FILOZOFSKI FAKULTET

TUZLA SEMINARSKI RAD

ANTIKI KONCEPTI POVIJESTI PO HESIODU

Predmet:Svjetska Knjievnost II

Student:

Profesor:

Husejn Mujanovi

Azra Verlaevi

28. februar 2012

SADRAJ
1. UVOD 3 2. O HESIODU 4 3. MITSKA SLIKA SVIJETA I POVIJESTI 5 4. ULOGA MITSKOG SHVAANJA POVIJESTI 7 4.1 PORIJEKLO I KARAKTERISTIKE ANTIKIH MITOVA 7 4.2 UZROCI ANTIKIH MITOVA 8 4.3 POSLJEDICE ANTIKIH MITOVA 9 4.4 STIL I NAIN PRENOENJA ANTIKIH MITOVA 9 5. KOMPARACIJA HESIODOVOG MITSKOG PREMA POVIJESNOM KONCEPTU U ANTICI 10 6. ZAKLJUAK 10 7. LITERATURA 11 8. DODATAK 12 3

1. UVOD
Zapadna kultura svoje temelje nalazi u antici, kao koljevci miljenja, osnovnih pojmovnih odreenja i zaetaka svega onog ime se u misaonom pogledu i dananji ovjek na neki nain bavi. Od antike nas dijeli gotovo dva i pol tisuljea, no ovjek dananjice bavi se sadrajno istom problematikom. Ne dijeli nas od antike samo vrijeme, ve i niz raznorodnih metodolokih pristupa, koji su se mijenjali protokom vremena, a ponekad egzistirali i istovremeno. U odnosu prema povijesti antiko je doba upravo takvo vrijeme, kada mitoloki koncept prethodi jednoj slici svijeta kakvu i danas prihvaamo, ali u izvjesnom se periodu preklapaju. Postojanje povijesne svijesti smatramo sutinom svakog odnosa prema prolosti to ujedno znai i prema sadanjosti, jer svako dosegnuto znanje ima svoj znaaj u odreenom povijesnom trenutku; takoer povijesno nas opredjeljuje i u osmiljavanju nae budunosti. U takvom je kontekstu sadrana sva bit povijesnog shvaanja. Stoga nas, zbog nas samih, antiko poimanje povijesti i danas nuno zanima. Antiko shvaanje povijesti karakterizirano je dvijema osnovnim, ve spomenutim, koncepcijama. Takozvana znanstvena povijest nastala je, a i danas se gradi, na prikupljanju injenica, a i kronolokim biljeenjem dogaaja podvrgnuta je neprekidnoj analitikoj prosudbi blie i dalje prolosti i u funkciji je suvremenog shvaanja svijeta. Njezini poeci zadiru u antiko doba i vezani su uz prvu pojavu filozofa prirode, a nastala je kao odraz potrebe i antikog ovjeka da si bolje objasni svoju sudbinu od onoga to je do tada mogao. A to do tada bila je jedna vrsta, hermetika struktura mitskih likova i dogaaja, koji su za svoje vrijeme ne samo dostatno ve izuzetno vrijednim modelima objanjavali mogu i prihvatljiv svjetonazor na razliitim razinama, moralnim, ideolokim, kulturolokim, politikim, sociolokim, obiajno-praktikim i teorijskim zahvaanjem, koje je iz takve mogue povijesti crpilo uputu za svakodnevnicu, olakavalo i osmiljavalo ivot. Mi to nebismo danas znali da nije bilo Hesioda, koji je svoj ivot posvetio upravo povijesnom boanskom principu, kao uputi za ovjeka. 4

