Pravnik, 41, 1 (84), 2007

Sanja Badrov
diplomirana pravnica

61

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu

UDK 343.63 342.565.2

Saetak
Kaznena djela klevete, uvrede, iznoenja osobnih i obiteljskih prilika, te predbacivanja kaznenog djela bit e u ovom djelu obraena od samog pojmovnog odreenja pa do razmatranja istih u svjetlu antinomije slobode izraavanja, miljenja i prava na privatnost. U nastojanju da se u krajnjoj moguoj mjeri reducira kaznenopravna odgovornost novinara za ova kaznena djela i praktiki dekriminalizira novinarska kleveta, te omogue maksimalne medijske slobode, izvrene su brojne izmjene i dopune Kaznenog zakona, a sve u skladu s Konvencijom o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je i sama dio unutarnjeg poretka RH. Stoga bi se moglo rei za pozitivno ustavno, civilno i kazneno zakonodavstvo RH da je u skladu sa svjetskim demokratskim standardima te da predstavlja preduvjet informiranja javnosti o svim drutveno vanim pitanjima, uz mogunost i potrebu izmjena i dopuna koje se u strunoj javnosti predlau, a vezana su za zatitu privatnosti pojedinca i slobode izraavanja. Kljune rijei: kleveta, mediji, privatnost, ast, ugled

I. Uvod
Kaznena djela protiv asti i ugleda, koja e biti obraena u ovom radu, predstavljaju zbog svoje kompleksnosti vrlo sloena kaznena djela- to su djela uperena protiv elementarnih prava, ona znae negiranje ljudskih kvaliteta, odricanje osnovnih pretpostavki za nesmetano izvravanje socijalnih funkcija. Iako po zaprijeenoj kazni spadaju u laka kaznena djela, zbog pojaanog interesa javnosti u predmetima gdje se kao stranke pojavljuju osobe koje sudjeluju u obavljanju javnih djelatnosti (politika, sport, kultura i dr.), njihovo znaenje u naem kaznenom pravu vee je od velikog broja drugih kaznenih djela. Njihovo znaenje je vee, odnosno znaenje bavljenja ovom temom, imamo li u vidu i porast, osobito nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, broja kaznenih djela povodom privatnih tubi pokrenutih zbog kaznenih djela uvrede (l.199. KZ), klevete (l. 200. KZ), iznoenja osobnih i obiteljskih prilika (l. 201. KZ) , te predbacivanje kaznenog djela (l. 202. KZ) Ova tema je posebno aktualna i zbog brojnih izmjena i dopuna Kaznenog zakona, a ponajvie koje se tiu novinarske klevete, koja je bila uzrok i unih rasprava u znanstvenoj i strunoj literaturi.

62

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu Imajui u vidu kompleksnost, a time i zanimljivost, ove skupine kaznenih djela, osobito kaznenog djela klevete, nastojat u u ovom djelu sagledati neka pitanja koja neminovno sadre ova kaznena djela. Meu najzanimljivijim pitanjima je dakako pitanje antinomije, tako znaajne, slobode izraavanja miljenja i prava na ast i ugled. U svezi s time i pitanje koliko je ogranienje slobode izraavanja radi zatite ugleda i asti u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu sukladno pravnim standardima demokratskih zemalja. Meu zanimljivijim pitanjima, pogotovo u oima javnosti, biti e i pitanje kanjavanja novinara za kaznena djela protiv asti i ugleda. Ovim pitanjem u se nastojati to vie pozabaviti imajui u vidu znaajno poveanje kaznenih djela uinjenih putem tiska nakon osamostaljenja Republike Hrvatske te brojne promjene zakonodavstva u ovoj materiji uzrokovanoj ponajvie strunom i znanstvenom raspravom o poloaju novinara u demokratskom drutvu. Prije svega naglasak u staviti na promjene KZ u pogledu iskljuenja protupravnosti (l.203), te moguim de lege ferenda promjenama. Dakako, pokuat u pojasniti znaenje svake zakonske odredbe ove glave Kaznenog zakona, nastojei ih pojasniti s teoretske strane i naravno, praktine- sudska praksa imala je utjecaj na uoblienje teoretskih postavki kod ovih kaznenih djela, to je i neizbjeno ukoliko se neki problem eli sagledati na odgovarajui nain; suradnja teorije i prakse u takvim situacijama je nuna.

II. Openito o kaznenim djelima protiv asti i ugleda

1. ast i ugled kao zatitni objekti Pojmovi asti i ugleda predmet su brojnih teorijskih sporova. To e postati jasnije kad obradimo odnos slobode izraavanja, kao jedan od temeljnih naela svakog demokratskog drutva, i zatite asti i ugleda, jer e doi do izraaja da ako pojmove ast i ugled deniramo ire, sloboda izraavanja e biti ograniena u veoj mjeri i obrnuto, deniramo li ih ue, dat emo vei prostor slobodi izraavanja. Ovi pojmovi su razlogom brojnih teorijskih sporova i zbog toga to se ta dva dobra ne mogu otro razgraniiti, niti jednostavno odrediti. U rimskom pravu je uvreda (iniuria) poinjanje nekog objektivno protupravnog ina protiv nekog drugog, napad na pravom priznatu linost. To je obuhvaalo kako sam napad na ugled pogoenog (infamatio), tako i napade na druga zatiena dobra, kao to su tjelesni integritet, nepovredivost stana.1 Na je zakon usvojio dualistiki pojam asti, odnosno ima u vidu dva aspekta tog jedinstvenog zatienog dobra ast u irem smislu je shvaena kao: ast u uem smislu - pravo svakog ovjeka na osobni osjeaj vrijednosti ugled - pravo na priznanje ljudskog dostojanstva od strane drugih Pri teorijskom odreenju asti i ugleda mogua su dva temeljna poimanja: faktiko i normativno. Pristalice faktinog pojma asti i ugleda promatraju ast i ugled vie kao socijalnopsiholoki fenomen i temelje se na potovanju koje postoji u zbilji. U tom sluaju ast je svijest o vlastitoj vrijednosti ili osjeaj vlastite vrijednosti, a ugled predodba o vrijednosti to je grupa ima o pojedincu. No problem je u tome to subjektivni osjeaj vlastite vrijednosti moe vie ili manje odstupati od zbiljske vrijednosti, pa netko moe sebe precjenjivati, a netko podcjenjivati. U nekim sluajevima, kao npr. kod djece i nekih duevnih bolesnika, taj osjeaj moe sasvim izostati. Isto tako faktini ugled u drutvu moe biti neprimjereno dobar ili neprimjereno lo, stoga se u modernoj teoriji radije prihvaa nor1

Horvati, eparovi i suradnici: Kazneno pravo (posebni dio), Zagreb, 1999., Masmedia, str. 220-240.

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 mativni pojam asti i ugleda. Polazi se od prava na dostojanstvo i na socijalno uvaavanje svakog ovjeka koje se zasniva na njegovom moralnom integritetu ili etikoj ispravnosti s jedne strane i na njegovoj drutvenoj vrijednosti ili koristi s druge strane. U praksi rjeenje je u kombiniranju faktinog i normativnog pojma asti i ugleda.2 U biti se pojmovi asti i ugleda temelje na faktinim ocjenama u drutvu. Ti pojmovi su relativni, odreeni vremenom i prostorom, stoga podloni promjenama. Kada e postojati povreda, zavisit e od vie okolnosti, primjerice s obzirom na funkcije, drutveni poloaj, uzrast, meusobni odnos pojedinaca, okolnosti djela, shvaanje i obiaje nekog kraja, senzibilitet pojedinca itd. Sve to moe utjecati na stupanj i nain zatite asti i ugleda. ast je neodvojiva od ljudskog dostojanstva koje je osobno, kao ovjeka i kao lana drutvene zajednice. Pravo je svakog graanina da svaka druga osoba u vanjskim odnosima potuje njegovo osobno dostojanstvo i da ga tretira na nain koji bi svjedoio omalovaavanju tog dostojanstva ili u elji da smanji ili oteti njegov ugled u drutvu, moralnu reputaciju i sl.3

63

2. Pojedina kaznena djela Nakon napomena koje smo do sada iznijeli, koje su bile potrebne da bi se shvatio nastavak ovog rada, prikazat emo unutarnji raspored inkriminacija: UVREDA (l. 199. KZ-a) KLEVETA ( l. 200. KZ-a) IZNOENJE OSOBNIH OBITELJSKIH PRILIKA (l. 201. KZ-a) PREDBACIVANJE KAZNENOG DJELA ( l. 202. KZ-a)

Karakteristike svakog od nabrojenih kaznenih djela su: poinitelj kaznenog djela moe biti svaka osoba, odnosno, to su opa kaznena djela ( delictum communium), to su komisivni delikti, odnosno radi se o injenju, te se kod svakog djela ne kanjava pokuaj.

2.1. Uvreda Tko uvrijedi drugoga kanjava se kazneno djelo uvrede. Kvaliciran oblik kaznenog djela je uvreda poinjena putem tiska, radija, televizije, pred vie osoba , na javnom skupu ili na drugi nain zbog ega je uvreda postala pristupanom veem broju osoba. Premda na Kazneni zakon izbjegava denirati pojam uvrede, ve samo propisuje tko uvrijedi drugoga, kaznit e se.. , sudska praksa i pravna teorija suglasne su kako je uvreda svako oitovanje kojim se omalovaava osjeaj osobne vrijednosti ili izraava nepotovanje ljudskog dostojanstva druge osobe.4 Uvreda je namjerno kazneno djelo protiv asti i ugleda koje se sastoji u izraenom ili pokazanom omalovaavanju druge osobe ili u nepotivanju ljudskog dostojanstva. Sadraj uvrede je u omalovaavanju, u negativnom sudu o vrijednosti drugoga. To mogu biti i injenine tvrdnje, ako nisu neko drugo kazneno djelo, npr., nee se raditi o kleveti, premda je iznesena neka neistina, ako je to izneseno samo pred oteenim.

3 4

Novoselec, Petar: Kanjavanje novinara za krivina djela protiv asti i ugleda, Pravni vjesnik 8 (1-4): str. 69-79, 1992. Usp: Horvati, eparovi kao u bilj.1. str. 2. Marijan/ Koki: 7. radionica: Novosti kod kaznenih djela protiv asti i ugleda, osobito kad su poinjena putem sredstva javnog priopavanja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (nadalje HLJKPP) , Zagreb, vol. 5, broj 1/1998, str. 209-210.

64
Razlikujemo:

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu

Uvredu rijeima ( verbalna iniuria) koja moe bit izgovorena ili u pisanoj rijei. Ova moe biti pogrdna- kad poinitelj kao samozvan organ cjelokupnosti u formi suda koji ne sadri injenice, koji nema supstance, na sugestivan nain izjavljuje dojam o linosti drugoga. Ili psovka- kad poinitelj u formi suda bez razumnog sadraja izjavljuje svoje nepovoljno miljenje o drutvenoj sposobnosti druge osobe. Uvreda znacima (simbolina iniuria) koja se izraava znakovima, crtanjem, proizvoenjem tonova, Radi se o takvim simbolikim inima koji ne moraju po sebi biti uvredljivi, ve se njihov omalovaavajui znaaj oituje iz konkretne situacije. Uvreda djelom ili tvorna uvreda (realna iniuria) koja postoji kad se ostvaruje djelovanjem na tijelo uvrijeenog. Za postojanje kaznenog djela uvrede mora se ispuniti jo nekoliko uvjeta. Uvreda mora biti priopena nekom, mora biti upuena odreenoj osobi, koja ne mora biti poimenino spomenuta, ali mora barem toliko oznaena da se moe utvrditi da se uvreda na nju odnosi. Uvreda postoji kad je uvredljiva izjava upuena onome na koga se uvreda odnosi, bez obzira je li jo netko bio prisutan ili ne, a postoji i onda kad je uvredljiva izjava za odreenu osobu upuena treoj osobi. Dovoljno je da je uvredljivu izjavu saznala bilo koja osoba. Za razliku od klevete, dovoljno je da je za uvredu saznala i samo osoba na koju se odnosi. Dovoljno je da se njom izraava nepotivanje tueg ljudskog dostojanstva. Je li neka izjava predstavlja uvredu, prosuuje se po objektivnim kriterijima. Ocjenu donosi sud uzimajui u obzir sve okolnosti konkretnog sluaja, osobito javno mnijenje, zatim obiaje sredine u kojoj se djelo dogodilo. U stavku 3. l.199. KZ-a predviena je fakultativna osnova za osloboenje od kazne u sluaju retorzije, odnosno ako je uvrijeeni uvredu uzvratio. Pod retorzijom razumijeva se vraanje uvrede uvredom, a u irem smislu obuhvaa i kompenzaciju ili prebijanje. Pod uzvraenom uvredom razumijevamo izmjenjivanje uvreda izmeu dvije osobe. Pretpostavka je da su obje osobe podjednako i uvreditelj i uvrijeeni. Ne mora se raditi o jednakom broju protuuvreda, ni da li su uvrede pale izmjeninim redom. Uvreda ne mora biti smjesta uzvraena, na mah. Izmeu uvreda mora postojati misaona veza. Nije potrebno da su obje uvrede utuene. Inkriminirana je smo namjerna uvreda. Poinitelj mora biti svjestan uvredljivog sadraja svoje izjave, znaka ili djela. Izjava mora biti ozbiljna, jer, ako se smisao i forma izjave oito ne poklapaju, nema bia djela. Ne zahtjeva se da se objekt uvrede osjea uvrijeenim, subjektivan moment na strani povrijeenog nije potreban.5

2.2. Kleveta Kazneno djelo klevete ini onaj tko iznosi ili prenosi neistinite injenine tvrdnje, podobne koditi asti i ugledu. Kvalicirano djelo klevete poinjeno putem tiska, radija, televizije, pred vie osoba, na javnom skupu ili na drugi nain zbog ega je kleveta postala pristupana veem broju osoba. Okrivljenik se nee kazniti ako dokae istinitost svoje tvrdnje, ili ako dokae da je imao osnovan razlog povjerovati u istinitost onoga to je iznosio ili prenosio. U tom se sluaju, meutim, moe kazniti za uvredu ili za omalovaavanje predbacivanjem za kazneno djelo. Iako kazneno djelo klevete u katalogu inkriminacija spada u laka kaznena djela, ono pobuuje interes ne samo u strunim krugovima ve i u iroj javnosti. Razlog tome vjerojatno lei u injenici to je nakon osamostaljenja Republike Hrvatske znaajno povean

Usp: Horvati, eparovi kao u bilj.1. str.2

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 broj kaznenih djela uinjenih putem tiska. Javni mediji, poglavito tisak, ponekad i u pretjeranoj elji za senzacionalizmom, poeli su otvoreno pisati i objavljivati pojedinosti o okolnostima za koje su smatrali da predstavljaju negativne drutvene pojave. Te okolnosti, esto puta, nisu prethodno bile dovoljno ispitane, provjerene, tako da su objavljivani takvi podaci koji su predstavljali temelj zahtjeva za ostvarenje sudske zatite i kroz kazneni postupak zbog kaznenog djela klevete Dva osnovna problema kada govorimo o kaznenopravnoj prirodi klevete su: sadraj klevetnike izjave te oblik krivnje kojim kleveta moe biti poinjena.

65

Sadraj klevetnike izjave. Da bi se radilo o kaznenom djelu klevete, moraju biti kumulativno ispunjena tri uvjeta, odnosno sadraj izjave mora biti: 1. togod 2. neistinito 3. to moe koditi asti i ugledu U teoriji, a i praksi nije sporno da se u kaznenopravnom smislu rije togod tumai kao injenica. Iz navedenog proizlazi da predmetom klevetnike izjave moe biti samo injenina tvrdnja, ali ne i vrijednosni sud. Naime, injenina tvrdnja je ona koja, objektivno tumaena, sadri odreen dogaaj, a ija se istinitost odnosno neistinitost moe utvrditi uglavnom za sve ljude suglasno- pozitivno ili negativno utvrenje moe biti napravljeno po objektivnim mjerilima. Nadalje, sama injenica ne moe biti neistinita, jer bi to bilo contradictio objecto. Neistinita moe biti samo injenina tvrdnja. Dakle, kod klevete je rije o izjavi koja sadri neistinitu injeninu tvrdnju ( tvrdnju o postojanju injenice), tj. izjavu da neka injenica postoji, iako ona stvarno ne postoji. Onog asa kada smo utvrdili da je u nekoj konkretnoj situaciji izjava, koja je predmet utvrivanja radi li se o kleveti ili ne, injenina tvrdnja, kod prosuivanja treba utvrditi je li ona neistinita, jer samo takva moe biti klevetnika izjava. Neistinita je ona tvrdnja koja je u suprotnosti sa stvarnosti, koja se nije odigrala ili desila ili koja se nije odigrala ili desila na nain na koji se prikazuje. Zato predmetom klevetnike izjave ne moe biti neka budua okolnost. injenine tvrdnje mogu se odnositi samo na sadanje i prole dogaaje, a ne i na predvianje o dogaajima u budunosti. Pri utvrivanju je li injenina tvrdnja istinita ili neistinita, praksa je zauzela stav da se podudarnost izmeu iznesenih okolnosti i okolnosti u stvarnosti, trai u samo bitnim okolnostima. Isto tako, upotreba generalizacije, ako se koristi iri pojam koji obuhvaa i injenicu koja se iznosi, nije tvrenje injenice koje je neistinito.6 Da bi izjava bila klevetnika ona treba biti takva da moe umanjiti vrijednost nekog pojedinca koju ovaj ima u oima drugih. Izjava mora biti prikladna da izazove prijekor ili prezir okoline ili javnosti uope. Ona mora moi umanjiti socijalnu vrijednost pojedinca i voditi njegovom moralnom ocrnjivanju, i jedino takva izjava podobna je nakoditi neijoj asti i ugledu. Ne trai se da je izjava doista nakodila neijoj asti i ugledu, dovoljno je da to moe biti posljedica izjave. Radi se, dakle, o kaznenom djelu apstraktnog ugroavanja. O tome moe li neka neistinita injenina tvrdnja nakoditi neijoj asti i ugledu odluuje sud, i njegova ocjena treba biti u skladu sa shvaanjem odreene sredine i opeprihvaenim drutvenim normama. Pri tome je irelevantan osjeaj rtve, tj. da li se ona subjektivno smatra povrijeenom. Nije vaan ni razlog oteenikova pokretanja postupka. Klevetniku izjavu mora saznati trea osoba. Svejedno je da li takva izjava upuena izravno treoj osobi ( u prisutnosti ili odsutnosti oteenika) ili oteeniku u

Mrela, Marin: Sadraj klevetnike izjave i oblik krivnje kod klevete, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol.4, broj 2/1997, str. 689-711.

