2

A. L. KENNEDY

Day

Day 2007.
( nagrada Costa Book Award ranije Whitbread 2007. )

THA MRAN AN SO.

Alfred je putao brkove. Neupueni promatra mogao bi pomisliti da je dokon, da bezbrino provodi vrijeme na selu, ali tomu nije bilo tako. U stvari, on se koncentrirao, razmiljao o svakoj dlaci kako bi bio siguran da e se izravnati i da e sve biti u redu. Njegov je progres do sada doista impresivan: respektabilan brk koji je ve sugerirao pouzdanost i smirenost. Imao je on i nedostataka, odreenih mana: nizak, nimalo elegantnih ruku, zacijelo e oelavjeti na tjemenu, navika da guta rijei prije nego to ih uspije izustiti, navik a da uglavnom gleda u tlo - i onih nekoliko kila vika oko struka, slaba kondicija - ali nije bio strano ruan, nije bio tako lo momak. Njegov je problem uglavnom bio zamor - ili prije iritacija tim zamorom - ili prije zamor uzrokovan tom iritacijom - ili moda oboje. Vie nije mogao odrediti. Nije se radilo o tome da je udan, ili poseban, posve suprotno: on je posluan, osjeajan i obian, i nita vie: ali ak i obinoj osobi ponekad moe biti dosta svega, moe se uzrujati i, na primjer, svako toliko poeljeti da joj se ukae neka prilika. To je posve razumljivo, zar ne? ovjek mora zamisliti da je dobio priliku za slobodu, komadi prostora. Za interval izmeu alternativa, koji ti daje prostora. Ali ponekad razmilja o sebi, a jedino to moe vidjeti jesu zapreke, i zaudi se to si uope bio u stanju izii iz svoje kue - svoje postelje, pustimo sad kuu. Jednog e se jutra pogledati u zrcalu i upitati se zato se to ne vidi; nain na koji vei dio tebe uvijek vie jer eli van. Brkovi ili bez brkova, to nee nita promijeniti. Nevolja je u tome to ima previe posla: disanje, spavanje, hodanje, jedenje: to ne moe izbjei, usaeno je i treba ti, pa stoga samo ide dalje i dalje. Da su postojale druge mogunosti, promjene koje bi mogao poeljeti - kao to je hodanje po dnu oceana - a da nije riba, on mrzi jebene ribe, ali biti ovjek izgubljen u oceanu, zato ne bi to pokuao? Zato ne bi iskuao to god mu padne na pamet? A samo razmiljanje, od toga nema nikakve koristi, a ipak to mora cijelo vrij eme raditi. Ono je tu dok sanja, dok govori, dok obavlja cijelo mnotvo svakojakih prisilnih radnji. Ako nisi u stanju zadrati kontrolu i ostati na oprezu, mogao bi razmiljati o bilo emu, a upravo je to ona sloboda koje se eli kloniti. Moe izbjegavati odreene misli, otkaiti ih i maknuti im se s puta, ali one e te i dalje progoniti. Mora paziti. Ovog ih jutra osjea, unutra i van, loe misli kako se nadmudruju s njim, prepredene. One pljuskaju poput prljave vode iza njegovog lica, a izvan njega zgunjavaju povjetarac sve dok ga ta povrina ne dotakne, ne nalegne mu na usta, daleko je bra i sloenija od pukog zraka. Danas mirie na plavetnilo, toplo plavetnilo Ratnog zrakoplovstva: smrad kiice uzdie se iz vune i posvuda je miris ivog plavetnila: paste, ulja za kosu, onog bezlinoga groznog ruiastonaranastog sapuna, cigareta Woodbine i Sweet Caporal, i onih drugih jeftinih, onih koje su dobivali nakon vojne akcije: cigareta Thames, da smire ivce. "Zdravo, evo nam opet Londonske Magle." Pluckrose ih je navikao da je zovu Londonskom Maglom: izmaglicu od dima cigareta Thames u prostoriji za brifiranje - prvo on, a zatim ostali. Jedna od stvari koja im je kao posadi bila zajednika: "Opet Londonska Magla". Ali on se ne eli sjeati Pluckrosea, nije ga htio prizvati. Prestani. Moe? Sada to i mislim. Moe? Stoga se buka povukla natrag, posluna, pustila ga je neka bude gdje se nalazio. Ne radi se o tome da mu je to bilo posve jasno - njegova tona lokacija - osim injenice da je sjedio, sjedio i imao mlade brkove. Odavno su skrenuli s puta, Alfred nije primijetio kada je to bilo, a izvan svake sumnje sada su se izgubili, ako su ikad znali kamo treba ii. A to je na odreen nain boljelo, iritiralo: stii nikamo, morati posrtati i vui se stazom koja se rava, krivuda, a onda ih konano posve naputa: usmjerila 4

ga je, i on se znoji kroz gusto bunje iza ovjeka koji je stranac - Vasilij - netko za koga se ulo: govorkalo se o looj prolosti i nou. Ali ovo je dobro. I dalje uivam u svojoj situaciji. Nimalo se ne brinem. Jer sam odluio da budem sretan. Ovdje je sve tako veliko i ravno da imam prostora za to. I dan je lijep, dobar za odmaranje, daleko od svih na otvorenom. Stoga neu biti maloduan: nema potrebe. Osim toga ovdje je barem mirno, a ja sam uvijek cijenio malo mira. Gomila vam moe dodijati. Opsjeda vam glavu. Jedan po jedan, s ljudima moe izii na kraj, ali ne s gomilom, a zadnji tjedni svakako nisu bili samotni - transport, predavanja, naredbe - ba kao u starim vremenima - previe kao u starim vremenima - ti i drugi dobrovoljci. Prvo pravilo civiliziranog ivota - nikad dobrovoljac. Stoga je danas pametno, kada nisi potreban, da ode i doe do daha, smjesti se, a to nije mogue ako ima publiku: ni mogue ni dostojanstveno. Vasilij, naravno, nije publika, stoga se ne rauna. Ljude o kojima si sluao svakojake prie ne zanima to radi. Putaju te da radi svoje i pretvaraju se da nisu vidjeli. Ponaaju se onako kako bi htjeli da se i ti ponaa prema njima. Sigurno je prolo dosta vremena otkako su odustali od hodanja, smjestili se na komadu tresetita proaranom sitnim utim cvijeem njemu nepoznatog imena. Njegov pogled na vritinu blago je podrhtavao od vruine i zamijetio je da su mu izme i rubovi hlaa bijeli od praine. Sve to je imao na sebi bilo je posueno, za to, ustvari, nije bio odgovoran, ali ipak, negdje je u sebi znao da je to pribor koji je navikao odravati. Zato bi ga inae i dalje nosio? Danas nije imao nikakvih obaveza, nije bilo potrebno. Pogledaj se - prljav si - sav si prljav - zbog toga bi trebao ostati bez ina, Day. Zbog toga bi trebao biti ocrnjen. Osramoen, da te svi mogu vidjeti. A da odjebe sad, moe? Prestani vie s tim budalatinama. Da ne spominjem kako Kraljevski pravilnik slube vie ne vrijedi. A praina je, moglo bi se rei, tako daleko, ondje na samom kraju njegovog tijela, i nema nita s ovim ovdje i urednom, istom tajnovitou privatnih misli, prizvanih misli. Dobro prenje na suncu usporava te, moe se opustiti - a ovdje, ako bi se i pojavilo neto loe, moe ga vidjeti kako nailazi i ima hrpu vremena za naredni korak. Ovo je mjesto i vrijeme za smirenje, za kultiviranje prijateljskih misli. Prebrao je prstima i usredotoio se na uivanje u dobro uvjebanom, ispranjenom mrmoru koji je blago pokretao njegov mozak u lubanji, poticao cirkulaciju, odravao ga okretnim, zatienim i uposlenim, zamiljao je bubnjanje pod svojim rukama kada ih je sklopio na zatiljku da se zatiti od kvrga i dugmadi na svojoj presavijenoj jakni. Slab je jastuk od vojne odore. Doe ti da pomisli kako je smiljena s nekim posve drugaijim namjerama. Kroz koulju ga je bockala otra trava, ali to je iz nekog razloga djelovalo posve umirujue, kao i zbor kukaca koji je pjevao oko njega milju za travnatom miljom. Leati ovako: to je ba dobro - ve odavno nije osjetio takvo zadovoljstvo, kojemu je dosta pridonio taj stranac koji je bio s njim, taj Vasilij, taj blesan koji je sjedio, njihao se, mekoljio i prtljao naokolo, neprestano kreui amerikim upaljaem, puei ukradene amerike cigarete. Lako je mogue da je ukrao i upalja. "Ba mora tako glasno puiti?" "Moram, da, moram." Smijean naglasak, kao da mu je jezik oteen ili utrnuo. "Ove su dobre. Najbolja kvaliteta. Hoe jednu?" I taj suhi glas, priguen - doe ti da pomisli kako je neto u njemu umrlo, premda si to ignorirao - to s tobom nema nikakve veze. "Ne puim." "Svatko pui, g. Alfred." "Onda sam ja zacijelo nitko, Basile" Uiva u pomisli da dodijava ovjeku kojega moda ne bi bilo zgodno uzrujati. "Vasilij. Vasilij. Nije teko ime. Lijepo ukrajinsko ime. Moe me se zvati i Slavko.To je moje drugo ime. Bolje ime." "Misli, kao krsno ime? Kao Basil Slavko." "Mislim moje drugo ime. Drugo ime za druge stvari. Vasilij."To je zvualo ivano koliko se od mrtvoga glasa moe oekivati, ali jo nije dovoljno uzrujan. 5

"Odakle ti upalja?" I dodaje, "Vasilij", trudei se da zvui umorno i preglasno, jer nitko se ne mora gnjaviti imenima, vie nije potrebno - i zato to se moda htio potui. Alfred se pitao nije li, ustvari, zbog toga i poao - krenuti na izlet po vruini zbog vjebe i obrazovanja, netko ti razbije glavu i onda pobjegne natrag. To bi bilo neto. Ali sada je Vasilij kikotao jednolinim glasom koji je u Alfredu izazivao blagu muninu i bio mu je smijean, a zatim, "Uzmi jednu". Kutija mu je ponuena s otrim, kratkim lupkanjem po ramenu. "Uzmi jednu. Svidjet e ti se." Vasilij se naslonio na ruku, duboko je disao i znojio se. "Pravi Chesterfield." U njegovoj je odori zacijelo vie vrue nego u Alfredovoj. Alfred je priekao dok dosadnjakovi nije odustao. "Ima jednu za mene. Ja sam nitko, sjea se? Nemam drugo ime. Nemam drugih stvari." "OK." Alfred mu dobaci pogled i zatekne ga kako pali drugu cigaretu; u tom je tren utku, cerekajui se, Vasilij u svakoj ruci imao cigaretu - duboke oi i dalje su bile zabrinute, ili svakako zauzete nekakvim kalkuliranjem, neim neodgodivim - ali usta su djelovala prijateljski i spokojno. Imao je smijean ten, koziav - Alfred je pomislio na rapnele, eksplozije. A to nije odgovaralo njegovom raspoloenju. "A kako izgleda, ne mogu rei."Alfred se primirio, glavu je bolje smjestio na rukama i protegnuo se. "Izgledam kao ovjek koji ima jako puno cigareta.'Tu je naglasak otar, a zatim grevit smijeh koji je ubrzo preao u kaalj, u tiinu, zatim ustaljeno otpuhivanje na lijevu i desnu stranu. Nikada nisam puio, bez obzira na sve. Rekli su da na kraju hou, ali nisam. Mama mi je rekla da ne puim - nije htjela da potroim sve pare i da se onda mui zbog nesree koja bi me mogla zadesiti - benzin, strojevi, vatra. Rekao sam joj neka se ne brine. Ali ionako radi ono to ti mama kae, zar ne, frajeru? Mora probati i ostati pri tome. A poslao sam joj malo svojih para. Nedovoljno. Nije da me je pitala.Ona nikada ne bi pitala. Probao sam. O tome se radi. Probao sam. O, da. Bio sam dobar deko. Ubio sam, krao i lagao, ali nikada nisam puio i bio sam dobar deko. Sjajan momak, takav sam. Nebo je gledalo dolje u Alfreda, odjednom se silno zainteresiralo, pa je zakiljio prema njemu, osjetio je kako se izmeu njih uspostavlja ravnotea, kako ga oputa i prelijeva mu udove. "Sigurno je negdje oluja." Bio je toliko spor da je postao posve nepomian, kao na vrku slatke, glatke kapljice. "A?" Gaza i pramenje oblaka u visini, ondje gdje je plavetnilo najizrazitije: nauio je to to znai. "Cirostratus... vlaga... Ondje gore se smrzava. Sve se ondje smrzava." Uloviti ideju prije nego to ode dalje i postane gadna. "Negdje je sigurno bila oluja. Ranije." I bilo mu je drago to je nije uo, to je nitko nije uo, jer je u tom trenutku bio posve spokojan, ali nikad ne zna to nekome moe donijeti nevolju, iz ega moe nastati problem. Ljudi su nepredvidljivi - kad si s njima, na kraju se uvijek svede na isto: nema niega na to se moe osloniti. Svatko te moe iznevjeriti. A to mi je nekako jebeno jadno: nije li, na mali? Mi nismo takvi. Mi smo sretni sve do kraja jebeno dugog dana. Da, ali ovaj jebeni Day nije jebeno dug. Metar ezdeset dva u mojim jebenim arapama, ba vam hvala. To je malo. To je malo i praktino. Kako je Pluckrose uvijek govorio - "Ovo je moj prijatelj i kolega, narednik Day, Alfred F. A prije nego to to spomenete, on nije nizak mali gad, on je malen i praktian. Inae nam ne bi stao u kupolu aviona, zar ne?" Pluckrose, koji je takoer bio narednik, premda mu to nije pristajalo - niti bi mu komisija imalo bolje pristajala - njegovo se lice jednostavno nije uklapalo u naputke Zrakoplovnog vijea: pogreno je zrailo, to su pretpostavljeni drali neprikladnim. A povrh toga nije mogao prestati brbljati: "Pa nisam ja htio doi". Zirkao je preko Alfredove glave prvog dana, smijeio se naokolo u hangaru prepunom plavetnila: ljudi stoje kao da im nita drugo ne pada na pamet: ostali trae 6

naokolo kao da su zakasnili, kao da su neto izgubili, ili su zaboravljeni: ostali nisu sami, poeli su ne biti sami. "U stvari, Kralj me je pozvao. Dobio sam pismeni poziv - preko posrednika, ba kako oekujete, a drite da bi to trebalo neto znaiti. Naravno, za ovo sam se dobrovoljno javio. I od tada ama ba nitko nije bio ljubazan prema meni - osim tebe." Nasmijeio mu se i Alfred se uvjerio da u njemu nema ni traka sumnje, ni traka nelagode, samo taj osjeaj da se zabavlja. "Da sam znao, ne bih se pojavio. Mislim, za sada organizacija ba i nije uinkovita. Ovo je vie kao neki totalno sjebani kaos." A zbog ljubaznosti u njegovom glasu psovanje nije bilo nimalo osobno, niti ljutito, vie kao neki glazbeni dodatak. "Doista. Mislim, ovjek se ovdje moe nasmrt prehladiti, za poetak. A oekujem gore stvari." Alfred, rijei su mu zapele pod jezikom, sramio se samog sebe, ali uspio je pribrano izgovoriti, "Da". Nije puno govorio, drao se fraza s kojima je bio siguran, onih koje je donio iz Staffordshirea, koje su mogle zvuati posve prikladno za RAF. I dalje je uvjebavao u mislima. Jesi i bio si. ini i ne ini. Jesi, ili si bio i nisi, ili nisi bio. ini i ne ini, ili nisi inio. Kada si tako poeo govoriti, sve se produljilo - i postajalo grublje, stalno se spotie o pomone glagole, mora tesati svaki od njih. Bio. Jesam. Bio sam. Kakav sam bio. Blag kakav sam bio. Njegov je tata uvijek govorio, "Priaj blago". A mislio je ne govori kao da si blesav, mislio je da je Alfred blesav. A sada Alfred govori grubo. Ipak, nije zvuao kao Pluckrose, to nije htio - Pluckrose je iz jedne druge Engleske. Pluckrose je mogao biti na radiju: policijski inspektor, moda, prijatelj PaulaTemplea*, ili dentlmen koji je zagubio papire i trai pomo od Sextona Blakea**. Dentlmen koji puno pria, a trenutano je zaokupljen nabrajanjem svojih pritubi. "Neke od onih velikih konzervi dema, zna - one su iz Velikog rata. Dem od ljiva i jabuka, odbaen iz rovova. To ne moe biti dobro." Alfred nije htio zvuati kao Pluckrose, samo kao da je drugaiji, kako on zamilja kakav bi narednik Day trebao biti. Za ostale Alfredove promjene postojala je obuka, postojala je pomo, i on se toga primio s odreenim zadovoljstvom: vjebe za ruke, zalijetanje jedan u drugoga kad bi imali v oljno, namjetanje zatvaraa tono na njegovo mjesto u jednom potezu, provjeravanje putanje metka kroz stranji otvor cijevi, uenje novih kretnji, njegova nova forma - ovjek u sreditu avionske kupole, srce mitraljeza. Osjeao se kao da je izabran, kao da je slobodan. Odreenim jutrima to je sjalo u njegovom dahu: doputenje da zadri tu novu kou, da voli obrasce i navike svog avijatiarskog ivota. Ali sada bi moglo biti drugaije, ovo je negdje uinkovito i ozbiljno, previe obaveza da bi ti se pomoglo. Neto u njemu, kao to je njegov govor, nije bilo posve ispravno, nije dobro funkcioniralo, i moda je to ukazivalo na druge ozbiljnije greke koje jo nije otkrio. Mogao je zamisliti svoj neuspjeh, svoju propast, kako nestaje na sjeveru, negdje gdje je hladno i besmisleno, dosauje se s ljuskama krumpira i zahodima. Zar to ne bi bilo kukaviki: strah koji ne mora priznati jer si poteen opasnosti tako to si napravio previe greaka? A moda si prije toga naudio drugima jer si se bojao. To ti uvijek kau - ako se uspanii, otetit e dragocjenu opremu, upropastit e nas uvjebane ljude. Pluckrose je i dalje priao pogledavajui prema prolazu, stropu, prema Alfredu i Alfredovu elu - koje se mrtilo - i jednom krilu iznad Alfredova depa na prsima - AG ugravirano pri dnu, kratica za mitraljesca, znak njegove kvalifikacije. Prvi ispit koji je Alfred ikad proao. Prvi na kojem je ikad bio. Pluckrose namignu. "Nisi u potrazi za samim sobom, a? Ima nareenje? Poite naprijed i okupite tim?" * PaulTemple - fikcionalni lik kriminalistikih romana britanskog autora Francisa Durbridgea (1912-1998). ** Sexton Blake - fikcionalni junak mnotva (oko 4000) britanskih stripova i novela objavljenih izmeu 1893. i
1978. godine.

"Naao sam tebe za skipera." Promrmljano kao neprekinut niz zvukova Black Country - Nao tebe za skipra - ali nije vano, jer to je prvi put izrekao - skiper - i u grudima osjetio iskriav udar ispod teine onog jednog krila. Alfred ima skipera, on ima nareenja, on je u redu. Bio je spoko jan dok je sve oko njega bilo nervozno od zbrke koju nije mogao pojmiti: nemirni ljudi, negdje vjetar bui lupajui labavim metalom, mnotvo njih ostavljenih tu nakon pripremnih razgovora kako bi se razvrstali znajui da moraju uspjeti, to valja napraviti kako treba jer ne moe na kraju imati viak velikih i malih, ne moe na silu u posadu koju ine kompletni idioti, tipovi koji bi te ubili. To mu je kroz glavu prolo vrlo brzo, i vrlo jasno - tipovi koji bi te ubili - to je dopustio, ali nije bilo nikakvog efekta, moda zato to se nadao da ionako ima malo sree, da je sreeno, ima posadu, siguran je. Sretan je, gotovo se nacerio. Ima svog skipera. Mogao bi rei Pluckroseu:"Pa doi onda. Skiper eka." Ali skiper mora biti prvi. Ako opet bude odugovlaio, onda e morati poeti s njim. Skiper je onaj koji stoji iza tebe malo prema desnoj strani aviona, stoji i eka da postane svjestan toga u cijeloj toj guvi, da vidi osjea li ga, ima li instinkt. Kada si se okrenuo, bio je ozbiljan, prekrienih ruku, bulji u tebe, vrh njegove kape nagnut naprijed, tako da nazire tek traak njegove inspekcije: o tome nee nita rei, ali kao da je gotovo zadovoljan. "Oenjen si?" Time ti se ne eli rugati, ne namjerava ti uskratiti potovanje, neka se vidi da ste na odreen nain drugovi, da ste proli puno toga, i to je kraj starog razgovora, zadnja stvar koju treba provjeriti. Na trenutak je nakrivio glavu i onda si mogao vidjeti njegove oi, siguran si da su to prave pilotske oi - nema pojma ni o emu, ali one bi trebale biti upravo takve: zanima ih neto daleko naprijed, pri dnu imaju neku udnu temperaturu. Kasnije e to vidj eti i kod drugih ljudi, i htio-ne htio sjetit e se skipera. Shvaa da on eka odgovor, pa promuca:"Ne, gospodine. Nisam", kao da si dje ak i nikada nisi dirao enu. Ali ti ionako nisi oenjen, dirao si jedino samog sebe i onda se ivcirao zbog toga, a gotovo da si beskonano mlai nego to si mislio. Beskonano: rije koju e ubrzo nauiti - kada beskonanost pone juriti i disati ti za vratom. Beskonanost voli ratove, oni joj omoguavaju ulaz. "Ne, gospodine. Nisam." "Rijeio sam da pitam. Bolje je imati samo neenje. Jednostavnije je. To je moj plan." Onda je skinuo kapu, nagnuo se, i prije nego to si na to pomislio, i ti si gologlav i stee mu ruku. Oko tebe cijelo mnotvo guna i vie, ljudi se gurkaju u prolazu i ti mu isputa ruku, ali sada ste zajedno. On paljivo gleda tvoje lice, zaustavlja te i gleda kako se neto vrsto ukazuje na svijetlo, svijetlosivoj boji njegovog pogleda i osjea da e on uiniti ono to se mora, to god to bilo, ini se da je i u tebi to zamijetio i da je zadovoljan. Obojica ete uiniti sve to treba. "Pozicija?" Gotovo se iscerio "Mogu biti sredina-gore, ako moram." "Ali radije ne bi? Radije bi bio sam u kupoli na repu." "Bolji je pogled." I gine se.Ti si od onih koji najee ginu - zato si to i htio, otkako si prvi put uo za to. "Svia mi se dobar pogled."Otkako si prvi put uo za to. "Tako sam i mislio." Reeno na nekako prisan nain, a nisi nita traio - samo si htio dobiti ono to si elio, pitao si da dobije ono to eli. A on ti je to dao. "Pomislio sam da imam pravog ovjeka." A sada se doista iscerio. "Ja sam Peter Gibbs." Rukom je preao po kosi da ti pokae koliko mu ta boja dodijava kada pomisli na nju. "Ili Sandy. Iz oiglednih razloga." Morao si biti glasniji od buke oko sebe, a poznato je da onda ne zvui uvjerljivo, iako u tom trenutku nisi nimalo mario. "Day, Alfred." Iznenadio si sebe propisnim salutiranjem, tono onako kako su oni htjeli, onako kako bi to uinio dobro dresiran pas kad bi mogao. Sav si se unio u to, u slubu si unio sjaj, vjerovao si u in, imao vjere u ovjeka i vjerovao si u sebe, ak i u sebe. Nakon toga bilo ti je neugodno, naravno. Salutiranje bez kape - kako moe biti tako jebeno blesav. No dok si pokrivao glavu, osjeajui znoj, skiper se u vezi s tim drao oputeno - opet se nacerio - za tebe, ne tebi. Akcent asnika, ali ne kao asnik. "Jako drim do di scipline u avionu, narednie." O tome je razmiljao i rekao ti je neka tako i bude."Ali ne mislim da e biti previe vremena za ceremonije." Njegov glas prepun ljubaznosti koja e te ponijeti i navesti da mu vjeruje. 8

"Tebe sam prvog izabrao jer mi treba uvati lea. Ti zapjevaj svoje, a ja u se pobrinuti da doletimo do samog pakla ako budem morao. Svakako u pokuati. Bit e izbjegavanja." A onda, u sluaju da si pomislio daje brbljiv: "Ali ja sam, ustvari, grozan pilot. Dakle ovo ti je zadnja prilika da se izvue..." Umjesto odgovora nacerio si mu se, i dodao: "Ako nita drugo ne uspije, s vama moemo jednostavno letjeti u krugu suprotno od kazaljke na satu i odvrnuti arulje na njihovim reflektorima..."To je jako stara ala, ali trebala ti je da prikrije zastoj, jer ni ti ni on ne moete znati kako e to izgledati, ali to nije mogue priznati, u tome nema budunosti, pa si pustio da jedan plan bude izgledan kao i bilo koji drugi, jer svi moraju biti barem napola luaki, a obojica trebate zvuati sigurno kada to niste, sluti da bi se mogao poeti smijat i, skakati naokolo, zapjevati "Jeruzalem"*: ne moe predvidjeti: bilo to da ti odvrati misli, jer ti si doista tu i poinje pripadati posadi aviona i ulazi u rat - ti u cjelini rata - zato to si pun ivota, tako beskonano, beskonano iv. Skiper se nakaljao, nije se alio, ali on bi htio zapovijedati, hvala, i uiva to se smiruje zbog njega, neka ti on odredi fokus. Moe se fokusirati - dobar se mitraljezac koncentrira. "Narednie Day, idem potraiti strijelca bombi. A ti mi dovedi navigatora, moe? Sastajemo se za deset minuta kod one protupoarne kante." "Svakako, gospodine." Ve si krenuo kada te je uhvatio za ruku, sagnuo se da bude na tvojoj razini. "uj, trebao bih pretpostaviti da mitraljezac voli gaati, nije li tako? Vie bih volio da ti takvo to ne moram priutiti. Ukoliko nisi u stanju ciljati dok lupa glavom po krovu kupole. elim nas dovesti do cilja i bombardirati. Na nama je da bombardiramo. Ako to ne eli, bolje je da mi odmah kae." "Naravno. Moramo bombardirati." Ali u sebi se ne slae, taj okus kako su te uvjebali da ti se svia pogoditi metu, svijest o tome da se unese u ubijanje: tisuu sto pedeset metaka u minuti poznata ti je ta vrela, mrana varka. "Sigurno? Mislim, tu nee biti vratolomnih okreta." Tu poputa, jer mora: on je tvoj skiper. "Ako mi se na putu nae lovac i postane previe drueljubiv, pucat u na njega. I pjevat u na sav glas cijelo vrijeme. "To ti se svia, pjevati na sav glas - tako bi on rekao. "Nema veze ako zaradim kvrgu kada budete ponirali - nema tu nieg vrijednog." "Kada ti kae kreni, ja kreem." "Kada ja kaem kreni, vi kreete." Ali njemu e se ispuniti elja: uvijek e se raditi o bombardiranju, to je na vama, Zubati Harris tako kae, Veliki ef. On kae da trebate biti momci koji donose pusto. Ne samo da slua skipera, eli ga sluati, i u tome je divna razlika. ak i ako se na kraju to svede na jedno te isto. Kae vie nego to si oekivao: "Bombardirat emo. Bombardirat emo gadove." Ne petlja, ne mekolji se, jer ti je ugodno s Pilotom asnikom Gibbsom; uvijek e biti. Skiper je siguran, i to zna."Ne smeta mi sipati svjetlee metke svuda oko sebe - izvucite nas iz kripca i stii emo kui." "Kada ti kae kreni, efe." "Kada ja kaem kreni" A zatim se drugaije nasmijeio, iroko, pomalo pripito. "Tako treba, efe. Razumjeli smo se." Nema razloga da ti se obraa sa efe - moda se eli oraspoloiti jer si mu upravo izdao nareenje, ili moda jer si mali, pa je onda smijeno. To nikada nisi uspio shvatiti, ali od sada on te zove efe, zbog ega i ostali to ine, i tako si krajem tjedna dobio to ime. aav odabir, jer nikada nisi bio ef niega. Kada si mu doveo Pluckrosea, opet rukovanje, zamijetio si kako se skiper kree: on je blag, toan, mogao bi ga zamijeniti s nekime tko nije previe muevan, ali kod njega, ustvari, nita nije suvino. Postavlja se tono kako je naumio i miruje. Da te udari, to bi uinio jako brzo i jako dobro. Ipak, jo nemaju strijelca bombi. "ao mi je, efe." Skip je slegnuo ramenima, uiva u svojoj isprici. "Nisam mogao nai nikoga tko bi posve odgovarao. Tko je ovo?" * "Jeruzalem" - britanska sveana pjesma na stihove Williama Blakea "And did thosefeet in ancient
time" iz predgovora njegovog spjeva Milton: Poema (1804); glazbu je 1916. godine skladao sir Charles Hubert Hastings Parry (1848-1918).

Pluckrose ulazi i objanjava, prije nego to si stigao odgovoriti, to nimalo ne iznenauje. "Pluckrose. Iz dugog niza Pluckroseovih: moj otac, moj djed i tako dalje, svi Pluckroseovi" pravi mukarci, a izabrala je moja majka, naravno - ubrala - premda zacijelo pod utjecajem alkohola - i onda su se morali nositi s tim, pa su s oduevljenjem to prenijeli i na mene.* inilo se kao da ne die: "Oni koji su jo ivi. Ostali zacijelo s neto manje entuzijazma, premda t ko zna - jednom Pluckrose, uvijek Pluckrose, ini mi se." A skiper ga je promatrao, nepronian i nepomian, pa se pita nisi li strano pogrijeio to si mu doveo Pluckrosea."Moete zamisliti koliko sam se radovao to u upoznati strance - napose zgodne ene - a zaboga, koliko sam samo volio svoje kole - svih osam. Doista nemam nikakvog obrazovanja vrijednog spomena, jedva sam u stanju zbrajati, stoga se ni u kojem sluaju ne bih oslonio na svoje proraune - geometrija je meni nepoznata zemlja - a strane zemlje, naravno: i one su mi nepoznati predjeli. Struan Macallum Pluckrose, tako glasi pun naslov - posve neznatna natruha kotske s majine strane." Pluckrose je mirnuo prema skiperu kako bi dobio trenutak fantastine tiine: "elite li vidjeti moj dnevnik?" To je ponudio prije nego to su ga traili, lice mu se kolebalo izmeu rezignacije i nekog udnovatog veselja, a skiper je vrlo paljivo pregledao svaku stranicu, sklopio dnevnik i uljudno ga vratio."Pa nitko nije rekao da ste opasni." "Mogu biti posve prihvatljiv, ako moram." "to bi bilo vrlo zgodno." Pluckrose izdahnu, djelovao je nii za centimetar, prestao je uzvikivati. "Nadao sam se da bi moglo biti." "Peter Gibbs. Sandy." Skiper protrlja vrat i pogleda prema svom navigatoru - to je Pluckrose zatim prema svom repnom mitraljescu - to si ti - a zatim prema hangaru gdje su se formirale druge skupine, parovi i timovi ljudi poprimali su definiciju. "Ovo je samo nagaanje, znate...", promrmljao je tako da ste ga samo vas dvojica mogli uti, njegova posada, "ali mislim da e nam trebati malo navikavanja. Dakle od sada bismo moda trebali putovati zajedno, u formaciji lijepog malog slova v, da se bolje upoznamo. Kako bi nas jednim potezom mogli uzeti ili ostaviti." * * * Vasilij je na travi rasprostro ruak, raspakirao je napola jestiv kruh, sir u masnom papiru, tri kuhana jaja. Kako udno - tri se ne mogu podijeliti izmeu dva ovjeka. "Dobro je. Imam svoj no." Vasilij je djelovao pomalo srameljivo, ruku je zavukao u dep hlaa i izvadio no na sklapanje, malena stvar. Ipak ti je mogla nauditi, ali zbog toga se nije trebalo uzrujavati."Moj uveni no, da?"Trenutak ga je drao na dlanu, dok nije postao posve neduan, pribor za jelo, predmet bez ikakve svrhe. Zatim je kroz ljusku uzdu prerezao jaje, tono po sredini, to je sjajno obavio, vidjelo se da je no jako otar. "Evo, vidi? Fer je fer." Alfredu je njegovu polovicu ponudio na irokom, crvenkastom dlanu. Dakle imali su neto zajedniko: razumijevanje hrane. Klopa, tako je zovemo u logoru. Klopa. Moda je tako lake podnijeti. Od hrane oekuje mnogo toga, nada se svemu; s klopom nikada ne zna na emu si. A s njom mora biti oprezan, da svi dobiju jednako i korektno. Nije se radilo o tome da tada nisu imali vie nego dovoljno. Dobro slj edovanje za taj dan i svakome po boca hladnog aja - pravog aja, ne onog umjetnog od maslaka ili bog zna ega odredili su im obroke sve dok budu tu, obilne porcije. Ali ipak si mogao biti zabrinut. Razmiljanje o hrani pratilo je Alfreda ve est godina, jo dugo nakon svretka rata: to i preventivna glad, poriv da uzme to god spazi, kad god spazi, u sluaju da poslije ne bude niega. Svakog je dana uza se imao okoladu; a svakog jutra novu kriku kruha, da mu pomognu da ostane miran. Na taj nain shvati da si ivotinja - ulovi se kako prikuplja, divljaki, hranu: bez ikakvih misli. Pomislio bi da su sve one knjige bile vane, zar ne, na mali? Svi su rekli da e tako biti. Zavri s ljudima koji itaju, onima koji vole svoje rijei i s njima im je dobro, pa pokae interes, radoznalost, to se tie tebe i nikog vie, uvia da napreduje - mali momak, ali velik iznutra, prostran. Ali onda naviru unutra, ljudi koji itaju, okomljuju se na tebe, upleu se i ele da bude poput njih, njihov deko, njihov mali, zadaju ti profinjenije brige - po njima, nikada se nisi zanimao * Pluckrose, doslovno pluck + rose = ubrati ruu. Op. prev. 10

za neto vrijedno - stoga sada ima profinjene brige i delikatne probleme, kao da ti je glava postala salon i tu nema niega to moe podnijeti tvoj dodir - i daju ti rijei kojima se ne umije sluiti i upotrijebiti ih svojim novim glasom, a zbog toga bi trebao biti finiji i zreliji ovjek. Sjajna prilika za poboljavanje samog sebe, rat. Ako nisi gladan. Onda zavri kao i svaki drugi pas. Ipak, bili su u pravu. Biti samouk - uasna rije, samouk, ali jedna od prvih koje si nauio: sve posve sam, bez ljudi koji itaju, bez ikoga - biti samouk, to je vano. Bez knjiga moda ne bi osjeao toliki sram. Ili razoaranje. Moda je tvoj sram bio neizbjean, lako mogue da je tako, ali ne i tvoje razoaranje. Uh, dosta vie s tim, moe? Sve je to bilo prije puno godina, a moglo je biti puno gore. Upozorili su te - netko tko je nauio u koli - Ivor Sands ti je rekao, a knjige su cijeli njegov ivot - poni eprkati po prolosti i nee dobro proi, sjetit e se i boljet e te. Ali tebi se ne moe rei. Alfred je prstima proao kroz kosu. Sada mi ne treba udarac u glavu - to jako dobro inim iznutra. Sklopio je vjee, okrenuo se prema vrelini i zagledao u priguenu svjetlost, u krvavo sunce. Vrijeme je da se dovede u red, Day. Dosta je bilo samosaaljenja. Pomisli na svoje jaje svoju lijepu polovicu kokojeg jajeta. To se ne smije zapostaviti. Pogledao ga je, ogulio ljusku, usta su mu naglo postala zainteresirana, vlana. Eh, ali zar to ipak nije bilo veliko, slobodno sveuilite - ratno sveuilite - s Njegovim Velianstvom, probuenim oklopom i zapaljivim bombama, iz obijesti. A toliko toga naui: ljudi gurnuti do samog ruba i jebena golema vrata koja vode prema nikamo, o emu ne eli nita znati. Dosta vie s tim. Ako zadri kontrolu nad svojim mislima, onda stvari ostaju prisne i ljubazne. Dakle zadri kontrolu. A to onda? Razmotrimo stvari na kojima bismo trebali biti zahvalni. Na primjer? Na primjer, ne moe poreci da si nakon toga strano zahvalan na svojoj klopi. Kada ima hrane, to ne uzima zdravo za gotovo. Nikako. To je kao da se ne moe suzdrati da ne izgovori molitvu. Amen, dragi kamen, gumene bebe uvijek plivaju. Ali ta pravila vie ne vrijede. Nema vie gluparanja s Bogom, takoer. Usredotoio se na svoje jaje i zalogaje, sakrio se u tome - fin ugriz u umanjak, na jednom je mjestu malko meke, ondje gdje nije skuhano do kraja. "Dovoljno dobro, ini mi se. Ali nema soli." Kada je oblizao usta, osjetio je golicanje brkova - sada e jedenje biti drugaije, sasvim malo. To mu se svidjelo. "Ispriavam se. Zanio sam se." Vasilij mu je dobacio komad svijenog papira u kojemu je doista bilo soli. Sigurno je bio izvia. Ako u Ukrajini ima izviaa. Alfred je pomislio da Uncle Joe ne bi bio toliko zainteresiran, zar u Rusiji nemaju neku drugu organizaciju, neku socijalistiku udrugu? "Jaje sa soli, sada je puno bolje." S kruhom je jo bolje. Gutljaj aja. Skromna krika s ira. Ne moe se poaliti. "Hoe malo?" "Jebote." Vasilij je izvadio konzervu Klima i otvorio je dok si trepnuo, u tome je bilo neeg prijeteeg. Prole su etiri godine otkako Alfred nije vidio konzervu Klima, od blagog oka zbog prugaste etikete, masna, kockasta slova, na trenutak je osjetio bol, naglo je progutao. "Jebote, jebote." Klim se nalazi s onu stranu ice. To ne spada u 1949. godinu. "Ne voli? Mlijeko - dobro je za tebe." Vasilij je oprezan, zainteresiraniji nego to bi trebao biti. "Od toga ti rastu kosti."

11

"Kosti su mi dovoljno duge, hvala." Pazi da zvui otro. "Ne elim prerasti svoju odjeu. Zna, kod kue svi moramo ekonomizirati. tedjeti funte, nabavljati dolare, takve stvari." Jer mu ne eli dopustiti da misli kako e sve otrpjeti. Nije pametno isticati se, niti se razmetati, ali ne moe ni dopustiti da te netko obiljei kao metu. Pokai im da se ne boji i onda si na pola puta do pobjede u borbi. "Samo sam iznenaen to to vidim. Klim. Zbog neega sam mislio da su raznijeli svaku tvornicu za proizvodnju Klima i onda pobacali sve konzerve u more. Jebeni Klim, od stada jebenih krava, pasu na jebenim poljima jebenu travu. To shvaam kao da netko na svijetu ima smisla za humor. Nuna stvar, smisao za humor."To je bilo predugo, preglomazno, Vasilij je dobio prednost koju bi mogao iskoristiti. A to je i htio, nema sumnje. Ipak, bolje je ne ljutiti se jer to moe uzrokovati slabost i svakojaki jad. "Ali moda sve to previe uzimam k srcu, samo zato to i dalje sanjam o tome. esto." Pogreno - Alfred je u Vasilijevim oima promatrao kako je time otvorio ulaz, pokazao je krai put unutra. "A u miru su svi strano uposleni: sljedovanje ne smije biti prekinuto, uzimaju sve to ele, pobrinu se da budemo veseli i dobijemo to smo zasluili. Sva tko je od nas dobio ono za to smo se borili, nisi za to uo?" Alfred je svjestan da sada zvui ogoreno poput Ivora Sandsa, a on nije kao Ivor, siguran je da nije toliko stradao. Ipak, usprkos tome to se alio, Alfred je pruio ruku i uzeo konzervu, istresao na dlan tu staru, suhu slast. "Isuse." "Fin okus? Kao nekad?" "Ima grozan okus. Vie volim crni aj. Zadri ostatak." Nervoza u trbuhu, morao je lei i neko vrijeme duboko disati. Ali Vasilij je bio raspoloen da iskoristi prednost, jedva je ekao da krene. "Reci mi neto, g. Alfred." Jezik na gornjoj usni, raiuje uspomene. "Ne."To je nevolja s brkovima - na njima se sve zadrava. "Spava?" "Svi spavaju." "Ti spava kako tebi pae? Uiva u spavanju?To ti je dovoljno, tvoje spavanje?" ovjeku se nekamo uri, njui krv. Poput lijenika u Cosfordu, biciklistiki trikovi. Isti stil. eli ukrasti ono to je ostalo od tebe, a pretvara se da nee imati nita protiv. "Spavam vie nego dovoljno, hvala. Ponekad moram rano ustati da se ne bih previe umorio." "A sada si opet ovdje u Njemakoj i pretvara se da si u logoru - sada spava?" Seronja nagaa, ispravno nagaa, da je nesanica - armantna je to rije, puna latinskog* - nesanica je problem, ali otkako je doao, vie ga uope ne mui. Takva stanja mogu se okrenuti na bilo koju stranu, pomisli Alfred, ali pokazalo se da buka u baraci na njega djeluje umirujue: disanje, kripa, mekoljenje tijela, trenje i noni umovi barake, sve to nije mu vie nimalo smetalo. Naprotiv, zaspao bi kao da tone, kao da je progutan, navala sivila svladala bi ga im bi legao i preklopila se iznad njega, gusto i ujednaeno, sve dok ga ujutro ne bi morali protresti, izvui natrag na svjetlo. Ne treba ni spomenuti da si juer ujutro otiao da uzme napoj, da se sredi, morao si zastati, sjesti na iste, lane stepenice neke druge iste, lane barake, i shvatio si da si na rubu suza, sve te boli, jer tobonji logor, tobonja ograda, tobonji straari - to si elio. Zbog one usrane stvari to ti nedostaje. Ta jebena stvar zavukla se tako duboko u tebe da si osjetio ovu radost to vidi kako je opet sagraena i prepuna ljudi: tobonji Kriegiei - Kriegsgefangene: posve njemaka, ta rije tobonji ratni zarobljenici, poput tebe i ostalih osim tebe koji se vraaju po drugi put, volont irali su za svoj zatvor, i ostali osim tebe - bio ti je pun kurac sebe i pun kurac njih i pun kurac te stvari i njezinog okusa i njezinog straha i njezinog ivljenja u tebi i pun ti je kurac toga to e snimanje filma uskoro zavriti, pa e te poslati kui. A tragam i za licima. Iz vremena kada je bilo stvarno. Iz vremena kada smo bili Kriegiei. Jer neto od ovoga ovdje moe djelovati posve jednako i onda oekuje njih, ak i kada si siguran da nee doi: momci koje treba vidjeti. Alfred se okrenuo na bok, vidio je kako Vasilij zabacuje glavu i jede Klim iz konzerve - sipao je previe brzo da bi mogao osjetiti okus. Na trenutak se seronja zakaljao, onda je stao i opet progovorio, rijei su mu bile guste od mlijeka. "Kaem, spava li, g. Alfred? U mom logor u - u mom pravom logoru. Ja spavam."
* U izvorniku: insomnia. Op. ur.

12

"Pa zato si onda doao ovamo? Ako je tvoj logor tako jebeno krasan, zato nisi ostao ondje? eli biti filmska zvijezda, je li tako?"Alfred osjeti kako ga svladava umor, u glavi je iz azivao bol. "Zar ti nije bilo dosta jebenog rata?" "Mi raseljene osobe nemamo izbora jer oni odluuju to e biti s nama, moramo ostati ondje gdje nas smjeste. Posao je nain da se ode." Vasilij uzdahnu kao daje poseban i ima vrsno obrazovanje, kultivirana osoba koja voli porculan, moda i simfonije, kakva teta to osoba s takvim kvalitetama mora tako strano patiti i razgovarati s daleko niim tipom koji je previe glup da to zamijeti. To je istaknuo ispraznivi ostatak Klima u travu, bacio gaje promatrajui kako e Alfred reagirati. Alfred se samo nasmijeio, nije povikao, izgledao je kao da bi doista mogao biti glup, jer u tome je dobar-samouk. Samoobrana. "Moramo biti jako strpljivi, jako fino ekati jedan uz drugoga i ne govoriti previe niti postavljati pitanja. To je strano dosadno." Vasilij zapali jo jednu cigaretu. "Ovo je snimanje filma posao koji nema nikakve veze s koncertom, recitalom, kopanjem u polju ili raspravljanjem o demokraciji i budunosti - u pripremi sutranjeg mira Engleska se nikada nee upustiti u provoenje politike porobljavanja. To sam toliko puta uo da sam upamtio. Uvijek lekcije. Uvijek isto." "udno, to nikad nisam uo." "vicarci, oni su to govorili u ratu. vicarci nita ne razumiju. Jako mali ljudi u svojim glavama, lopovi, ele rei da bi svi trebali biti jednaki." Oblizao je kaiprst, umoio ga u hrpicu Klima na travi i opet oblizao. "Plaaju nam. Za to to radimo na ovom filmu plaaju nam est maraka dnevno." Kao da bi itko povjerovao da mu je novac potreban."Valuta je korisna, ja planiram poboljati svoj engleski." "Ti bi trebao glumiti Nijemca." "Njemaki ve znam." "I ja, na mali. I ja." Nakon toga neko su vrijeme jeli u tiini, a Alfred se zacijelo zanio, zadrijemao, jer kada se probudio, opet je pomislio na momke, svi su bili tu, buljili su u njegovu glavu. Tu je bijesni Dickie Molloy, udara nogom po zidu i zatim epajui tri du staze, derui se kao lud , i Billovi bomboni, pepermint-bomboni Billa Torringtona - neiscrpna zaliha koju je dobio od nekog roaka koji je radio u tvornici gdje se proizvode - nikada nije imao neto korisno, recimo eer, samo pe-perminte - i Edgar Miles, koji je kradom iz bombardiranog kina ukrao tri sjedala za kantinu - poslije je sve smrdjelo na paljevinu - i Hanson, koji je bio gad. "Daj da pogledamo tvoje paleve." Hanson sa svojim izlizanim rukavima, odorom koja je izgledala kao da je u njoj bio pokopan. "Ajde. Palevi." Do tada su Alfred i skiper okupili Pluckrosea, Torringtona i Molloya, traili su asnikog namjesnika. Bez obzira na sve nije odustajao, taj ih je ugavi tip slijedio, krenuo je ravno prema Alfredu. "Ako si mitraljezac...", premda ga nisu htjeli, premda ga nitko nije htio. Okrugla glava i prodorne sitne oi. "Ja sam mitraljezac." to je drugo Alfred mogao rei? Skiper je s ostalima zastao, okrenuli su se i ekali Alfredu iza lea, pa je to morao obaviti kako spada i biti kakvim su ga smatrali, onaj koji nee uzmaknuti. "Ja sam mitraljezac." "Ti kae da si mitraljezac." "Zato to jesam mitraljezac." Osjetio je vrelinu u nogama, u vratu, i teinu posade iza sebe, te je postao nestrpljiv, podboio se i stao. "A to si ti ?" A netko, Pluckrose, pretpostavio je, tiho se grleno hihotao, uivajui u predstavi. Hanson je prepleo prste, ispruio ruke i kljocnuo zglobovima. Neistoa pod noktima, smrdio je kao da spava sa svojim orujem. Blistav pogled ispod prljave plave kose uperen u Alfreda, uivao je u tome podiui oba palca. "Palevi mitraljesca." Nakon nekoliko trenutaka svi su prasnuli u smijeh, Torrington i Molloy potapali su Alfreda po ramenu, ali on se nije micao, jer Hanson bi trebao uzmaknuti, povui se, Alfredovo srce kucalo je bre, bio je spreman. "Gospode, kao mungos i zmija." Pluckrose iza njega, blag. "Da parafraziram Wellingtona - ne znam hoe li uplaiti Goeringa, ali mene su jebeno prestravili." 13

Hanson je zatim popustio, nacerio se. "Pravi avionski mitraljezac." ekao je to e mu rei. "to kae?" Skiper je sada bio pored Alfreda. "Hoemo li ga uzeti?" Svidjelo mu se to ima mo da bira. "Nisam siguran." "Treba li nam, efe?" "Vjerojatno." Alfred se iznenadio kada je uo sebe. "Vjerojatno nam treba." Nakon toga vie nije pogledao Hansona, do kraja dana nije ga htio vidjeti. Ubrzo im je priao Edgar Miles, zijevnuo je stojei nakrivljen kao i inae - izgledao je tako mlitavo da bi ga mogao izliti, odnijeti u kanti - i rekao da bi htio biti s posadom koja se smije, na to su se opet nasmijali, gotovo su urlali od smijeha, sada su se i Alfred i Hanson smijali jer to znai da su njih sedmorica spremni, inilo se kao poetak toga kako e im biti, znai da su kompletni, posada je popunjena. Ne radi se o tome da im je trebao cijeli ivot da neto naue: imali su samo rundu ili dvije uvjebavanja s luacima koji su se odmarali izmeu tura. Ipak, nema razloga za brigu, cijeli ivot i nije tako dugo. A bilo je toliko naina da se ubije vrijeme. "Pa zato je nisi puknuo? Zato to nisi obavio kako treba?" Molloy, pripit jedne veeri, moda dva tjedna nakon to su se upoznali, lupkajui Alfreda po ramenu. "Kad ve ima curu." Postoje stvari o kojima nikad ne razmilja. "Ti doista ima djevojku." Molloy ga zadirkuje sa zakanjenjem od jednog sata, popio je, ali jo uvijek je jako blijed. "Nisam rekao da imam." Postoje stvari kojih se nikada ne treba sjeati. "Aha, ali ima. Nema izbora. Posebne okolnosti u ratu i tako to." Lice i ruke bijeli kao papir, a obrve, oi, usta - sve je to crno, kao da je nacrtano, dodano crnom tintom. "Nisam rekao da imam djevojku." "Aha, ima, ima. uo sam. Nema greke. Ima jednu i jo jednu nedjeljom, sigurno." Pluckrose se ubacio: "Spomenuo si da je rat? Zna, time bi se mogla objasniti ova jebena buka."To je u niskom, etvrtastom salonu u Duke's Headu, njihovom prvom baru. Duck's Head kako bi ga inae zvali? "Runo se izraava." Molloy se smijei i oi mu postaju okrugle: na trenutak djeluje kao da je prolupao. "Hvala vam najljepa, dajem sve od sebe." Klima glavom tako da pomislite na ostale Pluckroseove,"Reci mi, Dickie..." na admirale, suce, ukoene ljude na konjima, na lovake stvari, njihove duge Pluckrose-noge vise, a njihova velika uska Pluckrose-stopala vuku se po zemlji. "Reci mi, dragi g. Molloy - s kime smo se, ustvari, zaratili?" "S Eskimima, bezboniki gade." "Doista, a zato?" "Zato to smo im pokrali njihove jebene pingvine, pa sada kad ih vie nemaju, rijeili su da ih vrate natrag." Postoje stvari kojih se nikada ne sjea jer si osjetljiv i vjebao si borbu bez oruja. Brani se. "Ali nije vano. Ti, Mali efe - hoe li je puknuti ili nee?" Brani se. eli joj sve najbolje ako ba mora i onda ide dalje. Vie nijedne misli. Na nju nee ni pomisliti. Obranit e se. Alfred je sjeo, suh i pomalo bez daha. Njegova naprtnjaa bila je na zemlji, naslonjena na Vasilijevu, ali od Vasilija ni traga, tek bijela hrpica mlijeka po kojoj su gmizali mravi. Pa dobro. Malo je razmiljao o ienju svojih misli, ispiranju petrolejem, uklanjanju mrlja. Ponekad je to djelovalo nakon snova. Radi se o tome da se koncentrira na neto drugo i pusti ih da ieznu. Mislim da mogu zamisliti putovanje kui - prema zapadu u odnosu na logor. Prepoznat u rutu, vie-manje. Ovdje je sve tako ravno, moi u je vidjeti izdaleka. Ali ako krenem na pogrenu stranu, ovdje ima nekih mjesta na koja ne bih htio nabasati. Stvari koje su ostavljene. 14

U svakom sluaju, nema urbe. S uitkom je potegnuo dobar gutljaj aja iz boce i onda ustao, obrisao hlae, pomislio kako je zrak zelen: sunce dana podizalo je miris ive zemlje, ivotinjsku vrelinu. Ne kreem se dovoljno po prirodi. Vie uope ne vjebam. Ipak, to mogu promijeniti. Ako elim. Nije imao vremena da razmisli kako jer su tropotanje u niskom raslinju i udarci tapom po liu najavljivali Vasilijev povratak. On je volio u hodu lomiti sve to je mogao. "Dobra veer, dobra veer. Budan si. Ovo je divno. Imamo taman toliko vremena da se proetamo i stignemo natrag." "Vidio si?" "Da, da. Nisam te bez razloga dovukao dovde."Sagnuo se do svoje naprtnjae, morao ju je malo podignuti, provjeriti je li Alfred neto uzeo, premjestiti je. "Tvoje stvari, ponesi ih. Moda vie neemo proi ovuda." Alfred je makinalno provjerio svoju naprtnjau, polako. "Vie neemo proi ovuda. To je zakon." Sretan to je time zbunio Vasilija. "U redu, onda. Povedi, Macduff." "To je iz Williama Shakespearea, tono?" "To je iz Williama Shakespearea, tono." Ali ipak sam u prednosti jer sam sm pronaao Shakespearea. Nitko mi ga nije jednostavno dao u koli: zasluio sam ga. Tu je bila nekakva zeja staza i Vasilij krenu tim smjerom, kroz mladi umarak i preko grbavog tla. Alfred ga je slijedio. "Kako zna da trebamo ovuda?" "Rekao mi je jedan britanski satnik. Rekli su kuda i kamo. On je bio ovdje. Bio je s Montgomervem - vidio ga je kako uzima potpise za onu prvu malu predaju. Rekao mi je da jedan njemaki asnik sa sobom ima aktovku: aktovku punu do vrha, kao da bi mu mogla zatrebati. Kao da bi mu dopustili da je zadri. Bio je fantastino dobar dan, da?" Vasilij je promatrao Alfredovo lice dok je to izgovarao, previe glasno. Alfred ga je ignorirao, pa krenue dalje, ili su prema irokoj uzvisini prekrivenoj svijetlosmeom travom iz koje su izvirivale borovice u tamnim grozdovima, na grmovima vrijeska ukazivala se prva plaviasta izmaglica cvijea. Vasilijevi teki koraci natjerali su ptiice da prhnu u zrak, Alfred se ponadao da su to eve jer mu se svidjela pomisao na eve. Kada su stigli do svojeg malenog obzora, iza niza stabala ukazao se drugi, pruen u treperenju sunca. U daljini su stajale ovce, moda su to blijede stijene, i skupina kua koje su neko mogle biti barake: moda jo uvijek jesu, ali za neoekivanu vojsku. Ukazala se uska cesta, sjaj koji je mogao dolaziti od vjetrobrana nekog kamiona. Alfred duboko udahnu, povjetarac je ugodan, umirujui, zdrav. "OK." Vasilij se ukopao i prekriio ruke, netremice je zurio u busenje trave. Djelovala je ba kao i bilo koja druga. "to je OK?" Vasilij se namrti. "Stigli smo." "Ne vidim nita." "A to bi se trebalo vidjeti? Ovo je sve to su htjeli, oni ne podiu spomenike. On se ubio - u Ulzener Strasse, iznad Luneburga, moe otii i vidjeti - a pokopali su ga gdje ga nitko nee pronai, osim onoga koji je to uinio. Nema gadova da polau cvijee." Vasilij se malo okrenuo, nemiran, neto je prkao i poeo, Alfred uvia, piati. "Reci svima da ja dolazim ovamo i stavljam to je mene volja, tako je najbolje." A to bi trebao uiniti ondje gdje su pokopali Himmlera? Zaplesati, moda, ako ne bi djelovalo previe frivolno, ili mu poeljeti da je u paklu, ako za to nije previe k asno ili - zato ne? popiati se po njemu? Za takve sluajeve ne postoje pravila. Osim toga Alfred nije mislio da e tako daleko stii, nije vjerovao da e pronai to mjesto i nije bio posve siguran jesu li ga doista pronali. Tlo je tu izgledalo posve jednako kao i drugdje oko njih, zrak je i dalje imao sjajan okus. Vasilij se zgurio: praznio se, pomislio bi - impresivna koliina. "Kai svima koji pitaju." to da kaem, stari? Da moe zadrati jebenu litru i pol? Da si poput g. Wooa iz pjesme o pripadniku civilne protuzrane obrane - da moe ugasiti poar? 15

Alfred protrlja kou iznad oiju, koncentrirao se. "Kako moe znati da je to tu?" Budui da je Alfred zvuao nervozno, a Vasilij to moda nije oekivao, odbrusio je: "Znam ja." "Ali zar nisu..." Moda sada malo pretjeruje. "uo sam da su..." Vasilij je konano bio gotov, okrenuo se prema njemu zakopanog lica, odjednom je postao agresivan. Alfred se nije dao omesti."uo sam da su se vratili, iskopali ga i kremirali." Mali, bezazleni no i dalje spava u Vasilijevu depu, bio je siguran. "Je li to pogreno? Doista mislim da su ga otkopali." Vasilij lupi nogom, suha zemlja pod njim zvuala je uplje. "Tako sam uo. Znam ja. Nije me briga." Cvrci su utihnuli. Sve je utihnulo. "On je ovdje bio mjesecima prije toga. Zna kako izgleda le nakon to je mjesecima zakopan?" Pogledom je polako preao po Alfredu. "Znam ja kakav je le koji je mjesecima zakopan. Nisu ga cijelog izvadili. Neto od njega ostalo je ovdje. Dovoljno za mene." Pljunuo je. "Dobro." Alfred je iz naprtnjae izvadio kapu, namjestio ju je kako treba: znaka na sredini ela, rub nagnut dva centimetra iznad desne obrve. "Mislim da bih i ja trebao dati svoj doprinos u ime -" Ali nije stigao zavriti, ni poeti, jer se meu drveem s njihove lijeve strane zaula vika, nije se jasno ulo, ali netko je trao i pribliavao se. Potjera. Alfredu se zavrtjelo, obuzeo ga je glupav, golem strah, nema se gdje sakriti, ali onda im je prila neka djevojica -oko deset godina - smijala se i trala, uivala na kraju svog dana, naglo je stala kad se probila kroz granje, ugledala mukarce. "U redu je. Ne brini se." Alfredu je njegov glas zvuao nasilno, poput prijetnje, a djevojica je otvorila usta i zatim ih opet zatvorila. Na grudima je vrsto drala neto zamotano u krpu - moda dragocjenosti, moda hranu, neto to je na brzinu skupila. Haljina joj je pripijena uz tijelo, zgodna, nezatiena. "Allusgoot. Allusgoot. OK?" To si ve vidio - nain na koji se ne moe micati i ne moe razumjeti jer je prestravljena, nema tog jezika koji bi dopro do nje. eli da ti Vasilij pomogne, ali ne moe odvojiti pogleda od nje jer bi se mogla osjeati jo gore, a ini se da i ona eli pogledati prema Vasiliju, da bude sigurna u njega, ali ne moe, a sada se ukazuju i drugi trkai: e na od etrdesetak godina, debeljukasta, sretna stoje pomalo ljutita na sebe i iznenaena to je ostala bez daha, to se zabavlja, to je daleko od bilo ijeg prekoravanja osim svog vlastitog. U hodu je radost ieznula iz nje. Ugledala te je. Zaustavila se, i ti zna da ona eli biti to blie svojoj ker i, ali nije sigurna hoe li to pomoi - moda ona mora odvratiti panju kako bi djevojica mogla pobjei, moda bi bilo najbolje ne pokazati nikakav interes za nju, moda e zbog otvorenog iskazivanja naklonosti postati grub. Pogledala je pored tebe prema Vasiliju i neto komplicirano zbilo se na njezinom licu. "U redu je. Allusgoot. Goot." Polako se primakne, od toga su se jo vie uplaile, to te nervira, iako zna da to nije u redu - tako se ne bi smio ponaati. "Englez. Goot. Vassmackenzeeheer." Majine ruke paniare po tom etvrtastom zaveljaju koji ima, usne joj se pomiu, pokuavaju pronai to bi djelovalo. A ti ne moe dopustiti da neija majka bude u tom stanju, ne dok je dijete gleda, to je najgore od svega, pa eni ujednaeno i polako kae: "Hajde sad, budi dobra cura -mi smo prijatelji, vidi? Kine angst." Ali u njezinoj pozornosti ima neeg zbog ega si konano pogledao prema Vasiliju i osjetio kako te je neto tresnulo po glavi, jer on dri Luger: odjeven u svoj kostim, u svoju Feldwebel odoru, u njih je uperio pitolj, uiva u tome kako ve izgledaju kao da su mrtve. "Ti jebeni gade. Koji kurac radi? Vasilij! Koji to kurac radi"? A majka je otrala. Iskoristila je priliku, povukla dijete i naglo vrisnula, potrala prema drveu, a Vasilij je namjeravao krenuti za njom. Gleda prema tebi kao da si poludio i onda kree to je slika iz nekog drugog vremena - on tiho kikoe, ne prestaje, uiva u tome kako je izgledao, kako ga je ona vidjela, u njezinom strahu. A ti si uasno, uasno - ti si uzrujan sve dok ne shvati da lei na travi, da ne moe doi do daha, da si ga zaustavio.

16

Na nekim mjestima ne osjea nita, prebacuje teinu na kukovima, ruke ti same rade, vrlo ujednaeno i mirno, dok se hrva s tim ovjekom koji ima pitolj, a siguran si da e umrijeti i da to ne eli. Ali zaboravio si to si nauio, prije puno vremena, ono to tvoje tijelo zna, tu je tvoja noga na njegovom runom zglobu, a drugim koljenom pritie mu grlo. Tvoj je poloaj nestabilan - trebao bi se osigurati - ali uspio si ga svladati i sada kao da se primirio. A ispod obojice moda se nalazi neki komadi Himmlera, ali zacijelo je tu samo dubina zemlje na ezi gdje je on neko izdao naredbu da treba poeti iskopavati arijsku prolost, gdje je pokuao osigurati svoju budunost - toga si najsvjesniji, tih udnih i umirujuih injenica - prije nego to se Vasilij trgnuo, zbacio te, podigao je pitolj prema tebi, ali ve si ga uhvatio jer su ti ruke slobodne i vjete, dri ga za runi zglob, potkoljenicom mu pritie vrat to jae moe i gleda ga kako se gui, osjea kako mu stisak slabi pred tobom sve dok mu ne oduzme Luger i ne pljusne ga. Opet ga pljusne. Rijeio si da te nije briga koliko e ga puta pljusnuti. Ne tuci ga, pljuskaj ga, neka se osjeti jadno. Zbog toga se nasmijei. Potiho se pita eli li ga samo udariti, zato ga ne bi upucao. Kakva bi bila teta? Tu nitko ne bi tjednima pronaao tijelo, pokopano ili ne. Vasiliju jedan obraz titra, klizav je od znoja, ali nastoji drati oi otvorene da ti pokae da je patetian, povrijeen. eli da ti vie bude ao zbog njega nego to bi ti moglo biti zbog ene ili djevojice, i to te ivcira. Ali uglavnom zamjeuje kako si bezbrian, kako blista. "Ako te pustim, bolje ti je da nita ne pokuava. Zna da te mogu pobijediti." To zacijelo nije tako. Ali sada ima njegov pitolj, stoga si uzdahnuo, povukao se i sjeo Vasiliju na prsa, vie ga ne dri. On guta zrak, cvili, a tvoj mu stisak ne pomae. Gleda kako povjetarac njie travu u daljini, val se valja za valom i gubi u nepominosti. Promekoljio si ramenima i izdahnuo. Lice si okrenuo prema suncu, prema njegovoj radosti. Zagladio si svoje nove brkove. "Zar nisi vidio da neu pucati u tebe?"graknu Vasilij."Samo sam uplaio neke njemake pike. Zajebavam se. Zar ne zna da sam dobar ovjek koji voli Englesku? Ja sam dobar ovjek." Gotovo je bio na rubu plaa. "Strai me." Savreno je uvjerljiv. "Molim te." Zamijetio si kako se snano pokreu Vasilijeva rebra ispod tebe dok sjedi i shvaa da bi ti se svidjelo da se doista uplaio i da je to bilo zbog tebe. "Molim te. Mora me pustiti da diem." A tvoja mrnja prema njemu brzo hlapi - nema mjesta za nju. Zatvoren si u nekakvom privatnom urliku koji te spreava da razmilja o bilo emu osim o tome koliko si iznenaen, jer se vratilo: to god to bilo to te titi od smrti, vratilo se. Nisi htio da te ubiju. Nisi znao da e se opet tako osjeati.

