Kazuo Ishiguro

Nokturna
( Pet pria o glazbi i sutonu )

( Five Stories of Music and Nightfall )

Nocturnes

2009.

SADRAJ :

Crooner
( Pjeva )

I po kii i po suncu Malvern Hills Nokturno elist

Za Deborah Rogers

CROONER
Onog jutra kada sam vidio Tonyja Gardnera kako sjedi s turistima, proljee je tek stizalo u Veneciju. Odradili smo na prvi tjedan na pjaci - pravo olakanje, mogu vam rei, nakon nebrojenih sati sviranja u stranjem dijelu zaguljivog kafia, smetajui gostima koji su krenuli prema stubitu. Tog je jutra puhalo i naa je posve nova reklama leprala oko nas, ali svi smo se osjeali nekako bolje, svjeije, i to se zacijelo osjetilo u naoj svirci. Ali sada govorim kao da sam stalan lan grupe. Ustvari, ja sam jedan od "cigana", kako nas zovu drugi muziari, jedan od onih tipova koji se muvaju po pjaci i pomau nekoj od triju kavanskih grupa kad nas ustreba. Uglavnom sviram tu u Cafe Laverni, a kad je guva nastupam i s Quaddri dekima, idem do Florijana i zatim se vraam preko trga u Lavernu. Sa svima se dobro slaem - kao i s konobarima - u bilo kojem drugom gradu sada bih ve imao stalni angaman. Ali u ovom mjestu, toliko opsjednutom tradicijom i prolou, sve je okrenuto naglavake. Bilo gdje drugdje svirati gitaru znailo bi imati prednost. A ovdje? Gitara! Upravitelji kafia postaju nervozni. Djeluje previe moderno, turistima se nee svidjeti. Prole jeseni nabavio sam starinski dezerski model, s ovalnim otvorom u sredini, instrument na kojem je mogao svirati Django Reinhardt pa nije bilo nikakve anse da me netko zamijeni za rokera. Situacija je stoga bila malo povoljnija, ali upraviteljima kafia se to i dalje nije svialo. Ako ste mladi gitarist, moete biti i Joe Pass, ali na ovom trgu neete dobili stalni posao. Tu je, naravno, i ta sitnica to nisam Talijan, nekmoli Venecijanac. Isto je i s onim krupnim ehom koji svira alt saksofon. Svi nas vole, drugi muziari nas trebaju, ali ipak ne zadovoljavamo slubeni profil. Samo sviraj i dri jezik za zubima, to uvijek govore upravitelji kafia. Na taj nain turisti nee znati da nisi Talijan. Nosi odijelo, sunane naoale, zalizanu frizuru, nitko nee nita primijetiti ako ne pone govoriti. Ali nije mi bilo loe. Sve tri kavanske grupe, napose kad bi trebale svirati istodobno nadmeui se ispod tenda, trebaju gitaru - neto blago, vrsto, ali pojaano, drndanje akorda u pozadini. Moda ste pomislili; tri grupe koje istodobno sviraju na istom trgu, to mora zvuati grozno. Ali Trg svetog Marka je dovoljno velik da to podnese. Turist koji ee trgom uje kako se jedna stvar stiava, a druga pojaava, kao da okree radijske stanice. Klasine stvari su ono to turisti ne mogu podnijeti u veim dozama, one instrumentalne verzije slavnih arija. U redu, ovo je sveti Marko, ne ele najnovije pop hitove. Ali svako toliko ele neto prepoznatljivo, moda neku stariju stvar Julie Andrews ili temu iz nekog dobro poznatog filma. Sjeam se da sam prolog ljeta iao od grupe do grupe svirajui u jednom popodnevu devet puta temu iz Kuma. Kako bilo, tog proljetnog jutra, dok smo svirali pred poprilinom gomilom turista, spazio sam Tonyja Gardnera dok je sjedio sam i pio kavu, gotovo ravno ispred nas, moda est metara od nae reklame. Slavni i poznati uvijek dolaze na trg, nikada se zbog toga ne uzbuujemo. Kad bi odsvirali stvar, lanovi grupe bi moda potiho razmijenili par rijei. Vidi, eno Warren Beatty. Pogledaj, to je Kissinger. Ona ena, to je ona koja je bila u filmu o tipovima koji zamjenjuju svoja lica. Na to smo navikli. Uostalom, ovo je Trg svetog Marka. Ali kad sam shvatio da tu sjedi Tony Gardner, to je bilo neto drugo. Osjetio sam uzbuenje. Tony Gardner je bio omiljeni pjeva moje majke. Kod kue, za vrijeme komunizma, nije bilo nimalo lako nabaviti takve ploe, ali moja majka je imala gotovo djelu kolekciju. Kad sam bio mali, sluajno sam ogrebao jednu od tih dragocjenih ploa. Stan je bio uasno pretrpan, a djeak mojih godina jednostavno se morao kretati naokolo, pogotovo u hladnim mjesecima kad se ne moe ii van. I dok sam skakao s naeg malog kaua na naslonja, nisam dobro doskoio te sam udario u gramofon. Igla je zastrugala plou - bilo je to davno prije CDa - a moja je majka dola iz kuhinje i poela vikati na mene. Osjeao sam se uasno, ne toliko zbog vikanja, koliko zbog toga to sam znao da je to jedna od ploa Tonyja Gardnera, znao sam koliko joj to znai. I znao sam da e se odsada na toj ploi uti pucketanje dok on bude

pjevao one amerike pjesme. Godinama kasnije, dok sam radio u Varavi i dobro poznavao ilegalno trite ploa, majci sam nabavio zamjene za njezine istroene albume Tonyja Gardnera, ukljuujui i onaj koji sam ogrebao. Trebale su mi tri godine, ali sve sam ih prikupio, jedan po jedan, svaki put kad bih je posjeivao donosio sam joj novi album. Shvaate li zato sam se uzbudio kad sam ga prepoznao, na jedva est metara od mene. Isprva nisam mogao povjerovati i moda sam malo zakasnio s promjenom akorda. Tony Gardner! to bi samo rekla moja draga majka da je mogla znati! Zbog nje, zbog uspomene na nju, morao sam mu prii i neto rei, nije bilo vano ako se ostali muziari nasmiju i kau mi da se ponaam kao potrko. Ali naravno da nisam mogao tek tako jurnuti k njemu, razmiui stolove i stolce. Trebalo je dovriti na set. Bila je to prava agonija, vjerujete mi, jo tri, etiri stvari, a svake sam sekunde mislio da e ustati i otii. Ali on je ostao sjediti, sam, zurio je u svoju kavu, mijeajui je kao da je doista zbunjen time to mu je konobar donio. Izgledao je kao svaki drugi ameriki turist, odjeven u svijetloplavu ljetnu majicu i iroke sive hlae. Njegova kosa, jako crna, blistava na omotnicama onih ploa, sada je bila gotovo posve bijela, ali i dalje je bila dovoljno gusta, besprijekorno poeljana na isti nain kao i onda. Kad sam ga isprva spazio, u ruci je drao tamne naoale - sumnjam da bih ga inae prepoznao - i dok smo svirali, a ja ga neprestano promatrao, stavio ih je na nos, potom skinuo pa opet stavio. inilo se kao da je obuzet time te sam bio razoaran to nije sluao nae sviranje. I onda je set bio gotov. Pourio sam ne pozdravivi se s ostalima, probio se do stola Tonyja Gardnera i zatim je nastupio trenutak panike jer nisam znao kako zapoeti razgovor. Stajao sam iza njega, a on se voen nekih estim ulom okrenuo i pogledao me - moda zato jer su mu oboavatelji godinama prilazili - zatim sam se predstavio, objasnio mu koliko ga cijenim i tujem, da nastupam s grupom koju je upravo sluao, da je moja majka bila njegova velika oboavateljica, sve u jednom dahu. Sluao me ozbiljna izraza lica, svako malo kimao je glavom kao da je moj lijenik. Dok sam govorio, u nekoliko je navrata samo rekao: "Doista? " Nakon nekog vremena pomislio sam da mi je vrijeme da poem pa sam poeo uzmicati, a on je rekao: "Dakle, ti si iz komunistike zemlje. Sigurno nije bilo lako. " "Sve je to prolost." Veselo sam slegnuo ramenima. "Sada smo slobodni. Demokracija. " "To je lijepo uti. A to nam je tvoja grupa sada svirala. Sjedni. Hoe kavu? " Rekao sam mu da ne elim smetati, ali gospodin Gardner je poeo blago inzistirati. "Ne, ne, sjedni. Kae da je tvoja majka voljela moje ploe. " Stoga sam sjeo i nastavio priati. O majci, naem stanu, ilegalnom tritu ploa. Budui da se nisam mogao sjetiti naziva albuma, poeo sam opisivati slike na omotima onako kako su mi ostali u sjeanju i svaki put kad bih to uinio, on bi podignuo prst i rekao neto u stilu: "A, to e biti Inmitable. The Inmitable Tony Garnder." Mislim da smo obojica doista uivali u toj igri, ali onda sam zamijetio da gospodin Gardner gleda nekud pokraj mene te sam se okrenuo upravo u trenutku kad je neka ena prilazila naem stolu. Bila je to jedna od onih amerikih gospoa koje imaju poseban stil, fantastinu frizuru, odjeu i stas pa ne moete zamijetiti da vie nisu mlade sve dok vam ne priu posve blizu. Izdaleka bih je mogao zamijeniti za neku manekenku iz onih blistavih modnih magazina. Ali kad je sjela pored gospodina Gardnera i podigla tamne naoale na elo, shvatio sam da ima barem pedeset godina, moda i vie. G. Gardner mi je rekao: "Ovo je Lindy, moja supruga. " Ga Gardner mi se nekako usiljeno nasmijeila i zatim rekla svom suprugu: "A tko je ovaj? Stekao si prijatelja. " "Upravo tako, draga. Sjajno se zabavljam razgovarajui s ... Oprosti, prijatelju, ne znam kako ti je ime. " "Jan", brzo sam odgovorio. "Prijatelji me zovu Janek. " Lindy Gardner je rekla: "Hoe rei da ti je nadimak dui od pravog imena? Kako to?" "Ne budi nepristojna, draga. " "Nisam nepristojna. "

"Ne rugaj se njegovom imenu, draga. Budi dobra. " Lindy Gardner se okrenula prema meni bespomonog izraza lica. "Zna li o emu on govori? Jesam li te uvrijedila? " "Ne, ne", rekao sam, "ni u kom sluaju, go Gardner. " "Uvijek mi govori da sam nepristojna prema publici. Ali nisam nepristojna. Jesam li prema tebi sada bila nepristojna?" Zatim g. Gardneru: "S publikom govorim na prirodan nain, dragi. To je moj nain. Nikad nisam nepristojna. " "U redu, draga", ree g. Gardner, "neemo vie o tome. Kako bilo, ovaj ovjek ovdje, on nije publika. " "O, zar nije? A tko je onda? Zaboravljeni roak? " "Budi dobra, draga. Ovaj ovjek, on je kolega, muziar, profesionalac. Upravo nas je zabavljao. " Rukom je pokazao prema naoj reklami. "U redu! " Lindy Gardner se opet okrenula prema meni. "Svira tamo gore? Pa to je ba dobro. Ti si na harmonici, zar ne? Ba fino! " "Hvala vam. Zapravo, ja sam gitarist. " "Gitarist? ali se. Gledala sam te maloprije. Sjedio si tono tamo, pored ovjeka s dvostrukim basom, predivno ti svirao harmoniku. " "Oprostite, ustvari Carlo je na harmonici. Krupni elavi momak..." "Siguran si? Ne zafrkava me? " "Draga, rekao sam ti. Ne budi nepristojna prema ovom ovjeku. " Nije ba vikao, ali glas mu je odjednom postao grub i ljutit, a zatim je nastupila udnovata tiina. Razbio ju je g. Gardner blago rekavi: "ao mi je, draga. Nisam se htio otresti na tebe." Ispruio je ruku i primio njezinu. Nekako sam oekivao da e ga odgurnuti, ali umjesto toga pomaknula se u stolcu da mu bude blie i stavila drugu ruku preko njihovih sklopljenih ruku. Sjedili su tako nekoliko sekundi, g. Gardner pognute glave, njegova supruga gledajui u prazno preko njegovog ramena, du trga prema bazilici, ali u oima joj se vidjelo da nita ne zamjeuje. Tih nekoliko trenutaka kao da su zaboravili ne samo na mene koji sjedim s njima, nego i na sve ljude na pjaci. Zatim je rekla, gotovo apatom: "U redu je, najdrai. Ja sam kriva. Uzrujala sam te." Sjedili su tako jo neko vrijeme, vrsto prepletenih tuku. Zatim je uzdahnula, pustila g. Gardnera i pogledala prema meni. Nije me prvi put pogledala, ali sada je bilo drugaije. Sada sam mogao osjetiti njezin arm. Kao da je imala neki brojanik, sa skalom od nule do deset, pa ga je u tom trenutku za mene odluila okrenuti na est ili sedam, bio je to snaan osjeaj i da je neto zatraila od mene - da me, recimo, zamolila da prijeem trg i kupim joj cvijee - s radou bih to uinio. "Janek", rekla je. "Tako se zove, zar ne? ao mi je, Janek. Tony je u pravu. Nisam ti se smjela obratiti na taj nain. " "Go Gardner, doista, molim vas, ne brinite... " "Ali upala sam u va razgovor. Razgovor muziara, kladim se. Zna to? Ostavit u vas da nastavite razgovarati. " "Ne mora ii, draga", ree g. Gardner. "O da, ima, najdrai. Apsolutno eznem za tim da obiem onu Pradinu trgovinu. Dola sam samo da ti kaem da u se due zadrati nego to sam rekla. " "U redu, draga". Tony Gardner se prvi put ispravio u stolcu i duboko udahnuo. "Ukoliko si sigurna da e te to usreiti. " "Kanim se dobro provesti u toj trgovini. A vas dvojica, i vi uivajte u svom razgovoru." Ustala je i dodirnula mi rame. "Pazi na sebe, Janek. " Gledali smo je kako odlazi, a onda me g. Gardner pitao za neke stvari o sviranju u Veneciji, napose o orkestru Quaddri, koji je tog asa poeo svirati. inilo se da ne obraa panju na moje odgovore, spremao sam se da ga pozdravim i odem, a onda je rekao: "Neto bih ti elio povjeriti, prijatelju. Rei u ti o emu razmiljam, slobodno me odbij ako eli." Nagnuo se prema meni i tiho rekao: "Mogu ti neto rei? Kad smo Lindy i ja prvi put doli u Veneciju, bili smo na medenom mjesecu. Prije dvadeset i sedam godina. I bez obzira na sve sretne uspomene na ovo mjesto, nikada se nismo vratili, barem ne zajedno.

Stoga, kad smo planirali ovo putovanje, ovo posebno putovanje za nas, rekli smo da moramo provesti nekoliko dana u Veneciji. " "Ovo je vaa godinjica, g. Gardner? " "Godinjica? " Izgledao je zapanjeno. "ao mi je", rekao sam. "Palo mi je na pamet, jer ste rekli da je ovo vae posebno putovanje. " Neko je vrijeme djelovao zapanjeno, zatim se nasmijao, glasnim, gromkim smijehom te sam se odjednom sjetio jedne pjesme koju je moja majka neprestano sluala, u kojoj usred pjesme ima govornu dionicu, govori neto o tome kako ga nije briga to ga je ta ena ostavila i onda izvodi taj greviti smijeh. Sada je taj isti smijeh odjekivao diljem trga. Zatim je rekao: "Godinjica? Ne, ne, nije nam godinjica. Ali to to u ti predloiti nije previe razliito. Jer elim uiniti neto jako romantino. elim joj otpjevati serenadu. Pravu, na venecijanski nain. A tu trebam tebe. Ti svira gitaru, ja pjevam. To emo uiniti na gondoli, doplovit emo pod prozor, a ja u joj pjevati. Unajmili samo palau nedaleko odavde. Prozor spavae sobe gleda na kanal. Kad padne mrak, bit e savreno. Svjetiljke na zidovima ine savrenu rasvjetu. Ti i ja u gondoli, ona dolazi na prozor. Sve njezine najdrae stvari. Ne trebamo predugo svirati, naveer je jo uvijek prohladno. Samo tri ili etiri stvari, eto, o tome sam razmiljao. Pobrinut u se da bude dobro plaen. to kae? " "G. Gardner, bila bi mi iznimna ast. Kako sam vam rekao, za mene ste vrlo vana osoba. A kada bismo to napravili? " "Ako ne padne kia, zato ne veeras? Oko osam i pol? Mi rano veeramo, do tada emo se vratiti. Smislit u neki izgovor, izii iz stana i sresti se s tobom. Sredit u gondolu, vratit emo se kanalom i zaustaviti pod prozorom. Bit e savreno. to kae? " Vjerojatno moete zamisliti, za mene je to bilo kao ostvarenje snova. A osim toga, bila je to tako divna zamisao, taj par - on u ezdesetima, ona u pedesetima ponaa se kao zaljubljeni tinejderi. U stvari, bila je to toliko krasna zamisao da sam gotovo, ali ne posve, zaboravio na scenu kojoj sam netom svjedoio. Hou rei, ve u toj fazi bio sam posve uvjeren da e sve ispasti upravo onako kako je on zamislio. Nekoliko narednih minuta g. Gardner i ja smo sjedili razgovarajui o svim detaljima koje pjesme eli, koji mu tonalitet odgovara, o tim stvarima. A onda sam se trebao vratiti na sljedei set, ustao sam, rukovao se s njim i rekao mu da na mene te veeri moe apsolutno raunati. * Ulice su bile mrane i tihe dok sam te veeri iao na sastanak s g. Gardnerom. U to vrijeme bih uvijek zalutao kadgod bih iao dalje od Trga svetog Marka, pa premda sam krenuo dobrano ranije, premda sam znao gdje je taj mali most na kojem sam trebao sresti g. Gardnera, ipak sam zakasnio nekoliko minuta. Stajao je tamo ispod svjetiljke, u zguvanom tamnom odijelu, koulje raskopane do treeg ili etvrtog dugmeta tako da su mu se vidjele malje na grudima. Kad sam se ispriao zbog kanjenja, rekao je: "A to je nekoliko minuta? Lindy i ja smo u braku dvadeset i sedam godina. to je nekoliko minuta? " Nije bio ljutit, ali djelovao je turobno i ozbiljno - nimalo romantino. Iza njega je bila gondola, ljuljukala se na valovima, zamijetio sam da je gondolijer Vittorio, momak koji mi se nije sviao. Preda mnom se Vittorio uvijek prijateljski ponaa, ali znam - a znao sam i tada - da naokolo govori svakakve stvari, same gadarije, o ljudima poput mene, ljudima koje. naziva "strancima iz novih zemalja". Zato sam samo kimnuo glavom kad me te veeri pozdravio poput brata, nijemo sam ekao dok je pomagao g. Gardneru da ude u gondolu. Zatim sam mu dodao gitaru - ponio sam svoju panjolsku gitaru, ne onu s ovalnim otvorom - i uao u gondolu. G. Gardner nikako da se smiri na pramcu amca, a u jednom je trenutku sjeo s takvom teinom da smo se gotovo prevrnuli. Ali on kao da nije nita zamjeivao i kad smo se

odgurnuli, nastavio je zuriti u vodu. Nekoliko minuta plovili smo u tiini, pored mranih kua i ispod niskih mostova. Zatim se trgnuo iz svojih tekih misli i rekao: "Sluaj, prijatelju. Znam da smo se dogovorili oko veeranjeg nastupa. Ali razmiljao sam o neemu. Lindy voli pjesmu By The Time I Get To Phoenix. Snimio sam je nekad davno." "Naravno, g. Gardner. Moja je majka uvijek govorila da je vaa verzija bolja od Sinatrine. Ili one uvene Glenna Campbella. " G. Gardner sagne glavu, na asak mu nisam vidio lice. Vittorio je ispustio gondolijerski uzvik koji je odjekivao izmeu zidova prije nego to smo zaokrenuli iza ugla. "To sam joj esto pjevao", ree g. Gardner. "Zna, mislim da bi to voljela uti veeras. Zna tu stvar? " Ve sam izvadio gitaru iz kutije pa sam odsvirao par akorda te pjesme. "Podigni malo", rekao je. "Digni na e-mol. Tako sam je izvodio na albumu. " Zatim sam svirao akorde u tom kljuu i nakon moda cijelog stiha, g. Gardner je poeo pjevati, vrlo tiho, ispod glasa, kao da se prisjea rijei. Ali glas mu je u tiini kanala imao dobru rezonancu. Ustvari, zvualo je prekrasno. Za trenutak sam opet bio mali djeak, opet u naem stanu, leim na tepihu, a moja majka sjedi na kauu, iscrpljena ili moda slomljena srca dok se album Tonyja Gardnera vrti u uglu sobe. G. Gardner naglo prekine i ree: "U redu. Phoenix emo izvesti u e-molu. A onda moda I Fali In Love Too Easily, kako smo planirali. A zavrit emo s One For My Baby. To e biti dovoljno. Vie od toga ona nee sluati." Nakon toga inilo se da je opet utonuo u misli te smo plovili po mraku uz tihi zvuk Vittorijeva veslanja. "G. Gardner," rekao sam zatim, "nadam se da neete zamjeriti to pitam. Ali, oekuje li ga Gardner ovaj recital? Ili e to biti prekrasno iznenaenje? " Teko je uzdahnuo i rekao: "Mislim da ovo trebamo staviti u kategoriju predivnih iznenaenja." Zatim je dodao: "Bog zna kako e reagirati. Moda neemo stii do One For My Baby. " Vittorio je skrenuo iza ugla i odjednom se zau smijeh i glazba, plovili smo pored velikog, blistavo osvijetljenog restorana. Izgledalo je da su svi stolovi zauzeti, konobari su jurili naokolo, gosti su izgledali jako sretno, bez obzira to u to doba godine pored kanala nije bilo previe toplo. Nakon tiine i mraka kroz koji smo prolazili, restoran je djelovao uznemirujue. inilo se kao da smo mi na obali i promatramo s doka kako prolazi ta blistava jahta. Zamijetio sam da neki gledaju u naem smjeru, ali nitko nije obraao panju. A kada smo se udaljili od restorana, rekao sam: "udno. Zamisli to bi ti turisti napravili kada bi shvatili da se u amcu koji je upravo proao nalazi legendarni Tony Gardner? " Vittorio, koji je slabo znao engleski jezik, otprilike je shvatio to sam rekao te se zakratko nasmijao. Ali g. Gardner neko vrijeme nije nita rekao. Kad smo opet uronili u tamu, plovei uskim kanalom pored slabo osvijetljenih ulaza, rekao je: "Prijatelju, ti dolazi iz komunistike zemlje. Zato ne shvaa o emu se tu radi. " "G. Gardner", rekao sam, "moja zemlja vie nije komunistika. Sada smo slobodni ljudi. " "Ispriavam se. Nisam htio omalovaavati tvoju naciju. Vi ste hrabar narod. Nadam se da ste se izborili za mir i napredak. Ali htio sam ti rei, prijatelju. Mislio sam da ako dolazi iz zemlje kao to je tvoja, onda je posve prirodno da jo ne shvaa puno toga. Kao to ni ja ne shvaam mnoge stvari o tvojoj zemlji. " "Vjerojatno ste u pravu, g. Gardner. " "Oni ljudi pored kojih smo upravo proli. Kad bi im priao i rekao Hej, sjea li se netko od vas Tonyja Gardnera?, moda bi neki od njih, moda veina, rekli da se sjeaju. Tko zna? Ali prolazei pored njih onako kako smo mi proli, ak i da su me prepoznali, bi li se uzbudili? Mislim da ne bi. Ne bi odloili vilice, ne bi poremetili romantiku uz svijee. A zato i bi? Zbog nekog croonera iz prolih vremena. " "Ne mogu u to povjerovati, g. Gardner. Vi ste klasik. Vi ste poput Sinatre ili Deana

Martina. Klasine stvari nikada ne izlaze iz mode. Ne kao ove pop zvijezde. " "Jako ljubazno od tebe, prijatelju. Znam dobro na to misli. Ali upravo ove veeri nije vrijeme da me zafrkava. " Htio sam se pobuniti, ali neto u njegovom dranju govorilo mi je da se okanim te teme. Zatim smo ili dalje, nitko nije progovorio. Ruku na srce, poeo sam se pitati u to sam se upetljao, o emu se ustvari radi kod tih serenada. Uostalom, to su Amerikanci. Koliko sam mogao pretpostaviti, kad g. Gardner pone pjevati, ga Gardner bi se mogla s pukom pojaviti na prozoru i poeti pucati po nama. Moda je Vittorio slino razmiljao, jer kad smo proli ispod lanterne na pokrajnjem zidu, pogledao me kao da eli rei: "Ovaj tu nije ba ist, zar ne, amico?" Ali nisam reagirao. Nisam namjeravao s takvima stati protiv g. Gardnera. Po Vittoriu, stranci poput mene, mi idemo naokolo i peljeimo turiste, zagaujemo kanale, openito unitavamo cijeli jebeni grad. Ponekad, ako bi bio loe volje, tvrdio je da smo razbojnici - ak i silovatelji. Jednom sam ga u lice pitao je li istina da naokolo govori takve stvari, a on se zakleo da su to obine lai. Kako on moe biti rasist kad ima tetu idovku koju oboava kao da mu je majka? Ali jednog dana, dok sam tratio vrijeme izmeu nastupa, stajao sam na mostu u Dorsodurou, a ispod je prola gondola. U njoj su sjedila tri turista, nad njima je s veslom stajao Vittorio, govorio je tako da ga svi uju, izgovarao upravo takve gadarije. Stoga me moe gledati koliko ga volja, ali na moje drugarstvo ne moe raunati. "Odat u ti jednu malu tajnu", odjednom ree g. Gardner. "Malu tajnu o nastupu. Od jednog profesionalca drugom. Vrlo jednostavno. Treba neto znati, nije vano to, treba neto znati o svojoj publici. Neto to za tebe, u tvojoj glavi, tu publiku razlikuje od one kojoj si pjevao prole veeri. Recimo da si u Milwaukeeju. Treba se upitati to je drugaije, po emu je publika Milwaukeeja posebna? Po emu se razlikuje od publike u Madisonu? Ako nita ne smisli, nastavi se pitati dok ne uspije. Milwaukee, Milwaukee. U Milwaukeeju imaju dobre kotlete. To e biti dobro, to e upotrijebiti kad se tamo pojavi. To im ne mora ni spomenuti, o tome razmilja dok im pjeva. Ti ljudi ispred tebe, to su oni koji jedu dobre kotlete. Kad je rije o kotletima, oni imaju visoke standarde. Shvaa li o emu govorim? Na taj nain publika postaje poznata, pred njima moe nastupati. Eto, to je moja tajna, jednog profesionalca drugome. " "Pa, hvala vam, g. Gardner. Nisam o tome razmiljao na taj nain. Savjet od nekoga poput vas, to neu zaboraviti. " "Dakle, veeras", nastavio je, "nastupamo za Lindy. Lindy je publika. Stoga u ti neto rei o Lindy. eli li sluati o Lindy? " "Naravno, g. Gardner", rekao sam. "Itekako elim sluati o njoj. " Narednih dvadesetak minuta dok smo sjedili u gondoli, plovei okolo i naokolo, g. Gardner je govorio. Ponekad bi glas stiao do apta, kao da govori sebi u bradu. A onda, kad bi svjetiljka ili prozor u prolazu obasjali na amac, sjetio bi se mene, povisio glas i rekao neto u stilu: "Shvaa li o emu govorim, prijatelju? " Njegova supruga, rekao mi je, odrasla je u gradiu u Minnesoti, usred Amerike, a nastavnici su je gnjavili jer je neprestano listala filmske magazine umjesto da ui. "Te gospoe nikako nisu mogle shvatiti da je Lindy imala velike planove. I pogledaj je sada. Bogata, prekrasna, proputovala je cijeli svijet. A one nastavnice, gdje su one danas? Kakav su ivot imale? Da su prelistale par filmskih magazina, malo vie sanjarile i one su mogle imati neto od toga to Lindy ima danas. " U devetnaestoj je stopirala do Kalifornije, htjela je u Hollywood. Umjesto toga zatekla se u predgrau Los Angelesa. Radila je kao konobarica u zalogajnici uz cestu. "udnovata stvar", ree g. Gardner. "Ta zalogajnica, to obino malo mjesto pored autoputa. Pokazalo se da je to bilo najbolje mjesto na kojem je mogla zavriti. Jer tu su zalazile sve ambiciozne cure, od jutra do veeri. Tu su se nalazile, njih sedam, osam, desetak, naruile bi kave i hot-dog, satima sjedile i razgovarale. " Te cure, tada malo starije od Lindy, dolazile su iz svih krajeva Amerike, na podruju

LA-a provele su barem dvije, tri godine. U zalogajnicu su svraale da razmijene traeve i prie o neuspjehu, rasprave taktiku, provjere kako napreduju. A glavna je tu bila Meg, ena u etrdesetima, konobarica s kojom je Lindy radila. "Tim curama Meg je bila starija sestra, njihov izvor mudrosti. Jer, nekad davno i ona je bila upravo poput njih. Treba shvatiti, to su bile ozbiljne cure, jako ambiciozne, odlune cure. Jesu li razgovarale o odjei, cipelama i minki kao druge cure? Naravno da jesu. Ali razgovarale su samo o tome koja e im odjea, koje cipele i minka pomoi da se udaju za zvijezdu. Jesu li razgovarale o filmovima? Jesu li razgovarale o glazbenoj sceni? Definitivno. Ali razgovarale su o tome koje su filmske zvijezde i pjevai neoenjeni, koji su nesretno oenjeni, koji e se razvesti. A Meg, vidi, ona im je sve to mogla rei i jo puno, puno toga. Meg je taj put prola prije njih. Znala je sva pravila, sve trikove kad se radilo o udaji za neku zvijezdu. A Lindy je sjedila s njima i sve upijala. Ta mala hot-dog zalogajnica bila je njezin Harvard, njezin Yale. Devetnaestogodinjakinja iz Minnesote? Sada zadrhtim kad pomislim to joj se moglo dogoditi. Ali imala je sree. " "G. Gardner", rekao sam, "oprostite to vas prekidam. Ali, ako je ta Meg bila toliko pametna, kako to da se nije udala za neku zvijezdu? Zato je posluivala hot-dog u toj zalogajnici? " "Dobro pitanje, ali jo ne shvaa o emu se tu radi. U redu, ta gospoa, Meg, ona nije uspjela. Ali stvar je u tome da je promatrala one koje jesu. Shvaa li, prijatelju? I ona je nekad bila poput tih cura, gledala kako neke uspijevaju, a neke propadaju. Vidjela je provalije, vidjela je zlatna stubita. Mogla im je ispriati sve prie i te su cure sluale. A neke su nauile. Lindy, na primjer. Rekao sam ti, bio je to njezin Harvard. Tu je postala kakva je sada. To joj je dalo snagu koja joj je kasnije trebala, a, ovjee, stvarno joj je trebala. Prolo je est godina prije nego to joj se ukazala prva prilika. Moe li to zamisliti? est godina manevriranja, planiranja, takve izloenosti. Neprestano pokuavati iznova. Ali tako je i u naem poslu. Ne moe pasti i predati se nakon nekoliko prvih udaraca. Cure koje to uine, moe ih vidjeti posvuda, udane za anonimuse u zabaenim gradovima. A samo neke od njih, one poput Lindy, one ue od svakog udarca, vraaju se jo jae, vre, vraaju se borbene i estoke. Misli da Lindy nije pretrpjela ponienje? Bez obzira na njezinu ljepotu i arm? Ljudi ne shvaaju da ljepota nije ni pola od toga. Upotrijebi je na pogrean nain i tretirat e te kao kurvu. Kako bilo, nakon est godina konano joj se ukazala ansa. " "I tada je srela vas, g. Gardner? " "Mene? Ne, ne. Ja se na sceni jo nisam pojavio. Udala se za Dina Hartmana. Nisi nikad uo za Dina?" G. Gardner se pomalo neuljudno nasmijao. "Nesretni Dino. Valjda Dinove ploe nisu uspjele prodrijeti do komunistikih zemalja. Ali Dino je u to vrijeme bio jako poznat. esto je pjevao u Vegasu, ima nekoliko zlatnih ploa. Kako sam rekao, to je bila velika ansa za Lindy. Kad sam je prvi put sreo, bila je udana za Dina. Stara Meg je objasnila da se to neprestano dogaa. Naravno, curi moe isprve uspjeti, probije se do samog vrha, uda za nekog Sinatru ili Branda. Ali obino to ne ide tako. Cura mora biti spremna da izie iz dizala na drugom katu, proee naokolo. Treba se naviknuti na zrak na tom katu. A onda moda, jednog dana, na tom drugom katu, nabasat e na nekoga tko se na nekoliko minuta spustio s najvieg kata, moda da neto ulovi. I taj joj tip kae, hej, hoe li sa mnom, gore do najvieg kata. Lindy je znala da se to obino odvija na taj nain. Nije se razmekala nakon udaje za Dina, nije srezala svoje ambicije. A Dino je bio Pm momak. Uvijek mi se sviao. Iako sam se strano zagrijao za Lindy, nisam krenuo im sam je ugledao. Bio sam savren gospodin. Kasnije sam saznao da je zbog toga Lindy bila jo odlunija. ovjee, takvoj se curi mora diviti! Moram ti rei, prijatelju, u to vrijeme bio sam velika, velika zvijezda. Vjerojatno me tada sluala i tvoja majka. A Dino, njegova je zvijezda ubrzo poela tamnjeti. Bila su to teka vremena za mnoge pjevae. Sve se poelo mijenjati. Klinci su sluali Beatlese, The Rolling Stonese. Nesretni Dino, previe je podsjeao na Binga Crosbyja. Pokuao je s bossa nova albumom, a ljudi su ga ismijali. Vrijeme kad je Lindy definitivno trebala otii. Nitko nas u toj situaciji ne bi mogao optuiti ni zbog ega. Mislim da nas ni Dino nije okrivljavao. Onda sam

krenuo. I tako je ona dospjela do najvieg kata. Vjenali smo se u Vegasu, u hotelu smo kadu napunili ampanjcem. Ta pjesma koju namjeravamo izvesti veeras, I Fali In Love Too Easily. Zna li zato sam nju izabrao? eli saznati? Bili smo u Londonu, nedugo nakon vjenanja. Nakon doruka smo se vratili u sobu, a sobarica je pospremala na apartman. A Lindy i ja bili smo uspaljeni kao zeevi. Uli smo i mogli smo uti kako sobarica usisava na salon, ali nismo je mogli vidjeti, bila je s druge strane paravana. Onda smo se uuljali na vrhovima prstiju, kao da smo djeca, zna? Prikrali smo se do spavae sobe i zatvorili vrata. Vidjeli smo da je sobarica ve pospremila spavau sobu, moda se vie nee vraati, ali nismo bili sigurni. Kako bilo, nije nas bilo briga. Strgali smo odjeu, vodili ljubav na krevetu, a cijelo vrijeme sobarica je bila s druge strane, muvala se po naem apartmanu, nije imala pojma da smo doli. Kaem ti, bili su uspaljeni, ali nakon nekog vremena sve nam je to postalo smijeno, samo smo se smijali. Kad smo svrili, leali smo zagrljeni, a sobarica je jo bila tamo i, zna to, poela je pjevati! Dovrila je usisavanje i poela pjevati na sav glas, a, ovjee, imala je grozan glas! Smijali smo se i smijali, ali smo pazili da nas se ne uje. A onda, tko bi rekao, prestala je pjevati i ukljuila radio. I odjednom smo uli Cheta Bakera. On je pjevao I Fali in Love Too Easily, lijepo, polako i njeno. A Lindy i ja, mi smo se samo izvalili na krevet i sluali Chetovo pjevanje. Nakon nekog vremena poeo sam ga pratiti, vrlo tiho, pjevao sam s Chetom Bakerom na radiju, a Lindy se privila uz mene. Tako je to bilo. I zato emo veeras izvesti tu pjesmu. Ne znam hoe se li ona toga sjetiti. Tko e ga znati? " G. Gardner je prestao priati te sam zamijetio da brie suze. Vittorio je zaokrenuo iza jo jednog ugla, shvatio sam da emo drugi put proi pored restorana. Izgledao je jo ivlje nego prvi put, a pijanist, znam tog tipa, zove se Andrea, sada je svirao u uglu. Kad smo iznova zaplovili u tamu, rekao sam: "G. Gardner, znam da se to mene ne tie. Ali mogu razabrati da u zadnje vrijeme nemate ba najbolje odnose s gom Gardner. Htio bih da znate da to razumijem. Moja majka je esto bila tuna, moda upravo tako kako ste vi sada tuni. Pomislila bi da je srela nekoga, bila bi tako sretna i govorila mi je da e taj momak biti moj novi tata. U prvih par navrata sam povjerovao. Nakon toga, znao sam da nee biti nita. Ali moja majka, ona nije prestala vjerovati. I svaki put kad bi potonula, moda kao i vi veeras, znate to bi uinila? Stavila bi vau plou i pjevala s vama. Sve te duge zime, u tom naem malenom stanu, sjedila bi podvijenih nogu, s punom aom u ruci i tiho pjevala uz plou. A ponekad, toga se dobro sjeam, g. Gardner, susjedi iznad nas su lupali, pogotovo kad biste izvodili one stvari jaeg tempa, kao to su High Hopes ili They All Laughed. Paljivo sam promatrao svoju majku, ali ona kao da nita nije ula, sluala je vas, kimala glavom uz ritam, usnama pratila stihove. G. Gardner, elim vam rei. Vaa glazba je pomogla mojoj majci da prebrodi ta vremena, sigurno je pomogla milijunima drugih. A tako i treba biti, morala bi i vama pomoi." Zakratko sam se nasmijao, htio sam ga ohrabriti, ali bilo je glasnije nego to sam namjeravao. "Veeras moete raunati na mene, g. Gardner. Dat u sve od sebe. Bit e dobro kao i s bilo kojom grupom, vidjet ete. A ga Gardner e nas uti i - tko zna? Moda e sve opet biti dobro izmeu vas. Svaki par prolazi kroz teka vremena. " G. Gardner se nasmijeio. "Ti si drag momak. Cijenim to mi veeras pomae. Ali nemamo vie vremena za razgovor. Lindy je sada u svojoj sobi. Vidim da je svjetlo upaljeno." Plovili smo pored palae koju smo barem dva puta proli i sada sam shvatio zato nas je Vittorio vozio u krugovima. G. Gardner je ekao da se na odreenom prozoru upale svjetla i svaki put kad bi bio u mraku, napravili bismo jo jedan krug. A sada je prozor na treem katu bio osvijetljen, rebrenice rastvorene, odozdo s naeg mjesta mogli smo vidjeti komadi stropa s tamnim drvenim gredama. G. Gardner je dao znak Vittoriu, ali on je ve prestao veslati te smo polako plovili dok se gondola nije nala tono ispod prozora. G. Gardner je ustao, amac se opet alarmantno zaljuljao i Vittorio nas je morao na brzinu umiriti. Zatim je g. Gardner poeo dozivati, previe tiho. "Lindy? Lindy? " A onda je viknuo glasnije: " Lindy! " Ruka je irom rastvorila rebrenice, na uskom balkonu se ukazao neki lik. Na zidu palae povie nas bila je privrena lanterna, ali svjetlo je bilo slabo, ga Gardner bila je tek silueta. Ali uspio sam razabrati da je nakon naeg susreta na trgu podigla kosu, moda za

njihovu veeru ranije te noi. "Ti si, dragi?" Nagnula se nad ogradom balkona. "Pomislila sam da su te oteli ili neto tako. Strano sam se zabrinula. " "Ne budi smijena, draga, oto se moe dogodili u ovakvom gradu? Uostalom, ostavio sam ti poruku. " "Nisam vidjela nikakvu poruku, dragi. " "Ostavio sam ti poruku. Da se ne bi brinula. " "A gdje je, ta poruka? to u njoj pie? " "Ne sjeam se, draga." G. Gardner je sada zvuao nervozno. "To je samo obina poruka. Zna, pie da sam otiao po cigarete, tako neto. " "Time si sada okupiran tu dolje? Kupuje cigarete? " "Ne, draga. Ovo je neto drugo. Namjeravam ti pjevati. " "Je li to nekakva ala? " "Ne, draga, ovo nije ala. Ovo je Venecija. To ljudi ovdje rade." Pokazao je prema meni i Vittoriu, kao da naa prisutnost dokazuje to to hoe rei. "Prohladno je na otvorenom, dragi. " G. Gardner duboko uzdahnu. "Onda bi mogla sluati iz sobe. Vrati se u sobu, draga, udobno se smjesti. Ostavi prozor otvoren i dobro e nas uti. " Jo ga je neko vrijeme gledala odozgo, a on je gledao prema njoj, nisu nita govorili. Zatim se vratila u sobu, a g. Gardner je izgledao razoarano, iako je uinila tono kako joj je rekao. Pognuo je glavu i opet uzdahnuo, shvatio sam da se premilja u vezi naeg nastupa. Stoga sam rekao: "Idemo, g. Gardner, uinimo to. Izvedimo By The Time I Get To Phoenix. " Tiho sam zasvirao uvodne akorde, prije poetka ritma, od onih stvari koje se mogu nastaviti pjevanjem ili jednostavno utihnuti. Nastojao sam da zvui ameriki, tuni barovi uz cestu, iroki, dugi autoputovi, ini mi se da sam razmiljao o svojoj majci, kad bih uao u sobu i ugledao je kako sjedi na kauu zurei u omot ploe sa slikom amerike ceste ili moda u nekog pjevaa koji sjedi u amerikom autu. Hou rei, trudio sam se svirati tako da bi i moja majka prepoznala da je to iz istog svijeta, svijeta s omota njezine ploe. I prije nego sam zamijetio, prije nego sam uhvatio ritam, g. Gardner je poeo pjevati. Njegovo dranje, stajao je u gondoli, bilo je prilino nesigurno, bojao sam se da bi svakog asa mogao izgubiti ravnoteu. Ali njegov glas je bio upravo onakav kakvog pamtim - njean, gotovo hrapav, ali pun i snaan, kao da dolazi kroz nevidljivi mikrofon. Kao i kod svih najboljih amerikih pjevaa, u njegovom je glasu bio taj umor, natruha kolebanja, kao da on nije ovjek koji je navikao pokazivati osjeaje na taj nain. Tako rade svi velikani. Otpjevao je tu pjesmu, prepunu putovanja i oprotaja. Ameriki mukarac ostavlja svoju enu. On neprestano razmilja o njoj dok prolazi kroz gradove, jedan za drugim, stih po stih, Phoenix, Albuquerque, Oklahoma, vozi se cestom onako kako moja majka nikad nije mogla. Da samo mogu sve ostaviti iza sebe na taj nain - ini mi se da je o tome razmiljala moja majka. Kad bi tuga mogla biti upravo takva. Stigli smo do kraja i g. Gardner je rekao: "U redu, idemo odmah na narednu. I Fali In Love Too Easil. " Prvi put sam svirao s g. Gardnerom, morao sam se snalaziti, ali sve je dobro ispalo. Nakon onoga to mi je ispriao o toj pjesmi, nisam skidao pogled s prozora, ali ge Gardner ni od kuda, nikakvog kretanja ni zvuka, nita. Zatim smo zavrili, tiina i mrak slegoe se oko nas. Negdje u blizini mogao sam uti kako susjed rastvara rebrenice, moda da bolje uje. Ali nita s prozora ge Gardner. Izveli smo One For My Baby vrlo sporo, gotovo bez ritma, a onda je sve opet utihnulo. I dalje smo gledali u njezin prozor, a onda smo konano, moda nakon cijele minute, zauli. Vrlo vam se lako to moe uiniti, ali nije nam se uinilo. Ga Gardner je gore jecala. "Uspjeli smo, g. Gardner! ", proaptao sam. "Uspjeli smo. Dirnuli smo je u srce. " Ali g. Gardner nije djelovao zadovoljno. Umorno je odmahnuo glavom, sjeo i mahnuo Vittoriu. "Napravimo jo jedan krug. Vrijeme mi je poi. " Kad smo opet krenuli, pomislio sam da izbjegava moj pogled, kao da ga je sram toga to je upravo uinio, poeo sam razmiljati da je cijeli plan moda neka pakosna ala. Koliko

