ni u kom obliku ne pripada ovom svijetu. Tako govori pravi ratnik dihada! Tko pogine za Alaha, ivjet e vjeno. Radi se o robnoj kui ALOM na samom poetku idovskog kvarta. Sutra e pred njom oko 10 sati biti parkiran crveni kombi, pun eksploziva. Trebate se samo s njim zaletjeti kroz ulaz i kad se naete usred zgra de, aktivirati eksploziv. Smatrajte da je stvar dogovorena. Dajte mi samo kljueve kombija! Sutra u na vrijeme biti tamo. Neka vam Alah podari rajsko naselje! ree Abu Seif i preda mu kljueve. Kako je razgovor bio zavren, Bora se pozdravi s njim i ode. Otiao je odmah pogledati mjesto gdje bi trebao izvesti sutranju akciju. Robna kua doista je bila golema; imala ie ak net katova. Deset sati je vrijeme kad je najvie ljudi_u_

kupovini, pa bi se u njoj, po Borasovoj procjeni, tada moglo nai, to kupaca to prodavaa, vie od tisuu ljudi. Jedan pun kombi eksploziva bit e posve dostatan da je cijelu razori do temelja, ne ostavljajui nikome tko se zatekne u njoj mogunost da ostane na ivotu. Ali Borasa nisu oko toga zaokupljale nikakve moralne dileme; dapae, to bude vie poginulih, mislio je, i on e bolje izvriti svoju zadau. A jo manje gaje brinulo to e se u toj eksploziji dogoditi s njim osobno; znao je da e iz nje izii potpuno neokrnjen. Jedino se pitao hoe li ga ona izbaciti uvis i odbaciti dovoljno daleko od toga mjesta. To bi bilo jedino to njemu u ovom trenutku treba, jer bi mu omoguilo da se neprimijeen izvue. Nitko ne bi ni pomiljao traiti poinitelja; svi, pa i oni koji su ga poslali, bili bi uvjereni da od njega nije ostao ni nokat s malog prsta. S obzirom da ga, osim ove iskljuivo praktine strane cijele stvari, nita vie nije zanimalo, a potrebe da neim ispuni vrijeme nije imao, Bora se zavukao ispod luka jednog od mostova i tu proveo cijelu no, da ne bi na sebe svraao iju pozornost. Sutradan je itavih etvrt sata prije dogovorenog vremena bio pred robnom kuom ALOM. Naao je kombi parkiran u ulici, koja je izlazila na trg tono na suprotnoj strani od njezinih ulaznih vrata. Otvorio je kombi, sjeo na mjesto vozaa i stao ekati da doe vrijeme kad e stupiti u akciju. Pred vratima ALOMA kolale su itave rijeke ljudi, od kojih su jedni ulazili u zgradu, a drugi izlazili iz nje s punim torbama u rukama. U jednom trenutku Bora zapazi kako neka djevojka uvodi unutra itavu kolonu vrlo male djece, od 5 do 7 godina, pazei da se tko od njih ne bi izgubio; oito je to bila odgojiteljica iz nekog djejeg vrtia, koja je povela djecu u odio igraaka. "Ba dobro!" pomisli. "To je upravo ono to treba Abu Seifu: stradanje nevinih!" Tono u 10 sati