2. O HESIODU
Hesiod (Heziod), grki pjesnik seljakog podrijetla, iz Beotije, ivio oko 700. g. pr.n.e. 1 Prvi je po imenu poznati rapsod2 i tvorac didaktikog (preteno bratu upuenog) i genealokog (o postanku svijeta i porijeklu bogova) epa. Na prvu vrstu odnosi se njegov ep "Poslovi i dani", u kojem, kroz 828 heksametra iznosi pohvalu radu3, moralne pouke, savjete za gospodarstvo pa i radni kalendar, a takoer i mit o Pandori4, te mit o pet svijetskih doba.5 Postanak bogova6, mitoloku predaju o bogovima, Hesiod svodi u odreeni cjelovit sustav. 7 Ovaj ep imao je znaajnog utjecaja na kasniju religiozno-filozofsku tradiciju u grkom svijetu. Antika je Hesiodu pripisala i jo neka manja djela. 8 No znaaj njegova djela koji se odnosi na injenicu da su Hesiod i Homer meu Helenima prvi stvorili prie o postanku bogova, bogovima dali imena, objasnili boanske poasti i vjetine i opisali njihove likove, ini Hesioda najznaajnijim knjievnim stvaraocem antike. 9 Hesiodov ep koji se odnosi na bogove ostaje ne samo dragocijen izvor za povijesniare prvih koraka europske civilizacije, ve i danas ini okosnicu sadraja obrazovanog drutva. Upravo s Hesiodom poinje prijelaz od epa k lirskoj poeziji. Hesiod, za razliku od Homera, 10 predstavnik je drutvenorealistike kole. O obojici ovih pjesnika (jedva) znamo pouzdano tek da su postojali; prenosi se glas o njihovom suparnitvu. Pa iako je Hesiod bio na izvjestan nain kritiziran od Heraklita 11 od istog autora potjee i dokaz da je Hesiod mnogo znao. 12 Uz
1 2

Herodot (ro. 484.g.pr.n.e.) kae za Homera i Hesioda da su od njega stariji najvie 400.g. rapsod = pjeva 3 Hesiod je u "Djela i dani" izriito napisao da ivjeti od vlastita rada nije sramota, no neradom siromatvo ne otklanjati jest sramota 4 Prvoj eni koja je - otvorivi kutiju koju je dobila na dar od Zeusa i drugih bogova s Olimpa - postala ozrokom mnogih nevolja za ovjeka, koje su mu bogovi uputili. 5 U kojima se pesimistiki prikazuje kako se ljudi sve vie izopauju a i subjektivistiki je iskaz o samovolji plemia koji tlae sitnog seljaka tj. iznosi vlastite tegobe. 6 "Theogonia", 1022 heksametra 7 U uvodu sam Hesiod kae da su ga jo kao djeaka u pjesnitvo uputile Muze. 8 Npr. "Katalog ena", tj. prie o heroinama pramajkama grkih rodova. 9 Herodot uz Hesioda takoer spominje i Homera, pa time izravno doprinosi razrijeenju pitanja o Homerovu postojanju. 10 Homer slovi kao predstavnik herojsko-romantiarske kole. 11 Ako se pitamo za smisao ivota nuno moramo doi na tematiku filozofije i njezine povijesti. U pojmu smisao razumijeva se odreena vrijednost, znaenje koje neka stvar ili dogaaj ima za nas. Smisao ne pripada biti stvari, jer je to odnos subjekta prema nekom sadraju pa se stoga smisao za nas moe i mjenjati. Na osnovu toga odnosa mogu se vrednovati i razliiti odnosi iz prolosti. Filozofija daje odgovore na pitanja o svijetu i ivotu. To nije jedinstven stav, ve se svaki filozof tu odreuje pojedinano. Ako znamo prolost filozofije onda postoji i miljenje o temi ivota. No, tu se izraava i krajnja kritika koja je oblik reagiranja na prethodno miljenje. U razdoblju grkog filozofiranja moemo to pratiti u tzv. fragmentarnoj kritici, jer tada povijesti filozofije nije bilo tek e Hegel uoiti filozofski problem povijesti filozofije. Kratka informacija o fragmentarnoj kritici moe prikazati kako se filozofi meusobno odnose. Npr. Heraklit, na osnovu svog uenja o logosu i neprekidnom kretanju svega, kritizirao je neke mislioce koji su, prema njegovom miljenju bili u zabludi, pa tako i Hesioda: "..koji nije poznavao dana ni noi ta jedno je." Heraklit u svojem djelu "Priroda i logos" kritizira Hesioda da ne poznaje logos kao niti drugi. 5