mi je bilo poznato, te pjesme za gu Gardner imaju uasno znaenje. Stoga sam odloio gitaru i sjeo, moda malo natmuren, i tako smo neko vrijeme plovili. Zatim smo doli do puno ireg kanala, a istog trena taksi-brod je iz suprotnog smjera projurio pored nas, stvarajui valove pod gondolom. Ali, bili smo tik do proelja palae g. Gardnera i dok nas je Vittorio pustio da doplovimo do mola, rekao sam: "G. Gardner, vi ste bili vaan dio mog odrastanja. A veeras je bila posebna no za mene. Ako se sada pozdravimo i ako vas vie nikad ne bih vidio, znam da bih se do kraja ivota pitao. Stoga, g. Gardner, molim vas, recite mi. Maloprije, je li ga Gardner plakala zato to je bila sretna ili zato to je bila uzrujana? " Mislio sam da mi nee odgovoriti. U polumraku, njegov lik bio je tek pogrbljena sjena na pramcu. Ali dok je Vittorio vezivao amac, tiho je rekao: "Mislim da joj je bilo drago to me uje kako pjevam. Ali naravno da je bila uzrujana. Oboje smo uzrujani. Dvadeset i sedam godina je jako dugo, nakon ovog putovanja se razvodimo. Ovo je nae posljednje putovanje. " "Tako mi je ao to to ujem, g. Gardner", blago sam rekao. "ini mi se da brojni brakovi moraju jednom okonati, ak i nakon dvadeset i sedam godina. Ali barem ste se mogli razii na ovaj nain. Praznik u Veneciji. Pjevanje iz gondole. Nema mnogo parova koji se rastaju na tako civiliziran nain." "Ali zato ne bismo bili civilizirani? Jo uvijek se volimo. Zato je i plakala. Jer me i dalje voli, kao to i ja volim nju. " Vittorio je zakoraio na mol, ali g. Gardner i ja smo ostali sjediti u mraku. ekao sam da kae jo neto i nakon nekoliko trenutaka, on je nastavio: "Kao to sam ti rekao, zaljubio sam se u Lindy kad sam je prvi put ugledao. Je li ona tada mene zavoljela? Sumnjam da joj je to ikad palo na pamet. Bio sam zvijezda, to joj je jedino bilo vano. Bio sam to o emu je sanjala, to to je planirala osvojiti u onoj maloj zalogajnici. Je li me voljela ili nije, ne uklapa se u to. Ali nakon dvadeset i sedam godina braka dogaaju se udne stvari. Mnogi parovi na poetku se vole, zatim dolazi do zamora, a na kraju se mrze. A ponekad bude obrnuto. Bilo je potrebno nekoliko godina, ali malo po malo, Lindy me zavoljela. Isprva se nisam usudio povjerovati, ali nakon nekog vremena nije bilo nikakve sumnje. Blagi dodir po ramenu dok ustajemo od stola. udan smijeak s druge strane sobe bez ikakvog povoda, samo se zafrkava. Kladim se da je bila iznenaena kao i svi drugi, ali tako je bilo. Nakon pet, est godina, shvatili smo da nam je ugodno kad smo skupa. Da se brinemo jedno za drugo, da nam je stalo. Kao to sam rekao, voljeli smo se. I danas se jo uvijek volimo. " "Ne shvaam, g. Gardner. Pa zato se onda vi i ga Gardner razvodite? " Opet je uzdahnuo. "A kako moe shvatiti, moj prijatelju, kad dolazi iz svoje zemlje? Ali veeras si bio dobar prema meni, stoga u ti pokuati objasniti. injenica je da vie nisam veliko ime kao nekad. Buni se koliko ti drago, ali u mojoj zemlji kod toga nema okolianja. Vie nisam veliko ime. To moe jednostavno prihvatiti i polako nestati. ivjeti od prole slave. Ili rei, poput mene, ne, jo nisam gotov. Drugim rijeima, prijatelju, mogu se vratiti. Mnogi su se s moje pozicije ili jo gore uspjeli vratili. Ali povratak nije lak. Treba biti spreman za brojne promjene, a neke su teke. Mijenja svoj stil. Mijenja ak i neke stvari koje voli. " "G. Gardner, hoete rei da se vi i ga Gardner razvodite zbog vaeg povratka? " "Pogledaj druge, one koji su se uspjeno vratili. Pogledaj one iz moje generacije koji su jo uvijek prisutni. Svaki od njih se ponovno oenio. Dva puta, neki i tri. Svaki od njih uz sebe ima mladu enu. Mene i Lindy svi e ismijavati. Osim toga, tu je jedna mlada dama koja mi je zapela za oko, i ja se njoj sviam. Lindy zna o emu se radi. Ona to zna dulje od mene, moda jo od onih dana u toj zalogajnici kad je sluala Meg. Razgovarali smo o tome. Ona shvaa da je dolo vrijeme da svatko krene svojim putem." "Jo uvijek ne shvaam, g. Gardner. Ta zemlja iz koje dolazite vi i ga Gardner ne moe biti toliko drugaija od svih ostalih. Upravo zato, g. Gardner, upravo zato te pjesme koje pjevate puste godine ljudi svuda mogu shvatiti. ak i u zemlji u kojoj sam ja ivio. O emu govore sve te pjesme? Ako se dvoje ljudi vie ne voli i moraju se razii, onda je to tuno. Ali

ako se i dalje vole, onda trebaju zauvijek ostati zajedno. O tome govore te pjesme. " "Shvaam to hoe rei, prijatelju. Moda ti je zvualo grubo, znam. Ali tako stvari stoje. Sluaj, ovo se tie i Lindy. Za nju je najbolje da to sada uinimo. Ona je jo uvijek mlada. Vidio si je, jo uvijek je prekrasna ena. Ona se mora sada izvui, dok jo ima vremena. Vremena da se opet zaljubi, da opet izgradi brak. Mora otii dok nije prekasno." Nisam znao to bih na to rekao, ali zatekao me kad je rekao: "Tvoja majka. Mislim da se nije uspjela izvui. " Razmislio sam i tiho rekao: "Ne, g. Gardner. Nije se uspjela izvui. Nije ivjela dovoljno dugo da vidi promjene u naoj zemlji. " "Kakva teta. Siguran sam da je bila krasna ena. Ako je to to kae istina, da joj je moja glazba pomogla da bude sretna, to mi puno znai. teta to nije uspjela. Ne elim da se to dogodi mojoj Lindy. Ne, gospodine. Ne mojoj Lindy. elim da se moja Lindy izvue. " Gondola je blago lupkala o mol. Vittorio je tiho zazvao, ispruio ruku i nakon nekoliko sekundi g. Gardner je ustao i iziao van. Kad sam i ja sa svojom gitarom iziao nisam namjeravao icati besplatnu vonju od Vittoria - g. Gardner je izvadio novanik. Vittorio je djelovao zadovoljno s onim to je dobio pa se uz ustaljene rafinirane fraze i geste vratio u gondolu i krenuo niz kanal. Gledali smo kako nestaje u tami, a zatim mi je g. Gardner tutnuo gomilu novanica u ruku. Rekao sam mu da je to previe, da je to ionako bila velika ast za mene, ali on nije htio ni uti da mu ita vratim. "Ne, ne, rekao je maui rukom ispred lica, kao da eli okonati sa svime, ne samo s novcem, nego i sa mnom, tom veeri, moda cijelim tim razdobljem u svom ivotu. Krenuo je prema svojoj palai, ali nakon nekoliko koraka zaustavio se i okrenuo prema meni. Uliica u kojoj smo bili, kanal, sve je bilo tiho, samo zvuk televizora u daljini. "Veeras si dobro svirao, prijatelju", rekao je. "Ima dobar osjeaj. " "Hvala vam, g. Gardner. A vi pjevate sjajno. Sjajno kao uvijek. " "Moda u opet svratiti do trga prije nego odemo. Da ujem kako svira sa svojom grupom. " "Nadam se, g. Gardner. " Ali vie ga nisam vidio. Nakon nekoliko mjeseci, ujesen, saznao sam za razvod g. i ge Gardner - konobar iz Florijana je o tome negdje itao pa mi je rekao. Sjetio sam se svega to je bilo te veeri i osjetio blagu tugu razmiljajui o tome. Jer g. Gardner je bio jako dobar momak i kakogod gledali na to, ako se uspjeno vrati ili ako se uope ne vrati, on e uvijek biti jedan od velikih.

I PO KII I PO SUNCU
Emily je voljela stare amerike pjesme s Broadwaya, ba kao i ja. Njoj su se vie sviale stvari ivljeg tempa, poput Cheek to Cheek Irvinga Berlina i Begin the Beguine Colea Portera, dok sam ja bio skloniji gorko-slatkim baladama - Heres That Rainy Day ili It Never Entered My Mind. Ali puno toga se preklapalo, a u to vrijeme, u sveuilinom kampusu na jugu Engleske, bilo je pravo udo pronai jo nekoga tko je imao takve sklonosti. Danas mlaa osoba moe sluati bilo kakvu glazbu. Moj neak, koji ove jeseni ide na fakultet, prolazi kroz fazu sluanja argentinskog tanga. On voli i Edith Piaf, kao i mnoge najnovije indie grupe. Ali u nae vrijeme ukusi nisu ni izdaleka bili toliko raznovrsni. Moje kolege sa studija spadale su u dvije iroke skupine: hipiji s dugom kosom i odjeom s cvijeem voljeli su "progresivni rock" i uredni tipovi u odijelima kojima je sve osim klasine glazbe bila grozna buka. Povremeno bismo naletjeli na nekoga tko se zaklinjao u dez, ali redovito bi se pokazalo da se radi o takozvanim kriancima - beskonane improvizacije bez ikakvog potivanja prekrasno oblikovanih pjesama od kojih bi polazile. Stoga je bilo pravo olakanje nai nekog drugog, djevojku povrh toga, koja je cijenila Veliku ameriku pjesmaricu. Poput mene, Emily je skupljala ploe sa senzibilnim, izravnim vokalnim interpretacijama standarda - takve se ploe esto mogu jeftino nabaviti u antikvarijatima, odbacila ih je generacija naih roditelja. Najvie je voljela Sarah Vaughan i Cheta Bakera. Meni su se pak vie sviale Julie London i Peggy Lee. Ni ona ni ja nismo previe marili za Sinatru ili Ellu Fitzgerald. Na toj prvoj godini Emily je stanovala u koledu, u sobi je imala prijenosni gramofon kakav je tada bio posve uobiajen. Izgledao je kao velika kutija za eire, obloen svijetloplavim skajem, s jednim ugraenim zvunikom. Tek kada biste podignuli poklopac ugledali biste disk za plou koji se nalazio unutra. Po dananjim standardima zvuk je bio prilino primitivan, ali sjeam se da smo satima sretni sjedili uz njega, presluavali jednu stvar i paljivo stavljali iglu na drugu. Oboavali smo putati razliite verzije iste pjesme i onda raspravljati o stihovima ili o interpretaciji te pjesme. Je li taj stih doista trebao biti otpjevan s takvom ironijom? Je li bolje pjevati Georgia On My Mind kao da je Georgia ena ili mjesto u Americi? Posebno bismo bili ushieni kad bismo pronali neku snimku - recimo Raya Charlesa kako pjeva Come Rain Or Come Shine - na kojoj su same rijei radosne, a interpretacija slama srce. Emilyna ljubav prema tim ploama bila je oigledno tako duboka da bih se uvijek neugodno iznenadio kad bih je zatekao kako s drugim studentima razgovara o nekoj pretencioznoj rock grupi ili ispraznom kalifornijskom kantautoru. Ponekad je diskutirala o "konceptualnom albumu" gotovo na isti nain na koji bih ja raspravljao o Gershwinu, Howardu ili Arlenu. Tada bih se morao ugristi za usnu da prikrijem nervozu. Emily je tada bila vitka i lijepa, i da se na samom poetku studija nije skrasila s Charlijem, siguran sam da bi se gomila mukaraca natjecala oko nje. Ali nikad nije bila sklona flertu niti aranju okolo pa kad je poela hodati s Charlijem, drugi su se udvarai povukli. "To je jedini razlog zbog kojeg sam ostala s Charlijem", rekla mi je jednom prilikom smrtno ozbiljnog lica, a onda je prasnula u smijeh vidjevi da sam ostao zapanjen. "alim se, glupane. Charlie je moj dragi, moj dragi, moj dragi. " Charlie je bio moj najbolji prijatelj na fakultetu. Na prvoj smo godini uvijek bili zajedno i tako sam upoznao Emily. Na drugoj godini Charlie i Emily su stanovali zajedno u kui u gradu i premda sam ih esto posjeivao, oni razgovori s Emily uz njezin gramofon postali su prolost. Kao prvo, kadgod bih svratio uvijek je kod njih sjedilo nekoliko drugih studenata, smijali su se i priali, a sada je tu bio skupi stereoureaj i praio je rock koji se moralo nadvikivati. Charlie i ja smo ostali bliski prijatelji svih ovih godina. Moda se nismo viali kao prije, ali to je uglavnom zbog udaljenosti. Ovdje u panjolskoj proveo sam mnoge godine, kao i u Italiji i Portugalu, a Charlie se uvijek zadravao u Londonu. Ako to zvui kao da sam

ja neki jet-setter, a on kuni tip, to bi doista bilo smijeno. Jer Charlie je ustvari bio onaj koji je uvijek nekamo letio - u Teksas, Tokio, New York - na vane sastanke, a ja sam godinu za godinom ivio u istim vlanim zgradama, ispravljao zadae ili vodio iste razgovore na usporenom engleskom jeziku. Zovem-se-Ray. Kako-se-ti-zove? Ima-li-djece? Kad sam nakon fakulteta poeo predavati engleski jezik, to se inilo dosta dobrim izborom - vie-manje kao nastavak studiranja. Jezine kole nicale su diljem Europe kao gljive poslije kie pa ako je sama nastava i bilo dosadno, a uvjeti rada izrabljivaki, u tim godinama to vam nije bilo vano. Puno vremena se provodilo u barovima, prijateljstva su se lako sklapala, imali ste osjeaj da ste dio goleme mree koja se prostire diljem planeta. Upoznavali biste ljude koji su se tek vratili s putovanja Peruom ili Tajlandom, i to bi vas nagnalo da pomislite da, ako elite, moete zauvijek putovati svijetom, i koristiti se svojim poznanstvima kako biste pronali posao u bilo kojem zabaenom kutku koji vam se svidi. A uvijek biste pripadali toj neobaveznoj, proirenoj obitelji putujuih nastavnika, uz pie razmjenjujete prie o bivim kolegama, psihotinim kolskim ravnateljima, ekscentrinim slubenicima British Councila. Krajem osamdesetih prialo se da se puno moe zaraditi dranjem nastave u Japanu, poeo sam ozbiljno planirati da odem, ali nita od toga nije bilo. Razmiljao sam i o Brazilu, proitao sam i neke knjige o tamonjoj kulturi i poslao formulare. Ali nekako mi nije uspjelo da odem tako daleko. Juna Italija, zakratko Portugal pa natrag ovdje u panjolsku. I dok trepne okom ima etrdeset sedam godina, a ljudi s kojima si poeo ve su odavno zamijenjeni generacijom koja traa o nekim drugim stvarima, uzima drugaije droge i slua drugaiju muziku. U meuvremenu, Charlie i Emily su se vjenali i skrasili u Londonu. Charlie mi je jednom rekao da u biti kum kad dobiju dijete. Ali nita od toga nije bilo. Hou rei, dijete nisu dobili, a sada je vjerojatno prekasno. Moram priznati da sam zbog toga uvijek osjeao odreeno razoaranje. Moda sam uvijek zamiljao da u kao kum njihovog djeteta uspostaviti slubenu poveznicu, ma koliko slabanu, izmeu njihovog ivota u Engleskoj i mog ovdje. Kako bilo, poetkom ovog ljeta poao sam k njima u London. Sve je dogovoreno dobrano prije i kad sam nazvao nekoliko dana prije polaska da provjerim, Charlie je rekao da su njih dvoje "iznimno dobro". Stoga nisam imao nikakvog razloga da oekujem ita drugo osim tetoenja i oputanja nakon nekoliko mjeseci koji mi ba i nisu bili najbolji u ivotu. Ustvari, kad sam tog sunanog dana iziao na njihovoj stanici podzemne eljeznice, bio sam obuzet mislima o tome to bi sada moglo biti novo u "mojoj" spavaoj sobi nakon prijanjeg posjeta. S godinama su gotovo uvijek neto dodavali. Jednom je to bila blistava elektronska sprava koja je stajala u kutu, drugi put su promijenili sav namjetaj. U svakom sluaju, gotovo kao stvar naela, soba bi za mene bila pripremljena kako se to radi u boljim hotelima: runici spremljeni, kutija keksa pored kreveta, probrani CD-i na nonom ormariu. Prije nekoliko godina Charlie me uveo u sobu i s nehajnim ponosom poeo paliti svjetla, ukljuujui i iskljuujui svakojaku suptilno prikrivenu rasvjetu: iza uzglavlja, iznad ormara i tako dalje. Drugim prekidaem je izazvao duboko brujanje, rebrenice su se poele sputati na dvama prozorima. "Gledaj, Charlie, to e ti rebrenice? ", upitao sam ga tada. "Kad se probudim, elim vidjeti kako je vani. Zastori e biti dovoljni. " "Te rebrenice su iz vicarske", rekao je kao da je to objanjenje dovoljno. Ali sada me Charlie pratio stubitem mrmljajui neto sebi u bradu, a kad smo uli u moju sobu, shvatio sam da se ispriavao. Ugledao sam sobu kakvu nikad nisam vidio. Krevet je bio ogoljen, madraci na njemu umrljani i nakoeni. Po podu su bile hrpe asopisa i knjiga u mekom uvezu, gomile stare odjee, hokejska palica i prevrnuti zvunik. Stajao sam na pragu i gledao dok je Charlie napravio mjesto kako bi spustio moju torbu. "Izgleda kao da e zatraiti da vidi upravitelja", gorko je rekao. "Ne, ne. Samo mi je neobino to ovo vidim. " "To je kaos, znam. Pravi kaos. " Sjeo je na madrac i uzdahnuo. "Mislio sam da e cure koje iste pospremiti sobu. Ali naravno da nisu. Tko e ga znati zato. "

Djelovao je iznureno, a onda je naglo skoio na noge. "Gledaj, idemo van neto pojesti. Ostavit u poruku Emily. Moemo u miru polako ruati, a kad se vratimo, tvoja soba cijeli stan - bit e sreeni. " "Ali ne moemo od Emily traiti da sve pospremi. " "O, nee ona to uiniti. Nazvat e istaice. Zna ona kako treba s njima. Ja, ja nemam ni njihov telefonski broj. Ruak, idemo na ruak. Tri jela, boca vina, sve kako ide. " To to je Charlie nazivao njihovim stanom ustvari su dva gornja kata etverokatnice u prestinoj, ali bunoj ulici. Izili smo kroz ulazna vrata, uletjeli u gomilu i prometnu guvu. Slijedio sam Charlija, prolazei pored trgovina i ureda do finog malog talijanskog restorana. Nismo imali rezervaciju, ali konobarica je Charlija doekala kao prijatelja i odvela nas do stola. Pogledao sam oko sebe i zamijetio da je mjesto prepuno poslovnih ljudi u odijelima s kravatama i bilo mi je drago to Charlie izgleda otrcano poput mene. Sigurno je pogodio o emu razmiljam jer kad smo sjeli, rekao je: "O, tako si provincijalan, Ray. Kako bilo, sada je sve drugaije. Predugo si izbivao iz zemlje." A onda alarmantno povienim glasom: "Mi izgledamo kao oni koji su uspjeli. Svi ostali ovdje izgledaju kao osrednji menaderi." Zatim se nagnuo prema meni i tie rekao: "Gledaj, moramo razgovarati. Trebam uslugu. " Nisam se mogao sjetiti kad je Charlie zadnji put od mene ita traio, ali uspio sam nehajno kimnuti glavom i priekati. Nekoliko sekundi se poigravao sa svojim jelovnikom pa ga je zatim odloio. "Istina je da Emily i ja prolazimo kroz upavo razdoblje. Ustvari, odnedavno izbjegavamo jedno drugo. Zato ona nije sada ovdje da te doeka. Bojim se da moe biti s jednim od nas dvoje. Nije mogue u isto vrijeme biti i sa mnom i s Emily u istoj prostoriji. Prilino djetinjasto, zar ne? " "Oito je da sam doao u loe vrijeme. Otii u, odmah nakon ruka. Odsjest u kod tete Katie u Finchleyju. " "O emu to govori? Ne slua me. Upravo sam ti rekao. elim da mi uini uslugu. " "Mislio sam da je tvoj nain da kae... " "Ne, idiote, ja sam taj koji se treba izgubiti. Moram otii na neki sastanak u Frankfurt, letim danas popodne. Vratit u se za dva dana, najkasnije u etvrtak. U meuvremenu e ti biti ovdje. Ti e promijeniti stvari, sve e opet biti kako treba. Kad se vratim, veselo u vas pozdraviti, poljubiti svoju dragu enu kao da zadnja dva mjeseca nije nita bilo i opet emo biti skupa. " U tom je trenutku dola konobarica po narudbe, a kad je otila, Charlie kao da se nije htio vratiti na tu temu. Umjesto toga me zasuo pitanjima o mom ivotu u panjolskoj, a svaki put kad bih mu neto rekao, dobro ili loe, kiselkasto bi se nasmijeio i odmahnuo glavom kao da potvrujem njegova najgora strahovanja. U jednom trenutku pokuao sam mu rei da sada puno bolje kuham - kako sam gotovo sam pripremio boini vedski stol za vie od etrdeset uenika i nastavnika - ali on me prekinuo usred reenice. "Sluaj me", rekao je. "Tvoja je situacija beznadna. Mora dati otkaz. Ali prije toga si mora osigurati novi posao. Onaj depresivni Portugalac, uzmi ga za posrednika. Osiguraj si mjesto u Madridu, a onda se rijei stana. U redu, evo to ti je initi. Prvo. " Podigao je ruku i poeo nabrajati upute. Hrana je stigla dok je jo imao par prstiju u zraku, ali ju je ignorirao i nastavio dok nije bio gotov. A kad smo poeli jesti, rekao je: "Znam da nee uiniti nita od toga. " "Ne, ne, sve to si rekao stoji." "Vratit e se i nastaviti po starom. Za godinu dana opet emo se nai i ti e kukati zbog istih stvari. " "Nisam kukao... " "Zna, Ray, ljudi ti mogu rei samo neke stvari. Nakon toga, mora sam srediti svoj ivot. " "U redu, hou, obeavam. Ali bio si spomenuo nekakvu uslugu. " "A, da." Zamiljeno je vakao. "Pravo rekavi, to je moj stvarni motiv to sam te pozvao da doe. Naravno, sjajno te vidjeti, i tako to. Ali za mene je glavna stvar to elim da

uini neto za mene. Uostalom ti si moj najstariji prijatelj, znamo se cijelog ivota... " Naglo je nastavio jesti te sam zapanjen shvatio da tiho jeca; ispruio sam ruku preko stola i blago ga primio za rame, ali on je samo nastavio trpati tjesteninu u usta ne podigavi glavu. To je potrajalo minutu ili vie, a onda sam opet ispruio ruku i blago ga potapao po ramenu, ali uinak je bio jednak kao i prvi put. Zatim se pojavila konobarica, veselo se smijeei, da provjeri je li sve u redu s hranom. Obojica smo rekli da je sve izvrsno, a kad je otila, Charlie je djelovao pribranije. "U redu, Ray, sluaj. To to traim od tebe je vrlo jednostavno. Sve to hou od tebe je da narednih nekoliko dana provede s Emily, budi ugodan gost. To je sve. Dok se ne vratim. " "To je sve? Trai od mene da pazim na nju dok te nema? " "Tako je. Bolje reeno, neka ona pazi na tebe. Ti si gost. Ima nekoliko stvari koje treba uiniti. Kazaline ulaznice i tako dalje. Vraam se najkasnije u etvrtak. Tvoj zadatak je da je oraspoloi i zadri u tom raspoloenju. Pa kad se vratim i kaem Zdravo draga i zagrlim je, ona e jednostavno odgovoriti O zdravo, dragi, dobrodoao, kako je bilo? i onda e me zagrliti. Zatim moemo nastaviti kao i prije. Prije nego to je sav ovaj uas krenuo. To je tvoja zadaa. Vrlo jednostavna, doista. " "Vrlo rado u uiniti sve to mogu", rekao sam. "Ali gledaj, Charlie, jesi li siguran da je ona u stanju zabavljati goste? Oito prolazite kroz nekakvu krizu. Ona je sigurno uzrujana poput tebe. Iskreno reeno, ne shvaam zato to od mene sada trai. " "Kako to misli, ne shvaa? Pitao sam te jer si mi najstariji prijatelj. Da, u redu, imam puno prijatelja. Ali kad je rije o tome, kad sam dobro razmislio, shvatio sam da bi jedino ti to mogao uiniti. " Moram priznati da me to prilino ganulo. A ipak sam uviao da tu neto ne tima, neto mi nije rekao. "Mogu shvatiti da me poziva da ostanem da ste oboje ovdje", rekao sam, "mogao bih vidjeti kako bi to ilo. Vi ne razgovarate jedno s drugim, ti poziva gosta kao diverziju, oboje dajete sve od sebe, stvari se polako pokreu. Ali u ovom sluaju to nee ii, jer ti nee biti ovdje. " "Uini to za mene, Ray. Mislim da e ii. Emily se uvijek razveseli kad doe. " "Razveseli se kad doem? Zna, Charlie, elim pomoi. Ali moda si ovo pogreno shvatio. Jer imam dojam, otvoreno rekavi, da Emily uope nije bila vesela kad sam dolazio, ak ni u najboljim vremenima. Zadnjih nekoliko posjeta, bila je... pa, izrazito nestrpljiva sa mnom. " "Pazi, Ray, vjeruj mi. Znam to radim. " Kad smo se vratili, Emily je bila u stanu. Priznajem, ostao sam zateen koliko je ostarjela. Nije se radilo samo o tome da je od mog zadnjeg posjeta znatno dobila na teini: njezino lice, nekad tako umilno bez ikakva truda, sada je izrazito podsjealo na buldoga, neugodno iskrivljenih usta. Sjedila je na kauu u dnevnom boravku i itala The Financial Times, a kad sam uao, natmureno je ustala. "Drago mi je da te vidim, Ray", rekla je, na brzinu me poljubivi u obraz, a onda je opet sjela. Zbog naina na koji je to uinila dolo mi je da se duboko ispriam jer ih ometam u najnezgodnije vrijeme. Ali prije nego to sam uspio ita rei, lupnula je rukom pored sebe na kauu i rekla: "A sad, Raymonde, sjedni ovdje i odgovori na moja pitanja. elim znati sve to si do sada radio. " Sjeo sam i ona me poela ispitivati, ba kao i Charlie u restoranu. U meuvremenu, Charlie se pakirao za put, ulazio je i izlazio iz sobe traei razne stvari. Zamijetio sam da ne gledaju jedno drugo, ali inilo se da im nije neugodno biti u istoj prostoriji, usprkos tome to je on tvrdio. Premda nisu izravno razmijenili ni rije, Charlie se ukljuivao u razgovor na neki udan, distanciran nain. Na primjer, kad sam Emily objanjavao zato je tako teko pronai cimera s kojim bih podijelio teret stanarine, Charlie je povikao iz kuhinje: "Tamo gdje on stanuje, to nije za dvoje ljudi! To je za jednu osobu, i to onu koja ima malo vie novca nego to e on ikad imati! "

Emily na to nije nita odgovorila, ali sigurno je upila informaciju, jer je zatim nastavila: "Raymonde, nisi smio uzeti takav stan. " To se nastavilo jo barem dvadesetak minuta, Charlie sa svojim upadicama sa stubita ili u prolazu kroz kuhinju, obino bi neto viknuo to se odnosilo na mene u treem licu. U jednom trenutku Emily je odjednom rekla: "Oh, iskreno, Raymonde. Doputa da te nemilice iskoritava ta grozna jezina kola, puta da te gazdarica pljaka kao budalu, a to ini? Spetlja se s nekom praznoglavom curom koja ima problema s piem, a nema ak ni posao da si to priuti. Kao da namjerno pokuava izbaciti iz takta svakoga kome je imalo stalo do tebe! " "Ne moe oekivati da e cijelo to pleme opstati! " grunuo je Charlie iz hodnika. uo sam da je iznio kofer. "Sve je u najboljem redu kad se ponaa poput adolescenta i deset godina nakon to je taj period proao. Ali nastaviti na taj nain kad ima skoro pedeset godina! " "Imam samo etrdeset sedam... " "Kako to misli, ima samo etrdeset sedam? " Emilyn glas bio je nepotrebno glasan jer sam sjedio tik do nje. "Samo etrdeset sedam. To "samo", upravo to unitava tvoj ivot, Raymonde. Samo, samo, samo. Samo radim najbolje to mogu. Samo etrdeset sedam. Ubrzo e imati samo ezdeset sedam i samo e se vrtjeti u jebenom krugu pokuavajui zadrati jebeni krov nad glavom! " "On se mora stvarno dobro skockati!", viknu Charlie niz stubite. "Mora stisnuti jebenu petlju sve dok ga ne pone guiti!" "Raymonde, zar nikada nisi zastao i upitao se tko si?" upita Emily. "Kad razmilja o svojim sposobnostima, nije li te sram? Pogledaj kakav ivot ima! To je... to je jednostavno da poludi! Doe ti da pukne od muke! " Charlie se pojavio na vratima u kinom ogrtau, na trenutak su uglas vikali razliite stvari prema meni. Zatim je Charlie prestao, izjavivi da odlazi - kao da mu se gadim - i nestao. Njegov odlazak naglo je zaustavio Emilynu tiradu, a ja sam iskoristio priliku da ustanem, rekavi: "Oprosti, idem samo pomoi Charliju oko prtljage. " "Zato bi mi trebala pomo oko prtljage? ", rekao je Charlie iz hodnika. "Imam samo jednu torbu. " Ali pustio je da ga ispratim na ulicu ostavivi me s koferom dok je na rubu plonika pozivao taksi. inilo se da ih nema na vidiku i on se zabrinuto nagnuo, napola uzdignute ruke. Priao sam mu i rekao: "Charlie, mislim da ovo nee ii. " "to nee ii? " "Emily me uasno mrzi. Takva je nakon to je bila sa mnom nekoliko minuta. A kakva e biti nakon tri dana? Zato, zaboga, misli da ete opet uspostaviti ravnoteu i ugledati svjetlo? " Dok sam to izgovarao, neto mi je prolo kroz glavu te sam uutio. Zamijetivi promjenu, Charlie se okrenuo i paljivo me promotrio. "Mislim", rekao sam, konano, "da imam ideju zato ba ja i nitko drugi. " "Aha. Nije li to Ray ugledao svjetlo? " "Da, moda jesam. " "Ali, kakve to ima veze? Sve ostaje isto, posve isto, to to traim od tebe." U njegovim su oima opet bile suze. "Sjea se, Ray, kako je Emily uvijek govorila da vjeruje u mene? To je govorila puste godine. Vjerujem u tebe, Charlie, ti moe do samog vrha, ti si stvarno talentiran. Tako je govorila do prije tri, etiri godine. Zna li koliko je to zamorno? Dobro mi je ilo. Meni dobro ide. Savreno. Ali ona je mislila da sam predodreen za... Tko e ga znati, predsjednika jebenog svijeta, tko e ga znati! Ja sam samo obian momak kojem dobro ide. Ali ona na to gleda drugaije. O tome se u biti radi, u biti svega to je polo po zlu. " Poeo je polako hodati plonikom, obuzet mislima. Pohitao sam natrag do njegovog kofera i poeo ga vui na kotaiima. Na ulici je jo uvijek bila guva pa sam s mukom odravao korak s njim nastojei da se ne sudaram s drugim pjeacima. Ali Charlie nije usporavao, ne zamjeujui moje potekoe.

"Ona misli da sam iznevjerio sebe", govorio je. "Ali nisam, sve je u najboljem redu. Kad si mlad, beskrajni horizonti su sjajna stvar. Ali u naim godinama, onda mora... mora sebi stvoriti odreenu perspektivu. To mi se mota po glavi kadgod postane nepodnoljiva u vezi toga. Perspektiva, potrebna joj je perspektiva. I onda govorim sebi, gledaj, dobro mi ide. Pogledaj gomilu drugih, naih znanaca. Pogledaj Raya. Pogledaj kakvu je gadnu svinjariju napravio od svog ivota. Potrebna joj je perspektiva." "I onda si odluio pozvati me u goste. Da budem gospodin Perspektiva. " Charlie je konano zastao i pogledao me u oi. "Nemoj me pogreno shvatiti, Ray. Ne kaem da si potpuno promaen ili tako neto. Znam da nisi narkoman ni ubojica. Ali u odnosu na mene, pravo reeno, nisi ba olienje uspjeha. Zato te molim, molim te da to uini za mene. Mi smo doli do samog kraja, oajan sam, potrebna mi je tvoja pomo. A to traim od tebe, za boga miloga? Samo da bude dobar i drag kakav si inae. Nita vie i nita manje. Uini to za mene, Raymonde. Za mene i Emily. Jo nije sve gotovo izmeu nas, znam da nije. Samo budi kakav jesi nekoliko dana dok se ne vratim. Ne traim previe, zar ne? " Duboko sam udahnuo i rekao: "U redu, u redu, ako misli da e to pomoi. Ali nee li Emily prije ili kasnije sve to prozreti? " "A zato bi? Zna da imam vaan sastanak u Frankfurtu. Za nju je cijela ta stvar jednostavna. Ona se samo brine za gosta, to je sve. Njoj je to drago i ti si joj drag. Pogledaj, taksi." Mahnito je mahao, a kad nam se voza pribliio, vrsto me uhvatio za ruku. "Hvala ti, Ray. Ti e pokrenuti stvari za nas, znam da hoe. " Kad sam se vratio, Emily se totalno promijenila. Doekala me u stanu kao da se radi o jako starom i boleljivom roaku. Uljudno se smjekala i blago me hvatala za ruku. Kad sam rekao da hou aj, povela me u kuhinju, posjela za stol i zatim je nekoliko sekunda stajala zamiljeno gledajui u mene. Konano je tiho rekla: "ao mi je to sam se maloprije onako ponaala prema tebi, Raymonde. Nemam nikakvog prava da s tobom razgovaram na taj nain." Zatim se okrenula da skuha aj i nastavila: "Prolo je puno godina otkako smo zajedno studirali. To uvijek zaboravim. Ni u snu ne bih tako razgovarala s drugim prijateljima. Ali kad je rije o tebi, pa, kad te pogledam, uini mi se kao da smo jo uvijek isti kao to smo tada bili i onda jednostavno zaboravim. Ne smije to uzeti ozbiljno. " "Ne, ne. Nisam to uope uzeo ozbiljno." I dalje sam razmiljao o razgovoru koji sam netom vodio s Charlijem, zacijelo sam djelovao odsutno. Mislim da je Emily to pogreno shvatila, jer joj je glas postao jo blai. "Tako mi je ao to sam te uzrujala." Paljivo je poredala niz kolaia na pladanj ispred mene. "Radi se o tome, Raymonde, u to vrijeme mogli smo ti rei ama ba sve, ti bi se samo nasmijao i mi bismo se smijali i sve bi bila dobra ala. Ba sam aava, mislim da si jo uvijek takav. " "Pa, ustvari, jo uvijek sam vie-manje takav. Nisam nita mislio. " "Nisam shvatila", nastavila je, oigledno me nije sluala, "koliko si se promijenio. Nalazi se na samom rubu." "Pazi, Emily, stvarno mi nije toliko loe..." "Pretpostavljam da su protekle godine ostavile dubok trag na tebi. Kao da se nalazi na rubu litice. Jo samo jedan korak i slomit e se. " "Misli, pasti. " Bila je zauzeta oko ajnika, ali sada se okrenula i opet pogledala u mene. "Ne, Raymonde, nemoj to govoriti. ak ni u ali. Ne elim nikada uti da govori takve stvari." "Ne, pogreno si shvatila. Rekla si da u se slomiti, ali ako se nalazim na rubu litice, onda u pasti, neu se slomiti. " "O, nesretno stvorenje." inilo se da me jo uvijek ne slua. "Nisi ni sjena Raymondu iz onih vremena. " Zakljuio sam da je najbolje nita ne rei pa smo nekoliko trenutaka u tiini ekali da ajnik uzavre. Pripremila je alicu aja za mene, ali ne i za sebe i stavila je ispred mene.

