Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str.

3444

34
Izvorni znanstveni ~lanak 32(510)

Pola stolje}a Narodne Republike Kine

KSENIJA JURI[I]* Sa`etak Uzimajui u obzir sve prednosti i opasnosti politikog, ekonomskog, vojnog i kulturnog naslijea, Narodna Republika Kina provodi politiku oslanjanja na brzi ekonomski rast i poboljanje materijalnih uvjeta ivota, kako bi se ostvarila politika i socijalna stabilnost kineskog drutva i drave. Ovaj cilj ostvaren je tek privremeno i djelomino, a konani rezultat ovisi ponajprije o umjenosti kineskog vodstva da nastavi kretanje izmeu dviju suprotnosti: zatvorenog politikog sustava i potrebe odravanja otvorene ekonomije. Traei svoje mjesto u svijetu danas, Narodna Republika Kina suoena je s temeljnim izborom punopravnog sudjelovanja u meunarodnom sustavu, potpunim prihvaanjem njegovih mehanizama i naela, poev od Ujedinjenih naroda, svjetskih trgovakih normi, zatite ljudskih prava, kontrole naoruanja, ouvanja okolia i slino, to istovremeno, prema kineskom shvaanju, nosi prijetnju erozije kineske samostalnosti, mogunosti izbora i politike nezavisnosti kineske drave.

Na sebi svojstven nain, 1. listopada 1999. godine Narodna Republika Kina obiljeila je pola stoljea svoga postojanja. Prvom vojnom paradom u proteklih petnaest godina, na Trgu nebeskog mira i ispred vrata Zabranjenog grada, na istom mjestu gdje je, gotovo tono u sat, prije pola stoljea proglaena nova revolucionarna Kina, pola milijuna Kineza slavilo je svoje sadanje i prethodne voe: Jiang Zemina koji ju je ponovno ujedinio, reformatora Deng Xiaopinga i revolucionara Mao Zedunga.1 Za promatrae i analitiare meunarodnih politikih odnosa bila je to prilika ponovnoga i sveobuhvatnog odreivanja mjesta i uloge najmnogoljudnije drave u svjetskim kretanjima, koja je raspadom sovjetske drave, zavretkom hladnog rata i uruavanjem komunistikih reima u istonoj Europi i Sovjetskom Savezu, preostala kao jedina drava sa, na prvi pogled, stabilnom komunistikom vladom. S druge strane, za same Kineze bila je to prigoda da, zahvaljujui sve veem znaaju koji kineska drava ima na suvremenoj meunarodnoj politikoj sceni, barem na trenutak umire vlastiti nacionalni ego, koji oduvijek zahtijeva vie potovanja i panje svjetske javnosti prema najstarijoj neprekinutoj velikoj svjetskoj civilizaciji.
* Ksenija Jurii, asistent na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu na predmetu Meunarodni politiki odnosi.

Vidi: Hirsch, Michael i Melinda Liu, A Goose Step Into the Future, Newsweek, 11. listopada, 1999., 33-35.

Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 3444

35

Promatranje kineske drave puno je suprotnosti, te se moe usporediti s poznatim primjerom iz psihologije o promatranju slike s dvostrukim znaenjem: ovisno o kutu gledanja onoga koji promatra, vidjet e se mlada ena ili starica. Tako je za dio znanstvenika i teoretiara s podruja meunarodnih politikih odnosa, u skladu s njihovim polaznim stavovima, Narodna Republika Kina samim svojim prostiranjem na teritoriju veliine 9.596.960 etvornih metara, to ini dvije treine istonoazijskog prostora, i injenicom da predstavlja domovinu za gotovo jednu petinu svjetskog stanovnitva,2 s najdinaminijom svjetskom privredom proteklih dvadesetak godina, naoruana nuklearnim orujem i jedna od pet stalnih lanica Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda, drava s potencijalima supersile koja e obiljeiti poetak novog tisuljea. Za druge, ona je tek jedna od siromanih zemalja u razvoju, koja uz sve probleme to karakteriziraju razvoj ove skupine drava, treba svoje drutvo od 1,251 milijarde stanovnika transformirati iz zaostaloga poljoprivrednog drutva 19. stoljea u razvijeno informatiko drutvo, primjereno 21. stoljeu.3 Pitanje koje se samo po sebi namee jest: koje od ova dva suprotstavljena miljenja oslikava suvremenu Kinu, ili je istina, kao i obino, negdje u sredini?

Politiki aspekti: revolucija ili reforma?