Onesvijestio se sutra ujutro, to je bilo budalasto - ako ti netko uperi pitolj u lice, trebao bi se smjesta sruiti na tlo, ili moda kad opasnost proe i misli da se moe opustiti - sve ranije, sve u svemu, nesigurno je i ne preporuuje se. Ali onesvijestiti se cijeli dan nakon toga, to ne bi smio uiniti. tovie, moda bi htio izbjei da se uope onesvijesti jer kodi tvom zdravlju i dostojanstvu. A ne moe znati to e propustiti dok lei u nesvjestici - svijet kakav poznaje prepun je divnih iznenaenja. 17

Premda je Alfred morao priznati da nesvjestica kao takva nije nikakvo iznenaenje. Nekad je uglavnom '46. -jako esto ostajao bez svijesti. Posve se naviknuo na sekunde sivog potonua koje su najavljivale taj dogaaj i, zadovoljan zbog upozorenja, izbjegavao je otre rubove, pse ili djecu, nadajui se da e pasti dalje od puta. To je primio pos ve mirno, mislio je, postavio se filozofski, pa je nedaa na kraju ieznula, gotovo posve prestala. Sigurno je prolo vie od godinu dana od kada se protiv svoje volje zatekao u vodoravnom poloaju. Ali u 10:56 samo se sruio. Stajao je u stavu mirno kod tobonjeg Appella: svi su vani na paradi za tobonje naciste, kamera kripi po tranicama, uperena prema redovima u jednom smjeru, i onda se polako povlai poput sumnjiavog narednika, iznova ih provjerava. U meuvremenu glumci su morali ovo ili ono govoriti i ovo ili ono raditi - bio je predaleko da pohvata detalje. Zatim je bilo 10:56 i iz njegovog jutra ieznue boje, glava ga je povukla dolje i naprijed kroz ustaljenu, otvorenu rupu, a on je pokuao ispruiti udove, doekati se kako bi ublaio pad. Trebao sam biti padobranac. Sada je prekasno. Dva su momka istupila iz redova, podigla ga i odnijela u hladovinu prazne barake. Redatelju se svidjela cijela zbrka, htio ju je razraditi, pa su se neki nesretnici (bivi vojni administrativci koji su se u budunosti moda htjeli okuati u glumi) dva naredna sata morali griti i padati na tlo: ispruenih ruku, s rukama uz tijelo, zabaene glave, sputene glave, glave nakrivljene u stranu, lijevo i desno, sve varijacije koje ti mogu pasti na pamet i jo poneka i onda samo jo jednom za sreu, molim vas, hvala. To je dobra igra, snimanje. Alfred je sjedio na tlu i gledao, bio je u hladovini, naslonjen na drveni zid koji je jo uvijek zaudarao na biljni sok. Pijuckao je vodu koju su mu dali, nije razmiljao kamo su mu misli odlutale dok je bio u nesvijesti. Vasilij je s nekim Ukrajincem bio pored ruba logora u propisanoj odori, pretvarali su se da su Hans i Helmut u ophodnji. Bili su jako uvjerljivi, reproducirali su onaj udni umorno/lijeni hod straara - u toj mjeri da je Alfred gotovo postao nervozan kad ih je spazio, nekako se osjetio sputanim. Vasilij je, naravno, zamijetio kad se sruio na tlo. Prva stvar koja je Alfredu doprla do svijesti kad je doao k sebi: Ukrajinac ga je promatrao, zatim je ublaio izraz lica , iz nekog je razloga kimnuo. Alfred, bez ikakvog razloga, kimnu prema njemu. udan je taj ivot, nije li, stari? Opet je podigao glavu, ali par je produio dalje, nestao je iza menze, ukazao se netko novi. "Kako si?" Jedan od onih koji su mu pomogli - visok i mrav tip, nametljiv. "Hm?" Po glavi ti se mota da s njim neto nije u redu, da e se zalijepiti ako ga dodirne, da e se priljubiti. Alfred nije bio raspoloen za druenje. "Nije tako loe. Kako si ti?", ali ipak se potrudio da bude ljubazan. "Hvala ti to si... me odvukao na stranu." Ne bi se trebao truditi - ni biti ljubazan. "Nisam te mogao ostaviti da lei. Neuredno je." ovjek je unuo pored njega na meku zemlju, time je sugerirao poetak razgovora. "Nisi ti prvi."inio se uvjerenim u to. A Alfred je mislio da ga uope nije briga. "Dobro. Valjda. Ili loe."Prispavalo mu se, zbog neega, ali onda bi mogao sanjati, pa je pomislio da mu je sada bolje bez toga. "I ja sam se sruio u ponedjeljak. Kada su nas tjerali da stalno trimo i viemo." Njeg ov je glas implicirao da od tranja i vikanja moe umrijeti. "Nemoj me zezat'." Alfred je to izrekao kao naredbu, prouavajui borove iza ice - puno je vremena otkako je to radio: pokuati se zamisliti na udaljenosti od pedeset metara. Nije predaleko, ali tih pedeset metara itekako je vano. Obrisao je hlae na koljenima - svakog su dana sve prljavije - i pripremio se da ustane. Lijenik je preporuio da ode na bolovanje, rekao neka se barem javi u bolniki ator ako mu opet pozli. Alfred je razmiljao o tome i o mravku, vagao je ideju da provede jo deset minuta s tim gadom koji je cvilio pored njega, traio tui jad. Alfred je ubrzo uvjerio samog sebe da mu se pojavljuju novi strani simptomi - moda bi trebao brzo odluiti, jer je beznadan sluaj. Ili to ili da poe i uzme Luger, pokae redatelju neto to nee moi ponoviti. Nije da se ubijanje ne moe ponoviti - samo to uvijek ubije nekog drugog. "Ja te razumijem." ovjek je time namjeravao sprijeiti Alfredov odlazak. A razumije li da ako pomislim da te nema, onda bi tako moglo i biti, razumije li da sam to u stanju napraviti - godinama sam to uvjebavao? Razumije li da je tako najsigurnije za tebe? 18

Ali ovaj se nije zaustavio, uporni seronja, ne prestaje eprkati po njegovim krastama. "Zna? Stvarno razumijem." Prijekoran naglasak u zadnjoj reenici, kao da ne treba ni spominjati da su svi koji slue drugovi i prijatelji kada je potrebno. U patnji su, htio ti je rei, skovane vjene spone. Kao da to nije zadnje to bi poelio. Najgore je to to spone postoje i bilo bi tako jebeno tipino da su vjene: to bi ba bila tvoja srea. Tvoj prijatelj u nevolji iskuava skromno-ali-junako spaavanje - poput jeftinog Lesliea Howarda*- to mu uope ne pristaje. "Ipak, nisu nas pobili." Nisu, ali gotovo su svi ostali stradali. Na ovaj ili onaj nain. A u kakvom si stanju ti ostao, stari? I, kao da je to vano, koliko sam ja sada sjeban? Vidi ga kako uzima neto s pranjavog tla i onda puta da mu to gmie po prstima. Opet je to uinio. I opet. Ruke ti se jo tresu od pada, trest e se barem do veeras, a ne eli da on to zamijeti i kae da razumije kako se osjea. Nikada nisi shvatio emu razumijevanje, kao da bi se time ita promijenilo. Dok je govorio, strpao si ruke u depove kao da si krijumar. "Zavrio sam u Fallingbostelu. Tamo onim putom: kroz pustopoljinu? Ovamo sam stigao laki za dvadeset kila." Ignorira ga, gleda prema pisti gdje uvjebavaju lano onesvjeivanje, zatim ga izvode izgleda doista sjajno - prije nego to su dvojica utrala i prila da na kolicima odnesu tijelo. Taj je dvojac djelovao usredotoeno i sportski, ali i brino - a redatelj ih je odabrao da odgovaraju jedan drugome, moda bi mogli biti braa i obojica su stvarno naoita, daleko zgodnija od momaka koji su podigli tebe. Uvia i da su puno uvjerljiviji - kao i onaj koji se onesvijestio. On je nesumnjivo bolji ti od tebe. "Nikako da dobijem na teini." U vratu osjea pritisak. A to je najblie tuzi to bi smio biti. Ili moda ljutnji - mogao bi se i tako osjeati. "ena mi samo daje krumpire i krumpire, samo ih krca, ali nita ne pomae." Ti nema enu. Ima dva kartonska kofera koja si morao ostaviti u stranjoj sobi Ivora Sandsa i neke knjige koje je sigurno prodao, iako je obeao da nee. Ne moe mu vjerovati kada kae da nee uiniti neto to nisi ni spomenuo - to uvijek znai da upravo o tome razmilja. Takav je bio i Dickie Molloy. uje svoj glas kako kae: "Zavrio sam u polju pored nekog trupla. Ukrao sam mu jaknu." I tom Fallingbostel-ovjeku eli priati o truplu da je to bio jedan tvoj poseban drug. Slomilo ti se srce kada si uzeo tu jaknu, samo to se tada ba i nisi tako osjeao. Jer si bio sretan stoje tvoj drug puno vei od tebe, bilo ti je tako drago to je vii, jedva si ekao da njegov stas prilagodi svome, da se umota u njega i zaspi iza unitene ivice. Tvoje slomljeno srce jo uvijek nije zacijelilo. Ne zaboravlja, jer ima dana kada se previe brzo okrene, ili se prevre po postelji, a komadii srca skrpani su zajedno, i dalje su otri. Nagone te na kaalj. A radi se o tome, dok gleda snimanje: tobonji njemaki asnici - pravi Nijemci: dobri Nijemci, ali ipak pravi - i tobonji straari, tobonji redovi plave, sive, kaki boje, i aptanje, okus planova koji se odvijaju i tobonji nadreeni u blistavim unajmljenim izmama - dok sve to gleda, pita se zato si doao, i nema odgovora. Ivor te je prvi pitao, nekad davno - nabasao je na tebe u knjiari, gdje si sortirao nove knjige i nisi bio u stanju povezati glavu i rep u svojoj prii nastojei mu objasniti. Ivor, uvijek je traio objanjenja. "Zato, dragi djeae?" "Zato ne, Ivore?" "Neprikladan odgovor." Ivorovo lice tog dana nije bilo nimalo dobro - opeklina na obrazu djelovala je opako, nije poputao vrst, blijed stisak na njegovoj rumenoj koi. "Ma daj. Zna da e tako enuti." "Ve sam enuo." Alfred otvori Mezolitika naselja sjeverne Europe i zamijeti da stranice miriu na vlagu i ljiljane, moda janjetinu, pomislio je na janjetinu. Knjige se sjeaju svojih starih * Leslie Howard (1893-1943), engleski kazalini i filmski glumac. Op. ur. 19

kua, svojih starih vlasnika. "to misli, hoe li itko kupiti ovu?" "Studenti hoe. U dobrom je stanju. Ne skrei s teme. Zato se vratiti? I zato u logor? I kako u bez pomonika dok tebe ne bude bilo?" Zagledao se u Alegoriju ljubavi, i stavio ju je na hrpu za police. "A tek si uspio postati nenadomjestiv." "Ne govori pizdarije." Knjiara je prazna, inae Alfred to ne bi rekao - nema razloga da okira knjigoljupce - Alfred je bio slab prema njihovim kupcima: to su uglavnom bili posve ljubazni stranci, zamiljeni i malobrojni. Nisu ga plaili ak ni oni zahtjevniji, samo su htjeli knjige. "Govorit u pizdarije ako mi se hoe - kurac i pika ako elim. Ne bi trebao otii." "Zato ne?" "Zato to se nee vratiti." I Alfred je shvatio da bi to moglo biti tono te se pitao zato se toga nije ranije sjetio, Ivor je naglo sklopio Jarevu obratnicu i povukao se u stranju sobu, izvan knjiare, iza sebe je ostavio njezinu lagodnu tiinu, a Alfred je prestao sortirati, skuhao je aj i mirno sjedio sa alicom u rukama, nije pio. inilo se tako lako, zamisliti odlazak, ne mora vie nastaviti. Gotovo za taj dan - Pluckrose se uvijek s time zafrkavao, pokazujui prema Alfredu, preko pultova, plesnih dvorana i s oba za sastanke: "Gotovo je za A. Daya"- ali tog popodneva mislio je na neto drugo - umirujue, konano i blago. Ali filmski logor nije ispunio njegova oekivanja. Isprva je bilo ugodno, te je pomislio da mu je tu dobro, godinama nije bio tako spokojan. Nije se inilo nemogue da e uspjeti uvjebati neku svoju malu pantomimu pod profesionalnim izgovorom i probiti se ravno do mjesta gdje e se izgubiti, ili do neke prilino mrane, tupe praznine za koju je mogao rei da spava u njemu. Jednom je tu bilo neto drugo, ali nije se mogao sjetiti to. Bio je gotovo siguran da je to doplovilo u Njemakoj, u pravom zatvoru, '43. godine, tu negdje. Dakle onda bi moglo imati smisla to se tu pojavio i barem se trudi shvatiti to nedostaje, moda ga vrati natrag. Kada ih je filmska ekipa u iznajmljenim Bedford kamionima dovezla do ulaza, osjeao se nema druge rijei - pobjedniki. Zacijelo kao mnogi drugi, jer su umarirali unutra. inilo se kao da je mariranje poelo kao ala, ali onda ih je obuzelo, uvrstilo, mahali su rukama, ritam je bio otar, a neki engleski zajebant na zaelju izvikivao je naredbe, zaustavljao ih, nareivao na mjestu odmor i zatim raspustio. Alfred je zamijetio da su neki tehniari zastali, a nekoliko njih dobacivalo im je sigurno neto pametno, u to je bio siguran, ali bili su i zabrinuti: razmiljali su kako nisu sigurni to tu imaju, a sada se to nalazi s njima unutar iane ograde. Sama ograda posve je odgovarala. Kao i straarski tornjevi, i plavo-bijeli kockasti prekrivai, goli pod od dasaka i kripavi kreveti, bili su poput originalnih koliko je to bilo mogue, u nekoliko dana postigli su sve to je trebalo: dosada, redovi i odreena tjeskoba koja se slegnula i zadrala se. Zbog toga se, ustvari, Alfred onesvijestio, pomislio je. Zbog t oga to je logor pobjeivao, opet ga je porazio, a na rubovima njegovih snova bili su psi koji prilaze sve blie. Isuse Kriste, ne trai puno - priliku da se pribere bez ometanja. ovjek iz Fallingbostela nije zamijetio aluziju: u tom je trenutku sjedio sklopljenih oiju, pretvarao se da je koncentriran jer je bio u drutvu jo jednog jebenog Kriegiea, zato to jebeni jad voli jebeno drutvo. Alfred je uinio to se moglo u tim okolnostima, poelio je da je vani kod borova, lubanju je ispunio priguenim zvukom koraka po sloju iglica, istim mirisom smole, grane se pruaju prema njegovim rukama. Ogoljena zemlja u koju je buljio nije nestala, samo to nije vie nita znaila, dok se on pretvorio u duha u umi. Ako poeli, ostvarit e se. to ne znai da je ikad tako bilo. Dobro, ali sjetio se pjesme - Bastardu se sviala svaka njezina nota. A imao je lijep glas. Alfredu je bila jeziva, gledao je kako Bastard pokree svoje tanke malene usne na svom i inae neopranom licu, te se zauo taj gotovo enski zvuk djeaka iz zbora. ''Ako poeli, ostvarit e se, nemoj prestati eljeti, i brige e otii ." Posada ga je uglavnom ignorirala, jedino su to mogli, ali jedne noi Molloy je pukao. Hodali su kui, propustili su autobus, a Hanson je jodlao kao daje netko vaan, neprestano je pjevao ispod niske, mlade lune. inila se golemom te noi - na njoj oiljakod sjene, ali oblik joj je ipak jasan, 20

zaobljena na svijetloj polovici, i taj hladni pogled koji bi ti uvijek uputila kad bi ga ulovio. Nije ni udo to ne treba letjeti kada je puna - ne samo zato to bi te obasjala jasno kao metu. Bilo ti je jasno da to nije jedini razlog daje se boji. "Sanjari nam kau da se snovi obistinjuju, neminovno." Zatim je Molloy projurio pored svih i nogom udario po zidu. "Prekini vie s tim jebenim glupostima, moe?"Tukao je nogom, a zatim se okrenuo prema Bastardu, vidjelo se da ga eli udariti, da to jako eli, ali umjesto toga vratio se i opet nogom udario po zidu. "Nikad nita od toga." "Jako pametno, nema to. Jebi se." "Jebote, moe si poeljeti... moe si poeljeti..." a zatim je Molloy odjurio stazom mjeseine, preko uzvisine, to dalje od njih. "A elje su snovi koje sanjamo u budnom stanju." Alfred je gotovo krenuo za njim, ali skiper ga je zadrao. "Hansone, ta se pjesma nikome ne svia. I ne pokuavaj s nekom drugom, molim te, stari. Daj nam malo mira." Posada se nadalje toga drala, tiina, Bastard je bio posluan, pod nogama im je odjekivalo kako bi se moglo uti da su zalutali u neku visoku, praznu prostoriju. udno: glazba nije nita znaila otkako se Alfred vratio u Njemaku. Bilo je gramofona i poneki radio, dobro, ali nikada nisu putali neto to bi mu se svidjelo. Moda je i tako dobro sjetiti se pjesama na koje je navikao, a nije se mogao sjetiti to e biti nakon toga. Kada se radilo o pjesmama, uvijek si bio mlakonja. Krivio je mamu i Wesleya: metodiste - manje propovijedanja, daj nam pjesmu. Propovijed ionako ne moe uzeti ozbiljno, ne kada dolazi od nekog svjetovnog sveenika kojeg poznaje, nekoga tko je samo ovjek. ak je i vikar djelovao vodnjikavo kada bi ga ugledao. Ali himne, one struje svom snagom kroz tebe, do vrha te ispunjavaju vjerom. "Spale su moje uze, srce mije slobodno, Ustajem i idem dalje, tebe slijedim, Gospode." Tek jo jedan nain da se kae - ako poeli, ostvarit e se. Ali ipak tu neto ima - zamisli dodir te melodije, i pogodit e te. Mladi Alfred sa svojom Sankey knjigom himni i nedjeljna praina koja mirie na strine, uske, iste ovratnike i sreu neznanja. Mama je uvijek bila vjernica, bez obzira na sve. Ona je to voljela. Mislim da je to voljela ak i kada je postalo besmisleno, beskorisno. Pjevanje u crkvi, izgledala bi kao djevojka, bila bi obasjana. Samo to nitko ne eli biti obasjan - ne eli privui panju. Seronja iz Fallingbostela privio se uz Alfreda, preglasno die, uspio je svoju nazonost uiniti nametljivom i dosadnom, pa se Alfred okrenu prema njemu: "Smrad. To je bilo najgore. Ne od zahoda, ili vlage, kada su stvari uegle i trule - mislim na to kako smo zaudarali - ljudi - mi. Kada sam se vratio u domovinu, posuli su me DDT-om i vie ne znam koliko sam se puta oprao dok voda nije bila ista - ali danima se nisam mogao rijeiti smrada. A ponekad se opet pojavljuje, na mojoj koi. Ljudi, mi smo najgori smrad na svijetu, poput bolesti. To je u nama. Poput bolesti." A to ga je uvrijedilo, to je Alfred i htio. ovjek je ustao i gotovo ti je bilo neugodno zbog njega jer je posve jasno daje usamljen i da ga ne zanima zamjeuje li to itko. Alfred je nastojao biti odrjeit. "Vie nee mo razgovarati." Gledao mu je u lea, kakva obla ramena ima. "Ne poznajem te.Ti ne poznaje mene." Iako je to bilo previe, bio je namjerno okrutan, a mrzio je okrutnost. Tko ga jebe. To je trebao oekivati. Jer u ivotu moe upoznati samo odreen broj ljudi, a onda vie ne moe, tvoja se drueljubivost izlie. Mitraljeska obuka u Jurbyu, Odjel za poetnu obuku, Jedinica za operativnu obuku, samo obuka i obuka i ljudi i ljudi dok ne doe na stanicu, svoju stanicu. Umori se od novih kompanjona. Na primjer, moda su sedmorica izila nakon filma u Bostonu, a oni su posada isto kao i vi i obavili su est operacija i imaju strijelca bombi koji moe zvuati kao Tommy Hanley, ili Lord Woolton, koji daje savjete o Civilnoj zatiti - govori kako je diivan njegov recept za pitu - a onda ih krajem tjedna vie ne mora sretati i ne mora pamtiti njihova imena. Nakon

21

nekog vremena ne shvaa emu slue drugi ljudi. Dovoljni su ti skiper, Plu ckrose, Miles, Molloy, Torrington i Bastard. Nema vie potrebe ni za kim. Ali nisi idiot: shvaa da e jedne noi tvoja posada zacijelo dobiti svoje. Ne tuguje, ali po svemu sudei, nema vam spasa. A to te moe deprimirati, to e s pustim trudom koji si uloio da ih upozna - moglo bi se uiniti da kada ste zajedno, samo gubite vrijeme. Ali, naravno, milost je u tome to e biti s njima kada odu: i ti e umrijeti. Bit ete zajedno. Ili, jo bolje, po svemu sudei, ti e stradati prvi. Onda je OK, moe ih zavoljeti, ili osjeati neto drugo ako eli. Tog je popodneva Alfred dobio izriito nareenje da ne nagli i onako su se odmarali od snimanja grupnih prizora - pa je sjeo na posuenu stolicu pored malenih povrtnjaka i poeo itati svoje prie o Sherlocku Holmesu, Njegov zadnji naklon. To je knjiga (nije ju platio) koju je ponio sa sobom iz knjiare, ali prvi ju je put proitao u Njemakoj, unutar ice. Negdje '44. godine neke ene iz dobrovoljakih odreda, moda iz Epsoma, poslale su kutiju sa tivom, uglavnom krimii i pustolovni romani, za koje su sigurno drale da e zanimati prosjenog zarobljenog borca - tu je bilo i oruanog sukoba i zatoenitva. Ne moemo osporiti njihovu logiku: junatvo i pucanje, malko smrti i avanture koje uglavnom zavravaju dugotrajnim zarobljenitvom. Tko to ne bi oboavao? Stoga smo im zahva lili na ljubaznosti i pismima, i ni na koji nain nismo pojasnili da ponekad postoji razlika izmeu zarobljenikih logora i ljetnih kampova - na primjer, manje planinarenja i za nas nema teniskih igralita. I puno vam hvala, iako to nikad nisam rekao, na okusu, kada sam otvorio vae knjige, po rijetkom umaku, starim vrtlarskim karama i dugim, suhim usidjelikim veerima, vrsto uukanim. No Kriegiei su bili iskreno zahvalni na knjigama. Premda su matrone iz Epsoma pazile da ne poalju nita sonije: nisu htjele okirati momke niti ih navesti na grijeh. Dakle nije bilo Rekao bih da je htjela niti Nevolja gospoe Callaghan. Momci su sve temeljito pregledali da provjere, ustvari, prekopali su svaki primjerak. Ipak, Alfred - dobar deko, tada ve i strastven itatelj - do kraja je proitao svaku knjigu, a najvie je volio Conana Doylea jer je to bilo tako davno. Pokuao je sanjariti o kaminu u Baker Streetu: zguriti se iza prozora prema ulici kojom prolaze konji, Holmes i Watson pobjeuju zlo, a njemu je samo do toga da bude na toplom i spokojan, da ita novine zakrene posve nevanim vijestima. Onda bi se mogla pojaviti ga Hudson i posluiti aj: riu s ribom i kuhanim jajima, odreske, kruh i maslac, peenu govedinu. Ponekad bi obrok bio upravo onakav kakvim ga je zamiljao - a ponekad ga nije mogao podnijeti. I nastojat e ne vidjeti nju, ne krenuti u jo jednu potragu u svom snu, pretraivati kue koje ti nisu poznate, mjesta gdje su pale bombe, trati po udnom, naputenom aerodromu, znajui da je Joyce ondje i da se skriva, da te ne eli. Snovi: devedeset devet puta od stotinu moe si ih zabiti u dupe. Jebeno beznadno. Poeo je itati prvu priu i silno se zainteresirao za hitan brzojav g. Johna Scotta Ecclesa, ali odlomci su i dalje izmicali i bjeali, nisu ga putali unutra. Misli su mu lutale, zagledao se u Ukrajinca u konatom kombinezonu koji je eprkao po zemlji izmeu redova mladog lia, povremeno bi se nasmijeio prema Alfredu, ali uglavnom se samo smijeio. Naravno, na poetku je filmska ekipa zasadila vrtove. Kupila je hrpu kupusa i slinih stvari, oznaila parcele na zemlji i onda posadila povre da se osui i uvene na suncu. to je bilo jebeno smijeno. A svatko joj je mogao rei to e se dogoditi. Nakon nekoliko dana sve je pokradeno, prodano, razmijenjeno, skuhano i pojedeno u logoru za raseljene osobe, ili negdje drugdje. Zar je moglo biti drugaije? Ostaviti hranu da tek tako propadne: morala je biti pokradena - kraa je jedina mogua, moralna reakcija. Zbog toga je filmska ekipa bila nesretna, jer su joj trebale scene koje prikazuju zarobljenike kako obrauju vrt i na taj nain skrivaju zemlju koju su iskopali u svojim tunelima. Tim bi se sekvencama sugerirao smisao za humor Kriegiea, kao i njihovo junatvo - ali nita to bi moglo biti neugodno, to bi uzrujalo publiku. Bez usahlog kupusa i tih stvari ostala bi tek jadna gomila momaka koji tumaraju po sterilnoj praini. Filmska se ekipa alila, postrojila ih i prijetila im, zaboravljajui da bi zbog smisla za humor i junatva (ak i u neznatnim koliinama) takvi napori mogli biti posve kontraproduktivni. Atmosfera je postala ugava, sve dok na kraju polako nije 22

postalo posve jasno da se minijaturni vrtovi opet pune, tajanstveno kako su i ispranjeni. Ovaj put imali su prave sadnice, pravi ivot. Vrijeme je bilo dobro za sadnju i svi su sauvali svoju vodu za pranje da bi zalijevali to to su sada drali svojim parcelama. Filmska je ekipa rekla da je zadovoljna i da je tako najbolje, ali postala je i rezervirana, jela je u skupini u jednom kutu improvizirane kantine, nije sudjelovala u kriketu niti je igrala nogomet. U ostatku logora Ukrajincima je s njihovim dobrovoljnim zarobljenicima ilo dosta dobro. "Pomogni malo oko zemlje, a?" Alfred je pretpostavio da ga vrtlar ne bi razumio, ali u takvim okolnostima cerekaj se koliko te volja i odgovorit e ti smijehom. "Winston." Sada se Ukrajinac cerekao. To je sasvim dobar pozdrav. "Winston. Da." Zatim, uz znatnu koncentraciju. "Ovo je divan dan." "Ovo jest divan dan." "Monty."To je reeno odrjeito, Ukrajinac je motiku stavio na rame, maui dok se na prstima udaljavao izmeu blistavih sadnica. "Monty." Alfred mu odmahnu. Premjestio je stolicu u hlad i zavalio se da opet bude s Holmesom, Watsonom i Johnom Scottom Ecclesom iz Popham Housea u Leeu. To nije onaj bez palca - radi se o nestaloj guvernanti i ubojstvu, ili fiktivnom poslu u Birminghamu, nisam siguran. Sluajevi su se pomijeali, ali to je bilo u redu, jer ako nisi siguran gdje je to zavrilo, onda te prie moe itati vie puta, bolje proniknuti u svaku od njih, a, ustvari, sve vie i vie eli samo ono Holmesovo brbljanje s najboljim prijateljem, sate koje moe provesti zamiljajui kako su ivjeli dok nisi bio ondje da to vidi. To moda nije najbolji nain iskoritavanja vlastite mental ne energije. Ali kada zastane, pita se je li ona ikad zamiljala kako ti ivi dok ona nije tu da to vidi. Prestani. Nevolja je u tome to si se, nakon to si neko vrijeme bio zarobljenik Luftvvaffea, doista osjetio fikcionalnim, i to te potom nije napustilo. Ideja da postoji netko koga ne moe zamisliti, opisati, naslutiti - to bi te moglo uiniti vrim, lake bi mogao preivjeti, a zabrinut si - zbog toga se srami - ali ako se oni mogu brinuti zbog tebe, onda bi opet mogao biti ljudsko bie. Ponekad si siguran da briga moe biti silno mona. Kako izraunati otklone, kako osloboditi zatvara i dalje pucati, kako zapovjedniku podnijeti molbu za dopust ne dulji od sedam dana, kako razmiljati o njoj kako razmilja o tebi, kako povjerovati - na kraju si stekao svakojake navike koje ti nisu pasale kada je rat konano zavrio. A dok sam bio u zarobljenitvu - postoje neizbjene stvari, jednostavno ti trebaju. Da e ona misliti na mene. Da e se brinuti. Trebao sam se drati uenja. Imao sam priliku da sam nauim grki: imali smo poetnicu. A prije toga RAF bi me nauio perzijski, ali nikada nisam pitao. Vjerojatno im je bilo drae da samo pucam. A mogao sam pitati. Mogao sam uiniti puno toga. "Mali efe, hoe li je puknuti ili nee?" Nada se da e ispravno postupiti kada za tebe nema nikakvog izbora. Na taj nain funkcionira tvoj svijet, to su tvoja pravila, ona koja uvijek vrijede - nije uope vano to se za radnog vremena u narednikoj menzi mora nositi propisana odora, nema letake odjee, nije uope vano to se svi, bez obzira na in, moraju kapelanu obraati kao prijatelju i savjetniku - ostala je samo jedna istina: Alfred Francis Day moe jedino biti u krivu. Uvijek e biti u krivu. Alfred ostavi Conana Dovlea, sklopio ga je i odloio na tlo: paljivo, jer prema knjigama treba biti fin. Uzdahnuo je. Zatim je opet uzdahnuo. Jer je mogao. Sreom, dobre sam naravi. Sreom, mogu puno otrpjeti.

23

Sjedio je u koli, gdje se osam besmislenih godina nije oekivalo da ita naui. Izgovarao molitve koje niemu nisu sluile i samo su mu oduzimale dane: tjedne, ako bismo ih zbrojili. itao je o Tjelesnoj kulturi, Velikom Sandowu, Charlesu Atlasu i Monom Mladom Apolonu koji je uvijek na oku drao slabane i obeshrabrene i onda im je dao miie i tetive od kaljenog elika. Alfred je tedio i naruio opruge za prsne miie, natjerao se da danima i tjednima vjeba, moda je malo dobio na teini, ali ionako je rastao, bio je mlad. A radio je u oevoj ribarnici, hladne, smrdljive, blesave poslove. Sve u svemu, ima sree, zar ne? Ne znam zato ne ode i ne okona to - izgubi i zadnji trag sebe: oba svoja kofera, posve se rijei suvinih kilograma. Pravi baksuz, takav si. Ali samo za sebe. Nee morati nikom drugom donositi nesreu, to nije doputeno. Bolje je drati se po strani ako misli da moe. Uh, a ekanje, ne moe se podcijeniti praksa koju je stekao u ekanju, za to bi mogao osvojiti pehare: ekanje da neto dobije, ili neto ostavi, ili se za neto predbiljei, ili zgrabi svoju porciju neega, ili ekanje da ode i ini opet isto, ali negdje drugdje. A sad, ako ga itko natjera da se zadri vie od minute, zatei e se kako se glasno smije, ponekad urla od smijeha, kao da se fantastino zabavlja, jer zna da bi inae napravio tetu: nasilje bi bilo neizbjeno. Sigurnije je smijati se i neka misle da si prolupao. Ima dvadeset i pet godina i smije se dok eka u redu. Ima dvadeset i pet godina i ve je previe toga uinio, ili pak predugo, vie nego to bi smio. Star dvadeset i pet godina i nikada nije donio samostalnu odluku. Ne. To nije istina: donio je, pomislio je, etiri odluke. etiri u cijelom ivotu; nad njima se moe zamisliti, moe posumnjati u njihovu vrijednost. Ali barem su njegove, samo njegove etiri trenutka kada je postupio kao krepak ovjek, zdrav i vrst, onaj momak kakvog bi trebala stvoriti tjelesna kultura. Alfred je donio odluku da se prijavi prije nego to je dobio poziv. Alfred je donio odluku da bude repni mitraljezac i nita drugo. Alfred je donio odluku da ubije svog oca. Alfred je donio odluku da se vrati u Njemaku u tobonji logor. Barem mi ne moete rei da sam kolebljivac - ne kad jednom donesem odluku. Pomolio se samo jednom, prije prve, tada je bio u godinama kada je jo uvijek razgovarao s Bogom. A postojale su posebne okolnosti zbog kojih bi svatko zatraio dodatnu pomo, jer kada je rat izbio, imao je samo petnaest godina, a mogao je prebrzo zavriti, mogao ga je propustiti. Moglo je doi do nekog novog sporazuma kao u Munchenu, ili se mogao pokazati lanim i utrnuti se , na poetku nije mogao znati kako e biti. Stoga se molio da rat bude ozbiljan: dobar i dug. Nemoj misliti da od tada nisam zahvaljivao sebi. I Bogu. Tog nedjeljnog jutra u rujnu vrijeme je bilo sjajno, nagovijetalo je bablje ljeto, crkvena su zvona zvonila, budan spokoj gore iznad njih, umilna bol dana - upamtit e svaki trenutak. Sjedio je s mamom u kuhinji - ona nije mogla u crkvu jer su je boljele noge, i to nije bilo dobro, u pozadini njegovih misli stvorila se poznata sirovost, ali Alfred i njegova mama ipak su bili veseli. Bilo im je dobro. Bilo im je ugodno zajedno, pojeli su kobasice, jaja i slaninu, nisu puno priali jer nisu morali, a danas je sve moglo kasniti i biti usporeno - s time e izii na kraj - uzeli su jo tosta - tada nije znao da ona pee najbolji kruh koji e ikad okusiti - a kua e biti mirna barem jo dva sata. Stranja vrata bila su otvorena, uao je miris njihovih zadnjih rua, po hodniku gdje je maak leao i preo pruio se trak sunca, znao si po poloaju njegove glave prije nego to si ita mogao uti. Zatim se na radiju zauo Chamberlain, Alfredu se nikada nije sviao, nije podnosio njegov glas djelovao je kao neki mrav, sijed roak s kojim ne eli sjediti, sve su mu reenice blijedjele i raspadale se kad bi spustio glas, njemu je sve bilo tako tuno i teko, premda na svijetu ima i drugih ljudi kojima nije ba sve veselo. Poput eha. Ili Poljaka. Moe se okladiti da oni nisu sretni. Ali evo Chamberlaina u prostorijama Vlade - Alfred ih je zamiljao kao nekakav salon: poljski pansion i porculanski psi - svojim je ljupkim naglaskom rekao da je pretrpio estok udarac i sada nema druge nego krenuti u rat. Nijemci su mu se trebali javiti do jedanaest sati, a jedanaest je prolo. to je posve odgovaralo Alfredu, hvala vam najljepa.

24

Dan ranije uveli su obaveznu vojnu slubu, zbog ega se Alfredov otac snudio. Ne zbog sebe: bio je previe star da bi ga itko traio: ali bilo mu je jasno da e ubrzo potraiti Alfreda. I Alfred se snudio, jer je imao petnaest godina i jo nekoliko mjeseci, samo est, to je znailo da jo predugo treba ekati. Ali im se ukae prilika, sam e se prijaviti. Odluio je. Nee morati do smrti gacati po ribljim crijevima, nee morati sluati oca kako svakog dana ponavlja istu otrcanu alu: slijepac prolazi pored ribarnice - "Jutro, moje dame". Alfred e poi i dobiti svoj raspored, tako to funkcionira, nadao se. Gore na istom zraku, gore slobodan u plavetnilu, to je elio. Barem bi moglo biti, ako ga ele. Stoga je jo vie vjebao da im udovolji i ojaa, a onda se prijavio. Naravno da je jebeni dobrovoljac. A mama, ona je ula objavu i prestala jesti. Alfred je bio toliko obuzet mislima da joj nije posvetio dunu panju, sigurno je dugo, nepomino sjedila dok nije zamijetio, i to ga je pogodilo, negdje ga je pogodio nain na koji ga je pogledala. Inae joj je pla strano smetao i to nije inila. Ali danas je pogrijeila, pa je oboje uvidjelo kakvi su ustvari - doista su uvidjeli, jer nisu mogli drugaije, morali su znati koliko znae jedno drugome i kako e biti kad on ode. To ih je povrijedilo, ti prekomjerni osjeaji. Mogao je onda otii istog dana. A mrzio je to ih je to zarobilo, morao je jurnuti prema onome kako e im biti nakon nekoliko mjeseci u budunosti, zbog straha od oca, to je jo uvijek spavalo iznad njihovih glava. Moda njegova majka kasnije nee imati priliku, moda joj nee dopustiti, pa se morala isplakati u kuhinji dok se jo nita nije promijenilo. Uope ne namjeravajui, opratali su se jedno s drugim. Njegova se majka na trenutak izgubila u tihim jecajima, od kojih kao da se prestraila, enski zvukovi, mahala je rukama i nastojala pokriti glavu, a on j e obiao stol i zagrlio je, u njoj gr i trzaj boli, pomilovao ju je po kosi. Ali nisi se pomolio za nju, zar ne? Samo za sebe. Pitao si moe li te Bog uiniti snanim. Jer je uo to je Chamberlain rekao o g. Hitleru i nainu na koji silom ostvaruje svoje nakane. Alfred je to razumio. I prije nego to se spomenulo, znao je da svi koji tako postupaju mogu biti zaustavljeni jedino silom - inilo se blesavim to je Chamberlain uope spomenuo ono to je posve oigledno. Ukoliko nije htio da ljudi vide kako je i on jedan od njih i kako dijeli njihove probleme, iako se samo on i nitko drugi nalazio u prostorijama Vlade - kao da je htio rei da taj Hitler nije nita posebno. To bi mogla biti poruka koju bi premijer odabrao: nada se da e ga smatrati svojim drugom, hoe rei neka nitko ne klone duhom, budite spremni za ratovanje. Atfred nije mario Osjeao je miris doruka, rua i majine koe i srce mu je bre zakucalo. I sirene - ukljuili su protuzranu uzbunu, samo zbog vjebe - premda nismo znali da nije bilo za pravo, jo nije - i taj urlik, mogao sam ga osjetiti u njezinim rukama, osjetio sam koliko se boji te buke. Gotovo je ustala: moda je mislila na skrivanje, na sklonite u kojem nikad nije bila i ne zna gdje je: ali on ju je drao u zagrljaju, njihao, da bude sigurna gdje se nalazi, da je zatiti - nagnao ju je da ostane s njim ondje gdje je bila - i sklopio je oi te se opet pomolio da bude snaan, snaan mukarac. Opet gubi mentalnu energiju. Ispruio je noge, naslonio se i pustio da se zvukovi, ritmovi logora, sklupaju oko njega: um dobacivanja lopte pored najblie barake, psovka kad bi netko pao, struganje u daljini, klopa ranje neustimanog klavira filmske ekipe po dez-sinkopama, svira pokuava biti vjetiji od svojih prstiju. Noge se vuku dok mu prilaze i mrmljanje glasina s njegove lijeve strane - udno kako se glasine brzo ire, a ovdje nita nije vano, kada sve bude gotovo, bit e jo bre zaboravljeno. Tada mu je sinulo, vratila se istinska snaga mirisa njegove majke, navirala je u njega dok ju je gledao kako pada, i maleni mlaz krvi iznad njezinog oka, a on nije mogao nita uiniti. Previe toga vidi, a nema rijei za to to gleda i gleda i gleda sve dok ne prestane dopirati do tebe, dok ne postane besmisleno, ondje bez tebe. ena u umi dok su marirali, dok su ih Nemci gurali prema zapadu; s njom je bio neki ovjek, trebala joj je njegova pomo, ondje je bila na koljenima, zakrvavljena, vikala je da joj mora pomoi, da to bude manje uasno, da ne ostane sama, a ovjek nije nita unio, naravno, ve je bio mrtav, urlala je na njemakom na njemakog vojnika, a on je podigao puku kako bi je uutkao . I ulazak u kuu s plavim prozorskim okvirima, fina izrada, mjesto u koje su navratili Rusi i napili se: 25

Alfred nije znao to da oekuje prije nego to je ugledao: razbijene stvari u dobrom predsoblju, strani dnevni boravak, zapalili su vatru na tepihu, i kosa, meso i kosa, skriveni ispod kuhinjskog stola, ili su moda sluajno bili ondje, moda se ne radi o skrivanju. Njezine grudi, odsjekli su joj grudi. I dijete je raskomadano. Neprepoznatljivo. Previe. A mora zadrati u mislima sve ti voli, sauvati sve to od ostatka svijeta i samog sebe: svoje naravi, svoje obuke: i zadrati to, sakriti - namjerno skrivanje - sada si prekriio ruke, sjeo na drvenu stolicu koja ne pripada tebi, na pranom suncu igre koju igra sa svim ostalim luaci ma, jer im si vidio oglas, znao si da mora doi ovamo, i ovdje se sve smanjuje i blijedi sve dok na kraju ne osjeti samo nju, gdje bi poivala njezina glava na tvom desnom ramenu, i njezino disanje, njezin ivot u tvom zagrljaju, pod tvojim prstima, zna o emu misli po njezinoj gipkosti, ili neznatnim napetostima, trzajima, kako nikad nije djelovala stvarno - njezin dodir dok stoji pored tebe nitko nije zavrijedio. Joyce. Uinila te je ovjekom od srebra, okupanim svjetlou. Previe. Vie ti je stalo do nje nego do tvoje majke, vie nego do skipera - naravno, vie nego do samog sebe. Previe. Alfred zamijeti da se nagnuo naprijed, laktovi na koljenima, oi vrsto sklopljene. Glava mu je napeta, odjekuje. A to je svakako rezultat pomanjkanja discipline. Izgubila se glazba klavira, nije imao pojma kada, zrak je postajao crvenkast, usporen, sjene su se produljile, jedna duboka ve je pala na njega, to bi objasnilo zato mu je postalo hladno. Ustao je, podigao stolicu i knjigu i poeo hodati. Uskoro e sluiti veeru, ve je osjeao miris: neto vodnjikavo s piletinom, pomislio je, nakon toga povre i ovetina: nestale su ovce s polja, u loncu se pojavilo meso. Nije previe volio ovetinu, ali ako mu je serviraju, svakako e je pojesti. Htio se vratiti i biti u svojoj baraci prije nego to pone prozivka, provjeriti je li ondje Luger. Ako ne bude nikoga, htio bi ga pogledati, drati u ruci. Bastard je bio prvi od njih koji je ubio. Bilo je to neoekivano. Jednog lijenog popodneva u sijenju, njihova nova operativna postaja plovila je i gubila se u gustoj magli. inilo se smiljeno, ustaljeno - kraj njihova puta, iako je za Alfreda to ponajprije bio uspjeh, a ne prijetnja. Bio je to dobar dan za posadu, iskoili su iz kamiona, umorni nakon puta, ali spremni i orni. Odvojili su se od ostalih, zatekli se kako jure, pa su morali usporiti. Nema razloga da izgledaju previe revno i previe samouvjereno. Ponekad su bili, ali ne danas danas su samo pomalo oprezni, nervozni. "Nema potrebe za urbom, momci." Molloy s cigaretom koju je zalijepio za donju usnu. "uvat e nam ovaj rat na toplom dok se ne raspakiramo. " I oni se nasmijae, jer su bili posada koja se smije, glasnije nego to je trebalo, zagrijavali su prostor izmeu sebe i niskog bijelog neba. Alfred je ispitivaki okretao glavu s jed ne strane na drugu. "O emu se radi, efe?" Skiper ga je provjeravao, odravajui kontakt. Alfred vjerojatno ne bi rekao nikom drugom. "Lancovi. Mogu ih namirisati. Tu su." Skiper je stavio ruku na sljepoonicu. "Da. Mislim da se o tome radi." Napravio je jo nekoliko koraka. "Poslali su nas onamo gdje ih dre. A time cijela naa obuka dobiva na vanosti." Trenutak su promatrali jedan drugoga, Alfred se pitao je li se i njegovo lice promijenilo poput skiperovog, vidi li se blizina operacija i na njemu tako jasno, i to nemirno dizanje u njegovim rukama, pod njegovim izmama, taj strah od narednog udisaja i njegove sposobnosti da ga vue naprijed, taj strah da ga nee vui dovoljno brzo. Obavivi formalnosti, krenuli su prema novim prostorijama. Pluckrose je v odio skupinu narednika i privukao je Alfreda k sebi, Edgar ih je slijedio, a Bastard je bio zadnji, vukao se, dokazujui kako moe i bez njih. urili su po mrazu, utrali unutra, ali morali su stati na vratima nove prostorije, jer tu e od sada biti smjeteni, neka vrst doma, ali od osam leajeva etiri su ve bila zauzeta: slike na ormarima, pil karata, ovratnik, cipele, znakovi ivota. Nisu htjeli biti uljezi i postali su nemirni.

26

Svi osim Bastarda, koji je proao pored njih i sjeo na krevet u kutu, malo je zguvao prekriva. "Polako, Johnnie - taj je zauzet." Pluckrose se smijei, ali nije sretan, to istie polako sputajui svoju torbu s opremom na slobodni leaj. "Pa i nije vano gdje spava, zar ne? " "Onda nee biti vano ni njemu. Razgovarat emo o tome. Treba to dobro pretresti." Ispruio se zauzimajui prostor. "Sjajno. Plahte - u vojsci ne dobiva plahte, ali mi smo ih dobili." U izmama, prlja jastuk tim svojim usranim uljem za kosu. "Ja moram imati zid iza lea i iza glave , inae ne mogu spavati. A ne elite da ja ne spavam. Neko mora biti spreman, pazit to se zbiva." Bilo je posve jasno da je to upueno Alfredu, podbada aludirajui na njegovu vjetinu mitraljesca i promatraa, pa je morao odgovoriti, miice mu se napee. "Ne moemo ti pomoi ako si navikao ivjeti u eliji." Hanson ga je ignorirao, pa je morao opet pokuati. "Ne moe to uiniti." to je zvualo slabano. "Upravo jesam, stari moj. Upravo jesam." Izreeno sklopljenih oiju, pokuava pokazati da je pravi mukarac, i na to ima pravo. Bio je na dva zadatka prije nego to je slomio nogu, a nije im htio rei kako, pa je morao biti prerasporeen i poeti iznova. Ta dva zadatka trebala su od njega uiniti nekoga. Ali morao je proi dodatnu obuku i prilagodbu - da ga jebe, RAF nije mislio da on sve zna. Miles je pukao lulu i djelovao uzrujanije nego ikad, nastupila je tiina. Dakle nita nije rijeeno, samo je Johnnie Bastard Hanson uinio po svome i time ih ocrnio. Nikad nije bio zadovoljan dok sve ne bi iivcirao. Moglo bi doi do tunjave, Alfred je osjeao da je neizbjena, ali nije bilo vremena. Tada su upala dva asnika iz razmjene, posve tiho, kao da se ispriavaju kada su vidjeli da imaju drutvo. Neko su ih vrijeme promatrali, djelujui zbunjeno. Namrtili su se jedan prema drugome. Okrenue se prema Bastardu, ozbiljan dvojac, nisu skrivali gaenje, pa je na kraju i on to osjetio, otvorio je oi. Kada ih je ugledao, gotovo se trgnuo, uspaniario, sjeo je na krevet i brzo stavio kapu. Lijepo je to vidjeti, pomisli Alfred. A onda su obavili razmjenu, dok su svi morali stajati i ekati, a Alfredu je dolo da ode, samo to bi to izgledalo kukaviki, odnosno to ne bi trebalo uiniti. Uzeta je uokvirena fotografija pored kreveta - zgodna cura, ali nekako previe krupna - ispranjena je ladica, stvari su skupljene i stavljene u kutiju: pisma, magazin, sitnice koje su se inile posve nevanima da ih ovjek ostavi iza sebe - ne uspomene, prije poput neke hrpe. Vii asnik izvadio je mrtvaevu odjeu, uredno je sloio njegov oblik. Zacijelo su mu ve ispraznili i ormari. Nitko nije nita rekao, ali inilo se da se konano niko ne mie i da svi gledaju prema Bastardu. On je zauzeo mrtvaev leaj, sada tom ovjeku vie nije potreban. To nije bilo ba najsretnije. Bilo je poput ubojstva. Nii asnik pilot, s izrazom lica kao da je dobio pljusku privukao je odreenu pozornost kada je sve bilo gotovo i Alfred je znao da svi razmiljaju o tome kako niko nije salutirao, kako ih je neto u sobi sprijeilo. "Drugdje emo obaviti sve to je potrebno. To se mora. Ne bih htio kod kue izazvati ok. Ne dodatni ok." Drugi ovjek, porunik zrakoplovstva, krenuo je van i onda zastao. "Vi ste novi." Nita u njegovom glasu da ublai to to je upravo obavio, samo potreba da objasni. "To vas eka. Ako ne budete oprezni, ako ne budete potovali propise i ako zapostavite obuku, to vas eka. Sino su ga skinuli. Iznad Essena." Uvidio je da zvui neumjesno, da vrijea. "Bio je dobar ovjek. Trebali biste se ugledati na njega." Alfred proguta slinu pitajui se to bi trebao misliti, kako da pokae potovanje, kako da se postavi. Nisam ga poznavao, kako onda mogu biti tuan? Da jesam, to bi bilo samo zbog mene - u sluaju do jednako proem. Ali nisam tuan. Mogao bih biti i sretan jer to nisam ja. Ni je netko od nas. asnici su izili, porunik zrakoplovstva na udan je nain drao kutiju, kao da bi je trebalo tretirati poput lijesa, ali bila je premalena, ili moda kao da se ne smije dirati. Moda mu ta dunost nije dobro poznata. Moda se na to nije lako naviknuti.

27

"Eto, svi ste uli. To je bilo sino. Popuio je prole noi." Bastard je morao razbiti tiinu. "To nema nikakve veze sa mnom." Nije zvuao uvjereno. Nitko se nije sloio. Nitko nije nita rekao. "Kako hoete." Nije se vratio na krevet. "Ali to nije moja greka. Jebeni Nijemci su ga skinuli. Nisam ja." Stajao je minutu, i dulje, premda su svi znali da e se morati vratiti - namjestiti svoj krevet i lei - jer sada je nosio nesreu, kao i on. Nitko ga drugi ne bi htio, niti bi mu dopustili da ga prepusti nekom novom vojniku. To je bilo to. Bastard je prvi ubio. U svom stilu. Ali Alfredu je postaja odgovarala, osjeao se smjeteno im je stigao, pusti sad leaj koji nosi nesreu - nije ga ni taknuo, ali nije mu smetao. Konano je bio rasporeen negdje gdje nije odmah navukao prehladu. Uvijek se ivcirao zbog svojih uiju, nadao se da se nee inficirati i biti osjetljive na promjenu tlaka, postati beskorisne, ali sada je imao dobre anse da ostane zdrav. Barem dok sam na tlu. Uivao je u osjeaju starine toga mjesta, vie cigli i manje jebenog valovitog lima - lim je uasno buan kada pokuava zaspati - pristojan, vrst smjetaj, uredne prostorije i niska stabla niska su mu bila draa zbog uzlijetanja, nisu na putu - staze koje bi na proljee mogle biti zelene, ako ih tada bude vidio, i kokoinjac sa est kokoi o kojima se brinu vojnici iz servisa. Ako su u stanju odrati kokoi na ivotu, sve e biti dobro. I pivo je blizu, u narednikoj kantini, okusa gotovo kao da je pravo. Ne radi se o tome da Alfred nije potpisao Prisegu - tri puta, bio je previe mlad, lakomislen, jedino je znao da pivo ima nekakve veze s njegovim ocem. Crvena mrlja od znoja i vike, pub, kartanje, poker, izgubljen novac i loe, loe noi - to je pivo: sve stoje mrzio kod svog oca, zluradost koja se osjeala u njegovom glasu. Alfred ga je sada mogao podnijeti, nalijevao ga je u sebe i to se nije ticalo nikoga osim njega, oraspoloilo ga je. U Duck's Headu. Uvijek u Duck's Headu. Posada - barem Pluckrose - odluila je da koji god pub izaberu kao svoj, uvijek e biti Duck's Head. "Duck's Head, Boston - Duck's Head, Piccadilly. . . na taj nain, uvijek emo znati gdje se nalazimo. " "Da." Molloy kimnu kao da je to matematika, ili filozofija . "Uvijek emo znati da smo u Duck's Head. Ti si dobar ovjek." Pregledao je njihov etvrti ili peti pub s tim nazivom, odobravajui kao da je vlasnik lanca. "Bolje od tuluma s bocom - s njima nikad ne zna na emu si. " "Brze cure. " "Vrelije od palionice. I tetnije." "Hvala ti to si me potedio nevolje, stari drue." "Prava sitnica. I upamti - enska na Strandu -" "Ne vrijedi kao dvije u Shepherd's Bushu." Pomalo nespretno jedan drugome pokazae znak pobjede. Dok su to radili, Alfred se istegnu da vidi kako bi bilo kad bi ustao, to je djelovalo malo sporije nego to je bilo u sedam te veeri. "Ja u ... isto. " Lica zgurana oko stola kimnue mu i on se probio kroz guvu civila, par smeih odo ra ondje stoji sam, i plave, plave, plave. Dobre stare plave - ljudi koji su zavrili pripreme, koji su pucali na mete koje povlae avioni, koji su proli borbenu obuku, vjebe diljem zemlje, koji su letjel i s drugim posadama, stare kuke, vidjeli svijeta, moda bi se djetinjasto zacrvenjeli na pomisao o razdvajanju - ljudi koji su sada operativci, ve obavljaju posao - oni se time bave, vie ne ekaju, nisu nesigurni. Alfred i njegova posada uskoro e biti kao i oni, ali uskoro nije znailo nita. "I ja sam se iznenadio." "Pa kako si to uinio?" Dva narednika naslonjena jedan na drugoga rukama polako lupkaju po barici piva na anku, dlan preko dlana, dok govore, gledaju iz blizine jedan drugoga. "Na sedam tisua metara ispala je maska s kisikom." "I?" "Tada sam je nosio." Nisu se smijali, samo su nastavili, smoili bi ruke i onda ih podigli sa anka. 28

"Pad ne osjeti. Jamim ti. Zrak je najmeka, najelasti-nija stvar koju si vidio. Na toj je visini jako rijedak." "Aha." Narednik smee kose protrljao je vrat naredniku crne kose, kimao i trljao kao da ne moe prestati. "Samo se nemoj prizemljiti." "Aha." "To je jedino to boli. Nemoj ni pokuavati." "Aha." "Ako nema padobran." Naravno, imam padobran. Ako bude valjao." "Vrati ga i ali se." "Ako se ne otvori." "Vrati ga curi i ali se." "Aha." Alfred nikad nije pitao, nikad se nije obratio nekome iz posade aviona i doista pokuao saznati to oni znaju, to, ustvari, oni znaju, a inilo se da bi tu mogao imati priliku. "Oprosti te." Ako pomisle da je jadnik, barem ga se ujutro nee sjeati. "Oprostite... ako bih mogao" Zvuat e mekano, ali to nee imati veze. mirnuli su prema njemu, napuili usta. "Ako bih mogao?" "to ako bi mogao?" Promatrali su kretanje koje on nije mogao vidjeti, neto njemu nedostupno. "Zato ne bi mogao?"Ruke su im i dalje jedna preko druge, mokre od prolivenog piva. Alfred je proistio grlo. "Kako je... Ako bih mogao." Pitanje se moe postaviti na samo jedan nain. "Kako je to?" Oi su im ruiaste, kao da su plakali, ili su bolesni - kao da bi im gledanje u bilo to nanijelo bol. Obojica su imala osip od maske s kisikom, taj znak. Alfred je ekao. "Kako to izgleda." Pitanje nekog klinca. "A tko si ti?" Crnokosi narednik odjednom se otrijeznio. "Tono." "Day. Alfie Day." "Kae da je Alfie Day." "A je li. Je li." "Hoe znati kako je to, Dusty." "Pa kako je to, Mogg?" Mogg I Dusty nagnue ela tako da su se dodirnula, koa na koi, glave su mica li tamo-amo. "Uasno je da ga jebe." "A to je on mislio?" "Nemam pojma, Dusty. Da ga pitamo." Razdvojili su se i opet se okrenuli prema njemu. Alfred odgovori prije nego to su uspjeli ita rei. "Nisam znao. Ne znam. Zato bih inae pitao?" Od toga su se trgnuli prije nego to je Mogg blago rekao: "Zna za doruak, zar ne? Doruak operativaca: prava svjea jaja sa slaninom, moda kobasica. Tradicionalno." "Tradicionalno." "Vrati se kui." "Kui s mora." "S neba, Dusty." "Moja greka." "S neba." "I dobije vrua jaja sa slaninom. Gozba. Zna zato dobije jaja, zar ne?" Alfred odmahnu glavom, pa su ga uputili u svoj katekizam. "Pingvini. to e rei, sva stvorenja koja lete -" "A to su zrakoplovci." "Koja ne lete, ili nisu u stanju letjeti -" "A to su pingvini."

29

"Ona sjede kod kue dok mi odlazimo i posjeujemo Hune i legu nam jaja da budu spremna kad se vratimo." Dali su Alfredu vremena da kimne, ali on jedva da je to uinio. "Reci mu za slaninu, Mogg." "A, slanina. Da. Zna zato nas hrane slaninom?" A Alfred eli da nikada ne bude poput tih ljudi, da ga nikad ne oblije njihov sivi znoj, njihov umor. Ali zna da hoe - ako bude imao sree, ako preivi - i to ga nagna na smijeh, bio je preglasan kada Im je rekao, "Ne". "S" "Budi tiho, kompa, inae e Huni uti. Zubonje." "Slanina, deko. opaju nas slaninom jer slanina je nae meso. Priekaj dok ne skui, ili dok neki nesretnik ne sleti s dekom koji gori u avionu, priekaj i shvatit e. Svi smo mi samo svinjetina." "Ispeci nas i svi jednako smrdimo." Alfred je sjedio na svom tobonjem leaju u svojoj tobonjoj baraci, na koljenima sloena koulja. Jo je nije rairio, ali moe u njoj uti pitolj, die. Oni jedu, oni seru, oni diu - nikad nemoj pobrkati pitolj s neim mrtvim. Pitao se hoe li za veerom biti buka, to ne bi htio. Pitao se hoe li biti sladoleda. Pitao se kada je dolo do prve promjene u njemu i kada je napustio predjele u kojima ive ljudi: izgubio vjeru u Boga, svoje isto ja, svoje iskupljenje. Osjeam ivot koji Njegove rane daju. Pitao se zato je uope mislio da bi je mogao dotaknuti. Osjeam Spasitelja u svom srcu. Pitao se kamo da poe kada doe taj dan i on bude morao napustiti logor. Spale su moje uze, srce mi je slobodno. Pitao se o pitolju u svojim rukama. Ustajem i idem dalje, tebe slijedim, Gospode. Pitolju koji je gledao, pitao. Postoje svakojake slobode, na mali, svakojaki bjegovi. Ali u emu je razlika. Moje srce nije slobodno.

Pri kraju razdoblja koje je proveo kao zatvorenik Alfred se promijenio, neto novo, iznenadio je samog sebe. ivio je na nain koji nije mogao prepoznati: neoptereeno i distancirano, kao da je osloboenje ve nastupilo i otkljualo se negdje ispod njegove lubanje, odvojilo ga od njegove prljavtine, njegovog tijela. Vie nije morao osjeati, vie nije morao jesti. Posve prikladno, jer hrane nije bilo. etrdeset peta dola je s hladnoom koja ti je unitavala plua i cijeli je svijet puzao prema zapadu, neumoljivo, ili bi se sklupao i zaspao u snijegu, tonui u posljednji drijeme, koji je bio poput pia, ili gacanja, ili borbe ako si sluaj no promatrao nekog ovjeka kada je iskoraio da to uhvati, ako si bio u stanju zadrati panju. Ljudi koji su leali ujutro i nisu ustajali, ljudi koji su zaboravili hodati, ljudi koji se poskliznu na zvuk pucnja, posrnu i padnu. Ljudi koji su bili stvari. Bilo je cest, um i eljeznikih tranica, bilo je stvari tjeranih naprijed koje su se kretale pored tebe - ispred i iza tebe - mogle su pogledati prema tebi, to nisi elio, od toga si zazirao, od

30

njihovih izgubljenih, mrtvih i opasnih oiju - kakve su i tvoje bile. A nije bilo hrane, nije bilo razloga, vie se nisi pretvarao da e pronai jedno ili drugo. Tvoja prilika da vidi istinski svijet. Tvoja prilika da zna da si iv kada ni za koga nema niega. Negdje tog proljea zamijetio je svoje nokte i uvidio da i dalje rastu: njegova brada, kosa, i dalje su izbijali sami od sebe, dok se ostatak njega pomirio s odlaskom i bio bi nestrpljiv da je imao snage - preostalo je samo svladati taj konani umor, onda moe biti gotov. inilo se da se pretvorio u svau, glupavu raspravu o tome kada e si priutiti spokoj, da stane. Ranije u logoru jo je uvijek jeo, naravno - i bio je gladan, naravno. Stalno eljan hrane. Orastao je stalno eljan hrane, ali i gladan je bila posve dobra rije i pokazala se prikladnijom za napornu, duboku stvar koja vreba namjerivi se na njega. Iza ice jedan su drugoga poduavati o dalekom i dareljivom engleskom krajoliku, kolektivnim farmama, ranim kranima, Platonu, higijeni i modernoj umjetnost i, dopisnim putem poloio je tri ispita, provodio je puno vremena u elijama Straflagera* kako bi neometano uio, a itao je sve to je stigao - Anu Karenjinu i Madame Bovary, jer je tako trebalo i bilo mu je dostupno - znatno je poboljao svoj rukopis i u meuvremenu nauio, kao i svi ostali, na koje se sve naine moe biti gladan. Ekstra klopa - uvijek pokuava naicati ekstra klopu. Jednom je pronaao ljuske krumpira: baene, zacijelo namjerno, kad je netko iznio smee kroz stranja vrata kuhinje. Ljuske krumpira. Divno. Pojurio je da kae Ringeru - pojurio na elegantan, suzdran nain, kako se mora da te nitko ne vidi - pa su on i njegov najbolji prijatelj; tihi, visoki Ringer, njegov najbolji prijatelj; pohitali i oslobodili ih. Skuhali su sve u baraci, podijelili s momcima u baraci, natrpali se ljigavim porcijama zelenih krumpirovih ljuski - sutradan su bili bolesni kao psi i upropastili svoje sljedovanje - Boe, kako su se smijali. A zato se ne bi smijali: njihova su tijela postala komina, smanjivala su se dok im odore nisu postale apsurdne, traila su veeru i onda bi je odbacila. Nou je leao pokuavajui zavarati trbuh da se smiri, da ga pusti da spava. Ali trbuh je bio pametan i budan. Zamislio ga je ispod svoje koe poput malene ake, izvija se kad god se on pomakne, podsjea ga da se mijenja i time ga tjera na promjenu. Bio je voljan zadrati svoju paniku, svoj strah - nije bio ba predvidljiv s hranom. A nekako je progutao enju za Joyce, njegovu uvjerenost da se nikad vie nee sresti, pa bi mu u bilo koji spokojni sat dao do znanja da se ona pretvorila u prazninu pored njegove kraljenice. Kada bi uzeo svoj kruh i aj, bio bi paljiv, plah, nije ju htio uznemiriti. A onda ih je, naravno, rat uspio pronai, pjevao je, zavijao i stupao pod stablima, i Alfred je pomislio da e ih ubrzo strijeljati, ali pogrijeio je. Rekli su im neka se pripreme za put i dali im pakete Crvenog kria - mjesecima ih nigdje nije vidio - a konzerve su bile tako teke za noenje, ali nisu ih mogli ostaviti, a moda je to putovanje ionako la i sutradan u ovo vrijeme bit e mrtav, i prije, i to si mogao uiniti - to nisi znao. Sjedio Je s Ringerom, polako su jeli ilavu govedinu iz konzervi, silom je gutali - s dozama maslaca pomijeanog s kakaom, pravo udo u visokoj konzervi s pravim maslacem - I Ringer je buljio u njega svojim prevelikim oima, djelujui zabrinuto. "Sve e biti u redu, na mali." Ali Ringer nije odgovorio, sputene glave trpao je meso u usta - ljudi su posvuda jeli, ili povraali i psovali, ili kod straara pokuavali razmijeniti konzerve kakaa za kruh - konzervu bi napunili ciglenom prainom i preko posuli sloj kakaa, nadajui se da se zbog toga kasnije nee naljutiti. "Ringeru. Sve e biti u redu. Nakon ovoga od koulja emo saiti torbe i pogledati to emo ponijeti." Ve je spremio njezina pisma. Ona su morala u njegov dep. Nije mu bilo previe stalo jer je bilo gotovo. "Drimo se zajedno ujutro i odlazimo odavde. Uspjet emo ako budemo skupa. Sada to pojedi do kraja - dobra je to klopa - trebat e ti snage." Ali ve je pozdravljao sitnu, otru pomisao da e ga pronai s njima u snijegu - s njezinim razglednicama, njezinim porukama, posljednjim fotografijama - a moda e joj netko kasnije rei, ili joj mo da pisati na njezinu adresu, ili je moda odluio da umre s neim to je ona dirala, to je diralo njega.
* Kazneni logor. Op.prev.

31

To je jedino dobro u vezi s tim, izgladnjivanje - bio si lakomislen kada si shvatio da ti ne treba tvoj ponos, neka bude kako bude. Dosta vie s time i svime ostalim. Nisi mario. Sada ti treba samo ono to ti treba i to nee dobiti. Zato je sve jednostavno. "Misli da e nas Rusi stii?" prekinu ga Ringer."to misli?" "Bit e dobro ako uspiju, zar ne?" Alfred je udisao mast od mesa i razmiljao kako vie ne moe progutati ni zalogaja, ni mrvicu vie, ali uglavnom je negdje daleko, sada bi ga netko mogao pogubiti i to bi bilo u redu, a mogao bi ak i razgovarati sa Joyce, objasniti svaki detalj i biti posve miran. "Hou da isprazni taj kazan." "Dobro, efe." Njegovo Ime od prije stotinu godina, koje mu je Ringer jo jednom dao. "Nisam ja tvoj ef. Jednostavno netko treba donijeti odluku. i paziti na tebe." Ali Ringer je sada tuan, dri svoju licu kao da se je srami, odloio ju je u konzervu. "Nastavit u kasnije." Zagladio je kosu, a ona ga je ignorirala, nakostrijeila se na neki svoj nain, kako to uvijek ini. A nasmijeio se da se i Alfred nasmijei."Jesm o li snudeni?" Tako je tiha mogla biti ta misao koju su dijelili i nikada je nisu izrekli. "Ne." Alfred ima greve u elucu, usta su mu suha. "Ne." Ali to je bilo prije potpune promjene. Na maru ili na sporednim tranicama - to se ondje dogodilo, pomislio je - pretvorio se u neku stvar koja je gmizala, izgubila svoj glas i nije mogla zadrhtati. Na usnama mu se stvorio taj sloj, jer mu usta nisu previe trebala. Ipak e pamtiti kako dri Ringera za ruku, ili spava naslonjen na njegova lea da bude siguran da jo die. Ali ako pomisli na Ringera, ako to dopusti, onda e sve skliznuti u onaj dan kada je polo po zlu, Ringeru je bilo loe, uneredio se dok je hodao i nakon toga nije se mogao smiriti, neprestano se saginjao i nije te gledao. Alfred mu je donio isti snijeg, s mjesta na kojem nije bilo govana, s mjesta na kojem nije bilo jebene dizenterije, ali on nije htio uzeti. Ne moe izdrati bez vode. Mogli su bez hrane, ali ne i bez vode. A Alfred bi bio sretan da je umro. Gotovo je to prieljkivao - zato ne? Tko jo eli da on bude iv? Samo drugi mrtvaci. ak i nakon povratka u Cosford, gdje su ga doveli u red - ona djeca u plavim odorama, lica kao da su im bila upakirana u medicinsku vatu da potraju, mlijena - donijeli su mu svakojaka jela, za poetak nita komplicirano, a zatim dobre stvari, neto od toga uspio je uzeti, ponaao se zahvalno kako su oni htjeli i sve je pojeo, ali nikada nije povjerovao da e uspjeti. Uglavnom ih je zavaravao i ekao nadajui se da e zaboraviti na njega kako bi i on zaboravio. A onda je sve opet postalo komino: to god bilo to od ega je napravljen, promijenilo je svoju putanju i podiglo ga, probolo. Jednog popodneva osjetio je tu navalu u svojim rukama, srce mu se udvostruilo, uasno lupalo - nije bilo mogue previdjeti taj uasni ivot koji je opet ulazio svom snagom. Opet je uhvaen, i nema bijega. Sve e se sruiti na njega, povrljedit e ga, a on nee umrijeti, samo e to htjeti, ali nee biti kako on eli. Morat e biti tu, biti Alfle Day i osjeati.

Alfred nije posve vjerovao u njega, ne na poetku. "Day! to radi, Day?" Narednik Hartnell jednostavno je previe izgledao kao narednik. "Oko ega sada petlja?" Imao je kockastu glavu. etiri kuta na vrhu, etiri kuta na dnu - imao je okastu glavu. "Ne znam, narednie."