"Tako mi je ao, Ray, ali sada se moram vratiti u ured. Imam dva sastanka koja nikako ne smijem propustiti. Da sam samo znala da e doi, ne bih te morala ostaviti. Promijenila bih raspored. Ali nisam, ekaju me da se vratim. Nesretni Raymond. to e raditi ovdje, posve sam? " "Bit e sjajno. Doista. Ustvari, neto sam razmiljao. Zato nam ne bih spremio veeru dok te nema? Sigurno nee vjerovati, ali nauio sam dosta dobro kuhati. Ustvari, imali smo vedski stol prije Boia... " "To je tako divno od tebe, eli pomoi. Ali mislim da bi se sada trebao odmoriti. Uostalom, nepoznata kuhinja moe biti strano stresna. Zato se ne bi fino raskomotio, pripremi kupku sa mirisnim biljem, sluaj muziku. Ja u se pobrinuti za veeru kad se vratim." "Ali ne eli se brinuti za jelo nakon cijelog dana u uredu." "Ne, Ray, samo se ti opusti." Izvadila je posjetnicu i stavila je na stol. "Tu je moja direktna linija i moj mobitel. Sada moram poi, ali moe me nazvati kadgod eli. I upamti, ne izlazi se nikakvom stresu dok me nema. " * Ve neko vrijeme nije mi lako potpuno se opustiti u mom stanu. Ako sam sam kod kue, postajem sve nervozniji, ne mogu prestati razmiljati o tome da negdje vani proputam neki presudni susret. Ali kad sam sam kod nekog drugog, esto me preplavi ugodan osjeaj spokojstva. Oboavam utonuti u nepoznat kau s bilo kakvom knjigom koja se nalazi u blizini. Upravo sam to uinio tada, nakon to je Emily otila. Odnosno, nekako sam uspio proitati par poglavlja Mansfield Parka prije nego to sam zadrijemao na dvadesetak minuta. Kad sam se probudio, popodnevno sunce je ulazilo u stan. Ustao sam s kaua i pronjukao naokolo. Moda su istaice doista dole dok smo bili na ruku ili je moda Emily sama pospremila, u svakom sluaju, veliki dnevni boravak izgledao je gotovo besprijekorno. Bez obzira na urednost, namjeten je sa stilom, moderni dizajnerski namjetaj i umjetnine premda bi netko neljubazan mogao zamijetiti da je to samo zbog dojma. Pregledao sam knjige, zatim zavirio u kolekciju CD-a. Gotovo iskljuivo rock ili klasika, ali na kraju sam, nakon nekog vremena, u sjeni uspio pronai zatureni manji izbor posveen Fredu Astaireu, Chetu Bakeru, Sarah Vaughan. Zbunilo me to je Emily svoju dragocjenu kolekciju vinila zamijenila CD-ovskim reinkarnacijama, ali nisam se zadrao nad time te sam polako krenuo prema kuhinji. Otvarao sam kuhinjske ormarie traei kekse ili okoladu kad sam spazio nekakav mali notes na kuhinjskom stolu. Bio je u grimiznom, podstavljenom povezu zbog ega se isticao usred elegantnih, minimalistikih povrina u kuhinji. Emily je u urbi prije odlaska ispraznila i iznova napunila svoju torbicu na stolu dok sam pio aj. Oito je sluajno za sobom ostavila taj notes. Ali zatim ini je gotovo u istom asu neto palo na pamet: ova grimizna biljenica neka je vrst privatnog dnevnika, Emily ga je tu namjerno ostavila, s namjerom da zavirim u njega. Imala je neki razlog zbog kojeg bi joj bilo neugodno otvoreno mi ga povjeriti pa je na ovaj nain htjela podijeliti svoja unutarnja previranja. Stajao sam tamo neko vrijeme zurei u notes. Zatim sam posegnuo za njim, prstima rastvorio stranice otprilike po sredini i paljivo ga podigao. Prizor zbijenog Emilynog rukopisa nagnao me da povuem prste pa sam se odmaknuo od stola govorei sam sebi da po tome ne bih smio njukati, bez obzira na Emilyne nakane u nekom iracionalnom trenutku. Vratio sam se u dnevni boravak, sjeo na kau i proitao nekoliko stranica Mansfteld Parka. Ali vie se nisam mogao koncentrirati. Misli su mi se neprestano vraale grimiznom notesu. A to ako to uope nije bio impulzivan in? to ako je to danima planirala? to ako je tu neto paljivo sroila da bih ja proitao? Nakon desetak minuta vratio sam se u kuhinju i jo neko vrijeme zurio u grimizni notes. Zatim sam sjeo, onako kako sam sjedio dok sam pio aj, privukao notes i otvorio ga. Odmah mi je bilo jasno da ako Emily i povjerava svoje najintimnije misli dnevniku, taj dnevnik svakako nije ovdje. To to je bilo ispred mene u najboljem je sluaju ekskluzivni

rokovnik. Svakog je dana unosila razliite biljeke za sebe, a neke su bile vrlo ambiciozne. Na jednom je mjestu masnim slovima pisalo: "Ako jo nije nazvana Mathilda, ZA KOJEG VRAGA NIJE??? UINI TO!!! " Druga je glasila; "Dovri Philipa Jebenog Rotha. Vrati ga Marion!" A zatim, dok sam listao stranice, naiao sam na ovo: "Raymond dolazi u ponedjeljak. Uh, uh. " Okrenuo sam jo nekoliko stranica i proitao: "Ray sutra. Kako preivjeti? " Na kraju, napisano upravo tog jutra usred biljeki o raznim kuanskim poslovima: "Kupi vino za dolazak Princa Kenjkavaca. " Princ Kenjkavaca? Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako se to doista odnosi na mene. Izvrtio sam sve mogue varijante - klijent? vodoinstalater? - ali na kraju, s obzirom na datum i kontekst, morao sam priznati da nema drugih ozbiljnih kandidata. Zatim me odjednom njezina puka bezobzirnost, to to me tako titulirala, lupila neoekivanom snagom te sam bez razmiljanja zguvao uvredljivu stranicu. Nije to bio previe estok in: stranica nije ni potrgana. Samo sam stisnuo aku jednom kretnjom, u narednoj sekundi opet sam se mogao kontrolirati, ali naravno, tada je ve bilo kasno. Rastvorio sam aku i uvidio da ne samo to je dotina stranica postala rtvom mog bijesa, nego i dvije ispod nje. Pokuao sam izravnati stranice kako bi zadobile prvobitan izgled, ali one su se opet svijale, kao da se ele pretvoriti u loptu smea. Ipak sam pokuavao na svakojake naine ispeglati oteene stranice, to je potrajalo neko vrijeme. Kad sam se spremao priznati da su moja nastojanja uzaludna - da nita to bih sada uinio ne moe prikriti ono to sam ve uinio - postao sam svjestan da negdje u stanu zvoni telefon. Odluio sam ga ignorirati, nadalje razmiljajui o posljedicama ovoga to se netom zbilo. Ali onda se ukljuila sekretarica te sam zauo Charlijev glas kako ostavlja poruku. Moda sam naslutio da se tu nalazi izlaz, moda sam se jednostavno htio nekome povjeriti, ali zatekao sam se kako hitam u dnevni boravak i grabim telefon sa staklenog stolia. "O, ti si tu." Charlie je zvuao pomalo uvrijeeno to prekidam njegovu poruku. "Charlie, sluaj. Upravo sam uinio neto jako glupo. " "Na aerodromu sam", rekao je. "Let je odgoen. elim nazvati taksi slubu koja me treba skupiti u Frankfurtu, ali nisam ponio njihov broj. Treba mi ga proitati. " Poeo mi je tumaiti gdje u pronai telefonski imenik, ali sam ga prekinuo: "Gledaj, upravo sam uinio neto glupo. Ne znam to da radim. " Nekoliko sekundi bilo je tiho. Zatim je rekao: "Moda razmilja, Ray. Moda misli da postoji neka druga. Da sam sada otiao do nje. Uinilo mi se da moda o tome razmilja. Uostalom, to bi se uklapalo u to to si zamijetio. Stanje u kojem je Emily bila kad sam otiao, sve skupa. Ali grijei. " "Da, shvaam te. Ali gledaj, moram ti neto rei... " "Prihvati to, Ray. Grijei. Nema druge ene. Idem u Frankfurt na sastanak o promjeni nae agencije u Poljskoj. Tamo sada idem. " "Dobro, uo sam te. " "U svemu ovome nikad nije bila druga ena. Druge ne bih ni pogledao, sigurno ne na ozbiljan nain. To je istina. To je jebena istina i nema nita vie u tome! " Poeo je vikati, premda je to zacijelo bilo zbog silne buke oko njega u ekaonici. Zatim se stiao i trebao sam napregnuti sluh da razaznam nije li opet poeo plakati, ali samo sam uo buku na aerodromu. Odjednom je rekao: "Znam o emu razmilja. Razmilja, u redu, nema druge ene. Ali postoji li drugi mukarac? Hajde, priznaj, o tome razmilja, zar ne? Hajde, reci! " "Ustvari, ne. Nikad mi nije palo na pamet da bi ti mogao biti gej. ak ni onda nakon finala kad si se jako napio i pretvarao... " "Zavei, budalo! Mislim na drugog mukarca kao Emilynog ljubavnika! Emilyn ljubavnik, postoji li taj jebeni lik? To ti hou rei. A odgovor, po meni, glasi ne, ne, ne. Nakon svih ovih godina, mogu je dobro proitati. Ali nevolja je u tome, upravo zato jer je tako dobro poznajem, mogu jo neto rei. Mogu rei da je o tome poela razmiljati. Tako je,

Ray, ona gleda druge momke. Momke poput Davida jebenog Coreya! " "Tko je taj? " "David jebeni Corey je ljigava odvjetnika gnjida koja se dobro snala. Znam tono koliko dobro, jer mi je rekla koliko dobro, do munih detalja. " "Misli... da se oni viaju? " "Ne, upravo sam ti rekao! Nema niega, jo ne! Kako bilo, David jebeni Corey ne bi na nju troio vrijeme. Oenjen je za neku glamuroznu piku koja radi za Conde Nast. " "Onda si miran... " "Nisam miran, jer tu je i Michael Addison. I Roger van der Berg, nova zvijezda Merrill Lyncha koji svake godine ide na Svjetski ekonomski forum... " "Pazi, Charlie, molim te sluaj. Imam problem. Nije veliki problem, priznajem. Ali ipak je problem. Molim te sluaj. " Konano sam mu uspio rei to se dogodilo. Sve sam prepriao iskreno koliko sam mogao, premda sam moda olako preao preko toga kako sam pomislio da mi je Emily ostavila povjerljivu poruku. "Znam da je jako glupo", rekao sam kad sam dovrio. "Ali ona ga je tu ostavila, upravo tu na kuhinjskom stolu. " "Da." Charlie je sada zvuao puno mirnije. "Da. Tu si se dao upecati. " Zatim se nasmijao. Ohrabren time i ja sam se nasmijao. "ini mi se da pretjerujem", rekao sam. "Uostalom, ne radi se o njezinom privatnom dnevniku niti neem takvom. To je samo podsjetnik..." Stao sam jer se Charlie nije prestajao smijati, u njegovom smijehu osjeala se histerija. Zatim je prestao i ravnoduno rekao. "Ako sazna, otkinut e ti muda. " Nastupila je kraa stanka dok sam sluao buku aerodroma. Zatim je nastavio: "Prije nekih est godina i ja sam otvorio tu knjigu, odnosno takvu istu za tu godinu. Tek tako, dok sam sjedio za kuhinjskim stolom, a ona je neto kuhala. Zna ve, bez razmiljanja sam ga rastvorio dok sam priao o neemu. Smjesta je to zamijetila i rekla mi da zbog toga nije nimalo sretna. Ustvari, tada mi je rekla da e mi otkinuti muda. Vitlala je oklagijom pa sam istaknuo da svoju prijetnju ne bi ba uspjeno mogla ostvariti oklagijom. Tada je rekla da je oklagija za poslije. Za ono to e im uiniti nakon to ih otkine. " U pozadini se ula najava leta. "I to mi onda predlaie da uinim?", upitao sam. "A to moe uiniti? Nastavi izravnavati stranice. Moda nee primijetiti. " "Pokuao sam i nije uspjelo. Nema anse da ne primijeti..." "Pa, Ray, previe mi se toga mota po glavi. Pokuavam ti rei da svi ti mukarci o kojima Emily sanjari ustvari nisu potencijali ljubavnici. To su samo likovi koje ona smatra divnima jer vjeruje da su toliko toga postigli. Ona ne vidi njihove manjkavosti. Njihovu puku... brutalnost. Uostalom oni su iznad njezine razine. Radi se o tome, a to je toliko patetino, tuno i ironino u svemu ovome, radi se o tome, na kraju krajeva, ona voli mene. Ona me jo uvijek voli. To znam, to znam. " "Dakle, Charlie, nema nikakav savjet. " "Ne! Nemam nikakav jebeni savjet! " Opet je vikao na sav glas. "Smisli neto! Ukrcaj se na svoj avion, a ja u na svoj. I vidjet emo iji e se sruiti! " Nakon toga se Charlie izgubio. Svalio sam se na kau i duboko udahnuo. Rekao sam sam sebi da ne smijem izgubiti osjeaj za realnost, ali cijelo vrijeme u trbuhu mi se stvarala blaga munina i panika. Kroz glavu su mi prolazile svakojake zamisli. Jedno rjeenje je da jednostavno odem iz stana, na nekoliko godina prestanem kontaktirati s Charlijem i Emily i nakon toga im poaljem paljivo sroeno pismo. ak i u stanju u kojem sam bio odbacio sam taj plan kao previe oajniki. Bolji je plan polako iskapiti sve boce iz njihovog bara pa kad se Emily vrati kui, zatei e me u patetinom pijanstvu. Onda bih mogao rei da sam zavirio u njezin dnevnik i u alkoholnom deliriju se okomio na neke stranice. Ustvari, u nerazboritom pijanstvu mogao bih odglumiti povrijeenu stranu, vikati i upirati prstom, govoriti joj koliko su me duboko povrijedile te rijei o meni, a napisao ih je netko na iju sam ljubav i prijateljstvo uvijek raunao i sama pomisao na nju pomogla mi je da prebrodim najgore

trenutke u nepoznatim i samotnim zemljama. Ali iako je taj plan imao svojih prednosti s praktinog gledita, tu sam mogao jo neto naslutiti - neto pri samom dnu, neto to se nisam usuivao bolje pogledati - za to sam znao da bi me posve onemoguilo. Nakon nekog vremena telefon je zazvonio i na sekretarici se opet zauo Charlijev glas. Kad sam podigao slualicu, zvuao je znatno smirenije . "Sada sam kod izlaza", rekao je. "ao mi je ako sam bio malo neugodan. Na aerodromima se uvijek tako osjeam. Ne mogu se smiriti sve dok ne sjednem tono kraj izlaza. Ray, sluaj, ima jedna stvar koje sam se sjetio. Tie se nae strategije. " "Nae strategije? " "Da, nae ukupne strategije. Naravno, shvatio si, ovo nije vrijeme za sitna natimavanja istine kako bi se prikazao u boljem svjetlu. Apsolutno nije vrijeme za sitne samodopadne prozirne lai. Ne, ne. Sjea se, zar ne, zato si uope dobio ovu zadau. Ray, na tebi je da se Emily prikae upravo onakav kakav jesi. Ukoliko tako postupi, naa strategija nee izgubiti smjer. " "Pa, gledaj, nisam ba krenuo u smjeru na kojem e me Emily vidjeti kao svog najveeg junaka... " "Da, ti shvaa situaciju i na tome sam ti zahvalan. Ali neto mi je palo na pamet. Ima jedna stvar, jedna mala stvar u tvom repertoaru koja se ne uklapa. Vidi, Ray, ona ima tu ideju da ima dobar glazbeni ukus. " "Aha... " "Jedino bi tada spomenula tebe, da me ponizi u podruju glazbenog ukusa. Jedino po tome nisi apsolutno savren za svoju trenutnu zadau. Dakle, Ray, mora obeati da o tome nee razgovarati. " "O, zaboga... " "Uini mi to, Ray. Ne traim previe. Samo nemoj poeti o tome... toj tugaljivoj nostalginoj glazbi koja se njoj svia. A ako ona potakne tu temu, jednostavno se pravi glup. To je sve to traim od tebe, Ray. Inae, jednostavno budi prirodan. Ray, mogu li u tome raunati na tebe, mogu li? " "Pa, mislim da moe. Sve je ovo ionako prilino apstraktno. Ne vidim kako emo nas dvoje ove veeri razgovarati o bilo emu. " "Dobro! To je onda rijeeno. A sad, idemo na tvoj problemi. Bit e ti drago uti da sam o tome malo razmislio. I imam rjeenje. Slua li? " "Da, sluam. " "Ima jedan par koji esto svraa. Angela i Solly. Oni su u redu, ali da nam nisu susjedi, mi s njima ne bismo imali nita. Kako bilo, oni esto navrate. Zna, navrate bez najave, oekuju alicu aja. Ovo ti hou rei. Oni se pojavljuju u vie navrata na dan kad izvode Hendrixa. " "Hendrixa? " "Hendrix je smrdljivi, divlji, zacijelo po ivot opasan labrador. Angeli i Sollyju, naravno, ta grozna kreatura predstavlja dijete koje nikad nisu imali. Ili ono koje jo nisu dobili, vjerojatno su jo uvijek dovoljno mladi za pravu djecu. Ali ne, oni vie vole dragog, dragog Hendrixa. A kad svrate, dragi Hendrix rutinski demolira cijeli stan, neumoljivo poput bezosjeajnog provalnika. Srui stojeu lampu. Ajme, nije vano, dragi, jesi li se ustraio? Vidi o emu se radi. Sluaj sad. Prije nekih godinu dana imali smo onu monografiju, kotala je pravo bogatstvo, puna umjetnikih slika mladih homia kako poziraju u sjevernoafrikoj kazbi. Emily ju je voljela drati otvorenu na odreenoj stranici, mislila je da se slae s kauom. Razbjesnila bi se ako bih okrenuo tu stranicu. Kako bilo, prije nekih godinu dana dolazi Hendrix i savae sve skupa. Upravo tako, zario je zube u te arene fotografije i savakao dvadesetak stranica prije nego to ga je Mamica nagovorila da prestane. Shvaa zbog ega ti ovo govorim, zar ne? " "Da. Odnosno, nazirem mogui izlaz, ali... " "U redu, nacrtat u ti. Ovo e rei Emily. Netko je pozvonio, ti si otvorio vrata i pojavio se onaj par s Hendrixom koji je cimao povodac. Rekli su ti da se zovu Angela i Solly, dobri prijatelji koji su svratili na aj. Pustio si ih unutra, Hendrix je podivljao i savakao

dnevnik. To je posve mogue. to je sad? Zato mi ne zahvaljuje? To vam ba ne pae, gospodine? " "Jako sam ti zahvalan, Charlie. Samo razmiljam o tome, to je sve. Gledaj, kao prvo, to ako se ti ljudi pojave ovdje? Mislim, nakon to se Emily vrati. " "I to je mogue, ini mi se. Mogu ti samo rei da stvarno ne bi imao sree ako se to dogodi. Kad sam rekao da oni esto svraaju, mislio sam moda jednom mjeseno. Stoga prestani traiti dlaku u jajetu i budi zahvalan. " "Ali, Charlie, nije li to malo nategnuto, da bi taj pas zagrizao ba u dnevnik, i to upravo te stranice? " uo sam kako je uzdahnuo. "Pretpostavio sam da ti se ne treba ba sve nacrtati. Naravno, mora napraviti malo nereda. Srui lampu, prospi eer po kuhinjskom podu. Treba izgledati kao da je Hendrix mahnitao po stanu. Evo, pozivaju putnike na ukrcaj. Moram poi. Kad stignem u Njemaku provjerit u kako stvari stoje. " Dok sam sluao Charlija, obuzeo me osjeaj slian onome kad netko pone priati o svom snu ili o tome kako je ulupio vrata automobila. Njegov plan je bio jako dobar - vrlo domiljat - ali nisam mogao shvatiti kakve to ima veze s onim to bih ustvari htio rei ili uiniti kad se Emily vrati kui pa sam bio sve nestrpljiviji. Ali kad Charlija vie nije bilo, uvidio sam da je njegov poziv na mene djelovao poput hipnoze. Premda je moja glava otpisivala njegov plan kao idiotski, moje ruke i noge su krenule u realizaciju njegovog "rjeenja". Poeo sam s obaranjem stojee lampe. Pazio sam da nita ne otetim, prvo sam skinuo sjenilo i vratio ga natrag nakoenog tek kad je sve bilo aranirano na podu. Zatim sam s police s knjigama uzeo vazu i poloio je na tepih, oko nje sam rairio suhe trave koje su bile unutra. Zatim sam izabrao dobro mjesto pored stolia da "sruim" ko za papir. Nisam vjerovao da u ita time postii, ali sve me to poprilino smirilo. Zatim sam se sjetio da bi se taj vandalizam trebao odnositi na dnevnik te sam krenuo u kuhinju. Nakon kraeg razmiljanja, iz ormaria sam uzeo zdjelu sa eerom, stavio je na stol pored grimiznog notesa i polako naginjao dok eer nije poeo curiti van. Morao sam se potruditi da mi zdjela ne padne sa stola, ali na kraju sam uspio. Do tada je nestao osjeaj panike koji me grizao. Nisam ba bio spokojan, ali sada se inilo glupavim to sam se doveo u stanje u kojem sam bio. Vratio sam se u dnevni boravak, legao na kau i uzeo knjigu Jane Austin. Nakon nekoliko redaka, obuzeo me uasan umor i ubrzo sam opet utonuo u san. Probudio me telefon. Kad se na sekretarici zauo Emilyn glas, ustao sam i javio se. "Moj boe, Raymonde, ti si. Kako si, dragi? Kako se osjea? Jesi li se uspio opustiti? Uvjeravao sam je da jesam, da sam ustvari spavao. "O, kakva teta! Sigurno tjednima nisi dobro spavao i upravo kad si za trenutak uspio konano poinuti, eto mene da te uznemirim! Tako mi je ao! A ao mi je, Ray, i zbog toga to u te morati razoarati. Ovdje je nastupila apsolutna kriza, i neu se moi vratiti kui tako brzo kako sam se nadala. Ustvari, zadrat u se barem jo sat vremena. Moi e izdrati jo malo, zar ne? " Ponovio sam da se osjeam oputeno i spokojno. "Da, sada doista zvui stabilno. Tako mi je ao, Raymonde, ali moram poi i srediti ove stvari. Uzmi sve to eli i treba. Zbogom, dragi. " Odloio sam slualicu i protegnuo ruke. Svjetlost se poela gubiti pa sam krenuo po stanu paliti svjetla. Zatim sam razmislio o tome kako sam "rasturio" dnevni boravak i to sam dulje gledao, sve je vie izgledalo namjeteno. Osjeaj panike iznova je rastao u mom trbuhu. Telefon je opet zazvonio, sada je bio Charlie. Rekao mi je da eka prtljagu na frankfurtskom aerodromu. "Treba im jebena gladna godina. Jo se ni jedna torba nije pojavila. Kako tebi tamo ide? Gospoa se jo nije vratila kui? "

"Ne, jo nije. Gledaj, Charlie, taj tvoj plan. Nee uspjeti. " Kako to misli, nee uspjeti? Nemoj mi rei da si cijelo vrijeme vrtio paleve i premiljao se. " "Uinio sam kako si rekao. Napravio sam nered, ali ne djeluje uvjerljivo. Jednostavno ne izgleda kao da je tu bio pas. Izgleda kao neka umjetnika izloba. " Za trenutak je utio, moda je pazio na dolazak prtljage. Zatim je rekao: "Shvaam tvoj problem. To je tue vlasnitvo. Mora imati skrupula. Sluaj onda, nabrojat u neke stvari koje jedva ekam vidjeti razbijene. Slua li, Ray? elim da razbije sljedee stvari. Onog blesavog porculanskog vola. Nalazi se pored CD-a, To nam je poklonio David jebeni Corey kad se vratio iz Lagosa. Za poetak to razbij. Ustvari, nije me briga to e unititi. Sve uniti!" "Charlie, mislim da bi se trebao smiriti. " "U redu, u redu. Ali taj je stan prepun smea. Kao i na brak ovoga asa. Prepun otrcanog smea. Taj crveni kau od spuve, zna na koji mislim, Ray? " "Da. Na njemu sam upravo odrijemao. " "Taj je odavno trebao zavriti u kontejneru. Zato ne bi razderao tkaninu i razbacao punjenje po sobi. " "Charlie, mora se sabrati. Ustvari, palo mi je na pamet da mi uope ne pokuava pomoi. Samo me koristi kao orue da iskali svoj bijes i frustraciju... " "Nemoj mi s tim sranjima! Naravno da ti pokuavam pomoi. I naravno da je moj plan dobar. Jamim ti da e uspjeti. Emily mrzi tog psa, ona mrzi Angelu i Sollyja pa e iskoristiti tu priliku da ih jo vie zamrzi. Sluaj." Glas mu se odjednom stiao do apta. "Dat u ti dobar savjet. Tajni sastojak s kojim e je garantirano uvjeriti. Toga sam se trebao ranije sjetiti. Koliko ti je vremena ostalo? " "Jo nekih sat vremena... " "Dobro. Paljivo sluaj. Vonj. Upravo tako. Uini da stan vonja po psu. im ue, osjetit e ga, makar na podsvjesnoj razini. Zatim e ui u sobu, na podu ugledati razbijenog porculanskog vola od dragog Davida, posvuda punjenje iz tog uasnog kaua... " "ekaj malo, nisam rekao da u... " "Sluaj me! Kad vidi taj nered, ona e smjesta, svjesno ili podsvjesno, vonj povezati s psom. U glavi e jasno vidjeti cijeli prizor s Hendrixom, ne treba joj ni rije rei. To je najljepe od svega! " "Lupeta, Charlie. U redu, kako se spravlja psei vonj? " "Tono znam kako se pravi psei vonj." Glas mu je i dalje bio uzbuen i tih. "Tono znam kako se spravlja, jer smo ga Tony Barton i ja pripremali u Lower Sixthu. On je imao recept, a ja sam ga poboljao. " "Ali zato? " "Zato? Jer je vie zaudarao po kupusu nego po psu. " "Ne, mislio sam zato bi... Gledaj, nema veze. Moe mi slobodno rei, ukoliko ne moram ii van kupiti kuni laboratorij. " "Dobro. Polako poinje shvaati. Uzmi olovku, Ray. Zapisuj. A, evo ga konano." Sigurno je telefon stavio u dep, jer sam narednih nekoliko trenutaka sluao zvukove utrobe. Zatim se vratio i rekao: "Moram sada ii. Zapii. Spreman si? Tava srednje veliine. Sigurno se nalazi na tednjaku. Ulij pola litre vode. Dodaj dvije kocke za juhu, liicu kima, licu mljevene paprike, dvije lice octa i aku lovora. Prati me? Onda unutra stavi konu cipelu ili izmu, naopake, tako da on ne bude uronjen u tekuinu. To je zato da se ne osjeti miris spaljene gume. Zatim upali plin, neka ta smjesa zakuha i pusti da se krka neko vrijeme. Ubrzo e osjetiti vonj. Nee uasno zaudarati. U originalni recept Tonyja Bartona idu vrtni puevi, ali ovaj je puno suptilniji. Ba kao smrdljivi pas. Znam, eli me pitati gdje e nai sastojke. Zaini i sve ostalo nalaze se u kuhinjskom ormariu. A ako ode do ormaria ispod stubita, pronai e stare izme. Ne gumene. Mislim na one iznoene, izgledaju kao visoke cipele. Uvijek sam ih nosio u parku. Odsluile su svoje i ekaju da budu baene. Uzmi jednu cipelu. to je sad? Pazi, Ray, jednostavno me posluaj, u redu? Spasi sebe. Jer kaem ti, s bijesnom

Emily nije se aliti. Moram sada ii. E, ne zaboravi. Nemoj se razmetati fantastinim poznavanjem glazbe. " Moda je to samo bio efekt dobivanja jasnih uputa, ma koliko dvojbenih: kad sam odloio slualicu, obuzeo me distancirani, poslovni osjeaj. Mogao sam jasno vidjeti to da radim. Poao sam u kuhinju i upalio svjetlo. Naravno, tava "srednje veliine" nalazila se na tednjaku, ekala je svoju narednu zadau. Napunio sam je vodom do pola i vratio natrag. Dok sam to radio, shvatio sam da trebam jo neto provjeriti prije nego to nastavim: naime, tono odrediti vrijeme koje je potrebno da obavim posao. Poao sam u dnevni boravak, uzeo telefon i nazvao Emily na posao. Dobio sam njezinu asistenticu, koja mi je rekla da je Emily na sastanku. Inzistirao sam, glasom koji je balansirao izmeu razumijevanja i odlunosti, da pozove Emily sa sastanka, "ukoliko se doista nalazi na sastanku". U narednom trenutku Emily je bila na vezi: "to je, Raymonde? to se dogodilo? " "Nita se nije dogodilo. Zovem te samo da ujem kako si. " "Ray, zvui udno. to je? " "Kako to misli, zvuim udno? Samo sam nazvao da provjerim kad se vraa. Znam da me smatra lijeninom, ali ipak drim do nekakvog rasporeda. " "Raymonde, nema potrebe da se tako vrijea. ekaj da vidim. Trebat e mi jo sat vremena... Moda sat i pol. Tako mi je ao, ali ovdje je prva kriza... " "Sat do devedeset minuta. To je u redu. To je sve to sam htio znati. Dobro, vidimo se ubrzo. Sada se moe vratiti svom poslu. " Moda je htjela jo neto rei, ali prekinuo sam vezu i vratio se u kuhinju, odluan da u ostati u odrjeitom raspoloenju. Ustvari, obuzimalo me uzbuenje i nikako nisam mogao shvatiti kako sam prije mogao pasti u oajanje. Iz ormaria sam uzeo sve zaine i sastojke koji su mi trebali i uredno ih poslagao pored tednjaka. Zatim sam potrebne koliine usuo u vodu, ustro promijeao i otiao pronai cipelu. U ormariu ispod stubita nalazila se cijela hrpa obue u jadnom stanju. Nakon kraeg prekopavanja, pronaao sam jednu od cipela koje je Charlie preporuio - naroito troan primjerak, skoren du pete od prastarog blata. Primio sam je vrhovima prstiju, odnio do kuhinje i paljivo stavio u vodu onom prema stropu. Zatim sam plin namjestio na srednju jakost, sjeo za stol i priekao da voda prokljua. Kad je telefon opet zazvonio, nije mi se dalo ostavljati tavu, ali onda sam uo Charlija kako neumorno brblja. Stoga sam smanjio plin i krenuo mu se javiti. "to si htio rei? ", upitao sam. "Zvualo je izrazito samosaaljivo, ali bio sam zauzet pa mi je promaknuto. " "U hotelu sam. Ima samo tri zvjezdice. Kakva drskost! Tako velika tvrtka! A uljivi sobiak! " "Ali ostat e samo par dana... " "Sluaj, Ray, ipak ti nisam bio iskren do kraja. To nije poteno prema tebi. Uostalom, ini mi uslugu, daje sve od sebe zbog mene, pokuava popraviti stvari s Emily, a vidi mene, nisam ak ni iskren prema tebi. " "Ako govori o receptu za psei vonj, onda. je prekasno. Sve sam pristavio. Mislim da bi se moglo dodati jo malo zaina ili neeg... " "Ako nisam bio iskren prema tebi, to je zato jer nisam iskren prema samom sebi. Ali sada kad sam otiao, u stanju sam izbistriti misli. Ray, rekao sam ti da nije u igri nitko drugi, ali to nije posve tono. Ima jedna cura. Da, ona je cura, ima najvie tridesetak godina. Jako je zanima obrazovanje u nerazvijenim zemljama i ravnopravnija globalna razmjena dobara. Nije se ba radilo o seksu, to je tek bilo uzgredno. Rije je u njezinom neukaljanom idealizmu. Podsjetila me na nas kakvi smo nekad bili. Sjea se toga, Ray? " "ao mi je, Charlie, ali ne sjeam se da si ikad bio veliki idealist. Ustvari, uvijek si bio uasno sebian hedonist... " "U redu, moda smo tada svi bili dekadentni klipani, mnogi od nas. Ali uvijek je bila ta druga osoba, negdje duboko u meni, ekala je da se pokae. I to me privuklo k njoj... " "Charlie, kad je to bilo? Kad se to dogodilo? "

"Kad se to dogodilo? " "Ta afera. " "Nije bilo nikakve afere! Nisam se evio s njom, nita nije bilo. Nismo ak ni ruali zajedno. Samo sam... samo sam se potrudio da se viamo. " "Kako to misli, da se viate? " Otiao sam u kuhinju pogledati svoj pripravak. "Pa, viali smo se", rekao je. "Zakazivao sam joj sastanke." "Misli, ona je prostitutka." "Ne, ne, rekao sam ti, nije bilo nikakvog seksa. Ne, ona je zubarica. esto sam odlazio k njoj, izmiljao da me neto boli, da mi trnu desni. Zna, pretvarao sam se. I naravno, Emily je na kraju pogodila o emu se radi." Za trenutak, uinilo se da Charlie suspree jecaje. Zatim je brana popustila. "Saznala je... saznala je... jer sam preesto koncem istio zube!" Sada je skoro urlao. "Rekla je, nikad, nikad nisi tako dugo koncem istio zube! " "Ali to nema nikakvog smisla. Ako vie pazi na zube, onda je sve manje razloga da joj se vraa... " "Koga je briga ima li to smisla? Samo sam joj htio udovoljiti! " "Pazi, Charlie, nisi izlazio s njom, nije bilo seksa, o emu se onda radi? " "Radi se o tome da sam strano htio nekoga poput nje, nekoga tko e potaknuti neto drugo u meni, ono to je bilo zatoeno unutra... " "Sluaj me, Charlie. Od tvog zadnjeg poziva uvelike sam se pribrao. Iskreno govorei, mislim da bi se i ti trebao pribrati. O svemu tome moemo razgovarati kad se vrati. A za nekih sat vremena Emily e biti ovdje i moram sve pripremiti. Sada sve konce drim u rukama, Charlie. Mislim da to shvaa po mom glasu. " "Fantastino, da popizdi! Dri konce u rukama. Sjajno! Kakav jebeni prijatelj... " "Charlie, mislim da se uzrujava jer ti se ne svia hotel. Ali treba se pribrati. Sagledati cjelinu. I stisnuti petlju. Ovdje drim konce u svojim rukama. Obavit u to s psom, onda u besprijekorno odigrati svoju ulogu zbog tebe. Emily, rei u, pogledaj me, pogledaj kako sam jadan. Istina je, veina ljudi je jednako jadna. Ali Charlie, on je drugaiji. Charlie je na vioj razini. " "Ne moe to rei. Zvui posve neprirodno. " "Naravno da to neu izvesti tako doslovno, idiote. Gledaj, prepusti sve meni. Cijela situacija je pod kontrolom. Smiri se. Moram sada ii. " Spustio sam slualicu i provjerio tavu. Tekuina je poela kljuati, para na sve strane, ali jo se nije osjeao nikakav vonj. Podesio sam jainu plamena tako da fino krka. Tada me obuzela strana elja za svjeim zrakom, a kako jo nisam bio na njihovoj krovnoj terasi, otvorio sam kuhinjska vrata i iziao. Bilo je neoekivano toplo za englesku veer poetkom lipnja. Samo sam po povjetarcu znao da nisam u panjolskoj. Nebo jo nije bilo posve tamno, ali ve se osulo zvijezdama. Iza zida koji oznaava rub terase mogao sam na kilometre vidjeti prozore i susjedna dvorita. Mnogi prozori bili su osvijetljeni, a oni u daljini, ako se bolje pogleda, izgledali su gotovo kao udaljene zvijezde. Ta krovna terasa nije bila velika, ali definitivno je imala romantian tih. Mogao si zamisliti neki par, usred uurbane ulice, kako dolazi ovamo za toplih veeri i ee se s rukom ispod ruke oko lonanica, razgovaraju kako im je dan proao. Tu sam mogao ostati puno due, ali nisam htio izgubiti inicijativu. Vratio sam se u kuhinju, proao pored tave u kojoj se krkalo i zastao na pragu dnevnog boravka da provjerim to sam napravio. Velika je greka, prolo mi je kroz glavu, u tome to svoju zadau uope nisam razmotrio iz perspektive stvorenja kao to je Hendrix. Radi se o tome, sada sam shvaao, da se poistovjetim s Hendrixovim duhom i vienjem. A kad sam krenuo tim putem, shvatio sam ne samo nedostatnost svojih prijanjih nastojanja, nego i beskorisnost veine Charlijevih prijedloga. Zato bi hiperaktivan pas izabrao malenog ukrasnog vola koji se nalazi usred hi-fi ureaja i razbio ga? A ideja o paranju kaua i razbacivanju punjenja bila je idiotska. Hendrix bi trebao imati zube otre kao britva da postigne tako neto. Prevrnuta zdjela sa eerom u kuhinji je u redu, ali dnevni boravak, shvatio sam, treba rekonceptualizirati od samog poetka. Uao sam u sobu etveronoke, kako bih je sagledao iz visine na kojoj gleda Hendrix.

Smjesta sam kao oitu metu spazio hrpu arenih asopisa na stoliu pa sam ih gurnuo po putanji koja se poklapa s trzanjem divlje njuke. Nain na koji su asopisi pali na pod djelovao je zadovoljavajue autentino. Ohrabren, kleknuo sam, otvorio jedan od njih i zguvao stranicu na nain, nadao sam se, koji e biti prizvan kad Emily na kraju nabasa na dnevnik. Ali sada je rezultat bio razoaravajui: previe je oito da je to uinila ljudska ruka, a ne psei zubi. Opet sam poinio prijanju greku: nisam se dovoljno poistovjetio s Hendrixom. Stoga sam stao etveronoke, pognuo glavu u smjeru onog istog magazina i zario zube u stranice. Okus je bio po parfemu, nimalo neugodan. Otvorio sam po sredini drugi asopis i ponovio proceduru. Idealna tehnika, poeo sam shvaati, uvelike podsjea na onu sa sajminih igara, kada pokuavate zagristi jabuku koja pluta u vodi bez upotrebe ruku. Najbolje je pokuati lakim zagrizom, eljusti oputene cijelo vrijeme: stranice e onda biti fino zguvane. Previe usredotoen ugriz, s druge strane, samo e zalijepiti stranice bez ikakvog efekta. Mislim da zbog obuzetosti tim finesama nisam ranije zamijetio da Emily stoji u hodniku i promatra me kod ulaza u sobu. Kad sam shvatio da je tu, prvi osjeaj nije bila panika ni sram, nego povrijeenost to tamo stoji a da nije najavila svoj dolazak. Ustvari, kad sam se sjetio koliko sam se prije nekoliko minuta namuio da bih je nazvao u ured kako bih izbjegao upravo ovu situaciju u kojoj sam se naao, osjetio sam se rtvom smiljene prevare. Moda je zbog toga moja prva vidljiva reakcija bila jednostavan, umorni uzdah, bez imalo truda da promijenim etverononi poloaj. Uzdah je dozvao Emily u sobu, blago je stavila ruku na moja lea. Nisam siguran je li doista kleknula, ali njezino je lice bilo pored mog kad je rekla: "Raymonde, vratila sam se. Idemo malo sjesti, moe? " Pomogla mi je da ustanem te sam morao suspregnuti poriv da je odgurnem od sebe. "Zna, udno je", rekao sam. "Prije samo nekoliko minuta trebala si ii na neki sastanak. " "Jesam, tono. Ali nakon to si nazvao, shvatila sam da se moram vratiti. " "Kako to misli, morala si? Emily, molim te, ne mora me tako drati za ruku, neu se sruiti. Kako to misli, morala si se vratiti? " "Tvoj poziv. Shvatila sam o emu se radilo. Poziv u pomo. " "Nita nalik tome. Samo sam pokuao..." Zaustavio sam se, jer sam zamijetio da Emily zaueno razgledava sobu. "O, Raymonde", promrmljala je gotovo za sebe. "Mislim da sam bio malo trapav. Pospremio bih, ali ti si dola ranije. " Posegnuo sam za sruenom lampom, ali Emily me zaustavila. "Nije vano, Ray. Doista uope nije vano. Moemo sve to kasnije zajedno pospremiti. Samo sjedni i opusti se. " "Pazi, Emily, shvaam da je ovo tvoj dom i sve to. Ali zato si se tako tiho prikrala?" "Nisam se prikrala, dragi. Zazvala sam te kad sam dola, ali inilo se da nisi tu. Onda sam otila na zahod i kad sam izila, pa, ipak si bio tu. Ali zato priamo o tome? To uope nije vano. Sada sam ovdje, moemo provesti mirnu veer zajedno. Molim te sjedni, Raymonde. Skuhat u aj. " Dok je to govorila, ve je krenula prema kuhinji. Petljao sam oko sjenila lampe te mi je trebalo nekoliko trenutaka da se sjetim to je tamo - a tada je bilo kasno. Iekivao sam njezinu reakciju, ali nita se nije ulo. Na kraju sam odloio sjenilo lampe i poao u kuhinju. Tava je jo uvijek fino krkala, oko ona se uzdizala para. Vonj, koji do tada nisam ni zamjeivao, sada se u kuhinji mogao dobro osjetiti. Bio je oduran, naravno, pomalo kao curry. A prije svega, podsjeao je na onaj trenutak kad nakon dugog hodanja izujete znojem natopljenu obuu. Emily je stajala na par koraka od tednjaka, istegnula je vrat da dobro osmotri tavu sa sigurne udaljenosti. Djelovala je preokupirano tim prizorom pa kad sam se zakratko nasmijao da najavim svoju prisutnost, nije ni podigla pogled niti se okrenula. Progurao sam se pored nje i sjeo za kuhinjski stol. Konano se okrenula prema meni ljubazno se smijeei. "To je tako lijepo od tebe, Raymonde." A zatim se, inilo se protiv svoje volje, opet zagledala u tednjak.

Ispred mene je bila prevrnuta zdjela eera - i dnevnik - te me obuzme straan umor. Sve je odjednom postalo tako naporno pa sam zakljuio da nemam izbora nego da prestanem sa svim igrama i sve priznam. Duboko sam udahnuo i rekao: "Gledaj, Emily. Moda ti se to ini pomalo udno. Ali sve je to zbog tog tvog dnevnika. Ovog ovdje. " Otvorio sam oteenu stranicu i pokazao joj. "Tu sam uasno pogrijeio i strano mi je ao. Ali sluajno sam ga otvorio i onda, pa, sluajno sam zguvao tu stranicu. Ovako... " Na blai sam nain pokazao to sam uinio i zatim je pogledao. Na moje golemo iznenaenje ona je dnevnik tek letimino pogledala i zatim se vratila tavi rekavi: "O, to je samo crtica. Nita privatno. Ne brini se zbog toga, Ray." Zatim se primaknula tavi da je bolje proui. "Kako to misli? Kako to misli, ne brini se zbog toga? Kako to moe rei? " "to je sad, Raymonde? Tu samo unosim biljeke o stvarima koje bih mogla zaboraviti." "Ali Charlie mi je rekao da e poludjeti!" Moj osjeaj uvrijeenosti bio je osnaen injenicom da je Emily oito zaboravila to je zapisala o meni. "Stvarno? Charlie ti je rekao da u se naljutiti? " "Da! Ustvari, rekao je da si mu jednom kazala kako e mu otkinuti muda ako ikad zaviri u tu knjiicu! " Nisam bio siguran je li Emily bila zbunjena onim to sam rekao ili je jo uvijek bila obuzeta tavom. Sjela je pored mene i na trenutak razmislila. "Ne", rekla je. "To se odnosilo na neto drugo. Sada se dobro sjeam. Negdje u ovo vrijeme prole godine Charlie je zbog neega bio oajan te me pitao to bih uinila ako bi se on ubio. Samo me iskuavao, prevelika je kukavica da tako neto pokua uiniti. Ali pitao je pa sam mu rekla da u mu otkinuti muda ako to ikad pokua. Jedino sam mu tada to rekla. Mislim, ne govorim to uvijek." "Ne shvaam te. Ako se ubije, to bi mu uinila? Naknadno? " "To se samo tako kae, Raymonde. Samo sam pokuavala izraziti koliko mi smeta kad se razmee. Natjerala sam ga da malo razmisli." "Ne razumije to hou rei. Ako to uini naknadno, onda to ustvari nije odvraanje, zar ne? Ili si moda u pravu, to bi bilo..." "Raymonde, zaboravimo na to. Zaboravimo na sve to skupa. Ima janjeeg sloenca od juer, ostala je polovica. Sino je bio ukusan, a veeras e biti jo bolji. A moemo otvoriti i bocu finog burgundca. Tako je lijepo od tebe ako si nam namjeravao neto skuhati. Ali za veeras imamo sloenac, slae li se? " Vie nisam imao snage za objanjavanje. "U redu, u redu. Janjei sloenac. Sjajno. Da, da." "Onda... moemo li sada baciti ovo?" "Da, da. Molim te. Molim te, baci to. " Ustao sam i krenuo u dnevni boravak tu je naravno jo uvijek bio nered, ali vie nisam imao snage za pospremanje. Stoga sam legao na kau i zagledao se u strop. U jednom trenutku postao sam svjestan da je Emily ula u sobu, mislio sam da je otila u hodnik, ali onda sam shvatio da ui u drugom kutu, zauzeta oko stereoureaja. U narednom asu sobu su preplavili gudai, blues puhai, Sarah Vaughan je pjevala Lover Man. Preplavio me osjeaj oputenosti i ugode. Kimao sam glavom u sporom ritmu i sklopio oi, sjetivi se kako smo prije puno godina, u njezinoj studentskoj sobi, ona i ja raspravljali vie od sat vremena o tome je li ova pjesma bolja u izvedbi Billie Holiday ili Sarah Vaughan. Emily mi je dodirnuta rame i dodala mi au crnog vina. Preko poslovnog kompleta prebacila je pregau s volanima, u ruci je drala au vina. Sjela je na drugi kraj kaua, do mojih nogu, i gucnula. Zatim je daljinskim malo stiala muziku. "Imala sam grozan dan", rekla je. "Ne mislim samo na poslu, a tamo je totalni kaos. Mislim na Charlijev odlazak, na sve skupa. Nemoj misliti da nisam povrijeena to je tako otputovao, a da se nismo pomirili. A onda, povrh svega, i ti totalno otkaio." Duboko je uzdahnula.