neizvjesne biografske podatke za Hesioda se spominje u jednoj varijanti da je umro u dubokoj starosti, a u drugoj da je muki ubijen. 13 Ako je ivio mukotrpno i u nepravdi, kako se smatra, onda je jo jasnija snaga njegove mitoloke postulacije, koja je obespravljenima i ponienima obeavala razrijeenje.14 Hesiod, zapravo i sam smatra (kao i Ksenofan) da je postojao postupni razvoj ljudskih pronalazaka: bogovi nisu od poetka davali sve smrtnicima, nego oni s vremenom pronalaze sve bolje. On svoja razmatranja izvodi iz prapoetaka, od samog Kaosa, 15 preko svih najznaajnijih segmenata ljudskog postojanja. Uvijek s poukom, kroz objanjenje pojmova kojih objanjenje dovodi do znanja16 i unutar osmiljenog sustava. 17 Tako "Teogonija" nije izvorite ve krajnji produkt procesa sustavne racionalizacije, kojim se povezuju razliiti tipovi pripovijesti, antropomorfni bogovi, strana udovita, prirodne sile i one o kojima danas mislimo kao o "apstrakcijama" sve to bio je dio usmene pjesnike predaje koju je nasljedio Hesiod. Hesiodove pjesme ine najraniju grku knjievnost. Ta knjievnost je izravno temelj za prouavanje antikih mitova i sutinski zahvaa u antiko poimanje povijesti. Hesiod se svojim epom iskazao kao organizator i selektor ogromne tradicionalne grae. Uspomenu na njega duboko su potovali u raznim mjestima Grke, podizali su mu spomenike i u njegovu ast pisali antologijske pjesme. Slavimo ga i mi danas, spominjui se njegovih ljudskih i umjetnikih vrijednosti.

3. MITSKA SLIKA SVIJETA I POVIJESTI

Pretpostavljeni cilj Hesiodove "Teogonije" jest da nam ispria kako su nastali Zemlja, Nebo i more te da su se iz njih izrodili bogovi, "davatelji dobrih stvari", zatim kako su se bogovi meusobno podijelili i tko se sve nastanio na Olimpu, njihovom obitavalitu. Ovaj mit zapoinje s prvobitnom personifikacijom prirode. 18 Iz prvobitnog Kaosa19 stvoreni su nebo (lat. Uran), a ono je iz Zemlje (Gee) izrodilo Hekatoncheire (lat. Centimane storuke s pedeset glava), zatim Kyklope i posebice Titane. 20 Prvobitno razdvajanje Neba od Zemlje izvrio je najstariji Titan Kron21 i time zapoinje prva smjena bogova. Kron je sa svojom sestrom Titankom Reom imao estero djece, od kojih je tek najmlai, Zeus (lat. Iupiter), doveo do ponovne smjene vlasti meu bogovima. Kronos je svoje keri Heru, Demetru i Hestiju te sinove Hada i Posejdona progutao, ali ih je Zeus izbavio i uz pomo nekih Titana, a naroito mlaeg Prometeja, konano smaknuo Kronosa i nastanio se sa
12

jer Heraklit kae za Hesioda da je mnogoznalac: to je takoer kritika jer podrazumjeva da mnogoznalac nema automatski razlonost u znanju, a koju filozof ima; pojam filozofa po prvi put se pojavljuje upravo kod Heraklita. 13 Postoji legenda u kojoj je Hesiodov pas otkrio njegove ubojice i pridonio njihovom kanjavanju, a potopljenog i mrtvog Hesioda na obalu su iznjeli delfini: njegov prah bio je sahranjen u Nemeji, a polovinom 7. stoljea nae ere, po savjetu delfskih proroka Orhomenjanima, kod njih je prestala kuga kad su Hesiodov prah preselili k sebi. 14 koje se zaista i dogodilo, ali drugaijim tijekom povijesnih dogaanja. 15 Kod Hesioda Kaos ima apstraktno znaenje, to je svjetski prostor koji je otvoren i sve u sebi sadri. Ideja kozmosa iznosi da se poetak izvodi iz Kaosa, koji je postao prvi, dakle prije svega. 16 Npr.: kola imaju 100 djelova, njihovo poznavanje jo ne dovodi do znanja, ve poznavanje prioriteta i funkcija. 17 I kod Homera i kod Hesioda mora sustav odgovarati odreenom broju, npr. 12 bogova i sl. 18 A koji je preuzet iz Mezopotamije ili iz neke druge predgrke predaje. 19 Ne pragromada niti pramasa nego bezliki, neizmjeran i mraan prostor. 20 6 Titana i 6 Titanki, koji su prva, starija generacija Titana. 21 Kastriranjem je ubio svog oca Urana. 6

