Geografski stoer povijesti

Halford J. Mackinder Iz Geographical Journal (1904)

Kada se povjesniari u daljoj budunosti osvrnu natrag prema stoljeima kroz koja upravo prolazimo, i vide ih saeto, kako mi danas vidimo egipatske dinastije, vrlo vjerojatno e opisati posljednjih 400 godina kao Kolumbovsku epohu i rei e da je zavrila ubrzo nakon 1900. godine. Odnedavno, postalo je obiaj govoriti o geografskim istraivanjima kao gotovo zavrenim, i dolo je do saznanja da se geografija mora okrenuti prema ciljevima intenzivnog istraivanja i filozofskih sinteza. U 400 godina okosnica karte svijeta zavrena je s prilinom preciznou, ak i u polarnim regijama, putovanja Nansena i Scotta znatno su umanjila mogunost dramatinih otkria. Ali poetak dvadesetog stoljea odgovara kraju velike povijesne epohe i to ne samo na osnovi ovog postignua, koliko god ono veliko bilo. Misionar, osvaja, farmer, rudar i, odnedavno, inenjer, slijedili su stope putnika, kako se svijet u svojim zavrnim granicama tekom mukom otkrivao prije nego to smo kategorizirali njegov zbiljski politiki doprinos. U Europi, Sjevernoj Americi, Junoj Americi, Africi i Australiji ne postoji gotovo niti jedna regija preostala za prisvajanje, izuzev kao posljedica rata izmeu civiliziranih ili poluciviliziranih sila. ak i u Aziji vjerojatno svjedoimo posljednjim trzajima igre koju su zapoeli Kozaci - jahai, te mornari Vasca da Game. ire govorei, moemo usporediti Kolumbovsku epohu s razdobljem koje joj je prethodilo, kroz opis ekspanzije Europe nasuprot gotovo neznatnih otpora (to je temeljno obiljeje), dok je istodobno srednjovjekovno kranstvo bilo stisnuto u kut i stalno ugroavano izvanjskim barbarizmom. Od sadanjeg trenutka nadalje, u post-kolumbovskom dobu, opet emo se morati nositi sa zatvorenim politikim sustavom, i bez sumnje, bit e to jedan od svjetskih dosega. Svaka eksplozija socijalnih snaga, umjesto da bude rasputena u okruujue podruje nepoznatog prostora i barbarskog kaosa, snano e odjeknuti s druge strane globusa, i slabi e elementi u politikom i ekonomskom organizmu svijeta biti kao posljedica toga razbijeni. Postoji ogromna razlika u uinku koljke koja pada u prirodu i one koja padne u zatvoreni prostor i krute strukture velike graevine ili broda. Vjerojatno nekakva polusvijest o ovoj injenici odvraa dosta pozornosti dravnika u svim dijelovima svijeta od teritorijalne ekspanzije prema borbi za razmjernu uinkovitost.

ini mi se, stoga, da smo u sadanjem desetljeu u mogunosti iskuati povezanost izmeu veih geografskih i veih povijesnih generalizacija. Po prvi put moemo zapaziti neto od pravog udjela osobina i dogaaja na razini cijeloga svijeta, i moemo traiti formulu koja e prikazati odreene aspekte, u bilo kojoj mjeri, geografskih uzroka u univerzalnoj povijesti. Ako emo imati sree, ova formula trebala bi imati praktinu vrijednost kod stavljanja u perspektivu neke od konkurentskih snaga u trenutnoj meunarodnoj politici. Poznata fraza o zapadnjakom maru imperija jedinstven je empirian i fragmentiran pokuaj u tom smjeru. Predlaem da se veeras opiu one fizike osobine svijeta za koje vjerujem da su najvie podlone ljudskom djelovanju, i predstavljanju nekih od glavnih faza povijesti kao organski povezane s njima, ak i u doba kad su bile nepoznate geografiji. Moj cilj nee biti raspravljati o utjecaju ove ili one osobine, niti prouavati regionalnu geografiju ve, umjesto toga, elim izloiti ljudsku povijest kao djeli ivota svjetskog organizma. Shvaam da mogu dosei samo jedan aspekt istine, i nemam nikakvu elju da zastranim u pretjerani materijalizam. ovjek zapoinje, a ne priroda, ali ona uvelike ograniava. Moja teza tie se openite fizike kontrole, a ne uzroka univerzalne povijesti. Jasno je da se moemo nadati samo prvoj procjeni istine. Bit u ponizan pred svojim kritiarima. Pokojni profesor Freeman drao je da jedina povijest koja vrijedi jest ona mediteranske i europske rase. Donekle, naravno, ovo je tono, zato to su iz ovih rasa potekle ideje koje su osigurale nasljednicima Grke i Rima dominaciju u svijetu. U drugom, vrlo vanom smislu, meutim, takvo ogranienje ima suavajui uinak na misao. Ideje koje formiraju naciju, kao suprotnu tek nakupini ljudskih ivotinja, najee su bivale prihvaene pod pritiskom zajednike patnje i pod zajednikom nunou otpora izvanjskoj sili. Ideja o Engleskoj bila je potuena jo u Heptharchyju (pojam Heptharchy podrazumijeva sedam kraljevstva u koja su bili podijeljeni anglosaksonski Britanci. To je podruje dananje kotske i Walesa. Op. prev.) od strane danskih i normanskih osvajaa; ideja Francuske bila je prisiljena boriti se s Francima, Gotima i Rimljanima, Hunima kod Chalonsa te u Stogodinjem ratu protiv Engleske; ideja kranstva roena je iz rimskih proganjanja i sazrela je u kriarskim ratovima; ideja Sjedinjenih Drava bila je prihvaena i lokalno je domoljublje potonulo, ali samo u dugom Ratu za nezavisnost; ideja Njemakog Carstva nevoljko je bila prihvaena u junoj Njemakoj, tek nakon borbe s Francuskom dolazi do kolegijalnosti sa sjevernom Njemakom. Ono to mogu opisati kao doslovnu koncepciju povijesti, koncentrirajui pozornost na ideje i na civilizacije koje su njihove posljedice, pogodno je za gubljenje iz vida elementarnijeg pokreta, iji pritisak je obino uzbudljiv uzrok tenje za njegovanjem velikih ideja. Odbojna linost provodi znaajnu drutvenu funkciju ujedinjavanja svojih neprijatelja, i Europa je pod pritiskom izvanjskog barbarizma postigla svoju civilizaciju. Traim od vas, stoga, da na trenutak pogledate Europu i europsku povijest kao podreene Aziji i azijatskoj povijesti, jer europska civilizacija jest, u jako realnom obliku, proizvod svjetovne borbe protiv azijske invazije.

[...] Tisuama godina skupine ljudi na konjima provaljivale su iz Azije kroz iroki meuprostor planina Urala i Kaspijskog mora, jaui kroz otvorena podruja june Rusije i udarali u tabor u Maarskoj, u samom srcu europskog poluotoka, oblikujui tako, zbog nunosti suprotstavljanja, povijest velikih naroda Rusa, Nijemaca, Francuza, Talijana i bizantskih Grka. To to su stimulirali zdravu i monu reakciju, umjesto gaenja opozicije pod rasprostranjenim despotizmom, posljedica je injenice da je mobilnost njihovih snaga bila uvjetovana stepama i nuno ograniena okruujuim umama i planinama. Suparnika mobilnost bila je mobilnost Vikinga u njihovim brodovima. Sputajui se iz Skandinavije prema sjevernim, kao i junim obalama Europe, prodirali su u unutranjost rijenim putevima. Ali, doseg njihova djelovanja bio je ogranien, jer, ire govorei, njihova mo bila je djelotvorna samo u blizini vode. Tako su naseljenici Europe leali zahvaeni izmeu dva pritiska azijskih nomada s istoka, a s preostale tri strane pirata s mora. Po svojoj prirodi, niti jedan od pritisaka nije bio prevladavajui, i oba su stoga bila stimulativna. Vrijedno je spomena da je formativan utjecaj Skandinavaca bio tek drugi po redu iza nomada, jer su se pod njihovim napadima Engleska i Francuska kretale prema jedinstvu, dok je jedinstvo Italije zbog njih bilo razbijeno. U ranijim vremenima, Rim je mobilizirao mo svoga naroda putem cesta, ali rimske su se ceste poele raspadati i nisu bile zamijenjene novima do osamnaestog stoljea. [...] Mobilnost preko oceana prirodna je konkurencija mobilnosti konjima i devama u srcu kontinenta. Na plovidbi velikim oceanskim rijekama zasnivala se Potamska faza civilizacije (to je rana faza u razvoju drutva, odnosi se na civilizacije koje su se razvile na uu velikih rijeka, op. prev), ona Kine na Yangtzeu, Indije na Gangesu, Babilonije na Eufratu, Egipta na Nilu. Iskljuivo na navigaciji Mediteranom zasnivalo se ono to se opisuje kao Talasina faza civilizacije (oceanske civilizacije koje se razvijaju na obalama mora, op. prev), ona Grka i Rimljana. Saraceni i Vikinzi odravali su svoj uspon plovidbom na obalama oceana. Najvaniji rezultat otkria puta prema Indiji preko Rta, bilo je povezivanje zapadnih i istonih obalnih plovidba Euroazije, makar i okolnim putem, i na taj nain neutralizacija strateke prednosti sredinjeg poloaja stepskih nomada do neke mjere, pritiskom iz zalea. Revolucija koju su zapoeli veliki pomorci kolumbovske generacije pruili su kranstvu najveu moguu mobilnost snaga, neku vrstu krilate mobilnosti. Jedan i neprekidan ocean koji okuplja podijeljene i otone zemlje, naravno je, geografski uvjet krajnjeg jedinstva u kontroli mora, i cijelog podruja moderne pomorske strategije i