"Ne, doista, Emily, nije ba tako loe. Kao prvo, Charliju znai sve na svijetu. A to se mene tie, dobro sam. Stvarno sam dobro." "Gluposti." "Ne, stvarno. Dobro se osjeam..." "Mislim na ono da sam Charliju sve na svijetu..." "O, shvaam. Pa, ako misli da su to gluposti, onda uasno grijei. Ustvari, znam da te Charlie voli vie nego ikad." "Kako to moe znati, Raymonde? " "Znam zato jer... pa, kao prvo, to mi je vie-manje rekao kad smo bili na ruku. A ako to nije tim rijeima rekao, mogu pogoditi. Gledaj, Emily, znam da sada imate odreenih problema. Ali mora se drati najvanije stvari. A to je da te on jo uvijek jako voli. " Opet je uzdahnula. "Zna, godinama nisam sluala ovu plou. Zbog Charlija. Ako stavim ovakvu muziku, on se odmah pone buniti. " Nekoliko trenutaka nismo nita rekli, samo smo sluali Sarah Vaughan. A kad je krenula instrumentalna dionica, Emily je rekla: "ini mi se, Raymonde, da ti je draa njezina druga verzija. Ona s klavirom i basom. " Nisam odgovorio, samo sam se malo uspravio da mogu bolje otpiti iz ae. "Kladim se da je tako", rekla je. "Draa ti je ona druga verzija. Zar ne, Raymonde? " "Pa", rekao sam, "stvarno ne znam. Pravo rekavi, ne sjeam se te druge verzije." Osjetio sam da se Emily promekoljila na drugom kraju kaua. "ali se, Raymonde." "udno, ali u zadnje vrijeme vie ne sluam ovakve stvari. Ustvari, zaboravio sam gotovo sve o tome. Vie nisam ak ni siguran koja je ovo pjesma." Kratko sam se nasmijao, to moda nije ostavilo najbolji dojam. "O emu to govori?" Odjednom je zvuala povrijeeno. "To je smijeno. Kao da si bio na lobotomiji, nema anse da si zaboravio." "Pa. Prolo je puno godina. Stvari se mijenjaju." "O emu govori?" Sada se u njezinom glasu osjeala panika. "Stvari se ne mogu toliko promijeniti." S oajanjem sam nastojao izbjei tu temu. Stoga sam rekao: "teta to ima takav nered na poslu. " Emily je to posve ignorirala. "to onda eli rei? Hoe rei da ti se ovo ne svia? eli da ugasim muziku, to eli?" "Ne, ne, Emily, molim te, prekrasna je. Ona... vraa sjeanja. Molim te, budimo opet mirni i oputeni, kako je bilo prije par minuta. " Uzdahnula je jo jednom, a kad je progovorila glas joj je opet bio blag. "Oprosti, dragi. Zaboravila sam. To je zadnja stvar koja ti treba, da viem na tebe. Oprosti." "Ne, ne, u redu je." Uspravio sam se na kauu. "Zna, Emily, Charlie je dobar momak. Jako dobar momak. I on te voli. Boljeg nee nai, zna." Emily slegne ramenima i otpije jo malo vina. "Zacijelo si u pravu. A vie nismo tako mladi. Jednako smo loi. Trebali bismo se smatrati sretnima. Ali nikad nismo bili zadovoljni. Ne znam zato. Jer kad zastanem i malo promislim, shvaam da ustvari ne elim nikog drugog." Jo je par minuta pijuckala vino i sluala muziku. Zatim je rekla: "Zna, Raymonde, kad si na nekoj zabavi, na plesu. Moda sviraju neki senti, a ti si s osobom s kojom doista eli biti, sve ostalo u prostoriji kao da je nestalo. Ali nekako ipak nije. Jednostavno nije. Zna da nema nikog ni upola tako dobrog kao taj momak u tvom zagrljaju. A ipak... pa, tu su ti ljudi posvuda u prostoriji. Oni te ne putaju na miru. Oni neprestano viu, mau rukama i ine razliite stvari da ti skrenu panju.Ej! Kako moe biti zadovoljna s njim?! Zasluila si bolje! Pogledaj ovamo! Kao da to izvikuju cijelo vrijeme. I onda postane beznadno, ne moe na miru plesati sa svojim momkom. Zna li o emu govorim, Raymonde?" Malo sam razmislio i onda rekao: "Pa, ja nemam sree poput tebe i Charlija. Nemam nikog posebnog kao to vas dvoje imate. Ali da, na odreeni nain tono znam o emu govori. Nije lako znati gdje se skrasiti. Na emu se zaustaviti."

"Jebeno tono. elim da svi odu, svi ti nametljivci. elim da jednostavno odu i puste nas da nastavimo po svome." "Zna, Emily, nisam se uope alio. Charliju znai sve na svijetu. Uasno je uzrujan jer meu vama nije sve u redu." Bila je vie-manje okrenuta leima prema meni i dulje vrijeme nije nita rekla. Zatim je Sarah Vaughan krenula sa svojom predivnom, moda pretjerano sporom verzijom April In Paris i Emily se trgnula kao da je Sarah zazvala njezino ime. Zatim se okrenula prema meni i odmahnula glavom. "Ne mogu to shvatiti, Ray. Ne mogu shvatiti da vie ne slua ovakvu muziku. Onda smo sluali sve ove ploe. Na onom malom gramofonu koji mi je kupila mama prije nego to sam otila na fakultet. Kako si mogao zaboraviti?" Ustao sam i s aom u ruci poao do ostakljenih vrata. Kad sam pogledao prema terasi, shvatio sam da su mi oi pune suza. Otvorio sam vrata i iziao da ih obriem a da Emily ne primijeti, ali ona je bila odmah iza mene, moda je primijetila, nisam znao. Veer je bila ugodna i topla, Sarah Vaughan je sa svojom grupom doplovila na terasu. Zvijezde su jae sjale, svjetla u susjedstvu i dalje su treperila poput proirenja nonog neba. "Oboavam ovu pjesmu", ree Emily. "Pretpostavljam da si i nju zaboravio. Ali ak i da si je zaboravio, moe plesati uz nju, zar ne?" "Da, mislim da mogu." "Mogli bismo biti kao Fred Astaire i Ginger Rogers." "Da, mogli bismo." Odloili smo visoke ae na kameni stol i poeli plesati. Nismo plesali naroito dobro - neprestano smo se sudarali koljenima - ali drao sam Emily uz sebe, moja osjetila bila su preplavljena teksturom njezine odjee, kose, tena. Drei je na taj nain, opet sam zamijetio koliko se udebljala. "U pravu si, Raymonde", rekla mi je tiho na uho. "Charlie je dobar. Trebali bismo se srediti." "Da. Trebali biste." "Ti si dobar prijatelj, Raymonde. to bismo mi bez tebe?" "Drago mi je ako sam vam dobar prijatelj. Jer ni u emu drugom nisam ba dobar. Ustvari, prilino sam beskoristan, doista." Otro me povukla za rame. "Nemoj to govoriti", proaptala je. "Ne govori tako." A trenutak kasnije je ponovila: "Ti si tako dobar prijatelj, Raymonde." Bila je to verzija April In Paris Sarah Vaughan iz 1954. godine, s Cliffordom Brownom na trubi. Stoga sam znao da je to duga stvar, barem osam minuta. I bilo mi je drago, jer sam znao da nakon te stvari vie neemo plesati, ui emo da pojedemo sloenac. Emily e moda jo jednom razmisliti o tome to sam uinio njezinom dnevniku i moda e zakljuiti da to ba i nije trivijalna stvar. Tko e znati? Ali barem jo nekoliko minuta smo na sigurnom te smo nastavili plesati pod zvjezdanim nebom.

MALVERN HILLS
Proljee sam proveo u Londonu i sve u svemu bilo je to uzbudljivo razdoblje, premda nisam napravio sve to sam nakanio. Ali kako su tjedni prolazili i ljeto se pribliavalo, poeo se vraati onaj stari nemir. Kao prvo, postao sam blago paranoian zbog susreta s nekim bivim prijateljima sa studija. Dok sam lutao Camden Townom ili u trgovakim centrima West Enda presluavao CD-e koje si nisam mogao priutiti, ve mi ih je previe prilo, pitajui me kako mi ide otkako sam napustio stazu "traganja za slavom i bogatstvom". Ne radi se o tome da mi je bilo neugodno rei ime se bavim. Radi se samo o tome da - uz rijetke iznimke - nitko od njih nije bio u stanju shvatiti to za mene znai ili ne znai u ovom odreenom trenutku par "uspjenih" mjeseci. Kao to sam rekao, nisam ostvario svaki cilj koji sam sebi postavio, ali ti su ciljevi ionako bili dugorone prirode. A sve audicije, ak i one uasno dosadne, predstavljale su dragocjeno iskustvo. Gotovo bih sa svake neto ponio sa sobom, neto bih nauio o londonskoj sceni ili glazbenom poslu openito. Neke od tih audicija bile su uglavnom posve profesionalne. Zatekli bismo se u nekom skladitu ili preureenoj garai i tamo bi bio neki menader ili moda djevojka nekog iz grupe, zapisala bi vam ime, rekla da priekate, ponudila aj, dok bi zvukovi odreene grupe, zaustavljajui se ili poinjui, grmjeli iz susjednog prostora. Ali veina audicija odvijala se na daleko kaotinijoj razini. Ustvari, kad vidite kako funkcionira veina grupa, onda nije nikakvo udo to cjelokupna londonska scena umire na nogama. Opet i iznova, prolazio sam pored redova anonimnih terasa u predgraima na rubu grada, vukao svoju akustinu gitaru uz stubite i ulazio u neprozraen stan s madracima i vreama za spavanje posvuda po podu i lanovima grupe koji su mumljali ne gledajui vas u oi. Pjevao sam i svirao dok su tupo zurili u mene, sve dok netko od njih ne bi to okonao rekavi neto u stilu: "Da, dobro. Hvala ti, u svakom sluaju, ali to ba i nije na anr." Ubrzo sam shvatio da je veina tih tipova plaha ili se jednostavno ne snalazi s audicijama. No bili bi daleko oputeniji kada bih brbljao s njima o drugim stvarima. Tako sam skupljao svakojake korisne informacije: gdje se nalaze zanimljivi klubovi ili nazive grupa kojima je potreban gitarist. A ponekad se radilo samo o obavijesti o novom nastupu koji bi trebalo vidjeti. Kako sam rekao, nikad se nisam vraao praznih ruku. Sve u svemu, ljudima se svialo kako sviram gitaru, mnogi su mi rekli da bi se moj vokal dobro uklopio u orkestraciju. Ali ubrzo bi se pokazalo da su dvije stvari protiv mene. Prva je to to nisam imao opremu. Mnoge su grupe ekale nekoga s elektrinom gitarom, pojaalom, zvunicima, prijevozno sredstvo je poeljno, nekog tko je spreman uklopiti se tono u njihov raspored nastupa. Ja sam iao pjeice s poprilino jadnom akustinom gitarom. Stoga nije bilo vano koliko im se sviao moj ritam ili glas, nisu imali drugog izbora nego odbiti me. A to je bilo poteno. Daleko je tee bilo prihvatiti drugu glavnu zapreku - moram rei, ta me u potpunosti zatekla. Problem je bio u tome to sam sam pisao pjesme. Nisam mogao vjerovati. Sjedio bih u nekom ugavom stanu, svirao uskom krugu praznih lica, a na kraju, nakon tiine koja bi potrajala petnaest, trideset sekundi, netko bi sumnjiavo upitao: "A ija je to stvar?" Kad bih rekao da je moja, zastori bi se naglo spustili. Dolo bi do mekoljenja, vrtjeli bi glavom, razmjenjivali ironine osmjehe, a onda bi me na ispraaju potapali po ramenu. Kad se to ponovilo po ne znam koji put, bio sam toliko uzrujan da sam upitao: "Gledajte, ne shvaam o emu se radi. elite li zauvijek izvoditi tue stvari? A ako je tome tako, to mislite odakle su te pjesme dole? Da, tako je. Netko ih je napisao!" Ali momak s kojim sam razgovarao tupo me gledao i zatim rekao: "Bez uvrede, stari. Jednostavno ima previe tipova koji se nadrkavaju sa svojim stvarima." Idiotizam takve pozicije, a inilo se da je sveprisutan na londonskoj sceni, bio je presudan da ponem vjerovati kako je neto ako ne posve trulo, a onda barem uasno isprazno

i neautentino u tome to se tu dogaalo, u samom korijenu stvari, i to je nesumnjivo odraz onoga to se dogaalo u glazbenoj industriji na svim njezinim razinama. Nakon to sam to shvatio, ali i zbog injenice da je sve tee bilo pronai prenoite kako se pribliavalo ljeto, osjetio sam da bi bez obzira na fascinaciju Londonom - u usporedbi s time vrijeme studiranja inilo mi se sivim - bilo dobro da odem iz grada. Stoga sam nazvao sestru, Maggie, koja sa suprugom vodi kafi na Malvern Hillsu, i odluio da u ljeto provesti s njima. * Maggie je etiri godine starija i uvijek se brinula za mene pa sam znao da e me objeruke prihvatiti. Ustvari, znao sam da e joj biti drago to e dobiti ispomo. Kad kaem da je njezin kafi na Malvern Hillsu, to ne znai da je na Great Malvernu ili negdje na cesti A, nego doslovno gore na brijegu. To je stara viktorijanska kua izdvojena na zapadnoj strani. Kada bi vrijeme bilo lijepo, moglo se piti aj i grickati kekse na terasi kafia s fantastinim pogledom na Herefordshire. Maggie i Geoff su morali zatvarati kafi preko zime, ali ljeti je uvijek bilo puno, uglavnom lokalni gosti - parkirali bi na parkiralitu West of England, stotinjak metara podno kafia, i zadihano se uspinjali stazom u sandalama i odjei s cvjetnim uzorcima - ili pjeake brigade s mapama i punom opremom. Maggie je rekla da mi Geoff i ona ne mogu platiti, to mi je savreno odgovaralo, jer je znailo da ne oekuju da previe radim za njih. A ipak, kako sam imao hranu i spavanje, podrazumijevalo se da u biti trei lan osoblja. Nije bilo posve jasno, na poetku se pogotovo Geoff nije mogao odluiti hoe li me nogom u guzicu potjerati da vie radim ili e mi se ispriati jer od mene trai da neto uinim, kao da sam gost. Ali ubrzo smo se uhodali. Posao je bio lagan - jako dobro sam pravio sendvie - te sam se ponekad morao podijeliti zbog ega sam uope doao ovamo: to znai da sam namjeravao napisat! niz novih pjesama kako bih na jesen bio spreman za povratak u London. Po prirodi sam ranoranilac, ali sam ubrzo otkrio da je doruak u kafiu prava nona mora, muterije ele jaja na ovaj nain, tost na onaj, sve je prekuhano i prepeeno. Stoga sam istaknuo da se neu pojavljivati prije jedanaest sati. Dok bi u prizemlju bila gungula, irom bih rastvorio prozore u svojoj sobi, sjeo na iroku prozorsku dasku i svirao gitaru promatrajui krajolik. Kad sam stigao, nekoliko dana zaredom jutra su bila vedra, bio je to velianstven osjeaj, kao da e zauvijek potrajati, a kad sam poeo svirati akordi bi odzvanjali kilometrima kroz krajolik. Tek kad bih se okrenuo i privirio kroz prozor, iz ptije bih perspektive vidio terasu kafia ispod sebe i ljude koji su dolazili i odlazili s psima i kolicima. Nisam bio stranac u tom kraju. Maggie i ja smo odrasli nekoliko kilometara dalje, u Pershoreu, i s roditeljima bismo esto ili u etnje po brdima. Ali u to vrijeme to me nije privlailo i im sam malo odrastao, odbijao sam ii s njima. Ali toga je ljeta za mene to bilo najljepe mjesto na svijetu, brojne spone me povezuju s tim brdima kojima pripadam. Moda je to imalo veze s razvodom naih roditelja, s injenicom da ve neko vrijeme ona siva kuica prekoputa frizeraja vie nije "naa" kua. Kako bilo, sada sam, umjesto klaustrofobije koju pamtim iz djetinjstva, osjeao izrazitu naklonost, pa ak i nostalgiju, prema ovom kraju. Zatekao sam se kako gotovo svakog dana lutam brdima, ponekad s gitarom, kada bih bio siguran da nee padati kia. Posebno sam volio Table Hill i End Hill na sjevernom kraju, njih bi jednodnevni izletnici obino zanemarivali. Tamo bih se satima gubio u svojim mislima, a da ne bih vidio ive due. Kao da sam prvi put otkrio brda, gotovo sam mogao opipati ideje za nove pjesme koje su bujale u mojim mislima. Ali raditi u kafiu, to je bilo neto drugo. Zamijetio bih neki glas ili ugledao lice koje je prilazilo anku dok sam pripremao salatu, i naglo bi me odvuklo u prijanje razdoblje mog ivota. Dolazili su stari prijatelji mojih roditelja i gnjavili me ime se bavim pa sam morao okoliati sve dok me ne bi ostavili na miru. Obino bi odlazili uz komentar "Pa, barem nisi besposlen", pokazujui glavom prema narezanom kruhu i rajicama i onda bi se sa alicama i

tanjuriem odgegali prema svom stolu. Ili bi doli neki znanci iz kole i poeli mi govoriti svojim novim "fakultetskim" glasom, secirali bi najnoviji film o Batmanu strano uenim jezikom ili bi se okomili na prave uzroke svjetskog siromatva. Nisam na sve to obraao panju. Ustvari, bilo mi je doista drago vidjeti neke od njih. Ali zbog jedne osobe koja je tog ljeta dola u kafi, im sam je spazio, smrznuo sam se, a ve me bila ugledala kad mi je palo na pamet da se mogu skriti u kuhinji. Bila je to ga Fraser - ili Vjetica Fraser, kako smo je zvali. Prepoznao sam je im je ula s blatnjavim malim buldogom. Poelio sam joj rei da psi ne mogu unutra, premda bi ih ljudi uvijek vodili kad bi dolazili neto uzeti. Vjetica Fraser bila je jedna od mojih nastavnica iz kole u Pershoreu. Sreom, otila je u mirovinu prije nego to sam krenuo u esti razred, ali u mom sjeanju njezina sjena zauvijek zastire sve moje kolske dane. Osim nje, kola nije bila loa, ali ona se od poetka okomila na mene, a kad imate samo jedanaest godina, ne moete se nikako obraniti od nekoga poput nje. Sluila se ustaljenim trikovima uvrnutih nastavnika, na nastavi bi mi postavljala upravo ona pitanja za koja je znala da na njih ne mogu odgovoriti, a onda bi me natjerala da stojim i da mi se cijeli razred ruga. Kasnije je postalo suptilnije. Sjeam se da sam se jednom u razredu alio s novim nastavnikom, g. Travisom, kad sam imao etrnaest godina. Nisu to bile ale na moj raun, nego kao meu jednakima, razred se smijao i dobro sam se osjeao. Ali nakon nekoliko dana, prolazio sam hodnikom, a prema meni je dolazio g. Travis, razgovarao je s njom i kad smo se mimoilazili, ona me zaustavila i izgrdila jer sam kasnio s domaom zadaom ili neto slino. Radilo se o tome da je to uinila samo da pokae g. Travisu da sam "problematian": ako je na trenutak pomislio da sam uenik koji zavrjeuje potovanje, da je u velikoj zabludi. Moda je to bilo zbog njezinih godina, ne znam, ali drugi nastavnici kao da je nisu uspjeli prozreti. Sve to je govorila shvaali su kao Sveto pismo. Kad je tog dana dola Vjetica Fraser, bilo je oito da me se sjea, ali nije se smijeila niti mi se obratila imenom. Uzela je aj i paketi keksa i odnijela ih na terasu. Pomislio sam da je to sve. Ali nakon nekog vremena se vratila, stavila praznu alicu s tanjuriem na ank i rekla: "Vidim da nee poistiti stol, pa sam morala ovo sama donijeti." Pogledala me sekundu ili dvije due nego to je uobiajeno - njezin stari da-te-samo-mogu-mlatnuti pogled i onda otila. Probudila se moja mrnja prema staroj rospiji i kad je Maggie dola nakon nekoliko minuta, kipio sam od bijesa. Odmah je to zamijetila i upitala me o emu se radi. Na terasi je bilo nekoliko muterija, ali unutra nije bilo nikoga pa sam poeo vikati i psovati Vjeticu Fraser kao to je i zasluila. Maggie me umirila i onda rekla: "Pa, ona vie nije niija nastavnica. Ona je samo tuna starica koju je napustio mu." "Nije ni udo. " "Ali trebao bi se barem malo saaliti nad njom. Kad je mislila da moe uivati u svojoj mirovini, ostavio ju je zbog mlae ene. I sada mora sama voditi ono prenoite, a ljudi govore da joj se sve raspada." To me neizmjerno razgalilo. Ubrzo sam zaboravio na Vjeticu Fraser jer je naila skupina gostiju pa sam morao pripremiti puno salate s tunjevinom. Ali nakon nekoliko dana, dok sam u kuhinji priao s Geoffom, saznao sam jo neke detalje, da je njezin mu, nakon vie od etrdeset godina braka, otiao sa svojom tajnicom, da je njihov hotel na poetku dobro poslovao, ali sada svi govore da njihovi gosti trae da im vrati novce ili odlaze nekoliko sati po dolasku u hotel. Jednom sam vidio to mjesto, kad sam pomagao Maggie oko nabavke u samoposluzi te smo autom proli pored njega. Hotel Vjetice Fraser bio je tono na Elgar Route, solidna granitna graevina s prevelikim natpisom na kojem je stajalo Malvern Lodge. Ali ne elim vie o Vjetici Fraser. Nisam opsjednut ni njom ni njezinim hotelom. O ovome govorim samo zbog onoga to se dogodilo poslije, kad su doli Tilo i Sonja. Geoff je tog dana otiao u Great Malvern pa smo Maggie i ja obavljali sve poslove. Najvea guva za ruak je prola, ali u trenutku kad su stigle vabe, jo je bilo puno posla. U mislima sam ih oznaio kao "vabe" im sam uo njihov akcent. Nisam rasist. Ako morate stajati za ankom i pamtiti tko ne eli ciklu, tko hoe jo kruha, tko je neto stavio na neiji raun, onda morate sve goste pretvoriti u likove, dati im nadimke i izdvojiti fizike osobine.

Za Magareu Facu, seljaki doruak i dvije kave. Peciva s tunjevinom i majonezom za Winstona Churchilla i njegovu suprugu. Tako je to ilo. Stoga su Tilo i Sonja bili vabe. Tog je dana bilo vrue, ali veina muterija - kao i svi Englezi - ipak je htjela sjediti na terasi, neki su ak maknuli suncobrane da dobro pocrvene na suncu. Ali vabe su odluile sjediti unutra u hladu. Nosili su iroke hlae svijetlosmee boje, tenisice i majice, ali djelovali su nekako elegantno, kako esto izgledaju ljudi s kontinenta. Mislim da su imali etrdesetak godina, moda su tek navrili pedeset - tada nisam obraao panju. Ruali su i tiho razgovarali, djelovali su kao i svaki uljudni, sredovjeni europski par. A nakon nekog vremena, tip je ustao i poeo hodati po prostoriji, zastavi kako bi prouio staru, izblijedjelu fotografiju koju je Maggie drala na zidu, snimka kue iz 1915. godine. Zatim je rairio ruke i rekao: "Priroda je ovdje prekrasna! Mi u vicarskoj imamo lijepe planine. Ali to to imate ovdje je drugaije. To su brda, nazivate ih brdima. armantna su na svoj nain, jer su blaga i pristupana. " "O, vi ste iz vicarske", ree Maggie uljudnim glasom. "Oduvijek sam htjela tamo otii. Zvui fantastino, Alpe, iare." "Naravno, u naoj zemlji ima puno krasnih stvari. Ali ovdje, na ovom mjestu, imate neki poseban arm. Odavno smo htjeli doi u ovaj dio Engleske. Uvijek smo govorili o tome i sada smo konano ovdje!" Srdano se nasmijao. "Tako je dobro biti ovdje!" "To je divno", ree Maggie. "Nadam se da uivate. Ostajete li due vrijeme?" "Imamo jo tri dana, a onda se moramo vratiti na posao. eljeli smo doi ovamo otkako smo prije puno godina vidjeli sjajan dokumentarac o Elgaru. Elgar je oito oboavao ova brda i temeljito ih je istraio biciklom. A sada smo konano ovdje!" Maggie je avrljala s njim jo nekoliko minuta o mjestima koje su vidjeli u Engleskoj, to bi trebali obii u ovom kraju, ustaljene stvari koje se govore turistima. To sam uo nebrojeno puta, to sam i ja mogao vie-manje automatski obaviti pa sam se iskljuio. Jedino sam registrirao da su vabe ustvari vicarci i da putuju unajmljenim autom. On je neprestano ponavljao kako je Engleska divna i kako su svi ljubazni i gromko se smijao kadgod bi Maggie rekla neto napola duhovito. No rekao sam ve da sam se iskljuio, pomislivi da je to samo jedan od prilino dosadnih parova. Panju sam obratio tek nakon nekoliko trenutaka, kad sam zapazio da tip pokuava svoju enu ukljuiti u razgovor, a ona i dalje uti, pogleda prikovanog za turistiki vodi, ponaajui se kao da ne zamjeuje bilo kakav razgovor. Tada sam ih bolje promotrio. Oboje su bili dobro osunani, posve drugaiji od oznojenog izgleda mjetana na terasi, crvenih kao rak. Usprkos svojim godinama, oboje su bili vitki i u dobroj kondiciji. Njegova kosa bila je sijeda, ali bujna, paljivo poeljana, nekako u stilu sedamdesetih, slino momcima iz Abbe. Njezina kosa bila je plava, gotovo snjeno svijetla, imala je ukoen izraz lica, sa sitnim borama urezanima oko usta, koje su kvarile inae prekrasan lik starije ene. I tako je on, kako sam rekao, nju pokuavao ukljuiti u razgovor. "Naravno, moja ena jako voli Elgara i strano eli posjetiti kuu u kojoj je roen." Muk. ili: "Nisam veliki oboavatelj Pariza, priznajem. Drai mi je London. Ali Sonja, ona voli Pariz." Nita. Svaki put kad bi rekao neto u tom stilu, okrenuo bi se prema svojoj eni pa je i Maggie trebala pogledati prema njoj, ali ena i dalje nije htjela podignuti pogled sa svoje knjige. ovjek se nije previe uzrujavao zbog toga te je veselo nastavio govoriti. Zatim je opet rairio ruke i rekao: "Molim vas, ispriajte me, mislim da moram na trenutak otii da bih uivao u vaem prekrasnom krajoliku!" Iziao je, vidjeli smo ga kako hoda po terasi. Zatim se izgubio iz vidokruga. ena je jo uvijek sjedila u kutu, itala turistiki vodi i nakon nekog vremena Maggie je dola do njezinog stola i poela pospremati. ena ju je posve ignorirala, sve dok moja sestra nije uzela tanjur na kojem je bio komadi rolade. Ona je naglo sklopila knjigu i rekla, puno glasnije nego to je bilo potrebno: "Jo nisam gotova!"

Maggie se ispriala i ostavila je s tim komadiem rolade - zamijetio sam da ga ne namjerava ni dotaknuti. Maggie me u prolazu pogledala, a ja sam slegnuo ramenima. Nakon nekoliko trenutaka, moja sestra upita enu vrlo ljubazno eli li moda jo neto. "Ne. Ne elim nita vie." Po njezinom glasu shvatio sam da eli biti nasamo, ali kod Maggie je to gotovo refleksno. Upitala je, kao da doista eli znati: "Je li sve u redu?" ena je nastavila itati jo pet, est sekundi kao da nije ula. Zatim je odloila knjigu i pogledala prema mojoj sestri. "Kad ve pitate", rekla je, "rei u vam. Hrana je savrena. Bolja nego u mnogim uasnim mjestima koja imate ovdje. Meutim, ekali smo trideset pet minuta samo da dobijemo sendvi i salatu. Trideset pet minuta." Sada sam shvatio da ena kipi od bijesa. Ne onog koji vas odjednom obuzme, a zatim iezne. Ne, ova ena, uvidio sam, ve neko vrijeme kljua od bijesa. Onog bijesa koji doe i ostaje, na jednakoj razini, poput jake glavobolje, nikada ne kulminira i ne eli pronai odgovarajui ventil. Maggie je uvijek u istom raspoloenju pa nije mogla prepoznati simptome, zacijelo je mislila da se ta ena tui iz vie-manje racionalnih razloga. Zato se ispriala i poela govoriti: "Ali, vidite, kad je takva guva kakvu smo imali ranije..." "To sigurno imate svakog dana, zar ne? Svakog dana, ljeti, kad je vrijeme lijepo, imate upravo takvu guvu? Onda? Zato niste spremni? Neto se ponavlja svakog dana i ostajete zateeni. To mi hoete rei?" ena je zurila u moju sestru, a kada sam se odmaknuo od anka i stao pored Maggie, pogledala je mene. Vidio sam kako bijes u njoj raste, moda zbog izraza mog lica. Maggie se okrenula, pogledala me i poela blago gurati, ali ostao sam na mjestu neprestano gledajui u tu enu. Htio sam joj staviti do znanja da se ne radi samo o njoj i Maggie. Bog e ga znati na to bi to izilo, ali u tom trenutku se vratio njezin mu. "Tako prekrasan pogled! Prekrasan pogled, prekrasan ruak, prekrasna zemlja!" Htio sam da osjeti u emu se zatekao, ali ako je i zamijetio, nije niim pokazao da shvaa. Nasmijeio se svojoj eni i rekao na engleskom, zacijelo zbog nas: "Sonja, doista bi trebala otii pogledati. Samo otii do kraja stazice, eno tamo!" Neto je rekla na njemakom i opet se zadubila u svoju knjigu. On je napravio par koraka po prostoriji i rekao nam: "Razmiljali smo da se popodne odvezemo do Walesa. Ali vaa Malvern Hills su tako divna, doista mislim da bismo mogli ostati ovdje u ovom okrugu jo tri dana do kraja naeg odmora. Ako se Sonja slae, bio bih presretan!" Pogledao je prema svojoj eni, ona je slegnula ramenima i jo neto rekla na njemakom, na to se on nasmijao onim glasnim, srdanim smijehom. "Dobro! Ona se slae! Onda je rijeeno. Neemo se voziti do Walesa. Naredna tri dana provest emo u vaem kraju! Okrenuo se sav sretan prema nama, a Maggie je rekla neto poticajno. Laknulo mi je kad sam zamijetio da je ena odloila knjigu i poela se spremati da ode. I ovjek je priao stolu, uzeo je malu naprtnjau i prebacio je preko ramena. Zatim je rekao Maggie: "Pitam se. Moete li nam moda preporuiti neki manji hotel u blizini? Nita previe skupo, samo da je udobno i fino. A ako je mogue, neto u engleskom stilu!" Maggie je ostala zateena, izbjegavala je odgovor govorei besmislice u stilu: "Kakav vas smjetaj zanima?" Ali ja sam brzo rekao: "Najbolje mjesto u blizini dri ga Fraser. Idete dolje cestom prema Worcesteru. Zove se Malvern Lodge." "Malvern Lodge! To zvui kao prava stvar!" Maggie se s neodobravanjem okrenula pretvarajui se da je zauzeta pospremanjem dok sam im detaljno objanjavao kako e pronai hotel Vjetice Fraser. Zatim je par otiao, tip nam je zahvalio iroko se smijeei, a ena se nije ni osvrnula. Sestra me umorno pogledala i odmahnula glavom. Samo sam se nasmijao i rekao: "Mora priznati, ta ena i Vjetica Fraser doista zasluuju jedna drugu. Bila je to previe dobra prilika da bi se propustila."

"Lako se tebi zafrkavati", ree Maggie, gurajui se pored mene prema kuhinji. "Ja moram ivjeti ovdje." "Pa to onda? Gledaj, te vabe vie nikad nee vidjeti. A ako Vjetica Fraser sazna da smo mi preporuili njezino mjesto turistima u prolazu, zacijelo se nee buniti, zar ne?" Maggie odmahnu glavom, ali ovaj put se skoro nasmijeila. * Nakon toga je kafi utihnuo, zatim se vratio Goeff pa sam otiao na kat, osjeajui da sam radio i vie nego to je bilo potrebno. U sobi sam sjeo na prozor s gitarom, neko vrijeme udubljen u pjesmu koju sam napola dovrio. Ali onda - inilo se nakon nekoliko trenutaka uo sam kako dolje kree popodnevna guva. Ako se pretvori u pravu ludnicu, kao inae, Maggie e me morati pozvati da siem - a to doista ne bi bilo fer s obzirom na to koliko sam radio. Stoga sam odluio da mi je najbolje iskrasti se prema brdima i tamo se posvetiti svom poslu. Krenuo sam sporednim putem ne susrevi nikoga i odmah mi je bilo drago to sam vani. Bilo mi je prilino vrue, pogotovo zbog kutije s gitarom, i bilo mi je drago to je puhao povjetarac. Krenuo sam prema mjestu koje sam otkrio prolog tjedna, Trebate krenuti strmom uzbrdicom iza kue i zatim hodati nekoliko minuta neto blaim usponom dok ne biste stigli do te klupe. Nju sam pomno odabrao, ne samo zbog fantastinog pogleda, nego i zato jer se nije nalazila na jednom od onih krianja staza do kojih se s naporom uspinju ljudi s djecom i onda sjednu pored tebe. S druge strane, nije bila posve na osami, svako toliko proao bi neki eta, rekao "zdravo!", kako to oni ve ine, i moda neto dobacio o mojoj gitari, bez zaustavljanja. To mi uope nije smetalo. Kao da sam istodobno imao publiku i nisam je imao, a mojoj je mati trebao upravo takav poticaj. Sjedio sam na klupi moda pola sata kad sam postao svjestan da su neki etai, koji bi inae proli s ustaljenim pozdravom, sada zastali na nekoliko metara od mene i promatrali me. To me prilino iivciralo pa sam pomalo sarkastino rekao: "U redu je. Ne morate mi nita platiti." Na to se zauo gromoglasan smijeh koji sam prepoznao, podigao sam pogled i spazio vabe kako prilaze klupi. Kroz glavu mi je prostrujalo da su zacijelo bili kod Vjetice Fraser, shvatili su da sam ih nasamario i sada dolaze da se obraunaju sa mnom. Ali zatim sam uvidio da se veselo smijee, ne samo taj tip, nego i njegova ena. Vraali su se stazom i stali ispred mene, a kako je sunce poelo zalaziti, na trenutak su izgledali kao dvije sjene, iza njih golemo nebo u predveerje. Zatim su prili jo blie i mogao sam vidjeti da bulje u moju gitaru - nisam prestao svirati - sretno zadivljeni, onako kako ljudi gledaju bebu. Jo me vie zapanjilo to je ena nogom pratila ritam. Pribrao sam se i prestao svirati. "Hej, nastavite!", ree ena. "To to svirate jako je dobro." "Da", ree mu, "sjajno! uli smo vas iz daljine. Pokazao je rukom. "Bilo smo tamo gore, na onom grebenu, a ja sam rekao Sonji da ujem muziku." "I pjevanje", ree ena. "Rekla sam Tilu, sluaj, netko pjeva. I bila sam u pravu, zar ne? Maloprije ste i pjevali." Nisam mogao tek tako prihvatiti da je ta nasmijeena ena ona ista koja nas je toliko zagnjavila za rukom pa sam ih jo jednom dobro promotrio, u sluaju da se radi o nekom drugom paru. Ali nosili su istu odjeu i premda je njegovu Abba frizuru razmrsio vjetar, to su svakako bili oni. Kako bilo, narednog trenutka je rekao: "Vjerujem da ste vi gospodin koji nam je posluio ruak u onom krasnom restoranu." Potvrdio sam. Zatim je ena rekla: "Ta melodija koju ste maloprije pjevali. uli smo je tamo gore, isprva u vjetru. Jako mi se svia taj osjeaj na zavretku stihova."

"Hvala", rekao sam. "Na tome jo radim. Nije gotova." "Vaa vlastita kompozicija? Onda ste sigurno jako nadareni! Molim vas, zapjevajte jo jednom, kao prije." "Znate", ree tip, "kad budete snimali tu pjesmu, morate rei producentu da elite da ovako zvui. Upravo ovako!" Rukom je pokazao iza sebe prema Hereforshireu koji se prostirao pred nama. "Morate mu rei da je to taj zvuk, zvuni okoli koji vam je potreban. Zatim e sluatelj uti vau pjesmu kako smo je mi danas uli, noenu vjetrom dok smo ili niz brijeg..." "Ali malo jasnije, naravno", ree ena. "Inae sluatelj nee razbrati rijei. Ali Tilo je u pravu. Mora se sugerirati priroda. Zrak, jeka." inilo se da su na rubu zanosa, kao da su u brdima sreli drugog Elgara. Usprkos poetnom podozrenju, nije mi preostalo drugo nego da im udovoljim. "Pa", rekao sam, "s obzirom da sam veinu pjesama napisao ovdje, nije ni udo to se u njima osjea ovo mjesto." "Da, da", oboje su rekli, kimajui glavom. Zatim je ena rekla: "Nemojte se stidjeti. Molim vas, podijelite s nama svoju glazbu. Zvuala je predivno." "U redu", rekao sam prebirui po gitari. "U redu, otpjevat u vam neto ako doista elite. Ne onu koju nisam dovrio. Jednu drugu. Ali gledajte, ne mogu svirati dok tako stojite ispred mene. " "Naravno", ree Tilo. "Ba smo neuviavni. Sonja i ja smo morali nastupati u svakojakim udnim i neugodnim situacijama, postali smo neosjetljivi na potrebe drugih muziara." Pogledao je naokolo i sjeo na travu pored staze, leima okrenut meni, gledajui krajolik. Sonja me ohrabrila osmijehom i zatim sjela pored njega. On je smjesta zagrli, a ona se nagnula prema njemu, a zatim kao da mene vie nije bilo, oni se prepustie uivanju u intimnom promatranju prirode u kasno popodne. "U redu, poinjem", rekao sam i krenuo s pjesmom koju inae izvodim na audicijama. Pjevao sam prema obzoru pogledavajui prema Tilu i Sonji. Nisam im mogao vidjeti lica, cijelo vrijeme su bili pripijeni jedno uz drugo i ni po emu nisam mogao naslutiti uivaju li u tome to sluaju. Kad sam zavrio, okrenuli su se prema meni s velikim osmijehom i zapljeskali, izazvavi jeku u brdima. "Fantastino! ", ree Sonja. "Kakav talent! " "Krasno, krasno", govorio je Tilo. Bilo mi je malo neugodno te sam se pretvarao da sam zauzet gitarom. Kad sam opet podigao glavu, jo su sjedili na tlu, ali sada su se smjestili tako da me mogu vidjeti. "Dakle, vi ste muziari?", upitao sam. "Mislim, profesionalni muziari. " "Da", ree Tilo. "Mislim da se za nas moe rei da smo profesionalci. Sonja i ja, mi nastupamo kao duet. Po hotelima, restoranima. Na vjenanjima, zabavama. Po cijeloj Europi, a najdrae nam je nastupati u vicarskoj i Austriji. Od toga ivimo, dakle, da, mi smo profesionalci. " "Ali prije svega", ree Sonja, "mi sviramo zato to vjerujemo u glazbu. Vidim da je isto i s vama. " "Ako prestanem vjerovati u svoju glazbu", rekao sam, "onda u dii ruke, bez razmiljanja." Zatim sam dodao: "Doista se elim tome posvetiti profesionalno. To je sigurno dobar ivot. " "O da, to je dobar ivot", ree Tilo. "Imamo puno sree to se moemo baviti time to radimo. " "Gledajte", rekao sam, moda previe naglo. "Jeste li bili u onom hotelu koji sam vam spomenuo? " "Ba smo nepristojni!" uzviknu Tilo. "Toliko nas je obuzela vaa glazba da vam nismo ni zahvalili. Da, bili smo tamo i to je prava stvar. Sreom, jo je bilo slobodnih soba." "To je upravo ono to smo htjeli", ree Sonja. "Hvala vam. " Opet sam se pretvarao da sam obuzet prebiranjem po gitari. Zatim sam rekao, nehajno koliko sam mogao: "Kad malo razmislim, znam za jo jedan hotel. Mislim da je bolji od Malvern Lodgea. Mislim da biste trebali promijeniti hotel. "