66

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu nazonosti tree osobe. Trea osoba mora shvatiti sadraj izjave i stoga nee biti klevete ako ona takvu izjavu nije ula ili je nije mogla razumjeti iz razliitih razloga (duevna bolest, dob, neznanje jezika). Uvjet da je za klevetniki sadraj saznala trea osoba proizlazi iz zakonske formulacije o iznoenju ili pronoenju neeg neistinitog za drugoga , dakle, za osobu razliitu od one kojoj je ili pred kojom je izjava priopena. Osim toga, izjavljivanje odreenog sadraja iskljuivo pred oteenikom moe koditi njegovoj ast, ali ne i ugledu ( uvaavanju u drutvu). Ako izjava koja sadri neistinitu injeninu tvrdnju dana samo pred oteenikom, ili mu je upuena pismeno, moe postojati uvreda, ali ne i kleveta, pa i u sluaju da je oteenik nekoj treoj osobi kasnije prenio takvu izjavu. Iznimno, ipak, kleveta moe postojati i kad neistinitu injeninu tvrdnju nije saznao nitko osim oteenika. To e biti sluaj kad je neistinita injenina tvrdnja sadrana u nekoj javnoj ispravi, ako takva isprava moe nakoditi asti i ugledu osobe na koju se odnosi, jer je ona moe, a obino i mora, pokazati treim osobama radi podnoenja nekog pravnog sredstva, reguliranja nekih pravnih odnosa i sl.7 Klevetnika tvrdnja mora biti ozbiljno miljena, odnosno dana. Stoga izjave iznesene u aljivom tonu, oita pretjerivanja, karikirana i hiperbolina prikazivanja stvarnog stanja ne predstavljaju klevetniku izjavu koja bi bila supstrat klevete. Bino je da se u svakom konkretnom sluaju ocjeni radili se o okolnosti koja se pojavljuje u stvarnosti i ije se postojanje ili ne postojanje moe objektivno utvrditi za sve ljude suglasno, ili je u pitanju vrijednosni sud, odnosno subjektivna ocjena, zakljuak ili miljenje o drugome, o emu mogu postojati razliita shvaanja, pa stoga utvrivanje istinitosti sadraja takve izjave nije mogue.

Oblici krivnje kod klevete Za postojanje kaznenog djela klevete trai se umiljaj. Svijest poinitelja treba obuhvatiti sva tri uvjeta sadraja klevetnike izjave: da iznosi injenice, da su one neistinite i da mogu koditi asti i ugledu osobe za koju se ta izjava iznosi ili pronosi. Ne trai se posebna namjera klevetanja (tzv. dolus coloratus), ve je dovoljan i eventualni umiljaj (pristao na iznoenje ili prenoenje). Ako okrivljenik u svijesti ima obuhvaena sva tri uvjeta koja su potrebna da bi neka izjava bila klevetnika, i to iznoenje eli kao takvo i svoje, onda je postupao s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva direktni umiljaj (posebna namjera). Ako, pak, njegov intelektualni element umiljaja nema obuhvaenu svijest o sva tri navedena uvjeta, ali spram posljedice nastupa ravnoduno, onda je rije o eventualnom umiljaju. Naravno, kod eventualnog umiljaja okrivljenik nema svijest da je okolnost koju on iznosi neistinita, jer ako bi znao, radilo bi se o direktnom, a ne eventualnom umiljaju (neizravna namjera). Postoji, meutim i miljenje da je teko predoiti sluaj klevete koja je poinjena neizravnom namjerom.8 No, postavlja se pitanje moe li kazneno djelo klevete biti poinjeno iz nehaja. Za odgovor na to pitanje treba imati u vidu odredbu l. 200. st. 3. KZ. : Ako osoba protiv koje se vodi kazneni postupak zbog klevete dokae istinitost svoje tvrdnje ili opravdani razlog zbog kojeg je povjerovala u istinitost sadraja kojeg je iznijela ili pronijela, nee se kazniti za kle7

Bojani, Igor: Iskljuenje protupravnosti za injenine tvrdnje koje mogu koditi asi i ugledu, Pravni vjesnik 19 (3-4): str. 9-26, 2003. Bai smatra da rjeenje prema kojem kleveta moe postojati i kod neizravne namjere glede neistinitosti injeninih tvrdnji daje potpuno iskrivljenu sliku klevete, jer je ona u svom prirodnom i svakodnevnom smislu svjesno i voljno iznoenje lai. Kad poinitelj nije siguran je li ono to iznosi istinito, pa to ipak iznosi, pristajui da je lano, to nije kleveta i za to postoji posebno kazneno djelo ogovaranja ; Bai: Marginalije uz novi Kazneni zakon (posebni dio), Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 1/1998, str. 126.

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 vetu, ali se moe kazniti za kazneno djelo uvrede (l. 199.) ili kazneno djelo predbacivanja kaznenog djela (l. 202.). Naime, problem koji se pojavljuje jest ovaj: to ako je okrivljenik uvjeren u istinitost tvrdnje koju iznosi ili prenosi. Odatle proizlazi da se navedeni dio odredbe l.200. odnosi na pitanje stvarne zablude kod klevete. Postojanje stvarne zablude kod klevete (u uem i irem smislu) iskljuuje umiljaj. To znai, ako se radi o kaznenom djelu za koje postoji odgovornost samo ako je poinjeno s umiljajem, stvarna zabluda iskljuuje kaznenu odgovornost. Meutim, kazneno djelo klevete predstavlja izuzetak od pravila da stvarna zabluda iskljuuje protupravnost, jer okrivljenik kod klevete odgovara i ako je u pogledu istinitosti svojih tvrdnji bio u zabludi iz nehaja (otklonjiva zabluda). Do iskljuenja odgovornosti za klevetu doi e samo ako je poinitelj bio u neotklonjivoj zabludi, dakle u zabludi koja se ne moe pripisati niti u jedan oblik krivnje. Da bi se moglo raditi o takvoj zabludi u odreenoj situaciji, okrivljenik mora dokazati da je njegov razlog zbog kojeg je povjerovao u istinitost ili prenosio bio osnovan, da je njegovo vjerovanje u istinitost tvrdnje bilo osnovano. 9 Zakon je stroi u pogledu zablude kod klevete, jer hoe sprijeiti lakovjerno iznoenje neistinitih tvrdnji koje mogu koditi asti i ugledu drugoga. Okrivljenik se kod klevete moe braniti ili tako da dokae istinitost svoje tvrdnje, ili da dokae da je postojao opravdani razlog zbog kojeg je povjerovao u istinitost sadraja koji je iznio ili pronio. Teret dokazivanja ( onus probandi) u materijalnom smislu lei prije svega na okrivljeniku, ali ni uloga suda u dokazivanju nije iskljuena, jer i ovdje vai naelo traenja materijalne istine. Posebnost kaznenog djela klevete sastoji se u tome to se neistinitost klevetnike tvrdnje presumira s obzirom na princip quisquis praesumitur bonus ( svatko se smatra dobrim) koji se oituje i u presumpciji nevinosti u kaznenom postupku. Ako se za nekoga tvrdi neto negativno, treba to i dokazati, jer dok to nije dokazano, takva tvrdnja smatra se neistinitom. Posljedica presumpcije estitosti oituje se u tome da se teret dokazivanja u kaznenom postupku iznimno prebacuje na okrivljenika. To znai da kod klevete umjesto naela in dubio pro reo vai obrnuto naelo in dubio contra reum ( u sluaju sumnje na tetu okrivljenika), tj. uzima se da je tvrdnja neistinita. Dokazivanje istinitosti mora se ograniiti samo na sadraj klevetnike tvrdnje ili sadraj koji je u neposrednoj vezi s tom tvrdnjom i okolnostima sadranim u tvrdnji. Ako se u postupku utvrdi da je ono to je okrivljenik iznosio ili pronosio istinito, ili ako je okrivljenik uspio dokazati da je imao opravdanog razloga povjerovati u istinitost sadraja koji je iznosio ili pronosio, nee se kazniti za klevetu. U prvom sluaju nije ispunjeno bie kaznenog djela, a u drugom se iskljuenje kanjivosti temelji na tome da je okrivljenik u vrijeme poinjenja djela iz opravdanog razloga pogreno drao da iznosi ili pronosi injenice (istinu), dakle, da je postupao u neotklonjivoj zabludi glede istinitosti injeninih tvrdnji.10

67

2.3. Iznoenje osobnih ili obiteljskih prilika Kazneno djelo ini tko iznese ili pronese neto iz osobnog ili obiteljskog ivota drugoga to moe koditi njegovoj asti ili ugledu. Radi se o indiskrecionom deliktu kojim se pogaa osobni ivot ili obiteljski ivot. Rije je o posebnom sluaju uvrede, odnosno klevete, s tim da se od klevete razlikuje po tome to e kleveta postojati samo kad se radi o iznoenju ili prenoenju neeg neistinitog, a od uvrede to se ne mora raditi o omalovaavanju. To ne znai da se mora raditi o istinitim podacima, niti da se djelo ne moe izvriti i omalovaavanjem. Smisao je ove odredbe u zatiti osobnog i obiteljskog ivota graana i u zabrani iznoenja podataka iz tog ivota na javu bez obzira da li su ti

9 10

Usp. Mrela: Sadraj.. kao bilj.6. str. 6. Usp. Bojani, kao u bilj.7 str. 6.

68

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu podaci istiniti ili ne, i da li znae omalovaavanje ili ne11. Hoe se zatiti intimnu sferu graana i njihov ugled i od iznoenja istinitih podataka iz osobnog i obiteljskog ivota. Kvalificirani oblik kaznenog djela je iznoenje osobnih i obiteljskih prilika putem tiska, radija, televizije, pred vie osoba, na javnom skupu ili na drugi nain zbog ega je iznoenje osobnih ili obiteljskih prilika postalo pristupano veem broju osoba. Dva su objekta zatite- osobni i obiteljski ivot. Radi se o cjelini onoga to tvori privatni ivot pojedinca i to u njegovoj linosti ili osobi openito i njegovu obiteljskom ivotu. Okolnosti privatnog ivota nisu tajne, ali se s njima u drutvenom interesu postupa kao da su tajne. Osobni ivot je sve ono ime se iskazuje neka linost. U svom openitom smislu linost ili osoba oznaava ukupnost ponaanja individuuma, oznaava ono to je za njega karakteristino. Pod osobnim ivotom moemo podrazumijevati sve to karakterizira nain ivota, navike, odnose pojedinaca prema drugima i prema samome sebi , bez obzira da li se radi o pozitivnim ili negativnim prilikama, odnosima, navikama itd., da li je to istinito ili ne. Pod obiteljskim ivotom misli se na sve odnose koje pojedinac ima u porodici, prema djeci, roditeljima, vanbranom drugu, lanovima obiteljske zajednice i dr. Indiskrecija ili ogovaranje, iznoenje ili prenoenje u praksi se esto odnosi na difamirajue injenice kao to su stvarno ili tobonje amoralno, asocijalno ili socijalnopatoloko ponaanje pojedinca. Ono to se iznese ili prenese mora biti takvo da moe prikladno koditi ugledu odreene osobe; dolazi u obzir prenoenje samo takvih okolnosti, a ne bilo kojih, koje su eventualno i negativne i koje mogu tetiti ugledu.12 Ovo je kazneno djelo u velikome raskoraku s pravnim standardima demokratskih zemalja, koje doputaju povredu privatnosti ako je ta povreda u interesu javnosti. Primjerice, zadiranje u privatnost radi otkrivanja nekoga kaznenog djela ili zatite javnoga reda smatra se doputenim. Posebice je doputeno zadiranje u privatnost javnih osoba, i to uvijek i u svim pitanjima, kada se osobni ili obiteljski ivot odraava na njihov javni ivot.13 Na prijedlog Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, novelom Kaznenog zakona iz 2006. uvedene su novosti glede ovog kaznenog djela. U novom stavku 3. normira se nova inkriminacija kojom se kaznenopravna zatita iznoenja osobnih ili obiteljskih prilika iz lanka 201. KZ proiruje na tetu djeteta koje je zbog toga izvrgnuto ruglu svojih vrnjaka ili drugih osoba ili su joj prouzroene tee duevne smetnje, dok se u novom stavku 4. posebno inkriminira slubena osoba ili druga osoba koja u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti poini ovo kazneno djelo u odnosu na dijete. Kaznenopravna represija za takva ponaanja u novim stavcima tog lanka KZ u suglasnosti je s meunarodnim konvencijskim standardima i suvremenoj poveanoj zatiti djece.14

2.4. Predbacivanje kaznenog djela Kazneno djelo predbacivanja kaznenog djela ini onaj tko predbaci drugome poinjeno kazneno djelo zbog kojeg je pravomono oglaen krivim. Kvalicirani oblik ovog kaznenog djela je poinjeno putem tiska, radija, televizije, pred vie osoba, na
11

12 13

14

Alaburi navodi da je svrha zakonskih normi o zatiti privatnosti upravo zatita od otkrivanja istinitih informacija iz njihove privatnosti, za razliku od zakonskih odredbi o zatiti ugleda i asti koje tite pojedinca prije svega od objavljivanja neistinitih i difamatornih injeninih tvrdnji o njemu. U tome su smislu pravne premise zatite privatnosti bitno/dijametralno razliite od pravnih premisa zatite ugleda i asti. Alaburi,V. : Mediji vs. privatnostkritika analiza hrvatskog civilnog i kaznenog zakonodavstva, Hrvatska pravna revija, 2002, str.6-7. Usp: Horvati, eparovi kao u bilj.1. str. 2. Alaburi,V.: Sloboda izraavanja i kaznenopravna zatita asti i ugleda: teorijski i praktini problemi tranzicije u Hrvatskoj, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol.3, broj 2/1996, str.537-557. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, 29.11.2005., prvo itanje P .Z. br.360., dnevni red 17. sjednice Hrvatskog sabora, www.sabor.hr

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 javnom skupu ili na drugi nain zbog ega je predbacivanje za kazneno djelo postalo pristupano veem broju osoba. Predbacivanje je vrsta izjave kojom se izraava sud nevrijednosti konkretnog ponaanja. Predbacivanje pretpostavlja da je izvreno nekome u lice (mogu biti prisutni i trei). Motiv inkriminacije je zatita asti i ugleda pod svaku cijenu, s polazitem u naelu da je svaka osoba nosilac ljudskoga dostojanstva, bez obzira na to je li osuivana ili ne. Ovdje se titi dostojanstvo upravo onih koji su osuivani. Da bi ovo kazneno djelo postojalo, kazneno djelo mora biti stvarno poinjeno, odnosno mora stvarno postojati osuda za to djelo. Ako djelo koje se predbacuje nije ostvareno ili za njega osuda ne postoji, nema ovog kaznenog djela, ve e postojati kleveta, jer se predbacuje neto neistinito. Mora se raditi o predbacivanju izvrenja (ili osude) za kazneno djelo. Nije dovoljno da se radilo o nekoj drugoj kanjivoj radnji (gospodarskom prijestupu, prekraju, povredi radne discipline). Ne mora se raditi o poinjanju kaznenog djela u smislu poiniteljstva, dovoljno je sudjelovanje u kaznenom djelu (supoinitelj, poticatelj, pomagatelj). Predmetom predbacivanja, naravno, moe biti djelo za koje se postupak provodi po privatnoj tubi, dakle i bagatelna kaznena djela. Naravno ne mijenjana stvari ako je samo primijenjena uvjetna osuda ili sudska opomena, niti da je okrivljeni osloboen od kazne (jer je postojanje djela i krivnje utvreno). Takoer, bez znaenja je da li je kazna izdrana, je li nastupila zastara, djelo putem milosti oproteno (pomilovanjem, amnestijom). Bitno je da je djelo doista poinjeno, jer u protivnom, radit e se, uz ostale uvjete, o kleveti, odnosno uvredi. Naini poinjena djela mogu biti najrazliitiji, pismeni ili usmeni, putem tiska i drugih oblika javnog priopavanja, na javnom skupu i dr. Radi se o namjernom deliktu. Svijest mora obuhvatiti znanje da je djelo izvreno ili presuda izreena. Kazneni postupak za kazneno djelo predbacivanja kaznenog djela pokree se privatnom tubom.15 Kazneno djelo predbacivanja kaznenog djela je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona 111/2003 brisano kao posebno normirano kazneno djelo. Kako je ZIDKZ ukinut odlukom Ustavnog suda od 27. studenoga 2003. , to se kazneno djelo i dalje nalazi u vaeem Kaznenom zakonu. Iako je u prijedlogu ZIDKZ iz 2003. iznijeto stajalite da je kazneno djelo predbacivanja kaznenog djela suvino jer je pokriveno kaznenim djelima uvrede i klevete i da se nije se do sada uope pojavljivalo u sudskoj praksi, a nije ni poznato u modernim kaznenim zakonicima, kasnijim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona nije se diralo u l.202.16