Osnovni i najvaniji zadatak sveukupne politike Narodne Republike Kine u ovom proteklom vremenskom periodu sadran je u kombiniranim naporima unapreenja i modernizacije kineskog drutva i drave te ouvanja nacionalne nezavisnosti, posebno dravnog teritorijalnog integriteta. Kina modernog doba proklamirala je nekoliko revolucija ili, blae reeno, perioda znaajnijih drutvenih promjena, ali s rezultatima koji su vrlo skromni. Sam Mao Zedong, pokretanjem Velikog skoka naprijed i Velike proleterske kulturne revolucije4, moe se pohvaliti s negativnim rekordom po broju ubijenih, raseljenih, osuenih na gulage ili izgladnjelih Kineza, brutalnosti suodnoenja prema vlastitom narodu, koja nije bila viena u ni u jednom prethodnom trenutku kineske moderne povijesti. Nasuprot tome, pod mnogo skromnijim nazivom, objavljujui reforme, vladavina Deng Xiaopinga rezultirala je revolucionarnim promjenama kineskog drutva u protekla dva desetljea.
2 Samom svojom brojnou, Kinezi utjeu na sudbinu ostatka svijeta, to god uinili bilo da emigriraju, ili kupuju ito na svjetskom tritu, bilo da grade ceste i voze automobile. Iscrpit e svjetske izvore hrane, ne uspiju li se sami prehraniti, ili otetiti globalnu atmosferu, ne smanje li stopu kojom kuhaju ili zagrijavaju svoje domove ugljenim briketama. Zbog njezine demografske veliine, nema globalnih problema koje je mogue rijeiti bez Kine. Nathan, Andrew J., Ross, Robert S., The Great Wall and the Empty Fortress: Chinas Search for Security, W. W. Norton, New York, 1997., str.17. 3 Vidi: Brzezinski, Zbigniew, Velika ahovska ploa: Ameriki primat i njegovi geostrateki imperativi, Interland d.o.o., Varadin, 1999., a posebno poglavlje pod nazivom Kina: ne globalna, ve regionalna, str.148-162. Takoer vidi: Segal, Gerald, Does China Matter?, Foreign Affairs, Vol. 78, 1999., No.5., rujan-listopad, str. 24-36. 4

Vidi: Janssen, Karl-Heinz, Maovo doba, Biblioteka Suvremena misao, kolska knjiga, Zagreb, 1979.

Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 3444

36

Po svom politikom stilu i filozofiji Deng Xiaoping, kojeg danas mnogi vole nazivati posljednjim kineskim carem, bio je tradicionalniji od bilo kojeg drugog kineskog politiara suvremenog doba. Rijetko se pojavljujui u javnosti i gotovo uope ne koristivi medije, Dengov pristup mjestu politiki najvanije osobe u Kini, u potpunosti je bio u skladu s tradicionalnom kineskom politikom kulturom i njezinim poimanjem politikog voe kao ... izvrnog mandarina, poluboanskog, svemonog cara, voe koji djeluje izvan vidokruga javnosti, tajno i iza pozornice5. Deng se odrekao svih slubenih pozicija i poloaja, kako bi bio obian graanin. Time je izbjegao dvije vane prepreke: prvo, ogranienja u dometima koritenja politike moi to ih sobom neminovno nosi svaka politika funkcija i, drugo, djelomino je otklonio odgovornost, to mu je omoguavalo da lake i spremnije preuzme rizike promovirane politike. Poziciju vrhovnog kineskog lidera Dengu je, osim toga, priskrbila i njegova ivotna dob i iskustvo koje su oduvijek imali vrlo vanu ulogu u kineskom politikom ivotu. Kao jedan od najstarijih lanova Kineske komunistike partije, veteran Dugog mara, suradnik Mao Zedunga i Zhou Enlaia, posjedovao je autoritet koji mu je sam po sebi, bez formalnog izbora narodnih masa ili zakonom odreenih procedura, jamio mjesto lidera. I sm rtva kulturne revolucije, nekoliko puta uklanjan s politike pozornice i na nju ponovno vraan, Deng je shvatio, za vanjski svijet naizgled suprotstavljene, ali u veini kineskog naroda duboko ukorijenjene, dvije velike potrebe. Prvo, elju za slobodnijim i nesmetanijim svakodnevnim ivotom, bez snanoga ideolokog upletanja marksizmalenjinizma-maoizma u ivot obinog graanina, jer su velike kolektivne vizije i parole izgubile svoju privlanost i upotrebnu vrijednost zbog strahota koje je u pamenju ostavilo Maovo doba. I, drugo, njihovu potrebu za politikom stabilnou i javnim redom, bez velikih zaokreta, naglih i nepredvienih promjena, ak i pod cijenu toleriranja i opravdavanja odreenog stupnja represije neophodne za njihovo odravanje. Deng je bio svjestan veliine i opravdanosti zahtjeva za poboljavanjem materijalnih uvjeta ivota kineskog stanovnitva. Stoga je bio uvjeren da e ono svesrdno odgovoriti na svaku pruenu mogunost vlastite inicijative u tom smjeru, ali se istovremeno nije odrekao kineske tradicionalne pogodnosti nemilosrdnog kanjavanja svih pokuaja remeenja drutvene stabilnosti. Omoguujui Kinezima da postanu malo bogatiji i sretniji, bio je spreman nemilosrdno se suoiti sa svim pokuajima remeenja politike i drutvene stabilnosti, kao to su to pokazali i dogaaji na Trgu nebeskog mira 1989. godine, kad je javno nezadovoljstvo korupcijom i vrstom ideolokom kontrolom dovelo do izbijanja brojnih studentskih protesta u nizu kineskih gradova, a serija masovnih demonstracija kulminirala masakrom na najpoznatijem kineskom trgu.6 Ironino, ali je upravo duh Tiananmenskog pokreta, koji je Dengov reim pokuao slomiti, spasio kineski komunizam od kolapsa s poetka 90-ih godina. Sa svjeim sje5 Pye, Lucian W., The Leader in the Shadow: A Wiev of Deng Xiaoping, Current History, rujan 1996., str. 247. 6 Premda ne postoje slubeni podaci, smatra se da je na samom Trgu nebeskog mira poginulo vie od 500 ljudi, dok je stotinjak pogubljeno u ostalim kineskim gradovima pod optubom da su bili zaetnici nemira. Tisue su bile uhapene i osuene na kazne zatvora od 3 do 15 godina.

Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 3444

37

anjima na ta zbivanja i pod prijetnjom politikog i socijalnog kolapsa do kakvog je dolo u istonoj Europi i Sovjetskom Savezu, kineski komunistiki totalitarizam pretvorio se u ono to mnogi uobiavaju zvati azijskim autoritarizmom. Ljudi mogu nositi odjeu koja im se svia, odabirati svoja zanimanja, mijenjati poslove, prelaziti sa sela u grad, razmijeniti svoja miljenja sa susjedima, pa ak uti i razliita miljenja meu svojim politikim vodstvom, izai na kompetitivne lokalne, ali ne i nacionalne izbore, i zapravo uiniti sve osim direktnog izazivanja autoriteta vlasti. Za kineski narod i njegovo politiko ponaanje danas vrijedi maksima: postoje stvari koje se mogu initi, ali o kojima se ne smije govoriti, i postoje stvari o kojima se moe govoriti, ali ih se ne smije initi. Promatrajui ovaj razvoj i povezujui ga s iskustvima ostalih azijskih tigrova, poput June Koreje ili Tajvana, mnogi pretpostavljaju kako e vee osobne slobode i znaajnija ekonomska samostalnost stanovnitva postupno utjecati na smanjivanje politikih ogranienja i pruanje veih sloboda unutar kineskog politikog sustava. Meu nedodirljive teme svakako ulazi i pitanje voenja nacije od strane Kineske komunistike partije. Partija koja okuplja oko 60 milijuna lanova, autoritarna po svojoj strukturi i ideologiji, i dalje upravlja i dominira dravom i drutvom.7 S druge strane, danas gotovo da nije mogue izdvojiti utjecajnije ime unutar kineske vladajue elite koje vjeruje u komunizam, ime je stvoren vakuum koji je nacionalizam, kao oduvijek prisutan i snaan element partijskog dokazivanja, spremno ispunio. Isticanje kineskog nacionalnog ponosa, esto puta zatiranog dogaanjima iz povijesti, pojavilo se danas kao rijetko zajedniko sredstvo podrke i odravanja Kineske komunistike partije na vlasti, koje povezuje i pobornike i kritiare reima. Sukladno tome, analitiari meunarodnih odnosa sve ee upozoravaju kako je Kineska komunistika partija ve dulje vrijeme sve vie kineska, a sve manje komunistika.

Vanjskopolitiki aspekti: dio meunarodnog sustava ili samoizolacija?