prema ulazu; najprije polako, a onda to mu se vie pribliavao, sve bre i bre. Vidjevi kako neki auto bezglavo juri prema njima, ljudi koji su se tog trenutka nali pred zgradom pomisle daje voza poludio i razbjee se na sve strane. Kombi je probio staklena vrata ulaza, a onda unutra stao obarati tandove, gazei sve pred sobom. Nastala je opa panika, bjeanje i zazivanje u pomo. Kad je ocijenio daje u samom sreditu zgrade, Bora pritisne gumb za aktiviranje eksploziva. Eksplozija je morala biti strana. Bora nije mogao tono vidjeti njezin uinak, ali gaje sasvim lako mogao pretpostaviti, jer je nemjerljivom brzinom poletio uvis zajedno s mnotvom kamenja, drva, najrazliitijih komada robe i dijelova ljudskih tjelesa. inilo mu se da je sve to, i on zajedno s tim, bilo silnom snagom izbaeno u nebeske visine, poput estica lave u nekoj vulkanskoj erupciji. Malo je bilo vjerojatno da je ita od zgrade ostalo i da je itko od onih koji su se nalazili unutar nje preivio, pa ak i od onih koji su se zatekli vani u njezinoj blizini. Dok je letio, Bora osjeti da se s njim dogaa neto udno. Kao da je u jednom trenutku zapao u neki vrtlog, pa se stao kovitlati, tako da je potpuno izgubio orijentaciju i vie nita nije vidio oko sebe, a onda se opet smirio i nakon toga stao polako sputati prema tlu. Kad se ponovo prizemljio, najprije se opipao po itavu tijelu; boljelo ga, naravno, nije nita, ali htio je vidjeti je li doista ostao posve itav. Kao to je i oekivao, ni jedan djeli njegova tijela nije bio oteen. Jo jednom se uvjerio da je ova, u paklenoj kovanici iskovana tjelesna konstrukcija, koja trenutno nosi njegov duh, jednostavno imuna na sve zemaljske ruilake sile. Tek sada, kad je ustanovio da mu nita ne nedostaje, obazre se oko sebe. Uvelike gaje iznenadilo ono to je ugle- kan Ha vie niie u svijetiiji kojemu je dotad bio. Ljudi

su bili posve drukije odjeveni, u neke povijesne nonje, nalik na toge, i ponaali su se kao da se trenutak prije nita znaajno nije dogodilo u gradu. Ako je to uope i bio isti grad, jer je zapazio da su sve kue drukije graene, uglavnom od kamena ili gline, i mnogo su nie; ni jedna nije dosizala vie od dva kata, a ni konstrukcija im nikako nije spadala u 20. stoljee. Sve je ukazivalo da se opet naao u nekom drugom vremenu. Daje doista tako i daje to vrijeme mnogo dalje u prolosti negoli ijedno u kom je do tada bio, potvrdilo mu se tek kad je ugledao rimske legionare. Zaudio se, jer je to potpuno odstupalo od njegova programa. Znao je da se nakon obavljena posla morao odmah vratiti u podzemlje, a sad se odjednom, nepredvieno i mimo svakog plana, naao u novoj povijesnoj situaciji. Tko ga je tu poslao i s kojom svrhom? Takav nesporazum dosad mu se nijednom nije dogodio. I jo neto, to ga je zaudilo vie od svega: zapazio je da ljudi nekako zapanjeno bulje u njega. Oito im je bila neobina njegova nonja. I niotkuda nikakva signala to bi zapravo tu trebao raditi. Sve je ukazivalo na to da mu se ovoga puta svijest nije preselila u dvojnika, nego je on, ovakav kakav je, s ovim tijelom koje mu je za stalno dano, mimo svakog plana, neshvatljivo kako i zato, zalutao u daleku prolost. Na glavnoj ulici, koja je vodila iz grada, rimski su vojnici s jedne i druge strane napravili palir, kako bi zadravali ljude koji su se tiskali iza njih, oito oekujui nekoga ili neto to bi tuda imalo proi. to radi ovdje? Tu ti nikako ne moe biti mjesto zauje kako mu netko govori i ugleda pored sebe rimskog centuriona. Bio je to jedan od multiplikanata koje je sreo u garderobi. Ne znam ni sam kako mi se to dogodilo odgovori. To potpuno odstupa od mog, a kako mi se ini, i od vaeg programa.