69

3. Pasivni subjekt kaznenih djela protiv asti i ugleda Pasivni subjekt kaznenih djela protiv asti i ugleda moe biti svaki ovjek, ali ne samo ovjek ve i zatiene organizacije. ast ovjeka titi se od roenja do smrti, a pod odreenim uvjetima i poslije smrti. Djeca i neubrojive (duevno bolesne) osobe mogu ne imati predodbu o vlastitoj vrijednosti, ugledu i asti. Kod njih se i ne radi o povredi osjeaja vrijednosti, ve njihova dostojanstva, koje mora postojati bez obzira na njihov vlastiti stav o tome. Ako se radi o izjavama uvredljiva sadraja koje dijete nije razumjelo, a izjavu nije ula trea odrasla osoba, nema izjave ni radnje. Povreda asti djeteta moe biti ujedno i povreda asti odrasle osobe. Kod duevno bolesnih ugled steen prije oboljenja traje i moe biti predmetom povrede, dakle i zatite asti.
15 16

Usp: Horvati, eparovi kao u bilj.1. str. 2. Konani prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, 2003., 16. lipanj 2003., dnevni red 33. sjednice Hrvatskog sabora, www.sabor.hr

70

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu Osuena osoba titi se od predbacivanja za kazneno djelo posebnom inkriminacijom (l. 202. KZ), a titi se kao i svaki drugi graanin bez obzira na poinjanje kaznenog djela, izdravanje kazne i sl. Tu ne ulaze one povrede asti koje slijede iz same injenice saznanja o ostvarenju kaznenog djela, publiciteta u svezi s javnim postupkom, pravnim posljedicama osude itd. Radi zatite asti umrle osobe gonjenje se poduzima privatnom tubom branog druga, djece, roditelja, posvojenika, brae i sestara umrle osobe. Smatra se da umrli ima ast koja se odrava preko rodbine. Fiziki mrtav nije isto to i duhovno mrtav. Njegova ast traje u vremenu kao neki steeni ugled bez obzira na ugaeni osobni osjeaj vrijednosti. Pravne osobe, smatra se, takoer mogu imati ugled pa i ast, koja moe biti i povrijeena, pa stoga uiva i zatitu. Ima miljenja da pravne osobe ne mogu imati ast, ve samo ugled.17

4. Razgranienje injenica i vrijednosnih sudova Pitanje razgranienja injenica i vrijednosnih sudova nipoto nije jednostavno i na njemu se sudovi nerijetko spotiu, a to razgranienje predstavlja temeljni problem za kaznena djela protiv asti i ugleda. Smatra se da je injenina tvrdnja je ona tvrdnja koja, objektivno tumaena, sadri odreeni dogaaj, a ija se istinitost odnosno neistinitost moe utvrditi uglavnom za sve ljude suglasno. Vrijednosni sud, pak, nije podoban za objektivno utvrivanje. Naime, ako za nekog kaemo da je dobar, lo, podmukao, okrutan, glup, za njega iznosimo svoj subjektivni stav o njegovu svojstvu.18 Ipak, iskazi o injenicama i vrijednosni sudovi gotovo nikada se ne mogu potpuno odvojiti. Svaka injenina tvrdnja implicira i vrijednosni sud, a svaki vrijednosni sud sadri u sebi neizreenu tvrdnju o injenicama. To je razlikovanje osobito mukotrpno kod napisa u novinama u kojima se obino daje ocjena neije javne djelatnosti. Uglavnom, ako su u pitanju injenine tvrdnje, odreena osoba moe biti optuena zbog kaznenog djela klevete (l. 200. KZ-a) ili zbog kaznenog djela iznoenja osobnih ili obiteljskih prilika. (l. 201. KZ-a). Ako su u pitanju vrijednosni sudovi, osoba moe biti optuena za kazneno djelo uvrede (l. 199. KZ-a), pod, ve navedenim, uvjetom da je to uinjeno u namjeri vrijeanja. U praksi je nerijetko vrlo dvojbeno je li u konkretnom sluaju rije o injeninim tvrdnjama ili vrijednosnim sudovima. To je posebice sluaj kod iznoenja okolnosti koje se odnose na odreena stanja ili svojstva ( zika ili psihika ) neke osobe. Pri tome treba uzeti u obzir da injenine tvrdnje mogu obuhvatiti ne samo ljudske radnje ili dogaaje u vanjskom svijetu, ve i unutarnje injenice (npr. namjere, uvjerenja, motive, sklonosti). U tom smislu radit e se o vrijednosnim sudovima ako se za nekoga kae da je antipatian, nepovjerljiv, primitivac, nesposoban ili udak, ali ako se sud o vrijednosti iznosi u povezanosti s odreenim dogaajem u stvarnosti, onda se moe raditi o klevetnikom sadraju koji moe biti predmetom dokazivanja ( npr. svojstvo poinitelja da je okrutan ili podmukao). Ako se za nekoga kae da je nenormalan , to je vrijednosni sud, ali ako se to izjavi u vezi s odreenim postupcima, takva izjava se moe dokazivati i moe predstavljati osnovu za zakljuak da je ipak rije o kleveti. Zbog toga u svim graninim sluajevima ostvarene izjave valja svestrano razmotriti i na temelju svih okolnosti sluaja ocijeniti je li rije o uvredi ili kleveti. Najvei je problem u tome to se injenine tvrdnje i vrijednosni

17 18

Usp: Horvati, eparovi kao u bilj.1. str. 2. Usp. Mrela: Sadraj.. kao bilj.6. str. 6.

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 sudovi gotovo nikad ne mogu potpuno odvojiti, jer svaka injenina tvrdnja implicira i odreeni vrijednosni sud i obrnuto. Kao smjernicu za rjeavanje problema valja uzeti pravilo da treba poi od onog elementa koji je za prosjenog promatraa dominantan. Ako su injenine tvrdnje i vrijednosni sudovi tako povezani da se vrijednosni sud pojavljuje kao logian zakljuak iza odreenih injenica, treba takoer ispitati koji element prevladava. U sluaju da izmeu vrijednosnog suda i injenine tvrdnje ne postoji povezanost, nego oni stoje jedno pored drugoga posve izolirano, mogu je stjecaj uvrede i klevete.19

71

5. Javno objavljivanje presude za kaznena djela protiv asti i ugleda U l.205. propisano je da sudska odluka kojom je oglaen krivim poinitelj kaznenog djela uvrede, klevete, iznoenja osobnih ili obiteljskih prilika i predbacivanja kaznenog djela poinjenih putem tiska, radija ili televizije moe u cijelosti ili djelomino istim putem objaviti odlukom suda na zahtjev oteenika, a o troku poinitelja. Ratio ove odredbe je da se istim nainom kojim je povrijeena ast, u istom sredstvu, objavi i presuda koja ovdje ima dvojaku funkciju: nastoji ispraviti poljuljani ugled ili ast rtve i namee obveze, kako poinitelju, tako i sredstvu informiranja, da objave presudu koja e sadravati najee ispravak neistina ili drugog sadraja ili uvredljive, klevetnike ili druge izjave, a ujedno prenosi i izreenu kaznu poinitelju. Javno objavljivanje presude za kaznena djela protiv asti i ugleda nije jedna od kaznenopravnih sankcija ve predstavlja specinu mjeru tzv. moralne satisfakcije osobi kojoj je kvaliciranim kaznenim djelima protiv asti i ugleda nanesena povreda njezine reputacije, drutvenog ugleda, asti i dostojanstva.20

III. Kaznena djela protiv asti i ugleda u svijetlu izmjena i dopuna

Od stupanja na snagu Kaznenog zakona i poetka njegove primjene 1.sijenja 1998. do sada vie puta je mijenjan (Narodne novine ,broj 27/1998, 50/2000, 129/2000, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/04, 71/2006). Zahtjev da Kazneni zakon ne treba preesto mijenjati danas je postao neodriv. Drutvene prilike u zemlji i svijetu mijenjaju se vrlo brzo i zakonodavac ih mora slijediti.21 Za tematiku ovog rada najvanije su promijene iz 50/2000, 111/ 2003, 190/2003, 105/2004 te 71/2006. Na ovom mjestu navest u samo vanije toke tih izmjena, dok e problematika tih izmjena biti opirnije obrazloena u nastavku. Izvorni tekst Kaznenog zakona koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 110/97 ispravljen je 17. veljae 1998. objavom u Narodnim novinama, broj 27/98 (dakle, nakon njegovog stupanja na snagu 1.sijenja 1998.) zbog preko etrdesetak pogreaka utvrenih usporeivanjem teksta objavljenog u Narodnim novinama broj 110 od 21. listopada 1997. s izvornim tekstom tog zakona. Ove ispravke ne treba smatrati promjenama KZ. Prva promjena Kaznenog zakona iz 1997. uslijedila je Odlukom Ustavnog suda RH kojom su ukinute odredbe lanka 204. stavka 2.i 3. tj. propisa po kojem je za kaznena djela protiv asti i ugleda poinjenima prema predsjedniku RH, predsjedniku Hrvatskog sabora, predsjedniku Vlade RH i predsjedniku Ustavnog suda RH kazneni postupak po slubenoj dunosti pokretao dravni odvjetnik po prethodno pribavljenoj pismenoj suglasnosti tih osoba (Narodne novine ,broj 50/2000).
19 20 21

Usp. Bojani, kao u bilj. 7 str. 6. Usp: Horvati, eparovi kao u bilj.1. str. 2. Novoselec, P .: Temeljne crte novele Kaznenog zakona od 9. srpnja 2003. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str.265.

72

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu Nakon toga Kazneni zakon je dva puta promijenjen zakonima o izmjenama i dopunama na sjednici Zastupnikog doma 14. prosinca 2000.i nakon toga 24. svibnja 2001. Te novele nisu dirale u odredbe relevantne za ovu temu. Nakon tog je predloena obimna izmjena Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koja je stupila na snagu 15. srpnja 2003., a trebala se primjenjivati od 1.prosinca 2003. Odlukom Ustavnog suda od 27. studenoga 2003. (Narodne novine , broj 190/2003.) novela je ukinuta. Stoga je valjalo smatrati da taj zakon nije donesen. Meutim izmijene 111/2003 u javnosti su potakle unu raspravu. Naime tim izmjenama i dopunama brisan je l. 48. kojim su bila propisana posebna pravila o odgovornosti glavnog urednika i drugih osoba navedenih u toj odredbi, kojima su bila zapravo derogirana opa pravila o krivnji i sudionitvu.22 Nadalje, brisan je i lanak 202. kojim je bilo normirano kazneno djelo predbacivanje kaznenog djela. I na kraju, najvanija izmjena je uinjena u lanku 203. koji se prestao odnositi na klevetu. Krivini zakon Republike Hrvatske koji je bio na snazi do 1. sijenja 1998. nije predviao iskljuenje protupravnosti za klevetu, meutim novi Kazneni zakon koji je stupio na snagu 1. sijenja 1998. proirio je u l. 203. mogunost iskljuenja i na klevetu. Stoga su izmjene 2003. doekane kao zaotravanje odgovornosti novinara ime se ograniava Ustavom zagarantirana sloboda izraavanja. Iako ta odredba nije bila dugo na snazi, ona je potakla javnu raspravu koja je utjecala na daljnje izmjene ovog dijela zakona. Kako izmjene iz 2003. nisu ostale na snazi, izmjenama 105/2004 brie se l. 48. Uz to dolazi do promijene formulacije l. 203. On se i dalje odnosi na klevetu, meutim do izmjene iz 2004. lanak 203. je glasio: Nema kaznenog djela kad se radi o uvredljivom sadraju iz lanka 199. i lanka 200. stavka 3., klevetnikom sadraju iz lanka 200. stavka 1. i 2., sadraju o osobnim ili obiteljskim prilikama iz lanka 201. i predbacivanja za kazneno djelo iz lanka 202. ovoga Zakona, koji je ostvaren ili uinjen dostupnim drugima u znanstvenom, knjievnom, umjetnikom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju slubene dunosti, politike ili druge javne ili drutvene djelatnosti, ili u novinarskom poslu, ili u obrani nekog prava ili zatiti opravdanih interesa, ako iz naina izraavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se ne radi o ponaanju koje je imalo cilj nakoditi neijoj asti ili ugledu. Dakle, okolnost koja otklanja postojanje kaznenog djela klevete i drugih kaznenih djela protiv asti i ugleda u djelovanju sredstava javnog priopavanja, prema takvoj odredbi, eventualno optueni novinar mora dokazati. Izmjenama 2004. u nastojanju da se u krajnjoj moguoj mjeri reducira kaznenopravna odgovornost novinara za ova kaznena djela i praktiki dekriminalizira novinarska kleveta promjena tog dijela teksta lanka 203.glasi:osim ako iz naina izraavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se radi o ponaanju koje je imalo cilj samo nakoditi asti ili ugledu.Radi se o intervenciji kojima se rijeima osim i samo te izostavljanjem rijei ne teret dokazivanja od eventualno optuenog novinara novim rjeenjem prebacuje na tuitelja.23 Kljuno, izmjenama 71/2006 mijenjaju se zaprijeene kazne za sva kaznena djela u ovoj glavi zakona, odnosno ukida se mogunost izricanja kazne zatvora. Ako se sve ove promjene u glavi XV. KZ. (gotovo potpuno otklanjanje kaznenog djela klevete kada je poinjeno u novinarskom poslu, osim ako se radi o ponaanju koje je imalo samo cilj nakoditi neijoj asti ili ugledu ) dovedu u svezu s postojeom kaznenopravnom odredbom koja se odnosi na zatitu povrede slobode izraavanja misli, tj. na inkriminiranje ponaanja kojim se uskrauje ili ograniava sloboda tiska ili drugih sredsta-

22 23

Usp. Novoselec, P .: Temeljne.. kao u bilj. 21. str. 13. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, 04.06.2004., , prvo itanje, P .Z.E. br. 88., dnevni red 7. sjednice Hrvatskog sabora,vidi na: www.sabor.hr

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 va priopavanja iz l.107. KZ i izostavljanjem l. 48., moemo zakljuiti da odredbe hrvatskog kaznenog prava omoguavaju maksimalne medijske slobode bez kaznenopravne represije. S obzirom da se kod kaznenih djela protiv asti i ugleda radi o kaznenopravnoj zatiti temeljnih ljudskih prava, koje vrijednosti se tite i Ustavom RH i lankom 10. Konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda takva rjeenja otklanjaju potrebu potpune dekriminalizacije klevete kao kaznenog djela, to nije prihvaeno ni u postojeem kaznenom pravu europskih zemalja.24

73

1. Iskljuenje protupravnosti kod kaznenih djela protiv asti i ugleda lanak 203. Kaznenog zakona navodi da nema kaznenog dijela kad s radi o uvredljivom sadraju iz l. 199. i l.200. st. 3., klevetnikom sadraju iz l. 200. st. 1. i 2., sadraju o osobnim i obiteljskim prilikama iz l. 201. i predbacivanja za kazneno djelo iz l. 202. ovoga Zakona, koji je ostvaren ili uinjen dostupnim drugima u znanstvenom, knjievnom, umjetnikom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju slubene dunosti, politike ili druge javne ili drutvene djelatnosti, ili novinarskom poslu, ili u obrani nekog prava ili zatiti opravdanih interesa, osim ako iz naina izraavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se radi o ponaanju koje je imalo cilj samo koditi neijoj asti ili ugledu. Sadraj ovog lanka odgovara standardima koji su usvojeni u svijetu. Njime su stvorene pretpostavke za isticanje tzv. konstruktivne kritike kao i slobodno irenje vijesti i informacija. Navedeni sadraji nalaze se u biti funkcije kulturnog i umjetnikog stvaralatva, te socijalne uloge medija ija je informativna i kritika uloga u ostvarenju naela pravne drave i vladavine prava nuna i nezamjenjiva. Svrha l. 203. KZ-a je u pronalaenju normativne i faktine ravnotee izmeu ustavom i kaznenim zakonom zatienih vrijednostizatite asti i ugleda s jedne strane, te zatite slobode izraavanja s druge strane.25 Mogui su sluajevi da sredstva javnog informiranja objave neku uvredljivu izjavu, dakle izjavu koja ispunjava bie kaznenog djela uvrede a da protupravnost bude iskljuena zbog toga to je do izjave dolo u obavljanju novinarskog posla. Razlog iskljuenja protupravnosti ima u tom sluaju svoje opravdanje u slobodnom izraavanja misli. To je pravo toliko vano da se zbog njegove armacije toleriraju i odreene uvredljive izjave. Praktina posljedica je u tome da nee biti kaznenog djela i sud e morati donijeti oslobaajuu presudu. Kako je u samom Zakonu naveden, novinarski posao je smjeten zajedno s nizom drugih djelatnosti- znanstveno, knjievno , umjetniko djelo ili javna informacija, obavljanje slubene dunosti, politike ili druge javne ili drutvene djelatnosti, obrana nekog prava ili zatita opravdanih interesa.26 Meutim, ova odredba zakona doivjela je posljednjih godina nekoliko izmjena, te su se brojne polemike rasprave o kaznenim djelima protiv asti i ugleda svodile u pravilu na tu odredbu. Kako je njen sadraj iskljuenje protupravnosti kod navedenih djela kod obavljanja novinarskog posla, to zapravo i ne udi. Krivini zakon Republike Hrvatske koji se primjenjivao do 1. sijenja 1998., iskljuenje protupravnosti je predviao samo za kaznena djela uvrede (l. 75. st. 1. i 2.) i iznoenje osobnih i porodinih prilika (l. 75. st.3.) Meutim, donoenjem Kaznenog zakona, koji je stupio na snagu 1. sijenja 1998. iskljuenje protupravnosti se odnosilo na sva kaznena djela protiv ast i ugleda, ukljuujui klevetu. Proirenje razloga iskljuenja protupravnosti i na kazneno djelo klevete u kaznenopravnoj je teoriji podvrgnuto kritici s obrazloenjem

24

25 26

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, 04.06.2004., , prvo itanje, P .Z.E. br. 88., dnevni red 7. sjednice Hrvatskog sabora,vidi na: www.sabor.hr Usp: Horvati, eparovi kao u bilj.1. str. 2. Usp: Novoselec: Kanjavanje novinara... kao u bilj. 2.str. 2.

