MILAN KUNDERA NEPODNOLJIVA LAKOA POSTOJANJA

PRVI DIO LAKOA I TEINA Misao o vjenom vradanju je tajanstvena i Nietzsche je njome prilino zbunio vedinu filozofa; pretpostaviti da e se jednom ponoviti sve ono to smo ve doivjeli, i jo da e se to ponavljanje ponavljati u beskraj! to treba da nam kae taj smueni mit? Mit o vjenom vradanju govori, per negationem, da je ivot koji jednom zauvijek nestane, koji se vie ne vrada, slian sjeni, da je bez teine, da je unaprijed mrtav i da njegov uas, uzvienost ili ljepota ako je bio straan, lijep ili uzvien ne znae pod milim Bogom nita. O njemu ne treba voditi rauna kao ni o ratu izmeu dviju afrikih drava u etrnaestom stoljedu, koji nita nije promijenio na licu ovog svijeta, iako je u njemu, u neopisivim mukama, izgubilo ivote tri stotine tisuda Crnaca. Hode li se neto promijeniti u tom ratu dviju afrikih drava u etrnaestom stoljedu ako se on bezbroj puta ponovi u vjenom vradanju? Promijenit de se; pretvorit de se u blok koji strai i traje a njegova glupost postat de nepopravljiva. Kad bi se Francuska revolucija vjeno ponavljala, francuska historiografija ne bi bila tako ponosna na Robespierrea. Kako, meutim, govori o neemu to se vie nede vratiti, krvave se godine pretvaraju u puke rijei, teorije, diskusije i postaju lake od perja, ne izazivaju strah. Beskrajna je razlika izmeu Robespierrea koji se pojavljuje samo jednom u povijesti i Robespierrea koji se vjeno vrada Francuzima skidati glave. Moemo, prema tome, redi da misao o vjenom vradanju predstavlja odreenu perspektivu u kojoj stvari postaju drukije nego to su dosad za nas bile pojavljuju se liene olakotne okolnosti svoje prolaznosti. Ta olakotna okolnost nam, naime, onemogudava da donesemo bilo kakav sud. Kako moemo suditi o neemu to je prolazno? Rumena svjetlost zalaska oblijeva sve arolijom nostalgije, pa i giljotinu. Primijetio sam nedavno u samoga sebe upravo nevjerojatan osjedaj listao sam neku knjigu o Hitleru i neke fotografije su me ganule. Podsjetile su me, naime, na doba moga djetinjstva. Proivio sam ga u ratu, neki moji roaci izginuli su u Hitlerovim koncentracijskim logorima, ali to je bila njihova smrt prema injenici da me je Hitlerova fotografija podsjetila na nestalo doba moga ivota, doba koje se nikad nede vratiti? To pomirenje s Hitlerom odaje duboku moralnu izopaenost povezanu sa svijetom koji se zasniva prvenstveno na nepostojanju ponavljanja, jer je u tom svijetu sve unaprijed oproteno, pa prema tome i ciniki doputeno.

Ako se svaka sekunda naega ivota bude bezbroj puta ponavljala, bit demo prikovani za vjenost kao Isus za kri. Takva je pomisao uasna. U svijetu vjenog vradanja svaka je gesta opteredena teinom nepodnoljive odgovornosti. Zbog toga je Nietzsche misao o vjenom vradanju nazvao najteim teretom (das schwerste Gewicht). A ako je vjeno vradanje najtei teret, nai ivoti mogu se na njegovoj pozadini ocrtavati u svoj svojoj predivnoj lakodi. Samo, je li teina doista strana, a lakoda divna? Najtei teret nas lomi, posrdemo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena ena ezne za tim da bude pritisnuta teinom mukog tijela. Najtei teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije ispunjena ivota. I to je teret tei, to je na ivot blii zemlji, to je stvarniji i istinitiji. Nasuprot tome, apsolutna odsutnost tereta ini da ovjek postaje laki od zraka, uzdie se u visine, udaljava se od zemlje i ovozemaljskoga postojanja, postaje tek napola stvaran, a njegovi pokreti su koliko slobodni toliko i nevani. Pa za to da se onda odluimo? Za teinu ili lakodu? Parmenid je odgovorio: Lakoda je pozitivna; teina negativna. Je li bio u pravu? To je pitanje. Jedno je sigurno: suprotnost lakoda/teina je najtajanstvenija i najmnogoznanija od svih suprotnosti. Razmiljao sam o Tomau dugi niz godina. Vidio sam ga jasno samo u svjetlu tih razmiljanja. Vidio sam ga na prozoru svog stana kako gleda u zid druge zgrade preko dvorita, ne znajudi to da radi. Prvi put je upoznao Terezu u malom ekom gradidu tri tjedna ranije. Jedva da su proveli sat vremena zajedno kad ga je ona otpratila do stanice i ekala dok se on ukrca na vlak. Deset dana kasnije, posjetila ga je i vodili su ljubav prvog dana kad je dola. Te nodi dobila je temperaturu i ostala je cijeli tjedan kod njega. Osjetio je neobjanjivu ljubav prema svemu tome; prema njoj, potpunoj strankinji koja mu je izgledala kao dijete koje je stavljeno u koaru i puteno nizvodno da bi stiglo do obale njegovog kreveta Kad je ozdravila, otila je u svoj gradid koji se nalazi nekih 125 milja udaljen od Praga. I sada dolazi ovo vrijeme o kojem priam da sam ugledao Tomaa kako gleda kroz prozor i razmilja. U tome vidim klju njegova ivota. Da li bi je trebao pozvati da se trajno preseli u Prag? Bojao se te odgovornosti.

Kad bi je sad pozvao k sebi, smjesta bi mu dola ponuditi cijeli svoj ivot. Ili da joj se vie ne javlja? To bi znailo da de Tereza ostati servirka u restoranu u nekom zabaenu gradu i da je vie nikad nede vidjeti. Je li elio da doe k njemu ili nije? Gledao je kroz prozor u zid zgrade i traio odgovor. Stalno mu se u sjedanje vradala slika te ene kako lei na njegovu kauu; nije ga podsjedala ni na koga iz njegova prethodnoga ivota. Nije bila ni ljubavnica ni supruga. Bila je dijete koje je izvukao iz koare premazane smolom i poloio na obalu svoje postelje. Zaspala je. Kleknuo je pored nje. Njezin grozniavi dah se ubrzao, jedva ujno je zajeala. Pritisnuo je svoj obraz uz njezin i poeo joj u san govoriti umirujude rijei. Nakon nekoliko trenutaka osjetio je kako joj se dah smiruje i da joj se lice podie prema njegovu licu. Dah joj je blago mirisao na vrudicu i on je udisao taj miris kao da se eli ispuniti tom intimnodu njezina tijela. I u tom je trenutku zamislio da je uz njega ved mnogo godina i da umire. Iznenada je jasno osjetio da njezinu smrt ne bi mogao preivjeti. Legao bi pored nje i poelio umrijeti s njom. U tom asu utisnuo je lice u jastuk pored njezine glave i dugo ostao tako, nepomian. A sad je stajao pokraj prozora i prizivao te trenutke. to bi to moglo biti ako nije ljubav, ljubav koja mu se javila na takav nain? Samo, je li to zaista bila ljubav? Osjedaj da eli umrijeti pored nje oigledno je bio neprimjeren ta vidio ju je tek drugi put u ivotu! Nije li rije jednostavno o histerinom reagiranju ovjeka koji je u dubini due svjestan kako nije sposoban za ljubav pa poinje zavaravati sama sebe simulirajudi je. A podsvijest je uz to tako straljiva da je za tu komediju izabrala upravo tu jadnu servirku iz provincijskoga gradida koja nema gotove nikakvih izgleda da stupi u njegov ivot! Gledao je preko dvorita u prljavi zid, svjestan da ne zna je li to histerija ili ljubav. I bilo mu je ao to se u takvoj situaciji, u kojoj bi pravi mukarac odmah znao kako treba postupiti, on ne moe odluiti i time oduzima vanost najljepem trenutku to ga je ikad doivio (kleao je pokraj njezine postelje i inilo mu se da njezinu smrt ne bi mogao preivjeti). Ljutio se na samoga sebe, ali onda je pomislio kako je, u stvari, posve prirodno to ne zna to eli. ovjek nikad ne moe znati to treba eljeti, jer ivi samo jedan ivot i nikako ga ne moe usporediti sa svojim prethodnim ivotima, niti ga u sljededim ivotima popraviti. Je li bolje biti s Terezom ili ostati sam? Nema nikakve mogudnosti da se provjeri koja je odluka bolja, jer ne postoji mogudnost usporedbe. ovjek sve proivljava prvi put i bez pripreme. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. Pa koliko onda vrijedi ivot ako je prva proba ivota ved ivot sam? ivot je zato uvijek slian skici. Samo, ni skica nije prava rije, jer je skica uvijek nacrt za neto, priprema za sliku. A skica koja je na ivot

je skica nizato, crte iza kojega ne slijedi slika. Einmal ist keinmal, izgovara Toma njemaku uzreicu. Ono to se dogaa samo jednom kao da se nikad nije ni dogodilo. Ako ovjek moe ivjeti samo jedan ivot, to je kao da uopde ne ivi. A onda ga je jednoga dana, u stanki izmeu dviju operacija, sestra pozvala na telefon. uo je iz slualice Terezin glas. Nazvala ga je s kolodvora. Razveselio se je. Na alost, imao je za tu veer ved dogovoren posjet, pa ju je pozvao da doe sutradan. Ali, im je spustio slualicu, pokajao se to joj nije rekao da doe odmah. Jo je mogao otkazati posjet! Zamiljao je kako de Tereza provesti u Pragu punih trideset est sati do njihova susreta i dolo mu je da sjedne u auto i krene je traiti po prakim ulicama. Dola je sljededeg dana uveer s torbicom na dugakom remenu prebaenom preko ramena, nekako elegantnija nego proli put. U ruci je drala debelu knjigu. Bila je to Tolstojeva Ana Karenjina. Bila je vesela, ak pomalo odved buna, i nastojala je dati mu do znanja kako je k njemu svratila tek sluajno, zahvaljujudi posebnim okolnostima u Pragu je slubeno, a moe se dogoditi (njezine izjave bile su prilino nejasne) da de ovdje ak potraiti posao. Onda su na kauu leali nagi i umorni, jedno pokraj drugoga. Bila je ved nod. Pitao je gdje je odsjela, da je odveze autom. Odgovorila mu je zbunjeno kako tek treba potraiti hotel i kako je koveg ostavila u garderobi. Jo se sinod bojao da de dodi ponuditi mu cijeli svoj ivot ako je pozove k sebi u Prag! I kad mu je sad rekla kako je ostavila koveg u garderobi, kroz glavu mu je proletjela misao da je u tom kovegu njezin ivot i da ga je ostavila u garderobi do trenutka kad de mu ga ponuditi. Sjeo je s njom u automobil parkiran pred kudom pa su se odvezli do kolodvora, podigli koveg (bio je glomazan i strahovito teak) i vratili se s kovegom u njegov stan. Kako se to sad tako naglo odluio, a gotovo je etrnaest dana oklijevao, lomedi se oko toga da li da joj poalje obinu razglednicu s pozdravima ili ne? I sam je bio time iznenaen. Djelovao je suprotno svojim naelima. Prije deset godina rastao se od svoje prve ene i sveano je proslavio rastavu kao to drugi proslavljaju svadbu. Postao je svjestan kako nije roen da bi ivio pored bilo koje ene i da samo kao ovjek bez branih obaveza moe ivjeti punim ivotom. Nastojao je da sustav svog ivota razradi tako da se vie ni jedna ena ne moe s kovegom doseliti k njemu. Zbog toga je u svom stanu imao samo jedan kau. Iako je taj kau bio dovoljno irok, Toma je svim svojim ljubavnicama govorio kako ne moe zaspati ako netko lei pored njega i uvijek ih je poslije ponodi odvozio kudama. Uostalom, ni kada je Tereza prvi put bila kod njega, bolesna od gripe, nije spavao

s njom. Prvu nod proveo je u velikom naslonjau, a zatim je odlazio u bolnicu gdje je imao svoj kabinet i u njemu leaj da se odmori za nodnih deurstava. Ovaj put je, meutim, zaspao pokraj nje. Ujutro se probudio i ustanovio da ga Tereza, koja je jo spavala, dri za ruku. Jesu li se tako drali za ruke cijele nodi? Spavala je duboko diudi, drala ga za ruku (vrsto, nije se mogao osloboditi njezina stiska), a strahovito teki koveg stajao je pored kaua. Nije htio izvlaiti ruku iz njezina stiska, bojao se da je ne probudi, pa se samo vrlo oprezno okrenuo na bok da je moe bolje promatrati. Ponovno je pomislio kako je Tereza dijete koje je netko poloio u smolom premazanu koaru i poslao niz vodu. Ta ne moe ostaviti koaru s djetetom da plovi po podivljaloj rijeci! Da faraonova kdi nije izvukla iz valova koaru s malim Mojsijem, ne bi bilo Starog zavjeta, ne bi bilo nae civilizacije! Toliko starih mitova poinje tako to neko spaava odbaeno dijete. Da Polib nije usvojio malog Edipa, Sofoklo ne bi napisao svoju najljepu tragediju! Toma tada jo nije bio svjestan toga da su metafore opasna stvar. Nije preporuljivo igrati se s njima. Ljubav se moe roditi i iz jedne metafore. ivio je sa svojom prvom enom samo dvije godine i dobio s njom sina. Sud je prilikom rastave dodijelio dijete majci, a Tomaa osudio da za njega daje tredinu svoje plade. Uz to mu je odobrio da via sina svake druge nedjelje. Svaki put, meutim, kad je trebalo da se sastane sa sinom, majka je pronalazila neki razlog da to sprijei. Da im je donosio skupe darove, sigurno bi lake dolazio do djeteta. Shvatio je da za ljubav svoga sina mora pladati majci, i to masno pladati. Zamiljao je kako de jednom u bududnosti donkihotski nastojati usaditi sinu svoje nazore, u svakom pogledu razliite od majinih. Bio je unaprijed umoran od toga. I kad mu je jedne nedjelje majka, opet u posljednjem trenutku, otkazala sastanak sa sinom, iznenada je odluio da ga vie nikad u ivotu ne vidi. Zato bi, uostalom, prema tom djetetu, s kojim ga ne povezuje nita osim jedne, nepromiljenim postupcima ispunjene, nodi osjedao vie nego prema nekom drugom? Skrbno de ispladivati novac, ali neka od njega nitko ne trai da ratuje za pravo na sina u ime nekih oinskih osjedaja! Naravno, nitko nije bio spreman suglasiti se s takvim razmiljanjima. Osudili su ga i njegovi vlastiti i izjavili da ako on, Toma, odbija brinuti o svojemu sinu, onda se ni oni, Tomaevi roditelji, nede vie starati za svoga sina. Uz to su ostali u upadljivo dobrim odnosima sa snahom i hvalili se naokolo tim svojim uzornim stajalitem i smislom za pravdu. Tako mu je uspjelo u kratkom roku oslobodi se supruge, sina, majke i oca. Od svega mu je ostao samo strah od ena. eznuo je za njima, ali ih se bojao. Bio je prisiljen uiniti odreeni kompromis izmeu straha i udnje i nazvao ga je erotsko prijateljstvo". Uvjeravao je svoje ljubavnice da samo nesentimentalni

odnos, u kome ni jedan partner ne pretendira na ivot i slobodu drugoga, moe donijeti sredu oboma. Kako je elio biti siguran da erotsko prijateljstvo nede prerasti u agresivnost ljubavi, sastajao se sa svojim stalnim ljubavnicama samo u prilino dugim razmacima. Smatrao je tu metodu savrenom i propagirao je meu prijateljima. Treba se drati pravila broja tri," govorio je. Moemo se s jednom enom sastati i u kradim razmacima, ali u tom sluaju nikad vie od tri puta. A moemo se s njom sastajati i godinama, ali pod uvjetom da izmeu pojedinih sastanaka proSu najmanje tri tjedna." Taj je model pruio Tomau mogudnost da se ne razilazi sa svojim stalnim ljubavnicama i da istodobno ima i vedi broj povremenih. Nije uvijek nailazio na razumijevanje. Od svih prijateljica najboljega je razumjela Sabina. Bila je slikarica. Volim te zato to si prava suprotnost kiu", govorila je. U carstvu kia ti bi bio udovite. Ne postoji scenarij amerikog ili ruskog filma u kome bi mogao biti neto drugo osim zastraujudeg primjera." Obratio joj se za pomod kad je trebalo pronadi u Pragu neki posao za Terezu. Prema nepisanim pravilima erotskog prijateljstva, obedala mu je da de uiniti sve to bude u njezinoj modi i zaista je brzo nala mjesto u foto-laboratoriju nekog ilustriranog asopisa. Mjesto nije trailo posebnu kvalifikaciju, a ipak je uzdiglo Terezu iz statusa servirke u pripadnika ceha novinskih trudbenika. Osobno je odvela Terezu u redakciju, a Toma je u tom trenutku rekao samome sebi kako nikad nije imao bolje prijateljice od Sabine. Nepisani ugovor o erotskom prijateljstvu predviao je da Toma iskljui iz svoga ivota svaku ljubav. Onoga trenutka kada bi prekrio taj uvjet, njegove ostale ljubavnice nale bi se u drugorazrednu poloaju, i pobunile bi se. Zato je za Terezu unajmio podstanarsku sobu, u koju je morala odnijeti svoj teki koveg. Htio je bdjeti nad njom, tititi je, uivati u njezinoj prisutnosti, ali nije osjedao nikakvu potrebu mijenjati nain ivota. Zato nije htio da se sazna kako Tereza spava kod njega. Zajedniko spavanje bilo je, naime, corpus delicti ljubavi. S drugim enama nikad nije spavao. Kad je odlazio k njima, stvar je bila jednostavna, mogao je otidi kad mu se svidi. Tee je bilo kad su one dolazile k njemu, pa im je morao objanjavati kako de ih poslije ponodi odvesti kudi jer pati od nesanice i ne moe zaspati u blizini drugog ljudskog bida. To nije bilo daleko od istine, ali glavni razlog bio je tee objanjiv, pa se nije usudio govoriti im cijelu istinu: u trenucima poslije ljubavnoga ina hvatala ga je nesavladiva elja da ostane sam. Bilo mu je neugodno buditi se usred nodi pored strane osobe, a zajedniko jutarnje ustajanje bilo mu je odvratno nije elio da netko slua kako u kupaonici pere zube. Niti je razmiljao o intimnom doruku.

Zato se toliko iznenadio kada je, probudivi se, ustanovio da ga Tereza vrsto dri za ruku. Promatrao ju je i nikako nije mogao shvatiti to se to dogodilo. Sjedao se tek proteklih sati i inilo mu se da se iz njih iri miris neke nepoznate srede. Od toga vremena oboje su se unaprijed veselili to de spavati zajedno. Gotovo bih rekao da za njih cilj ljubavnog ina nije bilo tjelesno uivanje, nego san koji de uslijediti poslije njega. Osobito ona nije mogla zaspati bez Tomaa. Kad bi ostala u svojoj podstanarskoj sobi (koja se sve vie pretvarala u puki izgovor), nije mogla zaspati cijele nodi. U njegovu zagrljaju tonula je u san i kad je bila najvie uzbuena. On joj je apatom priao prie koje je izmiljao za nju, razne sitne besmislice, a rijei koje je monotono ponavljao bile su ili utjene ili aljive. I te su se rijei pretvarale u zbrkane vizije koje su je uvodile u prvi san. Potpuno je vladao njenim snom i zaspala bi one sekunde koju je odabrao. Dok su spavali, drala ga je kao one prve nodi vrsto je stezala njegovo zapede, njegov prst ili gleanj na nozi. Kad je htio da se udalji a da je ne probudi, morao se posluiti varkom. Oslobodio bi prst (zapede, gleanj) njezina stiska, to bi je uvijek napola probudilo, jer ga je i u snu dobro uvala. Smirila bi se kad bi joj gurnuo u ruku neki predmet (smotanu pidamu, papuu, knjigu), koji je ona nastavila vrsto stezati kao da je dio njegova tijela. Jednom, kad ju je uspavao i kad je bila tek u prvom predvorju sna pa mu je jo mogla odgovarati na pitanja, rekao joj je: Tako, a sad odlazim." Kamo?" upitala je. Daleko odavde", rekao je strogim glasom. Idem s tobom!" rekla je i uspravila se u postelji. Ne, ne moe. Odlazim zauvijek", rekao je i izaao iz sobe u predsoblje. Ustala je i zatvorenih oiju krenula za njim. Na sebi je imala samo kratku kouljicu, bez iega dolje. Lice joj je bilo nepomino, bez ikakva izraza, ali pokreti su joj bili energini. Izaao je iz predsoblja u hodnik (zajedniki hodnik stambene zgrade) i zatvorio za sobom vrata. Naglo ih je otvorila i pola za njim, u snu vrsto uvjerena da on namjerava otidi zauvijek i odluna da ga zadri. Siao je niz stube na prvo odmorite i tu je priekao. Prila mu je, uhvatila ga za ruku i odvela natrag u postelju. Voditi ljubav sa enom i spavati sa enom su dvije ne samo razliite, nego gotovo suprotne strasti, rekao je sebi Toma. Ljubav se ne izraava udnjom za tjelesnim sjedinjenjem (ta se udnja odnosi na bezbroj ena), nego udnjom za zajednikim spavanjem (ta se udnja odnosi samo na jednu enu). Usred nodi poela je ponovno jeati u snu. Toma ju je probudio, ali kad je ugledala njegovo lice, rekla je s mrnjom: Odlazi! Odlazi! Poslije mu je rekla to je sanjala. Bili su negdje, njih dvoje i Sabina. Nali su se u velikoj sobi. Na sredini je sobe stajao krevet kao podij u kazalitu. Toma joj je naredio da stane u jedan kut, a onda je pred njom vodio ljubav sa Sabinom. Promatrajudi to neizdrivo je patila. Pokuala je duevnu bol potisnuti tjelesnom

pa si je poela zabijati igle pod nokte. Tako me je strano boljelo! - rekla je dredi ake stisnutima kao da je zaista ozlijeena. Zagrlio ju je i ona je polako (jo dugo je drhtala) zaspala u njegovu naruju. Kada je sljededega dana razmiljao o tom snu, sjetio se neega. Otvorio je pisadi stol i izvukao sveanj pisama koje mu je pisala Sabina. Brzo je pronaao slijedede rijei: Htjela bih da vodimo ljubav u mom atelijeru kao da je pozornica. Da naokolo stoje ljudi, ali da nam ne smiju pridi. I da ne mogu odvojiti pogled od nas..." Najgore je bilo to to je pismo imalo datum. Dobio ga je nedavno, nakon to se Tereza ved bila preselila k njemu. Prekopavala si po mojim pismima! napao ju je. Nije poricala. Otjeraj me! rekla je. Ali nije ju otjerao. Vidio ju je kako stoji pritisnuta uza zid Sabinina atelijera i zabija igle pod nokte. Uzeo je u ruke njezine prste, milovao ih, prinio ih usnama i ljubio kao da su na njima tragovi krvi. Od tog vremena, meutim, kao da se sve urotilo protiv njega. Gotovo svakoga dana saznala bi neki novi podatak o njegovu tajnom ljubavnom ivotu. U poetku je sve poricao, a kad su dokazi bili previe vrsti, objanjavao joj je da njegov poligamni ivot nije ni u kakvoj suprotnosti s njegovom ljubavi prema njoj. Nije bio ba dosljedan as je poricao svoja nevjerstva, a as ih opravdavao. Jednom je telefonirao nekoj eni da s njom ugovori sastanak. Kad je obavio razgovor, uo je neki udan zvuk koji je dopirao iz susjedne sobe kao da nekome cvokodu zubi. Sluaj je htio da je dola k njemu bez njegova znanja. Drala je u ruci boicu sredstva za umirenje i dok ju je prinosila ustima, ruka joj se tako tresla da je staklo udaralo o zube. Bacio se prema njoj kao da je spaava od utapljanja. Boica s kapima valerijane pala je na pod i unitila tepih. Branila se, pokuavala se oteti, i morao ju je etvrt sata stezati dok se nije smirila. Znao je da se naao u situaciji koja se ne moe opravdati, jer poiva na potpunoj neravnopravnosti. Jo prije nego to je otkrila njegovu prepisku sa Sabinom, bio je s njom i nekim prijateljima u baru. Proslavljali su novi Terezin posao. Napustila je laboratorij i poela za isti asopis raditi kao fotografkinja. Kako sam nije volio plesati. Terezi se posvetio neki njegov mlai kolega. Izvrsno su izgledali na parketu i inilo mu se da je Tereza ljepa nego ikad. Promatrao je, udedi se, s kakvom preciznodu i podatnodu Tereza za djelid sekunde unaprijed slijedi volju svoga partnera. inilo mu se kako taj ples govori o tome da njezina portvovnost, njezino oduevljeno nastojanje da uini ono to proita iz Tomaevih oiju nisu ba nuno vezani za Tomaevu linost, nego da je spremna odazvati se pozivu

svakoga mukarca kojeg je mogla susresti umjesto njega. Bilo je posve jednostavno zamisliti da su Tereza i njegov kolega ljubavnici i zaboljelo ga je to to izgleda tako prirodno. Postao je svjestan da je Terezino tijelo mogude bez ikakvih tekoda zamisliti u ljubavnom sjedinjavanju s bilo kojim mukim tijelom i to mu je pokvarilo raspoloenje. Tek kasno nodu, kad su se vratili kudi, priznao joj je da je bio ljubomoran. Ta apsurdna ljubomora, koja se odnosila samo na teoretsku mogudnost, bila je dokaz da je njena vjernost za njega uvjet oko kojeg nema rasprave. Pa zar joj onda moe zamjeriti to je ljubomorna na njegove stvarne ljubavnice? Danju je nastojala (iako samo s djelominim uspjehom) vjerovati u sve ono to joj Toma kae i biti vesela kao i prije. Zato je ta ljubomora, danju ukrodena, jo vie divljala u njezinim snovima, od kojih je svaki zavravao plaem, tako da ju je morao buditi. Snovi su se ponavljali kao tema s varijacijama, ili kao televizijska serija. esto su joj se, na primjer, vradali snovi o makama koje joj skau u lice i zabijaju pande u kou. Te snove nije bilo nimalo teko objasniti: maka je u ekom argonu izraz za lijepu enu. Tereza je imala osjedaj da je ugroavaju ene, sve ene. Sve su ene bile potencijalne Tomaeve ljubavnice i ona ih se bojala. U drugom ciklusu snova odlazila je u smrt. Jednom, usred nodi, kad ju je probudio jer je vritala od uasa, ispriala mu je ovaj san: Sanjala sam veliki zatvoreni bazen. Bilo nas je dvadesetak. Same ene. Sve smo bile gole i morale smo stupati oko bazena. Na stropu je bila objeena koara i u njoj je stajao mukarac. Na glavi je imao eir iroka oboda, koji je bacao sjenu preko njegova lica, ali ja sam znala da si to ti. Davao si zapovijedi. Vikao si. Morale smo stupati pjevajudi, unuti pa se podidi i stupati dalje. enu koja ne bi dobro izvela uanj ubio si iz pitolja, pa je mrtva pala u bazen. U tom bismo se trenutku mi ostale nasmijale i poinjale jo glasnije pjevati. A ti si nas pratio budnim pogledom i ubijao svaku koja bi neto pogrijeila. Bazen je bio pun leeva koji su plivali ispod same povrine vode. Znala sam da vie nedu imati snage izvesti sljededi uanj i da de me ustrijeliti! Tredi ciklus snova govorio je o tome kako je ved mrtva. Leala je u mrtvakim kolima, velikima kao selidbeni kamion. Oko nje su leale same mrtve ene. Bilo ih je toliko da su stranja vrata morala ostati otvorena i noge nekih ena strale su van. Ta ja nisam mrtva!" vikala je Tereza. Ja sve osjedam!" I mi sve osjedamo", odgovarale su sa smijehom mrtve ene. Smijale su se isto kao ive, one koje su joj nekad sa zadovoljstvom govorile kako je posve normalno da de imati pokvarene zube, bolesne jajnike i bore na licu, jer i one imaju pokvarene zube, bolesne jajnike i bore na licu. Sad su joj s istim smijehom objanjavale da je mrtva i da je to posve u redu!

Onda je odjednom osjetila potrebu da piki. Ali ja hodu pikiti!" viknula je. To je dokaz da nisam mrtva!" Ali one su se i dalje smijale. Posve je normalno to ti se piki! Sve takve osjedaje jo de dugo zadrati. Kao kad nekome amputiraju ruku a on je jo dugo osjeda. U nama vie nema mokrade, ali stalno imamo osjedaj da nam se piki." Tereza se u postelji privila uz Tomaa. I sve su mi govorile ti, kao da me oduvijek poznaju, kao da su moje prijateljice, bila sam zaprepatena pa sam se bojala da du morati ostati s njima zauvijek. U svim jezicima koji su se razvili iz latinskoga rije sudut sastoji se od prefiksa su" (com-) i rijei koja je prvobitno znaila patnja" (com-passion). U drugim jezicima, na primjer u ekom, poljskom, njemakom i vedskom, rije je izvedena kao supstantiv sloen od istog prefiksa i rijei koja znai osjedaj" (eki sou-cit, poljski tvspol-czucie, njemaki Mitgefhl, vedski med-kansld). U jezicima razvijenim iz latinskoga rije sudut (com-passion) znai ne moemo hladno promatrati patnje drugog ovjeka ili sudjelujemo u patnjama drugog ovjeka. Iz druge rijei koja ima priblino isto znaenje, pity (engleski, talijanski xxx itd.) odzvanja ak i stanovita nadmod u odnosu na onoga koji pati. Avoir de la pitie pour une femme znai da smo u boljem poloaju nego ta ena, da se naginjemo nad nju, sputamo k njoj. U tome i jest razlog zato rijei compassion pitie izazivaju nepovjerenje ini se da one oznaavaju lo, drugorazredan osjedaj koji nema gotovo nieg zajednikog s ljubavlju. Voljeti nekoga iz suduti znai, u stvari, ne voljeti ga. U jezicima u kojima korijen rijei sudut ne ini rije patnja (passio) nego rije osjedaj ta rije se upotrebljava u priblino istom znaenju, ali se nikako ne moe redi da oznaava drugorazredan, lo osjedaj. Tajna mod njene etimologije obasjava rije drugom svjetlodu i daje joj ire znaenje suosjedanje. A suosjedati znai umjeti proivljavati s drugim njegovu nesredu, ali isto tako i dijeliti s njim neke druge osjedaje kao: strepnju, tugu, alost, radost, bol. To suosjedanje (u smislu tvspolczucie, Mitgefhl, madl-dnsla) izraava, prema tome, najviu sposobnost osjedajne imaginacije, vjetinu telepatije osjedaja. A to je, u hijerarhiji osjedaja, onaj najvii. Sanjajudi kako zabija igle pod nokte, Tereza se odala da je kriom prekopavala po Tomaevim ladicama. Da mu je to uinila neka druga ena, nikad vie s njom ni rijei ne bi progovorio. Tereza je to znala, i zato mu je rekla Otjeraj me!" Ali on ne samo da je nije otjerao nego ju je uhvatio za ruku i ljubio joj vrhove prstiju, jer je i sam u tom trenutku osjedao bol pod njezinim noktima, kao da ivci njenih prstiju vode ravno u koru njegovoga mozga. Onaj tko nije obdaren avolskom sposobnodu zvanom suosjedanje moe samo

hladno osuditi Terezin postupak, jer je privatni ivot drugog ovjeka svetinja i ladice s njegovom intimnom korespondencijom nije doputeno otvarati. Ali kako je suosjedanje postalo Tomaeov usud (ili prokletstvo), inilo mu se da je on sam kleao pred otvorenom ladicom pisadega stola nesposoban da otrgne pogled od reenica pisanih Sabininom rukom. Razumio je Terezu, i ne samo to se nije mogao ljutiti na nju nego je znao da je voli jo vie. Njezine geste postajale su nagle i neusiljene. Prole su ved dvije godine od vremena kad je otkrila njegove nevjere i situacija se neprestano pogoravala. Tu jednostavno nije bilo izlaza. Zar zaista nije bio u stanju odredi se svojih erotskih prijateljstava? Nije. To bi ga unitilo. Nije imao snage potisnuti apetit za druge ene. Osim toga, to je izgledalo sasvim nepotrebno. Nitko nije znao bolje od njega da njegove avanture ni u kom pogledu ne ugroavaju Terezu. Zato bi trebalo da ih se odrie? To mu se inilo jednako besmislenim kao kad bi se trebalo odredi nogometnih utakmica. Samo, je li jo bilo mogude govoriti o radosti? Ved u trenutku kada je odlazio nekoj od ljubavnica, osjedao je da ga ne privlai i obedavao samome sebi kako je to posljednji put da se sastaje s njom. Pred oima mu je stalno bila Terezina slika i morao se to bre opiti da ne bi mislio na nju. Od kada je upoznao Terezu nije mogao bez alkohola voditi ljubav s drugim enama! I upravo dah zasiden alkoholom bio je znak po kome je Tereza mogla jo lake otkriti njegovo nevjerstvo. Iza njega se zatvorila klopka; u trenutku kad bi poao k njima nisu ga privlaile, ali jedan dan bez njih bio je dovoljan da pone okretati telefonske brojeve ne bi li se s nekom sastao. Jo najljepe mu je bilo sa Sabinom, jer je znao da je diskretna i da se ne mora bojati izdaje. Njezin atelijer ga je doekivao kao uspomena na protekli ivot, idilini ivot nesputana mukarca. Moda ni sam nije bio svjestan koliko se promijenio bilo mu je neugodno kasno se vratiti kudi, jer ga je tamo ekala Tereza. Sabina je jednom ak zapazila kako gleda na sat u toku ljubavnog akta i nastoji ga to bre privesti kraju. etala je nakon toga naga lijenim korakom po atelijeru, stala ispred zapoete slike na tafelaju i iskosa promatrala Tomaa kako se urno odijeva. Bio je ved odjeven, samo mu je jedna noga bila bosa. Gledao je oko sebe a onda se spustio na sve etiri i poeo tragati ispod stola i kreveta. Kad te ovako gledam, rekla je imam osjedaj da se pretvara u vjenu temu mojih slika. Susret dvaju svjetova. Dvostruka ekspozicija. Iza siluete Tomaa bludnika nazire se neto posve neoekivano lice romantina ljubavnika. Ili obratno kroz lik Tristana, koji misli samo na svoju Terezu, vidi se prekrasni, naputeni svijet bludnika. Toma se uspravio i rasijano sluao Sabinine rijei.

 to trai? upitala je. arapu. Poela je pretraivati sobu zajedno s njim a on je ponovno kleknuo da pogleda ispod stola. Nema ovdje tvoje arape rekla je Sabina. Sigurno si doao bez nje. Kako bih mogao dodi bez arape! vikao je Toma, gledajudi na sat. Ta nisam doao s jednom arapom! To nije iskljueno. U posljednje si vrijeme prilino rastresen. Stalno nekamo uri, gleda na sat pa nije ni udo da zaboravlja navudi arape. Ved je bio odluio obuti cipelu na bosu nogu. Vani je hladno rekla je Sabina. Posudit du ti jednu svoju arapu! Pruila mu je dugaku, bijelu, tada modernu arapu, pletenu, s velikim oicama. Dobro je znao da je to osveta zbog toga to je gledao na sat dok je s njom vodio ljubav. Zato mu je sakrila arapu. Vani je zaista bilo hladno pa mu nije preostalo drugo nego pokoriti se. Odlazio je kudi sa svojom arapom na jednoj nozi, dok je na drugoj imao bijelu ensku arapu, zarolanu iznad glenja. Njegova je situacija bila bezizlazna za svoje ljubavnice bio je oznaen sramnim igom svoje ljubavi prema Terezi, a za Terezu sramnim igom svojih avantura s ljubavnicama. Da barem malo ublai njezine muke, oenio se Terezom (mogli su konano otkazati podstanarsku sobu u kojoj ved odavno nije stanovala) i kupio joj psa. Bilo je to tene bernardinke koju je imao neki njegov kolega. Otac tenadi bio je vujak iz susjedstva. Male mjeance nitko nije htio uzeti, a kolegi je bilo ao ubiti ih. Toma je birao tene svjestan da su tenad koju ne uzme osuena na smrt. Osjedao se kao predsjednik republike ispred etvorice osuenih na pogubljenje, od kojih moe pomilovati samo jednoga. Konano je izabrao tene, kujicu ije je tijelo podsjedalo na vujaka a glava bila na majku, bernardinku. Odnio ga je Terezi. Podigla je psida, pritisnula ga na prsa, a on joj je smjesta namoio bluzu. Onda su mu poeli traiti ime. Toma je htio da se ved po imenu vidi kako pas pripada Terezi i sjetio se knjige koju je stezala ispod ruke kad je nenajavljena doputovala u Prag. Predloio je da psid dobije ime Tolstoj. Ne moe se zvati Tolstoj zato to je ensko usprotivila se Tereza. Ali moe se zvati Ana Karenjina. Ne moe se zvati Ana Karenjina, jer ena ne moe imati tako smijenu njuku rekao je Toma. Ali mogao bi se zvati Karenjin. Da, Karenjin. Upravo ovako sam ga uvijek zamiljao. Ali nede li to nauditi njezinoj seksualnosti, ako je budemo nazivali Karenjin? Lako je mogude rekao je Toma da de kuja koju gospodari budu uporno nazivali mukim imenom stedi odreene lezbijske sklonosti.

Tomaeve su se rijei na neki udesan nain ostvarile. Iako su kuje obino privrenije gospodarima nego gospodaricama, u Karenjina je bilo obratno. Odluila je zaljubiti se u Terezu. Toma joj je bio za to zahvalan. Milovao je psida po glavi i govorio mu: Tako treba, Karenjine. Upravo to sam traio od tebe. Ja sam ne mogu s njom izadi na kraj, mora mi pomodi. Nije mu, meutim, uspjelo uiniti je sretnom ni uz Karenjinovu pomod. Postao je toga svjestan moda deset dana nakon to su u njegovu zemlju upali ruski tenkovi. Bio je kolovoz 1968. godine i Tomaa je gotovo svakoga dana nazivao upravitelj bolnice u Zrichu, s kojim se Toma sprijateljio na nekom meunarodnom simpoziju. Strahovao je za Tomaa i nudio mu mjesto. Toma je gotovo bez razmiljanja odbio vicarevu ponudu, a uinio je to zbog Tereze. Pretpostavljao je da ne bi htjela otidi iz Praga. Uostalom, prvih sedam dana okupacije provela je u ekstazi za koju bi se gotovo moglo redi da je bila slina sredi. Bila je neprestano na ulici s fotoaparatom u rukama i dijelila slike stranim novinarima koji su se doslovno otimali za njih. Jednom, kad je postupila previe drsko i iz blizine fotografirala oficira s pitoljem uperenim u skupinu ljudi, uhitili su je pa je provela nod u sovjetskom zapovjednitvu. Prijetili su da de je strijeljati, ali im su je pustili, ponovno se nala na ulici i nastavila fotografirati. Zato se Toma iznenadio kad ga je desetoga dana okupacije upitala: A zato ti, u stvari, ne eli otputovati u vicarsku? A zato bih trebao otputovati? Zato to ovi ovdje imaju neke raune s tobom. As kim nemaju raune? rekao je Toma odmahnuvi rukom. Radije mi reci neto drugo: ti bi mogla ivjeti u tuini? A zato ne bih? Vidio sam da si bila spremna rtvovati ivot za ovu zemlju, pa kako je sad moe napustiti? Otkad se Dubek vratio, sve se promijenilo rekla je Tereza. I to je bilo tono sveopda euforija trajala je samo prvih sedam dana okupacije. Sovjetska vojska odvukla je predstavnike eke zemlje kao zloince, nitko nije znao gdje se nalaze, svi su drhtali nad njihovim ivotima i mrnja prema Rusima omamljivala je ljude kao alkohol. Bila je to pijana sveanost mrnje. eki gradovi bili su okideni tisudama rukom slikanih plakata s podrugljivim natpisima, epigramima, pjesmama, karikaturama Brenjeva i njegove vojske, kojoj su se svi smijali kao analfabetskom cirkusu. Ali ni jedna sveanost ne moe trajati vjeno. Rusi su u meuvremenu prisilili zatoene eke predstavnike da u Moskvi potpiu neto kao kompromis. Dubek se s tim dokumentom vratio u Prag, a zatim izjavu proitao na radiju. Poslije est dana provedenih u zatvoru bio je tako iscrpljen da nije mogao govoriti, svaki as bi se zagrcnuo, hvatao dah i pravio beskrajne stanke

usred pojedinih reenica, stanke, koje su trajale i po pola minute. Kompromis je spasio zemlju od najgorega, od pogubljenja i masovnih deportacija u Sibir, kojih su se svi najvie bojali. Jedno je, meutim, ved bilo posve jasno: eka de se morati pokoriti osvajau i ostat de zauvijek grcati, zamuckivati i hvatati dah kao Aleksandar Dubek. Sveanost je zavrena, nastupio je obian dan ponienja. Sve je to Tereza ispriala Tomau, i on je znao da je to istina, ali da ispod te istine postoji i drugi, vaniji razlog zbog kojeg Tereza eli otidi iz Praga bila je u svom dosadanjem ivotu nesretna. Najljepe dane svoga ivota proivjela je dok je na prakim ulicama fotografirala ruske vojnike i izlagala se opasnosti. Bili su to jedini dani u kojima su televizijske serije njezinih snova bile prekinute pa su joj nodi,prolazile u sredi. Rusi su joj na tenkovima dovezli smirenje. I sad, kad je sveanost prola, ponovno strahuje od svojih nodi i htjela bi pobjedi od njih. Shvatila je da postoje okolnosti u kojima moe biti snana i zadovoljna i eznula je za tim da ode u svijet, u nadi da de tamo opet pronadi sline okolnosti. I ne smeta ti to je Sabina emigrirala u vicarsku? upitao je Toma. Geneva nije Zrich rekla ]e Tereza. Tamo de mi sigurno manje smetati nego to mi je smetala u Pragu. ovjek koji eli napustiti grad u kojem ivi nije sretan. Zato se Toma pomirio s Terezinom eljom za odlaskom u emigraciju kao osuenik s presudom. Pokorio se i jednoga se dana naao s Terezom i Karenjinom u najvedem vicarskom gradu. Uselili su u prazan stan, kupili jednu postelju (za drugo pokudanstvo, zasad, nisu imali novca), a Toma se bacio na posao upornodu ovjeka koji poslije etrdesete zapoinje nov ivot. Nekoliko je puta telefonom razgovarao sa Sabinom, koja je ivjela u Genevi. Imala je sredu da njezina izloba slika u tom gradu bude otvorena tjedan dana prije ruske invazije pa su se vicarski ljubitelji umjetnosti prepustili valu simpatija prema maloj zemlji i pokupovali gotovo sve eksponate. Obogatila sam se zahvaljujudi Rusima smijala se preko telefona i pozivala Tomaa da je posjeti u novom atelijeru, koji se, navodno, ne razlikuje mnogo od onoga u Pragu. Rado bi je posjetio, ali nije mogao nadi zgodan razlog za putovanje koji bi mu posluio kao opravdanje pred Terezom. I tako je Sabina doputovala u Zurich. Odsjela je u hotelu. Toma je doao poslije radnog vremena, javio joj se telefonom s recepcije a ona ga je pozvala u sobu. Otvorila je vrata i ostala stajati pred njim na svojim prekrasnim dugim nogama, ved razodjevena, samo u gadicama i grudnjaku. Na glavi je imala crni polucilindar. Dugo ga je promatrala, nepomina, bez rijei. I Toma je utke stajao, a onda je odjednom postao

svjestan koliko ga je taj doek ganuo. Skinuo joj je polucilindar s glave i spustio ga na nodni ormarid, a onda su vodili ljubav ne progovorivi prije toga ni rijei. Dok se iz hotela vradao u svoj zrichiki stan (ved odavno napunjen stolcima, stolom, naslonjaima, tepisima), govorio je, sretan, samome sebi kako svoj nain ivota nosi posvuda sa sobom kao pu svoju kudicu. Tereza i Sabina bile su dva pola njegova ivota, dva udaljena, nepomirljiva, ali ipak lijepa pola. Ali upravo zato to je svoj nain ivota nosio sa sobom kao dio svoga tijela, Tereza je i dalje sanjala iste snove. ivjeli su u Zrichu ved est ili sedam mjeseci kad se jedne veeri vratio kudi kasno i na stolu naao pismo. U pismu ga je obavijestila da se vratila u Prag. Otputovala je zato to vie nema snage ivjeti u tuini. Zna da je trebalo da bude Tomaev oslonac, ali zna i to kako nije u stanju udovoljiti tom zahtjevu. Mislila je, luda glava, da de je inozemstvo izmijeniti. Vjerovala je da poslije onoga to je doivjela u danima invazije vie nede biti sitniava, da de odrasti, da de biti jaka ili mudra, ali precijenila je svoje mogudnosti. Ona je za njega teret, a ne to eli biti. eli izvudi zakljuke prije nego to bude prekasno. I moli ga da joj oprosti to je sa sobom povela Karenjina. Popio je veliku dozu tableta za spavanje, ali je ipak zaspao tek pred jutro. Bila je, sredom, subota pa je mogao ostati kod kude. Po sto pedeseti put pokuavao je sagledati situaciju u cjelini granica izmeu eke i ostalog svijeta vie nije otvorena kao u vrijeme kad su otputovali. Nikakvim telegrafskim porukama i telefonskim pozivima nede modi nagovoriti Terezu da se vrati. Vlasti je nede pustiti u inozemstvo. Njezin je odlazak konaan. Spoznaja da je potpuno bespomodan djelovala je na njega kao udarac batinom, ali ga je istodobno i umirila. Nitko ga nije prisiljavao da se odluuje za ovo ili ono. Nije morao gledati u zid kude preko puta i pitati se eli li ili ne eli ivjeti s njom. Tereza je o svemu odluila sama. Otiao je u restoran na ruak. Bio je tuan, ali u toku objeda njegovo prvobitno oajanje kao da se umorilo, kao da je izgubilo snagu i pretvorilo se u puku melankoliju. U mislima se vradao u godine to ih je proivio s njom i inilo mu se da njihov sluaj nije mogao zavriti bolje nego to je zavrio. Da je netko itav sluaj izmislio, ne bi ga mogao drukije zavriti. Tereza je jednoga dana bez poziva dola k njemu. Jednog dana je na isti nain otila. Doputovala je s jednim tekim kovegom. S jednim tekim kovegom je i otputovala. Platio je, izaao iz restorana i nastavio etati ulicama, ispunjen melankolijom koja je postajala sve ljepom i ljepom. Proveo je s Terezom sedam godina i odjednom je ustanovio da su te godine ljepe u uspomenama nego dok ih je proivljavao.

Ljubav izmeu njega i Tereze bila je lijepa, ali naporna neprestano je morao neto skrivati, tajiti, maskirati, glumiti, popravljati, morao je odravati njeno dobro raspoloenje, smirivati je, neprestano dokazivati svoju ljubav, trpjeti njenu ljubomoru, osjedati se krivim za njene patnje, njene snove, opravdavati se i moliti za oprotaj. Tog napora vie nije bilo, a ljepota je ostala. Bliila se subotnja veer, prvi put je etao sam po Zrichu i udisao miris slobode. Avantura ga je ekala iza svakog ulinog ugla. Bududnost je ponovno postala tajanstvena. Vradao se u ivot slobodnog neenje, ivot za koji je nekod bio siguran da je jedini koji mu odgovara i da samo u njemu moe i biti onakav kakav zaista jest. Proivio je sedam godina vezan uz nju i njene su oi pratile svaki njegov korak. To je u njemu izazivalo osjedaj kao da su mu za noge vezane eljezne kugle. Korak mu je odjednom postao mnogo laki. Gotovo je lebdio. Naao se u maginu Parmenidovu polju, uivao je u slatkoj lakodi postojanja. (Je li poelio javiti se Sabini u Genevu? Da se javi nekoj od ena u Zrichu s kojima se posljednjih mjeseci upoznao? Ne, za to nije imao nimalo volje. Znao je, kad bi se sastao s bilo kojom enom, uspomena na Terezu postala bi nepodnoljivo bolna.) Ta posebna omamljenost melankolijom trajala je do nedjelje na veer. U ponedjeljak, sve se promijenilo. Tereza je prodrla u njegove misli osjedao je kako joj je bilo dok mu je pisala oprotajno pismo, osjedao je kako su joj se ruke tresle, vidio je kako u jednoj ruci nosi teki koveg a u drugoj dri uzicu s Karenjinom, zamiljao je kako otkljuava njihov praki stan i osjetio je u vlastitom srcu pusto i samodu koje su joj dahnule u lice kada je otvorila vrata. U toku ona dva prekrasna melankolina dana njegovo suosjedanje se jednostavno odmaralo. Suosjedanje je spavalo kao rudar u nedjelju, poslije est dana tekog rada, da bi se u ponedjeljak mogao ponovno spustiti u okno. Pregledao je pacijenta i vidio umjesto njega Terezu. U mislima je opominjao samoga sebe: Ne misli na nju! Ne misli na nju! Upravo zato to sam bolestan od suosjedanja, dobro je to je otputovala i to je vie nedu vidjeti, govorio je sam sebi. Moram se osloboditi, ne nje nego svog suosjedanja, te bolesti za koju prije nisam znao i ijim me je virusom zarazila! U subotu i u nedjelju osjedao je slatku lakodu postojanja kako mu se pribliava iz dubine bududnosti. U ponedjeljak ga je pritisnula teina kakvu do tada nikad nije osjetio. Sve one tone elika ruskih tenkova nisu bile nita prema toj teini. Nita nije tee od suosjedanja. Ni vlastita bol nije tako teka kao bol suosjedanja s nekim za nekoga, umjesto nekoga, bol viestruko umnoena kroz misaone predodbe, bol produena u stotinu odjeka. Upozoravao je samoga sebe da pazi i ne podlegne suosjedanju i suosjedanje ga je

slualo pognute glave, kao da se osjeda krivim. Suosjedanje je bilo svjesno da zloupotrebljava svoja prava, ali je ipak tiho tjeralo svoje, tako da je petoga dana poslije Terezina odlaska Toma obavijestio upravitelja bolnice (onog istog koji mu je poslije ruske invazije svakoga dana telefonirao) da se odmah mora vratiti u Prag. Bilo ga je stid. Znao je da de se njegov postupak upravitelju initi neodgovornim i neoprostivim. Strahovito je elio povjeriti mu se, priati mu o Terezi i pismu koje mu je ostavila na stolu, ali to ipak nije uinio. Sa stajalita vicarskog lijenika, Terezin bi postupak sigurno bio ocijenjen kao histerian i nesimpatian. A Toma nije htio dopustiti da o njoj netko pomisli neto loe. Upravitelj je bio uistinu potresen. Toma je slegnuo ramenima i rekao: Es muss sein. Es muss sein. Bila je to aluzija. Posljednja fraza posljednjeg Beethovenovog kvarteta napisana je na ova dva motiva: Da bi smisao tih rijei bio posve jasan, iznad itave posljednje fraze Beethoven je napisao der schwer gefasste Entschluss teko donesena odluka. Tom aluzijom na Beethovena Toma se, u stvari, vratio Terezi, jer ga je upravo ona bila natjerala da kupuje ploe s Beethovenovim kvartetima i sonatama. Aluzija je bila umjesnija nego to je slutio, jer je upravitelj bio veliki ljubitelj muzike. Blago se nasmijao i tiho rekao, imitirajudi glasom Beethovenovu melodiju: Muss es sein? Toma je rekao jo jednom: Es muss sein. Za razliku od Parmenida, teina je za Beethovena oigledno bila neto pozitivno. (Der schwer gefasste Entschluss, teko donesena odluka, povezana je s glasom Sudbine Es muss sein!). Teina, nunost i vrijednost tri su meusobno povezana pojma: teko je samo ono to je neophodno, samo ono to je teko ima vrijednost. To se uvjerenje rodilo iz Beethovenove glazbe, pa iako je mogude (ak vjerojatno) da su za njega odgovorni vie Beethovenovi izdavai nego sam kompozitor, danas ga dijelimo manje-vie svi. Veliina ovjeka za nas je u tome to nosi svoju sudbinu kao to Atlas nosi na ramenima nebeski svod. Beethovenov junak je diza metaforikih tereta. Toma se odvezao prema vicarskoj granici i ja zamiljam kako je sam kosati i smrknuti Beethoven dirigirao mjesnim vatrogasnim orkestrom, koji mu je za rastanak s emigracijom svirao koranicu Es muss sein!. A zatim je Toma preao eku granicu i naiao na kolone ruskih tenkova. Morao je zaustaviti automobil na raskriju i ekati pola sata da tenkovi proSu. Na raskrdu je stajao ruan tenkist u crnoj uniformi i regulirao promet kao da sve eke ceste pripadaju samo njemu. Djela Milana Kundere

 Es muss sein ponavljao je u sebi Toma, ali onda je poeo sumnjati. Je li to zaista moralo biti? Da, bilo je nepodnoljivo ostati u Zrichu i zamiljati kako Tereza ivi sama u Pragu. Samo, koliko bi ga dugo to muilo? Do kraja ivota? Ili godinu dana? Ili mjesec dana? Ili samo jedan tjedan? Kako bi to mogao saznati? Kako bi to mogao ispitati? Svaki uenik moe na satu fizike eksperimentirati da se uvjeri je li neka znanstvena hipoteza istinita. Ali ovjek, zato to ivi samo jedan ivot, nema mogudnost provjeravati hipoteze pokusima i zato nikad ne moe saznati je li trebao ili nije trebao slijediti svoje osjedaje. S tim mislima u glavi otvorio je vrata stana. Karenjin je skakao pokuavajudi mu dosegnuti lice jezikom i tako mu olakao trenutak susreta. Zelja da se baci u zagrljaj Terezi (elja koju je osjedao jo u trenutku kad je u Zrichu sjeo u auto) potpuno se izgubila. inilo mu se kao da stoji pred njom usred snjene ravnice i da se oboje tresu od hladnode.

Od prvoga dana okupacije ruski su vojni avioni letjeli svake nodi nad Pragom. Toma se bio odvikao od te buke i nije mogao zaspati. Prevrtao se pored usnule Tereze i sjetio se neega to mu je rekla jednom davno, usred posve beznaajna razgovora. Govorili su o njegovu prijatelju Z. i Tereza je izjavila: Da nisam srela tebe, sigurno bih se zaljubila u njega." Ved tada su te rijei izazvale u Tomau neku udnu melankoliju. Odjednom je, naime, postao svjestan da je puki sluaj to Tereza voli njega, a ne njegova prijatelja Z. Da osim njezine ostvarene ljubavi s Tomaem u carstvu mogudnosti postoji jo bezbroj neostvarenih ljubavi prema drugim mukarcima. Svi smatramo nezamislivim da bi ljubav naega ivota mogla biti neto lagano, neto bez teine; mislimo da je naa ljubav ono to je moralo biti, da bez nje na ivot ne bi bio na ivot. ini nam se da sam namrgoeni Beethoven sa svojom stranom grivom svira naoj velikoj ljubavi svoje Es muss sein! Toma se sjetio Terezine izjave o prijatelju Z. i zakljuio da iz prie o njegovoj ivotnoj ljubavi ne odzvanja nikakvo Es muss sein! ved prije Es konnte auch anders sein. Prije sedam godina u bolnici Terezina grada sluajno su otkrili teko oboljenje mozga i zbog toga pozvali Tomaevog primarijusa na hitnu konzultaciju. Ali primarijusa je sluajno uhvatio iijas, nije se mogao niti pokrenuti, pa je u provincijsku bolnicu poslao zamjenika Tomaa. U gradu je bilo pet hotela, ali Toma je sluajno odsjeo u onome u kojemu je radila Tereza. Sluajno mu je prije odlaska vlaka ostalo malo slobodna vremena, pa je otiao u restoran. Tereza je sluajno bila u slubi i sluajno ju je zapalo da

poslui i Tomaa. Bilo je potrebno est sluajnih dogaaja da dovuku Tomaa do Tereze, kao da on sam nije imao volje za to. Vratio se u eku radi nje. I takva sudbonosna odluka oslanjala se na ljubav tako sluajnu da je uopde ne bi bilo da njegov ef nije prije sedam godina dobio iijas. I ta ena, to utjelovljenje apsolutne sluajnosti, lei sad pored njega i duboko die u snu. Bila je kasna nod. Osjedao je sve jae bolove u elucu, to mu se esto dogaalo u trenucima tjeskobe. Njeno disanje se jednom ili dvaput pretvorilo u tiho hrkanje. Toma vie nije znao za suosjedanje. Osjedao je samo pritisak u elucu i oajniko kajanje zbog odluke da se vrati.