32

"Znam da ne zna." Izgledao je kao glumac, ili instruktor kojeg su vidjeli na prvom nastavnom filmu, koji je mogao biti glumac. "Svi ovdje znaju da ne zna. Mali Isus i svi njegovi aneli znaju da ne zna." Samo to je narednik Hartnell bio pravi i znojio se od napornog deranja na Alfreda. Od deranja se uvijek vie znojio nego od vjebanja. Na taj je nain djelovao vrlo senzitivno. "Sigurno i tvoja prokleta majka koja sjedi kod kue zna da ne zna. Imala je cijeli jebeni ivot da se privikne na tebe. Ali za mene si jebeno neoekivan ok." Tvoja prokleta majka. Alfredu je to bilo uvredljivo, a tako je i reeno. A isto tako bilo je toliko pretjerano daje poeo gubiti dah, u glavi mu je tutnjilo, to nije bilo dobro, jo gore, bio je na rubu da izgubi ivce - ali ako ih ne izgubi, dovest e u pitanje svoj Moral. Momak koji dri do Morala ne bi trebao trpjeti uvredu. Ali narednikova uvreda neto je u emu treba uivati, pa se onda time vraa na poetak stoji mirno dok se taj ovjek runo izraava o tvojoj majci. Moj prokleti narednik. Ali narednik Hartnell kanio je vidjeti Alfredov Moral, trebao mu je dokaz. Jer narednik Hartnell nije ga volio. Nevolja je u tome sto su se na poetku temeljne obuke dobro slagali. Alfred je imao neto kondicije i volje da bude jo bolji - uivao je u vjebama: njihanju, dizanju, stupanju, uanju, skakanju s momcima koji su po cijele dane sjedili u uredima, vojnicima koji nisu bili odluni, koji nikad nisu uli za Velikog Sandowa niti za bilo koga. Tu su imali pravu gimnastiku dvoranu utezi, palice, grede i konopi, stvari koje su ti potrebne da bude bolji, bez rijei zauzimaju svoja mjesta - nema vie glupiranja sa stolicama i vratnicama, to si uspio razabrati iz crtea i objanjenja - sve je bilo pri ruci. Alfred je prionuo na treninge narednika Hartnella, na odreen je nain uivao: dakle premda se trudio da tomu ne bude tako, isticao se, a to nikad ne smije. A kada mu je zapeo za oko, narednik je Hartnell od Alfreda oekivao sve vie. "Day, ti iri paniku i malodunost. A to bi trebao sauvati za jebene naciste. Ili grijeim? Day? Jesam li u krivu?" "Niste, narednie." Sada ga je Alfred razoarao. "to si radio u civilnom ivotu, Day?" Na to pitanje Alfred radije ne bi odgovorio - mogao bi dobiti hrpu neeljenih nadimaka. "Day? to su to otkrili da si u stanju raditi?" Alfred je na licu narednika Hartnella mogao vidjeti kako jo uvijek misli da ipak ima neto u njemu i da pretpostavlja kako je Alfred imao neki estit i respektabilan posao: policajac, ili bolje, potkiva konja, ili moda ak policajac na konju narednik Hartnell bio je posebno sklon ljudima koji su radili s konjima, nitko nije znao zato. Neki zajebant jednom je rekao da je njegova majka '38. godine osvojila Gold Cup s dvjesto metara prednosti. "Radio sam u ribarnici, narednie." Ne misli na prokletu majku narednika Hartnella, poet e se smijati. "Svjea riba." Ne misli na - emu takav izraz lica? "Ribarnici?" Zvualo je kao neka bolest. "Da. narednie." "Svjea riba?" Encijan-i-ljubiice-nacrtani-na-tvojoj-rui-ci-i-tvojim-mudima, takva bolest. "Da, narednie." "Pa onda zamisli daje on jebeni bakalar, Day, i ubij ga!" Borba prsa-o-prsa, do samog kraja - Alfred u tome nije bio dobar. Nije bio dovoljno visok, a to bi mogao biti nedostatak, ali bio je snaan, dobro je drao ravnoteu i bio je fleksibilan, godinama je uvjebavao zadavati udarce: shvaao je udarce, teoriju o udaranju ljudi. Udara iz guzice, iz boka, odatle dolazi udarac. Prekasno je kada doe do ruku: ako se slui samo rukama, nee imati dovoljno snage, ak i ako na kraju doda onaj trzaj i okret, nee ti nita pomoi. Alfredov otac nije shvaao tu teoriju i nije imao kondicije. On je samo udarao. Ozlijeivao je ljude. Alfredu je to bilo uvredljivo. Na to ne bi trebalo misliti: ne sada, ne ako eli biti pribran. Narednik Hartnell nauio ih je kako pripadnik RAF-a treba hodati i stajati, kako treba odravati svoju opremu i sluiti se njome, a onda ih je poveo na nogometno igralite i odredio 33

parove za vjebanje borbe, postavio je jednog spram drugog - vjebanje estokih napada - i obuavao kako se pripadnik RAF-a treba boriti. Objasnio im je mekou grla, nanoenje ozljeda ispod eljusti, slabost vrata, koljena, zglobova, strah koji moe utjerati u neprijatelja kada mu krene prema oima, prema mudima. Narednik Hartnell imao je specijalni borbeni no, do kojeg je strano drao. Rekao je da ga nikada nee iznevjeriti. "Radio si noem, zar ne, Day?" "Da, narednie." Radio sam smrznutim rukama, parao smrdljiva sitna tijela sa smrdljivim malim oima, porezao bih se po prstima i uope ne bih osjetio. Kanta puna glava i besmislenih jebenih oiju. Kanta puna buljenja. U krevet sam iao s rukavicama i nisam mogao zaspati od smrada ribe. Zna da e se na kraju naviknuti i onda e biti gotov - cijelog ivota radit e s ribom i nee mariti -stoga si pobjegao u RAF, im ti se ukazala prilika. Samoobrana. "emu slui no, Day?" "Da obavi posao, narednie." Alfred jeznao da je to istina, a znao je i to da bi, da sjedi iza etiri Browninga .303, obavio posao na naredniku Hartnellu zajedno s njegovim noem, prepolovio bi ga. "Kreni opet na Simsa, Day, udarac noem odozgo - ak i ako bi bio takva budala da ga upotrijebi - napad odozgo da se on uvjeba, Day. A ovaj put uini kako treba." Alfred je uzmaknuo, pokuavao je pogledati Simsa u oi i shvatio je da bi se Sims mogao poeti smijati, to bi mu pomoglo, naljutilo bi ga - ali nije, jer to nije dopustio, nije znao to bi se dogodilo da je dopustio. Ruke su mu oteale, pale uz bokove, kraljenica se povila. Izgubio je vjeru. To nikada ne bi uinio kada on to oekuje. Napadne ga dok spava, pijan. Zgazi mu muda dok je mrtav pijan. Udari ga kada padne, dok lei na cesti, i niega se nee sjeati. Ovako ne moe nita. Alfred je podigao ruku i odmah osjetio da nije u dobrom poloaju. Krenuo je lij evom nogom i tresnuo na desnu stranu. Gotovo da se nije pomaknuo, to je bilo udno. S atletske staze dopirao je povjetarac, podsjetio ga da je znojan. "Dayl Ljuti me." Alfred se ukoio, mlitav. "eli li me naljutiti? Zar me ne voli kao to ja volim tebe, Day, Alfred F.?" Alfred pomisli da ne bi trebao odgovoriti, ustao je, zadihan pod optereenjem vrele teine pogleda ostalih, shvativi da je jo nesigurniji. Narednik Hartnell uzdahnu tik do njegova uha. "Dobro, Day. Ti se brani, a ja u te napasti. Brani se, Day - inae e poginuti." To je djelovalo, snaga mu se vratila u kosti, sve je postalo tako bijelo da Alfred nita nije vidio, i to ga je ponijelo, zaslijepilo, ieznuo je u predivnom plamenu. Jedino ega se odmah nak on toga sjeao bio je njegov irok osmijeh. A onda je pogledao dolje prema naredniku Hartnellu drei izmu na pazuhu svog pretpostavljenog, gnjeio je i pritom drao i savijao narednikov runi zglob. Dah je zastao visoko u Alfredovim prsima i izletio kao kakav lave, pomislio je da se u sebi osjea sjajno, odjednom je razdragan. Priekao je jer nije znao kako postupiti kad napadne narednika i natjera ga da ispusti svoj omiljeni no. "Nije tako loe, Day." Narednik Hartnell odmjeravao ga je s tla, moda se premiljao kada da se pokrene kako vie ne bi dolo do nedoline borbe, moda je razmiljao kako bi trebao ozlijediti Alfreda i na taj nain iznova uspostaviti potrebnu ravnoteu. Alfred nije imao nita protiv, nije mario. Opustio je ruke i olabavio stisak. Osloboen, narednik Hartnell zastao je i zatim gipko skoio na noge, tako da je Alfred zakiljio. "Nije nimalo loe. Ali zapamti da tako treba svaki put. Svaki put. Kontrolirana agresija. Inae nee biti u stanju sauvati svoj ivot, a ja neu biti ondje da ga sauvam umjesto tebe." "Ne, narednie." "Jer imam ja drugog posla." "Da, narednie."

34

"Sve svoje jebeno vrijeme provodim jurcajui naokolo i pazei na gomilu vas nespretnjakovia." Narednik Hartnell okrenuo se na peti u smjeru kazaljke na satu, provjeravao je vojsku. Odred se zagledao u travu, premjetao na nogama, nastojei izgledati opasno. "Da, narednie." A zatim su nastavili obuku: dahtanje i tihe kletve dok su jedan drugoga ruili na travu, trali znajui da e ih saplesti, udarali znajui da e ih blokirati, dovoljno su jedan drugoga ozlijedili, malo vie nego to je bilo dovoljno. Kada bi njihove igre zavrile, drugi su momci uvijek bili dobro raspoloeni, u njima vedrina koju nisi zamjeivao kada su bili na zaprekama Ili na vatrenoj liniji. S druge strane, Alfred je izgubio jedino svoj spokoj, esto je gutao slinu, u ustima okus ugljena i vlage, kuhinje njegove majke, morao je pljuvati, osjeao je potrebu da se opere, htio je otii da vie prestane s tim jebenim pretvaranjem, da jednostavno uleti u borbu, nestane do kraja, da ga svlada jebena bol i da ubije nekoga. Svaki put isto: jebeno bi htio ubiti nekoga a nikad da se nae netko vika da ga ubije. Na to se ne bi gledalo blagonaklono, moe se kladiti. "Tvoja prokleta majka" - to ne smije nikome rei. Streljana mu je bila daleko draa. Nakon to bi pucao, imao je dobre snove. Ali to je bilo puno prije skipera i posade. Prije svih moguih stvari. Posade kojoj se nije sviala pomisao na razdvojenost i koja je besciljno tumarala po tolikim mjestima dok se jo nisu upoznali. Alfred je bio siguran da nitko od njih, ustvari, nije vjerovao u kole na koje se Pluckrose neprestano alio. Nisu htjeli zamiljati kako Miles prolazi borbenu obuku, ili da je ikad potrao. Nisu htjeli pristati na to da je skiper ikad bio bez ina. Bili su posada i nita drugo, tako e biti zauvijek i fotografirat e se da to dokau, njihova obitelj na okupu; alt tek kada obave trideset zadataka, tek kada budu kompletni. Jer nisu se htjeli urei, ali i zbog tradicije, htjeli su biti tradicionalni vojnici - tradicija je sjajna stvar - jo vie zbog onoga to je to govorilo o njihovom vremenu. Posada je bila iznimno izbirljiva kad god se radilo o vremenu - budila se, ivjela i kretala u svom asu i samo u tom asu. Nije se htjela zamarati svojom prolou, a budunost je nimalo nije zanimala: njezina mudrost sastojala se u ispijanju svojih minuta, sekundu po sekundu, do posljednje kapi. Gledala je vojnike izvan toga koji to nisu shvaali, gledala pospane civile - besposliare i nesposobne za vojnu slubu shvaajui koliko su blizu tome da budu mrtvi: kako je vrijeme klizilo s drugih ljudi poput kie i bjealo, a da im nije nedostajalo. Posada to nije voljela - to joj je bilo uvredljivo. "Zna ti da, ako si dovoljno brz, moe staviti ruku u sekundu." Molloy je tu s Alfredom, njih dvojica nagnuta nad ogradom na dnu stadiona, razgledavaju oblinju farmu, polja, ptice kako se kreu po brazdama, smee i malene kao kamenje. U umi je bilo jarebica, Alfredu su bile jako elegantne, ugodne oku - ali danas ih nije bilo. Ljudi ih esto ubijaju. Kakva teta. Ponekad bi farmer svratio da popria, da ubije vrijeme, dok je Alfred odvraao misli od benzinske stanice koju su iza njih punili, vlakovi s bombama primali su svoju robu, namjetanje dijelova na repu, testiranje, postavljanje sigurnosnih igala i zatvaraa. Farmer bi im priao o svojim usjevima i to je uzgajao tu gdje su stajali, na ratnoj strani ograde. Uglavnom je priao iste stvari na taj pospani, ravnomjerni nain iz Lincolnshirea, sporije ak i od Torringtona, ponavljao je svaku izgovorenu rije, ali oni su to voljeli, to ih je tjeilo. Pogodili smo se s njim. Ako uspije ostati tu, onda i mi moramo doi. Nije dobro propustiti sastanak. Ali tog popodneva bili su sami, premjetali su se s noge na nogu, dok Alfred nije morao poi da opet provjeri svoje oruje. Dobrim se pokazalo na probnom letu, a on je vjerovao oruarima, naravno, vjerovao je i sebi. Ali opet e provjeriti svoje strojnice prije nego to polete. Oistit e svoj pleksiglas, izglancati ogrebotine kojih nije bilo, vjebat e gledanje, pregledavanje, razdjeljivanje neba na kvadrate i udisati miris svog izabranog doma: estok, uzbudljiv vonj strojnog ulja, koe i svog letakog odijela koje-se-nikada-ne-smije-oprati, pouzdanog metala, u grlu mjedeno peckanje od streljiva, guenje od vreline pucanja, njegov posao, to je on. "Moe rairiti prste i rastegnuti je." "to rastegnuti?"

35

"Sekundu" Molloy bi govorio takve stvari kao da uope nisu udne. "Uvuci ruku unutra kao da je ena." Govorio je o enama kao da su to njemu dobro poznate, tune stvari. "Kada prorade motori, cijeli orkestar - unutranji desni, vanjski desni, unutranji lijevi, vanjski lijevi, zamah torzije i kreemo, vozimo se, vie nas nee zajebavati, krenuli smo - rairim prste na obje ruke i ulazim u njih, u sekunde, sve dok ih ne osjetim kao jo jedan par rukavica - to su zadnje slobodne sekunde dok se ne vratimo, eli ih vrsto drati." "Ti si lud" "Bombaki sretan. Zar nismo svi takvi?" "Ti si lui od ostalih" "Moda je to pametno." Alfred je svjestan, dok lupka po ogradi, da to moe uti fantastino jasno, susret svoj ih noktiju i drva: otkako je poeo letjeti, na borbenim zadacima, vjeruje da bolje uje, vidi, bolje osjea okus. Nada se kako to ne znai da se njegov ivot naborao, zadebljao i postao vaniji, u oekivanju da e biti kratak. Nada se kako to znai da je on mitraljezac a mitraljesci su paljivi, gladni, budni. "Bi li rekao, Mali efe, da si znao zato sve ovo radimo?" "Zato to je super." Molloy ga pogleda, otro, razoarano. Alfred je pokuao malo bolje. "Ako eli uti jedini meni poznat razlog, zato to su nam naredili." "Tako sam i mislio." Molloy je frknuo opuak prema polju kao da ga je uzrujao. Alfred eli rei neto to bi pomoglo. "Ali za tebe je moda drugaije." "Zato?" I dalje otrina. "Ne znam... jer Irska nije u ratu. Ne mora biti ovdje." Na to se Molloy nasmijao, pustio da bude glasno i trpko, neke su ptice iza njih uzletjele i poele kruiti. "To je istina. Da, to bi znailo da sam u ratu svojom voljom, da je to moja odluka, jer zato ne. to bih inae mogao raditi? Biti naslonjen na ogradu u Irskoj i lud jer iste ljude gledam cijeli ivot. Ili bih vjerojatno nalijevao beton za ovo tu uzletite. To sam mogao. Ostati kod kue i muiti se, jer ne moe nita drugo, ili doi ovamo da te drugi mue - to je sjajna promjena za tebe tamo." Zapalio je jo jednu cigaretu i na trenutak uhvatio Alfreda za ruku, namrtio se prema nje mu."Dvije moje sestre, one su se izvukle - one su u hostelu kod Nottinghama, ini mi se - izrauju nam bombe. One su se izvukle." Progutao je dim i zatim opet zareao. "Da, ja sam bez prisile, dobrovoljno obukao omraenu odoru britanskog kralja. Nisam mogao pasti toliko nisko da odjenem smeu, ali mogu podnijeti plavu. I radim to mi kau. A oni momci ondje", prstom je pokazao prema istoku, suprotnoj obali, "oni e raditi to njima kau." Alfred osjeti blag, metalan otpor, koji se kao i uvijek budio u njemu kada bi se okrenuo i znao da gleda prema Europi, rubu noi koja ustaje i eka ih, visoka kao razrijeeni zrak i led. "Neki e se gestapovac pobrinuti za njih ako ne budu htjeli. Ili e im se posao svidjeti i htjet e ga raditi, ne znam. Oni se ine... doista se ine revnima, Dick. Entuzijasti." To je prvi put da je svjesno upotrijebio tu rije - entuzijasti, iz grkog jezika. "Nismo li svi mi posluni seronje, narednie Day?'' "tedi se vrijeme." "tede se misli." "Radije ne bih razmiljao, na mali." "Serem se na to, mladi Alfrede. Ti razmilja cijelo vrijeme i ita svoje knjige. Uen si gad, a zato i ne bi bio? Ti razmilja. Svi razmiljamo. Ali radimo kako nam kau, bez obzira na sve. Sjajan ivot, zar ne? Doao sam ovamo da pobjegnem od jebene Brae, Oeva i Jebenih Sestrica Vjene Boli u Dupetu i sada radim samo ono to mi kau." "Nema u tome nita loe." Strah u Alfredu, jer jedan je iz njegove posade nesretan, a ne bi trebao biti. On je odgovoran da to ispravi. "Na zadnjoj vjebi, kada je bilo prljavo za popizditi, kada nismo mogli vidjeti ni prst pred nosom, Pitotova se cijev zamrznula i visinomjer totalno otkaio bez tebe se ne bismo vratili kui." "Kako, mislili ste me izbaciti?" "Zna na to mislim."

36

Zakljuan u stranjoj kupoli na posljednjoj vjebi letenja: vjeba navigacije u prirodi, a vrijeme je otilo kvragu: s onu stranu pleksiglasa samo sloj blata, vlage koju raznosi zrana struja od propelera, mrano kao u rogu. Glasovi posade nejasniji nego ikad, drhtavi i jedva ujni u icama prije nego to su mu se uspjeli javiti, a i dalje im je bilo jasno da su se izgubili: Pluckrose bez rijei, instrumenti ne rade, oluja iba po njima kao da je znala, pocijepat e ih i gotovi su. "Ja bih trebao popravljati stvari. Pa sam popravio visinomjer." Atfred je pogledom traio neku oznaku na tlu, bilo kakav poznat oblik, sve dok se nije prepustio fatamorgani - na trenutak posve jasna, neto poput lica mlade djevojke koje zuri prepuno mrnje. "Da ga nisi popravio, razmazali bismo se po oblaku s vrstim sreditem. To zna. Skupljali bi nas po padinama liicama za jaje." "Iza sam napravio otvor i pustio zrak da ue. To je sve. Samo fizika. Imate li vi fiziku u opakom Engleskom imperiju?" Skiper je cijele noi razgovarao s njima, drao ih budnima, Alfredu su trebali ti kratki drhtaji zvuka, mirnoa s kojom su zamijetili kvarove, zatraili popravke, sve drali na okupu. Alfred je buio iznad niega, promatrao kako se dolje ispod njih komea no: lea okrenutih skiperu, lea okrenutih posadi, etiri Merlina vuku ih naprijed, a on lea okrenutih prema svemu tome. Pobr inuo se da se uvjeri kako oni nee umrijeti. Gotovo se poeo moliti, ali nije bilo vremena, inae bi se odupro, a zatim je zauo skipera kako im govori da visinomjer opet radi. "To je bila tvoja zasluga, Molloy." "A to?" "Da smo se izvukli' "Bila je to skiperova zasluga." "I tvoja." Molloy se gotovo nasmijeio, umjesto toga protegnuo se. "Pa dobro bi mi veeras dola takva fina lagana vjebica. Barem nije bilo flakova. Osim iznad Liverpoola - ondje su jako osjetljivi. Opasni su gotovo kao mornarica. Kladim se da veeras neemo bombardirati Liverpool.To nam ipak ne bi dopustili." to je znailo da je gotovo s njihovim odmaranjem i da sada moraju priznati da je operacija ve poela, njihova imena na popisu borbenih zadataka. Stoga su morali krenuti i opet doi do postaje, vidjeti guvu, pripremaju ih. Alfred gurnu ruke u depove jer to djeluje nemarno i oputeno. "Nismo se ni trebali gnjaviti odlaskom." "Upravo tako." Trava se svijala pod njihovim nogama dok su hodali, zatvarajui popodne iza njih. "A ima li nekog drugog posla?" "Hitnog? Ne, Mali efe, nemam bogzna to da me odvrati od nepodoptina." "Da onda krenemo?" "Na zadatak? Uh, mislim da bismo ba i mogli. Bit e zadovoljni, nee li - ako krenemo." "Da, bit e zadovoljni." "A ako nekome neto padne na pamet, ni sluajno im se nemoj nai na putu." Sa sjeverozapada je u krugovima nailazio usamljeni Lanc, glavat, okrugao kao kit, rairenih ruku i raspjevan. Kada ih tako zauje u daljini, pomisli da pokuavaju progovoriti, rijei se kriju u toj tutnjavi, kada bi ih samo mogao razabrati, sve bi razumio, bio bi spaen. Samo to si uvijek previe blizu svome, zagluen svojim avionom, a neiji tui Lanc zapravo ti se nee obratiti. Stoga nikada nee saznati. Alfred ga je promatrao, sluao. Sada e sletjeti, iskuan u letu, i priekati no. Svi e priekati no.

37

Bilo je doista smijeno. "Vasilij." U svakom sluaju, Alfred se nasmijao. "Vasilij. Mogu li ti kako pomoi?" Ukrajinac se ukoio pored leaja, rukom je podigao madrac - kao da bi neka jebena budala neto sakrila ispod madraca. To nije ni bio Alfredov madrac, ovjek je jednostavno njukao, iskuavao svoju sreu. "Vasilij?" Sigurno se nadao da e se uuljati i pogledati ega tu ima dok je veina vojnika trebala preskakivati konja ili se pretvarati da je zauzeta zborskim pjevanjem - filmska ekipa jako je drala do pjevanja jer se time sugerira visok moral. Alfred nije volio preskakivati niti pjevati u zboru, pa se izgubio. Sjea se kako se moe izgubiti. I on se nakanio uuljati, pa je zamijetio da Vasilij ide tamo gdje estite Raseljene Osobe ne bi trebale biti. "G. Alfred. Dobro jutro.'' Malo mrzovolje vidjelo se na njegovom licu, strah i pritisak apetita. "Neko vrijeme nismo razgovarali, da? Doao sam te potraiti." Traio je Luger, naravno, a ne Alfreda. "Tako mi je drago to si dobro. Jesi li dobro? Vie nisi padao u nesvijest." Momak poput njega ne bi htio ostati bez Lugera. Ali s druge strane ne bi ni Alfred: vie ih nema koliko ih je prije bilo. "Nema vie nesvjestice. Ne." Polako je priao, oprezno, sa svakim bi korakom dobro, vrsto spustio nogu. "Savreno zdravlje. Sigurno od svjeeg zraka i vjebanja - dobro ini tijelu. Sjajno se osjeam. Najljepa ti hvata to pita." To e te zavarati, ti mali gade - nikad ti u ivotu nije bilo sjajno. Ne zna to si propustio. Vasilij je spustio ruke uz tijelo, to ga je uinilo tupim, nepristupanim - to je jo uvijek bilo jako daleko od sjajnoga. "Ovdje ti je jako dobro. Komforno?" Uzmaknuo je korak, nije se mogao suzdrati, a Alfred je dao sve od sebe da djeluje bijesno, napeto. "Uh, ovo nije moja baraka. Ja sam odmah pored." Obojica su svjesna da je to la. "A jako se dobro brinu za nas." Zatim je Alfred pustio da se tiina spusti meu njih, svialo mu se to su mu ruke nemirne, kraljenica napeta. Dugo mi je trebalo, seronjo, ali na kraju sam se nauio tui, najbolje i najtemeljitijeje sporo uenje, a nas dvojica jo nismo gotovi, zar ne? Vasilij je i dalje bio nemiran, te je pourio da razbije tiinu. "Zna, razmiljao sam da ga kupim... taj stari pitolj od tebe. Imam neto novca - ne puno. Engleske funte." Ne eli ti kupiti ama ba nita. eli u mene zabiti taj svoj maleni no ~ prozraiti mi rebra. Ne mogu rei do imam dobar razlog da te sprijeim. Ipak, ovih sam dana udno raspoloen. Moda mi se ne bi svidjelo da me ozlijedi, ili bi mi se moglo ne svidjeti da otkrijem kako mi uope nije stalo. Vidi, imam problema s osjeanjem - kompliciran prijedlog, ozlijediti nekoga tko nita ne osjea. Tko bi se mogao ne bojati to e mu uiniti. "Ali ne elim ga prodati, Vasilij, stari moj. Svia mi se moj pitolj. Ne elim ostati bez njega. ao mi je. Ne, hvala. Jesi li vidio sve to te je zanimalo?" U sebi bismo mogli imati problema, izvana bismo mogli biti sigurni - ne znam to bi mi bilo drae. "Ameriki dolari." A kome bih nedostajao? Bolje ne pitati. Deprimirajui odgovor. "Sentimentalno sam vezan za njega, stari. Sada se ne moemo razdvojiti." Alfred je aavo sretan samo zato to mu je ivot poeo kolati miicama, snaan je i nestrpljiv u njegovom vratu razbudila ga je pomisao na rizik - i zato to je Luger savreno skriven, nije zaboravio kako se to radi. Nekad sam bio u stanju sakriti bilo to.Lanepregrade, upljine iza upljina: hrana, oprema, povijest, pamenje - spremio sam. Jednom sam postavio cijeli lani trag od ice kako bih uivao 38

gledajui kako je Kolihoffer povlai, vreba, cima i slijedi po cijeloj sobi sve dok u predivnom zadnjem trenutku nije izvukao komad daske i shvatio da je ica bila privrena za govno. To nije poboljalo njegovu narav. Zaprljao je ruku. Sjeti se da ju je obrisao o dep na prsima nekog posve nedunog momka, to nije bilo u redu. Ali nije bilo vike. Vikanje ne bih podnio. Vasilij se nakaljao: tih, uljudan zvuk. "Mogu li ti neto drugo... nabaviti? Da trgujemo? Ljudi s loom savjesti bacili su odreene predmete. A mogu se locirati." "Ne znam na to misli, Vasilij." "Moda medalje." Razoaranje to nije izazvao interes. " No. Specijalan tip "Tebi se jako sviaju noevi, zar ne?" Alfred je krenuo naprijed na nain koji je uznemirio Vasilija, poeo je uzmicati prema vratima, gubio je vrijeme koje mu je ostalo da sklopi posao. "Moda bi ti mogao predloiti. Vrlo rado pomognem." Njegov dobar engleski poeo se raspadati. "A kako bi ti to meni mogao pomoi?" Vasilij se odjednom uvrstio, stao je, u njemu istinsko, duboko iznenaenje, a Alfred nije bio posve spreman i bio je previe blizu. "Zna da ne bi trebao biti neljubazan prema meni, g. Alfred. Ova pustopoljina nije sigurno mjesto." Tada je Alfred odluio spustiti ruke, staviti jednu u drugu kao da nikome ne eli nauditi. Potonuo je, primaknuo glavu i pogledao Vasilija u oi, umirio ga bez doticanja, "Zna, kad neko vrijeme provede s posadom aviona, onda zna neke stvari. Vidi kako netko zauzima svoje mjesto u prostoriji za sastanke, ili mazi svog psa, ili prolazi pored vrata, moda, i ta se teina iri u tebi, nepogreivo, I shvati iz prve - oni su mrtvi. Ve su mrtvi. Sutra ujutro netko e rei, ili emo uti nakon nekoliko dana, ali sve je ve bilo dogovoreno puno ranije. Znam ja." Vasilij je nemiran dok te slua, nije siguran jesi li lud, treba li se nasmijati. A ti bi mogao biti lud - uostalom, najvie razmilja o tome kako je smiren divna rije, staromodna. Ali zagrizao si, ne puta ga. "Hoe li onda da ti kaem?" Zbunjen je, nesiguran. "Da mi kae?" "Ja mogu rei ako to eli, Vasilij. Kao uslugu. Mogu ti rei kada vidim da si mrtav. Ili misli da to vidim sada?" Pogledavao je sa strane, spustio pogled, i kad je opet podigao glavu, razvukao je osmijeh, ali zabrinuo si ga. "To je praznovjerje. To mene ne zanima. Djeje prie." "Pa ako te ne zanima, moemo krenuti na ruak - vrijeme je." Primio si ga za ruku, lako ga je pokrenuti, u mislima je negdje drugdje, nije u svojim udovima. "Ali nikad n isam pogrijeio. Moda bi mogao razmisliti o tome, stari moj. Nikad nisam pogrijeio." I vodi ga niza stube van na sunce, koje je danas estoko, pee kou, on se okree prema tebi, ali onda se predomislio, oslobodio se tvog stiska i pourio naprijed. To, naravno, nije istina - mogu pogrijeiti. Ponekad nisam znao. A onda sva ona jutra kada se nisam mogao gledati dok sam se brijao. Kako ne bih ugledao. Trebao sam u mornaricu - mogao sam pustiti bradu. U emu je sada razlika? - Petlja po gornjoj usriici, potkresuje i gladi. Bilo to samo da se ne pogleda u oi. Vasilij je zamaknuo iza barake broj sedamnaest i vie ti nije na vidiku. Nema nikakve smrti na njemu, naravno, osim osjeaja da je s njom proveo previe vremena. "Odreeni predmeti." Uh, da me jebe, siguran sam da bi mi mogao nabaviti odreene predmete. Prodaje svoj eljezni kri, o tome se radi? I dok trepne, logor se zaklopio, odore su ozbiljne, ruke ti klize, u trbuhu upljina, a ako se vrati u svoju baraku, bit e starije, bit e kako je bilo, njezina slika bit e na zidu tono ondje gdje si je stavio: Joyce gleda ulijevo obgrlivi koljena, i opet e poeljeti da je tuga na njezinom licu zbog tebe. Njezina posljednja fotografija koja ti je ostala - nisi je mogao pocijepati. A zatim ti izmie pijesak pod nogama i mora se nasloniti, pasti, sjesti ravno dolje jer se boji nesvjestice. Zazvonili su za ruak i netko je protrao pored tebe, netko drugi se nasmijao, ali nakon toga sve vie i vie tiine i ostaje sam sa sobom, koliko moe razabrati, stoga si sklopio oi i ispruio

39

se na lea, ispod tebe tlo juri. Kraljenica te bocka i pita se nije li to odjek o kojem si itao, nije ti se zemlja promijenila od tolikih bombi, nee li zauvijek podrhtavati i nikad vie nee biti mirna. Palo ti je na um da bi bilo pametno da se malo uvrsti, da se bolje uhvati za povrinu. Umoran si od letenja, sada ti je toga dosta, ali tko moe biti siguran da se nee osloboditi, poletjeti. U tom si asu posve lud, to zna: bombaki sretan, nabrijano sretan, skrenuo pameu: ali to znai da i rjeenje tvojih problema treba biti bombaki sretno. Poeo si disati, uvlai duboko pranjav zrak i zbija ga dolje ispod rebara, ali od toga nisi nita tei. Izdisanje je naporno i umjesto toga doe ti da vie, stoga si to doputa, doputa da ti iz usta izie okrugao, mraan zvuk. Zatim je malo bolje. Povie jo glasnije i zamijeti da ti je od toga lubanja malko ulegla. A to je stari problem, prepoznaje ga, sjea se - kada si sletio, otrpio one zadnje udare, motori ugaeni, tiina urla prema tebi, onda si poeo biti nemiran, prelagan. Osigurat e svoje strojnice, iskljuiti kisik, obaviti sve kako je propisano i onda se izvui iz kupole, iskoiti u pr ostor koji nije prostor, i noge e prvo prebaciti preko grede u repu, izvui se natrake, stati pored smrada kemijskog zahoda, noge su ti nespretne kada se uspravi u trupu aviona, saginje se da izie kroz vrata i krene niz ljestve, silazi na prijateljsko tlo i jutro: dan: istinski poetak dana ulovljen u trenutku dok hoda, hoda po vrstom tlu - letake izme udnovato se spajaju s betonom, aavo, i dalje se ponaaju kao da su svijene u Lancasteru, u glavi ti gluha tutnjava, izmeu tebe i jasne daljine koja se uzdie samo teina tvoje opreme. Bit e bestjelesan, nadajui se da je to samo radost, samo mir, bol i umorno zadovoljstvo to si opet tu, ali moda to nije istina, moda si ve otiao. To te je prestrailo: pomisao da nisi uspio, da se ne kree sa svojom posadom, da si uhvaen u snu s onu stranu svoje smrti i bit e sve laki i laki, dok se posve ne izgubi. Trebao si odspavati i opet se probuditi prije nego to si mogao povjerovati u sebe. A ponekad ne bi mogao nita osim zapjevati. "Hodao sam tako nekad davno" Pluckrose te je tog jutra pogledavao. "Hodao po zelenim planinama Engleske" Balansira cijelim tijelom dok ide dalje, podie se kad korakne, dok rijei bjee iz tebe, tako glasno da ih moe uti, a on klima glavom, i moe vidjeti kako njegova usta viu, sigurno izvikuju naredni stih s tobom. Uope nema sluha, Pluckrose, ali to ti ne smeta. "I tamo je vien jaganjac Boji Na umilnim livadama Engleske" Vas dvojica zavijate, traite livade, i Pluckrose naglo potri, slijedi ga, grevito leti, ali tone, sputa se, posljednji ostaci Benzendrina sagorijevaju ti u nogama. "Donesite mi moja koplja, oblaci, rastvorite se Donesite mi moje plamene koije" A to je previe, previe otro u odnosu na tvoj posao, u odnosu na plamen za koji pamti da ti se rasprskava pod nogama, i stoga si stao, nagnuo se da uhvati dah, svoj ivotni dah. Zbog neega osjea sram, zbog svih lomova koje si poinio - to sigurno dokazuje da si iv. I pjesma "Jeruzalem" polegla po tebi poput eline oplate. Stoga je Alfred ispruio kraljenicu na golom tlu tobonjeg logora i poeo izvikivati stare rijei, zamiljenu zemlju. "I tamo je vien jaganjac Boji Na umilnim livadama Engleske" Vikao je na sav glas, opet i opet: luk, strijele, koije, kompletna oprema: ponovio je rije po rije, za utjehu, za elik u svojim kostima. Jedina stvar do koje mi je stalo da je pamtim iz te jebene kole - kada me je g. Colear uhvatio kako pjevam u razredu, mislio je da sam pretjerao, da se pravim vaan, a ja sam samo pjevao, time nisam nita mislio. Ali on me je poslao k ravnatelju i povrijedio me. Alfred je svjestan stianih zvukova oko sebe, ljudi se vraaju nakon to su pojeli, uju ga, zastaju, ljudi su blizu. "Neu odustati od borbe u mislima Niti e ma zaspati u mojoj ruci." 40

Ne smetaju mu, ne mogu mu nita. A mislili su do bi to bila smijena kazna kad bi me natjerali da cijelu pjesmu otpjevom na sastanku. Pogrijeili su - ni tada mi to nije smetalo. Jednostavno sam zapjevao. Ali mislim da se nakon toga vie nisam vratio u kolu. Alfred je prestao kada mu se grlo osuilo, bio je edan. Polako je sjeo i onda otvorio oi, pogledao ljude koji su stajali oko njega. Netko je iz filmske ekipe poeo pljeskati, ali nitko mu se nije prikljuio, pa je prestao i prekriio ruke. Alfred je ustao, teak koliko je trebao biti i dobro uravnoteen. Obrisao je hlae. Ljudi su ekali, kao da su neto htjeli, ili kao da bi on mogao znati, ali nitko od njih nee stati ispred njega, ustvari nee, ne ele priznati daje on tu, a on je znao da mu nije ostalo dovoljno glasa da svim tim zajebantima kae neka odjebu. Alfred je stavio ruke u depove. U jednom trenutku inilo se da se nitko nee pomaknuti.

Nekada sam ti mogao sve sakriti. Ali skrivati za sebe drugaije je, tee, a onda se nakon nekog vremena pita jesu li te dobre stvari koje si stavio na sigurno jo uvijek ondje, ili bi isto tako mogle biti kod nekog drugog, s obzirom na to koliko ti malo trebaju. Na kraju je bilo i stvari koje uope nisi elio, koje su bile namijenjene onoj osobi koja vie ne moe biti. Na primjer, kada se logor raspadao na snijegu: lupei su ispraznili skladita, prekopali arhiv i odjednom su svi dobili svoje dragocjenosti skrivane godinama. Alfredu je vraeno njegovo nalivpero - ono za koje je njegova majka tedjela da ga kupi. Znala je da ga eli, iako joj to nikad nije rekao. Trebam krenuti na mar po mrazu, samo Bog zna to me eka, uznemireni Ringer pored mene i odjednom sam opet dobio nalivpero - jako korisno. Osjea njegovu znatnu teinu u ruci, nastoji da ne misli kako mu je majka sada mrtva, ili kako on sjedi i pokuava uiti, razmiljajui o prilozima, tangentama i prikupljanju potvrda. I pisma. To je bilo njegovo pero za pisanje pisama. Njegovo pero koje nosi sreu. Poruke njegovoj mami: recite joj gdje je, prenesite joj najljepu verziju o tome kako mu je, a onda odjednom jo, potrebne su rijei koje nisu smiljene, rijei za koje nije znao da su ve skrivene, spremne u njegovoj koi. Pisma Joyce. Prava pisma, i upiranje da u njima bude ono to bi trebalo biti, da je ne uplai, nego da je zadri, da joj Ijubav ne iskazuje previe otvoreno, nego da bude dovoljno dirnuta. Ispriavajui se zbog uasnog rukopisa, provjeravajui pravopis, zareze, apostrofe, cjelokupnu interpunkciju, praktino svaku jebenu rkariju koja je stavljena na papir, prouavao je i bio zbunjen, jer ona e sigurno zamijetiti njegove greke i misliti da je glup, polupijan.To ne bi rekla, ali znala bi da on nije za nju. Joyce. Najbolje stvari najdulje skriva. Ali to sada krijem? Samo to do je otila. Otila s nekim drugim. ini mi se. Ionako me nije htjela - bez obzira na to ima li koga drugog. A inilo se da je imala.

41

Ona je bila tu prije posade, prije skipera. Onda kada su njegovi dani bili prepuni nepoznatih kvaica, iglica i opruga, pamenja obrisa, rastavljanja mehanizama, komponenti za punjenje koje se otvaraju, procjenjivanja raspona krila, kutova napada. Tip koji ih je uio prepoznavati avione prikazivao im je slajdove - Me 109, FW 190 i slike cura da im zadri panju, za koje Alfred nije mario. Tu nastoji biti brz, zna da to mora, koncentrira se, a onda se zabulji u sise neke plesaice, ili u neku ensku nalik na Jane Russell koja ti se nadmeno smjeka, osjeaji su ti zbrkani: nemir usmjeren na pucanje, a pamenje ti je ve prenapregnuto i razmilja o predstavama lanterne magice na nedjeljnoj nastavi u crkvi, znoj ti se cijedi ispod koljena zbog tolike golotinje, koju nikada u ivotu nisi vidio i zacijelo vie nee vidjeti. Osim u Londonu - u Londonu svatko dobije sve to eli. uo si o tome. Govorkanja, ale, na predavanjima o osobnom zdravlju i higijeni, uo si za to. Ondje se sve moe dobiti - cuga, privatni klubovi, grozne boletine i ene koje to prodaju na ulici, profesionalke i amaterke posvuda oko Piccadilly Circusa, grozne boletine i Soho - neka ti Bog pomogne u Sohou - grozne boletine i finije djevojke na plesnjacima i moda iz WAAF-a* - pomalo si se navikao na WAAF - a ako si mukarac u odori, moe dobro proi. Ako se ne brine, ako ne razmilja o osjeaj u krivnje, groznim boletinama i misli da ti je od samog poetka sueno, onda si moe dopustiti da te nagovore, moda ak nee biti iznenaen kad polako izie iz vlaka na stanici King's Cross i doista se nae ondje - u Londonu, s malo novca, izgleda jako dobro u sveanoj odori za klipana niska rasta, a pokazalo se da kod tebe nije ba sve malo - jo jedna stvar koju si nauio u odori - nema razloga da bude potiten, tu si, posve spreman za sve ega se moe sjetiti - a toga nije puno - tu u jebenom Londonu. to znai da je Alfred, s dozvolom za izlazak koja vrijedi etrdeset i osam sati, s etiri kompanjona s obuke stigao u glavni grad nacije i sjedite vlade, jer svi su morali poi i iskuati svoju sreu. Trai jednostavan nain do provjeri - nita loe, streljivo nije potrebno. Premda su dva momka tu imala cure i obitelj i naglo su nestala kada su sruila po kriglu i sve nagovorila da pou do Putneya jer stanuju u blizini, ak i ako je to znailo da Alfred nije vidio nikakve znamenitosti - barem ih nije zamijetio - samo tu i tamo bombardirane zgrade i dio rijeke. Kada su momci iz Putneya otili, Alfred je ostao s tipom poznatim kao tura - iako nikad nije zbrisao - i mualjivim tipom koji se zvao Blamey, i im su se malo udaljili od puba u londonsku udnu, mrklu tamu, dok se iznad njih dizao pun mjesec, nitko od njih nije bio siguran gdje se nalaze. U ledenoj su noi krenuli natrag prema Temzi, tako su barem mislili, i stigli dovoljno daleko da popizde kada je nisu ugledali, Blamey je pozvao taksi, i auto se doista zaustavio - ali moda nije bio taksi - uli su tura i Blamey i onda, prije nego to su stigli ita uiniti, neki se tip sa strane ukrcao s njima i svi su vikali dok su se vrata zatvarala i auto naglo produio dalje. Dakle Alfred je ostao u mraku, ubrzano se otrenjujui. Odustao je od rijeke, a onda ju je pronaao, preao na drugu stranu, pitajui se nije li to vrijeme mogao iskoristiti za posjet majci, da provjeri jesu li njezina pisma lana i je li s njom sve u redu. Nije bio siguran gdje je njegova grupa kanila provesti no - spominjali su YMCA, neki francuski bordel i noenje s popustom za vojnike u Ritzu. Poeo se osjeati usamljeno, djetinjasto, nasamareno, ali onda je krenuo Goering i sirene su oznaile uzbunu, vreli stupovi iz reflektora poeli su arati po nebu tragajui za bombarderima. Traili su nae deke, a mi smo traili njihove. Nabasao je na pravi put do sklonita: jedno od onih od cigle, koje je izgledalo jadno, lo materijal, to je bilo udno jer je kvart izgledao dobro, koliko je bio u stanju ocijeniti u tami dok je zavijalo. Sjea se da je razmiljao kako bi jedan izravan pogodak razorio cijeli taj traljavi posao. A moda im je to i trebalo - moda su zahtijevali lokalno sklonite - moete li to uiniti, ako ste bogati i utjecajni? inilo se da takvi mogu mnogo toga - pet jela u Ritzu, zajebi one koji su na tokicama zato onda ne bi zatraio neto za sebe, ili moda za svoju poslugu, ako ve nisi pobjegao u svoju vikendicu i sakrio se? Rat uvijek izvue ono najbolje iz ljudi. * WAAF, Women's Auxiliary Air Force - pomone enske zrakoplovne jedinice, britanski vojni odredi u
Drugom svjetskom ratu. Op. prev.

42

Ipak je uao, moda iz radoznalosti - i zato to ako ti je sueno, sueno ti je, moe sjediti u finoj, duboko ukopanoj stanici podzemne eljeznice, a kanalizacija e eksplodirati iznad tebe, i onda se u tren oka udavi, ugui se u govnima, a moda e jednostavno pasti na stepenicama dok bude silazio i razbiti se, razbiti sve oko sebe, bez obzira na to koliko vrijedio. Proao je izmeu pregrada za zatitu od eksplozije, a onda ga je neto zabilo u zid. Na trenutak mu nije bilo jasno kako to da nije uo bombu - a onda je shvatio da je prema njemu poletio taj zaveljaj t tresnuo ga kada nije oekivao. S tim je zaveljajem iao enski glas. "Strano mi je ao. Jesam li vas ozlijedila?" Nije ga ozlijedila, samo je bio iznenaen. "Ne, ja sam -" A onda se zaveljaj razmotao i pao: poplun, knjiga u obinom papirnatom ovitku, kutija za naoale, paket koji je sugerirao sendvie. Htio sam znati koja je to knjiga. Ve sam pokuavao procijeniti ljude po njihovim knjigama. Glupa navika. Uspjela je u rukama zadrati termosicu. "Hvala Gospodu." Joyce. "O, Boe." Stoji blizu, gotovo tik do nje - kao da se odjednom naao u toploj sobi, sretan. Joyce. Zeleni ogrta zakopan do grla i njezina kosa koja nije poeljana kako treba, izrazito crna, i goleme oi, te velike tamne oi. Joyce. Ugledao ju je, i osjea se smireno, usporeno. Ona je mjesto za ivot. Moje mjesto za ivot. Joyce. Ve previe bulji i ne moe prestati, ali ona nije primijetila, zauzeta je prkanjem po svojim stvarima, onda moe gledati i dalje. ak i kad se sagnuo da joj pomogne, nastavio je gledati, promatra njezine cipele - dobre, ali iznoene - njezine none lanke, njezine noge, poetak njezinih nogu, listove, nain na koji mu sve to liava misli rijei i izaziva paniku: rijedak, rijedak, vrtoglav zrak. Dodao joj je njezinu kutiju za naoale, ali nije podigao glavu jer se zacrvenio i srami se. Dolo mu je da s njom nekamo pobjegne. eli nekoliko dana da razmisli, da se pribere. eli stvari koje nije u stanju izrei. "O, to je - neizmjerno ste ljubazni." Osjeao se kao nekakvo stvorenje, trapavac Vrelina i sram i uivanje u sramu. Zbog toga je jo toplije. Podigao je poplun, koji je bio topao od njezinih ruku, teak, ugodnog mirisa, uspravio se, sloio ga i nije se mogao sjetiti treba li ga drati vrsto uza se ili dalje od sebe, jer bi i jedno i drugo moglo izgledati nepristojno. Sjeti se da si dobar deko. Upamti to dobro. A sada kada se uspravio, na njoj je red da mu se sagne do nogu, zbog ega je opet zateturao, pogled na njezin ogoljen vrat dok je podizala svoju knjigu. Brine se ne smrdi li na pivo, vrtoglavica koja ga je spopala, ta nova, udesna vatra. A onda zato to je budala i eli znati koja je to knjiga:"To je velika... debela... to to itate?" Srameljiva dok je odgovarala. "O. To je, znate, Homerova Odiseja - novi prijevod. U koli nisam previe pazila. Glupava sam. Dola sam do mjesta kada ih Kirka pretvara u svinje." A njemu lice umire, ostavlja ga tu pred njegovim mislima, jer nije u stanju kimnuti kao da je proitao, ne moe se pomaknuti, a ona e ubrzo podignuti pogled, prestani buljiti u papir od tapeta kojim je omotala knjigu - ona pazi na knjige - zamijetit e da je obian idiot i da nemaju nita zajedniko. "Kako bilo, sjeam se da se na kraju uspio vratiti kui, osvojio je curu i tako dalje..." Zavretak njezine reenice bocka ga du kraljenice. A nije siguran je li htjela da to zvui priprosto, jer onda bih razumio - ona je ljubazna - ili jednostavno na toj nain govori. Djeluje ljubazno. Uvijek ljubazno. Malo se nakaljala i poela uzmicati dublje u sklonite, brbljajui dok ga je povlaila za sobom. "Inae ne dolazim ovamo - sluim se podrumom, jer ako je izdrao pravi Blitz, onda zato ne. A onda je prolog tjedna pogoena druga kua od nas, podrum im je dosta stradao."On misli, nada se, da nije zamijetila kakva je on budala. A nakon toga krenuli su zajedno i pronali mjesto, sjeli, neka se starica namrtila okrenuvi glavu, razdraena, negdje je dijete poelo plakati, ljudi su se spremali da prenoe, a neki ovjek u dugom sivom ogrtau dijelio je komunistike letke, velia se Staljin i kako se jo uvijek nakon 43

toliko vremena dre kod Staljingrada. Alfred je uzeo jedan jer je Joyce to uinila - samo to on jo ne zna da je ona Joyce - i spremio ga u dep. "Odobrava li?" Ona nekako zrai, kao da je slika iz magazina, ili neto vjersko, a on ne razumije kako to da ljudi nisu zamijetili i nije mu jasno zbog ega se ona gnjavi s njim - nije ba da se gnjavi, prije da joj proe vrijeme, djeluje pomalo nervozno, uzrujano, ini se kao da govori protiv svoje volje. U tim zapanjujuim oima nalazi se neko pitanje, ili neki zahtjev. Nije ga u stanju proitati, moda zbog svoje elje vidi ono ega tu nema, ali palo mu je na pamet da bi joj mogao dodirnuti ruku i da bi je to moglo umiriti, i da bi trebao neto uiniti da joj pomogne: to bi trebao biti njegov posao. Naravno, zaboravio je - toliko obuzet svojim mislima - da ga je ona doista neto glasno upitala. "Rekla sam, odobravate li? Mislim, nije vano ako ne odobravate." Ona guta rijei, gotovo mrmlja - starica ih prijekorno gleda, pokuava prislukivati. "Uvijek sam mislila da bi Blimpove* i tako dalje trebalo dobro prodrmati. Kada sve ovo bude gotovo, trebalo bi biti pravednije, ljudi nee ni na to drugo pristati. A sada smo ve navikli da dijelimo, trpimo. I da se druimo." Namrtila se zbog sebe, zbog svog popluna koji je poivao na njegovim koljenima. Podigao ga je, ali ona ga zaustavi. "Ako vam ne smeta - nemam ga gdje staviti." Pogledala je naokolo po sklonitu, mutni, pljesnivi stranci zbijeni uz druge strance, jadni leajevi, neki otrcan tip prazni lulu i smije se kao da je uo vulgaran vic, gurka laktom svog otrcanog prijatelja. "O, Boe." Zadrhtala je, jedva zamjetno.To ga je potreslo do sri. Alfred osjea muninu u trbuhu: "to nije u redu?" Sebi zvui previe glasno, ne ba respektabilno. "Mislim... neto nije u redu?" Odmahnula je glavom, "Ne, ne", kao da voda nadire prema njoj, a nije to oekivala. "elite li sendvi? Imam ih. S govedinom i sa demom. Moja je majka napravila dem. Nema anse da se zna tko je napravio mesni - valjda neki jenki. O, Gospode. Sigurno mislite da sam prolupala." Alfred eli da ona prestane, u ruci ga je uhvatio gr od potrebe da je zagrli, ali tada ne bi znao to treba uiniti - ak i ako ga ne bi pljusnula - a bi - a pored toga u njega poput grijeha opet ulazi onaj osjeaj iz zrakoplova. To ga razdire: pokuava djelovati pristojno, a taj gadni poriv, nasuna potreba za njom koja buja sama od sebe i ubrzava mu disanje, kakav je on to ovjek da mu se svia to zastranjuje, oboava kako ga to potie, mora skrivati svoje krilo pod njezinim poplunom. Gornji sloj njezinog popluna od zlatnog je satena, vrlo gladak. Ruke su mu bile rune kada ih je poloio na njega. Sebi je izgledao kao neki jako ruan ovjeuljak. "ao mi je. Ne znam kako se zovete, narednie. Jesam li dobro vidjela da ste narednik?" Malo se okrenula i naslonila na njega ramenom, prekrila je njegove inove, srce mu je gotovo prepuklo. Slina mu je u ustima bila toliko gusta da mu je zasmetala. "Da... Nedavno sam postao narednik. Mitraljezac u avionu." Bolje je od poetka biti iskren. "Ali nisam jo nita uinio. Dobijemo in narednika kada na to pristanemo." Budi iskren koliko moe. "Ali sigurno se nekako zovete..." Promatrao ju je dok je to izgovarala, i ona se blago nasmijeila. Vjetica u kutu gotovo da je zajeala, konano neto vrijedno njezinog prijekora. "Alfie, ini mi se." Glas mu je bio priguen od neprestanog suzdravanja. "Zdravo, Alfie ini mi se." "Zdravo." Zatim uasna tiina, neko je dijete kaljalo kao da je progutalo dugme ili ve neto, u daljini tutnjava stvari koje se pokreu vani u svijetu. "Moete me pitati kako se ja zovem, ako elite. Kad emo ve provesti no zajedno. To je danas posve u redu. Svi su jako moderni i nitko nee uiniti nita loe. Od toga ionako nikakve koristi." Pri tome nije ba zvuala moderno ili oputeno - prije kao da se prisiljava na neto to joj se ne svia. A sada je treba usreiti, mora joj pomoi, a to znai da, ustvari, treba biti dobar deko, dobar lo deko, i to te smiruje. Malo. "Pa ne znam... Nikad nisam bio u Londonu... Kod kue u dvoritu imamo malo sklonite, njime se sluimo." Zna da e joj tvoj prijanji ivot biti nezanimljiv, ali ne moe prestati. "Ne bi niemu koristilo da su moje sestre jo uvijek kod kue nema dovoljno mjesta - imam cijeli niz sestara, ali otile su prije dosta godina - udale se. Osim Nan, * Pukovnik Blimp. pompozni ultranacionalistiki reakcionarni lik iz stripa sir Davida Lovva. Op, prev. 44

ona je..." Ne moe rei da radi, ne nekome tko vjerojatno ima sluge."Ja sam najmlai: beba." Zvui mlako i usrano, ali to je posve nevano Jer djeluje sigurno, jako dobro, s njom ti Je tako ugodno. Uz nju je kao kod kue - to mi je dala. A onda ukrala. A kada je zavrio, konano ostao bez rijei, okrenuo se i zamijetio kako ga promatra, oigledno zadovoljna, ali i na odreen nain iznenaena - kao da joj je otvorio vrata dok je bila zauzeta neim drugim, obavezom koju nije voljela. "Narednie Alfie, jo uvijek me niste pitali kako se zovem." "Moda ne bih trebao." Jer znao je da mora. Taj osjeaj da bi mogao umrijeti ako ne sazna. "Ja sam Joyce." To ga je pogodilo poput kamena. "O." Zaustavilo mu dah, zaljuljalo sve to je do tada mirovalo, neto u njemu za to nije znao da postoji. "Zdravo, Joyce." Sada je grad izvan sklonita postao buniji: nervozni desinkroniztrani motori i tupo podrhtavanje od bombi, protuzrana daje sve od sebe. Nije to velik napad, ali je dovoljan. Bitnice koje tuku prema gore uvijek djeluju nedostatno, slabunjavo. Ne moe se to mjeriti s onim kada se nae s druge strane njemakog flaka, mora letjeti preko tih prok letih kutija, pretvarati se da ti nije stalo. Ali kada si uposlen, ne mari, to je udesna stvar. To je milosre. Poput nje. Ponovio je njezino ime samo zato to je imalo divan okus. "Zdravo, Joyce." "Zdravo, Alfie." Plitko i bespomono die, poeo je lupetati. "Iza mamine kue nalazila se protuzrana obrana tri momka, vree s pijeskom i Boforove strojnice. Mama im je nosila vreve s ajem. Mislim da su svi to inili." Nije znao zato joj to govori, to nije bila prava stvar, nije bilo domiljato, inteligentno, bilo je posve beskorisno. "A onda jednog jutra nakon uzbune izila je van da ih vidi, a njihove su glave leale na stazi. Otrgnute. Ondje na stazi... Nije to trebala pronai." Joyce ga je i dalje promatrala i sluala. Hrabra cura. "Tada nisam bio kod kue. Bio sam na obuci." Pokuao je progutati, nije ilo."Ali sada sam gotov. S osnovnom obukom. Ne operativnom, ali dobio sam in." Htio je uutjeti. "Hoete li vidjeti?" Htio je krenuti iznova, biti ovjek kakav bi joj se svidio. A doista se inilo da joj nimalo ne smeta, pa se primaknuo kako bi vidjela njegov in - vrlo trapavo ga je priio - a njezina koncentracija, njezina pozornost, inila se neizmjernom, poput udarca narednika Hartnella, samo dublje i fantastino, poput nekog udnog trzaja koji mu odjekuje u prsima. Osjetio ga je, taj dah kada se rastvorio. "Alfie, dola sam ovamo -" Sada je gledala ravno preda se, oklijevajui. "Alfie." Ona je tako, tako je nevjerojatna. Boli ga to je Joyce upravo takva, ak i kada se ini da je on ne zanima previe, da je zamiljena. Ona je prva dobra bol koju je upoznao. "Alfie, dola sam ovamo jer sam htjela biti s ljudima, ali mislim da neu moi cijelu no ostati u ovoj guvi... Ovo e zvuati grozno..." Sada se dogovarala s njim i on je ve kimao prije nego to je mogao znati zato, moda odlazi, moda se previe naslonio na nju, uvrijedila se, i njihov je sastanak gotov i toga vie nee biti, sada moda mora kimati jer ne moe na to pristati. "Ovo e zvuati grozno, ali ne elim se vratiti sama." Alfredova usta nemaju pojma - kao ni njegov mozak - oni mu ne mogu pomoi. Naao se s onu stranu elje za njom, izgubljen u prekrasnom, blistavom strahu. Joyce proisti grlo. "Pazite, ne bih pitala. A ne bih ni trebala. I trebali biste znati da sam udana. Stvarno sam strano udana i ne elim da oko toga bude nesporazuma." Nakon toga rekla je jo neto, ali on je nije uo. Misli da moda i dalje kima, jer tu je neto drugo, to ne moe biti istinito. A onda je uutjela, napeta. Zagrlio je poplun. Ne eli joj ga vratiti. Moda je zbog toga kimao. Bilo bi posve jednostavno kad bi se radilo samo o poplunu. Pomilovala ga je po ruci, koja ga pee, ili sijeva, ili se trza, ne moe znati o emu se radi, a da ne pogleda, on ne gleda, a ona mu govori: "Doista nemate nita protiv? Razumijem da se nameem."

45

Glava mu i dalje ide gore-dolje protiv njegove volje, a ona prokleta starica coke i pretvara se da je zgranuta, a nema tu niega zbog ega bi trebala biti zgranuta. Opet Joyce, blago inzistira:"Jer sada bih vjerojatno izila, ako idemo zajedno." I on ustaje, noge su mu bespomone, i slijedi Joyce jer ne moe nita drugo. Trebao sam ostati gdje sam bio. No sigurnom. Ali nisam mogao. Ni za milijun godina. I tako su izili, provukli se ispod rampe, izjurili prije nego to ih je itko uspio zaustaviti. Teturao je ulicama pored nje. Mjesec Jako nateen, motri: pun je i posve nag, blistav za njih. Cijelim putem razmilja kako je to to je ona rekla jedna stvar, a kako ona izgleda, neto je drugo, a ti se povodi za neijim izgledom, zar ne? To je razumno. Zadah poara u prolazu. Opor, sladunjav, truo: jo jedna lekcija koju ti je rat dao, da u pustoi postoji cijeli niz varijacija, beskonane varijacije vatre. Ulicu su preli na samom kraju, ondje se neto naziralo: netko ui, crvena opasnost i zvuk zvonjave, negdje prolaze vatrogasna kola i trube, tri puta. udno kako uje detalje, ne uje vie topove, ni Heinkele*, ni bombe: njihova jaa buka vie je poput pritiska na tebi, poput teine s kojom se kree i navikava se da je zanemari sve dok te prejako ne pritisne, ne obrui se i ne ugrize te. Alfred je vidio kako se mijenjaju ulina svjetla, zastaju, signaliziraju na propisani nain, kao da je ikome stalo. Miris njezinog popluna i njezine kose jedino je to je doista bilo vano. Proao je neki psi, uznemiren - otro laje i rei, zbog ega je Joyce duboko udahnula, a onda neto to je zvualo kao krhotina bombe koja je pala posve blizu, i ona ga je uhvatila za ruku. A on joj je dopustio. I tako su ili dalje. Inae, mogao je rei laku no kada su stigli do njezinog praga. Mogao je pokuati. "Ovo je jako lijepo od vas." Borila se s b ravom na ulaznim vratima dok si gledao ni u to, ruke su joj bezrazlono bile prepune i opet je ispustila kutiju za naoale. "Proklet bio -" A onda njezino jedva ujno oglaavanje, zbog kojeg si pomislio da je z aplakala, pa si podigao kutiju i poao za njom u mraan hodnik kue koja je mirisala na dobrostojeu, asniku klasu. "Pazite na stepenice." Neto izgubljeno u njezinom glasu, tu tamu ne poznaje, postoji samo ona i tvoja ideja o njoj, vrsto se dri za zlatni saten popluna. Zajedno se uspinjete i okreete na odmoritu stubita, tapkate u mraku. Kada su stigli do drugog kata, bolje se snala sa svojim kljuevima i drugim vratima, ali zastala je u predsoblju. Alfred je uo sebe kako iz daljine ape: "Niste trebali rei, znate." ape Joyce. "Da ste udani. Uope niste trebali rei. Ne bih nita uinio... ne zato to sam u vaoj kui. Ja samo... nisam... ne bih nita uinio." "ao mi je." "Morao sam vam rei." "ao mi je." "Mislim da sam vam morao rei." A sada e sigurno opet zaplakati - tako zvui - pourila je hodnikom i on zau lupanje, neku zbrku, neto se teko prevrnulo, ali samo eka, naslonio se na zid, stavio ruku na tapetu, razmilja kako dodiruje njezin zid - uvijek e postojati ovo mjesto gdje su bile njegove ruke, gdje je dodirnuo njezinu kuu. Zatvorio je ulazna vrata, tama je postala jo malo tamnija. On eka. "Ja... ao mi je." Njezin je glas udaljen, doziva ga. "Trebali biste..."Zatim se ispred njega i s lijeve strane prosu svjetlost, sada se du hodnika vide obrisi stolia, sata i dovratnica. asnika klasa. "Hoete li - dajte, uite." * Heinkel Flugzeugwerke njemaka je kompanija za proizvodnju zrakoplova nazvana po osnivau Ernstu Heinkelu. Poznata po proizvodnji bombardera za Luftwaffe u Drugom svjetskom ratu, znaajno pridonijela brzini leta. Op. prev.