U duljem periodu nakon svoga uspostavljanja, Narodna Republika Kina bila je suoena s nizom prepreka na putu meunarodnog priznavanja, meu koje svakako moemo ubrojiti i dugogodinje meunarodno odbijanje tvrdnji komunistike vlasti u Pekingu da je ona jedini legitimni predstavnik svih Kineza, kako onih sa kineskog matinog prostora tako i Hong Konga, Macaoa i Tajvana. Narodna Republika Kina tek je poetkom 70-ih izborila svoje diplomatsko priznanje od strane veine velikih svjetskih sila i zauzela svoje mjesto u Ujedinjenim narodima. Kineska vanjska politika u proteklih pet desetljea moe biti podijeljena na etiri vremenska perioda: razdoblje 1949.-1960. godine, kojim je dominiralo strategijsko povezivanje sa Sovjetskim Savezom i ostalim komunistikim dravama svijeta; razdoblje 1961.-1972. godine, koje obiljeava oslanjanje Kine na vlastite snage i konfrontacija s
To je bilo mogue posebno ilustrativno vidjeti u sluaju organiziranja masovnih demonstracija protiv NATO-ova bombardiranja kineskog veleposlanstva u Beogradu poetkom svibnja 1999. godine. Vidi detaljnije: Bombs in Belgrade, bricks in Beijing, The Economist, 15 svibnja 1999., str. 13-14 i 65-66; Behind Chinese furor: mistrust, The Christian Science Monitor, 14.-20. svibnja 1999., str. 1. i 7.
7

Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 3444

38

obje supersile, Sovjetskim Savezom i Sjedinjenim Amerikim Dravama; razdoblje 1972.-1989. godine, u kojem je kineska pozicija u svjetskim zbivanjima bila u stalnom previranju izmeu dviju supersila, te razdoblje nakon 1989. godine, tijekom kojeg Kina nastoji unaprijediti odnose s jedinom preostalom svjetskom supersilom Sjedinjenim Amerikim Dravama, ali i priskrbiti prestiniji vlastiti poloaj u promijenjenim poslijehladnoratovskim okolnostima na meunarodnoj pozornici. Ponaanje i stavovi Narodne Republike Kine na meunarodnoj pozornici esto zbunjuju ostale sudionike svjetskih zbivanja. Premda stoljeima izolirana u okvire vlastitoga svijeta, ona danas ...brani najiu, izvorno europsku koncepciju nacionalnog suvereniteta. (...) Kinu prikazuju kao nezadovoljnu silu koja nastoji poremetiti svjetski poredak i status quo silu koja podrava meunarodnu stabilnost tako neophodnu za ekonomski razvoj8. Kineska vanjska politika temelji se na Pet naela miroljubive koegzistencije utemeljenih jo 1954. godine u bilateralnom sporazumu Kine i Indije, koji su 1970. godine proireni i prihvaeni na zasjedanju Ope skuptine Ujedinjenih naroda u Deklaraciji o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji drava, a obuhvaaju sljedee: meusobno potivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta, meusobno nenapadanje, nemijeanje u unutranje poslove drugih drava, ravnopravnost i meusobnu korist, te mirnu koegzistenciju. Ova naela miroljubive koegzistencije slue danas kao kineski tit u izrastanju nove vrste svjetskog poretka, u kojem bi sve drave, bez obzira na svoju veliinu ili snagu, dio svojih ovlasti trebale prenijeti na meunarodne institucije i organizacije, bez obzira na to radi li se o proliferaciji svih vrsta naoruanja, ekonomskoj politici i rjeavanju pitanja slobodne trgovine u svijetu ili promoviranju univerzalnih normi s podruja ljudskih prava. Tome treba dodati i vrst kineski stav kako probleme i pitanja koji optereuju suvremeni razvoj svijeta treba rjeavati mirnim putem, to moe biti ilustrirano kineskim gleditima na irako-iranski rat, arapsko-izraelski sukob ili pak sukob i rat na prostoru bive Jugoslavije. Od nerijeenih vanjskopolitikih pitanja koja optereuju kinesku sadanjost svakako je najvanije pitanje Tajvana. Od vremena angajskog komunikea iz 1972. godine, kojim je potvrena kineska pozicija da postoji samo jedna Kina i da je Tajvan dvadeset trea kineska provincija, puno toga se promijenilo. Provevi demokratske reforme, prve predsjednike izbore, osiguravi ekonomski prosperitet stanovnitvu i izvrivi uspjenu generacijsku smjenu Kineza iz matice s Kinezima roenim na Tajvanu, koja se podudara sa smjenom Kuomintanga s politiarima Demokratske progresivne partije iz ijih redova dolazi i tajvanski predsjednik Lee Teng-hui, Tajvan je prerastao svoje otone okvire, zahtijevajui znaajnije mjesto u meunarodnim odnosima. Probijajui meunarodnu politiku izolaciju, tajvanski politiari sve ee putuju svijetom, traei ulazak Tajvana u meunarodne organizacije poput Ujedinjenih naroda i Svjetske trgovinske organizacije. Upravo rjeenje kinesko-tajvanskog spora moe biti onaj lakmus papir koji e pokazati hoe li Kina 21. stoljea postati ...potovana i dobrodola lanica

Nathan, Andrew J. i Ross, Robert S., The Great Wall and the Empty Fortress ..., op.cit., str. 3-4.

Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 3444

39

svjetske zajednice ili ostati uglavnom zatvorena i moda vie no ikada prije slijediti tvrdokorne ambicije velike sile Azije9. Traei svoje mjesto u svijetu danas, Narodna Republika Kina suoena je s temeljnim izborom punopravnog sudjelovanja u meunarodnom sustavu, potpunim prihvaanjem njegovih mehanizama i naela, poev od Ujedinjenih naroda, svjetskih trgovakih normi, zatite ljudskih prava, kontrole naoruanja, ouvanja okolia i slino, to istovremeno, prema kineskom shvaanju, nosi prijetnju erozije kineske samostalnosti, mogunosti izbora i politike nezavisnosti kineske drave. Upravo radi manevriranja izmeu ova dva cilja, kinesko ponaanje na meunarodnoj pozornici esto je puta protumaeno kao da izaziva nove nesporazume.

Ekonomski aspekti: socijalizam ili kapitalizam?

Kad je u rujnu 1976. godine umro Mao Zedung, velika veina Kineza, dijelom kao izraz olakanja, a dijelom suoena s neizvjesnou koju je sobom nosila budunost, na trenutak je zadrala dah. Nakon smrti Deng Xiaopinga u veljai 1996. godine, velika veina Kineza vjerojatno je pomislila bussines as usuall. Dva su osnovna uzroka takvom stavu: prvo, post-Dengova era zapoela je puno prije njegova fizikog odlaska i, drugo, najvei dio kineske nacije bio je zaokupljen poboljanjem materijalnih uvjeta ivota. Od 1979. godine, vremena pokretanja prvih reformi, pa sve do danas u Narodnoj Republici Kini postoji opeprihvaen konsenzus o potrebi provoenja takve politike kojom bi se stanovnitvo izbavilo iz zaaranog kruga siromatva i nacija od ponienja. Kinesko rukovodstvo predvoeno Deng Xiaopingom prihvatilo je pragmatian pogled na itav niz politikih i socio-ekonomskih problema, kojim je u znaajnoj mjeri smanjen utjecaj i uloga ideologije u ekonomskoj politici. Porastom osobnih prihoda i pristupom raznim potroakim dobrima, nastojalo se poveati ekonomsku produktivnost i ivotni standard. Program ekonomskih refomi pokrenut je kao odgovor na izuzetno loe stanje kineske ekonomije kojoj je prijetio potpuni kolaps. S reformama se zapoelo na selu, gdje su one prvotno doivjele i najvee uspjehe. Slabei veze unutar tzv. narodnih zajednica, utemeljenih dva desetljea ranije, za vrijeme Mao Zedunga, usvojen je sustav odgovornosti kuanstva kojim su od polufeudalnog poljoprivrednog sustava osloboene milijunske mase seljaka, ime je znatno povean uinak poljoprivredne proizvodnje, a Kina uskoro svrstana meu drave koje su sposobne samostalnom proizvodnjom prehraniti vlastito stanovnitvo.10 Prema procjenama Svjetske banke, poljoprivredni proiz-

Hirsch, Michael Liu, Melinda, A Goose Step Into the Future, Newsweek, op. cit. str. 34.

Kao potporu uspjehu ekonomskih reformi 1980. godine uvedena je vrsta kontrola demografskog prirataja u okviru politike planiranja obitelji s jednim djetetom. Premda je esto bila izloena otrim kritikama (zbog prinudne sterilizacije, nasilnih pobaaja, pojave ubijanja enske novoroenadi), politika jednog djeteta spasila je Kinu eventualnih 300 milijuna stanovnika u proteklom vremenu njezine primjene. Danas se smatra da je ispunjen cilj kontroliranog rasta kineskog stanovnitva, te postupno dolazi do ublaavanja nekih njezinih odredbi, a i sve ee se raspravlja o njezinim socijalnim posljedicama, posebno glede razvoja