DRUGI DIO DUA I TIJELO Bilo bi glupo kad bi autor pokuao uvjeravati itatelja da su njegovi junaci stvarno ivjeli. Njih nije rodilo majino tijelo, roeni su iz jedne ili dviju sugestivnih reenica, ili iz jedne osnovne situacije. Tomaa je rodila reenica einmal ist keinmal. Terezu je rodilo kranje crijeva. Kad je prvi put dola u Tomaev stan, poela su joj krati crijeva. Nije nikakvo udo, nije ni ruala ni veerala, samo je prije podneva na peronu pojela sendvi, prije nego to de sjesti u vlak. Bila je potpuno koncentrirana na svoje hrabro putovanje i zaboravila je na jelo, a onaj tko ne misli na svoje tijelo postaje njegovom rtvom. Bilo je strano stajati pred Tomaem i sluati kako joj se utroba buni. Dolo joj je da zaplae. Sredom, Toma ju je nakon deset sekundi zagrlio pa je mogla zaboraviti na glasove iz trbuha. Dovoljno je, meutim, da se ovjek ludo zaljubi i da uz to mora sluati kranje svojih crijeva. Jedinstvo due i tijela, ta lirska iluzija vremena znanosti, istoga de se trenutka rasplinuti. Terezu je, prema tome, rodila situacija koja brutalno otkriva nepomirljivu dvojnost tijela i due, to, osnovno ljudsko iskustvo. Nekad davno ovjek je, udedi se, oslukivao kako mu iz prsa odjekuje zvuk pravilnih udara i nije imao pojma o emu je rije. Nije mogao poistovjetiti samoga sebe s neim tako stranim i nepoznatim kao to je tijelo. Tijelo je bilo kavez, a u tom kavezu bilo je neto to je gledalo, slualo, bojalo se, razmiljalo i udilo se. To neto, taj ostatak nakon to je oduzeto tijelo, to je bila dua. Danas, naravno, tijelo vie nije neto nepoznato. Znamo da je ono to udara u prsima srce, a da je nos zavretak cijevi koja slui za dovoenje kisika u pluda. Lice nije nita drugo, nego neka vrsta komandne ploe na koju su prikljueni svi tjelesni mehanizmi: prehrana, vid, sluh, disanje, miljenje. Otkad je nauio to je to u njegovu tijelu, tijelo manje uznemiruje ovjeka. Znamo ved i to da je dua jednostavno aktivnost sive mase velikoga mozga. Dvojnost tijela i due zaodjenula se znanstvenim terminima i moemo joj se veselo smijati kao starinskoj predrasudi. Nastojala je kroz svoje tijelo vidjeti sebe. Zato je tako esto stajala pred zrcalom. Kako se bojala da je majka ne uhvati dok se gleda, to njeno zurenje u ogledalo imalo je karakter tajnog poroka. Pred zrcalo je nije vukla tatina, nego uenje to vidi svoje ja. Zaboravila je da

gleda u komandnu plou tjelesnih mehanizama. inilo joj se da vidi svoju duu koja izbija kroz crte lica. Zaboravila je da je nos samo zavretak cijevi za dovoenje zraka u pluda. Ona je u njemu vidjela vjeran odraz svog karaktera. Dugo je promatrala sebe i na trenutke joj je smetalo to na svom licu primjeduje majine crte. Zato je sve upornije gledala u sebe i nastojala snagom volje odstraniti, izbrisati majin lik kako bi na njenu licu ostalo samo ono to je istinski njezino. Kad bi joj to uspjelo, bili su to opojni trenuci dua je izlazila na povrinu kao kad vojska nagrne iz potpalublja, ispuni itavu palubu, podie ruke prema nebu i pjeva. Ne samo da je bila tjelesno slina majci nego mi se katkad ini da je njen ivot bio tek produetak majina ivota, kao to je kretanje kugle na kuglani samo produetak pokreta ruke igraa. Gdje je i kada zapoelo to kretanje, koje se poslije pretvorilo u Terezin ivot? Moda u trenutku kad je Terezin djed, praki trgovac, poeo glasno slaviti ljepotu svoje kderi, Terezine majke. Imala je tada samo tri ili etiri godine, a on joj je govorio da izgleda kao Rafaelova slika Madone. etverogodinja Terezina majka je to dobro zapamtila pa je kasnije, dok je sjedila u gimnazijskoj klupi, umjesto da slua nastavnike, razmiljala kojim je umjetnikim djelima slina. Kad je dolo vrijeme za udaju, imala je devet udvaraa. Svi su kleali u krugu oko nje. Sjedila je u sredini kao princeza, ne znajudi koga da izabere: jedan je bio lijep, drugi duhovit, tredi bogat, etvrti sportski tip, peti je bio iz najbolje obitelji, esti joj je recitirao stihove, sedmi je proputovao itav svijet, osmi je svirao na violini, a deveti je bio od svih najmuevniji. Ali svi su na isti nain kleali i svi su imali jednake uljeve na koljenima. To to je na kraju izabrala onog devetog, nije bilo toliko zbog toga to je bio najmuevniji, nego zato to namjerno nije pazio kad mu je ona, dok su vodili ljubav, apnula u uho Pazi, molim te dobro pazi!" Tako je bila prisiljena na brzinu se udati za njega, kad joj ved nije uspjelo na vrijeme pronadi lijenika koji de joj napraviti abortus. Tako se rodila Tereza. Iz svih krajeva domovine doputovala je bezbrojna rodbina, naginjala se iznad kolica i gukala. Terezina majka nije gukala. utjela je. Mislila je na preostalih osam udvaraa i svaki joj se inilo boljim od devetog. Isto kao kdi, i Terezina se majka voljela promatrati u zrcalu. Jednoga je dana otkrila mnogo sitnih bora oko oiju i sama sebi rekla kako je njezin brak besmislen. Srela je nemuevnog mukarca koji je iza sebe imao ved nekoliko pronevjera i dva razorena braka. Mrzila je ljubavnike sa uljevima na koljenima. Oajniki je eljela da sama klekne. Pala je na koljena pred pronevjeriteljem i napustila supruga i Terezu. Najmuevniji mukarac pretvorio se u najtunijeg mukarca. Bio je tako tuan da

mu je bilo sve svejedno. Posvuda je glasno govorio to misli pa ga je komunistika policija, okirana njegovim neumjesnim izjavama, uhitila, osudila i bacila u tamnicu. Terezu su istjerali iz zapeadenog stana i poslali majci. Najtuniji je mukarac nakon kratkog vremena umro u zatvoru, a majka je s pronevjeriteljem i Terezom odselila u gradid pod planinama. Terezin ouh je radio u nekom uredu, a majka kao prodavaica u trgovini. Rodila je jo troje djece, a onda se ponovno pogledala u zrcalo i ustanovila da je stara i runa. Kad je zakljuila da je izgubila sve, poela je traiti krivca. Krivi su bili svi kriv je bio njen prvi suprug, muevan i nevoljen, koji je nije posluao kad mu je aputala u uho da pripazi. Kriv je bio i drugi suprug, nemuevan i voljen, koji ju je odvukao iz Praga u provincijski gradid i tamo bez prestanka jurio za enama tako da je stalno patila od ljubomore. Ali ni jednom ni drugom nije mogla nita. Jedino bide koje joj je pripadalo i nije moglo pobjedi, talac koji je mogao platiti za sve ostale, bila je Tereza. Uostalom, moda je zaista upravo ona bila kriva za majinu sudbinu. Ona, to jest apsurdno sjedinjavanje spermatozoida najmuevnijeg mukarca s jajacem najljepe ene. U toj fatalnoj sekundi koja se zove Tereza dan je znak za poetak trke na dugoj stazi upropatena majinog ivota. Majka je neprestano objanjavala Terezi da biti majkom znai rtvovati sve. Njene su rijei zvuale uvjerljivo, jer je iza njih stajao ivot ene koja je zbog svoga djeteta izgubila sve. Tereza je sluala i vjerovala da je materinstvo najveda vrijednost u ivotu, ali istodobno i velika rtva. A ako je materinstvo utjelovljenje rtve, onda je usud kderi Krivica koju je nemogude ispraviti. Tereza, naravno, nije znala kako je to bilo one nodi kad je majka aptala njezinu ocu u uho neka dobro pazi. Krivica koju je osjedala bila je nejasna kao praroditeljski grijeh. inila je sve to je mogla da se oslobodi te krivice. Majka ju je ispisala iz gimnazije pa je od petnaeste godine radila kao konobarica i sve to bi zaradila davala je majci. Bila je spremna uiniti sve samo da zadobije njenu ljubav. Vodila je kudanstvo, brinula se za polu-bradu, cijele je nedjelje istila i prala. Bila je to teta, jer je u gimnaziji bila najnadarenija djevojka u razredu. Teila je neemu viem, ali u tom malom gradu nita vie za nju nije postojalo. Tereza je prala rublje, a pored korita je leala otvorena knjiga. Okretala je listove, a na knjigu su padale kapi vode. U kudi se nije znalo za stid. Majka je hodala po stanu samo u rublju, katkad bez grudnjaka, a katkad, u ljetnim danima, potpuno naga. Ouh nije hodao nag, ali je imao obiaj udi u kupaonicu uvijek kad je Tereza bila u kadi. Jednom se zbog toga zakljuala, a majka je digla dreku: Za koga ti sebe smatra? to misli tko si ti? Misli da de ti odgristi tvoju ljepotu?" (Ta situacija zorno pokazuje da je mrnja prema kderi bila u majci jaa od sumnje

prema svom suprugu. Krivica kderi bila je beskrajna i obuhvadala je i nevjerstva drugog supruga. Ako se kdi eli emancipirati, ako inzistira na nekim svojim pravima da se, na primjer, zakljuava u kupaonicu za majku je to manje prihvatljivo nego eventualno muevo seksualno zanimanje za Terezu.) Jednom prilikom, zimi, majka je etkala po stanu gola pri upaljenu svjetlu. Tereza je pourila navudi zavjese da majku ne gledaju iz kude preko puta. Iza sebe je ula njen smijeh. Dan kasnije dole su k majci prijateljice susjeda, kolegica iz trgovine, mjesna uiteljica i jo dvije-tri ene koje su imale obiaj redovito se sastajati. Tereza je na trenutak ula u sobu zajedno sa esnaestogodinjim sinom jedne od njih, a majka je to smjesta iskoristila da ispria kako je sinod njena kdi titila njezin stid. Smijala se, a smijale su se i ostale ene. "Tereza se ne eli pomiriti s tim da ljudsko tijelo pia i prdi", rekla je majka. Tereza je pocrvenjela, ali majka je nastavila: Zar u tome ima neto loe?" I odmah je sama odgovorila na postavljeno pitanje i glasno je pustila vjetar. Sve su se ene smijale. Majka glasno podriguje, pria bez uvijanja o svom seksualnom ivotu, pokazuje umjetnu vilicu. Nauila je da je spretno otkai jezikom u ustima tako da joj, kad se nasmije, gornja eljust padne na donje zube, a lice iznenada dobije zastraujudi izraz. Njeno ponaanje nije nita drugo nego jedna jedina silovita gesta kojom odbacuje svoju ljepotu i mladost. U vrijeme kad je devet udvaraa klealo u krugu oko nje, budno je uvala svoju golotinju. Kao da je mjerom stida htjela izraziti vrijednost koju ima njeno tijelo. Ako se danas vie ne stidi, ini to radikalno, kao da tom bestidnodu eli sveano povudi crtu preko ivota i viknuti da mladost i ljepota, koje je nekad toliko cijenila, nemaju u stvari nikakve vrijednosti. ini mi se da je Tereza produenje one geste kojom je majka daleko od sebe odbacila svoj ivot ljepotice. (A ako Tereza ima i sama nervozne pokrete, nedovoljno elastine geste, tome se ne treba uditi ona velika majina gesta, divlja i samounitavajuda, ostala je u Terezi, postala je Tereza!) Majka trai pravdu za sebe i zahtijeva da krivac bude kanjen. Zato inzistira na tome da kdi ostane s njom u svijetu bestidnosti, u kome mladost i ljepota nita ne znae, gdje je itavo ovjeanstvo samo jedan golemi koncentracioni logor tijela koja su sva slina jedno drugome i u kojima su due nevidljive. Sad moemo bolje shvatiti smisao tajnoga Terezina poroka, njenih estih i dugih pogleda u zrcalo. Bila je to borba s majkom. Bila je to enja da ne bude tijelo kao to su ostala tijela, ved da na povrini vlastita lica vidi vojsku due koja je nagrnula iz potpalublja". To nije bilo nimalo lako, jer je dua, tuna, bojaljiva, uplaena, bila negdje duboko u Terezi i stidjela se izadi na vidjelo.

Tako je bilo upravo onoga dana kad je prvi put susrela Tomaa. Provlaila se izmeu pijanaca u restoranu, tijelo joj je bilo savijeno pod teinom krigli piva na posluavniku, a dua joj je bila negdje u elucu ili pankreasu. I upravo u tom trenutku Toma joj se obratio. To je obradanje bilo vrlo znaajno, jer je dolazilo od nekoga tko nije poznavao ni njezinu majku ni pijance koji su joj svakoga dana upudivali stereotipne, vulgarne primjedbe. Status tuinca uzdizao ga je iznad ostalih. Uzdizalo ga je jo neto na stolu je drao otvorenu knjigu. U toj njenoj krmi jo nitko nije sjedio s otvorenom knjigom na stolu. Knjiga je za Terezu bila znak prepoznavanja pripadnika tajnog bratstva. Grubom svijetu koji ju je okruivao mogla se oduprijeti samo jednim orujem knjigama koje je posuivala u gradskoj knjinici, naroito romanima. Proitala ih je bezbroj, od Fieldinga do Thomasa Manna. Pruali su joj mogudnost imaginarnog bijega od ivota u kome nije nalazila nikakvo zadovoljstvo, ali bili su joj vani i kao predmeti voljela je etati ulicama s romanom ispod ruke. Bili su joj isto to i elegantni tap za dendija iz prologa stoljeda. inili su je razliitom od drugih. (Usporedba knjige s elegantnim tapom dendija nije sasvim tona. Stap je inio dendija ne samo razliitim od drugih, nego i mondenim i pomodnim. Knjiga je inila Terezu razliitom od drugih, ali ju je inila staromodnom. Bila je, naravno, jo odved mlada da bi sama mogla uvidjeti koliko je staromodna. Mladidi koji su prolazili pored nje s bunim tranzistorima u rukama doimali su joj se glupima. Izmaklo joj je, meutim, da su moderni.) Onaj koji joj se obratio bio je tuinac, ali i lan tajnoga bratstva. Obratio joj se pristojno i Tereza je osjetila kako se njezina dua probija na povrinu kroz sve arterije, vene i pore, da mu se pokae. Kada se Toma vratio iz Zricha u Prag, misao da je njegov susret s Terezom posljedica est malo vjerojatnih sluajnosti izazivala je u njemu osjedaj nelagode. Samo, nije li dogaaj utoliko znaajniji i dragocjeniji to je vie sluajnosti potrebno da do njega doe?Samo sluaj nam moe izgledati kao poruka. Ono to se dogaa silom prilika, ono to oekujemo, ono to se ponavlja svakoga dana, to je nijemo. Samo sluajnost nam govori. Nastojimo itati iz nje kao vraare iz ara koje ostavlja kaveni talog na dnu alice. Toma je Terezi u njenom restoranu izgledao kao apsolutna sluajnost. Sjedio je za stolom iznad otvorene knjige. Podigao je pogled prema Terezi i nasmijao se. Jedan konjak rekao je. U tom trenutku iz radija je odzvanjala glazba. Tereza je otila iza anka po konjak i okrenula gumb da odzvanja jo glasnije. Prepoznala je Beethovena. Poznavala ga je od vremena kad je u njihov grad doputovao kvartet iz Praga. Tereza je (koja je, kako znamo, eznula za neim viim") otila na koncert. Dvorana je bila prazna.

Osim nje bili su tu jo samo gradski apotekar i njegova ena. Na podiju je, prema tome, jedan kvartet glazbenika, a u dvorani tercet sluatelja. Ali muziari su bili tako dobri da nisu otkazali koncert, nego su cijelu veer svirali posljednja tri Beethovenova kvarteta samo za njih. Apotekar je poslije koncerta pozvao glazbenike na veeru i zamolio nepoznatu djevojku da i ona poe s njima. Od tog vremena Beethoven se pretvorio u sliku svijeta na drugoj strani, svijeta za kojim je eznula. Dok je sa anka nosila konjak za Tomaa, nastojala je proitati tu sluajnost kako je to mogude da upravo sada, dok nosi konjak nepoznatu mukarcu koji joj se svia, uje Beethovena? U nunosti nema arolija, a sluajnost ih je puna. Ako ljubav treba da bude nezaboravna, oko nje se od prvog trenutka moraju okupljati sluajnosti kao ptice oko svetoga Franje Asikog. Pozvao ju je da plati. Zatvorio je knjigu (znak prepoznavanja tajnog bratstva), a ona ga je poeljela upitati to to ita. Moete li mi napisati raun na broj sobe? upitao je. Naravno rekla je. Koji broj? Pokazao joj je klju za koji je bila privrdena drvena ploica s crvenom esticom. Ba neobino rekla je. Broj est. to je u tome neobino? upitao je. Sjetila se da je u Pragu, prije nego to su se roditelji rastali, stanovala u kudi na broju est. Rekla je, meutim, neto drugo (a na nama je da registriramo taj lukavi potez): Vi imate sobu broj est, a meni u est sati zavrava smjena. A moj vlak ide u sedam rekao je nepoznati mukarac. Nije znala to da kae, dala mu je raun da ga potpie i odnijela ga na recepciju. Kad je zavrila s poslom, stranac vie nije sjedio za stolom. Je li shvatio njenu diskretnu poruku? Izala je iz restorana uzbuena. Preko puta hotela nalazio se malen, prorijeeni park, oupani park prljavog malog grada, koji je njoj uvijek predstavljao otok ljepote bio je tu travnjak, etiri topole, klupe, tuna vrba i grmovi forzicija. Sjedio je na utoj klupi s koje je mogao vidjeti ulaz u restoran. Upravo na toj klupi sjedila je juer s knjigom u ruci! U tom je trenutku shvatila (ptice sluajnosti su joj slijetale na ramena) da joj je taj nepoznati mukarac suen. Obratio joj se, pozvao je da sjedne pokraj njega. (Vojska njene due je nagrnula na palubu tijela.) Zatim ga je otpratila na stanicu, a on joj je na rastanku dao svoju posjetnicu i telefonski broj. Ako sluajno nekad doete u Prag... Ta posjetnica koju joj je dao u posljednjem trenutku, a jo vie poticaj sluajnosti (knjiga, Beethoven, broj est, uta klupa u parku), dali su joj hrabrosti da ode od

kude i promijeni svoju sudbinu. Moda su upravo te sluajnosti (uostalom, sasvim skromne, sive, potpuno u skladu s tim beznaajnim gradom) pokrenule njenu ljubav i postale izvor energije koju nede iscrpiti do kraja ivota. Na je svakodnevni ivot neprestano bombardiran sluajnostima, tonije reeno sluajnim susretima ljudi i dogaaja koje nazivamo koincidencijama. Koincidencija znai da se dva neoekivana dogaaja odigravaju istodobno, da se susredu Toma se pojavi u restoranu i istodobno zazvui Beethovenova glazba. Golemu vedinu takvih koincidencija ovjek uopde ne primjeduje. Da je u restoranu za stolom umjesto Tomaa sjedio gradski mesar, Tereza ne bi uopde primijetila da iz radija odzvanja Beethoven (iako je susret Beethovena i mesara takoer zanimljiva koincidencija). Ljubav to se javlja izotrila je u njoj smisao za lijepo, i ona tu glazbu vie nikad nede zaboraviti. Bit de duboko ganuta svaki put kad je uje. Sve to se u tim trenucima bude dogaalo oko nje bit de ozareno tom glazbom i postat de lijepo. Na poetku romana koji je nosila ispod ruke kad je dola kod Tomaa, Ana se susrede s Vronskim pod udnim okolnostima. Nalaze se na peronu s kojega se netko upravo bio bacio pod vlak. Na kraju romana baca se pod vlak Ana. Ta simetrina kompozicija, kod koje se pojavljuje isti motiv na poetku i na kraju, moe izgledati tipino romaneskna". Da, slaem se, ali samo pod uvjetom da rije romaneskna" ne shvatite kao izmiljen", umjetni", razliit od ivota". Jer upravo tako su komponirani ljudski ivoti. Komponirani su kao skladba. ovjek, voen svojim smislom za lijepo, pretvara sluajni dogaaj (Beethovenovu glazbu, smrt na eljeznikoj stanici) u motiv koji de zauvijek ostati u skladbi njegova ivota. Vradat de mu se, ponavljat de ga, mijenjat de ga i razvijati kao kompozitor temu svoje sonate. Ana je mogla oduzeti sebi ivot i na drugi nain, ali motiv eljeznike stanice i smrti, taj nezaboravni motiv povezan s raanjem ljubavi, privlaio ju je, u trenucima oajanja, svojom mranom ljepotom. ovjek i ne znajudi komponira svoj ivot prema zakonima ljepote i u trenucima najdubljega beznaa. Romanu se, prema tome, ne moe zamjeriti to je fasciniran tajanstvenim susretima sluajnosti (kao to je susret Vronskog, Ane, perona i smrti, ili susret Beethovena, Tomaa, Tereze i konjaka), ali se zato moe s pravom predbacivati ovjeku to je u svom svakodnevnom ivotu slijep za takve sluajnosti pa mu ivot zbog toga gubi dimenziju ljepote. Probuena slijetanjem ptice sluajnosti na ramena, uzela je tjedan dana odmora i, ne govoredi nita majci, sjela u vlak. esto je odlazila u toalet pogledati se u zrcalo i zamoliti duu da u presudnom danu njenog ivota ni na trenutak ne napusti palubu tijela. I dok se tako promatrala, odjednom se uplaila osjetila je peckanje u grlu. Zar da se u presudnom danu svoga ivota razboli?

Ali povratka vie nije bilo. Javila mu se telefonom s kolodvora a kad je otvorio vrata, poela su joj strahovito zavijati crijeva. Postidjela se. Bilo je to kao da u trbuhu nosi svoju majku koja se sad cereka ne bi li joj pokvarila susret s Tomaem. U prvom je trenutku imala osjedaj da de je zbog tih neukusnih zvukova otjerati, ali on ju je, umjesto toga, zagrlio. Bila mu je zahvalna to se ne obazire na to kranje i strastveno ga je ljubila, zamagljenih oiju. Nije prola ni minuta i ved su vodili ljubav. Ciala je. Ved je imala groznicu. Dobila je gripu. Kraj cijevi za voenje kisika u pluda bio je zaepljen i crven. Onda je drugi put dola s tekim kovegom u koji je potrpala sve svoje stvari, odluna da se vie nikad ne vrati u mali grad. Pozvao ju je k sebi tek drugog dana na veer. Prenodila je u jeftinu hotelu, ujutro odnijela koveg u garderobu na kolodvoru a zatim je do veeri lutala po Pragu s Anom Karenjinom ispod ruke. Uveer je pozvonila, otvorio je vrata a ona nije isputala knjigu iz ruke kao da je ona ulaznica u Tomaev svijet. Postala je svjesna da ima samo tu jednu bijednu ulaznicu i dolazilo joj je da zaplae. Da ne bi zaplakala, bila je govorljiva, govorila je glasno i smijala se. I opet ju je vrlo brzo nakon dolaska stegnuo u zagrljaj pa su vodili ljubav. Stupila je u maglu u kojoj se nita nije moglo vidjeti, u kojoj su se mogli uti samo njeni krici. To nije bilo uzdisanje i jecanje, bili su to zaista krici. Vikala je tako da je Toma morao odmaknuti glavu od njezina lica. Imao je osjedaj da de mu njen glas probiti bubnjid. Ti krici nisu bili izraz ulnosti. ulnost je maksimalna mobilizacija ula ovjek napeto promatra onog drugog i oslukuje svaki zvuk. A njeni krici su, suprotno tomu, imali za cilj pomraenje ula da nita ne vide i ne uju. To je vikao sam naivni idealizam njene ljubavi koja je htjela da bude negacija svih suprotnosti, negacija dvojnosti tijela i due pa moda i negacija vremena. Je li imala zatvorene oi? Nije, ali nikamo nije gledala, zurila je u prazninu tavanice. I povremeno je naglo okretala glavu na jednu pa na drugu stranu. Kad su krici utihnuli, zaspala je pored njega i cijele ga nodi drala za ruku. Jo kad je imala osam godina, navikla se da prije nego to de zaspati stee jednu ruku drugom zamiljajudi da dri ovjeka kojeg voli, ovjeka svog ivota. Zato nije teko shvatiti zato je s takvom upornodu stezala u snu Tomaevu ruku vjebala je, pripremala se za to od djetinjstva. Djevojka koja, umjesto da ide za neim viim", mora nositi pijancima pivo, a u nedjelju prati prljavo rublje svoje polubrade, stvara u sebi veliku rezervu vitalnosti, rezervu o kakvoj ne mogu ni sanjati ljudi koji studiraju na sveuilitima i zijevaju nad knjigama. Tereza je proitala vie nego oni, saznala je o ivotu vie nego oni, ali nikad toga nede biti svjesna. Ono po emu se ovjek koji je studirao razlikuje od samouka nije koliina znanja nego to to u prvoga imamo umjesto

vitalnosti samouvjerenost. Elan s kojim se Tereza u Pragu bacila u ivot bio je istodobno silovit i labilan. Kao da je oekivala da de joj jednoga dana netko redi: Ti ne spada ovamo! Vrati se tamo otkud si dola!" Sva njena volja za ivotom visila je o jednoj niti o Tomaevom glasu, koji je nekad izvukao na povrinu njenu duu skrivenu negdje u utrobi. Tereza je dobila mjesto u fotografskom laboratoriju, ali to joj nije bilo dovoljno. Htjela je sama fotografirati. Tomaeva prijateljica Sabina posudila joj je tri- etiri monografije slavnih majstora kamere, sastala se s njom u kavani i nad otvorenim knjigama joj objasnila to je zanimljivo na pojedinim fotografijama. Tereza ju je utke sluala, s koncentracijom koju je malo koji profesor vidio u svojih aka. Zahvaljujudi Sabini shvatila je srodnost fotografije i slikarstva i prisiljavala je Tomaa da ide na sve izlobe koje su prireivane u Pragu. Brzo joj je uspjelo objaviti neke svoje fotografije u ilustriranom asopisu i jednoga je dana prela iz laboratorija meu profesionalne fotografe lista. Iste veeri otili su s prijateljima u bar da proslave to unapreenje i pleu. Toma je bio loe raspoloen i, kad je navalila da joj kae to se dogodilo, priznao joj je, nakon to su se vratili kudi, da je bio ljubomoran kad je vidio kako plee s njegovim kolegom. Bio si zaista ljubomoran? pitala ga je barem deset puta, kao da joj je javio da je dobila Nobelovu nagradu pa ne moe povjerovati. Naposljetku ga je uhvatila oko pasa i zaplesala s njim po sobi. Nije to bio drutveni ples kakav je prije sata izvodila u baru. To je bila neka seoska poskoica, ludo skakutanje pri kome je dizala noge visoko u zrak, nespretno skakala i vukla ga po sobi tamo-amo. Na nesredu, ubrzo nakon toga poela je i sama patiti od ljubomore, ali ta ljubomora nije bila za Tomaa Nobelova nagrada, nego teret kojeg de se rijeiti tek kratko vrijeme prije smrti. Stupala je oko bazena gola s jo mnogo drugih golih ena, Toma je sjedio u koari objeenoj ispod svoda plivalita, vikao na njih, tjerao ih da pjevaju i prave unjeve. One koje nisu dobro izvodile vjebu, ubijao je. Htio bih se jo jednom vratiti na taj san. Njegov uas nije poeo u trenutku kad je Toma ispalio prvi hitac. San je bio straan od samoga poetka. Bilo je strano to mora gola stupati paradnim korakom s drugim golim enama. To je za Terezu bio pojam uasa. Dok je bila kod majke, nije se smjela zakljuavati u kupaonici. Majka joj je time htjela redi kako je njeno tijelo isto kao sva druga tijela, kako nema pravo na stid, kako nema nikakva razloga skrivati neto to postoji u milijardama primjeraka. U majinu svijetu sva su tijela bila jednaka i stupala su u koloni, jedno za drugim. Golotinja je za Terezu od djetinjstva bila znak obvezne uniformnosti koncentracionog logora, znak ponienja.

Odmah na samom poetku toga sna postojao je jo jedan uas sve ene bile su prisiljene pjevati! Ne samo to su im tijela bila jednaka, podjednako bezvrijedna, ne samo da su bila obini zvuni mehanizmi bez due, nego su se ene morale i radovati tome! Bila je to radosna solidarnost stvorenja bez due! ene su bile sretne to su odbacile teret due, taj smijeni ponos, iluziju o jedinstvenosti, i to su sve jednake. Tereza je pjevala s njima, ali se nije radovala. Pjevala je od straha da de je ene ubiti ako ne bude pjevala s njima. Ali to je trebalo znaiti to da je Toma pucao u njih, to su jedna za drugom padale mrtve u bazen? ene koje se raduju to su jednake, to se meusobno ne razlikuju, slave, u stvari, svoju bududu smrt, koja de njihovu istovjetnost uiniti apsolutnom. Hitac je, prema tome, bio tek sretna kulminacija njihova mrtvakog stupanja. Zato su se poslije svakog ispaljenog metka radosno smijale i pjevale jo glasnije dok je les tonuo u dubinu. Ali zato je upravo Toma pucao i zato je htio ubiti i Terezu? Zato to je upravo on poslao Terezu meu njih. To je ono to san eli redi Tomau kad mu ved Tereza ne zna redi sama. Dola je k njemu da bi pobjegla iz majina svijeta u kome su sva tijela bila jednaka. Dola je k njemu da bi njeno tijelo postalo jedinstveno i nezamjenjivo. A on je sad ponovno nacrtao znak jednakosti izmeu nje i drugih sve ih ljubi na jednak nain, miluje ih na jednak nain, ne pravi nikakvu, nikakvu, nikakvu razliku izmeu Terezina tijela i drugih tijela. Tako ju je ponovno poslao u svijet iz kojeg je htjela pobjedi. Poslao ju je stupati golu s drugim golim enama. Sanjala je naizmjenino tri serije snova prva serija, u kojoj su divljale make, govorila je o njenim patnjama za ivota. Druga serija je u bezbroj varijacija prikazivala prizor njenog pogubljenja. Treda je govorila o njenom ivotu poslije smrti, kad se ponienje pretvorilo u stanje koje nikada nede imati kraja. U tim se snovima nije imalo to deifrirati. Optuba protiv Tomaa bila je tako jasna da je mogao samo utjeti i sputene glave milovati Terezu po ruci. Osim toga to su mnogo govorili, ti su snovi bili i lijepi. To je okolnost koja je izmakla Freudu kad je postavljao svoju teoriju snova. San nije samo poruka (eventualno ifrirana poruka), nego i estetska aktivnost, igra mate koja je vrijednost sama po sebi. San je dokaz da fantazija, sanjarenje o onome to se nije dogodilo, spada u najosnovnije ljudske potrebe. Tu je korijen izdajnike opasnosti od sna. Kad san ne bi bio lijep, ne bi ga bilo teko brzo zaboraviti. A ona se neprestano vradala svojim snovima, ponavljala ih u sebi, pretvarala ih u legende. Toma je ivio hipnotiziran arolijom jedva podnoljive ljepote Terezinih snova. Tereza, Terezice, kamo se to gubi? Ta ti svakog dana sanja o smrti, kao da zaista eli otidi... govorio je dok su sjedili jedno nasuprot drugome za stolidem

u vinskoj konobi. Bio je dan, razum i volja opet su vladali. Kap crvenog vina polako je tekla niz staklo ae i Tereza je rekla: Ja tu nita ne mogu, Toma. Ta ja sve razumijem. Znam da me voli. Znam da ta tvoja nevjerstva nisu nikakva tragedija... Gledala je u njega s ljubavlju, ali se bojala nodi koja dolazi, plaila se svojih snova. Njen ivot je bio prepolovljen, i te dvije polovine borile su se meusobno danju i nodu. Onaj tko neprestano tei nekamo vie" mora raunati s tim da de jednoga dana osjetiti vrtoglavicu. A to je to vrtoglavica? Strah od pada? I zato dobivamo vrtoglavicu i na vidikovcu, iza sigurne ograde? Vrtoglavica nije strah od pada, ved neto sasvim drugo. Vrtoglavica znai da nas dubina ispod nas privlai, mami, da izaziva u nama enju za padom kojoj se izbezumljeni suprotstavljamo. Povorka golih ena oko bazena, leevi u pogrebnim kolima koji se raduju to je Tereza mrtva kao i oni, to je bilo ono dolje" kojeg se uasavala, odakle je jednom ved pobjegla, ali koje ju je i dalje na neki tajanstven nain privlailo. To je bila njezina vrtoglavica dozivanje slatke (gotovo vesele) rezignacije prema sudbini i dui. Dozivala ju je solidarnost stvorenja bez due i u trenucima slabosti dolazila je u iskuenje da se odazove tom pozivu i vrati majci. Javljala joj se elja da povue vojsku due s palube tijela, da sjedne meu majine prijateljice i da se smije tome to je jedna od njih glasno pustila vjetar. Da stupa s njima naga oko bazena i pjeva. Tono je da je Tereza do odlaska od kude neprestano ratovala s majkom, ali ne zaboravimo da ju je istodobno nesretno voljela. Bila je spremna uiniti za nju bilo to samo kad bi to majka zatraila od nje glasom ljubavi. I nala je snage da ode samo zato to nikad nije ula taj glas. Kad je majka shvatila da je svojom agresivnodu izgubila vlast nad kderi, poela joj je u Prag pisati pisma ispunjena jadikovkama. alila se na mua, na poslodavca, na zdravlje, na djecu i nazivala Terezu jedinim bidem koje joj je ostalo. Terezi se uinilo da konano uje glas majine ljubavi za kojim je eznula dvadeset godina i poeljela se vratiti. eljela se vratiti utoliko vie to se osjedala slabom. Tomaeva nevjerstva naglo su joj otkrila koliko je bespomodna, a iz osjedaja bespomodnosti rodila se vrtoglavica, neizdriva enja za padom. Jednoga dana majka ju je nazvala telefonom. Navodno boluje od raka. ivjet de moda samo jo nekoliko mjeseci. Ta vijest pretvorila je Terezino oajanje zbog Tomaevih nevjerstava u pobunu. Predbacivala je sebi da je izdala majku zbog mukarca koji je ne voli. Bila je spremna zaboraviti sve ime ju je majka muila. Sad je bila u stanju da je shvati. Ta obje se nalaze u istoj situaciji majka voli ouha, kao to Tereza voli Tomaa, a ouh mui majku varajudi je s drugim enama, kao i Toma Terezu. Ako se majka runo odnosila prema Terezi, to je bilo samo zato to je previe patila. Ispriala je Tomau da joj je majka bolesna i rekla mu da de uzeti tjedan dana

odmora i otputovati k njoj. Glas joj je bio pun prkosa. Kao da je naslutio da je ono to je privlai majci u stvari zov dubine, Toma je bio protiv tog putovanja. Nazvao je bolnicu u malom gradu. Evidencija o oboljenjima od raka vodi se u ekoj vrlo temeljito pa je bez tekoda ustanovio da u Terezine majke nikad nije otkriveno nita to bi ukazivalo na rak i da u toku posljednjih godinu dana nije uopde bila kod lijenika. Posluala je Tomaa i nije otputovala k majci, ali je istoga dana pala na ulici i razbila koljeno. Hod joj je postao nesiguran i gotovo se svakoga dana dogaalo da padne, da se udari u neto, ili da ispusti neki predmet koji je drala u rukama. U njoj je tinjala nesavladiva enja za padom. ivjela je u stanju neprestane vrtoglavice. Onaj tko pada kae Podigni me!" I Toma ju je strpljivo podizao. Htjela bih da vodimo ljubav u mom atelijeru kao da je pozornica. Da naokolo stoje ljudi, ali da nam ne smiju pridi. I da ne mogu odvojiti pogled od nas..." Kako je vrijeme prolazilo, ta je slika postupno gubila prvobitnu sposobnost ranjavanja i poela je uzbuivati. Nekoliko je puta aptom opisivala tu situaciju Tomau dok su vodili ljubav. Uinilo joj se da je otkrila nain na koji moe izbjedi kanjavanje, kako je shvadala svako Tomaevo nevjerstvo neka je povede sa sobom! Neka je vodi kod svojih ljubavnica! Moda bi tako njezino tijelo postalo opet prvo i jedino. Njezino tijelo bi postalo njegov alter ego, njegov autant i asistent. Ja du ih svlaiti, okupat du ih u kadi i dovesti ih tebi... aptala mu je dok su leali stisnuti jedno uz drugo. eznula je da se pretvore u jedno hermafroditsko bide i da tijela drugih ena budu njihove zajednike igrake. Da postane alterego njegova poligamnog ivota. Toma nije bio u stanju to shvatiti, a ona se nije mogla osloboditi te predodbe, pa se pokuala zbliiti sa Sabinom. Predloila je da joj napravi seriju fotografskih portreta. Sabina ju je pozvala u atelijer i konano je vidjela tu veliku prostoriju usred koje je stajao iroki kau kvadratna oblika, kao podij. Prava je sramota to jo nisi bila kod mene rekla je Sabina pokazujudi joj slike koje su stajale naslonjene na zid. ak je odnekud izvukla staro platno koje je slikala jo u koli. Na njemu je bilo prikazano graenje eljezare. Slikala je eljezaru u vrijeme kad je kola zahtijevala najstroiji realizam (moderna umjetnost, smatralo se tada, podriva socijalizam) i Sabina je, vodena natjecateljskim duhom, nastojala biti stroija od profesora pa je slikala tako da se na platnu ne moe zapaziti potez kista, da bude slino kolor fotografiji. Ovu sam sliku upropastila. Kapnula mi je na nju crvena boja. Najprije sam bila nesretna, a onda mi se ta mrlja poela sviati, jer je izgledala kao pukotina. Kao

da gradilite vie nije pravo gradilite, nego obina kazalina dekoracija, gradilite naslikano na kulisama. Poela sam se igrati s tom pukotinom, proirivati je, zamiljati to bi se kroz nju moglo vidjeti. I tako sam izradila prvi ciklus slika koje sam nazvala Kulise. Nikome ih, naravno, nisam smjela pokazati. Izbacili bi me iz kole. U prvom planu bio je uvijek savreno realistian svijet, a iza njega, kao kroz poderano platno kulisa, moglo se vidjeti neto drugo, neto tajanstveno ili apstraktno. Nekoliko trenutaka je utjela, a onda dodala: Naprijed je bila razumljiva la, a otraga nerazumljiva istina. Tereza je ponovno sluala s onom nevjerojatnom koncentracijom kakvu je malo koji profesor vidio na licu svoga Saka i otkrivala da zaista sve Sabinine slike, stare i najnovije, govore uvijek o istom, da su sve susret dviju tema, dvaju svjetova, da podsjedaju na fotografije nastale dvostrukom ekspozicijom filma. Krajolik iza kojeg se nazire stolna lampa. Ruka koja sa stranje strane kida platno s idilinom mrtvom prirodom, jabukama, orasima i osvijetljenom boidnom jelkom. Osjetila je divljenje prema Sabini, a kako se slikarica drala prijateljski, to divljenje nije bilo pradeno strahom ni nepovjerenjem i pretvorilo se u simpatiju. Bila je gotovo zaboravila na to da ju je dola slikati. Sabina ju je bila prisiljena sama podsjetiti na to. Otrgla je pogled od slika i ponovno ugledala kau koji je stajao usred sobe kao podij. Pokraj kaua stajao je nodni ormarid a na njemu stalak u obliku ljudske glave, stalak kakve upotrebljavaju frizeri da na njima dre perike. Na Sabininom stalku, meutim, nije stajala perika nego polucilindar. Sabina se nasmijala. To je eir moga djeda. Takav eir, crn, tvrd, okrugao, Tereza je vidjela samo na filmu. Takav je eir nosio Chaplin. Nasmijala se, uzela eir i dugo ga razgledala. Zatim je upitala: Hode da te fotografiram s ovim eirom? Sabina se dugo smijala tom pitanju. Tereza je odloila polucilindar, uzela fotoaparat i poela slikati. Nakon gotovo jednoga sata iznenada je upitala: Da li bi eljela da te slikam nagu? Nagu? rekla je Sabina, nasmijavi se. Da ponovila je Tereza hrabro svoj prijedlog. Za to se treba najprije napiti rekla je Sabina i otvorila bocu vina. Tereza je osjedala slabost u itavu tijelu, utjela je, dok je Sabina etala po sobi s aom vina u ruci i priala o svom djedu, koji je bio gradonaelnik nekog malog grada. Sabina ga nikad nije upoznala i jedino to joj je ostalo od njega bio je taj eir i uz njega fotografija na kojoj se vidjela tribina, a na njoj nekoliko mjesnih uglednika. Jedan od njih bio je njen djed. Ni po emu se nije moglo zakljuiti to rade na toj tribini, prisustvuju li nekoj proslavi ili otkrivaju spomenik nekom

drugom ugledniku koji je takoer u sveanim prilikama nosio polucilindar na glavi. Sabina je dugo priala o polucilindru i djedu i kad je iskapila tredu au, rekla je Priekaj! i otila u kupaonicu. Vratila se u kupadem ogrtau. Tereza je uzela fotoaparat i prinijela ga oku. Sabina je rairila ogrta.

Fotoaparat je sluio Terezi kao mehaniko oko kroz koje je promatrala Tomaevu ljubavnicu i kao veo kojim je pred njom skrivala lice. Sabini je trebalo vremena da potpuno odbaci ogrta. Situacija u kojoj se nala bila je ipak malo neugodnija nego to je pretpostavljala. Nakon nekoliko minuta prila je Terezi i rekla: A sad du fotografirati ja tebe. Svudi se. Rijei svudi se" Sabina je ula mnogo puta od Tomaa i one su joj ostale u glavi. Nareenje to ga je Tomaeva ljubavnica uputila Tomaevoj eni bilo je, prema tome, Tomaevo nareenje. Povezao je te dvije ene istom maginom reenicom. Imao je svoj nain da neduni razgovor sa enom pretvori u erotsku situaciju nije to radio ni milovanjem, ni dodirom, ni laskanjem, ni molbom nego naredbom koju je izgovarao naglo, iznenadno, tihim glasom, ali energino i autoritativno, i uvijek s fizikim odstojanjem; nikad u takvom trenutku nije dodirivao enu. I Terezi je esto istim tonom govorio Svudi se!" pa i kad bi to rekao tiho, i kad bi to samo apnuo, bilo je to nareenje. A ona bi uvijek osjetila uzbuenje zbog toga to se pokorava. Sad je ula te iste rijei i elja da poslua bila je u njoj moda jo veda, jer je posluati stranu osobu posebna ludost, ludost u ovom sluaju utoliko ljepa to naredbu ne izdaje mukarac nego ena. Sabina je uzela fotoaparat i Tereza se svukla. Stajala je pred Sabinom gola i razoruana. Doslovno razoruana, to jest bez aparata kojim je maloas krila lice i istodobno nianila u Sabinu, kao orujem. Predana Tomaevoj ljubavnici na milost i nemilost. To prekrasno preputanje ju je opijalo. eljela je da sekunde u kojima stoji naga pred njom nikad ne minu. Mislim da je i Sabina osjetila posebnu aroliju situacije kad se pred njom nala ena njenog ljubavnika, udno podatna i plaha. Dva ili tri puta je pritisnula okida a onda, kao da se uplaila te oaranosti i pokuala je brzo otjerati, prasnula u smijeh. Nasmijala se i Tereza, pa su se brzo odjenule. Sva prijanja zlodjela ruske imperije odvijala su se prikrivena diskretnom sjenom. Deportacija milijuna Litvanaca, umorstvo stotina tisuda Poljaka, likvidacija krimskih Tatara, sve je to ostalo u sjedanju bez fotografskih dokumenata pa, prema tome, kao neto to se ne moe dokazati, to de biti prije ili poslije proglaeno za izmiljotinu. Nasuprot tome, upad u ehoslovaku 1968. godine do najmanjih je pojedinosti fotografiran, snimljen na film i pohranjen u arhive

itavog svijeta. eki fotografi i snimatelji bili su svjesni da upravo oni mogu uiniti ono jedino to je jo bilo mogude uiniti: sauvati za daleku bududnost sliku nasilja. Tereza je provela na ulicama punih sedam dana, fotografirajudi ruske vojnike i oficire u svim mogudim situacijama koje su odavale stvarni karakter invazije. Rusi nisu znali to da rade. Dobili su precizne instrukcije kako da se ponaaju ako netko puca na njih ili ih gaSa kamenjem, ali im nitko nije rekao to da rade ako netko u njih uperi objektiv fotoaparata. Potroila je gomilu filmova. Priblino polovicu je podijelila stranim novinarima kao nerazvijene negative (granice su ostale otvorene, novinari su dolazili da barem osjete atmosferu i bili su zahvalni za svaki dokument). Mnoge su njezine fotografije objavljene u raznim stranim listovima na njima su se vidjeli tenkovi, stisnute pesnice, sruene kude, rtve pokrivene krvavom crveno-plavo-bijelom zastavom, mladidi na motociklima kako u ludoj vonji oko tenkova mau ekim zastavama na dugakim kopljima i mlade djevojke u nevjerojatno kratkim suknjama kako provociraju jadne, seksualno izgladnjele ruske vojnike ljubedi se pred njihovim oima s nepoznatim prolaznicima. Ved sam rekao da ruska invazija nije bila samo tragedija, nego i sveanost mrnje puna neobine (i posve neobjanjive) euforije. Ponijela je sa sobom u vicarsku pedesetak fotografija koje je sama razvila i povedala s najvedom brinodu. Otila ih je ponuditi poznatom ilustriranom asopisu. Urednik ju je primio vrlo ljubazno (svi su esi jo nosili oko glave aureolu svoje nesrede koja je potresla dobre vicarce), ponudio joj je da sjedne u naslonja, pregledao fotografije, pohvalio ih i objasnio joj kako sad, nakon to je od dogaaja proteklo stanovito vrijeme, vie nema nade (iako su vrlo lijepe") da bi ih netko htio objaviti. Ali u Pragu jo nita nije svreno! protestirala je, nastojedi mu loim njemakim jezikom objasniti kako se upravo sada, u okupiranoj zemlji, u tvornicama, usprkos svemu, osnivaju radniki savjeti, kako studenti trajkaju protestirajudi protiv okupacije i itava zemlja dalje ivi na svoj nain. Ta upravo to je neshvatljivo! A to nikoga ne zanima! Urednik je bio sretan kad je u prostoriju ula energina ena i prekinula ih u razgovoru. Pruila mu je fascikl i rekla: Evo reportae s nudistike plae. Urednik je bio osjedajan ovjek i pobojao se da de ehinja koja fotografira tenkove, slike golih ljudi na plai smatrati frivolnima. Zato je spustio fascikl na sam rub Stola i brzo rekao eni koja je dola: Dozvoli da ti predstavim tvoju kolegicu iz Praga. Donijela je divne snimke. ena je stegnula Terezinu ruku i uzela njezine fotografije. Vi za to vrijeme moete pogledati moje rekla je. Tereza je dohvatila fascikl i izvukla iz njega fotografije.

Urednik se obratio Terezi kao da moli za oprotenje. Tono suprotno od onoga to ste vi snimali. Ni govora rekla je Tereza. To je ista stvar. Nitko nije shvatio tu reenicu pa ni meni nije bilo sasvim lako objasniti to je Tereza u stvari htjela redi kad je usporedila nudistiku plau s ruskom invazijom. Razgledala je fotografije i dugo se zadrala nad jednom na kojoj se vidjela etverolana obitelj gola majka nagnuta nad djecu tako da su joj velike dojke visjele kao u koze ili krave, a na suprotnoj strani isto tako nagnut mukarac iji je spolni organ s monjama isto tako izgledao kao neko minijaturno vime. Ne sviaju vam se? upitao je urednik. Izvrsno snimljeno. Ali tema vas okira rekla je autorica fotografija. Na vama se odmah vidi da ne biste ili na nudistiku plau. Ne bih rekla je Tereza. Urednik se nasmijao. Ipak se vidi odakle ste doli. Komunistike su zemlje strano puritanske. Autorica fotografija rekla je majinski blago: Gola tijela, u tome nema nita loe! To je sasvim normalno! A sve to je normalno ujedno je i lijepo! Tereza se sjetila svoje majke, kako je gola hodala po stanu. inilo joj se da jo uje smijeh koji je odjeknuo iza njenih lea kad je potrala navudi zavjese kako nitko ne bi vidio majino golo tijelo. Fotografkinja je pozvala Terezu na kavu u kantinu. Fotografije to ste ih napravili veoma su zanimljive. Primijetila sam da imate mnogo osjedaja za ensko tijelo. Znate ved na to mislim. Na one mlade ene u provokativnim pozama. One to se ljube pred ruskim tenkovima? Da. Mogli biste postati izvrstan modni fotograf. Morali biste se, naravno, povezati s nekom manekenkom. Najbolje s nekom koja se tek i sama pokuava probiti kao i vi. S njom biste mogli napraviti probne fotografije i ponuditi ih nekoj firmi. Naravno, bit de vam potrebno neko vrijeme da doete do pravih poslova, ali bih, u meuvremenu, mogla uiniti neto za vas. Mogla bih vas predstaviti uredniku koji vodi rubriku Na vrt. Moda de mu zatrebati fotografije kaktusa, rua i tih stvari. Mnogo vam hvala rekla je Tereza iskreno, jer je vidjela da joj ta ena zaista eli pomodi. Istoga je trenutka, meutim, pomislila: zato da fotografiram kaktuse? Nije imala nimalo volje da se jo jednom uputa u ono kroz to je ved prola u Pragu borbu za posao, za karijeru, za svaku objavljenu fotografiju. Nikad nije bila astohlepna iz tatine. Ono to je eljela bilo je pobjedi iz majina svijeta. Da, to joj je bilo posve jasno: radila je fotografije s velikim arom, ali mogla je usmjeriti taj ar na bilo koju drugu djelatnost, jer je fotografiranje bilo

samo sredstvo da se probije dalje i vie" i ivi pored Tomaa. Znate, moj mu je lijenik i moe me izdravati rekla je. Nisam prisiljena ivjeti od fotografiranja. Neshvatljivo mi je da biste se mogli odredi fotografiranja, a napravili ste tako divne snimke rekla je njena nova poznanica. Da, fotografiranje u danima invazije, to je bilo neto drugo. Te fotografije nije radila radi Tomaa. Snimala je iz strasti, ali ne iz strasti za fotografiranjem, nego iz strastvene mrnje. Ta se situacija vie nikad nede ponoviti. Uostalom, te fotografije, koje je snimala iz strasti, danas vie nikome nisu potrebne, jer nisu aktualne. Samo kaktusi su vjeno aktualni. A kaktusi je ne privlae. Vrlo ste ljubazni rekla je ali radije du ostati kod kude. Posao mi nije neophodan. I to vas zadovoljava, da sjedite kod kude? upitala je fotografkinja. Vie nego fotografiranje kaktusa odgovorila je Tereza. I kad fotografirate kaktuse, to je va ivot rekla je fotografkinja. Kad ivite samo za mua, to onda nije va ivot. Rasrdila se i ena fotografkinja. I sad dete mi jo redi da ste sretni? Naravno da sam sretna! rekla je Tereza, jo uvijek srdito. To moe samo redi ena koja je... rekla je ena i naglo se zaustavila. Htjeli ste redi vrlo ograniena ena dopunila je njezine rijei Tereza. Fotografkinja se svladala i rekla. Nisam htjela redi ograniena. Anakrona. U pravu ste rekla je zamiljeno Tereza. To isto kae za mene i moj mu. Ali Toma je itave dane provodio u bolnici, a ona je sjedila sama kod kude. Sreda to je imala Karenjina pa ga je mogla izvoditi u duge etnje! Kada bi se vratila kudi, provodila je vrijeme nad udbenicima njemakog i francuskog jezika, ali bila je tuna i teko se mogla koncentrirati. U misli joj se esto vradao govor to ga je preko radija odrao Dubek nakon povratka iz Moskve. Bila je ved posve zaboravila to je zapravo rekao, ali jo je ula njegov drhtavi glas. Razmiljala je o njemu uhitili su ga strani vojnici, njega, glavu neovisne drave, u vlastitoj zemlji, odvukli ga i etiri dana drali negdje u ukrajinskim brdima, prijetili da de ga strijeljati, kao to su dvanaest godina ranije strijeljali njegova maarskog prethodnika Imre Nagyja, a onda su ga odvezli u Moskvu, naredili mu da se okupa, obrije, odjene i vee kravatu, priopdili mu da nede biti pogubljen, naredili mu da se i dalje smatra glavom drave, smjestili ga za stol nasuprot Brenjevu i prisilili ga da pregovara. A onda se vratio ponien i obratio se ponienom narodu. Bio je tako ponien da nije mogao govoriti. Tereza nikad nede zaboraviti one strane stanke usred reenica. Je li bio toliko iscrpljen? Bolestan? Jesu li ga otrovali drogama. Ili je to naprosto bilo oajanje? I ako od Dubeka ne ostane nita, ostat de te duge,

strane stanke kad je izgledao kao da ne moe disati, kao da gubi dah pred cijelim narodom koji ga je sluao okupljen oko prijemnika. Te stanke su izraavale sav uas to se sruio na njihovu zemlju. Bilo je to sedmog dana invazije, sluala je Dubekovu izjavu u urednitvu dnevnika koji se tih dana bio pretvorio u list narodnog otpora. Svi koji su tamo sluali Dubeka u tom su ga trenutku mrzili. Zamjerali su mu to je pristao na kompromis, osjedali su se ponieni njegovim ponienjem, a njegova slabost ih je vrijeala. Ali sada, dok se u Zrichu sjedala tih trenutaka, nije vie osjedala prezir prema Dubeku. Rije slabost vie joj nije zvuala kao neto sramno. Kad se ovjek nae suoen s nadmodnim, uvijek je slab, pa makar imao tijelo atlete kao Dubek. Ta slabost koja im je onda izgledala nepodnoljivom, odvratnom, koja ih je otjerala iz zemlje, sada ju je odjednom poela privlaiti. Postala je svjesna da i ona spada meu slabe, u tabor slabih, u zemlju slabih i da im mora ostati vjerna upravo zato to su slabi i to hvataju dah usred reenice. Ta slabost ju je privlaila kao dubina. Privlaila ju je zato to se i sama osjedala slabom. Ponovno ju je poela muiti ljubomora, ruke su joj se opet poele tresti. Toma je to zapazio i reagirao na nain koji je dobro poznavala uzeo je njene ruke meu svoje i pokuao ih umiriti svojih stiskom. Otrgla mu se. to ti je? upitao je. Nita. to eli da uinim za tebe? elim da bude star. Da bude deset godina stariji. Dvadeset godina stariji! Htjela je, u stvari, redi: elim da bude slab! Da bude slab kao ja. Karenjin nije imao nimalo volje seliti se u vicarsku. Karenjin je mrzio promjene. Za psa se vrijeme ne krede pravocrtno, ne tee sve dalje i dalje, od jednog dogaaja do drugog. Ono tee u krug, slino vremenu kazaljki na satu, koje takoer ne lete ludo nekamo naprijed, ved se okredu po brojaniku, istom stazom iz dana u dan. Bilo je dovoljno da u Pragu kupe nove stolce ili premjeste lonanicu pa da Karenjin izrazi svoje negodovanje. To je ometalo tijek njegova vremena. Bilo je to kao kad bi kazaljkama stalno mijenjali brojeve na brojaniku. Ipak mu je uspjelo da i u zirikom stanu brzo obnovi stari poredak i stare ceremonije. Kao i u Pragu, skakao im je ujutro na postelju da ih doeka u novom danu, zatim je pratio Terezu u prvu jutarnju kupovinu, da bi kasnije, opet kao u Pragu, zahtijevao da ga izvede u redovitu etnju. Bio je sat njihova ivota. U trenucima beznaa Tereza je sebi govorila kako mora izdrati radi njega, jer je on jo slabiji od nje, moda ak slabiji od Dubeka i njene naputene domovine. Vratili su se iz etnje kada je zazvonio telefon. Podigla je slualicu i upitala tko je.

Javio se enski glas; govorio je njemaki i traio Tomaa. Glas je zvuao nestrpljivo i Terezi se uinilo da u njemu osjeda prizvuk prezira. Kada je rekla da Toma nije kod kude i da ne zna kad de se vratiti, ena na suprotnom kraju ice se nasmijala i bez pozdrava spustila slualicu. Tereza je bila svjesna da se nita nije dogodilo. To je mogla biti sestra iz bolnice, neka pacijentica, sekretarica, bilo tko. Ali ipak je ostala uznemirena i ni na to se nije mogla koncentrirati. Shvatila je da je izgubila i onaj posljednji ostatak snage to ga je jo imala u ekoj i da vie nije u stanju podnijeti ni takav posve nevaan incident. ivjeti u tuini znai kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje bez zatitne mree koju ovjeku osigurava njegova vlastita zemlja, u kojoj ima porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako moe sporazumjeti sa svakim na jeziku koji zna iz djetinjstva. U Pragu je samo srcem ovisila o Tomau, a ovdje je ovisila o njemu u svakom pogledu. Kad bi je ostavio, to bi se dogodilo s njom? Zar treba cijeli ivot provesti u strahu da de ga izgubiti? Njihov je susret od samog poetka utemeljen na zabludi, govorila je sama sebi. Ana Karenjina, koju je stezala pod rukom, bila je lana legitimacija kojom je prevarila Tomaa. Stvorili su jedno drugom pakao, iako se vole. To to se vole dokaz je da pogreka nije bila u njima samima, u njihovim postupcima ili u nestalnosti njihovih osjedaja, nego u tome to ne odgovaraju jedno drugome, jer on je snaan, a ona je slaba. Ona je kao Dubek koji pravi poluminutnu stanku usred reenice, kao njena domovina koja zamuckuje, hvata dah i ne moe progovoriti. Ali, upravo onaj tko je slab mora umjeti biti jak i otidi ako je onaj jak odved slab da bi mogao povrijediti slaboga. Tako je govorila sebi, privijajudi obraz uz upavu Karenjinovu glavu. Ne ljuti se, Karenjine, ali morat de jo jednom promijeniti stan. Sjedila je stisnuta u kutu kupea, teki koveg leao je na polici iznad njezine glave, a Karenjin joj se motao oko nogu. Mislila je na kuhara iz restorana u kojem je radila dok je bila kod majke. Koristio je svaku priliku da je potape po stranjici i mnogo ju je puta pred svima nagovarao da spava s njim. Bilo je udno to je mislila upravo na njega. Za nju je bio utjelovljenje svega to joj se gadilo. Ali sad je mislila samo na to kako de ga potraiti i redi mu: Govorio si kako eli spavati sa mnom. Tu sam. eznula je uiniti neto ime de presjedi sve mostove. eljela je brutalno razoriti sve to je predstavljalo njen ivot u proteklih sedam godina. Bio je to zov dubine, vrtoglavica. Omamljujuda, nesavladiva enja za padom. Tu vrtoglavicu, taj zov dubine mogli bismo definirati i kao opijenost slabodu. ovjek postaje svjestan svoje slabosti i ne eli joj se suprotstaviti, nego joj se eli

predati. Opijen je svojom slabodu, eli biti jo slabiji, eli se sruiti na trgu, pred svima, eli biti dolje i jo nie. Uvjeravala je sebe kako nede ostati u Pragu i kako vie nede raditi kao fotografkinja. Vratit de se u mali grad iz kojeg je nekad otila za Tomaem. Ipak, kad se vratila u Prag, morala je u njemu ostati neko vrijeme i srediti mnoge praktine stvari. I poela je odgaati svoj odlazak. Tako je prolo pet dana i u stanu se iznenada pojavio Toma. Karenjin je dugo skakao, pokuavajudi ga liznuti po licu, i tako ih osloboditi potrebe da bilo to kau. Osjedali su se kao da stoje usred snjene ravnice i drhte od hladnode. Zatim su prili jedno drugome kao dvoje zaljubljenih koji se jo nisu poljubili. Jesi li sve zatekla u redu? upitao je. Jesam odgovorila je. Jesi li bila u redakciji? Javila sam se telefonom. I? Nita. ekala sam. to si ekala? Nije odgovorila. Nije mu mogla redi da je ekala njega. Vradamo se u trenutku o kojem smo ved govorili. Toma je bio oajan i bolio ga je eludac. Zaspao je tek kasno nodu. Ubrzo zatim probudila se Tereza. (Ruski avioni su kruili nad Pragom i od njihove buke nije se moglo spavati.) Prva misao joj je bila: Vratio se radi nje. Radi nje je promijenio svoju sudbinu. Sad vie nije on odgovoran za nju, sad je ona odgovorna za njega. inilo joj se da ta odgovornost premauje njezine snage. A onda se odjednom sjetila da je juer, trenutak nakon to se pojavio na vratima stana, na crkvenom tornju otkucalo est. Kad su se prvi put sreli, radila je do est sati. Vidjela ga je kako sjedi na utoj klupi i ula otkucaje sata na tornju. Ne, to nije bilo praznovjerje, to je bio osjedaj za ljepotu, osjedaj koji ju je oslobodio tjeskobe i ispunio novom voljom za ivotom. Ptice sluaja ponovno su joj sletjele na ramena. Njene oi bile su pune suza i bila je beskrajno sretna to ga uje kako die pokraj nje.