46

U vrtoglavom trenutku pitao se u kojoj je ona sobi, jer razne sobe imaju razna znaenja, to e biti vano, a on eli i ne eli znati to treba uiniti. "Zaboravila sam jesam li zamraila prozore, a onda... mislim, to sam sigurno ovaj put uinila jer bio je mrak prije nego to sam izila, ali ponekad..." Zatim se pribliio, pustio da ga vodi njezin glas. "I tako sada imam tu naviku. Teturam u mraku. Juer sam raz bila vazu koja je Donaldovoj majci bila posebno draga... ja... ne ide mi ba dobro u ovom ratu. Moda u sljedeem." I eto je u neurednoj kuhinji - ne u spavaoj sobi ili dnevnom boravku: u kuhinji - sjedi za stolom, u ogrtau. Spustila je glavu, kosa joj skriva lice. Na stolu su dvije lijepe alice s tanjuriima, dva tanjura, to bi bilo za nju i za njega. U ruci dri liicu, neprestano je okree. Nema zdjelice za eer. Moda je zaboravila. Osjea se slabaan vonj, ne ist, nego pljesniv. Alfred mirnu. "Hoete li, trebate li... Ovaj poplun." "O, moj Boe. Ba sam smotana, zar ne?" Naglo je ustala, uplakanih oiju, istrgnula mu zaveljaj, gotovo je odjurila u drugu sobu negdje njemu s desne strane. Pomislio je da bi mogao sjesti, pa je nakon nekog vremena to uinio, uzeo je njezinu liicu i poeo je okretati u ruci. Nema eera. Nema mlijeka. uo ju je kada se vratila, osjetio je napetost u vratu. "Eto, to je..." Zastala je dok se nije okrenuo. "Jako ste ljubazni." "Ne bih tako rekao." "Ja bih. Mislim da ste jako ljubazni." "Nisam." Malo se pribrala, usporila - uo je kako voda tee dok je bila odsutna, zamilja da se sigurno umila. Paljivo mu je nalila kakao iz svoje termosice, izvadila sendvie iz zaveljaja i stavila ih na tanjure - svakome po dva. Zatim se predomislila i dala mu tri. Nije bilo vano, jer on nee jesti, jedva je srkao vodnjikav kakao. "Zar ne elite poi u svoj podrum?" Premda se sada inilo da je uzbuna daleko na istoku, nisu se trebali brinuti. "Ne mogu. Mislim, ponekad neu. Mislim, ondje e biti moji susjedi, a ako ste vi tu -" "Mogu otii."Toje prva la koju joj je rekao. "Ne." I tada su se pogledali. I nije bilo niega da se kae. I Alfred sjedi vjerujui u to to vidi, preputa se zaljubljenosti, ne moe sprijeiti zaljubljivanje. Zatim je bez rijei ugasila lampu, uklonila zamraenje, i stajali su jedno uz drugo, i Alfred je kroz prozor promatrao pruge i mrlje reflektora kako pretrauju, podrhtavaju, krvare. No puca, oporavlja se i opet puca, on osjea kako podrhtava, njegova se koa povodi za drhtanjem svega, on vidi mali vrt pod prozorom, djeluje neuznemireno, ali napravljen je od nekog tamnog metala, precizno sklopljen, tajanstven. Hvala ti, tura, hvala vam, deki. Hvala ti. Boe, ako si ondje gore. Hvala na ovoj noi. Mojoj plamenoj noi. Joyce mu je rekla o svom muu, poruniku Antrobusu - Donaldu - kako je bio u Maleziji, zatim se povukao u Singapur, a otkako su ga Japanci okupirali, ni rijei od njega. Mjesecima nijedne rijei. Stoji tu kao gad i nada se da je taj Donald Antrobus mrtav. Pretvara se da je to posve mogue, ve je rijeeno, razmiljanje o tome nee nauditi. eli tog ovjeka izgurati iz njegovog kreveta. Nakon toga mijenja temu, "Trebali bismo krenuti, znate", jer radije ne bi vie sluao o Antrobusu, radije ne bi o sebi imao gore miljenje nego to ga ve ima. "Ovdje nije sigurno." Premda se time nije promijenila tema, to samo znai vie nego to eli. Kima, odsutna, zatim je opet usredotoena. "to?" "Ovdje nije sigurno... staklo bi se moglo rasprsnuti. Ako ne moete u sklonite, ili u podrum..." Vrlo tiho. "Ustvari, nije mi stalo. A vama? Hou rei, mislim da to nema nikakve veze." "Ako vam je sueno..." "Da." "Mislite da ne moemo promijeniti to to nam je namijenjeno." 47

"Tako sam mislila. Sada vie nisam sigurna. Ili je moda upravo suprotno. Ne znam." Zatim je ispriala da se brzo udala za Donalda - njiliove su majke prijateljice, poznavala ga je godinama, odjednom je postala njegova ena: ova udana ena: postala je njegova ena samo dva tjedna prije nego to je otiao. A zato bi to rekla, zato bi rekla strancu da ne razumije svoj brak i da ti je drago to nemate dijete, zato bi u svoj dom pozvala stranca i bila s njim, razgovarala, zatim ga brzo zagrlila, neki trzaj na kraju, nekakvo aljenje, ali ionako ga grli, to mu radi. "Ovdje nije sigurno." Zato ga grli i onda ga ostavlja samog? "Ne, ne bismo trebali stajati kod prozora. To je glupo. I jako je kasno. Trebali biste spavati." Zbog toga mu se krv uzburkala, kolala u njemu, napeta. "Ja "Soba za goste u stranom je neredu." Povukla se u sjenu kod stola, ieznula pred njim. "Ali tu je veliki kau. Ne smeta vam veliki kau?" Ide ispred njega, postaje ustra. "Nai u vam jastuk. Imam fine jastuke - netko nam ih je dao. Poklon za vjenanje." Alfred je tupo slijedi, bol zbog nje pokrenula je neto u njegovoj ruci, te je, kada je ona namjestila kau, poeo drhtati. "Hladno vam je?" "Nije." Nudi da mu donese poplun, da mu dopusti da legne ispod njega. Ali ne pita. "Tako izgledate." "Nije mi hladno." Soba prepuna polomljenog namjetaja, iz stolica izviruju konjske strune, eljezni dijelovi kreveta sloeni pored kamina. "Sigurni ste?" "Nije mi hladno." Dah izmeu njih, soba mu plee pod nogama. "Ostavit u vas da se odmorite. Kupaonica su druga - ne, odavde trea vrata s desne strane. Mislim... znat ete kada je ugledate. Tako nekako. Doista trebam..." "Naravno." Rijei mu izlaze iz glave i padaju oko njegovih nogu, smislene koliko i ljunak, opuci, ahure. "Naravno. Hvala vam." Prvi put shvaa da joj djeluje kao da je iz neke druge zemlje, da zvui glupo i strano. Jedno je govoriti o jednakosti, a neto posve drugo dodirnuti ovjeka poput njega kao da je stvaran. "Lijepo spavajte, Alfrede." Dok je zatvarala vrata, obratila mu se krsnim imenom. Trebao sam biti uporniji - zagrli te i onda pobjegne - hoe, a onda nee. Takva je ona. Samo to ipak ne mislim tako. Vjerujem da je dobra, da bi ipak bila dobra. Ugasio je svjetlo i leao pod njezinim pokrivaima dok nije onjuio sve mirise u njezinoj kui, ve navikao na nju, nema anse da zaspi, samo osjea da ona sada lei u svom krevetu, njih dvoje lee u svojim krevetima, a on nije znao to treba uiniti. Stoga je odluio pobjei prije nego to se probudi. Oprao se u njezinom umivaoniku, tiho, tiho, oprao njezinim sapunom, spremio se i onda pobjegao. Nije ni pokuao jo neto vidjeti u Londonu. Ali sjeam se njezine adrese, ponavljao sam njezinu adresu, poao ravno do stanice u ustaljenu guvu i ekanje - kupio jeftin siv blok nadajui se da to nee biti problem j er, uostalom, rat je, pa sam joj pisao, sjeo sam na peron i poeo pisati. Draga Joyce Nain da ti na samom poetku srce bude slomljeno. Prvi su drhtavi komadii odletjeli jer je bila tako draga. Ali bilo je samo ono to uvijek pie. Nisi oekivao da ona zna to to znai. Nije morala. Mislim da sam ipak mogao biti sretan i ako su svi ti osjeaji bili samo moji. Laljivac. Prokleti laljivac. Jebeni laljivac. Da, znam. 48

Bilo je dana kada se Alfredu svialo snimanje, kada je odgovaralo njegovom temperamentu, kojemu je uglavnom bio potreban odmor. Ponekad je volio te lane vjebe, gimnasticiranje, fiziku okretnost. A imao je i nepatvorenu nadu da je tu doao kako bi opet bio fiziki spreman, u kondiciji - jo je uvijek mogao napraviti stoj na rukama, gotovo - ali moda je prestar za to, ili moda drugaije raspoloen, jer sada je najsretniji kada mu narede da legne. To je moda zato to ako bi se leei onesvijestio, nitko ne bi zamijetio, a moda je jednostavno postao lijenina, zabuant. A ako ne bi mogao lei, nadao se da e sjediti, pa je tog jutra bio veseo, udobno je sjedio s desetak kompanjona, kuckali su po limenkama i izraivali lane cijevi za ventilaciju za tobonji filmski tunel, lako mu je to vrlo brzo dosadilo i uope nije bilo vano to, ustvari, radi, pa je od dvije fantastino iste i blistave limene kutijice polako poeo izraivati minijaturan tednjak, kojemu je dodao i ventilator. Tek je poeo izrezivati krilca za maleni ventilator. Mom ak pored njega nije obraao panju, ali s druge strane neki se tip nasmijeio, prepoznao je spravu, tipinu za Kriegiee, i to je naglasio uljudno skrenuvi pogled. Alfred je stoga zakljuio da je taj tip zacijelo na mjestu, ali je isto tako pomislio kako nije nuno da ikad zapodjenu razgovor. Dok je Alfred petljao oko tednjaka, kamerman je s radoznalcima stao, okrenuo se, namjestio i poeo, ali Alfred ga nije primijetio. Zatekao se kako uiva to je uposlen, pjevui neku pjesmicu i bezbrian je koliko bi samo mogao poeljeti, dok nije prepoznao melodiju koju je izabrao, i onda su ga saletjele rijei, sruile se na njega. "Dani su nam dugi, sumrak glasno pjeva," Pluckrose ju je izabrao - dijelom zato to ga je veselila. "O srei koje vie nema," Dijelom zato da uutka Bastarda, koji je uvijek pjevao grozno smee. "Ubrzo u sklopit' oi, ubrzo u usnut'" Dijelom da zafrkava Alfreda. "A u snu ti si uvijek pored mene." Pospana pjesmica, ugodno zvui, prvi ju je put uo kada se Pluckrose, poput izduenog djeaka kakav je, ustvari, bio, namrtio Alfredu u lice i dugo ga prouavao kao nekakvu mapu da provjeri uivaju li u istoj stvari i u istoj mjeri, dijeli li tko njegov entuzijazam. "Dani su nam dugi, sumrak glasno pjeva, o srei koje vie nema, Ubrzo u sklopit' oi, ubrzo u usnut', A u snu ti si uvijek pored mene" A Alfredu se sviala ta pjesma - mutno se sjeao da ju je ve uo - napose mu je bilo drago zadirkivanje, jer njegova je srea jo uvijek tu, neosvojiva - tada je ve slao i primao pisma, niz Joyceinih rijei, mekih i svijetlih u njegovom zatiljku - a nije bilo ljubavne pjesme koja se nije inila novom, nepristojnom, ljupkom, crvenilo koje bi ga oblijevalo kada bi se prepustio stihovima i paljivo sluao bilo je neto za to nije mario ako se dogodilo s Pluckroseom. "U redu je - i mene su zapanjile nae krasne sestre. Organizirane su i uspjene kao Elektra. Mogao bih postati redovnica." "Misli redovnik." "Jo nisam posve odustao." A Alfred je bio prepun spoznaje da je sanjao nju, oboavao je sanjati nju i ona rijetka, duboka jutra kada se budio osjeajui njezin jasan i usredotoen dodir, kao da se naslonila na njegovo rame, ili mu stavila ruku na obraz. Sve izmiljeno, puste elje, ali i vie od toga - poput obeanja, poruke, 49

ugovora. Ne moe neto tako savreno osjeati, a da na kraju to ne dobije. U to je bio toliko siguran da mu je ekanje, ustvari, bilo drago, uivao je u boli koju je zbog toga osjeao. "Hoe li nam vrijediti, efe?" "A? Hoe. U svakom sluaju, ja mislim da je lijepa." "Lijepa? Lijepa? Pocijepala bi rublje djevica u sitne, krasne komade. Zavrtjela bi ih po plesnom podiju, izrekla stih o riskiranju ivota, ruke i noge za Kralja i to ta... a sve bi bilo dobro i bilo bi dobro i sve mogue stvari bile bi jebeno dobre, ako tako mogu rei." "Ne znam ti ja." "Svakako bi bile. Izaberi svoj samotan kutak, udobno se smjesti, a zatim hukni u njezine naoale." "Kako?" Zabrinuo se da Pluckrose nekako zna da ona stvarno nosi naoale za itanje. "Hukni joj u naoale, stari - tako da ne vidi to radi..." Rairio je oi, namignuo. Zatim je mahnuo rukama, znak dobre volje. "Ali nisam nita loe mislio, samo... Uh, kvragu sve to - misli li da e se svidjeti momcima? Pjesma?" Pokazalo se da se posadi strano svidjela. Putali su je na Pluckroseovu gramofonu, ili bilo kojem drugom dostupnom gramofonu, u bilo koje doputeno vrijeme. Navikli se na nju, postali posesivni. Odluni da sprijee krau, unitavanje i gubljenje, svi su shvatili da su na kraju kupili jednu, dvije, pa i vie ploa s "Vidimo se u mojim snovima" - uz Pluckroseovu pomo. Zvidukajui je u doasnikoj kantini. Bastard je svojim pohotnim, grabeljivim rukama lupkao po stolu, zvuale su poput etkica na bubnju, neko je vrijeme bio posve blaen. "Nije ni tako loa, je li tako. Nije previe otrcana." Alfred, Pluckrose, Miles, Bastard Hanson: svi su se zavalili u rasklimanim foteljama, doasnika kantina njima je djelovala zlaano na nain u kojem su uivali. "Te su usne bile moje, blistave blage oi, Noas mi obasjavaju put, vidimo se u mojim snovima!" Pluckrose se nagnuo i lagano kucnuo prstom po Alfredovu primjerku RAF-ova magazina Tee Emm - traio je da upadne i omete ga u itanju. "Ui." "Kako si jebeno ljubazan, mislim da hou." Pluckrose je pantomimom pokazao da povlai iz lule. "Boe moj, gospodine - ivot je sjajan, nije li." "ini se." "Ma daj. Pronaao sam ljupku pjesmicu za tebe i tvoju oboavanu dragu. Moe joj je zapjevati kad se opet naete. Rezultati zagarantirani." "Ba ti hvala." "Svia ti se? Iskreno?" "Da. Naravno da mi se svia. Tako je -" "Dosta. Prije nego to pone. Ne treba mi jo jedno dayovsko umjetniko i kritiko predavanje - obrazovanje je grozna stvar - a ivot mi je ionako dovoljno kratak: nemam vremena za gubljenje." Zastao je da bude siguran da ga Alfred dobro slua. "Mogu li ti sada iznijeti jedan svoj dobar plan?" "Valjda." "Mudra odluka. Prije svega - jesi li ikad uo za tipa koji se zove Cardini?" Hanson je zacoktao. "Pa tko je taj? Neki digi admiral?" "Zavei, Hansone - odrasli razgovaraju." "Da, razgovarate preko jebene muzike." Odnekud je jzvukao tost, vjerojatno iz depa, i poeo ga grozniavo gristi. Pluckrose uzdahnu i ustane poput matrone nevjerojatno dugih ruku i nogu, pokretom ruke pozove Alfreda do prozora, ondje su stali, zagledani u kiu i teke oblake, to je znailo da te noi nee nikamo letjeti. Alfred obino nije trebao poticati razgovor kad je bio s Pluckroseom, ali:"Cardini?'' "Da.'Toliko blizu apatu Pluckrose nikad nije bio. "Sluio je u rovovima: od '14. do '18: i dok je bio ondje, da ostane normalan, nauio je trikove s kartama, magiarske. Nakon rata postao je profesionalac. Jednom sam ga gledao - fantastino. Izvodio je svakojake nevjerojatne stvari - u

50

rukavicama. Magija mu je pomogla da ostane normalan." Prignuo je glavu i oklijevajui mirnuo prema Alfieu. "Nastavi, ti veliki, meki stvore. Kakav je to plan?" "Vie je teorija. Da. To bi bilo tonije." Opet je zastao, a onda se nacerio Alfredu i potapao ga po ramenu. "Vidi, ja uspijevam ostati normalan zamiljajui ljude kao to je Cardini ili RobWilton, TommyTrinder*, Jasper Maskelyne**, stari Maxie, Max Miller*** - pregledao sam sjajan, dug popis mjuzikla: sjajni okreti i mnotvo plesaica, hrpa nogu. To odrava moral. Shvaa?" Alfred nije htio razoarati to ruiasto, strastveno lice ko je se nadvilo nad njega. "Ne... ustvari, ne ba... Ne." Pluckrose uzdahnu. Vidjelo se da se pita treba li nastaviti. Alfred ga blago gurnu laktom. "Jer da ga jebe, nisi dobar u objanjavanju, tupane. Pokuaj jo jednom." "Odjednom ti dobro pristaje naredniki in." "Nastavi ve jednom." "Tono." Pluckrose zablista, opet je u elementu. "Elem - malo sam razmiljao o tome to je stari Cardini radio i onda..." Znaajno se osmjehnuo. "Prekinuli su me. Morao sam iskoiti iz kamiona, popeti se u D kao Doris i bacati bombe na udovice i siroad -" "Ne ali se s time. Rekao sam ti." "Samo sam realan. Ali kako eli. Radi se o tome - prekinuli su me. To je bilo prole srijede, moda se sjea - na prvi mali posjet Njemakoj... Cijelim putem do Sretne doline i natrag uroenici su bili izrazito neprijateljski nastrojeni, gaali su nas loncima, tavama i tko e ga znati ime - a za cijele operacije, negdje u mojim mislima, bila je ta ideja da se moram vratiti kui jer, jebote, nisam dovrio to to sam radio. Cardini - nisam do kraja promislio njegov okret. Nisam bio gotov." "Ti nisi ozbiljan -" "Ne. Nisam. Samo kaem da nam moda ne bi naudilo kada poemo na naredni zadatak da imamo neto nedovreno." "eli da ponemo uiti kartake trikove?" "Ne.Ti uasni mali trole. elim..." Pluckrose je zastao, duboko udahnuo i izdahnuo, sikui je stavio ruke na zatiljak, ispravio lea. "Zna to, pokazat u ti." "to e mi pokazati?" "Pokazat u ti." "Kada?" "Kad bude vrijeme. Kad bude vrijeme." Odvukao se do naslonjaa povlaei iz imaginarne lule. Nita od toga Alfredu nije imalo smisla. Ali shvatio je kada je Pluckrose namjestio gramofon i pustio "Vidimo se u mojim snovima" a ve im je isteklo vrijeme, ekala ih je trea operacija, vani u tami bila je guva od kamiona, pilotskih izama i mrmljanja. "Dani su nam dugi, sumrak glasno pjeva", Edgar Miles pomalo zagonetno. "Nema smisla to raditi sada, zar ne?" "O srei koje vie nema", Pluckrose gleda ravno u Alfreda iekujui da konano shvati. "O, itekako ima smisla, itekako ima smisla." "Ubrzo u sidopit' oi, ubrzo u usnut'," Izjurio je iz prostorije prije nego to je do njega dopro ostatak pjesme. Alfred je malo priekao, a onda je krenuo za njim, poelio je nesvrene poslove, klju koji e otvoriti rat, vratiti ga natrag ivog - vratiti ga Joyce. * Engleski komiari i pjevai, popularni 1930-ih i 1940-ih. Op. prev. ** Jasper Maskelyne (1902-1973), britanski magiar iz 1930-ih i 1940-ih, upamen po suradnji s
britanskom vojnom obavjetajnom slubom u Drugom svjetskom ratu, za koju je izvodio obmane i prireivao kamuflae velikih razmjera. Op. prev. *** Max Milier (1894-1963), 'drski momak', engleski komiar i kabaretski pjeva, poznat po vrlo smjelom repertoaru i kicokim odijelima. Op, prev.

51

Djelovalo je. Do Torina je sve glatko prolo - Alpe se okreu, svijaju i blistaju pod njihovim petama, nabiranje i skupljanje mjeseine, a onda flak koji se nije dobacio do njih, nije, ustvari, ni pokuao, i nekomplicirana meta: dokovi, dizalice i industrija: stvari koje eli pogoditi. "Rekao sam ti." Djelovalo je. Najlaka mogua operacija, i gotovo opijen izvjetaj nakon toga: hvalisav i kratak. "Jesam ti rekao?" Djelovalo je. Nakon toga posada bi se nalazila u Pluckroseovu Austinu 10, u njemu na vozaevu sjedalu Pluckroseov gramofon. Navio bi ga, spustio iglu, zatvorio vrata i oni bi sluali, skiper je uvijek malo kolutao oima. Nakon nekoliko stihova Pluckrose bi kimnuo i oni bi uvijek otili i prekinuli melodiju, da se priberu, odjenu - da budu sigurni da nee uriti kada nou doe njihov red, paljivo da se ne oznoje: tada prodire hladnoa, moe dobiti ozebline. Zatim su slijedile zavrne pripreme, uspinjanje u kamion, oteao od opreme - Alfred se zadubio u razmiljanje o tome da e kada doe vrijeme, kada obavi posao, dati sve od sebe da bude iv i sve to je ostalo nedovreno opet e ga ondje ekati. Postojala je jo jedna navika koju su stekli. Bila je to nona stvar. "Joj." Nju im je Alfred dao - njegovo edo. "Kvragu!" izme u travi, zadihani - svi su zajedno u krugu iza streljane - posada se ba i nije znala prikradati. Prikradanje je bilo strano njihovoj naravi. "Uh uh jebote." Ustvari, to su trebali biti tii, to su vie buili. Bastard Hanson, "Jebote". I taj dragi mali udar koji se uo prije nego to je progovorio. Zvuao je kao da gaje tresnuo ravno u elo. "Jebi ga". Kao i svi ostali nije smio govoriti. Radilo se o tome, bila je to Alfieeva ideja, da se prieka dok ne padne mrak i da se ravnaju po vidu kada se nita ne bude vidjelo, da nemaju pojma - zato bi im se inae tu smrzavala muda? "Sranje." Velika sjena koja se ali jest Pluckrose, drhti, a nakon toga zvuk zamaha njegove ruke. Negdje s desne strane Alfred je zauo udar, posrtanje, osjetio je da je neto unulo i onda se izduljilo kada se zagledao u tom smjeru. Prsti su mu ve otupjeli od otrog vjetra u Lin conshireu, u glavi mu se javljalo ono poznato probadanje iz mitraljeske kupole od gledanja ni u to, posezanja ni prema emu i opet gledanja. Mjeseev srp, titraj leda na tlu, a sve ostalo u tami, i on podie glavu, napree vid u nijansiranoj gustoi sumnje. Jo jedan tup zvuk s lijeve strane praen punim udarom koe, netko je ulovio. Torrington, pomislio je. Zatim neto poput zamaha, izdisaja i jedan udesan, spor trenutak, kada je Alfred bio u stanju vidjeti kako se tama dijeli od tame, raste i pronalazi ga. "Jebote." Pruio je ruke, ali nije uspio do kraja zaustaviti lopticu za kriket: osjetio je otru bol u p alcu. "Jebemu." Ne smije ozlijediti palac. A htio je biti tih, neka se ugledaju na njega. Zauo je podrugljiv smijeh iz smjera gdje bi trebao stajati Bastard, pa si je Alfred dopustio da vara, zamahnuo je rukom kako bi bolje bacio iz zgloba i naciljao prema zvuku, bio je zadovoljan onim mitraljeskim u sebi. "Jebote!" uo se uzdah i Alfred je znao da je to skiper. "Pazi... ako emo se ovime uope baviti, onda bismo svi trebali zaepiti gubice." Kaljanje u mraku i drugi uzdasi, posada je bila posramljena - nisu se previe trudili. "ao nam je, Skip." Pluckrose smiruje, izglauje, kako ponekad voli initi. "To je zbog onog jebenog kolaa s demom koji su nam veeras dali - ne znam za druge, ali ja jedva stojim na

52

nogama." Uvijek neto objanjava. "Stavili su jebeno kitovo ulje, kunem se, u kori su bile jebeno velike grudice sala... u svijetu gdje vrhnje prave od svinjske masti kako da ovjek preivi?" "Pa ba zbog toga. Ako emo se ovim baviti, onda to treba napraviti kako valja." "Jesam, skiperu." Bastard lae, a da i ne trepne, a otkako su poeli, loptu je primao licem. "Krenulo mi je, stvarno." "A cvili kao drolja iz Chelseaa." Molloy pue u ruke i guna. "Hoemo li onda nastaviti ili emo prestati, to emo uiniti?" "Jo trideset minuta." Skiper sa smijehom u glasu, ali misli ozbiljno, na rubu da izgubi ivce. "to?" Molloy cvili. "Onda bismo mogli unutra da navuemo Irvin-kombinezone, inae u izgubiti ekstremitete do kojih mije posebno stalo." Skiper odgovara kao preko razglasa, glasom s kojim se ne raspravlja. "Jo trideset minuta i onda idemo u Duck's Head." I bez naredbe polako su se razmjestili, stali na nova mjesta, napravili pauzu. Alfred osjea onaj maleni sjaj ispod rebara, onaj koji mu kae da im pripada, svojoj posadi, udahnuli su kao jedan, zauzeli pozicije i opet poeli. Jer svi su morali nauiti kako da gledaju kada se nita ne vidi. Jer nije bilo dovoljno drati siluete na tapu i pucati po glinenim golubovima, bez obzira na izjave voe mitraljeskog odreda. I zato to se nisu trebali uzdati samo u mitraljesce - svatko moe neto spaziti ako zna kako treba gledati. I zato to, to su vie zajedno, vie osjeaju zajednitvo, rade, razmiljaju i djeluju zajedno. I zato to e, ako ustraju na nemoguim stvarima - ak i tako neznatnim kao to je hvatanje i bacanje loptice za kriket u mraku - moda preivjeti trideset operacija.

Bilo je hladno i jako svijetlo. Alfred je sjedio na vlanoj klupici i promatrao kako se njegov dah polako udaljava od njega i nestaje u travi. U postaji je zacijelo ve odavno svanulo, ali ovdje, daleko na sjeveru, tek svie, i visoka ivica iza njega prepuna je ptijeg pjeva i utanja lia zaostalog od protekloga godinjeg doba, novo zelenilo izbijalo je po granicama tako uporno i sigurno da ga je uznemirilo, izazvalo zadovoljstvo koje nije htio osjeati. Tu je doao da pronae mir i spokoj - Pluckroseov neuredni vrt pruao se ispred njega poput parka, nekako prevelik da bude u iskljuivom posjedu bilo koje obitelji, s gredicama cvijea, travnjacima i povrtnjacima sa svake strane - povrtnjak je sada uspavan: ponosan je jer ispravno upotrebljava rije uspavan, uiva u tome - sve je previe ljubazno, ili previe pohlepno, i kua Pluckroseovih koja se uzdie spram neba, golema iza Alfredovih lea: tri kata, dva stubita, mnotvo vrata, zatim opet vrata, i onda daleko previe vrata, ponekad se mora prisiliti da ne misli na njih jer bi moglo djelovati alarmantno. Preputen sam sebi, osjetio je neki n emir - kao da je lovokradtca ili lopov. Ali jo nije mogao biti s drugima - ne tog jutra, ne unutra s posadom, buni razgovori, vrijeme za aj i doruak koji su spremili. Unutra su gradili neto nalik na obitelj - onakvu kakvu bi traili da su uope imali izbora - a to je znailo da su time izdali svoje. Povrijeen je krivnjom zbog udobnosti, znao je da je vjerovao, imao povjerenja, razumio je da se ne radi samo o ratu, da je to trajno. To je njegova posada. Taj par, MacKenzieevi, dolazio bi s kruhom, ribom, jajima, maslacem, kobasicama, samo Bog zna odakle im to - od seljaka, pretpostavio je, iako nisu nita rekli - to je selo - vidjelo se da postoji neko pravilo po kojemu se MacKenzieevi brinu za Pluckroseove, bez obzira na sve, tako stvari stoje. Bio je na mjestu gdje su se ljudi brinuli za ljude bez ikakvog nareenja, nije ni trebalo

53

narediti, tu je funkcionirao drugaiji, neobian sustav, tu se ak i Hanson u prolazu smijeio govorei "Kako je, stari?" sa svojom braom po oruju uvijek drugarski raspoloen, vedar. Alfred se ne moe sjetiti koliko je vremena prolo, prestao je nositi sat. Od dokoliarenja i nerada postao je pospan, previe oputen, pa se pokuao iznervirati pitajui se koji bi se to ljudi trebali brinuti za Dayeve. Mi sami - tko bi drugi, jebi ga. Ne, vie ne. Ne s posadom. Ti si prvi Day za kojeg zna da ima svoju posadu. A Alfred i njegova posada uglavnom su boravili u kuhinji, kod pei, gdje je bilo toplo, kua je, ustvari, bila zatvorena zbog rata, bila je u sramotno loem stanju: polomljene stvari, zamraeni prozori na sjevernoj strani, sobe u potkrovlju u kojima su se gulile tapete, prepune uspomena nekih drugih ljudi, nereda nestale djece, moda ba njihovog Pluckrosea u prijanjim godinama, posvuda se iri meko, tamno cvijee od vlage. Ali ne mogu biti samo u kuhinji. Jo ne mogu. Nije se radilo o tome da Alfred nee ubrzo krenuti tamo da jede dok ne pukne, da se natrpa dok ne ostane bez daha. Nije se radilo o tome da to nije volio. Ali sve su kuhinje iste, ue, sjedne na tvrdu drvenu stolicu, nalakti se na stol, moda je troni pribor spremljen za veer, ga Mac Kenzie prolazi pored tebe, djeluje blago i uredno, mirie na Cuticurine* pomade, aj je u ajnik u, a onda se sjeti svoje majke, alica ti se uini nekako trapavom i tunom, tost bi trebao biti dobar, ali kruh nije kakav bi trebao biti, spopadne te ta beznadna, djetinja elja - ta potreba za navalom glazbe s radija u tvojoj vlastitoj kui, s tvojom mamom i ni s kim vie, slua dok ona posprema, razgovara s makom, izmilja sjajne, duge prie o tome kako on ide na Zapad i bori se s Indijancima, nosi malene mokasinke za make - umiljata sranja, gluposti koje je izmiljala, ali uvijek je Alfredu priala o avanturama s makama - ak je jednog nazvala Mix, po Tomu Mixu**. Tvoj tata, taj seronja, on bi tukao Mixa, straio ga. Lovio bi ga nou - pijan bi ga zgrabio tako da bi poeo cviliti i sve bi nas probudio. Kao da nismo bili budni. Ali Mixy se opametio. Postao je brz, bistar i oprezan, to je bilo dobro. Ali nakon toga vie se nije dao maziti: malo bi se opustio i onda ti vie ne bi dao. I tako se Alfred naao tu, troi desetodnevni dopust u divljini na sjeveru, a mogao je vlakom poi kui da vidi svoju mamu. Umjesto toga on se tu deblja i dobro provodi, jer je morao - ovaj je bijeg najbolje to je mogao uiniti. Kako bilo, Wingco nas je poslao zajedno: odjednom su nas velikoduno poslali na dopust nakon loe noi iznad Essena. A trebao je priekati novu posadu, nove avione. Nikad nije dolo u pitanje hoemo li otii kao posada - ni prije nego to je Pluckrose rekao da se moemo spakirati i skoiti u Moray Firth da vidimo obiteljsko sjedite broj dva. * Cuticura, amerika farmaceutska kompanija osnovana 1860. godine; prva je poela proizvoditi
medicinske sapune za masovnu upotrebu. Op. prev. ** Thomas Edwin Mix (1880-1940), Tom Mix - jaha osvetnik, ameriki filmski glumac, prva holivudska megazvijezda vesterna, definirao pravila anra za sve kauboje koji su na platno stigli nakon njeg. Op. prev.

Posjed Pluckroseovih u Londonu, posjed Pluckroseovih u Cornwallu, posjed Pluckroseovih ovdje - ali zbog toga ga ne moe zamrziti. A ako ga zamrzi, on e primijetiti i rei kako je to zastarjelo, besmisleno i kako se toga ne treba drati, rei e ti da je sin jedinac - kao i Alfred - i kada ovo bude njegovo, sve e razdijeliti. Ili prodati. Neto e uiniti. ivjeti u umi kao Thoreau. Tada ga Alfred nije pitao tko je Thoreau, ali jo bi mogao. Diogen je ivio u bavi, a Simon Stilita na stupu: toliko je znao. Moda bi mogao nauiti popis, memorirati jo neka mjesta na kojima su zavrili povijesni likovi - ini se da njihove stambene prilike nisu bile predvidljive. Galeb je sletio iza prologodinjih stabljika malina, nakrivio glavu i zbog neega se oglasio. Zastao je kad je Alfred ustao i protrljao ruke, a onda se, kada je napravio prvi korak, pokrenuo i poletio, irok, bijel i tih. Takva uzlijetanja eli, kao da rairi ruke i onda lagano klizne u ivot jednostavno. Bolje da nije na to pomislio jer kad je trepnuo, mogao je vidjeti svoj san, onaj s vatrom koja suklja i riga - to ne gleda, da te ne zaslijepi, ali zna da ispod tebe rigaju vatru, deru ti mozak, koji poprima boju prljavog plamena dok se flak pribliava i pokuava se osvetiti. Vidimo se u mojim snovima. Ulazi s treim valom i taj osjeaj da tu ima jo neto u trenutku kada su granate poele blie udarati - da neto veselo namiguje prema tebi: sve blie, izbacuje vreo metal dok lijene putanje 54

signalnih metaka polako proivaju bodove prema tebi i odjednom su brzi, odjednom su mutni od jurnjave da te pronau, i spreman si da zapuca, jedva eka, za sada se skriva, ali sredit e svakog seronju koji se ukae, izbacit e svoje metke kada bude trebalo, ostaviti stazu od svjetla i metaka koja posve jasno vodi natrag k tebi i tvom skiperu, ali to samo znai da ih mora srediti, sigurno hoe, mora, spreman si, mae svojim orujem bez prestanka da se ne zaledi, u glavi ti tutnji od urlika, a u sebi uva pjesmu, dri se za djelie te pjesme. "Te su usne bile moje, blistave blage oi, Noas mi obasjavaju put, Noas mi obasjavaju put, Noas mi obasjavaju put, Noas mi obasjavaju put." To je najblie molitvi to moe biti, negdje u daljini uje Torringtona , mirno i glupavo, izluujue sporo - "Lijevo, lijevo... Polako... Polako..." Nikada nemoj uzeti strijelca bombi koji govori kornvalskim dijalektom, trebat e mu cijela jebena no. "Desno... Polako..." Koa pod tvojom kosom, osjea kako cvili, ramena ti se ukruuju. "Polako... Lijevo, lijevo... Polako... Polako..." I jo jedno strailo eksplodira dolje s lijeve strane, kao kada se prema neemu za to ne postoji rije otvaraju vrata, boja i skok plamena. Prepoznaje svaki nagib, detalj plovila posve nalik na vae, ali doista eli da je to strailo koje su zapalili vabe, a ne avion, okree glavu od blistavog plamena, koncentrira se, a siguran si da je u onom prvom snanom proboju svjetla bila neka sjena: sjena ovjeka, noge su mu malo svijene, kao da hoda, ali lei na leima u zraku, u vrlo rijetkom zraku, a o tome nisi u stanju razmiljati - da je toliko aviona bilo pogoeno, ruta je bila jeziva, previe ravna, to je grozno, jebeno grozno, a bombe jo nisu sve otile, grad, Kruppova postrojenja i ljudi ispod tebe koji te mrze, mae svojim orujem, mae svojim orujem, neka gadovi samo dou. Probudio se s bolom u ramenima, kao da je cijele noi bio vezan konim remenjem. Hladnoa u trbuhu, to ga je podsjetilo na majku, kako je bila tiha i umorna kada ju je zadnji put vidio. Sredio sam ga, ipak. Jebeno sam ga sredio. Pokazao mu da znam svoje - da seronje poput njega jedino silom moe zaustaviti. ak je rekao Pluckroseu - jer te on natjera da mu pria. Utonuli u raspadajue naslonjae dovuene do kuhinjske pei - samo su oni bili budni, obojica natopljena viskijem, pravim kotskim viskijem. "Djeluje zamiljeno, efe. Zbog ega se tako mrti? Reci svom stricu Pluckroseu." "Ne mrtim se." "To je, po meni, poricanje, ali vidim ja u blaenoj i poznatoj alkoho lnoj pari - na je Day nesretan..." "Prisjeao sam se." Lice njegovog oca, razvuen osmijeh za muterije i sve je da ne moe biti bolje. Taj prokleti smrad ribe - osjea se u cijeloj ulici, gui te. "Prisjeao si se neega. Dobar poetak." Golema Pluckroseova stopala u otrcanim slojevima vunenih arapa - ima neto rusko u njima kada stavi jedno uz drugo, duge noge krenule su ravno prema toplini. "A moda bih trebao poi uzeti no za koljke, ako tako dugo potraje." "Nisam koljka." "Doista nisi. Neemo vie o tome." Pluckrose zanjie golemom glavom i namjesti najozbiljniji izraz lica. "Ali ako namjeravamo ostati drugovi, trebat e mi cijela pria. Sada. Radi li se moda o slomljenom srcu?" "Kako?" "U pitanju je neka djevojka?" Od pomisli na nju zatitrao je sag pod Alfredovim nogama. "Ne, ne." "Dobro." Pluckrose malo jae lupnu akom Alfreda po ramenu. "Mali Alfie ne moe imati slomljeno srce. To ne bi podnio." I opet ga lupnu. "Jao." "Reci ve jednom, proklet bio. Nisam toliko strpljiv." Alfred se opet prisilio da ue u ribarnicu, pored ploe na kojoj je otac velikim vitiastim slovima kredom ispisao ponudu - toga dana jegulje. Zaulo se zvono iznad vrata kad su se otvorila i uskovitlala smrad koji ga je doekao. U tom trenutku njegov je otac ugledao odoru, a ne Alfreda, 55

iscerio se prema njemu, vidjelo se o emu razmilja - pita se nije li se tom vojniku prohtjelo neto posebno ispod pulta, nada se da e neto zaraditi. ena, stara ga Archer, posegnula je prema paketiu spremljenom za nju i njezinu sestru, a Alfred je uspio zamijetiti da je ponuda oskudna, sivkaste boje, nije bilo puno toga za prodaju. Otac se oglasio, glumio je bunog i veselog prodavaa ribe, pokuavao je namignuti: "Nemam ba puno toga da vam ponudim, gospodine - ako netko nije registriran kod nas... ali ako ste u prolazu..." I tada ti je ulovio pogled i prepoznao te. Ruke su mu pale kada te je ugledao. Spustio je gard. Pluckrose ga opet lupnu. "Jao." "Onda mi reci." "Otiao sam kui na zadnjem dopustu i vidio mamu." "To je lijepo." "Ona je dobra... Vidio sam i oca." Njegov zvuk ispire iz usta dobrim gutljajem viskija, spaljuje ga. "Doao sam u ribarnicu kad me nije oekivao." "A." "On je pizda." "A." "Zatekao sam ga." I sada ona ista navala krvi u rukama kao onda kad si zakoraio u ribarn icu, proao pored ge Archer, tako da te je i ona mogla dobro uti. "Rekao sam mu - ostavi mamu na miru. Gledao sam ga sve dok nije morao skrenuti pogled. Ostavi je na miru. Misli da me nisu nauili da se brinem o sebi? Misli da te sada ne mogu srediti? Sada sam ampion u pero kategoriji." "Tu si malo slagao, stari moj. Ali to je dobra la." "Povjerovao je. Rekao sam mu da se znam boriti noem i ako bude trebalo, kui u donijeti pitolj i ucmekati ga. Svake noi kada se po mraku bude vraao kui, pomislit e da se moda krijem u tami i ekam da mu raznesem glavu." Tuan izraz na Pluckroseovu licu, mrti se prema svojim rukama. "Bravo, efe." "Sada je mora ostaviti na miru. A ako ne bude, saznat u. Da me jebe, saznat u - a ga Archer me je pogledala i onda je pogledala njega, a on nije bio u stanju nita rei - samo se opet pokuao naceriti, kao da sam ja netko tko trai file s limunom, posebnu ponudu, netko je uao i iza mene ulo se zvono, pa sam opet rekao - ako je samo takne, tu enu koju seronja kao ti nije zasluio, i ja za to ujem. Sestre e mi rei - one koje si istjerao iz kue - one e mi rei, nije li tako? - i drugi kojima sam rekao da paze na tebe, rei e nam i rasturit u te, usrat e se u gae. Jer sada mi je svega dosta. I onda sam se okrenuo - kao na paradi, polako, proao pored ge Caulfield i njezinog malog oboje se ljuljalo kao da su nacvrcani - i ostavio ga. Dobio je svoje, a?" "Bogami, dobio je, efe." "Sredio sam ga." Samo je sjedio, buljio u otvorenu pe i vatru u njoj - jako mala, ljubazna vatra - Pluckrose je ispruio ruku i neko vrijeme drao Alfreda za miicu, zatim ga je pustio i opet im napunio ae, nasmijeio se Alfredu i malo mu razbaruio kosu. "To si od onih utljivih, nisi li, efe?" "Ne'am pojma." "I dobar si. Uvijek mora braniti slabije. Bez obzira na sve." Alfred je opet dobro potegnuo iz boce, nije mogao smisliti odgovor. "Nastojim da to bude moja briga, zna? Kada letimo, volim misliti da upravo to radimo." Alfred potapa Pluckrosea po ramenu. "Valjda." "Sretan sam kada tako mislim." "Tak su nam rekli i to oe, a?" "Da, efe. Naravno.Tako su nam rekli i to trae od nas." Neko su vrijeme sluali vatru. Zatim se Pluckrose promekoljio u naslonjau."Ima jedna stvar... Nisam tako lo navigator." "Dobar si."

56

"Hvala." Uzdahnuo je. "Nevolja je u tome to, ak i kada sam na zemlji, mogu tono procijeniti na nekih pet milja, moda za jednu ili dvije.'Tiho je govorio obraajui se vatri. "Duga je milja, Alfrede. A ako promaim za milju, tko e jo promaiti za milju? Na to to bacam bombe? Jesam li u pravu? Koliko smo esto u pravu? A ako nismo u pravu..." "Dajemo sve od sebe." Pluckrose proe objema rukama kroz kosu. "Tono." "Radimo to nam kau. Seronje s druge strane, kladim se da se oni ni zbog ega ne brinu." "Nema puno koristi od toga ako se brinu." "Nema puno koristi i ako se mi brinemo. Nema smisla da se muimo zbog toga. Dajemo sve od sebe, Bog je na naoj strani i tako dalje." Pluckrose se tiho nakaljao i nasmijao. "Kako?" Pluckrose odmahnu glavom, i onda poe: "Sjeam se to mi je stric priao. Priu iz Galipolja. Rekao je da su ondje rovovi bili jako blizu, momci su se dovikivali - te dvije strane: Turci i nai momci - dobacivali su si meusobno, a Turci, mogli su ih uti kako govore Alah ovo i Alah ono, zazivali su svog stvoritelja, a mi bismo im neto dobacili i tako bi to potrajalo izmeu pucnjave. Pokazalo se da su Turci mislili da smo mi kao i oni, da smo zazivali svog stvoritelja. Pa su mislili da se na bog zove Seronja." Alfred se poeo smijeiti, a onda mu nije bilo pravo. "Mi dajemo sve od sebe. Nac isti, oni su seronje." "Oko toga nema spora." "Dajemo sve od sebe." "Nadam se, Alfie. Doista se iskreno nadam." I onda su jo neko vrijeme sjedili u tiini.

U filmskom logoru Alfred se iznova odao svojoj navici hodanja po ograenom podruju - to nije bila prava, ustra vjeba, ali na taj je nain sebi djelovao korisnije. Nije se radilo o tome da su krugovi imali ikakvog smisla, osim sjeanja na jednoga - Kriegiea Alfreda, koji se trudio da mu stopala ovrsnu, da bude spreman za mariranje, tranje, za bilo koju grozotu koja se mogla dogoditi. Mora paziti na svoja stopala. Imam dobre izme, i brinem se za njih. Imam jadne klompe u kojima se vuem naokolo kada ne nosim izme, dobro sam ih namazao, u dobrom su stanju, samo Bog zna ime, nema smisla razmiljati o tome. Nakon svake etnje mjesto je postajalo odreenije, gredice u vrtu slegle su se i poele rasti, zavjese na prozorima baraka, tegle pune divljeg cvijea, poslaganih knjiga. Ne bi trebali stavljati knjige na prozor - od sunca poute, a kada je vlano, upijaju hladnou i postaju napuhnute, iskrive se. Glupi blesani. Tog je jutra doao do utljive skupine, uglavnom filmska ekipa, skupili su se kod ograde, silno zainteresirani za neto. Kada im je priao dovoljno da moe vidjeti, shvatio je da to nije htio gledali su demonstraciju kopanja tunela. Dva momka koja su napisala knjige - osobna razmiljanja o zarobljenitvu i tako dalje - bila su dolje na koljenima pokazujui kako se kopa. Alfred je znao za knjige, bile su u Ivorovoj knjiari, ali nije ih proitao, niti je namjeravao. Jedan se spustio na sve etiri i glumio kopanje pod zemljom, drao je lopatu i polako napredovao ispod nevidljivog svoda. Redatelj je kleao pored njega i virkao kao da je pripit, kako je 57

inae inio, a drugi je pozvani strunjak gurao grede dolje u plitku rupu koju je iskopao - rezultat dobro obavljenog posla s malom lopatom za kopanje rovova. S lijeve strane stajao je pravi Nijemac odjeven u naizgled propisnu Luftwaffeovu odoru - rjeit, utio je o svom ratu, glumei zapovjednika logora. Oscar Vonnekako. Prialo se da je bio mornar, ili operni pjeva, ili politiki emigrant, premda Alberta to nije zanimalo. Naravno, kako je bio i glumac i Nijemac, nije se previe druio s obinom vojskom, njega niste mogli vidjeti kako utira loptu ili se zajebava. Ali Alfredu je gotovo uspjelo da razgovara s njim, priao je namjeravajui izgovoriti reenicu koja je nestala im je malo razmislio, stao je gledajui u njega, zatim je pognuo glavu i pourio dalje. A sada Vonnekako tone, ui na pijesku i crveni se, nije htio da netko bude ispod njega i radi mu pod nogama, njihova tijela skvrena od straha, premda se trenutano nisu bojali. To se moglo vidjeti na njemu, kako se sramio samog sebe, svoje odore - najsretniji nakon scena u kojima je bio nasamaren, u kojima je bio posramljen. Moda o tome elim razgovarati s njim - moda to nema nikakve veze s ratom, samo bih elio da zna kako bi se trebao zaljubiti. Tada e doista biti posramljen. Zauzet kopanjem, strunjak je polako napredovao petnaestak centimetara: previe sretan, previe usredotoen. Neto na njegovom licu podsjetilo je Alfreda na London, na ljude - vidjeti ih kako rade kao bankovni inovnici, ili u tramvaju kojim idu do ureda, kole, trgovine, na neki posao koji ne mogu zadrati, ne mogu dobiti, ne mogu eljeti - u zemlji koja je smei linoleum, prinudna tednja i ratni vikovi, snalaenje s onim to ima i krv koja ti je iscijeena godinama ranije, sve se zauvijek inilo malim i jeftinim. ovjek je samog sebe iskopavao. Glumci - ak i Vonnekako - bili su drugaiji, imali su nekakav ivot, djelovali su zdravije. Njih su trojica promatrala kopae. Ali oni e to pokuati nakon povratka u Englesku, leei u nekoj tobonjoj iskopini u nekom studiju - sigurnije za sve njih. udno kako se ljudi toliko uznemire nad sobom kada ih vie nita posebno ne moe ubiti - nita neuobiajeno. Alfred ih je pustio da rade svoje, to je bre mogao: krenuo je dalje, zatim potrao, pojurio i na kraju stao kod zida skladita s opremom, uivao u blagom udaru, lupanju svog srca, zadihanosti. Unutra je stari Jack odloio smotani kabel i polako iziao. "Oprosti, Jack." Jack je govorio s cigaretom u ustima. "U r'd' je." Podigao je kabel i stavio ga u sanduk. "Ganjaju te zbog neega?" Pristojan tip, Jack - jedan jedini ije si ime mogao zapamtiti. "Ne. Samo... dolo mi je da jurim." Teko je disao, polako se smirivao. "Mm-hm..." Jack se povukao do stolia, sjeo i poeo rastavljati neki mehanizam, neki dio kamere, rastavljao gaje zbog popravka, da vidi o emu se radi. "Dvadeset minuta i trebat e te u gomili." Jack je bio u vojnoj filmskoj ekipi, kamerman na bojinici. "I onda opet nanovo." "Nema mira za zloeste." "Ni za sve druge." Prouavao je neki nevidljivi komad metala. "Ovaj prokleti pijesak svuda se uvue." Neki tipovi, oni su bili takvi - samo smirenost i jo vie smirenosti i sporosti, i nita vie. "Valjda je tako." Jack ga je na tren pogledao. "Jesi dobro?" "Jesam." "Onda je u redu." Opet je bio zauzet neim oteenim meu svojim prstima, pustio je Al berta na miru jer je Albert to htio. "Gospodin je u redu." Ili je gospodin sjeban, ima li tu ikakve razlike? Alfred krenu dalje, prema paradnoj pisti, uvidjevi - jer je to mogao - da bi sjena pored njega trebala biti Ringer, njegov dobar prijatelj. On je trao da pobjegne od svoje elje za Ringerom - jer kopanje, to nije mogue bez Ringera. Nita nije mogue. Na slobodi zvao se Mooney - David Mooney - pomalo sumnjiav i zabrinut kada je doao, jer bio je jako neobian tip i nije se mogao izjasniti. Nekome je palo na pamet da je neko vrijeme bio pijun. Ali on je bio u britanskom Stirlingu* - samo zbog pogleda - njegov prvi i posljednji zadatak zavrio je skokom s loe otvorenim padobranom i slomljenim glenjem. A kako su mu rekli na obuci, imao je propisanu letaku kacigu kleo se da mu je spasila ivot i da se vie ne smiju * Stirling je prvi britanski teki bombarder s etiri motora. Ubrzo je bio zamijenjen drugim tipovima bombardera, kao to su Handley-Page Halifax i Avro Lancaster, koji su potpuno preuzeli njegovu ulogu, te se upotrebljavao u druge svrhe. Op. Prev. 58

razdvajati: od njezine debljine i podstave glava mu je izgledala jo vea. I Nijemci su mu dopustili da je zadri, moda su mislili da mu nisu sve daske na broju i da e mu kaciga pomoi. Skidao ju je prije spavanja, ali i tada bi je privio uza se. Praznovjeran. A moda je bio neobian zbog svojih misli, ponekad sporih, niste mu uvijek mogli objasniti, ali nije bio glup. Zvao ga je Ringer jer je u privatnom ivotu bio zvonar - kampanologija, zvonjava u njemu, njihanje. Radnik na farmi u movarnim podrujima, jeben ivot, a nedjeljom bi s momcima hodao kilometrima, ili bi od zvonika do zvonika i zvonili po cijeli dan. "Dobiti dobar zvonik. Svidjelo bi ti se. Divne cigle, prave divne cigle. Stotinama godina. Divna zvonjava cigli, divota zvona." Tiho izreeno - jer kad ga ljudi uju, rugaju mu se. "Ti si neto to traje stotinama godina - o emu piu u knjigama o zvonjavi, to su godine podizanja zvona, Zadovoljstva, Superlativa i Iznenaenja. Jednom smo zvonili na Velikom Bobu Sopranu, to ti je 6.144." Nije ba bio vian pisanju, ali navrljao bi duge nizove brojki, pravila, imao ih je na tisue spremljenih u toj udovinoj lubanji. "12345 onda 21345 onda 23145 onda 23415, kui?" A jednom se gotovo rasplakao; Alfred je mislio da se neto loe dogodilo, ali radilo se samo o tome da se Ringer zabrinuo da su zvona kod kue utihnula i da e nakon mira biti prekasno, ono to im treba moglo bi biti zaboravljeno. "40.320 sa zvonjavom od osam - toliko varijacija moe dobiti. Trebalo bi sedamnaest, osamnaest sati da ih toliko zazvoni. Kui? Osamnaest sati. To nisam nikad." "Jo nisi." "Na Badnjak'41. i kada smo pobijedili kod Alameina - zvonjava za pobjedu, to nije dovoljno. Tako nee zapjevati." "Sve e biti u redu." "Momci e zaboraviti. Sada su u vojsci, a oni stari e pomrijeti. Sve e se zaboraviti." Alfred nije imao pojma je li to tono, ali nije htio rasplakati Ringera, nije htio da javno pokae svoju slabost, jer neki e gad to sigurno primijetiti i iskoristiti. "Sjetit e se. Siguran sam da hoe. Ti se sjea. Onda e i oni." Rukom je prolazio Ringeru izmeu lopatica, jer kada je tako inila Alfredova mama, on bi se smirio. "Dobiti pun opseg. Ako uspijem, ispisat e moje ime na ploi. Ja i momci, ako uspijemo." Kia je lupala po prljavim prozorima barake. "Dobiti pun opseg."Oi su mu bile toliko ustraene da je boljelo. "Hou li, efe?" "Pa... Ima dovoljno vremena." Alfred je lagao kao to bi lagao djetetu, ako ga ikad bude imao. Ne radi se o tome da je Ringer bio poput djeteta. Potukao bi se kad bi mu to rekao - od svakoga bi izgubio, ali ipak bi se tukao. Nema osjeaja za smjer u njegovim akama, samo spusti glavu i mae, beskorisna duljina ruku. Radi se o tome da ga nee shvatiti ako misli da je blesav radi se samo o tome da bi se strano uplaio i to ne bi skrivao, ne uvijek, pa ga je trebalo smirivati. Trebao si ga umiriti zbog sebe - onda bi se i ti umirio. Pobrinuo sam se da dobije leaj ispod moga. Pazio na njega, drao ga na oku. A Ringer je pazio na svakoga - jer nikada nije zaboravljao. Ba nita. Sve to bi ulo u njega zadralo bi se, samo bi proitao i znao bi sva logorska pravila - smjene strae, opskrba, vrijeme i dani, alternacije, zamjene - sve je imao u sebi. Kada si se etao, Ringer ti je nedostajao. Imao je dug korak, ali zbog tebe bi ga skratio, klimao s tom ludom kacigom na glavi, blage oi registrirale su svaki pokret, svaki novi detalj, a na licu mu se uvijek vidjela ljutnja ili bijes, slutnja nekog osjeaja koji ga je povrijedio. Moj prijatelj. Moja posada. Moja cura. Ti si nekakav nitkov kada se zajebava s time. Jer kamo te je to odvelo? Ovamo. Samo marira naokolo u nekom snatrenju. Stao je, prekriio ruke - prigrlio znaaj i smisao toga na to je trebao paziti: Day, Alfred F. Pokazalo se da je do okupljalita stigao kad je krenula prva scena za taj dan. Pa onda bih mogao ostati tu gdje jesam. 59

I dok su ostali nevoljko vukli noge i marirali da mu se pridrue, on je gledao kako tehniari rade, Stari Jack postavljao je scenu i sve je bilo dobro, metodino. I konano si je Alfred priutio luksuz koji je imao za nebrojenih, bezlinih ekanja, privatnost koju je izgradio u tko zna koliko gomila - sjetio se nje, potraio je puno, snano sjeanje na nju, zakoraio unutra i sklopio oi. "Zdravo. Zdravo? Ja sam... Jesi li to ti? Ovdje... ja..." Prvi put nije se ba iskazao. Upamtio je taj broj: bio je otisnut na zaglavlju njezinih pisama zajedno s imenom njezinog mua i njihovom adresom: nema sumnje, jo jedan vjenani poklon. "ao mi je, ne mogu..." Veza je bila tako loa kao da se opet nalazio u Lancu, njezin glas jedva ujan. "Je li to... kada si rekao 'ja'... Je li to Alfie?" Ve i od toga to ju je uo vrat mu se odmah poeo znojiti. Nije mogao rei je li joj bilo drago. "Da, ovdje -" "Boe, ja sam... Iznenadio si me. Ja sam..." "Nisam htio." Bar ne neugodno. Tako bi htio da je ugodno iznenaena. "To sam samo ja." Kao da s njom razgovara svaki dan. "Gdje si?" Doista je zvuala kao da joj je drago. "Jesi li ovdje?" Nije ju htio uplaiti - lako je uplaiti ljude. "Jesam. Tu. Ili tamo. Mislim, oboje smo tu." Molloy, zguran u telefonskoj govornici s njim - i s Pluckroseom - gurka ga u rebra, sike tako da ih je sigurno ula. "Isuse, daj reci neto suvislo." "Pa jesam tu." To je bilo upueno momcima, a ne njoj, sada mu valja opet pokuati. "U Londonu sam, oprosti... tu se... dogaaju neke stvari." Pokazao je prema Pluckroseu, upozoravajui, nema mjesta da upozori Molloya, nijedan mu nije ni od kakve koristi, na bilo koji jebeni nain. Ali on jest u Londonu. to znai da je zadnji as, ali njegov dopust je njegov dopust i ni u kojem sluaju ne moe se promijeniti, nazivao ju je i ranije, esto, moglo bi se rei vrlo esto, a nije bilo odgovora, pomislio je da je linija iskljuena, pogreno ga spajaju, preselila se, bombardirana je, ozlijeena, ili jo gore, a on nita ne zna - nije bilo nikakvog naina da sazna - ili je moda naslutila da e je nazvati, pa ga jednostavno ignorira dok ne prestane. Nije mogao znati. Kako je mogao znati? "Alfie? U gradu si?" "Ja... da, jesam. ao mi je." "Neka ti ne bude ao." "Trebao sam se ranije javiti. Nije bilo vremena da piem. Pota je tako..." Progutao je slinu i shvatio da se smijei, da mu je cijela glava postala lagana. "Jesi li danas zauzeta? Samo bih jo danas mogao nai vremena. Moja posada, oni su..." Jedan iz njegove posade u tom ga je trenutku gurkao u stranji dio koljena, dok se drugi cerekao - ostali su napravili kordon tu vani, Bastard je lizao staklo prozoria i namigivao kad god bi Alfred pogledao prema njemu. "Mogu jo samo danas." "Pa... to je... Hoemo li u kino? Mogli bismo... neto pogledati? Kasnije sam poarna. Nastojim biti od koristi - piem i za Mass Observation*... Donald nikada ne bi dopustio... kako bilo. Uvijek neto radim. Ima sree. Mislim, sreom danas ne radim. Sada sam stalno zauzeta. Hou rei, ne toliko kao ti, ali -" "Drago mi je to imam sree." Cijelim svojim srcem, koje nije slomljeno, vrelo je i golemo meu njegovim pluima. "Nai emo se... Ali ne znam gdje." Mrzio je to mora vikati, Pluckrose mu se nacerio i kimnuo, a Molloy mu je puhao dimu oi, morao je zamiriti. Ali i dalje je sluao, i dalje je elio da njezin glas ulazi, hvatao gaje, drao. "O, Gospode, nisam u stanju upamtiti upute... da se naemo u Hinde Streetu? Onamo moram ii zbog... Ondje je crkva, moe podzemnom do Baker Streeta, zar ne? Onda nije daleko." "Nai u je." Ni na trenutak nije pomislio da moe. "U dvanaest?" "Bit u ondje." Ali pronaao si je. Jesi. Trao si cijelim putem. Sreo si je na dnu stubita, jo uvijek uzrujan glupostima koje je posada dobacivala za tobom * Organizacija za drutveno istraivanje utemeljena 1937. koja je prikupljala priloge o svakodnevnom
ivotu obinih ljudi u Velikoj Britaniji. Op. ur.

60

kada si pobjegao, brzo, sveano rukovanje sa skiperom prije nego to si pojurio i nekakva nelagoda jo uvijek u tebi - kao da bi mogla vidjeti to su sugerirali, to su mislili. to si ti mislio, posve je druga stvar, to treba zadrati za sebe jer ovo je samo sastanak s nekim, djevojkom, enom, udanom enom, i to je sve, ali to je ipak samo sastanak, da se vidite nakon pisama u kojima je rekla kako na tebe esto misli, pa nema nita loe u tome ako joj kae da esto misli na nju. "O, donijela sam ti ovo." U ruke ti je utrpala plosnat, mek paket - prstima ti je, hladnim, dodirnula zglobove. "Kako?" Neto je bilo zamotano u papir od tapeta. "Mislim, nisi trebala." ini se da ima jako puno tapeta."Nemam nita za tebe... Ako pui." "Ne puim." "Ne, ni ja. Ali mogao bih ti jeftino nabaviti cigarete - iz NAAFI-a*. eli li propuiti?" Budalatine koje si joj govorio - svaki bi se put poveo za navalom rijei, izgubio bi se u njima umjesto da shvati da si pored nje, da je izmeu vas samo tanak, proziran sloj utn je. A taj je prvi put zacijelo bilo najgore, dok si promatrao njezine kretnje, lakou koja je bila u njoj - ak i u tim velikim izlizanim cipelama - i nabor njezine plave haljine ispod zelenog ogrtaa, koji poznaje, blijedoplava haljina i njezino lice, taj divni oval, sitna brada i lijepa usta, lijepa meka usta koja nisi mogao gledati jer bi sve zatreperilo u tebi, i prije svega oi - oi nekog stvorenja, neto udesno - do tada ih nisi vidio po danu, nisi pustio da uu u tebe i ne zaustave se. "Ne elim puiti." "Znam. Ne elim ni ja... jer... Ali da puimo." "Onda bi nam trebale cigarete." "Onda bismo imali cigarete. To bi mogla zabiljeiti za Mass Observation." elio je da njega zabiljei. "I mene koji te elim obui u padobransku svilu." Naglo sramelj iv kada si to rekao, ali sve je dobro ispalo. "Da, mogla bih." Smijeak kada je to izgovorila, ljubak smijeak, dok si malo posrnuo jer si gotovo otkoraio kako bi joj mogao gledati lice, ili zato to si zaboravio hodati. "Moda sam to ve zabiljeila." Blago te je primila za miicu, tako da si gotovo ispustio paket. "Polako, narednie Alfie - moram te vratiti u komadu onoj tvojoj posadi." "Hvala." "Inae bi to bila sabotaa, zar ne?" "Ne, mislim, hvala ti. Na..." Odvagnuo si paket. "Na ovome." "Zahvalnost moda i nije potrebna, zna. Jo nisi vidio to je to." Stoga si razvezao uzicu, razmotao papir i ukazala se ta vunena stvar koju nisi posve shvatio. "To je kapa." Crvena vunena stvar. "Nije po propisu, ali ionako ne mogu dobiti vunu po propisu." Oboje ste zastali i promatrali kako ti lei u rukama, poput nekog odreska koji ne obeava previe. "To je -" "Strano, znam. Ali htjela sam pokuati i to sam sama isplela - vidi, nema niti jednog ava sve na etiri igle, strano komplicirano, mora brojiti redove - a moe je nositi ispod svoje letake opreme kada bude hladno, na to sam mislila. To je zeja vuna - kakva se upotrebljava za bebe nee te bockati. " "Ispod moje -" "To je kapa, glupane. Barem je to oigledno, a ne elim povjerovati da nije." Zastao si na ploniku - ta iroka ulica i navala ljudi koji tuda prolaze, onaj policajac rezervist s kacigom koja mu ne pristaje, zapravo je tvoje visine, ali danas djeluje maleno, djeluje kao jebeni patuljak, jer od kada si s njom, tako si narastao, iza tebe su fini, visoki izlozi, koji bi bili impresivni, moda bi ak neto imali za prodaju, posve je mogue da se u blizini nalaze neke znamenitosti, nije ti stalo da ih vidi, nije ti uope stalo, siguran si jedino da e do smrti nositi tu groznu kapu od zeje vune, to e biti kao da ti dodiruje glavu, kao da ti na kosu stavlja svoje ruke. Cijeli dan s njom. * Navy, Army and Air Force Institutes - Britanska vojna opskrba. Op. prev. 61

etnja i sjedenje u Lyons Corner Houses, nisi joj dopustio da ita plati, niste stigli u kino. Tipino za nju da obea i ne ispuni. Ali tada nisi htio u kino jer to bi bilo kao da si opet u postaji i opet gleda Lav ima krila samo vam to prikazuju - ili kao da razmilja o starom kinu kod kue, netko si drugi, a gore je Humphrey Bogart u Visokoj Sierri, slua parove iza sebe, vjeruje da nikada nee imati nekoga djevojku da je mazi. Nisi je mazio. Ne na lo nain. Ne, bio si jo gori. "Ja..." Uz novi aj - tada iz jednog od onih starih, etvrtastih ajnika - kaplje kao blesav, ali nisi se htio aliti. "Joyce, zna..." Pola si alice aja prolio po stolnjaku, nisi ga ni okusio posumnjao si daje to lie aja upotrijebljeno vie puta. "Ja..." Bilo ti je ugodno, bio si sretan i rekao si joj: "Volim te gledati." "I ja tebe. Volim gledati tebe. Cijelo vrijeme gledam sebe. Ustvari... ujutro u zrcalu. Ne cijelo vrijeme - to bi bilo jezivo." Poela te je navoditi na krivu stranu, pa si je morao ispraviti. "I volim pisma, tvoja pisma. Jako ih volim." Voli ispravljati. "Ti pie dobra pisma." "Ne, ne piem." Zatim ta blistava stanka koja vas uzdie, oboje ste unutra, i taj miris rua. A osjea se i zadah od bombardiranja - paljevina i buka izloena kii, spaljeno drvo, neto neodreeno u tome izaziva muninu - ali najvie osjea rue, jer si tu sa Joyce. "Svia mi se to te poznajem, Alfie. Jako mi se svia." Nita nije jednostavno u tome, moda je sve beznadno, ali za to ne mari jer ona svakako zasluuje da ini nemogue. Ljubav trai nemogue, to ti je jasno. Joyce gleda kroz izlog na ulicu koja je sada opustjela, zuri u tamu i oblijepljene farove. Shvaa da si je rastuio.

Taj miris zavoja: nikad ga nije podnosio. eli da miriu na istou, ali ne miriu, uvijek su nekako kiselkasti, kao da su ve upotrijebljeni, donose ti neto povezano s raspadanjem. Nisu zdravi. Pa zato ih onda dobrovoljno nosi, kompa? Nikad dobrovoljac, do sada si shvatio. Filmska je ekipa htjela ranjenike. Organizirana je manja skupina da stoji i djeluje tuno zbog nekoliko drugih momaka koji su bili nastradali i vukli se kroz ulaz kao da su tek stigli u logor, jo svjei nakon neke nesree na nebu, ili u bijegu. Alfred - kao uvijek, radije bi leao - rekao je da bi volio glumiti na nosilima. Zavoji, imaju okus po strahu i crkvi. Tri su se ene brinule za minku. udno je kada ti ena dodiruje lice. ena odluuje kakvu e ranu imati, kako e izgledati. Taj suhi, dezinfekcijski parfem za koji si mislio da e sve poboljati, ali samo je postalo udno. Alfred je morao sjesti na rub stola, pored njega neki ovjek umotanih ruku kao da je opeen. S njim je sve bilo u redu, naravno - ustvari, on je iritantan tip, kucka i lupa svojim velikim zavojima kao da su najsmjenije stvari, pita hoe li mu tko zapaliti cigaretu, poeati nos, obrisati guzicu.

62

"Bilo bi super vratiti se gospoi s ovakvim ranama, zar ne? Zar ne?" Smije se kao lud. "Konano imam pune ake. Zar ne? Zar ne?" Smei zubi koje radije ne bi htio vidjeti - preuska i preduboka usta. Alfred s gazom zalijepljenom preko lijevog oka, tri ili etiri metra zavoja oko glave - kao to dijete zamilja ranjenika. Zavoj ga je uinio malo gluhim. Ali ne dovoljno. "Ugasi svjetlo i pomislit u da je dobila par. Ne znam gdje u poeti. ini mi se. to misli, stari? A?" to mislim? to mislim? Mislim da septini tipovi kao to si ti nisu trebali preivjeti rat. Mislim da te je netko trebao bombardirati, bombardirati do daske. Mislim da bismo se, da smo te ranije upoznali, posada i ja vrlo rado dobrovoljno javili. Mislim da umiru pogreni ljudi. Mislim da se to dogaa svaki jebeni put. Alfred se sjea majke, opekline na njezinoj nozi kada ju je otac zalio ajem. Sama je stavila zavoj, paljivo, brino, ali nakon toga ostali su oiljci. ena eli da joj noge izgledaju dobro, na njih bi trebala biti ponosna. Zbog njegovog se oca sramila. "Planiram ovo zadrati, stari - ponijeti kui. Dolo mi je da pomislim kako sam imao sree. Ba bih mogao." Ba bi mogao. Alfred se sjea kako su ga njegovali u njemakoj bolnici. Zabrinuo se zbog oiljka na usni: hoe li ga Joyce ikad vidjeti i hoe li se uzrujati. Ba bi mogao. A onda se niega nije sjeao, nita nije mislio, samo neko ruiasto -sivo svjetlo u zatiljku, ugodan osjeaj topline, dok nije shvatio da su mu oi sklopljene. Odnekud je, blizu njegovih nogu, dopirao smijean zvuk - kao od bolesnog psa. Pogledao je. Iznenadio se to je ovjek omotanih ruku leao na pijesku, to mu je nos posve uvjerljivo krvario, a onda je osjetio bol u desnoj aci i shvatio da je udario tog ovjeka, udario ga je svom snagom: zamahnuo je idejom o tome iz boka i sruio je s neim to bi mogao biti bijes, a moda je i radost - trenutano je bio posve nepomian, djelovao je sretno i oputeno. "Isuse!" ovjek je bio uzrujan. "Za kojeg vraga... ?" Bijesan, ali previe nervozan da ustane. To je od oka, udarca u lice. Ljudima je stalo do njihovih lica. "Oprosti, stari." Alfred je namjestio svoj najbolji Kriegie-izraz lica, bezazleno prazan. "Nita ne vidim s ovim povezima na oima. Nisam znao da sam te zahvatio. Tako mi je ao." "Sluaj ti -" Alfred se primaknuo. "Oprosti, stari. Iskreno." Vidio je da ga minkerica gleda, premilja se da li to odobrava."Ne brini se, skrpat e te. Imaju oni svu potrebnu opremu. Zgodno." Malo se udaljio, kruio je oko najblie barake da se ne bi poeo smijati, d a ne bi morao razmiljati. Smetao mi je kada sam ga prvi put vidio, taj oiljak. Pola duljine moje gornje usne - nateena sa avovima - to veini ena ne bi bilo ugodno. Ali pomislio sam da Joyce nee mariti za to, jer mi smo svoji i nikakve promjene ne mogu nas omesti. Inae bih ga prekrio, zbog nje bih tada pustio brkove. Pa zato ih sada ima, ona te nee vidjeti? Zna da te nee vidjeti. Pa zato se odjednom brine kako izgleda? Siguran si da te nee vidjeti. Pa zato si onda poao u London da ivi ondje gdje ona ivi? Gotovo si siguran da te nee vidjeti. Kakvu to budalu pravi od sebe? "Nisam ja tolika budala." Pluckrose se s momcima ee pored mora. "O, stvarno - a koji ti dijelovi nedostaju? Samo reci." Miles s tim svojim mlijenim, velikim licem, smiren kao uvijek, samo se ukljuio. Pluckrose je zaurlao od smijeha i stutio se u zid, odbijao se od njega gledajui Milesa. "Jebote, tako mi je drago to si na naoj strani." 63

Miles je samo sisao svoju lulu, pobjegao mu je osmijeh prije nego to ga je stigao suspregnuti. Zadnja veer njihovog dopusta, svi su bili ondje, teturali na vjetru du zamagljene obale. Trpjeli udare vjetra koji im je nanosio sol po ustima, uhvaeni u svojim mantilima, openito, osjeali su se ivima. Alfred je pomislio da e sigurno prepoznati svaku pukotinu, crtu i trag stope svakoga iz svoje posade. Mogle bi proi godine i ne bi bilo vano: prepoznat e ih. Skiper je konano stao, okrenuo se prema moru, i svi su se okupili pored njega, promatrali uto-sivi kraj dana, isto blistanje na vrhovima valova, cijepanje i podrhtavanje svjetlosti ondje gdje je voda leala meu stijenama. Alfred je shvatio da jednostavno ignoriraju icu koja se nalazila izmeu njih i uskog zaljeva, titila je zatvorene kue i prazne hotele od napada nacista. "Kako ide?"Skiper je blago gurnuo Alfreda, promrmljao: "Spreman si da opet ponemo, efe?" "Valjda." "Valjda?" "Pa... Ako se ne vratim, nedostajat u voi mitraljezaca. A narednik iz oruarnice - rekao mi je da e se rasplakati." Skiperove ruke, kada ih je Alfred pogledao, bile su skupljene oko cigarete, kao inae. "A siguran sam da je tako i mislio." Onaj njegov dio koji je uvijek bio napet. "Uvijek tako iskreni, vai oruari." Alfred je ekao jer je znao da skiper tako eli. "Ti si... ti si borac, nisi li, efe?" To je znailo da mu je Pluckrose rekao za Alfredovog oca, to je bilo u redu. Nema tajni meu lanovima posade. "Dakle - ako bude htio razgovarati o bilo emu sa svojim vjernim skiperom, to e uiniti?" "Da." Nadao se da e se to pokazati kao obeanje koje nee morati ispuniti, jer nema boljeg ovjeka od skipera, klasa za sebe, ne bi ni trebao vidjeti Alfredov dom, ne bi trebao upoznati njegovu obitelj - premda bi zavolio Alfredovu mamu, jer su je svi voljeli, jer je i ona bila klasa za sebe, a moda e nakon rata sve biti toliko rastureno da e i ona imati ivot kakav zasluuje. "Neto si mi se uutio, efe... Zna da to ne volim." Opet gurkanje. "Jesi li siguran da shvaa da elim pomoi - da emo ti svi pomoi uvijek kada bude trebalo?" Alfred se sada posve zadubio u pjeani sprud, elo mu je bilo vrelo, ona dragocjena jasnoa u njegovoj kraljenici. "Radi se... to je... pitao bih." A razmilja o naredniku Hartnellu, kada ga je pitao kako se bori i pobjeuje. Hartnell je pristao, otro ga je pogledao, namrtio se i onda pristao. Sastajali su se tri ili etiri veeri i obavili posao: japansko davljenje, bacanje iz kuka, bacanje iz pojasa, oslobaanje od zahvata i hvatanje, razoruavanje napadaa, onesposobljavanje straara, udarci izmom, ru kom i noem: oko njih prazna dvorana u kojoj su njihove kretnje odjekivale i rasle. Ali nije pomoglo. "Gledaj, sine." Hartnell je primio Alfreda za ruku tako da nasilna reakcija nije bila potrebna. "Nisi ti prvi. Ustvari, to se esto dogaa. Momci dolaze i trae od mene pomo... pomo u svai koju trebaju rijeiti kod kue..." Alfred nije odmahnuo glavom, nije nita uinio, samo je stajao i osjeao blagu muninu. "To je dio odrastanja - znati kako izii na kraj s odreenim stvarima. Kako zaustaviti gadove koji te zajebavaju. Ali ti... ti si mitraljezac, stari. U tome si dobar. Ne kaem da treba nekog upucati kako bi rijeio stvari. Ne kaem da im treba pokazati mitraljez, da e ih to probuditi, da e te onda shvatiti. Ne mogu to rei i nisam rekao." "Ne, narednie." "Pusti to narednie, samo razgovaramo." Alfred je podigao glavu i ugledao Hartnellovo lice, imao je priliku da ga dobro promotri, te je zamijetio kako izgleda staro i umorno: u dobroj kondiciji, ali umoran. "Day, ako ima problema s nekim, prii im s lea kada ne oekuju i onda ih mlatni komadom cijevi, ili nekom jebeno velikom motkom, stolicom, bilo ime. U potenoj borbi ja ne bih bio uz tebe. To razumije glavom, ali ne vjeruje. Sada e moda shvatiti. Ali ja ne bih riskirao. Da sam na tvome mjestu? - jebeno velik komad cijevi i tresni tako da vie ne ustanu. U redu?" "Da, nar... Da." 64

"Onda smo s time zavrili. Ne elim vie tratiti svoje vrijeme, niti tvoje. O tome vie neemo. Jasno?" "Jasno." U tiini su se rukovali, Hartnell je djelovao oinski, kako bi otac trebao djelovati. "Hvala." "Svi smo to proli, sine. Svi smo se vratili kui i sredili ih, ili smo barem pokuali. Svi smo to proli." Nasmijeio se na siv, sitan nain. "A sada se gubi odavde - umirem za cigaretom i alicom aja." Vraajui se preko travnjaka u svoju baraku, Alfred je poeo drhtati. Do kraja noi bilo mu je hladno, kao da je premlad i previe trapav za mjesto na kojem se nalazio. Dakle nije bilo tono da je on borac, ne onako kako je skiper mislio. "Skip?" "Da, efe." "Nisam... ja..." Ali on je mitraljezac. To jest tono. "Uvijek u davati sve od sebe." Tu se ukljuio Pluckrose. "Gospode - vas dvojica. Izgledate kao da ste se izgubili putem do roditeljskog sastanka." Blago ih lupi po bubrezima. "Glave gore. Ga Mac nam je obeala pravu tortu za odlazak, moda i dvije - i voe, cugu, i Bog e ga znati kakve sve nemogue delicije podvezicu Jane Mansfield, tko e ga znati?" "Prije e biti podvezica Doris Waters*. Kako bilo, da ga jebe mrano je da se dalje eemo." Hanson se ubacio hroptavo kaljucajui. "Ukoliko ne ekamo neku lokalnu suknju." "Vojni ciljevi koji su ve napadnuti - ima li ih?" Torrington je to procijedio stavljajui ruku pod Pluckroseovu. "Bojim se, nita od toga, dragi moj." Pluckrose se okrenuo na peti i poveo ih kui. "Na kilometre nema oiglednih vojnih ciljeva. Ukoliko ih ne kriju od nas." Hanson se opet nakaljao, zatim pljunuo i jo jednom pljunuo. "Ne mogu zamisliti zato." Miles je brundao preko kamia svoje lule. "Mi smo tako divni, takvi smo. Nema boljih."