politike eksponiran piscima poput kapetana Mahana i g. Spensera Wilkinsona (1853-1937, utjecajnoga britanskog vojnog izvjestitelja, reformatora i prvog profesora Vojne povijesti na Sveuilitu Oxford 1909). iroki politiki uinak bio je promjena odnosa Europe i Azije, jer dok je u srednjem vijeku Europa bila zarobljena izmeu neprohodne pustinje na jugu, nepoznatog oceana na sjeveru i zapadu, ledenih ili umovitih pustara na sjeveru i sjeveroistoku, te na jugu i jugoistoku konstantno ugroena superiornom mobilnou jahaa konja i deva, sada je isplivala na svijet, multiplicirajui vie od trideset puta povrinu mora i obalnih zemalja do kojih je imala pristup, i obavijajui svojim utjecajem euroazijske kopnene sile koje su je prestale ugroavati. Nove Europe bile su stvorene u nenastanjenim zemljama otkrivenih u tajnama oceana, i ono to su Britanija i Skandinavija bile za Europu u ranijim vremenima, to su Amerika i Australija, te do odreene mjere i subsaharska Afrika sada postale za Euroaziju. Britanija, Kanada, Sjedinjene Drave, Juna Afrika, Australija i Japan sada su prsten vanjskih i otonih baza za mo na moru i trgovinu, nedostupne za kopnene sile Euroazije. Ali, kopnena sila i dalje ostaje i nedavni su joj dogaaji poveali vanost. Dok su pomorski ljudi zapadne Europe prekrili ocean svojim flotama, naselili vanjske kontinente i u razliitom stupnju uinili dostupnim oceanske rubove Azije, Rusija je organizirala Kozake i, izlazei iz svojih sjevernih uma, patrolirala stepom postavljajui svoje nomade da se susretnu s tatarskim nomadima. Stoljee Tudora, koje je svjedoilo ekspanziji Zapadne Europe preko mora, takoer je svjedoilo ruskoj moi, koja se prenosila iz Moskve kroz Sibir. Istonjaki nalet jahaa preko Azije bio je dogaaj ispunjen politikim posljedicama gotovo kao oplovljavanje Rta, iako su dva pokreta jo dugo ostala odvojena. Vjerojatno je jedna od najfrapantnijih sluajnosti u povijesti ta da e se morska i kopnena ekspanzija Europe trebati, u nekom smislu, nadovezati na negdanju opoziciju izmeu Rimljana i Grka. Malo je velikih neuspjeha imalo dalekosenije posljedice od neuspjeha Rima u latinizaciji Grka. Teuton je bio civiliziran i pokrten od strane Rimljana, a Slaveni uglavnom od strane Grka. Rimski je Teuton u kasnijim vremenima zaplovio oceanom; Grko-slaven je jahao preko stepa pobjeujui Turina. Stoga se moderna kopnena sila ne razlikuje od pomorske sile nita manje u izvoru svojih ideala nego u materijalnim uvjetima svoje mobilnosti. Kozakim ustankom Rusija je sigurno isplovila iz prijanje izolacije u sjevernim umama. Moda je najvanija promjena koja se dogodila u Europi u posljednjem stoljeu, bila migracija ruskih seljaka prema jugu, tako da, dok su ranija poljoprivredna naselja prije zavravala na granicama uma, sredite populacije cijele europske Rusije sada lei junije od te granice, u poljima penice koja su zamijenila zapadne stepe. Odessa je ovdje dobila na vanosti brzinom jednoga amerikog grada.

Samo generaciju prije inilo se da su para (parni pogon) i Sueski kanal pomaknuli mobilnost morske sile u odnosu prema kopnenoj sili. eljeznice su sluile uglavnom kao poticatelji trgovine usmjerene prema oceanu. Ali, transkontinentalne eljeznice sada mijenjaju stanje kopnene moi, i nigdje taj uinak nije jai nego u zatvorenom Heartlandu Euroazije, na ogromnim podrujima u kojima niti drvo, niti kamen nisu bili dostupni za izgradnju cesta. eljeznice ine uda u stepi, jer direktno zamjenjuju mobilnost konja i deva, faza razvoja izgradnje cesta ovdje je bila izbjegnuta. [...] Ruske eljeznice imaju isti put dug 9 600 kilometara od Wirballena (danas Virbalis na granici Litve s Kalinjingradom), na zapadu do Vladivostoka na istoku. Ruska vojska u Manduriji znaajni je pokazatelj mobilne kopnene sile kao to je britanska vojska u Junoj Africi bila pokazatelj morske sile. Istina, Transsibirska eljeznica jo uvijek je jedna i nesigurna linija komunikacije, ali nee protei ni stoljee, a cijela Azija bit e prekrivena eljeznicom. Prostori unutar Ruskog Carstva i Mongolije toliko su ogromni, i njihovi su potencijali u stanovnitvu, penici, pamuku, gorivu i metalima tako neizrecivo veliki da je neizbjeno da e se veliki ekonomski svijet, vie ili manje razdijeljen, tamo razvijati bez pristupa oceanske trgovine. Kako razmatramo brz pregled irokih povijesnih struja, ne postaje li evidentna odreena postojanost geografskih odnosa? Nije li regija stoera svjetske politike taj ogroman prostor Euroazije koji je nepristupaan za brodove, ali od davnine otvoren za nomadske jahae, i danas e biti prekriven eljeznikom mreom? Postojali su i postoje jo uvijek uvjeti mobilnosti vojne i ekonomske sile dalekosenog ali ipak ogranienog karaktera. Rusija zamjenjuje imperij Mongolije. Njezin pritisak na Finsku, Skandinaviju, Poljsku, Tursku, Perziju, Indiju i Kinu nadomjeta centrifugalne napade stepskih ljudi. U svijetu kao cjelini ona zauzima sredinji strateki poloaj koji Njemaka posjeduje u Europi. Ona moe zadati udarac sa svih strana i primiti udarac sa svih strana, izuzev sa sjevera. Potpuni razvoj njezine moderne eljeznike mobilnosti samo je pitanje vremena. Nije vjerojatno da e bilo koja mogua drutvena revolucija izmijeniti njezinu sutinsku povezanost s velikim geografskim ogranienjima njezina postojanja. Mudro prepoznajui fundamentalna ogranienja svoje moi, njezini vladari oprostili su se od Aljaske; jer jednako je tako zakon politike za Rusiju da ne posjeduje nita preko mora kao to je za Britaniju zakon da bude najbolja na oceanu. Izvan stoera, u velikom unutarnjem prstenu nalaze se Njemaka, Austrija, Turska, Indija i Kina, a u vanjskom prstenu, Britanija, Juna Afrika, Australija,, Sjedinjene Drave, Kanada i Japan. U trenutanom stanju ravnotee moi, drava stoera, Rusija, nije ekvivalentna perifernim dravama, a ima mjesta za izjednaavanje u Francuskoj. Ne utjeui na europsku ravnoteu izravno, ve preko Rusije,

Sjedinjene Drave nedavno su postale istona sila koja e sagraditi Panamski kanal kako bi uinila svoja dobra s Mississippija i Atlantika dostupna u Pacifiku. S ove toke gledita, prava podjela istoka i zapada nalazi se u Atlantskom oceanu. Promjena ravnotee moi u korist drave stoera, rezultirajui ekspanzijom nad marginalnim prostorima Euroazije, omoguili bi uporabu ogromnih kontinentalnih resursa za izgradnju flote i svjetski bi imperij tada bio na vidjelu. Ovo bi se moglo dogoditi ako bi se Njemaka povezala s Rusijom. Opasnost od takvog dogaaja bi, stoga gurnula Francusku u saveznitvo s drugim prekomorskim silama, pa bi Francuska, Italija, Egipat, Indija i Koreja postale brojni mostobrani na kojima bi vanjske mornarice podupirale vojsku prisiljavajui saveznike stoera da zaposle kopnene snage i time ih zaustavila u koncentriranju svoje ukupne snage na brodovima. To je u manjoj mjeri bilo ono to je Wellington postigao sa svojom pomorskom bazom na Torres Vedrasu u Ratu na poluotoku (ovo se odnosi na Pirinejski poluotok, i na rat 1810 1811. godine koji je trajao cijelu zimu i u kojem su napoleonove snage u potpunosti iscrpljene, a englezi na elu s Wellingtonom odnijeli pobjedu, op.prev). Ne pokazuje li se ovo na kraju kao strateka funkcija Indije u britanskom imperijalnom sustavu? Nije li ovo ideja koja podcrtava koncept g. Ameryja da se Britanska vojna fronta protee od Rta, kroz Indiju, do Japana? Razvoj ogromnih potencijala June Amerike mogao bi imati presudan utjecaj na sustav. Oni bi mogli ojaati Sjedinjene Drave, ili, s druge strane, ako bi Njemaka uspjeno dovela u pitanje Monroeovu doktrinu, mogli bi otkinuti Berlin od onoga to bih ja mogao moda opisati kao politiku stoera. Pojedine kombinacije sila dovedene u ravnoteu nisu materijalne, moja tvrdnja je da e se s geografskog stajalita, one vjerojatno okretati oko drave stoera, za koju je uvijek vjerojatno da e biti velika, ali s ogranienom mobilnou u usporedbi s okruujuim marginalnim i otonim silama. Govorio sam kao geograf. Stvarna ravnotea politike moi u svako doba je, naravno, produkt, s jedne strane, geografskih uvjeta, ekonomskih kao i stratekih i, s druge strane, relativnog broja, ljudstva, opreme i organizacije suparnikog ljudstva. U odnosu u kojem su ovi omjeri tono procijenjeni, moemo prilagoditi razlike bez grubog pribjegavanja oruju. A geografski omjeri u kalkulaciji mjerljiviji su i podrobno konstantniji od ljudskih. Stoga, moemo oekivati da e naa formula biti jednako primjenjiva na prolu povijest kao i na sadanju politiku. Drutveni pokreti svih vremena imali su u sutini jednake fizike osobine, jer ja sumnjam da je progresivno isuivanje Azije i Afrike, ak i ako bude dokazano, u povijesnom vremenu vitalno izmijenilo ljudsko okruje. Zapadno orijentiran pokret imperija meni se ini kao kratka rotacija marginalnih moi oko jugozapadnog i zapadnog ruba podruja stoera. Bliska, srednja i dalekoistona pitanja povezana su s nestabilnim ekvilibrijem unutarnjih i vanjskih sila u tim dijelovima rubnog prstena gdje je lokalna sila, trenutano, manje ili vie zanemariva.

Zakljuno, moe se izriito istaknuti da zamjena tipa kontrole nad unutranjim podrujem, kao to je Rusija, ne bi smjerala smanjivanju geografske vanosti pozicije stoera. Ukoliko bi Kinezi, primjerice, organizirani zajedno s Japancima, zbacili Rusko Carstvo i pokorili njezin teritorij, mogli bi stvoriti utu opasnost za slobodu svijeta samo zato to bi dodali oceansku frontu resursima velikog kontinenta, prednost koja je jo uvijek uskraena ruskim stanarima regije stoera.

RASPRAVA [...]

G. Amery (Leopold Amery (1873 1955) u to vrijeme vojni izvjestitelj za londonski The Times, a kasnije zastupnik konzervativaca u Parlamentu (izabran 1911), ministar mornarice (1922-24) i Tajnik za kolonije (1924-29): mislim da je uvijek iznimno zanimljivo ako se moemo povremeno odmaknuti od detalja svakodnevne politike i sagledati stvari kao cjelinu, i to je upravo ono to nam je stimulativno predavanje G. Mackindera veeras pruilo. Pruio nam je cjelinu povijesti i cjelinu uobiajene politike pod jednom velikom sveobuhvatnom idejom [...] Ne planiram davati daljnje opaske, ali postoji jedna stvar rije g. Mackindera mi ju je sugerirala. Mobilnost konja i deva davno je prola; i sada postoji samo pitanje eljeznike mobilnosti nasuprot pomorske mobilnosti. Trebao bih rei da je pomorska mobilnost dobila iznimno puno na vojnoj snazi u usporedbi s prolim vremenima, posebice u broju ljudi koji se mogu prevoziti. U stara vremena brodovi su bili dovoljno mobilni, ali prevozili su malo ljudi, i prodori s mora bili su komparativno slabiji. Ne sugeriram nita politiko u trenutno vrijeme; samo utvrujem injenicu kad kaem da je more daleko bolje za prijevoz trupa od bilo ega drugoga, izuzev od petnaest ili dvadeset paralelnih linija eljeznice. Dolazim do sljedeega; i more i eljeznice putuju prema budunosti moda bliskoj, moda neto udaljenijoj u kojoj e ih zamijeniti zrak kao sredstvo pokretljivosti, i kad doemo do toga (s obzirom da govorimo o irem Kolumbovskom razdoblju, mislim da si mogu dozvoliti gledati malo unaprijed) kad doemo do toga, veliki dio ove geografske raspodjele mora izgubiti na vanosti, i uspjene sile bit e one koje e posjedovati najveu industrijsku bazu. Nee biti vano nalaze li se u sreditu kontinenta ili na otoku; oni ljudi koji e posjedovati industrijsku silu i mo izuma i znanosti bit e sposobni pokoriti sve ostale. Ostavit u to kao sugestiju za kraj.