TREI DIO NESHVAENE RIJEI Geneva je grad vodoskoka i fontana, parkova s paviljonima u kojima su nekad svirali orkestri. I zgrada sveuilita gubi se meu drvedem. Franz je bio upravo zavrio jutarnje predavanje i izaao iz zgrade. Vodena praina iz cijevi zalijevala je travnjak, a on je bio izvrsno raspoloen. Iao je iz zgrade sveuilita ravno svojoj ljubavnici. Stanovala je nekoliko ulica dalje. esto je svradao k njoj, ali uvijek samo kao paljiv prijatelj, nikad kao ljubavnik. Kad bi vodio ljubav s njom u njenom genevskom atelijeru, to bi znailo da u jednom danu ide od jedne ene do druge, od supruge do ljubavnice i obratno, a kako u Genevi suprunici spavaju u francuskim posteljama, to bi znailo da u toku nekoliko sati prelazi iz postelje jedne ene u postelju druge. inilo mu se da bi tako poniavao i suprugu i ljubavnicu, pa naposljetku i samoga sebe. Njegova ljubav prema eni u koju se zaljubio prije nekoliko mjeseci bila mu je tako dragocjena da je nastojao stvoriti za nju poseban prostor u svom ivotu, neto kao nepristupaan teritorij istode. esto su ga pozivali da dri predavanja na raznim stranim sveuilitima, i sad je poeo eljno prihvadati sve pozive. Kako poziva nije bilo dovoljno, poeo je izmiljati razne kongrese i simpozije da bi putovanja opravdao pred suprugom. Na tim putovanjima uvijek ga je pratila ljubavnica, koja je slobodno raspolagala svojim vremenom. Tako joj je omogudio da za kratko vrijeme upozna mnoge europske gradove, pa i jedan ameriki. Za deset dana, ako nema nita protiv, mogli bismo otputovati u Palermo rekao je. Dajem prednost Genevi odgovorila je. Stajala je ispred tafelaja sa zapoetom slikom i promatrala je. Kako misli ivjeti ako ne poznaje Palermo pokuao se naaliti. Poznajem Palermo rekla je. Otkud? upitao je jedva prikrivajudi ljubomoru. Jedna moja poznanica mi je poslala razglednicu iz toga grada. Privrstila sam je ljepljivom trakom na zahodska vrata. Zar je nisi zapazio? upitala je, a onda dodala: Poetkom ovoga stoljeda ivio je neki pjesnik. Bio je ved vrlo star i njegov tajnik ga je izvodio u etnju. Maestro", rekao mu je, pogledajte uvis! Danas nad gradom leti prvi avion!" Mogu zamisliti kako izgleda", rekao je maestro tajniku, ne podiudi pogled. Vidi, tako i ja mogu zamisliti Palermo. Hoteli i automobili u njemu isti su kao i u svim gradovima. U mom atelijeru su barem slike uvijek drukije. Franz se snudio. Ved je bio tako navikao na spoj ljubavnog ivota i putovanja da je za njega poziv Poimo u Palermo!" imao isto erotski karakter. Isto je tako

izjava Dajem prednost Genevi!" imala za njega posve odreen smisao: njegova ljubavnica vie ne ezne za njim kao mukarcem. Kako je mogude da je pred njom tako nesiguran? Nije mu davala ni najmanji razlog za brigu. Zapravo, ona je, a ne on, pokazala prvu erotsku inicijativu ubrzo nakon to su se upoznali. Bio je lijep mukarac, bio je na vrhuncu znanstvene karijere, pa ak su ga se kolege pomalo i bojale, jer je u strunim raspravama pokazivao neobian ponos i tvrdoglavost. Zato onda stalno misli na to da de ga njegova ljubavnica napustiti? Jedini nain na koji to mogu shvatiti jest da ta ljubav za njega nije bila produljenje njegova javnog ivota, nego njegov suprotni pol. Znaila je za njega enju da se prepusti drugome na milost i nemilost. A onaj tko se predaje drugome kao vojnik u zarobljenitvo mora unaprijed odbaciti svako oruje. I ako nema niega ime se moe zatititi od ranjavanja, ne moe se suzdrati a da ne upita kad de dodi taj udarac. Zato mogu redi da je za Franza ljubav znaila neprestano iekivanje udarca. I dok se preputao svojoj strepnji, njegova ljubavnica je odloila kist i otila u susjednu prostoriju. Vratila se nosedi bocu vina. Bez rijei ju je otvorila i natoila vino u dvije ae. Kamen mu je pao sa srca, dolo mu je da se nasmije samome sebi. Rijei Dajem prednost Genevi!" nisu znaile da ne eli voditi ljubav s njim, nego obrnuto, da vie nema volje ograniavati trenutke ljubavi samo na strane gradove. Podigla je au i iskapila je do dna. I Franz je podigao au i otpio gutljaj. Bilo mu je, naravno, drago to se pokazalo da je odbijanje odlaska u Palermo, zapravo, poziv na ljubav ovdje i sada, ali mu je istodobno bilo pomalo i ao njegova ljubavnica je odluila odbaciti strogo pravilo istode koji je on unio u njihove odnose. Nije shvatila njegovo strepnjom ispunjeno nastojanje da sauva ljubav od banalnosti i da je potpuno odvoji od svog branog ivota. Ne voditi ljubav sa slikaricom u Genevi bila je, zapravo, kazna koju je sam sebi odredio zato to je oenjen drugom enom. Osjedao je to kao odreenu krivicu ili manu. Iako na njegov erotski ivot sa suprugom ne bi vrijedilo troiti rijei, ipak su spavali u istoj postelji, budili se nodu kad bi jedno od njih poelo teko disati i uzajamno udisali mirise svojih tijela. Naravno, vie bi volio da moe spavati sam, ali zajednika postelja bila je simbol braka, a simboli su, kao to znamo, svetinja. Svaki put kada bi legao u postelju pored supruge mislio je na to kako ga njegova ljubavnica sad zamilja u postelji pored supruge. Zastidio bi se od te misli i upravo zbog toga je nastojao da udaljenost izmeu postelje u kojoj je spavao sa suprugom i one u kojoj je vodio ljubav s ljubavnicom bude to veda. Slikarica je ponovno napunila au, otpila gutljaj, a onda utke, s nekom udnom leernodu, kao da Franz uopde nije tu, polako skidala bluzu. Drala se kao studentica glume koja na vjebi u akademiji treba pokazati kako se ponaa kad je

sama u prostoriji, kad je nitko ne gleda. Ostala je u suknji i grudnjaku, a onda (kao da se sjetila kako ipak nije sama u prostoriji) ostala nepomina, zagledana u Franza. Franz se pod tim pogledom osjedao nelagodno, jer ga nije razumio. Meu svim se ljubavnicima brzo stvaraju pravila igre, kojih oni esto nisu svjesni, ali koja vrijede i koja nije doputeno kriti. Pogled koji je u tim trenucima usmjerila u njega nije bio u skladu s tim pravilima, nije imao nita zajednikog s pogledima i gestama to su obino prethodili ljubavnoj igri. U njemu nije bilo ni poziva ni koketiranja, vie kao da je izraavao pitanje. Samo to Franz nije imao pojma na to se taj pogled odnosi. Zatim je svukla suknju, uhvatila Franza za ruku i okrenula ga prema velikom zrcalu koje je stajalo korak-dva od njih, naslonjeno na zid. Ne isputajudi njegovu ruku nastavila je gledati u zrcalu onim istim dugim, upitnim pogledom, usmjeravajudi ga as na sebe, as na njega. Pokraj zrcala na podu bio je stalak a na njemu starinski crni muki polucilindar. Sagnula se, uzela polucilindar i stavila ga na glavu. Slika u zrcalu se iznenada promijenila sad je vidio enu samo u rublju, lijepu, nepristupanu, ravnodunu, sa stranim i sasvim neumjesnim polucilindrom na glavi. Drala je za ruku mukarca u sivom odijelu s kravatom. Ponovno se morao nasmijati tome koliko ne razumije svoju ljubavnicu. Nije se svukla zato da bi s njim vodila ljubav, nego da izvede neku udnu alu, privatni happening za njih dvoje. Osmjehnuo se, shvadajudi, s razumijevanjem. Oekivao je da de slikarica odgovoriti na njegov osmijeh, ali to nije doekao. Nije isputala njegovu ruku i samo je gledala u zrcalo, as u sebe, as u njega. Vrijeme happeninga je prelo granice. Franzu se uinilo da ta ala (koju je bio spreman priznati armantnom) malo predugo traje. Zato je njeno, s dva prsta, dohvatio polucilindar, s osmijehom ga skinuo sa Sabi-nine glave i spustio natrag na stalak. Osjedao se kao da gumicom brie brkove koje je neko nestano dijete nacrtalo na slici Djevice Marije. Ostala je nekoliko sekundi nepokretna, promatrajudi svoju sliku u zrcalu, a onda ju je Franz obasuo njenim poljupcima. Ponovno ju je zamolio da otputuje s njim na nekoliko dana u Palermo. Ovaj put mu je to obedala bez ikakvih primjedbi, i on je otiao. Vratilo mu se dobro raspoloenje. Geneva, koju je cijeloga ivota proklinjao kao metropolu dosade, izgledala mu je lijepa i puna avantura. Bio je ved na ulici pa se okrenuo i pogledao u iroki prozor atelijera. Bilo je kasno proljede, toplo vrijeme, i iznad svih prozora bile su izbaene prugaste rolete. Franz je doao do parka iznad kojeg su se u daljini uzdizala zlatna kubeta pravoslavne crkve kao pozladene topovske kugle koje je neka nevidljiva sila zadrala neposredno prije pada tako da su ostale lebdjeti u zraku. Bio je to predivan prizor. Franz je siao do obale da se

ukrca u motorni brodid gradskog prijevoza odveze do sjeverne obale jezera, gdje je stanovao. Sabina je ostala sama. Vratila se pred zrcalo. Jo je bila samo u rublju. Ponovno je stavila polucilindar na glavu i dugo se promatrala. udila se sama sebi to ved toliko godina trai jedan izgubljeni trenutak. Jednom, prije mnogo godina, doao je k njoj Toma i taj njen eir ga je zainteresirao. Stavio ga je na glavu i poeo prouavati sebe u velikom zrcalu koje je, kao i ovdje, naslonjeno na zid u njenom prakom atelijeru. Htio je vidjeti kako bi izgledao kao gradonaelnik iz prolog stoljeda, a onda je, kada se Sabina poela svlaiti, stavio eir na njenu glavu. Stajali su pred zrcalom (uvijek su stajali pred zrcalom dok se svlaila) i gledali se u njemu. Bila je samo u rublju, a na glavi je imala polucilindar. A onda je iznenada postala svjesna da ih taj prizor oboje uzbuuje. Kako je to bilo mogude? Trenutak prije toga polucilindar na njegovoj glavi doimao se smijenim. Zar je od smijenog do uzbuujudeg potreban samo korak? Da. Kad je promatrala sebe u zrcalu, nije u prvom trenutku vidjela nita osim komina prizora. A onda se komino povuklo pred uzbuenjem polucilindar nije znaio alu nego nasilje, nasilje nad Sabinom, nad njenim enskim dostojanstvom. Vidjela je njene gole noge i tanke gadice kroz koje se nazirao crni trokut. Rublje je podcrtavalo njenu ensku privlanost, a tvrdi muki eir tu je enstvenost ponitavao, potiskivao, inio smijenom. Toma je stajao pored nje odjeven, iz ega je slijedilo da bit onoga to oboje vide nije ala (u tom sluaju bi i on morao biti u rublju i polucilindru), nego ponienje. A ona, umjesto da se odupre tom ponienju, vie ga je voljela ponosno i provokativno demonstrirati, kao da se javno i dobrovoljno preputa silovanju. Odjednom vie nije mogla izdrati i povukla je Tomaa na pod. Polucilindar se otkotrljao pod stol, a oni su se grlili na tepihu ispred zrcala. Vratimo se jo jednom tom polucilindru. Najprije je bio posve maglovita uspomena na zaboravljena djeda, gradonaelnika nekog malog grada u ekoj, u prolom stoljedu. Zatim je bio uspomena na oca. Poslije pogreba njen je brat prisvojio svu imovinu roditelja, a ona, ponosna i prkosna, odbila je prepirati se oko svojih prava. Sarkastino je izjavila kako de uzeti polucilindar kao jedino nasljedstvo. Trede, bio je rekvizit ljubavnih igara s Tomaem. etvrto, bio je simbol njezine originalnosti, koju je svjesno izgraivala. Nije mogla ponijeti mnogo stvari u emigraciju, i ako je uzela sa sobom taj velik i nepraktian predmet, to je znailo da se morala odredi drugih, praktinijih. Peto, u tuini se taj polucilindar pretvorio u objekt sentimentalna karaktera. Kad je doputovala Tomau u Zrich, ponijela je eir sa sobom i stavila ga na glavu prije nego to de otvoriti vrata hotelske sobe. I tada se dogodilo neto s im nije raunala polucilindar nije izazvao ni smijeh ni uzbuenje, pretvorio se u uspomenu na

vrijeme koje nisu mogli vratiti. Vodili su ljubav kao nikada do tada i u tome nije bilo mjesta za opscene igre, jer njihov susret nije bio produljenje erotskih sastanaka na kojima su svaki put izmiljali neto novo i pomalo porono, nego rekapitulacija vremena, pjesma o njihovoj zajednikoj prolosti, sentimentalni rezime nesentimentalne veze koja se gubila u daljini. Polucilindar je postao motiv muzike skladbe koja se zvala Sabinin ivot. Taj se motiv neprestano vradao i svaki je put imao drugo znaenje; sva ta znaenja tekla su kroz eir kao voda kroz korito. I mogu redi da je to bilo Heraklitovo korito: Nikad nede dva puta zagaziti u istu rijeku!" Polucilindar je bio korito u kojemu je za Sabinu svaki put tekla druga rijeka, druga semantika rijeka: isti predmet poprimao je svaki put drugo znaenje, a zajedno s tim znaenjem (kao jeka, kao viestruka jeka) odzvanjala su sva nekadanja znaenja. Svaki novi doivljaj zvuao je kao sve bogatiji akord. Toma i Sabina bili su u zrikom hotelu ganuti pogledom na taj eir i vodili su ljubav gotovo plaudi, jer taj crni predmet nije bio samo uspomena na njihove ljubavne igre, nego i sjedanje na Sabininog oca i djeda, koji je ivio u stoljedu bez automobila i aviona. Sad demo moda bolje shvatiti ponor koji je razdvajao Sabinu i Franza on je napeto sluao priu njezina ivota, a ona je isto tako napeto sluala njega. Savreno su razumjeli logiko znaenje rijei to su ih izgovarali, ali nisu uli um semantike rijeke koja je tekla kroz te rijei. Zato je, kad je pred njim stavila polucilindar na glavu, Franz ostao zbunjen kao da mu se netko obratio nekim nepoznatim jezikom. Za njega to nije bila ni opscena ni sentimentalna, nego jednostavno nerazumljiva gesta koja ga je dovela u neugodnost zbog nedostatka svog znaenja. Dok su ljudi jo mladi i dok odzvanjaju tek prvi taktovi skladbe njihova ivota, mogu tu skladbu pisati zajedno i meusobno razmjenjivati motive (kao to su Toma i Sabina razmijenili motiv polucilindra), ali ako se sastanu kad su ved stariji, njihova skladba je manje-vie zaokruena, i svaka rije, svaki predmet ima razliito znaenje u jednoj i drugoj skladbi. Da sam pratio sve razgovore izmeu Sabine i Franza, mogao bih sastaviti veliki rjenik njihovih nesporazuma. Zadovoljimo se malim rjenikom. Mali rjenik neshvaenih rijei ENA Biti ena za Sabinu je usud koji nije sama odabrala. Ono to nismo sami odabrali ne moemo ni smatrati svojim neuspjehom. Sabina smatra da se prema dodijeljenom usudu treba odnositi korektno. Buniti se protiv toga to se rodila

kao ena ini joj se jednako glupo kao hvaliti se time. Za vrijeme jednoga od njihovih prvih sastanaka Franz joj je rekao, posebno istiudi slogove: Sabina, vi ste ena". Nije shvatila zato joj to priopdava sa sveanim izrazom na licu, kao Kristofor Kolumbo koji je upravo ugledao obale Amerike. Tek kasnije joj je sinulo da rije ena, koju je tako posebno istaknuo, ne znai za njega jedan od dva ljudska spola nego vrijednost. Nije svaka ena vrijedna da je se nazove enom. Ali ako je Sabina za Franza ena, to je onda za njega Marie-Claude, njegova zakonita supruga? Prije vie od dvadeset godina, nekoliko mjeseci nakon to su se upoznali, zaprijetila mu je da de se ubiti ako je napusti. Franza je oarala ta prijetnja. Marie-Claude mu se nije ba previe sviala, ali njena se ljubav inila divnom. inilo mu se da nije dostojan tako velike ljubavi i da joj duguje duboki naklon. I tako se poklonio do zemlje i oenio se njome, pa iako Marie-Claude vie nikad nije pokazala takav intenzitet osjedaja kao u trenutku kad mu je prijetila samoubojstvom, duboko u njemu ostao je iv imperativ: ne smije joj nikada nanijeti bol, mora u njoj potovati enu. Ta je reenica zanimljiva. Nije rekao potovati Marie-Claude, nego potivati enu u Marie-Claude. Ali ako je Marie-Claude sama po sebi ena, tko je onda ona druga ena koja se krije u njoj i koju mora potovati? Je li to moda platonska predodba ene? Ne. To je njegova majka. Nikad mu ne bi palo na pamet da kae kako u majci potuje enu. Oboavao je majku, a ne neku enu u njoj. Platonska predodba ene i majka bile su jedno te isto. Imao je dvanaest godina kada ju je Franzov otac iznenada napustio. Djeak je osjedao da se dogodilo neto ozbiljno, ali majka je dramu obavila neutralnim i smirenim rijeima, da ga ne uznemiri. Ili su tog dana zajedno u grad i Franz je pri izlasku iz stana zapazio da majka na svakoj nozi ima drukiju cipelu. Zbunio se, htio ju je upozoriti na to, ali se istodobno plaio da bi je takvo upozorenje moglo povrijediti. I tako je proveo s njom u gradu dva sata i itavo vrijeme nije mogao otrgnuti pogled od njenih nogu. Tada je prvi put poeo shvadati to je to patnja. VJERNOST I IZDAJA Volio ju je od djetinjstva do trenutka kad ju je ispratio do groba, i nastavio ju je voljeti u uspomenama. Iz toga se u njemu razvio osjedaj da je vjernost prva od svih vrlina. Vjernost daje naem ivotu cjelovitost, bez nje bi se raspao na tisude trenutnih dojmova kao u tisude krhotina. Franz je esto priao Sabini o majci, moda ak s nekom podsvjesnom raunicom pretpostavljao je da de Sabina biti oarana njegovom sposobnodu da bude

vjeran i da de je tako pridobiti. Nije znao da Sabinu oarava izdaja, a ne vjernost. Rije vjernost podsjedala ju je na oca, provincijskog puritanca koji je nedjeljom, za svoje zadovoljstvo, slikao zalaske sunca i rue u vazi. Zahvaljujudi njemu poela je crtati jo kao dijete. Kada je imala etrnaest godina, zaljubila se u jednog djeaka, svoga vrnjaka. Otac se zaprepastio kad je to saznao i godinu dana nije smjela izadi sama iz kude. Jednog dana joj je pokazao reprodukcije nekih Picassovih slika, otvoreno im se rugajudi. Zato je, kada ved nije smjela voljeti etrnaestogodinjeg kolskog druga, zavoljela kubizam. Otila je poslije mature u Prag s veselim osjedajem da konano moe izdati roditeljski dom. Izdaja. Otac i gospodin uitelj su nam od malih nogu govorili da je to neto najgore to se moe zamisliti. Ali to je to zapravo izdaja? Izdaja je naputanje redova. Izdati znai napustiti redove i otidi u nepoznato. A Sabina ne zna ni za to ljepe od odlaska u nepoznato. Studirala je na slikarskoj akademiji, ali nije smjela slikati kao Picasso. Bilo je to vrijeme kada je bilo obavezno gajiti takozvani socijalistiki realizam i kad su se u koli proizvodili portreti dravnika-komunista. Njena enja da izda oca ostala je neispunjena, jer je komunizam bio tek drugi otac, podjednako strog i ogranien, koji je zabranjivao ljubav (vrijeme je bilo puritansko) i Picassa. Udala se za nekog loeg glumca prakog kazalita samo zato to ga je pratio glas buntovnika i to je bio neprihvatljiv za oba oca. A onda joj je umrla majka. Dan nakon to se s pogreba se vratila u Prag dobila je telegram: otac je zbog tuge sebi oduzeo ivot. Poela si je predbacivati zar je bilo tako loe to je otac slikao vaze s ruama i to nije volio Picassa? I zar je bilo tako neoprostivo to se bojao da mu se etrnaestogodinja kdi ne vrati kudi trudna? Zar je tako smijeno to nije mogao nastaviti ivot bez svoje ene? Ponovno ju je uhvatila enja za izdajom za izdajom svog vlastitog izdajstva. Priopdila je muu (u njemu vie nije vidjela buntovnika, nego samo nametljiva pijanca) da ga naputa. Ali ako izdamo B, zbog koga smo izdali A, to jo ne znai da smo se pomirili sa A. ivot rastavljene slikarice nije bio nimalo slian ivotu njenih izdanih roditelja. Prva izdaja se ne moe ispraviti. Ona izaziva lananu reakciju novih izdaja, od kojih nas svaka sve vie udaljava od mjesta prvobitne izdaje. GLAZBA Za Franza glazba je umjetnost koja se najvie pribliava dionizijskoj ljepoti shvadenoj kao pijanstvo. ovjek se ne moe kako treba opiti romanom ili slikom, ali se moe opiti Beethovenovom Devetom, Bartokovim Koncertom za dva klavira i udaraljke ili pjevanjem Beatlesa. Franz ne pravi razliku izmeu takozvane

ozbiljne i zabavne muzike. Takvo stajalite smatra staromodnim i licemjernim. Podjednako voli rock i Mozarta. Glazbu smatra osloboditeljicom oslobaa ga samode, izoliranosti, praine knjinice, otvara na njegovom tijelu vrata kroz koja dua odlazi u svijet da se bratimi. Voli plesati i ao mu je to Sabina ne dijeli tu njegovu strast. Sjede u restoranu, a iz zvunika im uz jelo svira buna, ritmika glazba. To je zaarani krug kae Sabina. Ljudi gube sluh zato to putaju muziku sve glasnije. A kako gube sluh, ne preostaje im drugo nego da je putaju jo glasnije. Ti ne voli glazbu? pita je Franz. Ne volim odgovori Sabina i dodaje: Moda kad bih ivjela u drugo vrijeme... Misli na vrijeme kad je ivio Johann Sebastian Bach i kad je glazba podsjedala na ruu procvalu na golemoj snjenoj ravnici tiine. Buka pod maskom glazbe prati je jo od rane mladosti. Kao studentica slikarske akademije morala je provoditi itave ferije na takozvanim omladinskim radnim akcijama. Stanovali su u barakama i odlazili na rad na gradilite eljezare. Muzika je urlala iz zvunika od pet ujutro do devet na veer. Dolazilo joj je da zaplae, ali glazba je bila vesela i bilo je nemogude sakriti se od nje, ni u zahodu, ni u postelji pod pokrivaem, zvunici su bili svugdje. Glazba je bila kao opor lovakih pasa koji je prati u stopu. Mislila je tada da to muziko barbarstvo vlada samo u komunistikom svijetu. U tuini je, meutim, ustanovila da je pretvaranje glazbe u buku planetarni proces kojim ovjeanstvo stupa u povijesnu fazu totalne runode. Totalna runoda javljala se u prvom redu kao svugdje prisutna akustika runoda: automobili, motocikli, elektrine gitare, builice, zvunici, sirene. Za njom de ubrzo slijediti opda vizualna runoda. Veerali su, otili u sobu i vodili ljubav, a Franzu su se, prije nego to de zaspati, poele rojiti misli u glavi. Sjetio se bune glazbe uz veeru i pomislio: Buka ima jednu prednost. U njoj se ne uju rijei." Postao je svjestan da od mladosti nita drugo ne radi, samo govori, pie, predaje, izmilja reenice, trai formulacije i precizno odreeno znaenje, znaenje se rasplinjuje, gubi sadraj i pretvara u smede, pljevu, prainu, pijesak koji se kovitla u mozgu, izaziva glavobolje, nesanice, bolest. I u tom je trenutku poelio, pomalo nejasno ali silno, uti beskrajnu glazbu, apsolutnu buku, divnu i veselu galamu koja de obuhvatiti, zaliti i zagluiti sve i u kojoj de zauvijek nestati jad, ispraznost i nitavnost rijei. Glazba, to je negacija reenice, glazba je anti-rije! eznuo je da dugo lei u Sabininom zagrljaju, da uti, da nikad vie ne izgovori ni jednu jedinu reenicu i da mu se tjelesni uitak stopi s orgijastikom grmljavinom glazbe. Zaspao je zagluen tom imaginarnom bukom, sretan.

SVJETLOST I TAMA ivjeti za Sabinu znai vidjeti. Vid ima dvije granice: snanu svjetlost, koja zasljepljuje, i potpunu tamu. Moda je upravo to izazvalo Sabininu nesklonost svakom ekstremizmu. Ekstremi su granice iza kojih prestaje ivot i svaka ekstremistika strast, u umjetnosti kao i u politici, samo je maskirana enja za smrdu. Rije svjetlost" ne izaziva kod Franza predodbu predjela ozarenog blagim zrakama sunca, nego samo mlaz svjetlosti sunca, arulje, reflektora. Javljaju se i poznate metafore: sunce istine, zasljepljujudi bljesak razuma, itd. Kao i svjetlost, tako ga privlai i tama. Zna da se u nae vrijeme smatra smijenim gasiti svjetlo za vrijeme ljubavnoga ina i zato ostavlja upaljenu malu lampu iznad kreveta. Ali u trenutku kad se sprema da prodre u Sabinu, zatvara oi. Uitak koji ga ispunjava zahtijeva tamu. Ta tama je kristalno ista, bez predodbi i vizija, ta tama nema kraja, nema granica, ta tama je beskraj koji svatko od nas nosi u sebi. (Da, onaj tko trai beskraj, neka zatvori oi!) U trenutku kada osjeti kako mu se val uitka iri kroz tijelo, Franz se istee i rasplinjuje u beskonanost svoje tame, i sam se pretvara u beskraj. Ali mukarac, to je vedi u svojoj unutarnjoj tami, sve vie se smanjuje u svome vanjskom liku. Mukarac zatvorenih oiju je samo olupina mukarca. Sabini je taj prizor neugodan, ne eli gledati u Franza pa i ona zatvara oi. Samo, ta tama za nju ne znai beskraj nego obino nezadovoljstvo onim to vidi, negaciju vienog, odbijanje da gleda. Sabina je dopustila da je nagovore na posjet drutvu svojih sunarodnjaka. Ponovno su raspravljali o tome je li trebalo ili nije trebalo suprotstaviti se Rusima s orujem u rukama. Naravno, ovdje, u sigurnosti koju im je pruala emigracija, svi su izjavljivali kako je trebalo ratovati. Pa onda se vratite i ratujte rekla je Sabina. Nije trebala to redi. Mukarac prosijede, ondulirane kose uperio je u nju svoj dugi kaiprst. Ne smijete tako govoriti. Svi ste odgovorni za ono to se dogodilo. Vi, takoer. to ste u domovini uinili protiv komunistikog reima? Slikali ste, to je bilo sve. Ocjenjivanje i provjeravanje graana glavna je i neprekidna drutvena aktivnost u komunistikim zemljama. Ako slikar eli prirediti izlobu, ako graanin trai vizu kako bi proveo odmor na moru, ako nogometa treba postati lanom reprezentacije, potrebno je, prije svega, prikupiti sve karakteristike i sve podatke o njemu (od kudepazitelja, kolega, policije, partijske organizacije, narodnog odbora) i posebni, za to odreeni slubenici moraju te karakteristike proitati i odvagnuti, i iz njih izvudi zakljuke. Ono o emu se u tim karakteristikama govori nema, meutim, nikakve veze sa slikarskim talentom, talentom za nogomet ili zdravljem zbog kojega bi graanin trebao provesti odmor na moru. One se

odnose samo na ono to se naziva politiki profil graanina" (prema tome, na ono to graanin govori, to misli, na to kako se ponaa, prisustvuje li sastancima ili prvomajskim povorkama). I kako sve (svakodnevni ivot, napredovanje u slubi, odmor) zavisi o tome kako de graanin biti ocijenjen, on se mora (ako eli igrati nogomet za reprezentaciju, prirediti izlobu ili provesti odmor na moru) ponaati tako da bude ocijenjen pozitivno. O tome je razmiljala Sabina dok je sluala sijedoga mukarca. Njemu nije bilo vano igraju li njegovi zemljaci dobro nogomet ili dobro slikaju (nitko od Ceha nije nikad pokazao zanimanje za Sabinine slike), nego jesu li se suprotstavljali komunistikom reimu ili samo pasivno, istinski ili samo prividno, od poetka ili tek sada. Bududi da je bila slikarica, znala je dosta toga o ljudskim licima, a iz Praga je poznavala fizionomije ljudi ija je strast provjeravati i ocjenjivati druge. Svi su oni imali kaiprst malo dui od srednjeg prsta i drali ga uperenog u onoga s kim su govorili. Uostalom, i predsjednik Novotny, koji je vladao ekom etrnaest godina, do 1968., imao je istu takvu prosijedu, onduliranu kosu i najdui kaiprst u itavoj srednjoj Europi. Kada je zasluni emigrant uo iz usta slikarice, ije slike nikad nije vidio, da je slian komunistikom predsjedniku Novotnom, najprije je pocrvenio, zatim poblijedio, pa ponovno pocrvenio, ponovno poblijedio, pokuao neto redi, ali nije rekao nita i utonuo je u utnju. utjeli su i ostali dok Sabina nije konano ustala i otila. Bila je nesretna zbog svega to se dogodilo, ali dok je etala ulicom, razmiljala je zato bi odravala vezu s esima? to je vezuje s njima? Domovina? Kad bi svaki od njih rekao to zamilja kad kae eka, slike koje bi se pojavile bile bi sasvim raznorodne, bez iega zajednikog. Ili kultura? A to je to? Glazba? Dvorak i Janaek? Da. Ali to ako eh nema smisla za glazbu? Veze se naglo rasplinjuju. Ili velike linosti? Jan Hus? Nitko od onih ljudi nije proitao ni retka iz njegovih knjiga. Jedino to bi svi mogli razumjeti bio je plamen, slava plamena u kojem je izgorio kao heretik na lomai, slava pepela u koji se pretvorio, tako da je bit nacionalnog osjedaja, govorila je sebi Sabina, za njih samo pepeo i nita vie. Te ljude povezuje samo njihov poraz, povezuju ih predbacivanja koja upuduju jedan drugome. Brzo je koraala ulicom. Njene misli uzbudile su je vie nego razlaz s emigrantima. Bila je svjesna da je nepravedna. Meu esima je, ipak, bilo i ljudi koji su se razlikovali od mukaraca s dugim kaiprstom. Nelagodna utnja koja je zavladala nakon njenih rijei nije nikako znaila da su svi protiv nje. Bili su vjerojatno zbunjeni tom iznenadnom provalom mrnje, tim nesporazumom ije rtve u emigraciji postaju gotovo svi? Zato ih, u stvari, ne ali? Zato joj ne izgledaju jadni i naputeni?

Mi sad ved znamo zato: jo kad je izdala oca, ivot se otvorio pred njom kao dugaki niz izdaja i svaka nova izdaja privlaila ju je kao porok i kao pobjeda. Ne eli i nede stajati u redu! Nede stajati u redu sa stalno istim ljudima i istim govorima! Zbog toga je vlastita nepravednost toliko uzbuuje. To uzbuenje nije neugodno, naprotiv, Sabina ima osjedaj kao da je odnijela pobjedu i netko nevidljiv joj aplaudira. Ali odmah nakon te opijenosti javila se strepnja taj put ipak mora negdje zavriti! Jednom mora prestati s tim izdajama! Jednom mora stati! Bila je veer i urno je koraala peronom. Vlak za Amsterdam bio je postavljen. Traila je svoj vagon. Otvorila je vrata kupea, do kojega ju je doveo ljubazni kondukter i ugledala Franza kako sjedi na raspremljenu leaju. Ustao je da je pozdravi a ona ga je zagrlila i obasula poljupcima. Strano je eznula da mu kae ono banalno: Ne pusta] me, dri me vrsto, uhvati me, pretvori me u robinju, budi snaan! Ali to su bile rijei koje nije mogla i nije znala izgovoriti. Kad ga je pustila iz zagrljaja, rekla je samo: Strano sam sretna to sam s tobom. To je bilo sve to joj je njezina suzdrljiva priroda omogudila redi. Mali rjenik neshvaenih rijei (nastavak) POVORKE Ljudima u Italiji i Francuskoj je lako. Ako ih roditelji prisiljavaju da idu u crkvu, oni im se osveduju tako to stupaju u partiju (komunistiku, maoistiku, trockistiku i si.). Sabinu je, meutim, otac slao najprije u crkvu, a zatim je sam od straha prisiljavao da ide na sastanke komunistikog Saveza omladine. Kad je ila u prvomajskoj povorci, nije znala drati korak pa je djevojka koja je stupala iza nje stalno vikala na nju i namjerno joj gazila pete. Kad je u maru trebalo pjevati, nikad nije znala rijei pjesme i samo je nijemo otvarala usta. Ali njene kolegice su to zapazile i tuile je. Od mladosti je mrzila sve povorke. Franz je studirao u Parizu i kako je bio iznimno nadaren, znanstvena karijera bila mu je zajamena jo dok je bio dvadesetogodinjak. Ved tada je znao da de provesti cijeli ivot u sveuilinim kabinetima, bibliotekama i dvije-tri predavaonice. Ta predodba je u njemu izazivala osjedaj da de se uguiti. elio je izadi iz svog ivota kao to se izlazi iz stana na ulicu. Zato je, dok je ivio u Parizu, rado odlazio na manifestacije. Bilo je lijepo idi i proslavljati neto, zahtijevati neto, protestirati protiv neega, ne biti sam, biti pod nebeskim svodom i meu drugim ljudima. Povorke to su se kretale po bulevaru Saint-Germain ili s Trga Republike prema Bastilji uvijek su ga fascinirale. Masa koja marira i klie bila je za njega slika Europe i njene historije. Europa, to

je Veliki mar. Mar iz revolucije u revoluciju, iz bitke u bitku, stalno naprijed. Mogao bih to redi i drukije: Franzu se njegov ivot meu knjigama inio nestvarnim. eznuo je za istinskim ivotom, za dodirom drugih ljudi koji s njim stupaju bok uz bok, za njihovim poklicima. Nije shvatio da je upravo ono to smatra nestvarnim (rad u tiini kabineta i biblioteka) njegov istinski ivot, dok su povorke, u kojima je vidio realnost, samo kazalite, ples, sveanost, drugim rijeima san. Sabina je za vrijeme studija stanovala u studentskom domu. Prvog svibnja morali su svi rano izadi i postrojiti se za povorku. Da netko ne bi izostao, studentski funkcionari su provjeravali je li zgrada prazna. Zato se sakrila u toalet i, kad su svi otili, vratila se u svoju sobu. Vladala je tiina kakvu nikada nije doivjela. Samo su iz velike daljine dopirali zvui limene glazbe. Osjedala je kao da se skriva u koljki a iz daljine dopire um mora, neprijateljskog svijeta. Godinu ili dvije nakon to je otila iz eke nala se, pukim sluajem, u Parizu upravo na godinjicu ruske invazije. Organiziran je protestni miting i nije mogla odoljeti a da se ne pridrui demonstrantima. Mladi Francuzi su podizali stisnute ake i izvikivali parole protiv sovjetskog imperijalizma. Parole su joj se sviale, ali je odjednom sa zaprepatenjem ustanovila da nema volje klicati zajedno s ostalima. Nije izdrala due od dvije minute u paradi. Ispriala je taj svoj doivljaj prijateljima Francuzima. Zaudili su se. Ti se, znai, ne eli boriti protiv okupacije svoje domovine? govorili su. Htjela im je redi kako se iza komunizma, faizma, iz svih okupacija i invazija krije jedno u biti dublje i sveobuhvatnije zlo, i da je slika tog zla za nju povorka ljudi koji mariraju, podiu ruke i jednoglasno uzvikuju iste slogove. Znala je, meutim, da im to nede znati objasniti, pa je u neprilici prela na drugu temu. LJEPOTA NEW YORKA etali su po New Yorku satima i prizor se sa svakim njihovim korakom mijenjao kao da idu vijugavom stazom kroz udesan planinski predio nasred plonika kleao je mladid i molio se, neto dalje, naslonjena na drvo, drijemala je lijepa Crnkinja, mukarac u crnom odijelu prelazio je ulicu dirigirajudi irokim pokretima nevidljivu orkestru, u fontani je uborila voda, a naokolo su sjedili zidari i objedovali. eljezne ljestvice penjale su se uz fasade runih kuda od crvene cigle, ali te kude bile su tako rune da su zapravo bile lijepe. Pored njih se uzdizao veliki stakleni neboder a iza njega je stajao drugi neboder na ijem je krovu bio podignut mali arapski dvorac s tornjidima, galerijama i pozladenim stupovima. Sjetila se svojih slika i na njima su se sastajali objekti koji nisu odgovarali jedni drugima: gradilite eljezare a iza njega petrolejska lampa, ili svjetiljka ije se starinsko sjenilo od obojena stakla raspalo u sitne krhotine koje sad lete iznad pustog movarnog predjela.

 Europska ljepota imala je uvijek intencionalni karakter rekao je Franz. Postojao je estetski cilj i dugogodinji plan po kome je ovjek desetljedima gradio gotiku katedralu ili renesansni grad. Ljepota New Yorka ima drukiju osnovu. To je neintencionalna, nenamjerna ljepota. Nastala je bez ljudske namjere, kao pedina sa stalaktitima. Oblici, sami po sebi runi, dolaze sluajno, bez plana, u tako nevjerojatne odnose da iz njih poinje zraiti udesna poezija. Neintencionalna ljepota. Da rekla je Sabina. Moglo bi se redi i ljepota kao greka. Prije nego to ljepota potpuno nestane s ovoga svijeta, postojat de jo neko vrijeme kao greka. Ljepota kao greka je posljednja faza u povijesti ljepote. Sjetila se svoje prve zrele slike nastala je zahvaljujudi tome to je na nj u grekom kapnula crvena boja. Da, njene slike bile su zasnovane na ljepoti greke i New York je bio tajna i prava domovina njenog slikarstva. Moda je neintencionalna ljepota New Yorka mnogo bogatija i slikovitija od previe stroge i previe komponirane ljepote ljudskog podrijetla rekao je Franz. Ali to vie nije europska ljepota. To je tui svijet. Zar ipak postoji neto o emu oboje imaju isto miljenje? Ne. Postoji odreena razlika. Tuina newyorke ljepote strahovito privlai Sabinu. Franza fascinira, ali i uasava. Izaziva u njemu enju za Europom.

SABININA DOMOVINA Sabina shvada njegovu odbojnost prema Americi. Franz je utjelovljena Europa njegova majka bila je rodom iz Bea, otac mu je bio Francuz, a on sam je vicarac. Franz se, s druge strane, divi Sabininoj domovini. Kad mu pria o sebi i svojim prijateljima u ekoj, Franz uje rijei zatvor, progoni, tenkovi na ulicama, emigracija, leci, zabranjena literatura, zabranjene izlobe i osjeda udni spoj zavisti i nostalgije. Jednoga dana o meni je jedan filozof napisao da se sve to govorim sastoji od nedokazivih pekulacija i nazvao me gotovo nestvarnim Sokratom". Osjedao sam se strano ponienim i odgovorio mu ljutitim tonom. Zamisli to! Ta smijena epizoda bila je najvedi konflikt koji sam ikad doivio! Tu je moj ivot dostigao maksimum svojih dramskih mogudnosti! Nas dvoje ivimo u razliitim mjerilima. Stupila si u moj ivot kao Gulliver u carstvo patuljaka. Sabina protestira. Tvrdi da konflikt, drama, tragedija ne znae pod milim Bogom nita, da ne znae nikakvu vrijednost, nita to bi zasluivalo divljenje ili potovanje. U stvari, drugi mogu zavidjeti Franzu na poslu koji je mogao u miru obaviti. Franz je zavrtio glavom. Kad je drutvo bogato, ljudi ne moraju raditi rukama i posveduju se duhovnim aktivnostima. Sveuilita ima sve vie, studenata ima sve vie. Da bi mogli zavriti fakultet, studenti moraju izmisliti teme diplomskih radova. Tema ima bezbroj, jer nema stvari na svijetu o kojoj nije mogude napisati

raspravu. Ispisani listovi papira skupljaju se u arhivima, koji su alosniji od groblja, jer u njih nitko ne zalazi ni za Dan mrtvih. Kultura tone u masi proizvoda, pod lavinom slova, u ludilu kvantitete. I to je razlog zato govorim da jedna zabranjena knjiga u tvojoj bivoj domovini znai neizmjerno vie od milijarde rijei to kuljaju iz naih sveuilita. U tom smislu moemo shvatiti Franzovu slabost prema svim revolucijama. Nekad je gajio simpatije prema Kubi, zatim prema Kini, a kad mu se zgadila krutost tamonjih reima, melankolino se pomirio s tim da mu preostaje samo ono more slova bez teine, koje nisu ivot. Postao je profesor u Genevi (gdje se ne odravaju nikakve manifestacije) i, pomiren s odricanjem (u samodi, bez ene, bez povorki), objavio s prilinim uspjehom nekoliko znanstvenih knjiga. A onda se jednog dana pojavila Sabina kao vizija; dola je iz zemlje u kojoj su ved odavno bile prestale cvjetati revolucionarne iluzije, ali gdje je jo postojalo ono emu se u revoluciji najvie divio: ivot koji tee u velikom mjerilu rizika, hrabrosti i smrtne opasnosti. Sabina mu je vratila vjeru u veliinu ljudske sudbine. I bila je utoliko ljepa to se iza njenog lika nazirala bolna drama njezine zemlje. Sabina, meutim, nije voljela tu dramu. Rijei kao zatvor, progon, zabranjene knjige, okupacija, tenkovi, za nju su bile rune rijei bez ikakva romantina prizvuka. Jedina rije koja je u njoj odzvanjala slatko kao nostalgina uspomena na domovinu jest rije groblje. GROBLJE Groblja u ekoj podsjedaju na vrtove. Grobovi su prekriveni travnjakom i raznobojnim cvijedem. Skromni spomenici gube se u zelenilu lida. Kad padne mrak, na groblju gori bezbroj malih svijeda pa se ini kao da mrtvi prireuju djeji bal. Da, djeji bal, jer mrtvi su neduni kao djeca. ak i kad je ivot bio pun okrutnosti, na grobljima je vladao mir. I za vrijeme rata, i za Hitlera, i za Staljina, za svih okupacija. Kad god je bila tuna, sjela bi u auto i odvezla se daleko od Praga da proeta po nekom od seoskih groblja koje je voljela. Ta groblja s plavim brdima u pozadini bila su lijepa kao uspavanka. Za Franza, groblje je bilo runo skladite kostiju i kamenja. Nikad ne bih putovao automobilom. Strano se bojim prometnih nesreda! To u ovjeku, ako i ne pogine, sigurno ostavlja traume do kraja ivota! rekao je kipar i nesvjesno se uhvatio za kaiprst koji jednom zamalo nije odsjekao dok je tesao drveni kip. Samo udom mu je ostao na ruci. Ma ne ostavlja javila se Marie-Claude koja je bila u izvrsnoj formi. Ja sam doivjela teku prometnu nesredu i bilo je divno! A nigdje nije bilo ljepe nego u bolnici! Uopde nisam mogla spavati pa sam neprestano itala, danju i nodu. Svi su je zadivljeno promatrali, i to joj je oigledno godilo. U Franzu se mijeao osjedaj negodovanja (sjedao se da je poslije spomenute prometne nesrede

njegova ena bila strahovito deprimirana i neprestano se alila) s odreenim divljenjem (njena sposobnost da transformira svaki svoj doivljaj govorila je o vitalnosti koja je imponirala). Tamo sam poela dijeliti knjige na dnevne i nodne nastavila je. I zaista, postoje knjige za dan i knjige koje moete itati samo nodu. Svi su i dalje s uenjem i zadivljeno pratili njene rijei, samo se kipar drao za kaiprst, namrten zbog neugodne uspomene. Nepodnoljiva lakoda postojanja U koju bi grupu uvrstio Stendhala? upitala ga je Marie-Claude. Kipar nije sluao to govori pa je samo u neprilici slegnuo ramenima. Likovni kritiar koji je stajao kraj njega izjavio je kako, po njegovu miljenju, Stendhal spada u dnevnu literaturu. Marie-Claude je zavrtjela glavom i zacvrkutala: Vara se! Ne, ne, ne, vara se! Stendhal je nodni pisac! Franz je prilino rastreseno sudjelovao u raspravi o nodnoj i dnevnoj literaturi, jer je mislio samo na to kada de se pojaviti Sabina. Oboje su dugo razmiljali treba li ili ne treba prihvatiti poziv na ovaj koktel. Prireivala ga je Marie- Claude za sve slikare i kipare koji su izlagali u njezinoj privatnoj galeriji. Od vremena kad se upoznala s Franzom, Sabina je izbjegavala njegovu enu. Kako su, meutim, strahovali da njihova veza ne bude otkrivena, na kraju su zakljuili da de biti prirodnije i manje sumnjivo ako doe. Gledao je neupadljivo prema predsoblju i postupno postajao svjestan da iz drugog kraja salona neprestano odzvanja glas njegove osamnaestogodinje kderi MarieAnne. Napustio je skupinu kojom je dominirala njegova ena i priao kruoku kojim je dominirala kdi. Neki su sjedili u naslonjaima, drugi su stajali, a MarieAnne je sjedila na podu. Franz je bio siguran da de i Marie- Claude na suprotnom kraju salona ubrzo sjesti na tepih. Sjesti pred gostima na pod bila je u to vrijeme opdenito prihvadena gesta prirodnosti, neusiljenosti, drugarstva, naprednog i parikog duha. Strast s kojom je Marie-Claude svuda sjedala na pod bila je takva da se Franz esto plaio da ne sjedne na pod u trgovini u kojoj je kupovala cigarete. Na emu sada radite, Alane? upitala je Marie-Anne mukarca pokraj ijih je nogu sjedila. Alan je bio naivna potenjaina pa je pokuao iskreno odgovoriti kderi vlasnice galerije. Poeo joj je objanjavati nov nain slikanja koji je u osnovi bio kombinacija fotografije i ulja na platnu. Ali nije izgovorio ni tri reenice kad je Marie-Anne poela zvidati. Slikar je govorio polako i koncentrirano i nije uo zvidanje. Moe li mi redi zato zvidi apnuo je Franz. Zato to ne volim kad se govori o politici odgovorila je glasno.

I zaista, dvojica mukaraca iz istoga kruga razgovarali su o predstojedim izborima u Francuskoj. Marie-Anne, koja je smatrala da joj je dunost usmjeravati zabavu, upitala ih je da li de sljededeg tjedna idi u kazalite na Rossinijevu operu, koju de izvesti talijanski operni ansambl. Slikar Alan je za to vrijeme traio sve preciznije i preciznije formulacije kojima bi mogao objasniti svoju novu slikarsku fazu i Franz se stidio svoje kderi. Da je uutka, rekao je kako su opere strano dosadne. Grozan si rekla je Marie-Anne, pokuavajudi s poda udariti oca u trbuh. Glavni pjeva je prekrasan! Ah, kako je lijep! Vidjela sam ga dva puta i zaljubila sam se u njega. Franz je zakljuio da je njegova kdi strano slina majci. Zato nije vie slina njemu? Ali tu se ne moe nita uiniti, nije mu slina. Ved je bezbroj puta uo Marie-Claude kako izjavljuje da je zaljubljena u ovog ili onog kipara, pjevaa, pisca, politiara, pa jednom ak i u jednog biciklista. Naravno, bila je to prazna retorika prilagoena veerama i koktelima, ali on se pritom ipak ponekad sjetio kako je prije dvadeset godina isto govorila o njemu i prijetila samoubojstvom. U tom trenutku ula je u salon Sabina. Marie-Claude ju je ugledala i smjesta joj prila. Njena kdi je i dalje razgovarala o Rossiniju, ali Franz je svu svoju pozornost usmjerio na razgovor dviju ena. Nakon nekoliko prijateljskih reenica pozdrava Marie-Claude je uzela u ruku keramiki medaljon koji je visio Sabini oko vrata i rekla vrlo glasno: to ti je ovo? Strano je runo! Ta je reenica prisilila Franza da slua jo pozornije. Nije bila izgovorena agresivno, naprotiv, zvonki smijeh trebao je odmah naglasiti kako kritika medaljona nita ne mijenja na prijateljstvu koje Marie-Claude gaji prema slikarici. Ipak, bila je to reenica koja nikako nije odgovarala nainu na koji se MarieClaude obradala drugima. Sama sam ga napravila rekla je Sabina. Ruan je, zaista je ruan ponovila je Marie--Claude vrlo glasno. Ne bi ga trebala nositi! Franz je znao da njegovu enu nimalo ne zanima je li medaljon ruan ili nije. Runo je bilo ono to je ona eljela da bude runo, lijepo je bilo ono to je ona eljela da bude lijepo. Nakit njenih prijateljica bio je a priori lijep. Pa i kad bi joj se uinilo da je ruan, prela bi preko toga, jer je laskanje bilo ved odavno postalo njena druga priroda. A zato je onda odluila da medaljon koji je Sabina sama napravila bude ruan? Franzu je iznenada postalo sve jasno. Marie-Claude je izjavila da je Sabinin medaljon ruan zato to je to mogla sebi dopustiti. Jo preciznije: Marie-Claude je izjavila kako je Sabinin medaljon ruan da pokae kako sebi moe dopustiti izjavu da je Sabinin medaljon ruan. Sabinina izloba prije oko godinu dana nije imala posebnog uspjeha tako da Marie-Claude nije stalo do Sabinine naklonosti. Naprotiv, Sabina je imala razloga

boriti se za naklonost Marie-Claude. To se, meutim, po njenom dranju nije moglo zamijetiti. Da, Franzu je bilo posve jasno: Marie-Claude je iskoristila priliku da Sabini (i drugima) da do znanja kakav je stvarni odnos snaga izmeu njih. Mali rjenik neshvaenih rijei (svretak) STARA CRKVA U AMSTERDAMU S jedne strane su kude s velikim prozorima u prizemlju, koji podsjedaju na izloge trgovina. Iza njih se nalaze sobice prostitutki, koje svuene, samo u rublju, sjede ispred stakla u jastucima prekrivenim naslonjaima. Izgledaju kao velike make koje se dosauju. Drugu stranu ulice ini divovska gotika crkva iz etrnaestog stoljeda. Izmeu bojeg svijeta i svijeta prostitutki, kao rijeka na granici dvaju carstava, iri se prodorni zadah mokrade. U crkvi su od starog gotikog stila ostali samo visoki, goli bijeli zidovi, stupovi, svodovi i prozori. Na zidovima nema nijedne slike, nigdje se ne moe vidjeti kip. Crkva je oidena kao gimnastika dvorana. Samo u sredini postavljeni su u kvadrat stolci oko minijaturnog podija sa stolom za propovjednika. Iza stolaca nalaze se drvene kabine, loe za obitelji bogatih graana. Stolci i loe postavljene su ne vodedi rauna o obliku zidova i poloaju stupova, kao da ele pokazati gotikoj arhitekturi sav svoj prezir i ravnodunost. Kalvinistika vjera je jo prije nekoliko stoljeda pretvorila crkvu u obian hangar, koji ima samo jednu funkciju zatititi molitve vjernika od kie i snijega. Franz je bio fasciniran: kroz tu golemu dvoranu proao je Veliki mar historije. Sabina se sjedala kako su poslije prevrata u veljai irom eke nacionalizirani svi dvorci i pretvoreni u egrtske kole, domove umirovljenika, a ponekad i u tale. Bila je u jednoj takvoj tali u zidove s gipsanim ukrasima bile su zabijene kuke sa eljeznim obruima i za njih privezane krave koje su sanjivo gledale kroz prozor u vrt dvorca, po kojem su trkarale kokoi. Ova praznina me fascinira rekao je Franz. Ljudi gomilaju oltare, kipove, slike, stolce, naslonjae, tepihe, knjige, a onda nastupa trenutak radosna olakanja pa sve jednim potezom odbace, kao smede. Moe li zamisliti tu Herkulesovu metlu koja je pomela ovaj hram ? Sabina je pokazala na drvenu lou. Siromani su morali stajati, a bogati su sjedili u loi. Ali postojalo je neto to je povezivalo bankara i prosjaka: mrnja prema ljepoti. to je to ljepota? upitao je Franz i sjetio se otvorenja izlobe kojemu je nedavno morao prisustvovati. Beskrajna ispraznost reenica i rijei, ispraznost kulture, ispraznost umjetnosti.

Dok je kao studentica radila na omladinskoj radnoj akciji, due otrovane veselim marevima to su bez prestanka odzvanjali iz zvunika, sjela je jedne nedjelje na motocikl i odvezla se daleko u brda. Zaustavila je motocikl u nepoznatu selu izgubljenu u brdima, naslonila ga na zid crkve i ula. Svedenik je upravo sluio misu. Reim u to doba nije bio naklonjen vjeri i ljudi su se uglavnom drali podalje od crkava. U klupama su sjedili samo starci i starice, jer se nisu bojali vlasti. Bojali su se samo smrti. Svedenik bi pjevajudi izgovorio reenicu, a ljudi su je u zboru ponavljali. To su bile litanije. Stalno iste rijei vradale su se kao putnik koji ne moe odvojiti oi od predjela ili kao ovjek koji se ne moe rastati sa ivotom. Sjedila je otraga u klupi, na trenutke zatvarala oi, samo da uje tu glazbu rijei, a onda ih ponovno otvarala. Iznad sebe je vidjela plavo obojeni svod, na kojem su bile naslikane velike zlatne zvijezde. Bila je oarana. Ono to je iznenada susrela u toj crkvi nije bio Bog, nego ljepota. Bila je posve svjesna da ta crkva i te litanije nisu bili lijepi sami po sebi ved upravo u usporedbi s omladinskom radnim akcijom na kojoj je provodila dane okruena bukom pjesama. Misa je bila lijepa, jer je u njoj iznenada i tajno otkrila drugi, izdani svijet. Od toga vremena znala je da je ljepota izdani svijet. Moemo je pronadi samo tamo gdje su progonitelji pogrekom zaboravili na nju. Ljepota se krije iza kulisa prvomajske parade. Ako je elimo nadi, moramo poderati platno dekoracija. Ovo je prvi put da me neka crkva fascinira rekao je Franz. Njegovo oduevljenje nije izazvao protestantizam, nije ga izazvao ni asketski duh. Oduevilo ga je neto drugo, neto sasvim osobno, o emu se nije usuivao govoriti pred Sabinom. inilo mu se da uje glas koji ga poziva da uzme u ruke Herkulesovu metlu i izmete iz svog ivota vernisae Marie-Claude, pjevae MarieAnne, kongrese i simpozije, isprazne razgovore, rijei koje nita ne govore... Veliki prazni prostor amsterdamskog hrama izgledao mu je kao slika vlastita osloboenja. SNAGA U krevetu, u jednom od onih mnogih hotela u kojima su vodili ljubav, Sabina se poela igrati s Franzovim rukama. Upravo je nevjerojatno rekla je kakve miide ima. Franza je razveselila ta pohvala. Ustao je iz kreveta, uhvatio teki hrastov stolac za jednu nogu, sasvim pri zemlji, i polako ga podignuo. Nema se ega bojati rekao je. Mogao bih te obraniti u svakoj situaciji. Nekad sam se natjecao u judu. Uspjelo mu je podignuti teki stolac iznad glave i Sabina je rekla: Ugodno je znati da si tako snaan. Ali u sebi je, u dubini due, dodala jo i ovo: Franz je snaan, ali njegova je snaga

usmjerena samo prema okolini. Prema ljudima s kojima ivi, koje voli, on je slab. Franzova slabost se naziva dobrota. Franz nikad ne bi nita naredio Sabini. Ne bi joj naredio, kao nekad Toma, da poloi zrcalo na pod i gola hoda po njemu, ne nedostaje mu ulnost, nego snaga zapovijedanja. Postoje stvari koje se mogu realizirati samo silom. Tjelesna ljubav je nezamisliva bez nasilja. Sabina je promatrala Franza kako koraa po sobi dredi stolac iznad glave i taj prizor joj se uinio grotesknim. Ispunila ju je neka udna tuga. Franz je spustio stolac na zemlju i sjeo na njega, okrenuvi se prema Sabini. Ne mogu redi da mi ne godi to sam snaan rekao je ali od kakve su mi koristi ovi miidi u Genevi? Nosim ih kao ukras. Kao paun perje. Nikad se u ivotu nisam potukao s nekim. Sabina je nastavila sa svojim melankolinim razmiljanjem. A kad bi nala mukarca koji bi joj nareivao? Koji bi elio gospodariti njome? Koliko dugo bi ga podnosila? Ni pet minuta! Iz ega proizlazi da joj nikakav mukarac ne odgovara. Ni snaan ni slab. A zato tu snagu ne upotrijebi ponekad protiv mene? rekla je. Zato to ljubav znai odricanje od sile rekao je Franz tiho. Sabina je postala svjesna dviju stvari: prvo, da je ta reenica divna i istinita. Drugo, da se tom reenicom Franz diskvalificirao u njezinu erotskom ivotu. IVJETI S ISTINOM To je formula kojom se posluio Kafka u svom dnevniku ili u nekom pismu, Franz se vie nije sjedao gdje. Formula ga je zainteresirala. to to znai, ivjeti s istinom? Negativna definicija je jednostavna: znai ne lagati, ne skrivati se, ne tajiti nita. Otkako je upoznao Sabinu, Franz ivi u lai. Pria eni o kongresu u Amsterdamu, o predavanjima u Madridu, koja nikad nije odrao, i boji se idi sa Sabinom po genevskim ulicama. I to laganje i skrivanje ga zabavlja upravo zato to to nikad nije radio. To ga ugodno uzbuuje, osjeda se kao uenik koji je odluio da prvi put za svoje zadovoljstvo izostane iz kole. Za Sabinu, ivjeti s istinom, ne lagati ni sebi ni drugima, mogude je samo pod uvjetom da se ivi bez publike. U trenutku kad netko pone pratiti ono to radimo, poinjemo se, htjeli ili ne htjeli, prilagoavati oima koje nas gledaju i nita od onog to radimo nije vie istinito. Imati publiku, znai ivjeti u lai. Sabina prezire literaturu u kojoj autori odaju sve intimnosti, svoje i svojih prijatelja. ovjek koji gubi svoju intimnost gubi sve, misli Sabina. A ovjek koji je dobrovoljno odbacuje obino je udovite. Zbog toga Sabina na nimalo ne pati to mora skrivati svoju ljubav. Naprotiv, samo tako moe ivjeti s istinom". Franz je, nasuprot tome, siguran da u podjeli ivota na privatnu i javnu sferu lee korijeni svih lai; ovjek je privatno jedno, a u javnosti neto sasvim drugo. ivjeti s istinom" za njega znai sruiti barijere izmeu privatnog i javnog. Rado citira

rijei Andrea Bretona o tome kako bi htio ivjeti ,,u staklenoj kudi" u kojoj nema nikakvih tajni, u kojoj se sve vidi. Kada je uo svoju enu kako kae Sabini Taj medaljon je ruan!" shvatio je da vie ne moe ivjeti u lai. Trebao je u tom trenutku priskoiti Sabini u pomod. I nije to uinio samo zato to se bojao da ne otkrije njihovu tajnu ljubav. Sutradan poslije koktela trebao je otputovati sa Sabinom na dva dana u Rim. U uima mu je neprestano odzvanjala reenica Taj medaljon je ruan!" i vidio je svoju enu drukije nego to ju je vidio do tada. Njena agresivnost, neranjiva, buna i temperamentna, skinula mu j e s ramena breme dobrote koje je strpljivo nosio pune dvadeset tri godine braka. Sjetio se prostrane unutranjosti crkve u Amsterdamu i ponovno osjetio kako ga ispunjava ono udno, neshvatljivo oduevljenje njenom prazninom. Pakirao je koveg kada je u sobu ula Marie-Claude. Priala je o jueranjim gostima, energino podravala neke nazore koje je od njih ula, a s podsmijehom odbacivala druge. Franz ju je dugo promatrao, a zatim rekao: U Rimu se ne odrava nikakva konferencija. Nije shvatila to eli redi. Pa zato onda putuje? upitala je. Ved gotovo godinu dana imam ljubavnicu rekao je. Ne elim se sastajati s njom u Genevi. Zato tako esto putujem. Mislio sam kako je vrijeme da to sazna. Uplaio se ved nakon prvih izgovorenih rijei; hrabrost ga je iznenada napustila. Skrenuo je pogled da ne vidi na licu Marie-Claude oajanje to de ga izazvati njegova izjava. Da, i ja mislim kako bih to trebala znati javila se Marie-Claude nakon krade stanke. Njen je glas zvuao vrsto i Franz je podigao pogled. Marie-Claude nije uopde izgledala potresena. Jo uvijek je izgledala kao ena koja je sinod rekla cvrkutavim glasom Taj medaljon je ruan!" Kad si ved bio tako hrabar i rekao kako me ved gotovo godinu dana vara nastavila je moe li mi redi s kim? Uvijek je govorio sebi kako ne smije nikad povrijediti Marie-Claude, kako mora potovati enu u njoj. Ali gdje je sad ta ena u Marie-Claude? Drugim rijeima, gdje je slika majke koju je povezivao sa svojom enom? Majka, njegova tuna i povrijeena majka sa drukijom cipelom na svakoj nozi, nestala je iz MarieClaude, a moda nije ni nestala, nego jednostavno nikad u njoj nije ni boravila? Pomislivi to, osjetio je kako ga obuzima mrnja. Nemam nikakva razloga to skrivati rekao je. Kad je ved nije potreslo to je vara, pogodit de je, bio je siguran, kad sazna tko je njena suparnica. Zato joj je rekao sve o Sabini, gledajudi je pri tome ravno u oi. Neto kasnije sastao se sa Sabinom na aerodromu. Avion je bio uzletio, a on je

osjetio kako mu je laknulo. Rekao je sebi kako poslije devet mjeseci konano opet ivi s istinom. Sabina se osjedala kao da je Franz silom provalio vrata njezine intimnosti. Kao da je kroz ta vrata iznenada provirila glava Marie-Claude, glava Marie-Anne, slikara Alana i kipara koji se neprestano dri za prst, glave svih ljudi koje je upoznala u Genevi. Postat de protiv svoje volje suparnica neke ene koja je nimalo ne zanima. Franz de se rastati, a ona de zauzeti mjesto pokraj njega u irokoj branoj postelji. Svi de to gledati, netko iz blizine, neko iz daljine, bit de prisiljena pred svima igrati neko kazalite umjesto da bude Sabina, morat de igrati ulogu Sabine, i jo izmisliti kako igrati tu ulogu. Ljubav de, kad za nju sazna javnost, dobiti na teini, postat de teret. Sabina se povijala pod samom predodbom toga tereta. Sjedili su u nekom rimskom restoranu i pili vino. utjela je. Zaista se ne ljuti? upitao je Franz. Uvjeravala ga je da se ne ljuti. Jo je zbunjena od svega toga i ne zna da li da se raduje ili ne. Sjedala se njihova susreta u spavadim kolima za Amsterdam. Tada je htjela pasti pred njim na koljena i moliti ga neka je zadri, makar silom, i nikad ne pusti da ode. Tada je eljela da opasnom putu izdaje konano doe kraj. Nepodnoljiva lakoda postojanja Nastojala je to je mogude intenzivnije obnoviti tu tadanju enju, dozvati je, osloniti se na nju. Sve je bilo uzalud. Osjedaj nezadovoljstva bio je jai. Vradali su se u hotel kroz veernju guvu. Talijani oko njih su galamili, vikali, gestikulirali, pa su mogli idi jedno pored drugog bez rijei, ne oslukujudi svoju utnju. A onda se Sabina dugo umivala u kupaonici a Franz ju je ekao pod pokrivaem u krevetu. Mala svjetiljka bila je upaljena, kao uvijek. Kada se vratila iz kupaonice, ugasila je lampu. Bilo je to prvi put da je to uinila. Franz je trebao obratiti pozornost na tu gestu, ali on je nije ni zamijetio, jer je svjetlost za njega bila sasvim nevana. Kao to znamo, on je vodio ljubav zatvorenih oiju. A Sabina je ugasila svjetiljku upravo zbog tih zatvorenih oiju. Nije vie htjela ni jednu sekundu promatrati te sputene kapke. Oi su, kae poslovica, prozori due. Franzovo tijelo koje se uvijalo na njoj zatvorenih oiju bilo je za nju tijelo bez due. Podsjedalo ju je na mladune neke zvijeri koje, jo slijepo, bespomodno cvili jer je edno. U tim je trenucima Franz, sa svojim prekrasnim miicama, bio slian golemu tene-tu koje trai hranu na njenim grudima. Uostalom, zaista je drao u ustima bradavicu njene dojke, kao da sisa! Ta pomisao da je dolje zreo mukarac, a gore mladune koje sisa, i da prema tome vodi ljubav s dojenetom, izazivala je u njoj gotovo gaenje. Ne, ne eli vie gledati kako se gri na njoj, vie mu nikad nede ponuditi dojku kao kuja tenetu, ovo je danas posljednji put, definitivno

posljednji put! Znala je, naravno, da je njena odluka vrhunac nepravde, da je Franz najbolji od svih mukaraca koje je imala - da je lijep, da je dobar, ali to je vie postajala svjesna svega toga, osjedala je sve jau elju da siluje tu inteligenciju, tu dobrotu, da siluje tu nemodnu snagu. Voljela ga je te nodi ede nego ikada prije, jer ju je uzbuivala pomisao da su zajedno posljednji put. Voljela ga je, ali ved je u mislima bila negdje daleko. Ponovno je u dalj ini ula zvuk zlatne trube izdaje i znala je da tom pozivu nede odoljeti. inilo joj se da se pred njom pruaju beskrajna prostranstva slobode i te daljine su je uzbuivale. Voljela je Franza ludo, divljaki, kako ga nikada prije nije voljela. Franz je jecao na njezinom tijelu siguran da sve razumije. Ako je cijele veeri bila utljiva, ako mu nije rekla to misli o njegovoj odluci, sad mu je odgovarala. Davala mu je do znanja svoju radost, svoju strast, svoju suglasnost, svoju elju da ivi s njim do kraja ivota. Izgledao je sam sebi kao jaha koji jae na konju u prekrasnu prazninu, prazninu bez supruge, bez kderi, bez domadinstva, u prekrasnu prazninu pometenu Herkulovom metlom, u predivnu prazninu koju de ispuniti svojom ljubavlju. Jahali su tako, jedno na drugom, kao na konju. Jahali su prema daljinama za kojima su eznuli. Spajala ih je izdaja, koja ih je oslobodila. Franz je jahao na Sabini svjestan da izdaje svoju enu. Sabina je jahala na Franzu svjesna da izdaje Franza. Vie od dvadeset godina gledao je u svojoj eni svoju majku, slabo bide koje treba tititi; ta predodba bila je previe duboko ukorijenjena u njemu da bi je mogao odbaciti nakon dva dana. Dok se vradao kudi, osjedao je grinju savjesti, strah da se poslije njegova odlaska sruila i da de je zatedi skrhanu od tuge. Bojaljivo je otvorio vrata i otiao u svoju sobu. Nekoliko trenutaka je tiho stajao i oslukivao da, bila je kod kude. Nakon kradeg oklijevanja otiao ju je pozdraviti, kako je ved bio njihov obiaj. Podigla je obrve, glumedi uenje. Doao si ovamo? A kamo da idem? htio je odgovoriti (iskreno zauen), ali nije rekao nita. Da meu nama bude sve jasno nastavila je nemam nita protiv da odmah preseli k njoj. Kada joj je na dan odlaska sve priznao, nije imao nikakva odreena plana. Bio je spreman da nakon povratka prijateljski raspravi s njom sve pojedinosti, kako bi je to manje povrijedio. Nije raunao s tim da de ona sama hladno i uporno zahtijevati da to prije ode. Iako mu je to olakavalo situaciju, nije mogao da ne osjeti razoaranje, Cijeloga ivota je strepio da je ne povrijedi i samo zbog toga je dobrovoljno nametnuo sebi

reim zaglupljujude monogamije. A onda je poslije dvadeset godina odjednom spoznao da su njegovi obziri bili sasvim nepotrebni, da je zbog obinog nesporazuma izgubio na desetine ena! Poslije podne je imao predavanje a onda je sa sveuilita otiao ravno do Sabine. Htio ju je zamoliti da ostane kod nje preko nodi. Pozvonio je, ali nitko nije otvorio vrata. Otiao je u kavanu preko puta i kroz prozor dugo promatrao ulaz u kudu. Bilo je ved kasno na veer i nije znao to da radi. Cijelog je ivota spavao s MarieClaude u jednoj postelji. Ako se sad vrati kudi, gdje da legne? Mogao bi, naravno, spavati na kauu u susjednoj sobi, ali ne bi li to bio pretjerano estoka gesta? Ne bi li to izgledalo ved kao izraz neprijateljstva? Ta on eli da ostanu prijatelji! Ali nije mogao ni tek tako ledi pored nje. Ved je uo kako ga s ironijom pita zar ne daje prednost Sabininoj postelji. Zato je uzeo sobu u hotelu. Sutradan je uzalud zvonio na Sabininim vratima, od jutra do veeri. Tredega je dana potraio kudepaziteljicu. Nije znala nita i savjetovala mu je da se obrati vlasnici kude, koja je iznajmila atelijer Sabini. Nazvao ju je telefonom i saznao da je Sabina jo prekjuer otkazala. Jo je nekoliko dana obilazio kudu u nadi da de susresti Sabinu, sve dok jednoga dana nije naao otvoren stan i u njemu mukarce u plavim kombinezonima koji su odnosili pokudstvo i slike u veliki selidbeni kamion parkiran pred kudom. Pitao ih je kamo voze pokudstvo. Odgovorili su kako im je izriito nareeno da dre adresu u tajnosti. Nepodnoljiva lakoda postojanja Htio ih je podmititi s nekoliko novanica ne bi li mu otkrili tajnu, ali je osjetio da nema snage za takvo to. Tuga ga je potpuno slomila. Nita nije shvadao, sve je bilo neobjanjivo, znao je samo to da je iekivao ovaj trenutak od dana kad je upoznao Sabinu. Dogodilo se ono to se moralo dogoditi. Franz se nije htio boriti. Unajmio je mali stan u starom dijelu grada. U vrijeme kad je znao da ena i kdi nede biti kod kude otiao je u svoj stari stan uzeti odijela i najvanije knjige. Dobro je pazio da ne uzme nita za im bi alila Marie-Claude. Jednoga ju je dana ugledao iza stakla kavane. Sjedila je s jo dvije dame a njeno se lice, u koje je nekontrolirana mimika bila ved odavno usjekla mnogo sitnih bora, pokretalo u ivom ritmu. Dame su je sluale i neprestano se smijale. Franz se nije mogao osloboditi osjedaja da im pria o njemu. Sigurno je ved saznala da je Sabina nestala iz Geneve upravo u vrijeme kad je Franz odluio poeti ivjeti s njom. To je bila doista komina pria! Nije se nimalo udio to de joj dugo posluiti da njome zabavlja svoje prijateljice. Vratio se u svoj novi stan, u kojemu su se svakoga sata ula zvona crkve SaintPierre. Upravo toga dana donijeli su mu iz robne kude pisadi stol. Odmah je zaboravio Marie-Claude i njene prijateljice. Zaboravio je na trenutak i Sabinu. Sjeo je za stol. Radovao se to ga je sam odabrao. Punih dvadeset godina ivio je s