74

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu da nema nikakvog opravdanja za svjesno iznoenje ili pronoenje neistina ni u takvim posebnim uvjetima koje propisuje l. 203. KZ-a. Naime isticalo se da je prva i osnovna pretpostavka za iskljuenje protupravnosti da se ne radi o subjektivno neistinitim iskazima, tj. laima. Poinitelj koji znade da govori neistinu ne moe se pozivati na ustavno pravo na slobodno izraavanje i miljenje. Takva izjava u krajnjoj liniji i nije nikakvo miljenje jer se ne izraava ono to se zaista i misli, a njena zatita ne moe se opravdati ni socijalnom funkcijom slobode izraavanja misli. Otud slijedi vaan zakljuak da se iskljuenje protupravnosti odnosi na vrijednosne sudove, tj. na kazneno djelo uvrede, a nikad na iznoenje injenica, tj. na kazneno djelo klevete. Kada je odreenom subjektu stavljeno na teret neistinito iznoenje injenica on, prema tome, nikad ne moe tvrditi da je imao pravo iznositi takve injenice.27 Polazei od takve doktrinarne kritike, hrvatski se zakonodavac u l. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 15. srpnja 2003. odluio za brisanje dijela odredbe koji se odnosi na iskljuenje protupravnosti za klevetu. U obrazloenju konanog ZIDKZ-a s tim u vezi istaknuto je sljedee: Postojei tekst lanka 203. predvia iskljuenje protupravnosti i za kazneno djelo klevete, to je prema opeprihvaenom shvaanju u teoriji kaznenog prava nedopustivo. Kako iskljuenje protupravnosti znai ujedno pravo na neko ponaanje, proizlazi da lanak 203. ustanovljuje pravo nekih osoba, prvenstveno novinara, da kleveu druge osobe, tj. da za njih svjesno iznose neto neistinito. Takvo pravo ne moe se niim opravdati pa ni odredbom lanka 38.Ustava koji jami slobodu izraavanja misli, jer je domet te slobode ogranien odredbom lanka 35.Ustava kojom se jami zatita osobnog ivota. Pravo na drutvenu kritiku koje je u osnovi lanka 203. ne smije ii tako daleko da obuhvati i svjesno iznoenje neistina o drugima. Osobe neosnovano optuene za klevetu dovoljno su zatiene odredbom lanka 200. stavka 3. prema kojoj se nee kazniti za klevetu ako dokau istinitost svoje tvrdnje ili opravdani razlog zbog kojeg su povjerovali u istinitost sadraja koji su iznijele. Postojea odredba lanka 203. je i u proturjeju s odredbom lanka 200.stavka 3. jer nije jasno zato osoba koja ima pravo na klevetu u smislu lanka 203. jo mora dokazivati istinitost svoje tvrdnje itd. Iz navedenih razloga iskljuenje protupravnosti za klevetu valja brisati i vratiti se na ispravno rjeenje iz lanka 75.Krivinog zakona RH prema kome se iskljuenje protupravnosti nije odnosilo na klevetu.28 Spomenuta promjena izazvala je burne reakcije, prvenstveno u novinarskim krugovima. Uglavnom se isticalo nepotrebno ogranienje slobode izraavanja, to je razumljivo s obzirom da je KZ iz 1997. propisao ire mogunosti za primjenu razloga iskljuenja protupravnosti za kaznena djela protiv asti i ugleda. Budui da je ZIDKZ odlukom Ustavnog suda od 27. studenog 2003. ukinut, jer nije donesen s potrebnom veinom svih saborskih zastupnika, l. 203. KZ moe se i dalje primjenjivati i na kazneno djelo klevete. Nakon ukidanja ZIDKZ, postavilo se opet pitanje treba li takvo rjeenje de lege ferenda promijeniti. S time u vezi valja istaknuti da je prije ukidanja ZIDKZ u zakonodavnu proceduru upuen jo jedan prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama koji se iskljuivo odnosi na kaznena djela protiv asti i ugleda . Takav je prijedlog imao dvostruku ulogu: s jedne strane, ublaavanje kaznenopravne represije jer je iskljuivao mogunost propisivanja kazne zatvora za kaznena djela protiv asti i ugleda , a s druge strane uvoenje blaeg oblika klevete, po uzoru na neka inozemna zakonodavstva ( prije svega njemako) koja razlikuju kaznena djela klevete i ogovaranja. Umjesto o ogovaranju u hrvatskom se prijedlogu izmjena odredaba o kaznenim djelima protiv asti i ugleda govorilo o lakem obliku klevete, jer uporaba termina ogovaranje u laikoj , ali

27 28

Usp. Bojani, kao u bilj.7. str. 6. Konani prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, 2003., 16. lipanj 2003., dnevni red 33. sjednice Hrvatskog sabora, www.sabor.hr

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 i dijelu strune javnosti pogreno shvaena kao tra. Tei oblik odnosio se na svjesno iznoenje ili pronoenje neistinitih injeninih tvrdnji i mogao se glede obiljeja neistinitosti poiniti samo s izravnom namjerom, dok je u laki oblik klevete spadalo iznoenje ili pronoenje injeninih tvrdnji koji mogu koditi asti i ugledu drugoga, ali ija se istinitost ne moe utvrditi, a poinitelj ne zna jesu li istinite ili ne. Iskljuenje protupravnosti bi se moglo odnositi samo na laki oblik klevete.29 Meutim te predloene promjene KZ-a ostale su u prvom itanju. U zakonodavnom tijelu one su potakle ustru raspravu u kojoj se i isticalo i da su te izmjene nametnuli mediji, preteno u privatnom vlasnitvu koji svojim neistinitim pisanjem mogu, bez ikakve odgovornosti i tete za vlasnika unititi neku osobu.30 Nakon odluke Ustavnog suda od 27. studenoga 2003. ZIDKZ vie nije na snazi, isto tako ni spomenuti prijedlog njihovih izmjena. Meutim izmjena lanka 203. uslijedila je Zakonom o izmjenama i dopuna Kaznenog zakona 105/2004. Tim izmjenama u lanku 203. rijei: ako iz naina izraavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se ne radi o ponaanju koje je imalo za cilj nakoditi neijoj asti i ugledu zamjenjuju se rijeima: osim ako iz naina izraavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se radi o ponaanju koje je imalo cilj samo koditi neijoj asti ili ugledu. Predlagatelj je u nastojanju da u krajnjoj moguoj mjeri reducira kaznenopravnu odgovornost novinara za ova kaznena djela i praktiki dekriminalizira novinarsku klevetu predloio promjenu tog dijela teksta lanka 203. koji sada glasi 0sim ako iz naina izraavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se radi o ponaanju koje je imalo cilj samo nakoditi asti ili ugledu.. Radi se o intervenciji kojima se rijeima osimi samo te izostavljanjem rijei neteret dokazivanja od eventualno optuenog novinara novim rjeenjem prebacuje na tuitelja. Tom izmjenom, kako se navodi u prijedlogu, eli se postii da se KZ promijeni u korist obavljanja novinarskog posla bez bojazni da e u odreenim sluajevima kada se u informaciji ili bilo kojem drugom nainu priopavanja javnosti sadrajem koji je neistinit a kojim se moe koditi neijoj asti ili ugledu, prijeti kaznenopravnom represijom. Istinitost ili neistinitost sadraja koji se objavljuje je prvenstveno predmet novinarske odgovornosti u obavljanju posla s etikog i profesionalnog stajalita. Istinitost valja ustrajno i dosljedno provjeravati ali to nije uvijek mogue bez tete za pravodobnu dostupnost informacije javnosti i za pravodobno obavljanje konkretnog novinarskog zadatka. Stoga, ako se i dogodi da neka neistina promakne pa ta moe koditi neijoj asti ili ugledu, na nju ne treba u slobodnom graanskom drutvu reagirati kaznenopravnom represijom. Ta je represija naprotiv umjesna i potrebna samo u onim sluajevima kada se moe dokazati da je iz naina izraavanja i drugih okolnosti jasno da je autor objavljenog sadraja u javnoj informaciji ili u novinarskom poslu (kao i drugim sluajevima opisanima u l.203. KZ) imao cilj samo nakoditi neijoj asti i ugledu. Tumaenjem u tom dijelu tako izmijenjenog dosadanjeg izriaja l.203. argumentum a contrario dolazi se do rezultata, da ako autor inkriminiranog sadraja obavljajui svoj profesionalni posao nije imao samo ili iskljuivo namjeru koditi neijoj asti i ugledu (i tako zapravo zlouporabio tu profesiju) nije poinio ni jedno kazneno djelo protiv asti i ugleda. Takva promjena ne mijenja postojeu i u svijetu poznatu graanskopravnu odgovornost za eventualnu poinjenu tetu neistinitim ili na drugi nain tetnim djelovanjem u sredstvima javnog priopavanja.31 Iskljuenje protupravnosti kaznenih djela protiv asti i ugleda dolazi u obzir osobito u sluaju satire i karikature. U samoj prirodi satire i karikature je pretjerivanje koje je oito pa

75

29 30 31

Usp. Bojani, kao u bilj.7. str. 6. Grbi, Gordana: Dva naina kanjavanja za klevetu, Novinar, 3/2004 Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona 4.6. 2004., prvo itanje P .Z.E. br.88. dnevni red 7. sjednice Hrvatskog sabora, www.sabor.hr

76

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu nitko ionako ne uzima takve oblike javnih oitovanja doslovce. Naime, u aljivim napisima uobiajeno je da se pojedine injenice i pojedine pojave karikiraju i prikazuju hiperbolino. Isto tako, nije rijetko da se pretjeruje do te mjere da se odreeni dogaaji dovode do apsurda, tako da je oito da su nemoguim. Stoga samo to pretjerivanje, sama forma ne moe predstavljati povredu asti i ugleda. U protivnom liili bismo se svake satire i karikature a to bi bio ogranienje slobode izraavanja misli i osiromaenje kulture jednog drutva. Sve to ipak ne znai da je svaka karikatura i svaka satira a priori iskljuena iz kruga kaznenih djela protiv asti i ugleda. Ako se uklanjanjem satirinog omotaa dobije jezgro kojim se zadire u neiju ast i ugled, bit e ostvareno bie odgovarajueg djela protiv asti i ugleda.32 Zakljuno, kako Bojani istie, hrvatska je kaznenopravna teorija s pravom je podvrgla kritici vaeu odredbu l. 203. KZ prema kojoj je iskljuenje protupravnosti mogue i u sluajevima svjesnog iznoenja ili pronoenja neistina o drugome. Budui da kazneno djelo klevete de lege lata nije ogranieno samo na takve situacije, nego obuhvaa i mogunost kanjavanja poinitelja koji je glede neistinitosti injenine tvrdnje postupao s neizravnom namjerom, pa ak i nehajno zbog otklonjive zablude, sa stajalita iskljuenja protupravnosti za iznoenje ili prenoenje injeninih tvrdnji prijeko je potrebno preoblikovanje sadanjeg preirokog pojma klevete. Klevetu valja ograniiti samo na sluajeve u kojima poinitelj zna da za drugoga iznosi ili pronosi neistinitu injeninu tvrdnju (izravna namjera) i za takve situacije iskljuenje protupravnosti mora biti iskljueno neovisno o tome je li radnja poinjena ostvarena u obavljanju djelatnosti koje nabraja lanak 203. KZ i je li poinitelj postupao s ciljem da nakodi asti ili ugledu drugoga ili ne. Drukije valja prosuditi situaciju kad poinitelj ne zna jesu li injenine tvrdnje koje iznosi ili pronosi istinite ili ne. To je upravo situacija u kojoj se najee nalaze novinari koji prenose odreenu informaciju ija se istinitost ne moe utvrditi. Takva ponaanja na uzoru na neka inozemna zakonodavstva treba obuhvatiti posebnim kaznenim djelom ogovaranja ili posebnim lakim oblikom klevete. Ono bi se sastojalo u iznoenju ili pronoenju injeninih tvrdnji koje mogu nakoditi neijoj asti ili ugledu, ali za koje se ne zna jesu li istinite ili ne. I za takvo kazneno djelo vai presumpcija da se svatko (pa i rtva ogovaranja) smatra dobrim dok se ne dokae suprotno. Neistinitosti injeninih tvrdnji, odnosno njihova nedokazivost, ipak nije obiljeje tog kaznenog djela, koje bi moralo biti obuhvaeno poiniteljevom namjerom, nego samo objektivni uvjet kanjivosti. U sluaju dokaza istinitosti otpada kanjivost za ogovaranje, ali mogua odgovornost za uvredu. Ako se istinitost ne moe utvrditi, primjenjuje se pravilo dubio contra reum i poinitelj e odgovarati za ogovaranje. No, za razliku od klevete kod ogovaranja je mogue iskljuenje protupravnosti. To je posebno vano za obavljanja novinarskog posla koje moe opravdati ogovaranje, jer postoji pravo i dunost novinara da informiraju javnost o svim drutveno vanim pitanjima sve dok postupaju u dobroj vjeri. Za ocjenu o tome je li novinar konkretnom sluaju postupao u dobroj vjeri vana je, izmeu ostalog, i dunost provjeravanja informacije, jer doputeni rizik neistinitosti valja svesti na najmanju moguu mjeru. Zahtjevi za provjeravanje informacije moraju ipak biti razumni, jer nametanje prestrogih pravila mogao bi bitno oteati ili onemoguiti javno informiranje, koje osim tonosti treba ispuniti zahtjev pravovremenosti (aktualnosti). S obzirom na bitne razlike izmeu klevete i ogovaranja iz kojih izvire i razliitost u primjeni razloga iskljuenja protupravnosti za kaznena djela, rjeenja koja se predlau de lege ferenda u pravcu razlikovanja teeg i lakeg oblika klevete, te iskljuenja protupravnosti samo za laki oblik, zasluuju odobravanje.33

32 33

Usp: Novoselec: Kanjavanje novinara.. kao bilj.2.str. 2. Usp. Bojani, kao u bilj.7 str.6

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 2. Pokretanje kaznenog postupka za kaznena djela protiv asti i ugleda Kazneni postupak za kaznena djela protiv asti i u gleda pokree se privatnom tubom. Kazneni zakon koji je stupio na snagu 1. sijenja 1998. sadravao je odredbu :ako su kaznena djela iz l. 199. i 200. KZ.-a poinjena prema predsjedniku Republike Hrvatske, predsjedniku Sabora Republike Hrvatske, predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske, u svezi s njihovim radom ili poloajem, kazneni postupak je poduzimao dravni odvjetnik po slubenoj dunosti, a po prethodno pribavljenoj suglasnosti tih osoba. Meutim ta odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske 2000. Meu ostalim, kao razloge za ukidanje te odredbe Ustavni sud je naveo: Odredbama lanka 204. KZ-a propisan je nain pokretanja postupka za kaznena djela protiv asti i ugleda, koji, meutim, nije jednak za sve one koji smatraju da im je netko povrijedio njihovu ast ili njihov ugled. Tako kada je rije o kaznenim djelima uvrede, klevete, iznoenja osobnih ili obiteljskih prilika ili predbacivanja kaznenog djela, svaki graanin moe zatitu svoje asti ili ugleda zatraiti pred sudom na nain da sam privatnom tubom pokrene kazneni postupak. Meutim, kada su kaznena djela uvrede ili klevete poinjena prema predsjedniku Republike i ostalim navedenim dravnim dunosnicima, a u svezi s njihovim radom i poloajem, propisan je drugaiji postupak. Kazneni postupak ne pokreu oni sami, ve to umjesto njih ini dravni odvjetnik po slubenoj dunosti. Za kazneni progon navedeni dravni dunosnici dravnom odvjetniku daju svoju pisanu suglasnost, koju mogu i povui sve do pravomonosti sudske odluke. Osnovano stoga podnositelji prijedloga ukazuju na nejednakost graana glede ostvarivanja Ustavom zajamene pravne zatite osobnih dobara kao to su ugled i ast. Ta Ustavom nedoputena nejednakost pred zakonom postoji iskljuivo zbog drutvenog poloaja navedenih osoba, koje su upravo zbog toga manje izloene obvezama i odgovornostima koje kazneni postupak stavlja pred onoga koji trai utvrivanje neije kaznenopravne odgovornosti, a time i izricanje zakonom propisane kazne. Iz osporenih zakonskih odredbi nedvojbeno proizlazi da ustavno pravo na tovanje i zatitu ugleda i asti graani ne ostvaruju pod jednakim zakonskim uvjetima i na isti nain. Bez obzira to je prema osporenim odredbama poseban postupak propisan samo za sluaj kada su kaznena djela uvrede ili klevete poinjena u svezi s radom i poloajem navedenih dravnih dunosnika, Ustavni sud je ocijenio da su i takve odredbe nesuglasne navedenim ustavnim odredbama. To stoga to je ravnopravnost graana u ostvarivanju svih njihovih ustavnih prava i sloboda, to podrazumijeva i jednakost pred zakonom, u Ustavu Republike Hrvatske zajamena bez ikakvih ogranienja. Ogranienja ustavnih prava i sloboda mogua su i doputena samo i jedino pod uvjetima propisanim lankom 16. Ustava, to meutim, ne obuhvaa i navedene sluajeve.34 Progon po slubenoj dunosti je omoguavao mobiliziranje cjelokupnog dravnog organa represije, tako da su se do podizanja optunoga prijedloga, tijekom istrage, novinari mogli pozivati, ak i privoditi na policijske informativne razgovore. Sve to, u usporedbi s tzv. privatnim kaznenim progonom, izazivalo je veliku nelagodu novinara i drugih sudionika javnoga informiranja te jaalo njihove autocenzure radi izbjegavanja neugodnosti s policijom i dravnim odvjetnitvom. Stoga je ova odredba bila u suprotnosti sa slobodom izraavanja miljenja, informacija i ideja.35 To vie nije sluaj i jedina posebnost vezana uz pokretanja kaznenog postupka vee se uz povredu asti i ugleda umrle osobe: ako su kaznena djela iz l.199. do 202. ovoga Zakona poinjena prema umrloj osobi kazneni postupak moe se pokrenuti privatnom tubom branog druga, djece, roditelja, posvojitelja, brae ili sestara umrle osobe.