svojom svitom na Olimpu. Zeusov pokuaj da sprijei raanje potomaka (a koji bi ga mogli ugroziti) takoer je propao: iako je progutao svoju prvu enu Metidu, 22 iz svoje glave23 rodio je njihovu zajedniku kerku, boicu-ratnicu Atenu.24 Nakon toga sa Zeusom mnoge boice i obine ene imaju djecu, od kojih su neka bila bogovi, a neka smrtnici tj. smrtni junaci. Poevi od porijekla Zemlje i bogova, po Hesiodu je objanjen nastanak sadanje svjetske vladavine. Okosnicu te povijesti ine mitovi o Titanima i mlaim bogovima, o porazu Krona i o tome kako je Zeus sa Olimpa zavladao svijetom. U nastavku, kroz Titana Prometeja 25 razvija se sudbina ovjeka: 26 usprkos Zeusu, u poetcima svijeta omoguio je ljudima neke temeljne uvijete civiliziranog ivota, uz uvijet da sami sebi ele pomoi i da to mogu stoga im je podario nadu i ulio snagu. Prometej je dva puta ukrao vatru s Olimpa i donosio je ljudima ovjek je njome ovladao, postao manje zavisan od prirode, nauio taliti kovinu i izraivati alate, kuhati i pei, 27 zaista je ovjek roen. Mitski Zeus osvetio se i Prometeju28 i ovjeku poslao mu je (prvu) enu Pandoru, boanski poklon i prokletsvo ujedno.29 Prometej je doekao da ovjek za kojeg se toliko zalagao njega oslobodi muka, 30 no ovjeku su muke ostale, iako neto umanjene kroz osjeaj zadovoljavajuih objanjenja koja umanjuju nevolju, inei je razumljivom. U toj su funkciji svi mitoloki likovi npr. Hore Dike (pravednost) i Moire (boginje godinjih doba), 31 ili Himera, po Hesiodu - zamiljaj uma koji vidi lavlju glavu na tijelu koze, 32 pogotovo to je sluaj sa Muzama, koje su boginje posebnog ranga 33 ivjele su na Olimpu i razveseljavale su bogove, bile su zatitnice pjevaa i pjesnika, a zatim umjetnosti i nauke. Ili: Hesiod se znaajno bavi s boginjom Atenom, time se nadovezuje na temu o tome to pojedini bog iz mitologije predstavlja 34 Ona je neprijatelj surovosti i divljine pa joj je mogue samo smisleno boriti se; njena majka je Metida (Metis = razboritost i savjet). 35 Jedino je jo Zeus imao naziv Metiet, u znaenju savjetnik, sve to je pametno i smiljeno. Zeus i Atena su uvari naeg
22 23

U trenutku kada je to uinio Zeus je ve bio u braku sa svojom sestrom, boicom Herom koju mu je raskolio, na Zeusov poziv, njegov zakoniti sin Hefest, bog vatre i kovaa, oruar bogova. 24 Palada Atena, lat. Minerva, boginja mudrosti i pobjedonosnog voenja rata, zatitnica pravnog poretka, pravinosti i umjetnosti. 25 Prometej je sin Titana Japeta, otjelovljenje hrabrosti, ponosa i prkosa i otpora starom poretku, ljubavi za slobodu i ovjekoljubivosti, simbol napretka i sree ovjeanstva. 26 kojeg je Prometej stvorio od gline i vode a Atena mu je udahnula ivot. 27 Potom je od Prometeja ovjek jo nauio koristiti se pismom, ljekovima, obraivati polja. 28 bacivi ga u Tartar, zatim ga je dao zakovati za brdo Kavkaz. 29 te ovjek ne moe biti zadovoljan niti sa enom niti bez nje. 30 Spaava ga Heraklo, a Prometej se dogovara sa Zeusom, koji je s vremenom postao bolji, pa je dogovor bio mogu. 31 To su keri Zeusa i Temide: one su najprije bile prirodne snage koje omoguuju rast i razvoj; specijalno kod Hesioda se povezuju s Temidom, to je promjena od prirodnih sila u etiko podruje. Pri tome Temida (kerka Urana i Geje) personificira pravednost i stari Grci ju zazivaju pri zakletvama. Hore su blie Haritama (kod Rimljana to su Gracije) one daruju draest i pojavljuju se po tri; te Harite tj. Hore su Eunomija (zakonitost) Ike (pravednost) i Eirena (mir). One zajedno oznaavaju odnos koji bdije nad ljudskim pravednim poretkom. 32 To jo ne znai da Himera postoji - ostaje otvoreno pitanje dali jasnoa i razgovjetnost u umu znai i moguu stvarnost. Hesiod spominje Himeru (gr. Himaira = koza) i kao lino ime: radi se o kerci Tifona i Ehidne, to je neman koja riga vatru, a simbolizira vulkan u Lidiji. 33 Muze su keri Zeusa i Mnemozine ( sjeanje, pamenje i miljenje). Od jedne prvotne Muze javlja se njih devet. Njihova imena navodi Hesiod: Klia (povijest) prikazana s omotom papira, Euterpa (frulanje i tragini korovi) prikazana s frulom, Talija (vesele igre, komedija), Melpomena (pjevanje) ovjenana brljanom, Terpsihora (ples), Erato (erotsko ljubavno pjesnitvo i mimika), Polihimnija (sviranje na liri), Uranija (astronomija) prikazana s globusom i Kaliopa (epska poezija, filozofija i retorika).