pokudstvom po izboru drugih. Sve je ureivala Marie-Claude. Ta ovo je, zapravo, prvi put da ivi samostalno, da nije vie djeak. Sljededega je dana trebao dodi stolar da mu napravi biblioteku. Ved nekoliko dana je crtao police, odreivao im dimenzije i razmjetaj. Odjednom je, gotovo sa zaprepatenjem, ustanovio da nije posebno nesretan. Sabinina prisutnost je mnogo manje vana nego to je mislio. Vaan je bio zlatni trag, arobni trag, to ga je ostavila u njegovu ivotu i koji mu nitko nije mogao uzeti. Prije nego to de nestati s njegova horizonta, stigla mu je gurnuti u ruku Herkulovu metlu kojom je pomeo iz svog ivota sve to nije volio. Ta neoekivana sreda, to zadovoljstvo, ta radost zbog slobode i novoga ivota, to su bili darovi koje mu je ostavila. Uostalom, uvijek je davao prednost nestvarnom pred stvarnim. Isto kao to se bolje osjedao u povorkama (koje su, kao to sam rekao, samo kazalite i san) nego za katedrom dok je predavao studentima, tako je bio sretniji sa Sabinom koja se pretvorila u nevidljivu boginju nego sa Sabinom s kojom je putovao po svijetu neprestano strepedi da je ne izgubi. Dala mu je neoekivanu slobodu mukarca koji ivi sam, obdarila ga nekim novim magnetizmom. Odjednom je postao privlaan za ene; jedna njegova studentica se zaljubila u njega. I tako se za nevjerojatno kratko vrijeme njegov ivot potpuno izmijenio. Jo nedavno je stanovao u velikom graanskom stanu sa slukinjom, suprugom i kderi, a sad ivi u malom stanu u starom dijelu grada i gotovo svaku nod provodi s mladom ljubavnicom. Ne mora putovati s njom po raznim svjetskim hotelima, moe voditi ljubav s njom u vlastitu stanu, u vlastitoj postelji, okruen svojim knjigama i sa svojom pepeljarom na nodnom stolidu! Djevojka je bila skromna, ne ba odved lijepa, i divila se Franzu kao to se jo prije kratkog vremena Franz divio Sabini. To nije bilo nimalo neugodno, pa iako je zamjena Sabine kratkovidnom studenticom bila u odreenom smislu degradacija, njegova uroena dobrota se pobrinula za to da se brine za nju i da je obasipa oinskom ljubavlju, koju nikada prije nije mogao u potpunosti zadovoljiti, s obzirom na to da se Marie-Anne manje ponaala kao njegova kdi, nego kao druga Marie- Claude. Jednoga dana posjetio je svoju suprugu i rekao joj da bi se elio ponovno oeniti. Marie-Claude je zavrtjela glavom. Ako se rastanemo, nita se nede promijeniti! Nita nede izgubiti! Ostavit du ti svu imovinu! Meni nije do imovine rekla je. A to bi htjela? Ljubav nasmijala se. Ljubav? rekao je zaueno. Ljubav je borba rekla je Marie-Claude, osmjehujudi se. I ja du se dugo

boriti. Do kraja. Ljubav je borba? Nemam ni najmanje volje boriti se rekao je Franz i otiao. Poslije etiri godine provedene u Genevi Sabina se nastanila u Parizu. Nikako joj nije uspijevalo osloboditi se melankolije. Da ju je netko upitao to joj se dogodilo, ne bi znala nadi prave rijei. ivotna drama se uvijek moe opisati metaforom teine. Kaemo kako je ovjeka pritisnulo breme. ovjek taj teret nekad moe, a nekad ne moe podnijeti, pada pod njim, bori se s njim, pobjeuje ili gubi. Ali to se, zapravo, dogodilo Sabini? Nita. Napustila je jednog mukarca zato to ga je eljela napustiti. Je li ju progonio? Je li joj se osvedivao? Nije. Njezina drama nije bila drama teine nego lakode. Sabinu nije pritiskao teret, pritiskala ju je nepodnoljiva lakoda postojanja. Sve do tog trenutka svaka izdaja ju je ispunjavala uzbuenjem i radodu zbog toga to se pred njom otvara novi put na ijem je kraju eka nova pustolovina izdaje. Ali to de biti kad to putovanje jednom zavri? ovjek moe izdati roditelje, branoga druga, ljubav, domovinu, ali to de se dogoditi kad ostane bez roditelja, bez branoga druga, bez ljubavi, bez domovine, kad vie ne bude imao koga izdati? Sabina osjeda oko sebe prazninu. Ali to ako je upravo ta praznina bila cilj svih njenih dosadanjih izdaja? Do sada toga, naravno, nije bila svjesna i to posve razumljivo: cilj kojemu ovjek tei uvijek je obavijen maglom. Djevojka koja se eli udati tei uvijek za neim posve nepoznatim. Mladid koji ezne za slavom nema pojma to je to slava. Ono to daje smisao naim postupcima uvijek je neto nama potpuno nepoznato. Ni Sabina nije znala kakav se cilj krije iza njene sklonosti izdaji. Nepodnoljiva lakoda postojanja, je li to taj cilj? Nakon odlaska iz Geneve prilino mu se pribliila. ivjela je u Parizu ved tri godine kad je dobila pismo iz eke. Pisao joj je Tomaev sin. Nekako je saznao za nju, pronaao njenu adresu i odluio da joj se javi kao najboljoj prijateljici" svoga oca. Javio joj je da su Toma i Tereza poginuli. ivjeli su posljednjih nekoliko godina na selu, gdje je Toma radio kao voza kamiona. Imali su obiaj katkad se odvesti do susjednoga grada i tamo prespavati u nekom jeftinom hotelu. Put do grada vodi preko brda, i tu se kamion sa serpentine strmoglavio u provaliju. Tijela su im bila potpuno smrskana. Policija je kasnije ustanovila da su konice bile u katastrofalnu stanju. Nije mogla dodi k sebi od te vijesti. Bio je presjeen i posljednji konopac koji ju je vezivao za prolost. Po starom obiaju, htjela se smiriti etnjom po groblju. Najblie groblje bilo je na Montparnasseu. Sastojalo se od samih minijaturnih kudica, sidunih kapelica sagraenih iznad svakoga groba. Sabina nikako nije mogla shvatiti zato mrtvi ele iznad sebe imati te imitacije dvoraca. To groblje je bilo tatina pretvorena u kamen. Umjesto da poslije smrti postanu razumniji, stanovnici groblja bili su jo

aaviji nego za ivota. Isticali su na spomenicima koliko su vani. Tu nisu poivali oevi, brada? sinovi ili bake, nego funkcionari i javni radnici, nosioci titula, poasti i odlikovanja. Tu je i potanski slubenik isticao svoju vanost, svoj drutveni poloaj, svoju ast. etala je grobljanskom alejom i zapazila da neto dalje upravo nekoga sahranjuju. Majstor ceremonije drao je golemi buket cvijeda i davao svakome od oalodenih po jedan cvijet. Jedan je dao i Sabini. Pridruila se ostalima. Morali su zaobidi nekoliko spomenika dok nisu stigli do groba s kojeg je bila podignuta ploa. Nagnula se iznad rake. Bila je strano duboka. Ispustila je cvijet i on je polako, kruedi, pao na lijes. U ekoj nema tako dubokih grobova. U Parizu su rake duboke kao to su kude visoke. Bacila je pogled na kamenu plou koja je leala odgurnuta pored groba. Osjetila je jezu od te ploe, pa je pourila kudi. Cijeli je dan mislila na taj kamen. Zato je osjetila takav uas kada ga je vidjela? Ako je grob pokriven kamenom, umrli vie nikada nede modi izadi, pomislila je. Ali mrtvi i tako vie nikad nede izadi! Nije li, prema tome, svejedno je li grob pokriven zemljom ili kamenom ploom? Nije svejedno. Ako pokrijemo grob kamenom, to znai da ne elimo da se umrli vrati. Teak kamen govori mrtvacu: Ostani tu gdje jesi!" Sabina se sjetila groba svoga oca. Njegov lijes je zatrpan glinom, iz te gline raste cvijede a javor prua svoje korijene prema lijesu pa moemo zamisliti kako umrli kroz to korijenje i cvijede izlazi iz groba. Da je otac pokriven kamenom ploom, nikada ne bih mogla razgovarati s njim poslije njegove smrti, nikada ne bih ula iz kronje drveta njegov glas kako joj oprata. Kako izgleda groblje u kojem lee Tereza i Toma? Ponovno je poela misliti na njih. Povremeno su odlazili u oblinji grad da tamo prespavaju u hotelu. Taj odlomak u pismu posebno ju je privlaio. On je govorio o tome da su bili sretni. Ponovno je vidjela Tomaa kao da je jedna od njenih slika: u prednjem planu Don Juan kao lana dekoracija koju je naslikao neki slikar naivac, a kroz pukotinu na toj kulisi vidi se Tristan. Poginuo je kao Tristan a ne kao Don Juan. Sabini-ni roditelji su umrli istoga tjedna, Toma i Tereza iste sekunde. Iznenada je osjetila enju za Franzom. Kad mu je jednom priala o svojim lutanjima po grobljima, stresao se od jeze i nazvao groblje runim skladitem kostiju i kamenja. U tom trenutku izmeu njih se otvorio jaz nerazumijevanja. Tek je danas, na groblju na Montparnasseu, shvatila to je htio redi. Bilo joj je ao to je bila tako nestrpljiva. Da su ostali due zajedno, moda bi postupno poeli razumijevati rijei to su ih izgovarali. Njihovi rjenici bi se polako, stidljivo pribliili kao bojaljivi ljubavnici, i glazba jednog ispreplela bi se s glazbom onoga drugoga. Ali sad je ved kasno. Da, kasno je, i Sabina zna da u Parizu nede ostati, da de idi dalje, jo dalje, jer kad bi umrla ovdje, njen grob bi prekrili kamenom ploom. A eni koja nema mira

posve je nepodnoljiva pomisao da je njezin bijeg zauvijek prekinut. Svi Franzovi prijatelji su znali za Marie-Claude, a svi su znali i za njegovu studenticu s velikim naoalama. Samo za Sabinu nitko nije znao. Franz se varao kad je mislio da je njegova supruga priala svojim prijateljicama o njoj. Sabina je bila lijepa ena i Marie-Claude nije eljela da ljudi u mislima usporeuju njeno lice sa Sabininim. A kako se bojao izdaje, nikada nije uzeo od nje ni sliku, ni crte, ak ni malu fotografiju. Tako se dogodilo da je nestala iz njegova ivota bez traga. Nije mu ostao nikakav materijalni dokaz da je proveo s njom najljepu godinu svoga ivota. Utoliko vie mu je godilo da joj bude vjeran. Kad se nau sami u sobi, njegova mlada ljubavnica ponekad podigne pogled s knjige i pogleda ga upitno. O emu razmilja? pita ga. Franz sjedi u naslonjau i gleda u strop. Ma to da joj odgovori, ona zna da on misli na Sabinu. Kad god tiska neku studiju u strunom asopisu, studentica je njegov prvi itatelj i eli diskutirati s njim. On, meutim, misli na to to bi o tom tekstu rekla Sabina. Sve to radi, radi za Sabinu, sve radi onako kako bi se svialo Sabini. Nepodnoljiva lakoda postojanja To je posve nevino nevjerstvo, skrojeno tono po Franzovoj mjeri, jer on nikad ne bi mogao povrijediti svoju kratkovidnu studenticu. Kult Sabine gaji vie kao religiju nego kao ljubav. Uostalom, iz teologije te religije proizlazi da mu je tu mladu ljubavnicu poslala Sabina. Izmeu njegove zemaljske i nadzemaljske ljubavi zato vlada potpun sklad. I ako nadzemaljska ljubav nuno sadri (zato to je nadzemaljska) mnogo neobjanjivih i neshvatljivih stvari (sjetimo se rjenika neshvadenih rijei, toga dugog popisa nesporazuma), njegova zemaljska ljubav se zasniva na potpunom razumijevanju. Studentica je mnogo mlaa od Sabine, skladba njena ivota tek je skicirana i ona u nju sa zahvalnodu ugrauje motive preuzete od Franza. Franzov veliki mar je i njezino uvjerenje. Glazba je za nju dionizijsko pijanstvo kao i za njega. esto zajedno odlaze plesati. ive s istinom, nita od onoga to rade nije ni za koga tajna. Odlaze meu prijatelje, kolege, meu studente, drue se s nepoznatim ljudima, vole sjediti s njima, piti i avrljati. esto odlaze zajedno na izlete u Alpe. Franz se sagne, djevojka mu se popne na ramena i on s njom tri po livadama, recitirajudi uz to dugaku njemaku baladu koju je u djetinjstvu nauio od majke. Djevojka se smije, dri ga oko vrata i divi se njegovim nogama, ramenima i pludima. Ne shvada samo porijeklo posebnih simpatija koje Franz gaji za zemlje pod ruskom okupacijom. Na godinjicu invazije neko eko drutvo u Genevi svake godine organizira komemorativnu sveanost. U dvorani se okupi vrlo malo ljudi. Govornik ima sijedu kosu nakovranu kod frizera. ita dug proglas, dosadan i onoj

nekolicini ljudi koji su ga doli uti. Govori francuski Djela Milana Kundero istakne neku misao, podie kaiprst kao da prijeti publici u dvorani. Djevojka s naoalama sjedi pored Franza i jedva savladava zijevanje. Ali zato se Franz osmjehuje, sretan. Gleda u sijedoga mukarca koji mu je simpatian i sa svojim udnim kaiprstom. ini mu se da je taj mukarac tajni glasnik, aneo koji odrava vezu izmeu njega i njegove boginje. Zatvara oi i mata. Zatvara oi kao to ih je zatvarao na Sabininom tijelu u petnaest europskih i jednom amerikom hotelu.

ETVRTI DIO DUA I TIJELO Tereza se vratila oko pola dva u nodi, otila u kupaonicu, odjenula pidamu i legla pokraj Tomaa. Spavao je. Sagnula se iznad njega i kad ga je poljubila u lice, osjetila je da mu kosa nekako udno mirie. Udahnula je taj miris jo jednom, zatim jo jednom. Njuila ga je kao psa, dok nije konano shvatila: bio je to miris enskoga krila. U est je sati zazvonila budilica. To je bio Karenjinov trenutak. Budio se uvijek mnogo prije njih, ali ih se nije usuivao uznemiravati. Nestrpljivo je ekao da sat zazvoni, to mu je davalo pravo da skoi na njihov krevet, da gazi po njima i gurka ih glavom. Nekada, davno, pokuavali su mu to zabraniti i bacali su ga s kreveta, ali on je bio tvrdoglaviji od njih i naposljetku se izborio za svoja prava. Uostalom, Tereza je u posljednje vrijeme ustanovila kako je sasvim ugodno da joj upravo Karenjin donese novi dan. Za njega je trenutak buSenja bio trenutak najide srede naivno i glupo se udio to je opet na ovome svijetu i iskreno se radovao tome. A ona se, nasuprot tomu, nerado budila, sa eljom da produlji nod i ne otvara oi. Sad je stajao u predsoblju i gledao uvis, u vjealicu na kojoj je visio remen s ogrlicom. Stavila mu je ogrlicu pa su otili zajedno u trgovinu. Kupila je mlijeko, kruh, maslac i kao uvijek jednu kiflu za njega. Vradao se pored nje steudi kiflu zubima. Ponosno je gledao oko sebe i oigledno mu je godilo to ga ljudi zamjeduju i pokazuju jedan drugome. Kod kude je s kiflom legao na prag sobe i ekao da ga Toma zamijeti, da une, pone reati i pretvarati se kako mu namjerava oteti kiflu. Tako je bilo svakoga dana barem pet minuta su se naganjali po stanu sve dok se Karenjin ne bi zavukao pod stol i na brzinu pojeo kiflu. Ovaj put je, meutim, uzalud iekivao jutarnju ceremoniju. Toma je sjedio za stolom i napeto sluao mali tranzistorski radio. Radio je emitirao program o ekoj emigraciji. Bila je to montaa tajno snimljenih privatnih razgovora to ih je s emigrantima vodio neki pijun koji se ubacio meu njih, a onda se s velikom pompom vratio u Prag. Bila su to posve nevana naklapanja u kojima bi se katkad javila koja otrija rije na raun okupacijskog reima u ekoj, ali nala se tu i poneka reenica u kojoj je jedan emigrant nazvao drugoga idiotom ili varalicom. I upravo te reenice su dobile sredinje mjesto u emisiji trebalo je da pokau kako ti ljudi ne samo da runo govore o Sovjetskom Savezu (to u ekoj ne bi nikoga naljutilo), nego se i meusobno ogovaraju i pri tome se slue prostakim izrazima. Zaudo, ljudi izgovaraju

prostake rijei od jutra do veeri, ali kada uju preko radija poznatoga ovjeka, ovjeka kojeg potuju, kako uz svaku reenicu kae jebi ga, nekako ostanu razoarani. Poelo je sa Prochazkom rekao je Toma i sluao dalje. Jan Prochazka bio je eki prozaik, ovjek etrdesetih godina, snaan kao bik, koji je jo prije 1968. godine poeo vrlo glasno kritizirati stanje u zemlji. Bio je jedan od najomiljenijih voa Prakog Proljeda, te vrtoglave liberalizacije komunizma koja je zavrila ruskom invazijom. Ubrzo poslije invazije poela je protiv njega hajka u tisku, ali to su ga novine vie napadale, ljudi su ga sve vie voljeli. Zato je radio (bilo je to 1970. godine) poeo u nastavcima emitirati privatne razgovore to ih je prije dvije godine (u proljede 1968. godine) Prochazka vodio s jednim sveuilinim profesorom. Ni jedan od njih nije ni slutio da je u profesorovu stanu tajno montiran ureaj za prislukivanje i da policija ved odavno prati svaki njegov korak! Prochazka je imao obiaj zabavljati svoje prijatelje hiperbolama i grubim vicevima, i sad su ti grubi vicevi emitirani u nastavcima preko radija. Tajna policija, koja je redigirala emisiju, paljivo je podvukla mjesta na kojima se pisac rugao svojim prijateljima, na primjer Dubeku. Ljudi koji i sami ogovaraju svoje prijatelje kad god im se prui prilika zgraali su se nad voljenim Prochazkom vie nego nad postupkom omraene tajne policije. Toma je ugasio radio Tajna policija postoji u svakoj zemlji na svijetu, ali da javno emitira svoje snimke preko radija, toga nema nigdje. To je mogude samo u ekoj, i nigdje vie! Ama, mogude je rekla je Tereza. Kad sam imala etrnaest godina, tajno sam vodila dnevnik. Strano sam se bojala da ga netko ne proita, pa sam ga skrivala na tavanu. Ali majka ga je nekako pronala. I jednoga dana za rukom, dok smo se svi naginjali nad tanjurom s juhom, izvukla je moj dnevnik iz depa i rekla: ,,A sad, dobro sluajte!" itala je, i iza svake reenice prasnula u smijeh. Svi su se tako smijali da uopde nisu mogli jesti. Uvijek ju je nagovarao neka ga pusti da sam dorukuje, neka nastavi mirno spavati. Ona ga, meutim, nije sluala. Toma je radio od sedam do etiri, a ona od etiri do ponodi. Kad ne bi dorukovala s njim, mogli bi razgovarati samo nedjeljom. Zato je ustajala zajedno s njim, a kad bi otiao, ponovno bi legla i nastavila spavati. Ovaj put se bojala zaspati, jer je u deset sati htjela otidi u saunu na drvenom kupalitu na ofinskom otoku. Zainteresiranih je bilo mnogo, mjesta malo, i udi se moglo samo preko veze. Na blagajni je, sredom, sjedila supruga jednoga profesora izbaenog s fakulteta. Profesor je bio prijatelj jednoga Tomaeva pacijenta. Toma se obratio pacijentu, pacijent profesoru, profesor je rekao svojoj eni i Terezu je jednom tjedno ekala rezervirana karta.

Ila je pjeice. Mrzila je uvijek prepune tramvaje u kojima su se gurali mrzovoljni ljudi, gazili noge jedni drugima, otkidali jedni drugima dugmad s kaputa i izmjenjivali psovke. Poela je padati sitna kia. Uurbani ljudi otvarali su iznad glava kiobrane i ubrzo je zavladala guva i na plonicima. Kiobrani su se sudarali. Mukarci su bili pristojni i prolazedi pored Tereze visoko su podizali kiobrane da moe prodi, ali ene nisu proputale jedna drugu. Uporno su zurile ispred sebe ekajudi da ona druga prizna da je slabija i uzmakne. Susret kiobrana bio je odmjeravanje snaga. Tereza se u poetku sklanjala s puta, ali kad je shvatila da nitko ne uzvrada njenu pristojnost, i sama je ostajala stajati, vrsto steudi kiobran. Nekoliko puta njen se kiobran estoko sudario s drugim kiobranom, ali nikad nitko nije rekao Oprostite!" Obino nitko nije govorio nita, ali dva-tri puta je ula Kravo jedna!" ili Jebi se!" ene naoruane kiobranima bile su mlade i stare, ali najratobornije meu njima bile su upravo mlade. Tereza se sjetila dana invazije. Djevojke u mini suknjama nosile su zastave na dugakim kopljima. Bio je to seksualni atentat na ruske vojnike koje godinama dre pod reimom apsolutnog spolnog odricanja. U Pragu su se sigurno osjedali kao na planetu koji je izmislio neki pisac znanstvenofantastinih romana, na planetu nevjerojatno elegantnih ena koje javno iskazuju svoj prezir koraajudi na prekrasnim dugakim nogama, kakve u Rusiji nisu viene u posljednjih pet-est stotina godina. Nainila je tada mnogo snimaka tih mladih ena, s tenkovima u pozadini. Divila im se! I upravo iste te ene koraale su danas nasuprot njoj, drske i zle. Umjesto zastava nosile su kiobrane, ali nosile su ih s istim ponosom. Bile su spremne boriti se protiv tue vojske jednako uporno kao protiv kiobrana koji im se ne eli skloniti s puta. Dola je na Starogradski trg sa strogom Tynskom crkvom i baroknim kudama, podignutim u nepravilnom etverokutu. Stara vijednica iz etrnaestog stoljeda, koja je nekod zauzimala itavu jednu stranu trga, bila je ved dvadeset godina u ruevinama. Varava, Dresden, Berlin, Kln, Budimpeta teko su stradali u posljednjem ratu, ali njihovi stanovnici su ih ponovno podigli, najede briljivo restaurirajudi stare povijesne etvrti. Stanovnici Praga osjedali su se manje vrijednima u odnosu na njih jedina znamenita zgrada sruena u ratu bila je ta vijednica na Starogradskom trgu. Zato su odluili ostaviti je za vjena vremena kao ruevinu, kako im neki Poljak ili Nijemac ne bi mogao predbaciti da su malo trpjeli. Pred slavnim ruevinama, ostavljenim da budu vjena osuda rata, bila je podignuta tribina od eljeznih cijevi, namijenjena za neku manifestaciju na koju de komunistika partija danas ili sutra dotjerati stanovnitvo Praga. Tereza je promatrala sruenu vijednicu i odjednom se sjetila majke, njene perverzne potrebe da izlae svoje ruevine, da se hvali svojom runodom, da

pokazuje svoju bijedu, da otkriva patrljak amputirane ruke i prisiljava itav svijet da ga gleda. U posljednje vrijeme, mnogo ju je toga podsjedalo na majku. ini joj se da se majin svijet, svijet iz kojega je prije deset godina pobjegla, vrada i opkoljava je sa svih strana. Zato je jutros priala o tome kako je majka za rukom itala nasmijanoj obitelji njezin intimni dnevnik. Kad doe do toga da se privatni razgovor uz vino javno emitira preko radija, moe li to znaiti neto drugo nego da se svijet pretvorio u koncentracijski logor? Tereza je upotrebljavala tu rije jo od djetinjstva, kad god je htjela opisati kako gleda na ivot u svojoj obitelji. Koncentracijski logor je svijet u kojemu ljudi neprestano ive jedni uz druge, danju i nodu. Okrutnost i nasilje su njegovo sekundarno (i nikako obvezno) obiljeje. Koncentracijski logor potpuna je likvidacija privatnog. Prochazka, koji nije mogao intimno i u sigurnosti priati sa svojim prijateljem uz au vina, ivio je (a da to nije slutio, to je bila njegova sudbonosna greka!) u koncentracijskom logoru. Tereza je ivjela u koncentracijskom logoru dok je stanovala kod majke. Od toga vremena zna da koncentracijski logor nije nita iznimno, vrijedno uenja, nego, naprotiv, neto svakodnevno, fundamentalno, neto u emu se ovjek raa i odakle moe pobjedi samo ako napregne sve snage. Na tri klupe smjetene terasasto jedna iznad druge sjedile su ene tako nabijene da su se dodirivale. Pored Tereze se preznojavala dama tridesetih godina vrlo lijepa lica. Ispod ramena su joj visile dvije nevjerojatno velike dojke koje su se ljuljale pri najmanjem pokretu. Dama je ustala i Tereza je zapazila da joj i stranjica izgleda kao dva velika ranca i da nema nikakve veze s licem. Moda i ta ena esto stoji pred zrcalom, promatra svoje tijelo i pokuava kroz njega zaviriti u svoju duu, kao to to od djetinjstva pokuava Tereza. Sigurno je i ona nekad ludo vjerovala da moe iskoristiti tijelo kao reklamni pano due. Ali kakva bi to monstruozna dua morala biti pa da bude slina tom tijelu, toj vjealici s etiri vrede? Tereza je ustala i otila pod tu. Zatim je izala iz zgrade. Jo je padala sitna kia. Stajala je na drvenom molu ispod kojeg je tekla Vltava. Taj otvoreni prostor povrine nekoliko kvadratnih metara bio je ograen visokom ogradom koja je titila ene od pogleda izvana. Pogledala je u vodu i ugledala ispod sebe lice ene na koju je maloas mislila. ena se osmjehivala. Imala je lijepo oblikovan nos, krupne smee oi i djeji pogled. Popela se uza stube i ispod profinjena lica ponovno su se pojavile dvije vrede koje su se ljuljale i razbacivale oko sebe sitne kapi hladne vode. Otila se odjenuti. Zastala je pred velikim zrcalom.

Ne, na njezinu tijelu nije bilo niega monstruoznog. Ispod ramena nije imala vrede nego dosta sitne dojke. Majka joj se rugala to nema vede grudi, kakve bi trebale biti, pa je zbog njih imala komplekse koje je rastjerao tek Toma. Ipak, premda je danas bila spremna pomiriti se s njihovom veliinom, smetali su joj na njima preveliki i pretamni kolutovi oko bradavica. Da je mogla sama birati tjelesna obiljeja, bradavice bi bile posve neupadljive, njene, takve da gotovo neprimjetno probijaju kupolu dojke a po boji se jedva malo razlikuju od okolne koe. Njezini veliki tamnocrveni krugovi doimali su se kao da ih je naslikao neki samouki seoski slikar koji pokuava stvoriti erotsku umjetnost za sirotinju. Promatrala je sebe u zrcalu i zamiljala to bi bilo kad bi joj se nos svakoga dana produljio za jedan milimetar. Za koliko bi dana njeno lice izgubilo svaku slinost sa sadanjim? A kad bi se pojedini dijelovi njezina tijela poeli povedavati i smanjivati, tako da Tereza potpuno promijeni svoj izgled, bi li to jo uvijek bila ona, bi li to bila Tereza? Naravno. ak i kad bi Tereza izgubila svaku slinost s Terezom, njena bi dua ostala ista i samo bi sa zaprepatenjem gledala to se to dogaa s tijelom. Ali kakav je onda odnos izmeu Tereze i njezina tijela? Ima li njeno tijelo uopde pravo na ime Tereza? A ako na njega nema pravo, na to se onda ime odnosi? Samo na neto bestjelesno, nematerijalno? (To su stalno ista pitanja koja se Terezi motaju po glavi jo od djetinjstva. Uistinu vana pitanja su, naime, samo ona koja moe formulirati i dijete. Samo su ona najnaivnija pitanja stvarno znaajna. To su pitanja na koja nema odgovora. A pitanje na koje nema odgovora jest barijera koja onemoguduje da se ide dalje. Drugim rijeima, upravo pitanja na koja nema odgovora ograniavaju ljudske mogudnosti, ocrtavaju granice ljudskoga postojanja.) Tereza stoji pred zrcalom kao opinjena i promatra svoje tijelo kao neto tue, tue ali ipak dodijeljeno upravo njoj. Osjeda prema njemu neku odbojnost. To tijelo nije imalo dovoljno snage postati Tomau jedino tijelo njegova ivota. To ju je tijelo izdalo, razoaralo. Cijele protekle nodi morala je udisati miris krila tue ene iz njegove kose! Odjednom je poeljela da tom tijelu da otkaz kao sluavki. Da ostane s Tomaem samo kao dua, a da tijelo otjera u svijet, neka radi ono to ostala enska tijela ine s mukim tijelima! Ako to njezino tijelo nije bilo u stanju postati jedino tijelo za Tomaa, ako je izgubilo najvaniju bitku u Terezinu ivotu, neka ide do avola! Vratila se kudi i bez teka objedovala stojedi u kuhinji. Oko pola etiri stavila je Karenjinu ogrlicu i otila s njim (ponovno pjeice) do svog hotela u predgrau. Kad je dobila otkaz u ilustriranom asopisu, zaposlila se u tom hotelu kao ankerica. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon povratka iz Zricha; nisu joj oprostili to je sedam dana fotografirala ruske tenkove. Mjesto je dobila zahvaljujudi

prijateljima; utoite u tom hotelu nali su i neki drugi ljudi koji su ostali bez posla. U raunovodstvu je radio bivi profesor teologije, a na recepciji ambasador. Opet je poela strahovati za svoje noge. Dok je radila kao servirka u malom gradu, s uasom je promatrala noge svojih kolegica prekrivene kvrgavim ilama. Bila je to bolest suena servirkama prisiljenima da cijeloga ivota stoje, hodaju ili tre s tekim teretom u rukama. Ali posao je ipak bio laki nego nekad u provincijskome gradu. Dodue, prije poetka rada morala je dovudi teke sanduke s pivom i mineralnom vodom, ali nakon toga je samo stajala za barskim ankom, toila gostima pide i prala ae u malom sudoperu postavljenom na kraju anka. Karenjin je cijelo vrijeme strpljivo leao pokraj njenih nogu. Bilo je obino dosta poslije ponodi kad bi zavrila obraun i predala novac direktoru hotela. Zatim je odlazila pozdraviti se s ambasadorom koji je obavljao nodnu slubu. Iza dugakog pulta recepcije nalazila su se vrata to su vodila u sobicu gdje je mogao malo odrijemati na uskom leaju. Iznad leaja visjele su uramljene fotografije na svakoj je bio on s nekim drugim ljudima koji su se osmjehivali u aparat ili mu stezali ruku ili sjedili s njim za stolom i potpisivali neke papire. Na nekim fotografijama bili su potpisi s posvetom. Na uoljivijem mjestu visjela je fotografija s koje se, uz ambasadorovo, osmjehivalo lice Johna F. Kennedyja. Ovaj put ambasador, meutim, nije razgovarao s amerikim predsjednikom nego s nepoznatim mukarcem ezdesetih godina, koji je uutio im je ugledao Terezu. Ovo je moja prijateljica rekao je ambasador moe slobodno govoriti pred njom. Zatim se obratio Terezi. Upravo danas su mu osudili sina na pet godina. Saznala je da je sin mukarca ezdesetih godina u prvim danima invazije uvao s drugovima ulaz u zgradu u koju se bila smjestila specijalna sluba sovjetske vojske. Bilo je oigledno da su esi koji su izlazili iz te zgrade agenti u ruskoj slubi. Pratio ih je s drugovima, zapisivao registracijske brojeve njihovih automobila i obavjetavao o njima tajne eke radio-stanice, koje su zatim upozoravale stanovnitvo. Jednoga od njih je zajedno s drugovima premlatio. Ova fotografija bila je jedini corpus delicti rekao je mukarac ezdesetih godina. Poricao je sve dok mu je nisu pokazali. Nepodnoljiva lakoda postojanja Izvukao je iz lisnice novinski izrezak. Izala je u Timesu u jesen 1968. Na fotografiji se vidio mladid kako dri za vrat starijeg mukarca. Naokolo su stajali ljudi. Ispod fotografije je bio potpis: Kanjavanje kolaboranta. Tereza je odahnula. Ne, to nije bila njezina fotografija. Zatim je s Karenjinom otila kudi kroz nodni Prag. Mislila je na dane kad je fotografirala tenkove. Mislili su, naivno, da riskiraju ivote za domovinu, a zapravo su, ne znajudi, radili za rusku policiju.

Dola je kudi u pola dva. Toma je ved spavao. Kosa mu je mirisala na ensko krilo. to je to koketerija? Moda bi se moglo redi da je to ponaanje kojim se drugoj osobi daje do znanja da je seksualno zbliavanje mogude, pri emu ta mogudnost nikad ne smije poprimiti obiljeje izvjesnog. Drugim rijeima, koketerija je obedanje seksualnog odnosa, dano bez jamstva. Tereza stoji iza bara i gosti kojima toi pide esto koketiraju s njom. Je li joj ta neprestana bujica laskanja, dvosmislenih opaski, anegdota, ponuda, osmijeha i pogleda neugodna? Nije nimalo. Osjeda nesavladivi poriv da svoje tijelo (tue tijelo koje bi htjela otjerati u svijet) izlae toj bujici. Toma je neprestano uvjerava u to da su ljubav i tjelesni odnos dvije razliite stvari. Nikad to nije htjela prihvatiti. Sada je okruena mukarcima prema kojima ne osjeda ni najmanje sklonosti. Kako bi to izgledalo voditi ljubav s njima? Htjela bi to probati barem u formi onog obedanja bez jamstva koje se naziva koketerijom. Da ne bude zabune, ona se ne eli osvedivati Tomau. eli pronadi izlaz iz labirinta. Zna da se pretvorila u balast shvada stvari previe ozbiljno, od svega pravi tragedije, ne moe shvatiti lakodu i zabavnu nevanost tjelesne ljubavi. Htjela bi nauiti to je lakoda! eli da je netko odui od anakronistikih stajalita! Ako je drugim enama koketiranje druga priroda, posve nevana rutina, za Terezu se pretvorilo u podruje vrlo znaajna istraivanja koje treba ustanoviti za to je sposobna. I upravo zato to je za nju tako vana i ozbiljna, njezina koketerija nema u sebi nimalo lakode, usiljena je, prijetvorna, pretjerana. Ravnotea izmeu obedanja i odsutnosti bilo kakvog jamstva da de ono biti uinjeno (u emu lei prava virtuoznost koketiranja) u nje je poremedena. Odved vatreno obedava, a ne daje dovoljno do znanja da to obedanje nije istinsko obedanje. Drugim rijeima, svi imaju dojam da je izuzetno pristupana. A kad poslije mukarci trae da ispuni ono to im je, po njihovu uvjerenju, obedala, nailaze na estok otpor koji ne mogu objasniti drukije nego da je Tereza prepredena i zla. Na slobodan stolac pokraj anka sjeo je djeak star otprilike esnaest godina. Izgovorio je nekoliko izazovnih reenica, koje su ostale u razgovoru kao pogrena crta na crteu, crta koju nije mogude ni produiti ni izbrisati. Imate lijepe noge rekao joj je. Vi, znai, vidite kroz ovu drvenu pregradu? odbrusila je. Poznajem vas s ulice objasnio je, ali u tom trenutku ona se ved bila okrenula i posvetila drugom gostu. Zatraio je aicu konjaka. Odbila mu je natoiti. Ved imam osamnaest godina pravdao se. Pokai mi osobnu rekla je Tereza. Nedu rekao je djeak.

 Onda pijte limunadu rekla je Tereza. Djeak je bez rijei ustao i otiao. Za nekih pola sata vratio se i ponovno sjeo uz ank. Naveliko je gestikulirao, a iz usta mu je zaudarao alkohol. Limunadu! naruio je. Vi ste pijani! rekla je Tereza. Djeak je pokazao na otisnuto upozorenje koje je visjelo na zidu iza Tereze: Zabranjeno je toiti alkohol maloljetnicima Zabranjeno je da me posluite alkoholom rekao je pokazujudi irokim pokretom ruke na Terezu - ali nigdje ne pie da ne smijem biti pijan. Gdje ste se tako sredili? upitala je Tereza. U krmi preko puta nasmijao se i ponovno zatraio limunadu. Zato niste ostali tamo? Zato to vas elim gledati rekao je djeak. Zaljubljen sam u vas! Lice mu je, dok je to govorio, bilo nekako udno iskrivljeno. Tereza nita nije shvatila. Ruga li se? Ili koketira? Ili se ali? Ili, jednostavno, ne zna to govori jer je pijan? Donijela mu je au limunade i posvetila se drugim gostima. Reenica Zaljubljen sam u vas!" kao da je potpuno iscrpila djeaka. Vie nita nije rekao, utke je poloio novac na ank i nestao a da to Tereza nije ni zapazila. Ali im se djeak udaljio, javio se sitan, delav ovjeuljak, koji je pio ved tredu votku. Je li vam poznato, gospoo, da nije doputeno toiti alkohol nepunoljetnim osobama? Nikakav mu alkohol nisam dala! Samo limunadu! Dobro sam vidio to ste mu natoili u tu limunadu! Ne izmiljajte gluposti! viknula je Tereza. Jo jednu votku naruio je delavi ovjeuljak i dodao: Promatram vas ved due vrijeme. Onda budite sretni to moete promatrati lijepu enu i drite jezik za zubima javio se visoki mukarac koji je trenutak prije priao anku i vidio cijelu scenu. Djela Milana Kundere Vi se ne mijeajte! Vas se to ne tie! viknuo je delavi ovjeuljak. A moete li mi objasniti otkud se tie vas? upitao je visoki mukarac. Tereza je delavom ovjeuljku natoila votku koju je naruio, a ovaj je iskapio au na iskap, platio i otiao. Hvala vam rekla je Tereza visokom mukarcu. Nije vrijedno spomena rekao je visoki mukarac i takoer otiao.

Nekoliko dana kasnije ponovno se pojavio u baru. Kad ga je ugledala, osmjehnula mu se kao starom prijatelju.

 Moram vam zahvaliti jo jednom. Onaj delavi esto dolazi i strano je neugodan. Ne mislite na njega. Zato me vrijea? To je obian, posve nevaan pijanac. Jo jednom vas molim, ne mislite na njega. Kad me ved molite, nedu misliti. Visoki mukarac gledao ju je ravno u oi. Obedajte mi to. Obedavam. Divno je uti od vas kako mi neto obedavate rekao je visoki mukarac, i dalje je gledajudi ravno u oi. Poelo je koketiranje, ponaanje kojim se daje do znanja drugoj strani da je seksualno zbliavanje mogude iako ta mogudnost ostaje samo teoretska, bez jamstva. Kako je mogude da u ovoj najrunijoj prakoj etvrti ovjek sretne enu kao to ste vi? A vi? to vi traite u ovoj najrunijoj prakoj etvrti? uzvratila je. Rekao joj je da stanuje u blizini, da je inenjer i da je prije nekoliko dana pukim sluajem svratio, kad se vradao s posla.

Gledala je u Tomaa, ali pogled joj nije bio usmjeren u njegove oi, nego desetak centimetara vie, u njegovu kosu koja je mirisala na krilo druge ene. Ja to vie ne mogu izdrati rekla je. Znam da se nemam pravo aliti. Otkad si se zbog mene vratio u Prag, zabranila sam sebi da budem ljubomorna. Ne elim te muiti ljubomorom, ali nisam dovoljno jaka da se svladam. Pomozi mi, molim te! Uzeo ju je ispod ruke i odveo u park po kojemu su nekad esto etali. U parku su bile plave, ute i crvene klupe. Sjeli su na jednu, a Toma je rekao: Razumijem te. Znam to eli. Sve sam uredio. Treba otidi na Petrin. Obuzela ju je strepnja. Na Petrin. Zato na Petrin? Kad se popne sve de shvatiti. Nije joj se ilo, tijelo joj je bilo tako slabo da nije mogla ustati s klupe. Ipak, nije mogla ne posluati Tomaa. S naporom je ustala. Osvrnula se. Sjedio je na klupi i osmjehivao se, gotovo veselo. Nainio je rukom pokret koji ju je trebao potaknuti da ide dalje. Kad je stigla do podnoja Petrina, tog zelenog brda to se uzdie usred Praga, s uenjem je zapazila da nema ive due. To je bilo neobino, jer su tuda inae etale itave kolone stanovnika Praga. Srce joj je bilo ispunjeno strpnjom, ali brdo je bilo tako tiho a ta tiina tako umirujuda da se bez oklijevanja prepustila

njezinom zagrljaju. Penjala se uz padinu, ponekad zastajudi i osvrdudi se. U dubini je vidjela mnogo tornjeva i mostova; sveci su prijetili akama i podizali kamene oi prema oblacima. Bio je to najljepi grad na svijetu. Dola je do vrha. Iza tandova sa sladoledom, razglednicama i pecivom (ni jedan prodava nije se mogao vidjeti) prostirao se travnjak s tu i tamo ponekim stablom. Na travnjaku je ugledala nekoliko mukaraca. to im se vie pribliavala, koraala je sve sporije. Bila su estorica. Stajali su ili sasvim polako etali, kao igrai na golf igralitu koji razgledavaju teren, odvaguju u ruci tapove i nastoje se pripremiti za me. Prila im je. Od estorice sa sigurnodu je prepoznala trojicu koji su igrali istu ulogu kao ona drali su se nesigurno, inilo se da ele postaviti bezbroj pitanja, ali se boje da ne ispadnu nametljivi pa zato radije ute, bacajudi naokolo upitne poglede. Iz preostale trojice kao da je zraila pomalo suzdrana ljubaznost. Jedan od njih drao je u rukama puku. Kad je ugledao Terezu, klimnuo joj je glavom i osmjehnuo se. Da, doli ste na pravo mjesto rekao je. Pozdravila je pokretom glave, i dalje ispunjena strepnjom. Da ne bi bilo kakve greke, je li to vaa elja? upitao je mukarac s pukom. Mogla je bez problema redi Ne, ne, nije moja elja!" ali nije mogla razoarati Tomaa. Kako da se opravda ako se sad vrati kudi? Zato je rekla: - Da, naravno. Moja elja. elite li biti prvi? upitao je. Nastojala je barem malo odgoditi pogubljenje, pa je rekla: - Ne, nikako, molim vas! Htjela bih biti posljednja, ako je ikako mogude. Kako elite rekao je i udaljio se. Njegova dva pomodnika bili su bez oruja i nalazili su se tu samo zato da vode brigu o ljudima koji su doli umrijeti. Hvatali su ih ispod ruke i etali s njima po travnjaku. Travom obrasla ravnica prostirala se u beskraj. Oni koji su doli da budu pogubljeni mogli su sami odabrati stablo za sebe. Zastajali su, gledali i dugo se nisu mogli odluiti. Dvojica od njih konano su odabrala dvije platane, ali tredi je iao sve dalje i dalje, kao da mu ni jedno stablo ne izgleda dovoljno dobro za smrt. Pomodnik, koji ga je njeno drao ispod ruke, strpljivo ga je pratio sve dok mukarac naposljetku nije izgubio hrabrost za dalje hodanje i zastao ispod jednog kronjastog javora. Pomodnici su trojici mukaraca vezali trake preko oiju. I tako su se na prostranu travnjaku nala trojica mukaraca leima naslonjena na tri stabla, svi s povezom preko oiju i glava podignutih prema nebu. Mukarac je nanianio i opalio. Nita se nije ulo, samo pjesma ptica. Puka je imala priguiva. Vidjelo se samo kako mukarac naslonjen na javor polako klizi prema zemlji. Ne udaljavajudi se s mjesta gdje je stajao, mukarac s pukom okrenuo se u drugom smjeru i ovjek naslonjen na platanu sruio se u tiini. Trenutak nakon toga (mukarac s pukom bio se opet na mjestu okrenuo) pao je

na travnjak i tredi pogubljenik. Jedan od pomodnika utke je priao Terezi. U ruci je drao traku tamnoplave boje. Shvatila je da joj eli pokriti oi. Zavrtjela je glavom i rekla: Ne, elim sve vidjeti! Ali to nije bio pravi razlog zato ga je odbila. U sebi nije imala nita od heroja spremnih da hrabro gledaju krvnicima u oi. Htjela je samo odgoditi smrt. inilo joj se da bi se s povezom preko oiju istoga trenutka nala u predsoblju smrti, odakle vie nema povratka. Mukarac je ni na to nije prisiljavao, samo ju je uhvatio ispod ruke. Tako su etali po prostranu travnjaku, ali Tereza nikako nije mogla odabrati drvo. Nitko je nije pourivao, ali je ona bila svjesna da vie ne moe pobjedi. Kad je ugledala neki kesten u cvatu, zastala je ispod njega. Naslonila se leima na deblo i pogledala uvis. Vidjela je zelenu kronju kroz koju su se probijale zrake sunca, i iz daljine ula zvukove grada, zvukove slabe i slatke kao da u njima sviraju tisude violina. Mukarac je podigao puku. Tereza je osjetila kako je naputa hrabrost. Bila je oajna zbog svoje slabosti, ali nije se mogla svladati. - To nije bila moja elja. rekla je. Mukarac je smjesta spustio cijev puke i rekao blago: Ako nije vaa elja, onda nita ne moemo uiniti. Nemamo prava. Glas mu je bio ljubazan i kao da se ispriavao Terezi to je ne moe ustrijeliti ako to sama ne eli. Ta ljubaznost kidala joj je srce pa se okrenula licem prema kori drveta i zaplakala. itavo joj se tijelo treslo od plaa i grlila je stablo kao da nije stablo nego otac kojega je izgubila, djed kojeg nije upoznala, pradjed, neki strano star ovjek koji je doao iz najdaljih dubina vremena da joj ponudi kao oslonac svoj obraz u vidu grube kore drveta. Okrenula se. Trojica mukaraca bili su ved daleko, etali su travnjakom kao igrai golfa, a puka u ruci jednog od njih izgledala je kao tap za golf. Silazila je niz staze Petrina a u dui joj je ostala enja za mukarcem koji ju je trebao ustrijeliti, a nije. eznula je za njim. Ta netko joj mora pomodi! Toma je alje u smrt. Moe joj pomodi samo netko drugi! to se vie pribliavala gradu, enja za mukarcem s pukom bila je sve jaa, i sve se vie bojala Tomaa. Nede joj oprostiti to nije bila dovoljno hrabra i to ga je izdala. Ved je bila u ulici gdje su stanovali i znala je da de ga svakoga trenutka ugledati. Uhvatio ju je takav strah da je osjetila gr u elucu. Uinilo joj se da de povradati.

Inenjer ju je pozvao da ga posjeti u njegovu stanu. Ved je dvaput odbila. Ovaj je put pristala. Ruala je kao uvijek stojedi u kuhinji, a zatim izala. Nije jo bilo dva. Dok se pribliavala njegovoj kudi, osjetila je kako joj noge, bez njene volje, same usporavaju korak. A onda je pomislila kako ju je, zapravo, Toma poslao k njemu. Ta upravo on joj je stalno objanjavao kako ljubav i seks nemaju nieg zajednikoga, i ona je pola samo provjeriti i potvrditi njegove rijei. U mislima je ula njegov glas: Razumijem te. Znam to eli. Sve sam sredio. Kad se popne, sve de shvatiti." Da, ona samo izvrava Tomaevo nareenje. Namjerava ostati kod inenjera samo nekoliko trenutaka; tek da popije alicu kave, tek da osjeti to znai dodi do same granice nevjerstva. eli dovesti svoje tijelo do te granice, eli ga ostaviti tamo da stoji nekoliko trenutaka kao na stupu srama, a onda, kad ga inenjer pokua zagrliti, da kae kao to je rekla mukarcu s pukom na Petrinu: To nije moja elja!" A mukarac de spustiti cijev puke i redi ljubaznim glasom: ,,Ako nije vaa elja, onda vam se nita ne moe dogoditi. Nemam prava na to." A ona de se okrenuti prema stablu drveta i briznuti u pla. Bila je to neugledna stambena zgrada sagraena poetkom stoljeda u radnikoj etvrti Praga. Ula je u hodnik s prljavim, vapnom premazanim zidovima. Izlizane kamene stube sa eljeznom ogradom odvele su je na prvi kat. Tu je skrenula lijevo. Dola je do drugih vrata, bez natpisa i zvonca. Pokucala je. Otvorio je vrata. Stan se sastojao od jedne jedine prostorije pregraene zavjesom, ime se dobilo neto kao dva metra iroko predsoblje; tu je stajao stol s elektrinim kuhalom i hladnjak. Kad je ula u samu sobu, ugledala je pred sobom uspravni pravokutnik prozora, na dnu uske, izduljene prostorije. S jedne strane stajao je regal s knjigama, s druge strane kau i jedan naslonja. Moj stan nije ba ureen rekao je inenjer. Nadam se da niste neugodno iznenaeni. Ne, nisam rekla je Tereza gledajudi u zid prekriven knjigama. Ovaj ovjek nema ni potena stola, a ima stotine knjiga. To se Terezi svidjelo i nelagoda koju je osjedala kada je dola gotovo je prola. Jo od djetinjstva smatrala je knjigu znakom tajnog bratstva. ovjek koji ima kod kude ovakvu biblioteku ne moe joj uiniti nikakvo zlo. Upitao je ime bi je mogao ponuditi. Moda vinom? Ne, ne, nije za vino. Ako ved mora piti, onda kavu. Otiao je iza zavjese a ona je prila biblioteci. Jedna je knjiga privukla njezinu panju. Bio je to prijevod Sofoklova Edipa. Kako je to neobino da ovdje nalazi tu knjigu! Toma je prije mnogo godina poklonio tu knjigu Terezi, nagovorio je da ju

proita i dugo joj priao o njoj. Te svoje misli kasnije je objavio u novinama i zbog tog se lanka njihov ivot okrenuo naglavake. Gledala je u hrbat te knjige i to ju je nekako smirivalo. Kao da je Toma namjerno ostavio svoj trag, poruku da je sve to on sredio. Izvukla je knjigu i otvorila je. Kad se visoki mukarac vrati iz predsoblja, upitat de ga zato dri tu knjigu, je li je itao i to misli o njoj. Tako de se varkom konverzacije prebaciti s opasna terena tueg stana u dobro poznati svijet Tomaevih misli. Onda je osjetila ruku na ramenu. Visoki mukarac uzeo joj je knjigu iz ruke, bez rijei je vratio meu ostale i odveo je do kaua. Ponovno se sjetila reenice koju je rekla mukarcu s pukom na Petrinu, i ovaj put je glasno izgovorila. To nije moja elja! Vjerovala je da de ta magina formula odmah promijeniti situaciju, ali u toj sobi te su rijei, izgleda, izgubile svoju udotvornu mod. ak mi se ini da su potaknule mukarca na odlunije djelovanje privukao ju je k sebi i poloio joj ruku na grudi. Dogodilo se neto udno: taj dodir naglo ju je oslobodio svake strepnje. Inenjer je tim dodirom pokazao da ga zanima njeno tijelo i postala je svjesna da uopde nije rije o njoj (o njenoj dui), nego samo i jedino o njezinom tijelu. O tijelu koje ju je izdalo i koje je odaslala u svijet svih tijela. Otkopao joj je jedan gumb na bluzi i dao joj znak da sama otkopa ostala. Ona, meutim, nije udovoljila tom njegovom zahtjevu. Otjerala je svoje tijelo u svijet, ali nije htjela snositi odgovornost za njega. Nije ga ni branila, a nije mu ni pomagala. Na taj je nain njena dua htjela dati do znanja kako se, dodue, ne slae s onim to se dogaa, ali da je odluila ostati neutralnom. Svlaio ju je, a ona je stajala gotovo nepokretna. Kad ju je poljubio, njene usne nisu odgovorile na dodir njegovih usana. Ali onda je iznenada osjetila da je dolje vlana, i uplaila se. Osjedala je svoje uzbuenje, utoliko vede to je bila uzbuena protiv svoje volje. Dua se ved bila tajno suglasila sa svim to se dogaalo, ali je istodobno znala da ta suglasnost mora ostati neizreena ako eli da to veliko uzbuenje potraje. Kad bi glasno rekla svoje da, kad bi se dobrovoljno ukljuila u tu ljubavnu scenu, uzbuenje bi minulo. Jer duu je uzbuivalo upravo to to tijelo radi protiv njene volje, to je izdaje a ona tu izdaju promatra. Konano joj je svukao gadice i ostala je potpuno gola. Dua je vidjela golo tijelo u zagrljaju stranoga mukarca i to joj se inilo nevjerojatnim. Kao da promatra iz blizine planet Mars. Pod tim svjetlom nevjerojatnog dogodilo se da njeno tijelo prvi put za nju nije bilo banalno, da ga je prvi put gledala kao opinjena. Na njemu je u prvi plan izbila sva njegova neobinost, jedinstvenost, neusporedivost. To nije bilo najobinije tijelo (kako je do tada gledala na njega), nego najneobinije. Dua

nije mogla otrgnuti pogled od madea, smee okrugle mrlje smjetene neposredno iznad crnog trokuta krila; inilo joj se da je taj made peat to ga je ona sama (dua) utisnula na tijelo i da je svetogre to se tui ud krede tako blizu toga svetog znamenja. A kada je pogledala njegovo lice, postala je svjesna da nikad nije dala suglasnost da se tijelo, na koje je njena dua stavila svoj potpis, nae u naruju nekoga koga ne poznaje i ne eli upoznati. Osjetila je kako je ispunjava omamljujuda mrnja. Skupila je pljuvaku da pljune u lice tom tuem mukarcu. Ovaj ju je promatrao eljno kao i ona njega, zapazio je njen gnjev i njegovi pokreti na njenom tijelu su se ubrzali. Tereza je osjedala kako joj se izdaleka pribliava vrhunac uitka i poela je vikati Ne, ne, ne!" Suprotstavljala se uitku i kako se suprotstavljala zadrana slast se dugo razlijevala njezinom tijelom jer nije mogla istedi van; irila se u njoj kao morfij ubrizgan u venu. Uvijala se u njegovu zagrljaju, udarala oko sebe rukama i pljuvala mu u lice. Zahodske koljke u modernim kupaonicama rastu iz poda kao bijeli cvjetovi lopoa. Arhitekti ine sve da tijelo zaboravi na svoju bijedu i da ovjek ne zna to se dogaa s produktima njegove utrobe kad iznad nj ih za-umi voda naglo putena iz kotlida. Kanalizacijske cijevi koje svojim ograncima dopiru do naih stanova pomnjivo su skrivene od naeg pogleda, i mi ne znamo nita o nevidljivoj Veneciji govana iznad koje su podignute nae kupaonice, spavade sobe, plesne dvorane i parlamenti. Zahod u staroj, neuglednoj stambenoj zgradi, u prakoj radnikoj etvrti, bio je manje licemjeran; pod je bio od sivih ploica, a zahodska koljka je rasla iz njih samotna i jadna. Po obliku nije podsjedala na cvijet lopoa nego na ono to je u stvari bila na proireni zavretak cijevi. Na njoj nije bilo ni daske pa je Tereza morala sjesti na hladni emajlirani metal. Sjedila je na koljci i potreba da isprazni utrobu, koja ju je iznenada obuzela, kao da je bila dio elje da stigne do dna ponienja, da to vie i to potpunije bude samo tijelo, o kojem je majka govorila da postoji samo zato da probavlja i lui otpadne tvari. Tereza prazni svoju utrobu i obuzima je osjedaj krajnje tuge i usamljenosti. Nema nieg jadnijeg od njezinoga golog tijela to sjedi na tom proirenom kraju kanalizacijske cijevi. Njezina je dua izgubila radoznalost promatraa, svoju zlobu i ponos; sad je opet bila negdje duboko u tijelu, u najskrivenijem dijelu utrobe i oajniki ekala da je netko pozove neka izae. Ustala je sa koljke, povukla vodu i vratila se u predsoblje. Dua se tresla u tijelu, tijelu golom i odbaenom. Jo je osjedala dodir papira kojim se bila obrisala. I tada se dogodilo neto nezaboravno poeljela je otidi k njemu u sobu i uti

njegov glas, uti kako de joj se obratiti. Kad bi joj se obratio tihim, dubokim glasom, dua bi nala hrabrosti izadi na povrinu tijela, i ona bi zaplakala. Zagrlila bi ga kao to je u snu zagrlila debelo stablo kestena. Stajala je u predsoblju nastojedi potisnuti tu neizmjernu elju da se rasplae pred njim. Znala je da je mora svladati, jer bi u suprotnom dolo do neega to ne eli. Zaljubila bi se u njega. U tom se trenutku javio iz sobe njegov glas. Kad je ula taj glas tako sam za sebe (ne vidjevi istodobno visoki inenjerov lik), iznenadila se bio je tanak i visok. Kako to nije prije zapazila? Moda joj je samo zahvaljujudi tom iznenaujudem i neugodnom dojmu uspjelo svladati iskuenje. Ula je u sobu, sagnula se iznad razbacane odjede, brzo se odjenula i otila. Vradala se iz trgovine s Karenjinom koji je nosio kiflu u zubima. Jutro je bilo hladno, mrazno. Ili su pored novoga naselja, u kojem su stanovnici na velikim povrinama izmeu kuda nainili male cvjetnjake i vrtove. Karenjin je iznenada zastao i zagledao se u tom smjeru. Pogledala je i ona, ali nije zapazila nita neobino. Karenjin ju je povukao, pa je pustila da je vodi. Tek onda je iznad smrznute ilovae jedne prazne gredice ugledala crnu glavu vrane s velikim kljunom. Glava bez tijela micala se a iz kljuna je povremeno navirao tuan, promukao zvuk. Karenjin je bio tako uzbuen da je ispustio kiflu. Tereza je bila prisiljena vezati ga za drvo, jer se bojala da ne ozlijedi vranu. Zatim je kleknula i pokuala oprezno razgrnuti zemlju nabijenu oko tijela zakopane ive ptice. To nije bilo ba jednostavno. Slomila je nokat, potekla joj je krv. U tom je trenutku pokraj nje pao kamen. Okrenula se i iza ugla kude ugledala dva otprilike desetogodinja djeaka. Ustala je. Zapazili su njen pokret i psa pored drveta, i pobjegli. Ponovno je kleknula na zemlju i nastavila razgrtati ilovau dok joj nije uspjelo izvuci vranu iz groba. Ali ptica je bila ozlijeena, nije mogla ni stajati ni letjeti. Zamotala je vranu u crveni al koji je nosila oko vrata i privila je lijevom rukom uz tijelo. Desnom je odvezala Karenjina, i morala je napregnuti sve snage da ga svlada i natjera da ide mirno, uz nogu. Pozvonila je na vratima, jer su joj obje ruke bile zauzete pa nije mogla izvudi klju iz depa. Toma je otvorio, a ona mu je pruila uzicu s Karenjinom. Dri ga! rekla mu je i odnijela vranu u kupaonicu. Spustila ju je na pod pored umivaonika. Vrana je udarala krilima, ali nije se mogla pomaknuti s mjesta. Iz nje je tekla neka gusta uta tekudina. Prostrla je ispod umivaonika nekoliko krpa da ptici ne bude hladno na golim ploicama. Ptica je povremeno oajniki udarala slomljenim krilom, a kljun joj je bio podignut uvis kao da optuuje.

Sjela je na rub kade, nesposobna odvojiti pogled od umirude vrane. U njenoj bijedi vidjela je sliku vlastite sudbine i nekoliko je puta rekla sama sebi: Na itavu svijetu nemam nikoga osim Tomaa. Je li iz sluaja s inenjerom nauila da ljubavne avanture nemaju niega zajednikog s ljubavlju? Da su lagane i bez teine? Je li sad mirnija? Nije nimalo. U misli joj se vrada sljededa scena: Izlazi iz zahoda i njeno tijelo stoji u predsoblju golo i odbaeno. Dua, uplaena, podrhtava negdje duboko u utrobi. Da se u tom trenutku mukarac, koji se nalazio u sobi, obratio njenoj dui, zaplakala bi i pala mu u zagrljaj. Zamiljala je to bi bilo da je umjesto nje u predsoblju pred zahodom stajala neka Tomaeva ljubavnica, a da je umjesto inenjera u sobi bio Toma. Rekao bi djevojci jednu jedinu rije i ona bi ga plaudi zagrlila. Tereza zna da tako izgledaju trenuci kada se raa ljubav ena ne moe odoljeti glasu koji poziva njenu uplaenu duu. Mukarac ne moe odoljeti eni ija dua reagira na njegov glas. Toma nigdje nije zatiden od mamca ljubavi i zato Tereza mora strepjeti za njega svakoga sata, svake minute. A kakvo oruje ima? Samo svoju vjernost. Ponudila mu je svoju vjernost na samom poetku, ved prvoga dana, kao da je bila svjesna kako mu nita drugo ne moe dati. Njihova ljubav bila je udno asimetrina graevina stajala je oslonjena na apsolutnu sigurnost njene vjernosti kao neki divovski dvorac na jedan jedini stup. Vrana gotovo vie nije pokretala krila i samo katkad bi trgnula zgrenom, slomljenom noicom. Tereza je nije htjela ostaviti, kao da je bdjela pokraj postelje umirude sestre. Konano je ipak otila u kuhinju, na brzinu objedovati. Kad se vratila, vrana je bila mrtva. Tereza je prve godine vikala dok su vodili ljubav, i ti krici, kao to sam rekao, trebali su zaslijepiti i zagluiti ula. Kasnije je manje vikala, ali dua joj je i dalje bila zaslijepljena ljubavlju i nita nije znala. Tek kad je vodila ljubav s inenjerom, odsutnost ljubavi uinila je da njena dua progleda. Opet je bila u sauni i stajala pred zrcalom. Promatrala je sebe i u mislima vidjela scenu tjelesne ljubavi u inenjerovu stanu. Ono to joj je ostalo u sjedanju nije bio ljubavnik. Iskreno reeno, ne bi ga znala opisati, nije uopde zapazila kako izgleda gol. Ono ega se sjedala (i to je sad, uzbuena, promatrala u zrcalu) bilo je njezino vlastito tijelo, njezino krilo i okrugli made neposredno iznad njega. Ta mrlja koja je dosad za nju bila tek prozaini nedostatak koe snano joj se urezala u misli. Htjela je opet i ponovno gledati je u nevjerojatnoj blizini uda stranoga mukarca.