77

34 35

Odluka Ustavnog suda, Broj: U-I-241/2000,Zagreb, 10. svibnja 2000., www.nn.hr Alaburi,V.: Sloboda izraavanja.. kao bilj.13. str. 9.

78
3. Propisana kazna

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu

Zakonska kaznenopravna represija sastoji se od propisanih kazni za pojedina kaznena djela u katalogu inkriminacija vaeeg KZ ali i od svih propisa koji se odnose na kanjavanje i uope primjenu kaznenopravnih sankcija u opem dijelu KZ. Pitanje eventualnih promjena propisanih kazni u uskoj je i neodjeljivoj svezi sa sudskom praksom u primjeni KZ od 1.I.1998. do danas, tj. sa pitanjem i odgovorom o tome, u kojoj su mjeri i kako sudovi koristili postojee propisane okvire relativno odreenih kazni u zakonu (kako su u praksi bili iskoriteni postojei rasponi izmeu najmanje i najvee propisane mjere novanih kazni i kazni zatvora). Radi se o poznatom i uestalo ponavljanom problemu usuglaenosti tzv. zakonske i sudske politike kanjavanja. Jedan od razloga donoenja novele KZ iz 2006. je bio i poboljanje politike kanjavanja. Zbog tog razloga, a i zbog javne rasprave kojom se zahtijevalo ukidanje kazne zatvora za sva kaznena djela protiv asti i ugleda , na emu su posebice inzistirali OESS i Hrvatsko novinarsko drutvo, novelom KZ iz 2006. brie se mogunost izricanja kazne za ta djela. Dr. eljko Horvati, voditelj radne skupine Ministarstva pravosua za izmjenu KZ-a, kae da je povod za ovakvo rjeenje rasprava o novinarskoj kleveti i uvredi, a cilj je da se smanji broj zatvorenika koji slue kratkotrajne zatvorske kazne izmeu tri i est mjeseci jer za njih u pravilu nema nikakva penolokog opravdanja. Zatvorske kazne time bi bile rezervirane ponajprije za tea kaznena djela, za koja se moe izrei vie od godine dana zatvora.36 Mogunost izricanja kazne zatvora postoji samo za novo propisane stavke 3. i 4. lanka 201.:(3) Tko iznese ili prenese neto iz osobnog ili obiteljskog ivota djeteta zbog ega je ono izvrgnuto poruzi vrnjaka ili drugih osoba ili su kod njega nastupile tee duevne smetnje, kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do tri godine. (4) Tko djelo iz stavka 1., 2. ili 3. ovoga lanka poini u odnosu na dijete kao slubena osoba ili u obavljanju profesionalne djelatnosti, kaznit e se kaznom zatvora od jedne do tri godine.

IV. Antinomija slobode izraavanja miljenja i prava na privatnost

1. Uvodna razmatranja Liberalistiko poimanje slobode izraavanja kao klasinog individualnog prava i slobode ovjeka evoluiralo je, posljednjih desetljea, u poimanje te slobode kao funkcionalno-demokratskoga prava graanina, prava koje je jamstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda i preduvjet opstanka modernog demokratskog drutva. Otuda pravo na slobodu izraavanja uiva u demokratskim zemljama najvii stupanj ustavno-pravne i sudske zatite. Stoga sudovi moraju voditi rauna o tome da svako ograniavanje slobode izraavanja, u cilju zatite nekoga drugoga ljudskog prava zajamenog ustavom, moe biti tek iznimka od pravila, u demokratskom drutvu doputena samo ako to pravilo niim ne ugroava, nego potvruje. Sloboda izraavanja ograniena je demokratskim zemljama pravom pojedinca da ivi prema vlastitom nahoenju, bez iijeg uplitanja i bez neovlatenog otkrivanja pojedinosti iz njegova osobnog i obiteljskog ivota. Sloboda izraavanja ograniena je pravom pojedinca da od drugih zahtijeva tovanje njegova dostojanstva, da ga ne omalovaava i da se ne umanjuje njegov ugled u ivotnoj zajednici.37
36 37

Bai, Biljana: Kleveta i uvreda bez zatvorskih kazni,Vjesnik, 29. prosinac, 2005.,www.vjesnik.hr Povlateni status prava na slobodu izraavanja, po miljenju Alaburi, opravdava i injenica da je ta sloboda i od bitnog konstitutivnog znaaja za dostojanstvo svakog ljudskog bia, tj. da je ona ujedno i nuna pretpostavka i najbitnija sastavnica zbiljskog dostojanstva, te ugleda i asti pojedinca. Jer , iako su sub specie iuris

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 Grupom kaznenih djela protiv asti i ugleda kazneno pravo titi spomenuta osobna dobra- privatnost, ast i ugled, a istovremeno ograniava slobodu izraavanja. Pravo na privatnost poglavito se titi kaznenim djelom iz l. 201. KZ-a koje predvia kanjavanje za onog koji iznese ili pronese neto iz osobnog ili obiteljskog ivota drugoga to moe koditi njegovoj asti i ugledu. Kazneno pravo ne smije pri tome okrnjiti slobodu izraavanja, jer bi time ugrozilo i temelje opstanka drutva kao demokratskoga i preduvjete napretka drutvene zajednice i svakoga njezinog graanina. Stoga e upravo o mjeri i nainu zatite privatnosti, asti i ugleda pojedinca u odnosu na slobodu izraavanja, tonije o mjeri i nainu ogranienja slobode izraavanja radi zatite privatnosti, asti i ugleda pojedinca ovisiti i odgovor na pitanje je li pravni sustav jednoga drutva sukladan pravnim standardima demokratskih zemalja.38 Demokratska drutva su sklonija dati prednost slobodi izraavanja misli, pa i pod cijenu rtvovanja prava na osobnost. Naprotiv, totalitaristiki sustavi pokazali su se vrlo neskloni slobodi izraavanja misli vidjevi u njoj eksces (trulog) liberalizma; oni su se pri tom, sasvim neiskreno, pozvali i na zatitu osobne asti.39 Pravo na potivanje osobnog i obiteljskog ivota (tzv. pravo na privatnost) i pravo na slobodu izraavanja izrijekom i potvruju sve najznaajnije meunarodne konvencije i deklaracije o ljudskim pravima i slobodama, primjerice, lanci 12. i 19. Ope deklaracije UN o pravima ovjeka, lanci 17. i 19. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, te lanci 8. i 10. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

79

2. Mediji Meutim, u suvremenom informacijskom drutvu, s pojavom novih komunikacijskih sredstava i tehnologija, otvaraju se i gotovo neograniene mogunosti povreda privatnosti graana. U takvim drutvenim okolnostima temeljno je pitanje koje urgentno zahtjeva odgovor: kako pravno regulirati odnos dvaju jednako dragocjenih, ali esto izravno suprotstavljenih ljudskih prava, odnosno kako osigurati pravo graana da ire i primaju razliite ideje i informacije bitne za funkcioniranje i razvoj svakog demokratskog drutva40, a istodobno zatititi njihovu privatnost od neopravdanog i neeljenog publiciteta? Kako, dakle, u otvorenom drutvu, utemeljenom na slobodi izraavanja, ouvati i dragocjenu enklavu privatnosti pojedinca i zatiti od neopravdane ( medijske) indiskrecije?41 Iako je demokratskom drutveno i politikom kontekstu pravo na slobodu izraavanja zajameno svim graanima bez razlike, ipak je presudna i nezamjenjiva uloga novinara i javnih glasila, kao tzv. javnog psa uvara demokracije, u pravodobnom informiranju graana o svim pitanjima od javnog interesa. Bez njih bi suvremena demokracija, shvaena kao samo-vladanje graana , tj. naroda kao suverena, bila naprosto nezamisliva.

38 39 40

41

dostojanstvo, ugled i ast normativni pojmovi imanentni svakom ovjeku kao ovjeku, nesporno je da dobivaju svoj puni smisao i mogu se faktiki ostvariti i potvrivati u drutvu, odnosno u komunikaciji s drugim ljudima. Vidjeti: Alaburi, V. Sloboda misli, miljenja, izraavanja i informiranja- Pravnoteorijska analiza temeljnih pojmova, Hrvatska pravna revija, 2003., str.1-13. Alaburi,V.: Sloboda izraavanja.. kao bilj.13 str. 9 Usp: Novoselec: Kanjavanje novinara.. kao bilj.2.str.2. Prema Alaburi, posljednjih je desetljea individualno ljudsko pravo na slobodu izraavanja proireno i tzv. drutveno kolektivnim, ili preciznije, funkcionalno-demokratskim pravom graana da budu informirani , odnosno pravom javnosti da zna. Ono je meunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i ustavima demokratskih zemalja kodicirano ne samo kao pravo graana da razliite ideje i informacije izraavaju, nego i njihovo pravo da primaju. Vidi: Alaburi, V. : Sloboda izraavanja u praksi Europskog suda za ljudka prava, NN, Zagreb, 2002., str.1. Usp. Alaburi, V. Mediji vs. Privatnost.. kao bilj.11. str. 8.

80

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu Stoga je sloboda medija ujedno i najvanija sastavnica slobode izraavanja u najirem smislu, jer se u suvremenom drutvu golema veina informacija i ideja iri i prima upravo posredstvom javnih glasila. Obavljajui svoju vitalnu funkciju, mediji masovne komunikacije mogu, dakako, na razliite naine povrijediti i privatnost graana ponajprije, objavljivanjem injenica i miljenja koje se tiu njihovog osobnog i obiteljskog ivotapa je neophodno pravno utvrditi granice njihove slobode u odnosu na zajameno pravo graana na potivanje njihove privatnosti. U veini demokratskih drava odluujui kriterij sudske prakse kad je rije o povredi privatnosti od strane medija opravdani, odnosno legitimni javni interes.42 U svakom konkretnom sluaju , naime, u kojem postoji opravdani /legitimni interes javnosti da bude upoznata s nekom injenicom i osobnog ili obiteljskog ivota pojedinca, sloboda izraavanja smatra se vanijom od prava tog pojedinca na potivanje privatnosti, pa se povreda privatnosti u tim iznimnim sluajevima smatra doputenom.43 Doputajui mogunost ogranienja slobode izraavanja i informiranja kada je to nuno da bi se zatitili ugled i druga prava pojedinca, demokratske su zemlje i meunarodne organizacije, u zakonodavstvima i sudskoj praksi, denirale sljedee pravne standarde: Izraavanje ideja i informacija o politikim i drugim pitanjima od javnog interesa je slobodno. Mediji su stvaratelji javnog mnijenja, kontrolori vlasti. Ugroziti tu zadau medija ne znai samo ugroziti osobna prava novinara i medija, ve ugrozit sam temelj na kojem poiva moderna demokracija. Granice doputene kritike znatno su ire u odnosu na politiare i javne osobe nego privatne osobe. Obavljanje politikih i javnih dunosti donosi posebna prava, ali i posebne odgovornosti. Svatko tko pristaje obavljati te dunosti, a ini to svjesno i dragovoljno, unaprijed pristaje da svaka njegova rije, svaki pokret, svaki postupak bude izloen kritikom sudu javnosti. Provokativnost izjave politiara i druge javne osobe opravdava jo veu provokativnost javnog reagiranja na tu izjavu. Vlastitim nainom komuniciranja s javnou politiar, naime, odreuje mjeru doputenog komuniciranja javnosti s njim. Pravo na zatitu privatnosti javnih osoba ue je od istoga prava privatnih osoba. Javne osobe nemaju pravo na zatitu privatnosti u sluajevima koji su u svezi s njihovim javnim ivotom. Pravo na zatitu privatnosti nemaju one osobe koje svojim djelima potiu indiskrecije. Vrijednosni sudovi ne podlijeu dokazu istinitosti. Zahtjev da se dokae istinitost miljenja kojim se povrjeuje neiji ugled i ast suprotan je slobodi izraavanja miljenja, kao i pravu javnosti da primi ideje. 44 Navedeni pravni standard, kako navodi Mrela, izraen je i u naoj sudskoj praksi. Tako sud u presudi gdje su dva novinara osloboena od optube za uvredu i klevetu Predsjednika Republike navodi da su granice tolerancije izraene kritike i suprotnih stavova ire i vee u odnosu zatitu asti i ugleda javnih osoba, osobito politiara, nego to su u odnosu na privatne osobe.45
42

43 44 45

Prema pravilniku Komisije za pritube novinara Ujedinjenog Kraljevstva, interes javnosti u sebi sadrava objavljivanje informacija ako je rije o otkrivanju kaznenih djela, zatiti javne sigurnosti i zdravlja, a u odnosu na javne osobe, osobito politiare, postoji javni interes za objavljivanjem informacija iz privatnog ivota ako je rije o sprjeavanju da javnost bude zavedena ili obmanuta odreenim izjavama ili aktivnostima pojedinca ili organizacije. Mrela navodi da nema ozbiljne zapreke da se ovakvi kriteriji ne primjenjuju i u nas. Mrela, Neki pravni i praktini aspekti kaznenopravne zatite prava na privatnost i prava na slobodu izraavanja, Hrvatska pravna revija, 2001. str.136. Usp. Alaburi, V. Mediji vs. Privatnost.. kao bilj.11 .str. 8. Alaburi,V.: Sloboda izraavanja.. kao bilj.13 str. 9. Mrela,M.: Neki pravni i praktini aspekti kaznenopravne zatite prava na privatnost i prava na slobodu izraavanja, Hrvatska pravna revija, 2001. str.137. Presuda Opinskog suda u Zagrebu KO-721/97 od 21. 12. 1998.

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 Naalost, ne postoji ni precizna denicija pojma javne osobe. Usprkos svim tekoama deniranja , moe se- na temelju suvremene pravne teorije te zakonodavne i sudske prakse u demokratskim zemljama zakljuiti kako postoje osnovne grupe javnih osoba. Prvu ine tzv. javni dunosnici. Njihova djelatnost objektivno utjee na njihov osobni obiteljski ivot i vice versa. Stoga je njihovo pravo na zatitu privatnosti najue. Pravilo je, pritom, da se usponom na hijerarhijskoj ljestvici vlasti i moi, suava i njihovo pravo na zatitu privatnosti. Drugu grupu javnih osoba (public gures) ine glumci, sportai, pjevai, kulturni djelatnici, gospodarstvenici i druge osobe iz razliitih djelatnosti, poznate (slavne) u toj drutvenoj zajednici. to vie svojim javnim postupcima i izjavama sami istiu indiskrecije o svojem osobnom i obiteljskom ivotu njihovo pravo na zatitu privatnosti je manje. Spomenute dvije grupe smatraju se tzv. apsolutno slavnim osobama. Ono to ih razlikuje od drugih graana je njihov dragovoljni izlazak iz anonimnosti, volja da budu aktivnim sudionicima politikog, kulturnog i javnog ivota drutvene zajednice, svjesni izlazak pred reektore javnosti i olakani pristup medijima. Treu grupu ine tzv. relativno javne osobe, odnosno osobe koje su javnosti inae nepoznate, ali zbog svojeg aktivnog uea u odreenim drutvenim kontroverzama i raspravama, ili sudjelovanja u odreenome javnom dogaaju opravdano postaju poznate iroj javnosti (primjerice pljaka banke).Pravo na zatitu privatnosti tih osoba ogranieno je u mjeri u kojoj javnost ima pravo biti informirana o dogaaju od javnog interesa iji su oni akteri i detaljima njihovog privatnog ivota koji su u izravnoj vezi s tim dogaajem.46

81

3. Sloboda izraavanja u praksi europskog suda za ljudska prava Temeljni je , dakle, problem suvremene sudske prakse na podruju slobode izraavanja kako u svakom pojedinom sluaju pronai arobnu formulu da se sloboda izraavanja u iznimnim sluajevima, kada je to u demokratskome drutvu doista neophodno, ogranii, a da je istodobno neopravdano ili nesrazmjerno ne okrnji i tako ukine. To nije laka, ni nevana zadaa, jer je upravo nain i opseg ograniavanja slobode izraavanja u nekoj zemlji ujedno i najpouzdanije mjerilo i indikator i njene demokratinosti i uljuenosti. Ali, ma koliko taj zadatak bio naizgled nerjeiv, neki su putokazi u jurisprudenciji zemalja s duom demokratskom tradicijom jasno naznaeni, a neki putovi ve odavno utrti. tovie, meu demokratskim zemljama o tim pitanjima ve postoji vrlo visoki stupanj suglasnosti. Jer, u suvremenom globalnome svijetu premreenom razliitim meunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama, ve odavno ne vlada naelo cuius regio eius religio, posebice kad je o ljudskim pravima rije. U jednaenju nacionalnih zakonodavstva i sudskih praksi, te uspostavljanju priblino istih pravnih standarda na tome podruju, osobito su, nakon Drugog svjetskog rata, pridonijele razliite meunarodne organizacije usvajanjem brojnih povelja, konvencija i deklaracija o ljudskim pravima, te nadziranjem njihove provedbe od strane za to ovlatenih organa. Golem doprinos promicanju i zatiti ljudskih prava i sloboda, kako na meunarodnoj, tako i na nacionalnoj razini, dale su i mnogobrojne nevladine organizacije i udruge za ljudska prava, te istaknuti pojedinci. Nakon uspostave dravne neovisnosti 1991. godine, i Republika Hrvatska je kao svoj strateki politiki cilj istaknula ulazak u europske i svjetske integracije, i to ne samo na politiko-deklarativnoj razini, nego i ratikacijom odreenih meunarodnih ugovora i dokumenata o ljudskim pravima, ime je dragovoljno preuzela i sasvim odreene pozitivne
46

Usp. Alaburi, V. Mediji vs. Privatnost.. kao bilj.11 .str. 8.

