You are on page 1of 10

Stilske figure

FIGURE DIKCIJE

ASONANCA
Asonanca (asonancija) glasovna je figura koja nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja zvukovnog ugoaja, ritma ili glasovnih efekata.

Primjeri asonance [uredi]


Antun Gustav Mato, Jesenje vee

Olovne i teke snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama Monotone sjene rijekom plivaju, utom rijekom meu golim granama.

Dragutin Tadijanovi, Prsten

Oni koji poznaju drago kamenje.Gotova je pjesma O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?

Dragutin Tadijanovi, Dugo u no, u zimsku bijelu no

Dugo u no, u zimsku bijelu no

Tin Ujevi, Visoki jablani

Oni imaju visoka ela, vijorne kose, iroke grudi

Jedni jadi, zeni mi se dragi. Eto sablje, evo nase glave.

ALITERACIJA

Aliteracija (lat. ad = na, k, prema; littera = slovo) glasovna je figura koja nastaje ponavljanjem istih ili zvukovno slinih suglasnika ili suglasnikih skupina radi postizanja zvukovnog ugoaja, ritma ili glasovnih efekata.

Primjeri aliteracija [uredi]

Zuji, zvei, zvoni, zvui (Petar Preradovi, Jezik roda moga) I cvri, cvri cvrak na voru crne smre (Vladimir Nazor, Cvrak)

Aliteracije mogu biti i fraze na kojima se lomi jezik ("jezikolomci"): Riba ribi grize rep. Navrh brda vrba mrda. Petar Petru plete petlju. Igla igra igru igle. Pop kopa prokop, kroz prokop kopa pop.

ONOMATOPEJA
Onomatopeja (gr. onoma = ime, poiein = napraviti) glasovna je figura oponaanja ili prenoenja zvukova iz prirode u nekom knjievnome djelu jezinim sredstvima.

Vrste onomatopeje [uredi]


To je skupina glasova koja vjerno oponaa neki um ili zvuk: ivotinjsko glasanje

Primjeri onomatopeje [uredi]

I cvri, cvri cvrak na voru crne smre (Vladimir Nazor) Krcnu kolac nekoliko puta / Zviznu pala nekoliko puta (Ivan Maurani) Kia sitno sipi, sipi i rominja (Antun Gustav Mato) Kia rominja, / glogolji, /amori; / kia jadikuje; / mijenja pravac, / vraa se, / bugari, / i opet sipi i sipi (Tin Ujevi) Zvoneki slono si cinkaju (Dragutin Domjani)

Sve do sunca ve se penje / Kukurikukuj! (Antun Gustav Mato) Zuji, zvei, zvoni, zvui, / umi, grmi, tutnji, hui

LIRSKI PARALELIZMI ANAFORA


Anafora (gr. , anaphora = nositi natrag) glasovna je figura kojom se ponavljaju rijei na poetku dvaju ili vie stihova.

Primjeri anafore [uredi]

Ivo Andri, Jadni nemir

mi zalud zidamo toranj do neba mi zalud skidamo Boga sa neba mi zalud silazimo u srce zemlji mi zalud gazimo crva pod zemljom

Tin Ujevi, Svakidanja jadikovka

I nema sestre ni brata I nema oca ni majke I nema drage ni druga

Dragutin Domjani, Bele roe

Kad si Ti znala ez oblok pogledet, Kak da su roe oivele bele, Kak da su dobre Ti dragale ruke, Kak da su k Tebi privinut se tele.

Kazi mi kazi kako da te zovem, kazi mi kakvo ime da ti dam

Uranila kosovka devojka, Uranila rano u nedelju

EPIFORA
Epifora je glasovna figura ponavljanja rijei na kraju stihova.

Primjeri epifore kao jezine figure [uredi]


Stanko Vraz, Gazele

dral putuje k toplom jugu - u jeseni, A meni je put sjevera - u jeseni. Pastijer uva po planini krotka stada, Pa se poju vraa kui - u jeseni. Vrtlar kupi plod svog znoja, zlatne breskve I jabuk rumen-voe - u jeseni. to se ljeti trudio mnogo oko njega, Vinogradnik bere groe - u jeseni. Tako svatko kupi, bere i uiva U veselju plod svojih muka - u jeseni. A to, Stanko, plod je brig, muk tvojih? Gorko voe - bol i suze - u jeseni.

Ivan Maurani, Smrt Smail-age engia

Djedi vai rodie se tudijer, Oci vai rodie se tudije, I vi isti rodiste se tudijer

Jure Katelan

ujem u snu Sanjam u snu Vidim u snu...

U tamnici je glava naroda,

U tamnici je snaga naroda, U tamnici je nada naroda.

SIMPOLHA
Simploka (simploha) je glasovna figura koja ujedinjuje anaforu i epiforu, dakle, rijei se ponavljaju i na poetku i na kraju stihova.

Primjeri simploke [uredi]

Dobria Cesari, Djetinjstvo

To sada gleda on To sada misli on To sada sanja on

U tamnici je snaga naroda, U tamnici je nada naroda.