Kada se smirio, pokazalo se da posao na nosilima uope nije lo. Alfreda su vei dio dana naguravali i vukli tamo-amo - uz pauzu za aj i ruak. Nakrivio bi glavu kada bi mu rekli, ak bi i malo zajeao, premda to nisu od njega traili. Oko etiri sata iznenada je pala kia, zrak prepun oporog mirisa mokre praine i vode. Zbacio je deku Crvenog kria i zatim gledao kako filmska ekipa urno prekriva opremu i svoje ljude koji su se rasprili da pokupe rublje. Nevjerojatno koliko se toga pere u logoru - dijelom zbog pomanjkanja nove odjee, a dijelom, pomislio je Alfred, zbog toga to se istoa respektira i to se neim moe zaokupiti. A i tvoji kompanjoni iz barake zgrozili bi se ako ne bi odravao osobnu higijenu. A svi smo se htjeli oprati - mirisati isto: kao da si kod kue i brinu se za tebe. Alfred je i dalje sam prao odjeu i peglao, gdje god se nalazio. Nita bolje od dobro ispeglane koulje. Kao da je ikome osim tebe do toga stalo. Kia je padala jae, cijedila se s krovova dok je Alfred i dalje sjedio na nosilima, polako je odmotao zavoj s glave i stavio ga pored sebe, lana krv izblijedjela je na pljusku, pretvorila se u neodreenu, ruiastu mrlju. * Doris Waters (1904-1978), engleska pjevaica i zabavljalca, nastupala s mlaom sestrom Elsie kao
slavni par Gert i Daisy. U Drugom svjetskom ratu snimale filmove za Ministarstvo prehrane i na turnejama zabavljale britanske vojnike. Op. prev.

65

Zatim se sa sjeveroistoka zauo prvi udar groma. Nevrijeme, nita posebno. Tanak rez bijesnu i zatvori se, jo nekoliko detonacija - nailazila je oluja. Alfred se potrudio da polako ustane i poe prema onome to su zvali Pall Mall - stazi izmeu baraka koja je vodila prema broju 27, to je bila njegova. Poela je tua, jo jedan udar groma odmah iza stabala, tako se inilo, ali nije ubrzao korak. Sa svake strane uvrivali su prozorske kapke, zatvarali prozore, kroz napola zatvorena vrata zauo je nervozan smijeh. Mnogi od nas ne podnose dobro tutnjavu, ne sada. Nebo se otvorilo iznad njega i s treskom zatvorilo, oborilo ga na koljena usprkos njegovim namjerama, znao je da se opet trese, estoko. Procjep je jurio iznad njega poput granata, zatim je zrak eksplodirao i opet se s treskom zatvorio. Gadovi. Rafal za rafalom, ake je zabio u pijesak, pokuao ustati, stajati. Trebalo mu je neko vrijeme. Gadovi. Zgrio je paleve i konano se osovio na noge, te se zateturao prema zidu kolibe, da se skloni. "Te su usne bile moje, blistave blage oi, Noas mi obasjavaju put, Noas mi obasjavaju put." Do kraja staze trebat e mu dvije do tri minute. To nije puno. "Noas mi obasjavaju put." Tua se smirivala, jo je malo lupala, a onda ga opet ostavila na jednostavnoj kii. "Noas mi obasjavaju put." Znojio se, mastan od znoja. Kada je proao pored barake, uznemirilo ga je neko kretanje na lijevoj strani, i uzmaknuo je prije nego to je stigao razmisliti. U tutnjavi groma koja se stiavala zauo je neto mokro i teko. unuo je, provirio iza ugla i ugledao tri siva lika pogrbljena na pljusku, mau rukama, voda se slijevala s njih dok je kia padala sve jae, zatim se primaknuo. Tri mukarca okupljena na slijepom kraju staze, zgurana izmeu zida zahoda bez prozora i dviju praznih baraka neosvijetljenih prozora. To su Ukrajinci u vapskim odorama: dva rudarska ljema s kojih se cijedila kia, trei prevrnut na tlu. Jedan je straga drao mravog momka, a trei ga je mlatio, metodino, poput uvjebanog premlaivanja, promiljeno. Alfred ih nije mogao dobro vidjeti, zgurili su se njemu okrenuti leima, ali onda je ovjek koji je udarao skinuo kacigu, obrisao lice, te je posve jasno ugledao Vasilija, to nije mogao biti nitko drugi. Izgledao je jako zadihano, ali sretno. Zadnji udar groma proparao je izmeu baraka, Vasilijeva rtva mogla je pasti, skvriti se od bola. Alfred ga nije prepoznao, kao ni onoga koji ga je drao i koji je sada tapao Vasilija po ramenu. Pognuli su se, razmijenili nekoliko rijei i kimnuli, zatim su nestali kroz mali procjep koji je vodio prema nogometnom igralitu i atoru, gdje su ekale raseljene osobe, gdje su dobivale aj, sendvie i upute za taj dan. Kad su otili, Alfred je priekao, ostao je i gledao, ali nisu se vratili. Nakon nekoliko minuta ovjek na tlu se pomaknuo, okrenuo. Bio je prljav, krvario je, lice umrljano crveni m blatom. Trebalo mu je malo vie vremena da se opet okrene i pridigne kako bi mogao otpuzati. Moda su mu rebra slomljena, ima kontuzije, frakture, oteeni su mu unutranji organi, boji se. To se dobiva od tekih batina. Djelovao je ustraeno, puzao je, vukao se uz stepenice prema praznoj baraci u kojoj se moe sakriti, zaspati, pribrati se, ili umrijeti. Alfred mu je mogao pomoi, ali nije. On nije bio iz posade, izgledao je kao Nijemac. Tu se nita nije moglo uiniti.

66

U vlaku na povratku iz kotske posada je zauzela kupe, napunila police za prtljagu, zapalila cigarete, izula izme. Nisu puno spavali, ustvari, nisu uope - proveli su zadnju no priajui i pjevajui sve do zore jer su trebali prerano krenuti. Alfred se smjestio kod prozora i pogled avao prema svojoj obitelji, svojim ljudima: Miles je ve zaspao - je li ikad bio posve budan? - hrkao je suprotno od ritma vlaka, Bastardu pada glava, Torrington jede sendvi - jedan iz cijele hrpe koju je pripremila ga MacKenzie - Pluckrose sjedi njemu nasuprot i zuri kroz prozor, neki pomalo maglovit izraz na njegovom licu, Molloy polako vae bocu piva u ruci, zatim je otvara vrlo brzo, ali gospodski, a skiper pogledava prema Alfredu, namiguje mu. Alfred nije bio u stanju namignuti, time bi pokazao nepotovanje, ali iscerio se, mislio je da skiper to eli - da su namireni, daje svatko od njih namiren i da mu je dobro, u dobrom su stanju i spremni za pokret, da opet prionu na posao. Uvijek e se sjeati Skipovih ruku. Nakon prvih operacija mogao si vidjet i kost u njima, tetive, snagu zahvata. Upravljanje Lancom, to te promijeni. Kau da je imao miice kao Popaj - ali to nije bilo dobro jer mu je Betty Boop uvijek bila draa od Olive. Mrave djevojke nikad nisu zabavne. Bez rasprave sa zadovoljstvom su zauzeli osmo sjedalo u kupeu, na njega stavili boce, dvije vone torte i manju jelenovu glavu (s rogovima koji su bili korisni), troan predmet koji je Pluckrose ponio za doasniku kantinu. Troan - to se prije odnosi na graevine, ima neke veze s kamenjem, ali svidjela ti se ta misao u tvojim ustima. Pustio bi da se otopi s prvim gutljajem piva, ta rije koju moda nikada ne bi nauio, vjerojatno je nikada ne bi upotrijebio, ali kako bilo, ona je tu, progutana i topla, klizi ti ispod brade. Spomeni je u pismu - pokuaj, neka se ona nasmije. Ispriaj joj o jelenu. Joyce bi eljela znati za jelena. Naravno, bilo koji civil, pa ak i rezervist, mogao bi ui i sve pokvariti, ali Molloy je rekao da za takve krizne situacije ima spremljen plan. Alfred je sjedio suprotno od smjera u kojem su ili jer mu je to sada bilo drae - sviao mu se pogled iz kupole na repu - jezerca, potoci, svijetlosmee padine vritine udaljavaju se od njega dok promatra, smjenjuju ih planine: prave planine sa snijegom na vrhu u Britaniji, nikad to ne bi pomislio. Promatrao je golemu bijelu jelenovu stranjicu kada se ivotinja u strahu okrenula, krenula uzbrdo ritajui se i trzajui, i zatim nestala. Prvi ga je put vidio uivo, ali to nije htio spomenuti jer se inilo da je Pluckroseu prirastao srcu njegov mali, mrtvi jelen. Alfredu se ionako nije razgovaralo - mirnou je drao u sebi dok je pustopoljina klizila zajedno s njim, potegnuo je iz boce i poeo itati krimi s PhilipomTrentom. Povremeno je uivao u krimiima, uvijek bi bio zadovoljan kada bi zlikovci dobili to zasluuju. Kada su stali na jo jednoj pranjavoj drvenoj stanici, zamijetio je da je proao jedan sat. Ukrcalo se nekoliko ljudi, meu njima krupna starija gospoa s pletenom torbom, koja je posve pogreno mislila da je sjedalo kod njih slobodno i da ga moe zauzeti. Molloy je intervenirao. "Ah, Freddie. Makni noge." Molloy je gledao ravno iznad boca i razbacanih stvari na praznom sjedalu te urlao na sav glas. "Smeta gospoi koja je dola da pria s nama." Molloy je uprazno zaprijetio prstom. "Sada budi pristojan i sjeti se to je bilo proli put. Sve si nas osramotio." Nasmijeio se gospoi od uha do uha."Divno je to ste nas doli posjetiti, to moemo uiniti za vas, trebam li izii van da porazgovaramo nasamo?" ena je oklijevala. Pogledala je prema praznom sjedalu. Pogledala je pohabanu jelenovu glavu koja ju je promatrala jednim staklenim okom. Pogledala je prema Bastardu, koji se, koliko je dug i irok, rasprostro i na sjedalu do svoga. Bastard joj se nasmijeio kako to samo on umije. Prekriio je noge i mahao stopalima, oba su uglavnom bila skrivena u smrdljivim arapama. ena se obeshrabrila, ali jo se uvijek htjela pobuniti, ili ukazati na neku posve nevanu injenicu. Molloy ju je nastavio pritiskati. "Freddie, ne smije to initi. To nije u redu." Molloy tuno odmahnu glavom uprazno i zatim se usredotoi na enu."Moemo li vam kako pomoi?"Zurio je kao da je malo poremeen. Pluckrose je odluio ubrzati cijelu stvar. "Mi smo strano dobro uvjebani. Moemo u trenutku upasti unutra. To moramo initi. Molim vas, dopustite nam da pomognemo, to bismo jako voljeli." Nedunost i revnost na njegovom licu sugerirala je da se bilo to moe dogoditi. ena se skupila, namrtila i zatim tiho rekla: "Tu nema nikoga". 67

"Ah, ali mi ga ipak volimo." Zamiljeno je gledala Molloya, jelena i posadu, oni su zamiljeno gledali nju sve dok nije shvatila da je poraena i polako se sa svojom pletenom torbom iskrala iz kupea, kao da je oekivala da bi se neto nepredvieno moglo dogoditi, prisutni, odnosno odsutni mukarci izazvat e nove nevolje. Hanson je zapalio jo jednu cigaretu. "alit e se kondukterima. Znam ja takve kao to je ona." Molloy je jo uvijek uivao u svom nastupu, pa je vrlo blago rekao: "Nadajmo se da ona ne zna takve kao to si ti." A Hanson se podrugljivo nacerio i slegnuo ramenima. Alfred se pitao je li dobro pretvarati se da je s njima odsutni lan posade. Ali zbog Freddiea su imali mira, bilo im je ugodno, kako su putovali dalje spokojno su drijemali, pili pivo i jeli s endvie, uivali u miru koji im je bio potreban. I Freddiea su nudili, ali on je ipak odbio. Izmeu stanica pili su jo piva i kartali se - Hanson, Torrington, Pluckrose i Molloy - itali novine - Miles i skiper - ili su bili zadubljeni u knjigu o kriminalistikim zgodama i nezgodama Alfred. Na nekom mutnom seoskom peronu Molloy je od Milesa posudio Times, a to je iz nekog razloga navelo Hansona da ispod novina kriom stavi upaljenu ibicu. Efekt nije bio nespektakularan, jedva da je ita ostalo da se izgazi kada ih je Molloy bacio na pod. Osoblje stanice mrtilo se, i Alfred je s ostatkom posade (i malenom jelenovom glavom) zavrio u zaguljivoj prostoriji neodreene namjene, jarkih boja, s jebenim smeim linoleumom na podu, koji je odavno zamrzio, postavljali su im pitanja o ispijenim bocama piva, valjanosti putnih dozvola i njihovoj ruti, a cijelo vrijeme Molloy i Hanson bili su smrtno ozbiljni i strano prisebni. "Dobro raspoloenje, gospodine, to je sve. Nema razloga za uzbunu. Moj drug, g. Hanson, oporavlja se od eksplozije bombe. Bili smo u protuavionskom gnijezdu. Nikakva teta nije uinjena." "Mi smo posada, stari. Posada, to su prijatelji. Tako mora biti." Hanson je stavio ruku Molloyu na rame, ali dva namrtena nosaa i dalje su bila natmurena, a tip s dovoljno ulatenih gumba da bude barem ravnatelj stanice, ako ne i admiral, sjedio je za stolom s izrazom lica kao da pati od uasne garavice. "To je to - drugovi" Molloy je naglasio svaki slog kao da je rije o lozinci. "Mi smo drugovi, gospodine. Vraamo se s dopusta " "S obzirom na stajanje i kanjenje bit e pravo udo ako stignemo do svoje stanice prije zamraenja." Molloy se ubacio jer je mislio da bi se to moglo shvatiti kao kritika. "Ah, a ba sam pomislio vi ste ravnatelj stanice, mi imamo zapovjednika stanice, i svi inimo to moramo za imperij, nije li tako? Svi smo na istoj strani." Alfred se pokuavao sjetiti koliko je boca piva popio i polako shvatio da bi spominjanje zapovjednika njihove stanice moglo znaiti da e netko nazvati njihovog zapovjednika, izgovoriti mu grube rijei i svi e biti ocrnjeni. Ali admiral je malo popustio, a skiper je bio pomirljiv - snano udarivi Molloya po goljenici da ga uutka - nadleni nisu pozvani, zrakoplovstvo je veliano kao rod vojske, a admiral je teoretizirao o borbi protiv neprijatelja i slabosti morala kod Nijemaca. Nakon ohrabrujueg aja, ali bez zdravica i keksa, nosai su ih oprezno ispratili na idui vlak jedan je bio blijed momak, premlad za novaenje, a drugi je pored njega izgledao kao da mu je djed. Kada je posada opet krenula dalje: "Taj sigurno nema manje od osamdeset". Hansona je razveselilo to se sukobio s autoritetom. Ali skiper je odluio da ih obuzda, izjavio je da je dopust proao: "Upravo zato ga je uznemirilo vidjeti Irca u plamenu". Zapovjedniki ih je odmjerio pogledom, bila je to ozbiljna izjava. Alfred se zacrvenio. "Nema veze ako si posramljen, efe. Ili ti, Miles... Kvragu, pijani smo kao smukovi. Nema vie piva." Pluckrose se gotovo sloio. "Pa... gotovo da vie nema piva, Skip. Jo samo etiri boce za sve nas - to je sve to nam je ostalo." Skiper uzdahnu. "Onda to bre-bolje zgutajte, i ostatak aja i torte za put. Na taj emo nain moda doi trijezni. Ja vie neu."

68

Na kraju su Pluckrose i Molloy popili svaki po dvije boce, svi su se sloili da im nee nita biti ier su jedva primijetili, bili su pijaniji ak i od Hansona. A cijela je posada prionula na torte koje su dobili - onu za put i onu za kasnije. Smazali su ih, a da nisu bili gladni, prederali su se. Alfred je pokuavao zaspati, ali nije mogao. Nije mu se svialo kako su se nosai ponaali prema njima - pomalo odbojno i pomalo uliziki, tako su se mukarci uvijek postavljali prema njegovom ocu. Ivor Sands nije bio za zrakoplovstvo, a nije bio ni drug. Previe razdraljiv. "Da vie nisam vidio tu tvoju jebenu ljakersku facu u svojoj knjiari." Kada se to prvi put dogodilo, Ivor je skoio na noge i zaurlao pri kraju sumornog jutra. Par koji se motao izmeu povijesti i moderne poezije izgubio se iz knjiare i b ila je prazna prije nego stoje Alfred prestao slagati knjige i shvatio da je Ivor htio njega uvrijediti. "Onda! to jo eka, seronjo?" "Ja..." Nije bilo dobro, to deranje, nikad se ne zna to bi nakon deranja moglo uslijediti. "Isuse Kriste!" inilo se da Ivoru oiljci sputavaju usta, da mu je deranje toliko naporno da se kompulzivno eao po obrazu. "Nisam ja traio da mi doe ovamo i krije se, jebote. Pobjegni nekamo drugamo, muka mi je kad te vidim!" Alfred je morao razmisliti o tome, kalkulirati - hoe li udariti Ivora i otii - hoe li ga udariti i ostati - hoe li otii, a da ga ne udari - ostati da vidi to hoe? Nije bilo posve jasno da Ivor zna to Ivor hoe, pa je Alfred pomislio da nije vano. Onda ga udari ili ga nemoj udariti - otii ili ostani. "Moram li te odalamiti? Uinit u to. Batinama u te izbaciti na ulicu." "Ne, nee." Jer kada ti prijete, sve je jednostavno - jer nitko to ne moe uiniti. Ne moe vie. I tako si sada na sigurnom, nitko ti ne moe nita. "Mogao bi pokuati." Ne vie. "Ali ne bi trebao." Nitko ne bi trebao vikati, s tim u vezi zna biti vrlo estok. "Kako?" Ivor je neprestano mirkao, bio je zbunjen, a nije pijan, jedino je moda na neki nain bio lud. Ali utiao si ga. "Ti -" "Hoe li me najuriti?" "Pa ne -" "Jer neu otii. Volim ovaj posao. Jako mi je dugo trebalo da naem mjesto na kojem mogu ostati. Ovdje mi odgovara." "Ja -" Ivor ti je okrenuo lea, to ti se nije svidjelo, a i glupo je, otvorio ti se na bezbroj naina da ga ubije. Ne radi se o tome da inae razmilja o tim stvarima, ali naljutio te je. S rukama u depovima napravio je osmicu po knjiari, zatim je sjeo na rub svog stola. "Nisam te namjeravao otpustiti. Samo sam..." Promatrao je svoja stopala koja su se trzala u prljavim pustinjskim izmama iz vojnog skladita. "Bio bih ti jako zahvalan ako na neko vrijeme ode van. Otprilike na jedan sat." "eli da se sa svojom ljakerskom facom izgubim iz tvoje knjiare." Jer mu ne moe dopustiti da to opet sakrije - obojica bi ispala kukavice. "Sa svojom sitnom jebenom facom." Mora ga podbosti. "Ti mi se javlja - o facama." Osloboditi ostatak prijetnje u njemu. A ako nekoga podbada, on e ti uzvratiti, ukljuujui Ivora."O, da. to si ti radio u ratu? Ja sam bio na tlu, istio za gadovima poput tebe, gasio poare, kupio tijela i komadie tijela." Ruke mu drhte, to zamjeuje, ali ignorira. "Jesi li ikad nosio nekoga tko se topi? - ponekad kaplju kao svijee, sve se cijedi po tebi." "istio si za Nijemcima, a ne za gadovima poput mene." "A vae su bombe bile drugaije, zar ne? Kad su padale? Otvarale su se i isputale okoladu za djecu, zar ne? Najlonke?" Rukom je proao kroz gustu kosu - uvijek je djelovao udno, imao je tako vrstu, tamnu kosu, sjajnu, a lice napola iskrivljeno, nije se trebao brijati po oiljcima. "Nisam htio to to se dogodilo. Pokuavao sam neto promijeniti, moja majka -" "Da." Rukom prelazi preko oiljka na usni. "to je s njom? I ona je bila u vatrogasnoj brigadi, zar ne?" Nije ti do usporeivanja, jednostavno ti je prelo u naviku. "Imala je srani udar '41. Nije mogla podnijeti bombardiranje." On te gleda, plave oi proarane neim nalik na metalne iskre, eli upitati ima li i to neke veze s opeklinom, ili je oduvijek takav, je li njegova majka - kako se to dogaa u obiteljima. "Prije toga za praznike me je 69

vukla naokolo, posjeivali smo ljude poput tebe. S manje jebene sree. Nauila me da moram osjeati krivnju zbog onoga to ja imam, a ti nema, a na kraju sve e se promijeniti, svi e biti jednaki, nitko vie nee nastradati. Trebalo je biti fantastino. Sjea se toga? Gluposti o kojima su svi priali prije rata?" "Ne, ne sjeam se. Imao sam previe posla u radnikoj klasi." "Jebi se." "Ti se jebi." "Svi smo trebali biti civilizirani, svi smo trebali biti prosvijeeni. Pa nism o takvi." Opet je ustao, zaboravio je da li se malo prije prestraio, kakva se god bol nalazila u njemu, sada struji prema tebi."Ne mogu previe toga tolerirati. Nismo svi isti, mi uope ne bismo trebali biti zajedno, mi nismo mi. Cijelo jebeno mjesto je sjebano!" Opet se dere, i to te izaziva, ustaje da ga odmjeri, onako kako si mnoge odmjeravao u mnogim pubovima, na ulicama i u blagovaonicama motela, jer ima toliko mjesta gdje blesavi, blesavi seronje kau pogrenu stvar, jesu pogrena stvar, pogreni su. "Jebi se." Stoji s bradom do njegovih prsa, Alfred Francis Day, mali bijesni ovjek. Zatim te je iznenadio, pognuo je glavu i apnuo ti: "Sino sam upoznao curu, zgodnu curu. Nije joj smetalo moje lice. A onda sam shvatio da joj ne smeta jer je mislila da sam bio ratni pilot, izii sa mnom ruku pod ruku trebalo joj je da se osjeti plemenito." "Pokuaj im rei da si letio u bombarderima. Vie nee biti tako popularan." "Jebi se." "Ti se jebi." Ali Ivor se gotovo nasmijeio, pogledao je sa strane, srameljiv kao djeak. Potapao si ga po ramenu i pustio da bude po njegovom, okrenuo se na peti i iziao, ulovio autobus za centar i etao se gdje se ne bi trebao etati, jer zbog njega se osjea tako sirovo, popustila ti je obrana, razbijena je, pa si na kraju krenuo za njom: svojom ljubavlju, slijedio put svakog susreta, pustio da te to vrsto okrui. Onaj dio St Martin's Lanea koji je pjevao zbog nje, ugodne sobe u kojima ste pili aj tvoje je vrijeme tada bilo jako skueno, dok ste sjedili, rubovi vremena cijepali su se i krzali, ali vas dvoje drali ste u sebi to to ste bili, sigurno i vrsto - a ti si glup, puta da svaki detalj upadne, prodre unutra, pa sada dok prelazi cestu iza kina Palace i kree prema sjeveru, jedva hoda - sve je drugaije i sve je isto, od nje ni traga ni glasa, nikakve nade, ali u zraku se osjea da bi mogla doi, da te pokuava pronai, sama slutnja dovoljna je da se zaljulja. Plae. Odrastao ovjek na ulici, plae. To ti se dogaa kada se ne krije, to ti se dogaa kada krene u potragu za svojim ivotom. Onim koji nikada nisi imao. Na nekom mirnom mjestu, s niskim stropom, popio si pivo i otiao kada ti je neki ovjek pokuao prodati svoj sat rekavi da je bio kod Anzia. Kada si opet iziao, padala je slaba kia, a inilo se da je na ulici guva prije nego stoje poelo padati, i ti si dio toga, zatoen u boli iz navike, promatra plonik pod svojim nogama. to znai da e jednom nai novac, ljudima ispadaju kovanice. Ali uvijek ti je previe neugodno da ih pokupi. Na kraju ti je dolo da se vrati i opet vidi Ivora. Jer on e biti ondje. Jer nema kamo poi. Kao ni ti. Prolo je est sati kada si pozvonio na vratima, a on je ekao u praznoj knjiari. Pomislio si da cijeli dan nikoga nije bilo - on ne djeluje ljubazno. Smjesta je ispalio reenicu koju je pripremio za tvoj povratak:"Ne moe meni moralizirati, meni ne moe." Sjedio je za svojim stolom kao da ti je uitelj, samo to mu vesta ima rupe na laktovima, kao i koulja. "Ne mogu ni sebi." To nije oekivao. Ponekad ljudima da ono, ma to to bilo, oko ega su se s tobom htjeli svaati. Ponekad ih time najvie porazi. Ivor je stolicu nagnuo na zadnje noge. "Onda u redu." A ti se pita je li tako i u braku, to uivanje u vaenju masti, malo -pomalo. "Ne moe ni ti meni." Bi li tako bilo i s njom? Je li njoj tako s Antrobusom? Postoji li sretan brak? "Jebi se." Djelovao je sretno kada je to rekao, sredio se, samo to je priljubio dlanove, vrsto sklopio ruke. 70

Sjeo si na njegov stol, zauzeo njegov teritorij. "Ne trebamo opet poinjati. Sve je sjebano, i to nema nikakve veze sa mnom. vabe nisu dobili rat, ni mi nismo dobili rat. Nitkovi su dobili. Morali su. Nitkovi i ratnici iz Whitehalla." "Onaj mali seronja Attlee i njegova banda - gore nam je nego prije. Svi su isti, da ga jebe. Samo obeanja, obeanja." "A ti si bio ovdje kod kue i mogao si to sprijeiti. Ja sam bio zauzet." Spustio je stolicu na pod - to voli raditi, godinama to radi, i drveni je pod udubljen posvuda oko njega. "Knjiara je gotova, zna." "Mislio sam da nam je dobro ilo ovaj mjesec." "O, bit e dobro jo neko vrijeme. Ali ne kako je bilo." Gutnuo je aj. To je bilo sve to je danas napravio - skuhao je aj. "Ljudi itaju u ratu. Vie nego ikad. Shvaaju, sve to su mogli dobiti, kako su uspjeli izdrati. Oni to cijene. Ti - ti si savren primjer." Pokazao je prema tebi asnika klasa, oni uvijek vole pokazivati - kao da bi te mogli kupiti, ili te ukloniti. I ti si pokazao prema njemu, kako to mitraljesci ine, poelio si da ti je ruka puna, da osjea okida. "Hvala ti na tome. Jo uvijek itam. Uvijek u itati, to je moje." "Tako moe nou otii nekamo gdje je lijepo. Znam. Nismo previe razliiti. Ne kaem da e svi jednostavno dii ruke od toga sljedeeg tjedna. Trebat e godine. I jo koja godina prije nego to primijete da nikada nee imati svoj lijepi novi svijet i socijalnu dravu, a tada e biti previe zauzeti onime ime su ljudi inae zauzeti, nevanim stvarima." "enama, ljubavnicama, obiteljima." To moe rei, jer danas vie ne moe biti povrijeen, a vidjeti ga kako se trza vrijedno je uboda koji osjea u ustima. "Nevane stvari." Proistio je grlo i pogledao prema tebi da vidi hoe li ga opet povrijediti, svaati se, ili e samo ostati i praviti mu drutvo, da i on bude takav prema tebi. "Vidjet e. Nakon nekog vremena vie nee htjeti ovo ovdje, onda e misliti da im to ne treba, a onda e sve zaboraviti. Vidjet e." "Ja neu zaboraviti." "Ne radi se o tebi. Ili meni. Mi nismo vani." "Ti si depresivan gad." "Ni ti nisi sunace." Ustao si, skinuo ogrta i bacio ga u stranju sobu. Neto u njezinom mirisu podsjetilo te je na Joyce. "Rekao si da se krijem." "Nadam se da e ga staviti na vjealicu." "Prije, rekao si da se krijem. Na to si mislio?" "Zna na to sam mislio. Obojica se krijemo. Mi smo od onih koji nikome vie nisu potrebni, pa smo zavrili ovdje. Sa stvarima koje nikome vie nee trebati." "Ja se ne krijem." "ajnik je jo topao." Objema rukama zagladio je kosu. "Popij okrepljujuu alicu aja. Naravno da se krije. Hoe li ispei tost? Zato se ne bi krio?" Krenuo si prema stranjoj sobi, uzeo ogrta, jer si uredan, objesio ga na vjealicu kod vrata. "Moe tost. Ne moram se kriti." Viknuo je za tobom: "Stvarno? Pravo olakanje. Reci mi koje su ti jo opcije odbojne. .. kolonijalni inovnik? Jedan od onih momaka s medaljama koji otvaraju vrata boljih hotela? Ili hotela Chelsea - ondje dobivaju grimizne odore, divota - bi li ti mogao? Meni to nije ba zgodno, ovako ljuskavom, ali bi li tebe primili...? Ne primaju zrakoplovce, zar ne? Bombae? O emu si, ustvari, razmiljao?" "O aju. Razmiljao sam o aju." aj i tost - operativna ishrana. Beskonano aj i tost. "aj kao napitak. Ne kao obrok. aj nije obrok koji bi mogao pojesti, zar ne? Imao bi ruak ili veeru?" Ostavio je mlijeko pored tednjaka, pokvarilo se zbog topline - jedino jebeno mjesto u knjiari gdje je bilo toplo. "Mogao bi i meni naliti kad si ve ondje." "Nalij si sam. Nisam ti ja jebeni sluga." "Sam u." I on dolazi, naslanja se na dovratnik i gleda te k ako mijea eer. Izgleda ustraeno, ali ne zbog tebe. Ispruio si ruku i on ti je dodao svoju praznu alicu. 71

Kad stigne do tebe: tvoja loa vijest, tvoja loa srea, tvoj lo ivot, moda jo sekunda, a onda navale boli kada shvati da to skrivanje nema nikakvog smisla. Koliko god bio vjet u zametanju onoga do ega ti je stalo, koliko god se prikrio, koliko god postao uvjeban i zadovoljan, to nije vano - ti si malena, meka stvar, a svijet je prepun vatre i napora, pa ako si ustraen, budan, rastresen, ako se dosauje na poslu, metak e te ipak stii. Njemu je svejedno. Silazei s farmerskog kamiona kod ulaza u postaju, va opor zbog neega urla, a onda pomislite da biste trebali biti tihi, ali niste dovoljno brzi, jer dolaze Chiefy i ljubazni narednik, ne djeluju kao da im je to zabavno, Pluckroseu ispod ruke viri malena jelenova glava, a ti se razmee, nakon dopusta jo si gori, mogu se oekivati opake primjedbe, a Chief y duboko udie zadnji put prije nego to e se sruiti njegov bijes, ali nita od toga. Kimnuo je posadi i u prolazu ti rekao da treba otii do kapelana i popriati s njim, tretira te kao da si bolestan, oprezno. To te zbunjuje. Skip i Pluckrose okreu se i pogledavaju prema tebi, a ti odmahuje glavom pokazujui da je sve u redu, bez rijei dodaje Molloyu torbe sa svojim stvarima i ide dalje, prelagan bez nje, slabo opremljen, ide k vikaru, kako su ti rekli. Nikad ti se nije sviao: anglikanac, mastan, uti zubi, govori kao da mu jezik zapinje za pukotine izmeu rijei, kao da uiva u lizanju pukotina. Na njegovim naoalama nekakva prljavtina, mrlje - nema anse da kroz njih ita vidi. "Bojim se da vam moram rei." Ali on se ne boji, to moe zamijetiti. Sigurno se nikad nije bojao, ne sa svojim nainom ivota: zatvoren, gleda obine ljude i govori im da shvaa, da postoji smisao i Boja prisutnost u svemu. "Bojim se da vam moram rei." Zna o emu se radi. Zna po izrazu njegovog lica, moda po Chiefyevom licu. "Bojim se." Dolo ti je da ga stavi uz pjeani nasip, oko njega ispuca nekoliko tisua metaka. Nakon toga bi se bojao. "Vaa majka, naalost." Ne eli da on govori o njoj. Ne eli da njezino ime bude u tim ustima. "Strano mi je ao." Osjea kao da je time to je rekao to postala njegova krivnja. Osjea kao da se on eli baviti time. "Moete k zapovjedniku u vezi s dopustom kad god elite, pogrebom, hou rei." Oni itaju tvoja pisma - od rijei do rijei, itaju ih - stoje izmeu tebe i Joyce, izmeu tebe i tvoje majke: oni uvijek smetaju. To rade promaeni sluajevi: pingvini: nitko ne eli taj posao cenzuriranje pisama, smetanje. "Tako mi je." Nakon toga ga mrzi, kad god ga vidi, zatvorio bi se kada bi te blagoslovio ili izgovarao molitvu, poelio ti svako dobro prije bacanja bombi. Nije njegova krivnja. Ali ipak ga mrzi. A nisi trebao ii u kotsku, mogao si biti kod kue sa svojom mamom. Dakle jo nekoga treba mrziti - sebe. "Tragina nesrea." Mogao si biti ondje. "Toliko je kua teko oteeno, ne moemo biti dovoljno oprezni." "Hoete rei da nije pazila?" 72

"Ne, samo -" "Hoete rei da je blesava? Da nije znala?" "Mislim da bi moda -" "Nije ona kriva. Tvrdite da jest? Kako ona moe biti kriva?" "Trebate malo vremena nasamo." "Nije ona kriva." On se povlai dajui ti do znanja da si kriv ti. Ti i jebeni Nijemci. Dopustio si da je jebeni gadovi ubiju.

Duisburg. Dan nakon to su ti prenijeli vijest i mogao si otii kui, tako su rekli, ali to ne bi bilo u redu. Ako tvoja posada ide na zadatak bez tebe, onda si izgubljen. Ako svi nastavite zajedno i izvuete se, doete itavi do kraja, to znai da su oni uinili svoje, a ti nisi, pa e na kraju morati na dodatni zadatak bez njih. Ne eli se nai u takvoj situaciji. A mogli bi te i ostaviti, ne vratiti se. Ne eli se nai u takvoj situaciji. Ionako ne moe nita uiniti kod kue, jer ona je mrtva. A eli bacati bombe, veeras mora bombardirati. Veeras strano eli ubijati te seronje. Ne eka da uje svoju glazbu, ne razgovara s momcima, samo si se dobro obukao da ti bude toplo - meka Joyceina kapa, nju si ostavio: ne moe joj dopustiti da vidi kakav si veeras uzima opremu i onda se s njima vozi u kamionu po mraku, motori se bude, priaju svuda oko tebe, svjetla blijete. Nije tako loe. Nije loe krenulo, zujite kroz tupe slojeve oblaka i uspinjete se, okupljate i spremate prije nego to doe vrijeme, Pluckrose provjerava kurs i ulazite u struju, vi ste struja. Iskuavate novu ameriku naftu s 50 posto parafina - to bi mogla biti prava stvar da se ne smrznete. O tome si popodne dugo razgovarao s oruarom Bestwickom. On zna za tvoju majku, nije nita rekao, a upravo ti je to trebalo. Razgovarali ste o nafti, jako ste dugo razgovarali o nafti u stvari, dulje nego to bi itko mogao - on je ak poao po kantu da ti pokae - da vidi kako izgleda jenkijevska kanta. Nakon toga gotovo si s Molloyem poao u etnju, a onda nisi bio u stanju. Nije tako loe. Mlazovi vode na pleksiglasu. Kada si testirao svoje strojnice, poskoile su za tebe, obasjale ti volju estokim lukovima, i rekao si skiperu da je sve u redu, sluao kako Hanson ini isto, izdaleka uo Torringtona. Svi su testovi dobro proli. Onda si se namjestio, spreman da ispuca puane metke u oklop, da promatra kako se odbijaju.Treba ti strojnica od pet ina. Nema je. Treba ti jebeni top. Nema ga. Kao da guzicu bakine koze gaa grakom. Gleda kako se odbija. Kakvo veselje. Sputanje, uzdizanje, okretanje, fino i glatko. Letite u avionu Q kao Oueenie - pomalo je kanta, ali previe ste novi da bi vam neto drugo povjerili. Jednom ste to uinili i vratili se kui, moda ti se svidjelo, osim toga zna, kupola je kupola je kupola i sve je onda u redu. Kako bilo, najbolje je razmiljati na taj nain.

73

Nisi nervozan, samo nabijen: neto udno, zastraujue, uvuklo se u tebe i eka. Hrani te, iskuava, dere, hrani te cijele noi. Ali nisi nervozan. Milesu je uvijek muka prije nego to se ukrca: kada krene, dobro mu je, samo je na tlu bolestan kao pas. Ali tebi je dobro. Svi se tresu osim tebe - Q kao Oueenie trese se, ljulja, podrhtava, a ti se pokuava odmoriti, nasloniti se na njezin golem dah - bol, drhtanje, buka, bol, drhtanje, buka. Iako ti ponekad doe da vie, da slobodno urla preko Kanala, da se dere dok ima priliku, a nema niega to bi te moglo ozlijediti. Sjetio si se da dolje na tlu Chiefy ima tvoj novanik, tvoju fotografiju Joyce i pismo od sestre, od Dorothy, ono u kojem pie kako su ploe u padu ubile tvoju majku, udarile je po glavi, neki stranac iz Civilne zatite pronaao ju je na ulici. Tvoja majka na ulici, i vidi je kako lei na boku, kao da se malo odmara, kako ponekad ini: odvojila je minutu za sebe, a ti sjedi na krevetu, miran da mirniji ne moe biti, jer zna da e ti dopustiti da ostane. Jednom rukom uvijek zaklanja oi. Mirisala je na lavandu i Cuticurinu pomadu, na ljiljan - ne na metal, barut, riblju iznutricu, nikakve jebene boli. Drmanje u drugom okretu - Francuska odavno nestala, njezin zlatni odsjaj daleko iza tebe, ondje nema zamraenja - oblijeva te znoj munine. Nisi dobro pazio. Nema naina da bude posve siguran koliko si sanjario: pregledavao si bez pregledavanja, sve si ih iznevjerio. Uzmi jo jedan Benzedrin i duboko dii. Provjeri kisik. Dii. Naoblaka je pregusta, vidljivost nula. Dobro za zadravanje, ugodno - ali ne, nee ugledati metu.Tresni ih smrtno ozbiljan, nasumce - kakav nain za voenje rata. Ali nije tako loe. Udar kada su izbacili bombe, okvir aviona poskakuje od oduevljenja, zadnji skok dok se die pod tobom, svija - bombe padaju, jure u nitavilo, progutane, blijed cvat pojavljuje se tu i tamo, obasjava izmaglicu, ali nedovoljno jasno. "Dakle jo jedno polje nacistikih krava otilo je prema zapadu." Pluckrose - preko razglasa uvijek zvui mlae i jako daleko. Skiper vas okree od mjesta izruivanja bombi, u okretu iza lea ti zavija i puca, krenuli ste kui. Prvi uzlijeete, zadnji slijeete, ali krenuli ste kui. Lijeva ti se noga smrzava. Elektrika je popizdila. Bolje ti je da ne zaboravi micati prstima. Ne eli ostati bez njih. I gore ste u svitanju, na samom poetku zore, razmata se rola velike, blistave sutranjice. Trebao bi se osjeati nagim, ali razveselio te je- dan se pomalja date pronae, dozove. Bili ste spori: vjetar sprijeda, ali gotovo ste stigli. Kad sletite, jo se nee razdaniti, sve e biti u plavo m. Skini masku s kisikom, udahni malo pravog zraka koji vonja na znoj i kemijski zahod. U srijedu je pogreb - sredi svoju sveanu odoru. A kad me je vidjela u odori, zaplakala je. Miran let. Kao po loju. Prava sitnica. Naoblaka se malo razila kada ste sti gli do Kanala - tipino, sada niemu ne koristi - moe vidjeti valove, kako blistaju njihove otrice. Pogreno. Blistanje je previsoko, a onda opet neto dalje. etrdeset stupnjeva. Dri ga na oku, dri ga na oku, dri ga na oku, seronju. Opet. Nisu to vrhovi valova. etrdeset pet stupnjeva. "Skip. Drutvo. Osam stotina metara. U oblaku, slijedi nas." "Reci mi kad." Lovac, jebeni lovac iskuava svoju sreu. Ne elim zavriti u vodi. Jebe to. Zatim ste bez zatite, skrivate se u prljavoj bjelini koju on razbija prilazei sve blie, prvo njegov uti nos, zatim njegovo tijelo dok pjeva, pjeva, PrevrtanjenalijevoKreni - palevi okidaju, s guzicom prema gore dok se prevrete, palevi okidaju, od buke nita ne uje, palevi okidaju, blijesak svjetleeg metka, okretanje pod kutovima koje ne shvaa, padanje kao da e umrijeti, gorina ti ispunjava plua, pojas ti se urezuje u bok, nije te u stanju nimalo uvrstiti, kupola je sve 74

manja i razmilja o ljesovima i Q kao Oueenie ponire i sigurno ete tresnuti o vodu prije nego to se raspadnete, plotimice, muka ti je, gleda. Ali govori, ne dere se, govori dok svi govore. "Ne vidim ga." Govor koji bi mogao biti razmiljanje. "Vidi li ga?" Kao da razmilja svojim Lancom. "Pogoena je navigacijska kupola."Zna da je to s onu stranu tebe: krv i glikol osjeaju za tebe, znaju, govore ti. "Ne vidim ga". Kao da mislite jedni druge, jeste jedni drugo, svi ste jedno, letite nisko nad vodom, zatim gore, oblak se pred vama otvara i naglo zatvara. "Tko je pogoen?" Svi ste jedno. "Zavei." Skiper se ubacio."Sada mi reci. Ima li ga igdje?" Nigdje nikoga. "Svi ste OK?" Odaziva se, govori sebi da ste svi jo tu: Torrington, Hanson, Molloy. "Alfred ovdje, skiperu. Dobro je." "Kormilo se olabavilo." A Miles zvui udno, zbunjeno. eka Pluckrosea, a on ne kae da je dobro. I pitate se jeste li ita uli ili vidjeli, i Molloy odlazi straga da pogleda, i treba vam Pluckrose, pogotovo vam sada treba da na brzinu osigura slijetanje, da se spustite gdje god ima mjesta, da mu naete pomo. Trebate ga da sebi pomogne. A Molloy, uje ga posve jasno:"lsuse Kriste. Isuse Kriste. Isuse Kriste." I Miles: "Nije bio velik prasak. Nisam bio siguran." "Isuse Kriste." I tada shvati.

Sjea se njegovog vrelog i nekako prljavog mirisa. Iziao si iz kupole prije nego to ste sletjeli, im si ugledao kako se pribliava pista, probio se kroz svoja vrata, skliznuo natrag, udario laktom u neto i pokuao vidjeti - Molloy na koljenima, po kosturu krila vue nekakvu krpu - Miles, lea okrenutih tebi, pomae mu, i ta crvena gomila s njima. Bez lica. Posru prema tebi du cijevi za gorivo, vuku tu masu. Pokuava dohvatiti kutiju za prvu pomo, kao da bi se neto moglo uiniti. A onda ste svi kod vrata, svi skupa: Torrington, Miles i ti sjedite, kleite u krvi i nita ne inite. Prepoznaje hlae, cipele. Pluckrose vie nije Pluckrose. Vidi, a da to ne eli, gdje je prepolovljen, njegovi su dijelovi razlabavljeni. Dobro si ga pogledao, ali ni tada ti nije jasno to se dogodilo - zgruana rupa iznad njegovog ovratnika, zakrivljena kost i ta blistava tama gdje je nekad bio, gdje je nekad govorio i gledao te, jedno rame visi, uniteno je, i velike blijede ruke - njegove dvije ruke, ali udne, umrljane krvlju. Sav je krvav. I tebe je zakrvavio. Kad su otvorili vrata, nisi ga mogao predati, a oni ga pokuavaju uzeti, ti stranci pokuavaju ga uzeti, uzeti to, komadi padaju na sve strane - ne voli to u to se pretvorio, ali ne eli da ostane sa strancima. Zatim su vas stavili na kamion - par pospanih vodnika pomae vam da se popnete, oni ostaju. Miles, Molloy i ti, svi ste pogreni s njim po sebi, a ostali, ak i Skip, ne ele vidjeti, sjede s druge strane. Ali zamijetio si da je Pluckrose i na njima: na njihovim izmama, njihovim jaknama, hlaama, jer - prelazei preko kostura krila - obrisali su to to je ostavio, ili su gazili po njemu na cijevima za gorivo - on ih je obiljeio. Dakle zajedno ste, vas estorica zakrvavljeni ste. Kamion vas odvlai nekamo drugamo, a ti ne eli poi, ne eli ii nikamo.

75

A Hanson, gleda Hansona u oi, on je sada najistiji od posade i udnovato ti se smjeka, i daje ti cigaretu, koju samo dri jer ne pui, ne eli da ti ruke budu kod usta, a onda je zabacio glavu i poeo pjevati. Dolo ti je da ga udari kad je poeo, ali on te je opet pogledao, pa i ti poinje pjevati, kada se kamion zaustavio i vodnici prili da vam pomognu, tvoja je posada pjevala, to to je ostalo od tvoje posade pjevalo je - otrcan napjev, mornariku pjesmu. "Posvuda" Pjevate i smijete se dok vodnici sputaju stranju stranicu kamiona, pjevate, smijete se, cerekate se i grlite, hvatate za uniforme, prekriveni ste njime i pjevate i pjevate dok vas vodnici gledaju: posada koja se smije. "Tu je samo dan i vie ga nema, On je po-o-svuda."

Tog su popodneva lani zarobljenici snimani kako obijaju brave na svojim lanim lisicama. U ratu stari je Hitler izdao nareenje da se Kriegieima stave lisice jer je neka prokleta budala svezala pun kufer tipova iz Luftwaffea, ili zato to su o tome kruile gadne glasine. Kazna za neposluh, jedan sat na suncu podignutih ruku. To je naredna scena: drhtave britanske ruke i britanski znoj, jako dramatino - time se naveliko osvajaju simpatije - sada kada se takve stvari vie ne dogaaju, sada kada je to samo pria. Iako se Alfred nije sjeao da je stavljanje lisica dulje potrajalo. Pokazalo se nepraktinim, s obzirom na obijanje brava i albe. A logor je bio kao i svaki drugi - imao je vlastita pravila u okrutnosti i ljubaznosti, svoje metode - lisice su jednostavno bile suvine. U meuvremenu, u sceni koja se snimala, Alfred je s malim povezom preko oka trebao mirno sjediti i djelovati tmurno - sugeriralo se da je njegova (kako je prije toga prikazano) rana na glavi zacjeljivala. Nije imao problema sa sjedenjem, ili tmurnim izgledom, svialo mu se da zamilja kako e povez preko oka privui panju, izgledat e izazovno, tajanstveno. A zato bi to bilo vano, na mali? Misli da e ona pogledati taj film, je li tako? Misli da e tako uspjeti - Joyce e te vidjeti, daleko u pozadini - povez preko oka i novi brkovi - i onda e te morati potraiti. A do sada nikad nije. A ne bi ni znala gdje da pone. Zacijelo e djelovati jo tmurnije nego to su traili. Ali nije si mogao pomoi, imao je lo dan, osjeaj kao da mu se neto ukopalo u prsima. Na svakoj pauzi odlazio bi iz barake i pokuavao disati, uvui malo ivota iz nepominog, usijanog dana. Sada je ugledao Dobrog Nijemca kako radi u jednom od vrtova. Momak je unajmljen da glumi strogog, ali smijenog Unteroffiziera. U tom je trenutku bio u koulji s motikom. Otprilike Alfredovo godite, ali nekako star, nain na koji je stajao. "Zdravo. Kako si." Engleski izgled, ima dobre samterice, brzo je stidljivo mahnuo rukom. Ali Alfredu nije bilo do avrljanja s Dobrim Nijemcem. Dobri Nijemac ipak nije odustao, naslonio se na motiku, previe srdaan. "Pravo rekavi, previe je vrue da se bude vani, ali volim biti u vrtu." Blagost na njegovom licu koja je traila odgovor, nekakvo uvaavanje. Ali Alfredu nije bilo do avrljanja. Ni s kim. Tip je za Nijemca imao udan akcent - mjeavinu Liverpoola i neeg sa sjevera. "Dan je fantastian, kad bismo barem mogli poi na plau." Crvenilo od sunca na hrptu nosa. "Uhvatili ste me u Africi." Panamski eir visoko zabaen na glavi, tako da ga uope nije titio od sunca. Glupi blesan. 76

A onda se Alfred vie nije mogao suzdrati. "Uhvatili te?" Dobri se Nijemac ispravio, opustio lea kao da ga malo bole na neki ugodan nain. "Da. Vaa Osma armija. Kod Maretha." Iscerio se, moda je zadovoljan zbog neeg drugog: jer je bio pustinjski vojnik i sada je opaljen suncem, jer mu je Alfred odgovorio, ili je moda samo nervozan. "Zatim sam bio zarobljenik u Yorkshireu. Poznaje ga? Jako lijepo. Ali nije uvijek tako toplo kao ovdje." Zastao je kao da je pomislio da bi Alfred mogao otii, moda je dovoljno uo. Kako Alfred nije otiao, Dobri je Nijemac proistio grlo i onda zapoeo. "Nakon rata neko nas je vrijeme drao va g. Attlee i bilo je dosta posla na farmi, to mi se svialo - uvijek uivam s biljkama - malo popravljanja ceste i puno kretanja naokolo. Kamo god bi nas poslali, uredili bismo si vrt." Alfred jednom trnu glavom u znak slaganja. "Pomae." "Vrt je lijep." "I dobro odravan." "Ako se moe." "Mi smo mogli. Ljudi su uglavnom bili jako ljubazni." Dobri Nijemac kimnu. "Klasificiran sam kao siva - ne bijela ni crna - kao siva osoba. Zna to time hou rei?" im se ukae prilika, svi se moraju ispovjediti. Svi. Ako ele biti neduni, ako nikad nita nisu skrivili, onda ti moraju rei, izbrbljati se. To ih je usreivalo. Gleda ga kako je sretan, duboko u sebi, kako mu zbog toga blistaju oi: toliko je zadovoljan to e ga sasluati. "Pokazali su mi fotografije i filmove - to se dogodilo, to smo uinili." Pazio je da gleda ravno u tebe, gotovo da nije treptao, nije skretao pogled. "U oujku 1948. rekli su da mogu ii kui, ali ondje vie nema ivih." Proistio je grlo. "Ispriavam se. Moja je strina ondje, samo to je poludjela. Ne prepoznaje nikoga. Nije to moj dom." Opet je zastao. "Aus der Traum. Samo to mi nismo sanjali. Bili smo budni. U svemu to smo radili. Vrlo znaajno - ne brkati snove i budno stanje. Kada spava, sve moe uiniti." Zastao je kako bi ga Alfred razumio, ako ve nije. "I tako sam ostao s vama. Sada ivim u Hawardenu. Poznaje Hawarden?" "Ne." "Blizu je Chestera. Jako blizu Chestera." Ne primjeujui, Alfred se primakao i stao pored Dobrog Nijemca, i nakon krae tiine inilo se da su obojica oputenija, kadra prouavati izmaglicu lia mrkve, slatkoga graka i pravoga graka. Alfred glasno pomisli: "Hoe li sve ovo biti spremno prije nego to nam kau da moramo otii?" "Moda nee, ini mi se." "Prava teta." "Osim cvijea." "Da. Njima ne treba cvijee." "To je za nas." "Moemo uivati u njemu." "Da." "A netko e ga dobiti nakon nas. Izbjeglice. Netko. Pristojno je ostaviti neto strancima kada se odlazi. To je dobro. Kao da imamo djecu." Alfreda je sve vie boljela glava. "Ima li?" Sigurno od sunca. "Imam li to?" "Djece." "Ne. Moj otac bio je... u zabludi. I ja bih mogao biti takav." Dobri je Nijemac obrisao usta. "Imam vrt." "Vrt pomae." "Ima li i ti vrt?" "Nemam."Od toga se Alfredu stegnulo grlo i usta. Oi su ga izdale i postale udne. "Trebao bi ga pronai." Sad je Alfred proistio grlo, nakaljao se nekoliko puta da se umiri. "Moda. A ti bi trebao imati djecu, puno djece. To bi tebi odgovaralo." Zna da je to zacijelo netono. "Bilo bi vam dobro." Zna da veina nade dolazi od zabluda. I da Dayu, Alfredu F., nee biti dobro, da njemu nita ne odgovara. 77

Dobri Nijemac stavi ruku na Alfredovo rame. "Moda." Iz nekog razloga taj ga je kontakt okirao, kao da je udarac. "Ne." Alfred podie ruke prema licu i zatim ih opet spusti, zajapuren jer je izgubio kontrolu nad sobom. Osjetio je da ga Dobri Nijemac promatra. "Trebao bih se vratiti. Imam posla." Ali nije se pomaknuo. Buljio je u zemlju, kako je jadna i suha. Pravo udo da tu ita moe uspijevati. Pravo udo da ikad ita uspijeva. "Trebao bih. Trebao bih te pitati kako se zove." "Je li to vano?" "Nije." "Jer se poznajemo." "Da." "Ach, was man aus mirgemachthat... Razumije? O tome esto razmiljam. I to sam dopustio. Dopustio sam im da me natjeraju na ono to sam im dopustio da me natjeraju. Razumije?" "Gadnu smo kau zakuhali. "Dobri Nijemac nije nita odgovorio, premda je moda kimnuo Alfred je mislio da je kimnuo, ali nije pogledao jer je bio previe zauzet pripremajui se za pitanje: "Odakle si? Prije ovoga." "Iz Hamburga. Burgfelde, iz tog kvarta. Ja sam iz Hamburga. Svi su moji odande. Poznaje Hamburg?" "Ne poznajem. Ne. Ne poznajem." Alfred je nakon toga otiao.

Dva pogreba u istom tjednu. Cijelim putem u vlaku koji je iao u Wednesbury to ti je bilo u glavi - da je jedan grob vie nego dovoljan, da ako je Bog gore i sreuje stvari, onda On svoj posao obavlja na jebeno smijean nain. Ali ne misli da ikoga ima gore, vie nema - odnosno nema nikoga osim pilota i posada, posada i pilota, jadnih jebenih seronja. Ljudi se smijee kada vide da si u zrakoplovstvu, ali ti im ne moe uzvrat iti osmijeh. A oni ti to oprataju. Jer si u zrakoplovstvu. Oni misle da te poznaju. Ali ne poznaju. Putem od kolodvora prema Patent Shaftu, gdje je radio roak Ray, tu je sve isto, ne zamjeuje nikakvu promjenu, to te zbunjuje, zvecka i zvoni ti oko nogu, oteava hodanje. Zrak ima okus po metalu, eljeznoj praini, eliku - nije ni udo to si mitraljezac, to ti je u pluima. Dolazi do kue, a zastori su navueni prema ulici. Jedino po tome moe znati. Nikakvog znaka na ulaznim vratima, koja nisu zatvorena do kraja, niti u otrim sjenama rua u uskim gredicama pored zida - sa svake strane malene staze. Tvoj je otac uvijek ogoljivao stvari do samog kraja, to je jedino od vrtlarstva to mu se svialo. Jo nisu izrasle kao inae. Cigle razbacane na sve strane: gotovo blistavo plave, kao kada je previe krvi: kako se mijenjaju, vie nisu crvene, ako bolje pogleda ono isto blago prelijevanje boja - a ne moe odvratiti pogled, ve si pogledao prije nego to si shvatio da ne eli. Cigleni zid, ciglena staza, cigle oko rua u gredicama, ciglena kua. Prelijevanje u duginim bojama*: promjena boja kako se promatra kree - od latinske rijei za arenicu. A to ne moe shvatiti ako nisi vidio unitavanje oka, kada izleti, bude presjeeno, a arenica prepolovljena, udna, blista pored tvoje izme. U tome je nevolja s obrazovanjem, nikad ne prestaje. Previe je. Previe je svega. Osjea se zakopano. Sve te cigle.
* Eng. iridescence - iris. Op. prev.

78

A dvoja vrata nie - pognuo si glavu i ne provjerava - nalazi se hrpa na mjestu gdje su bili brojevi 7 i 9. Gdje su ivjeli Corleyevi i Thomasovi. G.Thomas jednom te je uplaio abom, drao ju je u ruci da ti je pokae, a ona je skoila. Corle yeve nisi dobro poznavao jer nisu voljeli djeake eljeli su da im kua bude uredna, uvijek su prali zastore. Sada zbog toga djeluju glupo: gubili su vrijeme sa abama i zastorima, a ionako su trebali umrijeti. Pogodio ih je usamljeni leta, nije bilo uzbune. Oni nisu mogli biti meta, to je bila greka: loa navigacija, ili je mod a namjeravao pogoditi tvornice, sekundarna meta, ili je moda posada jednostavno izbacila bombe jer se izgubila, bila je dokona ili lijena. Jedne noi stradalo je sirotite - vjerojatno ni to nitko nije namjeravao. Ali ipak se dogodilo. Ploe s krova na broju 7, one koje su jo ostale, koje su pale i ubile tvoju majku. Ali ona nije imala razloga da bude ondje.Trgovine su u suprotnom smjeru - i prijatelji koje je smjela imati. A ona ne bi htjela biti kod oteenih kua, prestraila bi se. Dva pogreba u istom tjednu. Pokucao si na vrata koja ona nee otvoriti, a kada su se otvorila, osjetio si njezin miris, uo njezine korake, ali to je samo Ruth, koja stoji tu da ue unutra i Nan, koja prilazi iza nje, izgleda umorno. Nan te zove mali - vratio nam se mali - prima te za ruku i njih dvije vode te u dnevni boravak, u kojem ne eli biti. Lijes je zatvoren. Tvoja je majka sada neto to nitko ne smije vidjeti. Sanduk izgleda kao komad namjetaja: ulaten, taman - izgleda kao greka, toliko izgleda kao lijes da to ne moe biti, to je sigurno ala. U kui nema puno ljudi, trebalo bi ih biti vie, trebao bi biti cijeli jebeni grad - tu su sestre i nekoliko susjeda, ena iz pekarnice - nitko ne zna zato je dola - nema puno cvijea, rat je, a onda je nose, sanduk izmeu tebe i tvog oca, vas dvojica predvodite ostale, desno rame, ne zaboravi na teinu, napregni se, spusti. A kapela je prepuna, ponosan si zbog nje, sveenikove rijei, rijei koje vie ne pristaju, nikada nisu, prijetvorne, a ti ne moe pjevati, ali eli jer to je poput deranja i to e ti pomoi, ali ne moe, i onda je opet nosi, zatim nema niega to bi poslije pamtio: ni zemlje, ni nje koju gubi u zemlji, tvog oca u odijelu, strano je umiljen u odijelu, to zna, ena iz pekarnice plae, ali nitko vie, nitko iz obitelji, obitelj se odavno isplakala, tvoj se otac za to pobrinuo. A zatim nema puno ljudi u kui, trebalo bi ih biti vie, trebao bi biti cijeli jebeni grad. Sestre petljaju s malo hrane koja se mogla nabaviti, znaju da je tvoj otac trebao pokazati vie potovanja, trebao se pobrinuti, Bog e ga znati, trgovci e uvijek pomoi trgovcima: drati se jedan drugoga, takvi su: meusobno znaju tajne, takvi su, samo je trebao pitati: za posebnu priliku, da sahrani enu. Nee prenoiti: radije e spavati na kolodvoru, radije spavati na ulici, radije biti bilo gdje, jer nee spavati. I stajao si u spavaoj sobi, njezinoj spavaoj sobi, prije nego to si otiao, sjeo si na krevet i posegnuo za njezinim jastukom, ali nisi ga dodirnuo, a zatim si uz eo njezinu etku za kosu - jo je uvijek bila na ormariu, jo uvijek na mjestu koje joj je dodijelila - stavio si je u dep i iziao, njezine vlasi u tvom depu. S njim nisi progovorio cijeli dan, nisi ga pogledao u oi sve dok nije bio u hodniku, ekao j e da ti otvori vrata, da ode. Zatim se umirio, neto tako neoekivano u tome da si se okrenuo i zagledao se u njega, a on te je ulovio, natjerao da pogleda kako se smijei. I tada si znao. On je to uinio. Nisu ploe. Nije nesrea. On je to uinio. Nisi ga sprijeio. On je to uinio. Dok si se ti negdje drugdje igrao. On je to uinio. Izazvao si ga, i on je to uinio. Na taj ti je nain uzvratio. On je to uinio. A pobjegao si od svoje glazbe i posade, navukao nesreu i izgubio Pluckrosea, bijesan na Nijemce. 79

On je to uinio. Nisi ni pomiljao na njega. On je to uinio. Zbog njega si ih oboje izgubio. Zbog njega si krivio sebe za gubitak njih dvoje. On je to uinio. Sada ti irom otvara vrata, trzaj u zglobu na kraju kad je pustio drvo, i to odijelo k oje dobro pristaje, novo, sigurno je spiskao kupone, istie mu stas, njegovu staturu, jo uvijek ti pokazuje zube dok se znoji i nisi pri sebi, zidovi se poinju svijati, uznemireni su, ne smije nita uiniti, kreni dalje, pomakni se, zakorai i opet zakorai i nemoj nita uiniti, jer to je vano, samo ovo razumije - obeao si da e ga ubiti kada ne bude oekivao, kada se ne bude smjekao.

udnovato do zadnjeg trenutka. Struan Macallum Pluckrose, neka se nikad ne kae da ih je ostavio bez komplikacija. Alfred je sjedio kod prozora u doasnikoj kantini. "Kako?" Nikako da shvati dok mu je Miles iznova objanjavao. "Ima pravo na jednog asnika i dvadeset zrakoplovaca. Pratnju - od prisutnih, tako nekako. Bar mislim da je tako." Alfreda nije bilo samo tri dana, a Miles je izgledao mravije. "Naravno, nas estorica bit emo meu onih dvadeset - dakle treba ih samo etrnaest. A moda trebaju dvadesetoricu i nas. Ne znam." Miles je protrljao elo. "On je..." Sino je bila operacija, a Alfred ju je propustio - samo devet zadataka i sve se ve rasulo, potpuno raspalo. To je nemogu posao, drati se svoje posade. Dobar al i vozaku kapu asniku pilotu Edgaru Milesu. "Samo to to nee biti pogreb. Kakav je to ovjek, kod njega nikad nita nije bilo je dnostavno. Obiteljska tradicija i te stvari - mora ii na sjever." Miles je posrtao pod teretom rijei. "Mora se vratiti... Radi se o precima. Oni ga ele..." On je siv. "Ondje gdje smo bili." Dok je bio odsutan, s obinim ljudima, Alfred je zaboravio tu nijansu zrakoplovno sive - pogotovo otkako izbjegava zrcala, uglavnom. "Da. Ili ondje negdje. Negdje to se ne moe izgovoriti." Miles je sklopio ruke i blago slegnuo ramenima. "Tako da se, ustvari, s njim neemo oprostiti." "A tko hoe." "Dobro je to smo sletjeli na onom mjestu - potedjeli smo svoju zemaljsku posadu." "Da. Ne bismo htjeli da ga oni ispiru mrkovima. Bolje je kako je na kraju ispalo." I ne razmilja o letu kui popodne dok je voda jo uvijek u cijevima, ruiasta voda i miris klora. Dvije funte naoj zemaljskoj posadi - za pivo i gula. Miles kimnu, uti jer te razumije, on je ovjek iz tvoje posade. "Mitra ljezac kojeg su nam sino dodijelili nije nita posebno." Alfred zna da nee razgovarati o novom navigatoru. "Pa nisi se morao zalju biti u njega, zar ne - ne za samo jednu no." Novi e navigator ostati - mitraljesca vjerojatno vie nee vidjeti. Jedino ako Alfred ne otegne papke, ili Hanson. Onda bi se mogao vratiti. Pojavio se Hanson, vukui noge. "Dosta s tim prostotama, vas dvojica." Potapao je Alfreda po ramenu. "Ali da me jebe - to je zajeban tip... nije imao pojma o emu se radi." Ispod Bastardove 80

donje usne rasla je nevjerojatna bubuljica." Nije mogao koordinirati skeniranje, a onda ne bi uope skenirao. Potrgao je papir s otvora izbacivaa - ree da se ne slae s tim." Alfred je opet imao onaj osjeaj, onu navalu dok juri sa svojom posadom, opet su u zranoj struji i dobro, hladno ludilo od kojega se smije kada u tebi nema smijeha. "Kako - misli da mu se boja nije svidjela?" "Mislim da mu se jebena strojnica zamrznula, to mislim, a onda je poslije lagao o tome. Rekao sam mu prije nego to smo krenuli - ima trideset stupnjeva topline zbog tog papira, njime bih umotao muda da se moe." Miles se tiho ubacio, kao to inae ini. "Pa zato nisi? Moda ti je drae da ti zveckaju u hodu." "Ne radi se o tome." Hanson se iscerio poput Stana Laurela. "Radi se o tome da nisu ba tako veliki, ti komadi celofanskog papira." Prstima se lupkao po prsima, glumatao je. "Ne elim da mi strada neto vitalno. Stalo mi je do odreenih stvari." To je bilo posve dovoljno, tama se opet prikradala. Alfred odjednom osjeti okus tog jutra, onaj koji Pluckrose nije zamijetio. "Reci mi jo jednom, hoe li?" Metalan miris krvi. Miles kimnu Hansonu, pa Bastard objasni da se sastajete u 15:00 i da e se odrati sluba prije nego to zadnje ostatke vaeg Pluckrosea odnesu u sanduku poput bakalara. Pet funti mojoj posadi, neka sve odjednom potroi na opijanje do besvijesti. On nije mogao biti obian zrakoplovac, slijediti standardnu proceduru: biti raznesen u zraku, pasti na tlo druge drave, izgubiti se iz vida. Morao se vratiti kui i biti na problem. Uznemirivao je ljude, u tome je problem - bio je zapaen, i to mu se svialo, to znai da e im nedostajati, a nitko ne moe podnijeti da im nedostaje - gospoe iz NAAFI-a stizale su u suzama, a jedino to je ikad uinio za njih bilo je prigovaranje zbog hrane, tu se nala i zemaljska posada, to si oekivao - samo to ih je bilo vie negoli je potrebno - i Bestwick, Chiefy, Wingco, voa eskadrile, jebeni padre, poasna straa i previe vojnika, samo su stajali i nisu nita radili, osim to su osjeali, jer Pluckrose je bio glup, smijeio im se, pitao ih je za njihove cure i vozio ih u malom plavom Austinu, bio je vidno ljubazan ovjek. Nitko vie ne bi trebao biti takav, to je previe okrutno. Gramofon i ploe asniku pilotu Sandyu Gibbsu. I moj program iz Folies-Bergerea. Posada, nedovrena posada, stajala je zajedno, salutirala i inila to je trebalo, no sila sanduk do pogrebnih kola: podigla lijes pun komadia. Alfred iza Torringtona i Molloya, razmilja kako je zgodno to jednog mrtvaca nosi njih estero - po trojica sa svake strane - razmilja kako mu se rame na to ve naviklo, razmilja u taktu, povlaenje noge i stupanje, spori mar, to potovanje, zamilja da bi mu se mogla otpustiti vilica, rastvoriti lice, da e vrisnuti, ali sigurno ne bi ispustio nikakav zvuk, niti bi zapjevao. Alfred je znao da ih svi gledaju, tu posadu - pogledavanje, ljudi se pitaju nije li ih srea iznevjerila, nisu vie sigurni, a njihov novi navigator - Parks, Cyril Parks - gleda ih kako odnose jednog od njih, novi bi vojnici htjeli shvatiti ono to nitko, da ga jebe, ne moe niti bi trebao htjeti shvatiti, stariji vojnici brane se od te uasne stvari, navale sree i krivnje koja te obuzme kada odred pretrpi gubitak. Najpametnije je jednostavno ii dalje - tako stajati s onim koji je mrtav nikome nee pomoi. Pluckroseu se sigurno ne bi svidjelo, a Pluckrose sada ne mari ni za to. Kapelan govori pizdarije - "osvijetli nam tamu, preklinjemo te" - pa tko to ne bi traio i kako je uope mogue da svi dobijemo ono to elimo? Obino sranje. Zatim su odvezli pogrebna kola s njim unutra. Odvezli jako daleko. Moj Austin 10 (Reg HU 8962) naredniku Richardu Molloyu. Kljuevi su u sobi za brifiranje.