82

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu i negativne obaveze. To, je dakako, podrazumijevalo i usvajanje i dosljedno potivanje demokratskih pravnih standarda zatite temeljnih ljudskih prava i sloboda utvrenih tim dokumentima. U tom je procesu od osobitog znaaja za Hrvatsku i njene graane bilo raticiranje Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i prijem Hrvatske u punopravno lanstvo Vijea Europe, najstariju europsku meunarodnu organizaciju. Europska se konvencija, naime, dosada pokazala kao najdjelotvorniji sustav zatite ljudskih prava, i to ne samo u europskim, nego i u svjetskim razmjerima. Za Republiku Hrvatsku kao zemlju lanicu Vijea Europe od posebnog je znaenja ta konvencija i zato jer ini dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj je snazi iznad zakona. Naalost, prilagodba hrvatske zakonodavne i sudske prakse europskim pravnim standardima zatite ljudskih prava i sloboda koje promiu Europska konvencija i njeni nadzorni organi, u prethodnom se desetljeu, iz razliitih razloga, odvijala vrlo sporo i nekonzistentno, i jo je mnogo toga potrebno uraditi. Od posebnog su znaaja lanak 8. i 10. te Konvencije. U l. 8. propisuje se da svatko ima pravo na potovanje svog privatnog i obiteljskog ivota, doma i dopisivanja, te da se javna vlast moe mijeati u ostvarenje tog prava samo u skladu sa zakonom i ako takvo mijeanje nuno u demokratskom drutvu radi interesa dravne sigurnosti , javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprjeavanja nereda ili zloina, radi zatite zdravlja ili morala ili zatite prava ili sloboda drugih. Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, lankom 10. stavak 1., svima jami pravo na slobodu izraavanja. To pravo obuhvaa slobodu miljenja, te slobodu primanja i irenja informacija i ideja bez mijeanja javne vlasti i bez obzira na granice. Stavkom 2. istog lanka propisano je , pak, da ostvarivanje/koritenje tih sloboda obuhvaa dunosti i odgovornosti, pa stoga moe biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ogranienjima ili kaznama propisanim zakonom, i u demokratskom drutvu neophodnima radi interesa dravne sigurnosti , teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, sprjeavanja nereda ili zloina, zatite zdravlja ili morala, zatite ugleda ili prava drugih, sprjeavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi ouvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. I iz lanka 10. Europske konvencije, kojim se svakome jami sloboda izraavanja (stavak 1.), proizlazi mogunost (legitimnost) njenog ograniavanja, budui da ta sloboda nije apsolutna, ve podrazumijeva i odreene dunosti i odgovornosti (duties and responsibilities stavak 2.). Ali ta ogranienja moraju biti propisani zakonom, i to iskljuivo radi zatite u stavku 2. lanka 10. taksativno nabrojenih ciljeva. O legalnosti i opravdanosti odreenog ogranienja, u svakom konkretnom sluaju, u krajnjoj instanci, odluuje Europski sud. Sud u svojim razmatranjima metodiki dosljedno, i bez iznimke, na svaki konkretni sporni sluaj o kojem odluuje, primjenjuje tzv. trodijelni test. Ispituje, ponajprije, da li su u odreenom sluaju primijenjena ogranienje ili kazna bili propisani zakonom (prescribed by law); drugo, da li su takva zakonom utvrena ogranienja ili kazne bili propisani radi zatite nekog legitimnog cilja (legitimateaim) iz stavka 2. lanka 10.; tree, da li su sporna ogranienja ili kazne bili doista neophodni u demokratskome drutvu (necessary in a democratic society). Bitno je, pritom, naglasiti da sva tri navedena uvjeta moraju biti kumulativno zadovoljena da bi Sud neko ogranienje ili kaznu mogao smatrati opravdanim. Ukoliko je, dakle, odgovor makar i na jedno od ta tri metodika pitanja nijean, Sud e presudom utvrditi povredu lanka 10. Konvencije. Treba napomenuti da su legitimni ciljevi, odnosno interesi razvrstani u tri grupe: Zatita javnog interesa, ouvanja autoriteta i nepristranosti sudstva te zatita drugih, pojedinanih prava i interesa. U ovoj podjeli zatita asti i ugleda mogla bi se smatrati legitimnim ciljem iz posljednje skupine. Iako lanak 10. Konvencije izrijekom ne spominje ni slobodu tiska ni novinarske slobode, iz judikature Europskoga suda nedvojbeno proizlazi da konvencijski izraz sloboda

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 izraavanja obuhvaa i slobodu tiska, odnosno slobodu medija, kao jednu od svojih najvanijih sastavnica. Europski je sud u svojoj dosadanjoj praksi u vezi s ograniavanjem slobode izraavanja medija i novinara utvrdio i odreene standarde koji mogu posluiti kao naputak domaim sudovima u slinim sluajevima. Ponajprije, novinarske slobode, po tumaenju Suda, sadravaju i mogunost pribjegavanja odreenom stupnju pretjerivanja, pa ak i provociranja. tovie, lanak 10. ne samo da titi bit/sadraj izraenih ideja i informacija, nego i formu kroz koju su one izraene. S time u vezi Sud redovito istie da je izbor oblika i naina prezentacije informacija autonomno pravo novinara i urednika zatieno l. 10. i nije zadaa sudova da medijima nameu poeljni oblik izraavanja ideja i informacija. Nadalje, Sud je ustvrdio i da tisak ima pravo, kada to pridonosi javnoj raspravi o pitanjima od legitimnog javnog interesa, pouzdati se u sadraj slubenih izvjea, i bez poduzimanja neovisnog istraivanja i uobiajenih mjera provjere informacija u njima sadranih prije njihovog objavljivanja. U protivnom bi, po miljenju Suda, mogla biti ugroena vitalna uloga tiska u demokratskom drutvu: pravodobnog i pouzdanog opskrbljivaa javnosti svim informacijama od javnog interesa i tzv. javnog psa uvara Difamirajue tvrdnje temeljene na pouzdanim informacijama, ukljuujui i razliite prie i glasine (pod uvjetom da su one tako sline i brojne da ih se teko moe smatrati pukim laima), ne moraju se uvijek dokazati kao istinite, posebice ako su u dobroj vjeri i u javnom interesu iznijete na raun neimenovanih osoba. Novinari imaju pravo i iz drugih medija prenositi informacije kojima se povrjeuje neiji ugled, ali pod uvjetom da su te informacije doista vjerno citirane, da su prenijete uz primjerenu dozu opreza/panje, i da je eventualno i treoj strani dana mogunost komentiranja/reagiranja. Najzad, novinarske slobode, po tumaenju Suda, obuhvaaju i pravo novinara na zatitu anonimnosti svojih izvora. Iako to pravo novinara nije eksplicite priznato lankom 10. Europske konvencije. rtva mijeanja (victim of interference) drave u neko pravo i slobodu zajamene Konvencijom i protokolima, pa posljedino i rtva povrede (victim of violation) tog prava/ slobode, moe biti drava, skupina pojedinaca (ukljuujui i pravne osobe), nevladina organizacija te pojedinac. Svatko moe podnijeti pritubu Europskome sudu i ukoliko smatrate da mu je nekom mjerom javne vlasti odreene dravne lanice VE povrijeeno pravo na slobodu irenja i primanja ideja i informacija. Dakle, samo mijeanje javne vlasti (tj. drave ugovornice) u koritenje neijeg prava na slobodu izraavanja spada pod jurisdikciju Europskoga suda. Mijeanje, pak, drugih privatnih (privatnih ili zikih) osoba, ukljuujui i nevladine udruge, u neije pravo na slobodu izraavanja ne smatra se mijeanjem javne vlasti, pa stoga izravne pritube zbog takvog mijeanja po lanku 10., u naelu, nisu doputene.47

83

4. Hrvatsko zakonodavstvo 4.1. Ustavnopravni okvir Kad smo utvrdili koja su ogranienja slobodi izraavanja usvojile demokratske zemlje, postavlja se pitanje kako je hrvatsko zakonodavstvo rijeilo dotino pitanje, odnosno, je li u pitanju ogranienja slobode izraavanja radi zatite privatnosti, ugleda i asti osobe hrvatsko zakonodavstvo sukladno pravnim standardima demokratskih zemalja. Osnovne odredbe Ustava Republike Hrvatske koje ureuju odnosnu materiju jesu: l. 35. Svakom se jami tovanje i pravna zatita njegova osobnog i obiteljskog ivota, ugleda i asti.
47

Alaburi, V. : Sloboda izraavanja u praksi Europskog suda za ljudska prava, Narodne novine, Zagreb, lipanj 2002., str. 1-33.

84

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu l. 38. Jami se sloboda miljena i izraavanja misli. Sloboda izraavanja misli obuhvaa osobito slobodu tiska i drugih sredstava javnog priopavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodu osnivanja svih ustanova javnog priopavanja.48 Iz navedenog se moe zakljuiti da u pravnom sustavu Republike Hrvatske, kao i u sustavima svih modernih pravnih drava, pojavljuje se antinomija izmeu ustavnih naela slobode izraavanja miljenja i prava na ast i ugled. Ona dolazi do izraaja i u kaznenom pravu Republike Hrvatske u kome zatiti asti i ugleda slue kaznena djela iz glave XV. Kaznenog zakona. Postavlja se pitanje, kakav je rang tih dviju ustavnih odredbi, kojoj odredbi dati vii rang i kako onda razrijeiti tu neugodnu antinomiju? Na Ustav, za razliku od nekih, u tom pogledu ne daje nikakav putokaz. Iako hrvatski Ustav koliziju ne rjeava izriito, ini to Kazneni zakon. On je s jedne strane, zatito osobnu sferu graanina propisujui u glavi XV. Kaznena djela protiv asti i ugleda ( uvredu, klevetu, iznoenje osobnih i obiteljskih prilika i predbacivanje kaznenog djela) da bi istodobno , u okviru te glave predvidio zbog kojih razloga e doi do iskljuenja protupravnosti kaznenih djela proti asti i ugleda ( l. 203.) Stoga odredbe glave XV. KZ.-a koje predviaju odreena kaznena djela protiv asti i ugleda moemo smatrati emanacijom ustavnog prava na osobnost, a odredbe o iskljuenju protupravnosti emanacijom ustavnog prava na slobodno izraavanje misli. Ove odredbe Kaznenog zakona daju samo temeljne odredbe za rjeenje ustavne antinomije, dok je konano rjeenje u rukama sudova. Pri tome valja naglasiti mogunost da i Ustavni sud Republike Hrvatske dade doprinos razrjeenju problema. Tu mogunost prua institut ustavne tube koja se priznaje kako graaninu koji smatra da je napisom u tisku povrijeen u svojoj asti i ugledu, a redovni mu sudovi nisu pruili zatitu, tako i novinaru koji smatra da su sudovi povrijedili njegovu slobodu izraavanja misli.49 Treba naglasiti i da Ustav lankom 134. propisuje da svi raticirani meunarodni ugovori ine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj su snazi iznad zakona. To znai da su u sluaju neusklaenosti neke odredbe domaeg zakona s raticiranim meunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i slobodama (meu kojima je Europska konvencija o ljudskim pravima ) domai sudovi duni izravno primjenjivati odredbe tih dokumenata. A to, dakako, podrazumijeva i poznavanje i potivanje ve utvrene prakse meunarodnih tijela ovlatenih za njihovo tumaenje- a posebno judikature Europskog suda za ljudska prava.

4.2.Civilnopravna zatita privatnosti- Zakon o medijima Na dan stupanja na snagu Zakona o medijima ( 59/ 2004), prestao je vaiti Zakon o javnom priopavanju ( 83/96, 105/97, 143/ 98, 20/00, 96/01). Zakon o medijima iz 2003 ukinut je odlukom Ustavnog suda RH iskljuivo iz formalnih razloga, jer nije donijet veinom glasova svih zastupnika. Zakon o javnom priopavanju je ureivao uglavnom pitanja u podruju javnog informiranja koja se osobito odnose na tiskane medije. Odredbe toga Zakona kojima se ureivao poloaj i prava urednika i novinara bile su nepotpune su i nedostatne. Uvaavajui odredbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju zakljuenog izmeu Republike Hrvatske i Europske unije uspostavljena je obveza donoenja novog zakona kojim e se podruje

48

49

Uzgred, ak se etiri lanka Ustava odnose izravno na zatiu privatnosti: l. 34. (o nepovredivosti doma), l. 35. (o tovanju i pravnoj zatiti osobnog i obiteljskog ivota), l. 36. ( o slobodi i tajnosti dopisivanja i svih drugih oblika openja) i l. 37. ( o sigurnosti i tajnosti podataka). Usp: Novoselec: Kanjavanje novinara.. kao bilj.2. str. 2.

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 javnog informiranja potpunije urediti sukladno pravnoj steevini Europske unije gdje se ovim pitanjima posveuje velika pozornost kao jednom od mjerila stupnja demokratinosti drutva. To je i uinjeno donoenjem Zakona o medijima. Zakonom o medijima se po prvi puta se ureuju na odgovarajui nain pitanja znaajna za ostvarivanje slobode medija i slobode izraavanja, a meu njima osobito pravo novinara na podnoenje tube Upravnom sudu u sluaju uskraivanja javne informacije te pravo javnosti da bude tono, nepristrano i pravovremeno informirana. Zakonom o medijima ureuju se i sljedea osnovna pitanja: utvruju se opa naela djelovanja medija, a osobito: sloboda izraavanja i sloboda medija, nain poticanja pluralizma i raznovrsnosti medija, nain osiguravanja dostupnosti javnih informacija, te zatita privatnosti; propisuju se medijska naela i obveze nakladnika kao to su: obveza pridravanja pravila novinarske struke i etike pri objavljivanju informacija, dunost medija da potuju privatnost, dostojanstvo, ugled i ast graana, a poglavito djece, mladei i obitelji, odgovornost nakladnika za naknadu tete nastale objavljivanjem informacije u medijima. Zatita privatnosti kao jednog od temeljnih ljudskih prava ureena je lankom 7. koji osigurava svakoj osobi pravo na zatitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i asti. Ovom odredbom propisuje se i izuzee osoba koje obavljaju javnu slubu ili dunost u sluajevima koji su u vezi s javnom slubom i dunosti koju obavljaju. Kao izuzee od ovoga naela propisano je i da osoba koja svojim izjavama, ponaanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim ivotom sama privlai pozornost javnosti ne moe zahtijevati istu razinu zatite privatnosti kao drugi graani.50 lanak 8. propisuje da nema povrede prava na zatitu privatnosti, ako u pogledu objavljene informacije prevladava opravdani javni interes nad zatitom privatnosti. Ova odredba predvia nain rjeavanja sukoba dvaju vanih interesa, prava na slobodu izraavanja i prava zatite privatnosti, koja se moraju u pravilu uravnoteeno ostvarivati. Meutim, pravo slobode izraavanja moe zbog opravdanog javnog interesa glede obavijetenosti javnosti o odreenoj informaciji prevladati u odnosu na ostvarivanje prava na zatitu privatnosti. Kada e se raditi o prevladavajue opravdanom javnom interesu ocijenit e nadleni sud od sluaja do sluaja.51 lankom 15. osigurava se pravo javnosti da bude tono, nepristrano i pravovremeno informirana, te se upravo stoga obvezuju mediji da objavljuju programske sadraje uz pridravanje pravila novinarske struke i etike. Ta pravila kao i druge samoregulacijske akte kojima se utvruju strukovna i druga pravila ponaanja ili ureuju odnosi u medijskoj djelatnosti samostalno utvruju nakladnici, novinari i njihove udruge. I u ovoj odredbi ponovno se istie dunost medija da potuju privatnost, dostojanstvo, ugled i ast graana, a poglavito djece, mladei i obitelji.52 lankom 27. propisano je pravo novinara na izraavanje stajalita o svim dogaajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima, te da se novinaru ne moe otkazati ugovor o radu, umanjiti plaa ili izmijeniti poloaj u urednitvu zbog iznoenja stajalita. Isto tako novinaru koji je u statusu vanjskog suradnika medija te koji svoj posao obavlja temeljem ugovora nije mogue zbog izraavanja stajalita umanjiti ili obustaviti od isplate
50

85

51

52

lanak 7.: (1) Svaka osoba ima pravo na zatitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i asti.(2) Osoba koja obavlja javnu slubu ili dunost ima pravo na zatitu privatnosti, osim u sluajevima koji su u vezi s javnom slubom ili dunosti koju osoba obavlja.(3) Osoba koja svojim izjavama, ponaanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim ivotom sama privlai pozornost javnosti ne moe zahtijevati istu razinu zatite privatnosti kao drugi graani. lanak 8.:Nema povrede prava na zatitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zatitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju. lanak 16.:(1) Mediji su duni potovati privatnost, dostojanstvo, ugled i ast graana, a osobito djece, mladei i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugroava dobrobit djeteta. (2) Mediji su duni potovati pravo na zatitu identiteta svjedoka i oteenika kaznenih djela, i bez njihova znanja i pristanka ne smiju otkriti njihov identitet.