KARTA 1 Prirodna sjedita moi. Izvor: Mackinder, 1904.

Rooseveltovi zakljuci

Theodore Roosevelt iz A Compilation of Messages and Papers of the Presidents (1905)

[...] Nije istina da Sjedinjene Amerike Drave osjeaju bilo kakav oblik gladi za iijim teritorijem ili razmatraju bilo kakve projekte takvog tipa koji se tiu drugih naroda zapadne polutke, osim onih za njihovu dobrobit. Sve ono za ime ova zemlja udi je da njoj susjedne zemlje budu stabilne, sreene i prosperitetne. Svaka zemlja iji se graani pristojno ponaaju moe raunati na nae srdano prijateljstvo. Ako nacija pokae kako se zna ponaati razumno i pristojno u drutvenim i politikim pitanjima, ukoliko odrava red i izvrava svoje obveze, ne treba se plaiti nikakvog mijeanja SAD-a u njezine poslove. Stalno pogreno postupanje ili nemo koja rezultira opim poputanjem veza s civiliziranim drutvom, moe u Americi, kao i drugdje, ultimativno podrazumijevati intervenciju neke civilizirane nacije; i na podruju zapadne polutke privrenost SAD-a Monroeovoj doktrini moe nagnati Sjedinjene Drave, ak i protiv svoje volje, u nekim flagrantnim sluajevima takovih pogreaka ili impotencije, na pokazivanje meunarodne moi za odravanje reda. Kada bi svaka zemlja Karipskog mora pokazala napredak prema stabilnoj i pravednoj civilizaciji, koji je pokazala Kuba, uz pomo Plattova amandmana, otkako su nae trupe napustile taj otok, i koji mnoge republike u obje Amerike konstantno i sjajno pokazuju, prestala bi sva pitanja oko mijeanja u njihove poslove od strane ove Nacije. Nai interesi i oni naih junih susjeda su ustvari identini. Oni imaju ogromna prirodna bogatstva i, ukoliko uspiju unutar svojih granica odrati vladavinu prava i pravde, prosperitet im je zajamen. Dok oni u skladu s tim potuju osnovne zakonitosti civiliziranih drutava, mogu biti sigurni da emo ih tretirati u duhu prijateljstva i velike simpatije. Nae mijeanje bilo bi samo zadnja opcija, u sluaju kada bi postalo oito da neija nemo i odbijanje pravednog postupanja kod kue ili izvan granica kri prava SAD-a ili izaziva stranu agresiju na tetu amerike nacije. Puka je fraza rei kako svaka nacija, bilo u Americi ili negdje drugdje, koja tei ouvanju vlastite slobode, neovisnosti, mora ultimativno shvatiti kako pravo na takav oblik neovisnosti nije odjeljiv od odgovornosti injenja istog u dobre svrhe. Branei Monroeovu doktrinu, inei takve poteze kakve smo poduzeli u vezi Kube, Venezuele i Paname, i trudei se ograniiti rat na Dalekom Istoku, te osigurati politiku otvorenih vrata prema Kini, djelovali smo u ime vlastitih interesa, ali i u ime interesa ovjeanstva u cjelini. Postoje sluajevi u

kojima se od nas trai razumijevanje i naklonjenost, iako nai interesi nisu u velikoj mjeri ukljueni. [...] Ali, u ekstremnim sluajevima akcija moe biti opravdana i odgovarajua. Koji oblik akcije poduzeti, mora ovisiti o okolnostima sluaja; odnosno, o razini pogreke i o naoj moi da je ispravimo. Sluajeva koji bi ukljuivali vojnu silu, kao to je to bio sluaj kada smo se umijeali ne bismo li prekinuli uvjete koji se nisu mogli tolerirati na Kubi, u pravilu je vrlo malo.

Zato geopolitika?

Karl Haushofer Iz The World of General Haushofer (1942)

Dok su teorijski temelji geopolitike postavljeni tek nedavno, njezina praktina primjena instinktivni osjeaj za geopolitike mogunosti, realizacija njezina dubokog utjecaja na politiki razvoj ima svoju dugu prolost. Geopolitike vizije inspirirale su odvane voe koji su vodili svoje ljude novim neobinim, dotad neotkrivenim, putevima. Snane nove drave nastale su, jer su njihovi tvorci, s kvalitetama pravih dravnika, razumjeli geopolitike zahtjeve vremena. Bez takvog uvida, nasilje i samovolja oznaili bi tijek povijesti. Ne bi bilo stvoreno nita s trajnom vrijednou. Sve dravne strukture, koje bi na taj nain bile izgraene, prije ili kasnije bi se sruile i pale u zaborav pod vjenim zakonima tla i klime. Da bi bili sigurni, snana volja velikog i jakog ovjeka moe otrgnuti mase i nacije od stvarnosti povezane s tlom, prema nekim drugim putevima osim onih koje im je priroda namijenila. Ali, takve akcije su kratkotrajne. Na kraju, svaki ovjek e potonuti nazad na svoj uobiajeni put; svoje trajne poveznice s tlom koje e naposljetku pobijediti.

GEOPOLITIKA KAO OBRAZOVANJE ZA DRAVNITVO Iako nae oi ne mogu prodrijeti u tminu budunosti, znanstvene geopolitike analize omoguavaju nam da stvaramo odreena predvianja. Ne bi li zbog toga trebali istraiti polje geopolitike puno vie nego to smo pogotovo nai diplomati mislili da je potrebno? Postavljeno pitanje zahtijeva odgovor. Nai dravnici posebice bi trebali upoznati se s onim aspektima politike koji mogu biti znanstveno odreeni prije nego odvedu sudbinu drave i nacije u nepoznatu budunost. Pravna i politoloka znanost, koje se smatraju temeljnim preduvjetima obrazovanja u dravnitvu, ne omoguavaju adekvatno obrazovanje. Dobro poznavanje geografije i povijesti je jednako toliko bitno. Ali, prije svega, nai budui voe moraju poznavati geopolitike analize.

Samo im to moe omoguiti neophodan realistini pogled na svijet kakav se predstavlja iz dana u dan. Rijei Politik nije sluajno dodan taj mali prefiks geo. Taj prefiks znai mnogo i zahtijeva mnogo. On povezuje politiku s tlom. Oslobaa politiku suhoparnih teorija i beznaajnih fraza koje bi mogle dovesti nae politike voe u stupicu beznadnih Utopija. Vraa ih nazad na vrsto tlo. Geopolitika demonstrira ovisnost svih politikih razvoja dogaaja sa stalnom stvarnou tla. Veliki dio literature nastao je na tim tezama. Za alpske je zemlje Ratzel otkrio meuovisnost politike i geografskog okruenja u svom djelu Alpe kao sredite povijesnih dogaaja. Krebs nam daje jednako vrijedan rad u svom djelu Doprinosi politikim posljedicama klime u kojem otkriva vezu izmeu nestaice kie, sue i drutvenih i politikih nemira u istonoj Aziji. Kjellen nam u svojem djelu Problem triju rijeka (Rajna, Dunav i Wisla) pokazuje kako je nesretna sudbina srednje Europe neodvojivo povezana s tokom tih rijeka. I H. J. Mackinder je u svom djelu Geografski stoer povijesti pokuao na geopolitiki nain sagledati cijeli svijet i predskazati 1904. to e se dogoditi izmeu 1914. i 1924. Zato su nai dravnici propustili vidjeti ono to je ovaj izuavatelj geopolitike shvatio ve 1904.? Vrlo vjerojatno zato to im je nedostajalo geopolitiko obrazovanje. Bez obzira na njihovo izvrsno pravno obrazovanje i veliko administrativno iskustvo, bili su u nemogunosti shvatiti utjecaje politikogeografskih trendova. Ignoriranje geografije moglo bi nas skupo stajati, upozoravao je Sir Thomas Holdich, jedan od najiskusnijih engleskih mislilaca i kartografa.

GEOPOLITIKA I PRAKTINA POLITIKA Geopolitika je dola s namjerom da ostane. Doli smo do tog zakljuka s obzirom na injenicu da njezina primjena dobiva sve vie sljedbenika u cijelom svijetu, dok zanemarivanje njezinih uenja postaje sve opasnije. Neki od politikih uspjeha mogu bez sumnje biti pripisani geopolitikim temeljima, meu kojima i kvalitetan odabir engleskih baza kao to su Hong Kong, Singapur i Penang. ini se da je i reorganizacija australskog Commonwealtha i osnivanje njegova glavnog grada Canberre takoer rezultat geografskih razmatranja. Geopolitiki gledano, ak je i odabir Tsingtaoa bio dobar, jer je osiguravao ono to bi se moglo shvatiti kao geopolitiki opravdano osnivanje njemake baze u Kini.

GEOPOLITIKA MISIJA Geopolitika e sluiti naim dravnicima u postavljanju i postizanju njihovih politikih ciljeva. Opremit e ih znanstvenom opremom konkretnih injenica i dokazanih zakonitosti kako bi im pomogla da vide

politiku situaciju onakvom kakva zaista jest. Kao precizna znanost geopolitika zasluuje istinsko uzimanje u obzir. Nai voe moraju nauiti koristiti sva raspoloiva orua za nastavak borbe za opstanak Njemake borba koja postaje sve tea zbog nepodudarnosti izmeu proizvodnje hrane i porasta stanovnitva. Za nau buduu vanjsku politiku trebamo geopolitiku. U ovoj disciplini trebamo jednako temeljito obrazovanje kao to ga je razvila Engleska iako ne pod tim imenom s jednostranom odlunou kao to ga je prihvatila i Francuska [u Institut de France i Ecole de Politique], i na nain kao to ga je poeo koristiti Japan. Geopolitika je dijete geografije; tko se god odlui za njezino prouavanje, mora biti obrazovan geografski. Da bi ju se pouavalo potrebno je znanje iz prve ruke; uitelji geopolitike moraju znati iz praktinog iskustva ne samo zemlju o kojoj pouavaju, ve i onu u kojoj pouavaju. Moramo, tovie, prouavati geopolitiku s osvrtom na sadanjost i budunost, a ne na prolost. Kao nacija kojom vladaju odvjetnici, mi Nijemci smo bili previe pod utjecajem lex lata [pravo koje postoji, kao suprotnost lex ferenda, odnosno onome to bi pravo trebalo biti]. Promatrali smo politiku vie u terminima mrtve povijesti nego ivue znanosti: gledali smo nazad umjesto naprijed. Na taj smo nain izgubili kontakt s budunou. Stvarajui retrospektivu umjesto predostrone politike budunosti, bili smo izostavljeni iz stvaranja novoga svjetskog poretka, koji se dogodio na prijelazu stoljea. Ova je politika bila osuena na propast. Ducunt volentem, nolentem trahunt fata! [Samo odluni voeni su sudbinom, ostale sudbina vue za sobom]. Ova maksima rimske mudrosti nigdje ne dolazi toliko do izraaja kao na podruju politike. Nauili smo svoju lekciju. [...] Njemaka se mora izdii iz stijenjenosti svoga sadanjeg ivotnog prostora u slobodu svijeta. Ovom zadatku moramo pristupiti dobro opremljeni u znanju i obrazovanju. Moramo se upoznati s vanou naseljenosti prostora i migracija na zemlji. Moramo prouiti problem granica kao jedan od najvanijih problema geopolitike. Trebali smo posvetiti posebnu panju nacionalnom samoodreenju, populacijskom pritisku, ivotnom prostoru i promjenama u ruralnom i urbanom naseljavanju i moramo pomno pratiti sve izmjene i promjene moi u cijelom svijetu.

to je manji ivotni prostor nacije, to je vea potreba za dalekosenom politikom da bi se zadralo ono malo to se jo moe nazvati vlastitim. Narod mora biti svjestan onog to posjeduje. Istovremeno, trebalo bi uestalo prouavati i usporeivati ivotne prostore drugih nacija. Jedino bi na taj nain bilo mogue prepoznati i iskoristiti mogunost vraanja izgubljenog teritorija.