34

U simbolici mita moe se nai oblik traenja normi, koje su svedene na odreenu mjeru i red i tome je primjer Atena. 35 Metida je znala vie nego svi bogovi i ljudi. Metis, Maoma, Memona = mo savjetovanja, razboritost, mudra izreka; korijen rijei je Me, to znai mjeriti iz toga dolaze rijei Men i Menos kao osnova za mjesec, vrijeme i sl.

graanskog ivota i jasno je da zakoni veu dravu s bogovima. Dobar je primjer jo i Ate u smislu obmane, ludila, moralne sljepoe 36 ili Eros (lat. Amor) jedan od najstarijih bogova. 37 Poseban je primjer i takoer se posve uklapa mitoloki prikaz pet ljudskih rasa. Prvu, zlatnu, vladarsku, stvorili su Titani u doba Kronove vladavine: ti su ljudi ivjeli u udobnosti i miru, bez muka, bolesti i starosti, a po smrti preobrazili bi se, kao u snu, u dobrohotne duhove Daimone, koji nastavljaju ivjeti na zemlji, suzbijajui zlo, titei ljude i razdajui obilje. Drugu, srebrnu rasu pomagaa, stvorenu od bogova, zbog neposluha preselio je Zeusu "pod zemljom blaene" duhove. Posljednje tri rase oblikovao je sam Zeus: trea ili bronana bila je ratnika i meusobno destruktivna, stoga je neopjevana stigla u podzemni hladni Had. etvrta, 38 bila je rasa velikih junaka ili polubogova (Trojanskih i Tebanskih boraca), od kojih su mnogi, kao besmrtni, prebaeni na Otok blaenih, na kraju svijeta pod vladavinu Krona. Njihovo potomstvo mitologija prati od osnivaa39 do Helena40 koji je osnovao rasu Helena tj. Grka. Peta je eljezna rasa sadanjih ljudi, zemljoradnika i ostalih radnika, kojoj je dosueno da se, uz tek poneko dobro, nikad ne odmara od rada, da ivi za muku, alost i smrt, tj. da iezne. Ne udi, dakle, to Hesiod, prepoznavi se u petoj rasi, ali to se nije rodio ranije ili kasnije. Mnoge kolateralne sudbine mitolokih mitova, odvojene ili bogato isprepletene, dosljedno su na tragu istovrsnih poruka.

4. ULOGA MITSKOG SHVAANJA POVIJESTI 4.1. PORIJEKLO I KARAKTERISTIKE ANTIKIH MITOVA

Izvorni grki mitovi po Hesiodu nisu novina. Slinosti nalazimo u mitovima Zapadne Azije i Mezopotamije jo prije 1000 g. n.e. Ono to je svojstveno grkim mitovima jest sustavna sloenost, koja je sjedinjena i prua razumljivo tumaenje svjetskog poretka; u njemu su uvijek dva aktivna pokretaa neprestana borba i raanje. Primjeri tog procesa su, recimo, prvenstveno mnogobrojni i razliiti potomci Zemlje, velike plodne majke. Ona je rodila Zvijezdano nebo, ali i razliita udovita.41 Zatim, ak i Uranovi odrezani spolni organi, baeni u more, stvaraju pjenu iz koje se raa Afrodita (koja kasnije raa Erosa). U tom periodu stvaranja na djelu su aktivne sile kao Dan i No, koji su oigledni opoziti. Historijska svijest je bit svakog odnosa prema prolosti (a to ujedno znai prema sadanjosti) jer svako saopeno znanje ima svoju ulogu u odreenom kulturnom podruju. Ako bi smo ostali bez
36