86

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu ugovorenu naknadu ili njezin dio. U sluaju spora izmeu nakladnika i novinara ako budu u postupku iznesene injenice koje opravdavaju sumnju da je nakladnik prekrio odredbe o pravu novinara na izraavanje stajalita tada teret dokazivanja injenica pada na nakladnika.53 Treba napomenuti i da je Zakonom o medijima otklonjena neprimjerenost l. 23. stavka 1. toka 3. Zakona o javnom priopavanju koji je utvrivao pretpostavke osloboenja nakladnika od eventualne odgovornosti za naknadu tete poinjene objavljenom informacijom, pa i informacijom iz neije privatnosti. Naime, po Alaburi, ta je odredba u sluaju istinitosti objavljene informacije znaila obranu tuenika, pa makar se radilo i o informaciji iz najintimnije privatnosti potpuno anonimne osobe koja nije ni od kakvog javnog interesa. Ta odredba je bila dodue u skladu s demokratskim pravnim standardima kad je rije o zatiti ugleda i asti, ali je bila potpuno neprimjerena kad je u pitanju zatita privatnosti.54 Odgovornost nakladnika za tetu sada je propisana lankom 21.55 Zakona o medijima, te se u st.4. toka 3. propisuje da nakladnik ne odgovara za tetu ako je informacija kojom je teta uinjena utemeljena na tonim injenicama ili na injenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su tone i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove tonosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, Nadalje se navode sluajevi kada nakladnik ne odgovara za tetu, ali se iz tih sluajeva izdvajaju oni koji se odnose na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit nain. Postojanje pretpostavki odgovornosti za tetu dokazuje tuitelj, dok postojanje pretpostavki za osloboenje od odgovornosti za tetu dokazuje tuenik. Ako je informacija autorizirana ,a pojedini dijelovi sadre oevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne iskljuuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.56 lanak 22. propisuje da se nematerijalna teta u pravilu naknauje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade utvrene opim propisima obveznog prava. Ovom odredbom ujedno se propisuje da pravo na tubu za naknadu ne53

54

55

56

lanak 27.: Novinar ima pravo izraavati stajalite o svim dogaajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima. Alaburi, V. Mediji vs. privatnost- kritika analiza hrvatskog civilnog i kaznenog zakonodavstva, Hrvatska pravna revija, 2002, str. 5. lanak 21.(1)Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroi drugome tetu duan ju je naknaditi, izuzev u sluajevima propisanim ovim Zakonom.(2)teta je umanjenje neije imovine ili sprjeavanje njezina poveanja(materijalna teta)te nanoenje drugom zikog ili psihikog bola ili straha (nematerijalna teta).(3)Na utvrivanje odgovornosti za naknadu tete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugaije odreeno.(4)Nakladnik ne odgovara za tetu ako je informacija kojom je teta uinjena:vjerno izvjee s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvrne ili sudbene vlasti ,te tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne)samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvrne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne)samouprave, a njezin smisao nije promijenjen urednikom obradom, objavljena unutar autoriziranog intervjua,, utemeljena na tonim injenicama ili na injenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su tone i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove tonosti ,a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, fotograja oteenika snimljena na javnome mjestu ili je fotograja oteenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oteenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograniio pravo autora fotograje na iskoritavanje djela, tona, a iz okolnosti sluaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zakljuio da se oteenik slae s njezinim objavljivanjem, proizala iz vrijednosnih sudova autora ije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. (5)Stavak 4.ovoga lanka ne odnosi se na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit nain. (6)Postojanje pretpostavki odgovornosti za tetu dokazuje tuitelj, dok postojanje pretpostavki za osloboenje od odgovornosti za tetu iz stavka 4.ovoga lanka dokazuje tuenik. (7)Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadre oevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne iskljuuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri. prava. Prijedlog Zakona o medijima s konanim prijedlogom zakona, P .Z.E. br.87., 28. travanj 2004., dnevni red 6. sjednice Hrvatskog sabora., www.sabor.hr

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 materijalne tete ima osoba koja je prethodno zatraila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije mogu.57 Na temelju izloenih odredbi moemo zakljuiti da su Zakonom o medijima normirana prethodno izraena stajalita u znanstvenim krugovima i u praksi Europskog suda.

87

4.3. Kaznenopravna zatita privatnosti Privatnost se kaznenim zakonom titi prijetnjom kaznom za iznoenje ili pronoenje neeg iz osobnog ili obiteljskog ivota pojedinca, to moe koditi njegovoj asti i ugledu. Kazneno djelo iznoenja ili pronoenja osobnih ili obiteljskih prilika, i njegov kvalicirani oblik ukoliko je poinjeno putem javnih glasila, supsumirano je, dakle pod skupinu kaznenih djela protiv asti i ugleda. Alaburi zakljuuje, da poput Zakona o javnom priopavanju, koji vie nije na snazi, i Kazneni zakon istom normom utvruje pretpostavke osloboenja od odgovornosti (pretpostavke iskljuenja protupravnosti djela) neovisno o vrsti dobra koje se titi. Iste pretpostavke iskljuenja protupravnosti vrijede, naime, i kad je rije o povredi ugleda ili asti, i kad je rije o povredi privatnosti. Temeljenje kaznene odgovornosti za povredu privatnosti, nadalje kae Alaburi, kao, uostalom, i za povredu ugleda, na subjektivnoj namjeri autora informacije iz naina izraavanja i drugih okolnosti, u potpunom je nesuglasju sa suvremenom jurisprudencijom, koja polazi od premise da je presudni faktor pri utvrivanju odgovornosti za povredu privatnosti ne/postojanje legitimnog javnog interesa za otkrivanje odreene informacije iz neijeg privatnog i obiteljskog ivota. Iako bi ekstenzivnim nainom tumaenja lanka 203. KZ-a i moglo ustvrditi da zakonodavac uvaava javni interes kao jedan od moguih razloga za iskljuenje protupravnosti u sluajevima povrede privatnosti, smatra Alaburi, on sam po sebi nije dostatna osnova za obrnu u kaznenim postupcima. Jer, autor informacije bit e osloboen kaznene odgovornosti tek ako i iz naina izraavanja jasno proizlazi da mu nije bio cilj koditi ugledu i asti privatnog tuitelja.58

4.4. Odredba o krivnji za medijska kaznena djela Iako je novi hrvatski Kazneni zakon donijet 1997. u l.4. sveano proglasio naelo krivnje, nije ga sam potovao jer je u l.48. propisao krivnju u posebnim sluajevima kad se radi o kaznenim djelima poinjenim u sredstvima javnog priopavanja.59 Usprkos
57

58

59

lanak 22.(1)Nematerijalna teta u pravilu se naknauje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika ,te isplatom naknade sukladno opim propisima obveznog (2)Pravo na tubu za naknadu nematerijalne tete sukladno opim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatraila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije mogu. lana Alaburi, V. Mediji vs. privatnost- kritika analiza hrvatskog civilnog i kaznenog zakonodavstva, Hrvatska pravna revija, 2002, str.5. lanak 48. (1) Krivnja glavnog urednika za kaznena djela poinjena u sredstvima javnog priopavanja odreena je ovim Zakonom kao i za svakog drugog poinitelja osim u sluajevima koji se posebno odreuju ovim lankom. (2) Ako glavni urednik ili osoba koja ga zamjenjuje u vrijeme objavljivanja nije kriv kao pojedinani poinitelj ili sudionik kaznenog djela poinjenog u sredstvima javnog priopavanja, kriv je: - ako do zavretka glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom autor ostane nepoznat, - ako je informacija objavljena bez pristanka autora, - ako su u vrijeme objavljivanja postojale stvarne ili pravne smetnje za pokretanje kaznenog postupka protiv autora, koje i dalje traju. (3) Nije kriv glavni urednik, odnosno osoba koja ga zamjenjuje ako iz opravdanih razloga nije znao za koju od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga lanka. (4) Pod uvjetima iz stavka 1. i 2. ovoga lanka kriv je: - izdava ili nakladnik nepovremene publikacije osim ako naznai autora kanjivog sadraja za kojeg ne postoje smetnje za pokretanje kaznenog postupka, tiskar nepovremene publikacije kad nema izdavaa ili nakladnika ili postoje smetnje za pokretanje kaznenog postupka protiv njega, - proizvoditelj u sluajevima kad

88

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu naslovu koji govori o krivnji, Bai je s pravom zastupao stajalite da je u pitanju objektivna odgovornost jer se glavni urednik i druge osobe navedene u toj odredbi ne mogu izgovarati na to da im nije bio poznat sadraj objavljenih informacija, da ih nisu razumjeli tako da one imaju kriminalni sadraj i smisao. U l. 48. zaista su bila propisana pravila o odgovornosti kojima se derogiraju opa pravila o krivnji i sudionitvu, kako naglaava Novoselec. Zanimljivo je da su novinari uoi donoenja Kaznenog zakona 1997. prosvjedovali protiv odredbe l.48. Kaznenog zakona. To su uinili s pravom, ali zauuje da nakon donoenja novele od 9. srpnja 2003. nisu prepoznali znaenje ukidanja l. 48. za armaciju slobode informiranja. Razumije se da ukidanje lanka 48. ne znai ukidanje odgovornosti medija za kaznena djela, jer ona njime nisu ni bila propisana. Isto tako ono ne iskljuuje ni odgovornost glavnog urednika i drugih osoba obuhvaenih kaskadnom odgovornou za kaznena djela poinjena u sredstvima javnog priopavanja u svojstvu supoinitelja ili sudionika s autorom, ali samo u granicama vlastite krivnje u smislu l.36. st.1.60 U Konanom prijedlogu izmjena i dopuna Kaznenog zakona iz 2003. navodi se da odredba o krivnji za kaznena djela poinjena u sredstvima javnog priopavanja iz lanka 48.u suprotnosti je s naelom krivnje proklamiranim u lanku 4. jer omoguuje da glavni urednik i druge osobe odgovaraju za neka namjerna kaznena djela, prvenstveno protiv asti i ugleda, i kad ne postupaju s namjerom koja se inae trai za ta kaznena djela (npr. glavni urednik objavljuje neki prilog koji predstavlja klevetu ne znajui da je njegov sadraj neistinit). Moderni kazneni zakonici u pravilu ne poznaju takve odredbe, to znai da krivnju glavnog urednika i drugih osoba navedenih u lanku 48.treba utvrivati prema opim odredbama koje vrijede za sve. U tom pravcu kretala se uglavnom i praksa naih sudova.61 Kako je novela Kaznenog zakona iz 2003. ukinuta zbog formalnih razloga, novelom iz 2004. ponovno se brie l.48. U prijedlogu te novele ponovno se navodi da predlagatelj smatra da je odredba o krivnji glavnog urednika i drugih osoba navedenih u l.48. KZ, kada se radi o kaznenim djelima poinjenih u sredstvima javnog priopavanja ,u teoriji i u praksi izazivala opravdane kritike, prvenstveno zbog toga jer se u sutini radi o kaznenoj odgovornosti koja se prenosi sa osobe poinitelja na neku drugu osobu kod koje ne postoje elementi krivnje za poinjenje tog kaznenog djela od drugog poinitelja. Tzv. kaskadna odgovornost temelji se na pojmu objektivne kaznene odgovornosti koju treba u suvremenom kaznenom pravu izbjegavati. Budui da se lanak 48. mogao primijeniti u najveem broju sluajeva za kaznena djela protiv asti i ugleda i to osobito klevete putem sredstava javnog priopavanja predlagatelj smatra da je ukidanje toga lanka ujedno i pribliavanje preporukama koje za kaznena djela klevete i uvrede putem medija smatraju dovoljnom graanskopravnu odgovornost za naknadu tete koja je poinjena takvim ponaanjem. Stoga, ovom promjenom hrvatsko kazneno zakonodavstvo se osuvremenjuje uz istovremenu napomenu da mogunost naknade tete u graanskopravnom postupku tubom prema glavnom uredniku i drugim osobama navedenim u lanku 48. KZ ostaje izvan kaznenopravne represije kao zatita graanskih prava i sloboda u pravnom sustavu Republike Hrvatske.62

60 61

62

je kazneno djelo poinjeno putem audioureaja, videoureaja ili slinih sredstava javnog priopavanja, - ako su izdava, nakladnik, tiskar ili proizvoditelj pravne osobe ili dravna tijela, kriva je osoba koja je odgovorna za tu djelatnost izdavanja, nakladnitva, tiskanja ili proizvodnje. (5) U sluajevima kad je sredstvo iz ovoga lanka koje sadri kazneno djelo proizvedeno u stranoj dravi kriv je uvoznik, a u sluaju da se radi o pravnoj osobi ili dravnom tijelu, kriva je odgovorna osoba uvoznika. Novoselec,P .:Temeljne crte novele Kaznenog zakona 2003. HLJKPP , Zagreb.,vol.10, broj 2/2003, str. 263-306. Konani prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, 2003., 16. lipanj 2003., dnevni red 33. sjednice Hrvatskog sabora, www.sabor.hr Prijedlog Zakona o iznjenama i dopunama Kaznenog zakona 4.6. 2004, prvo itanje P .Z.E. br.88. dnevni red 7. sjednice Hrvatskog sabora, www.sabor.hr

Pravnik, 41, 1 (84), 2007

89

V. Novinarstvo i kaznena djela protiv asti i ugleda

Kako smo ve naglasili, sloboda izraavanja miljenja na indeksu ljudskih prava i sloboda uiva najvii stupanj ustavno-zakonodavne i sudske zatite. U tom kontekstu presudna je uloga novinara i tzv. sredstava masovnih komunikacija. Oni su organi javnosti, a njihova je funkcija u demokratskome drutvu dvojaka: informativna i kontrolna. S jedne strane oni omoguuju javnu raspravu o opem dobru, posredujui raznovrsne informacije, ideje, miljenja, svjetonazorske i politike opcije itd., dok s druge strane u ulozi tzv. psa uvara oblikuju javno mnijenje i bude kritiku javnost, javno razotkrivajui razliite nedemokratske i nezakonite postupke vlade, zakonodavca i pravosudnih organa, te ukazujui na razliite pojave i oblike zloporaba politike moi i krenja ljudskih prava i sloboda. Ugroziti, stoga, na bilo koji nain slobodu medija i slobodu informiranja ne znai samo ugroziti neka osobna, ustavom zajamena prava novinara, ve to znai ugroziti njihovu, za odranje svakoga demokratskog drutva, presudnu funkciju, pa stoga i samu demokraciju kao oblik vladavine i pretpostavku svih drugih deklariranih ljudskih prava i sloboda.63 Kako smo ve zakljuili, u svim demokratskim zemljama, pa tako i u naoj, sloboda izraavanja je ipak ograniena, kako bi svakom pojedincu bilo zagarantirano pravo da ivi prema vlastitom nahoenju, bez iijeg uplitanja i bez neovlatenog otkrivanja pojedinosti iz njegova osobnog i obiteljskog ivota. Sloboda izraavanja ograniena je pravom pojedinca da od drugih zahtijeva tovanja njegova dostojanstva, da ga ne omalovaava i da ne umanjuje njegov ugled u ivotnoj zajednici. Sloboda izraavanja i zatita asti i ugleda ureena su kako u Ustavu i Kaznenom zakonu, tako i u Zakonu o medijima. Pa emo pokuati tu antinomiju obraditi, koliko e biti mogue, i sa novinarskog stajalita.