to si radio prije negoli si dospio ovamo? Bora mu ukratko ispria kakvu je zadau imao obaviti i to se dogodilo nakon toga, a ovaj se najprije zamisli, pa ree: ini se da si letei probio vremensku barijeru i dospio u drugu vremensku zonu. Zna da se kod velikih brzina vrijeme stee. Ali zato ba tu? Tko e ga znati. Valjda zato to su se naa i tvoja akcija u jednom trenutku dodirnule na razini istovremenosti. I to u sad? Nemam nikakva znaka to bih trebao raditi. Ne preostaje ti drugo, nego to prije se izgubiti odavde i vratiti u kriptu. Kojim putom? Ja sam od raskrija krenuo kroz "alfa", a vi drugim koridorima. Nije vano tko je kojim koridorom krenuo. Svi smo izili na istom mjestu, tamo kod izvora u onoj spilji, samo u razliito vrijeme. Prema tome, vrati se onako kako si i doao. Ve je htio postupiti kako mu je centurion savjetovao i upitati za put prema El-Khalilu, koji se sada sigurno zove samo Hebron, kad zapazi da su svi odjednom odvratili pogled od njega i stali se pribliavati cesti, kojom je tog trenutka neto prolazilo. Nije mogao odoljeti, a da i on ne pogleda tamo. Putom koji su osiguravali rimski vojnici ila je povorka, koja mu je asocijacijom dozvala u svijest neto odavno zaboravljeno. Na njezinu elu, posrui i jedva se drei na nogama, iao je ovjeku poderanoj i krvavoj halji, s vijencem od trnja na glavi, a za njim se vukao drugi, sav savijen pod teretom golema drvenog kria koji je nosio na leima. Pratili su ih rimski legionari, neprekidno gurajui a nrvos da busao bre. Borasu nije trebalo
ci.vama

dugo da shvati emu zapravo prisustvuje: ovjek na elu povorke ne moe biti nitko drugi nego onaj, o kome sada ne samo ne smije misliti, nego i ije ime ne moe spominjati bez gospodareva doputenja. I to u trenucima nakon to je imun Cirenac od njega preuzeo kri. A vode ga sigurno na Golgotu. To mu se i potvrdilo, kad je skrenuo pogled smjerom kojim je ila povorka; tamo u daljini vidjelo se omanje brdo, na ijem su se vrhu vrzmale siluete rimskih vojnika i ve stajala dva kria na kojima su neki ljudi bili razapeti. Bora se u prvi mah trgne; spopala ga je neka udna mjeavina gnuanja i straha pred onim to vidi. Prizor mu je izazivao sjeanja na neto to je odavno u njemu ugaslo i ega se sada malne grozio. Ali onda se sjeti da mu je gospodar jednom rekao kako je sav nauk, koji je ovaj nesretnik propovijedao, kasnije njemu posluio kao orue u voenju povijesti. I doista, tolika su velika povijesna zbivanja, i to ona najkrvavija, u kojima se prepoznaje Astarothova ruka, bila pokretana mislima iz toga nauka, da je to lako mogue. Kerber mu je pak dao naslutiti da bi On mogao biti ak i sam gospodar glavom. Nije posve nevjerojatno daje Asta-roth inscenirao svoju muku i smaknue, samo zato da bi pomou toga ovladao sudbinom; to bi bilo sasvim u njegovu stilu. Sve ovo u Borasu izazove silnu elju da sazna istinu; ma koliko mu duh bio beutan i sveden samo na goli razum, kao kod svih demona, tenja za spoznajom mu nikad nije posve utrnula. Htio je vidjeti je li gospodareva mo doista toliko bezgranina, da se krije ak i iza onoga to se obinim smrtnicima ukazuje kao njezina suprotnost. Prostire li se ona samo ovim vidljivim krugom ljudskog postojanja, ili see i preko njegovih granica, u tzv. nebeske sfere, uzimajui na sebe lik svetosti? Jer, ako je ovo drugo, onda ie doista tono ono to mu ie nedavno, nriie negoli ie