Naime, svaku obijest kanjava Nemesis, boginja pravednosti, koja se osveuje za obijest i u toj se kazni pokazuje oblik zatite ili nekog rijeenja. Pri tom, Nemesis je izraz uvijerenja da postoji pravednost, objest mora biti kanjena i bogovi ne doputaju da smrtnici prekorauju svoje granice: ta kaznena pravednost osigurava odranje postojeih odnosa, dok je objest izlaenje iz nekog reda. S obzirom da se obijest dogaa, ostaje pitanje je li za to kriv ovijek ili ne. Ate je po grkoj mitologiji u personifikaciji, to je boginja nesree koja alje obmanu i prouzrokuje moralno ogluenje. 37 Eros je sin Afrodite i Aresa, obino se prikazuje gol, s krilima i s lukom i strijelom. 38 Ne pripisuje joj se nikoja kovina. 39 Osnivai su Eponimiki pretci: Eoljani, Jonjani, Dorani 40 Helen je bio Deukalionov sin i Prometejev unuk sa svojom enom Pirhom preivio je opi potop kojim je Zeus naumio unititi ovjeanstvo; najranije se potop spominje u mezopotamiji. 41 Npr. kasnoroenog Tifona, diva sa sto zmajskih glava i glasovima ovjeka psa i bika. 8

znanja povijesti tj. povijesne svijesti i spoznaje, tada bismo i svoju sadanjost sveli sadrajno na minimum. Nitko ne moe negirati da svaki ovjek ima svoje podrijetlo. To podrijetlo je izraz jednog toka i trajanja, izvor i bit. U spoznaji podrijetla mi se identificiramo, ali ujedno postajemo svijesni i daljnjeg razvoja svojih mogunosti. Povijesna svijest pridonosi osmiljavanju nae sadanjosti, da u odnosu prema sebi i prema drugima znamo to smo sada a zatim da znamo to trebamo biti. Tako imamo cijelinu prolosti i sadanjosti u cilju prema budunosti. Europsko se drutvo kontinuirano obraa antikim djelima, traei u njima razrjeenja svojih vlastith osjeaja i misli. Niti u srednjem vijeku nisu iz ivota i umjetnosti isezli antiki siei, a pogotovo ne u epohi Preporoda drutvo je otkrivalo da u antikoj filozofiji ima gotove izraze za nove ideale i da je nepotrebno traiti nove puteve, ve je dovoljno vratiti se izgubljenoj klasinoj civilizaciji. Takozvana dohomerovska knjievnost imala je, ini se iskljuivo religiozan karakter, a po sadraju bile su to himne Muzama i bogovima uz kasnije uvoenje opjevanja i povijesnih junaka. Uz nekolicinu zabiljeenih pjevaa istie se Orfej 42 s kojim stari Grci sjedinjuju mistina uenja o besmrtnosti due i razne tradicije kozmogonije i teogonije; on je spadao u tzv. Trakijsku kolu. 43 O starim Grcima do naseljavanju u Tesaliju (i o samom naseljavanju) malo je podataka. O tamonjem ivotu u okruju prekrasne prirode, ve znamo mnogo: tu je stasao narod blisko s tom prirodom vezan, praktian, hrabar i umjeren, s jasnim umom, razvijenih raznih vrijednih sklonosti, visoke kulture, plemenite jednostavnosti, u potovanju i prema duhu i prema tijelu, sklon razgovoru, filozofiji, u tenji k opim pogledima na svijet. Stoga je prirodan i razumnjiv kasniji interes za antiki svijet.

4.2. UZROCI ANTIKIH MITOVA

Posredni i naroito neposredni uzroci su antikih mitova vievrsni, po razliitim autorima: neki e shvatiti da je mitoloki predloak nastao iz neznanja, 44 ili iz straha od prirodnih sila, pred kojima je ovjek bespomoan, a svijestan da su mu nuno potrebne, ve i za zadovoljenje najosnovnijih potreba (prehrana, stanovanje, zdravlje, sigurnost). Te su sile ponekad sklone ovjeku, ali u mnogoemu po njega su i destruktivne. Da bi kod njih ishodio to eu naklonost razumnjivo je da ih antiki ovjek (kao i mnogi prije njega) personificira, kako bi im se mogao obraati sa svojim molbama i potrebama. U paleti mogunosti neki e autori45 dokazivati da su i stari Grci kao i kulture prije njih (i na koje se oni nastavljaju) imali i izravne veze i raznoliku komunikaciju s takvim naprednim oblicima ivota koje su mogli smatrati boanstvima.
42 43