10

Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 3444

40

vod poveao se 1978. godine za 2,8%, a u razdoblju 1978.-1984. poveavao se prosjenom stopom od 6%,11 ime je gotovo za etvrtinu smanjen broj siromanih.12 Reforme u poljoprivredi proirene su i na industriju, to je tijekom 80-ih i 90-ih godina omoguilo prosjeni godinji privredni rast od gotovo 10%. Stoga su reformama obuhvaena i ostala podruja poput financijskog i bankarskog sustava, te politike odreivanja cijena i zapoljavanja. Pa ipak, koncem 80-ih kineska privreda nala se pred rastuom inflacijom i nezaposlenou, to je usporilo provoenje reformi. Posjeta Deng Xiaopinga 1992. godine kineskim junim provincijama dala je novi impuls privrednim promjenama, potvrenim godinu dana kasnije, tijekom etrnaestog kongresa Kineske komunistike partije koji je, kao osnovni zadatak kineskog ekonomskog razvoja u 1990-im godinama, proglasio stvaranje socijalistike trine ekonomije. Premda je nakon zbivanja na Trgu nebeskog mira 1989. godine Narodna Republika Kina bila suoena s uspostavom raznih oblika sankcija od prekida diplomatskih kontakata na viim razinama, zabrane uvoza tehnoloki znaajnije opreme, suspenzijom raznih oblika meunarodne suradnje, bilo kulturne i znanstvene bilo financijske pomoi i kredita poetkom 90-ih kineska privreda i dalje je biljeila znaajan rast privrede, osobito zahvaljujui otvaranju vie od 2000 slobodnih ekonomskih zona. Iako, mjereno svjetskim standardima, i dalje predstavljaju znaajne rezultate kojima Narodna Republika Kina ulazi u grupu najdinaminijih svjetskih privreda, godinje stope privrednog rasta postupno su poele opadati sa slubenih 8,9% u 1997., na 7,9% u 1998., te na procijenjenih 7% u 1999. godini.13 Uzrok su takva kretanja potekoe u reformi dravnih poduzea i bankarskog sustava. Vie od polovine kineskih dravnih poduzea od ukupnog broja gotovo vie od 300.000, svojom neefikasnou i godinjim gubitcima predstavljaju izuzetan teret. Makar ine tek 40% u ukupnom industrijskom proizvodu, na njih odlazi vie od 90% kredita kineskih dravnih banaka. No obuhvaajui najvei dio urbane radne snage, gotovo 100 milijuna radnika, ona predstavljaju najvei izvor podrke Kineskoj komunistikoj partiji. Stoga reforma dravnih poduzea i banaka te njihova reorganizacija trinim uvjetima, mogu izazvati veliku nezaposlenost i socijalne nemire, to moe predstavljati novu opasnu prijetnju vodeoj i zasad nedodirljivoj poziciji Kineske komunistike partije.14 Temelj suvremenoga kineskog ekonomskog trenutka ini politika ekonomskog razvoja, ponajprije okretanjem k trinoj ekonomiji. Meu kineskim liderima danas nema
kineske obitelji u budunosti, sposobnosti drave da podnosi svoje sve starije stanovnitvo i razlika u brojnosti gradske i seoske populacije.
11 12

The Long March to Capitalism, The Economist, 13. rujna 1997., str. 21.

Unato iznimnim uspjesima, svojim dohotkom per capita od 750$ godinje, Narodna Republika Kina i dalje se nalazi u grupi najsiromanijih drava svijeta. Ono to moe predstavljati poseban ekonomski i politiki izazov za kinesku vladu jest i enjenica da se sve vie iri jaz izmeu brzorazvijajuih i bogatijih obalnih dijelova zemlje na istoku i zaostalog i jo uvijek vrlo siromanog unutranjeg djela Kine. Vidi: Background Notes: China, kolovoz 1999, Bureau of East Asian and Pacific Affairs, U.S. Department of State, Washington, 1999.
14 13

Vidi: Keeping China off the rocks, The Economist, 10. veljae 1996., str. 55-56.

Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 3444

41

onih koji bi podravali povratak poljoprivrede pod okrilje drave, zatvaranje ekonomije prema svijetu ili, kao u sluaju biveg Sovjetskog Saveza, subvencioniranja velikih dravnih poduzea sve dok drava ne bankrotira. Sve su tendencije usmjerene tritu i njegovom razvoju, otvaranju kineske privrede i jaanju konkurencije, te vrlo vanom i osjetljivom pitanju reorganizacije dravnih poduzea. Meutim, postoje razlike u ne tako beznaajnim detaljima. Zastupnici konzervativnijih stavova podravaju reforme, ali umjerenijim tempom, jer su zabrinuti socijalnom stabilnou, dok liberali trae bre reforme, bez obzira na posljedice. Ulazak Narodne Republike Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju predstavljao bi korak prema integriranju Kine ne samo u svjetski gospodarski sustav. Jaanje ekonomskih veza s privrednim partnerima: Sjedinjenim Amerikim Dravama, Japanom, Rusijom i Junom Korejom, potaknulo bi stvaranje kineskih odnosa s ostatkom svijeta, u kojima bi bili izraeniji zajedniki interesi i ciljevi, to bi povratno moglo utjecati na stvaranje boljih odnosa ispunjenih suradnjom i na politikom polju.

