ATMOSFERSKI ELEKTRICITET Openito

Atomi i molekule zrane smjese mogu dobiti ili izgubiti elektrone i pri tom postaju elektriki nabijeni, tvorei pozitivne i negativne ione i slobodne elektrone. Nosilac elektrinog naboja moe se udruiti s nekom molekulom, esticom praine, elementom oblaka (meteoroloki termin za kapljice kie, snjene ili ledene kristalie, kondenzacijske i sublimacijske jezgre), pa tako nastane nabijena estica. Pojavom naboja atmosfera postaje elektriki vodljiva i dolazi do elektrine struje.

Sl.....
Slika 1. Atmosferski slojevi klasificirani prema: A) raspodjeli temperature, B) prema brojevnoj gustoi elektrona, C) prema prevladavajuim procesima sa stanovita aeronomije.

Prouavanje ionizirane atmosfere svodi se na dva podruja, donju i gornju ioniziranu atmosferu: Donja ionizirana atmosfera koja obuhvaa troposferu i stratosferu (prvih 50 km Zemljine atmosfere). Tamo se ionizacija dogaa neprekidno, ali je slabog intenziteta, s iznimkom elektrinog izbijanja za grmljavinskog nevremena (ciklonalni poremeaji u troposferi). Gornja ionizirana atmosfera, obuhvaa ionosferske slojeve i dio magnetosfere

(ukljuuje mezosferu, termosferu i dijelom magnetosferu) u kojima dolazi do raznih fiziko-kemijskih procesa (fotodisocijacija, molekularna rekombinacija, iono- molekularni procesi i dr.).

Slika 2. (1) Grmljavinska struja (Elektrina struja u podruju grmljavinskog nevremena) (2) elektrini otpor u atmosferi do sloja izjednaenja (lijevo izmeu oblaka i sloja izjednaenja, desno izmeu tla i sloja izjednaenja) (3) struja lijepog vremena (4) ionizacija izazvana kozmikim zraenjem (5) tlo (Zemljina povrina) (6) sloj izjednaenja (donja baza elektrosfere ili ionosfere, 60-70 km)

Ionizatori
U Zemljinoj prizemnoj atmosferi do ionizacije dolazi pod uinkom radioaktivnih i neradioaktivnih ionizatora. Radioaktivni ionizatori Radioaktivnost je sposobnost nekih tvari da se spontano raspadaju na jednostavnije elemente, oslobaajui pri tom alfa-, beta- i ili gama- zraenje. Takvi su radij, torij i aktinij, a sadre ih gotovo sve prirodne stijene i veina prirodnih tala. Na jedan gram kamena dolazi u prosjeku oko 10-5 g torija, 10-6 g urana i oko 10-12 g radija. Oceani sadre takoer radioaktivne elemente, ali u neznatnim koliinama. Radioaktivni ionizatori djeluju dvojako: direktnim zraenjem iz tla i zraenjem preko plinovitih emanacija rasprenih u atmosferi. Pri tom je gama-zraenje najprodornije, pogotovo iznad eruptivnog kamenja. Plinovite emanacije (radon, toron, aktion) radioaktivnih elemenata su meu-produkt njihovog raspadanja, slian plinu, i turbulencijom se raznose u prizemnim slojevima atmosfere. Djelovanje im je ogranieno poluvremenom raspadanja: radon 3,8 dana, toron 54,6 sekunde, aktinon 3,9 sekundi. Za ionizaciju atmosfere je unato malim koliinama u prirodnom stijenju, najvaniji radon, jer ima najdulje vrijeme raspadanja. Pri tom su najdjelotvornije alfa zrake i to u prizemnom sloju od 1-2 m nad tlom (jaina ionizacije oko 107 ionskih parova u sekundi po 1 m3). Unato neznatnim koliinama emanacije, radioaktivni ionizatori su bitni izvori iona nad kontinentima, u prizemnom sloju 50 - 100 m nad tlom. Nad oceanima je njihov znaaj neznatan.