Sin Apolonov, prvi legendarni pjesnik stare Geke. Uz Trakijsko pleme vezana su predanja o prvim pjesnicima; to pleme je ivjelo u istonom djelu Tesalije, u doba kada su ovamo doseljavali uz ostale i Grci, a o kojem se vremenu i dogaajima vrlo malo zna. 44 Klement (150-215) navodi 7 uzroka za nastanak vjere u bogove kojima objanjava npr. kako su neki ljudski pojmovi obogotvoreni i prikazani tjelesno, kao i rzliite obmane u stvaranju bogova. 45 Erich von Daniken je laik koji je oko sebe okupio mnogobrojne ugledne znanstvenike iz razliitih znanstvenih disciplina. 9

4.3. POSLJEDICE ANTIKIH MITOVA

Izravne posljedice mitskog tumaenja svijeta pa i njegove povijesti dvojake su: kod ljudi se dogaala neto jasnija slika prirode, svijeta i sebe u tom svijetu, a u skladu s tim i osjeaj mira i sigurnosti koji proizlazi iz nekog strukturiranog shvaaja (kao znanja). U konanici, neposredna posljedica mitolokog poimanja svijetske povijesti proizvela je postojanje autoriteta, kojem se oduvijek tei, kojeg treba potovati i koji omoguuje koherentnost unutar dravne zajednice tj. polisa. To je postalo vidljivo ponajprije na razini obiaja, posebice svetkovina, koje su u staroj Grkoj poprimile razinu dravnih blagdana, kao neposredan izraz dravne vjere. 46

4.4. STIL I NAIN PRENOENJA ANTIKIH MITOVA

Prikazi i poruke antikih mitova, pa i u iznimno znaajnoj mjeri, doprle su, kroz sva minula stoljea, i do naih dana; kroz arhitekturu, skulpturu, knjievnost, zapravo kroz sve oblike umjetnosti. Gotovo da i nema boanstva ili mitskog lika koji nije barem na neki nain ovjekovjeen djelom umjetnika, a esto se radi o radovima neprocijenjive umjetnike vrijednosti, bilo po svojoj monumentalnosti (razni hramovi, svetilita i sl.) bilo po kvaliteti izrade. Takoer, gotovo da i nema znaajnijeg umjetnika koji nije svojim nadahnuem dodirnuo i neku antiku temu. Ova je tematika mnogo puta filmovana, izvoena u kazalitu, posveena su joj tolika muzika djela i u tako razliitim izvedbama; kroz likovno stvaralatvo posebice je sauvana od zaborava. To sigurno nije sluajno da najraznorodniji umjetniki pravci uvijek iznova nalaze nadahnue u nekom od mitova, poznatijih ili manje poznatih, ali uvijek u izvornoj povezanosti sa svevremenim. Takoer mnoga umjetnika djela za koja pouzdano, pa i sasvim detaljno znamo da su postojala, djelomino ili posve zauvijek su izgubljena, no i ono to je ostalo sauvano, a jo se novog pronalazi, pokriva mitsku tematiku tolikom snagom da, istinski predstavlja, pa i mnogo vie od nemitoloke, pravu ivu povijest, koja govori za nas.
46

Tako je Sokrat, filozof nad filozofima, optuen u Ateni da je bezbonik, jer ne vjeruje u bogove u koje vjeruje drava i uvodi nova bia demonska. 10

5. KOMPARACIJA HESIODOVOG MITSKOG PREMA POVIJESNOM KONCEPTU U ANTICI

Mitski koncept povijesti kojeg upravo prezentira Hesiod i suvremeni znanstveno-povijesni koncept u krajnjoj su suprotnosti: sve to govore mitovi, od pojave prvih filozofa prirode pa nadalje, smatra se nerelevantim. Filozofija, kao ljubav prema mudrosti, kao traenje rjeenja i ivotnih istina, nastala je kao reakcija na mitologiju. Filozofi stare Grke smatraju sebe onima koji tee ka znanju i mudrosti, stoga odbacuju mitove, koje smatraju neadekvatnim u pruanju odgovora za kojima tragaju. Mitska kazivanja oznaena su kao tradicijska tekovina, koju se moe ak i tovati, pa i odravati, 47 ali nije vie adekvatna kao svjetonazor koji odraava zbilju: ueni odgovori ne trae se vie na transcendentnoj razini onostranog Olimpa, ve na realnoj Zemlji.