Mogu samo jo jednom podcrtati: nije eljela gledati spolni organ stranoga mukarca. Htjela je gledati vlastitu enskost pored stranog uda. Nije eznula za ljubavnikovim tijelom. eznula je za svojim vlastitim tijelom, iznenada otkrivenim, najbliim i ujedno tuim, sposobnim da je najvie uzbudi. Promatrala je svoje tijelo posuto sitnim kapima koje su ostale na njemu poslije tuiranja i mislila na to kako de ovih dana inenjer ponovno svratiti u njezin bar. eznula je da doe, eznula je da je pozove k sebi u stan! Beskrajno je eznula za njim! Svakoga je dana strahovala da de se inenjer pojaviti u baru i da mu nede znati redi Ne!" ali kako su dani prolazili, strepnju da de dodi zamijenio je strah da se vie nede pojaviti. Prolo je mjesec dana, a inenjer se nije pojavio. Terezi se to inilo neobjanjivim. Razoaranje je ustupilo mjesto uznemirenosti zato nije doao? Posluivala je goste. Meu njima bio je i delavi ovjeuljak koji ju je optuio da toi alkohol maloljetnim osobama. Glasno je priao prostaki vic, vic koji je ved sto puta ula od pijanaca kojima je u malom provincijskom gradu donosila pivo. Ponovno joj se inilo da se majin svijet vrada k njoj, pa je grubo prekinula delavog ovjeuljka. ovjek se uvrijedio. Nedete mi vi nareivati. Moete biti sretni to smo vas ostavili da radite za ovim ankom. Mi? Tko je to mi? Mi rekao je ovjeuljak i naruio jo jednu votku. I zapamtite, mene nedete vrijeati. Pokazao je na Terezin vrat oko kojeg je nosila ogrlicu od jeftinih bisera. Otkuda vam ti biseri? Niste ih dobili od mua koji je pera prozora! Taj nema novca da vam kupuje darove! Jeste li ih dobili od nekog gosta? Zato vam daruje takve stvari? Zaveite! prosiktala je Tereza. ovjeuljak je pokuao dohvatiti ogrlicu. Ne zaboravite da je prostitucija u nas zabranjena. Karenjin se uspravio, podigao prednje ape na ank i reao. Policijski dounik rekao je ambasador. Ako je dounik, trebao bi se drati neupadljivo primijetila je Tereza. Kakva je to tajna policija ako ne djeluje tajno! Ambasador je sjedio na svom kauu, podvijenih nogu kako je to nauio na teaju joge. Iznad njega se osmjehivao uokvireni Kennedy kao da potvruje njegove rijei. Gospoo Tereza rekao je oinski dounici obavljaju vie funkcija. Prva je klasina. Sluaju to ljudi priaju i o tome izvjetavaju svoje pretpostavljene.

Druga funkcija je zastraivanje. Daju nam do znanja da smo u njihovim akama i ele da se bojimo. Upravo je to htio va delavac. Treda njihova funkcija je insceniranje situacija koje de nas kompromitirati. Danas vie nitko nije zainteresiran da nas optuuje zbog klevetanja drave, jer bi nam to samo donijelo opde simpatije. Radije de se potruditi da nam nau u depu hai ili da dokau kako smo silovali dvanaestogodinju djevojicu. Uvijek de se nadi djevojica koja de to posvjedoiti. Ponovno se sjetila inenjera. Kako to da se vie nikada nije pojavio? Potrebno im je uhvatiti ljude u klopku nastavio je ambasador kako bi ih vrbovali u svoju slubu i uz njihovu pomod namjestili klopku drugim ljudima. Tako bi se postupno cijeli narod pretvorio u jedinstvenu organizaciju dounika. Tereza nije mogla razmiljati ni o emu drugom osim da je inenjera k njoj poslala policija. A tko je bio onaj udni djeak koji se napio u krmi preko puta i onda joj izjavio ljubav? Zbog njega ju je napao delavi dounik, a inenjer joj je priskoio u pomod. Sva trojica su igrali svoje uloge po unaprijed pripremljenu scenariju, iji je cilj bio da se ona zblii s mukarcem koji de je zavesti. Kako se nije odmah sjetila toga? Onaj stan bio je prilino udan i nimalo nije odgovarao navodnom vlasniku! Zar bi onako elegantno odjeven inenjer stanovao u tako bijednu stanu? I je li uopde bio inenjer? A ako je bio inenjer, kako to da je bio slobodan u dva poslije podne? I zar bi inenjer itao Sofokla? Ne, to nije bila biblioteka jednog inenjera. Ta je prostorija vie podsjedala na rekvirirani stan nekog jadnog, uhidenog intelektualca. Kad je imala deset godina i kad su uhitili njezina oca, isto tako su im oduzeli stan, biblioteku takoer. Tko zna za to su ga kasnije koristili! Sad je posve jasno zato vise nije doao. Obavio je zadatak. Kakav? Pijani dounik je nehotice i to otkrio, kad je rekao: Ne zaboravite da je prostitucija u nas zabranjena!" Tobonji de inenjer posvjedoiti da je spavala s njim i za to traila novac! Prijetit de joj i ucjenjivati je, trait de od nje da otkucava ljude koji piju za njenim ankom! Va sluaj nije naroito opasan umirivao ju je ambasador. Moda i nije rekla je priguenim glasom i izala s Karenjinom na ulice nodnoga Praga. Ljudi od svojih patnji bjee najede u bududnost. Zamiljaju na stazi vremena crtu iza koje sadanjih muka vie nede biti. Tereza, meutim, nikakvu takvu crtu ne vidi. Utjehu joj moe donijeti samo pogled u prolost. Bila je opet nedjelja. Sjeli su u automobil i odvezli se daleko izvan Praga. Toma je sjedio za volanom, Tereza pokraj njega, a Karenjin se povremeno uspravljao na stranjem sjeditu i lizao im ui. Nakon dva sata stigli su u gradid s toplicama u kojemu su prije nekih est godina proveli nekoliko dana. Namjeravali

su tu ostati preko nodi. Parkirali su auto na trgu i izali. Nita se nije bilo promijenilo. Ravno pred njima bio je hotel u kojem su bili odsjeli, sa starom lipom pokraj ulaza. Lijevo od hotela pruala se stara drvena kolonada, na ijem je kraju iz mramorne posude izbijao mlaz ljekovite vode. Danas, kao i onda, iznad posude su se naginjali ljudi s aama u ruci. Onda je Toma ponovno pokazao na hotel. Neto se ipak promijenilo. Nekad se zvao Grand", a sad je na njemu stajao natpis Bajkal". Pogledali su plou na uglu trga: Moskovski trg. Zatim su proetali (Karenjin ih je pratio sam, bez uzice) kroz sve ulice koje su poznavali i itali njihova imena bila je tu Staljingradska ulica, Lenjingradska ulica, Rostovska ulica, Novosibirska ulica, Kijevska ulica, Odeska ulica, bilo je tu ljeilite ajkovski", ljeilite Tolstoj", ljeilite Rimski Korsakov", bio je tu hotel Suvorov", kino Gorki", kavana Pukin". Sva imena bila su uzeta iz ruskog zemljopisa i ruske povijesti. Tereza se sjetila prvih dana invazije. Ljudi su u svim gradovima poskidali ploe s nazivima ulica, a s cesta putokaze s imenima gradova. Zemlja je preko nodi postala bezimena. Ruska vojska je sedam dana lutala naokolo, ne znajudi gdje se nalazi. Oficiri su traili redakcije novina, radija i televizije da ih okupiraju, ali ih nisu mogli nadi. Raspitivali su se, ali ljudi su samo slijegali ramenima, ili im davali lane nazive i pokazivali krive smjerove. Sada, poslije toliko godina, iznenada se ini da se ta anonimnost pokazala opasnom po zemlju. Ulice i zgrade vie nisu smjele uzeti svoja stara imena. I tako se jedan mali eki ljeilini gradid iznenada pretvorio u neku malu, imaginarnu Rusiju, i Tereza je ustanovila da je prolost, koju je dola potraiti, konfiscirana. Bilo je nemogude tu provesti nod. utke su se vradali do automobila. Mislila je na to kako i stvari i ljudi nastupaju prerueni. Stari eki gradid prekrio se ruskim nazivima. esi koji su fotografirali invaziju radili su, zapravo, za tajnu policiju. ovjek koji ju je slao da umre imao je na licu masku Tomaa. Policajac je nastupao kao inenjer, a inenjer je htio igrati ulogu mukarca sa Petrina. Znak knjige u njegovu stanu bio je laan i trebao ju je odvesti na stranputicu. Kad se sjetila knjige koju je tamo drala u ruci, iznenada joj je sinulo, tako naglo da je pocrvenjela: Kako je to u zapravo bilo? Inenjer je rekao da de joj donijeti kavu. Prila je biblioteci i izvukla Sofoklovog Edipa. A onda se inenjer vratio bez kave! Stalno iznova se vradala tim trenucima kad je otiao po kavu, koliko se zadrao? Najmanje minutu, moda, dvije, moda i tri. I to je radio tako dugo u onom malom predsoblju? Je li iao u zahod? Pokuavala se sjetiti je li ula zatvaranje vrata i um vode. Ne, vodu sasvim sigurno nije ula, toga bi se sjetila. A gotovo je sigurno da nije ula ni vrata. Pa to je onda radio u predsoblju?

Iznenada joj se uinilo kako je to posve jasno. Ako su je eljeli uhvatiti u klopku. svjedoenje inenjera nije im bilo dovoljno. Bio im je potreban nepobitan dokaz. Za vrijeme tog sumnjivo dugog vremena inenjer je u predsoblju instalirao kameru. Ili je, to je vjerojatnije, pustio u predsoblje nekoga s fotografskim aparatom, da ih slika, skriven iza zavjese. Jo prije nekoliko tjedana rugala se Prochazki koji nije znao da ivi u koncentracijskom logoru, gdje privatnoga ivota nema. A to je s njom? Kad je otila iz majina stana, mislila je, luda glava, da je konano postala gospodaricom svoje intime. Ali majin se stan proirio na itav svijet, i sad prua ruke prema njoj. Tereza mu ne moe pobjedi. Silazili su stubitem izmeu vrtova prema trgu na kojem su ostavili auto. to ti je? upitao je Toma. Prije nego to mu je stigla odgovoriti, netko je pozdravio Tomaa. Bio je to mukarac pedesetih godina, preplanula lica, zadrugar kojega je Toma nekad operirao. Od toga vremena slali su ga svake godine na lijeenje u ove toplice. Pozvao je Tomaa i Terezu na au vina. Bududi da je u ekoj psima zabranjen pristup u javne prostorije, Tereza je otila ostaviti Karenjina u auto, a mukarci su sjeli za stol u kavani. Kada se vratila, ovjek sa sela je rekao: Kod nas vlada mir. ak su me prije dvije godine izabrali za predsjednika zadruge. estitam rekao je Toma. Znate kako je, selo. Ljudi bjee sa sela. Oni gore mogu biti sretni to je netko jo uopde voljan ostati. Nas ne mogu izbacivati s posla. To bi bilo idealno mjesto za nas rekla je Tereza. Bilo bi vam dosadno, mlada gospoo. Tamo nema niega. Tamo nema pod milim Bogom niega. Tereza je gledala u preplanulo zadrugarevo lice. Bio joj je vrlo simpatian. Poslije tako strano dugog vremena ponovno je ugledala simpatina ovjeka! U mislima je vidjela seoski krajolik selo s crvenim tornjem, polja, ume, zeca koji tri preko oranice, lovca sa zelenim eirom. Nikad nije ivjela na selu. Tu sliku je nosila u sebi samo iz pria. Ili iz knjiga. Ili su je neki daleki preci utisnuli u njenu podsvijest. Ipak, ta je slika ivjela u njoj, jasna i razgovijetna kao slika prabake u obiteljskom albumu ili kao neka stara gravira. Imate li jo tekoda? upitao je Toma. Poljoprivrednik je pokazao mjesto na vratu gdje se nalazio spoj lubanje i kime. Ovdje me ponekad boli. Ne ustajudi sa stolca Toma je opipao to mjesto i jo neko vrijeme postavljao pitanja nekadanjem pacijentu. Zatim je rekao: Nemam vie prava propisivati lijekove, ali recite vaem lijeniku kod kude da ste razgovarali sa mnom i da sam vam preporuio ovo. Izvukao je iz lisnice blok, otrgnuo jedan list i na njemu velikim slovima napisao naziv lijeka.

Vozili su se natrag u Prag. Tereza je mislila na fotografiju na kojoj se vidi njezino golo tijelo u inenjerovu zagrljaju. Ali tjeila se ako takva fotografija i postoji, Toma je nikada nede vidjeti. Ta je fotografija za njih imala vrijednost samo utoliko da pomodu nje ucjenjuju Terezu. im bi je poslali Tomau, fotografija bi za njih postala posve bezvrijedna. A to de biti ako policija u meuvremenu zakljui da je Tereza za nju posve nevana? U tom sluaju fotografija de postati predmet za zabavu, i nitko nede modi sprijeiti da je neki agent, jednostavno iz vica, ne stavi u omotnicu i ne poalje na Tomaevu adresu. to bi se dogodilo kada bi Toma dobio takvu fotografiju? Bi li je otjerao? Moda i ne bi. Vjerojatno ne bi. Ali krhka graevina njihove ljubavi bi se sruila. Jer ta graevina stoji na njezinoj vjernosti kao na jednom jedinom stupu, a ljubavi su kao imperije kad se ugasi misao na kojima su zasnovane, gase se i one. Pred sobom je vidjela sliku: zec tri preko oranice, lovac sa zelenim eirom, toranj crkve iznad ume. Htjela je redi Tomau kako bi trebali otidi iz Praga. Otidi to dalje od djece koja zakopavaju u zemlju ive vrane, to dalje od dounika, to dalje od djevojaka naoruanih kiobranima. Htjela mu je redi kako bi trebali otidi na selo. Da je to jedini put spasa. Okrenula se prema njemu, ali Toma je utke gledao u cestu pred sobom. Nije bila u stanju preskoiti ogradu utnje koja se pojavila izmeu njih. Izgubila je hrabrost da progovori. Osjedala se kao kad je silazila s Petrina. Osjedala je greve u elucu i inilo joj se da de povradati. Bojala se Tomaa. Bio je previe jak, a ona je bila previe slaba. Izdavao je nareenja koja nije razumjela. Nastojala ih je izvravati, ali nije znala kako. Htjela se vratiti na Petrin i zamoliti mukarca s pukom da joj dopusti vezati oi i nasloniti se na stablo kestena. Htjela je umrijeti. Probudila se i ustanovila da je sama kod kude. Izala je na ulicu i odetala do obale. Htjela je vidjeti Vltavu. Htjela je stati na obalu i dugo gledati u valove, jer pogled na vodu koja tee smiruje i lijei. Rijeka tee stoljedima, a ljudske se sudbine odigravaju na obalama. Odigravaju se da bi sutra bile zaboravljene, a rijeka de tedi dalje. Naslonila se na ogradu i gledala u vodu. Nalazila se na periferiji Praga, Vltava je ved bila protekla kroz grad, ostavila je iza sebe slavu Hradana i crkava, bila je, kao glumica poslije predstave, umorna i zamiljena. Tekla je izmeu prljavih obala koje su zavravale plotovima i zidovima, iza kojih su bile tvornice i naputena igralita. Dugo je zurila u vodu koja je tu izgledala tunija i tamnija i odjednom je usred rijeke zapazila neki predmet crvene boje da, bila je to klupa. Drvena klupa s

metalnim noicama, kakvih ima mnogo u prakim parkovima. Polako je plivala sredinom Vltave. Iza nje je plivala jo jedna klupa, pa jo jedna i jo jedna, i tek tada je Tereza shvatila da iz grada, plivajudi niz rijeku, odlaze klupe iz prakih parkova, da ih ima mnogo, da ih ima sve vie, da plivaju kao lide koje u jesen voda odnosi iz uma, da su neke crvene, neke plave, neke ute boje... Osvrnula se kao da eli upitati ljude to to znai. Zato niz rijeku plivaju klupe iz prakih parkova? Ali svi su ravnoduno prolazili i bilo im je potpuno svejedno to kroz njihov nestalni grad stoljedima i stoljedima tee rijeka. Ponovno se zagledala u rijeku. Bila je ispunjena neizmjernom tugom. Shvatila je da to to vidi znai rastanak. Najvedi dio klupa ved je otplivao, vie ih nije mogla vidjeti, kad se pojavilo nekoliko zakanjelih. Doplivala je jedna uta klupa, a onda jo jedna plava, posljednja.

PETI DIO LAKOA I TEINA Kad je Tereza neoekivano doputovala za Tomaem u Prag, vodili su ljubav, kako sam napisao u prvom dijelu, jo istoga dana i istoga sata, a onda je ona dobila temperaturu. Leala je na njegovu krevetu, a on je stajao iznad nje ispunjen snanim osjedajem da je ona dijete koje je netko poloio u koaru i poslao niz rijeku njemu. Zato mu je slika odbaena djeteta postala draga i esto je razmiljao o starim mitovima u kojima se pojavljivao taj motiv. To je, oigledno, bio razlog zato je jednoga dana uzeo u ruke prijevod Sofoklova Edipa. Edipov sluaj je poznat: pastir ga je naao kao odbaeno, tek roeno djetece, odnio sa sobom kralju Polibu, i ovaj ga je odgojio kao sina. Kad je Edip ved bio mladid, sreo je na planinskome putu kola u kojima se vozio nepoznati velika. Dolo je do svae u kojoj je Edip ubio velikaa. Zatim je postao mu kraljice Jokaste i vladar Tebe. Nije ni slutio da je ovjek kojeg je ubio u planinama bio njegov otac, a da je ena s kojom spava njegova majka. Sudbina se, u meuvremenu, poela osvedivati njegovim podanicima i muiti ih boletinama. Kad je Edip shvatio da je on kriv za njihove patnje, izbo je sebi oi kopom i slijep otiao iz Tebe. Oni koji misle da su komunistiki reimi u srednjoj Europi tvorevina zloinaca, ne shvadaju osnovnu istinu: te reime nisu stvorili nikakvi zloinci nego entuzijasti, uvjereni da su otkrili jedini put koji vodi u raj. Odluno su branili taj put, i tako pogubili mnogo ljudi. Poslije se pokazalo da nikakvog raja nema i da su entuzijasti praktino ubojice. Tada su svi poeli vikati na komuniste: Vi ste odgovorni za zlu sudbinu zemlje (to je opustjela i osiromaila), za gubitak neovisnosti (nala se u ruskoj sferi), za sudska umorstva! Optueni su odgovarali: Mi to nismo znali! Prevarili su nas! Vjerovali smo! Mi smo u dubini due naivni! Tako se spor sveo na slijedede pitanje: je li istina da nisu znali, ili se samo pretvaraju da nisu znali? Toma je pratio tu raspravu (pratio ju je itav eki narod, deset milijuna ljudi) i govorio sebi kako je meu komunistima sigurno bilo ljudi koji nisu bili tako neupudeni (ta morali su neto znati o strahotama to su se dogaale i nisu se prestale dogaati u Staljinovoj Rusiji). Ali ipak je vjerojatno da vedina doista nita nije znala. Prema tome, govorio je sebi, osnovno pitanje nije jesu li ili nisu znali, nego je li ovjek nevin zato to ne zna? Je li idiot na prijestolju unaprijed osloboen svake odgovornosti samo zato to je idiot?

Pretpostavimo da je eki javni tuilac s poetka pedesetih godina koji je traio smrt nevinih ljudi bio prevaren od strane ruske tajne policije i vlade vlastite zemlje. Ali kako je mogude da i danas, kad ved znamo da su optube bile apsurdne i da su pogubljeni nevini ljudi, taj isti javni tuilac brani istodu svoje due i udara se u prsa: moja savjest je ista, nisam znao, vjerovao sam! Zar njegova nepopravljiva krivica ne lei upravo u onome Nisam znao, vjerovao sam!"? Toma se tada sjetio prie o Edipu Edip nije znao da spava s vlastitom majkom, pa ipak, shvativi to se dogodilo, nije smatrao sebe nevinim. Nije mogao podnijeti pogled na nesredu koju je prouzroio svojim neznanjem, iskopao je sebi oi i otiao slijep iz Tebe. Ta usporedba tako mu se svidjela da ju je esto koristio u razgovoru s prijateljima i postupno je formulirao sve preciznije i elegantnije. itao je u to vrijeme, kao svi intelektualci, tjednik to ga je, u nakladi od oko tristo tisuda primjeraka, izdavao Savez ekih knjievnika, tjednik koji je izvojevao prilinu autonomiju u odnosu na reim i govorio o stvarima koje drugi nisu smjeli otvoreno ni spomenuti. U novinama Saveza knjievnika zato se pisalo i o tome tko je i koliko kriv za sudska umorstva putem politikih procesa ubrzo nakon to je vlast prela u ruke partije. U svim tim raspravama neprestano je ponavljano isto pitanje: Jesu li znali ili nisu znali? Kako je Toma to pitanje smatrao drugorazrednim, napisao je jednog dana svoja razmiljanja o Edipu i poslao ih u tjednik. Odgovor je stigao nakon mjesec dana. Pozvali su ga u redakciju lista. Kad je doao, doekao ga je urednik niska rasta, ukruden kao ravnalo, i predloio mu da izmijeni red rijei u jednoj reenici. Tekst je nakon toga objavljen na pretposljednjoj stranici u rubrici Pisma itatelja. Toma se nije osobito radovao. Kakvog je smisla imalo da ga zovu u redakciju radi suglasnosti o izmjeni reda nekih rijei, a da onda, ne pitajudi ga, drastino sreu njegov tekst, tako da je cijelo razmiljanje svedeno samo na osnovnu tezu, shematsku i agresivnu, koja mu se vie nije sviala. To je bilo u proljede 1968. godine. Na vlasti je bio Aleksandar Dubek i s njim komunisti koji su se osjedali krivima i bili spremni da nekako isprave svoju krivicu. Ali oni drugi komunisti, oni koji su vikali kako nisu krivi, uplaili su se da de im gnjevni narod suditi. Zato su svakodnevno obilazili ruskog veleposlanika i traili od njega pomod. Kad je izilo Tomaevo pismo, vikali su: Evo dokle je dolo! Sad se ved javno pie kako nam treba iskopati oi! Dva- tri mjeseca kasnije Rusi su zakljuili da su slobodne rasprave u njihovoj guberniji nedopustive i u toku jedne nodi njihova vojska je okupirala Tomaevu domovinu. Kad se Toma vratio iz Zricha u Prag, poeo je raditi u svojoj bolnici kao i prije. A onda ga je jednoga dana pozvao ef. Na kraju krajeva, gospodine kolega rekao mu je vi niste ni knjievnik, ni

novinar, ni spasitelj naroda, nego lijenik i znanstvenik. Ne bih vas htio izgubiti i uinit du sve da vas zadrim ovdje. Ali morate se odredi onog vaeg lanka o Edipu. Je li vam jako stalo do njega? Gospodine primarijuse rekao je Toma, sjetivi se kako su mu amputirali tredinu teksta nikad mi nije bilo manje stalo do njega. Znate ved to je u pitanju rekao je primarijus. Znao je na vagi su bile dvije stvari. Na jednoj strani njegova ast (koja se zasnivala na tome da ne opoziva ono to je rekao), a na drugoj ono na to je bio navikao gledati kao na smisao svoga ivota (njegov znanstveni i lijeniki rad). Njihov zahtjev da se ljudi javno odriu onoga to su rekli ima u sebi neto srednjovjekovnoga nastavio je primarijus. to to uopde znai odredi se". U moderno vrijeme misao se moe samo Dobiti, ne moe se opozvati. I kako je, gospodine kolega, opoziv misli neto nemogude, neto isto verbalno, formalno, nestvarno, ne vidim nikakva razloga zato ne biste uinili to to trae. U drutvu u kojemu vlada teror nijedna izjava ne obvezuje, sve izjave su dane pod prinudom, i astan ovjek je duan da ih ne uzima ne znanje, da ih ne uje. Kaem vam, gospodine kolega, u mom je interesu i u interesu vaih pacijenata da nastavite raditi svoj posao. U pravu ste, naravno rekao je Toma sav nesretan. Pa onda? upitao je primarijus, nastojedi pogoditi njegovu misao. Bojim se da bi me bilo stid. Pred kim? Zar imate tako visoko miljenje o ljudima oko vas da vam je stalo to de misliti? Ne, naroito visoko miljenje nemam rekao je Toma. Usput dodao je primarijus nedete morati pisati javnu izjavu. Imam njihovu garanciju. To su birokrati. Potreban im je negdje u arhivi dokument o tome da niste protivnik reima, kako bi se sami mogli braniti ako ih netko napadne to su vas ostavili da radite svoj posao. Garantirali su mi da de vaa izjava ostati izmeu vas i njih i da ne raunaju na njeno objavljivanje. Dajte mi tjedan dana da razmislim zakljuio je Toma razgovor. O Tomau se govorilo da je najbolji kirurg u bolnici. Ved se prialo o tome kako de mu primarijus, koji je bio blizu mirovine, ubrzo prepustiti svoje mjesto. Kada se proulo da od njega pretpostavljeni organi zahtijevaju samokritiku izjavu, nitko nije ni na trenutak posumnjao da de se Toma pokoriti. To je bilo prvo to ga je iznenadilo iako im nikad nije dao bilo kakav povod za to, ljudi su pretpostavljali da de postupiti neasno a ne asno. Druga iznenaujuda stvar bila je njihova reakcija na njegovo pretpostavljeno stajalite. Mogao bih je podijeliti na dva osnovna tipa: Prvi tip reakcije pokazivali su oni koji su se i sami (oni ili netko njima blizak) neega odrekli, koji su bili prisiljeni izraziti svoju suglasnost s okupacijskim

reimom, ili su bili spremni to uiniti (premda nerado; to nitko nije rado inio). Ti ljudi su mu upudivali posebne osmijehe, kakve do tada nije poznavao plahe osmijehe tajne urotnike suglasnosti. Bili su to osmijesi dvojice mukaraca koji su se sluajno sreli u javnoj kudi pomalo ih je stid a istodobno im je i drago to je taj stid uzajaman; stid koji ih je sastavio u neku posebnu, bratsku vezu. Osmjehivali su mu se s utoliko vie zadovoljstva to nikad nije bio poznat kao konformist. Njegova pretpostavljena suglasnost s primarijusovim prijedlogom bila je jednostavno dokaz da kukaviluk postaje, polako ali sigurno, norma ponaanja i da de ljudi ubrzo prestati obradati pozornost na takve postupke. Ti ljudi nikad nisu bili njegovi prijatelji. Toma je gotovo sa strahom postao svjestan da bi ga ti ljudi, kad bi dao izjavu koju primarijus trai, poeli pozivati na vino, da bi se htjeli druiti s njim. Drugi tip reakcije odnosio se na ljude koji su i sami (ili netko njima blizak) bili progonjeni, koji su odbili svaki kompromis s okupacijskim vlastima ili od kojih nitko nikakav kompromis (nikakvu izjavu) nije traio (recimo zato to su bili jo mladi i ni u to se nisu upetljali), a oni su bili uvjereni da to ne bi uinili. Jedan od njih, vrlo nadaren mladi lijenik S., upitao je Tomaa: Pa jesi li im napisao to trae? O emu govori, molim te? upitao je. O tvojoj izjavi rekao je S. Nije to rekao nimalo zlobno. ak se osmjehivao. Ali bio je to opet posve nov osmijeh iz debelog herbarija osmijeha samozadovoljni osmijeh moralne nadmodi. uj, to ti zna o nekoj mojoj izjavi? rekao je Toma. Jesi li je itao? Nisam odgovorio je S. Onda ne lupetaj rekao je Toma S. se i dalje zadovoljno osmjehivao. Gledaj, mi znamo kako hodaju te stvari. Takva izjava se pie u obliku pisma direktoru, ili ministru, ili to-ja-znam kome, ovaj obedava kako pismo nede biti objavljeno da se autor ne bi osjedao ponienim. Je li tako? Toma je slegnuo ramenima i sluao dalje. Ali njezin autor zna da ona moe biti u svako doba objavljena. Zato vie nita ne smije redi, nita ne smije kritizirati, ni protiv ega ne smije protestirati, jer bi u tom sluaju objavili izjavu i on bi bio javno osramoden. Kad se sve uzme u obzir, to je prilino blaga metoda. Mogli bismo zamisliti i goru. Da, to je prilino blaga metoda rekao je Toma i samo bi me zanimalo tko ti je rekao da sam ja pristao na to. Kolega je slegnuo ramenima, ali osmijeh mu nije nestao s lica. Toma je postao svjestan jedne udne stvari. Svi mu se osmjehuju, svi ele da napie tu izjavu, svima bi time uinio radost! Oni prvi se nadaju da de inflacija kukaviluka umanjiti vanost njihovih postupaka i vratiti im izgubljenu ast. Oni

drugi bili su ved naviknuti da svoju ast smatraju posebnom povlasticom, koje se nikad nede odredi, i zato gaje tajnu ljubav prema kukavicama. Bez njih bi se njihova odvanost pretvorila u neto posve obino i nepotrebno, neto emu se nitko ne bi divio. Toma nije mogao podnijeti te osmijehe i inilo mu se da ih vidi posvuda, ak i na licima nepoznatih ljudi na ulici. Nije mogao spavati. Kako sad to? Zar tim ljudima daje takvu teinu? Ne. Nema o njima dobro miljenje i ljuti se sam na sebe to ga njihovi pogledi toliko ivciraju. U tome nema nikakve logike. Kako je to mogude da netko tko tako malo dri do ljudi bude tako ovisan o njihovom miljenju? Moda je njegovo duboko nepovjerenje u ljude (njegova sumnja u to da imaju pravo odluivati i suditi o njemu) dolo do izraaja jo dok je birao zanimanje njegova profesija iskljuivala je izlaganje javnosti. ovjek koji, na primjer, eli biti politiar, samovoljno proglaava javnost svojim sucem u naivnu i neskrivenu uvjerenju da de stedi njegovu naklonost. Eventualna nesuglasnost masa potie ga na jo veda djela, kao to sloenost dijagnoze potie Tomaa. O lijeniku (za razliku od politiara ili glumca) sude samo njegovi pacijenti i najblie kolege, prema tome, unutar etiri zida i u etiri oka. Na poglede onih koji donose sud o njemu moe istoga trenutka odgovoriti vlastitim pogledom, objasniti svoj postupak ili se obraniti. Toma se, meutim, sad naao u situaciji (prvi put u ivotu) da je pogleda uperenih u njega bilo vie nego to je mogao registrirati. Nije mogao odgovarati na njih ni vlastitim pogledima ni rijeima. Bio im je izloen na milost i nemilost. O njemu se govorilo u bolnici i izvan bolnice (bilo je to vrijeme kada su se kroz ivani Prag brzinom afrikog tam-tama irile vijesti o tome tko je izdao, tko prokazuje, tko surauje s okupatorskom vladu), i on je to znao, premda nije mogao uiniti nita protiv toga. I sam je bio iznenaen koliko je sve to za njega bilo nepodnoljivo i koliko ga je potreslo. Zanimanje svih tih ljudi za njega bilo mu je neugodno kao stisak i dodir ljudi koji u stranim snovima trgaju s nas odjedu. Otiao je primarijusu i rekao mu da nita nede napisati. Primarijus mu je stegnuo ruku mnogo vrde nego inae i rekao da je tako i pretpostavljao. Gospodine primarijuse rekao je Toma moda biste me mogli ovdje zadrati i bez takve izjave eledi mu dati do znanja kako bi bilo dovoljno da sve kolege zaprijete da de podnijeti otkaz ako Toma bude prisiljen otidi. Nikome, meutim, nije bilo ni na kraj pameti prijetiti da bi podnio ostavku (primarijus mu je stezao ruku jo snanije nego posljednji put, tako da su mu ostale modrice) i tako je prije svega toga morao napustiti bolnicu. Najprije je dobio mjesto u klinici u gradidu udaljenom oko osamdeset kilometara od Praga. Putovao je tamo svakoga dana vlakom i vradao se premoren. Godinu

dana poslije uspjelo mu je dobiti povoljnije, ali po rangu mnogo nie, mjesto u medicinskom centru u predgrau. Tu se vie nije mogao baviti kirurgijom, nego je radio kao lijenik opde prakse. ekaonica je uvijek bila prepuna pa se svakom pacijentu mogao posvetiti najvie pet minuta; propisivao im je aspirine, ispunjavao potvrde o bolovanju i slao ih na specijalistike preglede. Samoga sebe vie nije smatrao lijenikom nego inovnikom. Tu ga je jednom, prije kraja radnog vremena, posjetio pedesetogodinji mukarac; umjerena debljina davala mu je dostojanstven izgled. Predstavio se kao referent u ministarstvu unutarnjih poslova i pozvao Tomaa u gostionicu preko puta. Naruio je bocu vina. Vozim auto. Ako me uhvati policija, oduzet de mi vozaku dozvolu branio se Toma, ali ovjek iz ministarstva se samo nasmijao. Ako budete imali problema, dovoljno je da se pozovete na mene - rekao je i pruio Tomau posjetnicu, na kojoj je bilo njegovo ime (vjerojatno lano) i broj telefona u ministarstvu. Zatim je dugo govorio o tome kako potuje Tomaa. Svi u njegovu ministarstvu ale to kirurg takva kalibra mora propisivati aspirine u domu zdravlja. Indirektno mu je davao do znanja da policija, premda to ne moe redi glasno, nije suglasna s drastinim metodama kojima se strunjaci odstranjuju sa svojih mjesta. Tomaa ved dugo nitko nije bio pohvalio pa je pozorno sluao debelog mukarca, iznenaen kako je cjelovito i podrobno ovaj informiran o njegovim strunim uspjesima. Kako je ovjek bespomodan pred laskanjem! Toma se nije mogao svladati da ne shvada ozbiljno sve to ovjek iz ministarstva govori. To, meutim, nije bilo samo zbog tatine. Bilo je to vie zbog nedostatka iskustva. Ako sjedite oi u oi s nekim tko je prijazan, ljubazan i pristojan, vrlo je teko neprestano misliti na to kako nita od svega to govori nije istina, kako nita nije reeno iskreno. Za takvo nevjerovanje (stalno i sustavno, bez trenutka kolebanja) potreban je ne samo golem napor, nego i trening u obliku estih policijskih sasluanja. Taj je trening nedostajao Tomau. ovjek iz ministarstva je nastavio: Mi znamo, gospodine doktore, da ste imali izvrsno mjesto u Zrichu. I cijenimo to to ste se vratili. To je bilo lijepo od vas. Znali ste da vam je mjesto ovdje. Zatim je dodao, kao da neto zamjera Tomau: Ali vae mjesto je za operacijskim stolom! Slaem se s vama rekao je Toma. Nastupila je kratka stanka, a onda je ovjek iz ministarstva sumornim glasom rekao: Ali recite mi, gospodine doktore, zar vi doista mislite da bi komunistima trebalo iskopati oi? Zar nije udno da to kaete upravo vi, ovjek koji je tolikim ljudima vratio zdravih? Ta to je potpuna besmislica branio se Toma. Proitajte malo bolje ono to sam napisao. Proitao sam rekao je ovjek iz ministarstva glasom koji je trebao biti vrlo

tuan. Pa jesam li napisao da komunistima treba iskopati oi? Svi su to tako shvatili rekao je ovjek iz ministarstva a glas mu je zvuao sve tunije. Da ste proitali cijeli tekst, onako kako sam ga napisao, to vam nikad ne bi palo na pamet. Objavljen je skraden. to kaete? rekao je ovjek iz ministarstva i otro ga pogledao. Oni nisu objavili tekst onako kako ste ga napisali? Skratili su ga. Mnogo? Otprilike za jednu tredinu. inilo se da je ovjek iz ministarstva iskreno ogoren. To, naravno, nije bilo fer s njihove strane. Toma je slegnuo ramenima. Trebali ste se ograditi! Trebali ste odmah traiti ispravak! Ta ubrzo iza toga su stigli Rusi. Svi smo imali drugih briga rekao je Toma. Zato da ljudi o vama misle kako ste vi, lijenik, predlagali da se ljudima kopaju oi? Zaboga, taj moj lanak tiskan je negdje straga, meu pismima itatelja. Nitko ga nije ni zapazio. Moda samo ruska ambasada, kojoj je dobro doao. Ne govorite tako, gospodine doktore! Osobno sam razgovarao s mnogim ljudima koji su proitali va lanak i udili se kako ste mogli napisati takvo neto. Ali sad mi je stvar mnogo jasnija, sad kad ste mi objasnili da lanak nije objavljen onako kako ste ga vi napisali. Jesu li vas oni na to nagovorili? Nisu rekao je Toma. Poslao sam ga samoinicijativno. Poznajete li vi te ljude? Koje? One koji su tiskali va lanak. Ne. Nikad niste razgovarali s njima? Jednom su me pozvali u redakciju. Zato? Zbog toga lanka. A s kim ste razgovarali? S nekim urednikom. Kako se zvao? Toma je tek tada shvatio da je to u stvari sasluanje. Odjednom mu se uinilo da svakom svojom rijeju moe ugroziti nekoga. Ime urednika je, razumljivo, znao, ali to nije htio priznati. Ne znam rekao je. Zaboga, gospodine doktore rekao je ovjek iz ministarstva glasom punim ogorenja zbog takve Tomaeve neiskrenosti ta valjda se predstavio!

Upravo je tragikomino kako se na dobar odgoj pretvorio u saveznika policije. Ne znamo lagati. Imperativ Govori istinu!" koji smo neprestano sluali od oca i majke djeluje tako automatski da se stidimo svojih lai ak i pred policajcem koji nas sasluava. Jednostavnije nam je svaati se s njim, vrijeati ga (to nema apsolutno nikakva smisla), nego mu lagati u oi (a to je jedino to treba raditi). Kad mu je ovjek iz ministarstva predbacio neiskrenost, Toma se osjedao kao krivac; morao je svladati u sebi neki moralni otpor da bi mogao nastaviti lagati. Vjerojatno mi se predstavio rekao je ali meni njegovo ime nita nije govorilo, pa sam ga zaboravio. Kako je izgledao? Redaktor s kojim je razgovarao bio je nizak, s kratko podianom, otrom plavom kosom. Toma je naveo posve suprotne podatke: Bio je visok, s dugakom crnom kosom. Aha rekao je ovjek iz ministarstva. I gustom crnom bradom. Da rekao je Toma. Malo pogrbljen. Da sloio se jo jednom Toma i tek tada postao svjestan da ovjek iz ministarstva sad tono zna o kome je rije. Toma ne samo da je optuio nekoga jadnog urednika, nego ga je osim toga optuio lano. A zato vas je zvao? O emu ste razgovarali? Radilo se o nekoj izmjeni reda rijei. To je zvualo kao smijeno izmotavanje. ovjek iz ministarstva opet se s ogorenjem zaudio zato mu Toma odbija redi istinu. Zaboga, gospodine doktore, maloas ste rekli da su vam tekst skratili za jednu tredinu, a sad kaete da su s vama raspravljali o izmjeni reda rijei! Ta to je nelogino! Tomau je sad bilo lake odgovarati, jer je ono to je govorio bila ista istina. Nije logino, ali je tako rekao je i nasmijao se. Zatraili su od mene da im dopustim da u jednoj reenici izmijene red rijei, a onda su izbacili tredinu lanka. Mukarac iz ministarstva je ponovno zavrtio glavom kao da ne moe shvatiti takvu podlost i rekao: Ti ljudi nisu postupili ba korektno prema vama. Iskapio je au i zavrio razgovor. Gospodine za to pladate vi i vai pacijenti. Mi smo, gospodine doktore, dobro svjesni vae vrijednosti. Vidjet demo to se moe uiniti. - Pruio je Tomau ruku i srdano je stegnuo. Zatim su otili iz gostionice svaki u svoj automobil. Toma je poslije tog razgovora bio strano neraspoloen. Predbacivao je sebi to je pristao na ovijalni ton razgovora. Kad ved nije odbio razgovarati s policajcem (nije bio spreman na takvu situaciju, nije znao na to po zakonu ima pravo a na to nema), bio je duan odbiti piti u gostionici vino s njim kao s prijateljem. to bi bilo da ga je netko vidio, netko tko poznaje tog ovjeka? Zakljuio bi da Toma radi za policiju! I zato mu je rekao da su mu skratili lanak? Zato mu je bez

ikakve potrebe dao tu informaciju? Bio je apsolutno nezadovoljan sobom. etrnaest dana poslije ovjek iz ministarstva ponovno je doao. Htio je, da, kao posljednji put, odu u gostionicu preko puta, ali Toma ga je zamolio da ostanu u ordinaciji. Razumijem vas, gospodine doktore rekao je, nasmijavi se. Toma se zamislio nad tom reenicom. ovjek iz ministarstva ju je izgovorio kao ahist koji svom suparniku daje do znanja da je u prethodnom potezu nainio pogreku. Sjedili su jedan nasuprot drugome za Tomaevim pisadim stolom. Nakon desetak minuta, koje su proveli razgovarajudi o epidemiji gripe to se upravo irila, policajac je rekao: Razmiljali smo o vaem sluaju, gospodine doktore. Da se radi samo o nama, sve bi bilo jednostavno, ali moramo voditi rauna o javnom mnijenju. Htjeli,ili ne htjeli, vi ste svojim lankom pridonijeli nastanku antikomunistike histerije. Nedu kriti od vas da smo ak dobili prijedlog da zbog toga lanka budete izvedeni pred sud. Za to postoje odreeni paragrafi. Javno poticanje na nasilje. ovjek iz ministarstva je zautio, ali je i dalje gledao Tomaa ravno u oi. Toma je slegnuo ramenima. Policajac je nastavio umirujudim tonom: Mi smo odbili taj prijedlog. Ma kolika bila vaa odgovornost, u interesu je drutva da radite tamo gdje de vae sposobnosti najvie dodi do izraaja. Va primarijus vas mnogo cijeni, a imamo i izjave vaih pacijenata. Vi ste izvrstan strunjak, gospodine doktore! Nitko ne moe traiti od lijenika da se razumije i u politiku. Dopustili ste da vas prevare. To bi trebalo srediti. Zato smo vam htjeli predloiti tekst izjave koju biste, po naem miljenju, morali dostaviti novinama. Mi bismo se pobrinuli da bude objavljena u pravo vrijeme. Pruio je Tomau list papira. Toma je proitao tekst izjave i uasnuo se. Bilo je to mnogo gore od onoga to je od njega prije dvije godine traio primarijus. Nije bila rije samo o odricanju od lanka o Edipu. Bile su tu reenice o ljubavi prema Sovjetskom Savezu, o vjernosti komunistikoj partiji, bila je tu osuda intelektualaca koji su htjeli izazvati graanski rat i, posebno, osuda redakcije tjednika Saveza knjievnika i visoka pogrbljena urednika (Toma ga nikada nije sreo, ali ga je poznavao po imenu i s fotografija), koji su svjesno zloupotrijebili njegov lanak, pretvorivi ga u proturevolucionarni proglas. Nisu imali hrabrosti da neto tako napisu sami, i pokuali su se sakriti iza naivna lijenika. ovjek iz ministarstva vidio je uas u Tomaevim oima, sagnuo se i ispod stola prijateljski ga potapao po koljenu. Gospodine doktore, to je samo prijedlog! Vi razmislite, i ako budete htjeli promijeniti neku formulaciju, lako demo se dogovoriti. To je, na kraju krajeva, va tekst! Toma je vratio papir policajcu kao da se boji drati ga jo koju sekundu u ruci. Izgledao je kao da oekuje da de na tom papiru netko traiti otiske njegovih

prstiju. Umjesto da uzme papir, ovjek iz ministarstva je glumedi uenje rairio ruke (bila je to gesta pape koji s balkona blagoslivlja okupljeno mnotvo) i rekao: Zaboga, gospodine doktore, zato mi to vradate? Zadrite izjavu i u miru o njoj razmislite kod kude. Toma je zavrtio glavom, dredi strpljivo papir u ispruenoj ruci. ovjek iz ministarstva prestao je imitirati papu i naposljetku uzeo papir. Toma mu je htio energino redi kako nikad nikakvu izjavu nede napisati ni potpisati, ali je u posljednjem trenutku promijenio ton. Ta nisam nepismen rekao je mirno. Zato da potpisujem neto to nisam sam napisao? U redu, gospodine doktore, moemo krenuti obrnutim putem. Napiite sami izjavu, a onda demo je zajedno pogledati. Ono to ste proitali moe vam posluiti kao uzor. Zato Toma nije odmah energino odbio policajev prijedlog? Kroz glavu mu je proletjela otprilike ovakva misao: Osim toga to sline izjave demoraliziraju cijeli narod (to je potpuno ruska strategija), policija njegovu sluaju vjerojatno ide i za nekim konkretnijim ciljem; moda priprema proces urednicima tjednika koji je objavio Tomaev lanak. Ako je tako, Tomaeva izjava joj je potrebna kao dokazni materijal i kao dio kampanje u tisku koji de biti pokrenut protiv urednitva. Ako sad principijelno i energino odbije, izlae se opasnosti da policija objavi pripremljeni tekst kao da ga je potpisao. Ni jedan list nikad ne bi objavio njegov demanti! Nitko na itavu svijetu ne bi povjerovao da on to nije napisao i potpisao! Ved je shvatio kako su ljudi presretni kad vide nemoralne postupke drugih da bi dopustili da im takvo neko objanjenje pokvari veselje. Time to je policiji dao nadu da de sam napisati neku izjavu, dobio je na vremenu. Odmah sutradan podnio je domu zdravlja pismeni otkaz. Pretpostavljao je (posve tono) da de u trenutku kad se dobrovoljno spusti na najniu stepenicu drutvene ljestvice (gdje su se u tom trenutku ved nalazile tisude intelektualaca drugih struka) policija izgubiti svaku vlast nad njim pa de se prestati i zanimati za njega. U takvim okolnostima nede vie modi tiskati nikakvu njegovu navodnu izjavu, jer u nju naprosto nitko ne bi povjerovao. Sramne javne izjave su, naime, uvijek bile povezane s napredovanjem, a ne s padom potpisanika. Lijenici u ekoj su, meutim, dravni slubenici i drava moe, ali ne mora, prihvatiti njihov otkaz. inovnik s kojim je Toma razgovarao o naputanju slube poznavao ga je po imenu i cijenio kao strunjaka. Nagovarao ga je da ne naputa mjesto koje ima. Toma je iznenada postao svjestan kako uopde nije siguran da je njegova odluka pravilna, ali za tu odluku ved ga je vezivalo obedanje vjernosti, pa je ostao pri svome. Tako je postao pera prozora. Kad je prije nekoliko godina odlazio iz Zricha u Prag, Toma je sam sebi govorio

Es muss sein misledi pri tome na svoju ljubav prema Terezi. im je preao granicu, poeo je sumnjati je li doista moralo biti tako. Bio je svjestan da ga je do Tereze doveo samo lanac smijenih sluajnosti to su se odigrale prije sedam godina (u samom poetku bio je iijas njegova efa) i da se sad samo zbog njih vrada u kavez iz kojeg vie nede pobjedi. Znai li to da u njegovu ivotu nije bilo nikakva Es muss sein, da nije bilo nikakve velike nunosti? Mislim da je ona ipak postojala. To nije bila ljubav, bio je to poziv. Do lijenike profesije nije stigao ni igrom sluajnosti, ni svjesnim kalkulacijama, nego zbog duboke unutarnje potrebe. Ukoliko je ljude uopde mogude dijeliti u neke kategorije, opravdana j e samo podjela prema tim dubokim unutarnjim potrebama koje ih usmjeravaju na ovu ili onu aktivnost u ivotu. Svaki Francuz je drukiji, ali svi glumci na ovome svijetu su slini, u Parizu, u Pragu i u posljednjem provincijskom kazalitu. Glumac je ovjek koji je ved u djetinjstvu pristao na to da cijeloga ivota bude izloen pogledu anonimne publike. Bez te temeljne suglasnosti, koja nema nikakve veze s talentom, koja je neto dublje od talenta, nitko ne moe postati glumac. Slino tome, lijenik je onaj koji je pristao da se cijeloga ivota, i bez obzira na posljedice, bavi ljudskim tijelom. Ta osnovna suglasnost (a nikako talent ili vjetina) omoguduje mu da ved u prvoj godini studija ude u dvoranu za seciranje i est godina poslije postane lijenik. Kirurgija dovodi osnovni imperativ lijenikog poziva do ekstremne granice, gdje se ljudsko dodiruje s boanskim. Ako nekoga snano udarite eljeznom ipkom po glavi, sruit de se i zauvijek prestati disati. Taj bi isti ovjek jednom ionako prestao disati. Ubojstvo je samo ubrzalo ono to je Bog neto kasnije sam obavio. Bog je, moemo pretpostaviti, raunao s ubojstvom, ali nije raunao s kirurgijom. Nije ni slutio da de se netko usuditi gurnuti ruku u mehanizam koji je on izmislio, paljivo umotao u kou, zapeatio i sakrio od ljudskog pogleda. Kad je Toma prvi put skalpelom dodirnuo kou ovjeka uspavana narkozom, a onda odlunim pokretom zasjekao tu kou i otvorio je dugim i preciznim rezom (kao da je u pitanju neiva stvar, kaput, suknja ili zavjesa), doivio je kratak ali intenzivan osjedaj da ini svetogre. I upravo ga je to privlailo! To je bilo ono Es muss sein, duboko ukorijenjeno u njemu, do kojeg ga nije dovela sluajnost, neki primarijusov iijas, neki vanjski faktor. Ali kako je onda mogude da se tako brzo, energino i lako odrekao neega tako dubokog? Odgovorio bi nam da je to uinio zato da ga policija ne zloupotrijebi. Ali iskreno reeno, iako je to teoretski bilo mogude (a i bilo je takvih sluajeva), nije bilo ba naroito vjerojatno da bi policija objavila lanu izjavu. ovjek, naravno, ima pravo pribojavati se i malo vjerojatnih opasnosti. Dopustimo to. Dopustimo i to da je bio ljut na sebe sama, na svoju nespretnost, i da je htio

izbjedi daljnje kontakte s policijom, koji bi u njemu samo pojaavali osjedaj bespomodnosti. A dopustimo i to da je ved i tako bio lien svog poziva, jer mehaniki rad u domu zdravlja, gdje je pisao recepte za aspirine, nije imao nikakve veze s njegovim predodbama o lijeniku poslu. Ipak, osim svega toga, naglost njegove odluke ini mi se neobinom. Da se iza nje nije krilo neto drugo, neto dublje, neto to izmie razumnom rasuivanju? Iako je zbog Tereze zavolio Beethovena, Toma se nije ba mnogo razumio u glazbu i sumnjam da je poznavao pravu povijest slavnog Beethovenovog motiva Muss es sein? Es muss sein! Bilo je to ovako: Neki gospodin Dembscher dugovao je Beethovenu pedeset forinti i kompozitor, koji je vjeito bio bez novca, spomenuo mu je taj dug. Muss es sein ? uzdahnuo je, sav nesretan, gospodin Dembscher, a Beethoven se veselo nasmijao: Es muss sein!" Odmah je tim rijeima dodao note i komponirao na taj realistiki motiv malu skladbu za etiri glasa tri glasa pjevaju Es muss sein, es muss sein, ja, ja, ja!" (To mora biti, mora biti, da, da, da!), a etvrti glas dodaje: Heraus mit dem Beutel!" (Novanik na sunce!). Isti motiv postao je godinu dana kasnije osnova etvrte fraze njegova posljednjeg kvarteta opus 135. Beethoven tada vie nije mislio na Dembscherov novanik. Rijei Es muss sein! zvuale su mu sve sveanije, kao da ih izgovara sama Sudbina. U Kantovu jeziku i rijei Dobar dan!", izgovorene na odgovarajudi nain, mogu zazvuati kao metafizika teza. Njemaki jezik je jezik tekih rijei. Es muss sein! vie nije bila ala nego der schwer gefasste Entschluss. Beethoven je, prema tome, pretvorio aljivu inspiraciju u ozbiljan kvartet, vic u metafiziku istinu. To je zanimljiv sluaj pretvaranja lakog u teko (prema Parmenidu, pretvaranje pozitivnog u negativno). Zaudo, takva nas promjena ne iznenauje. S druge strane, bili bismo ogoreni da je Beethoven pretvorio svoj ozbiljni kvartet u laku alu, u etveroglasni kanon o Dembscherovu novaniku. Pri tome bi postupao posve u Parmenidovu duhu pretvorio bi teko u lako, prema tome, negativno u pozitivno! Na poetku (kao nepotpuna skica) nalazila bi se velika metafizika istina, a na kraju (kao cjelovito djelo) nalazila bi se laka ala! Samo to mi vie ne znamo misliti kao Parmenid. ini mi se da je ono agresivno, sveano, strogo Es muss sein! ved odavno tajno drailo Tomaa i da je u njemu postojala duboka potreba da u Parmenidovu duhu pretvara teko u lako. Sjetimo se kako je u jednom jedinom trenutku odluio da se vie nikad ne vidi sa svojom prvom enom i sinom, i kako je s olakanjem primio svoj razlaz s roditeljima. Zar to nisu bile nagle i ne ba posve razumne geste, kojima je odbacio ono to je izgledalo kao teka obaveza, kao Es muss sein!} Tada je to, naravno, bilo vanjsko Es muss sein!, koje su mu nametale drutvene

konvencije, dok je Es muss sein! njegove ljubavi prema medicini bilo unutarnjeg karaktera. Utoliko gore. Unutarnji imperativ je sasvim sigurno jai i zato izaziva jo edi revolt. Biti kirurg znai rasjedi povrinu stvari i pogledati to se krije unutra. Moda je upravo ta potreba navela Tomaa da trai to se nalazi s druge strane onog Es muss sein! Drugim rijeima, da vidi to de ostati od ivota kad se ovjek oslobodi onoga to je do tada smatrao svojom misijom. Kada se predstavio srdanoj direktorici prakog poduzeda za idenje izloga i prozora, odjednom je sagledao rezultat svoje odluke u itavoj njegovoj realnosti i neizmjenjivosti, i uplaio se. U tom strahovanju proivio je nekoliko prvih dana na novoj dunosti. Ali kad je svladao neobian osjedaj kojim ga je ispunjavao novi ivot (to je trajalo oko tjedan dana), iznenada je shvatio da se zapravo naao na dugim praznicima. Radio je stvari do kojih mu nimalo nije bilo stalo, ali bilo je to divno. Odjednom je shvatio koliko su sretni ljudi (koje je do tada uvijek saaljevao) koji obavljaju poslove na koje ih ne tjera nikakvo unutarnje Es muss sein!, i na koje mogu zaboraviti onoga trenutka kad napuste radno mjesto. Nikada do tada nije osjetio tu blaenu ravnodunost. Kad mu za operacijskim stolom neto ne bi uspjelo onako kako je elio, bio je oajan i nije mogao spavati. esto je zbog toga gubio i elju za enama. Es muss sein! njegova poziva bilo je kao vampir koji mu je sisao krv. Sad je hodao po Pragu s priborom za pranje izloga i s iznenaenjem zakljuivao da se osjeda deset godina mlaim. Prodavaice u velikim trgovinama su ga oslovljavale s gospodine doktore" (praki tam-tam je funkcionirao upravo savreno) i traile od njega savjete u vezi s prehladama, bolovima u leima i nepravilnim menstruacijama. Promatrale su ga gotovo postieno kako polijeva staklo vodom, stavlja etku na drku i pere izlog. Kad bi mogle ostaviti kupce u trgovini, same bi uzele etku i prale izlog umjesto njega. Tomaa su najede pozivale velike robne kude ali poduzede ga je esto slalo i privatnicima. Ljudi su masovne progone ekih intelektualaca tada jo pratili sa stanovitom euforijom solidarnosti. Kad su njegovi bivi pacijenti saznali da Toma pere prozore da bi se prehranio, nazivali su poduzede i traili njega. Zatim bi ga doekali s bocom ampanjca ili ljivovice, napisali u radni nalog da je oprao trinaest prozora i dva sata priali s njim, nazdravljajudi mu. Toma je odlazio u sljededi stan ili trgovinu izvrsno raspoloen. U zemlju su poele stizati obitelji ruskih oficira, iz radio-aparata su odzvanjale prijetede izjave funkcionara ministarstva unutarnjih poslova, koji su postavljeni na mjesta urednika, a on je pijan vrljao Pragom i inilo mu se da stalno neto proslavlja. Bili su to njegovi veliki praznici. Vratio se u vrijeme kad je jo bio mladid bez obveza. Iznenada je, naime, ostao

bez Tereze. Viao se s njom samo nodu kada bi se vratila iz bara i probudila ga iz prvog, laganog sna, a zatim ujutro kad je ona bila pospana a on urio na posao. Imao je esnaest sati samo za sebe i to je bio neoekivano steen prostor slobode. A prostor slobode za njega je od rane mladosti znaio ene. Kad bi ga prijatelji katkad pitali koliko je ena imao u ivotu, odgovarao je neodreeno, a ako bi ostali uporni, govorio je: Moglo bi ih biti oko dvije stotine." Neki zavidni ljudi su tvrdili da pretjeruje, ali on se branio: To nije tako mnogo. Odnose sa enama odravam oko dvadeset i pet godina. Podijelite dvije stotine s dvadeset pet. Dobit de u prosjeku osam novih ena godinje. To nije tako mnogo." Ali od vremena kad je poeo ivjeti s Terezom njegova erotska aktivnost poela je nailaziti na organizacijske tekode mogao je za nju odvojiti (izmeu operacijske dvorane i kude) samo kratko vremensko razdoblje, koje je dodue intenzivno koristio (kao poljoprivrednik koji vrijedno obrauje svoje usko planinsko polje), ali koje se nije moglo usporediti s razdobljem od esnaest sati to ga je neoekivano dobio na poklon. (Kaem esnaest sati zato to je i onih osam sati kada je prao prozore bilo ispunjeno upoznavanjem novih prodavaica, slubenica, domadica, s kojima je mogao ugovarati sastanke.) to je traio u njima? to ga je na njima toliko privlailo? Zar ljubav nije vjeno ponavljanje istoga? Nije. Uvijek ostaje mali postotak nezamislivog. Kada bi vidio enu u haljini, mogao si je, naravno, priblino predoiti kako de izgledati gola (lijeniko iskustvo tu se dopunjavalo s ljubavnikim), ali izmeu pribline predodbe i konkretne stvarnosti uvijek je ostajala neka mala razlika, ono nezamislivo, i to mu je osiguravalo mir. Pradenje nezamislivog, uostalom, ne zavrava otkrivanjem gologa tijela nego se nastavlja: Kako de se ponaati kada se skine? to de govoriti dok budu vodili ljubav? Kakav de ton imati njeni uzdasi? Kakva de joj grimasa biti nacrtana na licu u trenucima orgazma? Jedinstvenost ljudskoga ,ja" krije se upravo u onome to je na ovjeku nezamislivo. Predoiti sebi moemo samo ono to je svih ljudi isto, to im je zajedniko. Pojedinano , ja" je ono razliito od zajednikog, prema tome, ono to se ne moe unaprijed odgonetnuti i procijeniti, ono to drugoga treba tek otkriti, sagledati, osvojiti. Toma, koji se u posljednjih deset godina svoje lijenike prakse bavio iskljuivo ljudskim mozgom, zna da nita nije tee sagledati od ljudskog ja. Izmeu Hit-lera i Einsteina, izmeu Brenjeva i Solenjicina mnogo je vie slinosti nego razlika. Kad bi se to moglo izraziti brojkama, izmeu njih bi postojao jedan milijunti dio razlike i devedeset devet tisuda dvetsto dvedeset devet milijuntnih dijelova slinosti. Toma je opsjednut enjom da otkrije i osvoji taj milijunti dio i ini mu se da je u tome smisao njegove opsjednutosti enama. Nije opsjednut enama, opsjednut je onim to je na svakoj od njih nezamislivo, drugim rijeima opsjednut je onim

milijuntim dijelom posebnoga po kojem se jedna ena razlikuje od druge. (Moda se tu njegova strast za kirurgijom dodirivala sa stradu prema enama.) Nije mogao odloiti zamiljeni skalpel ni kad je bio s ljubavnicom. elio je dodi do neega to se nalazi duboko u njima i zbog ega treba rasjedi njihovu povrinu.) Moemo se, naravno, s pravom upitati zato je taj milijunti dio razlike traio upravo u seksu. Zar ga nije mogao otkriti, recimo, u hodu, u kulinarskim vjetinama ili u umjetnikim sklonostima ove ili one ene? I doista, milijunti dio razliitoga prisutan je u svim podrujima ljudskoga ivota, samo to se tamo svuda javno prikazuje, nije potrebno otkrivati ga, nije potreban skalpel. Ako neka ena vie voli sir nego kolae a druga ne podnosi cvjetau, to, dodue, jest znak njezine originalnosti, ali ta originalnost je za nas posve nevana, nezanimljiva, i jasno nam je da nema nikakva smisla obradati pozornost na nju i traiti u njoj neku vrijednost. Samo u seksu milijunti dio razliitoga dolazi do izraaja kao neto dragocjeno, jer nije svakome dostupno i treba ga otkrivati. Jo prije pola stoljeda za takvo otkrivanje bilo je potrebno traiti dugo vremena (mnogo tjedana, pa i mjeseci!), pa je vrijeme utroeno za otkrivanje postalo mjerilo vrijednosti otkrivenoga. Pa i danas, iako je vrijeme potrebno za otkrivanje mnogo, mnogo krade, seks se jo doima poput metalnog ormarida u kojem se skriva tajna enina ,ja". Ono to ga je tjeralo da juri za enama nije, prema tome, bila udnja za uitkom (uitak je dolazio kao dodatna premija), nego udnja da se osvoji svijet (da se skalpelom otvori isprueno tijelo svijeta). Mukarce koji neprestano jure za enama moemo lako podijeliti u dvije kategorije. Jedni trae u svim enama svoj vlastiti subjektivni i stalno isti san o eni. Druge tjera elja da osvoje beskrajno arenilo objektivnog enskog svijeta. Opsjednutost onih prvih je lirska trae u enama sebe same, svoj ideal, i stalno iznova doivljavaju razoaranja, jer je ideal, kao to je poznato, ono to se nikad ne moe nadi. Razoaranje koje ih tjera od jedne do druge ene daje njihovoj nestalnosti neko romantino opravdanje pa su mnoge sentimentalne dame sklone blagonaklono gledati na njihov uporni promiskuitet. Druga je opsjednutost epska i ene u njoj ne vide nita to bi ih moglo ganuti mukarac ne trai u enama nikakav subjektivni ideal, pa ga sve zanima i nita ga ne moe razoarati. I upravo ta nesposobnost za razoaranje ima u sebi neto to izaziva ogorenje drugih. Opsjednutost epskog enskara ljudima izgleda neiskupljena (neiskupljena razoaranjem). I bududi da lirski enskar uvijek juri za istim tipom ene, nitko ni ne primjeduje da stalno mijenja ljubavnice; prijatelji ga stalno dovode u nepriliku jer nisu u stanju razlikovati njegove prijateljice i nazivaju ih stalno istim imenom. Epski enskari (a meu takve, naravno, spada i Toma) u svojoj se trci za spoznajom sve vie udaljuju od konvencionalne enske ljepote, koje su se brzo

zasitili, i neumitno zavravaju kao skupljai kurioziteta. Svjesni su toga, pomalo se stide sebe, i da ne dovode prijatelje u nepriliku, ne pojavljuju se sa svojim ljubavnicama u javnosti. Radio je ved gotovo dvije godine kao pera prozora kad ga je naruila neka nova klijentica. Njena bizarnost ga je zainteresirala im ju je ugledao na otvorenim vratima stana. Bila je to diskretna bizarnost, neupadljiva, u granicama ugodne banalnosti (Tomaeva sklonost kuriozitetima nije imala niega zajednikog s felinijevskom skolonodu monstrumima). Bila je to iznimno visoka ena, neto via od njega, imala je uzak i vrlo dug nos, a lice joj je bilo do te mjere neobino da je bilo nemogude redi da je lijepa (svi bi se odmah pobunili!) iako (barem za Tomaa) nije bila ni runa. Na sebi je imala hlae i bijelu bluzu i izgledala je kao neka udna kombinacija njena djeaka, irafe i rode. Promatrala ga je dugo, pozorno i ispitivaki, pogledom kojem nije nedostajao bljesak inteligentne ironije. Uite, gospodine doktore rekla je. Shvatio je da ta ena zna tko je, ali nije htio reagirati na to, ved je upitao: Gdje mogu uzeti vodu? Otvorila je vrata kupaonice. Ugledao je umivaonik, kadu, zahodsku koljku; ispred kade, umivaonika i koljke leali su mali ruiasti prostirai. ena slina irafi i rodi osmjehivala se, oi su joj bile pritvorene, tako da se je sve to je govorila doimalo ironino ili puno skrivenih poruka. Kupaonica vam je na raspolaganju, gospodine doktore rekla je. Moete u njoj raditi to vam se svidi. Mogu se i okupati? upitao je Toma. Rado se kupate? upitala je. Napunio je kantu toplom vodom i vratio se u salon. Gdje elite da ponem? Slegla je ramenima. To ovisi o vama. Mogu li pogledati prozore u ostalim sobama? elite razgledati moj stan? Osmjehivala se kao da je pranje prozora neki njegov hir koji je nimalo ne zanima. Uao je u susjednu sobu. Bila je to spavada soba s jednim velikim prozorom, s dva kreveta postavljena jedan do drugoga i slikom jesenjeg krajolika, s brezama i suncem na zalasku. Kada se vratio, na stolu je stajala otvorena boca vina s dvije ae. elite li se malo okrijepiti prije toga velikog posla? upitala je. Sa zadovoljstvom rekao je Toma i sjeo. Sigurno je zanimljivo upoznati toliko domadinstava rekla je. Nije loe rekao je Toma. Svuda vas ekaju ene iji su muevi na poslu.