1. Kanjavanje novinara za iznoenje injenica Ako su pitanju injenine tvrdnje, novinar moe biti optuen zbog kaznenog djela klevete iz l. 200. st. 2. KZ.-a ili zbog kaznenog djela iznoenja osobnih ili obiteljskih prilika iz l. 201. st. 2. KZ.-a, odnosno za kvalicirane oblike tih kaznenih djela. Kad je rije o kaznenom djelu klevete, kako je ve istaknuto, novinar nema pravo na iznoenje neistinitih tvrdnji i on e za njih u naelu, kazneno odgovarati. Novinar se moe osloboditi te odgovornosti kao i svaki drugi okrivljenik ako, u prvom redu dokae istinitost svojih tvrdnji. Meutim, i u tom sluaju moe odgovarati za uvredu ako je istinita tvrdnja iznijeta na uvredljiv nain (l.199. st. 2. KZ.-a). To e proizlaziti iz forme iznoenja ako su uz istinite injenice upotrijebljene pogrde ili psovke, a iz okolnosti kada je iznijeta neka istina, ali ve zaboravljena injenica za ije objavljivanje ne postoji nikakav javni interes. Meutim, mnogo lake nego dokazivanjem istinitosti svoje tvrdnje, novinar e izbjei osudu za kazneno djelo klevete ako dokae da je imao osnovanog razloga povjerovati u istinitost onoga to je iznosio (l. 200. st. 3. KZ-a.), s time da i u tom sluaju, kao i pri dokazivanju istine, dolazi u obzir osuda zbog uvrede ili predbacivanja kaznenog djela. Treba dakle, uspostaviti vrste kriterije u pogledu njihova dunosti provjeravanja informacija. samo Kazneni zakon u tom pravcu ne daje nikakve upute. Posredno o tome govori l. 16. Zakona o medijima:(1)Mediji su duni potovati privatnost, dostojanstvo, ugled i ast graana, a osobito djece ,mladei i obitelji .Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugroava dobrobit djeteta. (2)Mediji su duni potovati pravo na zatitu identiteta svjedoka i oteenika kaznenih djela, i bez njihova znanja i pristanka ne smiju otkriti njihov identitet.
63

Alaburi,V.: Sloboda izraavanja.. kao bilj.13 str.9

90

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu O tome je li novinar imao osnovanog razloga povjerovati u istinitost onoga to je iznosio ili prenosio sud procjenjuje ex ante, tj. on mora poi od onih mogunosti informiranja koje su novinaru stajale na raspolaganju u vrijeme objavljivanja informacije. Objavljena vijest mora biti potkrijepljena minimumom dokaza; ako toga nema, novinar se mora suzdrati od njenog objavljivanja. Pri tome sud mora ipak paziti da novinarima ne nametne preteke obveze koje bi oteale, ako ne i onemoguile, javno informiranje, imajui posebno u vidu prirodu novinarske djelatnosti koja ima smisla samo ako donosi aktualne informacije pa se od novinara ne moe traiti da zbog provjeravanja objavljuje injenice sa zakanjenjem koje ih ini neinteresantnima. Posebno je vano pitanje smije li novinar objavljivati samo sumnje o nekim dogaajima, odnosno ne predstavlja li ve i objavljivanje takvih sumnji kazneno djelo klevete. U naelu ne moemo novinaru uskratiti i pravo na objavljivanje vijesti koje se sastoje u izraavanju sumnji, ak ni uz pretpostavku da se one kasnije pokau osnovanim. Ako bi se novinama doputalo da one objavljuju samo potpuno dokazane tvrdnje, morali bismo ih snabdjeti pravim policijskim aparatom radi voenja istrage ili im u najveem broju odrei pravo na informiranje. Kada injenine tvrdnje predstavljaju kazneno djelo iznoenja osobnih i obiteljskih prilika iz l. 201. st. 2. KZ-a- koje zbog posebno zatite osobnog i obiteljskog ivota ima uvijek prednost pred kaznenim djelom klevete- novinar je potpuno izjednaen s ostalim poiniteljima, odnosno ne moe dokazivati istinitost onoga to je iznosio ili pronosio, niti moe dokazivati da je imao osnovanog razloga povjerovati u istinitost vijesti. To je argumentum a contrario iz odredbe l. 200. st. 3. KZ-a. Oito je ovdje zakonodavac zatiti intimne sfere graana dao prednost nad interesom javnog informiranja, to valja odobriti jer se interes javnosti da bude informirana ne moe odnositi na tuu intimnu sferu.64

2. Kanjavanje novinara za vrijednosne sudove lanak 27. Zakona o medijima propisuje (1)Novinar ima pravo izraavati stajalite o svim dogaajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima. Ako su u pitanju vrijednosni sudovi, tj. kazneno djelo uvrede iz l. 199. st. 2. KZ-a, novinar se nee kazniti pod uvjetima iz l. 203., prema kojem se nee kazniti tko se uvredljivo izrazi o drugome u vrenju novinarskog posla osim ako iz naina izraavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se radi o ponaanju koje je imalo cilj samo koditi neijoj asti ili ugledu. U biti te zakonske odredbe jest zatita opravdanih interesa, tj. interesa javnosti da bude obavijetena o svim bitnim drutvenim zbivanjima. Razlog iskljuenja protupravnosti iz l. 203. KZ.-a, osobito kada se odnosi na novinarski posao, ima i posebnu karakteristiku po kojoj se razlikuje od krajnje nude utemeljene na zatiti pretenog ili barem jednako vanog interesa: dok krajnja nuda slui samo zatiti postojeih dobara, l. 203. KZ-a time to omoguuje slobodno iznoenje misli u javnosti utire put novim vrijednostima i na taj nain omoguuje drutveni progres. Tako je ta odredba zapravo jedna od rijetkih u kaznenom pravu koje daju sucu ansu da se od branitelja postojeeg pretvori u borca za novo. Pri ocjeni je li napad na ast opravdan novinarskom djelatnou biti e najvanije utvrditi je li novinar istupio u javnom interesu ili iskljuivo zato da bi udovoljio potrebi publike za senzacijom ili za trivijalnim uivanjem u pikantnim detaljima i skandalima to je karakteristino za uti i senzacionalistiki tisak, a u kom sluaju treba uskratiti zatitu novinaru. Treba takoer ocijeniti da li je novinarova intervencija bila neophodna upravo u onom obliku koji je uslijedio ili se isti cilj mogao postii i blaim sredstvom. Meutim, ovdje
64

Usp: Novoselec: Kanjavanje novinara.. kao bilj.2.str. 2.

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 se mora posebno imati u vidu da javni djelatnici, osobito politiari, umjetnici portai, moraju biti spremni na otru kritiku koja nee moi uvijek zaobii ni njihovu linost. To osobito vrijedi u sluaju kad se inkriminacije odnose na uzvraanje napada, jer onaj tko napada druge mora biti spreman da mu se uzvrati istom mjerom. Sva navedena naela iskljuenja protupravnosti uvrede nanijete u vrenju novinarskog posla na zakon subjektivizira i svodi na pitanje je li kod poinitelja postojala namjera vrijeanja. ini se da to nije najbolje rjeenje. Uvoenje posebne namjere kod uvrede u suprotnosti je s principom da uvreda nije namjerni nego obini umiljajni delikt, pa se, prema tome, moe izvriti i s eventualnim umiljajem. Stoga bi bilo dovoljno, a i jasnije, vezivati kanjavanje za uvredu samo uz nain izraavanja ili druge okolnosti, a ispustiti dvosmislenu i zbunjujuu namjeru vrijeanja.65

91

VI. Zakljuak
Iz navedenog opisa problematike kaznenih djela protiv asti i ugleda, moe se zakljuiti da ova kaznena djela sadravaju u sebi duboku kompleksnost koja je vidljiva makar i samo povrno bili upoznati s tom problematikom. Vidjeli smo da ova kaznena djela zauzimaju veliku panju javnosti, zbog ega smo skloni ovim kaznenim djelima pridodati, moda, neprimjerenu panju. Jasno je da su ljudi od pamtivijeka branili svoju ast i ugled, u nekim povijesnim razdobljima ak gorljivije branili nego danas, naravno i ne samo sudskim zatitom. U dananje vrijeme svjedoci smo poveanja broja sudskih postupaka u ovoj materiji, posebice u demokratskim zemljama. Slobodi izraavanja, kao temeljnoj slobodi i pravu graana, daje se velika irina i vanost, ali u dobu iroke komunikacije, mnogo puta i ta iroka sloboda izraavanja miljenja biva prekoraena. Karakteristino je da su demokratska drutva sklonija sve manjem ograniavanju slobode izraavanja miljenja, to naravno znai da se suava opseg kaznenih djela protiv asti i ugleda. Smatramo da bi Republika Hrvatska, kao mlada demokratska zemlja, trebala slijediti taj put. Treba jo jednom istaknuti da je kazneno djelo iznoenja osobnih i obiteljskih prilika u velikom raskoraku s pravnim standardima demokratskih zemalja, koje doputaju povredu privatnosti ako je ta povreda u interesu javnosti. Posebice je doputeno zadiranje u privatnost javnih osoba, i to uvijek i u svim pitanjima, kada se osobni ili obiteljski ivot odraava na njihov javni ivot. U Hrvatskoj to jo nije sluaj, ali pod stalnim utjecajem tih zemalja, takav je razvoj mogu je i u Hrvatskoj. Spomenut emo jo jedanput, da se kazneni postupak za kaznena djela protiv asti i ugleda pokree privatnom tubom, odnosno ukinuta je odredba koja je u sluaju povrede asti i ugleda visokih dunosnika propisivala pokretanje postupka po slubenoj dunosti. Ukidanje te odredbe znai jedan pomak ka demokratskijem drutvu, ka ukidanju autocenzure novinara i irenje slobode izraavanja. Naglasit emo jo jednu vanu komponentu pri obradi kaznenih djela iz ove glave Kaznenog zakona, a to je iskljuenje protupravnosti. U nastojanju da se u krajnjoj moguoj mjeri reducira kaznenopravnu odgovornost novinara za ova kaznena djela i praktiki dekriminalizira novinarsku klevetu dolo je do novele KZ . Radi se o intervenciji kojima se teret dokazivanja od eventualno optuenog novinara novim rjeenjem prebacuje na tuitelja. Ako se ove promjene dovedu u svezu s postojeom kaznenopravnom odredbom koja se odnosi na zatitu povrede slobode izraavanja misli, tj. na inkriminiranje ponaanja kojim se uskrauje ili ograniava sloboda tiska ili drugih sredstava priopavanja iz l.107. KZ, moe se smatrati da e izostavljanjem l. 48. i gotovo potpunim otklanjanjem kazne65

Usp: Novoselec: Kanjavanje novinara.. kao bilj.2.str. 2.

92

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu nog djela klevete kada je poinjeno u novinarskom poslu, osim ako se radi o ponaanju koje je imalo samo cilj nakoditi neijoj asti ili ugledu dosadanje i nove odredbe hrvatskog kaznenog prava omoguuju maksimalne medijske slobode bez kaznenopravne represije. S obzirom da se kod tog kao i drugih kaznenih djela protiv asti i ugleda radi o kaznenopravnoj zatiti temeljnih ljudskih prava koje vrijednosti se tite i Ustavom RH i lankom 10. Konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda takvo rjeenje otklanja potrebu potpune dekriminalizacije klevete kao kaznenog djela, to nije prihvaeno ni u postojeem kaznenom pravu europskih zemalja. Takva promjena ne mijenja postojeu i u svijetu poznatu graanskopravnu odgovornost za eventualnu poinjenu tetu neistinitim ili na drugi nain tetnim djelovanjem u sredstvima javnog priopavanja. U kaznenopravnoj teoriji, meutim, istie se potreba preoblikovanja sadanjeg preirokog pojma klevete. Istie se da klevetu valja ograniiti samo na sluajeve u kojima poinitelj zna da za drugoga iznosi ili pronosi neistinitu injeninu tvrdnju (izravna namjera) i za takve situacije iskljuenje protupravnosti mora biti nemogue neovisno o tome je li radnja poinjenja ostvarena u obavljanju djelatnosti koje nabraja lanak 203. KZ i je li poinitelj postupao s ciljem da nakodi asti ili ugledu drugoga ili ne. Drukije valja prosuditi situaciju kad poinitelj ne zna jesu li injenine tvrdnje koje iznosi ili pronosi istinite ili ne. To je upravo situacija u kojoj se najee nalaze novinari koji prenose odreenu informaciju ija se istinitost ne moe utvrditi. Takva ponaanja na uzoru na neka inozemna zakonodavstva treba obuhvatiti posebnim kaznenim djelom ogovaranja ili posebnim lakim oblikom klevete. Ono bi se sastojalo u iznoenju ili pronoenju injeninih tvrdnji koje mogu nakoditi neijoj asti ili ugledu, ali za koje se ne zna jesu li istinite ili ne, te za taj sluaj predvidjeti iskljuenje protupravnosti. To je posebno vano za obavljanja novinarskog posla koje moe opravdati ogovaranje, jer postoji pravo i dunost novinara da informiraju javnost o svim drutveno vanim pitanjima sve dok postupaju u dobroj vjeri. (aktualnosti). S obzirom na bitne razlike izmeu klevete i ogovaranja iz kojih izvire i razliitost u primjeni razloga iskljuenja protupravnosti za kaznena djela, rjeenja koja se predlau de lege ferenda u pravcu razlikovanja teeg i lakeg oblika klevete, te iskljuenja protupravnosti samo za laki oblik, zasluuju odobravanje. Svi shvaamo da je novinarski posao jako vaan u demokratskim drutvima. Novinare smatramo psima uvarima, stvarateljima javnog mnijenja. Kako sam ve naglasila, njihova uloga u drutvu je osobito vana. Zbog toga problematika kanjavanja novinara za kaznena djela protiv asti i ugleda predstavlja posebnu problematiku. Pri tome naravno moramo imati i u vidu pravo javnost da bude informirana, te paziti da karikatura i satira ne znae automatski povredu asti i ugleda. Sada sam ukratko iznijela neke od problema koji su obraeni, elei naglasiti one koje smatram osobito vaim. Sva problematika vrti se oko antinomije slobode izraavanja miljenja i povrede asti i ugleda. Smatramo da je nae drutvo, kao demokratsko, krenulo putem sve manjeg ograniavanja slobode izraavanja, te da e se sva problematika koja se pojavi, osobito u praksi, ali i teoriji, rjeavati u tom smislu.

Summary
In this work, the criminal act of libel, insult and disclosure of personal and family matters, together with reproaching a criminal act, will be analysed from its determination by denition, to considering it from different angles, such as antinomy of freedom to express ones opinion and the persons right to privacy. In order to reduce in the largest possible proportion the criminal and juridical responsibility of the press for these criminal acts, and practically to decriminalize the press libel and thereby achieve maximal journalistic freedom, numerous modications and supplements to the Penal law are made, and all

Pravnik, 41, 1 (84), 2007 in accordance with the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, which is itself a part of the interior order of the Republic of Croatia. Therefore, one can say that the positive constitutional, civil and penal legislation in Croatia is harmonized with global democratic standards and that it represents a prerequisite of informing the public about all socially important questions, enabling and asking (if necessary) to modify and add the lines of direction which are by the professional public suggested and are connected with the protection of a persons privacy and freedom of expression. Key words: libel, media, privacy, honor, reputation

93

Literatura
1. Alaburi, Vesna: Novine pred sudom, Erasmus, Zagreb, 1995, br.10. 2. Alaburi, Vesna: Sloboda izraavanja i kaznenopravna zatita asti i ugleda: teorijski i praktini problemi tranzicije u Hrvatskoj, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, (Zagreb), vol.3, broj 2/1996. 3. Alaburi, Vesna; Havki, Emil: Zakon o javnom priopavanju- komentar i praksa, Zagreb, travanj 2000.g. 4. Alaburi, Vesna : Sloboda izraavanja u praksi Europskog suda za ljudka prava, NN, Zagreb, 2002. 5. Alaburi, Vesna: Mediji vs. privatnost- kritika analiza hrvatskog civilnog i kaznenog zakonodavstva, Hrvatska pravna revija, 2002. 6. Alaburi, Vesna: Sloboda misli, miljenja, izraavanja i informiranja, Hrvatska pravna revija, 6/2003, str. 1-13. 7. Bai, Arsen: sloboda izraavanja, mediji i potovanje linosti, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1-2/1994. 8. Bai, Arsen: Marginalije zu novi Kazneni zakon (posebni dio), Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 1/1998. 9. Bai, Biljana: Kleveta i uvreda bez zatvorskih kazni, Vjesnik, 29. prosinac 2005.,www. vjesnik.hr 10. Bojani, Igor: Iskljuenje protupravnosti za injenine tvrdnje koje mogu koditi asi i ugledu, Pravni vjesnik 19 (3-4): str. 9-26, 2003. 11. Grbi, Gordana: Tko je ministrici pravosua nasapunao dasku, Novinar, 11/2003. 12. Grbi, Gordana: Dva naina kanjavanja za klevetu, Novinar, 3/2004 13. Horvati, eparovi i suradnici: Kazneno pravo (posebni dio), Zagreb, 1999., Masmedia 14. Marijan/ Koki: 7. radionica: Novosti kod kaznenih djela protiv asti i ugleda, osobito kad su poinjena putem sredstva javnog priopavanja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (nadalje HLJKPP) , Zagreb, vol. 5, broj 1/1998, str. 209-217. 15. Mrela, Marin: Sadraj klevetnike izjave i oblik krivnje kod klevete, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu ( Zagreb), vol. 4, broj 2/1997, str.715-726. 17. Mrela, Marin: Kaznenopravna odgovornost medija, Vladavina prava, 1/2000, str. 113-127. 18. Mrela, Marin: Neki pravni i praktini aspekti kaznenopravne zatite prava na privatnost i prava na slobodu izraavanja, Hrvatska pravna revija, 2001. 19. Novoselec, Petar: Kanjavanje novinara za krivina djela protiv asti i ugleda, Pravni vjesnik 8 (1-4): 69-79.,1992. 21. Novoselec, Petar: Osvrt na dosadanje promjene kaznenog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2/1996.

94

Kaznena djela protiv asti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu 22. Novoselec, Petar: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, (Zagreb),vol. 4, broj 2/1997., str. 715-726. 24. Novoselec, Petar: Temeljne crte novele Kaznenog zakona 2003., HLJKPP, Zagreb., vol.10, broj 2/2003, str. 263-306. 25. Primorac, Damir: Osnovna kaznena djela protiv asti i ugleda- kleveta i uvreda, Hrvatska pravna revija, 11/2004., str. 79-84. 26. Svedrovi, Marijan: Prodor u retrogradna rjeenja, Tvrtka, 4/1996, Izmjene krivinog zakona, str. 49-52. 27. oli, Milivoj: Tekst i naslov klevetnikog lanka s aspekta kaznenog prava: prilog medijskom pravu, Odvjetnik 11-12/1994, str. 17-22. 28. Zgrablji, Dora: Kaznena djela protiv asti i ugleda kao jedno od ogranienja slobode izraavanja, Pravnik, 1/ 2003, str. 167-181. 29. Konani prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, 2003., 16. lipanj 2003., dnevni red 33. sjednice Hrvatskog sabora, www.sabor.hr 30. Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, 04.06.2004., prvo itanje, P.Z.E. br. 88., dnevni red 7. sjednice Hrvatskog sabora,vidi na: www.sabor.hr 31. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, 29.11.2005., prvo itanje P.Z. br.360., dnevni red 17. sjednice Hrvatskog sabora, www.sabor.hr 32. Prijedlog Zakona o medijima, s konanim prijedlogom zakona, P.Z.E. br.785., 24. rujan 2003., dnevni red 37. sjednice Hrvatskog sabora 33. Prijedlog Zakona o medijima s konanim prijedlogom zakona, P.Z.E. br.87., 28. travanj 2004., dnevni red 6. sjednice Hrvatskog sabora., www.sabor.hr 34. Odluka Ustavnog suda, Broj: U-I-241/2000,Zagreb, 10. svibnja 2000, www.nn.hr