6. ZAKLJUAK
Svaka epoha ima svoju vezu s prolou i budunou, pa tako i antika. No, antiki je ovjek teio ostvarenju mnogih od onih ideala istina, sloboda, jednakost koji su postali neodvojivi elementi ljudskog duha. Ovjekovjeio je one ivotne konflikte i vjeno kretanje ljudskog srca i uma, kroz jo nesavladivu koliziju osobnog, porodinog i drutvenog ivota, a koji poivaju na bogatim izvorima za razumjevanje najdubljih osnova ljudskog duha. Mnogi su antiki junaci za nas postali ve poznati simboli, sinonimi tipinih pojava u naim ivotima. Moe se rei da razumjevanje mnogih suvremenih filozofskih i umjetnikih ideja nije niti zamislivo bez poznavanja antikoj i/ili mitolokog, jer se sva nova kultura zasniva na onoj staroj. Interes za antiki svijet, neprekidno do danas, slui kao najbolji dokaz ive veze izmeu poetnog perioda europske civilizacije i novog doba. Osobno smatram da sukob mitskog povijesnog koncepta i onog koncepta koji supsumira suvremeno shvaanje povijesti i nije tako radikalan. to veim koracima kree znanost 48 sve je lake zamisliti da mitska tematika nije samo pojava kao sustav pria u nekom vremenu (konano obitelj na Olimpu sasvim je slina obitelji ovjeka), ve i mogua prapovijest ljudskog roda, pa moda mi danas, toliko nakon antikog mitskog povijesnog koncepta, moda moemo suprostavljene antike koncepte povijesti bitno pribliiti. Sama ta mogunost unazad tom konceptu daje dignitet, koji je, civilizacijskim trendom, vremenom, izgubio, a svakako ostaje njegova vrijednost za vrijeme u kojem je funkcionalno nastajao i postojao. I do Hesiodove "Teogonije", a pogotovo nakon nje, mitoloko kazivanje predoeno je kao povijest ovjekovog neprestanog propadanja. Uz stalnu tenju da ljudsku muku uini razumljivom, antiki je ovjek dobio za sebe vana objanjenja putem svojevrsnog pomirenja suprotnosti, za to je utvreno da je opa funkcija nastajanja mitova tj. da objanjavaju. "Poslovi i dani" jo su zorniji prikaz toga posebice kroz analitiki odnos pet ljudskih rasa, s iznimkom grkih junaka kod Troje i Tebe; u "Katalogu ena" ti su junaci pribrojeni u etvrtu rasu, a sebe Hesiod, dakako, smjeta u petu, alei nad tim.
47

ak je i Sokrat pred smrt zatraio da se rtvuje pijetao u ast Asklepija (Eskulapa), slavnog ljenika i kasnije boga ljenitva. 48 Kloniranje, genetski ininjering, sve vei izgledi za mogunost mjeanja meu vrstama, otkrivanja mogueg ivota izvan Zemlje, pa i izvan naeg Sunevog sustava. 11

7. LITERATURA
1. *** Opa Enciklopedija (1977) Tom 3; Heziod. J.L.Z., Zagreb 2. Bonjak, Branko (1993.) Povijest filozofije I. NZMH, Zagreb 3. Cavendish, Richard et al. (1988.) Mitologija - ilustrirana enciklopedija. Mladinska knjiga, Ljubljana 4. Kohan, P.S. (1959.) Istorija stare grke knjievnosti. Veselin Maslea, Sarajevo 5. Platon (1985.) Odbrana Sokratova, Kriton, Fedon. BIGZ, Beograd 6. eelj, Zlatko et al. (1988.) Prie o grkim bogovima. Naprijed, Zagreb 7. Vilson, D. A. et al. (1967.) Od filozofije do mita. Minerva, Beograd 8. Zamarovski, Vojtech (1973.) Junaci antikih mitova. K, Zagreb 9. eelj, Mirko (1972.) Najljepi klasini mitovi. GZH, Zagreb