 Mnogo ede bake i punice rekao je Toma. A va pravi posao vam ne nedostaje? Radije mi recite otkud znate to je moj pravi posao. Vae poduzede se hvali vama rekla je ena slina rodi. Jo uvijek? zaudio se Toma. Kada sam telefonirala da poalju nekoga oprati prozore, upitali su me elim li vas. Rekli su mi da ste uveni kirurg kojeg su izbacili iz bolnice. To me je, naravno, zainteresiralo. Vi ste divno radoznala osoba rekao je. Zar se to vidi na meni? Da, vidi se iz vaeg pogleda. A kako ja to gledam? mirite. I neprestano postavljate pitanja. A vi nerado odgovarate? Njenom zaslugom konverzacija je od samog poetka poprimila arm koketiranja. Nita od onoga to je rekla nije se odnosilo na okolni svijet, sve su joj rijei bile usmjerene izravno na njih same. I kako se od poetka glavna tema razgovora svodila na njega i nju, bilo je posve jednostavno dopuniti rijei dodirima, i Toma, govoredi o njezinim pritvorenim oima, istodobno joj je pomilovao kapke. Ona je na svaki njegov dodir uzvradala istim dodirom. Nije to radila spontano nego vie s nekom smiljenom dosljednodu, kao da igra igru to uini ti meni, to du ja tebi". Tako su sjedili jedno nasuprot drugome a ruke su im bile na tijelu onog drugog. Tek kad je Toma pokuao prodrijeti do njezinog krila, poela se braniti. Nije bio u stanju procijeniti koliko je ta obrana ozbiljna, ali, bilo kako bilo, do tada je prolo mnogo vremena za deset minuta morao je biti kod sljededeg klijenta. Ustao je i objasnio joj da mora otidi. Bila je sva zajapurena. Moram potpisati nalog rekla je. Ali ja nita nisam radio usprotivio se. Za to sam ja kriva rekla je i dodala tihim, blagim, nevinim glasom: Morat du vas ponovno naruiti da dovrite ono to zbog mene niste stigli ni zapoeti. Kad je Toma odbio dati joj nalog , rekla je njeno, kao da ga moli za neku uslugu: Molim vas, dajte mi da potpiem. Zatim je rekla, mirkajudi: Raun i tako ne pladam ja nego moj suprug. I ne plada vama nego vaem poduzedu. Ta transakcija nas se nimalo ne tie. Posebna neskladnost ene sline irafi i rodi uzbuivala ga je i kasnije dok je mislio na nju koketiranje spojeno s nespretnodu, iskrena seksualna elja dopunjena ironinim osmijehom, vulgarna konvencionalnost stana i nekonvencionalnost njegove vlasnice. Kakva de biti kad budu vodili ljubav? Nastojao je to zamisliti, ali takvo to nije bilo nimalo jednostavno. Nekoliko dana

nije mislio ni na to drugo, samo na to. Kad ga je drugi put pozvala, vino i dvije ae su ved ekali na stolu. Ovaj se put, meutim, sve odvijalo veoma brzo. Ubrzo su se nali jedno uz drugo u spavadoj sobi (sunce je zalazilo na slici s brezama) i ljubili se. Rekao joj je svoje uobiajeno Svucite se!" ali ona je, umjesto da ga poslua, zatraila: Ne, najprije vi!" Na to nije bio naviknut i naao se pomalo u neprilici. Poela mu je raskopavati hlae. Naredio joj je jo nekoliko puta (s kominim neuspjehom) da se svue, i na kraju je morao pristati na kompromis: prema pravilima igre koje je nametnula posljednji put (to vi uinite meni, to du ja uiniti vama"), svukla mu je hlae, a on njoj suknju, onda mu je svukla koulju, a on njoj bluzu. Konano su se nali jedno naspram drugoga, goli. Drao je ruke na njezinom vlanu krilu, a onda je pomaknuo prste dalje, prema analnom otvoru koji mu je bio najdrae mjesto na enskom tijelu. Njen je bio neobino ispupen tako da je sugerirao predodbu duge probavne cijevi koja tu zavrava, malo provirujudi iz tijela. Opipao je taj vrsti, zdravi kruid, taj najljepi od svih prstenova koji se u lijenikoj praksi naziva sfinker, i odjednom osjetio njene prste na vlastitoj stranjici, na istom mjestu. Ponavljala je sve njegove pokrete s preciznodu zrcala. Iako je, kako sam rekao, upoznao oko dvije stotine ena (a za vrijeme dok je radio kao pera prozora taj se broj prilino povedao), jo nije bio doivio da pred njim stoji ena via od njega, mirka i miluje ga po stranjici. Da svlada nelagodnost, brzo ju je povukao na postelju. Njegov je pokret bio tako nagao da se iznenadila. Njena visoka figura pala je na lea s licem prekrivenim crvenim mrljama i uplaenim izrazom ovjeka koji je neoekivano izgubio ravnoteu. Bududi da je stajao ispred nje uhvatio ju je ispod koljena i podigao joj uvis dugake noge tako da su se odjednom doimale poput podignutih ruku vojnika koji se predaje uplaeno gledajudi u upereno oruje. Nespretnost spojena s vatrenom eljom, vatrena elja spojena s nespretnodu, predivno su uzbudili Tomaa. Vodili su ljubav veoma dugo. Pri tome je gledao u njeno lice prekriveno crvenim mrljama i traio na njemu uplaeni izraz ene kojoj je netko podmetnuo nogu i koja pada, onaj izraz koji je nemogude simulirati i koji ga je maloas doveo do tako estokog uzbuenja. Onda se otiao umiti u kupaonicu. Pola je s njim i opirno mu objanjavala gdje stoji sapun, gdje je spuva i kako se puta topla voda. udio se zato mu podrobno objanjava te posve obine stvari. Na kraju joj je rekao kako je sve razumio i dao joj do znanja da bi elio ostati sam. Nedete mi dopustiti asistenciju kod vae toalete? rekla je moledivo. Naposljetku mu je uspjelo izgurati je iz kupaonice. Umio se, pomokrio u umivaonik (to je obiaj svih ekih lijenika) i inilo mu se da ona za to vrijeme nestrpljivo trkara pred vratima razmiljajudi s kakvim bi opravdanjem mogla upasti unutra. Kad je zatvorio vodu i shvatio da u stanu vlada potpuna tiina,

obuzeo ga je osjedaj da ga ona odnekud promatra. Bio je gotovo siguran da na vratima kupaonice postoji otvor uz koji je priljubila svoje lijepo mirkavo oko. Otiao je izvrsno raspoloen. Nastojao je zapamtiti sve to je bitno, sabiti uspomenu u formulu slinu kemijskoj, koja de mu posluiti da definira ono jedinstveno u njoj (milijunti dio razliitoga). Konano je doao do formule koja je sadrava tri podatka: 1) nespretnost spojena s vatrenom eljom; 2) uplaeno lice nekoga tko je izgubio ravnoteu i pada; 3) noge podignute uvis kao ruke vojnika koji se predaje gledajudi u upereno oruje. Kada je to ponovio, obuzeo ga je sretan osjedaj da je opet osvojio komad svijeta, da je svojim imaginarnim skalpelom odsjekao komadid beskrajnog platna svemira. Priblino u isto vrijeme doivio je slijedede: nekoliko se puta sastao s nekom mladom djevojkom u stanu koji mu je svakoga dana do ponodi stavljao na raspolaganje njegov stari prijatelj. Nakon mjesec ili dva podsjetila ga je na jedan njihov sastanak: navodno, vodili su ljubav na tepihu ispred prozora dok su vani bljetale munje i tutnjali gromovi. Vodili su ljubav tijekom cijele oluje i to je bilo nezaboravno lijepo! Toma se tada gotovo uplaio da, sjedao se kako su vodili ljubav na tepihu (prijatelj je u stanu imao samo jedan uski kau na kojem se nije dobro osjedao), ali na oluju je bio potpuno zaboravio! Bilo je to zaista udno mogao se sjetiti svih sastanaka s njom, ak se tono sjedao i kako su vodili ljubav (nije doputala da joj prie straga), sjedao se nekoliko reenica to ih je izgovorila u tim trenucima (stalno je traila da je vrsto dri za bokove i bunila se to je gleda), sjedao se ak i kakvo je rublje nosila ali o oluji nije znao nita. Od ljubavnih avantura njegova memorija registrirala je samo strmu i usku stazu seksualnog osvajanja prvu verbalnu agresiju, prvi dodir, prvu opscenost koju je rekao on njoj i ona njemu, sve sitne perverzije na koje ju je postupno naveo i one koje je odbila. Sve ostalo je gotovo pedantno bilo izbrisano iz memorije. Zaboravljao je ak i mjesto gdje je prvi put vidio neku enu, jer je taj trenutak pripadao vremenu prije stvarnog seksualnog napada. Djevojka je govorila o oluji sanjalaki se osmjehujudi, a on ju je zaueno promatrao, gotovo postien doivjela je neto prekrasno, a on to nije doivio s njom. U nainu na koji je njihova memorija reagirala na veernju oluju bila je obuhvadena sva razlika izmeu ljubavi i ne-ljubavi. Rijeju ne-ljubav ne elim redi da je prema toj djevojci gajio neki cinian odnos, da u njoj, kako se to obino kae, nije vidio nita osim seksualnog objekta. Naprotiv, volio ju je kao prijateljicu, cijenio je njen karakter i inteligenciju, bio je spreman pomodi joj kad god bude potrebno. Nije se on loe odnosio prema njoj prema njoj se loe odnosila njegova memorija, koja ju je sama, bez njegove volje,

iskljuila iz sfere ljubavi. Ponekad se ini kao da u mozgu postoji posebno podruje koje bismo mogli nazvati poetikom memorijom i koja registrira ono to nas je oaralo, ganulo, ono to je uinilo na ivot ljepim. Od vremena kad je upoznao Terezu ni jedna ena nije imala pravo ostaviti ni najprolazniji trag u tom dijelu njegova mozga. Tereza je despotski vladala njegovom poetikom memorijom i brisala iz nje sve tragove drugih ena. To nije bilo ba pravedno, jer, na primjer, djevojka s kojom je vodio ljubav na tepihu za vrijeme oluje nije bila nita manje vrijedna poezije od Tereze. Vikala je Zatvori oi, dri me za bokove, dri me vrsto!", nije joj se svialo to Toma dok vodi ljubav ima otvorene oi, to je pozorno promatra i to njegovo tijelo, podignuto iznad nje, nije priljubljeno uz njeno. Nije htjela da je prouava. Htjela ga je povudi u maginu bujicu u koju se moe pristupiti samo zatvorenih oiju. Zato je i odbijala stati na sve etiri, jer se u takvu poloaju njihova tijela nisu dodirivala a on ju je mogao promatrati s udaljenosti od gotovo pola metra. Mrzila je tu udaljenost. Htjela je biti sjedinjena s njim. Zato mu je smiljeno govorila u oi kako nije doivjela orgazam, iako je tepih pod njom bio potpuno mokar. Nije mi do uitka govorila je ja traim sredu, a uitak bez srede nije uitak. Drugim rijeima, udarala je na vrata njegove poetike memorije. Ali ta su vrata bila zatvorena. U poetikoj memoriji nije bilo mjesta za nju. Za nju je bilo mjesta samo na tepihu. Njegova pustolovina s Terezom poela je tono tamo gdje su avanture s drugim enama zavravale. Odigrala se na drugoj strani imperativa koji ga je tjerao u osvajanje ena. Na Terezi nije elio nita otkrivati. Dobio ju je ved otkrivenu. Vodio je s njom ljubav prije nego to je stigao uzeti u ruku svoj imaginarni skalpel kojim je otvarao isprueno tijelo svijeta. Vodio je s njom ljubav prije nego to se stigao upitati kakva de biti kad budu vodili ljubav. Ljubavni sluaj doao je poslije dobila je temperaturu i nije ju mogao poslati kudi kao druge ene. Kleao je kraj njene postelje i mislio kako ju je netko poslao niz vodu u koari. Ved sam rekao da su metafore opasne. Ljubav poinje metaforom. Drugim rijeima, ljubav poinje u trenutku kad ena upie svoju prvu rije u nau poetiku memoriju. Prije nekoliko dana ponovno se upisala u njegove misli kao uvijek vratila se ujutro kudi s mlijekom i kad joj je otvorio vrata, vidio je da dri na grudima vranu umotanu u crveni al. Tako ciganke nose u naruju svoju djecu, pomislio je. Nikada nede zaboraviti golemi, optuujudi kljun vrane pored njezina lica. Nala ju je zakopanu u zemlju. Tako su nekad radili kozaci sa zarobljenim neprijateljima. To su uinila djeca rekla je i ta reenica nije bila tek puka konstatacija, nego i izraz neoekivana gaenja prema ljudima. Sjetio se kako je nedavno rekla: Ved sam ti gotovo zahvalna to nisi htio da imamo djecu. Juer mu se alila kako ju je u kavani napastovao neki tip. Pokuavao je dohvatiti

njenu jeftinu ogrlicu i tvrdio kako je do nje sigurno dola prostitucijom. Bila je strano uzrujana zbog toga. Vie nego to je potrebno, mislio je Toma. Odjednom je s nelagodnodu postao svjestan kako je u posljednje dvije godine malo vremena proveo s njom i kako je imao malo prilike da dugo stee meu dlanovima njene ruke, sve dok se ne prestanu tresti. S tim je mislima ujutro otiao u kancelariju gdje je jedna slubenica davala zadatke peraima prozora za cijeli dan. Neki privatnik je uporno zahtijevao da mu prozore opere upravo Toma. Otiao je na tu adresu nerado, bojao se da ga to opet zove neka ena. Neprestano je mislio na Terezu i nije imao nimalo volje za avanture. Kad su se vrata otvorila, odahnuo je. Ugledao je pred sobom visoka, malo pogrbljena mukarca. Mukarac je imao veliku bradu i podsjedao ga je na nekoga. Uite, gospodine doktore rekao je osmjehujudi se i odveo ga u sobu. U sobi je stajao neki mladid. Lice mu je bilo zajapureno. Gledao je Tomaa pokuavajudi se osmjehnuti. Vas dvojicu, mislim, nije potrebno upoznavati rekao je mukarac. Ne rekao je Toma i bez osmijeha pruio mladidu ruku. Bio je to njegov sin. Tek onda mu se predstavio i mukarac s velikom bradom. Znao sam da me podsjedate na nekoga! rekao je Toma Kako da ne! Naravno da vas poznajem. Po imenu. Sjeli su u fotelje izmeu kojih se nalazio nizak salonski stolid. Toma je postao svjestan da su oba ovjeka koji tu sjede nasuprot njemu njegove nedobrovoljne tvorevine. Sina je stvorio jer ga je na to prisilila prva ena, a crte visokog mukarca pod pritiskom je naslikao policajcu koji ga je sasluavao. Da otjera te misli, rekao ja. Pa, od kog prozora da ponem? Njegovi govornici su se nasmijali. Da, bilo je oigledno kako nije rije o pranju prozora. Nije bio pozvan prati prozore, nego u klopku. Nikad prije nije razgovarao s njegovim sinom. Ovo je bilo prvi put da mu je stisnuo ruku. Poznavao ga je samo iz vienja i drukije ga i nije elio poznavati. elio je da ne zna za njega, i htio je da njegov sin eli isto. Lijep plakat, arne? rekao je urednik pokazujudi na veliki uramljeni crte na zidu nasuprot Tomau. Tek tada je Toma pogledao oko sebe. Na zidovima je bilo mnogo zanimljivih slika, fotografija i plakata. Crte na koji je urednik pokazao bio je objavljen 1969. godine u jednom od posljednjih brojeva tjednika, prije nego to de ga Rusi zabraniti. Bila je to imitacija slavnog plakata iz ruskog graanskog rata 1917. godine koji je pozivao dobrovoljce u Crvenu armiju vojnik s crvenom zvijezdom na kapi gledao je promatraa ravno u oi i pokazivao u njega ispruenim kaiprstom. Originalni ruski tekst glasio je GRAANINE, JESI LI SE prijavio u crvenu armiju? Taj tekst bio je zamijenjen

ekim: GRAANINE, JESI LI I TI POTPISAO DVIJE TISUDE RIJEI? Bila je to sjajna ala! Dvije tisude rijei bio je prvi slavni manifest iz proljeda 1968. godine, poziv na radikalnu demokratizaciju komunistikog reima. Potpisao ga je golem broj intelektualaca, a dolazili su ga potpisati i obini ljudi tako da je potpisa bilo toliko da ih nitko nije stigao prebrajati. Kad je sovjetska vojska upala u eku i kad su otpoele politike istke, jedno od pitanja koja su postavljana graanima bilo je: Jesi li potpisao Dvije tisude rijei?" Onaj tko je priznao da ih je potpisao dobivao je trenutni otkaz. Lijep crte. Sjedam ga se rekao je Toma. Urednik se nasmijao. Nadajmo se da crvenoarmejac ne slua o emu razgovaramo. Zatim je dodao ozbiljnim tonom: Da bude stan jednoga mog prijatelja. Prema tome, nije sigurno da nas policija ovoga trenutka ne prislukuje. Takvo to je mogude. Da sam vas pozvao k sebi, to bi bilo sasvim sigurno. Ja, meutim, polazim od toga da nemam to skrivati pred bilo kime nastavio je, sad ved leernijim tonom. Zamislite, uostalom, kakva de to jednom biti prednost za eke povjesniare. Nadi de u policijskim arhivima snimljen ivot svih ekih intelektualaca! Znate li na kakvim su mukama povjesniari knjievnosti kad poele da in concreto prikau seksualni ivot jednog Voltairea, Balzaca ili Tolstoja? S ekim piscima nede biti problema. Sve je ved snimljeno. Svaki uzdah. Zatim se okrenuo imaginarnim mikrofonima na zidu i rekao glasno: Gospodo, kao i u svim slinim prilikama elim pohvaliti va posao i zahvaliti vam kako u svoje ime tako i u ime bududih povjesniara. Sva trojica su se neko vrijeme smijali a onda je urednik poeo priati o tome kako je njegov tjednik zabranjen, to sad radi crta koji je smislio onu karikaturu i to rade drugi eki slikari, filozofi i pisci. Nakon ruske invazije svi su ostali bez posla pa su sad radili kao perai prozora, uvari parkiralita, nodni uvari, loai u dravnim zgradama i, u najboljem sluaju (koji je gotovo bio ravan protekciji), taksisti. Ono o emu je urednik priao nije bilo nezanimljivo, ali Toma se nije bio u stanju koncentrirati. Mislio je na svog sina. Sjetio se kako ga ved nekoliko mjeseci susrede na ulici. To sigurno nije bilo sluajno. Iznenadilo ga je to ga vidi u drutvu proganjanog urednika. Prva Tomaeva ena bila je ortodoksni komunist i Toma je automatski pretpostavljao da je sin pod njezinim utjecajem. Nije znao nita o njemu. Mogao ga je, naravno, izravno upitati u kakvim je odnosima s majkom, ali mu se inilo da bi to u prisutnosti stranog ovjeka bilo netaktino. Naposljetku je urednik preao na bit stvari. Rekao je kako iz dana u dan sve vie ljudi sjedi u zatvorima samo zato to ostaju pri svojim nazorima i zavrio svoje izlaganje rijeima: I tako smo rekli da bi trebalo poduzeti neto. to namjeravate poduzeti? upitao je Toma. U tom trenutku javio se njegov sin. Bilo je to prvi put da ga uje kako govori. Sa

zaprepatenjem je ustanovio da njegov sin muca. Saznali smo rekao je da se s politikim zatvorenicima loe postupa. Neki su zaista ved u kritinom stanju. Zato smo zakljuili da bi bilo dobro napisati peticiju koju de potpisati najistaknutiji eki intelektualci, svi ija imena imaju odreenu teinu. Ne, to nije bilo mucanje, tek blago zamuckivanje koje je usporavalo bujicu njegovih rijei tako da je svaka rije koju je izgovorio bila protiv njegove volje naglaena i podcrtana. Oigledno je bio toga svjestan i njegovo lice, koje je maloas bilo blijedo, opet se zarumenjelo. Htjeli biste da vam savjetujem kome da se obratite u mojoj struci? upitao je Toma. Ne nasmijao se urednik. Nije nam potreban va savjet. Potreban nam je va potpis! Opet se osjetio polaskanim! Opet mu je bilo drago to se naao netko tko nije zaboravio da je bio poznati kirurg. Branio se samo iz skromnosti. ujte, to to su me izbacili jo nije dokaz da sam istaknuti lijenik! Nismo zaboravili ono to ste napisali za na Djela Milana Kundere S nekim oduevljenjem, koje je ini se promaklo Tomau, njegov sin je apnuo: Da! Ne znam moe li moje ime na peticiji pomodi politikim zatvorenicima rekao je Toma. Zar je ne bi trebali potpisati ponajprije oni koji jo nisu pali u nemilost i koji imaju bar malo utjecaja na one na vlasti? Naravno da bi trebali rekao je urednik i nasmijao se. I Tomaev se sin nasmijao kao ovjek koji je ved odavno shvatio neke stvari. Samo to oni to nikad nede potpisati! To jo ne znai da ne odlazimo k njima nastavio je urednik. Nismo toliko obzirni da ih potedimo nelagodnosti. Nasmijao se. Trebali, biste uti njihove izgovore! To je neto fantastino! I sin se nasmijao u znak suglasnosti. Svi, naravno, tvrde nastavio je urednik da se u potpunosti slau s nama, samo da bi trebalo postupiti drukije: taktinije, razumnije, diskretnije. Boje se potpisati, a istodobno se boje da demo o njima stedi loe miljenje ako ne potpiu. Sin i urednik opet su se glasno nasmijali. Urednik je pruio Tomau list papira s kratkim tekstom u kojem se relativno pristojnim tonom trailo od predsjednika republike da amnestira politike zatvorenike. Toma je nastojao brzo razmiljati. Amnestija politikih zatvorenika. Zar de netko proglasiti amnestiju zato to to trae ljudi koje je reim odbacio (pa su prema tome i sami potencijalni politiki zatvorenici)? Takva peticija moe uiniti samo da politiki zatvorenici ne budu amnestirani ako se sluajno neka amnestija sprema I

....................................... ...... Njegov je sin, kao da mu ita misli rekao: Rije je ponajprije o tome da ljudi doznaju kako u ovoj zemlji jo postoji aica ljudi koji se ne boje. I da se vidi gdje je tko. Da se ito oisti od kukolja. Da, sve je to istina, razmiljao je Toma, ali kakve to veze ima s politikim zatvorenicima? Ili se radi o njihovoj amnestiji ili se radi o idenju ita od kukolja. Te dvije stvari nisu identine. Oklijevate, gospodine doktore? upitao je urednik. Da, oklijevao je, ali se bojao to redi. Pred njim na zidu bila je slika vojnika koji mu prijeti prstom i pita: Zar oklijeva stupiti u Crvenu armiju?", ili Zar jo nisi potpisao Dvije tisude rijei}", ili Ne eli, znai, potpisati peticiju za amnestiju?" Ma to da je govorio, prijetio je. Urednik je prije nekoliko trenutaka rekao to misli o ljudima koji se slau s tim da bi politike zatvorenike trebalo amnestirati, ali navode tisudu razloga zbog kojih ne mogu potpisati peticiju. Svi ti razlozi bili su po njegovu miljenju samo izgovori iza kojih se skriva kukaviluk. to je onda Toma mogao redi? Vladala je tiina, i on se odjednom nasmijao. Pokazao je na crte na zidu. Onaj tamo mi prijeti i pita hodu li potpisati ili ne. Teko je razmiljati pod takvim pogledom! Sva trojica su se nasmijali. U redu rekao je konano Toma. Razmislit du. Moemo li se nadi ovih dana? Uvijek de mi biti drago sastati se s vama, rekao je urednik ali za ovu peticiju to bi bilo prekasno. elimo je odnijeti predsjedniku ved sutra. Ved sutra? Toma se sjetio kako mu je krupni policajac uruio optubu ovog visokog urednika s velikom bradom. Svi ga tjeraju da potpisuje tekstove koje nije sam napisao. Ovdje se nema to razmiljati rekao je njegov sin. Rijei su bile agresivne, ali njihov ton bio je gotovo molediv. Gledali su jedan drugoga u oi i Toma je zapazio da njegov sin kad usredotouje pogled malo podie lijevu stranu gornje usne. Poznavao je tu grimasu sa svoga vlastita lica kad god se pozorno promatrao u ogledalu kako bi vidio je li dobro obrijan. Nije se mogao oduprijeti osjedaju nelagodnosti to je sad vidi na tuem licu. Kad djeca od djetinjstva ive s roditeljima, oni se na takvu slinost naviknu, ini im se nevana, a kad je katkad zamijete, moe im izgledati i zabavnom. Ali Toma je prvi put u ivotu razgovarao sa svojim sinom! Nije bio naviknut sjediti i gledati u vlastitu iskrivljenu usnu! Zamislite da vam amputiraju ruku i presade je drugom ovjeku. Taj ovjek bi se mogao nadi pokraj vas, gestikulirajudi tom rukom u vaoj blizini. Vi biste gledali u tu ruku kao u sablast. Premda bi to bila vaa vlastita, dobro poznata ruka, bojali

biste se da vas ne dodirne! Ta ti si na strani progonjenih! nastavio je sin. Toma je cijelo vrijeme razmiljao o tome hode li mu sin govoriti ti ili vi. Sve do toga trenutka njegove reenice bile su formulirane tako da ne mora donijeti tu odluku. Sad se konano odluio. Govorio mu je ti i Toma je odjednom bio siguran da itava scena nema veze s amnestijom politikih zatvorenika, nego da je rije o njegovu sinu: ako potpie, njihove sudbine de se ujediniti i morati de se sprijateljiti s njim. Ako ne potpie, njihovi odnosi bit de kao dosad svedeni na nulu, ali ovaj put ne njegovom voljom nego voljom sina, koji de se odredi oca zbog njegova kukaviluka. Bio je u poloaju ahista kojemu nije preostao ni jedan potez kojim bi mogao izbjedi poraz, i mora predati me. I tako je posve svejedno hode li potpisati ili ne. To nede promijeniti ni njegovu sudbinu ni sudbinu politikih zatvorenika. Dajte mi to rekao je i uzeo papir. Kao da ga eli nagraditi za odluku, urednik je rekao: Lijepo ste napisali ono o Edipu. Sin mu je pruio pero i dodao: Neke su misli kao atentat. Urednikova pohvala ga je razveselila, ali metafora koju je upotrijebio njegov sin doimala mu se pretencioznom i neumjesnom. Na alost rekao je rtva tog atentata bio sam samo ja. Zahvaljujudi tom lanku vie ne mogu operirati svoje pacijente. Njegove rijei zvuale su hladno i gotovo neprijateljski. Da bi ublaio tu malu disonancu, urednik je (kao da se ispriava) rekao: Ali zato je va lanak pomogao mnogim ljudima. Rijei pomagati ljudima" za Tomaa su od djetinjstva znaile samo jedno: lijeniki poziv. Zar moe neki lanak pomodi ljudima? U to ga ova dvojica ele uvjeriti? Reducirali su cio njegov ivot na jednu malu misao o Edipu, zapravo na neto jo manje na jedno primitivno Ne!" to ga je rekao u lice reimu. Rekao je (a glas mu je i dalje zvuao jednako hladno, iako toga moda nije bio svjestan): Nije mi poznato da je taj moj lanak nekome pomogao. A kao kirurg sam spasio ivot nekolicini ljudi. Ponovno je nastupio trenutak tiine. Prekinuo ju je sin: I misli mogu ljudima spasiti ivot. Toma je vidio na njegovu licu svoja vlastita usta i pomislio kako je neobino promatrati mucanje vlastitih usta. U tom je lanku jedna stvar bila izvrsna nastavio je njegov sin i vidjelo se da govori s naporom. Beskompromisnost. Smisao, koji sad gubimo, za jasno razgranienje dobra i zla. Mi vie ne znamo to znai osjedati se krivim. Komunisti se izgovaraju da ih je prevario Staljin. Ubojica se opravdava da je frustriran jer ga vlastita majka nije

voljela. A ti si odjednom rekao: nema opravdanja. Nitko u dubini due nije bio neviniji od Edipa. A ipak je sam sebe kaznio kad je shvatio to je uinio. Toma je silom otrgao pogled od vlastitih usta na licu svoga sina i nastojao gledati samo u urednika. Bio je razdraen i poelio im se usprotiviti. Znate, sve je to nesporazum rekao je. Granica izmeu dobra i zla strano je neodreena. I uopde nisam iao za tim da netko bude kanjen. Kanjavati onoga tko ne zna to radi je barbarstvo. Mit o Edipu je lijep, ali ovako postupati s njim... Htio je jo neto redi a onda se sjetio da u stanu postoje ureaji za prislukivanje. Nije imao ambiciju da ga citiraju bududi povjesniari. Vie je strahovao da ga ne citira policija. Ta ona je od njega traila upravo to da se ovako ogradi od svog lanka. Bilo mu je ugodno to je sad to mogla uti iz njegovih usta. Znao je da sve to ovjek u ovoj zemlji izgovori moe biti u svako doba emitirano na radiju. Uutio je. to vas je navelo da tako promijenite miljenje? upitao je urednik. Vie se pitam to me je navelo da uopde napiem ovakvo neto. rekao je Toma i onda se sjetio: doplovila je do njegove postelje kao dijete puteno niz rijeku u koari. Da, zato je uzeo u ruke tu knjigu; vradao se priama o Romulu, o Mojsiju, o Edipu. I sad je opet bila pokraj njega. Vidio ju je kako stee na grudi vranu umotanu u crveni al. Ta slika ga je radovala. Kao da mu je dola redi kako Tereza ivi, kako je u ovom trenutku tu, u istom gradu, i kako je sve ostalo posve nevano. utnju je prekinuo urednik. Ja vas shvadam, gospodine doktore. Ni ja ne volim kanjavanje. Ali mi i ne traimo kanjavanje nasmijao se nego opratanje kazne. Znam rekao je Toma. Ved se bio pomirio s tim da de u sljededim sekundama uiniti neto to je moda plemenito, ali sigurno posve beskorisno (jer nede pomodi politikim zatvorenicima) i njemu osobno neugodno (jer se sve dogaa u okolnostima koje su mu nametnute). Tvoja je dunost potpisati! rekao je njegov sin, gotovo moledivo. Dunost? Sin de ga podsjedati to mu je dunost? To je bila najgora rije koju mu je netko mogao redi! Ponovno mu se pred oima pojavila slika Tereze kako dri vranu u naruju. Sjetio se kako ju je juer agent napastvovao u baru. Ponovno joj drhte ruke. Ostarila je. A njemu je stalo samo do nje. Do nje, roene iz est sluajnosti, do nje, cvijeta to je procvjetao iz primarijusova iijasa, do nje koja je na drugoj strani svih Es muss sein!, samo do nje, samo do nje mu je stalo. Zato jo razmilja da li da potpie ili ne potpie? Za sve njegove odluke postoji samo jedan kriterij: ne smije uiniti nita to bi njoj moglo nakoditi. Toma ne moe osloboditi politike zatvorenike, ali moe usrediti Terezu. Ali ako potpie tu peticiju, gotovo je sigurno da de je agenti napastvovati jo ede i da de joj jo vie drhtati ruke. Mnogo je vanije iskopati iz zemlje ivu sahranjenu vranu nego slati peticije

predsjedniku rekao je. Znao je da je reenica nerazumljiva, ali zato mu se jo vie svia. Proivljavao je trenutke nekog iznenadnoga, neoekivanog zanosa. Bio je to crni zanos, isti kakav je osjetio kad je jednom davno sveano izjavio svojoj eni da ne eli vie vidjeti ni nju ni sina. Bio je to crni zanos, isti kakav je osjetio kad je ubacio u potanski sanduid pismo u kojem se zauvijek odrekao lijenikog poziva. Nije znao postupa li pravilno, ali bio je siguran da postupa onako kako eli. Ne ljutite se, nedu potpisati rekao je. Nekoliko dana poslije mogao je itati o peticiji u svim novinama. Nigdje, naravno, nije pisalo da je bila rije o pristojno sroenoj molbi napisanoj u prilog politikih zatvorenika, molbi da svi takvi zatvorenici budu amnestirani. Ni jedne novine nisu citirale ni jednu reenicu iz tog kratkog teksta. Umjesto toga nadugako su, nejasno i prijetedi govorile o nekom protudravnom proglasu koji je trebao postati osnova za borbu protiv socijalizma. Navedena su imena ljudi koji su potpisali tekst, uz osudu i napade od kojih je Tomaa hvatala jeza. I, doista, to nije bilo teko pretpostaviti. U to je vrijeme svaka javna akcija (sastanak, peticija, ulini zbor), ukoliko je nije organizirala komunistika partija, bila automatski proglaena nezakonitom i zato opasna za sve sudionike. To je svima bilo poznato. Moda se upravo zbog toga derao to nije potpisao peticiju. Zato je zapravo nije potpisao? Vie nije u stanju valjano obrazloiti motive svoje odluke. I ponovno ga vidim onako kako sam ga vidio na samom poetku romana. Stoji pokraj prozora i gleda preko dvorita u zid stambene zgrade. To je slika iz koje se rodio. Kao to sam rekao, ., ...... likovi se ne raaju kao ivi ljudi iz majina tijela; oni se raaju iz situacije, reenice, metafore u kojoj je kao u orahovoj ljusci skrivena neka osnovna ljudska mogudnost, mogudnost o kojoj autor misli da je jo nitko nije otkrio ili da o njoj jo nitko nita bitno nije rekao. Ali zar ne vrijedi tvrdnja da autor moe govoriti samo sam o sebi? Gledati bespomodno preko dvorita i ne znati to uiniti; sluati uporno kranje vlastitih crijeva u trenucima ljubavnog zanosa; izdati i ne biti u stanju prekinuti taj predivni put izdaje; podizati aku meu sudionicima Velikog mara; pokazivati duhovitost pred tajnim policijskim mikrofonima sve sam te situacije upoznao i sam doivio, a ipak ni iz jedne od njih nije izrastao lik koji sam ja sam sa svojim curriculum vitae. Osobnosti u mom romanu su moje vlastite neostvarene mogudnosti. Zato ih sve podjednako volim i svi me podjednako uasavaju; svaki od njih je prekoraio neku granicu oko koje sam ja osobno tek obilazio. I upravo ta prijeena granica (granica iza koje prestaje moje ja) me privlai. Tek iza nje poinje tajna za koju pita roman. Roman nije ispovijed autora nego ispitivanje to je ljudski ivot u klopci u koju se pretvorio svijet. Ali sad dosta. Vratimo se Tomau.

Sam je u stanu i gleda preko dvorita u prljavi zid susjedne stambene zgrade. Osjeda kako mu nedostaje onaj visoki mukarac s velikom bradom, kako mu nedostaju njegovi prijatelji koje nije upoznao i meu koje se nije svrstao. Osjedao se kao da je na peronu sreo prekrasnu nepoznatu enu, ali je ona, prije nego to joj se stigao obratiti, ula u spavada kola za Istambul ili Lisabon. Zatim je ponovno pokuao razmiljati o tome to je zapravo trebalo uiniti. Iako je nastojao potisnuti u stranu sve to pripada kraljevstvu emocija (oboavanje prema uredniku i razdraljivost koju je u njemu izazivao sin), jo nije bio siguran je li trebao potpisati tekst koji su mu podnijeli na potpis. Je li pravilno podidi glas kada nastoje uutkati ovjeka? Da. Ali, s druge strane, zato su novine posvetile toj peticiji toliko pozornosti? Tisak (totalno manipuliran od strane drave) mogao je itavu aferu naprosto preutjeti nitko za nju ne bi saznao. A ako ved govori o njoj, to znai da je dola vlastima kao naruena! Pala im je kao s neba da poslui kao opravdanje za novi veliki val progona. to je, prema tome, bilo pravilno? Potpisati? Pitanje se moe formulirati i ovako: Je li bolje vikati i tako ubrzati svoj kraj? Ili treba utjeti i time kupiti sporije umiranje? Ima li uopde odgovora na ta pitanja? Ponovno mu se javila misao koju ved poznajemo: ljudski ivot se dogaa samo jednom i zato nikad nedemo modi ustanoviti koja je naa odluka bila dobra a koja loa zato to smo u odreenoj situaciji mogli odluivati samo jednom. Nije nam dan neki drugi, tredi ili etvrti ivot da moemo usporediti razliite odluke. S povijedu stvari stoje slino kao sa ivotom pojedinaca. esi imaju samo jednu povijest. Jednog de dana zavriti kao i Tomaev ivot i nede biti mogude ponoviti je. Godine 1618. eki su stalei digli glave, odluili braniti svoje vjerske slobode, naljutili se na cara koji je sjedio u Beu i izbacili kroz prozor prakog dvorca dva njegova visoka funkcionara. Tako je poeo tridesetogodinji rat koji je doveo do gotovo potpunog unitenja ekoga naroda. Jesu li esi tada trebali biti manje hrabri, ali oprezniji? Odgovor se ini jednostavnim, ali nije. Tri stotine dvadeset godina poslije, 1938. godine, cijeli je svijet odluio na mnchenskoj konferenciji predati njihovu zemlju Hitleru. Jesu li tada trebali sami ratovati protiv osam puta nadmodnijeg neprijatelja? Za razliku od 1618. godine, tada su pokazali vie opreznosti nego hrabrosti. Njihovom kapitulacijom poeo je Drugi svjetski rat, koji je doveo do toga da je eki narod definitivno izgubio slobodu, na mnogo desetljeda ili stoljeda. Jesu li trebali biti oprezniji nego hrabriji? to su trebali raditi? Kad bi se povijest eke mogla ponavljati, sigurno bi bilo dobro svaki put isprobati drugu mogudnost i usporediti rezultate. Bez takvog eksperimenta, sve rasprave su

tek igra hipotezama. Einmal ist keinmal. Ono to se dogodi jednom kao da se nikad nije dogodilo. Povijest eke vie se nede ponoviti, nede ni povijest Europe. Povijest eke i Europe su dvije skice koje je nacrtalo sudbonosno neiskustvo ovjeanstva. Povijest je laka kao pojedinani ljudski ivot, nepodnoljivo laka, laka kao perje, kao uskovitlana praina, kao ono ega sutra nede biti. Toma je jo jednom, pomalo s nostalgijom, moda ak i ljubavlju, pomislio na visokog pogrbljenog urednika. Taj je ovjek postupao kao da povijest nije skica nego gotova slika. Postupao je kao da de se sve to radi bezbroj puta ponoviti u vjenom vradanju i bio je siguran da nikad nede posumnjati u svoja djela. Bio je uvjeren u svoju istinu i to nije smatrao znakom ogranienosti nego znakom plemenitosti. Taj je ovjek ivio u povijesti koja se razlikovala od Tomaeve, u povijesti koja nije bila skica (ili koja barem za sebe ne zna da je skica). Nekoliko dana poslije pala mu je na pamet jo i ova misao, koju biljeim kao dodatak prethodnom poglavlju: U svemiru postoji planet gdje se svi ljudi raaju drugi put. I pri tome ostaju potpuno svjesni ivota provedena na Zemlji i svih iskustava koja su tamo stekli. A postoji moda jo jedan planet gdje demo se svi roditi tredi put, s iskustvima iz oba prethodna ivota. A moda postoje i daljnji planeti na kojima se ljudski rod raa uvijek za jedan stupanj (za jedan ivot) zreliji. To je Tomaeva verzija vjenog vradanja. Naravno, mi ovdje na Zemlji (na planetu broj jedan, na planetu neiskustva) moemo tek maglovito sebi predoiti to de se dogaati s ovjekom na sljededim planetima. Hode li biti mudriji? Je li zrelost neto to je u ljudskoj modi: Moe li je dostidi ponavljanjem? Samo u perspektivi ovakve utopije mogli bi se s punim opravdanjem upotrebljavati pojmovi pesimizam i optimizam optimist je onaj tko vjeruje da de na planetu broj pet povijest ovjeanstva biti manje krvava. Pesimist je onaj tko tako ne misli. . Glasoviti roman Julesa Vernea, koji je Toma jako volio dok je bio dijete, zvao se Dvije godine praznika, i doista, dvije godine su maksimalna mjera za praznike. Toma je radio kao pera prozora ved tredu godinu. Upravo tih dana postao je svjestan (napola s tugom, napola s tihim smijehom) da je ved tjelesno umoran (svaki dan je imao jedan, a katkad i po dva ljubavna okraja) i da, ne gubedi za njih apetit, osvaja ene krajnjim naprezanjem snaga. (Dodajem, ne seksualnih, nego tjelesnih snaga; nije imao tekoda sa svojom seksualnodu, nego s disanjem, i upravo je u tome bilo neto komino.) Jednoga dana pokuao je organizirati sastanak za popodne, ali, kako se to katkad dogaa, nije se mogao dogovoriti ni s jednom enom, pa je prijetila opasnost da

mu popodne ostane prazno. Bio je ved oajan zbog toga. Ved je deset puta telefonirao nekoj djevojci, vrlo privlanoj studentici glume, ije je tijelo bilo opaljeno suncem, negdje na nudistikim plaama Jugoslavije, tako ravnomjerno kao da ju je tamo polako okretao na ranju neki strano precizan stroj. Uzalud ju je nazivao iz svih trgovina u kojima je radio i kada je oko etiri sata zavrio posao i krenuo u ured predati potpisane naloge, iznenada ga je na ulici, u samom centru Praga, zaustavila nepoznata ena. Gospodine doktore, gdje ste se izgubili? upitala je osmjehujudi se. Potpuno ste nestali iz mog vidokruga. Toma se pokuavao sjetiti otkud je poznaje. Nekadanja pacijentica? Drala se kao da su intimni prijatelji. Nastojao je odgovarati tako da ona ne zapazi kako je nije prepoznao. Ved je poeo razmiljati kako da je nagovori da poe s njim u prijateljev stan od kojeg je klju nosio u depu, kad je iz jedne sluajne primjedbe shvatio tko je ta ena: bila je studentica glume, prekrasno opaljena tijela, koju je cijeloga dana uzalud nazivao telefonom. Taj sluaj ga je nasmijao, ali i uasnuo; umoran je ne samo tjelesno nego i psihiki. Dvije godine praznika ne mogu se produljiti u beskonanost. Praznici bez operacijskog stola bili su ujedno praznici bez Tereze est dana u tjednu jedva su se vidjeli i samo su nedjelju provodili zajedno. Iako su oboje eznuli jedno za drugim, morali su se pribliavati jedno drugom kao da ih dijeli velika udaljenost, slino kao kad je doputovao za njom iz Zricha. Ljubavni in im je donosio uitak, ali ne i utjehu. Vie nije vikala, a u trenucima orgazma njeno lice kao da je izraavalo bol i neku udnu odsutnost. Samo u snu bili su svake nodi njeno sjedinjeni. Drali su se za ruke i ona je zaboravljala na ponor (ponor dnevne svjetlosti) koji ih je razdvajao. Ali te nodi nisu bile dovoljne da ona osjeti njegovu panju i zatitu. Kad bi je ujutro vidio, stezalo srce mu se od strepnje; izgledala je loe, kao da je bolesna. Jedne nedjelje zamolila ga je da se autom odvezu nekamo izvan Praga. Odvezli su se do toplica i ustanovili da su u njemu sve ulice dobile nove ruske nazive, a onda su susreli bivega Tomaeva pacijenta. Taj susret ga je razgalio. Odjednom je netko ponovno razgovarao s njim kao s doktorom i osjetio je kako ga iz daljina doziva njegov nekadanji ivot sa svojim ugodnim, pravilnim ritmom, s pregledima bolesnika, s njihovim pogledom punim povjerenja, na koji naizgled nije obradao pozornost, ali kojem se u stvarnosti radovao i za kojim je eznuo. Vradali su se autom kudi i Toma je razmiljao o tome kako je njihov povratak iz Zricha u Prag bio katastrofalna pogreka. Upirao je pogled u cestu, jer nije htio vidjeti Terezu. Bio je bijesan na nju. Ponovno je bio svjestan sve one nepodnoljive sluajnosti njezine nazonosti u njegovu ivotu. Zato je tu pored njega? Tko ju je poloio u koaru i poslao niz vodu? I zato ju je poslao upravo na obalu njegove postelje? I zato upravo nju, a ne neku drugu enu? Vozili su se i cijelo vrijeme nisu ni rijei progovorili. Vratili su se kudi i utke

veerali. utnja je leala izmeu njih kao nesreda. Postajala je iz minute u minutu sve teom. Da se oslobode te utnje, brzo su otili na poinak. U snu je zaplakala, pa ju je morao probuditi. Bila sam sahranjena priala mu je. Ved dugo. Dolazio si svakog tjedna. Uvijek bi pokucao na grob, i ja bih izala. Oi su mi bile pune gline. Ta ovako ne moe gledati!", govori si i istio glinu iz mojih oiju. Ali ja i tako ne vidim", govorila sam. Umjesto oiju imam samo rupe." A onda si jednoga dana otiao na dugo putovanje, a ja sam znala da si s nekom tuom enom. Tjedni su prolazili, a tebe nije bilo. Bojala sam se da mi ne promakne tvoj dolazak pa uopde nisam spavala. Naposljetku si opet pokucao na grob, ali bila sam tako iscrpljena nakon tog mjeseca bez sna da nisam imala snage izadi. Kad,mi je to naposljetku uspjelo, pogledao si me razoarano. Rekao si mi da loe izgledam. Osjedala sam da ti se nimalo ne sviam, da su mi obrazi upali i da inim nagle pokrete. Ispriavala sam se. Ne ljuti se, cijelo vrijeme nisam spavala." A ti si rekao izvjetaenim, umirujudim glasom: Eto vidi. Treba se odmarati. Trebalo bi uzeti mjesec dana odmora." A ja sam dobro znala to ti podrazumijeva pod odmorom! Znala sam da me ne eli vidjeti mjesec dana, jer de biti s nekom drugom enom. Otiao si, a ja sam sila u grob, ponovno svjesna da nedu mjesec dana spavati kako ne bih propustila tvoj dolazak i da du, kad doe nakon mjesec dana, biti jo runija nego danas tako da de biti jo vie razoaran. Nikad nije uo nita bolnije od te prie. Stezao je Terezu u naruju, osjedao drhtanje njenog tijela i inilo mu se da vie nije u stanju nositi se sa svojom ljubavlju. Zemljina kugla moe se tresti od eksplozije bombi, domovinu moe pljakati svakog dana novi uljez, svi stanovnici susjedne ulice mogu biti odvueni na gubilite sve bi to lake podnio nego to bi se usudio priznati. Ali nije mogao podnijeti tugu jednoga jedinog Terezina sna. Vradao se natrag u san o kome mu je priala. Zamiljao je kako je miluje po licu i neprimjetno, da ne osjeti, isti glinu iz njenih onih duplji. A onda je uo kako izgovara onu nevjerojatno bolnu reenicu: Ali ja i tako ne vidim. Umjesto oiju imam samo rupe." Srce mu se stegnulo tako da mu se uinilo da je na rubu infarkta. Tereza je ponovno zaspala, ali on nije mogao oka sklopiti. Zamislio je njenu smrt. Imala je strane snove, ali bududi da je mrtva, on je ne moe probuditi. Da, to je smrt: Tereza spava, sanja strane snove, a on je ne moe probuditi. Za pet godina, koliko je prolo od dana kada je ruska vojska upala u Tomaevu domovinu, Prag se mnogo promijenio; Toma na ulicama vie nije susretao iste ljude kao nekada. Polovina njegovih poznanika je emigrirala, a od polovine koja je

preostala jedna polovina je pomrla. To je injenica koju ni jedan povjesniar nede zabiljeiti: godine poslije ruske invazije bile su godine pogreba; frekvencija umiranja bila je daleko veda od normalne. Tu ne mislim samo na sluajeve (dragocjene, moglo bi se redi) kad su ljudi bili jednostavno otjerani u smrt kao Jan Prochazka. Nakon etrnaest dana svakodnevnog emitiranja njegovih privatnih razgovora otiao je u bolnicu. Rak, koji je vjerojatno otprije tiho drijemao u njegovu tijelu, naglo se rascvjetao kao rua. Operirali su ga uz asistenciju policije, koja je, kad je ustanovila da je pisac osuen na smrt, izgubila svaki interes za njega i ostavila ga da umre na rukama svoje ene. Ali umirali su i oni koje nitko nije izravno progonio. Beznae koje je zavladalo u zemlji prodiralo je kroz due u tijela i unitavalo ih. Neki su oajniki bjeali od naklonosti reima, koji ih je namjeravao obasuti poastima i tako prisiliti da se pokau ruku pod ruku s novim vlastodrcima. Tako je bjeedi od ljubavi partije umro pjesnik Frantiek Hrubin. Ministar kulture, pred kojim se oajniki skrivao, stigao ga je tek kada je leao u lijesu. Iznad toga lijesa odrao je govor o pjesnikovoj ljubavi prema Sovjetskom Savezu. Moda je htio takvim lupetanjem probuditi Hrubina. Ali svijet je bio tako odvratan da se nikome nije dalo ustajati iz mrtvih. Toma je otiao u krematorij na pogreb slavna biologa izbaena sa sveuilita i iz Akademije znanosti. Na osmrtnici nije smjelo biti navedeno vrijeme obreda, kako se pogreb ne bi pretvorio u demonstraciju. Oalodeni su tek u posljednjem trenutku saznali da de umrli biti kremiran u pola sedam ujutro. Kad je uao u dvoranu krematorija, Toma nije mogao shvatiti to se dogaa dvorana je bila osvijetljena kao filmski atelijer. Iznenaeno je gledao naokolo i zapazio da su na tri mjesta postavljene kamere. Ne, to nije bila televizija, bila je to policija; snimala je obred kako bi ustanovila tko je sve prisustvovao. Stari kolega umrloga znanstvenika, jo uvijek lan Akademije znanosti, imao je hrabrosti govoriti nad lijesom. Nije ni sanjao da de tog dana postati filmski glumac. Kada je obred zavren i kada su svi izrazili sudut pokojnikovoj rodbini, Toma je u jednom kutu dvorane zapazio grupicu ljudi i meu njima visokog pogrbljenog urednika. Ponovno je osjetio kako ga obuzima enja za tim ljudima koji se niega ne boje i koje sigurno povezuje vrsto prijateljstvo. Priao mu je, osmjehnuo se, htio ga pozdraviti, ali pogrbljeni urednik mu je rekao: Pazite, gospodine doktore, radije ne prilazite! Bila je to neobina reenica. Mogao ju je shvatiti kao iskreno, prijateljsko upozorenje (Pazite, snimaju nas, ako budete s nama razgovarali, moete se uvudi u jo jedno ispitivanje) ili da bude jo ironinije (ako ved niste imali hrabrosti potpisati peticiju, ostanite dosljedni i nemojte se sastajati s nama!"). Ma kakav bio pravi smisao te reenice, Toma je posluao i udaljio se. Imao je osjedaj da je u trenutku kada se htio obratiti lijepoj eni na peronu koja je ulazila u spavada kola meunarodnog ekspresnog vlaka, kad joj je htio redi koliko joj se divi, ena stavila

prst na usta i nije mu dopustila govoriti. Istoga dana poslije podne imao je drugi zanimljiv susret. Prao je izlog velike trgovine obude kad je neposredno uz njega zastao neki mlad ovjek. Nagnuo se prema izlogu kao da prouava cijene. Poskupile su rekao je Toma, ne prestajudi brisati potoide vode sa stakla. Mladi se ovjek okrenuo i pogledao ga. Bio je to njegov kolega iz bolnice, onaj kojeg sam nazvao S., onaj isti koji se nekad s osmijehom zgraao nad idejom da Toma napie samokritiku izjavu. Toma se radovao tom susretu (iz pukog naivnog zadovoljstva to nam ga donose neoekivana zbivanja), ali je u pogledu svog kolege (u prvoj sekundi, kad se S. jo nije bio stigao svladati) zapazio neugodno iznenaenje. Kako si? upitao je S. Prije nego to je stigao odgovoriti, Toma je postao svjestan da se S. stidi svog pitanja. Bilo je, naravno, glupo da lijenik koji radi svoj posao pita Kako si?" lijenika koji pere izloge. Da ga oslobodi nelagodnosti, Toma je odgovorio to je mogao veselije: Odlino sam! Odmah je, meutim, osjetio da ono odlino" zvui protiv njegove volje (i upravo zato to je nastojao to redi veselo) kao gorka ironija. Nepodnoljiva lakoda postojanja Zato je brzo upitao: to ima nova u bolnici? Nita odgovorio je S. Sve je po starom. I taj je odgovor, iako je trebao biti posve neutralan, ispao naprosto neumjestan, i to su obojica znali i znali su da to obojica znaju. Kako moe biti sve po starom ako jedan od njih pere izloge? A primarijus? upitao je Toma. Ne via ga? upitao je S. Ne rekao je Toma. Bila je to istina; od dana kada je otiao iz bolnice, vie nije vidio primarijusa, iako su nekad odlino suraivali i bili gotovo skloni smatrati se prijateljima. Ma koliko se trudio, ne" koje je bio upravo izgovorio zazvualo je tuno i Toma je osjedao da se S. ljuti to mu je Toma postavio takvo pitanje, jer ni on sam, kao ni primarijus, nikad nije doao pitati Tomaa kako mu je i treba li mu neto. Razgovor izmeu dvojice nekadanjih kolega postao je nemogud iako je to obojici bilo ao, osobito Tomau. Nije se ljutio na kolege to su ga zaboravili, i volio bi da to moe objasniti tom mladom ovjeku. Htio mu je redi: Ne treba ti biti neugodno! Normalno je i posve je u redu to se ne sastajete sa mnom! Ne treba imati komplekse zbog toga! Meni je drago to te vidim!" Ali bojao se to redi, jer je sve to je do tada izgovorio zvualo drukije nego to je htio, pa bi i te iskrene reenice kolega mogao smatrati agresivnom ironijom. Ne ljuti se rekao je konano S. Strano se urim. Pruio mu je ruku.

 Telefonirat du ti. Kad su ga optuivali za navodni kukaviluk, svi su se njegovi drugovi osmjehivali. Sad, kad ga vie ne mogu prezirati, kad su prisiljeni potovati ga, sad ga izbjegavaju. Uostalom, ni bivi pacijenti vie ga nisu pozivali i astili ampanjcem. Poloaj deklasiranog intelektualca vie nije bio neto posebno; postao je neto trajno i neugodno za promatranje. Vratio se kudi, legao i zaspao bre nego inae. Nakon otprilike sat, probudili su ga bolovi u elucu. Bile su to njegove stare tegobe, koje su se redovito javljale u trenucima depresije. Otvorio je kudnu apoteku i opsovao. U njoj nije bilo lijekova. Zaboravio ih je nabaviti. Nastojao je snagom volje svladati napad i to mu je gotovo uspjelo, ali nije vie mogao zaspati. Kad se Tereza vratila kudi oko pola dva, poelio je popriati s njom. Priao joj je o pogrebu, o tome kako urednik nije htio razgovarati s njim i o susretu s kolegom S. Prag je postao gadan rekla je Tereza. Postao je sloio se Toma. Nakon nekoliko trenutaka Tereza je tiho rekla: Najbolje bi bilo otidi odavde. Da rekao je Toma samo to nemamo kamo otidi. Sjedio je na krevetu u pidami, ona je sjela pokraj njega i prebacila mu ruku preko ramena. Na selo rekla je. Na selo? ponovio je zaueno. Tamo bismo bili sami. Tamo ne bi susretao ni urednika ni svoje bive kolege. Tamo ive drugi ljudi, tamo je priroda koja je ostala kakva je uvijek bila. Toma je u tom trenutku osjetio slab bol u elucu. inilo mu se da je star i da ne ezne ni za im drugim osim za mirom i tiinom. Moda si u pravu rekao je s naporom, jer je teko disao kad god je imao bolove. Imali bismo kudicu i mali vrt nastavila je Tereza a Karenjin bi mogao trati naokolo koliko mu srce eli. Da rekao je Toma. Zamislio je kako bi bilo kad bi doista otili na selo. Na selu ne bi mogao imati svakog tjedna drugu enu. To bi bio kraj njegovih erotskih avantura. Samo to bi se na selu dosaivao sa mnom rekla je Tereza kao da ita njegove misli. Bolovi su se pojaali. Nije mogao govoriti. Pomislio je kako je i njegovo tranje za enama bilo neko Es muss sein!, imperativ kojem je robovao. eznuo je za odmorom. Ali pravim odmorom, prema tome, osloboenjem od svih imperativa, od svih Es muss sein! Kada se mogao pomiriti s odmorom od operacijskog stola u bolnici (i to zauvijek!), zato se ne bi mogao odmoriti i od ovog operacijskog stola

svijeta na kojem je imaginarnim skalpelom otvarao ljuturu u kojoj ene kriju svoj iluzorni milijunti dio razliitoga? Tebe boli eludac! tek tada je zapazila Tereza. Potvrdio je. Jesi li uzeo injekciju? Zavrtio je glavom. Zaboravio sam ih nabaviti. Ljutila se zbog njegove nemarnosti i gladila ga po elu, oroenom sitnim kapima znoja. Sad mi je malo lake rekao je. Lezi rekla je i pokrila ga. Zatim je otila u kupatilo. Brzo se vratila i legla je pored njega. Okrenuo je na jastuku glavu prema njoj i dah mu je zastao: tuga to je zraila iz njenih oiju bila je nepodnoljiva. Tereza, reci mi to ti je upitao je. U posljednje vrijeme s tobom se neto dogaa. Ja to osjedam. Ja to znam. Zavrtjela je glavom. Ne, nije mi nita. Uzalud porie. Uvijek ono isto rekla je. Uvijek ono isto" obuhvadalo je njegova nevjerstva i njenu ljubomoru. Ali Toma je i dalje inzistirao. Ne, Tereza. Ovaj put je neto drugo. Ovako loe nikada nije bilo. Onda du ti redi odgovorila je Tereza. Idi i operi kosu. Nije shvatio to govori. Tuno, nimalo ljutito, gotovo njeno je rekla: Tvoja kosa ved nekoliko mjeseci ima neki snaan miris. Mirie na ensko krilo. Nisam ti to htjela redi, ali ved sam toliko nodi prisiljena udisati miris krila neke tvoje ljubavnice... im je to izgovorila, eludac ga je ponovno zabolio. Bio je oajan. A toliko se prao! Tako je pomnjivo prao itavo tijelo, ruke, lice, da na njemu ne ostane ni najmanji trag tueg mirisa. Izbjegavao je mirisne sapune u tuim kupaonicama. Uvijek je sa sobom nosio vlastiti, obian sapun. A na kosu je zaboravio! Ne, na kosu nije ak ni pomislio! Sjetio se ene koja mu je znala sjesti na lice i traila da je voli itavim svojim licem i glavom. Sad ju je mrzio. Takve glupe ideje! Znao je da ne moe nita poredi, da se moe samo glupo osmjehivati i otidi u kupaonicu oprati kosu. Ponovno ga je pomilovala po elu. Samo ti mirno lezi. To vie i tako nije vano. Ved sam se navikla. eludac ga je bolio, eznuo je za mirom i tiinom. Napisat du pismo onom pacijentu kojeg smo sreli u toplicama rekao je. Poznaje li kraj u kojem se nalazi njegovo selo? Ne rekla je Tereza. Tomau je bilo strahovito teko govoriti. Smogao je snage samo redi: ume...

breuljci... " Da uinit demo tako. Otidi demo odavde. Ali sad vie nemoj govoriti rekla je, neprestano ga milujudi po elu. Leali su jedno pored drugog, ne govoredi nita. Bol je polako nestajala. Ubrzo su oboje zaspali. Usred nodi se probudio i s iznenaenjem ustanovio da je sve to je sanjao bila ista erotika. Jasno se sjedao samo posljednjeg sna: u bazenu je plivala na leima golema gola ena, barem pet puta veda od njega, s trbuhom koji je sve do pupka bio obrastao gustim crnim dlakama. Gledao je u nju s ruba bazena, strahovito uzbuen. Kako je mogude da je bio uzbuen u trenucima dok mu se tijelo grilo od bolova u elucu? I kako to da je bio uzbuen gledajudi enu koja bi u njemu u budnom stanju izazvala samo gaenje? U satnom mehanizmu nae glave okredu se jedan uz drugi dva zupanika. Na jednom od njih su vizije, na drugom tjelesne reakcije. Zubac na kojem je vizija nage ene dodiruje odgovarajudi zubac na kome je napisan imperativ erekcije. Ako se zbog neega zupanici pomaknu i zubac uzbuenja doe u dodir sa zupcem na kojem je naslikana lastavica u letu, spolni organ mukarca uspravljat de se kad ovjek vidi lastavicu. Uostalom, poznavao je studiju jednoga kolege koji je prouavao ljudski san i koji je tvrdio da mukarci dobivaju erekciju bez obzira na sadraj sna. To samo znai da je veza izmeu erekcije i gole ene tek jedan od tisudu naina na koji je Stvoritelj ugodio satni mehanizam. A kakve veze sa svim tim ima ljubav? Nema nikakve. Ako se zupanik u Tomaevoj glavi pomakne tako da ga pone uzbuivati samo pogled na lastavicu, njegova ljubav prema Terezi nede se nimalo promijeniti. Ako je uzbuenje mehanizam kojim se bavi na Stvoritelj, ljubav je ono to pripada samo nama i ime izmiemo vlasti Stvoritelja. Ljubav je naa sloboda. Ljubav je na suprotnoj strani od Es muss sein! Ali ni to nije u potpunosti istinito. Iako je ljubav neto razliito od satnoga mehanizma seksa koji ugaa na Stvoritelj, ona je ipak povezana s tim mehanizmom. Vezana je uz njega kao njena gola ena za klatno golema zidnog sata. Vezati ljubav za seks bila je jedna od najbizarnijih ideja Stvoritelja, kae Toma. A na to dodaje jo i ovo: Jedini nain da se ljubav sauva od gluposti seksa bio bi drukije ugoditi sat u naoj glavi i uzbuivati se pri pogledu na lastavicu. S tom je slatkom milju zaspao. I na pragu sna, u novoj udnoj zoni pobrkanih predodbi, bio je odjednom siguran da je otkrio rjeenje svih tajni, klju arolije, novu utopiju, raj svijet u kojem se mukarac uzbuuje kad vidi lastavicu i u kojem moe voljeti Terezu a da mu u tome ne smeta agresivna glupost seksa. Zaspao je.