"O, ali sada smo se smjestili", ree Tilo. "Raspakirali smo se, a osim toga, posve nam odgovara. " "Da, ali... Pa, radi se o tome, kad ste me ranije pitali za hotel, nisam znao da ste muziari. Mislio sam da ste bankari, tako neto. " Oboje su prasnuli u smijeh, kao da sam izvalio fantastinu dosjetku. Zatim je Tilo rekao: "Ne, ne, mi nismo bankari. Premda smo mnogo puta poeljeli da jesmo! " "Hou rei", rekao sam, "ima drugih hotela koji su bolje opremljeni, znate, za umjetnike. Nije lako kad vas stranci pitaju za hotel, a ne znate o kakvim se ljudima radi." "Lijepo od vas to se brinete", ree Tilo. "Ali, molim vas, nemojte vie o tome. To to imamo je savreno. Osim toga, ljudi nisu previe razliiti. Bankari, muziari, na kraju svi mi u ivotu elimo iste stvari. " "Zna, nisam posve sigurna da je tome tako", ree Sonja. "Ovaj na mladi prijatelj, vidi da ne trai posao u banci. Njegovi snovi su drugaiji. " "Moda si u pravu, Sonja. Kako bilo, hotel nam posve odgovara. " Nagnuo sam se nad gitarom uvjebavajui za sebe par akorda, nekoliko sekundi nitko nije progovorio. Zatim sam upitao: "A kakvu glazbu svirate? " Tilo slegnu ramenima. "Sonja i ja zajedno sviramo sve instrumente. Oboje sviramo klavijature. Meni je drag klarinet. Sonja je jako dobra na violini i fantastino pjeva. Mislim da najbolje izvodimo nau tradicionalnu vicarsku narodnu glazbu, ali na suvremeni nain. A ponekad ak i, reklo bi se, na radikalan nain. Inspiriraju nas veliki skladatelji koji su krenuli slinim putem. Janaek, na primjer. Va Vaughan Williams. " "Ali sada ne sviramo esto", ree Sonja, "takvu vrstu glazbe. " Razmijenili su poglede u kojima sam razabrao odreenu napetost. Zatim je Tilo vratio osmijeh na lice. "Da, kako je Sonja rekla, u ovom realnom svijetu veinu vremena moramo svirati ono to e se svidjeti naoj publici. Stoga izvodimo mnoge hitove. Beatlese, Carpenterse. Neke novije stvari. To je posve zadovoljavajue. " "A Abba? ", impulzivno sam upitao i smjesta se pokajao. Ali Tilo kao da nije osjetio nikakvu porugu. "Da, naravno, izvodimo i Abbine stvari. Dancing Queen. Ta je uvijek dobro primljena. Ustvari, na Dancing Queen i ja malo pjevam, jednu malu harmonijsku dionicu. Sonja e vam rei da imam uasan glas. Stoga pazimo da tu pjesmu izvodimo samo kad su nae muterije usred veere, kad nema anse da pobjegnu! " Gromko se nasmijao i Sonja se nasmijala, ali ne toliko glasno. Pored nas je projurio biciklist na brdskom biciklu, utegnut u nekakvu pripijenu crnu trenirku, nekoliko narednih trenutaka promatrali smo kako se njegov ubrzani lik gubi u daljini. "Bio sam jednom u vicarskoj," konano sam rekao. "Prije par godina. Interlaken. Odsjeo sam u studentskom hostelu. " "A da, Interlaken. Prekrasno mjesto. Neki vicarci ga omalovaavaju. Kau da je to samo za turiste. Ali Sonja i ja uvijek volimo nastupati tamo. Ustvari, svirati u Interlakenu ljeti naveer, sretnim ljudima iz svih krajeva svijeta, to je jako lijepo. Nadam se da ste uivali u boravku ondje. " "Da, bilo je super. " "Ima jedan restoran u Interlakenu u kojem svakog ljeta sviramo nekoliko veeri. Za nastup se smjestimo ispod restoranske tende tako da gledamo prema stolovima za veeru, a oni su za takvih veeri, naravno, postavljeni vani. I dok nastupamo, moemo vidjeti sve turiste kako jedu i priaju pod zvijezdama. A iza turista vidi se veliko polje, tamo se preko dana sputaju paraglajderi, a nou je osvijetljeno svjetiljkama du Hohewega. A ako pogledom krenete dalje, ugledate Alpe nadvijene nad poljem. Obrise Eigera, Moncha, Jungfraua. Zrak je ugodan i topao, ispunjen glazbom koju izvodimo. Kadgod smo tamo, osjetim se povlateno. Da, mislim da je dobro baviti se ovim poslom. " "Taj restoran", ree Sonja. "Prole godine nas je upravitelj natjerao da nastupamo u nonjama iako je bilo strano vrue. Bilo je uasno neugodno pa smo pitali kakve to ima veze, zato moramo nositi te glomazne jakne, alove i eire? U bluzama izgledamo elegantno i vrlo

vicarski. Ali upravitelj restorana je rekao da moramo nositi kompletne nonje, inae nita od svirke. Sami odluite, rekao je i otiao, upravo tako. " "Ali Sonja, tako je na svakom poslu. Uvijek nosi neku odoru, a poslodavac inzistira da se to mora nositi. Isto je i s bankarima! A u naem sluaju, mi u to barem vjerujemo. vicarsku kulturu. vicarsku tradiciju. " Opet se neto pomalo udnovato pojavilo meu njima, ali potrajalo je tek nekoliko sekunda, a onda su se oboje nasmijeili zurei u moju gitaru. Pomislio sam da neto trebam rei pa sam kazao: "Mislim da bih to volio. Da mogu nastupati u raznim zemljama. Onda mora biti koncentriran, posve svjestan svoje publike. " "Da", ree Tilo, "dobro je to smo nastupali pred svakakvim ljudima. Ne samo u Europi. Sve u svemu, dobro smo upoznali mnoge gradove. " "Dusseldorf, na primjer", ree Sonja. Sada se u njezinom glasu osjealo neto drugo neto neumoljivo - i opet sam vidio onu osobu koju sam susreo u kafiu. Ali Tilo kao da nije nita zamijetio te je na pomalo bezbrian nain rekao: "U Dusseldorfu sada ivi na sin. Vaih je godina. Moda malo stariji. " "Ove smo godine", ree Sonja, "bili u Diisseldorfu. Imali smo ugovoreni nastup. Ne kao inae, bila je to prilika da sviramo nau pravu glazbu. Stoga smo ga nazvali, naeg sina, nae jedino dijete, nazvali smo da mu kaemo da dolazimo u njegov grad. Nije se javio na telefon pa smo ostavili poruku. Ostavili smo mnotvo poruka. Nikakvog odgovora. Stigli smo u Dusseldorf i ostavili nove poruke. Rekli smo, tu smo, u tvom gradu. Opet nita. Tilo je rekao da ne brinem, moda e doi naveer, na na koncert. Ali nije doao. Svirali smo i zatim otili u drugi grad, na sljedei nastup. " Tilo se smijuljio. "Moda se Peter kao mali dovoljno nasluao nae glazbe! Nesretni djeak, vidite, morao je iz dana u dan sluati nae probe. " "ini mi se da to moe biti malo nezgodno", rekao sam. "Imati djecu i baviti se glazbom. " "Imamo samo jedno dijete", ree Tilo, "nije bilo tako strano. Naravno da smo imali sree. Kad smo trebali poi na put, nismo ga mogli voditi s nama, a djed i baka uvijek su nam vrlo rado pomagali. A kad je Peter odrastao, mogli amo ga poslati u dobar internat. Djed i baka su opet priskoili u pomo. Inae si ne bismo mogli priutiti takvu kolarinu. Dakle, imali smo puno sree. " "Da, imali smo sree", ree Sonja. "Samo to je Peter mrzio kolu. " Dobra atmosfera koje se maloprije stvorila definitivno je poela iezavati. U nastojanju da unesem malo vedrine, brzo sam rekao. "Pa, kako bilo, ini se da oboje doista uivate u svom poslu. " "O da, mi uivamo u svom poslu", ree Tilo. "To nam je najvanije. A ipak, jako nam je stalo do odmora. Znate li da nam je ovo prvi pravi odmor u tri godine? " To je u meni opet potaknulo navalu krivnje pa sam pomislio da u ih jo jednom pokuati nagovoriti da promijene hotel, ali bilo mi je jasno da bi to bilo posve smijeno. Jedino sam se mogao nadati da e Vjetica Fraser poeti prijetiti prstom. Stoga sam rekao: "Gledajte, ako elite, mogu vam odsvirati onu pjesmu na kojoj sam maloprije radio. Jo je nisam dovrio, i to obino ne inim. Ali kako ste je djelomino ve uli, nee mi biti teko da vam odsviram to to za sada imam. " Osmijeh se vratio na Sonjino lice. "Da", rekla je, "molim vas, svirajte nam. Ranije je zvuala predivno. " Dok sam se pripremao za sviranje, opet su se okrenuli tako da gledaju krajolik, kao i prije, leima prema meni. Ali sada vie nisu bili jedno uz drugo, sjedili su na travi neobino ukoeni, ruke su drali iznad oiju da se zatite od sunca. U toj su pozi ostali za cijele svirke, udnovato mirni, a kako su bacali duge popodnevne sjene, izgledali su kao par umjetnikih izloaka. Svoju sam nedovrenu pjesmu priveo kraju kroz ponavljanja, a oni se nekoliko trenutaka nisu pomaknuli. Zatim su se opustili i zapljeskali, moda s neto manje oduevljenja nego prvi put. Tilo se digao na noge, promrmljao komplimente i onda pomogao Sonji da ustane. Tek kad vidite kako to ine, sjetite se da su doista u srednjim godinama. A moda su samo bili umorni. Moda su dugo hodali prije nego to su mene sreli. Kako bilo. uinilo mi se

da su se pomuili da ustanu. "Sjajno ste nas zabavljali", rekao je Tiio. "Sada smo turisti i netko drugi svira za nas! Ugodne li promjene. " "Voljela bih uti tu pjesmu kad bude dovrena", ree Sonja, inilo se kao da to doista misli. "Moda u je jednog dana uti na radiju. Tko zna? " "Da", ree Tilo, "a onda emo Sonja i ja izvesti nau obradu u naim nonjama!" Njegov je gromki smijeh odzvanjao zrakom. Zatim se uljudno naklonio i rekao: "Dakle, danas ste nas tri puta zaduili. Krasan ruak. Krasan izbor hotela. I krasan koncert ovdje u brdima!" Dok smo se opratali, dolo mi je da im kaem istinu. Da priznam kako sam ih namjerno poslao u najgori hotel u ovom kraju, da ih upozorim da se isele dok jo ima vremena. Ali zbog srdanog rukovanja nisam smogao snage da to uinim. Zatim su krenuli nizbrdo, a ja sam opet ostao sam na klupi. * Kafi je bio zatvoren kad sam se spustio s brda. Maggie i Geoff su izgledali iscrpljeno. Maggie je rekla da su tog dana imali najveu guvu, izgledajui zadovoljno zbog toga. Ali kad je Geoff to ponovio za veerom - u kafiu bismo je spremili od ostataka hrane - to je rekao s prijekorom u glasu, u smislu, grozno je to su toliko morali raditi, a mene nigdje u blizini da im pomognem. Maggie je upitala kako sam proveo popodne, ali nisam spomenuo Tila i Sonju - inilo se previe kompliciranim - pa sam joj rekao da sam bio gore na Sugarloafu i radio na pjesmi. A kad je upitala kako mi ide, rekao sam da mi je krenulo jako dobro, Geoff je ustao i mrzovoljno otiao van, premda nije pojeo veeru. Maggie se pretvarala da nita ne primjeuje i, doista, on se vratio nakon nekoliko minuta s konzervom piva u ruci i sjeo za stol itajui novine, bez dodatnih komentara. Nisam htio biti povod svai izmeu moje sestre i urjaka pa sam se ubrzo ispriao i poao na kat u sobu da jo malo radim na pjesmi. Moja soba, koja je preko dana pruala pravo nadahnue, po mraku nije bila nimalo privlana. Kao prvo, zastori se nisu mogli zatvoriti do kraja, pa ako bih na toj vruini otvorio prozor, kukci bi na kilometre spazili svjetlo i jurnuli unutra. A svjetlo koje sam imao, to je bila tek gola arulja koja je visjela sa stropa, bacajui tmurne sjene po cijeloj sobi tako da se jo vie zamjeivalo kako je to gostinjska soba. Te mi je veeri trebalo svjetla da bih radio, zapisivao stihove kako su nailazili. Ali bilo je previe zaguljivo pa sam ugasio svjetlo, razgrnuo zastore i irom otvorio prozore. Zatim sam s gitarom sjeo na prozorsku dasku, kako sam to inio preko dana. Prolo je nekih sat vremena, isprobavao sam razliite zamisli za prijelaz u pjesmi, kad se zaulo kucanje i Maggie je provirila na vratima. Naravno da je sve bilo u mraku, ali dolje na terasi gorjelo je svjetlo od alarma pa sam nekako uspio razaznati njezino lice. udno se smjekala, pomislio sam da e mi rei da siem dolje i pomognem im oko jo nekog kuanskog posla. Ona je ula u sobu, zatvorila vrata iza sebe i rekla: "Ispriavam se, mili. Ali Geoff je veeras strano umoran, radio je tako naporno. I sada kae da eli na miru gledati film? " To je rekla upravo tako, kao da pita, trebalo mi je par trenutaka da shvatim kako od mene trai da prestanem svirati. "Ali radim na neem vanom", rekao sam. "Znam. Ali veeras je strano umoran, kae da se zbog tvoje gitare ne moe opustiti." "Geoff bi trebao shvatiti", rekao sam, "da kao to on ima svoj posao, tako i ja imam svoj. " inilo se da je moja sestra razmislila o tome. Zatim je duboko uzdahnula. "Mislim da to ne bih trebala prenijeti Geoffu. " "Zato ne? Zato ne bi? Vrijeme je da shvati neke stvari." "Zato ne? Jer mislim da ne bi bio nimalo sretan zbog toga, eto zato. I doista mislim da on ne moe prihvatiti da su njegov i tvoj posao na istoj razini. "

Za trenutak sam bez rijei zurio u Maggie. Zatim sam rekao: "Govori strane gluposti. Zato govori takve gluposti? " Umorno je odmahnula glavom, ali nije nita rekla. "Ne razumijem zato govori takve gluposti", rekao sam. "I ba sada kad mi je tako dobro krenulo." "Dobro ti je krenulo, zar ne, mili?" U polutami je gledala prema meni. "Pa, dobro", konano je rekla. "Neu se prepirati s tobom." Okrenula se i otvorila vrata. "Doi dolje i pridrui nam se ako eli", rekla je na odlasku. Zurio sam u vrata koja su se zatvorila za njom, ukoen od bijesa. Postao sam svjestan priguenih zvukova televizije u prizemlju pa ak i u stanju u kojem sam bio, neki dio mozga mi je govorio da taj bijes ne treba usmjeriti prema Maggie, nego prema Geoffu, koji me sustavno potkopava otkako sam doao ovamo. A ipak, bio sam ljut na sestru. Otkako sam u njezinoj kui, ni jednom nije traila da joj sviram, kako su me zamolili Tilo i Sonja. To sigurno nije previe oekivati od svoje sestre, koja je kao tinejderica, sjeam se toga, jako voljela muziku? A sada je bila tu, prekinula me dok sam pokuavao raditi i govorila takve gluposti. Svaki put kad sam pomislio kako mi je rekla "U redu, neu se prepirati s tobom", iznova bi me preplavio bijes. Siao sam s prozorske daske, odloio gitaru i bacio je na madrac. Jo sam neko vrijeme buljio u strop. inilo se posve jasnim da sam pozvan pod lanim izgovorom, da se jedino radilo o tome da u sezoni imaju jeftinu ispomo, nekog klipana kojeg nee morati ak ni plaati. A moja sestra nije shvaala to elim postii, isto kao ni njezin idiotski suprug. Trebao bih ih za kaznu ostaviti u stisci i vratiti se u London. Po glavi sam vrtio te stvari jo nekih sat vremena, malo se primirio i zakljuio da je za tu veer bilo dovoljno. * Kad sam kao inae siao upravo nakon guve za doruak, nisam razgovarao s njima. Pripremio sam tost i kavu, uzeo ostatke kajgane i sjeo u kut kafia. Dok sam dorukovao, neprestano sam razmiljao o tome kako bih u brdima mogao opet sresti Tila i Sonju. ak i ako bi to moglo znaiti da bih morao sluati pjesmu o smjetaju kod Vjetice Fraser, ipak mi je bilo jasno da to prieljkujem. Osim toga, ak i da je kod Vjetice Fraser doista nepodnoljivo, njima nikad ne bi palo na pamet da je moja preporuka bila pakosna. Iz toga sam se mogao izvui na brojne naine. Maggie i Geoff su zacijelo oekivali da im opet pomognem oko ruka, ali odluio sam da im valja oitati lekciju o iskoritavanju ljudi. Stoga sam nakon doruka poao na kat, uzeo gitaru i iskrao se kroz stranji ulaz. Opet je bilo strano vrue, niz lice mi se cijedio znoj dok sam se uspinjao stazom prema mojoj klupi. Premda sam za dorukom razmiljao o Tilu i Sonji, do tada sam zaboravio na njih pa sam ostao zateen kad sam pri kraju uzbrdice na klupi ugledao Sonju kako sjedi sama. Smjesta me spazila i mahnula. Jo uvijek sam bio oprezan prema njoj, napose jer Tila nije bilo u blizini pa nisam urio sjesti pored nje. Ali ona mi je uputila iroki osmijeh i malo se pomaknula, kao da mi eli napraviti mjesta, tako da nisam imao izbora. Pozdravili smo se i neko vrijeme sjedili jedno pored drugoga, bez rijei. Isprva to nije bilo nimalo udno, dijelom zbog toga to sam morao doi do daha, a dijelom zbog pogleda. Bilo je vie izmaglice i naoblake nego juer, ali ako ste se koncentrirali, mogli ste vidjeti sve do Crne planine s one strane granice s Walesom. Jako je puhalo, ali nije bilo neugodno. "Pa, gdje je Tilo? " konano sam upitao. "Tilo? O..." Podigla je ruku da se zatiti od sunca. Zatim je pokazala. "Tamo. Vidite? Tamo gore. Ono je Tilo. " Negdje u daljini ugledao sam neki lik, inilo se da ima zelenu majicu i bijelu iltericu, kretao se uzbrdo stazom prema Worcestershire Beaconu.

"Tilo je htio poi u etnju", rekla je. "Niste htjeli poi s njim? " "Ne. Odluila sam ostati ovdje. " Premda ni u kom sluaju vie nije bila bijesna muterija iz kafia, ipak nije bila posve ista osoba koja me juer tako srdano ohrabrivala. Neto se sigurno dogaalo pa sam poeo pripremati obranu zbog Vjetice Fraser. "Uzgred reeno", rekao sam, "jo sam malo radio na onoj pjesmi. Moete je uti ako elite." Malo je razmislila i zatim rekla: "Nemojte zamjeriti, ali moda ne ovog asa. Vidite, Tilo i ja smo maloprije raspravljali. Moglo bi se rei da se nismo sloili." "Oh, u redu. ao mi je to to ujem. " "A sada je otiao u etnju. " Opet smo sjedili bez rijei. Zatim sam uzdahnuo i rekao. "Mislim da sam ja kriv. " Okrenula se da me bolje pogleda. "Vi ste krivi? Zato ste to rekli? " "Povod vaoj svai, zato je va dopust sada upropaten. Ja sam kriv. Radi se o hotelu, zar ne? Nije nimalo dobar, zar ne? " "Hotel? " Izgledala je zbunjeno. "Taj hotel. Pa, ima svojih nedostataka. Ali to je samo hotel, kao i mnogi drugi. " "Ali zamijetili ste, zar ne? Zamijetili ste sve loe stvari. Sigurno ste zamijetili. " inilo se da malo razmilja o tome, a zatim je kimnula glavom. "Istina je, zamijetila sam loe stvari. Meutim, Tilo, za njega, naravno, taj je hotel prekrasan. Imamo stranu sreu, neprestano je ponavljao. Tako smo sretni to smo pronali takav hotel. A onda smo jutros bili na doruku. Za Tila, to je dobar doruak, najbolji od svih doruaka. Rekla sam, Tilo, ne budi blesav. Ovo nije dobar doruak. Ovo nije dobar hotel. On je rekao, ne, ne, imamo puno sree. Onda sam se razljutila. Vlasnicu sam upozorila na sve propuste. Tilo me odvukao. Idemo u etnju, rekao je. Bit e ti bolje. I onda smo doli ovamo. A on je rekao, Sonja, pogledaj ova brda, zar nisu predivna? Zar nismo sretni to odmor provodimo na ovakvom mjestu? Ova brda, rekao je, jo su ljepa nego to ih je zamiljao dok smo sluali Elgara. Upitao me nije li tako. Moda sam se opet razbjesnila. Rekla sam mu da ova brda nisu ba tako krasna. Nisam ih tako zamiljala sluajui Elgarovu muziku. Elgarova brda su uzviena i tajanstvena. Ovdje, ovo izgleda kao obian park. To sam mu rekla, zatim je na njemu bio red da se vrijea. Rekao je da e u tom sluaju sam poi u etnju. Rekao je da je gotovo s nama, da se vie ne moemo sloiti ni oko ega. Da, rekao je, Sonja, ti i ja, s nama je gotovo. I onda je otiao! To vam je bilo. Zato je on sada tamo gore, a ja sam tu dolje." Rukom je opet zaklonila oi promatrajui Tilov uspon. "Doista mi je ao", rekao sam. "Da vas nisam na poetku poslao u taj hotel... " "Molim vas. Hotel nije bitan." Nagnula se da bolje vidi Tila. Zatim se okrenula prema meni i nasmijeila se te sam pomislio da su joj moda oi malo zasuzile. "Recite mi", kazala je. "Danas, namjeravate li napisati novu pjesmu? " "To je moja namjera. Ili u barem pokuati dovriti onu na kojoj radim. Onu koju ste juer uli. " "Ta je prekrasna. A to ete onda raditi, kad ovdje zavrite svoje pjesme? Imate neki plan? " "Vratit u se u London i okupiti grupu. Tim pjesmama treba prava grupa, inae nee funkcionirati. " "Kako je to uzbudljivo. elim vam puno sree. " Nakon nekoliko trenutaka, tiho sam rekao. "Kad bolje razmislim, moda se neu truditi, nije tako lako, znate." Nije odgovorila, pomislio sam da me nije ula, jer se opet okrenula na drugu stranu, gledala je prema Tilu. "Znate", konano je rekla, "kad sam bila mlaa, nita me nije moglo razljutiti. Ali sada me mnogo toga moe razljutiti. Ne znam zato sam postala takva. To nije dobro. Pa, mislim da se Tilo nee vratiti ovamo. Idem u hotel, tamo u ga priekati." Ustala je, jo uvijek pogleda prikovanog za lik u daljini. "Ba teta", rekao sam ustajui s klupe, "posvaali ste se na odmoru. A juer, dok sam

vam svirao, izgledali ste tako sretni zajedno. " "Da, to je bio dobar trenutak. Hvala vam na tome." Naglo mi je pruila ruku i toplo se nasmijeila. "Tako je lijepo to smo se upoznali. " Rukovali smo se, pomalo mlitavo kako se ve rukuje sa enama. Krenula je dalje, zatim je zastala i pogledala me. "Da je Tilo ovdje", rekla je, "on bi vam rekao da se ne obeshrabrite. On bi rekao da, naravno, morate u London, da se potrudite i okupite grupu. Naravno da e biti uspjena. To bi vam Tilo rekao. Jer, on vam je takav. " "A to biste vi rekli? " "eljela bih rei isto. Jer ste mladi i talentirani. Ali nisam toliko sigurna. Kako stvari stoje, ivot nosi brojna razoaranja. A ako povrh toga imate takve snove u ovom..." Opet se nasmijeila i slegnula ramenima. "Ali ne smijem tako govoriti. Za vas nisam dobar uzor. Osim toga, vidim da ste daleko sliniji Tilu. Kad dou razoaranja, vi ete i dalje po svome. Rei ete, kao to i on kae, imam puno sree." Netremice me gledala nekoliko sekundi, kao da eli upamtiti kako izgledam. Povjetarac joj je mrsio kosu, djelovala je starije nego inae. "elim vam puno sree", konano je rekla. "Puno sree i vama", rekao sam. "Nadam se da e s vama biti sve u redu." Mahnula je posljednji put, krenula stazom i izgubila se iz mog vidokruga. Izvadio sam gitara iz kovega i sjeo na klapu. Neko vrijeme nisam svirao, jer sam gledao u daljinu, prema Worcestershire Beaconu, u Tilov sitni lik na uzbrdici. Moda je to imalo neke veze s nainom na koji je sunce obasjavalo taj dio brda, ali mogao sam ga vidjeti puno bolje nego prije, premda je odmakao. Zastao je zakratko na stazi, kao da gleda oko sebe u okolna brda, kao da im se pokuava diviti. Zatim se njegov lik opet pokrenuo. Nekoliko minuta sam radio na pjesmi, ali nisam se mogao koncentrirati, najvie zbog toga to sam zamiljao izraz lica Vjetice Fraser kad joj je Sonja tog jutra sve sasula u lice. Zatim sam se zagledao u oblake, u krajolik koji se prostirao ispod mene te sam se natjerao da se opet posvetim pjesmi, tom prijelazu koji jo nisam razradio kako treba.

NOKTURNO
Do prije dva dana, Lindy Gardner bila je moja prva susjeda. U redu, sigurno mislite, ako je Lindy Gardner bila moja susjeda, onda to zacijelo znai da ivim na Beverly Hillsu, moda sam filmski producent, glumac ili muziar. Pa, svakako sam muziar. Ali, iako sam svirao s nekim izvoaima za koje ste morali uti, za mene se ne bi moglo rei da sam, kako se kae, iz prve lige. Moj menader, Bradley Stevenson, na svoj nain moj dugogodinji dobar prijatelj, smatra da sam materijal za prvu ligu. Ne samo studijski muziar prve lige, nego zvijezda prve lige. Nije tono da saksofonisti vie nisu zvijezde, kae on, navodei listu imena. Marcus Lightfoot, Silvio Tarrentini. To su dezisti, ukazao sam. "A to si ti ako nisi dezist?", kae on. Ali ja sam jo uvijek dezist samo u svojim najskrovitijim snovima. U realnom svijetu - kad mi lice nije omotano zavojima kao sada - ja sam tek najamni tenor saksofonist, dosta traen za studijski rad ili kad neka grupa ostane bez stalnog sviraa. Ako ele pop, onda sviram pop. R&B? Nema problema. Reklame za automobile, uvodne teme za talk show, sve sviram. U zadnje vrijeme sam dezist samo kad se nalazim u svojoj kutiji. Volim svirati u svom dnevnom boravku, ali nai su stanovi tako loe graeni da se bune susjedi s cijelog kata. Stoga sam u naoj najmanjoj sobi napravio studio. Nije puno vea od ormara - tu jedva stane uredska stolica i nita vie - ali izolirao sam je pjenom, kutijama od jaja i starim obloenim omotnicama, koje mi je iz svog ureda poslao moj menader Bradley. Moja supruga Helen, dok je ivjela sa mnom, gledala bi kad sam onamo odlazio sa saksofonom, smijala se i govorila da izgledam kao da idem na zahod, a ponekad sam se upravo tako osjeao. Hou rei, kao da sam sjedio u jednoj od onih slabo osvijetljenih kutija u kojima nema zraka, obuzet privatnim poslom koji ama ba nikoga nije zanimao. Sada ve pogaate da Lindy Gardner nikad nije ivjela pored stana o kojem govorim. Niti je bila meu susjedima koji su lupali na vrata kadgod sam svirao izvan kutije. Kad sam rekao da mi je bila susjeda, mislio sam na neto drugo, to u odmah objasniti. Do prije dva dana Lindy mi je bila prva susjeda u ovom minkerskom hotelu, lice joj je bilo u zavojima, kao i meni. Lindy, naravno, u blizini ima veliku, raskonu kuu s poslugom pa joj je dr. Boris dopustio da ode kui. Ustvari, to se tie medicinskih razloga, ona bi zacijelo otila puno ranije, ali jasno je da su postojali drugi razlozi. Na primjer, u kui joj se ne bi bilo nimalo lako sakriti od kamera i tabloida. tovie, slutim da blistava reputacija dr. Borisa poiva na procedurama koje nisu posve legalne i zbog toga on svoje pacijente krije ovdje, na ovom skrovitom katu hotela, nedostupne stalnom osoblju i gostima, a naloeno nam je da iz sobe izlazimo samo kad je to apsolutno neophodno. Ako biste zavirili ispod pustih zavoja, vidjeli biste u jednom tjednu vie zvijezda negoli u mjesec dana u Chateau Marmontu. Pa kako je netko poput mene doao ovamo, meu sve te zvijezde i milijunae, na plastinu operaciju kod najboljeg u gradu? Mislim da je poelo s mojim menaderom, Bradleyjem, koji nije prva liga, ne izgleda ba kao George Clooney, kao ni ja. Prvi put je to spomenuo prije nekoliko godina, kao neku alu, koja je postajala sve ozbiljnija svaki put kad bi je ponovio. Ukratko, htio je rei da sam ruan. I zato ne mogu dospjeti do prve lige. "Pogledaj Marcusa Lightfoota", rekao je. "Pogledaj Krisa Bugoskog. Ili Tarrentinija. Ima li itko od njih prepoznatljiv zvuk poput tebe? Nema. Imaju li tvoju blagost? Tvoju viziju? Imaju li barem polovinu tvoje tehnike? Nemaju. Ali dobro izgledaju i onda su im sva vrata otvorena. " "A to je s Billyjem Fogelom?", rekao sam. "On je ruan kao lopov, a dobro mu ide." "Billy je svakako ruan. Ali on je seksi, ruan, lo momak. A ti, Steve, ti si... Pa, ti si bezlian, gubitniki ruan. Ruan na pogrean nain. Sluaj, jesi li ikad razmiljao da se malo uredi? Hou rei, kirurkim putem?" Poao sam kui i sve to ponovio Helen, mislei da e i njoj biti smijeno kao i meni. Isprva smo se, naravno, dobro nasmijali na Bradleyjev raun. A onda mi je Helen prila, zagrlila me i rekla mi da sam, barem to se nje tie, najzgodniji frajer na svijetu. Zatim se malo odmaknula i utihnula, a kad sam je upitao to ne valja, rekla je da je sve u redu. Zatim je

rekla da je moda, moda Bradley ipak u pravu. Moda trebam razmisliti o manjim preinakama. "Nemoj me tako gledati!", odbrusila mi je. "Svi to rade. A ti, ti ima profesionalne razloge. Ako netko eli biti pomodan ofer, onda ide i kupi pomodan auto. Isto je i s tobom!" Ali u to vrijeme vie nisam razmiljao o toj ideji iako sam poeo prihvaati gledite da sam "gubitniki ruan". Kao prvo, nisam imao novaca. Ustvari, u trenutku kad je Helen govorila o pomodnim oferima, bili smo u minusu devet i pol tisua dolara. To je tipino za Helen. Po mnogoemu krasna osoba, ali ta sposobnost da posve zaboravi na realno stanje naih financija i upusti se u matarije o novim fantastinim kupovinama, to ini pravu Helen. Na stranu novac, ali nije mi se svidjela ideja da me netko ree. Jednom, kad sam tek prohodao s Helen, pozvala me da idemo zajedno trati. Bilo je bistro zimsko jutro, nisam nikad bio posebno zagrijan za dogiranje, ali bio sam zanesen i htio sam je impresionirati. I tako smo trali parkom, uspijevao sam drati korak s njom kad sam odjednom nogom udario u neto uasno tvrdo to je strilo iz tla. Osjetio sam bol u stopalu, nita naroito, ali kad sam izuo tenisicu i arapu, i ugledao kako se nokat na palcu moje noge nakosio kao da salutira Hitleru, pozlilo mi je te sam se onesvijestio. Takav sam. Onda moete shvatiti da nisam bio previe zainteresiran za plastinu operaciju. A tu je, naravno, i jedna naelna stvar. U redu, ve sam vam rekao, nisam umjetniki istunac. Za novac sviram svaku vaku. Ali bio je to prijedlog druge vrste, a ja imam svoj ponos. Bradley je u neemu u pravu: bio sam dvostruko talentiraniji od veine u ovom gradu. Ali tada kao da to nije bilo previe vano. Radilo se o imidu, proboju na tritu, pojavljivanju u asopisima i na televiziji, radilo se o zabavama i s kim odlazite na ruak. Od svega toga bilo mi je muka, ja sam muziar, zato moram igrati tu igru? Zato ne bih svirao to bolje mogu, usavravao se, makar u svojoj kutiji, i moda jednog dana, moda e me sasluati pravi ljubitelji muzike koji e cijeniti to to radim. to sam htio postii plastinom kirurgijom? Isprva se inilo da Helen na to gleda poput mene pa neko vrijeme vie nismo razgovarali o tome. to e rei, nismo dok nije nazvala iz Seattlea i rekla da me ostavlja, da e ivjeti s Chrisom Prendergastom, tipom kojeg zna jo iz srednje kole, a sada je vlasnik lanca restorana diljem Washingtona. Tog sam Prendergasta u nekoliko godina sreo par puta - ak je jednom bio kod nas na veeri - ali nita nisam posumnjao. "Izolacija zvuka u onom tvom ormaru", rekao je tada Bradley. "Uinak je dvosmjeran." Mislim da je bio u pravu. Ali ne bih se zadravao na Helen i Prendergastu, samo elim objasniti koja je njihova uloga u mom dolasku ovamo. Moda razmiljate da sam se vozio du obale, susreo sretan par te je plastina operacija bila nuna nakon mukog sukoba s rivalom. Romantino, ali ne, nije se tako dogodilo. Dogodilo se to da se par tjedana nakon telefonskog poziva Helen vratila u stan zbog organizacije prijevoza svojih stvari. Izgledala je tuno hodajui stanom - uostalom, tu smo neko vrijeme bili sretni. Pomiljao sam da e zaplakati, ali nije, samo je slagala svoje stvari na uredne gomile. Netko e doi za dan ili dva i odnijeti ih, rekla je. A kad sam krenuo prema svojoj kutiji, sa saksofonom u ruci, podigla je pogled i tiho rekla: "Steve, molim te. Nemoj opet ii tamo. Moramo razgovarati. " "O emu bismo razgovarali? " "Steve, za Boga miloga. " Stoga sam odloio saksofon u kutiju te smo otisli u nau malu kuhinju i sjeli za kuhinjski stol, okrenuti jedno prema drugome. Zatim mi je sve rekla. Njezina odluka je konana. Sretna je s Prendergastom, drag joj je jo od srednje kole. Ali loe se osjea jer me ostavlja, napose u vrijeme kad moja karijera ne napreduje. Stoga je o svemu dobro razmislila, razgovarala je sa svojim novim momkom, i on se loe osjeao zbog mene. Koliko sam shvatio, on je rekao sljedee: "Kakva teta to Steve mora platiti cijenu nae sree." Evo njegove ponude. Prendergast e platiti da odem na sreivanje lica kod najboljeg kirurga u gradu. "Istina je", rekla je kad sam je tupo pogledao. "On ozbiljno misli. Cijena nije vana. Svi bolniki trokovi, oporavak, sve skupa. Najbolji kirurg u gradu." Kad mi srede lice, vie me nita nee sprjeavati, rekla je. Dospjet u do samog vrha, neuspjeh je

nemogu, jer sam izniman talent. "Steve, zato me tako gleda? To je sjajna ponuda. Samo Bog zna hoe li se predomisliti za est mjeseci. Reci odmah da i uini si veliku uslugu. To je samo nekoliko tjedana nelagode, a onda juri naprijed! Do Jupitera i dalje!" Nakon petnaest minuta, dok je izlazila, rekla je puno vrim glasom: "I, koji je tvoj odgovor? Sretan si to e do kraja ivota svirati u tom ormaru? Jednostavno voli biti vjeni gubitnik?" S tim je rijeima otila. Sutradan sam poao do Bradleyjevog ureda da vidim ima li neto za mene pa sam usput spomenuo to je bilo, oekujui da se nad time nasmijemo. Ali on se uope nije smijao. "Taj tip je bogat? I eli ti platiti najboljeg kirurga? Moda e ti nabaviti Crespoa. Ili ak Borisa." Dakle, sada mi je i Bradley govorio da trebam iskoristiti priliku, a ako to ne uinim, ostat u gubitnik do kraja ivota. Ljutito sam napustio njegov ured, ali nazvao me poslijepodne i nastavio s uvjeravanjem. Ako je poziv to to me sprjeava, rekao je, ako zbog ponosa ne mogu nazvati Helen i rei joj "da, molim te, elim to uiniti, molim te reci svom deku neka potpie taj masni ek", ako me to zauzdava, onda e on, Bradley, vrlo rado u moje ime obaviti sve pregovore. Rekao sam mu neka si ga nabije u dupe i poklopio slualicu. Ali opet me nazvao nakon sat vremena. Rekao je da sada sve shvaa i da sam budala ako jo nisam shvatio. "Helen je sve dobro isplanirala. Stavi se u njezin poloaj. Ona te voli. Ali to se tie izgleda, pa, neugodno vas je vidjeti zajedno u javnosti. Za tobom se ba i nee okretati. Ona eli da neto uini s tim u vezi, a ti nee. I to je napravila? Pa, njezin potez je fantastian. Vrlo suptilan. Kao profesionalni menader moram joj se diviti. Otila je s drugim tipom. U redu, moda je uvijek bila zagrijana za njega, ali, doista, uope ga ne voli. Tipa je nagovorila da plati tvoju operaciju. Kad se oporavi, ona e se vratiti, ti e dobro izgledati, ona udi za tvojim tijelom, jedva eka da vas vide po restoranima..." Prekinuo sam ga kako bih mu rekao da sam s godinama uvidio koliko nisko moe pasti kad me uvjerava da uinim neto to ide njemu u korist, ali u ovom zadnjem pokuaju je otiao tako daleko, sve do mjesta koje nikad nije ugledalo svjetla, gdje bi se i vrua govna smrznula u sekundi. A kad sam ve kod govana, rekao sam mu da shvaam da on, po svojoj naravi, mora cijelo vrijeme trpjeti sranja, ali da bi mu ipak bilo pametno da smisli neto to bi me moglo zainteresirati barem na par minuta. Zatim sam opet sklopio slualicu. U narednih nekoliko tjedana posla je bilo manje nego ikad, a svaki put kad bih nazvao Bradleyja da vidim ima li neto za mene, on bi rekao neto u stilu: "Nije lako pomoi nekome tko ne eli pomoi samome sebi." Na kraju sam cijelu tu stvar poeo sagledavati na pragmatian nain. Ne mogu previdjeti injenicu da moram jesti. A ako bi pristanak znaio da e zatim puno vie ljudi uti moju muziku, to je loe u tome? A to je s mojim planovima da jednog dana vodim vlastitu grupu? Hoe li se to ikad ostvariti? Konano, nekih est tjedana nakon to je Helen iznijela ponudu, uzgred sam spomenuo Bradleyju da opet razmiljam o tome. To je bilo sve to je htio uti. Odmah je krenuo nazivati i dogovarati, neprestano je vikao i uzbuivao se. Treba priznati da je drao do svoje rijei: obavio je sve posrednike poslove tako da nisam trebao imati niti jedan poniavajui razgovor s Helen, a kamoli s Prendergastom. Bradley je povremeno ak uspio stvoriti iluziju da pregovara u moje ime, da sam ja taj koji neto nudi i prodaje. A ipak, svakog me dana u vie navrata proimala duboka sumnja. Kad se dogodilo, dogodilo se odjednom. Bradley je nazvao da bi mi rekao kako je dr. Boris pristao u zadnji as, da se istog dana moram spakirati i pojaviti u tri i trideset na odreenoj adresi. Moda sam se tada jo uvijek premiljao, jer se sjeam da se Bradley telefonski derao na mene neka se sredim, da e me on osobno pokupiti, a zatim su me odvezli zavojitom cestom do velike kue na Hollywood Hillsu i anestezirali, ba kao onog lika iz prie Raymonda Chandlera. Nakon nekoliko dana doveli su me ovamo, u ovaj hotel Beverly Hills, kroz stranji ulaz, pod zatitom mraka i odgurali na kolicima niz ovaj hodnik, toliko ekskluzivan da smo potpuno izolirani od cjelokupnog ustaljenog ivota u hotelu.

* Prvog tjedna lice me boljelo, od anestetika u organizmu bilo mi je muno. Morao sam spavati u sjedeem poloaju s jastucima iza lea, to znai da sam vrlo malo spavao, a kako je moja medicinska sestra inzistirala da soba cijelo vrijeme bude u tami, izgubio sam osjeaj za vrijeme. Pa ipak, nije mi bilo tako loe. Ustvari, osjeao sam se uzbueno i optimistino. Imao sam puno povjerenje u dr. Borisa, uostalom, u njegovim rukama nalaze se cjelokupne karijere filmskih zvijezda. tovie, znam da je na meni nadmaio samog sebe. Kad je vidio moju gubitniku facu, u njemu se pokrenula najdublja ambicija, sjetio se zbog ega se uope poeo baviti tim poslom i dao je sve od sebe, pa i vie. Kad su skinuli zavoje, ispred sebe sam vidio lice otrih crta, pomalo brutalno, a ipak rafinirano. Momak na glasu, uostalom, treba dobro razmisliti to je sve potrebno ozbiljnom dezistu da ga ne bi zamijenili, recimo, za nekog televizijskog voditelja. Moda je jo neto dodao kako bih djelovao pomalo iznureno, kao mladi De Nito ili Chet Baker prije nego to su ga razorile droge. Pomislio sam na albume koje u snimiti, na muziare koje u uzeti da me prate. Osjeao sam se pobjedonosno i nisam vjerovao da sam se uope mogao premiljati nad tom odlukom. Zatim je nastupio drugi tjedan, lijekovi su prestali djelovati i osjeao sam se depresivno, usamljeno i bijedno. Moja medicinska sestra, Grace, sada je putala malo vie svjetla u sobu - ali zastori su bili barem napola navueni - dopustili su mi da hodam po sobi u kunom ogrtau. Na Bang & Olufsen liniji presluavao sam CD-e, hodao po tepihu, svako malo zastajui pred zrcalom na nonom ormariu da bih dobro promotrio to neobino udovite u zavojima koje je kroz proreze zurilo u mene. U toj mi je fazi Grace prvi put spomenula da do mene lei Lindy Gardner. Da mi je vijest priopila u ranijoj, euforinoj fazi, doekao bih je s oduevljenjem. Moda bih je primio kao prvi znak glamuroznog ivota prema kojem sam krenuo. Ali sada, kad su me obuzele druge misli, ta me vijest ispunila takvim gaenjem da je izazvala novu navalu munine. Ako ste jedan od brojnih Lindynih oboavatelja, ispriavam se zbog onoga to slijedi. Ali injenica je da je u tom trenutku Lindy Gardner bila upravo osoba koja je za mene utjelovljivala sve bolesno i isprazno na svijetu: osoba beznaajnog talenta - u redu, iskreno reeno, ona je pokazala da ne zna glumiti, a nije se ni pretvarala da ima glazbenih sposobnosti - a ipak je uspjela postati slavna, oko nje se trgaju TV mree i areni magazini, kojima nikad dosta njezinog nasmijeenog lica. Ove sam godine proao pored knjiare i zamijetio dugi red, pomislio sam da je tu moda netko poput Stephena Kinga, a pokazalo se da je Lindy potpisivala primjerke svoje najnovije autobiografije koju je napisao netko drugi. A kako je sve to postigla? Na ustaljeni nain, naravno. Probrane ljubavne afere, probrani brakovi, probrani razvodi. Sve je to vodilo prema naslovnicama probranih asopisa, probranim televizijskim nastupima, a tu je i ona nedavna emisija, ne sjeam se kako se zvala, kad je savjetovala kako se odjenuti za prvi spoj nakon razvoda ili to uiniti ako posumnjate da vam je mu gej, takve stvari. ujete kako ljudi govore o njezinoj "kvaliteti zvijezde", ali tu je aroliju vrlo lako analizirati. Radi se o pukoj akumulaciji pojavljivanja na televiziji i arenim naslovnicama, gomili njezinih fotografija s premijera i zabava, dok stoji rukom ispod ruke s legendarnim ljudima. I eto je ovdje, u susjednoj sobi, opravlja se kao i ja od plastine operacije kod dr. Borisa. Ni jedna druga vijest ne bi mogla savrenije simbolizirati razmjere mog moralnog pada. Prolog tjedna bio sam dezist. Sada sam samo jedan od jadnih muljatora, prepravio sam facu kako bih se za Lindy Gardner uvukao u taj svijet ispraznih slavnih osoba. Nekoliko narednih dana vrijeme sam pokuavao prekratiti itanjem, ali nisam se mogao koncentrirati. Ispod zavoja su neki dijelovi lica uasno boljeli, a drugi su me paklenski svrbjeli, imao sam napade vruice i klaustrofobije. udio sam za saksofonom, a na pomisao da e protei jo mnogi tjedni dok miii lica ne budu mogli podnijeti takvo optereenje, postao sam jo oajniji. Na kraju sam shvatio da je najbolji nain za prekraivanje dana naizmjence sluati CD-e, zuriti u partiture - ponio sam fascikle s prateim i solo dionicama, koje sam razradio u svojoj kutiji - i sebi u bradu brundati improvizacije. Pri kraju drugog tjedna, kad sam se i fiziki i mentalno poeo osjeati malo bolje,

medicinska sestra mi je s lukavim osmjehom na licu dala omotnicu, rekavi: "E, to se ba ne prima svakog dana." Unutra je bila stranica istrgnuta iz hotelskog notesa, a kako je imam tu pored sebe, citirat u tono to je pisalo: "Gracie mi je rekla da vam je dojadio ovaj ivot na visokoj nozi. I ja se tako osjeam. Hoete li me posjetiti? Ako u pet nije prerano za koktele? Dr. B. kae bez alkohola, mislim da je tako i s vama. Dakle, gazirani sokovi i mineralna voda. Vrag ga odnio! Vidimo se u pet, inae e mi srce prepui od tuge. Lindy Gardner." Moda mi je tada bilo uasno dosadno, ili sam se malo oraspoloio ili me neodoljivo privlaila mogunost da razmijenim iskustva s drugim zatvorenikom. A moda ipak nisam bio toliko imun na glamur. U svakom sluaju, kad sam to proitao, usprkos svemu to sam mislio o Lindy Gardner, osjetio sam bockanje uzbuenja pa sam rekao Gracie neka kae Lindy da dolazim u pet. * Lindy Gardner je imala jo vie zavoja od mene. Ja sam barem imao otvor na vrhu iz kojeg mi je strila kosa poput palmi u pustinjskoj oazi. Ali Boris je omotao cijelu Lindynu glavu, tako da je poprimila oblik kokosova oraha, imala je samo proreze za oi, nos i usta. Nisam znao to se dogodilo s njezinom bujnom plavom kosom. A njezin glas, premda nije bio vrst kako biste oekivali, prepoznao sam iz vremena kad sam je vidio na televiziji. "Pa kako vam je ovdje?", upitala je. Kad sam odgovorio da nije tako loe, rekla je: "Steve. Mogu li vas zvati Steve? Gracie mi je puno priala o vama. " "O? Nadam se da je preskoila loe stvari. " "Pa, znam da ste glazbenik. I da puno obeavate. " "To vam je rekla? " "Steve, napet si. elim da se opusti kad si sa mnom. Neki slavni ljudi, znam, vole da njihova publika bude napeta. Tada se osjeaju jo posebnijima. Ali ja to mrzim. elim da me tretira kao staru prijateljicu. to mi eli rei? Kae da ovdje nije loe?" Njezina soba bila je znatno vea od moje, nalazili smo se u salonu apartmana. Sjedili smo okrenuti jedno prema drugom na istim bijelim foteljama, a izmeu nas je bio niski stoli od mutnog stakla, kroz koje sam mogao vidjeti komad naplavljenog drveta na kojem je poivalo. Povrina je bila zatrpana blistavim asopisima, koara voa jo je bila omotana celofanom. Kao i kod mene, klimatski ureaj radio je punom snagom - vrue je pod zavojima - rebrenice su bile sputene nisko, a prozor je gledao prema suncu koje je zalazilo. Sobarica mi je upravo donijela au vode i kavu, sa slamkama koje su titrale u aama - tako su sve servirali ovdje - i zatim je napustila prostoriju. Odgovarajui na njezino pitanje, rekao sam da mi je najtee to ne mogu svirati saksofon. "Ali shvaa zato ti to Boris ne doputa", rekla je. "Zamisli samo. Ako u taj rog pone puhati samo jedan dan prije nego to bude spreman, lice e ti se razletjeti po cijeloj sobi!" inilo se da joj je to strano smijeno, rukom je mahnula prema meni kao da sam ja smislio tu dosjetku i rekla: "Prestani, ne mogu vie!" Nasmijao sam se s njom i kroz slamku otpio malo kave. Zatim je poela govoriti o raznim prijateljima koju su nedavno bili na plastinoj operaciji, to su joj rekli, aljive zgode koje su proli. Svaka osoba koju je spomenula bila je slavna ili u braku s nekim slavnim. "Dakle, ti si saksofonist", rekla je, naglo mijenjajui temu razgovora. "Dobro si izabrao. To je divan instrument. Zna li to govorim svim mladim saksofonistima? Kaem im da sluaju stare profie. Poznajem jednog saksofonista, nadobudan je kao i ti, on samo slua one otkaene. Waynea Shortera i sline. Rekla sam mu, vie e nauiti od starih profia. Moda nisu bili avangardni, rekla sam mu, ali ti su stari profii znali kako se to radi. Steve, mogu li ti neto pustiti? Da ti pokaem o emu tono govorim? " "Moete, svakako. Ali go Gardner... " "Molim te. Zovi me Lindy. Ovdje smo jednaki. "