zadnji put zaspao, poslano u svijest: nema nieg ni u prolosti ni u budunosti, ni na Zemlji ni u Univerzumu to bi izmicalo njegovoj kontroli i to bi bila neka mogunost bivanja izvan njegova dosega. Ukratko, Astaroth bi, pored ovoga kakvim se ukazuje, mogao biti i ono to ljudi obino misle pod Bogom. Je li doista tako, to moe utvrditi samo na jedan nain: ako Njemu, ovome koga vode na smaknue, sada pogleda u oi; tu e nai jedini znak, po kome se gospodar moe prepoznati, ma u kom se obliku javljao. Stoga se priblii cesti i pone hodati usporedo s povorkom kojoj nije mogao sasvim prii zbog kordona Rimljana i mase svijeta to je navirala urlajui i iskaljujui bijes na osueniku. A On je iao potuljen, gledajui u tlo, i nikako da podigne glavu. Dugo je tako Bora traio priliku, doknisu doli do samog podnoja Golgote, gdje se masa neto prorijedila. Tu se odjednom On zaustavi, kao daje prije uspona koji ga eka htio uzeti malo predaha. Tog trenutka odjednom podigne glavu, zaokrui pogledom po masi, a onda ga zaustavi, kako se Borasu uinilo, ba na njemu. Prvo to je zapazio bilo je da to nisu Astarothove oi; ove su bile jednobojne, svijetloplave, kao da se nebeski azur razlio u njima. Iz pogleda Mu se jasno razabirala patnja, ali je Bora zapazio i neto to nikada u slinoj prilici nije vidio ni kod jednog iva ovjeka. Bezbroj puta je zavirio u oi ljudima koji su proivljavali neto slino to i On sada. ali svi su oni patili zbog sebe, zbog toga to oni osobno trpe, i ponekad bili spremni i na najgora ponienja i gadosti, samo da se toga rijee. Ali Njega kao da se uope nije ticala vlastita sudbina; dok je kruio pogledom, vidjelo se da ga boli ono to nalazi na tim licima, koja su se tu okupila i urlaju pogrdne rijei. Patio je zbog drugih, ne zbog sebe, zbog toga ,, A kad mu se pogled na kraju zapiljio

u njega, Bora se sav smeo. Zato je ba njega odabrao pored toliko drugih? Je li zato to on jedini mirno i ravnoduno gleda ovo to rade s njim? Ilije moda prepoznao u njemu demona? Ali opet, nije on jedini ovdje takav, ima tu i drugih multiplikanata meu rimskim vojnicima. Zato bi od svih ba njega izdvojio? Osim toga, u oima Mu nije bilo nieg to bi to nagovijetalo, ni osude, ni bijesa, ni mrnje, pa ak ni prijekora; kao da u njemu uope nije vidio neprijatelja. Naprotiv, prije bi se moglo rei da ga je gledao s nekom toplinom, kao nekog starog znanca, kojega na ovom mjestu nikako nije oekivao, pa je ugodno iznenaen njegovom nazonou. Pomisli da nije moda u njemu otkrio neki skriveni ostatak one nekadanje due, koji je Astarothu, kad ga je ono podvrgao svom paklenskom preustroju, sluajno promakao i za koji nitko ne zna, pa ni sam on, Bora? Na trenutak se i prepadne te mogunosti, ne znajui to bi mu ona mogla donijeti. Ali njegove dileme naglo rijei jedan od rimskih vojnika, koji snano udari osuenika sulicom u rebra i natjera ga da produi. Bora osjeti poriv da se to prije ukloni odatle. Vie nije pratio povorku, nego se raspitao za put koji ga vodi prema Hebronu i krenuo potraiti onu spilju iz koje je iziao. Hodanje mu je trajalo skoro itav dan. Ovaj put se nije vraao s osjeanjem daje besprijekorno obavio svoj posao, kakvo je imao kod svih dosadanjih akcija. Neprekidno mu je pred oima lebdio onaj pogled, a misli mu zaokupljalo njegovo skriveno znaenje. A onda, ne zna ni sam zato, u pamenju mu odjednom iskrsne sve to je ikada doivio, a imalo je nekakve veze s Njim. Sjeti se kako je jedine kratkotrajne trenutke sree i slobode, u ovom svom vie nego jedno stoljee dugom ivotu, imao samo u dva navrata, i to upravo onda kad je nekjm udom. JU njemu zaivjelo ono to ie On