81

Smijean malen tip vozio je pogrebna kola - preao je cijeli put od kotske, Bog e ga znati kako je nabavio gorivo, a mora se odmah vratiti. Nije puno govorio, a djelovao je na mjestu. Imao si povjerenja u njega. Dopustio si mu da ti odveze prijatelja. Kao da si ga mogao zaustaviti. Previe brzo na kraju, odlazak. Nije dobro. Alfred je poslije toga odjurio do telefonske govornice, nazvao Joyce, bila je ondje, morao ju je pitati, nije mogao objasniti, jednostavno je postavio pitanje. "Moe li doi ovamo? Moe li? Mislim, sada." "to je - Alfie? O emu se radi? Ja..." Njezin ga je glas raznjeio, gotovo je ostao bez svoga. "ao mi je, samo sam. Nisam trebao, samo sam -" Tiina izbija ispod njega poput otvorenih vrata za bombe dok guta slinu, duboko die i dri se na nogama. "Nisam trebao pitati." "Ne, samo razmiljam... moe sutra? Mogla bih doi sutra. Mislim, sada e est sati. Jesi li dobro? Jesi li ozlijeen? Je li se neto -" Tako je divno uti da se brine, ne eli da bude ozlijeen. "Ne mora. ao mi je, samo sam -" "Naravno da moram. Ako pita i vano je, onda moram." Tako bi mogla razgovarati s djetetom: ustro, jasno, ispod toga osjea se briga. Ona bi bila dobra majka - djeci nekog drugoga. "Vano je." "Tu u srediti stvari i strano uvrijediti tri grozne gospoe s kojima bih trebala igrati brid, nadam se da nakon toga vie nee razgovarati sa mnom, i, i... konano bi netko drugi mogao sluiti aj i sendvie. Sve u srediti. Doi u u Lincoln i onda u ti se javiti. Zna li gdje bih mogla odsjesti? - ne, nemoj se gnjaviti time, ja u to srediti. Ne brini se ni za to, narednie Alfie. Jesi li dobro, stvarno?" "Da... jesam... Da." "Hoe li mi, kada doem, rei o emu se radi? Alfrede?" "Hou." Bio je u pravu, nije trebao pitati, ali govornicu je napustio s osmijehom koji mu je ona dala, onim koji je morao priguiti, progutati, jer nee moi, ne danas. Ali pod tvojom koom, iza tvojih zuba - ona je predivno tu. Polako je krenuo prema kantini, trebalo mu je drutvo - uao je i zatekao manju skupinu momaka, svi su pogledavali prema vratima i gledali momka kojega nije poznavao - zvao se Wilkins - akama je grabio novine, Picture Post i TeeEmm, guvao stranice i bacao ih oko svoje stolice. To je inio s nekom smijenom preciznou, gotovo ceremonijalno. ahovsku plou i figure asniku Billu Torringtonu . Kao i dva para naunica od maracita koje bi mogle dobiti zahvalne vlasnice. Kada je sa svake strane izgradio papirnati zidi, Wilkins je konano sjeo, izvadio upalja, kresnuo ga i bacio pod noge. Alfred je s ostalima jurnuo prema njemu, izvukao ga iz stolice, izgazio vatru koja se irila nevjerojatnom brzinom, iz upaljaa je iscurio benzin, kako je Wilkins i namjeravao. "Blesan." Netko je dodao ajnik u poeljnom smjeru, pepeo je zacvrao i uasno zadimio. "Pustite me." Wilkins se nije derao, nije zvuao previe zainteresirano, ali ipak je ponovio. "Pustite me." Visok, mrav vojni policajac rutinski ga je pretraio oduzevi mu ibice. "Pustite me." "Unitio je jebeni sag na tom mjestu." "Isuse, koliko ti treba vremena da obavi posao kako treba." "Fini" upalja naredniku Johnu Hansonu . Alfred - Wilkinsa nije htio ni uti ni vidjeti - poeo je skupljati nagorjeli papir, ali onda nije znao kamo bi s tim, samo je stajao i itao lanak o smjeloj posadi podmornice - potopili esnaest 82

brodova i 40.000 tona - dva Viktorijina kria i Posebno priznanje. To i reklamu za duhan za lulu Barney's, neki prekomorski zrakoplovni asnik hvali ga da je najbolji - "UVIJEK SVJE" duhan Barney's u limenci pobijedio je vrijeme, udaljenost i klimu. U pustinji Sind duhan Barney's je ugodan, svje i miomirisan, kao da je netom stigao izTynesidea. "Pustite me." Ubrzo se pojavio Miles s Chiefyem i nekim krupnim momcima. Nisu djelovali iznenaeno, samo su jedva ekali da Wilkinsa izvedu van. "Poisti to smee, hoe li." Chiefyu se uri. "Nemoj mi tu stajati. Inspekcija sutra u 16:30." Zatim je naredio da odvedu tog ovjeka. "Pustite me." Kantina je uza amor dovedena u red. Pomeli su ostatke i zapalili cigarete. "Jadnik." "Ma kakav jadnik - itao sam taj broj Picture Posta." "Nisi ti nita itao - buljio si u onu ensku s kapom za kupanje u London Opinionu." "Zajebi. Nije valjda nju pokuao spaliti, a?" "Do kraja rata istit e jebene zahode." "Tako mu i treba. Ako je unitio sedamnaestu stranicu. Samo me ona jo drala na povrini." "E, da. Jadna budala." Hanson se sruio u fotelju djelujui poput ovjeka koji dri da neto treba izjaviti. "Samo strue taj porculan, a mi se zabavljamo kao ludi. Mi imamo sree, takvi smo." Zijevnuo je, poeao se ispod koulje i izvukao London Opinion - polako ga je otvorio i zatim se oblizao. Netko mu je u glavu bacio nerazrezanu knjigu u mekom uvezu, prijanji vlasnik bunio se dok je letjela. "Ej, vraajte, zajebanti - to sam itao." Nekoliko se momaka nasmijalo, Alfred ih je uo. Prolog tjedna i on bi se nasmijao. Moje knjige, koliko ih ima, dajem naredniku A. F. Dayu. On ih je ionako sve proitao. Ostale stvari mojoj obitelji, ukoliko ih posada ne bude htjela. Ispriavam se zbog neugodnosti i unaprijed zahvaljujem.

Vasilij je sustigao Alfreda oko devet sati, pretrao je podruje izmeu baraka koje je neki domiljati i rodoljubni pametnjakovi okrstio kao Charing Cross - oigledno po onom u Glasgowu. "Vidio sam te kako pria s onom njemakom pizdom." Nekakva tjeskoba na tom ukrajinskom licu, a veer mu pada po ramenima - boje postaju uarene, dublje. "Djelovao je kao ugodan tip." Alfred je siguran da ga Vasilij e li primiti za ruku, pa se povukao u stranu, to je djelovalo obrambeno, ali nije vano. "to ti ima s tim?" Alfred je htio promatrati zavretak dana, da mu nitko ne smeta. "Rekao ti je da je patio?" "Nita takvo, ne." Sada mu je bilo jasno to ga eka. Vasilij je od onih koji su teili patnji, ija je patnja bila posebna, koji ti eli priati o toj patnji. "Moram poi, Basile. eka me obraivanje konzerve. Pokuavam napraviti alicu za kavu. A ako sada uspijem, mogao bih je ponijeti kui." to bi bilo besmisleno, jer nikome u Londonu - ak ni Ivoru - uope nije stalo do alice od konzerve. 83

Vasilij je dublje navukao svoju vapsku kapu, neto mu se motalo po glavi, zatim se malo primaknuo. "Molim te. Nemoj." Podigao je ruke kao da se predaje i time zaustavio Alfreda, oi su mu pokuavale biti blage, nedune. "Trebao bi znati. Ljudi bi trebali znati." "Dobro." Alfred uzdahnu i prekrii ruke. "to bih to trebao znati?" "I ja sam bio zarobljenik. Kod Amerikanaca. Izgubio sam se, uhvatili su me i onda odveli na Rhine Meadow. Zavrio sam u Remagenu, a Ameri su mi uzeli sat." "Jadniak." "Ali ne, to nije u redu. Neki Ameri imaju pet-est satova. Oni kradu nae satove. A ne daju nam nita za jelo. Padala je kia. Tog travnja padala je kia. A mi smo spavali u rupama - nije bilo atora ni baraka, drali su nas na polju poput ivotinja i neki su se udavili u tim rupama." To je bilo udno, Alfred mu je gotovo povjerovao: nain na koji je mahao rukama ispred sebe, bespomoan izgled, drhtav glas.To je svakako neija istinita pria - ak i ako nije Vasilijeva. "Mogli smo vidjeti sanduke s hranom, ali za nas nije bilo nita. Gotovo nita. Jeo sam travu. Jesi li ikad jeo travu?" "I toga je bilo." Vasilij je ignorirao upadicu. "Ponekad su nou pucali svjetleim mecima iznad nas , tako da cijelo vrijeme budemo dolje, na sve etiri - da puzimo. Zato su to inili?" "Nemam pojma." "Policajce, vatrogasce, potare, pokupili su svakoga u odori. Ja sam imao dobru odoru. Mogli su vidjeti da nisam SS. Imao sam dobru odoru." Mogao si nazrijeti traak istine, Vasilij je na trenutak zastao i mirnuo prema tebi. Nabavio je odoru Wehrmachta, ili policijsku, vatrogasnu, potarsku, pokuao se sakriti i odveli su ga. Bio je u SS-u. Alfred se iscerio prema njemu. "Pa nitko se od nas nije provodio. To se odnosi na sve skupa." Ruke se opet podigoe. "Drali su me tako deset mjeseci. Ljudi su posvuda umirali - ljudi su imali Ruhr." Ruhr - to ve neko vrijeme nisi uo - dizenterija u njemakom slengu. Nekakav smisao za humor - od silne teke industrije u rurskoj dolini rijeke su poprimile boju tekueg izmeta. Ta silna teka industrija koju si htio bombardirati, bombardirati Sretnu dolinu, iz noi u jebenu no. Neka mjesta nemaju sree. "Gadan Ruhr kod svakoga, shvaa." "Dizenterija." "Ja -" "Da, i od toga moe umrijeti. Uzgred - onaj tip kojeg si dobro obradio - onaj kojeg si pretukao. to je uinio?" Sada je Vasilij imao priliku da se isceri. "Nisam nikoga pretukao. To nikada ne bih mogao uiniti." ake je zabio u depove. "Ali ovdje ima loih ljudi - onih koji su poinili uasne stvari." "Siguran sam da ih ima, Basile. A siguran sam da ima i drugih koji bi to potvrdili." Alfred je krenuo dalje, Vasilij je ostao uz njega. "Moda." "Kako to da si postao raseljena osoba - to je za civile, nije li?" "Natjerali su me. Nismo htjeli biti vojnici, kada su doli Nijemci, samo smo htjeli biti slobodni od Staljina - a onda - a onda sam bio neka vrsta roba." Nasmijeio se drugaije, blae, kao da se razoarao tako loim laganjem, zabavan primjer ljudske slabosti, pa je to opovrgnuo kada je poeo govoriti. "Moraju nas drati kao raseljene osobe - inae bismo se vratili Rusima, komunistima, a nitko vie ne voli komuniste. Sve se mijenja, g. Alfred, a kada do toga doe, mora se biti na sigurnom. ovjek mora biti pametan." "Naravno. Sehr schlau." Umjesto da to trpi i dalje, Alfred je uao u njemu nepoznatu baraku, nadajui se da ga Vasilij nee pratiti. Premda se inilo da tu nisu bili trenutak ranije, zatekao se kako ide prema dva prilino velika gospodina - "Zdravo" - zvualo je vrsto. "Moemo li vam pomoi?" Bili su doista prijateljski nastrojeni - na neki neobavezno vulgaran nain."Imamo posla, vidite." Ali Alfred je znao da im ne bi bilo teko potui se i vjerojatno ne bi izgubili, osim ako im ne bi uinio neto gad no, a i oni su zacijelo znali neke gadne stvari. "Da, mome. Jako zauzeti." 84

Alfred se napola okrenuo, provjeravao je Vasilija: ali Ukrajinac se odmaknuo nekoliko metara, djelovao je jako udno - istodobno razdragano i zabrinuto. Namjerno je karikirao salutiranje, okrenuo se na peti i nestao. "Mome?" Glas pored Alfreda bio je toliko dubok da ga je osjetio u rukama. "Treb ao bi razmisliti o tome da odjebe." "Ne, ne - on je u redu." Netko se oglasio dublje iz barake. "On je jedan od naih." kotski naglasak i osjeaj autoriteta, sigurnost u baratanju stvarima. Straari su slegnuli ramenima, razdvojili se i Alfred se naao ispred vitkog, nervoznog ovjeka u prljavim dugim gaama - izrazito plave oi na prljavom licu, ispruio je prljave ruke. "To si ti, zar ne?" ovjek je zamijetio u kakvom je stanju, te je povukao ruku prije negoli se Alfred uspio rukovati. "Ti si momak koji se onesvijestio, zar ne?" "Ja..." Sa samog kraja barake zaulo se udno tropotanje i struganje. "Da... Vi... Vi niste...?" uvari su se smjestili s obje strane ulaza - obojica su djelovala kao nekoliko normalnih ljudi spojenih u jednog. tropot se nastavio i Alfred je morao upitati. "Jeste, zar ne?" ovjek se lupnu po koljenima i nasmija pokazujui bijele zube. "Da, da, jesmo. Ne moemo si pomoi." Poeao se po zatiljku, izbacujui cijeli oblak pijeska. "Prii blie i pogledaj." Alfred je poao za njim, dok je on bos hodao po daanom podu. "Uzgred, ispriavam se - Gad, tako me zovu - trebao sam se odmah predstaviti. Ona dva snagatora su Binns i Duncan. A ti?" Djelovao je sretno na neki zastraujui nain. "Ah, ja sam..." A to je bilo tu, doista tu kod njegovih nogu, blokirajui govor. "Ja sam..." Uredno prepiljene daske i grede, potpornji - i jo jedan ovjek, mogao si ga uti, izgubljen u rupi dubljoj od njega, kopao je, prokopavao je san. "Vi..." "To se moralo uiniti." Gad gotovo srameljivo pogleda dolje. "Nisam ni pomislio da hou kad sam doao ovamo, ali -" Prekinuo ga je povik iz iskopine. "Gade? S kim to sada brblja? Nadam se s jo jednim jebenim ljakerom. Ovim tempom neemo stii nikamo." Gad se okrenuo prema Alfredu, sav benevolentno upitan. "uo si ovjeka... A budui da si ve bio ovdje - shvatit e." Praznina se proirila posvuda: po zidovima, stolicama, prizoru koji se zalije pio za prozor, ivim laima koje su prolazile, odjednom si edan i strano umoran, glava ti je teka na ramenima. "Ja u... Ne mogu danas. Sutra. Moda u sutra navratiti." "Bilo bi strano ljubazno od tebe ako bi mogao."Gadova radost blago se pomutila. "T oliko toga treba napraviti, ako elimo uloiti prikladan napor. A film i te stvari - to nam oduzima previe vremena." "Ja u... ako budem mogao." Ve si poeo uzmicati, za-koraknuo prema vratima. "Ako budem mogao." "Budi pozdravljen za sada." "Da. Budite pozdravljeni. Pazite se." "O, hoemo. Hoemo." Potapao je prepiljeni kraj drva. "Pazit emo se." On je ponosan. Kimnuo si, morao si zatvoriti oi dok si se okretao da ode. "Ti, hm... nee..." Gad je previe uljudan da nastavi. "Naravno. Neu rei nikome." Govori prema otvorenim vratima, ne moe ga opet pogledati. "Nikome neu rei." "Sjajno, sjajno. Pa... mi moramo nastaviti." Nakon toga si potrao, trao po veernjem svjetlu proetom prainom, trao do bloka s tuevima - onog s pravim instalacijama za praktinu upotrebu - koji se isto tako upotrebljavao kao pozadina u vie srcedrapateljnih scena. Stao si pod vodu i prao se. Uao je tip kojeg zna iz barake 26. Neodreeno je kimnuo prema zidu iza tebe i otiao. Vidio je da si posve odjeven, ali nije nita rekao. Jer ovdje su svi ludi, svi su neizljeivo ludi.

85

Sjedi sa Joyce i svijet je ispod vas, izloen u dugoj, sporoj traci koja se protee do udaljenih breuljaka sa stablima. "Dobro je, zar ne?" Morao si provjeriti, jer ona moda nije sretna, moda je ne moe uiniti sretnom - osjea nekakav gubitak u svom danu i to eli popraviti, ublaiti. "Pogled, aj i sve zajedno. Zar nije dobro?"aj i kola sa ljivama koji vam je donijela branjava ena velikih ruku koja kae da je trebate zvati Dot i doi po jo ako elite, i smijei se kao da ste ti i Joyce par, a to ne moete biti. "Bog blagoslovio WI*." Grad se prostire dalje od vas, prema livadama i ruevini Biskupove palae iza vaih lea, zidovi boje meda tite od vreline svibnja, zrak se ini teim, guim, a iza svega toga je katedrala. Vidi se na kilometre daleko, ak i sa zemlje - golema kutija sa iljkom, spokojna na svom breuljku. Jedini pravi breuljak koji moe zamijetiti na toj ravnici, toj ravnini koja je sjajno posluila za gradnju uzletita. Previe lagana, previe glatka vonja prema njoj, od aerodroma otprilike jedan sat po cestama na movarnom terenu - s obje strane u trsci se kriju jarci, ako bi riskirao i pojurio, pogreno procijenio zavoj, prestao paziti. Tako je pilot slomi o vrat - na motociklu. Ne sjea se njegovog imena, a nije ni potrebno, jer je preminuo. Joyce se malo nagnula natrag, ispruila ruke u travi - ona sjedi na tvojoj jakni. Oboava to sjedi na tvojoj jakni, uiva u tome. "Tako je... lijepo." Ali sve je na njoj samo tuno. Htio bi upitati zato, ali nee, u sluaju da to ime veze s tobom. "Malo je prevrue?" "Nije, upravo kako treba. U Londonu vrijeme nikada nije ba kako treba. A vie ne idem u prirodu. ao mi je." "Zbog ega." "Zanovijetanja." "Zanovijetaj ako eli. Neu nikom rei." Smijei se zbog pogleda, ali vrlo blago, moda umorno. Veeras je ples i eli poi s njom, drati je uz glazbu - ali ako je umorna, moda e rei da radije ne bi. Ali ne eli tako misliti, ne zna to bi s tim, pa se sve vie naginje, jo vie, zatim se prevaljuje - blag, siguran, kontroliran spust - tako da ti se glava nala uz nju. Ne u njezinom krilu, to se ne bi usudio, ali tvoja je lubanja dodiruje, naginje se moda na pola puta do njezinih bedara neto o emu ne moe previe razmiljati. Njezin sjaj - doe ti da sakrije svoje runo lice - doe ti da bude daleko bolji ovjek. Joyce je pruila ruku, stavila ti dlan na obraz, prevrelu zbrku tvog obraza, i njezina je hladnoa savrena, njezino je milosre savreno, podie te iz tvojih prsa, tvog ja, njezin dodir umotan u dodir tvoje majke kada bi te budila - ne moe sprijeiti pomaljanje nekog starog sjeanja - ona umotana u tvoju majku i tvoja majka umotana u nju, od toga poinje drhtati, uasnut. "Alfie?" Rubom palca prela ti je po kutu oka, pronala poetak suze koje nisi bio svjestan, poetak neega to ne moe dovriti, ne ovdje. "Jesi dobro? Alfie?" "Sjaj." U tebi divlji, vreo zvuk koji nikad ne smije ispustiti iz sebe. "Nisam navikao na toliko danjeg svjetla." "Dobro, onda sklopi oi." I ti ini kako ti je rekla i u toj crvenoj tami nisi sam jer tu je njezina ruka, tako blizu, tako glatka pored tvojih misli. "Hvala ti." Jer se brine za tebe, a ti bi se trebao brinuti za nju. U glasu joj se osjea smijeh, nova bezbrinost. "Zbog ega, blesane?" To si trebao zamijetiti, kako je djelovalo - ako si bio tuan, to bi je razveselilo. Ali nikad nee znati je li to istina. Je li bila sretna svih tih godina kao to si ti bio tuan. Tada nisi zamijetio, i ona te je upitala: "Na emu mi zahvaljuje?" * Women's Institutes (Wl) - enska organizacija osnovana 1915. godine koja djeluje u Engleskoj, Walesu,
na Kanalskim otocima i otoku Manu.

86

"Jer si dola ak ovamo. Da me vidi. Ti tako fina cura. Zato." Sada te proima brz, teak umor, elja za snom. Spavati s njom. Ne bi ilo. Ali to barem mogu eljeti. A ponekad, kada eli, pita, i onda dobije. Ali ne treba pretjerivati, samo ponekad treba pokuati. To je drugi put to je doputovala da te vidi. To je drugi put to si pitao. Prvi izlet bio je jednostavno uasan - morao si naveer odjuriti u Lincoln zajedno s posadom. Rekli su da bi je htjeli upoznati, da bi ih razveselila, a oni su tvoja posada i ne moe ih odbiti, ak ni Cyrila Parksa. Ali ispalo je da su je gotovo ignorirali i inili ono to inae ine - pili su da ne priaju o Pluckroseu, pili za njegove pare sve dok nisu morali rei da je bio pravi drug, dobar ovjek i prokleta budala, zadnji seronja, vrstan navigator i luak. Joyce je utjela, zgurana izmeu tebe i Molloya, koji je jako dobro glumio dentlmena. A onda se nagnuo preko nje i upitao te: "Htio bih znati." "to je, Dickie?" Pomilovao si Joyce po ruci da se osjeti sigurno, ali ona je samo gledala preda se i bila ti je nedostupna. Nema anse ak ni da joj kae da ti je majka umrla. A nisi znao eli li to, ako bi mogao. "Dickie?" "to su mu stavili na nadgrobni kamen - htio bih tu neto dodati." "Ustaljeno, pretpostavljam." Prstom si je pokakljao po ruci. Nije nosila vjenani prsten. Ali radilo se o izbjegavanju svakog razgovora i to ti ne bi trebalo nita posebno znaiti. "Grb naeg odreda. Ne znam." Molloy polako kimnu, slaui se sa sobom prije nego to je progovorio."Trebali bismo staviti neto to bi on htio." A budui da si znao to bi to bilo - to bi on htio - i nedostajao ti je tvoj jadni prokleti Pluckrose i bio si pripit i tako ti je jebeno nedostajao, glasno si izrekao ono to nisi smio - ne dok je Joyce pored tebe. "Jo nisam gotov da me jebe. To bi on htio." im si to rekao, znao si da si pogrijeio, Joyce je ubrzo htjela otii i krenuti prema svom hotelu, moda zato to se uvrijedila, bilo joj je neugodno, moda se prestraila jer nema nikakve anse, pokvaren si, pa si je ispratio uz ono usrano brdo koje vas je zamorilo, sprijeilo da razgovarate. Ali nju je nagnalo da te uhvati pod ruku. Ali kada te je ostavila na vratima malenog hotela, rukovala se s tobom, nita vie. Ali nagnula se i rekla ti da bi te poljubila, samo to bi se to pogreno shvatilo. Ali ti si je tada htio poljubiti i da se ona ne brine kako bi se to shvatilo. "Tako mi je... Htjela sam rei ao zbog tvog prijatelja, ali to bi zvualo nepotrebno." Objema je rukama primila tvoju ruku i ti se poeo znojiti, premda je bila hladna no, maglovita. "Ako si ga volio, sigurno je bio... sigurno je bio dobar." "Da." "Hvala to si me pitao, to si htio - da doem i vidim te." Kao da te je udarila, ili otrgnula neto ime inae krije lice. "Nisam mogao drugaije." Htio si rei za svoju mamu. Htio si je zagrliti. Htio si da ona tebe zagrli. "Pa hvala ti, u svakom sluaju. ak i ako ovo - mislim, teta to si toliko zauzet. Ali srea je to sam te uope vidjela." Stisnula ti je ruku. "Ja te... cijenim." "I ja tebe." Ali nita se vie nije moglo uiniti, nita osim gledanja kako se vra ta zatvaraju, a ti si na pogrenoj, hladnoj strani, i onda teturanje dolje da uhvati autobus - autobus urla, pritisak luaka, ostali iz tvoje posade udaljeni od tebe u gomili, sjedi straga s nepoznatim strijelcem bombi, jo je nov. Buka je bila gotovo opipljiva. Jer ponekad postoji ansa da vrisne kada su tu tvoji drugovi - ne treba ih da te sluaju, to ne oekuje - shvaa da bi i oni vritali. Strijelac bombi pored tebe pria o nekoj curi kod kue, a ti bi radije da uti - iako pria sam sa sobom. Odnekud se uo pla, jecanje, neki se buni momak smijao zbog toga, moda si prepoznao 87

Molloyev glas kako se ali zbog razvodnjenog piva, ali nisi bio siguran, a onda je netko krenuo s pjesmom. "Sredit u ih, gospodine, sredit u ih, gospodine, Sredit u ih, ako oni ne srede mene, A onda idemo u kantinu da sredimo rundu, gospodine, I onda emo svi dobiti DFC*." Teak zrak i vlaga cijede se niz prozore, ne moe pogledati van ak i ako bi bilo neega da se vidi, a treba ti vidljivost, brine se da bi je mogao izgubiti, postaje nervozan, na tebi teak miris plave odore, u tebi, i krv ispod plave, meso, i ta stvar koju svi osjeate, ta crvena, buna, lovaka stvar u koju ste se pretvorili. Autobus te dovezao natrag do postaje i zmajeva, do nafte i metalnih mjesta kojima sada pripada. Gore kod palae uljudno je, civilno, civilizirano. Od latinskog. Trgnuo si se iz sitnog drijemea, brzo sjeo, zavrtjelo ti se, mirnuo prema njezinom smijeku. "Zdravo." "ao mi je, jesam li..." "Samo minutu-dvije... Ali sada znam da ne hre."Nakon toga rukom je prela po suknji i ustala - kao da je komentiranje tvog sna vie od toga to bi smjela - ostao si sjediti jo malo, glup od razmiljanja o njoj i kiselkaste tuge zaostale iz tvog sna, nekakve izmaglice. Zatim si krenuo s njom, poveo Joyce mlijenim stazama do hlada pod kestenima, tim irokim listovima. Jo neki tipovi u blizini, uglavnom ine isto - mjesec samo to nije preao u ljeto, a oni su vani i uivaju u tome, ele da njihova godina pouri dalje kao da je bilo nade, ele zaboraviti da su vjerojatno zbog tog uljivog proljea i loeg vremena jo ivi, ali sada je vedro, suho i lijepo za letenje i tako e moda ostati. Ne misli o letenju niti o smrti, samo odugovlai i pokuava biti elegantan, biti RAF pored nje. Jedino si tada uivao u odori, krilima zrakoplovaca - ljudi su tu navikli na zrakoplovce, ali i dalje zamjeuju, zapaaju te malo dulje nego to bi trebali i ti se nada da zbog toga Joyce dobro misli o tebi, da se pomalo osjea ponosnom.To si uhvatio u pozornim oima: u drugim ljudima koji te ne poznaju, koji samo nagaaju - da na tebe mogu biti ponosni. A moda si njihov bijes, nain na koji e ga izraziti. Osvetit e se u njihovo ime - zbog nekoga gubitka, ili nikakvoga gubitka, ili neega to nema veze s ratom, neke osobne mrnje. A moda im treba biti sin, ili njihov dragi, ili njihov strah, ili njihov preminuli. Nakon nekog vremena postane malo naporno. Ali nedostaje ti kada toga nema, frajeru. O, i te kako ti nedostaje kada toga vie nema. Nakon povratka na blijede ozidane ulice Lincolna popodne je drhtalo od vreline i bujalo, vlaga ti se lijepi za kou. Bez razmiljanja doetao si s njom do njezinog hotela, ini se razumnim da ue i popije neto, malo hladovine - pomisao na njezinu spavau sobu plamti iznad tebe, nagaanja kojima se nisi u stanju baviti. Pijucka malo pivo s limunadom i gleda je kako mijea led u eriju, zatim te je na trenutak pogledala, iskapila ga kao lijek - poput neega to ima veze s tobom, protuotrova koji joj je zbog tebe potreban. "Alfie, ovo je... Tako mi je dobro kada smo zajedno, ili kada mi pie, ili... Sve je tako lijepo." Nekakav uas u tome, jer ini se da je odluila i da postupa kao da e te povrijediti na nain kojemu se moda nee biti u stanju oduprijeti. Moda te ne voli i sada e to blago rei. A moda te doista voli, istinski. A ti si je natjerao da voli mrtvaca, problem, sramotu. I vjerovat e joj, imati povjerenja, voljeti je i uzvraati joj ljubav. Njezin pogled na tebi, pita te neto to ne razumije, prima je za ruku i gleda. "Alfie. Tako je -" * DFC - Distinguished Flying Cross, orden za hrabrost Britanske vojske. Op. prev. 88

Prolazi konobarica s malenim sendviima na pladnju, u prolazu ti je kimnula, misli da shvaa to ti se dogaa i da to voli. "Alfie, tako je teko." "Znam." "Bilo mi je drago kada si me pitao hou li doi jer sam mislila da mogu rei sve one hrabre i razumne stvari koje sam uvjebavala u vlaku, ali sada kada sam tu, ne mogu. elim biti s tobom." "Ja elim biti s tobom." "elim biti s tobom." Trgne se jer ti sada treba rei da to nije mogue. "A mislim da bih trebala, Alfie, jer... ne znamo to e biti poslije." Kima dok propada kroz pod, a prostorija se rui nad tobom. "elim biti s tobom." vrstina u dnu tvoje kraljenice, povlai te poput aviona u slobodnom padu. "elim biti s tobom." Pokuava ne zdrobiti joj ruku, jer ti treba, jer te pridrava za cijeli svijet. Zatim se odmaknula, kao da je neka odluka donesena, a ona je mislila da e biti puno problematinije, te joj je laknulo to je sve ispalo tako dobro. "Hoemo li pogledati katedralu? Htjela bih je vidjeti." "Ja -" zatim joj ljubi ruku, poput idiota iz neke knjige, sputa glavu i to ini, ali samo zato to nisi u stanju misliti, ne zna je li odlueno da ste sada prijatelji, hoe li je smjeti dodirnuti, imati za sebe. A to elim. Jebeno elim. to ako ne budem mogao? Ona je udana, bila je udana. Ona oekuje odreene stvari. to ako ne uinim kako treba? A to ako mi je prijateljica, budui da smo samo prijatelji, prijatelji ne eve svoje prijatelje? to ako nisam shvatio? Glava ti je i dalje pognuta. "Blesane." Rukom ti prelazi po kosi na zatiljku, gdje joj se nudi - loa pozicija za tebe, mogla bi te ubiti jednim udarcem kad bi znala kako. "Doi. Katedrala. Trebamo se duhovno uzdignuti prije veeri. Trebala bih biti jako lijepa." Ide s njom jer mora. Trebao bi joj rei neke stvari koje bi mogle biti problematine. Nee ih rei. Kia vas tjera u zaklon, ostavlja vas zadihane, nasmijeene i smetene dok se tein a katedrale nadvija nad vama, izaziva vrtoglavicu i osjeaj nagosti. Crkva, ali nije crkva, ne onakva kakve si ve vidio. Nekako za vee ljude, za vee poimanje Boga. Daje ti neto jo vee za nevjerovanje - Oe Na, koji si iz Klase asnika - dok u tebi tupo tutnji i kia pljuti po kamenu visoko iznad tebe. "Hej, lijepa je, zar ne?" Joyce se tu osjea posve spokojno. "Obino je staklo ondje gdje su prave stvari spremili u skladite, ini mi se." Prima te za ruku i ne pretvara se, eli da se to vidi. "Pa krenimo dalje." Nosi svoj prsten. udan miris dok oluja traje - nije to nikakva vlaga, prije nekakvo zelenilo, navala u stupovima, kao da cijelo mjesto pije, raste. "Skoro je vrijeme." Vodi te prema zidu, nekakvoj komplikaciji od tamnog, izrezbarenog drva, kamena. "Veernjica. Upravo mi to treba." Momak u dugoj plavoj halji kimne i rukama vam pokazuje prema vratima sa strane, crkvi unutar crkve, onome za to ti je objasnila da je kor. Unutra razabire klupe, oblik, ali ne crnu hrastovinu koja se uzdie iznad tebe u iljcima i novim iljcima, to osjea kao one trenutke prije uzlijetanja, kada motori trae polazak, napreu se da budu visoko i slobodni. Joyce sjedi onako kako se sjedi kada zna to treba initi, a ti sjedi pored nje, sa aicom drugih finih ljudi iz klase asnika. A kada je ustala, i ti si ustao i gledao ulazak kora staraca i djece. Takvu obuku nikad nisi proao, pa si spor dok prati sjedenje, ustajanje, kleanje i klanjanje prema istoku, slua molitve za svoje voe, zapovjednike i lokalne vijenike i u tome ne pronalazi nikakav smisao kao ni u samoj vjeri. Ali Joyce je spokojna pored tebe, smirena, 89

pa ostaje i nastoji da ne vidi Pakao koji te eka ako si zgrijeio, a postoji Neto i Pakao za tebe ako nema niega osim tebe i toga to ini. Tek na samom kraju nailazi na mir, kada je pantomima gotova, a orgulje pjevaju i prijete, podrhtavaju u najniim notama, prodiru gore u hrastovinu i ini se kao da e uzletjeti.Tada sklapa oi i preputa se, nema rijei da te uvrijede, samo bol koju osjea kad si vani na nebu. Joyce te potapala po nozi i ti je pogleda, vidi da je zadovoljna, odlazi s njom i prolazi pored vikara, s kojim se rukuje i koji ti se smijei kao da te blagoslivlja. Nije moja ena, frajeru. Drugog ovjeka. Nije uope ono to mislite. I ne vraam se u svoj leaj, ne veeras - reci im da sam pijan, da sam zaspao u ivici, bilo kakvu la koja e im se svidjeti - ak i ako cijele noi budem hodao, ili spavao vani na ulici, u blizini njezine sobe. Ne vraam se. elim biti s njom. Nikakve druge elje, nikakve druge molitve. elim biti s njom. I bio je. Alfred Francis Day bio je s Joyce Melanie Antrobus, roenom Collingwood. Nema druge istine osim te, maleni kamen oko kojeg se izgradio. Onaj koji je ona uzela. Leei na leaju tako daleko od nje, izgubljen 1949. godine, budan u kratkoj ljetnoj noi, nastojei da bude tih dok je sve to pucalo u njemu i boljelo ga - misli koje nikada ne bi trebao pronai. Zapisujem Antrobus u hotelskoj knjizi gostiju, uzimam njegovo ime prije nego to sam mu uzeo enu, Joyce lae o nenadanom dopustu, krasno iznenaenje, pa sam mogao biti s njom, Joyce se pobrinula za sve. Mislim da to nikad prije nije inila. Ne mislim da joj je to navika. Ne prestaje okretati glavu dok pustopoljina izvan njega sanja, glava mu je mrano zabijena u jastuk, oi sklopljene, ne sjea se je li ikad mogao gledati, samo uenje to joj svuda po koi osjea kucanje srca. Bila je to strana zbrka, toliko se bojao nje, bojao se da je ne povrijedi, smeta mu drhtanje i tama, zbunjuju ga, te je morao stati i zagrliti je, drati je sve dok nije doao do daha i poljubio je. U pravom logoru zavalio bi se i razmiljao o tome. Ne esto - samo kada je to mogao podnijeti, dok je jo vjerovao da e se opet sresti. Pa i tada je bio opreza n: neke uspomene, one koje eli sauvati - to ih vie trai, to se prije izliu. Racionirao ju je na poljubac. Planiranje poljupca. Vjerovanje da e biti jo poljubaca. ivot u tome, to te odrava. To te hrani. Samo jednom tjedno, neka bude subotom: tada u lei s toplinom njezinog poljupca. Ponekad bi stvari krenule dalje - pokuao bih razmiljati o razgovoru, romansi i povratku kui, a to bi skliznulo prema jebanju, ljutnji, ispriavanju, sramu i elji da se samo sakrijem u njoj. elji za spavanjem, za istinskim, dubokim snom lienim samoe. To nije previe nerazumno. Vratni miii jo mu vie naginju glavu unatrag, previe glasno die, ne moe se pribrati, misli mu vrludaju, ne moe doekati da sve otkrije. "Alfie." Njegovo vlastito ime dodiruje mu vrat u vrelini njezinih usta, rekla mu je lijepe stvari o tome kako je izgledao dok je ondje leao, dalje od bilo ijeg pogleda, koliko je zgodan. Nasmijeio se. Omoguio joj je da osjeti kako se smijei. To mu je otvorilo usta, to sjeanje, promijenilo mu oblik - dopustilo mu da se vidi kakav je doista - nervozan mali ovjek na gornjem leaju, gad koji se znoji i cvili dok svi ostali spavaju i dalje igraju svoje uloge - kao ljudi koji spavaju, umorni ljudi: ljudi koji e stajati na rubu vanih slika, ljudi koji e biti u pozadini znaajnih dogaaja. Te noi s njom nisam htio zaspati. Ali poinak je bio predivan. I oni jedva ujni zvukovi kada se promekoljila, ili otvorila usta, ili uzdahnula - a onda iznad nas, jurei prema Vododerini, pjevanje Lancova, njihova utjeha. Tada se gluposti s veernjice nisu inile tako stranima. Mogao sam ih dobaciti gore momcima - ne bi bilo nikakve tete. "Osvijetli nam tamu, preklinjemo te, Gospode 90

Obrani nas svojim neizmjernim milosrem Od svih zala i opasnosti ove noi." Posegnuo je ispod plahte i pronaao Jovceinu ruku, vrsto je stegnuo. Ali tada je bio previe sretan, previe oputen, te je spuznuo, pao pored nje u san, gdje nije mogla doprijeti do njega. Sanjao je o jami iz koje se vadi lapor za cigle. Sanjao je o onome to joj nije mogao rei i nikad nee. Ide u jamu. Otac nas je time plaio kada smo bili mali - rekao je da e nas baciti u jamu, uguiti unutra, rekao je da su konji upadali unutra i nikad se nisu izvukli - pokuavali su se primiti kopitima za strminu od gline da se izvuku, samo bi skliznuli i utopili se, padali po kosini boje senfa, i bili su gotovi. Ta voda, zelenilo koje je crno, to je uasno, takva dubina: odmah zna da e tu stradati. Gledao je sebe kako hoda umom i puzi do ruba, naginje se u travi meu nevenima do mjesta gdje je mogao dodirnuti ogoljenu iskopinu, gdje bi se mogao prevrnuti i upasti u tu hladnou - znao je da e biti hladno - ravno dolje gdje je zurio. Mislio sam, ako ga ubijem, svog oca: onda ga po zamraenju mogu odvui do jame i ba citi u nju. Odluio sam. Uzeo je propusnicu za etrdeset osam sati, osjetio je navalu uzbuenja. Sakrij ga u jamu. Skrivanje je bilo posve jasno, to je prvo ega se sjetio. Ono prije toga - ono prije toga bilo je komplicirano. Ne namjera, potreba da to uini, nego planiranje - proitao je dovoljno krimia da zna kako treba imati plan. Ali nije imao. Zapravo nije. Leei tik do Joyce, bio je miran, ni rijei o noi koju je proveo u Wednesburyu s ocem i svojim planom. ekajui kod puba, tog usranog puba - Veseli rudar - nema sumnje da je tu bio, naveer nikamo drugamo nije iao. Moda je unutra zauo njegov smijeh: njega kako je sretan i opija se, prava pijandura. Ali ekanje nije dobro jer te mogu vidjeti, prepoznat e te - a od ekanja se razbjesnio na pogrean nain: boleivo. Stoga je Alfred krenuo dalje, poao ulicom i zatim dalje, poeo se tjeiti tamom - jer ju je poznavao, proveo je toliko vremena u njoj na svom poslu, uvjebavao da vidi ono to nije mogao vidjeti. No njegova je odluka ipak bila donesena. Odlazak nije znaio da se predomislio. Ustvari, njegove misli kao da su uzmicale, nisu se mogle promijeniti: to je dulje hodao, manje ih je bilo, sve dok nije postao mraan i tup - tama u tami. Negdje je par vodio ljubav - uo sam ih. Tada to jo nisam uinio, ali ve sam to sluao. Sigurno su u nekom haustoru, ili naslonjeni na zid - ljudi se mijenjaju u ratu. Vie ih nije briga kao prije. A moda se pretvaraju u ono to doista jesu, neka se vidi da i drugi to osjete, ali nitko ne gleda. Nakon nekog vremena kroio je u sjenu koja je bila njegova ulica, oko njega uspon i kosina njezinog obrisa. Iznad njega zvijezde su bile goleme, zamijetio je - gotovo bolno svijetle. Ne ba bogzna kakav mjesec, ali toliko drugog sjaja ondje gore da bi mogao skrenuti s puta, posrnuti. Na kraju sam se spotaknuo, ogulio ruke na tovarnom putu kada sam pao - pokuavao sam spasiti hlae. Hlae pripadaju Kralju. Ali i moje su ruke njegove. Doekala ga je ruevina na broju 7, pustila ga da sjedi to je tie mogao meu razbacan im ciglama, ist malen krug od cigli jedna uz drugu kada su se pomaknule. Mislim da sam uo takora. Sigurno jesam. Nije blizu, ali tu je. inilo se ispravnim da se pomoli, ili zatrai oprotaj, ili neto kae za svoju majku, da se pripremi - ali glava mu je bila posve bistra, a no snano urlanje niega: ni suda ni pravila, samo se zrak uzdie i hladi do toke u kojoj moe biti smrtonosan i zvuk orgulja s radija - nekakva zavrnica - i lupanje ulaznih vrata i glas neke ene, negdje u daljini, doziva kao da doziva kunog ljubimca. Gotovo da je mogao ostati tu gdje je bio sve do jutra, a da nita ne uini, otii bez ubijanja. Gotovo da jest. Zatim je vrelina provalila u njega, ispunila ga, i znao je to treba uiniti. 91

U svaku ruku uzeo je po ciglu i iziao van na plonik, krenuo natrag prema pubu. Mogu gaati u tami, mogu. Imam grif mitraljesca. Grad se raspada na komadie, ne moe rei to bi se moglo dogoditi, to bi nekoga moglo pogoditi u glavu. Neka bude uredno - daj mu ono to je on dao njoj. Nije teko vidjeti put - upamtiti - sklopljenih oiju, otvorenih oiju, nema nikakve razlike voen je vjetinom mitraljesca - njegovi snovi o tome nakon toga uvijek su isti, jer od samog poetka to je bio nekakav san - jurnjava naprijed u bavi noi, tom zaklonu - oprezno gazi, kraljenica napeta i spremna - preko ulice i dalje. A onda je dobio svoj poklon - cijela mu je stvar leala na dlanu. Nekako ti doe da zahvali Bogu. Ili zahvali zamraenju. Jer sada se uje povlaenje i tropot nogu njegovog oca - Alfred prepoznaje taj zvuk po munini u trbuhu prije nego to je poeo razmiljati - isti kao onaj kad je kao dijete leao u krevetu i shvaao da e ubrzo biti loih stvari, izazvat e ih njegov otac, koji je kod kue. Nikoga s njim te noi. Tvoj je otac sam. Nikoga naokolo. Bez zatite. Miruj. Procijeni hitac. Budi nevidljiv. Prva cigla poletjela je iz Alfredove ruke kada je njegov otac bio na etiri koraka, kut je procijenio na dvadeset i pet stupnjeva. "to -?" Promaio sam. Slua kako cigla pada na kocke. Prestraio se - tu je to komeanje tkanine, kretanje i njegov glas izlazi iz njega, slabaan, prije negoli se uspio pribrati. "to -?" Smijao sam se. Neujno sam se smijao. Razjapljenih usta. Stavi drugu ciglu u desnu ruku, zamahni, baci je, neka propadne cijeli jebeni svijet, neka propadne taj jebeni gad, baci svoje srce, naciljaj, jer to e ga ubiti - tvoje srce, ti, to ubija. Mek udar. Negdje u tijelo. Ne u glavu. "Ej, tamo... ta je to? Ej?" Seronja je teturao i posrtao. "Ej? to sad -" Stoga si morao dalje, pojaviti se, dovriti."Vidi..." Zatim se pokuao nasmijati, sprijateljiti se s nekim tko ga je ozlijedio. "Hej?... to sam ja." Noge mu se zapleu dok se osvre, pokuava te pronai ondje gdje nisi. "Ovo je stari Arthur... Ej -" I zvuk koji nisi razumio, udar i povlaenje nogu nakon toga, i onda neto pada u vodu, pljusnulo je u vodu, bori se za zrak. Upao je u kanal, nije li? Nije shvatio da smo stajali na mostu - ili to, ili nije posve shvatio. Posrnuo je i pao preko zida, sruio se u prosjek. Ustvari, nije dovoljno duboko da se utopi. Ne ako nisi pijan, teak i onemoao od oka, a noge su ti zapele u blatu. Onda ti treba pomo da se izvue. Treba te spasiti. "Ej. Hej!" Podigao je seriju valova - uzrujao si se jer bi netko mogao uti i doi. "Znam d a si ondje." Jo jedan udar dok je lupao po vodi. "Pomogni?" "Neu." Paljivo si prelazio nogama po cesti dok nisi osjetio ciglu. Zavitlao si je dolje. uo si kako ga je udarila. "to - ?" Tiho si progovorio."Neu. Neu ti pomoi." Pokuavao si napipati drugu ciglu. "Tko - ?" Pljutanje u kanalu postalo je mahnito, ali ubrzo je oslabjelo. Bilo je tu neto porazno. ovjek se pokuava uspraviti i ne moe. ovjek se ne moe osloboditi. "Ej?" Pomisli da zna tko si. Svia ti se pomisao da zna. Glas mu je postao umoran i slab. "Ej." Nije se oglasio kad ga je druga cigla pogodila. Sada si dobro naciljao. A onda samo zvukovi. Trebalo mu je neko vrijeme. Svia mi se to mu je trebalo neko vrijeme.

92

Alfred se nagnuo preko mosta i sluao, sluao dok komeanje nije posve utihnulo, valovi se smiruju uz obalu, povratak mira i odraza, zvijezde. Mutni oblik, onaj koji je bio vaan, umirio se kod ozidanog ruba obale s lijeve strane. Alfred je gledao u sluaju da se opet pomakne. Neto nalik na ruku posegnulo je prema njemu u trenutku dok nije posve obraao panju. Bio je to trenutak kada se inilo da se glava okrenula, blago protresla, Alfred je oekivao pogled, otvorena usta da ga pozovu imenom. Ali to se nije dogodilo, jer mrtvi ostaju mrtvi. Dugo sam se zadrao na mostu - sve dok nisam zauo korake - par iz slube za uzbunjivanje. Rekao sam im dobra veer, ali oni su me jedva pogledali - prvo od mojih nestajanja. Dobar mitraljezac uvijek zna kako nestati. Dobar zarobljenik uvijek zna kako nestati. Dobar ubojica uvijek zna kako nestati. uvari su dijelili cigaretu, razgovarali o utrci pasa, druili se. Jedan je rekao da mu je hladno. Menije bilo vrue, bio sam prepun ivota, mogao bih hodati cijele noi, zauvijek. Hodao sam kilometrima. Toliko kilometara. Probudio se pored Joyce, obliven znojem s mosta na kanalu, tim trajnim, udnim bolom. Sjetio se eljeznike stanice, hvatanja prvog vlaka za Birmingham. Onda ju je poljubio. Bez majke, bez oca, ti si dovren ovjek - slobodan. Onda moe poljubiti koga god eli. Ona se polako probudila i ugledala ga. Ne moe razumjeti samog sebe dok te netko ne pogleda na taj nain, na nain da u tebi pronae svoju radost. A moda se nikad nisi toliko prevario. Tko je jebe. Tko je jebe. Tko je jebe. Drao je glavu rukama dok su lane barake klizile prema svitanju. Izgubio sam sva pisma koja mi je poslala prije logora, nemam nijednu njezinu rije iz vremena kad sam bio slobodan.

Ivor je sluao, ali nastavio je pripremati tost dok si priao. "Pokuao sam pronai mjesto gdje se to do godilo, ali nisam se mogao sjetiti ulice. Mislio sam da je to Dean Street, ali kad sam doao onamo, nisam bio siguran... Sve se promijenilo." "Mm-hm." Ivor ti je okrenut leima, uposlen: malena krika kruha u tom golemom ianom okviru u kojem je pripremao tost - stavio ga je na plinski plamenik i ekao. "To je London za tebe." Na taj je nain uvijek dobivao najgori tost - oprljen okvirom i loeg okusa. Ali sada ste se obojica navikli. Dobar vam je. "One noi kada se to dogodilo, bilo je to nakon... ja sam..." Ne eli govoriti o zabavljanju u onom dugom danu dopusta: sonim ljetnim satima koje moe okusiti i odlasku u kino sa Joyce, odlasku u London sa Joyce, nakratko i pristojno, dodirivanju Joyce, oprezu - osim u kinu - groznom ponaanju u kinu - rukom si joj prelazio po arapama i onda zlatan osjeaj njezine koe i na trenutak joj prijee preko mufa - sve ti je to ona dala. Moram stati prije nego to netko primijeti. I ona je mene mogla dirati - nije mi smetalo - svialo mi se. Naravno. Bio sam njezin. Ali inilo se da joj to nije previe drago. 93

Gotovo zadnji put da sam je vidio. Toliko ekanja tih tjedana - udna odgaanja, udni, kratki dopusti, neoekivani - naizgled beskonano tumara-nje naokolo. Zatim je trebalo u Hamburg, ali to jo nismo znali: Hamburg i Hamburg i Hamburg. Ali to nismo znali, jo nismo. I dvadeset i tri odraena odlaska, sve je bilo izribano, odmjereno. Ali ona me je sprijeila da mislim o tome. Jo sedam operacija, kao da su me pratile cijelo vrijeme, a nikad se neemo sresti. Ali Joyce me je sprijeila da mislim o tome. Joyce je naveer bila poarna, pa si sam lutao gradom, njezin miris na tvojoj kragni, tvojim prstima, njezina vrelina u osmijehu koji nisi mogao obuzdati, u brbljanju sa strancima, u tvojoj jako sretnoj srei. "Na kraju sam samo lutao, zna." "Samo si lutao Sohoom... Posve neprimjereno za vojnika." Ivor je okrenuo previe kompliciranu sklopku - dizajn nije njegova jaa strana - i poeo gnjeiti neispeenu stranu kruha."Hoe ovu kriku?" "Ne, ti je uzmi. Dosta mi je." Ali nije ti bilo dosta, nikad nee biti - samo ti je muka, munina u trbuhu zbog Joyce. eli jesti cijelo vrijeme, dok ti ne pozli, ali onda se sjeti koliko ti nedostaje i gotovo je, klopu ne moe ni pogledati. Ona te je prisilila da odrava letaku teinu. Koliko si ve u stanju. Stranja soba u knjiari bila je plava od tostiranja vie od polovice truce kruha. Bilo je mirno jutro. Nema drugog posla osim tostiranja. Nema nikoga, Alfred s knjigama koje su samo njegove, to je volio - patrolirati tim podrujem, poravnavati hrptove knjiga na rubovima polica. "Kako bilo, naao sam se s Dickieem Molloyem i Milesom da popijemo nekoliko piva, a onda su oni odzujali dalje - da negdje organiziraju romansu. A meni se ilo u etnju. Previe energije - trebao sam se kretati." Znao si na kojem je krovu straarila. Pomislio si da bi mogao poi i nai se ondje gdje bi te mogla vidjeti, ili samo osjetiti da si u blizini. "Opet sam bio sam, iziao sam na ulicu i ondje je bio onaj smei tip, komandos." ovjek je priao Alfredu, jako ozbiljan. "Poznajete li mehanizme bombi? Ja sam obuen za bombe." Moda francuski naglasak, svakako strani, a kad si bio dovoljno blizu, mogao si vidjeti da s njim neto nije u redu, da ga treba izbjegavati. "Znam neto o bombama. Da. ivio, stari." I Alfred je brzo proao pored njega, ali onda je zamaknuo u haustor provirujui van. Komandos se vukao mlakim sutonom i pronaao drugog zrakoplovca, jedinog prolaznika - priao mu je, potapao ga po ramenu, rukovao se s njim, privatnost ulice priljubila se uz njih, sjene su nailazile na sjene i mnoile se, sputala se no. Zatim se komandos odmaknuo, kopao je po svom ruksaku, ruke sve vee, zauzete neim kada su se pojavile. Na trenutak je uplja uurbanost Londona iza tebe ieznula i onda je podi gao ruke, djelovao je na nain koji ti je bio poznat, onaj koji te nagoni da se skloni bez razmiljanja. Neto je bacio, to je primila sve gua tama, usporila ga, ekala. A onda nekakva buka i plamen, njezino sredite kuca prema tebi, poznaje te dok ogoljava tvoje skrovite, ispranjava ga svjetlom. Neoekivana provala vode, nekakva kia - eksploziv je pogodio spremnik s vodom - i prozori koji se tresu dok je komandos prekriio ruke i kimnuo, a RAF--ovac je doleprao do njega, lupnuo ga po leima. Zagrlili su se i onda poskoili, smijali se tome to su uinili. Zatim su krenuli dalje ruku pod ruku i ti si morao poi za njima, slijediti ih jer nisam znao zato. Mislio sam da mogu uiniti neto jo gore i da ih trebam sprijeiti. Ne. Mislio sam da su poput mene. Mislio sam da su mi pokazali kakav sam. Mislio sam da trebam shvatiti to treperenje beskonanosti koje se vidjelo oko njihovih glava. Iza tebe je ulica koju su otetili poela cviliti i buati. Pod nogama osjea netom razbijeno staklo.

94

Kada su doli do raskra kod New Oxford Streeta, ta su dvojica zakoraila na ulicu i onda zalegla. Namjestili su se i rairili. Ne moe rei jesu li umorni ili moda ele da ih neto zgazi, moda vatrogasna kola koja idu prema Dean Streetu, ambulantna kola. Vidi kako im prilazi pozornik, oprezno. Kad je unuo, malo mu se nakrivilo limeno pokrivalo za glavu i zna da razmilja o eksploziji, ili da pokuava zatititi glavu. Komandos, jo uvijek u leeem poloaju, pria s njim, rukama ilustrira neto to se uvija i bjei. Ne moe ih uti, ak ni kad si se pribliio, jer govore jako tiho. "Ne znam to je bilo nakon toga." "Netko je poistio ostatke.To se uvijek dogaa. Ve sam ti to rekao." Ivor je sjedio za stolom, lomio je svoj crni tost ne sluei se tanjurom. "Neki plemenit vatrogasac pacifist." Ivor se nacerio i nagnuo naprijed, namjestio se tako da mu vidi oiljak, ozlijeeno oko suzilo je kao i uvijek - kao da je pijano i podmuklo. "Kad si to ve spomenuo, mi smo jako dobri u raiavanju. Jedan kolega, kojemu neemo spomenuti ime, poistio je bezbroj boca rizinog viskija i opasno razbacanog nakita, a jednom prilikom, ini mi se, i nekoliko svenjeva preanog baruta." "Istina je to se govori - rat je pakao." "Oigledno. Jedne se noi uvukao preko krova i odmah krenuo prema skladitu karameliziranog eera." Kada je zagrizao, tost je zazvuao kao da je glaziran, govorio je punih usta. "Margarin - kao prvo, siv je - prepun je krhotina." "Pa i treba biti." Od Ivora moe podnijeti svakojake gluposti, zbog naina na koji promatra zgrade - jednako kao i ti. Poi bilo kamo i zatei e se kako razmilja gdje e pasti prvi keks i razvaliti zgradu, prepustiti je palikuama da se smjeste i igraju. Nije lako izabrati mjesto za ivljenje - preblizu mostu i gotov si, preblizu pruzi, preblizu tvornici, preblizu luci, aerodromu, zatvoru, doku, tunelu, brani, elektrani, rafineriji, rijeci, cesti, kanalu, umi, planini, tvom susjedu koji je ve mrtav, a kua mu gori. Drveni podovi i drvene krovne grede: to znai da si izgubljen, tvoj tavan plamti nad tobom i pada im ploice otpadnu. Uske ulice i plamen e preskoiti, ojaati, pojest e tvoju sjenu. Tvoje spremite ugljena i nafte, tvoje razbijene plinske instalacije, one e gorjeti i sluiti neprijatelju, onima koji te pokuavaju ubiti. Knjige i papiri zaboravit e na sebe i pretvoriti se u gorivo, kao i tvoj namjetaj, kuni ljubimci, odjea, tvoja kosa. A ti e vidjeti mete iza meta: nita osim meta i sablasnih kratera kako se pomaljaju u zemlji, valove praine i kolute dima kako prelaze preko toga. Osjea zranu fotografiju koja gleda dolje prema tebi koji stoji, eka da te raznesu. Ti si uvijek meta na ogoljenom zraku. A ponekad sanja o ljudima, bombama i metama kako ue jedni od drugih, testiraju se i usavravaju, mijenjaju - samo to su oni uvijek isti - sagraeni su na brojevima i plamte, to e rei, na smrti. Ali ti ne govori o smrti. Samo si uspio rei da poznaje mehanizam bombi. "Ima malo?" Ivor mae svojom alicom za aj tamo-amo kao da e na taj nain dobiti jo aja, na neki e ga nain iscijediti iz kutova. "Imam li ega?" "okolade. Jede mi se okolada. Ili kola Pontefract. Koliko se kolaa Pontefract dobije za kupon?" "Izgledam li ti kao jebeni slastiar?" Lagano je preao prstom pozdravom obrazu. "Ne." A zatim je opet nakrivio glavu, kilji prema tebi poput svrake - kao kakva ptica, neka runa ptica. "Izgleda mi sjebano. to ti je?" "Nita." "Ne smije lagati - od toga ti pocrni jezik. Moja majka tako kae, a ona je uvijek u pravu." "Mislio sam da si sve nauio od dadilje." "Mislim da me brka s nekim drugim."

95

U pravu je - naglasak, njegova visina - nisi idiot, shvatio si - ima dana kada ga eli brkati s nekim drugim. mirnuo je ozlijeenim okom, zadebljalim kapkom, nasmijeio se kao i uvijek kad zna da je u pravu. Pluckrose. Ima dana kada eli da je on Pluckrose, kada ga voli zbog Pluckrosea, kada nastoji brkati sebe s nekim drugim. Izvukao se iz stolice s vie napora nego stoje potrebno i preao rukom po vesti."Mislim da u potraiti etku za kosu i oistiti prainu s gornjih rubova polica, neka te knjige budu iste, bez ijedne mrlje." Naljutio si ga - taj je sjaj vidljiv tik ispod njegove koe."Oe sa mnom?" Krati rijei. "Samo je jedna etka." "Ah..." Zastao je, dovoljno blizu da osjea njegov miris - blag zadah, mousni miris ovjeka koji ivi sam i uvijek e biti sam, a nije ga briga. Nastoji biti bolji, svjeiji od toga. Sagnuo se da bude na tvojoj razini. "Sada vidim." "to?" "Traak krivnje." "Nita od toga." "Ne, definitivno sam vidio. Proao je poput oblaka. Definitivno krivnja." "Nema nikakve krivnje." Ne zna misli li na vae prijateljstvo - da se, ustvari, temelji na mrtvom ovjeku kojega nikad nije upoznao. "Nita od toga." A moda on eli da razmilja o drugim stvarima, o bombama. "Naravno, naravno. Nema razloga za ita drugo osim za nedunost. Nema razloga da bude kriv."Gurnuo te u rame i opet namignuo. "Izvukao si se." Ponekad je seronja, Ivor. Ponekad je govno.

"Neu to uiniti. Ja sam prokleti mitraljezac. Ako elite i zgubiti mitraljesca, onda ste totalno sili s uma." Bastard je uao u trupu aviona P kao Pivo. "Neu to uiniti. Nije me briga." Ostatak posade spakiran zajedno s njim, zguran u prostoru koji nije bio nikakav prostor, izmeu glavnog izlaza, kutije za prvu pomo, boca s kisikom, rezervnih padobrana, termosspremnika, gadnih kvrga i rubova cijevi za gorivo: gore i dolje s lijeve i desne strane. Sve je bilo jo vie zgurano nego obino jer su straga iza prolaza ukrcani tajanstveni paketi. Tajanstveni paketi omotani smeim papirom razlog su zbog kojeg su tu. Molloy sjedi lea okrenutih ostalima, noge mu vise preko ulaza. Alfred se naslonio na kosinu koja ga vodi do njegove kupole, gdje mu je mjesto. Nema niega o to moe lupiti glavom a da mu ve nije poznato. Tada ti dode da pomisli - kako emo doista izii? Ako budemo morali. Ona nam nikad nee dopustiti da je ostavimo. Svi nai Lancovi vole svoje zrakoplovce, vrsto nas dre skroz dolje do tla i ispod njega. Skiper je zurio iza Molloya prema suncu koje je sada nisko, pada prema veeri i odlasku na zadatak. "Pa... Slaem se." "Da me je -" Bastard odmjerava skipera, zatim ostatak posade. "Zato onda...?" "Samo sam rekao da je to sugestija. Time se jo nisu sluili. Ali po meni, to je glupa sugestija. Trebaju nam svi mitraljezi koje imamo." Bastard je pokuao uloviti Molloyev pogled, ali on nije htio okrenuti glavu, izloio je ukoena ramena i pramen dima iz cigarete. Ukljuio se Parks, koji je uvijek isticao oigledne stvari: "Ja bih 96

to uinio, momci. Bih. Ali netko mora izbaciti paket svake minute.Tako su rekli. Pokuaj to raditi i pucati s desne strane - mislim, ne bi ilo, je li tako?" "Znamo." Molloy se oigledno prije obraao vratima nego posadi, neznatno je podigao pogled i promrmljao: "Svi to znamo." "Ne mogu zbog navigacije... Od efa nikakve koristi." "Ba ti hvala." "Mislim, ti mora biti ondje gdje si uvijek, stari. A ne moemo petljati s Milesom." "Ne bih rekao da moemo." "Torrington ne dolazi u obzir - moramo se drati putanje dok padaju bombe, i cijelim putem izbacivati ove stvari. A Skip je... skiper." "Ja u." Molloy se okrenuo i naslonio koljenom na rub otvora. Uzdahnuo je i podigao ga. "Ja u izbaciti tu jebenu stvar. Samo ja to mogu. Ali ako vam ustreba inenjer za vrijeme leta - istiem, bit ete u govnima." Skiper ga je promatrao, glumio nedunost. "Ako bude kakvih problema, mogao bi sve zajedno izbaciti odjednom... ini mi se." U rukama mu je traka crnog papira, presavija je i odmata, poleina je od aluminija, zabljesne i onda sakrije svoj sjaj. "A mogao bi obaviti svoje i onda se primiti ovoga." Bog e ga znati koliko je paketa bilo natrpano sa strane, ekaju Molloya da ih odmota i izbaci. "Nije da bih se ikad drznuo pomisliti da vam kaem to trebate initi." Njihova nova tajna samo papir i folija. "O, a ja nikad nisam mislio... ti ne petlja s takvim glupostima, je li tako... samo si skiper i na ponizan sluga." Molloy kimnu, zadovoljan stoje u centru panje. "Apsolutno. Nikad ne bih ni pokuao." "I puste naredbe za izvravanje..." "Nije vano za moderne zrane snage." "Shvaam." Molloy coknu, gotovo je popustio, kesio se: "Sve u svemu, rekao bih da nam je bolje bez dodatnih problema, inae smo sami krivi ako poginemo." Posadi je namjestio najozbiljniji izraz lica, toliko je nisko spustio crne obrve da je pravo udo ako je ita mogao vidjeti. "Onda vam je bolje da svi generatori rade, gadovi - a ovime stroj preporuujem svetoj Riti. Neka se nita ne zapali, neka ne bude pogoen rapnelom, samo ga spremite u dep za kasnije jer ja neu biti dostupan: bacat u njihove tajanstvene pakete kroz padobransku signalizaciju - i bolje im je da funkcioniraju. Inae u se vratiti i proganjati te klaunove do groba." Povukao je iz cigarete kao da ga je opet gadno uvrijedila, zatim je zabacio glavu i buno se nasmijao iz grla. "Mogao bih ti sjediti u krilu, Miles, i bacati ih kroz tvoj prozor. Nema nita protiv? Kako god okrene, smrznut u se k'o pika." Podigao je svoje goleme, pametne ake i stavio ih ispred lica."A ovo su bile magine ruke... cijenjene od mnogih na toliko divnih naina." Miles primi Molloya za oba njegova magina runa zgloba i ljupko ga pogleda. "Moe mi sjediti u krilu kad god eli. Ali zauzvrat elim najlonke, ribu za ruak i sve tvoje tablete Horlicks*." "Ti si nevjerojatno zahtjevan gad." Skiper je namjestio svoju letaku kapu - onu koja je nekad bila nedirnuta, respektabilna, ona zbog koje je sada djelovao kao stara kuka, jer takav je i bio. "A mi cijenimo tvoju portvovnost." Svi su tvoji ljudi stare kuke, ak i Parks. "A dobro je kada te cijene, pilotski asnice Gibbs." "Da, ali dosta je vie tih pizdarija. Hvala ti, Dickie." "Nisam nita drugo ni oekivao." "Zaepi." Skiper blago lupnu Molloya. "Kako bilo, to je jedino rjeenje. A zacijelo e drugi put smisliti neko bolje." "Jesi li ga ikad uo?" "Momci." Skiper se zadovoljno iscerio prema posadi. "To je ono to smo oduvijek htjeli samo nae krasno novo tajno oruje." Lupio je Alfreda po nozi. "Ne moe se aliti kada ima tajno oruje." Alfred mu se isceri, ne mora rei da e biti sigurni jer imaju skipera i nita se vie ne moe poeljeti. "Vidjet emo hoe li funkcionirati."
* Naziv kompanije koja od 1873. proizvodi hranu za bebe na bazi mlijeka, u Britaniji je proizvod bio
popularan kao sredstvo za spavanje i ublaavanje mamurluka. Op. prev.