Sigurnosno-vojni aspekti: pobornik kontrole oruja ili novi dobavlja oruja?

Za razliku od Europe, ijih je proteklih pola stoljea bilo obiljeeno relativno stabilnom ravnoteom snaga Sovjetskog Saveza i Zapada, Narodna Republika Kina nalazila se na sjecitu suprotstavljenih interesa supersila, te je bila esta meta utjecaja, kako Sjedinjenih Amerikih Drava tako i Sovjetskog Saveza. I zavretkom hladnog rata kinesko se strategijsko okruenje pokazuje u mnogo nestabilnijem svjetlu, samom injenicom da je nekadanja kinesko-sovjetska granica zamijenjena dravnom granicom s mnogo nestabilnijom Rusijom i tri novostvorene sredinjoazijske drave: Kazahstanom, Kirgistanom i Tadikistanom, koje se i u etnikom i ideolokom smislu razlikuju od Narodne Republike Kine.15 Sigurnosno-vojni odnosi u prostoru Azije odvijaju se ponajprije izmeu etiri drave: Kine, Japana i Rusije koje su azijske, regionalne sile, i Sjedinjenih Amerikih Drava, jedine svjetske supersile koja je u prostoru prisutna sa smanjenim, ali jo uvijek znaajnim brojem svojih vojnika. Premda je Narodna Republika Kina danas snanija i sigurnija nego u bilo kojem prethodnom periodu svoje nedavne povijesti, njezini odnosi s ovim dravama nisu u potpunosti lieni izazova i problema, emu treba dodati i pokuaje manjeg broja ostalih azijskih drava da zatite vlastite interese, to Kinu i dalje ini nesigurnom i ranjivijom na izazove iz susjedstva. Upravo o nainu rjeavanja ovih regionalnih pitanja i umjenosti pribliavanja kineskih interesa i interesa ostalih sudionika u procesu kojim treba pokazati kako je meunarodna suradnja ujedno zalog i vrlo djelotvorno sredstvo jaanja kineske sigurnosti, u najveoj moguoj mjeri ovisit e i tijek budue integracije kineske drave u meunarodni sustav.

O sigurnosno-vojnim odnosima Narodne Republike Kine sa svojim sjevernim susjedima vidi detaljnije: Nathan Andrew J., Ross, Robert S., The Great Wall and the Empty Fortress ..., op. cit., str. 35-55.

15

Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 3444

42

Meutim, ono to meu vojnim aspektima razvoja Narodne Republike Kine najvie zabrinjava meunarodnu zajednicu jest kineska uloga u proliferaciji oruja na svjetskoj razini, posebno onoga dijela kineske trgovine orujem kojim moe biti poremeena regionalna ravnotea snaga i koji, s druge strane, pridonosi irenju sredstava masovnog unitenja u globalnim razmjerima. Prema izvjetajima obavjetajnih slubi, ponajprije Sjedinjenih Amerikih Drava, Kina se pojavljuje kao glavni dobavlja vojne tehnologije (posebno raketne, nuklearne i kemijske) dravama poput Pakistana i Irana. Odgovarajui na ove optube, kineski lideri naglaavaju kako je prodaja oruja legitimno sredstvo zarade vrstih valuta, dodajui kako su upravo Sjedinjene Amerike Drave najvei svjetski dobavlja oruja koji svojim poslovima trgovine orujem esto ugroavaju kineske nacionalne interese. Kina je bila prva drava koja se obvezala kako nee prva upotrijebiti nuklearno oruje. Godine 1984. pristupila je Meunarodnoj agenciji za atomsku energiju i 1986. godine se obvezala kako e se suzdrati od buduih proba nuklearnog oruja u atmosferi. Godine 1992. pristupila je Ugovoru o neirenju nuklearnog oruja (NPT) i 1995. podrala njegovo bezuvjetno i neogranieno trajanje. Ugovoru sveobuhvatne zabrane proba pristupila je 1996. godine i obvezala se podrati postizanje sporazuma zabrane proizvodnje fizijskih nuklearnih materijala.