propovijedao. A tada ga odjednom poe obuzimati neko u prvi mah nejasno nezadovoljstvo; kao daje poinio neto to nikako nije smio. Nije se radilo o tome da se iznevjerio svom gospodaru Astarothu; imalo je to neki posve drugi izvor, koji nikako nije mogao tono odrediti. Ma koliko se tome opirao, u svijest mu se neprekidno navraala jedna te ista slika, koju je vidio neposredno prije one eksplozije; bila su to djeca, koja su s voditeljicom ulazila u robnu kuu. I ta mu je slika protivnjegove volje izazivala misli, kakve odavno nije imao. Zato su ta djeca uope morala poginuti, pitao se. Kome je to ita donijelo, ukljuujui ak i samog Abu Seifa? Sve to se iz toga moe izroditi, samo je niz novih okrutnosti, koje e se slagati jedna na drugu i nikada tome nee biti kraja. Jer, mrnja se hrani mrnjom, a zloin zloinom. A tada mu jedna za drugim stanu navirati i druga sjeanja; nije znao odakle mu dolaze, ali mu se sve vie inilo da ih je upravo onaj Njegov pogled izvlaio iz nekih davno zaboravljenih zakutaka njegove svijesti: pobijeni ljudi u Ahmiima iVukovaru, zatim oni koje je kao naelnik UDB-e predavao krvnicima, pa oni u ustakom zatvoru... Kao da su mu se odjednom stala vraati ona stanja duha, kad se grozio nad tim to mora raditi. Pitao se kako je mogao poslati u smrt sve te ljude, a da ne trepne okom i ne vidi koliko je to i strano i nepotrebno? inilo mu se da se poinje buditi iz neke dugotrajne obamrlosti. Sve jasnije je shvaao da je ipak istina ono ega se pribojavao: u njemu je doista zaostao neki komadi due, koji je tko zna kako izbjegao unitenje i sad poinje, pod dojmom onog pogleda, oivljavati i obuzimati mu svijest. Ali u isto vrijeme on osjeti i kako ga ova spoznaja iz trenutka u trenutak tjelesno slabi, pa zbog toga sve tee hoda. Pored puta odjednom opazi zeca koji se ulovio u stupisu mu do kvisteMa eljezna klijeta.pPJao mu

je, a zec ga pogleda krotkim pogledom, kao da od njega oekuje neku pomo. Bez dvoumljenja, ne znajui ni sam zato to radi, razmaknuo je poluge stupice i zec je odepe-sao nekamo u bunje. I odjednom se od toga stoje napravio osjeti nekako bolje; kao da mu je to barem malo smanjilo svu onu nelagodu, koju su mu izazvala ona sjeanja. Osjetio je koliko vie ljepote ima u tome da se neki ivot spasi, negoli oduzme, pa makar se radilo i ovakvo siunom stvorenju kao to je zec. Jednostavno, demon je u njemu sve vie uz-micao pred ovjekom, koji se polako uspravljao i zauzimao njegov unutarnji prostor. Meutim, snaga mu je, zajedno s tim, i dalje opadala, a graa od koje mu je sastavljeno tijelo postajala sve krhkija. Posvuda su se po njemu poele javljati neke rane; nisu to bile rane u pravom smislu, jer u njemu nije bilo ni ila ni krvi, nego neto nalik na mrlje kakve se javljaju na eljezu kad korodira. Ali te mrlje drobile su mu tkivo i on se sav polako raspadao. Negdje podveer stigao je do doline kod Hebrona. Lako je naao onu stijenu s koje se obruavala voda, iako je sada bio 2000 godina u prolosti u odnosu na trenutak kad je tuda iziao; oito se na ovom mjestu kroz to vrijeme krajolik vrlo malo ili ak nimalo izmijenio. Tek kad se pokuao popeti, osjetio je koliko je zapravo oslabio; nikako mu nije bilo mogue doi u besteinsko stanje i vinuti se gore, pa se morao verati po stijenama, pomaui se i rukama i nogama. Pri tome su mu se one rane i dalje irile, a itavi dijelovi tijela se mrvili i u obliku praine otpadali s njega. Ali uza sve to, nekako je ipak doao do spilje, pronaao prolaz i stao se sputati stubama prema podzemlju. Dok je iao, u sjeanju mu se stalo obnavljati sve to je doivio otkad zna za sebe, a to je tijekom itavog stoljea ove slube skoroi posve^boj:avj.9Vi{e4fl(toa