Moramo vidjeti druge nacije onakvima kakve one jesu, a ne onakvima kakve bismo mi eljeli da budu. Ovo prigodno zapaanje Ericha von Drygalskog [Haushoferov akademski mentor i supervizor njegovih teza na Sveuilitu u Mnchenu] posluilo mi je kao orijentir u mojim geopolitikim radovima. Nemojmo suludo stavljati nau budunost na samo jednu kartu, nemojmo birati saveznike koje su drugi - oni bolje geopolitiki obrazovani smatrali otpisanim pola stoljea ranije. Razboritom i hrabrom analizom nae politike situacije na svjetskoj razini, uvijek emo biti u mogunosti tititi nae sveto tlo od sramotnog poraza. Upozorenja poput vidi takvim kakvo uistinu jest i dri se podalje od svega to na nacionalni ponos ne tolerira su kljune smjernice naeg putovanja. One su dovoljno skromne i jedva dovoljne da pomognu dravnom brodu u izlasku na otvoreno more.
No ipak - nemam ljude, oruje, municiju, niti instrukcije [...], pisao je u oaju budui zapovjednik sjeverne postrojbe francuske vojske glavnom zapovjedniku nacionalne obrane 21. listopada 1870. Neprijatelj koji je pobjeivao, pritiskao ga je sprijeda, a iza lea mu je bio zid neutralna Belgija koja je ve bila na pukometu. Ipak, pola stoljea kasnije njegovi su unuci bili istono od Rajne u Njemakoj bez obrane, vladari u treem najveem svjetskom kolonijalnom carstvu. Tijekom tih pedeset godina Francuska je poboljala razinu prouavanja geopolitike!

Istona orijentacija ili istona politika?

Adolf Hitler Iz Mein Kampf (1942)

Dva su razloga koja me navode na podastiranje posebnih prouavanja odnosa izmeu Njemake i Rusije: 1. Mogue je da se ovdje radi o presudnom pitanju ukupnih njemakih vanjskih poslova; i 2. Ovo je pitanje i kamen kunje politikog kapaciteta mladog nacionalsocijalistikog pokreta ne bi li mislio bistro i djelovao ispravno. [...] Ukoliko pod vanjskom politikom moramo razumjeti regulaciju nacionalnih veza s ostatkom svijeta, vrsta te regulacije bit e odreena nekim krajnjim injenicama. Kao nacionalsocijalisti moemo, nadalje, ustanoviti sljedee principe koji se tiu prirode vanjske politike nacionalne drave: Vanjska politika nacionalne drave mora uvati egzistenciju na ovom planetu za rasu utjelovljenu u dravi, stvarajui zdravu, sposobnu prirodnu poveznicu izmeu stanovnitva drave i rasta s jedne strane i kvantitete i kvalitete njezinog tla s druge strane. Pod zdravim odnosom moemo podrazumijevati samo one uvjete koji osiguravaju odravanje ivota ljudi na vlastitom tlu. Svaki drugi uvjet je, ak i ako traje stotinama, hm, tisuama godina, bez obzira na to nezdrav, i prije ili kasnije dovest e do ranjavanja, ako ne i unitenja ljudi o kojima govorimo. Samo odgovarajue velik prostor na zemlji osigurava naciji slobodu egzistencije. [...] Njemaka danas nije svjetska sila. Kada bismo i nadili trenutanu vojnu nemo, ne bi vie imali nikakvih prava na takvu titulu. to moe oblik, toliko jadan u svojim odnosima s populacijom do svedenosti na prostor dananjega njemakog Reicha, znaiti na ovom planetu? U razdoblju kada zemlja biva postepeno podijeljena izmeu drava, od kojih neke obuhvaaju gotovo cijele kontinente, ne moemo govoriti o svjetskoj moi u pogledu oblika ija je politika majka zemlja ograniena na apsurdno podruje od pet stotina tisua etvornih kilometara.

Iz isto teritorijalnog kuta gledanja, podruje njemakog Reicha potpuno nestaje u usporedbi s tzv. svjetskim silama. Neka nitko ne navodi Englesku kao primjer suprotnog, jer je Engleska u stvarnosti samo veliki glavni grad britanskog svjetskog carstva koji naziva gotovo etvrtinu Zemljine povrine svojom. U dodatku se moramo osvrnuti na ogromne drave, na prvom mjestu Ameriku Uniju, zatim Rusiju i Kinu. Sve su prostorne formacije koje posjeduju podruje vie od deset puta veeg od sadanjega njemakog Reicha. ak se i Francuska mora ubrojiti meu te drave. Ne samo da nadopunjava svoju vojsku, koja je u stalnom stupnju porasta iz njezinoga ogromnog carstva, izvora obojenog ljudstva, ali rasno gledano, takoer time radi veliki napredak u negrifikaciji, tako da u stvarnosti moemo govoriti o afrikoj dravi koja izrasta na europskom tlu. [...] Iako u dananjem svijetu ima mnogo monih drava, od kojih neke, ne samo da nadmauju snagu njemake nacije prema broju stanovnika, nego ija je veliina prije svega potpora njihovoj politikoj moi. Nikada odnos njemakog Reicha s ostalim postojeim svjetskim dravama nije bio ovako nepovoljan kao na poetku nae povijesti prije dvije tisue godina i ponovno danas. Tada smo bili mlad narod, koji je jurio bezglavo u svijet velikih dravnih formacija u raspadanju, ijem smo posljednjem divu, Rimu, i mi pomogli da propadne. Danas se nalazimo u svijetu velikih dravnih sila u procesu nastajanja, dok na Reich sve dublje tone prema nevanosti. Moramo podnijeti ovu gorku istinu trezveno i hladne glave. Moramo slijediti i usporeivati njemaki Reich kroz stoljea u njegovim odnosima s ostalim dravama u pogledu stanovnitva i teritorija. Znam da e tada svatko doi do zastraujueg zakljuka s kojim sam zapoeo ovu diskusiju: Njemaka vie nije svjetska sila, bez obzira je li jaka ili slaba iz vojnog kuta gledanja. Izgubili smo sve relacije s ostalim velikim dravama na svijetu, i to samo zahvaljujui istinski katastrofalnom voenju nae nacije na podruju meunarodnih odnosa, zahvaljujui naem potpuno pogrenom voenju bez onog to bih, gotovo pa nazvao, konanim ciljem u vanjskoj politici i zahvaljujui gubitku svakoga zdravog instinkta i nagona za samoouvanjem. Ako nacionalsocijalistiki pokret stvarno eli biti posveen u povijesti velikom misijom za nau naciju, mora biti proet znanjem i ispunjen boli zbog nae stvarne situacije u ovom svijetu; hrabar i svjestan svojih ciljeva, mora se upustiti u borbu s besciljnou i nekompetentnou, koji su dosad vodili njemaku vanjsku politiku. Tada bez razmatranja tradicija i predrasuda, mora pronai hrabrost da okupi na narod i njihovu elju za napretkom u smjeru koji e voditi ovaj narod iz njihova sadanjeg ogranienog ivotnog prostora do nove zemlje i tla, i stoga takoer ih osloboditi od opasnosti od nestajanja s ovog svijeta ili sluenja drugima kao ropska nacija.

Nacionalsocijalistiki pokret mora teiti eliminaciji disproporcije izmeu naeg stanovnitva i naeg teritorija sagledavi ovo potonje kao izvor hrane, ali i kao bazu za politiku moi izmeu nae povijesne prolosti i beznaa nae sadanje nemoi. I pritom, mora ostati svjestan da smo mi, kao uvari najvie razine humanosti na ovom svijetu, vezani najviom obvezom i to vie teimo da dovedemo njemaki narod do rasne svjesnosti tako da, uz uzgoj pasa, konja i maaka, imamo milosti prema vlastitoj krvi, jo vie ispunjavamo svoju svetu dunost. [...]

Mi nacionalsocijalisti se nikada, ni pod kojim uvjetima, ne smijemo pridruiti pogrenom isticanju patriotizma dananjega burujskog svijeta. Posebice je pogubno i opasno uzeti u obzir u bilo kojem, pa i najmanjem stupnju naeg razvoja, neke od prijeratnih razvoja dogaaja kao obvezujue. Iz sveukupnoga povijesnog razdoblja 19. stoljea ne moe se izvesti niti jedna obveza koja bi bila utemeljena u samom tom razdoblju. Kao suprotnost vladanju predstavnika tog razdoblja, mi moramo ponovno javno iznijeti najvii cilj sveukupne vanjske politike, na mudar nain: dovesti tlo u harmoniju sa stanovnitvom. Da, iz prolosti moemo nauiti samo da moramo, za odreivanje cilja nae politike aktivnosti, postupiti u dva smjera: zemlja i tlo, kao ciljevi nae vanjske politike i nova filozofski utemeljena zajednika osnova kao cilj politike aktivnosti kod kue.
Jo uvijek elim ukratko izraziti svoj stav o pitanju do koje se granice zahtjev za tlom i teritorijem ini etniki i moralno opravdanim. To je neophodno, jer naalost, ak i u tzv. narodnim krugovima istupaju razne vrste velikih masnih brbljivaca nastojei pokrenuti ispravljanje nepravde iz 1918. kao cilj njemakoga nacionalnog nastojanja u podruju meunarodnih odnosa, ali istovremeno imaju potrebu osigurati simpatije narodnih bratstava u cijelom svijetu. elio bih izrei sljedee preliminarne stavove: zahtjev za obnavljanjem granica iz 1914. je politiki apsurd takvih razmjera i posljedica da se ini zloinom. ak i ako stavimo na stranu injenicu da su granice Reicha iz 1914. bile sve samo ne logine. Jer u stvarnosti one nisu bile dovrene niti u smislu obuhvaanja cijelog naroda njemake nacionalnosti niti razumne u odnosu na vojno-osvajaku sposobnost. One nisu bile rezultat smiljene politike akcije nego trenutane granice u politikoj borbi koja je bila dogovorena; djelomino, ustvari, one su bile rezultat sluaja. U suprotnosti s ovim, mi nacionalsocijalisti moramo nepopustljivo stajati iza naih ciljeva u vanjskoj politici, poimence, osigurati njemakom narodu zemlju i teritorij na koji imaju pravo na ovoj zemlji. I to je jedini postupak, ispred Boga i naega njemakog potomstva, koji bi mogao opravdati bilo

koju rtvu ili krv: ispred Boga, s obzirom da smo smjeteni na ovu zemlju s misijom vjene borbe za na dnevni kruh, kao bia koja nita ne dobivaju na poklon, i koja duguju svoju poziciju vladara svijeta samo genijalnosti i hrabrosti koju imaju da ga pokore i brane; i ispred naega njemakog potomstva zbog kojeg dosad nismo prolili graanske krvi, zbog ega tisuama drugih nije ostavljeno u nasljedstvo za potomstvo. Tlo, na kojem e jednog dana generacije njemakih seljaka zaeti snane sinove, opravdat e ulaganje sinova dananjice, i jednog e dana osloboditi odgovorne dravnike krvave krivnje i rtve ljudi, iako budu osueni od strane svojih suvremenika. [...]