"U redu. Lindy. Samo sam htio rei da vie nisam mlad. Ustvari, uskoro u imati trideset devet godina. " "O, stvarno? Pa, jo si mlad. Ali u pravu si, mislila sam da si puno mlai. Pod tim ekskluzivnim maskama, koje nam je Boris dao, nije lako pogoditi, zar ne? Po onome to je Gracie rekla, mislila sam da si jedan od nadobudnih klinaca, moda su ti roditelji platiti ovu operaciju da ti bolje krene. Oprosti, moja greka. " "Gracie je rekla da sam nadobudan? " "Ne ljuti se na nju. Rekla je da si glazbenik pa sam je pitala kako se zove. A kad sam rekla da mi ime nije poznato, rekla je, Zato jer je nadobudan. I to je sve. Hej, sluaj, kakve to ima veze koliko godina ima? Uvijek moe uiti od starih profla. elim da ovo poslua. Mislim da e te zanimati. " Otila je do ormaria i uzela jedan CD. "Ovo e ti se svidjeti. Saksofon je tu upravo savren. " I u njezinoj sobi bila je Bang & Olufsen linija kao i u mojoj, soba se ubrzo ispunila bogatom orkestracijom. Nakon nekoliko taktova, zauo se pospani tenor saksofon, u stilu Bena Webstera, i poeo voditi orkestar. Ako vam te stvari nisu dobro poznate, zamijenili biste je za neki od uvoda Nelsona Riddlea za Sinatru. Ali vokal koji se zatim zauo bio je Tony Gardner. Pjesma - jedva sam se sjetio - zvala se Back at Culver City, balada koja se nije uspjela probiti i koju gotovo nitko vie ne izvodi. Dok je Tony Gardner pjevao, saksofon ga je pratio cijelo vrijeme, odgovarajui na svaki njegov stih. Cijela stvar bila je posve predvidljiva i previe zaeerena. Ali nakon nekog vremena, vie nisam obraao panju na muziku, jer je ispred mene bila Lindy, zapala je u nekakav polusan, polako je plesala uz pjesmu. Njezine kretnje bile su lake i elegantne - njezino tijelo nije bilo podvrgnuto operaciji, to je bilo jasno - a bila je vitka, lijepog stasa. Nosila je neto to je napola bila spavaica, a napola sveana haljina; to e rei, istodobno je djelovala pomalo bolniki, a ipak glamurozno. Pokuavao sam se prisjetiti nekih stvari. Bio sam siguran da se Lindy nedavno razvela od Tonyja Gardnera, ali kako u cijeloj naciji nema goreg od mene kad je rije o traevima iz oubiznisa, pomislio sam da se moda varam. Zato bi inae tako plesala, preputena muzici u kojoj je oito uivala? Tony Gardner je za trenutak prestao pjevati, prijelaz su ispunili gudai, klavirist je krenuo sa svojim solom. I tada, kao da se Lindy vratila na ovaj planet. Prestala se njihati, daljinskim je do kraja utiala muziku, prila je i sjela ispred mene. "Zar nije divna? Vidi na to sam mislila? " "Da, to je bilo krasno", rekao sam, premda nisam bio siguran razgovaramo li jo uvijek o saksofonu. "Uzgred reeno, sluh te nije prevario. " "Molim? " "Pjeva. To je onaj na kojeg si pomislio. Samo zato to vie nije moj mu, ne znai da ne mogu putati njegove ploe, zar ne? " "Ne, naravno da ne znai. " "I to je predivan saksofon. Vidi zato sam htjela da to uje. " "Da, krasan je. " "Steve, mogu li se negdje nabaviti tvoje ploe? Mislim, na kojima ti svira? " "Naravno. Ustvari, imam kod sebe nekoliko CD-a. " "Kad opet doe, dragi, elim da ih donese. elim uti kako zvui. Hoe li ih donijeti? " "Dobro, ako vas time neu ugnjaviti. " "O ne, nee me ugnjaviti. Ali nadam se da ne misli da sam nametljiva. Tony je uvijek govorio da elim sve znati, da pustim ljude na miru, ali zna, mislim da je bio pravi snob. Mnogi slavni ljudi misle da ih trebaju zanimati samo drugi slavni ljudi. Ja nikad nisam bila takva. U svima vidim potencijalnog prijatelja. Recimo, Gracie. Ona je moja prijateljica. I moja posluga kod kue, to su moji prijatelji. Trebao bi me vidjeti na zabavi. Svi ostali razgovaraju meusobno o svojim najnovijim filmovima ili ve neemu, a samo ja razgovaram s curom iz cateringa ili s konobarom. Ne mislim da je to prevelika radoznalost, zar ne? "

"Ne, mislim da uope nije. Ali vidite, go Gardner... " "Lindy, molim te. " "Lindy. Gledaj, predivno je biti s tobom. Ali ovi lijekovi, strano me zamaraju. Mislim da u poi malo prilei. " "O, nije ti dobro? " "Nije nita. To je od lijekova. " "Ba teta! Definitivno se mora vratiti kad ti bude bolje. I ponesi one ploe na kojima svira. Dogovoreno?" Trebao sam je uvjeravati jo neko vrijeme da mi je bilo lijepo i da u opet doi. Kad sam prilazio vratima, rekla je: "Steve, igra li ah? ja sam najgora na svijetu u ahu, ali imam najljepe figure. Meg Ryan mi ih je donijela prolog tjedna." * Kad sam se vratio u svoju sobu, iz mini-bara sam uzeo sok, sjeo za pisai stol i pogledao kroz prozor. Sada je sunce na zalasku bilo ruiaste boje, bili smo visoko na brdu pa sam mogao vidjeti kako u daljini automobili prolaze autoputom. Nakon nekoliko minuta nazvao sam Bradleyja i premda me njegova tajnica stavila na ekanje, ipak se na kraju oglasio. "Kako tvoje lice?", zabrinuto je upitao, kao da se raspituje o najdraem kunom ljubimcu kojeg je ostavio u mom autu. "A kako to mogu znati? Jo uvijek sam Nevidljivi ovjek. " "Jesi li dobro? Zvui... maloduno. " "Ja jesam maloduan. Cijela ova stvar je pogrena. Sada mi je jasno. Nita od toga nee biti. " Nakon krae utnje, rekao je: "Operacija nije uspjela? " "Siguran sam da je operacija sjajna. Mislim na sve ostalo, na to e to izii. Ta shema... Nee to ii kako si ti rekao. Nisam smio dopustiti da me nagovori. " "to je s tobom? Zvui depresivno. ime su te nakljukali? " "Dobro sam. Ustvari, u glavi mi odavno nije bilo tako bistro. U tome je problem. Sada mi je jasno. Tvoja shema... nisam te smio posluati. " "to je sad ovo? Kakva shema? Gledaj, Steve, to nije komplicirano. Ti si jako talentirani umjetnik. Kad to bude gotovo, radit e samo ono to si oduvijek radio. A sada jednostavno uklanja odreenu prepreku, to je sve. Nema nikakve sheme... " "Gledaj, Bradley, ovdje je grozno. Ne radi se samo o fizikoj nelagodi. Sada shvaam to sam napravio, To je pogreno, trebao sam imati vise potovanja prema sebi. " "Steve, otkud ti to? Neto se tamo dogodilo? " "Naravno da se neto jebeno dogodilo. Zato te i zovem, mora me izvui odavde. Mora me smjestiti u neki drugi hotel. " "Drugi hotel? A tko si ti? Princ Abdullah? Koji kurac ne valja u tom hotelu? " "Ne valja to to je u sobi pored moje Lindy Gardner. Upravo me pozvala k sebi, a namjerava me opet zvati. To ne valja! " "Lindy Gardner u susjednoj sobi? " "Pazi, ne mogu opet o tome. Upravo sam bio kod nje, jedva sam izdrao. A sada ona govori da moramo igrati ah s figurama koje joj je donijela Meg Ryan... " "Steve, hoe mi rei da je u susjednoj sobi Lindy Gardner? Da se drui s njom?" "Pustila mi je plou svog mua! Jebote, mislim da upravo sada puta drugu. O tome ti govorim. To je sada moja razina. " "Steve, stani malo, idemo jo jednom. Steve, zaepi vie gubicu i objasni mi to je bilo. Objasni mi kako to da si bio s Lindy Gardner. " Tada sam se malo primirio i ukratko mu prepriao kako me Lindy pozvala k sebi i to je zatim bilo. "Dakle, nisi bio grub prema njoj? " upitao je im sam dovrio. "Ne, nisam bio grub prema njoj. Sve sam preutio. Ali tamo se ne vraam. Moram

promijeniti hotel. " "Steve, ti nee promijeniti hotel. Lindy Gardner? Ona je u zavojima, ti si u zavojima. Ona je u susjednoj sobi. Steve, to je jedinstvena prilika. " "Nije to nikakva prilika, Bradley. To je najdublji krug pakla. Njezine ahovske figure koje je dobila od Meg Ryan, za Boga miloga! " "ahovske figure Meg Ryan? A kakve su? Svaka figura izgleda kao Meg?" "A ona eli uti kako sviram! Inzistira da drugi put donesem CD-e!" "Ona eli... Isuse, Steve, nisi jo ni skinuo zavoje, a sve ti ide na ruku. Ona eli uti kako svira?" "Traim do tebe da nae neko rjeenje, Bradley. U redu, zaglibio sam, otiao sam na operaciju, ti si me nagovorio, jer sam bio toliko blesav da ti povjerujem na rije. Ali ovo ne moram trpjeti. Ne moram provesti jo dva tjedna s Lindy Gardner. Traim od tebe da me smjesta iseli! " "Neu te nikamo iseliti. Shvaa li koliko je znaajna osoba Lindy Gardner? Zna li s kakvim se ljudima drui? to bi mogla uiniti za tebe jednim telefonskim pozivom? U redu, sada se razvela od Tonyja Gardnera. To nita ne mijenja na stvari. Ubaci je u svoj tim, imat e novu facu, vrata e biti otvorena. I za pet sekunda ulazi u prvu ligu. " "Nee to biti nikakva prva liga, Bradley, jer tamo vie ne idem i ne elim da mi se nikakva vrata otvaraju osim onih koja se otvaraju zbog moje glazbe. I ne vjerujem u to to si maloprije rekao, ne vjerujem u to sranje o shemi... " "Mislim da se ne bi trebao izraavati tako estoko. Jako se brinem zbog tvojih avova... " "Bradley, ubrzo se uope nee trebati brinuti za moje avove, a zna li zato? Strgnut u ovu masku mumije, prstima rastegnuti usta i razvui lice koliko god budem mogao! uje li me, Bradley? " uo sam kako je uzdahnuo. Zatim je rekao: "U redu, smiri se. Samo se smiri. Izloen si znatnom stresu. To je razumljivo. Ako sada ne eli vidjeti Lindy, ako eli da ti zlato iscuri kroz prste, u redu, shvaam tvoj poloaj. Ali budi pristojan, moe? Smisli dobar izgovor. Nemoj spaliti mostove za sobom. " * Nakon razgovora s Bradleyjem osjeao sam se puno bolje, veer mi je relativno dobro prola, odgledao sam pola filma i zatim sluao Billa Evansa. Sutra ujutro nakon doruka je doao dr. Boris s dvije medicinske sestre, zadovoljni su otili. Nakon nekog vremena, oko jedanaest, posjetio me bubnjar Lee, prije nekoliko godina svirao je u stalnoj postavi u San Diegu. Bradley mu je predloio neka svrati, on je i Leejev menader. Lee je u redu, bilo mi je drago to je doao. Ostao je nekih sat vremena, razgovarali smo o zajednikim prijateljima, tko je u kojoj grupi, tko se spakirao i otiao u Kanadu ili Europu. "Ba teta to mnogi iz stare ekipe vie nisu tu", rekao je. "Sjajno se provodite, a zatim nema pojma to je s njima." Priao mi je o svojoj zadnjoj svirci pa smo se smijali sjeajui se vremena koje smo proveli u San Diegu. A pri kraju je rekao: "A ono s Jakeom Marvellom? to o tome misli? udan je svijet, zar ne? " "Svakako je udan", rekao sam. "Ali kad malo promisli, Jake je uvijek bio dobar muziar. Zasluio je to to je dobio." "Da, ali ipak je udno. Sjea se kakav je Jake bio onda? U San Diegu? Steve, mogao si ga otpuhati s pozornice svake veeri u tjednu. A pogledaj ga sad. To je samo srea ili neto drugo?" "Jake je uvijek bio dobar momak", rekao sam. "A to se mene tie, sjajno je kad bilo koji saksofonist dobije nagradu." "Nagrade su u redu ree Lee. I to upravo ovdje, u ovom hotelu. Da vidim, tu mi je negdje." Kopao je po torbi i izvadio zguvani primjerak LA Weekleya. "Da, tu je. Glazbene nagrade Simon i Wesbury. Dezist godine. Jake Marvell. Da vidimo, kad je to sranje? Sutra,

dolje u plesnoj dvorani. Mogao bi se spustiti niz stubite i prisustvovati ceremoniji." Odloio je novine i odmahnuo glavom. "Jake Marvell. Dezist godine. Tko bi rekao, a Steve?" "Mislim da neu imati snage da siem dolje", rekao sam. "Ali sjetit u se da nazdravim u njegovo ime." "Jake Marvell. ovjee, ovo je sjeban svijet ili nije?" * Sat vremena nakon ruka zazvonio je telefon, to je bila Lindy. "Postavila sam ahovske figure, dragi", rekla je. "Spreman si za partiju? Nemoj odbiti, ne elim ovdje poludjeti od dosade. Oh, ne zaboravi ponijeti one CD-e. Jedva ekam da ujem kako svira." Odloio sam slualicu i sjeo na rub kreveta, nastojei shvatiti kako to da vie ne drim do sebe. Ustvari, nisam ni pokuao rei ne. Moda se jednostavno radi o beskimenjatvu. Ili sam pristao na puno vie stvari o kojima je Bradley telefonski govorio, nego to sam voljan priznati. Ali sada vie nije bilo vremena za razmiljanje o tome, jer sam trebao odluiti s kojim u je CD-ima najvie impresionirati. Avangardne stvari definitivno ne dolaze u obzir, kao i stvari koje sam prole godine snimio s elektro-funk momcima u San Franciscu. Na kraju sam izabrao samo jedan CD, promijenio koulju, opet obukao kuni ogrta i poao u susjednu sobu. * I ona je bila u kunom ogrtau, ali onom koji bi bez imalo srama mogla nositi na filmskoj premijeri. Naravno da je na staklenom stoliu bila ahovska ploa s figurama pa smo sjeli jedno prema drugome, kao i prije, i zapoeli partiju. Moda zbog toga to smo neto radili rukama, atmosfera je bila puno oputenija nego proli put. Dok smo igrali, zatekli smo se kako razgovaramo o raznim stvarima: televizijskim emisijama, njezinim omiljenim europskim gradovima, kineskoj hrani. Sada nismo spominjali puno imena, a ona je djelovala smirenije. U jednom je trenutku rekla: "Zna li to radim da ne poludim ovdje? Moja velika tajna? Rei u ti, ali nikome ni rijei, ak ni Gracie, obeaje? Nou odlazim u etnju. Samo unutar zgrade, ali toliko je velika da moe hodati naokolo zauvijek. U gluho doba noi je fantastino. Sino sam bila vani skoro sat vremena. Mora biti na oprezu, osoblje cijelo vrijeme patrolira naokolo, ali nisu me nikad uhvatili. Ako neto zaujem, onda pobjegnem i nekamo se skrijem. Jednom me jedan ista za trenutak spazio, a ja sam, dok trepne okom, nestala u sjeni! To je strano uzbudljivo. Cijeli si dan tu zatoen, a onda kao da ima potpunu slobodu, to je doista fantastino. Jedne noi u te povesti sa sobom, dragi. Pokazat u ti divne stvari. Barove, restorane, konferencijske dvorane. Prekrasnu plesnu dvoranu. A nema nikoga, sve je u mraku i prazno. A otkrila sam jedno nevjerojatno mjesto, nekakav apartman, mislim da su to predsjednike odaje. To ti je usred zgrade, ali pronala sam ih i uspjela ui unutra, ostala sam tamo dvadesetak minuta, pola sata, razmiljajui o svemu. Hej, Steve, je li to u redu? Ovako ti mogu uzeti kraljicu? " "O, da, ini se da moe. Nisam vidio. Hej, Lindy, ti si puno pametnija u ovome nego to se ini. I to da sada radim? " "U redu, rei u ti. Jer si gost, a oito sam te omela svojom priom, pretvarat u se da nisam vidjela. Nije li to lijepo od mene? Reci, Steve, ne sjeam se jesam li te pitala. Oenjen si, zar ne? " "Tono. " "I to ona misli o svemu ovome? Mislim, ovo nije ba jeftino. S tim novcem mogla si je kupiti jo koji par cipela. " "Ona se slae s ovim. Ustvari, to je bila njezina ideja. A tko sada ne obraa panju?" "K vragu. Ionako loe igram ah. Reci, ne elim biti nametljiva, posjeuje li te?" "Ustvari, nije nikad bila. Ali tako smo se dogovorili, prije nego to sam doao ovamo." "Da?"

Djelovala je zbunjeno pa sam rekao. "Moda e zvuati udno, znam, ali tako smo htjeli da bude. " "Dobro." A nakon nekog vremena je rekla: "Znai li to onda da te nitko ne posjeuje?" "Posjeuje. Zapravo, netko je jutros svratio. Muziar s kojim sam radio. " "Da? To je dobro. Zna, dragi, nikad nisam sigurna kako se kreu ti konji. Ako vidi da u neemu grijeim, reci mi, moe? Ne elim te na brzinu smotati. " "Naravno." Zatim sam rekao. "Momak koji je danas bio ovdje, prenio mi je neke vijesti. udno. Koincidencija. " "Da? " "Taj jedan saksofonist kojeg smo obojica upoznali prije koju godinu, u San Diegu, zove se Jake Marvell. Moda si ula za njega. On je sada prva liga. Ali u to vrijeme, kad samo ga znali, nije bio nitko. Ustvari, bio je lanjak. Rekli bismo blefer. Nikad nije nauio svirati kako valja. A nedavno sam ga uo i nije nita bolji. Ali uspio se nekako probiti i sada ga dre zvijezdom. Kunem se da nije nimalo bolji nego to je bio, ni za dlaku. A zna li koja je to vijest? Taj isti tip, Jake Marvell, sutra dobiva veliku glazbenu nagradu upravo ovdje, u ovom hotelu. Dezist godine. To je aavo, zar ne? Ima toliko talentiranih saksofonista, a oni nagrauju Jakea." Prisilio sam se da stanem, podigao sam pogled sa ahovske ploe i nasmijao se. "to se tu moe? ", rekao sam blaim tonom. Lindy se uspravila u stolcu usmjerivi pogled na mene. "Prava teta. A taj tip, kae da nije dobar? " "ao mi je, nije na meni da to govorim. Htjeli su nagraditi Jakea pa zato ne bi? " "Ali ako nije dobar... " "Dobar je kao i svi drugi. Samo sam govorio. ao mi je, zanemari to sam rekao." "Hej, to me podsjetilo", ree Lindy. "Jesi li se sjetio ponijeti svoju glazbu? " Pokazao sam na CD pored sebe na fotelji. "Ne znam hoe li te zanimati. Ne mora sluati... " "O, ali elim, apsolutno elim. Daj da vidim. " Predao sam joj CD. "To je jedna grupa s kojom sam svirao u Pasadeni. Svirali smo standarde, staromodni swing, malo bossa nove. Nita posebno, ponio sam jer si me pitala." Prouavala je kutiju od CD-a, pribliila ju licu i onda malo odmaknula. "I ti si na ovoj slici?" Opet je pribliila kutiju. "Ba me zanima kako izgleda. A moda bih trebala rei, kako si izgledao. " "Ja sam drugi s desna. U havajskoj koulji, drim dasku za peglanje. " "Ovaj ovdje?" Buljila je u CD, a zatim u mene. Onda je rekla: "Hej, ba si zgodan." Ali to je rekla ispod glasa, tonom lienim uvjerenja. Ustvari, tu sam definitivno zamijetio natruhu saaljenja. Ali u istom se trenutku pribrala. "U redu, da ujemo onda! " Kad je krenula prema Bang & Olufsenu, rekao sam: "Prva stvar. The Neamess of You. To je moja posebna snimka." "Kree The Nearness of You. " Tu sam stvar izabrao nakon kraeg premiljanja. Glazbenici u toj grupi su vrhunski. Pojedinano smo gajili radikalnije ambicije, a grupu smo formirali s izriitom namjerom da sviramo kvalitetni materijal srednje struje, koji bi se svidio irokoj publici. Naa verzija The Neamess of You - tu se cijelo vrijeme uje moj tenor saksofon - nije ba stotinama kilometara udaljena od Tonyja Gardnera, ali uvijek sam iskreno bio ponosan na nju. Moda mislite da ste uli sve mogue verzije te stvari. Pa, posluajte nau. Posluajte, recimo, onaj drugi napjev. Ili onaj trenutak kad izlazimo iz srednje osminke, kad grupa ide od III-5 na VIx-9, a ja se uzdiem u intervalima u koje ne biste povjerovali i onda drim taj krasni, vrlo njeni b-mol. Po meni, tu je odreeni kolorit, enja i kajanje, to nigdje niste mogli uti. Stoga se moe rei da sam bio siguran kako e tu snimku Lindy dobro primiti. Prvih par minuta inilo se da uiva. Ostala je na nogama nakon sto je stavila CD, kao i kad mi je putala plou svog mua, poela se sanjivo njihati u usporenom ritmu. Ali iz njezinih se kretnji ritam ubrzo poeo gubiti, sve dok nije stajala posve nepomino, leima okrenuta prema meni, pognute glave kao da se koncentrira. Isprva to nisam shvatio kao lo znak. Tek kad je prila i sjela, dok je muzika jo bila u punom zamahu, shvatio sam da neto nije u redu.

Zbog zavoja, naravno, nisam joj mogao vidjeti izraz lica, ali nain na koji se zavalila u fotelju, poput ukruene lutke, nije odavao nita dobro. Kad je stvar bila gotova, uzeo sam daljinski sa stola i ugasio stereo. Ostala je u istoj pozi, inilo se cijelu vjenost, ukoena i udna. Zatim se malo uspravila i poela prkati po ahovskim figurama. "To je jako lijepo", rekla je. "Hvala ti to si mi omoguio da to ujem." Zvualo je ablonski, a njoj kao da to nije smetalo. "Moda to nije po tvom ukusu. " "Ne, ne." Njezin je glas postao mrzovoljan i tih. "Dobra je. Hvala ti to si mi omoguio da je ujem." Stavila je ahovsku figuru na polje i rekla: "Ti si na potezu. " Pogledao sam u plou, pokuavajui se sjetiti gdje sam stao. Nakon nekog vremena, tiho sam upitao: "Moda ta pjesma u tebi budi neke odreene asocijacije?" Podigla je pogled te sam iza njezinih zavoja osjetio bijes. Ali istim je tihim glasom rekla. "Ta pjesma? Nema tu nikakvih asocijacija. Ba nita." Odjednom se nasmijala - brzim, neugodnim smijehom. "O, misli asocijacije na njega, Tonyja? Ne, ne. Nije to nikad bila njegova stvar. Svira jako dobro. Doista profesionalno. " "Doista profesionalno? to bi to trebalo znaiti? " "Hou rei... da je doista profesionalno. To je reeno kao kompliment. " "Profesionalno? " Ustao sam, preao sobu i uzeo disk iz stroja. "Zbog ega se tako ljuti? " Glas joj je jo uvijek bio distanciran i hladan. "Neto sam pogreno rekla? Ispriavam se. Htjela sam biti ljubazna. " Vratio sam se za stol, spremio disk u kutiju, ali nisam sjeo. "Dakle, neemo vie igrati? " "Ne zamjeri, moram obaviti neke stvari. Telefonski pozivi. Srediti papire. " "Zato se tako ljuti? Ne shvaam. " "Uope se ne ljutim. Moram ii, to je sve. " Udostojala se ustati da me isprati do vrata, gdje smo se rastali uz hladan stisak ruke. * Ve sam spomenuo da mi je nakon operacije ritam spavanja bio posve poremeen. Te veeri me obuzeo straan umor, rano sam poao lei, vrsto sam spavao par sati, a kad sam se probudio usred noi, vie nisam mogao zaspati. Ustao sam nakon nekog vremena i ukljuio televiziju. Pronaao sam film koji sam gledao kao klinac pa sam privukao stolac i odgledao ga do kraja, stianog tona. Kad je zavrio, gledao sam dva propovjednika kako viu jedan na drugoga pred publikom u studiju. Sve u svemu, bio sam spokojan. Osjeao sam se ugodno, milijunima kilometara daleko od vanjskog svijeta. Stoga mi je srce skoro iskoilo iz grudi kad je zazvonio telefon. "Steve? Ti si?" Bila je Lindy. Glas joj je zvuao udno, pomislio sam da je moda neto popila. "Da, ja sam. " "Znam da je kasno. Ali upravo sam u prolazu zamijetila svjetlo ispod tvojih vrata. Pretpostavljam da ima problema sa spavanjem, kao i ja. " "Vjerojatno. Nije lako uredno spavati. " "Da. Nije nimalo lako. " "Je li sve u redu? ", upitao sam. "Naravno. Sve je u redu. Jako dobro. " Shvatio sam da nije pijana, ali nikako nisam mogao pogoditi to je to s njom. Zacijelo nije bila drogirana - samo udnovato budna i moda uzbuena zbog neega to mi mora rei. "Sigurno je sve u redu? " opet sam upitao. "Da, doista, ali... Gledaj, dragi, imam neto ovdje, neto bih ti htjela dati. " "Oh? A to bi to moglo biti? " "Ne elim ti rei. elim da to bude iznenaenje. " "Zvui zanimljivo. Doi u da to uzmem, moda nakon doruka? "

Nekako sam se nadala da e odmah doi. Mislim, tu je, ti si budan i ja sam budna. Znam da je kasno, ali... Sluaj, Steve, ono ranije, to to se dogodilo. Dugujem ti objanjenje." "Zaboravi. Nije mi vano... " "Bio si ljut na mene jer si mislio da mi se ne svia tvoja glazba. Pa, to nije istina. Istina je upravo suprotna, posve suprotna. To to si mi pustio, ta verzija Nearness of You! Ne izlazi mi iz glave. Ne, ne mislim glave, mislim srca. Ne izlazi mi iz srca." Nisam znao to da joj kaem i prije nego sam uspio neto smislili, opet je poela govoriti. "Hoes li doi? Odmah? Sve u ti objasniti. A najvanije je... Ne, ne, neu rei. To e biti iznenaenje. Doi i vidjet e. I ponesi svoj CD. Hoe li? " * im sam otvorio vrata, uzela je CD, kao da sam raznosa, a zatim me primila za zapee i uvela unutra. Lindy je bila u istom glamuroznom kunom ogrtau kao i prije, ali je sada djelovala malo manje besprijekorno. Jedna strana ogrtaa objesila se preko druge, a zavoji na zatiljku, pored kragne, bili su labavi i neuredni. "Mislim da si bila u jednoj od svojih nonih etnji", rekao sam. "Tako mi je drago to si budan. Ne znam bih li mogla ekati do jutra. Sluaj me, kao to sam ti rekla, imam iznenaenje. Nadam se da e ti se svidjeti, mislim da hoe. Ali prvo elim da se udobno smjesti. Opet emo posluati tvoju pjesmu. Da vidimo, koja je to stvar?" Sjeo sam na svoje mjesto i gledao kako petlja oko sterea. Svjetlo u sobi bilo je prigueno, u zraku ugodna svjeina. A onda je najjaom glasnoom krenula The Nearness of You. "Ne misli li da e to smetati drugima? ", rekao sam. "Neka idu k vragu. Dovoljno smo platiti da budemo ovdje, to nije na problem. A sada tiho! Sluaj, sluaj!" Poela se njihati uz muziku kao i prije, ali sada nije stala nakon uvoda. Ustvari, inilo se da se sve vie preputa muzici, drei ruke kao da plee s imaginarnim partnerom. Kad je bilo gotovo, iskljuila je glazbu i ostala nepomina, stojei na drugom kraju sobe leima okrenuta prema meni. Uinilo mi se da je tako ostala cijelu vjenost, a onda mi je konano prila. "Ne znam to bih rekla", kazala je. "To je uzvieno. Ti si fantastian, fantastian glazbenik. Ti si genij. " "Pa, hvala ti. " "Odmah sam to znala. To je istina. Zato sam onako reagirala. Pretvarala sam se da mi se ne svia, glumila aroganciju." Sjela je licem prema meni i uzdahnula. "Tony me zadirkivao zbog toga. Uvijek bih to uinila, preko toga nikako ne mogu prijei. Naletim na osobu koja je, zna, doista talentirana, netko tko ima taj Boji dar, i ne mogu si pomoi, moja prva reakcija je da uinim to to sam uinila s tobom. To je, ne znam, mislim da se radi o ljubomori. Kao kad ugleda one ene, djeluju nekako neugledno? Predivna ena ue u sobu, one to mrze, ele joj iskopati oi. Takva sam i ja kad sretnem nekoga poput tebe. Napose ako je neoekivano, kao to je danas bilo, a nisam spremna. Mislim, ti si tu, jednog asa razmiljam kako si samo netko iz publike, a odjednom si... pa, netko drugi. Zna to hou rei? Kako bilo, pokuavam ti objasniti zato sam se ranije tako grozno ponaala. S punim se pravom moe ljutiti na mene." Neko vrijeme meu nama je vladala tiina kasne noi. "Pa, hvala ti", konano sam rekao. "Hvala ti to si mi to rekla. " Naglo je ustala. "A sada, iznenaenje! Priekaj malo, ne mii se." Pola je u svoju sobu te sam uo kako otvara i zatvara ladice. Kad se vratila, ispred sebe je objema rukama neto drala, ali nisam mogao vidjeti to je to, jer ga je prekrila svilenim rupcem. Zaustavila se usred sobe. "Steve, elim da doe i primi ovo. Ovo e biti uruivanje." Zbunio sam se, ali sam ustao. Kad sam joj priao, podigla je rubac i predala mi blistavi mjedeni ukras. "Ti to doista zasluuje. I stoga je tvoje. Dezist godine. Moda svih vremena.

estitam. " Stavila mi je to u ruke i kroz zavoje me cmoknula u obraz. "Pa, hvala. To je pravo iznenaenje. Hej, ovo je lijepo. to je to? Aligator? " "Aligator? Ma daj! To je par slatkih malih anelaka koji se ljube. " "A da, sada sam prepoznao. Pa, hvala, Lindy. Ne znam to bih rekao. Doista je predivno. " "Aligator! " "Ispriavam se. To je zbog toga to ovaj momi ima ispruenu nogu. Ali sada vidim. Doista je predivno. " "Pa, tvoje je. Zasluio si. " "Ganula si me, Lindy. Stvarno. A to tu dolje pie? Nemam naoale. " "Pie Dezist godine. to bi drugo pisalo? " "Ba to pie? " "Naravno, ba to pie. " Uzmaknuo sam do fotelje sa statuom u ruci, sjeo i na trenutak razmislio. "Reci, Lindy", prozborio sam, "ova stvar koju si mi upravo dala. Je li mogue da si je moda pronala kad si bila u nonoj etnji? " "Naravno. Naravno da je mogue. " "Shvaam. A nije li moda mogue da je ovo prava nagrada? Mislim na onaj stvarni gong koji e uruiti Jakeu? " Par trenutaka Lindy nije nita rekla, ali je bila posve nepomina. Zatim je rekla: "Naravno da je to prava stvar. Zbog ega bih ti dala neku staru kramu? Spremali su se poiniti nepravdu, a sada je pravda pobijedila. To je jedino vano. Hej, dragi, hajde. Zna i sam da to zasluuje. " "Cijenim tvoje gledite. Ali radi se o tome... pa, to je ipak kraa. " "Kraa? Zar nisi rekao da taj tip nita ne valja? Lanjak? A ti si genij. Tko onda od koga krade? " "Lindy, gdje si ovo tono nala? " Slegnula je ramenima. "Najednom mjestu. Tamo kamo odlazim. Neki ured, tako bismo ga mogli nazvati. " "Veeras? To si veeras uzela? " "Naravno da sam veeras uzela. Sino nisam znala za nagradu. " "Naravno, naravno. Dakle, kae da je to bilo prije sat vremena? " "Sat. Moda dva sata. Tko e ga znati? Bila sam vani neko vrijeme, neko vrijeme bila sam u svojim predsjednikim odajama. " "Isuse. " "Gledaj, koga briga? Zbog ega se tako brine? Ovaj su izgubili pa e onda nabaviti neki drugi. Sigurno ih negdje imaju pun ormar. Uruila sam ti neto to si zasluio. Nee valjda sada to odbiti, Steve? " "Neu odbiti, Lindy. Osjeaj, ast, sve to, ja to primam, i jako sam sretan zbog toga. Ali ovo, ovaj trofej ovdje. Moramo ga vratiti natrag. Moramo ga staviti tono gdje si ga pronala. " "Tko ih ia! Koga briga? " "Lindy, nisi dobro razmislila. to e uiniti kad se sazna za ovo? Moe li zamisliti to e novine od toga napraviti? Traevi, skandal? to e tvoja publika rei? Shvati. Idemo odmah tamo prije nego se ostali probude. Pokazat e mi tono gdje si ovo nala. " Odjednom je izgledala poput djeteta kojem se oitava lekcija. Zatim je uzdahnula i rekla: "Mislim da si u pravu, dragi. " * Nakon to smo se sloili da to vratimo, Lindy je postala jako posesivna oko nagrade, vrsto ju je drala uz sebe cijelo vrijeme dok smo hitali prolazima golemog, uspavanog hotela. Vodila me po skrivenim stubitima, po stranjim hodnicima, pored sauna i automata sa

slatkiima. Nismo vidjeli ni uli ni ive due. Zatim je Lindy apnula: "Ovuda", i kroz teka smo vrata uli u mranu prostoriju. Kad sam provjerio da nema nikoga, upalio sam bateriju koju sam uzeo u Lindynoj sobi i osvijetlio naokolo. Bili smo u plesnoj dvorani, ali ako bi vam dolo da zapleete, imali biste problema zbog stolova za veeru, svaki je bio prekriven bijelim stolnjakom s odgovarajuim stolcima. Na sredini stropa visio je kieni luster. Na drugom kraju se nalazila pozornica, zacijelo dovoljno velika za cirkusku predstavu, ali sada pod zastorima. Netko je usred prostorije ostavio ljestve, uza zid je bio prislonjen usisiva. "Bit e to velika zabava", rekla je. "etiri stotine, pet stotina ljudi? " Krenuo sam dalje, osvjetljujui put baterijom. "Moda e se to ovdje odvijati. Tu e Jakeu uruiti njegovu nagradu." "Naravno da je ovdje. Tu sam ovo nala", podigla je statuu, "tu su bile i druge. Najbolji debitant. R&B album godine. Takve stvari. Bit e to veliki dogaaj. " Kad su mi se oi privikle na mrak, mogao sam bolje vidjeti tu prostoriju, premda baterija nije bila prejaka. I za trenutak, dok sam stajao promatrajui pozornicu, mogao sam zamisliti kako e to izgledati. Zamislio sam punu dvoranu s dotjeranim gostima, funkcionarima iz glazbene industrije, velikim promotorima, pokojom zvijezdom iz oubiznisa, kako se smiju i dijele si komplimente; namjeteno iskreni pljesak svaki put kad najavljiva spomene sponzora; novi pljesak, sada uz razdragane uzvike, dok izlaze dobitnici nagrada. Zamislio sam Jakea Marvella gore na pozornici, dri svoj trofej, s onim istim samozadovoljnim osmijehom koji je uvijek imao u San Diegu kad bi dovrio svoj solo, a publika zapljeskala. "Moda smo pogrijeili", rekao sam. "Moda je ne treba vratiti. Moda bismo je trebali baciti u smee. I sve ostale nagrade koje su bile s njom. " "Doista?" Lindy je zvuala zbunjeno. "Zar to eli uiniti, dragi?" Uzdahnuo sam. "Ne, mislim da ne elim. Ali bilo bi... zadovoljavajue, zar ne? Sve te nagrade u smeu. Kladim se da je svaki od nagraenih lanjak. Kladim se da svi skupa nemaju dovoljno talenta da napune pecivo za hot dog." Priekao sam da Lindy neto kae, ali nije se oglasila. A kad je progovorila, u njezinom glasu bilo je neto novo, neka vra nota. "Kako zna da neki od tih momaka nisu na mjestu? Kako moe znati da neki od njih nisu zasluili nagradu? " "Kako znam?" Odjednom me obuzela nervoza. "Kako znam? Pa, razmisli malo. iri smatra da je Jake Marvell najbolji dezist ove godine. Kome e onda dati ostale nagrade?" "Ali, to ustvari zna o tim momcima? ak i o tom tipu Jakeu. Kako zna da se nije doista potrudio da dospije tamo gdje se nalazi? " "to je ovo? Sada si velika Jakeova oboavateljica? " "Samo kaem ono to mislim. " "To to misli? Dakle, to je tvoje miljenje? Onda se ne bih trebao uditi. Nakratko sam tamo zaboravio tko si. " "to bi dovraga to trebalo znaiti? Kako se usuuje tako razgovarati sa mnom? " Zamijetio sam da ispadam iz takta. Brzo sam rekao: "U redu, nisam to smio rei. Ispriavam se. Idemo sada pronai taj ured. " Lindy je zautjela, a kad sam se okrenuo prema njoj, nisam mogao dobro vidjeti u mraku da bih naslutio o emu razmilja. "Lindy, gdje je taj ured? Moramo ga pronai. " Na kraju je statuom pokazala prema dnu dvorane, a zatim me povela pored stolova i dalje bez rijei. Kad smo stigli, naslonio sam uho na vrata, a kako nisam nita uo, oprezno sam ih otvorio. Nali smo se u dugoj uskoj prostoriji paralelnoj s plesnom dvoranom. Negdje je gorjelo slabo svjetlo pa smo i bez baterije mogli raspoznati to se nalazi oko nas. To oito nije bio ured koji smo traili, nego nekakav prostor namijenjen cateringu i kuhinji. Du zidova protezale su se radne plohe, po sredini je bio prolaz dovoljno irok da osoblje donese hranu. Ali Lindy kao da je prepoznala prostoriju te je brzim korakom krenula niz prolaz. Na pola puta je zastala da bi osmotrila pleh za peenje ostavljen na radnoj plohi. "Hej, keksi!" inilo se da se posve pribraja. "Ba teta to su ispod celofana. Umirem

od gladi. Vidi! Pogledajmo to se ovdje nalazi. " Napravila je jo par koraka, do golemog zvonastog poklopca, i podigla ga. "Pogledaj ovo, dragi. Ovo izgleda jako fino. " Nagnula se nad tustom peenom puricom. Umjesto da poklopac vrati na mjesto, paljivo ga je stavila pored ptice. "Moda im nee smetati ako otrgnem batak? " "Mislim da e im strano smetati, Lindy. Ali k vragu s njima. " "Kako je velik. Hoe li podijeliti batak sa mnom? " "Naravno, zato ne? " "U redu. Evo ga. " Posegnula je prema purici. Zatim se naglo uspravila i okrenula prema meni. "A to je ono trebalo znaiti? " "A to to? " "Ono to si rekao. Kad si rekao da se ne udi. Mojem miljenju. to je to trebalo znaiti? " "Pazi, ao mi je. Nisam htio vrijeati. Samo sam razmiljao na glas, to je sve. " "Razmiljao si na glas? Pa, kako bi bilo da jo malo razmilja na glas? Dakle, po meni neki od tih momaka moda zasluuju svoje nagrade, zato je to smijena izjava? " "Pazi, samo sam htio rei da nagrade dobivaju pogreni ljudi. To je sve. Ali ini se da si bolje upoznata. Misli da se to nije dogodilo... " "Neki od tih momaka moda su se vraki potrudili da dospiju tamo gdje jesu. I moda su zasluili malo potovanja. S takvima poput tebe nevolja je u tome to samo zato to vam je Bog dao taj poseban dar, mislite da vam je sve doputeno. Da ste bolji od svih ostalih, da ste zasluili da uvijek budete u prvom redu. Ne shvaate da se jako puno ljudi koji nisu imali sree poput vas strano potrudilo da zauzmu svoje mjesto na svijetu... " "Dakle, misli da se ja ne trudim? Misli da po cijeli dan sjedim na guzici? Ja sam se namuio, napatio i otegao muda da napravim neto dobro, neto lijepo, a tko onda dobiva nagrade? Jake Marvell! Ljudi poput tebe! " "Kako se samo usuuje! Kakve ja imam veze s time? Hoe li meni danas uruiti nagradu? Je li meni itko ikad dao prokletu nagradu? Jesam li ja ikad neto dobila, barem u koli, jedno piljivo priznanje za pjevanje, plesanje ili neku ve prokletu stvar? Nisam! Ni piljiva boba! Morala sam gledati vas, vas ljigavce, kako se tamo penjete, primate nagrade, a svi roditelji pljeu... " "Bez nagrade? Bez nagrade? Pogledaj se! Tko je postao slavan? Tko ima raskone kue... " U tom trenutku netko je ukljuio svjetlo i mi smo mirkali jedno u drugo pod otrim snanim svjetlom. Dva mukarca su prola istim putem kao i mi, pribliavajui nam se. Prolaz je bio dovoljno irok da mogu hodati jedan pored drugoga. Jedan je bio krupan crnac u odori hotelskog osiguranja, a ono za to mi se isprva uinilo da je pitolj u njegovoj ruci, bio je tokivoki. Pored njega se nalazio manji bijelac u svijetloplavom odijelu, zalizane crne kose. Nisu djelovali kao da ih treba posebno uvaavati. Stali su na udaljenosti od nekoliko metara, a zatim je manji tip iz sakoa izvadio iskaznicu. "LAPD", rekao je. "Zovem se Morgan. " "Dobra veer", rekao sam. Na trenutak su nas policajac i zatitar promatrali u tiini. Zatim je policajac upitao: "Hotelski gosti? " "Da, jesmo", rekao sam. "Mi smo gosti. " Na leima sam osjetio meki materijal Lindyna kunog ogrtaa. Zatim me uzela ispod ruke te smo stajali jedno pored drugoga. "Dobra veer, policaje", rekla je pospanim, mekim glasom koji se posve razlikovao od njezinog uobiajenog tona. "Dobra veer, gospoo", ree policajac. "Vi ste sada ovdje iz nekog posebnog razloga?" Oboje smo poeli govoriti uglas, a zatim smo se nasmijali. Ali dvojica mukaraca nisu se ni nasmijala ni nasmijeila.