vala i lica i dogaaji iz minulih vremena. I jo neto to ga je iznenadilo; obnavljala su mu se i osjeanja koja je imao prema tim ljudima i u tim situacijama. Tako se najprije s tugom stao prisjeati svojih roditelja i bijede iz koje je iznikao, pa svoje ene Veronike i djece, osobito Jakova i njegove tragine sudbine. Zatim svih onih koji su mu bili dragi i u drugim ivotima, osobito svoje najvee ljubavi, Lucije. Pa i onih s kojima je suosjeao, jer su bili rtve iste one sile koja je i njega zarobila, kao Margita ili Rako. S nelagodom su mu se javili u pamenju ljudi, koji su zasluili svako potovanje, a on im je morao raditi o glavi, kao to su to bili Rebeka, njezini roditelji, Elkez, Renata, koranca... Malo pomalo poeo je opet iznutra zadobivati ljudski oblik, i to ne onakav kakav je imao u svom prvom ivotu, nego kakav bi se sigurno u njemu razvio, da nije sreo Astarotha. U duu su mu se pomalo vraala sva ona svojstva koja je imala prije toga susreta, i radost, i oaj, i bol, i nada; jednom rijei, sve to je ugaslo za ovog robovanja poelo se mijeati kao kad se u oduzetim udovima ponovo pone javljati ivot i prokola krv. Istodobno iz njega su se jedna za drugom gubile one avolske tvorbe; iz glave kao da mu je nestao onaj pakleni ureaj kojim je Astaroth njime upravljao, a tijelo mu postajalo sve krhkije i snaga iz njega sve vie kopnila. Na trenutak se upita zato se uope vraa dolje k njima u podzemlje? to moe oekivati od toga? Ovako preporo enu, Astaroth mu moe duu samo opet zatvoriti u neku biljku ili neivu materiju, dok ponovo ne "otvrdne", ili je ak baciti u ralje vjenog nitavila. Odluio je stoga da se, kad stigne na onaj plato s raskrijem, nee vraati dolje u garde robu, nego e nekim od koridora opet krenuti van, moda u budunost. Ili ne, i ona je najvjerojatnije pod Astarotho, ^_. ; ui; o ,i ipnonovo pokuati onim kori-

dorom oznaenim s "omega". Iza njega se, sudei po svemu to je dosad vidio, krije neto to je za sve, pa i za Astarotha najvei misterij i najvjerojatnije je da pakao nad tim nema nikakve moi. Moda e ga ona sila, koja mu je do sada tuda prijeila prolaz, ovaj put propustiti? Na jedvite jade dovukao se nekako do platoa, ali kad je htio krenuti prema "omegi", zapazi da se ispred ulaza u koridor isprijeio Kerber. Kamo si to krenuo, jadan ne bio? ree mu nekim glasom koji je gotovo imao prizvuk oinske zabrinutosti. Idi dolje u garderobu! Ne boj se, nita ti se nee dogoditi. Gospodar e te opet obnoviti, pa e biti kao prije. On zna da se tvoj susret s onom nezgodnom kreaturom nije dogo dio tvojom krivicom. Bila je to greka u naem proraunu. Bila to greka u proraunu ili ne, ja vie ne elim biti to to sam bio. Tek sad shvaam to sam s tvojim gospo darom izgubio, kad mi se vratilo ono to sam imao prije susreta s njim. Kamo god drugo krenuo, osim u kriptu, izgubit e sve, i to to kae da ti se sada vratilo. Znam da je u vaim rukama i prolost i sadanjost i budunost i da zapravo nemam kamo. Ali tu gdje stoji, na tome ulazu, osjetio sam da me zaustavlja sila jaa od vae. Tu vrijedi pokuati, ako me, ne vi, nego ono to je tamo propusti. to misli da e tamo nai? to god naao, to e biti potpuno drukije od svega u ovom svijetu kojim vi vladate. Moda ak i neto suprotno tome, emu se najiskrenije nadam. Uostalom, i ti si mi rekao da tu budunost postaje prolou, a poetak krajem. A zna li to je na kraju i na poetku svega? Potpuno nitavilo. Eto, to e nai. Pa i u onoj knjizi, koju ljudi dre svetom, to ti pie: "U poetku... Zemlja bijae pusta i prazna i tama se prostirala nad bezdanom.''