Bilo je tu nekoliko polugolih ena koje su se motale oko njega, a on se osjedao umornim. Da pobjegne od njih, otvorio je vrata susjedne prostorije. Tu je pred sobom ugledao na kauu djevojku. I ona je bila polugola, samo u gadicama, leala je na boku oslanjajudi se na lakat. Gledala je u njega s osmijehom kao da je znala da de dodi. Priao joj je. Kroz tijelo mu se irio osjedaj neizmjerne srede to ju je konano naao i to moe biti s njom. Sjeo je pored nje, neto joj govorio a ona je neto govorila njemu. Iz nje je zraio mir. Pokreti njene ruke bili su spori i razvueni. Cijeloga je ivota eznuo za tim smirenim pokretima. Upravo mu je taj enski mir nedostajao cijeloga ivota. Ali u tom trenutku dolo je do klizanja iz sna u budno stanje. Naao se na onoj niijoj zemlji gdje ovjek vie ne spava, ali nije ni budan. S uasom je gledao kako mu djevojka nestaje ispred oiju i govorio sam sebi: Zaboga ne smijem je izgubiti! Oajniki je nastojao sjetiti se tko je zapravo ta djevojka, gdje ju je upoznao, to je s njom doivio. Kako je mogude da to ne zna, a tako je dobro poznaje? Obedavao je sam sebi: Zaboga, ne smijem je izgubiti! Oajniki se nastojao sjetiti tko je ona bila, gdje ju je upoznao, to su iskusili zajedno. Kako je mogude da to ne zna, a tako je dobro poznaje? Obedavao je sam sebi da de joj odmah ujutro telefonirati, ali samo to je to rekao uplaio se - ne moe joj telefonirati kad ne zna njeno ime! Ali kako je mogao zaboraviti ime nekoga koga tako dobro poznaje? Bio je ved gotovo sasvim budan, oi su mu bile otvorene. Gdje sam to, pitao je. Da, u Pragu sam, ali ta djevojka, je li ona uopde iz Praga? Da je nisam susreo negdje drugdje? Da nije iz vicarske? Prolo je jo nekoliko trenutaka dok nije shvatio da djevojku ne poznaje, da ona nije ni iz vicarske ni iz Praga, da je to naprosto djevojka iz snova. Zbog svega toga bio je tako uzrujan da je ostao sjediti na krevetu. Tereza je duboko disala pored njega. Mislio je na to kako ta djevojka iz snova nije slina nijednoj eni koju je ikad sreo u ivotu. Djevojka koja mu se inila tako intimno poznatom bila je zapravo posve nepoznata. I upravo za njom je vjeno eznuo. Ako postoji neki njegov osobni Raj, onda bi on u tom Raju morao ivjeti pored nje. Ta ena iz snova je Es muss sein! njegove ljubavi. Sjetio se poznatog mita iz Platonove Gozbe: Ljudi su najprije bili hermafroditi i Bog ih je rasjekao na dvije polovice, koje od tada lutaju svijetom traedi jedna drugu. Ljubav je enja za naom vlastitom izgubljenom polovicom. Dopustimo da je tako; da svatko od nas ima negdje na svijetu partnera s kojim je nekad bio jedno tijelo. Ta druga Tomaeva polovica bila je djevojka o kojoj je sanjao. Samo to ovjek nikad ne nalazi drugu polovicu samoga sebe. Umjesto toga mu poalju niz vodu u koari neku Terezu. Ali to de biti ako doista sretne enu koja mu je namijenjena, drugu polovicu samoga sebe? Kome de dati prednost? eni iz koare, ili eni iz Platonova mita?

Zamislio je da ivi u idealnu svijetu s djevojkom iz sna. Ispred otvorenih prozora njihove vile prolazi Tereza. Sama je, zastaje na ploniku i promatra ga svojim beskrajno tunim oima. I on ne moe izdrati taj pogled. Ponovno osjeda njenu bol u svom vlastitom srcu. Ponovno ga svladava suosjedanje, ponovno tone u njenu duu. Iskae kroz prozor, ali ona mu s gorinom govori neka samo ostane tamo gdje misli da je sretan. Ponovno gestikulira na onaj otri, neuravnoteeni nain koji mu je uvijek smetao, koji mu se nikada nije sviao na njoj. Hvata te nervozne ruke, stee ih meu svojim dlanovima da ih smiri. I zna da de spremno napustiti dom svoje srede, da de spremno napustiti svoj raj u kome ivi s djevojkom iz snova, da de izdati Es muss sein! svoje ljubavi da bi otiao s Terezom, enom roenom iz est smijenih sluajnosti. I dalje je sjedio na postelji gledajudi u enu koja je leala pored njega i drala ga u snu za ruku. Osjedao je neizrecivu ljubav prema njoj. Njen san mora da je u tim trenucima bio veoma lak, jer je otvorila oi i zaprepateno ga pogledala. to to gleda? upitala je. Znao je da je ne smije probuditi, da je mora vratiti u san, pa je nastojao odgovoriti tako da njegove rijei stvore u njenim mislima sliku novoga sna. Gledam u zvijezde rekao je. Ne lai da gleda u zvijezde, gleda dolje. Zato to smo u avionu. Zvijezde su ispod nas odgovorio je Toma. Da, u avionu rekla je Tereza. Jo vrde je stegnula Tomaevu ruku i ponovno zaspala. Toma je znao da Tereza sada gleda u dubinu kroz okrugli prozor aviona koji leti visoko iznad zvijezda.

ESTI DIO VELIKI MAR

Tek godine 1980. mogli smo proitati u Sunday Timesu kako je umro Staljinov sin Jakov. Kao zarobljenik u njemakom logoru za Drugog svjetskog rata, bio je rasporeen u istu baraku s engleskim asnicima. Imali su zajedniki zahod, koji je Staljinov sin uvijek ostavljao zagaen. Englezima se nije svialo idi u zahod umazan izmetom, pa makar to bio izmet sina tada najmodnijega ovjeka na svijetu. Zamjerili su mu. Uvrijedio se. Ponovno su ga upozoravali i tjerali ga da oisti zahod. Uzrujao se, poeo se svaati, htio se tudi. Na kraju je zatraio raport kod zapovjednika logora. Htio je da ovaj presudi u nastalu sporu, ali napuhani Nijemac nije htio razgovarati o govnima. Staljinov sin nije mogao podnijeti takvo ponienje. Uzvikujudi u nebo strane ruske psovke potrao je prema elektrinom strujom nabijenoj ogradi logora. Bacio se na ice. Njegovo tijelo, koje vie nikad nede Englezima zagaditi zahod, ostalo je visjeti na ogradi. Staljinovu sinu nije bilo nimalo lako. Bio je sin ene koju je njegov otac, po svemu to se zna, sam ustrijelio. Mladi je Staljin bio, prema tome, istodobno sin boji (jer su se prema njegovu ocu odnosili kao prema bogu) i odbaeni sin. Ljudi su ga se bojali iz dva razloga mogao im je nakoditi jer je bio modan (bio je ipak Staljinov sin), a mogla im je nakoditi i njegova naklonost (otac je umjesto odbaena sina mogao kazniti njegove prijatelje). Povlastice i nemilost, sreda i nesreda, nitko nije konkretnije osjetio u kojoj su mjeri te suprotnosti meusobno zamjenjive i kako je istinita tvrdnja da je od jednog do drugog pola ljudske egzistencije samo jedan korak. Onda su ga na samom poetku rata zarobili Nijemci, a drugi zarobljenici, pripadnici naroda koji mu je uvijek bio u biti nesimpatian zbog svoje nerazumljive zatvorenosti, optuili su ga da ne vodi rauna o istodi. On, koji je na svojim bedrima nosio najteu od svih drama (bio je istodobno sin boji i svrgnuti aneo), trebao je odgovarati ne za uzviene stvari (koje se odnose na boga i anele) nego za govna? Zar su najvia i najnia drama tako vrtoglavo blizu jedna drugoj? ............................ Vrtoglavo blizu? Zar moe blizina prouzrokovati vrtoglavicu? Moe. Ako se sjeverni pol priblii junom tako da se dodirnu, Zemljina de kugla nestati i ovjek de se nadi u praznini koja izaziva vrtoglavicu i mami u pad. Ako su nemilost i povlatenost jedno te isto, ako nema razlike izmeu niskoga i uzvienoga, ako sin boji moe biti pozivan na odgovornost zbog govana, ljudska egzistencija gubi svoje dimenzije i postaje nepodnoljivo laka. U takvu trenutku Staljinov de sin potrati prema icama nabijenim elektrinom strujom da na njih baci svoje tijelo kao na pliticu vage to stri alosno podignuta zbog beskrajne

lakode ivota koji je izgubio svoje dimenzije. Staljinov sin je izgubio ivot zbog govana. Ali smrt zbog govana nije besmislena smrt. Nijemci koji su rtvovali ivote da bi proirili granice svoga Reicha dalje prema istoku, i Rusi koji su ginuli da se vlast njihove drave proiri to dalje na zapad, da, oni su umirali za glupu stvar i njihova smrt bila je besmislena i bez prave vrijednosti. Smrt Staljinova sina bila je, nasuprot tome, jedina metafizika smrt usred opdeg bezumlja rata. Kad sam bio mali i listao Stari zavjet prireen za djecu i ilustriran gravirama Gustava Dorea, vidio sam na jednoj slici Gospoda na oblaku. Bio je prikazan kao starac, imao je oi, nos, dugu bradu, a bududi da je imao i usta, zakljuio sam, da onda sigurno i jede. A ako jede, mora imati i crijeva. Ali ta me misao odmah uplaila, jer sam osjedao, iako odgojen u manje-vie nevjernikoj obitelji, da je zamiljati boja crijeva svetogre. Bez ikakve teoloke pripreme, posve spontano, shvatio sam ved kao dijete da govna i Bog ne idu zajedno, pa prema tome i da je osnovna teza krdanske antropologije po kojoj je ovjek stvoren prema liku Bojem prilino sumnjiva. Ili jedno ili drugo ili je ovjek stvoren prema liku Bojem, pa onda i Bog ima crijeva, ili Bog nema crijeva i ovjek mu nije slian. Stari gnostici su to osjetili jednako dobro kao ja kad sam imao pet godina. Valentin, veliki majstor gnostike iz drugoga stoljeda, tvrdio je, u nastojanju da rijei taj prokleti problem, kako je Isus ,jeo, pio, ali se nije proidavao". Govno je tei teoloki problem nego zlo. Bog je dao ovjeku slobodu i moemo se na kraju krajeva sloiti kako nije odgovoran za ljudske zloine. A odgovornost za govna u potpunosti pada na onoga tko je stvorio ovjeka. Sveti Jeronim, koji je ivio u etvrtom stoljedu, kategoriki je odbijao pomisao da su Adam i Eva u Raju vodili ljubav. Johannes Scotus Erigena, veliki teolog iz devetoga stoljeda, bio je, nasuprot tomu, sklon takvoj pretpostavci. Zamiljao je, meutim, da se Adamu spolni organ dizao kao ruka ili noga, prema tome kad god je i kako god je Adam to poelio. Nemojmo iza tih predodbi traiti vjeni san mukarca opsjednuta milju o prijetedoj impotenciji. Misao Scotusa Erigene ima drugi smisao. Ako se ud moe podidi na obinu zapovijed mozga, to znai da je uzbuenje nepotrebno. Ud se ne podie zato to smo uzbueni, nego zato to mu to nareujemo. Ono to je veliki teolog smatrao nespojivim s Rajem nije bio spolni odnos i s njim povezani uitak. Nespojivo s Rajem bilo je uzbuenje. Zapamtimo to dobro: u Raju je postojao uitak, ali nije bilo uzbuenja. U razmatranjima Scotusa Erigene moemo pronadi klju stanovita teolokog opravdanja (takozvane teodiceje) govna. Dok je ovjek smio ivjeti u Raju, on (slino kao Isus prema Valentinovim pretpostavkama) ili se nije proidavao ili to izgleda daleko vjerojatnije govno nije smatrao neim odvratnim. U trenutku kada je Bog istjerao ovjeka iz Raja istodobno mu je dao na znanje koliko je lo.

ovjek je poeo skrivati ono ega se stidio, i u trenutku kad je podigao veo, zaslijepio ga je do tada nevien sjaj. Tako je, odmah nakon otkrivanja odvratnoga, upoznao i uzbuenje. Bez govna (u doslovnu i prenesenu smislu) ne bi bilo seksualne ljubavi kakvu poznajemo, pradene lupanjem srca i zaslijepljenodu ula. U tredem dijelu ovoga romana priao sam o polu-nagoj Sabini, kako je s polucilindrom na glavi stajala pored odjevena Tomaa. Tom prilikom sam neto preutio. U trenucima dok se promatrala u zrcalu, uzbuena time to samu sebe ini smijenom, kroz glavu joj je proletjela misao kako de je Toma s polucilindrom na glavi odnijeti na zahodsku koljku, na to de ona pred njim isprazniti crijeva. U tom trenutku poelo joj je lupati srce, u glavi joj se zavrtjelo, povukla je Tomaa na tepih i poela vritati od strasti. Ki je njemaka rije koja se rodila sredinom sentimentalnog devetnaestog stoljeda i kasnije prela u sve jezike. Cesta upotreba je, meutim, izbrisala njen prvobitni znaaj ki je apsolutno negiranje govna, u doslovnom i prenesenom smislu. Ki iskljuuje iz svoga vidokruga sve to je u ljudskog egzistenciji istinski neprihvatljivo. Sukob izmeu onih koji tvrde da je svijet stvorio Bog i onih koji misle da je nastao sam od sebe vodi se oko neega to nadilazi na razum i nae iskustvo. Mnogo je realnije razmimoilaenje onih koji se pitaju o takvom postojanju kakvo je dano ovjeku (bilo kako ili ma od koga) i onih koji se s tim postojanjem bez primjedbe slau. Iza svih europskih vjera, religijskih i politikih, stoji prvo poglavlje Postanka, iz kojeg slijedi da je svijet stvoren kako treba, da je postojanje dobro i da je, prema tome, ispravno i mnoiti se. Nazovimo tu osnovnu vjeru kategorikom suglasnodu s postojanjem. Ako je do prije kratkoga vremena rije govno zamjenjivana u knjigama tokama, to nije bilo iz moralnih razloga. Ta nedete, nadam se, tvrditi kako je govno nemoralno! Otpor prema govnima metafizikog je karaktera. Trenutak defeciranja je svakodnevni dokaz neprihvatljivosti stvaranja. Ili-ili; ili je govno prihvatljivo (u tom sluaju, ne treba se zakljuavati u zahodu), ili smo stvoreni na neprihvatljiv nain. Iz toga proizlazi da je estetski ideal kategorike suglasnosti s postojanjem svijet u kojem se o govnu ne govori, u kojem se svi dre kao da ono ne postoji. Taj estetski ideal naziva se ki. Prvi Sabinin unutarnji revolt protiv komunizma nije bio etikoga, nego estetskog karaktera. Ono to je u njoj izazivalo otpor nije toliko bila runoda komunistikog svijeta (uniteni dvorci pretvoreni u staje za krave), koliko ona maska ljepote koju je taj svijet stavljao sam sebi - drugim rijeima, komunistiki ki. Primjer toga kia bila je sveanost zvana Prvi maj. Vidjela je prvomajske povorke u vrijeme kad su ljudi jo bili oduevljeni, ili su

barem vrijedno glumili oduevljenje. ene su bile odjevene u crvene, bijele i plave majice tako da su promatrane s balkona i prozora, formirale razne simbole petokrake zvijezde, srca, slova. Izmeu pojedinih dijelova parade ili su mali orkestri i svirali koranice. Kad bi se povorka pribliila tribini, osmijesi bi zablistali i na najsumornijim licima, kao da svi ele dokazati kako se istinski raduju ili, bolje reeno, kako su istinski suglasni. Nije bila rije samo o politikoj suglasnosti s komunizmom, nego o suglasnosti s postojanjem kao takvim. Proslava Prvog maja napajala se iz duboka vrela kategorike suglasnosti s postojanjem. Nepisana, neizgovorena parola u toj povorci nije bila ivio komunizam!", nego ivio ivot". Komunistika politika bila je dovoljno pronicljiva i lukava da preuzme tu parolu. I upravo ta idiotska tautologija (ivio ivot!") privlaila je u komunistiku povorku i ljude koji su prema ciljevima komunizma bili ravnoduni. Deset godina poslije (tada je ved ivjela u Americi), prijatelj njenih prijatelja, neki ameriki senator, vozio ju je u svom golemu automobilu. Na stranjem sjeditu sjedilo je etvero djece. Senator je zaustavio auto, djeca su izala i potrala preko velikog travnjaka prema zgradi stadiona u kojoj se nalazilo klizalite. Senator je sjedio za volanom, sanjivo gledao u etiri male trede figure, a onda se obratio Sabini. Pogledajte ih rekao je i rukom opisao krug koji je obuhvadao stadion, travnjak i djecu. Ovo ja nazivam sredom. Iz tih je rijei odzvanjala ne samo radost zbog toga to djeca tre a trava raste, nego i razumijevanje za enu koja je dola iz zemlje komunizma, gdje, prema duboku senatorovu uvjerenju, trava ne raste, a djeca ne tre. Sabina je, meutim, u tom trenutku zamiljala tog senatora na tribini usred Praga. Na licu mu je bio onaj isti osmijeh koji su komunistiki dravnici s visine svoje tribine upudivali nasmijanim graanima u povorci. Otkud senatoru uvjerenje da djeca znae sredu? Je li im mogao zaviriti u duu? A to ako se, u trenutku kad su ga izgubili iz vida, troje djece bacilo na etvrto, da ga istuku? Senator je za svoju tvrdnju imao samo jedan argument svoj osjedaj. Tamo gdje govori srce nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe. U carstvu kia vlada diktatura srca. Osjedaj koji ki izaziva mora, naravno, biti takav da ga moe dijeliti velik broj ljudi. Zato se ki ne moe bazirati na nekoj neobinoj situaciji, nego samo na osnovnim slikama koje su ved vrsto urezane u ljudsku memoriju: nezahvalna kdi, zanemareni otac, djeca koja tre travnjakom, izdaja domovine, sjedanje na prvu ljubav. Ki izaziva dvije suze ganutosti. Prva suza kae: kako je to divno, djeca koja tre po travnjaku! Druga suza kae: kako je to divno biti ganut, zajedno s itavim ovjeanstvom, nad djecom koja tre po travnjaku!

Tek ova druga suza pravi od kia ki. Bratstvo svih ljudi svijeta moe poivati samo na kiu. To nitko ne zna bolje od politiara. im u blizini ugledaju fotografski aparat, odmah tre do najbliega djeteta da ga podignu i poljube u obraz. Ki je estetski ideal svih politiara, svih stranaka i pokreta. U drutvu u kojem ive, jedan uz drugoga, razni politiki pokreti koji jedan drugome ometaju i ograniavaju utjecaj, moemo jo kako-tako izmadi inkviziciji kia; pojedinac moe zadrati svoju individualnost a umjetnik moe stvoriti neoekivana djela. Tamo, meutim, gdje je sva vlast u rukama jednog politikog pokreta, ubrzo demo se nadi u carstvu totalitarnog kia. Kad kaem totalitarnog, to znai da je sve to naruava ki iskljueno iz ivota svaka demonstracija individualizma (teiti razliitosti isto je to i pljunuti u lice nasmijana bratstva), svaka sumnja (jer de onaj tko pone sumnjati u sitnice zavriti sa sumnjom u ivot kao takav), svaka ironija (jer u carstvu kia treba sve primati krajnje ozbiljno), pa ak i majka koja je napustila obitelj, ili mukarac koji daje prednost mukarcima nad enama i tako ugroava sveto geslo ,volite se i mnoite se!". S toga stajalita moemo takozvani gulag smatrati za neto slino septikoj jami, u koju totalitarni ki baca otpatke. Prvo desetljede poslije Drugoga svjetskog rata bilo je vrijeme najstranijeg staljinistikog terora. Tada su, zbog neke gluposti, uhitili Terezinog oca i desetogodinju djevojicu izbacili iz stana. U isto to vrijeme studirala je dvadesetogodinja Sabina na Akademiji likovnih umjetnosti. Profesor marksizma objanjavao je njoj i kolegicama sljededu tezu socijalistike umjetnosti: sovjetsko drutvo stiglo je ved tako daleko da osnovni konflikt u njemu vie nije izmeu dobra i zla, nego izmeu dobroga i boljeg. Govno (to jest ono to je istinski neprihvatljivo) sad moe postojati samo na drugoj strani" (recimo u Americi) i samo odatle, izvana, kao neto strano (recimo u liku pijuna) moe se infiltrirati u svijet dobroga i boljeg". I zaista, sovjetski filmovi koji su upravo u tim najgroznijim vremenima preplavili kina svih komunistikih zemalja bili su proeti upravo nevjerojatnom nevinodu. Najedi sukob do kojeg je moglo dodi izmeu dvoje Rusa bio je ljubavni nesporazum: on je mislio da ga ona vie ne voli, a ona je mislila da on ne voli nju. Na kraju bi pali jedno drugome u zagrljaj a iz oiju bi im kapale suze radosnice. Danas se ti filmovi konvencionalno objanjavaju ovako: prikazivali su komunistiki ideal, dok je komunistika stvarnost bila daleko gora. Sabina se bunila protiv takvog objanjenja. Kad je zamislila da bi se svijet sovjetskog kia mogao pretvoriti u stvarnost i da bi ona morala ivjeti u takvoj stvarnosti, osjetila je kako je hvata jeza. Dala bi bez imalo oklijevanja prednost ivotu u stvarnu komunistiku reimu, sa svim progonima i redovima za meso. U

stvarnom komunistikom svijetu moe se ivjeti. U svijetu ostvarenih komunistikih ideala, u tom svijetu nasmijanih idiota s kojima ne bi mogla jednu rije izmijeniti, umrla bi od uasa za tjedan dana. ini mi se da je osjedaj to ga je sovjetski ki budio u Sabini bio slian uasu to ga je proivljavala Tereza u snu dok je stupala s golim enama oko bazena, prisiljena pjevati vesele pjesme. Ispod povrine vode plutali su leevi. Tereza se nije mogla obratiti ni jednoj od ena, ni jednom rijeju, ni jednim pitanjem. Kao odgovor ula bi samo sljededu strofu pjesme. Nije ni jednoj od njih mogla ak ni tajno namignuti. Odmah bi poele pokazivati na nju mukarcu koji je stajao u koari iznad bazena i traiti da je ubije. Terezin san otvara pravu funkciju kia ki je paravan iza kojega se skriva smrt. U carstvu totalitarnog kia svi su odgovori dani unaprijed i iskljuuju bilo kakvo pitanje. Iz toga proizlazi da je stvarni neprijatelj totalitarnog kia ovjek koji pita. Pitanje je kao no koji rasijeca platno naslikane kulise kako bismo zavirili da vidimo to se krije iza nje. Tako je, uostalom, Sabina objasnila Terezi smisao svojih slika: u prvom planu je razumljiva la, a iza nje se nazire nerazumljiva istina. Samo, oni koji se bore protiv takozvanih totalitarnih reima teko se mogu boriti iskljuivo sumnjama i zapitkivanjem. I njima su potrebne njihove izvjesnosti i jednostavne istine, istine razumljive to vedem broju ljudi i sposobne izazvati kolektivno prolijevanje suza. Jednom je neka politika organizacija priredila Sabini izlobu. Sabina je pogledala katalog na njemu je bila njena fotografija preko koje je bila nacrtana bodljikava ica. Bila je tu i njena biografija, slina ivotopisu nekog muenika ili sveca: patila je, borila se protiv nepravde, morala je napustiti svoju izmuenu zemlju i bori se dalje. Bori se svojim slikama za sredu" glasila je posljednja reenica u tom tekstu. Protestirala je, ali nisu je razumjeli. Ta zar nije istina da se u komunistikim zemljama proganja moderna umjetnost? Moj neprijatelj nije komunizam nego ki! rekla je bijesno. Od tada je poela polako mistificirati svoju biografiju tako da joj je, kad se nala u Americi, ak uspjelo zatajiti da je ehinja. Bilo je to tek oajniko nastojanje da pobjegne od kia u koji su ljudi htjeli pretvoriti njezin ivot. Stajala je pred tafelajem na kojem je bilo zapoeto platno. Iza njenih lea sjedio je u naslonjau starac i pratio svaki potez njezina kista. Onda je pogledao na sat. Mislim da bismo trebali podi rekao je. Odloila je paletu i otila u kupaonicu oprati ruke. Starac se uspravio u naslonjau i nagnuo da dohvati tap naslonjen na stol. Vrata atelijera vodila su ravno na travnjak. Smrkavalo se. Dvadesetak metara dalje nalazila se bijela kuda sagraena od drveta, s osvijetljenim prozorima u prizemlju. Pogled na ta dva prozora to svijetle u dan koji se gasi neobino je ganuo Sabinu. Cijeloga je ivota tvrdila da je njezin najvedi neprijatelj ki. A zar ga i sama ne nosi

u sebi? Njezin je ki slika doma, mirnog, slatkog, harmoninog, u kome vladaju dobra majka i mudri otac. Ta se slika probudila u njoj poslije smrti roditelja. I to je njezin ivot bio manje slian tom slatkom snu, to je bila podlonija njegovoj aroliji i nekoliko su joj puta potekle suze kad je na televiziji gledala sentimentalnu priu u kojoj nezahvalna kdi grli zanemarena oca, a u dan to se gasi svijetle prozori doma sretne obitelji. Sa starcem se upoznala u New Yorku. Bio je bogat i volio je slike. ivio je sam sa svojom isto tako starom enom u vili daleko od grada. Pored vile nalazila se nekadanja staja. Napravio je od nje atelijer za Sabinu, pozvao je da doe i cijeloga dana promatrao pokrete njezina kista. Upravo sad svo troje zajedno veeraju. Stara gospoa govori Sabini Kderi moja!", ali po svemu sudedi situacija je obrnuta Sabina je tu kao majka s dvoje djece, koja se u svemu oslanjaju na nju, dive joj se i spremna su sluati je ako im odlui neto narediti. Je li to na pragu starosti nala roditelje kojima se nekad kao djevojka istrgla iz ruku? Ili je konano nala djecu koju sama nikada nije imala? Dobro je znala da je to iluzija. Njen boravak kod staraca samo je kratka stanka. Stari gospodin je ozbiljno bolestan, a njegova ena, kad ostane bez njega, otidi de sinu u Kanadu. Sabinin put izdaje nastavit de se i u nepodnoljivoj lakodi postojanja povremeno de se iz dubine njezina bida javiti smijeno sentimentalna pjesma o dva osvijetljena prozora iza kojih ivi sretna obitelj. Ta je pjesma gane, ali Sabina svoje osjedaje ne uzima previe ozbiljno. Dobro zna da je ta pjesma lijepa la. U trenutku kada se ki identificira kao la, on prelazi u ne-ki, gubi svoju autoritativnu mod i postaje ganutljivo kao svaka druga ljudska slabost. Jer nitko od nas nije nadovjek da u potpunosti izmakne kiu. Ma koliko ga prezirali, ki pripada ljudskom usudu. Izvor je kia kategorika suglasnost s postojanjem. Ali to je osnova postojanja? Bog? ovjek? Borba? Ljubav? Mukarac? ena? Na to razni ljudi gledaju razliito i zato postoje i razne vrste kia katoliki, protestantski, idovski, komunistiki, faistiki, demokratski, feministiki, europski, ameriki, nacionalni, internacionalni. Od vremena Francuske revolucije jedna polovina Europe naziva sebe ljevicom, dok je druga polovina dobila naziv desnica. Gotovo je nemogude definirati jedne ili druge prema nekim teorijskim principima koje zagovaraju. U tome nema niega udnog politiki pokreti ne poivaju na racionalnim stajalitima, nego na predodbama, slikama, rijeima, arhetipovima, koji zajedno ine ovaj ili onaj politiki ki. Predstava Velikog mara, kojom se zanosi Francuz, politiki je ki koji povezuje ljude ljevice svih godina i usmjerenja. Veliki mar, to je onaj divni put naprijed, put prema bratstvu, jednakosti, pravdi, sredi i jo dalje preko svih zapreka, jer

zapreka mora biti ako mar treba da bude Veliki mar. Diktatura proletarijata ili demokracija? Odbacivanje potroakog drutva ili povedavanje proizvodnje? Giljotina ili ukidanje smrtne kazne? To uopde nije vano. Ono to ovjeka ljevice ini ovjekom ljevice nije ova ili ona teorija, ved njegova sposobnost da svaku teoriju uini sastavnim dijelom kia zvanog Veliki mar naprijed. Franz, naravno, nije ovjek kia. Predstava Velikog mara igra u njegovu ivotu priblino istu ulogu kao sentimentalna pjesma o dva osvijetljena prozora u Sabininu ivotu. Za koju politiku stranku Franz glasuje? Bojim se da uopde ne glasuje i da na dan izbora radije odlazi na izlet u planine. To, naravno, ne znai da ga Veliki mar vie ne zanima. Bilo je divno sanjati o tome kako smo svi sudionici povorke koja marira, koja marira stoljedima, i Franz nikad nije zaboravio taj divni san. Jednoga dana telefonirali su mu prijatelji iz Pariza. Organiziraju pohod u Kambodu i pozivaju ga da im se pridrui. Kamboda je u to vrijeme bila prola kroz graanski rat, ameriko bombardiranje i teror domadih komunista, to je sve umanjilo taj mali narod za jednu petinu stanovnitva, da bi se konano nala okupirana od susjednog Vijetnama, koji je tada ved bio samo orue u rukama Sovjetskog Saveza. U Kambodi je vladala glad i ljudi su umirali, jer nije bilo ni osnovne medicinske zatite. Meunarodne organizacije lijenika mnogo su puta zahtijevale od Vijetnamaca da im odobre ulazak u zemlju, ali ovi su to odbijali. I tako su poznati europski intelektualci odluili pjeice dodi do kambodanske granice i tim velikim spektaklom pred oima svijeta izboriti se za odobrenje da lijenici uu u okupiranu zemlju. Prijatelj koji je telefonirao Franzu bio je jedan od onih s kojima je nekad marirao u povorkama parikim ulicama. U poetku je bio oduevljen njegovim pozivom, a onda je pogledao studenticu s velikim naoalama. Sjedila je u fotelji nasuprot njemu, a njene oi iza okruglih stakala izgledale su jo vede. Franz je imao osjedaj da ga te oi mole neka nikamo ne putuje. Zato se ispriao prijatelju, rekavi da je sprijeen drugim obvezama. Poalio je im je spustio slualicu. Udovoljio je, dodue, svojoj ovozemaljskoj ljubavnici, ali je okrenuo lea svojoj nebeskoj ljubavi. Zar Kamboda nije varijanta Sabinine domovine? Zemlja koju je okupirala vojska susjedne komunistike zemlje? Zemlja na koju se spustila ruska aka? Franzu se odjednom uinilo da mu je napola zaboravljeni prijatelj telefonirao zato to mu je ona za to dala mig. Nebeska bida sve znaju i sve vide. Ako se ukljui u taj pohod, Sabina de ga gledati i radovat de se. Shvatit de da joj je ostao vjeran. Bi li se ljutila ako bih ipak poao? upitao je djevojku s naoalama, koja je alila za svakim danom provedenim bez njega, ali nije mu bila u stanju bilo to uskratiti.

Nekoliko dana kasnije naao se u velikom avionu na parikom aerodromu. Bilo je tu dvadesetak lijenika i s njima pedesetak drugih intelektualaca (profesora, pisaca, poslanika, pjevaa, glumaca i gradonaelnika). Pratilo ih je oko etiri stotine novinara i fotografa. Avion je sletio u Bangkoku. etiri stotine sedamdeset lijenika, intelektualaca i novinara odvezli su se u dvoranu velikog internacionalnog hotela gdje su ih ekali drugi lijenici, pjevai, glumci i filozofi, te jo nekoliko stotina novinara s blokovima, magnetofonima, fotografskim aparatima i filmskim kamerama. Na dnu dvorane nalazio se podij, na podiju dugaak stol a za stolom dvadesetak Amerikanaca, koji su ved bili poeli voditi sastanak. Francuski intelektualci, s kojima je Franz doao, osjedali su se odgurnutima i ponienima. Pohod u Kambodu bio je njihova zamisao, a sad odjednom Amerikanci, kao da se to samo po sebi razumije, preuzimaju vodstvo, govore engleski i nije im ni na kraj pameti da ih neki Francuz ili Danac moda ne razumije. Danci su, naravno, ved odavno zaboravili da su nekad bili narod pa su od svih Europljana samo Francuzi smogli snage protestirati. Bili su tako principijelni da su odbili protestirati na engleskom jeziku pa su se obratili Amerikancima na podiju svojim materinjim jezikom. Amerikanci su na njihove rijei reagirali ljubaznim osmijesima, jer nisu razumjeli ni rijei. Francuzima naposljetku nije preostalo drugo nego da svoju primjedbu formuliraju na engleskom. Zato se na ovom skupu govori samo engleski kad su tu i Francuzi? upitali su. Amerikanci su se strano zaudili tako udnoj primjedbi, ali se nisu prestali osmjehivati i spremno su se suglasili da se sve izjave prevode. Dugo su traili prevoditelja, a onda je sjednica konano nastavljena. Svaka reenica prevedena je s engleskog na francuski pa je zbog toga sjednica trajala dvostruko due, zapravo vie nego dvostruko zato to su svi Francuzi znali engleski pa su prekidali prevoditelja, ispravljali ga i prepirali se s njim oko svake rijei. Vrhunac sjednice bio je trenutak kad je za govornicu stala uvena amerika glumica. Zbog nje su u dvoranu nagrnuli novi fotografi i snimatelji pa je svako slovo koje je glumica izgovorila bilo popradeno kljocanjem jednog aparata. Glumica je govorila o napadenoj djeci, o barbarskom komunistikom reimu, o pravu ovjeka na sigurnost, o ugroavanju tradicionalnih vrijednosti civiliziranoga drutva, o nepovredivoj slobodi pojedinca i predsjedniku Carteru koji je alostan zbog onoga to se dogaa u Kambodi. Posljednje rijei izgovorila je plaudi. U tom trenutku ustao je mladi francuski lijenik s riim brkovima i poeo vikati: Doli smo lijeiti ljude koji umiru! Nismo doli radi slave predsjednika Cartera! Ovo nije nikakav ameriki propagandni cirkus! Nismo doli protestirati protiv komunizma, nego pomodi bolesnima! Brkatom lijeniku pridruili su se jo neki Francuzi. Prevoditelj se uplaio i nije se usuivao prevoditi ono to su govorili. Dvadeset Amerikanaca na podiju ponovno

su ih gledali s mnogo simpatija, osmjehujudi se, a mnogi meu njima su suglasno klimali glavama. Jedan je ak podigao stisnutu aku, jer je uo da Europljani vole dizati stisnute ake u stanju kolektivne euforije. Kako je to uopde mogude da lijevi intelektualci (jer je meu njih spadao lijenik s riim brkovima) pristanu marirati protiv interesa jedne komunistike zemlje iako je komunizam uvijek smatran sastavnim dijelom ljevice? U trenutku dok su postupci zemlje zvane Sovjetski Savez poprimili skandalozni karakter, ovjek ljevice imao je dvije mogudnosti: pljunuti na svoj dosadanji ivot i prestati marirati, ili (s manje ili vie oklijevanja) uvrstiti i Sovjetski Savez meu prepreke na putu Velikog mara i marirati dalje. Ved sam rekao da je ki Velikog mara ono to ini ljevicu ljevicom. Identitet kia nije dan politikom strategijom, nego slikama, metaforama, rjenikom. Prema tome, mogude je prijedi preko obiaja i marirati protiv interesa komunistike zemlje. Nije, meutim, mogude zamijeniti rijei drugim rijeima. Mogude je prijetiti akom vijetnamskoj vojsci, ali nije mogude uz to vikati Dolje komunizam!". Dolje komunizam!" je, naime, parola neprijatelja Velikog mara i onaj tko ne eli izgubiti obraz mora ostati vjeran istodi vlastita kia. Govorim ovo samo zato da objasnim nesporazum izmeu francuskog lijenika i amerike glumice, koja se, ionako egocentrina, zamislila kao rtva zavisti ili mizoginije. U stvarnosti, Francuz je pokazao istanan estetski osjedaj - rijei predsjednik Carter", nae tradicionalne vrijednosti" i barbarski komunistiki reim" spadale su u rjenik amerikog kia nisu imale to traiti u kiu Velikog mara. Sljededeg dana ujutro svi su sjeli u autobuse i odvezli se preko cijelog Tajlanda do kambodanske granice. Uveer su stigli u neko malo selo, u kojem je za njih iznajmljeno nekoliko kudica postavljenih na stupovima. Rijeka sklona izlijevanju iz korita prisiljavala je ljude da ive gore, dok su dolje, ispod stupova, bile smjetene svinje. Francuz je spavao u jednoj prostoriji s jo etvoricom profesora. U snove mu se mijealo roktanje svinja ispod poda i hrkanje slavnog matematiara na susjednu leaju. Ujutro su svi ponovno sjeli u autobuse. Dva kilometra prije granice bio je prekinut svaki promet. Dalje je vodio samo uski put do graninog prijelaza koji je uvala vojska. Autobusi nisu mogli dalje. Kad su izali, Francuzi su ustanovili da su ih Amerikanci opet pretekli i da ved ekaju postrojeni na elu kolone. Nastupio je najtei trenutak. Ponovno je pozvan prevoditelj i prepirka se razbuktala. Konano je postignut sporazum: na elu kolone idi de jedan Amerikanac, jedan Francuz i jedna Kambodanka, prevoditelj. Iza njih de idi lijenici, a zatim ostali. Amerika glumica nala se na samom zaelju. Put je bio uzak, a s jedne i druge strane prostirala su se minska polja. Svakoga trenutka nailazili su na prepreke betonske blokove s bodljikavom icom i uskim

prolazom izmeu njih. Morali su idi u koloni po jedan. Oko pet metara ispred Francuza koraao je slavni njemaki pjesnik i pop pjeva, koji je bio napisao ved devet stotina trideset pjesma o miru i protiv rata. Nosio je na dugaku tapu bijelu zastavu, koja je pristajala uz njegovu crnu bradu i inila ga razliitim od ostalih. Oko te dugake povorke trkarali su fotografi i kamermani. kljocali su i zujali svojim aparatima, trali naprijed, zastajali, povlaili se, snimali uedi i ponovno ustajali i jurili naprijed. Povremeno bi prozvali po imenu nekoga slavnog mukarca ili enu tako da se okrenu prema njima u trenutku kad pritisnu okida. Neto je visjelo u zraku. Ljudi su poeli usporavati korak i osvrtati se. Amerika glumica, kojoj su odredili mjesto na zaelju, odbila je dalje trpjeti to ponienje i odluila je krenuti u napad. Potrala je naprijed. Bilo je to kao u trci na pet kilometara, kada trka, koji je do tada tedio snage i drao se zaelja grupe, odjednom izbije na elo, prestiudi sve natjecatelje. Mukarci su se u neprilici osmjehivali i sklanjali se s puta da omogude slavnoj natjecateljici pobjedu, ali ene su poele vikati: Stanite u red! Ovo nije parada za filmske zvijezde! Glumica se, meutim, nije dala uplaiti i trala je dalje naprijed zajedno s petoricom fotografa i dvojicom filmskih snimatelja. A onda je jedna Francuskinja, profesorica lingvistike, uhvatila glumicu za ruku i rekla joj (na stranom engleskom jeziku): Ovo je pohod lijenika koji ele lijeiti smrtno bolesne Kambodance, a ne spektakl za filmske zvijezde! Profesorica lingvistike tako je vrsto stegnula glumiinu ruku da se ova nije bila u stanju otrgnuti. A onda je rekla (na savrenom engleskom jeziku). to radi, doavola? Sudjelovala sam ved u stotinu ovakvih pohoda! Svuda je potrebno da se vide zvijezde! To je na posao! To je naa moralna obveza! Govno rekla je profesorica lingvistike (na odlinom francuskom jeziku). Glumica ju je razumjela i zaplakala. Ostani tako! viknuo je kamerman i kleknuo ispred nje. Glumica se zagledala u objektiv njegove kamere, a suze su joj se kotrljale niz lice. Profesorica lingvistike naposljetku je pustila ruku amerike glumice. U tom trenutku pozvao ju je njemaki pjeva s crnom bradom i bijelom zastavom. Amerika glumica nije nikad ula za njega, ali u trenucima ponienja bila je osjetljivija nego inae na svaki znak simpatije i potrala je prema njemu. Pjeva je prebacio koplje zastave u lijevu ruku a desnu prebacio glumici preko ramena. Oko glumice i pjevaa i dalje su skakutali fotografi i kamermani. Slavni ameriki fotograf htio je na istoj slici uhvatiti njihova lica i bijelu zastavu, to nije bilo nimalo lako, jer je koplje bilo dugako. Zato je krenuo natrake u riino polje. Tako se dogodilo da je nagazio na minu. Odjeknula je eksplozija i komadi njegovog tijela poletjeli su naokolo, kropedi europske intelektualce kapljicama

krvi. Pjeva i glumica se, uasnuti, nisu mogli pomaknuti s mjesta. Zatim su oboje pogledali u zastavu. Bila je umrljana kriju. I taj ih je pogled uasnuo, ali nakon to su jo nekoliko puta bojaljivo pogledali uvis, poeli su se osmjehivati. Bili su ispunjeni posebnim, do tada nepoznatim, ponosom to je zastava koju nose posvedena krvlju. Jo jednom su se pridruili maru. Granicu je inila mala rijeka, koju nije bilo mogude vidjeti, jer se uz nju protezao dug zid visine oko metar i pol, na koji su bile naslagane vrede s pijeskom kao zatita za tajlandske vojnike. Samo na jednom mjestu nije bilo zida, na mjestu gdje je preko rijeke vodio most. Na most nitko nije smio stupiti. Na suprotnoj strani rijeke nalazila se vijetnamska okupacijska vojska, ali se nije mogla vidjeti. Njeni poloaji bili su savreno maskirani. Bilo je, ipak, posve sigurno da de, im netko stupi na most, nevidljivi Vijetnamci otvoriti vatru. Sudionici mara stajali su iza zida, podiudi se na prste da vide vijetnamsku stranu. Franz je uvukao glavu u prostor izmeu dvije vrede s pijeskom, pokuavajudi vidjeti neto. Nije vidio nita, jer ga je odgurnuo jedan od fotografa, koji je smatrao da ima vede pravo na to mjesto. Franz je pogledao iza sebe. U kronji velikog, usamljenog stabla sjedilo je, kao jato crnih vrana, sedam fotografa i gledalo prema drugoj obali. U tom trenutku prevoditeljica, koja je ila na elu povorke, prinijela je ustima veliku trubu i poela govoriti kmerskim jezikom onima na drugoj strani rijeke: Ovi ljudi su lijenici i trae doputenje za ulazak na teritorij Kambode kako bi pruili pomod kome je potrebna; njihova akcija ne znai politiko mijeanje u stvari zemlje, potie ih samo briga za ljudske ivote. S druge strane je odgovorila gotovo nevjerojatna tiina. Tiina tako potpuna da je na sve pala tjeskoba. U toj tiini kljocanje fotoaparata zvualo je kao brujanje nekih egzotinih kukaca. Franza je iznenada uhvatio osjedaj da je Veliki mar stigao do kraja. Oko Europe se steu granice tiine i prostor na kojem se Veliki mar odvija samo je mali podij usred planeta. Mase, koje su se nekad gurale oko podija, ved odavno su se okrenule na drugu stranu i Veliki mar se nastavlja u samodi i bez publike. Da, govori Franz sam sebi, Veliki mar se nastavlja usprkos nezainteresiranosti svijeta, ali postaje nervozan i nesreen. Juer protiv Amerikanaca u Vijetnamu, danas protiv Vijetnamaca u Kambodi, juer za Izrael, danas za Palestince, juer za Kubu, danas protiv Kube, stalno protiv Amerike, stalno protiv masakra i uvijek u znak podrke rtvama novih masakra, Europa marira, i da ne zaostane za ritmom dogaaja i nijedan ne propusti, njen korak postaje sve bri tako da Veliki mar postaje mar poskakujudih, uurbanih ljudi, a pozornica se neprestano smanjuje dok se jednoga dana ne pretvori u toku bez dimenzija. Prevoditeljica je jo jednom izgovorila svoj poziv u veliku trubu. Kao odgovor,

ponovno je zavladala neizmjerna, beskrajno ravnoduna tiina. Franz se osvrtao naokolo. Ta utnja na suprotnoj strani rijeke udarila je sve sudionike u lice kao amar. I pjeva s bijelom zastavom i amerika glumica stajali su zbunjeni, izgubljeni, nisu znali to da rade. Franz je iznenada shvatio da su svi smijeni, i on i drugi, ali ta spoznaja nije ga odvojila od njih, nije ga ispunjavala ironijom, naprotiv, upravo u tom trenutku osjetio je beskrajnu ljubav prema njima, ljubav kakvu osjedamo prema ljudima za koje znamo da su osueni. Da, Veliki mar se pribliava kraju, ali zar je to razlog da ga Franz izda? Zar se i njegov vlastiti ivot ne pribliava kraju? Treba li se moda rugati egzibicionizmu onih koji su dopratili hrabre lijenike do granice? to mogu svi ti ljudi uiniti drugo nego glumiti kazalite? Je li im ostala neka druga mogudnost? Franz je u pravu. Mislim na urednika koji je organizirao skupljanje potpisa za amnestiju politikih zatvorenika u Pragu. Dobro je znao da ta akcija nede pomodi zatvorenicima. Prava svrha nije bila osloboditi zatvorenike, nego pokazati da jo ima ljudi koji se ne boje. To to je radio bilo je kazalite, ali druge mogudnosti nije imao. Nije mogao birati izmeu djela i teatra. Mogao je birati samo da glumi teatar ili da ne radi nita. Postoje situacije kad su ljudi prisiljeni glumiti kazalite. Njihova borba sa utljivom silom (sa utljivom silom na suprotnoj strani rijeke, s policijom pretvorenom u utljive mikrofone u zidu), to je borba kazaline druine koja je nasrnula na vojsku. Franz je vidio svoga prijatelja sa Sorbonne kako podie pest i prijeti toj tiini na drugoj strani. Prevoditeljica je izgovorila svoj poziv tredi put. Tiina koja joj je i ovaj put odgovorila iznenada je pretvorila Franzovu tjeskobu u divlji bijes. Stajao je pored mosta koji je razdvajao Tajland i Kambodu i jedva svladavao elju da istri na taj most, da vie u nebo strane psovke i umre u prodornu prasku metaka. Ta iznenada Franzova elja podsjeda nas na neto da, podsjeda nas na Staljinova sina koji je potrao i bacio se na strujom nabijene ice, jer nije mogao podnijeti pogled na to kako se polovi ljudske egzistencije pribliavaju i dodiruju tako da vie nema razlike izmeu uzvienog i niskog, izmeu anela i muhe, izmeu Boga i govna. Franz se nije mogao pomiriti s tim da je slava Velikog mara isto to i komina tatina onih koji koraaju u njemu i da se velianstvena buka europske povijesti gubi u beskrajnoj tiini, tako da vie nema razlike izmeu povijesti i utnje. U tom trenutku htio je staviti na vagu svoj vlastiti ivot kako bi dokazao da je Veliki mar tei nego govno. Ali ovjek nita takvo ne moe uiniti. Na jednom kraku vage bilo je govno, na drugi je Staljinov sin bacio svoje tijelo, ali vaga se nije pokrenula.

Umjesto da pusti da ga ubiju, Franz je sagnuo glavu i krenuo s ostalima u koloni po jedan natrag do autobusa. Svima nam je potrebno da nas netko promatra. Prema tome pod kakvom vrstom pogleda elimo ivjeti, dijelimo se u etiri kategorije. Prva kategorija ezne za pogledom golema mnotva anonimnih oiju, drugim rijeima, za pogledom publike. To je sluaj njemakog pjevaa, amerike glumice, pa i urednika s velikom bradom. Bio je naviknut na svoje itatelje i kad su Rusi jednoga dana zabranili njegov tjednik, inilo mu se da se naao u razrijeenoj atmosferi. Nitko nije mogao zamijeniti pogled nepoznatih oiju. inilo mu se da de se uguiti. A onda je jednog dana postao svjestan da ga na svakom koraku prati policija, da policija prislukuje njegove telefonske razgovore, pa ak i da ga tajno fotografira na ulici. Anonimne oi opet su bile uz njega i ponovno je mogao disati! Teatralno se obradao mikrofonima u zidovima. U policiji je naao izgubljenu publiku. Drugu kategoriju ine oni kojima je za ivot potreban pogled mnogih poznatih oiju. To su neumorni organizatori koktel partija i veera. Sretniji su nego ljudi iz prve kategorije, koji, kad izgube publiku, imaju osjedaj da su se u dvorani njihova ivota ugasila sva svjetla. Gotovo svatko od njih to jednom doivi. Ljudi druge kategorije, nasuprot tomu, uvijek pronau neki pogled koji im je potreban. Meu njih spadaju Marie-Claude i njena kdi. Tu je zatim i treda kategorija u koju spadaju oni koji ne mogu bez pogleda voljena bida. Njihova situacija je opasna kao i kod ljudi iz prve kategorije. Oi voljena bida jednom de se sklopiti i u dvorani de zavladati tama. Meu te ljude spadaju Tereza i Toma. Konano, tu je i etvrta kategorija, najdragocjenija, onih koji ive pod imaginarnim pogledom neprisutnih ljudi. To su sanjari. Na primjer Franz. Putovao je do kambodanske granice samo zbog Sabine. Autobus je poskakivao po tajlandskoj cesti, a on je osjedao kako ona upire u njega dug pogled. U istu kategoriju spadao je i Tomaev sin. Nazvat du ga Simon. (Radovat de se to ima biblijsko ime kao otac.) Oi za kojima ezne su Tomaeve oi. Nakon to se upetljao u akciju skupljanja potpisa, izbacili su ga sa sveuilita. Djevojka s kojom je hodao bila je nedakinja seoskog upnika. Oenio se njome i postao traktorist u zadruzi, katolik-vjernik i otac. Onda je od nekog saznao da i Toma ivi na selu i razveselio se: sudbina je uspostavila simetriju njihovih ivota. To ga je potaklo da mu napie pismo. Nije traio odgovor. Htio je samo da Toma skrene svoj pogled na njegov ivot. Franz i Simon su sanjari u ovom romanu. Za razliku od Franza, Simon nije volio svoju majku. Od djetinjstva je traio oca. Bio je spreman vjerovati da je neka nepravda uinjena ocu objanjenje za nepravdu koju otac ini njemu. Nikad se nije ljutio na njega, jer nije htio biti saveznik majke koja je neprestano

ogovarala njegova oca. ivio je s njom do svoje osamnaeste godine i poslije mature je otiao na studij u Prag. U to vrijeme Toma je ved prao prozore. Simon ga je mnogo puta ekao, nastojedi izreirati sluajan susret na ulici. Ali otac nikad nije zastao da porazgovara s njim. Prikljuio se bivem uredniku s velikom bradom samo zato to ga je njegova sudbina podsjedala na oevu. Urednik nije znao Tomaevo ime. lanak o Edipu bio je davno zaboravljen i urednik je za njega saznao tek od Simona kad ga je zamolio da i od Tomaa zatrae da potpie peticiju. Urednik je pristao samo zato da uini radost djeaku kojeg je volio. Kad se sjedao tog sastanka, Simon se stidio svoje treme. Sigurno se nije svidio ocu. Ali zato se otac svidio njemu. Sjedao se svake njegove rijei i sve vie mu je davao za pravo. Posebno mu je ostala u sjedanju reenica: Kanjavati onoga tko ne zna to radi je barbarstvo." Kad mu je stric njegove djevojke dao u ruke Bibliju, privukle su ga Isusove rijei: Oprostite im jer ne znaju to ine." Znao je da njegov otac nije vjernik, ali u slinosti tih reenica vidio je neto kao tajni znak: otac je suglasan s njegovim putem. Bio je na selu ved tredu godinu kad je dobio pismo u kome ga je Toma pozvao u posjet. Susret je proao prijateljski, Simon se osjedao slobodan i uopde nije mucao. Moda nije bio ni svjestan da se nisu ba najbolje razumjeli. Oko etiri mjeseca kasnije dobio je telegram s vijedu da su Toma i njegova ena poginuli prilikom prevrtanja kamiona u kojem su se vozili. Tada je saznao za enu koja je nekad bila oeva ljubavnica, a sad je ivjela u Francuskoj. Nabavio je njenu adresu. Kako je oajniki eznuo za imaginarnim okom koje de pratiti njegov ivot, povremeno joj je pisao duga pisma. Sabina de dobivati pisma toga tunog, nepoznatog ovjeka do kraja ivota. Mnoga od njih ostat de neproitana, jer je zemlja iz koje dolaze sve manje zanima. Starac je umro a Sabina odselila u Kaliforniju. Jo dalje na zapad, jo dalje od eke. Dobro prodaje svoje slike i voli Ameriku. Ali samo ono to je na povrini. Ono to je ispod povrine za nju je tui svijet. Nema dolje ni djeda ni strica. Strahuje od pomisli da de je zatvoriti u lijes i spustiti u ameriku ilovau. Zato je jednoga dana napisala oporuku u kojoj je postavila zahtjev da njeno mrtvo tijelo bude spaljeno a pepeo razbacan. Tereza i Toma su umrli u znaku teine. Ona eli umrijeti u znaku lakode. Bit de laka od zraka. Prema Parmenidu, to je pretvaranje negativnog u pozitivno. Autobus se zaustavio pred hotelom u Bangkoku. Vie nitko nije imao volje za sjednice. Ljudi su se u grupama razmiljeli gradom, neki su obilazili hramove a neki otili u javne kude. Prijatelj sa Sorbonne pozvao je Franza da zajedno provedu veer, ali Franz je elio biti sam.

Sputao se mrak, pa je izaao na ulicu. Stalno je mislio na Sabinu i osjedao na sebi njen dugi pogled pod kojim je uvijek poinjao sumnjati sam u sebe, jer nije znao to Sabina zapravo misli. Pa i sad ga je taj pogled poeo ispunjavati osjedajem nelagode. Da mu se sluajno ne ruga? Da ne smatra kult koji joj posveduje pomalo aavim? Da mu ne eli redi kako je vrijeme da konano odraste i potpuno se posveti ljubavnici koju mu je poslala? Zamiljao je lice s velikim okruglim naoalama. Shvatio je da je sa svojom studenticom uistinu sretan. Putovanje u Kambodu odjednom mu se inilo smijenim i beznaajnim. Zato je uopde putovao ovamo? Sad zna. Putovao je ovamo da bi konano shvatio kako njegov stvarni ivot, njegov jedini ivot nisu povorke i Sabina, nego njegova djevojka s naoalama! Doputovao je ovamo da shvati kako je stvarnost vie od sna, mnogo vie od sna! Iz tame je izronio lik i poeo mu neto govoriti na nepoznatu jeziku. Promatrao ga je blagonaklono i pomalo zaueno. Nepoznati mukarac se klanjao, osmjehivao se i cijelo vrijeme neto strahovito uporno objanjavao. to mu to govori? inilo se da ga nekamo poziva. Uhvatio ga je za ruku i poveo. Franz je pomislio kako je moda nekome potrebna njegova pomod. Moda ipak nije doputovao uzalud. Moda je pozvan da ovdje nekome pomogne. Odjednom su se pored mukarca koji je priao pojavila jo dvojica. Jedan od njih zatraio je na engleskom jeziku novac. U tom trenutku djevojka s naoalama je nestala iz njegovih misli i ponovno se u njega zagledala Sabina, nestvarna Sabina sa svojom velikom sudbinom, Sabina pred kojom se osjedao sitnim. Njezine su ga oi promatrale gnjevno, nezadovoljno opet je dopustio da ga prevare! Opet netko zloupotrebljava njegovu glupu dobrotu. Naglim pokretom istrgnuo se mukarcu koji ga je drao za rukav. Znao je da je Sabina uvijek voljela njegovu snagu. Uhvatio je drugog mukarca za ruku koju je ovaj bio ispruio prema njemu, vrsto je stegnuo i savrenim judo zahvatom prebacio ovjeka preko glave. Sad je bio zadovoljan sobom. Sabinine oi su ga neprestano pratile. Vie ga nikad nede vidjeti poniena! Vie ga nikad nede vidjeti kako se povlai! Franz vie nikad nede biti mekan i sentimentalan! Ispunila ga je gotovo vesela mrnja prema tim mukarcima koji su se namjeravali smijati njegovoj naivnosti. Stajao je blago povijen, ne sputajudi pogled s njih. Ali onda ga je neto teko pogodilo u glavu, i sruio se. Kao kroz maglu osjedao je da ga nekamo nose. A onda je poeo padati. Osjetio je estok udar i izgubio je svijest. Probudio se tek u genevskoj bolnici. Iznad njegova kreveta naginjala se MarieClaude. Htio joj je redi da ne eli njezinu nazonost. Htio je da studentici s velikim naoalama odmah jave to se dogodilo. Nije mislio ni na koga, samo na nju. Htio je vikati kako ne eli vidjeti nikoga drugog, samo nju, ali je s uasom ustanovio da

ne moe govoriti. Gledao je Marie-Claude s beskrajnom mrnjom, a onda se pokuao okrenuti prema zidu. Nije se, meutim, mogao pomaknuti. Pokuao je okrenuti barem glavu, ali ni glavu nije mogao pokretati. Zato je zatvorio oi, da je ne vidi. Mrtav je Franz konano pripao svojoj zakonitoj eni, kako joj nikad ranije nije pripadao. Marie-Claude sad odluuje o svemu, preuzima na sebe organizaciju pogreba, alje smrtovnice, kupuje vijence, naruuje kod krojaice crnu haljinu, koja je zapravo vjenana haljina. Da, tek je suprugov pogreb pravo vjenanje za suprugu, kraj ivotnog puta, nagrada za sve patnje. Pastor je, uostalom, dobro svjestan toga i govori nad grobom o vjernoj suprunikoj ljubavi koja je morala prodi kroz mnoga iskuenja da bi za pokojnika do kraja ostala sigurna luka u koju se mogao u posljednjem trenutku vratiti. I Franzov kolega, kojeg je Marie-Claude zamolila da govori nad lijesom, prije svega je odao priznanje hrabroj pokojnikovoj supruzi. Negdje straga, naslonjena na prijateljicu, stajala je djevojka s velikim naoalama. Nastojanje da ne zaplae i mnogo progutanih praaka uinili su da je jo prije kraja obreda dobila greve. Savila se, uhvatila za trbuh, i prijateljica ju je morala odvesti s groblja. im je dobio od predsjednika zadruge telegram, sjeo je na motocikl i odvezao se u Tomaevo selo. Sam je organizirao pogreb. Na spomenik ispod oeva imena stavio je natpis: Htio je kraljevstvo Boje na zemlji. Zna da to otac nikad ne bi rekao tim rijeima, ali siguran je da natpis dobro izraava ono to je otac elio. Kraljevstvo Boje znai pravdu. Toma je eznuo za svijetom u kojem vlada pravda. Zar Simon nema prava izraziti oev ivot svojim vlastitim rjenikom? Ta to je oduvijek pravo onih koji ostaju! Na spomeniku iznad Franzova groba pie: Povratak poslije dugog lutanja. Natpis se moe shvatiti na religiozan nain: lutanje ovozemaljskim ivotom, povratak u naruje Boje. Ali oni upudeni znaju da reenica ima i svjetovni smisao. MarieClaude, uostalom, o tome svaki dan pria: Franz, zlatni, dobri Franz nije izdrao krizu svojih pedesetih godina. I u pande kakve bijedne ene je pao! Nije bila ak ni lijepa. (Jeste li zapazili one goleme naoale, nije se vidjela iza njih!) Ali pedesetogodinjak (to nam je svima poznato!) prodao bi vlastitu duu za komad mladog tijela. Ali samo njegova vlastita ena zna koliko je patio zbog toga! Bile su to istinske muke za njega! Jer Franz je u dubini due bio astan i dobar. Kako drukije objasniti to besmisleno, oajniko putovanje nekamo u Aziju? Iao je tamo po svoju smrt. Da, Marie-Claude to zna posve sigurno: Franz je svjesno traio smrt. U posljednjim danima, kad je ved umirao i nije imao nikakve potrebe lagati, htio je vidjeti samo nju. Nije mogao govoriti, ali oima joj je zahvaljivao. Pogledom ju je molio za oprotenje. I ona mu je oprostila.

to je ostalo od umirudih u Kambodi? Jedna velika fotografija amerike glumice kako dri u naruju uto dijete. to je ostalo od Tomaa? Natpis Htio je kraljevstvo Boje na zemlji. to je ostalo od Beethovena? Smrknuti mukarac s bujnom grivom koji mranim glasom izgovara: Es muss sein! to je ostalo od Franza? Natpis Povrat poslije dugog lutanja. I tako dalje i tako dalje. Prije nego to budemo zaboravljeni, bit demo pretvoreni u ki. Ki je prijelazna stanica izmeu postojanja i zaborava.