97

Molloy se kretavo nasmije. "Jesmo li ikad bili opskrbljeni neim to nee funkcionirati? Sama pomisao..." Skiper se pokrenuo, a Alfred ga je pratio - svia mu se drati na oku svoju sigurnost, voli provjeravati je li sve u redu. Dok im je na rasporedu da lete, nita ne smije ometati skipera, to znai da ga Alfred dri na oku kada moe, prihvatio se te nove dunosti da se pobrine da nitko ne gnjavi njegovog kapetana. "Evo, efe." Skiper zadnji put presavije njihovo tajno oruje i zatim ga preda Alfredu. "Za sreu." A za sreu, kada bude vrijeme, Alfred e donijeti gramofon i njihove ploe i njegova e posada biti s njim i pripremati se za polazak. "Dajmo, momci. To treba obaviti. Ne sjeam se tono o emu se radi, ali siguran sam da veeras imamo nekakav dogovor." Ali Hanson je, naravno, morao upasti. "ekaj malo, ekaj malo. Kad smo ve tu, ba bismo mogli." Za pojas je zataknuo oba palca i znakovito mahao prstima. "Ba bismo mogli." "Boe, kakav si ti pokvarenjak." Ali skiper je kimnuo i s Molloyem na elu spustio se Ijestvama kod kotaa na repu. Od jakog sunca jedva su gledali. "Kui i nikakvih problema svaki put kad smo to napravili." Hanson raskopa lic. "O tome se ne moe sporiti." I onda su se namjestili i uredno ispiali po gumi. Zbog ega se Alfred jo uvijek crvenio - nije bilo pristojno. Radije bi razgovarao sa P kao Pivo kako je to Molloy inio, kako su to moda svi inili - ili joj pjevao, poljubio je, Bog e ga znati to joj je najdrae. Dok se sputao Ijestvama, potapao ju je po koi, osjetio da je topla i iva. Veeras Hamburg. Hamburg i tajno oruje, skiper i P kao Pivo. O tome se ne moe sporiti.

Logor je postao nervozan, popustila je stega. Jo jedan tjedan i nema nas vie. Nije bilo razloga za uzbunu, nije bilo razloga da se pomisli kako e biti ikakvih problema, ali ipak mjesto nije bilo sretno. Tog jutra neki se tip rasplakao u atoru menzi. Gad - Alfred je pomislio daje to bio Gad - uetao se i intervenirao, ali to to nije bilo u redu ostalo je takvim. Bilo je svae kod tueva, gotovo posvuda. Dio je razloga ekanje, samo stara, stara ledena napetost, njezin jeziac u tvojim prsima. "Pun nam je kurac tog ekanja Jebene noi da doe do oranja, Jebeni Huni i njihovi jebeni topovi, Dobar eksploziv, bombe, sve ih spali Jedva ekam svoj jebeni avion Jedva ekam da jebeno poginem." Iza Alfreda veernja partija kriketa posve se razvodnila. Odlutao je do ograde, usudio se nasloniti ravno na nju, nije se uope oznojio niti pomislio na straarske tornjeve - na nitkove koji promatraju, pucaju - na kompanjone koji gledaju i misle da je prolupao. Nervozan uzvik igraa zauo se iza njega i on se napola okrenuo, shvatio je da je uhvatio lopticu kada mu je ve bila u ruci. "Dobar si, ovjee." Alfredu se svidio poznat, noni udarac kada ga je koa pogodila u dlan. Nasmijeio se. 98

Nisi znao da to jo uvijek ima u sebi, zar ne, na mali? Vjete ruke - kao Cardini. Neki oznojeni tip klimao se prema njemu, ispruio je ruku. "Kaem... dobar si, ovjee." Htio je svoju lopticu. Alfred mu je nije htio vratiti. "Ako ti kae." Nakrivio je glavu i dalje se smijeei. "Ne znam ti ja." Prekriio je ruke. "Sjajno hvatanje..." ovjek je stajao ispred njega, zdepast i zapuhan, nenavikao na fiziki napor. "Ali trebali bismo nastaviti igru." Sigurno je negdje imao lagan posao, kancelarijski. "Je li." Nekakav smijeh motao se Alfredu negdje oko kraljenice, a on je razmiljao kako je i njegov posao u zadnje vrijeme bio lagan, razmiljao je da se tome nee vratiti, da ne mora. "Ba lijepo." ovjek se nagnuo kao da namjerava ugrabiti lopticu, ali samo je uhvatio Alfredovo rame i apnuo mu tik uz obraz: "Htjeli bismo te slikati. Posve bezazlena fotografija. Civilna odjea. Moe dobro posluiti. Baraka 4. Javi se." "to?" ovjek je otklipsao natrag, zagladio kosu. "Dobro izvedeno." Kimnuo je, kapljica znoja pala mu je s nosa. Alfred uze lopticu i baci je to je jae i dalje mogao, gledao je kako se odbija od kosin e krova i nestaje. Igrai kriketa zareali su prema njemu, nimalo estoko - kao da im je bilo drago to se konano mogu ljutiti zbog neega jasnog. ovjekje samo stajao i opet je kimnuo prije nego to se polako odvukao dalje, krenuo je putanjom Alfredova hica. Bilo je to dobro bacanje - i dobro hvatanje, kakvo bi izveo prije est godina - a bilo je neke logike u tome - kada eka, onda zna da e se u tvom ivotu sigurno pojaviti ta brzina, ta dubina, to uasno bujanje koje na kraju vie nee moi podnijeti. Boje - bile bi tako otre i napadne, poele bi se mijeati, sve dok se ne bi obradova o tami - i odlazak meu civile, daleko od svoje posade, nisi mogao povjerovati da netko moe biti tako isprazan, tako uspavan - i onaj okus sendvia Vojske spasa, kruh sa demom - bio bi poput glazbe i glazba, dolo ti je da se rasplae, nain na koji je klizila po tebi, puzala ti po prstima i podizala kosu i Joyce. "Zapisuje li ovo u svoje opservacije?" Kad si to rekao, stajao si kod njezinog kreveta. A bila je gotovo posramljena kada ti je rekla: "Treba zabiljeiti sve to vidi." Nije te pogledala, ali oblik njezinih usta koketirao je s tobom. "inim to mogu", a kada su te njezine oi pronale, ruke su ti zadrhtale. "Ali nisi valjda, zar ne...? ne ba sve. Nisi valjda?" Joyce je leala na zlatnom poplunu jer si je zamolio - na pomonom leaju i zlatnom poplunu, premda ne biste trebali biti tu u njezinom stanu, nikako ne biste trebali, ne zajedno, ak ni danju, jer netko bi mogao primijetiti tvoj dolazak ili odlazak i mogao bi neto rei - cijeli grad samo ogovara ali uope te nije briga, a zlato titra oko nje, tako da se ini kao da lei u blistavoj travi, u krznu, utonula je u sjajno krzno. "Htio sam rei da... Tko to ita?" "Nisam sigurna." Sva je tako blizu i nikad je takvu nisi vidio, nikad vie nee - nikad ti se nije pokazala - nain na koji blista, naga, naga i blista, nain na koji zrai. Jedna noga svijena ispod druge, njezino desno koljeno okrenuto prema tebi, otvoreno. "Ali ja im samo kaem..." Primila te je za ruku i drala je, gledala kako stoji dok si se pitao to bi trebao uiniti, to bi najvie voljela. "Kaem kako se osjeam, ne spominjem imena ni druge stvari - nije toga ba puno." Neka drhtavica u njezinom stisku, napetost pritiska koji moda nije oekivala. "Hladno ti je?" "Ne." "Hoe li..." Palcem si preao po oblini njezinog dlana i zatim jo jednom. "Htio bih..." Njezine ake i podlaktice smee od sunca, ali sve ostalo tako je blijedo, tako golo, a ona moda eli da i ti bude takav, ali ti moda ne moe, ne moe se skinuti na danjem svjetlu jer ni u kojem sluaju nisi uljana slika, nisi zgodan mukarac - ali onda su njezina usta opet poprimila onaj oblik i ti si kleknuo na krevet i povio se i naklonio joj se i sakrio lice ljubei joj dojke, jednu pa drugu, jednu pa drugu - malene dojke, vrste i napete i dovoljno lijepe da se rasplae, premda nee: 99

ljubi i lie, to se do sada nikad nisi usudio - samo si uo o tome, kimao dok je Dickie Molloy priao da ene to vole, to ti je esto spominjao u raznim barovima - a to je njezina bradavica u tvojim ustima i ima okus po njezinom osmijehu i doe ti da je zagrize dok te ona objema rukama prima za glavu i izgleda kao da doista uiva u tome, die i iva je i drhti pod tobom, vrela koa pod tvojim rukama, i njezine se noge podiu, obgrljuju te, oko tebe su i ti se lagano sputa po njoj, odlazi. Ona je prekrila moju najbolju odoru. A onda i mene. Najbolje od mene. Tako lijepo da se rasplae. Posve je nepomian dok ga misli pogaaju, puta ih da ga naciljaju. Ponekad bi to inio zbog druenja - dopustio bi tono toliko boli da sebi djeluje kao da je iv. A onda je posve lako potrati i zabiti se u ice na ogradi, zakaiti se prstima iznad glave i visjeti. Sam to trai, da, frajeru. Ej, ali to neu dobiti - nikad neu. Ali nije on bio kriv, ne samo on, za taj propust u obrani. Dan mu je loe zapoeo, snom o posadi u autobusu: sluao je kako se zaustavlja kod barake i onda koraci, teko povlaenje nogu njegovih momaka, nije se mogao zabuniti: njegova posada prilazi u letakim izmama, uspinje se stepenicama i onda zastaje. Hladnoa u njegovom snu, gledao je sebe kako silazi sa svog leaja i slua, polako se kree i opet slua dok se nije naao kod vrata, samo nekoliko centimetara drva izmeu njega i njegove prave obitelji, njegovih dragih prijatelja. Ali vie ih nije mogao uti. Nije mogao uti njihovo disanje. Uplaili su ga. Nije to nita, naravno, kada se probudi, ponovo u stvarnosti. Ne radi se o tome da stvarnost nije bila smijena rije: ono to postoji i realno je, ali i ono to se nalazi ispod pojavnosti, ono to je istinito. Dakle ono to vidi, ali i ono to se krije u tome. Zbog toga je sve klizavo, to znai da ti treba neko vrijeme da se otrese svojih snova - ak i kad si na nogama, koraa i budan si na danjem svjetlu, tvoja bosa stopala, topla na drvenom podu, i ustaljeni kompanjoni odlaze prema tuevima i sve je kako treba, barem koliko moe oekivati. Alfred je mislio da e dijelovi njegovog sna sada zauvijek ostati u njemu - na nain na koji mu siuni komadi krhotina rapnela ponekad probijaju kou da bi ga konano ostavili. Zatresao se, prodrmao ogradu i onda je pustio, sjeo u prainu naslonjen na stup, a logor ispred njega bio je sve tii, pripremao se za jo jednu no. Dakle smatraj se sretnim kad si budan i sjeti se sretne posade. Sjeti se Hamburga one Magine Noi. 22:50 i oni su uredno izili, sve je kako treba - ne moe okriviti Parksa, on je uvijek bio na svojoj putanji. "Burton Coggles, Carlton Scroop, Sloothby..." A nikad se nije umorio nabrajajui imena mjesta dok su letjeli prema obali. "Mavis Enderby - sjajno je to vi momci doista moete bilo to nazvati Mavis Enderby. Zvui kao bibliotekarka..." Skiper ga je pustio neka brblja neko vrijeme, a onda ga je zaustavio. "Ima jo dva i onda zaepi." Sve je to bilo dio Alfredove pripreme - provjeriti telekomunikaciju i kisik, staviti masku sa zatitnim naoalama, namjestiti je - osjetiti vunu Joyceine kape udobno na glavi i pomisliti na nju, samo jednom, prije nego to je cijelu sakrije - i zauti nasumino nabrajanje s karte. "Worlaby Carrs." "I to od ovjeka roenog u Nanaimou* - gdje god to jebeno bilo. Jo jednom. A onda na posao." Lincolnshire je nepomina, tamna tkanina koja se udaljava od Alfreda i P kao Pivo dobro se oglaava, ivahno dok se trza i protee u prometnoj guvi u zraku - njezina je eskadrila s njom: njezino krilo, njezina grupa i oni iznad nje: maksimalan napor. Drugi Lancovi, Stirlinzi, Halifaxi, Wimpii - pomisao na njih uzdie se s Alfredom: od njihovih silueta hvata ga blaga nostalgija za domom, udaljeniji bljeskovi i sjene, svi se okreu, pronalaze svoj put. 100

"Thorpe in the Fallows i Spital in the Street." "To su dva. Sada zavei." I zamisao da te promatraju, oekuju. Cijeli su dan testirali radio, radijus letenja - eskadrila za eskadrilom, odraivali su svoje. A sada, to su se vie uspinjali, prije e ih vidjeti. Dvadeset i tri operacije su obavljene: od toga postaje tjeskoban kad e trideseta. Zatim je doao onaj dugi trenutak - Alfred bi ga uvijek prepoznao - kada se Lanc izvue i krene preko obale, prijee crtu - kraljenica aviona zadrhtala je, a on se stresao. Skiper im je rekao, kao i uvijek: "Dakle idemo." Glas izdaleka, ali za Alfreda blag, siguran, a veeras je Mablethorpe nestao ispod Alfredovih nogu i prepustio ga prekrivenoj vodi i zraku. "Jebite se svi skupa. Svi zajedno." Molloy se oglasio preko radija - teina Lancova zvuka na tren se povukla. Alfred tih u svojoj kupoli, ali nasmijeio se kada je Skiper upitao: "Kaem, jeste li spremni?" "Sve u redu. Idemo pet, etiri, tri, dva - evo, stie jebeno nita. Ne morate mi zahvaliti." "Chiefy e ti dati avle za tvoj kri kada se vratimo. Zaepi i kreni." I nita vie dok se Molloy kretao du cijevi za gorivo i zapoinjao svoj posao. Nikakva zamjetna razlika kad su upali, neprijateljska obala bila je sve blie da ih doeka, Alfred se okrenuo, pregledao, okrenuo, podijelio svoje nebo na etvrtine. Ali taj osjeaj, to komeanje u njegovoj glavi. to ako bude funkcioniralo? Svjetlei trag markera prevre se, rasipa uto-zlatnu boju - poput stabla koje raste iz kronje, a ne iz korijena, poput tekuine koja je zrak i vatra, poput neeg divnog usuprot prirodi. Mora skrenuti pogled, ne eli da te zabljesne - i podrhtavanje neeg novog, tajnovite kaskade od oblika drugih aviona, oluja metalnih traka koja iz minute u minutu postaje sve jaa. Alfred je prvi put bio svjestan te magije kada je zauo smijeh - Skip se smijao - zvuao je kao netko drugi, djeak - a onda Hanson i ostali, svi su vikali Molloyu i smijali se. Zatim je Alfred vidio zato - ondje se odmotava: taj udni, mrani tunel, reflektori i njihove zrake utihnuli su i titraju po tlu, kao da su popadali - drugi, jo udaljeniji, zamrznuli su se, nakrivljeni ravno prema gore: ti bijelo-plavi stupovi koji im ne mogu nauditi, ne mogu ih pronai. Jedan se zanjihao s lijeve strane, krivudao i onda pao, iscrpljen. U daljini je tresao flak, ali Alfred je osjetio da ne moe nita, prije je to bio slabaan napad panike. Isuse. Nije se nasmijao, bio je previe sretan. Poskoili su dok su bombe padale, P kao Pivo bila je razdragana, veeras su obavili sjajan posao, ravno na livadu kod cilja, pale su gdje treba. Skratiti rat, to je ono to eli. Ozlijediti ih. Ozlijediti ih dovoljno i onda vie nego dovoljno, samo da svemu doe kraj. Okret prema kui omoguio je Alfredu pogled na ogoljeni grad: slabi, ravni odsjaji s kanala, blistavo jezero, bijele ruevine ondje gdje su pale zapaljive bombe, crvenilo vatre: gusti oblaci dima nalik na ploe noi, nitavila, i bomba pada i rastvara se, poskakuje i trese se, drma, bljetavilo, i onda se smiruje u vatri i guem dimu. Nije trebao gledati, ali ovo je Magina No, morao je. Prvi put nije imao osjeaj da e krenuti za njim zbog onoga to je uinio, jer nisu mogli. Jo je zapanjen, tupi duhovi u crnilu kamo god je pogledao, bio je siguran da ih nitk o nee progoniti ni uloviti. Ali ipak je i dalje pregledavao, mirkao, vraao se u normalu i koncentrirao se, i dalje je skiperu uvao lea. Ali veeras mogu to ih je volja, shvaao je: mogu sve razbiti i spaliti. I povratak kui. "Veeras e mi" Pjevali su prelazei preko engleske obale. "Obasjati put" Odjednom je vrsto poelio, gotovo se molio, netremice je gledao u crnilo i prosuzio, jer bi bilo glupo da sada postane neoprezan, takva teta nakon njihovog najboljeg pohoda. Svi zacijelo razmiljaju o istom i sada su posve utihnuli dok krue i zatim slijeu bolje nego ikad. * Grad u jugozapadnoj Britanskoj Kolumbiji na otoku Vancouver zapadno od Vancouvera. Op. prev. 101

Prije nego to su skupili opremu i zatim se izvukli van, oteturali u svitanje, ispod ne ba koje je jedna golema buktinja, iroko obeanje jutra koje jo uvijek mirie toplo i ljetno od juer, ali juer je obavio dvadeset i tri, a sada su dvadeset i etiri. Teko daje itko od njih bio pribran na prijavku, a tipovi iz obavjetajne htjeli su pro cjenu svog tajnog oruja pod kodnim nazivom Prozor - oni i njihovi usrani kodni nazivi - pitanja i pitanja, ali ak su i oni bili spokojni, zadovoljni, posve strpljivi - i bio si gladan kao nikad u ivotu, a Molloy je pjevao - lice i ruke crni, kao Jolsonovi*, od traka koje je bacao cijele noi, pjevao je neto irsko, tebi nepoznato, ali to si volio, volio si njega, volio skipera, svakoga si jebeno volio. A kada su te pustili, otiao si se oprati, dobro si se najeo i smjestio u krevetu, ist u svom krevetu i umoran, ali nisi mogao zaspati, svjetlo u tebi bilo je previe sirovo da bi te pustilo da se odmori, samo si leao dok nisi bio siguran da je neki normalan sat i da e telefonska govornica biti otkljuana, potrao si, izjurio i nazvao je. "Halo?" "Boe, ti si tako dobra cura." "Alfie?" "itao sam neto... kod Shakespearea. itao sam... Ako su se istinski ljubavnici ikad pronali... Razmiljao sam... Dobro si?" "Legla sam jako kasno, bila sam poarna." "O, ispriavam se. Samo sam..." Ne moe govoriti o tome to si napravio, nije doputeno. "Htio sam te uti." Ne moe govoriti o tome to e raditi. "To je sve. I da ti poelim dobro jutro." Budi kao tata, ni rijei. Ne valjaju telefoni. "Jesi imao teku no?" Zatim se pribrala, jer to je loe pitanje, a ona je promiljena, odgovorna. "Mislim... loe snove." "Ne. Ne, nisam. Nisam." Bolestan, vreo i blaen od potrebe za njom. "Odi sada spavati. Odmori se." "Da, ao mije... Ali da - i ti." Zvuk njezine ruke na slualici. "A ja -" "Da." "Lijepo je uti te." "Dobro." Bolestan, bolestan, bolestan od potrebe za njom. "Volim te." "Znam." "Ako poeli, ostvarit e se, samo poeli, i brige e nestati." Vraali su se kui, propustili su autobus, a Hanson je brundao, "Sanjari nam kau snovi se ostvaruju, nema greke". Rairio je ruke i mahao u noi, vukao se i skakutao po glatkoj povrini ceste. Dvadeset i pet. Zbog Prozora sve je super. Obavili dvadeset i pet. To si mogao vidjeti na posadi: svi ste jedva ekali zavrnih pet, nastojali da ne priate o Prozoru i o tome kada e vapski pametnjakovii pronai rjeenje. Dvadeset i pet. Essen nije lak, nije ba divan - ali je laki nego to bi trebao biti. Slijetanje s manje ventilacije na okomitom krilcu desnog propelera. Vidio si tu crtu: snaan blijesak krhotine kad ga je pogodila. Slijetanje s daleko vie ventilacije koju ste napravili na Kruppovim tvornicama - jer smo dobri u svom poslu - znamo kako se to radi. Dvadeset i pet. Pomisao na ostalih pet budi se s tobom, spremna je i kucka ti u glavi prije nego to si stiga o pomisliti na Joyce. Molloy s tim nije naisto. Gotovo svake veeri ima taj prazni, ukoeni smijeak na licu, gotovo moe uti kako mu se neto mota po glavi. "Dosta vie s tim pizdarijama, moe?" Molloy vie na Hansona, ali pogledom pronalazi Alfreda: oi su mu vlane, goleme, zbunjene. * Al Jolson (1886-1950), ameriki pjeva, komiar i glumac ruskog podrijetla, koji je esto nastupao
preruen u crnca. Op. ur.

102

A moda je isto vidio u meni - sve je bilo u redu dok nije bilo nade. A sada je ima. Doista ima nade za nas. Nema niega tako nepodnoljivog kao kada zna da ima nade. Molloy je svom snagom tresnuo izmom po zidu. "Nikad nije tako." "Jako pametno, nema to. Jebi se." "Moe si jebeno poeljeti... moe si poeljeti..." Alfred je vidio da Molloy epa, ozlijedio je nogu, ali ipak je potrao. "A elje su snovi koje snivamo kad smo budni." Dok ih je naputao, Molloy se inio viim, izduio se u sivoj svjetlosti. Alfred je htio poi za njim, ali Skiper ga uhvati za ruku otro se obraajui Hansonu: "Hansone, to nije pjesma koju volimo. I nemoj vie pjevati, stari. Pusti nas malo na miru." "Skip?" Podruje oko njih prepuno zvukova na nain koji je uzrujavao Alfreda. "Da, efe?" "Ja sam..." Nedaleko od njihovih koraka, u jarku pored ceste, zaulo se komeanje i krik, moda lisice ili sove, moda je neto ranjeno, nije mogao znati - previe se toga dogaa, ne moe se opustiti. "Kako stvari sada stoje - sigurnije je, nije li - s Prozorom?" Od piva mu se jezik zapletao. "Mislim." Skiper mu prebaci ruku preko ramena. "Znam." "Ja sam -" "Znam - s tim trebamo biti to bri. Prokleto brzi." Skip polako kimnu, ispruio je ruku, cimnuo Alfreda za kosu i opet mu je stavio na kljunu kost. "Obaviti zadatke. Znam. Dajem sve od sebe, efe." "Naravno da dajete." "Rei u ti neto drugo."Odvojio se od Alfreda i pogledao ga, zastao je i ostao tako neko vrijeme dok ostali nisu proli pored njih. "Rei u ti ovo." Skinuo je kapu i ispruio ruku. "Onaj jo jedan koji treba obaviti. E, taj. Ii u s tobom." "Ne, vi -" "Ja imam dvadeset i est, a ti dvadeset i pet. Pamtim." Priekao je. "Ii u s tobom." I Alfred je skinuo kapu. "Vi ste skiper", i rukovao se s njim. "Ti si ef." Cesta se blago zatresla pod Alf redom jer je bilo jako kasno, jako udno, jako dobro, bilo je jako teko gledati svog kapetana, a da se ne raznjei. "To e rei ako obojica jo budemo ovdje." "Naravno."Skip je krenuo dalje."lnae, svi emo poivati i nitko nas vie nee traiti. Ali nikad se ne zna, o nebu, to se ondje sprema - Pravilnik za zrakoplovstvo, to bi i dalje moglo biti na snazi... nikad se ne zna."

Alfredu nije bila draga koncertna zabava: to e biti naporno - redatelj trai neto to mu ne mogu dati, previe je tehnikih problema i odgaanja. Cijelog su jutra sjedili u redovima i promatrali jednu te istu plesnu vjebu, iste ulomke pjesama, iste replike s tri glumca koja petljaju, odjevena u haljine sa sisama i s krpenim perikama na glavi. Alfred je opet i opet pljeskao, agorio i vikao kako su mu rekli, jer bio je u publici, a publika se trebala zabavljati i smijati. Publika ne bi trebala biti ukoena, ne bi trebala brisati znoj s lica tako esto da pone zamiljati kako je zgulila kou: oderana, zakrvavljena od glave do pete. A to se vie smijao, to mu je udnije zvualo - i glasovi oko njega, razbijali su se u neto stoje djelovalo ustraeno, ili gladno, ili u boli. Nakon nekog vremena vie nije htio gledati ostale, u sluaju da su se pretvorili u neto to bi moglo biti opasno. 103

Smijeno: kad si bio mali, svega si se bojao - zvukova u noi, Boje ruke, takora na dnu spremita za ugljen, starih parnih kola iz pivnice Sentinel, kako su tropotala i cviljela kao da e bojler eksplodirati. Ali pogrijeio si. Samo ti ljudi mogu nauditi. Njih se ne moe dovoljno bojati. A bilo je dana u Londonu kada se morao skrivati u knjiari: kada bi jedva doao donde, jedva bi izlazio. Nije mogao podnijeti autobus, podzemnu, tramvaj, ak ni veu guvu na ploniku - a veeri bi uglavnom provodio u stranjoj sobi s Ivorom, ulaz je bio zakljuan i zakraunat zbog ljudi - mogao je otii jedino po mraku, priljubljen uza zidove u miru tame, pokuavajui se sjetiti da moe dobro vidjeti, da je navikao da bude spreman, da e se brinuti za sebe. Zatim bi pojurio prema svom boravitu, na vrhovima prstiju popeo se stubitem do svoje sobe u kui gdje je bio podstanar nadao se da e biti dovoljno umoran da zaspi, da nitko nee kaljati, ni baciti cipele na katu iznad njega, ni posrnuti na neravnom odmoritu, ni preglasno povui lanac u zahodu - nadao se da nitko nee uiniti neto da ga istrgne iz sna i ostavi ga da bulji ni u to, pripijen za krevet. Ljudi, oni su posvuda: gomila njih i njihove oi, ruke, zubi i misli koje ne moe predvidjeti, neto uasno u njihovoj odjei, njihovoj krvi. Ne sada, frajeru. Ovdje si s prijateljima. Svakako nisu neprijatelji. Polako, ne pretjeruj. Alfredu se skalp poeo skupljati, obuzimala ga je vrtoglavica. Koncertna pozornica - s prikladno improviziranim zastorom - bila je prazna. Htio je misliti da to znai kako je itava ta ludorija gotova, ali to nitko nije rekao, a rulja na klupama oko njega nije se micala. Alfred se s naporom okrenuo prema momku sa svoje lijeve strane i natjerao se da ga vidi kao ljudsko bie, civilizirano. A deko je izgledao uredno: ljubazan, nekih dvadesetak godina. Bio je odjeven kao mornariki pilot, voljan da sudjeluje u predstavi, vikao je i zvidao kad mu se prohtjelo. Lice tog deka, linija njegovih lea - po tome se vidjelo da je monstruozno oputen. Naravno, deko je osjetio Alfredov pogled - svi osjetimo kad privuemo neiju panju. "ta ima?" "Nita, nita." Deko ga je odmjeravao. "Dobro si? Malo si mi zelen u licu, stari. Ne zamjeri to to kaem." "Od vruine." Na pozornici se pojavio pravi zabavlja i smjestio se s ukuleleom, potegnuo je neko liko akorda. Deko je opako zazvidao u znak odobravanja. "Corklino, to je ve malo bolje." Kimnuo je Alfredu i ohrabrujue se iscerio: "Od ovoga e iskoiti iz koe." Alfred godinama nije nikoga uo da kae corklino. "Da." Oigledno, deko se pokuavao uivjeti u ulogu - jer to je samo uloga, a on moe, kao, ne shvatiti to osobno. "Malo je otrcano, naravno." Deko koji nikad nije doista iskusio rat - to se vidjelo na njemu ali tu je i izgleda kao veteran, pobjedniki, kao da je iz revije The War lllustrated, i preesto upotrebljava rije stari. "Ali ne mislim da e nam biti bolje." Opet je zazvidao, jedan od tonaca trgnuo se zbog toga. "Nee. Mislim da nam nee biti bolje." Zabavlja je izveo poznatu stvar o liniji Maginot, a Alfred je pokuavao ne razmiljati o tome kako ju je bolje izvodio Formby* dok je linija Maginot jo neto znaila, pokuavao je da sa svakim novim udisajem ne izgleda sve starije i starije. Nema jo trideset, frajeru - trgni se. Ima jo puno vremena. A je li to prijetnja ili obeanje? Nemam pojma, samo pljesni rukama kako ti je reeno, i budi dobar. I uspio je pljeskati s drugima kada je trebalo, ak je malo zalupao nogama, iako su ga zaboljela koljena. Dvadeset i pet, a osjeam se kao da mi je pedeset - kako god izgledao. Koliko god kondicije imao. A onda se neto zaglavilo, puklo, ili se neto sjebalo s jednom kamerom, te je svima reeno da ranije odu van na pauzu. Ni vani nije bilo svjeije, naravno, ali osjeao se mlak povjetarac, mogli bi ih raspustiti, da odu u hlad i nau malo mira. Alfred je pokupio svoju alicu aja to je bre i pristojnije mogao i onda sjeo u pijesak na sjenovitoj strani barake 21. * George Formby, Jr. (1906-1961), engleski pjeva i komiar. "Poznata stvar" po svoj je prilici pjesma
"Imagine Me on the Maginot Une". Op. ur.

104

Tu ga je pronaao Vasilij. "A, da." Vrhovi vapskih izama remetili su spokojan pijesak koji je Alfred prouavao, poravnavao u mislima. To su zacijelo prave vapske izme. Ratni viak. Cijeli jebeni svijet do prokletog je grla u vikovima. "A, da. Dakle tu se krije, g. Alfred." "Ne. Ovdje sjedim. Da sam se sakrio, ne bi me pronaao." Jedna se izma pomaknula malo udesno, a onda su se obje zaljuljale na petama i zakripale na nain koji Alfred nije elio prepoznati. "Ako si moda razmislio -" "Neu ti prodati pitolj." "Nema problema, stari. Bit e dovoljno vremena da to raspravimo. Kada doem u London." To je reeno kako bi Alfred podigao glavu, to je i uinio. "Nee ti doi u London." Ta se odora nagnula nad njim, Vasilijev cerek usisavao je vrelinu dana, ostavljao prljavu hladnou na Alfredovoj koi, pa je morao rukavom obrisati lice. "Ti si laac." Sada gleda ravno preda se, smireno. "Da mi nisi prijatelj, g. Alfred, jako bih se naljutio to si to rekao." Vasilij je mahao rukama pred sobom, glumio bezazlenost, a onda se pomaknuo da une pored Alfreda, nasloni se na njega."Otrpio sam odugovlaenje, ali sada e sve biti u redu." "Kako bilo, ja nikad nisam u Londonu." Alfred se koncentrirao na pijesak, ideju pijeska. "A sada mislim da mi moda ne govori istinu. Ovdje svi imaju adresu, zapisane su im adrese. To je jako praktino. Vrlo je lako provjeriti gdje netko ivi." "Nee te pustiti." "Bit u dobar graanin. Posluan. Dobar graanin je posluan." "Nee te pustiti." "U tvoju kuu?" "U moju zemlju. Nee te pustiti u moju zemlju." "A zato nee?" "Zato to si -" Alfred je namjeravao biti oprezan s tim, ali onda se sjetio noa u rebrima koji bi mogao rijeiti mnotvo njegovih problema, moda sve. "Zato to nisi onaj za koga se predstavlja." Vasilij se samo zadihano nasmijao i naruio Alfredove misli, izazvao mu blagu muninu. "Nije vano to ja kaem. Zna da je prije dvije godine tvoja vlada primila cijelu diviziju." Pritisak pored Alfreda pojaao se kada se Vasilij pribliio i apnuo: "Waffen SS-diviziju - svi su ekali u Italiji i onda su proglaeni jako dobrim imigrantima. Iz Ukrajine. Zato da se brinem? Sada nas volite. Mi smo puno bolji od Rusa, komunista. I jako smo zdravi, jako inteligentni. Mi smo idealni." Alfred je pokuao ustati, nekamo otii, ali Vasilij mu je prebacio ruku preko ramena. "eli li znati?" Vasilijev stisak bio je iznenaujue snaan, u dahu mu se osjealo meso. "eli li znati tko sam ja? Istinu. Mislim da eli. Mislim da to odavno eli znati, pa u ti re i, jer si mi prijatelj." "Nije me briga." Alfred nekako nije imao snage za tunjavu - svakako ne dok ga Vasilij pritie, dok ima prednost. "Doista me nije briga, Vasilij. Budi to te volja." Vasilij je lagano lupnuo glavom Alfreda u glavu, a onda se odmaknuo. "Doli su u ljeto. '41. godine. Bilo je vrue kao i sada, sjeam se. Ovo nisi mogao znati - kako je bilo kada su doli - u vrijeme nacista. Kao da si tek tada roen. U mojoj kui, bilo je to u mom pravom rodnom gradu - ne u Ukrajini - ja sam iz Latvije, ali mislim da je sada bolje biti iz Ukrajine -meni su doli kamionima i tenkovima, i onda se sve promijenilo, bilo je divno samo etati naokolo jer se osjea tako laganim. Kada su nacisti doli, maknuli su sve to bi te moglo ometati u kretanju - gotovo da si mogao poletjeti." Vasilij je zastao i nasmijeio se Alfredu, kao da je to podnoljivo, ta pria, neto sentimentalno i ljupko - a smijeio se i kao da eli vidjeti kako se i Alfred otvara, prazni. "Mnogi su od nas to osjetili, tu lakou, poli smo da vidimo o emu se radi. Znali smo da se o neemu radi. Pa smo rekli ono to smo htjeli rei, to smo htjeli biti, a oni su... Nijemci, oni su poput oeva - oni nas gledaju: kako rastemo. Prolo je mnogo godina otkako su roeni, ali mislim da se nekima od njih svialo gledati da se to nama dogaa.

105

A nakon toga radili smo to smo htjeli. Nali smo to smo htjeli - a mi hoemo ono to i Nijemci hoe. To je posebno, sluati ih i biti dio svega toga. Uzeo sam..." Nasmijao se i kaiprstom preao po praini. "Od neke ene uzeo sam koaru s hranom - jaja, malo kruha, kobasice. Uzeo sam to od nje jer je mojoj majci bilo potrebnije, jer sam tako htio i jer su Nijemci bili sretni to to inim, gledali su me i bili sretni." "Od koga si to uzeo?" "Nikoga." "Od koga si to uzeo?" "Zna." Nasmijeio se. "Nikoga." Svojim je dobrim raspoloenjem ispunio tiinu koja se stvorila izmeu njih. "Zna. Prozori, razbio sam ih. Mali kokoarnik, zapalio sam ga. Ne vjeruje da moe uiniti takve stvari, ali onda shvati da ti tvoj grad lei pod nogama, ravan kao stolnjak - prvi put - tvoj grad je doista tvoj, a to si oduvijek htio - uzeti ga." Tlo pod Alfredom toliko se istanjilo da je postalo poput tkiva, slabe misli rairene po mjestu koje je tama iskopala, mjestu bez riiei. "A onda jednog jutra nisam otiao na posao. Mnogi od nas, nismo otili. Bio sam u koulji, toplo jutro - i na pekar, na potar, trgovac itom, upravitelj kolodvora - jako puno ljudi koje nisam poznavao - svi smo bili u staroj odjei, ili u kombinezonima - upravitelj kolodvora bio je obuen za etnju po prirodi - svi smo samostalno odluili da je najprikladnije u staroj odjei. Dole su i neke nae ene, ali one nisu previe pomogle. To smo mi, mukarci: mi smo tu i mi emo dokazati da smo novi, da smo roeni i da rastemo jako brzo kako bismo postali pravi mukarci, a nai nas oevi gledaju i mi imamo svoje tapove - nai oevi imaju puke, ali nama jo nisu potrebne - nai tapovi su bolji, objasnili su nam. Prvo sam udario jednu enu. Samo zato to je vikala. Nisam je dobro poznavao: ali njezin mu je izraivao koare, ini mi se, i prodavao ih je, putovao s njima. Netko drugi ga je zatukao. Udario sam je est, sedam puta i onda opet, jer na poetku ne moe stati. A dolazili su drugi, istjerali su ih, pa sam je ostavio i dohvatio djeaka kojeg sam mrzio. Neko je vrijeme bio u mom razredu. Uvijek si znao da je mislio da je bolji, drao se kao da mu se malo gadimo. Ali ipak je bio djeak, a ja sam bio mukarac. S njim je bilo lako. Upiao se. Bilo je lako i zato to je pokuavao sakriti gdje je bio mokar i nije zatitio glavu - i dalje je nastojao biti bolji od svih oko sebe. On je jedan od zadnjih kojih se dobro sjeam. Mislio sam da u se poslije svega sjeati, ali nisam. Postalo je okrnjeno i onda ini jo vie i vie zaboravlja, a onda je sve jako, jako davno i ti si drugaiji." Vasilij je protrljao dlanove i proizveo slab, suh zvuk, ali nastavio je priati. "To prvo ubijanje potrajalo je gotovo do sumraka. Uglavnom na trgu. Jednom sam pao, zbog krvi, pa sam ozlijedio lakat. To vie nisam ponovio jer su mi se Nijemci smijali. Naravno, onda smo morali sami ukloniti tijela - bili smo tako glupi, kako smo to uinili. Kada smo se sjetili tog problema, na ivotu ih je ostalo jo samo dvoje ili troje, a od njih nika kve koristi. Treba sauvati ljude da umjesto tebe nose leeve, a najbolje je odvesti ih ive i natjerati da iskopaju grobove - ili jarak, prokop, ponekad bismo govorili svakakve lai, a oni su htjeli lai - nije vano koga - ubijao sam sve redom - oni ne oekuju da e to uiniti, ustvari, ne oekuju niti predviaju? Vjeruj mi. Oni to ne ele. Njima smo nevjerojatni. Je li to bolja rije? Ako nas ne razumiju - ponekad ih zbog toga ubijamo. A neki su, ini mi se, poeli shvaati. Nekoliko njih je shvatilo - budi kakvi smo mi i onda e preivjeti. Ali bit e kao mi. Ako ostane kakav si bio. Nee preivjeti. Nema drugog izbora. Moda ak ni takvog izbora. Mi odluujemo. G. Alfred, ti misli da se moda moglo i drugaije, ali nije. Kada nije rat, onda to ne vidi, ali uvijek je bilo tako. I tako su kopali svoje grobove, a kada su bili gotovi, mogao si poeti. Ili ih odvede na Umschlagplatz, ili ini to treba initi - a to god da se dogodi, dogodi se njima. I gleda kako plau i kako su strano dobri jedni prema drugima i ljubazni - kao da je to vano, kao da je ikad bilo vano. To ti je ovako - ti poljubi svoju enu, a ja joj uzmem lice - tko je od nas pametniji? Dri je za ruku, a ona nita ne osjea, i onda ja zaustavim tvoj osjeaj - tko je od nas pametniji? Brine se za svoju ker - ja treniram svog psa da jebe tvoju ker - tebi je jo uvijek stalo - tko je od nas pametniji? Shvaam ja ljude - oni su puni krvi. To ti je sve: to su stvari koje su pune krvi. 106

Prvi put sam bio obliven njima kada sam poao kui. Prskaju po tebi kada ih udara, a onda sam ih morao natovariti na kolica - taj odvratni smrad - govna i mokraa - i strah - sladunjav miris, podsjea na ono kako e zaudarati kada istrunu - lijepi se - osjeti se samo kada su prestravljeni, kada se znoje kroz kou. Bjee. A onda krv. Bio sam -" "Pizdo." Glavom si ga estoko udario. "Pizdo jedna." Sruio si ga na bok i onda udario, tresnuo nisko. "Pizdo jedna." Miris krvi posvuda, staro proklizavanje i zgruavanje u tvom dahu, na tvom jeziku. "Pizdo jedna." Jednu ruku savio si mu na leima. "Pizdo." Drugom rukom dri ga za bradu, spreman da okrene, da mu slomi vrat, potpuno spreman. Ali sablast od krvi klizava je u tvojim rukama, poeo si sumnjati. A Vasilij te je proitao, trgnuo se i izvio, gadan oaj u njemu. Dovoljno se oslobodio da priblii lice i ulovi ti pogled, poremeti ritam za koji si bio uvjeban. Obojica teko diete. Obojica vrui, jo ivi, tucete se. Okree se dok mu dri ruku na leima, brzo odustaje, rita se nogama i divlje se kotrlja dalje od tebe i sada se gotovo oslobodio, pograbili ste se u praini. ini se da nee posegnuti za noem, a ti eli da posegne jer bi ga onda upotrijebio na njemu. Samoobrana. "Dvije vrste." Brzo se uspravlja prije nego to je Vasilij uspio, a onda ga snano udari nogom, mlatnuo si ga u jaja i svia ti se kako se uvija i cvili u pijesku. Krenuo si mu prema glavi, ali sada se zatitio, laktovima je pokrio ui i ne moe do njega. Pomaknuo si se ulijevo i krenuo prema kraljenici. "Dvije vrste." No brz je, ponovo se okree, pokuava te uhvatiti za noge. "Dvije vrste." I nikako da zauti. "Dvije vrste." Uhvatio te je i sruio. "Dvije vrste. Pizde. Njihova vrsta. Naa vrsta." Ali nije krenuo prema tebi, dobio si priliku da se uspravi. A on je tu, uspravio se - vrsto se dri zida barake, naslonio se, krv mu je u ustima - prava krv, ne sjeanje - prava pravcata krv - i gleda te. "Naa vrsta. Mi ubijamo njihovu vrstu." Nakon toga opet nasrne na njega, ali neke te ruke vuku natrag - dva tipa iza tebe zaustavljaju vas, veliki momci iz Gadove barake, ele te odvesti, vuku te unatrag. Govore ti umirujue rijei koje ne moe uti. Vasilij te i dalje gleda. "To nije ono sranje koje su nas uili. To je prava istina - mi ne umiremo. Ljudi poput tebe i mene, Alfred. Oni drugi umiru. Mi ih ubijamo." "Zna, ima i drugih stvari koje treba uzeti u obzir." "On je jebeni ubojica." Popodnevna vrelina sklapa se nad Alfredom, sve ga je poelo boljeti. "On je jebeni -" "Moramo razgovarati o drugim stvarima." To je rekao debeli ovjek koji je poao za lopticom za kriket. Sada je primio Alfreda za lijevi lakat, vodio gaje prema lanoj koncertnoj dvorani. Za drugi lakat drao ga je Gad. "Johnnie je u pravu. Moramo razgovarati o drugim stvarima, Day. Ako te zanima. Mislili smo da bi te moda zanimalo da uje." "Ne bi." Alfred se ukopao u mjestu, sve ih je zaustavio. "Ne zanima me. Ni onda nisam kopao tunel. Obojica ste -" "Blesav momak." Gad se odmaknuo u stranu kikoui, odmahujui glavom. "Ne tunel." Debeli je jo uvijek drao Alfreda za lakat, ali i on se podrugljivo cerio - ta dvojica bila su s onu stranu razgaljenosti: jednostavno luaci. "Ne tunel. Nemamo vremena za to." Gad se nakaljao i uspravio, postao je diskretniji. "Ali postoje odreene mogunosti. Ako ti eventualno ustrebaju." "Ne znam na to mislite... a i vrijeme je. Pauza e ubrzo biti gotova - trebamo se vratiti. A ja sam..." Alfredov je lakat blago podignut i debeli je opet krenuo s njim. "Malo si uzrujan, stari. Ja bih uao unutra i sjeo straga, recimo. A mislim da e sutra imati gadnu ljivu na oku." I ta potreba da se okrene i dokraji Vasilija, ali dvojac ga je vrsto stegnuo, drali su se za ruke pri dnu njegovih lea. Druga dvojica, divovi, pozorno su ila za njima. Binns, onaj vei, namignu Alfredu. Gad promrmlja: "Novi poetak, Day. eli mi rei da ne bi htio novi poetak?" "U ovo vrijeme idueg tjedna, Day, mogao bi biti netko drugi." 107

"Daleko i slobodan." Taj mu je dvojac mrmljao budalatine. "Zar ne bi htio biti netko drugi?" Zaustavili su ga, zatim se odmaknuli, pustili ga, dok je gomila u redovima oko njih postajala sve gua, povratak na snimanje. Alfred se sada osjeao izloeno, ugroeno, jer vie nije osjeao pritisak svoje pratnje. Gad je zaklonio oi i pokazao ni prema emu na praznom plavom nebu. " To sam htio od '45. To sam htio otkako sam shvatio da u civilnom ivotu u najboljem sluaju mogu biti inovnik u transportnom uredu na Kilbowie Roadu. Imam vii in od menadera. Imam vii in od svih njih. Oni nisu nita napravili. Imao sam dobar rat. A to sam dobio? Kredit za stan u dupe i kupone za krumpire." Govorio je pravilnim, smirenim tonom ovjeka koji promatra pticu u letu, zanimljivu formaciju oblaka. "Ili to, Day, ili u jedne veeri otii na jebene dokove." Govorio je kao da neobavezno brbljaju, nita znaajno. "I popet u se na dizalicu i baciti se dolje. Ve sam izabrao dizalicu. To je sve to me eka kod kue." "U pravu je, Day." "U pravu u vezi s im?" Oni koji uvijek kasne sada su protravali pored njih, i Alfred je znao - gotovo se zainteresirao jer je znao - da ako ne budu pazili, zakasnit e. "Imamo papire, Day. Crno trite. Europa je i dalje u stranom neredu. Izvuci se van kada filmski seronje ne budu pazili..." Debeli kimnu. "Kreni prije nego to se svi smjeste, jo uvijek ima anse da nitko ne primijeti. Vremena ima tono koliko je potrebno. Mislili smo da bi ti se svidjelo. Da bude netko drugi." "Imamo rezervne papire." "Razmisli malo o tome, Day. I obavijesti nas. Ali to prije. Nema previe vremena." Alfred je stajao na vrelini. Malo je razmislio.

Lignit, fosfor, ugljik, tekui kisik: to su supstancije koje slijede svoju narav, koje su istinite. Ali ako te, na primjer, dotakne fosfor, spalit e te do kostiju - njegova prava priroda opasna je stvar i mora ga drati na sigurnom. Dvadeset i esti odlazak. Na sigurnom je. Dvadeset i sedmi odlazak. Na sigurnom je. Na sigurnom, ali se ne krije - kako da se sakrije od samog sebe: kamo da poe, sam unutar sebe? - i dvadeset i esti i dvadeset i sedmi sada su dio onoga to te posjeduje, to jesi ti, ono ime se sada okupira. Dakle nema skrivanja. Samo se radi o suivotu, pusti neka tetne stvari ive u tebi, odu tamo gdje si nag, da ih osjeti kako gledaju i smijee se, ali nikada ih ne sluaj dok govore. A ti si hrabar momak, uvijek si nastojao biti hrabar momak, to znai da e proi sve to, ustrajati usprkos svemu. Utorak i etvrtak u onom vrelom tjednu - zna za njih, sve o njima, ali misli dri pod kontrolom, u njihovom zaetku - ljepljivo je u tvojoj kupoli dok se sprema , sunce te pronalazi kroz pleksiglas, metal oko tebe postaje ivan, brbljav, izbija znoj. Tada poeli hladnou visine, eka te zadatak, ovjek kakav moe biti sa svojom posadom i nigdje drugdje. To je dovoljno jednostavno da se upamti i doputeno je.

108

to se ostaloga tie, ako te gurnu, skoit e na kraj tjedna i biti s Molloyem u petak naveer. On pogrbljeno sjedi na otvorenom prozoru Duck's Heada, naslonio se na okvir, desnom nogom lupka po sjedalu stare klupe, lijeva mu noga visi preko prozora prema malenom vrtu u kojemu meu obinim grakom cvjeta slatki graak. to znai da nacionalna potreba za veom koliinom voa i povra mirie na ljeto, ene i normalan ivot. Kod anka pjevaju neki momci koje ne poznaje, potrudio si se da ih ne upozna previe dobro. "Mi smo spasioci voda-zrak, i nije nam krivo, Nai e nas samo kad se jede, i loe pivo. A kad ugledamo amac, deremo se kao ludi: Per Ardua ad Astra - ajmo, Jack, malo s nama budi." Molloy ima kriglu, ali ne pije: dri cigaretu, ali ne pui - samo zuri u svoju cipelu koju je stavio van na sunce. Uhvatio si ga za ruku s pivom, nagnuo je i ukrao mu gutljaj iz ae. Nasmijeio se kada si podigao glavu i progutao, ali ini se da je previe umoran. Uhvatio te kaiprstom i palcem za uho i blago ga stisnuo: "E, Mali efe, Mali efe. Dao bih ti i koulju s lea." "Neu je." "A zato ne, to je dobra koulja. Gotovo kao da je nova." "Nije moj broj." Kimnuo je kao da ga boli glava. "Tono, upravo tako. Zaboravio sam na tvoj problem to si patuljak." Pokuao se opet nasmijeiti. A ti ga nee povrijediti ni uvrijediti govorei mu da bi se trebao razvedriti, jer on ima pravo biti upravo takav kakav je sada. Moda je najbolje ostati s njim i utjeti, piti svoje pivo i sluati seronje za ankom: sada pjevaju o zamraenju i kuki koja e sve uiniti za maslac. Zamilja da bi te ta pjesma prije nekog vremena mogla nasmijati, kad si bio mlai. "Nada se?" Molloy je tih, okrenut prema vrtu. "Oaj je grijeh, ne smije mu se prepustiti. Ali emu da se nada? Nada se?" Osjea tamu koja ti se nalazi u kraljenici, koja te slijedi, prikrada se kada nisi oprezan. Probudila se, treperi. "Ne znam." Ne bi trebao govoriti o stvarima koje e je potaknuti. "Mislim", ali mora pomoi svom prijatelju. "Nastojim da ne inim ni jedno ni drugo. Ni oaj ni nada." "Dakle drae ti je da si mrtav." "Kada sam sa -" "Znam. Tada je drugaije. Ako ima ljubavi. Onda daje sve to motori mogu podnijeti dok si s njom. Ali ovdje, gdje smo sada, gdje su nas postavili..." Molloy ima jo dva zadatka i onda je gotov - jedan manje od tebe, a jedan manje golema je prednost - obojica ste tako blizu, previe blizu, a ti si siguran da to ne treba spominjati: tu uasnu ideju koja se ponekad oglasi u tvojoj glavi mogao bih preivjeti. I nain na koji ti prodire u miie i grevito ih dri: nain na koji se moe naseliti u tvojim mislima kada ti je potreban prostor, kada treba gledati i tititi svoju posadu: nain na koji ti ulijeva strah. Doista bih mogao preivjeti. Nain na koji se uvijek osjea kao da je to ala na tvoj raun. "Ne znam ti ja nita o nadi." Molloy proisti grlo i okrenu se prema tebi. "Mislim da bih to trebao ignorirati. Ako bude ondje, onda e me drati, ali neu posegnuti za njom, niti razmiljati o njoj, niti je provjeravati. Jer u naem sluaju..." ini se da nije zabrinut: prije zbunjen, iscrpljen. "Mislio sam da sam osoba od ovog svijeta, i ovaj je svijet to to me zanima. Ali strano sam pogrijeio, jesi li znao?" Nasmijeio se posve blago i potegnuo cigaretu do kraja. "Vjerovao sam -" Bacio je ik van i uzeo te za ruku. "Jesmo li prijatelji?" "Naravno." "Prijatelji smo, pa te neu uvrijediti, jer te ne elim uvrijediti." "Dobro." Premda nisi siguran, najvie bi volio da uuti i da se ne mui toliko, da ne mui tebe. Ali Molloy te je i dalje drao za prste. "Mislio sam -" Grevito se nasmijao. "Mislio sam da ne vjerujem - sva ta obuka, nain na koji te natjeraju da razmilja - obuka kada sam bio mali, ne 109

ovdje: aneli, oprost grijeha i pokora... poslali su me u latinsku kolu, zna, puni oekivanja... onih koja nisu moja... i toliko batina, godinama - vidi moj palac? Ovaj." Ispruio je desnu ruku i malo iskrivljen palac, kiselo mu se nacerio. "Ga Mahon - nikad nije znala kada treba prestati. A cijeli ih je opor radio za blagog Isu sa. Blagi Isus i pravilno sprezanje irskih glagola. Sigurno je bilo drugih naina na koje sam to mogao nauiti." Opet cerekanje, okree ruku i prouava je. "Pa sam doista nauio - da ne vjerujem. Ali tu sam pogrijeio - samo sam mislio da vie ne vjerujem. A uvijek je bila ovdje - ideja da ako inim dobro, onda e mi na kraju biti oproteno, boravit u u umu Boga. Moda malo istilita neko vrijeme - a to bi bilo posve opravdano." Odmahnuo je glavom. "Mislio sam da je sve to iza mene, ali ustvari sam se samo predomislio u vezi s tim to je dobro initi, napravio sam si malo mjesta da mogu disati. Sve ostalo jo je uvijek ovdje - nada u raj. A to je nada koju ak i ne zamjeuje, jer je tako stara. Stvarno je stara gotovo kao i ti, kako god razmiljao, ono milosre u mirisu tvoje majke kada te je drala uza se, kada si bio tako mali da si mogao biti dobar. Ne zamjeuje dok je jo uvijek ovdje - ta stara nada. Eh, nego kad je nema." A onda si ga primio za ruku, za taj palac, jer je usamljen u tome, a usamljenost nikad nije dobra za posadu i ne smije ih uloviti. A tu je i nadiranje onoga s ime se ne moe suoiti, navire prema tebi i zna da i on to vidi. Stoga mu brzo kae: "Ne bi smio tako govoriti. Moe priati. Ali ne o tome." "Ali u pravu sam?" "Na mali -" "Jesam li u pravu?" Zbunjen kao djeak i njean kada te je upitao. "Kada smo inili to to smo inili ovog tjedna - to je bio kraj raja." "Dickie -" "U redu je." Stisnuo ti je ruku da te umiri. "Znam. Shvaam. Sada u morati u pakao, to je sve." A onda je iskesila zube i oblizala ih, dri te i osjea kako joj je drago to sije pustio van. tetna stvar. I onda zaboravi na Molloya i sve ostalo, osim na nain na koji postoji, nain na koji je tu, ponavlja se u tvojim kostima. Tako si dobro obavio posao, tako savren, savren posao - opet iznad Hamburga, indikatori cilja bili su tako vrsti, vrsto poduprti, a onda svaka pojedinana bomba - inilo se da nijedna ne moe promaiti, nije promaila. Njezina ruka u tvom grlu, i podie se, ispunjava ti usta, i aka se probija prema naprijed, razbija te, grabi za lubanju, prsti u tvojoj lubanji, iskopavaju to iz tvog mozga da ti pokau. Svjetlost koju nikada nisi vidio, bujanje crvenog dana. Svi su utihnuli na intercomu. Mogao si to osjetiti: mogao si rei da razmilja o tebi. A ti radi svoj posao i netremice gleda u crnilo, uva ih - ali crnilo vie nije crnilo - to je dim i pepeo na visini od 7.000 metara i u tome se nalazi ivot, drhti, blista - bombe padaju, i pritee se, tropotate iznad neega kao kad se propeleri peru, udna turbulencija, masno, visoko vrtloenje zraka. Za nju do tada nisi znao, nain na koji te je dotakla, udarila u Lanc kao da je od papira, glupava pomisao. I polako, polako dok nadlijeete, ukazuje se oblik toga to ste uinili - vrtlog vatre - posve nova vrsta vatre - jedan vrst plamen koji te vidi i daje ti ime koje nije ime, nije rije - krsti te izvan rijei. Sigurno kilometar i pol irok, jo iri - boje u njemu koje nisu boje, koje se uzdiu odnekud gdje ljudska bia ne mogu biti, koje se debljaju i bujaju - a iz njega dopire urlik, moe se zakleti, zvuk udovita. Zamilja da rat mora biti gotov sutra. Sigurno mora biti gotov nakon ovoga. Tko to moe podnijeti? A urlik vas prati kui: vriti ispod Merlina, bjesni, i ti pomisli Ovo je smrt. Ovo je rub pravog lica smrti, njezina veliina - danas smo spalili nebo i sada e smrt doi. Dvadeset i esti odlazak. Tako nikad nije bilo.

110

Ali najgori je bio dvadeset i sedmi. To nas je unitilo. Kada su nam nakon dva dana naredili da se vratimo i kada smo poli. "Isuse, odavde se vidi." "Zavei." "Jo je vrelo." "Zavei." "Jo gori." "Jadni jebeni gadovi." Vratili smo se i opet ih bombardirali.

Pri kraju snimanja koncertne zabave svi su otkaili - a kriv je bio Alfred. Bio je jako sretan da prizna kako je samo on kriv. Nakon veere radili su do kasno naveer i zatim duboko u no, svi su bili umorni, glumci su djelovali nervozno zbog prisutne publike - to je Alfred uoio kao udnu stvar: glumci ne ele da ih se gleda. S druge strane, dvorana im je bila sve manje i manje naklona. Naravno, svaki put kad bi netko pogrijeio, to je znailo da cijeli odred mora ostati dulje, da moraju sve ponoviti - ali, ustvari, poticanje jo jednog zajeba, to je bilo zabavno: gledati, pljesnuti za nij ansu presporo, intonacija samo malo opakija - to ti se svidjelo, ne moe porei. Film vie nije bio pod kontrolom kako bi trebalo, kao ni njegove zvijezde, momci koje si gledao u kinu - nisu se posve uklapali. Zadnji tip kojega je publika otpravila gotovo je zaplakao, svata je rekao svojim kolegama i onda se izgubio - nije ga bilo briga tko je vidio, kreirao je sa strane, brisao svoju minku jednom rukom i mahao drugom. Stoga je redatelj u tom trenutku odluio da zapjevaju, podignu moral. I tu nije previ e pogrijeio. Nakon to su nekoliko puta zapjevali "Run Rabbit Run" i "Lili Marlene", svima je bilo bolje. Nakon toga doao je ustaljeni Vera Lynn* finale i ustaljena dernjava kada su pjevali "Whale Meat Again" umjesto teksta koji su trebali. A onda su nadjaale prave rijei dok su se svi smijali, dok nisu bili paljivi: upala je njihova gusta, neizmjerna praznina, i svima je bilo posve jasno da je tu svatko sam, daleko od kue, daleko od vremena koje ga boli, obuzima i odrava na ivotu. A po Alfredu, to nije bio nain da se ita dovri - i nikako se ne smije na taj nain. Dan je ionako bio jebeno dug i treba ga promijeniti, prodrmati. Nije ba mislio da e mu uspjeti, mislio je da je tu dovoljno Kriegiea da prihvate i pomognu mu - nije ba sve promislio do kraja. Jednostavno je poeo zavijati jer je morao. I tako si inicirao i pokrenuo - orkestar, stari, stari orkestar. Otvori grlo, razjapi eljusti i ispusti zvuk protuzrane sirene, to posebno uspinjanje zvuka upozorenja. A drugi su ga uli, moda su ga nekako i oekivali: ubacili se sa sve vie sirena, sve glasnije i jae - shvatili su. Ubrzo je polovica dvorane urlala i zavijala poput sirena, novi su glasovi dolazili samo zato to su prepoznali buku, dernjali se sretni to se mogu ispuhati, inili su to im se svialo. Filmska ekipa uglavnom je ostala nepomina, pomislio je Alfred, ali on uglavnom nije obraao panju na njih, sklopio je oi dok je cijela prostorija odjekivala od vriska uzbune - vriska koji su isputali da razljute straare - a stari Kriegiei ukljuie se sa zviducima repnih krilaca u padu, zvidanjem bombi koje padaju: lupali su nogama imitirajui bombardiranje, Zubatog Harrisa koji alje svoje momke da njihovu Domovinu razjebu do daske. * Dame Vera Lynn (1917), popularna engleska pjevaica. Njezina je karijera dosegla vrhunac u Drugom svjetskom ratu, kada su je zvali "vojnikom dragom". Najpoznatije pjesme: "We'll Meet Again" i "The White Cliffs of Dover". Op. prev. 111

Nikad nije imao nita protiv orkestra - nikad nije i nikad nee - nije bilo nikakve konfuzije, nikakve krivnje u artikuliranju zvuka posla koji nisi dovrio, rata iji si kraj doekao iza brave. Bio si u zarobljenitvu, ali ipak si bio buan, prkosan. Ima stvari na koje moe biti ponosan. Kada je orkestar bio gotov, vei dio filmske ekipe ve se spakirao ili otiao, glumci su se razili, to je znailo da lani zarobljenici mogu sami sebi narediti da ugase svjetla i odu na spavanje, veselo su stupali podsjeajui se usput kada se trebaju probuditi i to sutra treba raditi, koje su im obaveze. Alfred je otiao i spremio se, obukao je pidamu, ali nekako mu se nije ilo u krevet. Umjesto toga stajao je kod otvorenog prozora barake i gledao van. Noni zrak bio je blag, prepun trava, vreline i bezbrinog mira, osjeao se i posve blag okus jeseni, tek naznaka da godina ide dalje, da e veliki i iroki listovi poeti opadati kada se uskoro vrati u London. Ako se ikad vrati. Nema potrebe da sada odlui - ovo je prije no da potrai neto dobro, da raskrije svoju sreu. Ne moram ga vie itati; upamtio sam. Prvo od pisama koja jo uvijek uvam. Iz logora. U logor. Nemam pojma jesu li joj poslali moje niti to je dolo do nje, to je ula, to je uspjela saznati. Nemam pojma ni o emu. A onda pismo. Kada si ve odustao.

Najdrai moj Alfie

To je kao takvo gotovo preteko, previe divno za papir, ostali momci ostavili su te na miru, ali ipak su obraali panju, nigdje dovoljno privatnosti, dovoljno istoe za ovo. Dahom grije papir i otkriva miris njezine kue, njezine kune haljine, njezinog kuhinjskog stola.

Na neki sam nain znala da, ustvari, nisi poginuo i onda sam se ponekad bojala da je to samo ok i da ne smijem biti tako glupa. Ali znala sam. Nadam se da zna da sam tu i da sam posve sigurna u vezi sa svime. Uvijek. A onda tvoje predivno pismo i sve je bilo u redu. Ukoliko je s tobom doista sve kako treba i ako te tretiraju na dostojan nain.
Njezin glas u tvojim rukama: njezina usta, usne, jezik.

Trebala bih rei da sam sanjala kako smo zajedno na nekoj udnovatoj zabavi. Nosio si masku, ali znala sam da si to ti. Sjedili smo zajedno i ti si mi pokazao svoje lice, izgledao si pomalo bolesno, ali bio si jako zgodan, svoj, a onda ti je netko dao medalju i bio si sretan i ja sam bila sretna zbog tebe. aav san, ali pretpostavljam da nee smetati cenzoru. Niti ga zabaviti. Kao da sam te vidjela. to i elim.
Poetak aputanja jedno drugome, sanjanja, igranja u vaim mislima: blizina koju do tada nisi uspio imati s njom. Jedina milost koju ti je zatvor dao, ta bliska, nova Joyce.

Najdrai moj Alfie

Da nekako cijeli poiva na njezinom dlanu i odmara se.

Doista bi trebao znati da uvijek spavam s tobom. Mislim da je tako bilo od samog poetka. Sada sam sigurna. Kada legnem pod poplun i znam da ti negdje lei, onda pomislim da se gotovo dodirujemo, da nismo daleko. Tako e uvijek biti.
Da te jedna osoba na svijetu poznaje i voli to te poznaje.

uvaj se, molim te.

112

Ne samo onakvog kakav si s posadom - ovjeka kakav bi mogao postati, ona je sve to znala: razumjela je kakav e biti cjelovit.

Najdrai moj Alfie

to je znailo da moe spavati jo jednu no, pretvarati se da si stvarna osoba, da ima budunost i da nema razloga za bijeg. Zadovoljno si se odmaknuo od prozora, hodao jako paljivo da ne razbije san koji je ve poeo nestajati u zraku oko tebe, prilagodio si ga da se fino uklopi kada se uspne na lani leaj, pokrije i sklopi oi. Ali ona nije dola k tebi, nije kada se tama razlila i odnijela te u san. Umjesto toga doli su momci i odveli te, jer su znali da si bio spreman i da je to njihovo vrijeme. Teak bat izama po betonu, i ti si s njima, hoda uz njih po kii do kamiona i zasljepljujue noi iznad tebe - nizak, vrst oblak - a negdje u njemu pjeva ptica, trag profinjenih, metalnih nota u motorima, motorima, motorima. "Jadni mali klipan. Probudili smo ga." Molloy mrca, zatim tare lice i smjeta se u kamionu, lupka prstima po ceradi na nain na koji to uvijek ini. "Ipak, trebam biti budan, onda zato ne. Pa ionako ovo inimo zbog njega? On ne bi htio biti nacistika ptiica, siguran sam." Umjesto odgovora vremenske nepogode lupkaju po platnu koje je na trenutak podigao nalet vjetra, gura ga i zatim povlai. Bastard se ukrcao, zadnji kao obino. "Nisu to ba posve pizdarije, Paddy." "A ja bih rekao da mi je drago to si s nama, ali ima nekih pizdarija koje neu govoriti." I prvi trzaj kretanja koji vas sve protrese, ljulja vas rame uz rame dok se vozite po pisti. Pored sebe osjea svog vitkog skipera, osjea pukotine na betonu dok kamion ide dalje, osjea vlaan, topao povjetarac kako se mijenja u neto gladno od tolikih Merlina koji ga cijepaju, razbuuju. Ostali momci voze se s tobom - izgledaju kao da su prilino novi, ali odvraa pogled od njih. Torrington pali lulu, a ti se koncentrira na crveni disk njegovog disanja dok se kamion zaustavlja kod aviona T kao Tommy i posada se iskrcava. Ne gleda gutere dok odlaze jer oni su mrtvi, to ti je jasno: oni su zadimljeni, nestaju i ne eli da to vide na tvom licu. U tebi izazivaju neku hladnu tugu koja traje sve dok ne iskoi kod P kao Pivo. "Nakon tebe." "Ne, nakon tebe." "Ne, nakon tebe." Parks i Torrington zajebavaju se, slabo se vide kod ljestava. "Momci, momci."Skip lupa po ramenima, rukama."Obavimo posao." Poinje se uspinjati, vie prema njima: "Opametite se malo i sklonite se s te jebene kie." Nalet vjetra nakrivio mu je kapu uvijek nosi kapu sve do aviona - zbacio mu je s glave, i Miles potri za njom, podigne je i donese mu je natrag. Iz nekog razloga Alfred je uze od njega i pouri po ljestvama. "Hvala, efe." Skip kimnu i okrenu se da poe naprijed. "Nema na emu." I Alfred zapoe ustaljene pripreme u svojoj kupoli, dok su se ostali ukrcavali - okreni, spuzni, zamahni, pusti, a to znai da su kod kue. Dvadeset i osmi odlazak. Provjera: intercom, kisik, gornji i donji pojasi, vrata zakljuana, provjeri elektriku na svom odijelu. Sve provjeri dva puta. Zatim provjeri jo jednom. Prolazi vrijeme, taj jebeni djeli vremena. Njezina kapa na tvojoj glavi, njezin rad, njezina panja. Sendvii i termosice, spremi ih. Dobro namjesti noge, stavi ih gdje ih treba staviti, onda nee morati misliti. A onda ona progovara, tvoja druga djevojka, tvoj Lanc - onaj prvi trzaj pri paljenju i pokretanje unutranjih desnih motora, bubnjevi u tvojim kostima. Vanjski desni, i ona ve urla, ali eli vie od nje dok pokuava utonuti u svoje mjesto, smekati se dok te ona protresa od lubanje sve do izama.