Ali, mi nacionalsocijalisti moramo ii i korak dalje. Pravo na posjedovanje zemlje moe postati dunost ako bez proirenja svoga tla velikoj naciji prijeti prokletstvo i propast. I to posebice kada se ne radi o nekoj maloj crnakoj naciji, nego njemakoj majci ivota, koja je sadanjem svijetu podarila njegovu kulturnu sliku. Njemaka e biti ili svjetska sila ili je nee biti. A da bi bila svjetska sila, potrebna joj je ta veliina, koja bi joj osigurala poziciju potrebnu u sadanjem vremenu i potrebnu za ivot njezinih graana.
[...] Nikad nemojmo zaboraviti da je Rusija, vladar sadanjice, svima poznat kao okrvavljeni kriminalac; da su oni smee ovjeanstva koje je, igrom sluaja, pregazilo veliku dravu u traginom trenutku, poklalo i izbrisalo tisue njezinih vodeih intelektualaca u ludoj krvnoj poudi, i sada ve gotovo desetak godina provodi jedan od najokrutnijih tiranskih reima svih vremena. Nadalje, nemojmo zaboraviti da ti vladari pripadaju rasi koja u vrlo specifinoj mjeavini ujedinjuje ivotinjsku okrutnost i nezamisliv dar za laganje i koja je danas vie nego ikad uvjerena u misiju nametanja svoga krvavog ugnjetavanja cijelom svijetu. Nemojmo zaboraviti da se meunarodno idovstvo, koje u potpunosti dominira dananjom Rusijom, tie i Njemake, ne u pogledu saveznika, nego kao drava koja je osuena na istu sudbinu. A ne stvaraju se paktovi s nekima iji je teritorij razoran za njegova partnera. Prije svega, ne stvaraju se s elementima kojima niti jedan pakt ne bi bio svet, jer ne ive na ovom svijetu kao predstavnici asti i iskrenosti, nego kao prvaci obmane, lai, krae, razbojstva i otimaine. [...] U ruskom boljevizmu moramo uoiti pokuaj idova za postizanjem dominacije u svijetu u 20. stoljeu. Ba kao to su u drugim razdobljima nastojali postii isti cilj drugim, dodue unutarnje povezanim procesima. Njihova tenja lei duboko usaena u samoj sutini njihove prirode. Ne vie nego to se bilo koja druga nacija odrie vlastitog sklada, nagonske tenje za ekspanzijom svoje snage i naina ivota, ali je primorana na to zbog vanjskih okolnosti ili inae podlijee slabosti zbog simptoma starosti, idov prekida svoj put prema svjetskoj diktaturi zbog dobrovoljnog odricanja ili zato to svladava svoj vjeni poriv. On e, takoer, biti zadran na tom putu od strane snaga koje se nalaze izvan njega, ili e sva

njegova nastojanja za svjetskom dominacijom zavriti njegovim izumiranjem. Ali nemo nacija, njihova smrt zbog starosti, izdie se od naputanja svoje krvne istoe. I to je stvar koju idov uva bolje od bilo koga drugog na zemlji. Tako on napreduje na svome fatalnom putu sve dok ne doe netko drugi i suprotstavi mu se, te u velikoj borbi ne baci nebesku oluju nazad Luciferu. Borba protiv idovske boljevizacije u svijetu iziskuje jasan stav prema sovjetskoj Rusiji. Ne moe istjerati vraga iz Belzebuba. Kada bi se danas ak i narodnjaki krugovi pobunili zbog saveza s Rusijom, trebali bi samo pogledati oko sebe u Njemakoj i vidjeti iju bi potporu imali za ostvarenje svojih ciljeva. Ili su narodnjaci u posljednje vrijeme poeli promatrati aktivnosti korisne za Nijemce koje preporuuje i promovira meunarodna marksistika propaganda? Otkad se narodnjaci bore orujem koje im je donio idovski veleposjednik? [...] Ako se nacionalsocijalistiki pokret oslobodi svih iluzija osvrui se na taj veliki i za sve vaan zadatak, i prihvati razloge kao to mu nalae dua, katastrofa iz 1918. moe jednog dana prerasti u zaetak blagoslova nae budue nacije. Iz ovog e kolapsa nae nacije dosei potpuni preokret svoje vanjskopolitike aktivnosti i nadalje ojaana novom filozofijom ivota, dostii e konanu stabilizaciju svoje vanjske politike i izvana. Tada e se napokon razluiti to Engleska posjeduje i to je Rusija posjedovala, i to iznova navodi Francusku na donoenje istih odluka, u svojoj biti tonih iz kuta gledanja njihovih interesa, kao neku vrstu politike oporuke. Politika oporuka njemake nacije za vladanje svojim izvanjskim aktivnostima zauvijek mora biti: Nikada trpiti ustanak dvaju kontinentalnih sila u Europi. Osvrui se na bilo koji pokuaj organizacije druge vojne sile na njemakim granicama, ak i u pogledu eventualnog stvaranja drave sposobne za vojnu silu, kao na oblik napada na Njemaku, i u tome vidjeti ne samo pravo ve i dunost za upoljavanjem svih sredstava, ak i vojnih snaga, ne bi li se sprijeio nastanak takve drave ili, ako je ve ustala, ponovno je unititi. Pobrinuti se da je snaga nae nacije utemeljena, ne na kolonijama, nego na tlu nae europske domovine. Nikada ne smatrati Reich sigurnim osim ako za stoljea koja dolaze moe svakom potomku naeg naroda dati vlastiti komad zemlje. Nikad zaboraviti da je najsvetije pravo na ovom svijetu pravo ovjeka na zemlju za obraivanje vlastitim rukama, i da je najsvetija rtva krvi ta koju ovjek moe dati za tu zemlju. [...] Budui cilj nae vanjske politike ne smiju biti niti zapadna niti istona orijentacija, nego istona politika u smislu osiguravanja neophodnog tla za na njemaki narod. S obzirom da za to trebamo snagu, i s obzirom da nas Francuska, smrtni neprijatelj nae nacije, nemilosrdno gui i oduzima nam nau snagu,

moramo na sebe preuzeti odgovornost svake rtve ije posljedice proraunato dovode do unitenja francuskih nastojanja za hegemonijom u Europi. Danas je svaka sila, koja poput nas smatra da se francuska dominacija na kontinentu ne moe tolerirati, na prirodni saveznik.

Geografija nasuprot Geopolitike

Isaiah Bowman Iz Geographical Review (1942)

Pod utjecajem nekolicine istomiljenika, zapliu se u fraze i unitavaju mudrovanjem. (Alexander Hamilton, The Federalist)

Trenutana rasprava njemakih geopolitikih djela ukljuuje imena, nain gledanja i reputaciju odreenih amerikih geografa, ukljuujui i mene. Koja su bila njihova stajalita vezana za geopolitiku prije nego je poela opa osuda Hitlera i nacistikog reima? Jesu li predvidjeli zle posljedice njemakoga iskrivljenog prikazivanja istine u navodnoj novoj znanosti geopolitici, koja se okoristila preklapajuim podacima povijesti, politike znanosti i geografije? Nedavno je izloeno kako je amerika geopolitika nastala prije nego li je razvijena u Njemakoj. Loe posljedice ove tvrdnje utjeu i na vie nego samo osobnu ili profesionalnu reputaciju. Daje ovom pitanju nacionalni kontekst. Geopolitika predstavlja iskrivljen pogled na povijesne, politike i geografske odnose u svijetu i njegovim dijelovima. Ne utjelovljuje niti jednu univerzalnu silnicu ili proces poput, recimo, gravitacije. Relativna je s obzirom na dravu na koju se odnosi. Ili barem tako kau njezini zagovaratelji. Njezina argumentacija o razvoju u Njemakoj izmiljena je samo za sluaj njemake agresije. Sadri, zbog toga, otrovni samodestruktivni princip: kada se sukobe ili preklapaju meunarodni interesi presudno moe biti samo jedno pitanje. Nasuprot geopolitikim potrebama, demokracija se suprotstavlja moralnom pravu. Promotrimo prvo gdje ovo suprotstavljanje nastaje.

MORALNI TEMELJI DEMOKRACIJE

Amerika demokracija tei ostvarivanju odreenih eksplicitnih ciljeva iskazanih u samoj biti doktrine iskazane prvo u naoj Deklaraciji nezavisnosti, a zatim i u Ustavu i njegovim amandmanima. To je temelj

dvaju principa zajednice (1) promocija opeg dobra kroz dogovor vladajuih i (2) potivanje ljudskih prava svakog pojedinca.

initi loe stvari u ime navodne dobre svrhe nije dio temelja njezine filozofije. Demokracija je dogovor oko ciljeva i odabira sredstava koje ljudski osjeaj za ispravno opravdava. Kada je Reichstag 1914. jednoglasno odobrio program njemake vlade, koji je ukljuivao povredu belgijske neutralnosti, izrazio je svoj smisao za pravdu i dao svoju moralnu dozvolu. Takvom suglasnou nadao se ranijem dolasku dana pobjede i mira. Ovdje imate takoer dogovorene ciljeve, osjeaj pravednosti i moralno odobrenje! to je bilo pogreno u njihovu sluaju?
Demokracija poinje od pojedinca. Vjeruje u njegovo temeljno pravo da govori i djeluje na nain koji odabere, pod uvjetom da govori istinu i djeluje ne inei niti jednom lanu zajednice tetu: priroda i vieslojnost konflikta interesa, iroko rasprostranjena u naem sustavu modernog drutva, rjeava se zakonima koje odobravaju zakonodavci izabrani od naroda. U demokraciji ne postoji tako neto poput kulta drave kao organizma kojom upravljaju znanstveni zakoni i pravila prilagoeni od strane diktatora. Ba suprotno, poziva se na injenicu da je najbolje drutvo ono koje poveava razinu spontanosti i ivota i razliitost i da drava sama ne moe stvoriti prihvatljiv drutveni ivot, moe samo njegovati silnice koje ga stvaraju. Mi tvrdimo, zajedno s lordom Actonom, da je sloboda mogua samo tamo gdje postoje drugi polovi organizacije, a ne samo politiki. Drava treba dobrovoljnu potporu svojih neistomisleih stanovnika, i njezin je zadatak ouvanje, kroz harmonino zakonodavstvo, bogatstva razliitosti ivota dobrovoljnih veza u dravi. 1 Nepolitiki polovi organizacije u demokraciji stalno podsjeaju narod na zajednike ciljeve unutar irokog kruga zajednikih akcija i slobodu. Promoviraju ivu i usmjerenu diskusiju, neovisno promiljanje i bogatiji kontekst za odluke koje donosi veina. [...] Demokratska kultura, koja nastaje kao rezultat nije neto nametnuto pojedincima od strane vlade, ili neto nametnuto drugim dravama nasiljem u ime napretka, ili mira, ili superiornosti, ili takozvanih geopolitikih neminovnosti. To je jedna od mnogih kultura moguih u svijetu mira, od kojih svaka odgovara genijalnosti svojeg naroda i ogranienjima ukupnog okruenja, geografskog, politikog, ekonomskog i drutvenog. Svaka od kultura nastala je unutar datog okvira od strane okruenja, koji je ostavio neizbrisiv trag na nju. I bogatstvo i opasnosti modernog svijeta djelomino iskau iz ovih okolnosti.