"Ne moemo zaspati", ree Lindy. "Pa smo krenuli u etnju. " "U etnju?" Policajac pogleda naokolo pod otrim bijelim svjetlom. "Moda traite neto za jelo. " "Tono, policaje!" Lindy je bila preglasna. "Malo smo ogladnjeli, sigurna sam da i vi nou ponekad ogladnite. " "ini se da posluga u sobu nije nita posebno", ree policajac. "Ne, nije ba dobra. " "Uobiajene stvari", ree policajac. "Odresci, pizze, hamburgeri, trostruki sendvii. Znam, jer sam upravo naruio od none posluge. Ali valjda se vama ne svia takva hrana." "Pa, znate kako je, policaje", ree Lindy. "Radi se o uzbuenju. Uzbudljivo je iskrasti se i malo prezalogajiti, znate, neto zabranjeno, kao to ste inili kad ste bili mali?" Kod obojice se nije zamjeivalo nikakvo poputanje. A policajac je rekao: "Ispriavam se ako sam vam smetao. Ali shvatite da ovo podruje nije otvoreno za goste. A nedavno su nestale neke stvari." "Doista? " "Da. Niste veeras zamijetili neto neobino ili sumnjivo?" Lindy i ja smo se pogledali i zatim je ona prema meni dramatino odmahnula glavom. "Ne", rekao sam. "Nismo zamijetili nita neobino. " "Ba nita? " Zatitar se pribliio i sada je prolazio pored nas, priljubivi se uz radnu plohu. Shvatio sam da nas namjerava provjeriti izbliza, da vidi nismo li moda neto sakrili, dok nas je njegov partner nastavio ispitivati. "Ne, nita", rekao sam. "Na to tono mislite? " "Sumnjive osobe. Neuobiajene aktivnosti. " "Hoete rei, policaje", uasnuto ree Lindy, "da je netko provalio u sobe? " "Ne ba, gospoo. Ali neke vrijedne stvari su nestale." Osjetio sam kako se zatitar kree iza nas. "Pa zato ste vi tu s nama", ree Lindy. "Da zatitite nas i nae stvari. " "Tono tako, gospoo." Policajac vie nije zurio u nas, uinilo mi se da je razmijenio pogled s ovjekom iza nas. "Ako zamijetite neto neuobiajeno, molim vas, smjesta nazovite uvare. " inilo se da je razgovor zavren, policajac se pomaknuo da nas propusti. S olakanjem sam krenuo van, ali Lindy ree: "Zacijelo smo ispali zloesti, doli smo ovamo da neto pojedemo. Nakanili smo se posluiti onom tamo slasticom, a onda nam je palo na pamet da je to za neku posebnu priliku i da bi bilo teta da to pokvarimo. " "Ovaj hotel ima dobru sobnu poslugu", ree policajac. "Dvadeset etiri sata. " Cimnuo sam Lindy, ali nju kao da je spopala esta manija kriminalaca da izazivaju vlastito uhienje. "A upravo ste neto naruili, policaje? " "Naravno. " "I je li bilo dobro? " "Prilino dobro. I vama to preporuujem. " "Ostavimo gospodu neka nastave s istragom", rekao sam, potegnuvi je za ruku. Ali ona nije odustajala. "Policaje, mogu li vas neto upitati? ", upitala je. "Nee vam smetati? " "Pokuajte. " "Upravo ste govorili o zamjeivanju neeg neobinog. Vidite li i vi neto neobino? Mislim, na nama? " "Ne znam na to mislite, gospoo. " "Zar nam lica nisu potpuno omotana zavojima? Niste zamijetili? " Policajac nas je dobro pogledao, kao da provjerava tu izjavu. Zatim je rekao: "Pravo rekavi, zamijetio sam, gospoo, jesam. Ali ne elim komentirati druge osobe. " "O, shvaam", ree Lindy. Zatim se okrenula prema meni: "Nije li to obzirno s njegove strane? "

"Idemo", rekao sam, vukui je za sobom. Osjeao sam kako nas ta dvojica pogledima ispraaju sve do izlaza. * Trudili smo se da smireno prijeemo plesnu dvoranu. Ali kad smo se nali s druge strane velikih pominih vrata, spopala nas je panika te smo gotovo potrali. Drali smo se pod ruku pa smo esto posrtali i sudarali se dok nas je Lindy vodila po zgradi. Zatim nas je uvukla u teretno dizalo i tek kada su se vrata zatvorila i kad smo se poeli uspinjati, pustila me, naslonila se na metalni zid i ispustila udni zvuk, prepoznao sam ga kao histerian smijeh koji je dopirao kroz zavoje. Kad smo izili iz dizala, opet me primila pod ruku. "U redu, na sigurnom smo", rekla je. "Sada te elim odvesti na jedno mjesto. Doista posebno. Vidi ovo? " Drala je elektronski klju. "Da vidimo to se s ovim moe uiniti." Karticom je otvorila vrata s natpisom Privatno, a zatim vrata oznaena Opasnost. Ne ulazi. Zatim smo se nali u prostoriji koja je vonjala po boji i buci. Sa zidova i stropa visjeli su kablovi, ledeni pod bio je prljav i poliven. Dobro se vidjelo, jer je jedna strana bila u staklu - bez zastora ili rebrenica - pa je izvanjska svjetlost prostoriju ispunjavala ukastim mrljama. Bili smo na nekom katu iznad naeg: pred nama je pucao pogled iz ptije perspektive na autoput i okolno podruje. "Tu e biti nove predsjednike odaje", ree Lindy. "Oboavam ovamo dolaziti. Jo nema svjetla, nema tepiha. Ali polako ga dovravaju. Kad sam prvi put dola, bilo je daleko gore. Sada se vidi kako e izgledati. Stavili su i kau. " U sredini prostorije bilo je neto glomazno, u potpunosti prekriveno plahtom. Lindy je tome prila kao starom prijatelju i umorno se sruila. "To je moja fantazija", rekla je, "ali nekako vjerujem u nju. Ovo Grade upravo za mene. Zato sam smjetena ovamo. Sve ovo. Zato jer mi ele pomoi. Pomoi mi da izgradim svoju budunost. Ovdje je bio pravi kaos. A pogledaj sada. Ve slii na neto. Bit e fantastino. " Rukom je potapala kau. "Doi, dragi, odmori se. Potpuno sam iscrpljena. Sigurno si i ti. " Kau - togod je ve bilo ispod plahte - bio je iznenaujue udoban i im sam utonuo u njega, osjetio sam kako me preplavljuje umor. "ovjee, kako mi se spava", ree Lindy, na ramenu sam osjetio njezinu teinu. "Nije li ovo fantastino mjesto? Klju sam nala u vratima kad sam prvi put bila ovdje." Neko vrijeme smo utjeli, osjetio sam kako padam u san. A onda sam se neega sjetio. "Hej, Lindy. " "Mmm? " "Lindy. Sto je bilo s onom nagradom? " "Nagradom? Ah, da. Nagrada. Sakrila sam ju. Sto sam drugo mogla uiniti? Zna, dragi, ti doista zasluuje tu nagradu. Nadam se da ti je neto znailo kad sam ti je veeras uruila, nain na koji sam ti je dala. Razmislila sam o tome. Dobro sam razmislila. Ne znam koliko je tebi do toga stalo. Ne znam hoe li se toga uope sjeati nakon deset, dvadeset godina. " "Hou, svakako. I puno mi znai. Ali, Lindy, kae da si je sakrila, ali gdje? Gdje si je sakrila? " "Mmm?" Opet je pala u san. "Sakrila sam je na jedino dostupno mjesto. Stavila sam je u onu puricu. " "Stavila si je u puricu. " "Istu sam stvar uinila kad sam imala devet godina. Sakrila sam sestrinu svjetleu kuglu u puricu. Toga sam se sjetila. Reakcija u trenutku, zar ne? " "Da, svakako." Osjeao sam se strano umornim, ali prisilio sam se da se usredotoim. "Ali, Lindy, jesi li je dobro sakrila? Mislim, moda su je policajci ve pronali? " "Ne znam kako. Nita nije virilo van, ako na to misli. Zato bi tamo neto traili? Gurnula sam je iza lea, ovako. I nastavila gurati. Nisam se okrenula da provjerim, jer bi onda te momke zanimalo to to radim. Nije to bilo iz pukog hira, zna. Odluka da ti dam tu

nagradu. Dobro sam razmislila o tome. Iskreno se nadam da ti je do nje stalo. Boe, moram spavati. " Naslonila se na mene i u narednom trenutku poela hrkati. Zabrinut za njezinu operaciju, paljivo sam joj poloio glavu tako da mi obrazima ne pritie rame. Zatim sam i ja zaspao. * Trgnuo sam se iz sna i kroz veliki prozor ugledao prve znakove zore. Lindy je jo uvijek vrsto spavala pa sam se polako odmaknuo od nje, ustao i protegnuo ruke. Poao sam do prozora i pogledao prema blijedom nebu i autoputu u daljini. Neto mi se motalo po glavi dok sam padao u san, pokuavao sam se sjetiti to je to bilo, ali glava mi je bila mutna, bio sam iscrpljen. Zatim sam se sjetio te sam poao do kaua i prodrmao Lindy. "to je? to je? to hoe?", rekla je sklopljenih oiju. "Lindy", rekao sam. "Nagrada. Zaboravili smo na nagradu. " "Rekla sam ti. U purici je. " "U redu, sluaj me. Moda oni policajci nisu zavirili u puricu. Ali prije ili kasnije, netko e je pronai. Moda je netko upravo sada ree." "Pa to onda? Pronai e tu stvar unutra. to onda? " "Pronai e je tamo i izvijestiti o velikom pronalasku. Zatim e se policajac sjetiti nas. On se sjea da smo bili tamo, stajali smo pored purice. " Lindy se poela razbuivati. "Da, rekla je. Shvaam to hoe rei." "Dok je taj trofej u purici, mogu nas povezati sa zloinom. " "Zloin? Hej, kako to misli zloin? " "Nije vano kako to naziva. Moramo se vratiti i izvaditi tu stvar iz purice. Nije vano gdje emo je poslije ostaviti. Ali ne moemo je ostaviti tamo gdje je sada. " "Dragi, jesi li siguran da to trebamo uiniti? Tako sam umorna. " "Moramo to uiniti, Lindy. Ako je ostavimo tamo gdje je sada, imat e problema. Sjeti se da e novine to jedva doekati. " Lindy je malo razmislila, zatim se malo uspravila i pogleda me. "U redu", rekla je. "Idemo natrag. " * Sada su hodnici bili buni od ienja i glasova, ali ipak smo neopaeno uspjeli stii do plesne dvorane. Bilo je vie svjetla i bolje se vidjelo pa je Lindy pokazala prema natpisu pored dvostrukih vrata. Reljefnim slovima je pisalo: Ruak J. A. Udruge istaa bazena. "Nije ni udo to nismo mogli pronai taj ured sa svim nagradama", rekla je. "Ovo je pogrena plesna dvorana. " "Nije vano. To to nam treba sada je unutra. " Preli smo plesnu dvoranu i zatim oprezno uli u prostoriju za catering. Kao i prije, gorjelo je mutno svjetlo, a sada je i prirodno svjetlo dopiralo kroz otvore za ventilaciju. Nikoga na vidiku, ali kad sam pogledao radne povrine, shvatio sam da smo u nevolji. "ini se da je netko bio ovdje", rekao sam. "Da." Lindy je napravila par koraka niz prolaz gledajui oko sebe. "Da. Tako se ini." Nestale su sve posude, posluavnici, kutije s kolaima, pladnjevi sa srebrnim poklopcima koje smo prije vidjeli. Na njihovom mjestu ugledali smo uredne hrpe tanjura i salveta postavljene u pravilnim razmacima. "U redu, dakle odnijeli su svu hranu", rekao sam. "Pitanje je kamo su je odnijeli?" Lindy je krenula dalje, a onda se okrenula prema meni. "Sjea se, Steve, kad smo proli put bili ovdje, prije nego to su naili oni ljudi? estoko smo raspravljali." "Da, sjeam se. Ali zato bismo opet o tome? Znam da sam pretjerao." "Da, dobro, zaboravimo na to. Dakle, gdje je nestala purica?" Ogledavala se oko sebe. "Zna to, Steve? Kad sam bila mala, tako sam htjela biti plesaica i pjevaica. Pokuavala

sam i pokuavala, sam Bog zna da sam se trudila, ali ljudi su se smijali pa sam pomislila da ovaj svijet nije uope fer. A kad sam bila malo starija, shvatila sam da svijet ipak nije tako nepoten. Da ak i ako si poput mene, jedan od netalentiranih, ipak postoji ansa, ipak moe pronai svoje mjesto pod suncem, ne mora se zadovoljiti time da bude samo publika. Nee biti nimalo lako. Mora na tome raditi, ne obazirati se to drugi govore. Ali ansa je definitivno postojala. " "Pa, ini se da ti je dobro ilo. " "udno je kako se sve to odvija. Zna, mislim da je to jako pronicljivo. Od tvoje ene, hou rei. Rekla ti je da ode na ovu operaciju." "Nemojmo nju uvlaiti u ovo. Hej, Lindy, zna li kako se tamo ide? Tamo dolje?" Na drugom kraju prostorije, gdje su zavravale radne plohe, bile su tri stepenice koje su vodile prema zelenim vratima. "A da pogledamo?", ree Lindy. Otvorili smo vrata, oprezno kao i ona prethodna, i neko vrijeme izgubio sam osjeaj za orijentaciju. Sve je bilo u potpunom mraku i svaki put kad bih se pokuao okrenuti, shvatio sam da odgurujem zastore ili nekakav trampolin. Lindy je ponijela bateriju te se bolje snalazila negdje ispred mene. Posrui sam dospio do mranog mjesta, gdje me ekala s baterijom uperenom prema mojim nogama. "Zamijetila sam", rekla je aptom. "Ne voli razgovarati o njoj. Mislim, o svojoj eni." "Ne radi se o tome", proaptao sam. "Gdje se nalazimo?" "A ona te nikad ne posjeuje." "Zato jer sada ba i nismo zajedno. Kad ve mora znati." "O, ispriavam se. Nisam htjela biti nametljiva." "Nisi htjela biti nametljiva?!" "Hej, dragi, pogledaj! Eno ga! Nali smo ga!" Pokazala je baterijom prema stolu nedaleko od nas. Bio je prekriven bijelim stolnjakom, s dvije srebrne kupole. Poao sam do prve kupole i oprezno je podigao. Naravno, tu se nalazila tusta peena purica. Potraio sam otvor i gurnuo prst. "Nema niega", rekao sam. "Mora unutra potraiti. Gurnula sam je malo dublje. Te su ptice vee nego to misli." "Kaem ti da tu nema niega. Osvijetli mi baterijom. Pogledat emo ovu drugu." Oprezno sam podigao poklopac druge purice. "Zna, Steve, mislim da je to pogreno. Ne bi se trebao sramiti govoriti o tome." "Govoriti o emu?" "O tome da ste ti i tvoja ena razvedeni." "Jesam li rekao da smo razvedeni? Jesam li to rekao?" "Mislila sam..." "Rekao sam da ba i nismo zajedno. To nije isto." "Zvualo je posve isto..." "Pa, nije. To je samo privremeno, neto pokuavamo. Hej, napipao sam neto. Neto se tu nalazi. Evo je." "Zato je onda ne izvadi, dragi?" "A to misli da tu radim?! Isuse! Morala si je gurnuti tako duboko?" "! Netko je ovdje!" Isprva nije bilo lako rei koliko ih je bilo. Zatim se neki glas pribliio te sam shvatio da je to neki tip, razgovara mobitelom. Takoer sam shvatio gdje se ustvari nalazimo. Mislio sam da smo odlutali u neki ispranjeni prostor iza pozornice, ali ustvari smo se nalazili na samoj pozornici, od plesne dvorane dijelio nas je jedino zastor. Zatim je ovjek s mobitelom krenuo preko plesne dvorane prema pozornici. apnuo sam Lindy da ugasi bateriju te je nastupila tama. Rekla mi je na uho: "Idemo odavde", mogao sam uti kako se polako udaljava. Jo jednom sam pokuao izvui statuu iz purice, ali sad sam se pribojavao buke, a osim toga prstima nikako nisam mogao dobro

zahvatiti plijen. Glas se sve vie pribliavao tako da sam na kraju osjetio da taj tip stoji tono ispred mene. "...to nije moj problem, Larry. Logo mora biti na tim jelovnicima. Nije me briga kako e to napraviti. U redu, onda to sam obavi. Tako je, to uradi sam, nije me briga kako e to napraviti. Samo ih donesi ovdje, najkasnije do devet i pol. To nam je potrebno. Stolovi izgledaju dobro. Ima dovoljno stolova, vjeruj mi. U redu. Provjerit u. U redu, u redu. Da. To u smjesta provjeriti." Pri kraju razgovora njegov se glas udaljio prema rubu dvorane. Sada je zacijelo okrenuo prekida za svjetlo na zidu, jer se tono iznad mene ukljuio reflektor, a zaulo se i brujanje, poput klimatskog ureaja. Uspio sam razabrati da ta buka nije od klimatskog ureaja, ali zastor se poeo razmicati ispred mene. To mi se dogodilo dva puta u karijeri dok sam bio na pozornici, trebao sam odsvirati solo, a odjednom mi je sinulo da sam zaboravio poetak, u kojem sam kljuu, kako se mijenjaju akordi. U oba sluaja jednostavno sam se sledio, kao da sam na fotografiji iz filma, sve dok mi netko od momaka ne bi priskoio u pomo. To mi se dogodilo samo dva puta u mojoj dvadesetogodinjoj profesionalnoj karijeri. Kako bilo, tako sam reagirao na reflektor i zastore koji su se poeli otvarati. A osjeao sam se udnovato distanciran. Pomalo me zanimalo to u ugledati kad se zastori rastvore do kraja. Ugledao sam plesnu dvoranu, a s pozornice sam dobro vidio uredno poredane stolove u dva paralelna niza do samog kraja dvorane. Zbog svjetla iznad mene prostorija je bila u sjeni, ali mogao sam razabrati luster i kieni strop. ovjek s mobitelom bio je pretili elavi tip u svijetlom odijelu, koulje raskopane oko vrata. Sigurno se odmaknuo od zida im je upalio svjetlo, jer je sada bio otprilike u mojoj ravnini Na uhu je vrsto drao telefon, a po njegovom izrazu lica dalo se naslutiti da s posebnom pozornou slua to mu se govori. Netremice me gledao, ja sam gledao njega, i to je moglo potrajati bez kraja i konca da u telefon nije rekao, moda odgovarajui na pitanje zbog ega je uutio: "U redu je. U redu je. Neki ovjek. " Zatim je zastao i onda rekao: "Na trenutak sam pomislio da je neto drugo. Ali to je neki ovjek. Omotane glave, u kunom ogrtau. To je sve, sada ga vidim. Ali u ruci mu se nalazi nekakvo pile, neto takvo. " Uspravio sam se i instinktivno poeo tresti rukom. Ruka mi je i dalje do zapea bila u purici, a zbog njezine teine cijeli se pladanj buno stropotao na pod. Ali barem se nisam morao brinuti zbog skrivanja pa sam nastavio dalje, bez ikakve zadrke, nastojei izvui i ruku i statuu. U meuvremenu, ovjek je i dalje priao u mobitel. "Ne, tono kako sam ti rekao. A sada otresa pile sa sebe. O, neto je izvadio iz njega. Hej, ti tamo, to je to? Aligator? " Zadnje rijei uputio mi je zavidnom leernou. Ali sada mi je statua bila u ruci, a purica se s treskom sruila na pod. Dok sam hitao u tamu iza sebe, uo sam ga kako govori svom prijatelju: "A kog vraga ja znam? Moda je nekakav maioniar." * Ne sjeam se kako smo se vratili na na kat. Opet sam se izgubio u masi zastora dok sam silazio s pozornice, a zatim se ona stvorila tamo vukui me za ruku. Poslije toga smo jurili po hotelu, vie nas nije bilo briga koliko buke stvaramo ni tko nas je vidio. Negdje putem ostavio sam statuu na pladnju sobne posluge, ispred neke spavae sobe, pored ostataka neije veere. U njezinoj sobi smo se svalili na kau i poeli smijati. Smijali smo se dok nismo pali jedno po drugome, zatim je ona ustala, pola do prozora i podigla rebrenice. Sada je vani bilo svjetlo, premda je jutro bilo oblano. Pola je do ormaria natoiti pie - najseksepilniji bezalkoholni koktel - i donijela mi au. Pomislio sam da e sjesti pored mene, ali ona je opet prila prozoru, pijuckajui iz ae. "Jedva eka, zar ne Steve?", upitala je nakon nekog vremena. "Skidanje zavoja? " "Da. Moglo bi se rei. "

"Jo prolog tjedna nisam o tome puno razmiljala. inilo se da ima jo puno vremena. A sada nije daleko." "Tono tako", rekao sam. "Ni ja ne trebam dugo ekati." Zatim sam tiho rekao: "Isuse." Otpila je iz ae i pogledala kroz prozor. Zatim sam je uo kako govori: "Hej, dragi, to je s tobom?" "Dobro mi je. Trebao bih malo odspavati, to je sve" Neko vrijeme nije skidala pogled s mene. "Kaem ti, Steve", rekla je na kraju. "Bit e dobro. Boris je najbolji. Vidjet e." "Da. " "Hej, to je to s tobom? Sluaj, meni je ovo trei put. Drugi put kod Borisa. Sve e biti u redu. Izgledat e sjajno, fantastino. A tvoja karijera. eka te streloviti napredak." "Moda. " "Nema tu moda! Razlika e biti velika, vjeruj mi. Bit e po asopisima, na televiziji." Na to nisam nita rekao. "Hej, daj sad!" Prila mi je na par koraka. "Razvedri se. Ne ljuti se jo uvijek na mene, zar ne? Bili smo sjajan par tamo dolje, nismo li? Rei u ti jo neto. Od sada sam u tvom timu. Ti si vraji genij, a ja u se pobrinuti da ti dobro krene." "Nee uspjeti, Lindy." Odmahnuo sam glavom. "Nee uspjeti. " "Vraga nee uspjeti. Razgovarat u s ljudima. Ljudima koji ti mogu puno pomoi ." I dalje sam odmahivao glavom. "Hvala ti. Ali nita od toga. Nee uspjeti. Nije ni moglo uspjeti. Nisam trebao sluati Bradleyja." "Hej, daj malo. Moda vie nisam u braku s Tonyjem, ali ipak imam puno dobrih prijatelja u ovom gradu." "Naravno, Lindy, znam. Ali nita od toga. Vidi, Bradley, moj menader, on me na ovo nagovorio. Bio sam idiot to sam ga sluao, ali nisam mogao nita uiniti. Bio sam na rubu pameti, a onda je on doao sa svojom teorijom. Rekao je da moja ena, Helen, ima taj plan. Nije me doista ostavila. Ne, sve je to dio njezinog plana. Sve je to uinila zbog mene, kako bi mi omoguila ovu operaciju. A kad skinu zavoje, i budem imao novo lice, ona e se vratiti i sve e opet biti u redu. To je Bradley rekao. Jo dok je govorio, znao sam da je to sranje, ali to sam mogao uiniti? Postojala je barem nekakva nada. Bradley je to iskoristio, iskoristio je, on je takav, zna ve? Nitarija. Jedino misli na posao. I na prvu ligu. to je njega briga hoe li se ona vratiti ili nee?" Zastao sam, a ona dulje vrijeme nije nita rekla. Zatim je rekla: "Gledaj, dragi, sluaj me. Nadam se da e ti se ena vratiti. Iskreno se nadam. Ali ako se ne vrati, pa, onda mora sagledat cijelu sliku. Ona je moda sjajna osoba, ali u ivotu ima daleko vie stvari osim puke ljubavi prema nekome. Mora se pojaviti tamo, Steve. Netko poput tebe, ti ne spada u publiku. Pogledaj mene. Kad skinem zavoje, hou li doista izgledati kao prije dvadeset godina? Ne znam. Prolo je puno vremena otkako sam ostavila zadnjeg mua. Ali ja u se svakako pojaviti tamo i dati sve od sebe." Prila mi je i potapala me po ramenu. "Hej. Samo si umoran. Bit e ti puno bolje kad malo odspava. Sluaj. Boris je najbolji. On e to srediti, za oboje. Vidjet e." Odloio sam au na stol i ustao. "Mislim da si u pravu. Kako si rekla, Boris je najbolji. A mi smo dolje bili dobar par. " "Bili smo sjajan par. " Nagnuo sam se i stavio joj ruke na rame, zatim sam joj poljubio oba obraza pod zavojima. "Dobro se naspavaj", rekao sam. "Svratit u uskoro na partiju aha." * Ali nakon toga jutra rijetko smo se viali. Kad sam o tome kasnije razmiljao, palo mi je na pamet da su neke stvari izreene te noi, stvari zbog kojih se moda trebam ispriati ili barem trebam pokuati objasniti. Ali, kad smo se onomad vratili u njezinu sobu i smijali

zajedno na kauu, inilo se da nije bilo potrebno, pa ni ispravno, opet govoriti o tim stvarima. Kad smo se tog jutra rastali, mislio sam da smo odavno preli tu fazu. A ipak, vidio sam kako se Lindy moe u trenu promijeniti. Moda je kasnije malo razmislila i opet se naljutila na mene. Tko zna? Kako bilo, premda sam tog dana oekivao poziv iz njezine sobe, nije nazvala, kao ni sutradan. Umjesto toga, kroz zid sam sluao ploe Tonyja Gardnera, putala ih je najglasnije, jednu za drugom. Kad sam konano otiao do nje, nakon moda etiri dana, bila je srdana, ali distancirana. Kao i prvi put, puno je priala o svojim slavnim prijateljima - ali ne i o onima koji bi mi pomogli u karijeri. Ipak, nisam mario. Pokuali smo igrati ah, ali njezin je telefon neprestano zvonio pa je pola u spavau sobu da se javi. A onda je prije dvije veeri pokucala na moja vrata i rekla da se odjavljuje iz hotela. Boris je zadovoljan njezinim stanjem, sloio se da zavoje skine u njezinoj kui. Pozdravili smo se kao prijatelji, ali kao da smo se ve ranije uistinu pozdravili, onog jutra nakon nae eskapade, kad sam se nagnuo i poljubio je u obraze. I to je pria o mojoj susjedi Lindy Gardner. elim joj sve najbolje. to se mene tie, imam jo est dana do skidanja vela i zatim puno vie dok opet ne budem mogao svirati saksofon. Juer je nazvala Helen da me pita kako sam, a kad sam rekao da sam upoznao Lindy Gardner, bila je strano impresionirana. "Zar se nije opet udala?", upitala je. A kad sam joj prenio kako tu stvari stoje, rekla je: "O, dobro. Sigurno sam pomislila na onu drugu, zna. Kako se zove?" Raspriali smo se o nevanim stvarima - to je gledala na televiziji, kako je kod nje svratila prijateljica s bebom. Zatim je rekla da se Prendergast raspitivao za mene, kad je to rekla, glas joj je zamjetno postao oporiji. Dolo mi je da joj kaem: "Alo? Jesam li to zamijetio blagu iritaciju zbog imena tvog dragoga?" Ali nisam. Samo sam rekao neka ga pozdravi i ona ga vie nije spominjala. To mi se zacijelo samo uinilo. Moda me samo htjela navesti da kaem koliko sam mu zahvalan. Kad se spremala otii, rekao sam: "Volim te", brzo i rutinski kako se kae na kraju razgovora sa suprugom. Nekoliko sekundi je vladala tiina, a onda je i ona to rekla, na isti rutinski nain. Zatim je otila. Bog e ga znati to je to znailo. Sada se nita ne moe uiniti, pretpostavljam, osim priekati skidanje tih zavoja. A to onda? Moda je Lindy u pravu. Moda, kako je rekla, trebam sagledati cijelu sliku, u ivotu doista ima puno vie toga osim ljubavi prema nekoj osobi. Moda je ovo doista moja prekretnica, eka me prva liga. Moda je u pravu.

ELIST
Trei put smo nakon ruka svirali temu iz Kuma pa sam gledao prema turistima, koji su sjedili s druge strane trga, da vidim koliko ih je ostalo otkako smo je zadnji put svirali. Ljudima ne smeta vie puta sluati omiljenu stvar, ali ne moete je preesto izvoditi jer e posumnjati da nemate dobar repertoar. U ovo doba godine uglavnom prolazi ponavljanje pjesama. Zbog prvih nagovjetaja jesenskih vjetrova i smijene cijene kave, imali smo uglavnom stalan priljev gostiju. Kako bilo, prouavao sam lica na trgu i spazio Tibora. Mahao je te sam isprva pomislio da mae nama, ali onda sam shvatio da pokuava dozvati konobara. Izgledao je starije, malo se udebljao, ali nije ga bilo teko prepoznati. Gurnuo sam Fabijana, harmonikaa do mene, i glavom pokazao prema mladiu, jer nisam mogao podii ruke sa saksofona da mu pokaem kako treba. I tada mi je svanulo, dok sam oko sebe gledao lanove grupe, da nitko osim mene i Fabijana nije ostao iz nae postave od onog ljeta kad smo sreli Tibora. U redu, bilo je to prije punih sedam godina, ali ipak me pogodilo. Kad ovako svirate zajedno svaki dan, grupa vam postane neka vrsta obitelji, a ostali lanovi su vam braa. A kad netko svako toliko ode dalje, elite misliti da e uvijek biti u kontaktu, slati razglednice iz Venecije ili Londona, kamogod se ve zaputio, moda fotografiju grupe s kojom sada svira kao da pie kui u svoje staro selo. Stoga me taj trenutak neugodno podsjetio da se sve brzo mijenja. Sadanji najprisniji prijatelji ve sutra postaju izgubljeni stranci, raspreni diljem Europe, sviraju temu iz Kuma ili Autumn Leaves po trgovima i kafiima koje nikad nee posjetiti. Kad smo odsvirali pjesmu, Fabijan me runo pogledao, zasmetalo mu je moje gurkanje dok je izvodio svoj "specijalni pasa" - nije to ba solo dionica, nego jedan od onih rjeih trenutaka kad violina i klarinet zastanu, ja u podlozi tiho pratim, a on izvodi cijelu stvar na harmonici. Kad sam mu krenuo objanjavati, pokazujui prema Tiboru koji je mijeao kavu ispod suncobrana, Fabijan ga se nije mogao sjetiti. Na kraju je rekao: "A da, momak s violonelom. Pitam se je li jo uvijek s onom Amerikankom." "Naravno da nije", rekao sam. "Zar se ne sjea? Jo je onda sve bilo gotovo." Fabijan slegnu ramenima, sada se usredotoio na svoju partituru i zatim smo krenuli s narednom numerom. Razoaralo me to Fabijan nije pokazao vie zanimanja, ali pretpostavljam da nikad nije bio posebno zainteresiran za mladog elista. Fabijan, vidite, on je jedino svirao po barovima i kafiima. Ne kao Giancarlo, na tadanji violinist ili Ernesto, on je bio na basu. Oni su bili kolovani pa ih je netko poput Tibora uvijek fascinirao. Moda je tu bila i trunka ljubomore - na Tiborovo vrhunsko glazbeno obrazovanje, na injenicu da je budunost jo uvijek bila pred njim. Ali zapravo, mislim da se samo radilo o tome da su voljeli takve Tibore uzeti pod svoju zatitu, malo na njih paziti, pripremiti ih moda na ono to ih eka pa kad se razoaraju, da im to ne padne previe teko. To ljeto prije sedam godina bilo je neuobiajeno vrue, ak i u ovom naem gradu ponekad bi nam se uinilo da smo dolje na Jadranu. Vie od etiri mjeseca svirali smo na otvorenom - ispod tende kafia, okrenuti prema trgu i stolovima - i mogu vam rei da je to naporan posao, bez obzira na tri, etiri elektrina ventilatora koji zuje oko vas. Ali sezona je bila dobra, prolazilo je mnotvo turista, uglavnom iz Njemake i Austrije, a bilo je i domaih koji su pobjegli od jare na plai. Bilo je to ljeto kad smo prvi put zamijetili Ruse. Danas vie ne primjeujete ruske turiste, izgledaju kao i svi drugi, ali u to vrijeme su jo uvijek bili prilino rijetki te bismo zastali i zagledali se u njih. Nosili su udnu odjeu, kretali su se naokolo poput novih uenika u koli. Kad smo prvi put ugledali Tibora, imali smo kratku stanku, osvjeavali se za velikim stolom koji je uvijek bio rezerviran za nas. Sjedio je u blizini, neprestano je ustajao i premjetao kutiju s violonelom da bi bila u hladu. "Pogledaj ga", ree Giancarlo. "Ruski student koji nema od ega ivjeti. I to onda ini? Troi novac na kave na glavnom trgu."

"Nesumnjivo, budala", ree Ernesto. "Ali romantina budala. Sretan je to gladuje, jer po cijeli dan moe sjediti na naem trgu." Bio je mrav, kose boje pijeska, nosio je staromodne naoale - zbog golemih okvira izgledao je kao panda. Pojavljivao se dan za danom, ne sjeam se kad se to tono dogodilo, ali nakon nekog vremena poeli smo na pauzi s njim sjediti i razgovarati. A ponekad, kad bi u kafi doao za veernje sesije, poslije bismo ga pozvali na au vina i crostine. Ubrzo smo saznali da je Tibor Maar, a ne Rus, da je neto stariji nego to izgleda, jer je zavrio studij na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu, a zatim je dvije godine bio u Beu kod Olega Petrovia. Nakon upavog starta kod starog maestra, nauio je kako izii na kraj s legendarnim ispadima te je Be napustio pun samopouzdanja - i s nizom angamana u prestinim, premda manjim dvoranama diljem Europe. Ali onda su koncerti bili otkazani zbog slabog interesa, bio je prisiljen svirati muziku koju mrzi, a prilagodba se pokazala skupom, odnosno poniavajuom. Stoga je dobro organizirani Festival umjetnosti i kulture u naem gradu - zbog toga je doao tog ljeta - predstavljao nuno potreban poticaj, a kad su mu stari prijatelji s Kraljevske akademije ponudili besplatan smjetaj preko ljeta, dolje pored kanala, bez razmiljanja je prihvatio. Uiva u naem gradu, rekao nam je, ali novac je uvijek problem i premda je povremeno nastupao, sada treba dobro razmisliti to da radi. Dok su sluali to ga mui, Giancarlo i Ernesto su odluili da trebamo neto uiniti za njega. I tako je Tibor upoznao g. Kaufmanna iz Amsterdama, daljnjeg Giancarlova roaka, s vezama u svijetu hotela. Te se veeri dobro sjeam. Ljeto je tek poelo pa smo g. Kaufmann, Giancarlo, Ernesto i svi ostali sjedili unutra, u stranjoj sobi kafia, i sluali Tibora kako svira violonelo. Mladi je zacijelo shvatio da ima audiciju za g. Kaufmanna pa je zanimljivo prisjetiti se kako se te veeri unio u sviranje. Oito nam je bio zahvalan, moglo se vidjeti da mu je bilo drago kad je g. Kaufmann obeao da e uiti sve to bude mogao po povratku u Amsterdam. Kad ljudi kau da je Tibor tog ljeta postao loiji, da se previe umislio, da je sve to bilo zbog one Amerikanke, pa, moda tu ima neega. * Tibor je zapazio tu enu dok je ispijao prvu jutarnju kavu. Tada je na trgu ugodno i svjee - kafi je vei dio jutra u hladu - a kamene ploe su jo vlane nakon peraa ulica. Kako nije dorukovao, zavidno je gledao prema susjednom stolu za kojem je ona naruivala vone sokove, a zatim - oito iz hira, jer jo nije bilo deset sati - zdjelu koljki na buzaru. Uinilo mu se da i ta ena pogledava prema njemu, ali nije se na to obazirao. "Izgledala je jako lijepo, ak prekrasno", rekao nam je tada. "Ali vidjeli ste i sami da je deset, petnaest godina starija od mene. Zato bih onda mislio da bi tu bilo neega?" Zaboravio je na nju i krenuo prema svojoj sobi vjebati par sati prije nego to se za ruak vrati njegov susjed i ukljui radio, kad se ispred njega stvorila ta ena. Bila je razdragana, sve je na njoj sugeriralo da se poznaju. On je nije pozdravio jer je po prirodi srameljiv. Zatim mu je stavila ruku na rame, kao da je pao na nekom testu, ali ipak mu je oproteno, i rekla: "Bila sam neki dan na vaem koncertu. U San Lorenzu." "Hvala vam", odgovorio je, shvaajui da to zvui glupavo. A kako je ena i dalje razdragano stajala ispred njega, rekao je: "O da, crkva San Lorenzo. Tono. Tamo sam doista imao koncert." ena se nasmijala i sjela na stolac ispred njega. "To kaete kao da ste nedavno imali itav niz nastupa", rekla je s natruhom poruge u glasu. "Ako je tome tako, onda sam vas neim zavarao. Koncert na kojem ste bili jedini je koji sam imao u zadnja dva mjeseca." "Ali vi ste tek na poetku", rekla je. "Sjajno je to uope nastupate. A tog je dana bilo

prilino ispunjeno." "Prilino ispunjeno? Bilo ih je samo dvadesetetvero." "Svirali ste popodne. To je dobro za popodnevni koncert." "Ne bih se trebao aliti. Ipak, nije bilo puno. Turisti koji nisu imali drugog posla." "O! To ne biste trebali omalovaavati. Uostalom, ja sam bila tamo. Bila sam meu tim turistima." Zatim se zacrvenio - jer nije htio vrijeati - a ona ga je dotaknula po ramenu, nasmijeila se i rekla: "Vi ste tek na poetku. Ne brinite se za publiku. Ne nastupate zbog toga." "Da? A zato onda nastupam ako ne zbog publike? " "Nisam to rekla. Hou vam rei da u ovoj fazi vae karijere nije bitno imate li u publici dvadesetero ili dvije stotine ljudi. Trebam li vam rei zato? Jer to imate!" "to imam?" "Imate to. Definitivno. Imate... potencijal." Priguio je navalu smijeha. Bio je vie ljutit na sebe nego na nju, jer je oekivao da e rei genij ili barem talent pa mu je palo na pamet u kakvoj je zabludi bio oekujui takav komentar. Ali ena je nastavila: "U ovoj fazi vi ekate jednu odreenu osobu da doe i uje vas. A ta osoba isto tako moe biti u prostoriji poput one u utorak, meu publikom od dvadesetak ljudi..." "Bilo ih je dvadesetetvero, ne ukljuujui organizatore..." "Dvadesetetvero, svejedno. Hou rei da sada te brojke nisu vane. Vana je ona jedna osoba." "Govorite o ovjeku iz tvrtke za snimanje ploa?" "Ploe? O ne, ne. To e doi samo od sebe. Ne, mislim na osobu uz koju ete procvjetati. Osobu koja e vas uti i shvatiti da niste samo jedan od dobro uvjebanih mediokriteta. Da ete se, iako ste jo zaahureni, uz malo pomoi pretvoriti u leptira." "Shvaam. Niste li, kojim sluajem, vi ta osoba?" "O, ma dajte! Vidim da ste ponosan mladi. Ali oko vas se ba ne trgaju mentori. Barem ne moga ranga." Uinilo mu se da bi se mogao uasno osramotiti pa je paljivo pogledao tu enu. Skinula je sunane naoale pa joj je mogao vidjeti lice, koje je bilo blago i ljubazno, a ipak se nasluivao nemir, moda i bijes. I dalje je gledao u nju, nadajui se da e je prepoznati, ali na kraju je morao rei: "ao mi je. Vi ste moda ugledna glazbenica?" "Ja sam Eloise McCormack", rekla je sa smijekom i ispruila ruku. Naalost, to ime nije nita znailo Tiboru pa se naao u kripcu. Instinktivno mu je dolo da hini zapanjenost, ali je rekao: "Doista. To je nevjerojatno." Zatim se pribrao, shvativi da takvo blefiranje nije samo neiskreno, nego e se zacijelo jo vie osramotiti. Stoga se uspravio i rekao: "Go McCormack, ast mi je upoznati vas. Shvaam da e vam se ovo uiniti neuvjerljivim, ali molim vas da uzmete u obzir moju mladost i injenicu da sam odrastao u bivem Istonom bloku, s one strane eljezne zavjese. Postoje mnoge filmske zvijezde i politiari koji su svima poznati na Zapadu, a o kojima ni danas ne znam nita. Stoga mi oprostite to ustvari ne znam tko ste." "Pa... to je hvalevrijedna iskrenost." Usprkos tim rijeima, vidjelo se da je uvrijeena, ieznuo je njezin entuzijazam. Nakon krae neugodne utnje, ponovio je: "Vi ste poznata glazbenica, zar ne? " Kimnuia je glavom, skrenuvi pogled prema trgu. "Jo jednom se moram ispriati", rekao je. "Bila mi je ast to je netko poput vas prisustvovao mom koncertu. Mogu li pitati koji je va instrument?" "Kao i va", brzo je rekla. "Violonelo. Zato sam i dola. Bez obzira to se radilo o skromnom recitalu poput vaeg, morala sam otii. Nisam ga mogla propustiti. ini mi se da sam osjetila obavezu." "Obavezu?" "Ne znam kako to drugaije rei. elim da svi elisti dobro sviraju. Prekrasno sviraju. A preesto sviraju na pogrean nain." "Oprostite, jesmo li samo mi violonelisti krivi za to pogreno sviranje? Ili govorite o svim glazbenicima?"