Nisi sve do kraja izrekao. Ima tu i jedan prilino vaan dodatak: "I Duh Boji lebdio je nad vodama. I ree Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost!" Kako bilo da bilo, ja te propustiti ne smijem. Odstupi! Nestani! Ovo zadnje dreknuo je Bora takvim odlunim glasom da se Kerber sav stresao. Pogledao gaje prestraeno, maknuo se s ulaza, a onda kao munja strelovito pobjegao stubama prema svome leglu. Bora je priao ulazu u koridor "omega". Ovaj put nikakve odbojnosti nije osjeao niti gaje kakva sila spreavala ui. Krenuo je mranim hodnikom, koji se ovdje nije uspinjao stubama, nego je iao ravno. Razmiljao je to se to dogodilo, da mu je sada put ovako otvoren; ak je i slubenik pakla ustuknuo pred dvije njegove obine, samo malo odlunije izgovorene rijei. Mora da tajna Astarothove moi ne lei toliko u njemu samom, koliko u ljudima. Oni nose u sebi neto od njegove osobnosti, i to je ono to njemu omoguuje nadzor nad njihovim duama i neogranieno vladanje njima. Dovoljno se osloboditi u sebi svega to zaziva njegovu mo, svih zlih misli, elja i strasti, ogluiti se o ono to ti on preko svojih relejnih postaja i posrednika alje u svijest, postati neduan poput djeteta, i on vie ne moe nai u tebi svoje polje rada. Ali kako je onda imao mo nad Njim, razapetim? Pa da! Ne bije imao, da mu On sam nije to dopustio. Neto slino je, ini se, On i rekao Ponciju Pilatu. Bora je iao nekim prostorom koji vie nije bio hodnik i o kojemu nije mogao stei nikakve predodbe, jer je vladala potpuna crnina. Tako nije znao ni kojim bi se smjerom zaputio, pa poe onako nasumce. Hodao je, iako je zapazio da mu se tijelo sve vie raspada. Ruke su mu ve otpale, a trun mu se noeo pretvarati u.nejai gnjecavu masu i topiti

poput voska na vatri. to e biti s njim kad i noge zakau i kad ne bude vie mogao hodati? Odjednom negdje u tom mraku ugleda svjetlo; bilo je toliko sitno, kao zvijezda koja je sluajno provirila kroz tanku pukotinu. Tamo sigurno neto ima, pomisli, i krene prema jedinoj toki koja mu je neto obeavala.

O PISCU

Ivo Brean rodio se 27. svibnja 1936. u Vodicama pokraj ibenika. U ibeniku je pohaao osnovnu kolu i gimnaziju, a studirao slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao srednjokolski profesor na ibenskoj gimnaziji, potom kao umjetniki voditelj Centra za kulturu ibenik i Meunarodnog djejeg festivala. ivi u ibeniku. Pie i objavljuje drame, eseje, novele, romane i filmske scenarije. Dosad su mu objavljene etiri knjige drama (Groteskne tragedije, Zagreb, 1979.; Nove groteskne tragedije, Zagreb, 1988.; Tridrame, Zagreb, 1993.; Utvare, Zagreb, 1997.). Od 23 napisana dramska teksta svi su mu izvedeniuglavnom na scenama domaih kazalita, a neke i u inozemstvu (Poljska, Njemaka, Austrija, Maarska, Bugarska, Rusija, Danska, vedska); Poljaci su prema dosad jedino tamo izvedenoj drami Ledeno sjeme snimili i TV film. Nakon razdoblja bavljenja dramom Brean se intenzivnije posvetio prozi te dosad objavio dva romana (Ptice nebeske, Zagreb, 1990. i Ispovijedi nekaraktemog ovjeka, Zagreb, 1996.) te jednu zbirku pria (Pukotine, Zagreb, 2000.). .,Premapryorafe,rgrrianitsnimljena je i istoimenaTVserija.