ANADIPLOZA
Anadiploza (gr. anadplsis = ponavljanje) glasovna je figura u kojoj se jedna ili vie rijei s kraja stiha ponavlja na poetku sljedeeg.

Primjeri anadiploze [uredi]

Dragutin Tadijanovi, Tubalica za vinogradom

Vinograd je moj svenuo, neveseo, Neveseo, i ja venem

Miroslav Krlea, Revolta

...kad prevratom u smjelim oboriti Bastilju, Bastilju sviju kriza: moj mozak! Moj mozak!

TAUTOLOGIJA
Tautologija po svojoj sustini jeste emocionalna figura, nayiv potice od grcke reci tauto = isto, logos = rec, i podrazumeva gomilanje reci istog ili slicnog znacenja, koje veoma izrazito prenosi zgusnutoi napeto pesnikovo osecanje. Tautologija je veoma cesta figura u pesnickom jeziku zato sto je ponavljanje istih ili slicnih pojmova uopste karakteristicno za svako uzbudjeno stanje, pa i za stanje pesnicke uzbudjenosti. Jacina tog uzbudjenja je uvek veca od stepena osecanja koje se iskazuje jednom reci, i zato pesnik oseca potrebu da svoje napeto i jako uzbudjenje iskaze nekolikim recima: Vrata skrinuse O duse, O mila seni! O majko moja! O blago meni! (Djura Jaksic) Jesenja samoca Sve vise sm, sve lidje sam, sve tudje i sve tuznije, Sve tamnije, sve sramnije, sve biva ruznije. Sve hladnije, sve gladnije, sve ledenije, Samoca prazna, jesenja, a biva sve jesenije.

REFREN
Refren (od provansalske rei refrainge - ponovljeno udaranje talasa, odnosno fr. refrain pripev) u muzikom i poetskom smislu oznaava stilsku figuru dikcije , naina izraavanja, koji se odnosi na ponavljanje stiha, dela ili grupe stihova. Najee se pravilno ponavljaju posle svakog distiha ili strofe. Pesnici esto ponavljaju sline ili iste rei, na taj nain, na prvom mestu, istiu svoja oseanja. Refren povezuje sve strofe u pesmi, a pritom emocionalno obeleava celu pesmu.
[1]

Santa Maria De la Sallute-Laza Kostic Bila jednom jedna ruza

LAJTMOTIV
Misao u knji. djelu, razgovoru i sl. koja je stalno nenametljivo nazona.

Most-I. Andric Vetar-Laza Lazarevic

POLIPTOTON
Ovo je stilski postupak ponavljanja vie oblika fleksije, tj. ista se rije ponavlja u istoj reenici u vie padea i brojeva: Homo homini lupus ovjek ovjeku vuk Oko za oko, zub za zub. Najbolje od najboljeg. Kralj kraljeva. Oh ti duso moje duse, Oh ti srce, srca moga Pesma nad pesmama Bog bogova

PARANOMAZIJA
Stilska figura u kojoj se dovode u vezu srodne rijei po zvunosti. Lazni svijete, moj lijepi cvijete Prodao je veru za veceru Ko leti hladuje, zimi gladuje

ETIMOLOGIKA
Povezuju se reci koje imaju vezu po poreklu, takve reci imaju razlicit oblik a isti koren Moralno je ono sto se mora. Becu grade,ne beci se na me.

Lov lovio Murate vezire. Bol bolovati Grad graditi

San sanjati FIGURE KONSTRUKIJE

INVERZIJA
Inverzija je figura kojom se obre red rijei u reenici ili dijelovi reenice, esto radi jaeg isticanja.

Primjeri inverzije [uredi - ]

Antun Gustav Mato, Utjeha kose U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Biser Mara po jezeru brala. Svijet je ovaj tiran tiraninu, A kamoi dusi blagorodnoj.

ELIPSA
Elipsa (gr. , lleipsis = izostavljanje) figura je koja nastaje kad se iz reenine cjeline izostavljaju pojedine rijei.

Primjeri elipse [uredi - ]


Elipsa je esta i u svakodnevnome govoru:

Ana je zagrlila Marka, a Marko Anu. (Ana je zagrlila Marka, a Marko je zagrlio Anu.) Doli su. (Oni su doli. Hrvatski je jedan od jezika u kojemu se line zamjenice mogu i ne moraju navoditi u ovakvim sluajevima. Ako se navode, to je najee zbog isticanja.) Elipse se mogu javljati i u mediju poput filma, posebice u najavama:

etiri godine kasnije... Elipsa u poeziji [uredi - ] Elipsa je, naravno, esta u poeziji kao izraajno sredstvo:

Miroslav Krlea, Plameni vjetar

Sverazorni e ritam po ulici da ori: "Gori! Gori!"

Dragutin Tadijanovi, Prsten

Na ruci mojoj alosnoj crveni prsten Javorov.

Antun Gustav Mato, Prosjak

Torba gola, podne pali, Sokak prazan, gori tjeme.

ANAKOLUT
nedosljednost u graenju reenica(nedovrsenost recenice) ( U naega kuma, u ruci mu zlatan golub gue Ono brdo najvie, tamo je crkva sagraena )

SINTAKSICNI PARALELIZAM

You might also like