"Moda i o drugim instrumentima. Ali ja sam violonelistica pa onda sluam druge violoneliste, a kad ujem neto pogreno... Znate, neki dan sam u predvorju Muzeja Civico spazila mlade glazbenike kako sviraju, ljudi su samo jurili pored njih, ali ja sam stala i posluala ih. I znate, jedva sam se suzdrala da im ne priem i kaem." "Da grijee u sviranju?" "Nisu ba grijeili. Ali... pa, neega nije bilo. Gotovo je bilo tamo. Ali eto, postavljam previe pitanja. Znam da ne bih trebala oekivati da svi zadovolje moje standarde. To su satno studenti, ini mi se." Prvi put se naslonila u stolcu promatrajui neku djecu, kod sredinje fontane, kako se buno prskaju. Nakon nekog vremena, Tibor je rekao: "Moda ste tu potrebu osjetili i u utorak. Potrebu da mi priete i iznesete svoje primjedbe." Nasmijeila se, ali u narednom trenutku se uozbiljila. "Jesam", rekla je. "Doista jesam. Jer kad sam vas ula, mogla sam uti sebe kakva sam neko bila. Oprostite mi, ovo e zazvuati vrlo nepristojno. Ali istina je, sada jo niste na pravom putu. A kad sam vam ula, tako sam htjela da ga pronaete. im prije, to bolje." "Moram istaknuti da me poduavao Oleg Petrovi." Nakon te konstatacije, Tibor je ekao njezin odgovor. Na njegovo iznenaenje, zamijetio je kako nastoji suspregnuti osmjeh. "Petrovi, da", rekla je. "Petrovi je u svoje vrijeme bio vrlo respektabilan glazbenik. Znam da je svojim studentima zacijelo djelovao kao znaajna osoba. Ali mnogima od nas, njegove ideje, njegov cjelokupni pristup..." Zavrtjela je glavom i rairila ruke. A kako je Tibor odjednom zanijemio od bijesa, buljei u nju, iznova mu je stavila ruku na rame. "Dovoljno sam rekla. Nemam nikakvog prava. Ostavit u vas na miru." Ustala je i tom kretnjom smirila njegov bijes. Tibor je bio blage naravi i nije mu bilo u prirodi da se dulje vrijeme ljuti na nekoga. Osim toga, to to je ta ena rekla o njegovom starom nastavniku neugodno je odjeknulo u njemu - i potaknulo misli koje se nije usuivao izraziti. Kad ju je pogledao, na njegovu se licu prije svega mogla vidjeti zbunjenost. "Vidite", rekla je, "zacijelo ste sada previe ljuti na mene da o tome razmislite. Ali htjela bih vam pomoi. Ako se odluite da porazgovaramo o tome, odsjela sam tamo. U Excelsioru." Taj hotel, najprestiniji u naem gradu, nalazio se na suprotnom kraju trga u odnosu na kafi, sa smijekom ga je pokazala Tiboru i krenula. I dalje je gledao za njom kad se ona odjednom kod sredinje fontane okrenula, uplaivi golubove, mahnula mu i zatim krenula dalje. * Naredna dva dana esto je razmiljao o tom susretu. Opet je vidio njezin podrugljivi smijeak kad je ponosno izgovorio Petrovievo ime, opet je osjetio kako u njemu kljua bijes. Ali razmiljajui o tome, shvatio je da ustvari nije bio bijesan zbog svog starog nastavnika. Prije se radilo o tome da je navikao da Petrovievo ime redovito ostavlja odreeni dojam, na njega je mogao raunati kod izazivanja panje i potovanja: drugim rijeima, o njemu je postao ovisan kao o nekoj potvrdi kojom je mogao mahati po svijetu. I silno ga je uzrujala mogunost da ta potvrda uope nije toliko vjerodostojna koliko je mislio. Dobro se sjeao i njezinog poziva na odlasku pa je, dok je satima sjedio na trgu, pogledavao prema drugom kraju, prema velebnom ulazu hotela Excelsior, gdje su se taksiji i limuzine neprestano redali ispred vratara. Na kraju, treeg dana nakon razgovora s Eloise McCormack, preao je preko trga, uao u mramorno predvorje i rekao recepcionaru neka nazove njezinu sobu. Recepcionar je nazvao, upitao ga kako se zove i nakon kraeg telefonskog razgovora, predao mu slualicu. "Tako mi je ao", zauo je njezin glas. "Zaboravila sam vas pitati za ime kad smo se upoznali pa sam se trebala prisjetiti tko ste. Naravno da vas nisam zaboravila. Ustvari, vrlo

esto sam razmiljala o vama. Imamo o emu razgovarati. Ali znate, to treba uiniti kako valja. Imate li violonelo? Ne, naravno da nemate. Moete li doi za sat vremena, tono za jedan sat, i ponesite sa sobom violonelo. ekat u vas ovdje." Kad se vratio u Excelsior sa svojim instrumentom, recepcionar ga je odmah uputio prema dizalima i rekao mu da ga ga McCormack oekuje. Sama pomisao na ulazak u njezinu sobu, ak i usred dana, bila mu je neugodno prisna pa mu je laknulo kad se naao u velikom apartmanu, spavaa soba nije se mogla vidjeti. Visoki francuski prozori imali su drvene rebrenice, bile su rastvorene, povjetarac je njihao ipkane zastore te je vidio da je balkon okrenut prema trgu. Sama soba, obloena tesanim kamenom, s tamnim, drvenim podom, imala je gotovo samostanski ambijent, djelomino ublaen cvijeem, jastucima i antiknim namjetajem. Ona je nasuprot tome nosila majicu kratkih rukava, donji dio trenirke i tenisice, kao da se upravo vratila s tranja. Doekala ga je bez ceremonije - nije ga ponudila ajem ili kavom - i rekla mu: "Svirajte za mene. Svirajte mi neto s vaeg koncerta." Pokazala je prema lakiranom stolcu uspravnog naslona postavljenom u sredini sobe pa je sjeo i raspakirao violonelo. Ona se prilino napadno smjestila ispred velikog prozora tako da ju je vidio tono iz profila, gledala je pred sebe cijelo vrijeme dok se utimavao. Nepomina kad je poeo svirati, nije nita rekla kad je zavrio prvu skladbu. Brzo je preao na narednu stvar i zatim jo jednu. Prolo je pola sata, zatim cijeli sat. Neto u toj sjenovitoj sobi i njezinoj krtoj akustici, popodnevno svjetlo raspreno ipkanim, uzgibanim zastorima, pozadinska buka koja je dopirala s trga, a prije svega njezina nazonost, iz njega je izvuklo note koje su u sebi imale novu dubinu, novu sugestivnost. Pri kraju sata bio je uvjeren da je posve zadovoljio njezina oekivanja, ali kad je dovrio zadnju skladbu, nekoliko su trenutaka sjedili u tiini, ona se konano okrenula na stolcu, prema njemu, i rekla: "Da, tono znam gdje se nalazite. Nee biti lako, ali vi to moete. Definitivno to moete. Krenimo s Brittenom. Odsvirajte jo jednom, samo prvi stavak, zatim emo razgovarati. Moemo to proi zajedno, dio po dio." Kad je to uo, dolo mu je da spakira instrument i ode. Ali neki drugi instinkt - moda se samo radilo o radoznalosti, moda neem dubljem - svladao je njegov ponos i nagnao ga da jo jednom odsvira stvar koju je traila. Nakon nekoliko taktova ga je zaustavila i poela govoriti, opet mu je dolo da ode. Iz pristojnosti je odluio otrpjeti to neeljeno poduavanje maksimalno pet minuta. Ali ostao je malo dulje, a onda jo dulje. Opet je svirao, a ona je opet govorila. Njezine rijei isprva su ga se dojmile kao pretenciozne i previe apstraktne, ali kad je pokuao njezine savjete unijeti u sviranje, iznenadio se uinkom. Nije ni zamijetio, a proao je jo jedan sat. "Odjednom sam mogao vidjeti neke stvari", objasnio nam je. "Vrt u koji jo nisam zaao. Bio je tamo, u daljini. Na putu su bile neke stvari. Ali prvi put, bio je tamo. Vrt koji nikad prije nisam vidio." Sunce je bilo na zalasku kad je otiao iz hotela, preao trgom do stolova kafia i poastio se tortom od badema s tuenim vrhnjem, jedva je susprezao osjeaj blaenstva. Narednih nekoliko dana redovito je posjeivao hotel i uvijek se vraao, ako ne s istim osjeajem olakanja koje je iskusio nakon prvog posjeta, a onda barem ispunjen novom energijom i nadom. Njezini komentari bili su sve smjeliji, nekome sa strane, da je mogao biti tamo, uinili bi se pretencioznima, ali Tibor vie nije bio u stanju shvaati njezine upadice na taj nain. Sada se pribojavao da e njezin boravak u gradu doi kraju, ta ga je misao poela proganjati, remetiti mu san, zasjenjivala ga je dok je iao trgom nakon jo jedne iscrpljujue sesije. Ali kadgod je to pokuao oprezno spomenuti, odgovori su uvijek bili neodreeni i posve neuvjerljivi. "O, kad mi bude previe hladno", jednom je rekla. A drugi put: "Mislim da u ovdje ostati sve dok mi ne postane dosadno." "Ali, kakva je ona?", zapitkivali smo ga. "Na violonelu. Kako svira?" Kad smo ga to prvi put upitali, Tibor nam nije nita konkretno rekao, odgovorio je neto u stilu: "Rekla mi je da je virtuoz, na samom poetku", i zatim promijenio temu razgovora. Ali kad je shvatio da ga neemo ostaviti na miru, uzdahnuo je i poeo nam tumaiti.

injenica je da je Tibor, jo na prvom susretu, htio uti kako ona svira, ali bio je previe plah da je pita. Sumnja ga je bocnula kad u njezinoj sobi ni po emu nije zamijetio da ona ima violonelo. Uostalom, bilo je posve prirodno da sa sobom na odmor nije ponijela violonelo. Isto tako, bilo je mogue da se instrument - moda unajmljeni - nalazi iza zatvorenih vrata spavae sobe. Ali nakon uestalih dolazaka u apartman na nove sesije, sumnja se pojaala. Dao je sve od sebe da ne misli na to, jer vie nije bio nimalo suzdran u pogledu njihovih sastanaka. Sama injenica da ga je ona sluala poticala je njegovu matu na nov nain, a izmeu tih popodnevnih sesija esto bi se zatekao kako se u mislima priprema za odreeni komad, predvia njezine komentare, njezino odmahivanje glavom, njezino mrtenje, afirmativno kimanje glavom, a najvie su ga usreivali oni trenutci kad bi se zanijela nekim pasaom koji je svirao, sklopila oi i rukama, gotovo protiv svoje volje, ponavljala pokrete koje je inio. A ipak, sumnja nije ieznula i jednog dana kad je doao u sobu, vrata spavae sobe bila su pritvorena. Vidio je iste kamene zidove, neto to je izgledalo kao srednjovjekovni krevet s baldahinom, ali nigdje nikakvog violonela. Bi li virtuoz, ak i na odmoru, mogao izdrati tako dugo bez svog instrumenta? Ali i to je pitanje izbacio iz glave. * Kako je ljeto prolazilo, razgovore su nastavljali u kafiu nakon sesije, ona bi mu platila kavu, kolae, ponekad sendvi. Vie nisu razgovarali samo o glazbi - premda se inilo da se tome uvijek vraaju. Na primjer, pitala ga je za mladu Njemicu s kojom je bio blizak u Beu. "Ali morate shvatiti da mi ona nije bila djevojka", rekao bi joj. "Nije bilo nita od toga." "Mislite da nikad niste bili fiziki intimni? To ne znai da niste bili zaljubljeni u nju." "Ne, go Eloise, to nije tono. Bila mi je draga, naravno. Ali nismo bili zaljubljeni." "Ali kad ste mi juer svirali Rahmanjinova, sjetili ste se te emocije. Bila je to ljubav, romantina ljubav." "Ne, to je apsurdno. Bila mi je dobra prijateljica, ali nismo bili zaljubljeni." "Ali taj pasa ste svirali kao da je sjeanje na ljubav. Vi ste jako mladi, a ipak ste upoznali oajanje, naputenost. Zato i svirate onaj trei stavak na taj nain. Veina elista, oni sviraju bez radosti. Ali kod vas, ne radi se o radosti, nego o sjeanju na vrijeme radosti koje je zauvijek prolo." Vodili su takve razgovore, a on je esto bio u napasti da joj postavi neka pitanja. Ali kao to se ni Petroviu tijekom cijelog studija nije usudio postaviti osobno pitanje, ni sada nije bio u stanju pitati nita konkretno o njoj. Umjesto toga, zadovoljavao se mrvicama koje mu je bacala - sada ivi u Portlandu, u Oregonu, onamo se prije tri godine doselila iz Bostona, kako joj se ne svia Pariz "zbog alosnih asocijacija" - ustruavajui se pitati da to malo pojasni. Sada se puno oputenije smijala nego prvih dana njihova poznanstva, a stekla je i naviku da ga po izlasku iz Excelsiora i dok su prelazili trgom dri ispod ruke. U tom smo ih trenutku prvi put zamijetili, neobian par, on je izgledao puno mlae nego to je ustvari bio, a ona je djelovala pomalo majinski, a pomalo "poput glumice namigue", kako je Ernesto rekao. Dok jo nismo poeli razgovarati s Tiborom, esto smo ih komentirali, kako to momci iz grupe inae rade. Ako bi proli pored nas, s rukom ispod ruke, pogledali bismo se i rekli: "to misli? Jesu li se?" Ali nakon zabavnog nagaanja, slegnuli bismo ramenima i priznali da sigurno nisu: jednostavno nisu zraili poput ljubavnika. A kad smo upoznali Tibora, kad nam je poeo priati o tim popodnevima u njezinom apartmanu, nikome od nas nije palo na pamet da ga zadirkuje i s njim zbija ale. A onda jednog dana, dok su sjedili na trgu uz kavu i kolae, ona je poela priati o nekom ovjeku koji se eli njome oeniti. Zvao se Peter Henderson, u Oregonu je uspjean trgovac opremom za golf. Pametan je i ljubazan, ugledan u svojoj zajednici. est godina je

stariji od Eloise, dakle nije previe star. Iz prvog braka ima dvoje djece, ali razvod je bio sporazuman. "Sada znate to radim ovdje", rekla je, nervozno se nasmijavi smijehom koji od nje nije uo. "Skrivam se. Peter nema pojma gdje sam. Mislim da je to okrutno s moje strane. Nazvala sam ga prolog utorka, rekla sam mu da sam u Italiji, ali nisam rekla u kojem gradu. Bio je bijesan na mene, mislim da ima puno pravo." "Dakle", ree Tibor, "provodite ljeto kontemplirajui o svojoj budunosti." "Ne ba. Samo se krijem." "Niste zaljubljeni u Petera?" Slegnula je ramenima. "On je dobar ovjek. A ja nemam previe ponuda." "Taj Peter. On je ljubitelj glazbe?" "Oh... Tamo gdje sada ivim, to bi se svakako moglo rei za njega. Uostalom, on ide na koncerte. A nakon toga, u restoranu, jako lijepo komentira ono to smo sluali. Stoga mislim da je ljubitelj glazbe." "Ali on... vas cijeni?" "On zna da nee uvijek biti lako, ivjeti s virtuozom." Uzdahnula je. "Cijelog ivota to je bio moj problem. Ni vama nee biti lako. Ali vi i ja, mi ustvari nismo imali izbora. Moramo ii svojim putem." Vie nije spomenula Petera, ali nakon tog razgovora, njihov je odnos poprimio novu dimenziju. Kad bi se nakon njegovog sviranja zamislila ili bi postala distancirana dok su sjedili na trgu, odsutno gledajui mimo susjednih suncobrana, nije osjeao nikakvu nelagodu, znao je da uope nije zapostavljen, da ona cijeni njegovu prisutnost. * Jednog dana kad je odsvirao skladbu, upitala ga je neka opet odsvira jedan krai pasa - samo osam taktova - prije zavretka. Uinio je kako je traila i zamijetio nemir koji joj se zadrao na elu. "To ne zvui poput nas", rekla je i odmahnula glavom. Kao inae, sjedila je profilom okrenuta prema njemu ispred velikog prozora. "Sve ostalo ste dobro odsvirali. Sve ostalo, to smo bili mi. Ali taj pasa..." Stresla se. Opet je odsvirao, drukije, ali vie nije bio siguran to eli postii pa ga nije iznenadilo to je opet odmahnula glavom. "Ispriavam se", rekao je. "Morate se jasnije izraavati. Ne razumijem to vam znai nismo to mi". "Hoete rei da elite da ja to odsviram? To hoete rei?" Govorila je smireno, ali sada se okrenula licem prema njemu te je postao svjestan napetosti koja se stvorila izmeu njih. Nije skidala pogled s njega, kao da ga je izazivala, ekajui njegov odgovor. Na kraju je rekao: "Ne, pokuat u jo jednom." "Ali vi se pitate zato to sama ne odsviram, zar ne? Uzmem va instrument i pokaem na to mislim." "Ne," Odmahnuo je glavom nadajui se da djeluje nehajno. "Ne. Mislim da nam dobro ide kako smo do sada inili. Vi iznosite verbalne sugestije, zatim ja sviram. Tako treba, a ne kopiraj, kopiraj, kopiraj. Vae su mi rijei otvorile vrata. Ako biste vi to odsvirali, vrata se ne bi otvorila. Samo bih kopirao." Razmislila je o tome i rekla: "Zacijelo ste u pravu. U redu, pokuat u se malo bolje izraziti." Narednih nekoliko minuta govorila je o razlici izmeu epiloga i premoivanja prijelaza. A kad je te taktove opet odsvirao, nasmijeila se i s odobravanjem kimnula glavom. Ali nakon tog kraeg razgovora, na njihova je popodneva pala neka sjena. Moda je tu bila cijelo vrijeme, ali sada je izila iz boce i lebdjela meu njima. Drugi put, dok su sjedili na trgu, on joj je priao kako je prijanji vlasnik njegovog violonela u vrijeme Sovjetskog

Saveza doao do njega preprodajom nekoliko pari amerikih traperica. Kad je zavrio priu, pogledala ga je s udnim smijekom i rekla: "To je dobar instrument. Ima dobar glas. Ali poto ga nisam ni dodirnula, ne mogu ga doista procijeniti." Shvatio je da je opet krenula prema tom podruju, brzo je skrenuo pogled i rekao: "Za nekoga vaeg ranga, to ne bi bio adekvatan instrument. ak je i za mene jedva zadovoljavajui." Uvidio je da se u razgovoru vie ne moe opustiti zbog straha da e se ona opet okomiti i vratiti na to podruje. ak i u najlagodnijim razgovorima, u mislima je bio na oprezu, spreman da je zaustavi ako bi pronala neki novi prilaz. A ipak, nije je uvijek mogao sprijeiti, tada bi se samo pretvarao da nije uo kad bi rekla neto u stilu: "Oh, bilo bi daleko lake kada bih vam to jednostavno odsvirala!" * Krajem rujna - u povjetarcu se ve osjeala hladnoa - Giancarla je iz Amsterdama nazvao g. Kaufmann. Manja komorna grupa iz hotela s pet zvjezdica u sreditu grada trebala je elista. Svirali su etiri dana u tjednu u trubadurskoj galeriji, koja je gledala na salu za veeru, a glazbenici su imali i druge "lake, neglazbene obaveze" u tom hotelu. Smjetaj i hrana osigurani. G. Kaufmann se odmah sjetio Tibora pa mu uva to mjesto. Smjesta smo obavijestili Tibora - u kafiu iste veeri kad je nazvao g. Kaufmann - i ini mi se da smo svi ostali zateeni hladnom Tiborovom reakcijom. To je svakako bilo posve suprotno od njegovog ponaanja poetkom ljeta, kad smo mu sredili "audiciju" kod g. Kaufmanna. Giancarlo se razbjesnio. "Pa o emu jo treba razmisliti?", dreknuo je na momka. "to oekuje? Carnegie Hall?" "Nisam nezahvalan. Ipak, moram malo razmisliti. Da sviram za publiku koja brblja i jede. I te druge hotelske obaveze. Je li to doista prikladno za nekoga poput mene?" Giancarlo uvijek brzo plane pa smo ga morali zaustaviti da Tibora ne epa za jaknu i izdere mu se u lice. Neki od nas smatrali su da treba podrati momka, govorei da se ipak radi o njegovom ivotu, da ne mora prihvatiti bilo kakav posao koji mu ne odgovara. Kad smo se smirili, Tibor se sloio da taj posao ima svojih prednosti ako se shvati kao privremeno rjeenje. A na grad, istaknuo je poprilino bezobzirno, nakon turistike sezone pretvorit e se u umalu provinciju. Amsterdam je barem kulturni centar. "O tome u dobro razmisliti", rekao je na kraju. "Hoete li, molim vas, rei g. Kaufmannu da u ga obavijestiti za tri dana." Giancarlo time nimalo nije bio zadovoljan - uostalom, oekivao je neizmjernu zahvalnost - ali ipak je nazvao g. Kaufmanna. U cijeloj raspravi te veeri Eloise McCormack nije bila spomenuta, ali iza svake Tiborove rijei prepoznali smo njezin utjecaj. "Ta ga je ena pretvorila u arogantnog malog seronju", ree Ernesto kad je Tibor otiao. "Neka se tako ponaa u Amsterdamu. Brzo e ga spustiti na zemlju." * Tibor nikad nije spominjao Eloisi audiciju kod g. Kaufmanna. esto mu je dolo da joj kae, ali uvijek bi se povukao, a kako se njihovo prijateljstvo produbljivalo, sve mu se vie inilo kao izdaja to to je uope pristao na takvu stvar. Stoga je prirodno to Tibor nije ni namjeravao pitati Eloise to misli o tome niti je u to uvoditi. Ali nije znao uvati tajnu pa je njegova odluka da joj nita ne kae imala neoekivane posljedice. Tog je dana bilo neuobiajeno toplo. Doao je u hotel kao inae i poeo joj svirati

neke nove stvari koje je uvjebavao. Ali ve nakon tri minute, ona ga je zaustavila i rekla: "Neto nije u redu. Na to sam pomislila im si uao. Dobro sam te upoznala, Tibore, znala sam ve po tome kako si pokucao na vrata. A kad sam te ula kako svira, posve sam sigurna. Nema koristi, to ne moe skriti od mene." Bio je posve zateen, spustio je gudalo s namjerom da joj sve otvoreno kae, ali ona je podigla ruku i rekla: "Od neega vie ne moemo bjeati. To neprestano pokuavate izbjei, a ne moe se vie. elim o tome razgovarati. Cijeli protekli tjedan htjela sam o tome razgovarati." "Doista?" Zapanjeno je gledao u nju. "Da", rekla je primaknuvi stolac tako da ga je prvi put gledala ravno u lice. Nisam vas htjela obmanuti, Tibore. Nije mi bilo lako zadnjih tjedana, vi ste mi jako drag prijatelj. Ne bih podnijela da pomislite da sam vas htjela nasamariti. Ne, molim vas, nemojte me ni pokuati zaustaviti. elim vam rei. Ako biste mi sada dali violonelo i rekli mi da sviram, morala bih rei ne, ne mogu svirati. Ne zato jer instrument nije dovoljno dobar, nita u tom smislu. Iako sada mislite da sam prevarantica, da sam se pretvarala da sam ono to nisam, onda vam hou rei da grijeite. Pogledajte koliko smo toga postigli. Zar to nije dokaz da nisam nita glumila? Da, rekla sam vam da sam virtuoz. Pa, dopustite da objasnim na to sam mislila. Mislila sam na to da sam roena s posebnim talentom, ba kao i vi. Vi i ja, mi imamo neto to veina elista nee nikad imati, bez obzira koliko se trudili. To sam prepoznala u vama im sam vas ula u onoj crkvi. Na neki nain, zacijelo ste i vi to prepoznali u meni. Zato sam odluila da doete k meni u hotel." "Malo je takvih kao to smo mi, Tibore, mi se moemo prepoznati. injenica da jo nisam nauila svirati violonelo ne mijenja samu stvar. Morate shvatiti, ja jesam virtuoz. Ali mene tek treba osloboditi. Kao i vas, vi jo niste osloboeni, i na tome sam radila proteklih tjedana. Nastojala sam vam pomoi da zgulite neke slojeve. Ali nikad vas nisam namjeravala prevariti. Kod devedeset i devet posto elista, ispod tih slojeva nema niega, nema se to osloboditi. Stoga ljudi poput nas moraju pomagati jedno drugome. Kad se spazimo u guvi na trgu, bilo gdje, moramo uspostaviti kontakt, jer nas je jako malo. " Zamijetio je suze u njezinim oima, ali glas joj je bio smiren. Utihnula je i okrenula se od njega. "Dakle, vi vjerujete da ste posebna elistica", ree on nakon nekog vremena. "Virtuoz. A svi mi ostali, go Eloise, moramo skupiti hrabrosti i sami se osloboditi, kako ste rekli, a da nismo sigurni to emo zatim ugledati. A vi, vama nije ni potrebno oslobaanje. Vi ne inite nita. A ipak ste uvjereni da ste virtuoz..." "Molim vas, ne ljutite se. Znam da zvui aavo. Ali tako stvari stoje, to je istina. Moja majka je odmah prepoznala moj talent kad sam bila mala. I na tome sam joj zahvalna. Ali nastavnici koje je uzimala za mene, kad sam imala etiri godine, sedam godina, jedanaest godina, nisu bili ni za to. Mama to nije znala, ali ja jesam. Jo kao djevojica imala sam taj instinkt. Znala sam da moram zatititi svoj talent od ljudi koji bi ga, bez obzira na dobronamjernost, posve unitili. Stoga sam ih blokirala. I vi to trebate uiniti, Tibore, va talent je dragocjen." "Oprostite", prekinu je Tibor, sada puno blae. "Kaete da ste violonelo svirali kao dijete. Ali danas..." "Instrument nisam taknula od svoje jedanaeste godine. Od dana kad sam mami objasnila da ne mogu nastaviti s g. Rothom. I ona je shvatila. Sloila se da je bolje da nita ne radim, da priekam. Najvanije da ne otetim svoj talent. Moje vrijeme tek treba doi. U redu, ponekad pomislim da predugo ekam. Imam etrdeset jednu godinu. Ali barem nisam otetila ono s ime sam roena. Tijekom godina sam bila kod mnogih nastavnika koji su govorili da e mi pomoi, ali ja sam ih prozrela. Ponekad je tako teko ocijeniti, Tibore, ak i nama. Ti nastavnici, oni su tako... profesionalni, lijepo priaju, slua ih i isprva te zavaraju. Pomisli, da, konano e mi netko pomoi, on je jedan od nas. A onda shvati da uope nije takav. Tada treba biti vrst i zatvoriti se. Upamtite, Tibore, uvijek je bolje priekati. Ponekad mi je loe zbog toga to jo uvijek nisam oslobodila svoj talent. Ali nisam ga otetila, a samo je to vano."

Na kraju joj je odsvirao par stvari koje je pripremio, ali nisu se mogu uivjeti kao prije pa sesija nije dugo trajala. Na trgu su pili kavu, malo popriali i onda joj je rekao da ga nekoliko dana nee biti u gradu. Uvijek je elio obii okolicu, rekao je, potreban mu je krai odmor, nasamo. "Ako e vam to initi dobro", tiho je rekla. "Ali nemojte se predugo zadrati. Imamo jo puno posla." Uvjerio ju je da se vraa najkasnije za tjedan dana. Ipak, dok su se rastajali, u njoj se vidio neki nemir. Nije bio posve iskren oko tog odlaska: jo nije nita dogovorio. Ali nakon to se tog dana rastao s Eloise, poao je kui i okrenuo nekoliko brojeva, rezervirao je leaj u planinskom hostelu kod granice s Umbrijom. Te je veeri doao do nas u kafi, rekao nam da ide na izlet - mi smo mu dali mnotvo kontradiktornih savjeta o tome kamo treba ii i to treba vidjeti - i snishodljivo zamolio Giancarla da kae g. Kaufmannu da e vrlo rado prihvatiti ponueni posao. "to drugo mogu uiniti?", rekao nam je. "Kad se vratim, neu imati ni prebijene pare." * Tiboru je bilo dobro na odmoru u prirodi. Nije nam puno govorio o tome, samo je rekao da se sprijateljio s nekim njemakim planinarima, da je po brdskim konobama troio preko svojih mogunosti. Vratio se nakon tjedan dana, izgledajui znatno odmorenije, ali jedva je ekao provjeriti je li Eloise McCormack otila iz grada dok njega nije bilo. Navala turista poela je jenjavati, konobari su na terase iznosili grijalice, stavljajui ih izmeu stolova. Istog dana po povratku, u uobiajeno vrijeme, Tibor je s violonelom krenuo u Excelsior i sa zadovoljstvom ustanovio da ga je Eloise ekala i da joj je oito nedostajao. Srdano ga je pozdravila i kao to bi ga netko drugi, shrvan emocijama, zatrpao hranom i piem, ona ga je odgurala prema njegovom stolcu i nestrpljivo poela raspakiravati violonelo, govorei: "Sviraj mi! Idemo! Samo sviraj!" Proveli su fantastino popodne. Brinuo se to e dalje biti, nakon njezine "ispovijedi" i naina na koji su se rastali, ali kao da je sva napetost jednostavno ishlapjela, atmosfera meu njima bila je bolja nego ikad. ak i kad je zavrio komad, a ona sklopila oi i krenula s dugom, otrom kritikom njegove izvedbe, nije osjeao nikakvu kivnost, samo glad da je shvati koliko je god u stanju. Sutradan i dan poslije, bilo je isto: oputeno, na mahove ak zabavno, bio je siguran da nikad u ivotu nije bolje svirao. Nisu ni spomenuli razgovor koji su imali prije njegova odlaska niti ga je ona pitala kako mu je bilo u prirodi. Govorili su samo o glazbi. A etvrtog dana po njegovom povratku, zbog niza sitnih nezgoda - ukljuujui pokvareni vodokotli u sobi - nije mogao u uobiajeno vrijeme otii u Excelsior. Kad je proao pored kafia, poeo je padati mrak, konobari su upalili svijee u malim staklenim vazama, a mi smo odradili par numera u naem veernjem setu. Mahnuo nam je i zatim krenuo trgom prema hotelu, zbog violonela se inilo kao da epa. Zamijetio je da recepcionar oklijeva nazvati je. A kad je otvorila vrata, toplo ga je doekala, ali nekako drugaije, i prije nego to je uspio progovoriti, brzo je rekla: "Tibore, drago mi je sto ste doli. Upravo sam Peteru priala o vama. Tono, Peter me konano pronaao!" Zatim je viknula prema sobi: "Peter, stigao je! Ima i violonelo!" Kad je Tibor uao u sobu, krupan, usporeni, prosijed mukarac u svijetloj majici ustao je sa smijekom. vrsto se rukovao s Tiborom i rekao: "O, sve sam uo o vama. Eloise je uvjerena da ete biti velika zvijezda." "Peter ne odustaje", rekla je. "Znala sam da e me na kraju pronai." "Meni se nitko ne moe sakriti", ree Peter. Zatim je primaknuo stolac za Tibora i natoio mu au pjenuca iz posude s ledom, koja je stajala na ormariu. "Idemo, Tibore,

pomognite nam da proslavimo na ponovni susret." Tibor otpi pjenuca, zamijetivi da mu je Peter, nekim sluajem, primaknuo njegov elistiki stolac. Eloise se negdje izgubila i neko vrijeme su Tibor i Peter razgovarali, s aama u ruci. Peter je bio ljubazan i postavljao je mnoga pitanja. Kako je Tiboru bilo odrastati u Maarskoj? Je li ga okirao prvi posjet Zapadu? "Volio bih svirati neki instrument", ree Peter. "Vi imate sree. Htio bih nauiti. ini mi se da je sada prekasno. " "O, nikad nije prekasno", ree Tibor. "U pravu ste. Nikad nije prekasno. Prekasno je uvijek samo izgovor. Ne, istina je, ja sam poslovni ovjek, govorim si da nemam vremena za uenje francuskog, da nauim svirati, da proitam Rat i mir. Sve to sam oduvijek htio. Eloise je svirala kad je bila mala. ini mi se da vam je govorila o tome." "Da, rekla mi je. Mislim da je prirodno jako nadarena. " "O, svakako jest. Svi koji je znaju mogu to vidjeti. Ona je jako senzibilna. Trebala bi uzimati instrukcije. Ja, ja sam uasno trapav." Ispruio je ruku i nasmijao se. "Volio bih svirati klavir, ali to se moe s ovakvim rukama. Dobre su za kopanje, to su moji radili generacijama. Ali ta gospoa," - asom je pokazao prema vratima - "ona ima pravi senzibilitet. " Eloise se konano pojavila iz spavae sobe u tamnoj veernjoj haljini i s puno nakita. "Peter, ne gnjavi Tibora", rekla je. "Njega ne zanima golf." Peter isprui ruke i s preklinjanjem pogleda u Tibora. "Recite, Tibore. Jesam li uope spomenuo golf?" Tibor ree da treba poi, da ih ne eli zadravati prije veere. Na to su se oboje poeli buniti, a Peter je rekao: "Pogledajte me. Izgledam li kao da sam se spremio za veeru?" Premda je Tibor pomislio da izgleda jako pristojno, nasmijao se kako se zacijelo i oekivalo od njega. Zatim Peter ree: "Ne moete otii prije nego to neto odsvirate. Puno sam sluao o vaem sviranju." Zbunjen, Tibor je krenuo raspakirati violonelo kad je Eloise odluno rekla, s nekom novom intonacijom u glasu: "Tibor je u pravu. Vrijeme je. U ovom gradu u restoranu vam nee uvati stol ako se ne pojavite na vrijeme. Peter, obuci se. Mogao bi se i obrijati? Ispratit u Tibora. elim s njim nasamo porazgovarati." U dizalu su se srdano smijeili jedno drugome, ali nisu progovorili. Kad su izili van, na trgu je bila upaljena rasvjeta. Lokalni klinci su nakon kolskih praznika jurili za loptom ili su se naganjali oko fontane. Veernja passeggiata bila je u punom zamahu, mislim da je i naa glazba dopirala do mjesta na kojem su stajali. "Pa, to je sve", rekla je na kraju. "Pronaao me, mislim da me i zasluio." "On je iznimno armantan", ree Tibor. "Namjeravate se vratiti u Ameriku? " "Za nekoliko dana. Mislim da hoemo. " "Vjenat ete se? " "Vjerojatno." Zakratko ga je otvoreno gledala, a onda je skrenula pogled. "Vjerojatno", ponovila je. "elim vam puno sree. On je dobar ovjek. I ljubitelj glazbe. To je vama vano. " "Da. To je vano. " "Kad ste se maloprije spremali. Nismo razgovarali o golfu, nego o glazbenim instrukcijama. " "Doista? Mislite za njega ili za mene? " "Za oboje. Meutim, ini mi se da u Portlandu, u Oregonu, nema previe nastavnika koji vas mogu poduavati." Nasmijala se. "Kako sam rekla, ljudima poput nas nije nimalo lako." "Da, shvaam. Nakon proteklih tjedana to mogu bolje shvatiti nego ikada ranije." Zatim je dodao: "Gice Eloise, neto vam moram rei prije naeg rastanka. Ubrzo idem u Amsterdam, dobio sam mjesto u jednom velikom hotelu." "Bit ete nosa?" "Ne. Svirat u s manjom grupom u hotelskoj blagovaonici. Zabavljat emo hotelske

goste dok veeraju." Paljivo ju je gledao zamijetivi neku iskru u njezinim oima, koja je ubrzo utrnula. Stavila mu je ruku na rame i nasmijeila se. "Pa, puno sree." Zatim je dodala: "Ti hotelski gosti. eka ih prava poslastica. " "Nadam se. " Jo su par trenutaka tako stajali jedno pored drugoga, tik do kruga svjetlosti koja je dopirala iz hotela, izmeu njih glomazni violonelo. "A nadam se", ree, "da ete biti sretni s g. Peterom. " "I ja se nadam", rekla je i opet se nasmijala. Zatim ga je poljubila u obraz i na brzinu zagrlila. "Pazite na sebe", rekla je. Tibor joj zahvali i prije nego to se snaao, gledao je za njom dok se vraala u Excelsior. * Tibor je ubrzo nakon toga otiao iz grada. Kad smo posljednji put popili pie, bilo je oito da je jako zahvalan Giancarlu i Ernestu na poslu koji je dobio i svima nama na prijateljstvu, ali nisam se mogao otresti dojma da nas pomalo gleda s visoka. Jo su neki to zamijetili, ne samo ja, ali Giancarlo je, kao i uvijek, stao na Tiborovu stranu i rekao da je momak samo uzbuen i nervozan jer ga eka novo razdoblje u njegovom ivotu. "Uzbuen? Kako moe biti uzbuen? ", ree Ernesto. "Cijelo ljeto je sluao kako je genij. Posao u hotelu, to je realnost. Razgovor s nama, i to je realnost. Bio je dobar momak na poetku ljeta. Ali nakon toga to mu je uinila ona ena, drago mi je to mu vidim lea." Kao to sam rekao, to je bilo prije sedam godina. Giancarlo, Ernesto, otili su svi momci iz tadanje grupe, osim mene i Fabijana. Dok ga tog dana nisam spazio na trgu, jako dugo nisam pomislio na naeg mladog maarskog maestra. Nije ga bilo teko prepoznati. Malo se udebljao, naravno, oko vrata je bio zamjetno iri. A u nainu na koji je gestikulirao prstom, dozivajui konobara, bilo je neeg - moda mi se samo ini - neeg nestrpljivog, neke spontanosti koja prati odreenu vrstu ogorenja. Ali moda to nije fer. Uostalom, vidio sam ga tek krajikom oka. A ipak, uinilo mi se da vie nema onu mladenaku elju da se svidi, one pomne manire koje je tada imao. To nije nimalo loe u ovom svijetu, mogli bismo rei. Trebao sam otii do njega i porazgovarati, ali na kraju naeg seta ve je otiao. Koliko sam mogao ocijeniti, tu je bio samo na jedan dan. Bio je u odijelu - obinom, ne posebno elegantnom - pa moda sada radi u nekom uredu. Moda je u blizini imao posla te je kroz na grad proao samo zbog starih vremena, tko zna? Ako se vrati na trg, a ja ne budem svirao, prii u mu i malo porazgovarati s njim.

O knjizi :
............................ Filmska ekranizacija "Na kraju dana" lijepo je, ak eksponencijalno, potencirala finu gasterbajtersku notu Bookerom nagraenog romanopisca Kazuo Ishiguroa. Prema romanu Japanca roenog u Nagasakiju (1954., devet godina nakon A-bombe), a odraslog i kolovanog u Velikoj Britaniji, scenarij za film je napisala Ruth Prawer Jhabvala, Njemica koja je ivjela u Engleskoj, udala se za Indijca, i naposljetku preselila u Indiju. ............................ Koliko su biografije filmaa i autora "Na kraju dana" putovale, toliko je tekst bio statian, ukotvljen u svoje vrijeme, mjesto i obiaje. S Ishigurovom zbirkom Nokturna : pet pria o glazbi i sutonu (2009.) stvar je obrnuta. U "Nokturnu" putuje i sam tekst: od Venecije, preko Londona i Engleske, do Los Angelesa. Kulise se ovdje stalno pomiu. Ton zbirke su stari lageri, tema iz Kuma to ju na trgu Svetog Marka izvode ulini svirai, napjevi neshvaenog kantautora to se mogu uti u idilinom engleskom krajoliku, ili zvuk jazz saksofona u losangeleskoj klinici. Slika zbirke su gradovi i krajolici, mahom s evropskih turistikih razglednica, jedna klinika za plastine operacije i pripadajui im sutoni. Unutar tih koordinata tona i slike Ishiguro pria o drutvenim hijerarhijama, pravilima i tabuima, slinima kao i u "Na kraju dana". U prii Crooner ocvala zvijezda lagera rastaje se od svoje ivotne ljubavi kako bi se s mladom enom pokuao ponovo vratiti u showbiz. Rastava je dogovorna jer i supruga je svjesna da s njom njen voljeni suprug nema nikakve anse za povratak. U prii I po kii i po suncu brani par u krizi poziva u posjetu starog prijatelja kako bi im njegov naizgled promaeni i neuspjeli ivot dao novi elan i novu perspektivu. U Nokturnu imamo saksofonistu kojeg fiziki izgled prijei da se probije u prvu ligu. Kada ga napusti ena njen novi mukarac ponudi se da mu, kao kompenzaciju, plati plastinu operaciju i ponudi novu priliku za uspjeh. elist je pak pria o honorarnom svirau kojeg jednog ljeta znamenita glazbenica uvjeri da je genij, a zatim ga ostavi u tom uvjerenju... "Nokturna" su zanimljiva krialjka pria o uspjehu i uspinjanju drutvenom hijerarhijom. Da bi uspio crooner mora odbaciti svoju staru suprugu; saksofonista mora promijeniti svoje lice; brani par se mora napojiti neuspjehom svog prijatelja... Sa starom enom ne moe se u Vegas; s bezlinim licem ne osvajaju se nagrade; uz propalog prijatelja svatko se osjea bolje... Svu tu staleku dramu svijeta koji se dijeli na uspjele i neuspjele Ishiguro ispisuje reenicima kakvima je i butler izjavljivao duboku i strastvenu naklonost gospoi Kenton. Manje je vie, a jo manje jo vie. Ishigurove prie su neobine, ponegdje i na granici burleske, ali redovito s reduciranim zavretkom. Ponegdje otvorenim zavretkom, ponegdje tek naznaenim to povremeno priama daje i dojam nezavrenosti. Pravi kapital zbirke lei u drutvenim oprekama uspjenih i neuspjenih, mladih i starih, runih i privlanih, slavnih i anonimnih. To su nove podjele naeg doba. Nove drutvene klase i stalei. Nema vie gospodara, batlera, slugu i pasa. Stara hijerarhija je nestala ali se pojavila nova kroz ije barijere se jednako teko prolazi kao i kroz one nekadanje. Dragan Jurak (izbor iz teksta)

O piscu :

Kazuo Ishiguro (8.11. 1954. - ) je britanski pisac porijeklom iz Japana. Roen je u Nagasakiju, a porodica mu se preselila u Englesku 1960. Ishiguro je diplomirao na Univerzitetu Kent 1978. a magistrirao na Univerzitet Istone Anglije i plbori kursa kreativnog pisanja1980. Danas ivi u Londonu sa suprugom Lornom MacDougall i keri Naomi.

Djela

(1982) A Pale View of Hills

( Nejasna slika bregova ) ( Slikar prolaznog sveta)

(1986) An Artist of the Floating World (1989) The Remains of the Day (1995) The Unconsoled

( Na kraju dana / Ostaci dana )

( Bez utehe ) ( Kad smo bili siroad )

(2000) When We Were Orphans

(2003) The Saddest Music in the World (originalni scenarij) (2005) Never Let Me Go ( Nikad me ne ostavljaj / Ne daj mi mikada da odem)

(2005) The White Countess (originalni scenarij) (2009) Nocturnes: Five Stories of Music and Nightfall