113

Kreu unutranji lijevi, i to vie nije zvuk: to je dodir, to se tvoj dah usklauje s njezinim i njezin potisak iza tebe, njezina potreba da poskoi, odlijepi se. Konano se okreu i vanjski lijevi, i ona mora krenuti, nije mogue drugaije, i toliko je zvukova u njezinom golemom, tekom, prekrasnom glasu: ciklus drhtaja i tropota u njezinoj rici i neto nalik na toptanje konja - traak ivotinja - a tvoje su ruke nesigurne, ali udobno je, poivaju na volanu bicikla, upravo tako - sada si poprimio oblik mitraljesca i ona se izvija, trza se da pojuri i povue te gore - prvi sa zemlje, uvijek si prvi sa zemlje - idemo sada, jurnimo, napeti kao puke repni se kota podigao i njezina se kraljenica svija - meso, metal, posada, ona, tvoja krv i neto novo to izaziva u tebi, crveno i novo. Opet Hamburg. Dulja ruta. Ne eli dulju rutu. Opet Hamburg. Dobro je uzletjeti i biti iznad oblaka, gledati dolje irok krajolik mjeseine. I gledati kako se iz njega izvlae avioni, gledati na sve strane gdje su gadovi, dok P kao Pivo podrhtava i mae repom, a ti se dri. Ponekad pomilja da je to kao kada sjedi na rubu daske, mae nogama prema nebu - od toga postaje sretan: smijei se u masci s kisikom. "I koja je to sad prokleta stvar, to kaete?" To je Skip. Ali nije zabrinut, samo pita. Misli da nije zabrinut. Ne zvui tako - nije lako rei po rijeima koje su toliko tanke kada stignu do tebe. "Flak?" Torrington se ubacio. "Nova vrsta flaka." Bastard: "Ako je to jebeni flak..." Nekakvo svjetlo. Naglo okree kupolu na lijevu stranu i gleda naprijed. Vie svjetla. Ne moe biti flak - previe blijedo. Pregolemo. "Skip?" Mora ga pitati. "to je?" Ne eli ga uznemiriti, ali mora pitati. "Ima li ita?" "To je, uh... To je jebeno velika oluja, efe." "Nema straha, Mali efe." Molloy, misli da je Molloy - veeras je intercom strano nerazumljiv. "Donijet u ti kakao kad budemo gotovi." Hladnije. Provjeri spone na svom odijelu, ali sve je u redu. "Idemo unutra da vidimo kako e ispasti, momci. A onda jo jedan izlazak. Ikakvog traga leda, ikakvog traga iega... recite mi. Kunimbusi mi nisu najdrai... ali... idemo." Hladnije. Osjea kako je zahvaa - prvi udarac i posrtanje, kao da je promaila stepenicu, prije nego to je tvoja kupola uronila u oblak, sa svake strane litica, toliko vea od tebe, toliko daleko od zemlje kada munje bljesnue pokazujui ti otvor u koji si zguran. "Isuse." Bacilo te je, kao da nisi nita - jer nisi nita - tue te i udara, pljuska sve dok ne prestane razmiljati, nisi u stanju. "Jebote." "Ne mogu je okrenuti." Ruke na draima, kao da ti mogu pomoi, pomoi bilo kome. Zidovi se zatvaraju, zapeauju. Jadna moja mala Lanc, kree se kako ne bi trebala, trza, zanosi ustranu, ide unatrag. A oblak je opet neto drugo - ima svoj um koji ti usisava dah - a njegova svjetlost samo otkriva ono u to ne bi smio gledati, prostore u kojima ne moe preivjeti, procjepe koji se otvaraju na 10.000 metara. Mi smo krivi za ovo - spalili smo nebo, i sada je dolo po nas. "Isuse." Ne. Samo oluja. Nisam beba. To je samo nepogoda. "Isuse." Plavi plamen kree iz tvojih cijevi, tvoja je kupola zasljepljujua - ne zna hoe li streljivo eksplodirati - a svatko te moe vidjeti na kilometre, propeleri blistaju kao jebeni vatromet dok osjea bol od hladnoe - a onda svijetao udar s desne strane, i udie svje miris udara munje. 114

"Miles? Miles?... Skip... udar... ne mogu... kroz njegovo mjesto. Skip? Ja u... natrag... Njegova glava, ini mi se." Obasjatemiputovenoiobasjatemiputovenoiobasjatemiputovenoiobasjatemiputoven oiobasjate Samo nepogoda. A njezino te srce gleda i smije se. Obasjat e Mi Put Ove Noi Dok te ne ispljune na slobodu. Merlini su tako tihi bez grmljavine. udo. A ne vjeruje u njih. Ali imat e jedno, u svakom sluaju. "Ondje gori, Skip." "Vidim. To je Hamburg?" "Posluit e." Onda se netko probio. I mi smo se probili. Mrtvi ozbiljni i imamo neto da gaamo. A onda kui. Izbaci jebene bombe i vrati se kui. Osjea je kako se oputa, mekana. Kreni ve jednom, jebemu, baci ih. "Polako, polako." Lijeva ti se noga zbog neega trese. Ne moe je umiriti, ostavi je. "Bombe su baene." I nastavimo prema sjeveru i prestignimo usranu nepogodu, izbjegnimo kad budemo mogli, kada se razvedri. Osjeate da vas skiper sputa u ustaljenu, normalnu postelju od oblaka, pokuava vas sakriti, jer jasno je da ste sada sami, a bombarderi nikada ne smiju biti sami. Zato nije bilo fer kada se dogodilo - jer svi su dali sve od sebe. I zato to e ostati sam. Flak zna to je to kada pogodi i da te nije razbio jer i dalje misli i kada pogodi to je bre nego to misli i onda opet osjea miris njegove koe prije nego to izbaci smrad od dima i uulja se u oblak i ima te i uje skipera zna da je to on i uje jo neke stvari kao da bebe plau i netko doziva Molloya i tvoja jadna mala Lanc djeluje tako tuno oko tebe i ljulja se i pleksiglas njoj s desne strane njezin vjetrobran na njemu je velika rupa koja djeluje blesavo i abrakadabraskoiskoiskoi to uje u Skipovu glasu i netko zaziva svoju majku i teko je disati s tim u zraku i abrakadabraskoiskoiskoi i ja pokuavam ali jebena se kupola zaglavila ne mo gu je dovoljno okrenuti i gotov si ali ini se kao da si jako daleko i spor si i pokuava i opet trza i teko je i ona ti umire osjea kako plae i tri motora je sve to jo radi i gura se kroz vrata gura se van i nemono odupire i potee i vidi da vie nema Bastarda i nema vie kupole u kojoj bi trebao biti sve je rastureno i vjetar tue svom snagom oko tebe i pepeo i Prozor magini Prozor leti posvuda oko tebe i flak je stao to je dobro i zato si ti iv i nema vie i nema vie ljudi da ih pronae i idem prema naprijed i nema nikoga ostao si samo ti noge lamataju pod tobom sve lamata raspada se i sjeti se prijenosnog kisika sjeti se da e inae umrijeti samo to ve die bez njega dakle sada letimo nisko i treba li mi i die dok te obuzima panika osjea okus goriva i glikola i ta druga stvar na podu koja bi mogla biti Bastard jedan dio Bastarda i kreni naprijed i sada je tu Miles tu je ta kreatura koja je ostala od Milesa i ruke se pokreu ali bez njegove volje samo se pokreu s Lancom i moe to pogledati i izgleda kao jadno tene jadan mali psi koji se zgurio i nema prsa i mora to prije vidjeti svog skipera potreban ti je ili Dickie Molloy ili bilo tko da ne bude sam i moj boe kako ona plae i pjeva i spuznuo si niz svoju divnu Lanc sada samo klizi ona ne moe bolje i pod je sav crven i privrsti svoj padobran i napravi sve kako treba uini to provjeri jesi li sve uinio i 115

promatranice vie nema raznesena i nema Parksa i nikakvog znaka od Parksa i naprijed mora ii naprijed i ona posre i pada ali ona je hrabra hrabra je to cura i eno ga tvoj skiper tvoja sigurnost tvoj najbolji drug tvoj kompa i bijelo bijelo je njegovo lice ne vidi dok vie i mora ga natjerati da te slua jer on je glavni neka obrati panju i sada vidi i njegova usta opet kau abrakadabra i maska mu je spala i ljulja se i mokra je i pogodilo ga je strano je pogoen i opet je bez kape i ne moe mu je pronai i njegova je letaka kaciga razderana i crvena mu je kosa nije boje pijeska kakva bi trebala biti i eli mu pronai kapu ali ne moe jer moda je ispala kroz otvor kao to je sigurno Torrington ispao i Parksa nema ni Molloya i za sobom su ostavili svoju crvenu i tebe za sobom i ne moe skoiti jer gleda dolje kroz otvor i jednostavno ne moe i onda se vrati i skiper je jo uvijek tu i jo uvijek leti i sada se okree strano sporo i drugaiji je nego inae i on te vidi sada te vidi. "Josamo trenutak, efe. Kreni sad." Ruan osmijeh ti upuuje uasan. "Meni zaljubav krenisad." Vidi da je umoran jer je mora drati i eli poi kui i ti eli poi s njim i on ima tako plave oi skiper kao da je cijelo jutarnje nebo u njegovoj glavi.

Nikada nema nikakvog sjeanja na odlazak niti na povlaenje uzice da otvori padobran. Samo si uletio u svoje misli kada te je oprema potegnula gore tako snano da si osjetio kao da te je prepolovila, ili su ti muda poletjela nekamo u tebe i nema anse da ih dobije natrag. I sada si ostao sam - ti, beskraj i hladnoa, duboka tiina stvorena za tebe da se u njoj njie. Neko vrijeme razmilja da e neto posegnuti prema tebi i dodirnuti te, neto to ne moe shvatiti, i to je prvi put da si se doista bojao cijele noi. Nakon toga sve se raspalo i ne zna je li to tiina ili si ogluio, je li to magla ili si oslijepio, a moda je to umiranje - posljednja ala da pribere svoje nade prije nego to doe zadnji pad. Ali onda zamijeti da si izgubio izme, svoj zatitni sloj tipa D i svoje arape, stopala te bole eno ih, tvoja bolna gola stopala - a mrtvacu ne bi trebale smetati takve stvari, i onda se zauo nekakav zvuk, siktanje i napuhivanje svile iznad tebe, opreme, hvata dah i moe shvatiti da e gledanje biti naporno jer si u oblaku, i zbog toga si mokar i smrzava se, ali vidi se neko svjetlo, neki sjaj, to znai da se u oblanom svitanju ukazuje dan. Za trenutak poeli da je ispod tebe vedska - skiper bi krenuo prema vedskoj da je mogao, da je mislio da nee stii kui. Skiper. Nema zvuka Lanca. Znai otiao je. Ali nema vatre, nikakve naznake vatre, onda moe vjerovati da se nije razbio, moda jo uvijek leti. A moda je uspio iskoiti. eli misliti da je uspio doi do vedske. A moda uope ne eli misliti. A moda tvoj sluh nije tako otar kao to misli, jer sada je tu nekakva navala, uasna buka, postaje sve glasnija, magla se povlai, dok se tvoj padobran poinje jae ljuljati. A onda moe vidjeti - sve je postalo jasno, cijela ta jebena zbrka - sputa se na vodu, iznad obale, neka jako uska obala - Isuse, neka jako uska obala, otok, neto, a ako ne uspije, past e u jebeni ocean, umrijet e da ga jebe. Cima i povlai da promijeni smjer, a vjetar je nemogu, ne moe rei hoe li te odnijeti dalje ili spasiti - moda oboje. Sada pada bre, barem se tako ini, i ti e - jebote - past e na vodu, ali ne u ocean, ini ti se da nee u ocean, nada se - ukoliko nisi sve pogreno shvatio - sjeti

116

se da otpusti opremu, pritisni kopu za otputanje prije nego to padne u vodu, udalji se od jebenog padobrana. Sada si puno blie, preblizu - past e u vodu - ne zna plivati, jebote - izvuci se iz opreme, izvuci se odmah, baci jebenu stvar, baci je prije nego to te utopi. A onda odjednom mora preivjeti, bori se za ivot. Sletio si tako da nisi sve osjetio, kupola pada za tobom poput mokre koe, poput p okrova, udie vodu, ali sve je udno - tvoje su noge pogrene, nema osjeaja da si u vodi - i ruke ti na trenutak grabe tu meku stvar, toplu - prije nego to ti sine kako ti je i gdje si i da ima Joyce zbog koje treba preivjeti, moda nita vie, ali ona je dovoljna - i povlai, povlai i povlai svilu sa svojih lea, svoje glave, ali ipak stoji, noni prsti utonuli su u kremasto blato - gotovo - jer voda ti je tu samo do pojasa, i sada si slobodan, otvoren i pada kia - hladna i predivna kia pada po tebi, pere ti lice, i ta topla voda u kojoj lei, kroz koju moe hodati - iv - iv ovjek koji je ispao iz aviona i nije poginuo - zguraj dolje padobran, potopi ga to bolje moe - i probij se do obale iz te lagune koja je svijetla od prijeteeg izlaska sunca, koja svjetluca dok si utonuo do bedara i zatim do koljena. Nije previe teko gacati po ovakvom kanalu - cvrkutave ptiice bjee od tebe, ali nikakvo drugo uznemirivanje, nema vike ni alarma. Zatim kanal postaje sui i uzdie se prema razmekan oj zemlji, a onda nisko raslinje i zatim uma, miris bora - previe rijetka da se sakrije. Hoda dalje, i evo putia da ga prijee i stigne na drugu stranu, do trave - uasna, strana stvar koja ti ozljeuje stopala, stoga prelazi na stazu, a posvuda j e svijetlo - nema kua, ni traga od zaklona, jo je tiho, ali posvuda srebrn sjaj od kojeg te boli glava - ima jaku glavobolju - ali klima se dalje - sada je pijesak, ugodnije je - i ide dalje, na dinama si - do tebe dopire zvuk oceana i zapui vjetra, nestaju zadnji tragovi oluje, dok kia prestaje padati i osjea se prekrasan miris rua i grmlja: visoko, gusto grmlje, brdo koje kao da je od rua, nita vie, i ozljeuje te, ali smjeta se ispod njega - kada pogleda, nailazi to sivilo, i sada mora spavati, doista mora spavati. A kada si se probudio, s tobom je nekakav raj. Nebo bez oblaka, toplina, miris vrta tvoje majke - toliko rua - i pribliava se mirna plima, udie i izdie negdje tamo na rubu bijelog pijeska na kojem lei. ipak. I sitan plavi cvijetak pored tvog lica, drhturi. Tako je ugodno ovdje. Osim tvojem ramenu i tvojim stopalima. A sada oni kod kue ve znaju - previe kasnite i jedino je objanjenje da ste stradali. I uvia da si edan, okus gline i soli u tvojim ustima. I onda se prevrne na drugu stranu, to izaziva tu dugu, estoku bol, pogleda iznad sebe i ugleda tri lica, tri ovjeka stoje iznad tebe, iljaste kape elegantno nakrivljene i tanki brii pomisli na film, neku kominu operetu - blistave izme i minkerske kabanice. Jebeni Nijemci, naravno.

Shvaa. to god uinili, to te ne moe iznenaditi: uvijek e shvatiti. Dulag Luft: onamo su te trebali odvesti, ali misli da se ne nalazi ondje. Ovo se ne bi moglo dogoditi ondje. Nisu rekli gdje se nalazi, a ne moe vidjeti. Postoji samo ova soba i jo jedna. Nisu te obradili, nisu ti dali broj ni cipele. Postoji samo ova soba i jo jedna. Nikome nisi rekao da si izgubio kapu, onu koju ti je Joyce isplela, a nema se vremena za kukanje nad tim. Postoji samo ova soba i jo jedna. Oni kau da nisi terror Flieger - jer nitko nije uo tvoj avion - jer nitko nije vidio tvoj avion jer nitko nije naao tvoj padobran - jer nema kompletnu odoru - jer su oekivali nekoga tko nije 117

terror Flieger, oekivali su da budu u pravu. to samo znai da su glupi, ali to im ne moe rei. Oni misle da ti, ustvari, nisi pravi zrakoplovac i ne vjeruju ti kada im kae kako se zove, koji je tvoj serijski broj i in. Sve troje si im rekao, za svaki sluaj. Kad god su te pitali. to g od su te pitali. Ali nisi ih razuvjerio da nisi netko drugi, neto pogreno. Trebalo je dosta vremena da se doe ovamo, ljudi nisu bili ljubazni i ne vjeruju ti, pa si morao ostati ovdje - u onome to shvaa. Postoji samo ova soba i jo jedna. Uvijek sam grijeio. A ocu je bilo najdrae kada bi mi rekao da sam pogrijeio: rekao neto to ne bih smio, izgledao previe udno, ponaao se blesavo, ponaao se kao mlakonja - iznutra sam napravljen tako da grijeim. To izbij iz sebe, bolje ti je da to izbije iz sebe, mali, tuci ga da to utuvi u glavu i tuci ga kako treba. Ima okus soli, moj jebeni otac. Ima okus jebi se. Okus bolje ti je da se pazi, gledat u te kako crkava i sluati kako cvili. Postoji samo ova soba i jo jedna. Ovdje si u krivu, u ovom malen om prostoru, poput kutije, vlani zidovi od cigle izbijeljeni vapnom. Mora tu stajati. To je soba u kojoj stoji. Dok ti ne kau da je dosta. Ponekad ruke mora drati iznad glave. Rame te boli, neto nije u redu s tvojim ramenom. Ponekad ruke dri uz tijelo. Opet te boli rame. Nije vano, vano je stajati i ne smije se nasloniti, ne smije dirati zidove, nikako ih ne smije dotaknuti jer e se vidjeti na vapnu, jer kada se vrate da te provjere, vidjet e da si se loe ponaao i onda e te odvesti u drugu sobu. U drugoj sobi ti si kriv za batine koje dobiva. A kada ga udarim, kada sam ga pokuao udariti, da nju zatitim, tada sam bio lo deko, onda je on nju ozlijedio. Udarit u ga, a on e nju istui. Onda e istui mene. Ali bolje sam od njega znao to sam zasluio. Znao sam bolje od njih. Ponekad gumene palice, ponekad koa sa iljcima, nekakav odjek kada bi udarili. Ponekad ne vidi. Ne zanima te. Seronja s prstenom, on me je udario, porezao me - usna mi je natekla i sada me boli. Ali shvaam. Nije da ne mogu shvatiti. Ako na tebi nema ni trunke vapna, opet te istuku. I to je tvoja krivica jer im ne moe rei ono to ele. Seronja s prstenom zove me Alfred, kao to nitko nije - osim nje ponekad, osim nje - a ima glas asnika i kae da mi eli pomoi, ali zapravo eli pomoi sebi. Shvaam. U krivu sam, stoga me mora tui. On je u krivu, stoga me mora tui. Oni su u krivu, stoga me moraju tui. Shvaam. Ja ovdje upravljam. Ovo je moje. Dobio sam to mi sljeduje. Postoji samo ova soba i jo jedna, stoga je teko rei koliko je sati. Ne zna koliko si sati ili dana ovdje koliko jo mora stajati dok ne padne i onda dolaze oni podiu te i tuku ili ti daju cigarete koje ne moe puiti ali pokuao si a seronja pria o kriketu koji nikad ne prati i onda mu nisi po volji a ponekad te uope ne moraju tui prije nego to pone isputati one zvukove i sklupa se i eli zaspati potreban im je neznatan dio prostora da te podignu moe se malo odmoriti protegnuti sekunde. Rukom protegni sekundu. Poinju misliti da si moda mekuac, iskren - zbog ega te poinju tui na drugi nain. Postajem drzak, pokuavam dokazati da oni grijee, a ja sam taj koji grijei i tako e zauvijek biti. Dok stoji, ponekad zaplae - kada misli da joj vie nee biti lijep. Ne misli na njezino ime i oni ga nee dobiti. Na licu ti vide imena i onda ih nastoje batinama izbiti iz tebe. Ali ne moete ih dobiti - niti mene. Ja sam napravljen da primam batine. Ja sam napravljen za borbu i tunjavu. Tako me ne moete pronai, ne moete skroz ovamo dolje, gdje ja stojim. Mogu vas uti. Mogu vas osjetiti. Ali nema nikakve anse da vi vidite mene. Ja sam ovdje dolje u ovoj rupagi, ovdje sam, zatvoren. Ne moete mi nita ovdje gdje sam. I zato - jebite se. Postoji samo ova soba i jo jedna. 118

Pokuava stajati kako su te nauili u zrakoplovstvu, osvjetlati obraz svojoj vojsci i samom sebi. Postoji samo ova soba i jo jedna. U tome se nisi previe iskazao.

Na kraju su ga odbacili - bio je previe sitna riba. Doli su straari Luftwaffea i odveli ga, nisu ga ba mogli gledati u oi jer je izazivao nelagodu - stanje u koje se doveo. Dali su mu broj i ploicu, pribor za jelo i lonac, deku i paket Crvenog kria, to je samo njegovo i moe sve zadrati. Ali najbolji su bili zavoji koje je dobio za rame, za lice, za stopala, a onda arape, zatim prilika da se baci kada su istovarili brdo izama i nije ga bilo sram da kopa i pronae par koji mu pristaje i koji e potrajati - nije ga bilo sram niega, ak ni da vue noge po logoru prve veeri k ada je stigao i zamijetio da ljudi odvraaju pogled od njega, onako kako su oni iz Luftwaffea inili. Zato to postoji razlika izmeu zarobljenitva i zarobljenika. A neko vrijeme Alfredu se svialo to je zarobljenik. Bio je zahvalan, posluan i tih, samo bi tu i tamo pogledavao Nijemce - to su bili pravi Nijemci, ivi, i hodali su naokolo, kao da su ljudi, a ne ono to su ti novine rekle, kao da su ljudi, a ne ono to te je ozlijedilo, kao da su ljudi, a ne ono stoje ozlijedilo tvoje prijatelje. Bili su tu, Nijemci - neto zbog ega si se mogao trgnuti, premda si se borio protiv toga - straari koji stoje i priaju, krijumare cigarete, postaju umorni, lijeni i slubeni, bijesni, veseli, nasilni i lukavi. Mogao si ih izlizati gledanjem. Mogao si poludjeti od drhtanja, pomanjkanja sna, potrebe za plakanjem. Ali spasio te Ringer. Da, na mali - Ringer je tebe spasio, nije bilo obrnuto. Drukije nego to si ti, izgleda, zapamtio, ali tako je bilo. Ostali momci obiavali su Alfreda ostavljati na miru: on je, to im je bilo jasno, nemogu dosadnjakovi, njegove none more dovode na kunju njihovo strpljenje. A Alfred je poeo gledati Nijemce, buljio je u njih, na nain koji je iskuavao njihovo strpljenje. A onda je doao Ringer. Kamo god si pogledao, vidio si Ringera: veliku klimavu glavu, njegov stas dok se mota po pijesku, ta blesava kaciga nakrivljena iznad spokojnog lica i polupijanog osmijeha. Niega se nije trebalo bojati u Ringerovom osmijehu. "Onda, sve je u redu, deko?" Ringer se nagnuo nad Alfredom, a onda se spustio i sjeo malo dalje od njega, bez urbe, koata koljena podignuta do lica. "Rekao bih da je s tobom sve u redu." I onda navala u Alfredovoj glavi koja ga je tjerala da i dalje provjerava, slijedi Nijemce, gleda to e uiniti, ali neto u Ringeru pokrenulo ga je, usporilo mu disanje, postalo je blago i smireno. Alfred je htio krenuti dalje, ali nije. Ringer pogleda prema praznom nebu i mrcnu. "Kia e." Zatim je pogledao prema Alfredu. "Valjda." Opet se nasmijeio i kimnuo, poeo lupkati jednom nogom na nain koji je njemu neto znaio, koji ga je nagnao da ritmiki kima. Alfred je ustao, ostao stajati, sve dok nije poeo drhtati i razmiljati o vapnu i sobi. "S tobom je sve u redu, zna. Vidim na tebi da si u redu." Umor obuze Alfreda kada je to uo, umilna teina bacila ga je na koljena i poloila na tlo, pridrao se rukama prije nego to je zatresao glavom i nasmijao se, trapavo se okrenuo da sjedne i smije se, ispruio je ruku prema Ringeru i prodrmao njegovu dugu, iroku aku, drao ju je i smijao se.

119

Drhtanje je postalo jae kada je iz sebe izbacio taj zvuk, ali Ringer ga je vrsto drao, drobio mu je dlan, "Zbog neega si ostao bez daha, to je sve", sve dok Alfred nije istresao i izvikao sve iz sebe, umirio se, i njih su dvojica ostala sjediti drei se za ruke - idiot i luak. Nakon toga nije bilo tako loe.

Bit e to duga no - i njihova posljednja. Gad i jo neki tipovi uvjerili su svakoga da je potreban pravi oprotajni koncert, pravi finale za zatvaranje lanog zatvora i povratak lanih zarobljenika kui. Nevolja je bila u tome to su imali previe dobrovoljaca. Gotovo je svatko imao neto to je htio odrecitirati - "Boots, Boots, Boots", "The Green Eye of the Little Yellow God", "Albert and the Lion": bio je jedan tip koji je sluio na razarau i koji je htio svirati na zvidaljci, etiri nadobudna pijanista, neizmjeran broj pjevaa s neizmjernim brojem pjesama, analitiar fotografija koji je svirao na grliu boce i jedan tip koji je bio neto u Myingyanu - imitirao je glasanje ptica iz svog kraja i inozemstva. ak je i nekoliko Ukrajinaca dolo s ponudama koje je nemogue izgovoriti. A tu su i Dobri Nijemci, naravno - njih nije bilo mogue iskljuiti. Redatelj, kojemu je odnedavna srcu prirasla postarija, dopadljivo tajnovit a dama zaduena za kostime, blagoslovio je taj poduhvat, premda su od filmskih likova samo obini vojnici rekli da bi htjeli sudjelovati u tome. Stoga su, kad su se u pet popodne okupili na objedu, pogledavali jedan drugoga zamjeujui da su gotovo svi odluili da ne odjenu svoje odore i da budu u najboljoj civilnoj odjei koju su imali. Cipele su ulatene, kosa poeljana, koulje ispeglane - inilo se kao da u istom trenutku izgledaju i manje i vie vojniki, meusobno nisu razgovarali, kao da ba i nisu oni za koje su ih drali. Kada su doli do deserta, Gad se smjestio pored Alfreda - dobra, slavljenika pita s javorovim sirupom."Jesi li posve siguran?" "Jesam." "Klasino skretanje panje, doista. U starim vremenima ni po koju cijenu ne bih pao tako nisko..." Gad blista kao nekad, nervoza kao prije zadatka. "Dobit emo dvanaest sati prednosti, moda i vie. Mnogo toga mogu uiniti za dvanaest sati." "Dobro." Alfred je buljio u svoj desert. "Ne zvui mi previe sretno, mome." Gad je ba morao puckati cigaru, htio je povesti ozbiljan razgovor. "Ako se sluajno predomisli, nije teko -" "Dobro sam." Alfred nije podizao glavu. "Sve e biti u redu." "Hoe to pojesti? Jer teta je da propadne dobra pita sa sirupom, zna." Od njega je dopirao snaan miris alkohola. "Pojedi je, frajeru. Nemam apetita." "ivci, a?" "Neto u tom smislu. A htio bih s nekim porazgovarati." Okrenuo se i rukovao s Gadom. "Nita se ne brini, to je neto to moram obaviti", i zatim je ustao od stola. Preko puta u kutu sjedila su etiri gosta iz logora za raseljene osobe, tu su nadgledala njihov dio kulturnih aktivnosti: dvojica iz soja bankovnih inovnika s naoalama, jedna intelektualka i mlai momak uredno potkresane brade.Tko zna kako su dobili stolnjak i zasebnu zdjelu s desertom, da ne bi morali ustajati i traiti repete. "G. Fergusson?" Bradonja podignu pogled i namrti se. "Mm?" 120

"Moemo li porazgovarati?" Alfred nije bio siguran kako e to ispasti, a sada je bilo jasno da je Fergusson uivao u svom komforu, uglavnom je razmiljao o desertu i mogunosti da poslije neto popije. "Vi ste g. Fergusson?" "Da... Sad nije ba -" "Htio bih da razgovaramo o jednoj od vaih raseljenih osoba." "Pa... Ne bi moglo." Nakon toga napuio je usta. "Oni su pod naom jurisdikcijom, i samo naom." Fergusson je opet napunio usta desertom i uzdahnuo jer Alfred niime nije pokazao da e se udaljiti."Gledaj, stari, ako se radi o nekakvom vercu ili zavadi, onda bi se trebao obratiti g. Simmsu." Glavom je pokazao prema jednom od bankovnih inovnika. "Ali koliko sam razumio, ti sutra odlazi, ide kui. Dakle ini se da to nema nikakvog smisla." "Nemam nikakvu pritubu." Dri se RAF-akcenta, pokuava biti respektabilan, ali zna da ti je jakna izlizana i prekrojena od jedne od Ivorovih."Ne takvu vrstu pritube." Nagnuo si se da ne stvara guvu, jer nitko ne eli nikakvu guvu. "Jedna od vaih raseljenih osoba je zloinac." Na to se Fergusson nacerio, mokre mrvice na njegovom jeziku, po njegovoj bradi. "O, svi su oni zloinci." Namrtio se, kako i treba kada se obraa idiotu. "To smo oekivali." "Hou rei -" "Znam tono to elite rei. Govorite o davnoj prolosti." "Vasilij." Ostali za stolom nisu podigli pogled prema tebi, ena je odloila svoju licu. "Vasilij Mienko, ali on je -" "On se zacijelo uope ne zove tako i zacijelo uope nije Ukrajinac. Znamo." Kao da objanjava djetetu. "Ali nije nimalo vano je li Ukrajinac ili odnekud s Baltika, Estonac, na primjer - ako ga vratimo, komunisti e ga ubiti. Zar to elimo? Ne, naravno da ne elimo. Ne mo emo dopustiti da komunisti misle da mogu ubijati ljude kako im se svidi, nije li tako?" "Rekao je da e doi u London." Fergusson odmahnu glavom, sada ga je to zabavljalo, ostali su jo uvijek utjeli, ena je pocrvenjela. Pomislio si da vjerojatno esto govori na taj nain, a ostali moraju sluati - slau li se ili ne, to se nije moglo znati. Opet si pokuao. "On ne moe u London." "London - ne bih mogao rei. To svakako nee biti mjesto njegovog ulaska. Morate znati, g..." "Day." Kao da je to uope vano. "Bio sam u RAF-u." "Odlino. Morate znati, g. Day, da je u ovom ratu Britanija izgubila jako puno ljudi. Poginulo ih je gotovo etiri stotine tisua, na stotine tisua tekih invalida. Treba nam ljudi. Treba nam dobra stopa nataliteta i zdravog materijala. Sada nam stiu ili iz kolonija, izbjeglice ija je kultura posve drugaija od nae, ili primamo momke kao to je Vasilij, koji su zabludjeli u mladosti, a mi ivimo u zemlji koja eli ostati kranska i bjelaka. Jenkiji su ugrabili veinu teritorija, o staloga smo se odrekli... cijene u dolarima svuda gdje postoji ansa za turizam... znate kako je. Sigurno elite da naa domovina opstane, barem to - nakon svih vaih rtava." Alfred nije nita rekao jer se nita nije moglo rei. "I nema razloga da me tako gledate. Ja provodim politiku koju je zacrtala vlada. Moramo misliti na budunost, a ne na prolost." "Jebite se." "Da, pa ve smo pogodili va in, ali hvala vam na potvrdi. Ugodna veer, g. Day. Moda bismo sada mogli dovriti svoj obrok bez dodatnog ometanja." "Jebite se."Nisi vikao, bio si discipliniran, blag, stajao si u stavu mirno i otro salutirao, sada su te svi za stolom gledali - izuavali tu ivotinju koju ne razumiju. "Jebite se." Ni na koji nain nisi osvjetlao svoju vojsku. Iziao si ravno van u veer koja se sputala, vrelina je bila zelena i blaga, zrikavci uposleni u travi s onu stranu ice, biljke rastu iznad leeva i kostiju po drugim logorima - ostala je samo ova ala, ova igra. Moda nikad nisam doista znao za to sam se borio, ali da ga jebe, nije bilo za to. Trava bi trebala izrasti iznad svih nas, da nestanemo bez traga. "Spreman?" Gad ga lupnu po lijevom ramenu, ali stajao mu je zdesna - usrani blesavi trik, Ringer je to uvijek izvodio, a Alfredu to doista nije trebalo: sjeao se k ako bi mu namignuo kada bi okrenuo glavu prema njemu nakon to bi se osvrnuo na pogrenu stranu. 121

Gad kimnu, veselo i s razumijevanjem. "Dao si sve od sebe." Sve vie i vie momaka naputalo je menzu i izlazilo van. "Nita nisam uinio." Neki su trkarali, pa i potrali prema dvorani, izazivajui osjeaj koji Alfred nije bio u stanju izbjei: potrati zajedno, paljivo, ljudi su odluili da neto uine, spremaju se. Alfred je sada iao dalje, Gad pored njega, cereka se, pomlaen, osvjeen. "Saekat emo tvoju pjesmu, Alfe. Sigurno e izazvati burnu reakciju." "Ne bih se kladio." "Ne podcjenjuj se, deko. I ne zamaraj se drugim stvarima." Djelovao je dovoljno pijano da se klati na nogama. Premda je to mogla biti gluma. "Kako?" "Taj Vasil. Znamo ga. Prvi posao koji emo obaviti kada budemo vani - prikrast emo se logoru za raseljene osobe i srediti ga. Tebi za duu." Ljudi se guraju oko njih, ure bez ikakvog razloga, ali ipak ure. "Srediti -" "Rat e biti gotov kada mi kaemo. Dobro je opet imati malo akcije. Ondje imamo prijatelje a to misli, kako smo dobili papire?" "Ali nisam mislio -" Gad se udaljio od njega, palevima je pokazao prema gore dok se gurao prema stepenicama barake. "To se stalno dogaa na ovakvim mjestima." Pogurali su te prema ulazu. "Ne. Rat je zavren. To ne elim." Morao si viknuti. "O, tvoj obraz... Samo sam se alio. Neemo imati vremena." "Kako?" Alfred je proao kroz vrata, posrnuo je. Gad je jo uvijek pokazivao palevima prema gore, klimao glavom. "alio sam se. A sad zapjevaj dobro i glasno. Zapjevaj." Gomila je gurnula Alfreda naprijed prema klupi prije nego stoje stigao jo se jednom osvrnuti i neto rei, a Gad se izgubio - samo ta gomila ljudi koja je ispunjavala negdanju lanu baraku za predstave, ali sada je to prava dvorana, operativna tu no, jer su htjeli da takva bude, i tako stvari stoje kada dobiju ono to ele. "E sad, da. Smiri se. Smiri se." Bivi asniki namjesnik na pozornici, uobiajeno zvidanje i uzvici iz publike, Alfred je toptao nogama ne obraajui panju, pljeskaoje: predstava je trebala poeti. "Jer oni se moraju vratiti prije redarstvenog sata, nai prijatelji Ukrajinci -" Mlak aplauz. "Nai prijatelji Ukrajinci prvi e pjevati, iako imam zapisano to e nam otpjevati, ne mogu vam rei, pa u vas samo zamoliti da ih toplo pozdravite." Dakle to je to. I Ukrajinci se poredae u zbor. Dva nekako udna reda krupnih mukaraca, lica ruiasta od ribanja: ake, vratovi i noni lanci vire iz odjee koju su dobili od raznih donatora. Naa predstava, ona koju smo htjeli. Naa. Nekoliko trenutaka konfuzije i onda je onaj glavati poeo pjevati, a ostali se prikljuie dubok, ugodan zvuk - i pokazalo se da njihove pjesme nisu strane, Robert Burns s ukrajinskim izgovorom - "My Love is Like a Red, Red Rose" i jo neke Alfredu napola poznate. Tko moe rei da ga Gad ne bi ubio? Meni je smetalo, ali ne bih ih zaustavio. Mogli su to uiniti i to ne bi bila moja krivica, i to bi onda bilo u redu. Ni prstom ne bih maknuo. Iz redova se zaulo umjereno uvredljivo dobacivanje. Alfred je spremio nekoliko dosjetki jer se nadao da e na taj nain amortizirati koncert koji e zacijelo vrvjeti ljubavnim pjesmama i vulgarnim alama - a kako bi moglo biti drugaije. Moja je ljubav poput sobe u kojoj nema niega, samo vapno. Ali njoj je stalo. Imam to napismeno.

U novinama je bio lanak o tome kako u Leithu iskrcavaju nae zarobljenike - puno su pisali o izvoaima i "Roll out the Barrel", ali inilo se da ne izgledaju jako loe, rekoe da su Nijemci bili dobri. Iskreno se nadam da je to tono.

122

Imam pisma od proteklih mjeseci, mogu otii, pokazati joj i tu e se vidjeti da je ona sigurno jo uvijek ista osoba.

Neku veer vidjela sam momka koji je imao tvoju kosu. Sjedio je kod prozom u kavani, po nainu na koji je lio okrenut izgledno je upravo poput tebe. Ne mogu ti oljasniti koliko me je to usreilo, mislila sam da si se moda ipak vratio i da si ovdje. Naravno, kada se opet okrenuo, bio je netko posve drugaiji, nekako sitnih oiju. Nimalo nije podsjeao na tebe.
Jer ja sam jo uvijek ovjek koji ih je itao.

Kao u onoj Keatsovoj stvari kada se on pretapa u njezin san. To mi esto ini, dragi.
Ukrajinci su do tada ve otili, suznih oiju, mahali su i grlili momke na kraju reda dok su se udaljavali. Moda je Fergusson sa svojima krenuo za njima, ali vjerojatno se smjestio negdje u kutu, uiva cijele veeri, pije koliko god moe. Zatim je nastupio koati momak i dao sve od sebe imitirajui Maxa Millera. "Vidi ove oi, nemam li velike oi, a? Imam, zar ne? Nisu li velike? Dobio s am ih od svoje majke - puste sam godine gledao naokolo gdje mi je otac." Jo uvijek sam taj ovjek. Nema smisla gledati naokolo. A to bi se moglo pronai? Isuse Kriste, ima dana kada ne bi trebao ustati, sve te jebeno povreuje, sve te jebeno boli. I to zbog nje, kao da ona to radi, kao da ste jo uvijek povezani, ali niste. Niste. Nema niega meu vama. Bol je samo tvoja. Veljaa '44. Dotle sam dospio, do veljae '44. U zarobljenitvu gotovo est mjeseci i onda je bilo gotovo. Kada kae kreni, ja kreem. Ali ve sam otiao.

Znam da e te ovo povrijediti, a htjela bih da ne bude tako.

Tako je blesavo to napisati. Niega se vie ne sjeam. Iskreno. Vie mi nije u glavi. O, to sam pismo dovoljno puta proitao, pa bih ga trebao znati napamet kao i sva druga, ali to nema nikakvog smisla, a ne moe se sjeati stvari koje nemaju nikakvog smisla - prati vijesti s Istoka, ondje se dogaaju strane stvari, ona je ipak udana, i vie ne zna to je to, eka dva ovjeka, a eli samo jednog, to ako se on ipak vrati kui, a ona me ne eli povrijediti. Tip pored tebe kikoe, a momak na pozornici postaje sve buniji. "I kaem, kaem, on je platio novi tepih, nove tapete i novi klavir u salonu? - kvragu, onda zatvori prozor - mogao bi se nasmrt prehladiti." I ta buka u tvojoj glavi, opet i opet, ista jebena smrdljiva buka, kao jebeni pas koji jedino zna zavijati, i jednog e dana poeljeti da se smije jer e biti sretan, samo jednom, samo jedan jebeni dan jebeno eli. Kako je planirano, Alfredov red za pjevanje bio je tek u deset naveer. Zadrao se neko vrijeme iza pozornice, dok su iznad stolova krcatih vie-manje ispranjenim bocama ustro odzvanjale pjesme "Yours" i "That Lovely Weekend". Osjetio je da je publika dobre volje, ali nije se ba previe zabavljala. A sada je ve prilino pijana. Bio je na samom rubu ivaca. Dakle tu smo. Ipak ima jo malo ivota u toj staroj koski. Svira na boci bio je gotov, dobio je svoj aplauz - neto ei - i scenski radnici uklonili su stol s njegovim instrumentima. "Ne mora ih sve odjednom isprazniti, stari." Netko je straga povikao, pa je dvorana bila nemirna kada je Alfred iziao, noge su mu se inile jako velikima, negdje daleko ispred njega. Ali to je u redu. Ne mogu me ubiti. Vie ne mogu. Ne mogu mi nita. 123

Stao je na prednji dio male pozornice, priekao i nasmijeio im se, redovi ljudi koje slabo poznaje, a ubrzo ih vie nee vidjeti. Ne mogu oni meni ama ba nita. Udahnuo je to je dublje mogao, sklopio oi i poeo pjevati, onako kako je pjevao u svojoj kolskoj dvorani - pjevao je "Jeruzalem", lijepo i isto koliko je god mogao. Nakon prvih stihova kao da je ispred njega bio prazan prostor, a onda mu se prikljuilo nekoliko glasova dok je pjevao dalje, neka se bol uzdizala i nije ispunjavala dvoranu, samo se valjala dalje. Kako su se stihovi irili, jaali, sve ih je vie pjevalo s njim, i Alfred je znao, a da nije pogledao, da se Gad sa svojim momcima iskrao van da se izgube, da pobjegnu. Alfred je stajao i zvuao kao da je sada prepun ljubavi, posvuda je oko njega, zabacila mu je glavu i okruila ga svjetlou koju je mogao samo dodirnuti, ne moe je vidjeti. I mogao je vjerovati da uje Pluckrosea kako pjeva, taj ljupki grozni glas, da su opet zajedno i iz sve snage izvikuju Enalesku kakva nikad nee biti. I mogao je vjerovati da uje Bastarda i Molloya i Torringtona i Milesa i Parksa i oni su ovdje i nisu poginuli. I mogao je vjerovati da uje svog skipera. Svog skipera. I mogao je vjerovati da ako otvori oi, klupe e biti prepune, tu su svi momci koji su nestali na nebu, a njegovi prijatelji najblie, njegova posada najblie, tako blizu da ih moe primiti za ruke i znati da su dobro, nita im se nije dogodilo i nikad se nisu bojali, nisu nestali. I mogao je vjerovati da mu je oproteno. U sve je to vjerovao, i od te je istine zaplakao.

Vratili su se Lancom.To nije oekivao. Redatelj im je rano ujutro odrao krai oprotajni govor i svi su se malo potrudili da tri puta viknu hura, glave su bile osjetljive nakon sinonje predstave - din od groica, ukrajinski pirit i boce konvencionalnijeg pia uinili su svoje. Nitko nije spomenuo estoricu koja su nestala, samo pomisao da su moda zaspala negdje u polju i da e se uskoro pojaviti - njihov je problem ako propuste besplatan prijevoz u Englesku. A moda su se spetljali s lokalnim curama. Alfred je posluno slao dalje svaku glasinu koju je uo, zadovoljan to ga vie nee biti kada budu postavljali pitanja. Ako ih uope postave. inilo se da nikoga ne zanima prolost: juer je vjerojatno ve jako daleko i kako prolaze sati, bit e sve dalje - daleko vie od onih dvanaest koliko je Gadu trebalo. Alfred je ekao kod kamiona i ukrcao se posljednji da moe gledati kako barake sa straarskim tornjevima i icom nestaju u daljini, iza njih ulaz je ostao irom otvoren, nestaje i gubi se kad su krenuli preko movarnog zemljita, dok su se sunce i praina dizali u visinu. Gotovo je s tim. Obavljeno. Po drugi je put mislio da se nee vratiti kui, po drugi je put bio u krivu. Tako si dugo hodao s Ringerom, tako dugo, a rat je bio jako umoran i vie se nije pretvarao sve je bilo tu i konano onakvo kakvo je uistinu: nai ljudi i njihovi ljudi, odore su gotovo jednake, od krpa koje smo vezali oko sebe da nam bude toplije, od svega ime smo se opasivali da bude toplije, i civili su isti, samo tu i tamo djeca zaplau, ili neka ena vrisne, ali i meu nama neki to ine - i ostali jadnici sa svojim odorama, to je ostalo od njih - ako stanemo, mrtvi smo, ako se moemo kretati dalje, idemo prema svojoj smrti, oni koji su naoruani ubijat e nas sve dok budu vjerovali svom oruju, dok nas ne puste na miru, ili e ubiti sebe. Krpe, krv, oruje i kretanje, to je sve to smo bili. Dok su prilazili uzletitu, Alfred je zadrhtao, visoko iznad njega zvuk Lanca, kaklja ga u vratu poput poljupca. A zatim motori, jasnije i jasnije, sve dok kamion nije proao pored straarnice 124

i preko betona do onog lijepog, visokog, isklesanog oblika koji je Lancaster. Stao je odmah ispod propelera: jedno krilce, glatka siva oputena snaga, stoji ravno, uzdie se iznad njegove glave, druga dva rairila su krila iznad njega, svako eka da oivi. Polako se pribliio repnom kotau, lupnuo nogom za sreu. Kao i uvijek priao je ulazu s desne strane, metalne ljestve vodile su unutra. "Sve u redu?" Narednik sa zvjezdicama vojne policije na oznaci roda. "Jesi li u redu?" Alfred ga je trenutak predugo gledao, nekako je oekivao da e ga prepoznati. "Ja... Dobro sam." "Nisi nervozan zbog leta?" ovjek se nasmijeio, kao da je znao kakav e odgovor dobiti. Alfred se nasmijeio, odjednom mu se prispavalo. "Ne. Ne vie nego inae." Poeo se uspinjati Ijestvama. Narednik ga je slijedio u polutamu aviona, zakovanu oplatu trupa. Ostali su sjedili naokolo, smjestili se da im bude udobnije - neki su bili posve mirni, zamiljeni to su tu - ali Alfred nije na njih obraao panju, nego se okrenuo na lijevu stranu i krenuo prema kupoli. "ekaj malo..." ok zbog narednikove ruke na njegovom ramenu i onda trenutak kada nisu nita rekli, a razumjeli su se. ovjek kimnu. "Drim da zna kamo ide." "ini mi se da se sjeam, da." "Ne zaboravi zakljuati vrata da ne ispadne. To ne bi bilo dobro." Namignuo je. "Neu zaboraviti." Alfred je pomislio da su vjerojatno vrnjaci, te se pitao znai li to da su vidjeli iste stvari. "Ustvari, neu okretati kupolu, dakle nema anse da ispadnem." "Tvom bi kapetanu danas to odgovaralo." "Vai." Rukovali su se. I Alfred se opet naao ondje gdje mu je bilo mjesto, osjetio je motore kako se pale iza njega i nita nije provjeravao, nita nije uinio, samo se sjetio kako je bilo zadnji put - dovezli su ga s gomilom drugih napola izgladnjelih Kriegiea, naizmjenino su gledali kroz svaki dostupan prozor dok su letjeli nisko i usmjeravali se iznad neeg izbombardiranog to je bila Njemaka, iznad svog djela. Kao da su gradovi bili pojedeni, kao da se neto neprirodno hranilo njima dok se nisu pretvorili u procjepe, ljuture i ispranjen prostor, kao da je to jo uvijek dolje poput kuge u praini.

Kada si doao do knjiare, ve je prolo osam sati naveer. Hodao si ulicom prema njoj, prolaznici nisu imali pojma gdje si bio, miris nekog drugog mjesta na tvojoj koi: davao ti je osjeaj mladosti i uzbuenja koji je potrajao dok nisi pokucao, a zatim zalupao po vratima, izvukao Ivora iz stranje sobe, gdje je sluao radio. "O." lvor s mrvicama na vesti, loe obrijan. "O i tebi." "Nisam mislio da u tebe opet vidjeti." Grad je tih iza tebe, pun ljeta koliko god ga moe primiti. "Nisam se mogao odvojiti." Knjiara nije bila neuredna, vrlo ugodan miris knjiga, gotovo ganutljiv. "Vidim da je sve otilo kvragu." "Prodao sam tvoje stvari." Ispruio je ruku da primi tvoju torbu, za tobom je polako zatvorio vrata. "Jako davno." "Ne, nisi." "Namjeravao sam. Nisam naao vremena." "Guva, zar ne?" "Poplava interesa za metafizike pjesnike, jedva sam stizao. Hoe li malo tosta?" 125

I odveo te je u stranju sobu, sjeo si na stolicu na kojoj uvijek sjedi, stavio je novu kriku kruha u okvir za tostiranje i ti si pomislio da tako ne moe dalje, vie se ne moe uklopiti. Dao si mu limenu alicu za kavu i on se namrtio, zatim ju je stavio na policu iznad kamina. "Runa izrada." "Nadam se da je tako. Bilo bi uasno da si to morao platiti." Opet se namrtio prema alici. "Dobro izgleda. Sigurno ti pae ivot u zatvoru." Trebalo mu je manje od pet minuta da te opet pone zadirkivati. "Nikad mi nije bilo bolje. Naravno, nisu me tukli toliko koliko sam elio." "Stojim ti na usluzi." Nasmijeio se. "Samo pokuaj." Nasmijeio si se. I odlazi do tednjaka i stavlja ajnik jer ne moe pojesti tost bez alice aja. Ivorov je brendi nestao, tako je kasno da je, ustvari, rano i onda ti padne na pamet da nema gdje stanovati. Ivor je odmahnuo rukom, zatresao je glavom. "O, znam, ali to ionako nije tono." Lupio je nogom da to bolje istakne i razbio tanjuri. "Jebote." "to je?" "Tvoji kovezi i tvoje... one... tvoje knjige. Dolje su kod mene. U mom stanu. Ima dovoljno mjesta. Imam sobu vika." "Ti ivi ovdje." Pokazao si zadimljenu sobicu. "Nema kreveta." Ivor se nagnuo prema tebi i prstom te gurnuo u prsa, posve blago. "Gdje bih spavao? Ja ne spavam ovdje. ivim negdje drugdje." "Ne ivi ti nigdje drugdje." "Mogao bih ivjeti negdje drugdje." Pomisli da mu treba ianje."I jebi se. Imam kupaonicu i tri manje sobe u podrumu. U jednoj su tvoje stvari, onda moe i ti." "Pobit emo se meusobno - nakon nekoliko dana, nekoliko sati." "Nema veze. U tome si bolji od mene."Svjetlo iznad njegovog ramena s prozora koji gleda na dvorite - pomaljala se plavo-siva zora. "Ubit e me, onda e te objesiti, a ja u to znati i umrijeti sretan." "Nitko ne umire sretan." Namrtio se i onda rukom proao po vrhu ela. "Nema veze." "Nije to nimalo sretna stvar." Nakon toga sjedio si jo neko vrijeme, niste govorili, razmiljao si o Ringeru kako je bio s tobom na snijegu kada su Nijemci otili i mogao si poi kamo te volja, a nije se imalo kamo poi, osim moda da ostane kod ivice jer bi se tu mogao skloniti. A inilo se da nee pucati na tebe i moda e nakon nekog vremena pronai malo hrane - nagaao si da su ondje polja, moda e ispod snijega biti neega, bit e ostataka usjeva, ali trebao si se odmoriti, Ringer se trebao odmoriti, vie nije htio hodati. Ali mora ga natjerati da hoda, mora paziti na njega i spasiti ga kao to je on spasio tebe. Ne smije ga pustiti da spava. A nisi ga ni smio pustiti da lei - vani na otvorenom, na zemlji po kojoj nisi u stanju kopati. Ni na koji nain nije bio oznaen, ni traga smrti na njemu, osim njegove boje, to je najgora smrt koju si vidio jer se prikrala blago i tiho kao prava gadura i odvela ga sa sobom. On bi sigurno htio biti pokopan na crkvenom groblju, da bude blizu zvona, ali sada ne zna gdje je. To samo Bog zna. to je zvualo kao da e ga uplaiti - tako je daleko i nita nije s njim, osim Boga koji je gledao kako umire, sve je znao o tome. Kakva je utjeha u tome? "Oni misle da smo smee." Ivor nije ljut, ali posegnuo je za tobom, uhvatio te za ruku i drao je. "To ti oni misle - htio sam nekome rei... ali nije te bilo da ti kaem." Zurio je u tebe sv ojim zdravim okom. "Hm?" "Oni misle da smo smee. Sve one gluposti koje je moja majka govorila o ovoj i onoj klasi - to nema nikakve veze. Radi se samo o tome da e svatko tko se doepa vladajueg poloaja uvijek 126

misliti da smo mi ostali smee. To je jedini zakon. Pa ljudi poput tebe odu i poginu, a ljudi poput mene odu i budu opeeni, a svi budemo bombardirani jer oni misle da e nas bombardiranje prestraiti i natjerati nas da odustanemo. Ali nije. Oni nas bombardiraju, a mi ne odustajemo. Natjeraju nas da bombardiramo druge ljude, a drugi ljudi ne odustaju. Jer ljudi nisu smee. Ne moemo odustati. Svi ti seronje na vlasti, oni ne shvaaju." "Ivore..." Odjednom mu eli rei za Luger, kako eka, drijema u tvojoj torbi. Ali on ne slua. "Kad je poelo, nisu nam osigurali dovoljno sklonita, da ne bismo svi ostali u njima i vie ne bismo izili - jer su od nas oekivali da budemo smee." "Ivore -" "A tvoj soj - ubijali su vas u rovovima - pour encourager les autres* - prijetili su vam Pomanjkanjem morala jer su oekivali da budete smee. Ali dali smo sve od sebe - toliko je ljudi dalo sve od sebe... a to samo znai da su nauili da idui put moraju vie ubijati i onda jo vie, jer moda smo mi blesavo smee i ne znamo kada smo potueni." inilo se da plae. "Nikada nee nauiti, ljudi na vlasti - im se dokopaju vlasti, zaborave kakvi su ljudi..." Ne eli to vie sluati. Poetak dana uzdie se iza prljavog mreastog zastora, ima nekih stvari koje treba dovriti, neto treba promijeniti. Ivor uzdahnu. "Ponekad -", naglo je stao kada je vidio da stoji. "Ide nekamo?" "Moram malo. Da udahnem zraka." "O." Malo je dublje utonuo u stolici, slegnuo ramenima. "Vratit u se, ako nema nita protiv, i uzet u onu sobu." Ivor je prouavao skrpani tepih. "Ionako mi ovdje netko treba - da pazi na knjiaru... Mislio sam da odem na dodatne operacije. Moda." "Pa... onda je u redu." "Da." "Vratit u se kasnije." "Ne brini se za mene." "elim se brinuti - i vratit u se kasnije. Samo nisam siguran kad." "Danas?" Na brzinu te je pogledao, nepovjerljivo. "Da, jo danas." I bit e to danas, ali prvo mora poi i vidjeti je, krenuti prema zapadu kroz grad u zlatnom sjaju pravog jutra, cvrkut lastavica i poetak guve, ide se na posao, ljudi se pomaljaju i ulaze u svoje ivote, sada su navikli na rupe od bombi, u njima raste korov, sjeme plovi njihovim ulicama, navikli na nove zgrade, podignute gdje su stare umrle, navikli na oiljke od rapnela po zidovima, navikli na smei linoleum, sumnjive poslove u sitne sate, bolju hranu ispod pulta, sitniavu pohlepu, ne misle na svoje gubitke, na ono to nikad nisu dobili. Sjea se adrese. Nikada je nisi zaboravio. Jo je uvijek bilo rano kada si stigao, ali to bi moglo biti dobro jer moda ide na posao, a to znai da e je sresti. Svake godine provjeravao si u telefonskom imeniku, tu je bio isti kuni broj, ista adresa, isto ime, koje glasi Antrobus, Donald. Ponekad si pomiljao da ga je zadrala u sjeanje na mua, ili da se zatiti - ena koja ivi sama - ili ga je jednostavno zaboravila promijeniti i staviti svoje ime, jer moda je zaboravna, rastresena. Ali obino bi zakljuio kako to znai da se on vratio. Kakve su bile anse: da se vrate oba njezina mukarca. Kada si stigao, obiao si blok zgrada, kue su djelovale malo vie istroeno, nesretno, ali nije se previe promijenilo - jo uvijek ti fantastian, estok strah udara u trbuh. I jako, jako dugo nisi se osjeao tako pun ivota - pa bi mogao otii, skloniti se u knjiaru na sigurno, a jo uvijek bi bio na dobitku, imao bi svoje sljedovanje novih otkucaja srca, kolanja krvi, ali nee otii, po peti put proi e pored ulaza i misliti kako ih nisu obojili otkako si zadnji put bio tu, nisu svih ovih godina, a trebali su, krajnje je vrijeme, i to te vue blie, navala onoga kako je nekad bilo vue te jo blie, to je tvoja ruka koja se sada prua i pritie zvonce pokraj Antrobus, ime koje si jednom uzeo u Lincolnu, zbog toga je eli, a to nisi namjeravao, to je previe, doista se ne bi trebao zadravati, mora odjuriti. * Fr. - da bi ohrabrili druge. Op. ur. 127

"Boe."Joyce stoji na otvorenim vratima i kae ono to ti nisi stigao domisliti. "Boe." "Da." Ona te gleda, objema rukama prekriva usta, gleda te i to osjea na svom licu, nain na koji te ispire, ogoljuje, dodiruje. "Ja..." Od svih tih rijei koje zna nijedna nije pri ruci. "ao mi je." Ne skida pogleda s tebe, kao da ako trepne, ako skrene pogled, tebe vie nee biti. "Ja... Ne, nije mi ao." Uvlai zrak, to nisi uinio ve neko vrijeme. "Jesi li dobro? Kako si? Izgleda..." Progutao si. "Pustio sam brkove." Gotovo se nasmijeila. "Vidim." "Kako si?" "Dobro sam." Kakve oi ima. "Sve u svemu." Na sebi ima kunu haljinu s cvijeem - plavim, ali druge plave boje, malo je smravila, kosa joj je kraa, malo kraa, a njezine su ruke predivne. "Ja..." Djeluje zbunjeno na nain kako bi izgledala kad bi je probudio, neto njeno i sporo u tome. "Gdje si bio?" I to te pogaa u prsa: otvorio si usta, ali ne moe nita rei, kazati joj, zbog sunca si poeo mirkati i mora poi, ali onda je ona zakoraknula naprijed i zatvorila vrata za sobom, i to je neto najljepe, to je tako profinjeno, to je fantastino i doe ti, samo na trenutak, da zaplae, te si spustio glavu i nakaljao se. Kada si opet podigao glavu, ona je jo uvijek tu i kae joj. "Nije me bilo." Kada si to zauo, probolo te u vratu i onda se smijei, a, ustvari, ne zna zbog ega. "Nije me bilo." Tada te je dotaknula, rukama te primila za lice i drala tako da si zadrhtao. "Nije me bilo." "Izgleda umorno." inilo se da ti je zapravo htjela rei neto drugo. "Sino nisam spavao. Mamuran sam." "Je li ti to navika?"To joj je pitanje vano, a ti se zapita stoje s njezinim porunikom i kakav je prema njoj. "Nije. Mamurluk svakako nije. Ne spavam dobro." Progutao si, ali ipak ti je pobjeglo. "Nedostajala si mi." Tada te je pustila i poela hodati, krenuo si za njom, stao pored nje. "ao mi je, ali jesi." "Misli li da ti meni nisi nedostajao?" Zvui ljutito, htio bi je primiti, ali nisi, i onda te je ona uzela za ruku, protresla te. "Morala sam ekati njega, a htjela ekati tebe, a nisam nita znala, zatim gotovo nita i onda opet nita - cijela ova prokleta zgrada puna ena koje ekaju nekog prokletog mukarca, a svako toliko uje da tog-i-tog ne treba vie ekati." Zaustavila se, propustila nekog tipa sa psiem da proe pored vas. "Uvijek mi je bilo ao zbog onog pisma." "I meni." "Da, zasluila sam." Ali nita od toga vie nije vano, jer si tu i ona je tu i "Jesi li sretna?" jer eli znati, strano eli, "Jer ne izgleda... da izgleda kao da si sretna, ja bih, ja bih... Ali ne izgleda". Maknula je kosu s ela. "A kako izgleda sretna osoba?" Glas joj je tih, priguen na nain na koji nikad ne bi trebao biti. "Ja... ima..." A budui da ljubav trai nemogue, a ti ljubi, "Nisam vie posve pri sebi, ali ako...". "Ne osjeam nita prema njemu." Joyce govori negdje pored tebe, zagledala se u drugu stranu ulice. "Donaldu. Vratio se kui takav... da ga ne mogu ostaviti. Sada vie nije tako strano, ali je i gore. Ne izlazi iz stana, nita ne radi... nita korisno." Tama u nainu na koji je to rekla, od koje ti je pozlilo. "Ja radim da imamo neto novca - nemamo puno. On to mrzi. Prije mi to nipoto ne bi dopustio, ali da nisam izlazila van, onda bih..." Napree se da je shvati, to bi htjela, to bi dopustila, na to bi mogla pristati. "Ako bih mogao, mogli bismo..." Njezin osmijeh koji nikad nisi vidio, otar i brz. "On umilja da ga varam." Zatim te je pogledala, ravno u tebe, i to te je zaboljelo na najljepi nain, nekakvo je pitanje u tome. Pa si nekako odgovorio. "Bit e komplicirano." "A to nije." "Da, to nije." 128

Zatim se nasmijeila kao nekad, onako da ti kosa zalepra, onako da iz tebe izmami tvoj najiri, najiri osmijeh, i eto vas, tu ste zajedno na ulici, vas dvoje, i jednostavno ste sretni. eli je poljubiti sa svojim novim brkovima. Ne eli se zamarati hoe li vas tko vidjeti. Nakon nekog vremena vratit e se u Ivorovu knjiaru i zatei je jo uvijek zatvorenu, iako je - kada si provjerio - prolo dvanaest sati. Kucat e po prozoru dok se on ne pojavi izmeu polica i ne pusti te unutra. "Zaspao si?" "Zadrijemao sam. Uznemirio me..." Ivor e uto zautjeti i teatralno se korak odmaknuti da te dobro pogleda. Mahat e glavom i izgledati zadovoljno, na neki blago melankolian nain. "Otiao si i vidio je, nisi li? Konano si otiao i vidio je." Rei e mu: "Odjebi, Ivore." "Jesi." Dok bude prolazio pored njega, lupit e te u bok, pristojno, i onda poi za tobom, kikoui."Jesi." Ui e u stranju sobu i isprazniti ajnik s iskoritenim liem, isprati ga. "Kvragu, jesi." Poi e do svoje torbe, izvaditi Luger, odmotat e ga i predati njemu. "A koji e mi to kurac?" "Ba me briga." "Ne elim ga." "Ni ja. Vie mi ne treba." Polako e ga staviti u dep, od teine e mu se razvui jakna i htjet e te dobro pogledati, ali ti e otii i stati kod prozora, gledati u dvorite, u kosinu poslijepodnevnog neba, plavetnilo kasnog kolovoza. Onda e te Ivor upitati: "Dakle opet e je vidjeti." A ti e mu rei: "Da. Opet u je vidjeti." I doi e ti da se nasmije.

Zahvale
Zahvaljujem itaonici i arsenalu Imperijalnog ratnog muzeja te Muzeju zrakoplovstva u Lincolnshireu, i aljem tople pozdrave Johnu Tileu.

Biljeka o autorici
Suvremena kotska spisateljica A. L. Kennedv, prema opem sudu kritike (koja je esto suzdrana kada je rije o njezinom stilu i temama kojima se bavi u svojim romanima), jedno je od vodeih imena novije britanske knjievnosti. Roena je 1965. u kotskom gradu Dundeeu, za studija knjievnosti i dramaturgije poela se baviti pisanjem, do sada je objavila etiri romana, dvije knjige eseja i etiri knjige pria. Kao izniman pripovjedaki talent prepoznata je ve na poetku svoje spisateljske karijere, u dva navrata bila je uvrtena meu najbolje britanske mlae romanopisce, osvojila je niz uglednih knjievnih nagrada. Romanom Day, za koji je 2007. godine dobila godinju Nagradu Costa za najbolji roman, do sada poznatu kao Nagrada Whitbread, dodatno je potvrdila i uvrstila ocjenu da je rije o umjetniki najvrsnijoj prozi koja se danas pie na engleskom jeziku. iri nagrade u svom je obrazloenju izmeu ostaloga rekao da spisateljica " na izniman nain opisuje jedan mladi ivot uniten ratom, koji je uspio pronai put do oporavka. Ova je knjiga remek-djelo". A. L. Kennedy ivi u Glasgowu, pie knjievne kritike i britke politike komentare za kotske i engleske novine te honorarno predaje kreativno pisanje na Sveuilitu St. Andrews. Posljednjih godina sve vie nastupa kao stand-up komiarka po klubovima, na festivalima knjievnosti i na 129

politikim skupovima. Na sebi svojstven nain, govorei o krizi u privatnom ivotu, nastupe pred publikom opisala je kao pravi spas: kae da ju je to odvratilo od mranog razmiljanja treba li se objesiti te da na taj nain moe pobjei od zamornih promotivnih turneja i barem privremeno ublaiti jezivu usamljenost koja je nuna za pisanje romana. U romanu Day A. L. Kennedv bavi se Drugim svjetskim ratom, konkretno, zranom bitkom za Britaniju, laajui se vrlo nezahvalne zadae razrade jednog od najzahtjevnijih romanesknih anrova i obrade materijala koji je do detalja, posredovanjem razliitih medija i naina pripovijedanja, poznat najiroj publici. Stoga je cjelokupna kompozicija romana uslonjena s ciljem da u aritu prie budu brojne i posve realne dimenzije dubinske dehumanizacije koju sa sobom nosi rat, kako bi se u konanici pokuale opisati korjenite posljedice stranih razaranja u svima koji su zahvaeni ratom, bez obzira na to na kojoj strani sudjelovali. Radnja poinje izravno, ulaskom u svijest glavnog junaka romana, Alfreda Daya, kojega je u ratnom rasporedu u RAF-u zbog niskog rasta zapalo najizloenije, dakle najgore mogue mjesto, kupola sa strojnicom na repu tekog bombardera Lancaster. Godine 1949. Day se vraa u Njemaku, ovaj put radi snimanja igranog filma o ratnim zarobljenicima: prihvatio je ponudu da bude jedan od statista, iznova se naavi u zemlji u kojoj je, nakon to mu je za nonog bombardiranja Hamburga pogoen avion, kao jedini preivjeli od svoje posade kraj rata doekao u logoru za ratne zarobljenike. Promjene u pripovjedakoj perspektivi - Kennedy pie u treem licu te se esto prebacuje u prvo lice jednine, neposredno nas uvlaei u svijest svog junaka, ime efektno ostvaruje kontrast u odnosu na poziciju sveznajueg pripovjedaa - potrebne su i stoga to se pisanju o iznimno sloenom dogaaju kao to je rat moe pristupiti jedino preko posljedica koje ratna kataklizma ostavlja za sobom. Oni koji se vraaju iz rata trajno su izmijenjeni, svoje vienje vrlo teko mogu objasniti onima kojima su se vratili, njihovi doivljaji strahota poivaju na posve drugaijim iskustvima. Roman koji u sebi uokviruje snimanje filma ija se radnja zbiva u filmskom logoru za ratne zarobljenike koji sa svojim protagonistima s minimalnim odmakom glumi samog sebe, jer je donedavna bio pravi logor s pravim uvarima i zarobljenicima, spisateljica postavlja kao konstrukt za prenoenje vrlo slojevite slike o onoj realnosti koja se u bitnome mijenja sa svakom reprezentacijom kako bi nam opisala bitne karakteristike i strukturu onih vrijednosti koje se ele izgraditi i uvrstiti te kako bi u istom trenutku osvijetlila proces u kojem se jednom prihvaene vrijednosti mijenjaju i nepovratno gube. Amerika spisateljica i kritiarka Francine Prose ukazuje na inherentan otpor u ljudskoj svijesti prema svakom ureivanju i usustavljivanju. A glavni junak ovog romana, Alfred, na najbolji nam nain pokazuje kako funkcionira svijest koja se neprestano opire u nastojanju da zadobije nunu koherenciju, da ouva elementarnu ljudskost. U mislima prolazi kroz prolost proivljavajui presije i traume koje su ga dovele u stanje u kojemu se nalazi. Sjeanja naviru jedno za drugim: none more iz djetinjstva pod paskom nasilnog oca, ugoda u dru enju sa suborcima, njegovim novim i najbliskijim prijateljima, i tjeskobe koje je proivljavala posada bombardera, sluajan susret s udanom enom iz vie klase u sklonitu za vrijeme zranog napada na London i zaljubljivanje, posao koji je samouki Alfred, koji dolazi iz radnike klase, nakon rata pronaao u knjiari. Po njezinu miljenju, najuspjeliji dijelovi ovog romana upravo su oni u kojima Kennedv maestralno, u krugovima koji se ire, osvjetljava unutarnji ivot svog junaka, prati titraje njegove svije sti i nepresunu elju za ivotom, paljivo ocrtavajui njegove emocije, njegove sumnje i konfuziju, kako bi nam otkrila naine formiranja i opstanka ljudskog bia i naine na koje rat razara svoje rtve i svoje pobjednike. Nakon to je tri godine istraivala po ratnim arhivima i godinu dana posvetila pisanju romana, A. L. Kennedv je za "Glasgow Herald" rekla da je ovim romanom isto tako htjela progovoriti o ratu koji jo uvijek traje, tzv. ratu protiv terorizma, u koji je Britanija uvuena kao istaknuta sa veznica Sjedinjenih Drava. "Svakodnevno sam itala novine i gledala TV-programe koji su mi pokazivali da smo svi mi obini gadovi - Kenovi i Barbike iz srednje klase kojima se kao pripadnicima permanentno kriminalne nie klase nareuje da kupuju nove automobile i uzimaju kredite, da nikome ne vjeruju i da ubijaju svoje bezimene neprijatelje. A u naem realnom svijetu sretala sam majke bez sinova i sestre bez brae, itala o samoubojstvima, osakaenima i oajanju. Pisanje o starom ratu za mene je bio nain da piem o ovom novom, o tome tko smo doista" - izjavila je A. L. Kennedy. 130