411

S redateljem Krstom Papiem napisao je tri filmska scenarija prema svojim dramama Predstava Hamleta u selu MrduaDonja (1973.), Izbavitelj {197 G.) i TajnaNikole Tesle (1980), a sa sinom, redateljem Vinko Breanom, scenarije za filmove Kako je poeo ratna mome otoku (1996.) i Maral (1999.). Astarothje Breanov trei roman, nastao pod radnim naslovom U posthumnoj slubi. O njemu je njegov autor uoi izlaska kazao: "Knjiga pria o tome da Sotona upravlja ovim svijetom kroz itavu njegovu povijest. Svi koji u historiji igraju neku ulogu Sotonini su igrai, bez obzira na to izgleda li njihovo djelovanje kao dobro ili kao zlo. Na Sotoninoj razini ne postoje ni dobro ni zlo, nego postoji samo njegova vjena igra. Roman poinje trenutkom smrti ovjeka koji je sa Sotonom sklopio isti onaj ugovor kao i doktor Faust. ivot je proveo u slasti i lasti, sve su mu se elje ostvarivale, jer ih je ispunjavao neastivi, a sada dolazi vrijeme da on poinje sluiti Sotoni. Ono to je kod Goethea kraj, to je kod mene poetak. Glavni junak poinje lutanja iz vremena u vrijeme, ve onako kako ga Neastivi alje, prelazi iz tijela u tijelo i evoluira iz ovjeka u ovjeka koji sve to radi protiv svoje volje u demona. Iako se njegova evolucija razvija, to on, kao i u Stephana Kinga, dolazi na viu razinu postojanja, da bi poeo ivjeti u istovremenosti, osloboen prolosti, sadanjosti i budunosti. I jednom se tako, zabunom, zatekne u Palestini, u doba Isusa Krista. Pa, kako je nauio da je sve u Sotoninim rukama, ukljuujui i Crkvu, povjerovao je da Boga i nema, nego je Bog ljudska fikcija. Ugleda Isusa dok ga vode na Golgotu i pomisli da je i on Astaroth, osoba s tisuu lica, koju je mogao prepoznati samo po oima. Po^edaIsusaji_oa,.ptJsrije da p.0, nije Astaroth. i toe trenutka

u njemu se probodi onaj posljednji ostatak due, ali mu se tijelo poinje raspadati. Dakle, u romanu priu dri vjera u ovjetvo i u Isusove rijei, ali ne u rijei same, jer je glavni junak iskusio da se njima koristi Sotona za svoje ciljeve, nego u ono to se dogaa kada te rijei zbilja zazive u ovjeku. Ako one doista zazive, tada je ovjek izbavljen." ("Globus", Zagreb, 8.6.2001.)

KAZALO

Pretpria Ugovor i isplata I. U tuoj koi Izbor U klijetima Astarothova slaba toka Varljiv okus slobode II. l.Skokna crveno polje Lucija Odricanje Na kriopuu Zamka Lice Sotone Znakovi III. Kavez za duu Proienje Roenje demona Kripta sudbine Iskorak 6.1zaomege

29 56 77 97 119

139 155 165 185 208 230 252

273 300 319 342 366

Ivo Brean Astaroth

Izdava NAKLADNI ZAVODMATICEHRVATSKEd.o.o. Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2 Direktor Niko Vidovi Glavni urednik Vinko Brei Priprema Tehniki centar NZMH

Tisak GIPA, Zagreb

Knjinica Zelina

540007551

1SUL

ffiliB

Narodne novine, Zagreb-(118) 110735