Lindsay, A. D. The Essentials of Democracy, Philadelphia, 1929.

POLITIKA LOEG SUSJEDA

Protutezu dobrovoljne kulturne razliitosti, spontanosti i potivanja ljudskih prava i dobrobiti ovjeka nalazimo u nacistikoj filozofiji. Polazna toka prema njemakom graaninu danas je drava; predmet njihova uspjeha je nasilje prema pojedincu; cilj njihove politike je pokoravanje svojih susjeda.. Njihova politika je politika loeg susjeda. Mi izvremo njemaku politiku misao ako pretpostavljamo da je ovaj rat samo rezultat njemake reakcije na Ugovor iz Versaillesa. On je rezultat njemakog politikog i filozofskog naina razmiljanja i ambicija starih dvjestotinjak godina. Ugovor iz Versaillesa postao je prigodni tekst za oivotvorenje stare filozofije. Podaci otkrivaju da je veina republikih poslijeratnih voa dala tek slabu podrku principima demokracije i meunarodne suradnje. Velika obeanja, koja je Nemaka dala 1918. kada je poraena zahtjevala primirje i kada je postavljeno pitanje njezine demokratske odgovornosti, trajala su svega petnaest godina. Nakon toga vlada vie nije bila slobodna od arbitrarnog i neodgovornog utjecaja, i obeana odgovornost koju je Kancelar dao narodu, zavrila je. 2 Versailles je osigurao njemakim voama nove primjere pokuaja ometanja njemakih ciljeva za vladanje svijetom. Nacistiki politiki program ima svoje korijene u neemu vrlo duboko ukorijenjenom u njemakom ivotu i povijesti: nain racionalizacije pohlepe i nasilja. Nita nije tako jasno otkrilo izvornu primitivnost njemakih teorija vladanja kao povijest politike misli u proteklih sto godina u Njemakoj. Njihovi zakoni rasta nacije, njihova nedavna geopolitika znanost, koja je pretpostavljala kako politiki dogaaji ovise o tlu, njihova tvrdnja da determinirajue sile odreuju smjer drava, koja je prenesena u mistino stanje uma gdje znanost staje, a vjerovanje poinje (Kjellen) to su neke od doktrina koje su udaljene od demokracije takvim bezdanom koji moe nadii jedino rat. Moe li sada svaka informirana osoba uvidjeti kako su njemaki voe imali ciljanu filozofiju? Oni na vlasti, arhitekti njemake drave, jasno su se i esto izjanjavali na ovu temu. Posluajte izjavu Bismarcka o pokrajinama Alsace i Lorraine. Ne govori 1871., nego 1895: Njihov aneks bio je geografska neophodnost. Drsko je traiti od nas da se brinemo ele li Alzaanji i Lorenjani biti u sastavu Njemake ili ne. To se nas ne tie. 3 Ako je domovina za rat, kako je zakljuio Treitschke, tada doktrine na kojima je nastao nacizam slijede same od sebe. Nitko ne moe razumjeti ni dananju Njemaku, ni povijesnu Njemaku, ako se ne potrudi shvatiti same korijene nepomirljivih razlika izmeu nas i njih. Nitko ne moe vidjeti izopaenost

Solfto Wilson, October 20, 1918. U: The German Delegation in Paris Peace Conference; Alma Luckau, New York, 1941; stranica 144. 3 Govor u Friedrichsruhe, 4. travanj 1895. godine

nacistike geopolitike ako misli da je to jo samo jedan od naina iitavanja politike povijesti i politike karte. Danas se borimo protiv pokvarene i zle filozofije koja je naoruana, u njemakom sluaju, kontinentalnom silom. Cijela je nacija obmanuta i svedena na intelektualno slunitvo prijevarom. U naim buduim planovima i obraunavanjima ovu injenicu moramo uzeti u obzir. Ona sadri rat, koncentracijske logore, ubojstva zatoenika, porobljene Nizozemce, Belgijce, Grke i Poljake (meu ostalima), petokolonake tehnike i sve ostalo za uvjeravanje Amerike koliko su nesmiljena i dalekosena sredstva, koja su eksponenti te zle filozofije, spremni upotrijebiti. [...]

REALIZIRANE OPASNOSTI IZ MEIN KAMPFA U razdoblju u kojem je kooperativno poduzetnitvo unaprijeeno velikom brzinom, jo jedan skup drutvenih i politikih vrijednosti raao se u Europi. Do 1933. godine, kada je Hitler preuzeo vlast u Njemakoj, ove su vrijednosti bile u potpunosti vaee i iskoritene, te su postale temeljem njegova programa koji je ve detaljno utvrdio u Mein Kampfu. Pozadina diskusije vezana uz ova pitanja u Njemakoj je od ivotne vanosti za nas, kako sada, tako i u naim buduim bavljenjima njemakim narodom.

Polako i gotovo protiv njihove volje Amerikanci su postali svjesni nacistike opasnosti. Isprva smo na pitanje sigurnosti gledali iz perspektive mekuca. Polutka je bila naa ljutura. Kada je opasnost postala oita, zapoela je javna potraga za znaenjem nacistikih planova u okvirima njemake politike filozofije i povijesti. Kada su podmukli sukcesivni pokuaji zapoeli u zapadnoj polutki nismo se mogli suprotstaviti iskljuivo Europi ili iskljuivo Japanu. Morali smo se suprotstaviti svugdje gdje je bilo borbe: nae su obveze najednom postale planetarne. Mi i nai sinovi zapoeli smo velike krune plovidbe misli i akcije. Cijeli nevjerojatno iroki atlas svakodnevno je bio otvoren u obliku nae vojne situacije, povezujui svako susjedstvo, veliko ili malo, u veliki obru svijeta. Hitlerova zamisao je bila svjetska dominacija. Mi smo napokon uvidjeli da naa otpornost mora biti jednako tako vrsta i rasprostranjena kao i njegova zamisao.
Tako smo svi mi poeli razmiljati na geopolitiki nain i poeli promatrati kartu u terminima politikih ideala i sustava. Luka Moresby, otoje Mayotte i Nizozemski zaljev bili su promatrani kao

pojmovi koji ukljuuju cijeli teritorij i mora, ljudstvo i resurse, vlade i ideologije koje se nalaze izmeu. Iznenada smo shvatili da i najvee osame nee povratiti svoju samotnost nakon rata, i da pobjeda ovoga puta znai za Ameriku da nee biti povratka neemu to se nazivalo normalno. Obvezatni smo ovoga puta smisliti izlaz, kao i izboriti se od ovih meunarodnih neprilika. U dnevnim uzbuenjima koja prate ove realizacije svi smo mi stratezi, dravnici, kritiari i izumitelji. vrstoa i kvaliteta imaginacije kojom pourujemo nae voe pronalaze svoju potvrdu u nadolazeoj poplavi javnih komentara na sva meunarodna zbivanja. To odraava hvalevrijedan interes i entuzijazam u demokraciji slobodnoga javnog govora. Tu postoji jedino opasnost kada, pod krinkom znanosti ili institucionalnom titulom ili akademskim stupnjem, potpuno neprovjereni i nekritiki zakljuci bivaju predstavljeni kao sadraj koji se temelji na pravu, ili izuenu stavu, ili lekciji povijesti. Geopolitika se preselila iz Njemake u Ameriku, ne iz Amerike u Njemaku, i ak i najneobrazovanije i najfantastinije zablude i politike nemoralnosti su iroko rasprostranjene u njezino ime, i istini su dane lane etikete.

PRISJEANJA NA UPOZORENJA [...] 1934. godine izdan je trei nastavak trilogije knjiga pod naslovom Macht und Erde (Mo i zemlja), pripremljen od strane radne skupine iz Zeitschrift fr Geopolitik, koji je osnovao Karl Haushofer 1924. godine.4 Haushofer je bio urednik. Prvo izdanje moje knjige o problemima u politikoj geografiji, pod naslovom The New World [Novi Svijet], izala je 1921. godine i Maull, jedan od autora Macht und Erde, tvrdio je kako je trilogija pripremljena kao njemaki odgovor na The New World. [...] Metoda moje knjige bila je realistian pristup bavljenju politikim problemima poslijeratnog svijeta. Njezina filozofija bila je ona o postupnosti promjene racionalnim sredstvima. Nije se uplitala u niti jedan ideoloki pretpostavljan sustav izmeu problema i njegova rjeenja u praktinom svijetu u kojem su esto i povijesne sluajnosti, ne samo nakane, igrale velike uloge. Tei analizi realne situacije prije nego opravdavanju bilo kojeg od nekoliko konfliktnih nacionalistikih politika. Njezina moralnost bila je reakcionarno i odgovorno svjetsko udruivanje predodbi temeljenih na pravdi kao to je u potpunosti prikazano u prvom poglavlju etvrtog izdanja (1928). Gledajui natjecateljski orijentiran

Maull, Otto Das Wesen der Geopolitik, Macht und Erde: Hefte zum Weltgeschehen, No.1, Leipzig i Berlin, 1936; stranica 23.

svijet, duboko uzdrman ogromnim ratnim gubicima, naglaava potrebu za eksperimentiranjem u podruju suradnje [zajednikog planiranja]. Ovaj stav je bio objekt napada zagovornika geopolitike u Njemakoj. Pojam racionalan znai jedno za nas, a neto sasvim suprotno Njemakoj geopolitikoj koli. Postepenu promjenu oni bi zamijenili nasiljem. Pod suradnjom oni podrazumijevaju da jedan suradnik jede drugog, na temeljima teorije o rasnoj nadmoi. Ako bi se govorilo o svjetskoj organizaciji, novom poretku, Njemaka bi morala postaviti vlastite uvjete i nametnuti vlastitu jedinstvenu interpretaciju. Ako postoji natjecanje za resurse i trita, teorija Lebensrauma daje Njemakoj prioritet i opravdava otimainu. Jedini politiki eksperiment koji je ujedinio Njemaku jest rat. Duboko uznemiren rapidnim porastom pseudoznanosti geopolitike u Njemakoj i alarmiran njihovim teritorijalnim teorijama i implikacijama koje su prikazane u najirem spektru u (asopisu) Zeitschrift fr Geopolitik, napao sam kolu i njezin rad u grupnom osvrtu 1927. godine. Osvrt poinje reenicom Politika geografija je tek rije, nije znanost. Opisivanje regija i statistike i kartografske metode priznate su kao posebni alati geografa u odreivanju detalja vezanih uz ivot zajednica. Osvrt se nastavlja Neki od najvanijih elemenata kulture izgleda nisu ukljueni u politike geografije kontinentalne Europe, poimence, etika, dobre manire, uzdizanje potenja na razinu umjetnosti i kulturni nain ivota! Maullova Politika geografija posebno je odabrana za osudu u mom osvrtu zato to, kako sam tada tvrdio, povezivanjem injenica u nizove, stvaranjem mnemotehnikih [one koje pomau pamenju] shema ne stvaramo ni teoriju niti znanost. [...] 1934. govorio sam o doktrinarnim djelima u meunarodnim odnosima, u kojima se geografske injenice koriste za potporu politikim tvrdnjama i filozofijama: Ako se ekonomija Poljske sudari s ekonomijom Njemake, ne moemo se tek okrenuti prema karti i preurediti njezine dijelove kao da smo slobodni razmjetati pijune po praznom teritoriju. Iza ove tvrdnje stoji povijest i to ne moemo zanemariti.5 Zato ne bismo mogli preureivati kartu prema naoj volji ako smo dovoljo jaki da nametnemo tu volju? Moemo ukoliko prihvatimo Treitschkeovu doktrinu: Trijumf monih nad slabima nemilosrdan je zakon