Neradioaktivni ionizatori Pojava ionizacije pri rasprskavanju slatke vode (npr. vodopad, vodoskok). Kapljice se nabijaju pozitivno, a sitnije estice u okolnom zraku (aerosoli) nabijaju se negativno. Na krestama valova na moru (npr. vjetrovni valovi kod bure) dolazi do rasprskavanja slane vode pri emu se sitne kapljice morske vode nabijaju negativno (Lenardov efekt). Neke tvari obasjane Sunevim ultraljubiastim zraenjem izbacuju elektrone. Taj fotoelektrini uinak, ogranien je na prizemnu atmosferu, ovisno o rasprostiranju tvari sa svojstvom fotoelektrinog uinka. Udio fotoelektrinog uinka na ionizaciju atmosfere je malen. Sunevo ultraljubiasto, korpuskularno zraenje i kozmiko zraenje su moni ionizatori u visokoj atmosferi. Kozmike zrake prodiru kroz cijelu atmosferu pa ak i u gornji sloj Zemljine povrine. Maksimalni uinak kozmikih zraka je pri vrhu troposfere. Veinski sadraj kozmikih zraka su protoni, koji u procesu sekundarne ionizacije izazivaju stvaranje novih estica visokih energija. Te estice ine sekundarno kozmiko zraenje, koje doprinosi stvaranju iona u donjoj atmosferi (troposfera i stratosfera). Radioaktivno zraenje s tla te primarno i sekundarno kozmiko zraenje su glavni ionizatori koji djeluju uvijek i svagdje, pri emu glavnina radioaktivnog zraenja djeluje nad kopnom. Sunevo ultraljubiasto zraenje djeluje kao bitan i stalni ionizator u visokoj atmosferi, jer u donju atmosferu nakon apsorpcije u viim slojevima, dospijeva tek manji dio izvornog intenziteta.

Karakteristine veliine elektrinog polja u atmosferi

Ionizirane estice u zranoj smjesi ine elektrino polje donje atmosfere. Veliine kojima se opisuje to polje su sljedee: vrsta i pokretljivost ioniziranih estica i jakost ionizacije, prostorni naboj elektrina vodljivost, elektrina struja i njene komponente, gustoa elektrine struje i globalna jakost struje, elektrino polje, razlika potencijala i otpor. Fiziko-kemijski i termo-dinamiki procesi izazivaju promjenljivost elektrinog polja, i parametara, o kojima ono ovisi. Promjene imaju dijelom periodiki (dnevni i godinji hodovi) a dijelom neperiodiki karakter te ovise o vremenu i prostoru. Stanje elektrinog polja se stoga opisuje momentalnim vrijednostima, a i srednjacima tih veliina, njihovim rasponima ili globalnim vrijednostima raunski dobivenim. Ionizirane estice Za opis ioniziranih estica bitan je njihov tip, veliina (definirana polumjerom r) i pokretljivost . Vrijedi relacija da se pokretljivost odreuje iz: gdje je brzina zanoenja nabijene estice (m/s), a E jakost elektrinog polja (V/m), []=m2/Vs

Tablica 1. Nazivi i pokretljivost iona (H. Israel, 1957). Naziv Primarni ili mali ioni Sekundarni ili srednji ioni Manji i vei srednji ioni Polumjer r (nm) < 6,6 6,6 do 78 78 do 250 Pokretljivost 10-4 (m2 / Vs) < 1,0 1,0 > K >0,01 0,01>K > 0,001 0,001>K > 0,0025

Veliki ili Langevinovi ioni 250 do 570 Ultra veliki ioni

> 570 (do r = 10-5 cm) K<0,00025

Slobodni elektroni i mali ioni su preteno negativni i zbog male mase su vrlo pokretljivi i najvie doprinose elektrinoj vodljivosti zraka. Srednji i veliki ioni znatno manje doprinose vodljivosti zraka, iako mogu biti znaajni u nekim efektima prostornog naboja. Jakost ionizacije je broj iona odreenog predznaka, koji ionizacijom nastanu u jedininom prostoru (1 m3) i jedininom vremenu (1 sekunda). Prostorni naboj ili prostorna gustoa iona Ionizacijom nastaje jednaki broj iona obaju predznaka. Meutim, nejednolikost obiljeja nastalih iona, je uzrok raznolikosti djelovanja ostalih faktora na njihovu prostornu raspodjelu (npr. meteoroloki parametri). Ukupan naboj u jedininom volumenu ini prostorni naboj q, odreen izrazom:

gdje je e elementarni naboj, a n broj iona u jedininom volumenu (brojana gustoa ili koncentracija). Prostorni naboj opada eksponencijalno s visinom. Mjerenja su dala za prostorni naboj u zraku u blizini tla vrijednost oko -310-12 C m-3, a na 10 km visine oko +1,3 10-14 C m-3. Povrinska gustoa iona U vremenski neporemeenim uvjetima na povrini Zemlje prevladava negativni naboj. Povrinska gustoa naboja moe se odrediti iz izraza:

Za polje E = 130 V m-1 (srednjak za prizemnu atmosferu) vrijednost za povrinsku gustou je reda veliine -10-9 C m-2 (H. Israel, 1957). Ta je vrijednost priblino jednaka prostornom stupastom naboju koji je takoer reda veliine 10-9 C (stupac zraka baze 1 m2 i visine 9 km). Tako Zemlja u cjelini djeluje neutralno prema svemirskom prostoru. Elektrina vodljivost Ioni u atmosferi i njihova pokretljivost ine atmosferu elektriki provodljivom. Tome najvie doprinose elektroni i mali oni, dok je uinak srednjih i velikih iona neznatan. Vodljivost je odreena izrazom:

Znaenja slova e, n, su ista kao ranije i se odnosi na vrstu iona, a + i na predznak naboja iona. Srednja vrijednost vodljivosti u prizemnom sloju atmosfere je oko 2,510-14 -1 m-1. To je neznatna vodljivost u usporedbi s metalima, ali nije zanemariva u odnosu na vodljivost npr. jantara (10-18 -1 m-1). Vodljivost atmosfere se praktiki ne mijenja u prva 3 km nad tlom, ali s rastuom visinom vodljivost naglo raste i postaje deseterostruko vea od vrijednosti u prizemnom sloju. U gornjoj mezosferi i donjoj ionosferi (70-80 km) vodljivost se moe usporediti s dobrim vodiem elektriciteta. Kad ioni dopru do tih visina vrlo se brzo podjednako globalno rasporede. Zato je sloj 70-80 km dobio ime sloj izjednaenja ili sloj izravnanja. Elektrina struja u atmosferi i njene komponente Pozitivni ioni putuju prema negativno nabijenom tlu, a negativni ioni putuju u vis. Tako nastaje stalna vertikalna elektrina struja, koja tee u oba smjera ili bipolarna struja, kako ju naziva H. Israel. Ukupna bipolarna struja na nekom mjestu se moe izraziti kao:

Bipolarna struja, nastaje u mirnoj neporemeenoj atmosferi i zove se vodljiva, konduktivna struja ili struja lijepog vremena. Meutim, ioni se povode i za mehanikim gibanjem zraka, a prenoenje elektrinog naboja du zrane struje stvara tzv. konvektivnu elektrinu struju. Konduktivna i konvektivna elektrina struja su glavne komponente ope preteno vertikalne elektrine struje u donjoj atmosferi. Nadalje, oborina sadri elemente raznih veliina i agregatnog stanja (kapi kie, kristali snijega, zrnca tue), koji takoer mogu nositi pozitivni ili negativni naboj, a obaranjem iz oblaka ine tzv. oborinsku struju kao treu komponentu elektrine struje u donjoj atmosferi. Prema tome se ukupna struja na nekom mjestu i vremenu moe izraziti kao:

Vrijednosti tih jakosti su male, pa se rauna vrijednost globalne struje IZ lijepog vremena za cijelu Zemlju iz izraza: gdje je JZ gustoa struje lijepog vremena koja u prizemnom sloju zraka iznosi oko 210-12 Am-2 i s visinom se tek neznatno mijenja. P je plotina Zemlje, koja iznosi 5,1 1014 km2, a odatle je IZ = 1 kA, vertikalna je i usmjerena je prema tlu . Elektrino polje, razlika potencijala i otpor Jakost elektrinog polja odreena je izrazom: . Srednjak jakosti elektrinog polja u neporemeenim uvjetima prizemne atmosfere kree se oko 150 V/m, ali je promjenljivost velika pa se mjerene vrijednosti kreu izmeu 60 i 500 V/m, a za olujnog nevremena vrijednosti se penju na nekoliko kV/m. Jakost polja opada priblino eksponencijalno s visinom, jer se i elektrina vodljivost mijenja eksponencijalno s visinom.

Razlika potencijala elektrinog kruga u donjoj atmosferi odreuje se iz:

U je razlika potencijala izmeu tla i sloja izjednaenja, z je razlika visina. Srednjak razlike potencijala u neporemeenim uvjetima iznosi 240 kV, a mijenja se u rasponu 180 do 400 kV. Elektrini otpor u atmosferskom elektrinom krugu se mijenja ovisno o jakosti elektrinog polja i gustoe struje, dakle prvenstveno o jakosti polja, jer je gustoa struje praktiki konstantna. Prema gore navedenoj formuli bi promjena jakosti polja s visinom, trebala na visini od 30 km dati jakost polja oko 1% njegove vrijednosti pri tlu. Mjerenja su meutim pokazala da elektrino polje ve na visini od 2 m opadne za 80% prizemne vrijednosti . Isto tako, prema zakonima elektrostatike naboj meu ploama kondenzatora elektrinog polja navedenih karakteristika, trebao bi se izjednaiti ve nakon desetak minuta, a uvaavajui realne uvjete u atmosferi do izjednaenja bi dolo priblino nakon pola sata. Meutim, do toga ne dolazi jer se polje u donjoj atmosferi odrava i neprekidno obnavlja, zadravajui podjednako iste karakteristike. Prema tome, u prirodi postoji mehanizam koji to polje odrava. Izvorni proces za odravanje atmosferskog elektrinog polja su grmljavinske oluje, koje preko elektrinog izbijanja (munje) obnavljaju atmosferski kondenzator. Prema globalnim klimatolokim podacima svakog trenutka u svijetu izbija 1000 do 2000 mu nja. Munje izbijaju tijekom grmljavinske oluje, a najee su u tropskom pojasu preko cijele godine. estina pojavljivanja im postepeno opada prema polovima. U umjerenim irinama su oluje nad kontinentom vezane za toplo doba godine i dana (veinom poslije podne), dok u obalnom podruju umjerenih irina su hladno doba godine i no povoljniji za termodinamiku nestabilnost i razvoj grmljavinskog nevremena, radi povrine mora u neposrednoj blizini, koja je toplija od obale. Takova razlika u estini grmljavinskih oluja izmeu kontinentalnog i obalnog podruja je utvrena i u Hrvatskoj, unato nevelikoj povrini koju zauzima.

Odravanje elektrinog polja u atmosferi

Elektrine pojave u donjoj atmosferi mogu se uzeti kao neovisne o globalnom elektrinom kondenzatoru kojemu je jedna ploa negativno nabijena Zemljina povrina, a druga ploa koncentrirani pozitivni naboj ispod sloja izjednaenja, na visini baze najnieg ionosferskog sloja (70 do 80 km). Kako je ve spomenuto naprijed, karakteristine veliine elektrinog polja ovise o meteorolokim parametrima: magla, vlanost zraka, vrsta i razvijenost oblaka, koncentracija organskih i drugih primjesa (praina, aa, pelud i dr.). U podruju vremenskih poremeaja povezanih s prolazom zranih fronti kao i lokalnih termodinamikih nestabilnosti u toplo doba godine i dana, nastaju povoljni uvjeti za nastanak olujnih oblaka intenzivnog vertikalnog razvoja (Sl.4). To su kumulonimbus i kumulonimbus inkus oblaci (simbol Cb u meteorologiji, od lat cumulonimbus znai gomilica i kia, lat. incus znai nakovanj, jer na njega podsjea najgornji zaleeni dio u zadnjoj fazi razvoja olujnog oblaka). Vertikalne dimenzije Cb incus oblaka mogu dosei 10 km i vie. To znai da se taj oblak moe protezati kroz cijelu troposferu, prodirui ak i u donju stratosferu. Gornji dijelovi tih oblaka (5 km i vie) sastoje se redovito od ledenih zrnaca ili ledenih kristala. U uvjetima intenzivnog razvoja oblaka elektrino polje postaje vrlo promjenljivo: povrinski naboj postaje mjestimice pozitivan,

prostorni naboj opada s visinom, a smjer E-polja poprima smjer suprotan onom koji prevladava nad podrujem lijepa vremena.

Slika 3.

Shema grmljavinskog oblaka kao baterije za odravanje globalnog elektrostatskog polja i strujnog kruga u atmosferi (M.A. Uman, 2001).

Vremenski poremeaji u obliku grmljavinskog nevremena su glavni generator trajnog odravanja elektrinog polja donje atmosfere. U olujnim oblacima jakog vertikalnog razvoja, donja baza oblaka je veinom negativno nabijena, to inducira pozitivni naboj na t lu ispod oblaka, s velikom razlikom potencijala izmeu oblaka i tla. To znai da se prostorni naboj preraspodjeli suprotno onome u podruju lijepa vremena.. Posljedica je snano elektrino izbijanje (ili elektrino pranjenje) a elektrina struja potee uzlazno, zatvarajui na visini i kroz tlo strujni krug sa silaznom prevladavajuom slabom elektrinom strujom nad podrujem Zemlje bez vremenskih poremeaja, koje je znatno veeg rasprostiranja.

Wikipedia, The Free Encyklopedia (http://en.wikipedia.org) http://science.nasa.gov http://www.chaseday.com/lightning.htm