Umjesto zakljuka
Uzimajui u obzir sve prednosti i opasnosti politikog, ekonomskog, vojnog i kulturnog naslijea, Narodna Republika Kina provodi politiku oslanjanja na brz ekonomski rast i poboljanje materijalnih uvjeta ivota, kako bi se ostvarila politika i socijalna stabilnost kineskog drutva i drave. Ovaj cilj ostvaren je tek privremeno i djelomino, a konani rezultat ovisi ponajprije o umjenosti kineskog vodstva da nastavi kretanje izmeu dviju suprotnosti: zatvorenog politikog sustava i potrebe odravanja otvorene ekonomije. Stavovi i ideoloka uvjerenja sadanje generacije kineskih lidera dvojbeniji su od stavova generacije besmrtnih osamdesetogodinjaka, kojih je preostalo vrlo malo. Trenutno vladajua generacija kineskih lidera, meu koje moemo ubrojiti i biveg kineskog premijera Li Penga i sadanjeg Zhu Rongija, kao i kineskog predsjednika Jiang Zemina16, velikim dijelom obuhvaa inenjere elektrotehnike sovjetskog tipa. Meutim, u veem broju kineskih institucija danas izrasta najnovija, etvrta generacija tehnokratskijih, trino usmjerenih, zapadno orijentiranih i oputenijih kineskih lidera koji se nalaze u svojim 40-im godinama ivota. Bude li nastavljen sadanji ekonomski razvoj i bude li Kina imala mirnije odnose s vanjskim svijetom, utjecaj ideolokih i nacionalnih faktora postupno e jo vie slabiti, ime e se u sredite odluivanja pomicati najnovija, liberalnija generacija kineskih lidera. Postupna i mirna tranzicija prema demokraciji, zasigurno je elja velike veine stanovnika Narodne Republike Kine, ali i svijeta kojim je okruena, jer ne treba smetnuti s uma da je dananja Narodna Republika Kina, zbog svih promjena koje su se dogodile ...jednopartijska drava koja se ne-

O linosti Jiang Zemina vidi: Gilley, Bruce, Tiger on the Brink: Jiang Zemin and Chinas New Elite, University of California Press, 1999.

16

Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 3444

43

koliko puta sukobila sa svojim susjedima i nedavno okrenula tenkove prema vlastitom narodu17. Svakako, najvaniji napredak kineske drave dogodio se u razmiljanjima i praksi samoga kineskog stanovnitva. Kinesko politiko vodstvo, koje se jo uvijek moe podiiti svojom gotovo apsolutnom kontrolom, postupno otkriva odgovornost graana ponajprije izborima na lokalnoj razini. Put do graanskog drutva postupan je i dugotrajan proces, koji je tek zapoeo, a prve rezultate ima na vrlo vanom podruju za svjetsku zajednicu, na podruju zatite okolia. Zavretkom hladnoga rata i raspadom Sovjetskog Saveza zavrilo je vrijeme strategijskog trokuta i igranja na kinesku kartu. To, meutim, nikako ne moe znaiti da svijet moe zaobii kineska stremljenja i zahtjeve na meunarodnoj pozornici. Sve snanija i prisutnija Narodna Republika Kina moe postati dio novoga miroljubivog svjetskog sustava ili poremetiti njegovo daljnje jaanje svojim djelovanjem, bilo akcijama posve vojne prirode, na primjer u Tajvanskom prolazu, Junom ili Istonom kineskom moru i sredinjoj Aziji, bilo podupiranjem otpadnikih reima, prodajom oruja i poticanjem njegove proliferacije, nepotivanjem svjetskog trgovinskog sustava ili pak dovodei svijet na rub ekoloke katastrofe. Kineska vanjskopolitika dilema bit e rijeena u najveoj moguoj mjeri ovisno o unatranjim politikim kretanjima, ali i spremnosti ostalih aktera na meunarodnoj pozornici da Narodnu Republiku Kinu prihvate kao partnera, a ne kao suparnika.

17

China Looming, The Economist, 17. kolovoza, 1996., str. 13.

Juri{i}, K., Pola stolje}a NR Kine, Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 3, str. 3444

44

Ksenija Jurii FIFTY YEARS OF THE PEOPLES REPUBLIC OF CHINA

Summary Taking into consideration all the benefits and pitfalls of its political, economic, military, and cultural legacies, the Peoples Republic of China has adopted a policy of reliance on rapid economic growth and improvement of the standard of living, conducive to political and social stability of Chinese society and state. This goal has been accomplished only temporarily and partially, while the final result primarily depends on the ability of the Chinese leadership to find the golden mean between the two opposites: the closed political system and the need to maintain an open economy. In its search for a place in todays world, the Peoples Republic of China is faced with the central choice of the equitable participation in global community: full acceptance of its mechanisms and principles (beginning with the United Nations) and international trade norms, the protection of human rights, armament control, environmental protection and so on. However, the Chinese see in this a threat of the erosion of Chinese independence and the possibility of choice and political independence of the Chinese state.