Bowman, Isiah Geography Relations to the Social Sciences, Report of the Commision on the Social Studies, American History Association, 5. dio, New York, Chicago, itd., 1934; stranica 212.

ivota. Ako vjerujemo da postoji neizbjean nagon moi da uporno zahtijeva svoje u ime prednosti svog vlasnika, onda dolazimo do toga da beutno radimo ono to nam pohlepa nalae, a mo omoguava. U mom pogledu geografsko-utemeljenje-moi, Ratzelova ideja, koju je izloio u prvom izdanju svoje Politike geografije (1897), potpuno je neosnovana. U Njemakoj je postala ritualom, neto u to se vjeruje, neto korisno zato to odgovara nacionalnoj ambiciji za osvajanjem i vladanjem u ime Lebensrauma, koncepta koji je proiren iz svog prethodnog isto opisnog ekonomskog znaenja do onog koje daje teritorijalnoj ekspanziji pseudoznanstveno opravdanje. U tom proirenom obliku, postao je jo jednom krilaticom u argonu Hitlerova nacionalsocijalizma. Veze izmeu zemlje i drutva nisu opisive ovakvim izoliranim znanstvenim izriajem. Drutvo je kompleks koji raste. Suoeni smo s razliitim ljudskim drutvima koja se jako brzo razvijaju i koja su u vezi sa zemljom koja nam daje znanje u konstantnom porastu.6 Suoen s izvrtanjem ove injenice u filozofiju, zalaem se za prouavanje stvarnih grupa ljudi, prije stvaranja jednostavnih knjikih generalizacija o ovjeanstvu. Bez obzira bavimo li se geografskim vezama, demografskim podacima ili ekonomskim statistikama, mi smo samo na razini istraivanja injenica i metoda, dok god se radi o nacionalnim dravama i nacionalnim politikama. Znanstvenici samo osiguravaju odreene jasne imperative u stvaranju politika, posebice, ouvanju, pravu i javnom zdravstvu, da ne navodim sada vie od toga; ali politike, koje su usvojene, predstavljaju letargiju ili volju naroda, promiljenost ili nedostatak iste, pravdu ili nepravdu i mo ili nedostatak moi voa u oblikovanju javnog mnijenja. Nacionalna politika je dijagonala suprotstavljenih razliitosti ljudskih misli i djelovanja. Ne moe biti nikako drugaije pod predpostavkom suglasja onih kojima se vlada. Koncept pravde nije izaao iz knjinice, iako su knjinice bile vrlo vane u ouvanju koncepta rairenog i rastueg znanja o njoj. Nekoliko polja znanosti snabdijeva se od samih sebe, bez granica filozofije u politici i bez zagarantirane politike osnove. Ipak, one mogu sugerirati mogunosti i opasnosti u svijetu politikih veza, odluka, morala, svrhe i moi, poevi s biljeenjem ljudskih pokuaja.

PROCJENA GEOPOLITIKE Ne namjeravam dalje slijediti detalje njemakih teorija geopolitike ili dalje biljeiti njihov razvoj ... zato to je nedavno izala knjiga koju bi trebao proitati svaki graanin. Radi se o knjizi Geopolitics: The Struggle for Space and Power [Geopolitika: borba za prostor i mo] Roberta Strausz Hupea. Ona obavjetava, i osvre se na filozofsku pozadinu njemake politike misli. Istie se izmeu velikog broja
6

Ibid, stranica xi

nedavno izdanih monografija o sadraju geopolitike injenicom da njezin autor pokazuje da je proitao njemaka geografska i geopolitika djela koja analizira! tovie, on posjeduje nepogreiv instinkt za slabosti Haushoferove kole i njezine znanosti o geopolitici. Strausz Hupeova najdiskriminatornija i najkorisnija razlika je kontrast koji povlai izmeu osnovnih Mackinderovih ideja i ideja Njemake geopolitike filozofije i njima odgovarajueg sustava. Mackinder je pokuao izvui pouku iz povijesti koja bi mogla imati izraene posljedice na dravne politike budunosti. 7 Opisao je trendove moi koje Engleska nije mogla ignorirati. Usvajajui Mackinderov kut gledanja, nastavlja Strausz Hupe, Haushofer je doveo svoju geopolitiku dimaniku do toke apsurda, traei vrstu toku kraja svjetskog razdora kroz kontrolu Euroazijskog heartlanda. Ni Mackinder ni Haushofer nisu imali teorije koje bi se odnosile na zranu mo i njezine veze s industrijskom snagom. Takva je sudbina svih proroka u ovome nepredvidivom svijetu. Usudio bih se nadodati kako je um ovjeka jo uvijek vaniji izvor moi od moi heartlanda ili oznaenih teorija o njemu. Uvijek je ovjek taj koji stvara svoju povijest, iako vanost okoline i psihikih sposobnosti odreuje granice proirenja moi iz bilo kojeg centra u neko odreeno vrijeme.

Strausz Hupe je primijetio neto vrlo vano, da trajnost granica ovisi manje o geografskim vrlinama, a vie o njihovu meunarodnom shvaanju. To je neto sasvim razliito od geopolitike prepirke s Maullom o tome da je granica samo pukotina izmeu uvjeta politike i moi, puka apstrakcija. To nije znanost, ni geografska, ni politika. To je bezosjeajna tvrdnja ovjeka na putu prema cilju definiranom pohlepom. Objektivna realnost, zakljuuje Maull, zemlja u porastu i njezin dinamini ivot. Kao takva definira meunarodne zakone i ugovore. Za razliku od nae vladavine prava u kojem ugovori stoje na snazi dok interesne stranke ne ispregovaraju neki novi instrument. [...]

GARANCIJA VJENOG MIRA [Poslijeratne] dileme prisiljavaju nas da povuemo iri krug oko naih nacionalnih problema, sada nerazrjeivo povezan sa ezdeset drugih nacija. Englesko iskustvo osigurava nam koristan moral. Gladstone je 1869. godine rekao kako Engleska ne smije imati zajednike interpretatore:

Mackinder, H. J. Democratic Ideals and reality: A Study in the Politics of Reconstruction, New York, 1919; ponovljeno izdanje Holt & Co., New York, 1942.

Engleska mora drati sve u vlastitim rukama u smislu procjene vlastitih obveza prema razliitim tumaenjima injenica koje se pojavljuju; ne smije odbaciti i suziti vlastitu slobodu izbora deklaracijama koje sklapa s ostalim Silama . . . Engleska je smatrala drugaije dana 3. rujna 1939. godine kada je Neville Chamberlain izvijestio kako je Njemaka zapoela invaziju na Poljsku i objavila: Mi smo u ratu. Intervencija i povlaenje oznaili su tradicionalnu politiku Engleske u kontinentalnoj Europi. Iako i mi, takoer, povremeno izaemo iz nae ljuture zapadne polutke samo na principu ograniene odgovornosti. Ovog puta kaemo kako je nae izronjavanje stalno, da sada moramo osigurati svoju budunost, da smo neprolazni koliko i naa odluka. Bilo kako bilo, ove tvrdnje izazivaju polemiku. One nisu inspirirane boanskim otkriem. Hoemo li biti zauvijek sigurni protiv neotpornih sila ponovnog raanja ili izbjei slabljenje zbog slijepog oslanjanja na demokraciju kao maginu doktrinu?
Kolebljiva ravnotea meunarodnih snaga uznemiravat e nas na kraju rata. Bit emo zbunjeni i iscrpljeni sloenou i odgovornostima u koje nas je ukljuio rat. eljet emo da stvari opet budu sigurne i jednostavne: nekad smo to nazivali normalnou. Ne postoji sigurna znanost da nas izvue iz ovih novih ponora meunarodnih potekoa. Geopolitika je jednostavna i sigurna, ali, onakva kakvom se oituje u njemakim tekstovima i politici, je i iluzorna, smijena i apologija za krau. Znanstvena geografija produbljuje znaenje. Ipak, poput povijesti ili kemije, nema gotove formule za nacionalno otkupljenje kroz znanstveno prikazane zakone. Postoje samo dva zakona koji mogu jamiti vjeni mir na svijetu u kojima izbor lei izmeu slobode i ropstva: pravda utemeljena na doktrini ljudskih prava, i primjer suradnje monih za jaanje pravde.

Obrana njemake geopolitike

Karl Haushofer

Iz Total Power: A Footnote to History (1948)

Iako tehniki pojam geopolitike ne potjee izvorno od mene, s pravom me se smatra vodeim predstavnikom njezina prouavanja u Njemakoj. [...] Stil u kojem je njemaka geopolitika nastala je, isto tako, opravdanje njezine pojave u obliku subjekta vieg obrazovanja od 1919. godine naovamo; rodila se iz nude. [...] Bilo bi neljudski i nemogue oekivati da njemaki znanstvenici zanemare neprimjerenost podjele ivotnog prostora u Srednjoj Europi, koji se tada dogodio kao rezultat njezine prerazvijene industrijalizacije i urbanizacije. Tome treba pridodati sakaenje sredinje Europe granicama koje nisu mogle dugo potrajati i koje su, posljedino, bile geopolitiki nepravedne. Iz tog je razloga nastala moja knjiga Frontiers [Granice], kao i ostala djela. Ono to se inilo da najvie nedostaje u nastavku edukacijskog procesa u obrazovanju njemake mladei nakon rata, bila je sposobnost razmiljanja u perspektivama ireg prostora (kontinenata!) i uenje o ivotnim uvjetima drugih, recimo, oceanskih naroda. Ova irina miljenja, ograniena kontinentalnom suenou kao i ogranienjem njezine svjetske vizije, postala je uskogrudna i izgubila se u kaosu trivijalnih kontroverza. Odsjeena je od osvjeavajueg daha oceana i oduzete su joj njezine prekomorske veze. [...] Uenje, zbog toga, o znamenitim nainima ivota bilo je u svojoj biti okrenuto prema moru Britansko Carstvo, Sjedinjene Amerike Drave, Japan, Nizozemsko Istono Indijsko Carstvo bilo je tada jo neprihvatljivije od uenja o Bliskom i Srednjem Istoku, Euroaziji i Sovjetskom Savezu. Zbog toga, za Njemaku se inilo neophodnim nauiti to vie o carstvima koja su rasprostranjena preko svih mora i o indo-pacifikom prostoru. Tim sredstvima stvorena je protutea spram pritiska izvana u razdoblju od 1919. do 1933. godine. Kasnije, taj oblik pritiska, pod tenzijama unutarnjih stranakih konflikata, naalost je sluio sve vie ne bi li zasjenio i zatamnio ta neophodna prouavanja drugih zemalja. Toj svrsi je takoer sluio Fakultet meunarodnih odnosa Sveuilita u

Berlinu, kao i jedini Institut politike geografije koji je postojao u Njemakoj. Njime je upravljao moj sin Albrecht Haushofer. Nikada nije postojao niti jedan institut geopolitike u Mnchenu. [...] Niti jedan razuman ovjek niti jedne druge nacije ne moe zanijekati da njemaki znanstvenik takoer, nakon takve naporne karijere i s tenjom prema objektivnosti, mora imati pravo stati na stranu svog naroda sa svom svojom mentalnom snagom. To on ini zbog otkria u svom polju znanosti, zbog zakljuaka do kojih je doao na poten i pravedan nain u takvoj (grevitoj) borbi za preivljavanjem kakva se odvijala u razdovlju izmeu 1919. i 1932. godine Iako ja sebi nikada nisam pripisivao princip Moja zemlja, bila u pravu ili ne, s njegovim ukupnim posljedicama, moram priznati da se granica izmeu iste znanosti i praktine znanosti lako prelazi u takvo vrijeme krajnjih napetosti. Zbog toga se dogaalo (promaknulo mi je) da sam povremeno preao tu granicu. To sam takoer priznao otvoreno se alei svojim istraiteljima da sam; kako su i sami mogli primjetiti od 1933. radio iskljuivo pod pritiskom zato to su moja djela prolazila etiri vrste cenzure.