SEDMI DIO KARENJINOV OSMIJEH Kroz prozor se pruao pogled na padinu obraslu nakrivljenim stablima jabuka. Iznad padine horizont je zatvarala uma a krivulja brda vukla se u daljinu. Na veer se na blijedo nebo penjao bijeli Mjesec i to je bio trenutak kad je Tereza izlazila na prag. Mjesec na jo nezamraenu nebu doima se poput lampe koju su ujutro zaboravili ugasiti pa je cijeloga dana svijetlila u sobi mrtvih. Iskrivljene jabuke rasle su na padini i ni jedna od njih nije mogla otidi s mjesta na kome je izrasla, kao to ni Tereza i Toma nede modi vie nikad otidi iz ovoga sela. Prodali su automobil, televizor, radio, samo da bi mogli kupiti kudicu s vrtom od seljaka koji je elio odseliti u grad. ivjeti na selu bila je jedina mogudnost bijega koja im je preostala, jer je u selu vladala stalna nestaica ljudi, a stanova je bilo dovoljno. Nitko nije bio zainteresiran za ispitivanje politike prolosti ovjeka spremnog raditi na polju ili u umi. Takvima nitko nije zavidio. Tereza je bila sretna to su otili iz grada s pijanim gostima u baru i nepoznatim enama koje su ostavljale u Tomaevoj kosi miris svoga krila. Policija je prestala brinuti za njih i sluaj s inenjerom stopio se u jedno sa scenom na Petrinu, tako da gotovo vie nije znala to je san a to stvarnost. (Uostalom, je li inenjer zaista bio u slubi tajne policije? Moda je bio, moda i nije. Mukarci koji za ljubavne sastanke koriste posuene stanove, i koji ne vole s istom enom voditi ljubav vie puta, i nisu tako dragocjeni.) Tako je Tereza bila sretna i imala je osjedaj da je blizu cilja bila je zajedno s Tomaem i bili su sami. Sami? Moram biti precizniji. To to sam nazivao samodom znai da su prekinuli sve veze s dotadanjim prijateljima i poznanicima. Presjekli su svoj ivot kao da je traka od tkanine. Ali zato su se dobro osjedali u drutvu stanovnika sela s kojima su radili i koje su katkad posjedivali u njihovim domovima ili pozivali k sebi. Onoga dana kad je u toplicama s ruskim imenima ulica upoznala predsjednika ovdanje zadruge, Tereza je u sebi iznenada otkrila sliku sela koju su u njoj ostavile uspomene na proitano ili njeni preci svijet zajednitva u kojem su svi velika obitelj povezana zajednikim interesima i navikama: svake nedjelje misa u crkvi, krma u kojoj se sastaju mukarci bez ena, dvorana u istoj krmi gdje subotom svira kapela i itavo selo plee. Selo u komunistikoj zemlji, meutim, vie nije slino toj prastaroj slici. Crkva se nalazila u susjednoj opdini i nitko u nju nije iao, krma je pretvorena u uredsku zgradu, mukarci se nisu imali gdje sastajati i piti pivo, mladi nisu imali gdje plesati. Crkvene blagdane bilo je zabranjeno slaviti, a dravni praznici nisu nikoga zanimali. Kino se nalazilo u gradidu udaljenu dvadeset kilometara. I tako su se

poslije radnoga dana, ljudi zatvarali u svoja etiri zida okrueni modernim pokudstvom iz kojeg je izbijao neukus kao propuh, i sjedali pred osvijetljene ekrane televizora. Nisu pozivali jedni druge u posjet, tek tu i tamo poneko bi skoknuo do susjeda na par rijei prije veere. Svi su sanjali o tome da odsele u grad. Selo im nije prualo nita to bi barem malo podsjedalo na zanimljiv ivot. I moda je upravo zato to tu nitko nije htio pustiti korijenje drava postupno gubila vlast nad selom. Poljoprivredniku koji nije vie vlasnik zemlje, koji je samo radnik na polju, nije stalo ni do krajolika ni do posla, nema to izgubiti, nema zbog ega strahovati. Zbog te ravnodunosti selo je sauvalo znatnu mjeru autonomije i slobode. Predsjednika zadruge nitko nije imenovao (kao direktore u gradovima), nego su ga birali sami zadrugari iz svojih redova. Kako su svi eljeli otidi sa sela, Tereza i Toma imali su meu njima sasvim poseban poloaj doli su dobrovoljno. A kako su ostali koristili svaku priliku da odu barem na jedan dan u neki od oblinjih gradova, Terezi i Tomau bilo je dovoljno da budu tamo gdje jesu pa su ubrzo bolje upoznali stanovnike sela nego to su se oni poznavali meusobno. Osobito je predsjednik zadruge postao njihovim istinskim prijateljem. Imao je enu, etvero djece i prase, koje je dresirao kao psa. Prase se zvalo Mefisto i bilo je glavna atrakcija i ponos sela. Izvravalo je nareenja, bilo je isto i ruiasto i hodalo na svojim papcima kao ena irokih bedara na visokim potpeticama. Kad je Karenjin prvi put ugledao Mefista, bio je strahovito uzbuen i dugo ga je obilazio i njuio. Ubrzo se, meutim, sprijateljio s njim i davao mu prednost pred seoskim psima, koje je prezirao, jer su bili vezani za kudicu i lajali, neprestano i bez razloga. Karenjin je pravilno shvatio vrijednost posebnosti i mogao bih redi da je cijenio to svoje prijateljstvo s prasetom. Predsjednik zadruge bio je sretan to moe pomodi svom nekadanjem lijeniku, ali ujedno i nesretan to za njega ne moe uiniti vie. Toma je postao voza kamiona i prevozio alat i zadrugare na polja. Zadruga je imala etiri velike staje s kravama i jednu manju s etrdeset junica. O njima se brinula Tereza i dva puta dnevno ih izvodila na pau. Bududi da su oblinje i lako dostupne livade bile namijenjene konji, Tereza je sa stadom morala odlaziti na okolne breuljke. Junice su postupno pasle travu na udaljenim panjacima i Tereza je tako s njima obila itav prostrani predio oko sela. Kao nekad u malom gradu, uvijek je u ruci nosila knjigu, pa ju je otvarala i itala dok su junice pasle. Karenjin ju je uvijek pratio. Nauio je lajati na mlade krave koje su bile previe nestane i htjele se udaljiti od ostalih, i radio je to oigledno s uivanjem. Bio je od njih troje sigurno najsretniji. Njegova funkcija straara sata" nije nikad bila toliko potovana kao tu, gdje nije bilo mjesta improvizacijama. Vrijeme u kojem su Tereza i Toma tu ivjeli pribliavalo se pravilnosti njegova vremena.

Jednoga dana poslije ruka (to je bilo vrijeme kad su imali dva slobodna sata) izali su svo troje proetati po padini iznad kude. Ne svia mi se kako tri rekla je Tereza. Karenjin je vukao stranju nogu. Toma se sagnuo i opipao mu stranju apu. Otkrio je na nozi malu izboinu. Sljededeg dana stavio ga je pored sebe na sjedalo i odveo ga u selo u kojem je ivio veterinar. Ponovno ga je posjetio tjedan dana kasnije i vratio se kudi s vijedu da Karenjin ima rak. Tri dana nakon toga ga je operirao, zajedno s veterinarom. Kad ga je dovezao kudi, Karenjin se jo nije bio sasvim probudio iz narkoze. Leao je pored njihova kreveta na tepihu i cvilio, otvorenih oiju. Na nozi je imao na jednom mjestu obrijano krzno i rez sa est avova. Pokuao je ustati, ali nije mogao. Tereza se uplaila da vie nede modi hodati. Ne boj se rekao je Toma. Jo je omamljen od narkoze. Pokuala ga je podignuti, ali je iskesio zube. Jo nikad se nije dogodilo da pokua ugristi Terezu! Ne zna tko si rekao je Toma Nije te prepoznao. Poloili su ga pored postelje, gdje je ubrzo zaspao. Zaspali su i oni. Bila su tri sata ujutro kad ih je probudio. Vrtio je repom i gazio po Terezi i Tomau. Mazio se, divlje i nezasitno. I to se jo nikad nije dogodilo da ih probudi! Uvijek je ekao da se oni probude, i tek tada se usuivao skoiti na njihov krevet. Ovaj put, kad se usred nodi potpuno osvijestio, nije se mogao svladati. Tko zna iz kakvih daljina se vratio! Tko zna s kakvim se utvarama borio! I kad je vidio da je kod kude i prepoznao svoje najblie, morao je podijeliti s njima tu svoju golemu radost, radost zbog povratka i ponovna roenja. Odmah na poetku Knjige postanka pie da je Bog stvorio ovjeka kako bi mu povjerio vladavinu nad pticama, ribama i ivotinjama. Naravno, Knjigu postanka je pisao ovjek, a ne konj. Nije nimalo sigurno da je Bog povjerio vladavinu nad drugim stvorenjima upravo ovjeku. Prije se ini da je ovjek izmislio Boga da bi uzurpiranu vladavinu nad kravom i konjem pretvorio u svetu stvar. Da, pravo ovjeka da ubije jelena ili kravu je jedino u emu se itavo ovjeanstvo slae ak i dok vodi najkrvavije ratove. To pravo nam se ini kao neto samo po sebi razumljivo, jer se na vrhu hijerarhije nalazimo mi. Bilo bi, meutim, dovoljno da se u igru umijea netko tredi, recimo posjetitelj s drugog planeta, kome je Bog rekao vladat de nad bidima sa svih zvijezda!", pa da sve to je u Postanku bilo samo po sebi razumljivo postane problematino. ovjek kojeg Marsovac bude upregao u kola ili kojeg neko stvorenje s Mlijene staze bude peklo na ranju moda de se sjetiti teledih kotleta

koje je bio naviknut vidjeti u svom tanjuru i zamolit de (prekasno!) kravu da mu oprosti. Tereza ide za stadom junica, tjera ih pred sobom, svakoga trenutka mora neku od njih upozoravati na red, jer su mlade krave razdragane i sklone pobjedi s puta u polje. Karenjin je prati. Ved dvije godine vodi s njom svakoga dana junice na pau. Uvijek ga je zabavljalo da bude strog prema njima, da laje na njih i grdi ih. (Njegov Bog mu je povjerio da vlada nad kravama i on je bio ponosan na to.) Ovaj put se, na alost, krede s naporom, skakude na tri noge; na etvrtoj ima ranu koja neprestano krvari. Tereza se svaki as saginje i miluje ga po leima. Za etrnaest dana poslije operacije postalo je oigledno da proces nije zaustavljen i da de Karenjinu iz dana u dan biti sve gore. Usput susredu susjedu koja u gumenim izmama uri u staju. Susjeda zastaje. to je s vaim psidem? Nekako epa! Tereza kae: Ima rak. Gotov je. Osjeda kako joj se stee grlo i ne moe govoriti. Susjeda vidi suze u Terezinim oima i ljuti se. Zaboga, nedete valjda plakati zbog psa! Govoredi to, ona ne misli nita loe, to je dobra ena i eli svojim rijeima utjeiti Terezu. Tereza to zna, uostalom ved je dosta dugo na selu da shvati kako seljaci, kada bi svakog svog kunida voljeli kao ona Karenjina, ne bi mogli nijednog ubiti i pomrli bi od gladi zajedno sa svojim ivotinjama. Ipak joj susjedine rijei zvue neprijateljski. Znam odgovara bez protesta, ali odmah se okrede i odlazi dalje cestom. Osjeda se osamljenom s tom svojom ljubavi prema psu. S tunim osmijehom govori sama sebi kako je mora skrivati briljivije nego to bi morala kriti nevjeru. Ljudi se zgraavaju nad ljubavlju prema psu. Kad bi susjeda saznala da Tereza vara Tomaa, veselo bi je, zavjereniki, potapala po leima. Ide dalje sa svojim junicama, koje se taru jedne o druge bokovima, i govori sebi da su to uistinu drage ivotinje. Mirne, nimalo zlobne, ponekad djetinjaste, kao da su debele pedesetogodinjakinje koje se pretvaraju da nisu starije od etrnaest. Nema ganutljivijeg prizora od krava kad se igraju. Tereza ih promatra sa simpatijama i govori sebi (ta misao joj se ved dvije godine neprestano vrada) kako ljudi parazitski ive na kravama kao trakavica u ovjeku; pripili su se uz njihova vimena kao pijavice. ovjek je parazit krave, tako bi u svom prirodopisu definirao ovjeka neki ne-ovjek. Tu definiciju, moemo, naravno, shvatiti kao alu i pristojno joj se nasmijati. Ali Tereza se, koja posve ozbiljno razmilja o njoj, nalazi na klizavu terenu; njene misli su opasne i udaljavaju je od ovjeanstva. Ved u Postanku Bog je dao ovjeku vladavinu nad ivotinjama, premda to moemo shvatiti i tako da mu je tu vladavinu samo povjerio. ovjek nije postao vlasnik, nego samo upravitelj planeta, koji de jednom morati podnijeti raun o svojim postupcima. Descartes je uinio odluan korak dalje uinio je od ovjeka gospodara i vlasnika prirode". I to je sigurno u nekoj dubokoj vezi s injenicom

da je upravo on definitivno odbio mogudnost da ivotinje imaju duu ovjek je vlasnik i gospodar, dok je ivotinja, kae Descartes, samo automat, oivljeni stroj, machina animata". Ako ivotinja civili, to nije pla, to je samo kripanje mehanizma koji ne funkcionira pravilno. Kad kota kripi, to ne znai da kola pate, nego da nisu podmazana. Isto tako treba shvatiti i cviljenje ivotinja i ne alostiti se nad psom kojeg u laboratoriju ivog reu na komade. Junice pasu na livadi, Tereza sjedi na panju a Karenjin sjedi pored nje s glavom poloenom na njeno koljeno. I Tereza se sjeda kako je jednom, moda prije deset godina, proitala u novinama kratku vijest u nekom ruskom gradu pobili su sve pse. Ta vijest, neupadljiva i naizgled nevana, uinila je da prvi put osjeti strah od te velike susjedne zemlje. Ta vijest kao da je bila nagovjetaj svega to de dodi. U prvim godinama poslije ruske invazije jo se nije moglo govoriti o teroru. Bududi da je praktino cijeli narod bio protiv okupacijskog reima, Rusi su morali pronadi meu esima nove ljude i izgurati ih na vlast. Ali gdje da ih trae kad su vjera u komunizam i ljubav prema Rusiji bile mrtve? Traili su ih medu onima koji su u sebi nosili elju da se zbog neega osvete ivotu. Trebalo je sjediniti njihovu agresivnost, uzgajati je i odravati u stanju pripravnosti. Trebalo je uvjebavati je na provizornim ciljevima. Tim su ciljem postale ivotinje. Novine su u to vrijeme poele objavljivati cikluse lanaka i organizirati anketiranje itatelja. Tailo se, na primjer, da u nekom gradu budu istrijebljeni golubovi. I bili su istrijebljeni. Ali glavna kampanja bila je usmjerena protiv pasa. Ljudi su bili jo oajni zbog katastrofe koja ih je pogodila okupacijom, ali novine, radio i televizija govorili su samo o psima koji zagauju plonike i parkove, ugroavajudi zdravlje djece, koji su potpuno beskorisni, a ljudi ih ipak hrane. Stvorena je takva psihoza da se Tereza bojala da nahukana masa ne uini kakvo zlo Karenjinu. Tek se godinu dana poslije nagomilana (i na ivotinjama istrenirana) zloba usmjerila na svoj pravi cilj na ljude. Poelo je izbacivanje iz slube, uhidenja, poeli su sudski procesi. ivotinje su mogle odahnuti. Tereza miluje Karenjina po glavi koja nepomino poiva na njezinu koljenu. Govori u sebi otprilike ovo: lijepo se odnositi prema drugom ovjeku, nema niega osobitog u tome. Tereza se mora odnositi pristojno prema ostalim stanovnicima sela, jer u suprotnom ne bi mogla ivjeti na selu. ak se i prema Tomau mora odnositi pristojno jer joj ne potreban. Nikad nedemo modi sa sigurnodu ustanoviti u kojoj su mjeri nai odnosi prema drugim ljudima posljedica naih osjedaja, ljubavi, mrnje, dobrote ili zlobe, a u kojoj su mjeri predodreeni odnosom snaga izmeu pojedinaca. Stvarna dobrota ovjeka moe se pokazati u svoj svojoj istodi i slobodi samo u odnosu prema nekome tko ne posjeduje nikakvu mod. Pravi ispit ljudskog morala, onaj osnovni (iskren tako duboko da izmie naem pogledu) jest u odnosu ovjeka

prema onima koji su mu preputeni na milost i nemilost prema ivotinjama. A ba je tu dolo do fundamentalnog debakla ovjeka, u toj mjeri elementarnog da su iz njega proizali svi ostali. Jedna od junica prila je Terezi, zastala i dugo je promatrala krupnim smeim oima. Tereza ju je poznavala. Nazivali su je Marketa. Htjela je dati imena svim svojim junicama, ali nije stigla. Bilo ih je previe. Nekada davno, sigurno prije vie od etrdeset godina, sve krave u tom selu imale su imena. (A ako je ime znak prisutnosti due, moemo redi da su ga imale usprkos Descartesu.) A onda su sela pretvorena u velike zadrune tvornice i krave su poele provoditi cijeli ivot u svoja dva kvadratna metra staje. Od tada vie nemaju imena, pretvorene su u machina animata". itav se svijet suglasio s Descartesom. Stalno mi je pred oima Tereza kako sjedi na panju, miluje Karenjina po glavi i razmilja o debaklu ovjeanstva. A onda se preda mnom pojavljuje druga slika: Nietzsche u Torinu izlazi iz svog hotela. Vidi pred sobom konja i koijaa koji ga udara biem. Nietzsche prilazi konju i pred zauenim koijaem grli ga oko vrata i plae. Bilo je to 1889. godine i Nietzsche se ved bio udaljio od ljudi. Drugim rijeima, bilo je to vrijeme kada se pojavila njegova duevna bolest. Ali upravo zato mi se ini da njegova gesta ima mnogo dublji smisao. Nietzsche je priao konju da zatrai od njega oprotenje za Descartesa. Njegovo ludilo (prema tome, definitivni razlaz s ovjeanstvom) poelo je u trenutku kad je zaplakao nad konjem. A to je onaj Nietzsche kojeg volim isto kao to volim Terezu, na ijim koljenima poiva glava na smrt bolesna psa. Vidim ih jedno pored drugog oboje silaze s ceste po kojoj ovjeanstvo, gospodar i vlasnik prirode", mariraju naprijed. Karenjin je rodio dvije kifle i jednu pelu i sad zauen promatra svoje neobino potomstvo. Kifle su bile mirne, ali pela se motala naokolo, omamljena, a onda je uzletjela i nestala. To je bio san to ga je sanjala Tereza. im se probudila, ispriala ga je Tomau, i oboje su u njemu pronali neto kao utjehu san je Karenjinovu bolest pretvorio u trudnodu, a drama poroaja imala je smijean i istodobno njean ishod: dvije kifle i jednu pelu. Ponovno ju je obuzela posve nelogina nada. Ustala je i odjenula se. I ovdje na selu njezin je dan poinjao odlaskom u trgovinu po mlijeko, kruh i kifle. Ali ovaj put, kad je pozvala Karenjina da poe s njom, jedva je podigao glavu. To je bilo prvi put da odbije sudjelovanje u obredu na kojem je sam nekad bezuvjetno inzistirao. I tako je otila bez njega. A gdje je Karenjin? upitala ju je prodavaica, koja je ved bila pripremila kiflu za njega. Kiflu je ovaj put odnijela Tereza u torbi. Ved na ju je vratima izvukla i pokazala je Karenjinu. Htjela je da doe po nju. Ali on je i

dalje nepomino leao. Toma je vidio koliko je Tereza nesretna. Zato je sam uzeo kiflu u usta i stao na sve etiri ispred Karenjina. Zatim je polako krenuo prema njemu. Karenjin ga je promatrao, inilo se da mu je u oima zasvjetlucala iskra zanimanja, ali nije ustao. Toma je licem gotovo dodirnuo njegovu njuku. Ne pokredudi tijelo, pas je zubima dohvatio dio kifle koji je strao iz Tomaevih usta. U tom trenutku Toma je ispustio kiflu, preputajudi je Karenjinu. Zatim se, i dalje na sve etiri, povukao i poeo reati. Pretvarao se kako ne namjerava prepustiti kiflu bez borbe. Pas je na to odgovorio gospodaru rezanjem. Konano! To je bilo ono na to su ekali! Karenjin jo ima volje igrati se! Karenjin jo eli ivjeti! To je reanje bilo Karenjinov osmijeh i htjeli su da taj osmijeh traje to due. Zato mu je Toma ponovno priao na sve etiri i dohvatio zubima vrh kifle koji je pas drao u gubici. Glave su im bile jedna uz drugu. Toma je osjedao miris psedeg daha a po licu su ga kakljale duge dlake to su Karenjinu rasle oko njuke. Pas je jo jednom zareao i trgnuo glavom. Svakome od njih ostala je u zubima polovica kifle. A onda je Karenjin uinio staru greku. Ispustio je svoj komad kifle i pokuao se domodi polovice koju je u zubima drao njegov gospodar. Zaboravio je, kao uvijek, da Toma nije pas i da ima ruke. Toma nije ispustio kiflu iz usta, ali zato je uzeo rukom isputenu Karenjinovu polovicu. Zaboga, Toma, ta nede mu uzeti kiflu viknula je Tereza. Toma je poloio obje polovice kifle na pod pored Karenjina, koji je brzo progutao jednu od njih, a drugu dugo i demonstrativno drao u zubima, kao da se hvali kako je pobijedio u sukobu oko kifle. Promatrali su ga i ponovno govorili kako se Karenjin osmjehuje i kako, dok se osmjehuje, ima razloga ivjeti, iako je osuen na smrt. Sljededega dana se, uostalom, uinilo da se njegovo stanje poboljava. Objedovali su. To je bilo doba kad su oboje imali slobodno vrijeme, pa su izlazili proetati. Karenjin je to znao i uvijek nemirno trkarao oko njih. Ali ovaj put, kad je Tereza uzela u ruku ogrlicu i uzicu, samo ih je pogledao, ne pomiudi se. Stajali su iznad njega nastojedi se drati (zbog njega i radi njega) veselo, kako bi mu barem malo popravili raspoloenje. Tek nakon nekoliko trenutaka, kao da se saalio, doskakutao je do njih na tri noge i pustio da mu Tereza stavi ogrlicu. Tereza rekao je Toma znam da si zamrzila fotoaparat, ali danas ga ponesi! Tereza ga je posluala. Otvorila je ormar da potrai ved zaboravljeni zametnuti fotoaparat, a Toma je dodao: Jednom de nam te fotografije donositi mnogo radosti. Karenjin je bio dio naega ivota. Kako to, bio? rekla je Tereza kao da ju je zmija ugrizla. Aparat je leao pred njom na dnu ormara, ali nije se sagnula da ga uzme. Nedu ga ponijeti. Ne elim

misliti na to kako Karenjina nede biti. A ti o njemu ved govori u prolom vremenu! Ne ljuti se rekao je Toma. Ne ljutim se rekla je Tereza blago. I ja sam ved mnogo puta uhvatila sebe kako mislim o njemu u prolom vremenu. Ved mnogo puta sam morala podviknuti sama sebi. I upravo zato nedu ponijeti aparat. etali su cestom utedi. utjeti je bio jedini nain da misle o Karenjinu u prolom vremenu. Nisu odvajali pogled od njega, neprestano su bili s njim. ekali su da se osmjehne. Ali on se nije osmjehivao, samo je hramao za njima na tri noge. On to ini nama za ljubav rekla je Tereza. Nije htio idi u etnju. Poao je samo zato da nama uini radost. To to je rekla bilo je tuno, ali su ipak, premda toga nisu bili svjesni, bili sretni. Bili su sretni ne usprkos tuzi nego zahvaljujudi tuzi. Drali su se za ruke, a pred sobom su oboje imali istu sliku: psida koji epa, psida koji predstavlja deset godina njihova ivota. etali su jo malo, a onda je, na njihovo veliko razoaranje, Karenjin zastao i okrenuo se. Morali su se vratiti. Moda toga istog dana ili sutradan, Tereza je neoekivano ula u Tomaevu sobu i vidjela kako ita neko pismo. uo je kad su se vrata otvorila i gurnuo pismo u stranu, meu ostale papire. To joj nije promaklo. Kad je odlazila, zapazila je kako Toma neupadljivo gura pismo u dep. Zaboravio je, meutim, kuvertu. Kad je ostala sama, dobro ju je prouila. Adresa je bila napisana nepoznatim, prilino kitnjastim rukopisom, za koji je zakljuila da je enski. Kad su se poslije sreli, upitala ga je posve leerno, je li stigla kakva pota. Nije rekao je Toma, i Terezu je obuzelo oajanje, oajanje utoliko gore to se ved bila odvikla od njega. Ne, nije pomislila kako Toma ima neku tajnu ljubavnicu. To je bilo praktino nemogude. Zna kako provodi svaki slobodan trenutak. Ali ini se da je ostala neka ena u Pragu na koju misli i do koje mu je stalo iako mu ne moe ostavljati miris svoga krila u kosi. I ne pomilja da bi je Toma mogao zbog te ene ostaviti, ali ima osjedaj da je sreda dviju posljednjih godina, koje su proveli na selu, ponovno oskrvnuta laima. Vrada joj se stara misao: Njen dom nije Toma, nego Karenjin. Tko de navijati sat njihovih dana kad njega vie ne bude? Tereza je mislima bila u bududnosti, u bududnosti bez Karenjina, i osjedala se u njoj osamljenom. Karenjin je leao u kutu i cvilio. Tereza je otila u vrt. Gledala je u travu izmeu dvije jabuke i zamiljala kako de tu sahraniti Karenjina. Zarila je potpeticu u zemlju i nacrtala njome u travi pravokutnik. To je bilo mjesto za njegov grob. to to radi? upitao je Toma, koji je, nezapaen, priao dok je to radila, iznenadivi je kao ona njega prije nekoliko sati dok je itao pismo.

Nije mu odgovorila. Zapazio je kako joj se opet, poslije dugog vremena, tresu ruke. Uhvatio ju je za ruke. Istrgla se. Je li to grob za Karenjina? Nije odgovorila. Njezina utnja ga je ivciranja. Predbacuje mi da o njemu govorim u prolom vremenu, a to radi ti? prasnuo je. Ti ga ved sahranjuje! Okrenula mu je lea i otila u kudu. Toma je otiao u svoju sobu i zalupio za sobom vrata. Tereza ih je otvorila i rekla: Ako ved uvijek misli samo na sebe, bar sad bi mogao malo misliti i na njega. Spavao je i probudio si ga! Sad de opet cviliti. Znala je da postupa nepravedno (pas nije spavao), znala je da se ponaa kao primitivna ena koja eli raniti i zna kako se to radi. Toma je na prstima uao u sobu u kojoj je leao Karenjin, ali ona ga nije htjela ostaviti nasamo s njim. Oboje su se nagnuli nad njega, svatko s jedne strane. U tom zajednikom pokretu nije bilo pomirenja. Naprotiv. I ona i on bili su sami. Tereza sa svojim psom, Toma sa svojim psom. Bojim se da de tako razdvojeni, jedno i drugo, ostati s njim do njegovog posljednjeg sata. Zato je Terezi tako vana rije idila? Mi koji smo odgojeni na mitologiji Starog zavjeta moemo redi da je idila slika koja je ostala u nama kao uspomena na Raj ivot u Raju nije bio slian pravocrtnom kretanju koje nas vodi u nepoznato, nije bio pustolovina. Kretao se u krugu meu poznatim stvarima. Njegova jednolinost nije donosila dosadu, nego sredu. Dok je ovjek ivio na selu, u prirodi, okruen domadim ivotinjama, u naruju godinjih doba i njihova ponavljanja, u svemu tome je stalno postajao stanovit odraz one rajske idile. Zato je Tereza, kad je u toplicama susrela predsjednika zadruge, iznenada ugledala pred sobom sliku sela (sela u kome nikad nije ivjela, koje nije poznavala) i bila je oarana. Osjedala se kao da gleda unazad, prema izgubljenu Raju. Kad se u Raju Adam nagnuo nad izvor jo nije znao da vidi sebe. Ne bi shvatio Terezu kad je kao djevojka stajala pred zrcalom nastojedi kroz tijelo vidjeti svoju duu. Adam je bio kao Karenjin. Tereza se esto zabavljala tako da ga je vodila pred zrcalo. Nije poznavao svoju sliku i odnosio se prema njoj s nevjerojatnom ravnodunodu i nemarom. Usporedba Karenjina i Adama dovodi me na misao da u Raju ovjek jo nije bio ovjek. Preciznije reeno, ovjek jo nije bio izbaen u putanju ovjeka. Mi smo ved odavno izbaeni i letimo kroz prazninu vremena koje se odvija pravocrtno. Ipak, u nama jo postoji tanka vrpca koja nas vezuje za daleki magloviti Raj u kojem se Adam naginje nad izvor i, posve razliit od Narcisa, ne sluti da je blijeda, uta mrlja to se pojavila u vodi zapravo on. enja za Rajem je enja ovjeka da ne bude ovjek.

Kad je kao dijete nalazila majine uloke umrljane menstrualnom krvlju, osjedala je gaenje i mrzila majku zbog toga to nema dovoljno stida i sakrije ih. Ali i Karenjin, koji je bio kuja, imao je menstruacije. Dolazile su jednom u pola godine i trajale etrnaest dana. Da ne prlja stan, Tereza mu je stavljala izmeu nogu veliki komad vate i navlaila mu svoje stare gadice, koje je dugakom vrpcom vjeto vezivala da mu ne spadnu. I punih etrnaest dana se smijala njegovoj garderobi. Kako to da je menstruacija u psa budila u njoj veselu njenost, dok joj se vlastita menstruacija gadila? ini mi se da je odgovor jednostavan: pas nije nikad bio istjeran iz Raja. Karenjin ne zna nita o dvojnosti tijela i due i ne zna za gaenje. Zato se s njim Tereza osjeda tako dobro i smireno. (I zato je tako opasno pretvarati ivotinju u machina animata a kravu u automat za proizvodnju mlijeka; ovjek tako presijeca nit koja ga je vezala za Raj pa ga, u toku leta kroz prazninu vremena, nita nede modi zaustaviti ni utjeiti.) Iz tih zbrkano nabacanih ideja iskrsava pred Terezom bogohulna misao, koje se nikako ne moe osloboditi: ljubav koja je vee za Karenjina ljepa je od one koja postoji izmeu me i Tomaa. Ljepa. Ne veda. Tereza ne eli optuivati ni Tomaa ni sebe, ne eli tvrditi da bi se mogli vie voljeti. Umjesto toga, ima dojam da je ljudski par stvoren tako da njihova ljubav bude a priori gore vrste nego to moe biti (barem u najboljem sluaju) ljubav izmeu ovjeka i psa, taj bizarni odnos u povijesti ovjeka, koji Stvoritelj vjerojatno nije planirao. Ta ljubav je bez interesa Tereza nita ne trai od Karenjina. Ne trai od njega ni ljubav. Nikad sebi nije postavljala pitanja koja toliko mue ljudske parove: voli li me? Je li volio nekoga vie od mene? Voli li on mene vie nego to ja volim njega? Moda sva ta pitanja to se postavljaju u ljubavi, koja je mjere, ispituju, prouavaju, sasluavaju, u stvari u samom poetku unitavaju ljubav. Moda nismo u stanju voljeti se upravo zato to elimo biti voljeni, to jest zato to od onoga drugog traimo neto (ljubav), umjesto da mu prilazimo bez zahtjeva i elimo samo njegovu prisutnost. I jo neto Tereza je prihvatila Karenjina onakvog kakav je bio, nije ga htjela mijenjati prema svom liku, unaprijed se suglasila s njegovim psedim svijetom, nije mu ga pokuavala uzeti, nije bila ljubomorna na njegove tajne interese. Trudila se oko njega ne zato da ga promijeni (kao to mu eli promijeniti svoju enu, a ena mua), nego samo zato da ga naui elementarni jezik koji de im omoguditi sporazumijevanje i zajedniki ivot. Naposljetku, ljubav prema psu je dobrovoljna, nitko joj je nije nametnuo. (Tereza ponovno misli na majku i svega joj je ao: Da je majka bila jedna od nepoznatih ena iz sela, moda bi joj njena vesela grubost bila simpatina! Ah, da je majka bila neka strana ena! Od djetinjstva, Tereza se sramila naina na koji je majka okupirala crte njezina lica i konfiscirala njezino ja. Ali najgore je bilo to to ju je

stara zapovijed Ljubi oca i majku..." prisiljavala da bude suglasna s tom okupacijom, da tu agresiju naziva ljubavlju! Majka nije bila kriva to se Tereza razila s njom. I nije se razila s njom zbog toga to je majka bila takva kakva je bila, nego zato to je bila majka.) Glavno je, meutim, da ni jedan ovjek ne moe donijeti drugom idilu na poklon. To moe samo ivotinja, zato to nije bila istjerana iz Raja. Ljubav izmeu ovjeka i psa je idilina. U njoj nema konflikta, nema munih scena, nema razvoja. Karenjin je okruio Terezu i Tomaa svojim ivotom zasnovanim na ponavljanju i oekivao je od njih isto. Da je Karenjin bio ovjek a ne pas, sigurno bi ved odavno rekao Terezi: Molim te, vie me ne zabavlja svaki dan nositi kiflu u zubima. Zar ne moe za mene izmisliti neto novo?" U toj je reenici obuhvadena itava sudbina ovjeka. Ljudsko vrijeme se ne okrede u krugu, nego juri po ravnoj crti naprijed. To je razlog zato ovjek ne moe biti sretan, jer je sreda enja za ponavljanjem. Da, sreda je enja za ponavljanjem, govori sebi Tereza. Kad predsjednik zadruge izae poslije rada u etnju sa svojim Mefistom i sretne Terezu, nikad ne propusti redi: Gospoo Tereza! Zato ga nisam upoznao ranije? Zajedno bismo se udvarali djevojkama! Dvojici takvih prasaca nijedna ena ne bi odoljela!" Njegov prasac bio je uvjeban da poslije tih rijei zarokde. Tereza se smijala iako je unaprijed znala to de predsjednik redi. Ponavljanjem vic ne gubi nita od svoga arma. Naprotiv. U kontekstu idile i humor je predmet slatkog zakona ponavljanja. Pas nema mnogo prednosti pred ovjekom, ali jedna od njih je vrijedna spomena: u njegovu sluaju eutanazija nije zakonom zabranjena; ivotinja ima pravo na smrt iz milosra. Karenjin je hodao na tri noge i sve vie vremena provodio leedi u kutu. Cvilio je. Suprunici su se slagali u tome da ga ne smiju pustiti da nepotrebno pati. Samo, suglasnost s tim naelom nije ih oslobaala od, strepnjom ispunjene, neizvjesnosti kako prepoznati trenutak kad patnje postaju nepotrebno velike? Kako odrediti trenutak kad vie nije vrijedno ivjeti? Da barem Toma nije bio lijenik! Tad bi se mogli sakriti iza nekog tredeg. Mogli bi otidi do veterinara i zamoliti ga da psu da injekciju. Zaista je strano preuzeti ulogu smrti! Toma je dugo tvrdio kako mu sam nikakvu injekciju nede dati, da de pozvati veterinara. Ali onda je shvatio da moe Karenjinu dati privilegiju kakvoj se ni jedan ovjek ne moe nadati: smrt de mu dodi u liku onih koje voli. Karenjin je cvilio cijele nodi. Kad ga je Toma ujutro opipao, rekao je Terezi: Nedemo vie ekati. Bilo je jutro i ubrzo su trebali podi na posao. Tereza je otila u sobu kod Karenjina. Leao je a nije reagirao ni kad ga je maloas Toma pregledao, ali kad je uo kako se otvaraju vrata, podigao je glavu i pogledao u Terezu.

Nije mogla podnijeti taj pogled, gotovo se uplaila. Tako nikad nije gledao u Tomaa, tako je gledao samo u nju, ali ovaj put taj pogled je bio posebno izraajan. Ne, to nije bio ni oajan ni tuan pogled. Bio je to pogled pun stranog, nepodnoljivog povjerenja. Iz tog pogleda moglo se proitati pitanje. Cijeloga je ivota Karenjin ekao na Terezin odgovor i sad joj je davao do znanja (mnogo upornije nego inae) da je jo spreman od nje uti istinu. (Sve to potjee od Tereze za njega je istina; i kad kae Sjedi!" ili Lezi", to su istine s kojima se poistovjeduje i koje daju smisao njegovu ivotu.) Taj pogled stranog povjerenja nije dugo trajao. Trenutak kasnije pas je ponovno spustio glavu na ape. Tereza je znala da je tako vie nitko nede pogledati. Nikad mu nije davala slatkie, ali prije nekoliko dana kupila je za njega nekoliko ploica okolade. Odmotala je staniol, razlomila okoladu i poloila komadide oko njega. Donijela mu je vode u posudici kako mu nita ne bi nedostajalo dok bude sam. Pogled koji joj je maloas bio uputio kao da ga je umorio. Iako je bio okruen okoladom, nije podigao glavu. Legla je pored njega na pod i zagrlila ga. Onjuio ju je, veoma polako i umorno, i jednom ili dva puta liznuo. Primila je to lizanje zatvorenih oiju, kao da pokuava zauvijek zapamtiti taj trenutak. Okrenula je glavu da joj lizne i drugi obraz. Zatim je morala otidi svojim junicama. Vratila se tek poslije ruka. Toma jo nije bio kod kude. Karenjin je leao jo uvijek okruen okoladom i nije podigao plavu kad je uo da dolazi. Njegova bolesna noga bila je nateena i otok se bio probio na jo jednom mjestu. Izmeu dlaka se pojavila svijetlocrvena kap, koja nije nimalo podsjedala na krv. Ponovno je legla pored njega na pod. Jednu ruku je prebacila preko njegova tijela a oi su joj bile zatvorene. Onda je ula kako neko udara na vrata. Gospodine doktore, gospodine doktore! ula je Ovdje je prase i njegov predsjednik! Nije imala snage razgovarati ni s kim. Nije se ni pomakla, nije otvorila oi. Jo jednom je ula: Gospodine doktore, stigli su prasci! a onda je zavladala tiina. Tek pola sata poslije doao je Toma. Otiao je utke u kuhinju i pripremio injekciju. Kad je uao u sobu, Tereza je ved bila ustala a i Karenjin je s naporom pokuavao stati na noge. Kad je ugledao Tomaa, jedva primjetno je zavrtio repom. Pogledaj rekla je Tereza jo se osmjehuje! Rekla je to moledivo, kao da tim rijeima trai barem kratku odgodu, ali nije inzistirala na tome. Polako je prostrla plahtu na kau. Bila je to bijela plahta s uzorkom malih ljubiastih cvjetida. Sve je ved bila smislila i pripremila, kao da je ved dugo zamiljala Karenjinovu smrt. (Ah, kako je to strano, mi u stvari unaprijed sanjamo o smrti onih koje volimo!)

Vie nije imao snage skoiti na kau. Uzeli su ga u naruje i zajedno podigli. Tereza ga je poloila na bok a Toma mu je pregledao noicu. Traio je mjesto gdje se najbolje vidjela vena. Onda je na tom mjestu karicama podrezao dlaku. Tereza je kleala pokraj kaua i drala u rukama Karenjinovu glavu, uz samo lice. Toma ju je zamolio da mu vrsto stegne stranju nogu jer je bilo teko zabosti iglu u nju. Drala je Karenjinovu apu, ali nije udaljila lice od njegove glave. Govorila mu je bez prestanka, tihim glasom, a on je mogao misliti samo na nju. Nije se bojao, jo dvaput joj je liznuo obraz. Tereza mu je aptala: Ne boj se, ne boj se, tamo te vie nita nede boljeti, tamo de sanjati o vjevericama i zeevima, tamo de biti krave, bit de tamo i Mefisto, ne boj se... Toma je zabio iglu u venu i pritisnuo klip. Karenjin je malo trgnuo nogu, nekoliko sekundi je ubrzano disao a onda je disanje naglo prestalo. Tereza je kleala na podu pored kaua i pritiskala obraz uz njegovu glavu. Zatim su oboje morali ponovno otidi na posao, a pas je ostao leati na kauu, na bijeloj plahti s ljubiastim cvjetidima. Uveer su se vratili. Toma je otiao u vrt. Pronaao je izmeu dvije jabuke pravokutnik to ga je prije nekoliko dana Tereza nacrtala petom. Tu je poeo kopati. Trudio se sauvati dane dimenzije. Htio je da sve bude onako kako je to Tereza eljela. Ostala je u kudi pokraj Karenjina. Bojala se da ga ne sahrane ivog. Prislonila je uho uz njegovu njuku i inilo joj se da uje slabaan dah. Odstupila je i vidjela kako mu se grudi jedva primjetno pokredu. (Ne, ula je vlastiti dah koji je jedva primjetno pokretao njeno tijelo, tako da joj se uinilo da se pokredu grudi psa.) Izvukla je iz torbice ogledalce i prislonila ga uz Karenjinovu njuku. Ogledalce je bilo tako prljavo da joj se uinilo da vidi kako se zamaglilo od daha. Tomae, on je iv! viknula je kad se Toma vratio iz vrta s cipelama ulijepljenim blatom. Nagnuo se nad njega i zavrtio glavom. Uzeli su svatko s jedne strane plahtu na kojem je leao, Tereza pokraj nogu, Toma pokraj glave. Podigli su ga i iznijeli u vrt. Tereza je pod rukom osjetila da je plahta mokra. Doao je k nama i napravio baricu, i otiao je od nas s baricom, pomislila je i bila je sretna to osjeda pod rukama tu vlagu, posljednji Karenjinov pozdrav. Donijeli su ga meu jabuke i spustili u raku. Nagnula se iznad rake i namjestila plahta tako da bude potpuno pokriven. inilo joj se nepodnoljivim da ilovaa, kojom de ga ubrzo zatrpati, pada na njegovo golo tijelo. Zatim je otila u kudu i vratila se nosedi ogrlicu, remen i aku okolade koja je od jutra leala na podu nedirnuta. Sve je to poloila uz njega. Pored groba bila je gomila svjee iskopane ilovae. Toma je uzeo lopatu u ruke. Tereza se sjetila svoga sna: Karenjin je rodio dvije kifle i jednu pelu. Ta reenica

je odjednom zazvuala kao epitaf. Zamislila je nadgrobni spomenik izmeu dvije jabuke, s natpisom: Ovdje lei Karenjin. Rodio je dvije kifle i jednu pelu." U vrtu je vladao sumrak, bio je trenutak izmeu dana i veeri, na nebu je stajao blijedi Mjesec, kao lampa zaboravljena u sobi mrtvih. Oboma su cipele bile slijepljene blatom kad su odnijeli kramp i lopatu u upu u kojoj su drali alat: grablje, tihae, motike... Sjedio je u svojoj sobi, gdje je bio naviknut itati knjigu za stolom. U takvim trenucima Tereza mu je prilazila, naginjala se nad njega i priljubila obraz uz njegov. Kad je toga dana uinila isto, zapazila je da Toma ne gleda u knjigu. Pred njim je lealo pismo i, premda se sastojalo samo od pet redaka otkucanih strojem, Toma je dugo i nepomino zurio u njega. to je to! upitala je Tereza, ispunjena strepnjom. Ne okredudi se Toma je uzeo pismo i pruio joj ga. U pismu je pisalo da mora jo istoga dana dodi na aerodrom pokraj susjednoga grada. Naposljetku se okrenuo prema njoj i Tereza je vidjela u njegovim oima isti uas kakav je i sama osjetila. Podi du s tobom rekla je. Zavrtio je glavom. Poziv se odnosi samo na mene. Ne, podi du s tobom ponovila je. Odvezli su se Tomaevim teretnjakom. Ubrzo su se nali na aerodromu. Bio je prekriven maglom. Ispred njih su se ocrtavale nejasne konture nekoliko aviona. Ili su od jednog do drugog, ali na svima su vrata bila zatvorena i nisu mogli udi. Naposljetku su doli do aviona kojem su vrata bila otvorena. Popeli su se uz stube, na vratima se pojavio stjuard i pozvao ih da uu. Avion je bio malen, samo za tridesetak putnika, i potpuno prazan. Uli su u prolaz izmeu sjedita neprestano dodirujudi jedno drugo, ne zanimajudi se previe za ono to se dogaa oko njih. Sjeli su na sjedita jedno uz drugo i Tereza je poloila glavu na Tomaevo rame. Prvobitni se strah bio rasplinuo i postupno pretvarao u tugu. Uas je ok, trenutak potpune zaslijepljenosti. Uas je lien svakoga traga ljepote. Vidimo samo prodornu svjetlost nepoznata dogaaja koji oekujemo. Kod tuge se, nasuprot tome, pretpostavlja da znamo. Toma i Tereza su znali to ih eka. Svjetlost uasa je oslabila i mogli su vidjeti svijet u plaviastom, njenom osvjetljenju, koje je stvari inilo ljepima nego to su prije bile. U trenutku dok je itala pismo Tereza nije osjedala nikakvu ljubav prema Tomau, znala je samo da ga sad ne smije ni na trenutak napustiti; uas je uguio sve ostale misli i osjedaje. Sad, dok je sjedila naslonjena na njega (avion je letio kroz oblake), strah je popustio pa je ponovno postala svjesna svoje ljubavi. Znala je da je to ljubav bez mjere i granica. Avion je konano sletio. Ustali su i otili do vrata koja je stjuard otvorio. I dalje su

drali jedno drugo oko struka, i tako su zastali na vrhu stuba. Ugledali su trojicu mukaraca s kapuljaama na glavi i pukama u rukama. Nije bilo nikakva smisla oklijevati, nisu imali kamo pobjedi. Polako su ili i kad su stali na tlo, jedan od mukaraca je podigao puku i nanianio. Nije se uo pucanj, ali Tereza je osjetila kako Toma, koji se trenutak ranije privijao uz nju dredi je oko struka, pada na zemlju. Vukla ga je prema sebi, ali ga nije mogla zadrati pao je na beton piste. Nagnula se nad njega. Htjela se baciti na njega i prekriti ga svojim tijelom, ali u tom je trenutku zapazila da se dogaa neto neobino njegovo tijelo poelo se naglo smanjivati. Bilo je to neto tako nevjerojatno da je pretrnula i ostala kao paralizirana. Tomaevo tijelo postajalo je sve manje i manje, vie uopde nije bilo slino Tomau, od njega je ostalo neto sasvim maleno, i ta stvarica se poela kretati, potrala i pobjegla preko aerodromske piste. Mukarac koji je pucao skinuo je masku i ljubazno se osmjehnuo Terezi, a onda se okrenuo i potrao za onom stvaricom koja je smueno trkarala tamo-amo kao da oajniki trai skrovite. Neko vrijeme su se tako gonili, a onda se mukarac bacio na zemlju i lov je bio zavren. Ustao je i vratio se Terezi. Nosio je onu stvaricu u ruci. Ta se stvarica tresla od straha. Bio je to zec. Pruio ga je Terezi. U tom trenutku strah i tuga su se rasplinuli i bila je sretna to dri u naruju tu ivotinjicu, to je ta ivotinjica njezina, to je moe priviti uz svoje tijelo. Zaplakati od srede. Plakala je i plakala, nije mogla gledati od suza. Odnijela je zeida kudi s osjedajem da je sad vrlo blizu cilja, da je tamo gdje je htjela biti, tamo odakle se ne bjei. Ila je prakim ulicama i lako pronala svoju kudu. ivjela je u njoj s ocem i majkom kad je bila mala. Ali majke i oca tamo nije bilo. Doekalo ju je dvoje staraca koje nikad prije nije vidjela, ali za koje je znala da su njezini pradjed i prabaka. Oboje su imali lica naborana kao kora drveta i Tereza je bila sretna to de stanovati s njima. Ali sad je htjela biti sama, sama sa svojom ivotinjicom. Nala je sa sigurnodu svoju sobu, u kojoj je stanovala od svoje pete godine kad su roditelji odluili da joj je potreban ivotni prostor. U sobi su bili kau, stolid i stolac. Na stolidu je stajala upaljena svjetiljka koja je cijelo to vrijeme ekala na nju. Na svjetiljci je sjedio leptir rairenih krila, na kojima su bile naslikane velike oi. Tereza je znala da je na cilju. Legla je na kau steudi zeida uz obraz. Sjedio je za stolom za kojim je bio navikao itati knjige. Pred njim je leala otvorena omotnica s pismom. Dobivam s vremena na vrijeme pisma o kojima ti nisam htio priati rekao je Terezi. Pie mi moj sin. Nastojao sam da njegov i moj ivot nikad ne uspostave vezu. I pogledaj kako mi se sudbina sveti. Jo prije nekoliko godina izbacili su ga s fakulteta. Sad je traktorist u nekom selu. Moj i njegov ivot se, dodue, ne dodiruju, ali teku jedan pored drugog istim smjerom

kao dvije paralelne crte. A zato mi nisi htio priati o tim pismima? upitala je Tereza, osjetivi kako joj je laknulo. Ne znam. Bilo mi je nekako neugodno. Pie ti esto? S vremena na vrijeme. A o emu? O sebi. Je li zanimljivo to to pie? Jest. Majka mu je, kao to zna, bila vatreni komunist. Ved odavno se raziao s njom. Sprijateljio se s ljudima koji su se nali u istoj situaciji kao mi. Nastojali su pokrenuti neku politiku akciju. Neki od njih danas lee u zatvoru. Ali i s njima se bio raziao. Sad govori o njima, distancirajudi se, kao o vjenim revolucionarima". A on se pomirio s ovim reimom? Ne, nije nikako. Vjeruje u Boga i misli da je u tome klju svega. Trebamo, navodno, svi u svakodnevnom ivotu ivjeti po normama koje propisuje vjera i uopde ne obradati panju na reim. Ignorirati ga. Ako vjerujemo u Boga, moemo, navodno, u svakoj situaciji svojim vlastitim djelovanjem stvoriti ono to on naziva kraljevstvo Boje na zemlji". Objanjava mi da je crkva u naoj zemlji jedino dobrovoljno udruenje ljudi i jedino koje izmie dravnoj kontroli. Zanima me je li u crkvi zato da se moe bolje oduprijeti reimu ili zato to zaista vjeruje u Boga. Pa pitaj ga! Uvijek sam se divio vjernicima nastavio je Toma. Mislio sam da posjeduju neki poseban dar za neosjetilnu percepciju, koji ja nemam. Neto kao vidovitost. Sad, meutim, vidim na svom sinu da je vjerovati zapravo veoma lako. Kad je bio u tekoj situaciji, prihvatili su ga katolici i vjera je odjednom bila tu. Moda je odluio vjerovati iz zahvalnosti. Ljudske odluke su strano jednostavne. Nije napisao svoju adresu rekao je Toma, a zatim dodao: Na potanskom igu je, naravno, ime zadnje pote. Bilo bi dovoljno poslati pismo na tamonju poljoprivrednu zadrugu. Tereza se pred Tomaem stidjela svojih sumnji pa je htjela ispraviti krivicu blagonaklonim odnosom prema njegovom sinu. Pa zato mu onda ne pie? Zato ga ne pozove da doe? Slian je meni rekao je Toma. Kad govori, iskrivljuje gornju usnu kao ja. Pomalo je neobino gledati vlastitu usnu kako govori o Gospodu, udno je. Tereza se nasmijala. Toma se takoer nasmijao. Tomae, ne budi djetinjast! rekla je Tereza. Sve su to ved tako stare prie. Ti i tvoja prva ena. Zar je njemu stalo do te prie? to on ima s njom? Zato bi se runo odnosio prema nekome samo zato to si u mladosti imao lo ukus?

 Da budem iskren, imam tremu od tog susreta. To je glavni razlog zato mi ga se ne da zvati. Ne znam zato sam bio tako umiljen. ovjek nekad neto odlui, ni sam ne zna kako, i ta odluka se onda po inerciji sama odrava. I iz godine u godinu sve je tee promijeniti je. Pozovi ga rekla je. Istoga dana popodne, dok se vradala iz staje, ula je glasove na cesti. Kad je prila blie, ugledala je Tomaev kamion. Toma je stajao sagnut i skidao kota. Nekolicina momaka je stajala naokolo; ekali su, bespomodno, da Toma zavri popravak. Stajala je i nije mogla odvojiti pogled od tog prizora. Toma je izgledao staro. Kosa mu je posijedila a njegovi nespretni pokreti nisu bili pokreti lijenika koji je postao voza, nego pokreti ovjeka koji vie nije mlad. Sjetila se nedavnog razgovora s predsjednikom. Rekao joj je da je Tomaev kamion u bijednom stanju. Rekao je to u ali, nije nikoga optuivao, ali u njegovim se rijeima osjedala zabrinutost. Toma se bolje razumije u ljudsko tijelo nego u motor rekao je smijudi se, a onda joj je priznao da je ved nekoliko puta traio od vlasti da dopuste Tomau obavljanje lijenike prakse u opdinskom domu zdravlja. Ustanovio je, meutim, da to policija nikad nede dopustiti. Sklonila se iza jednog stabla da je nitko od ljudi oko teretnjaka ne moe vidjeti. Stajudi tako i promatrajudi ga, srce joj se stezalo predbacivala je sebi toliko toga. Zbog nje se vratio iz Zuricha u Prag. Zbog nje je otiao iz Praga. Pa ni ovdje mu nije dala mira i jo ga je nad umirudim Karenjinom muila tajnim sumnjama. Uvijek mu je u sebi predbacivala da je ne voli dovoljno. Svoju vlastitu ljubav smatrala je za neto to je izvan svake sumnje, a njegovu ljubav za puki obzir prema njoj. Sad vidi koliko je bila nepravedna da je zaista osjedala za Tomaa takvu veliku ljubav, ostala bi s njim u inozemstvu! Toma je tamo bio zadovoljan, tamo se pred njim otvarao nov ivot! A ipak je otila od njega. Istina, uvjeravala je samu sebe kako to ini iz irokogrudnosti, da mu ne bude na teret. Ali da ta irokogrudnost nije bila samo izgovor? Zapravo, znala je da de dodi za njom! Dozivala ga je i vukla sve nie i nie, kao to vile mame putnike u movare da se tamo utope. Iskoristila je trenutak kad je imao greve u elucu da iz njega izmami obedanje kako de otidi na selo. Kako je lukava znala biti! Zvala ga je kao da nastoji stalno iznova provjeravati koliko je voli, i zvala ga je tako dugo dok se nije naao gdje je sada sijed i umoran, deformiranih i zgrenih ruku koje vie nikad nede modi uzeti skalpel. Nali su se tamo odakle vie nema odlaska dalje. A kamo bi jo mogli otidi? U inozemstvo ih nikad nede pustiti. U Prag se vie nede modi vratiti, tamo im nitko nede dati posao. A da idu u neko drugo selo, za to nemaju nikakva razloga. Gospode Boe, je li zaista bilo potrebno stidi ak ovamo kako bi se uvjerila da je

on voli? Konano mu je uspjelo montirati kota. Sjeo je za volan, momci su se popeli na karoseriju, motor je zabrujao. Otila je kudi i napunila kadu vodom. Leala je u vreloj vodi i govorila sebi kako je cijeloga ivota koristila vlastite slabosti protiv Tomaa. Svi smo skloni da u snazi uvijek vidimo krivca, a u slabosti nevine rtve. Ali Tereza sad zna da je u njezinom sluaju bilo suprotno! I njeni snovi, kao da su znali u emu je jedina slabost tog mukarca, ukazivali su mu na Terezine patnje i tjerali ga na povlaenje! Njezina je slabost bila agresivna i prisiljavala ga na stalne kapitulacije dok konano nije izgubio svoju snagu i pretvorio se u zeca u njezinu naruju. Stalno je mislio na taj san. Izala je iz kade i otila potraiti neku haljinu. Htjela je odjenuti najljepu haljinu, da mu se svidi, da ga razveseli. Samo to je zakopala posljednji gumb, u kudu je buno upao Toma s predsjednikom zadruge i jednim upadljivo blijedim mladim zadrugarom. Brzo! viknuo je Toma. Neku jaku rakiju! Tereza je otrala i donijela bocu ljivovice. Natoila je aicu, koju je mladi zadrugar brzo iskapio. U meuvremenu je saznala to se dogodilo mladid je na poslu iaio ruku u ramenu i urlao od bolova. Nitko nije znao kako da mu pomogne pa su pozvali Tomaa, koji mu je jednim pokretom namjestio zglob. Mladid je iskapio jo jednu aicu i rekao Tomau: Tvoja supruga je danas neobino lijepa. Budalo rekao je predsjednik gospoa Tereza je uvijek lijepa. Znam da je uvijek lijepa rekao je mladid Ali danas se i lijepo odjenula. Nikad vas nisam vidio u toj haljini. Spremate se za izlazak? Nikamo se ne spremam. Tu sam haljinu odjenula za Tomaa. Doktore, kakav si ti sretnik rekao je predsjednik, smijudi se. To mojoj staroj ne pada na pamet, da se lijepo odjene za mene. Pa zato i izvodi u etnju prase, a ne enu rekao je mladid i dugo se smijao svojoj ali. to, uostalom radi Mefisto? upitao je Toma. Nisam ga vidio najmanje... Zamislio se. Najmanje jedan sat! ezne za mnom rekao je predsjednik. Kad vas vidim u toj haljini, poelim plesati s vama rekao je mladid Terezi. Bi li je pustio sa mnom na ples, doktore? Idemo svi na ples rekla je Tereza. Hode li? upitao je mladid Tomaa. Ali kamo? upitao je Toma. Zadrugar je predloio susjedni gradid, gdje u hotelu postoji bar i podij za ples.

 Podi de s nama rekao je mladid zapovjednikim tonom predsjedniku, a kako je u sebi imao ved tredu aicu rakije, dodao je: Ako Mefisto ezne za tobom, povest demo i njega? Dovest demo im dva prasca! Sve ene de pasti na dupe kad ugledaju dva prasca! I nakon toga dugo se smijao. Ako vas nede biti stid Mefista, podi du s vama rekao je predsjednik pa su se svi ukrcali u Tomaev kamion. Toma je sjeo za volan, Tereza je sjela pored njega, dvojica mukaraca iza njih; ponijeli su i napola ispijenu bocu ljivovice. Tek kad su proli kroz selo, predsjednik se sjetio da su zaboravili Mefista. Vikao je na Tomaa da se vrati. Nema potrebe, jedan prasac je dosta rekao je mladid, i to je umirilo predsjednika. Padao je mrak. Vozili su uzbrdo, po serpentinama. Stigli su u grad i parkirali kamion pred hotelom. Tereza i Toma nikada prije nisu bili u tom hotelu. Sili su niz stube u suteren gdje se nalazio barski pult s nekoliko stolova i podijem za ples. Jedan gospodin, star oko ezdeset godina, svirao je klavir, a otprilike podjednako stara dama violinu. Svirali su lagere stare etrdeset godina. Na podiju je plesalo pet-est parova. Mladid se osvrnuo i rekao: Ovdje nema nijedne po mom ukusu! I odmah je zamolio Terezu za ples. Predsjednik i Toma su sjeli za jedan slobodan stol i naruili bocu vina. Glupost rekao je predsjednik. Ostat demo ovdje preko nodi. Zatim je otiao na recepciju rezervirati dvije sobe. Kada se Tereza vratila s mladidem s podija, za ples ju je zamolio predsjednik. Tek na kraju je plesala s Tomaem. Za vrijeme plesa rekla mu je: Tomae, sve zlo u tvom ivotu dolazi od mene. Zbog mene si stigao ak ovamo. Tako nisko da se nie ne moe. Kakve su to gluposti? rekao je Toma. to je to nisko? Da smo ostali u Zrichu, operirao bi bolesnike. A ti bi fotografirala. To je glupa usporedba rekla je Tereza. Za tebe je tvoj posao bio sve, a ja mogu raditi bilo to, potpuno mi je svejedno. Ja nisam apsolutno nita izgubila. A ti si izgubio sve. Tereza rekao je Toma nisi zapazila da sam ovdje sretan? Tvoja misija je da operira rekla je. Tereza, moja misija je glupost. Ja nemam nikakvu misiju. Nitko nema nikakvu misiju. I veliko je olakanje ustanoviti da si slobodan, da nema nikakvu misiju. Nije bilo mogude ne vjerovati njegovom iskrenom glasu. Ponovno je pred sobom vidjela jutronju sliku kako popravlja kamion, i izgleda star. Stigla je tamo, kamo je eljela ta uvijek je eljela da bude star. Ponovno se sjetila zeca kojeg je

pritiskala uz obraz u svojoj djejoj sobi. to to znai pretvoriti se u zeca? To znai izgubiti svaku snagu. To znai da jedno od njih nije vie snanije od drugoga. Kretali su se plesnim koracima uz zvuke klavira i violine a Tereza je drala glavu na njegovu ramenu. Tako je drala glavu dok su zajedno sjedili u avionu koji ih je nosio kroz maglu. Ponovno je proivljavala istu neobinu tugu kao tada. Ta tuga je znaila: stigli smo na posljednju postaju. Ta sreda je znaila: zajedno smo. Tuga je bila forma, a sreda je bila sadraj. Sreda je ispunjavala prostor tuge. Vratili su se za stol. Plesala je jo dvaput s predsjednikom i jednom s mladidem, koji je ved bio tako pijan da je pao na podiju. A onda su svi napustili bar i otili u svoje sobe. Toma je okrenuo klju i upalio luster. Vidjela je dva kreveta jedan uz drugi, pored jednoga kreveta nodni ormarid s lampom iz ijeg je sjenila, uplaen svjetlodu, uzletio veliki nodni leptir i poeo kruiti po sobi. Iz bara u suterenu dopirali su tihi zvuci klavira i violine.