S obzirom da su istraitelji priznali da se, u usporedbi s konceptom legitimne geopolitike SAD-a, njemaka geopolitika uspela na ravnoteu znanja od ega bi se od 60 do 70 posto moglo prihvatiti kao valjana znanost, morat e se napraviti tono razlikovanje izmeu onog objavljenog prije i nakon 1933. godine.
Da moj cjelokupan znanstveni rad nije bio raskomadan i u dijelovima zaplijenjen poetkom svibnja [od strane Amerike vojske] mogao bih ukazati na brojna predavanja koja datiraju izmeu 1919. i 1933. godine, koja se slau u svom tijeku sa, na primjer, shemom II Metodologije predavanja o geopolitici na koli meunarodnih odnosa Sveuilita u Georgetownu, koja se tamo koristi od 1. srpnja 1944. godine. Meu radovima koji su mi zaplijenjeni, nalazio se potpun i do kraja razraen kostur mojih predavanja. Sve napisano i objavljeno nakon 1933. uraeno je pod prisilom i mora se osuivati u skladu s time. Kakvi su bili uinci takvog pritiska (u kojem Rudolf Hess, koji me ak pokuao i zatititi, nije sudjelovao) na kraju, najbolje pokazuju skoro tri godine u zatvoru ili ograniene slobode nametnute mojoj obitelji, i moje suanjstvo u koncentracijskom logoru Dachau, ubojstvo mojega najstarijeg sina od strane Gestapa 23. travnja 1945., ozbiljna kontrola kao i kasnije ukidanje geopolitikog asopisa. U Treem Reichu stranci na vlasti nedostajao je slubeni organ koji bi prihvaao ili razumijevao doktrine geopolitike. Umjesto toga, koristili su samo pogreno interpretirane krilatice, koje ak nisu ni razumjeli.

Samo su Rudolf Hess, jo iz vremena dok mi je bio uenik, ak prije nego je NSDAP [Nacistika stranka] postojala; i ministar vanjskih poslova, von Neurath, imali mogunost razumijevanja geopolitike, ali bez da su bili spodobni primijeniti to razumijevanje uspjeno. [...] Te teorije, izvorno potekle od Friedricha Ratzela (The Earth and Life; Political Geography; Antropogeography) i od onih koji su se nadovezali na njegovo uenje u SAD-u (Semple) i u vedskoj (Rudolph Kjellen), vie su se formirale od strane naroda engleskoga govornog podruja nego od kontinentalnih naroda. Predstavljana su u njemakim krugovima u obliku principa poduavajmo vlastite uitelje. Mahan, Brook Adams, Joe Chamberlain [...]; Sir Thomas Holdrich (The Creator of Frontiers); Sir Halford Mackinder (The Geographical Pivot of History); Lord Kitchener (1909); kasnije I[saiah] Bowman (The NewWorld i ostali radovi); bili su temeljna inspiracija mojih predavanja i citirani su svaki put iznova. [...] Imperijalni planovi za osvajanja nisu nikada poticani, niti u mojim pisanim radovima, ni u mojim predavanjima. Kao to sam u svojoj knjizi o granicama takoer protestirao protiv sakaenja Njemake odlukama o prekrajanju granica Ugovorom iz Versaillesa, tako sam se i u javnim predavanjima zaloio za Nijemce u Junom Tirolu. Pozdravio sam ukljuivanje Sudetske oblasti u sastav nijemakog teritorija, ali nikada nisam odobravao aneksije teritorija koji su strani naem narodu i nemaju njemaka naselja. Uvijek sam se osvrtao na snove o takvim pripojenjima kao na opasne snove i zato ih nisam ni opravdavao. injenica da se tisue njemakih stanovnika vratilo u domovinu pod svaku cijenu i patilo kroz VDA [Organizacija Nijemaca koji ive izvan domovine] pod mojim vodstvom, iskazuje (moje) najbolje namjere da u to vrijeme, ni u kojem sluaju, okupacija tih teritorija nije bila planirana, ili barem elja za takvom okupacijom (meni) nije bila poznata. Da su nacionalsocijalisti objavili, prema nainu na koji su objavljivali svoje ideale u ranoj fazi svog razvoja, da ukljuuju pokoravanje naroda strane krvi i njihovih teritorija, dovelo bi to do njihova samog povlaenja s vlasti. Ovo sam naglaavao svaki puta kad sam imao priliku, izmeu ostalog i 8. studenog 1938. godine, i suprotstavljao sam se takovim osvajakim planovima. Vjerovao sam u potpunosti obeanju danom 1938.

Potpuno pravedna podjela granica, koja bi zadovoljila svakoga i koja ne namee patnje dijelovima niti jednog naroda, praktino je nemogua zbog neizmjernih kompliciranih preklapanja graninih jezika i ekonomskih centara koji su se s vremenom razvili, posebice u istonoj Europi. Ja sam, zbog toga, kao i moj sin Albrecht, i ostali moji uenici i suradnici, pokuavao u dugotrajnoj raspravi, bezuspjeno, izmisliti u potpunosti pravedne i trajne principe za takvu delimitaciju granica. Pritom, moje su namjere uvijek ile u smjeru nestvaranja nikakvih iredentnih oblika. Iz toga je oito da je meni pripisana zasluga za planiranje osvajanja, ukljuujui pomno izraene karte za prodor na kontinente poput June Amerike, stvorena na labavim nogama. U tim su sluajevima novinari eljni senzacija divljali bez smetnji i zapreka, ak se sluei detaljnim krivotvorenim kartama. [...]

Knjigu Mein Kampf prvi sam put vidio kada je prvo izdanje ve bilo u tiskari. Odbio sam napisati recenziju te knjige zato to nije imala nikakve veze sa geopolitikom. Za mene, u to doba, inila se kao samo jo jedna od prolaznih publikacija u svrhu agitacije. Vidljivo je da ja nisam imao nikakvu ulogu u njezinom nastajanju i nadam se da u biti poteen sumnje o sudjelovanju u njezinom nastajanju koje spominje uti tisak ako se znanstveno usporedi moj stil pisanja i stil te knjige. Nikada nisam bio sam s Hitlerom. Kad sam ga zadnji put vidio, bilo je to u prisustvu svjedoka, 8. studenog 1938. godine, i tada sam izrazio otro neslaganje s njim. Od tada sam bio u nemilosti. Od odlaska Rudolpha Hessa u svibnju 1941., bio sam izloen progonu Gestapa koji je zavrio krajem travnja 1945. godine ubojstvom moga najstarijeg sina jer je znao za tajnu 20. srpnja 1944. [Urota za ubojstvo Hitlera]. On je takoer bio u kontaktu s ljudima s engleskoga govornog podruja. Moje prijateljstvo s Rudolphom Hessom see u 1918., poklapa se s poetkom njegova pohaanja mojih predavanja na Sveuilitu i etiri je godine starije od osnutka Nacionalsocijalistike stranke. Hitlera sam prvi put vidio 1922. godine kada je bio samo jedan od mnogih popularnih govornika na skupovima, koji je nakon toga naglo izrastao iz pregrijanog tla njemakog naroda i iz raznolikosti drutvenih i politikih pokreta.
[...] Od jeseni 1938. poinje Put alosti za njemaku geopolitiku. Individualnu sudbinu oca i sina ilustrira moje zatoenje i njegova smrt. To se sve zbilo u okviru patnje politike znanosti u cijeloj sredinjoj Europi pod pritiskom autokracije jedne stranke do pogrene upotrebe i pogrenog tumaenja [geopolitike] od strane dravnih dunosnika. Bez obzira na ovo sve, njemaka geopolitika je originalno imala od 1919. do 1932. ciljeve vrlo sline amerikoj geopolitici.

U programu geopolitike, u njegovu prvom pojavljivanju, mogu se pronai tvrdnje koje kau kako tei da bude geografska savjest drave. Tada je trebala, na primjer, traiti 1938. da Njemaka bude zadovoljna i zahvalna rjeenjem do kojeg se dolo u Mnchenu. Kada sam to u stvarnosti pokuao naglasiti nakon mog povratka iz Italije kada sam napokon doao do efa drave 8. studenog 1938. pao sam u njegovu nemilost i nisam ga vidio nikada vie. Do tog se datuma, predstavnik njemake geopolitike, moe smatrati legitimnim braniteljem, ak i u smislu amerike geopolitike. Cilj njemake geopolitike bio je originalno u suglasju s legitimnom amerikom geopolitikom - postii to da se izbjegne bilo kakav poremeaj u budunosti, kao izmeu 1914. i 1918. godine, zajednikim razumijevanjem naroda i njihovih potencijala razvoja na temeljima njihovih kulturnih temelja i ivotnog prostora; takoer osigurati manjinama najvie mjere pravne i politiko kulturne autonomije kao to je bio sluaj u Estoniji, na primjer, i kao to se jedno vrijeme inilo da je postignuto u Transilvaniji. Ta pretpostavljena geografski tona slika svijeta; zahtijeva viestranost, tovie, i potovanje jedne nacije i rase od strane drugih kao i priznanje ljudskih prava pojedincima. Zahtijevao sam najvii stupanj obzirnosti i tolerancije, ega su moja predavanja i aktivnosti, primjerice, od 1919 do 1932. bila prepuna. [...] U memorandumu, koji je napisan u obliku odgovora na pitanja osoblja generala Eisenhowera i koji lei ispred istraitelja, detaljno sam obrazloio injenicu da meunarodna geopolitika moe postati jedno od najboljih sredstava za spreavanje buduih svjetskih katastrofa. Morala bi biti izgraena na ivotnoj izmjeni ideja i izmeu profesora, uitelja, asistenata i studenata. U duhu njezina imena i politikom umjetnou njezina vodstva mogla bi obnoviti dunu ast otajstva zemlje, svetost tla koje podrava ovjenost. Njemaka geopolitika, osim potresa od 1914. do 1918. i 1938. do 1945., teila je izgradnji puta prema tome uzvienom cilju. Priznajui da postoje greke i pogreke nastale zbog usmjerenosti geopolitike, one mogu biti pozitivno iskoritene mudrou izreenoj u jednoj engleskoj izreci: Cjelokupni ljudski napredak svodi se na gradnju novih puteva.