Elektroakustika 2007.

12. ZVUNICI
Zvunik je elektromehaniki pretvara koji elektrinu energiju pomou nekog, najee mehanikog, sustava (npr. membranom) pretvara u akustiku energiju. Idealan zvunik bi uz konstantnu privedenu elektrinu energiju proizvodio konstantan zvuni tlak u cijelom ujnom frekvencijskom podruju od 20 Hz do 20 kHz. Takav bi bio idealan irokopojasni zvunik, kakvog je teko ostvariti. Zato se za pokrivanje cijelog tonfrekvencijskog podruja upotrebljava vie zvunika, koji su svaki za sebe posebno graeni samo za jedan dio tog podruja, tj. najee za niskotonsko, srednjetonsko i visokotonsko podruje. Zvunici, kod kojih se ne trai posebna kvaliteta, pokrivaju frekvencijsko podruje od oko 80 Hz do oko 10 kHz.

Elektroakustika 2007.

Zvuk najee isijava membrana, koja moe biti razliitih oblika (obino okrugla), a uvrena je svojim vanjskim rubom na tzv. koaru, a sredinjim dijelom na tzv. centrator. Membrana se moe smatrati mehanikim titrajnim sustavom s jednim stupnjem slobode. Elektrina energija se obino pretvara elektrodinamikim, elektromagnetskim ili principom. u mehaniku elektrostatskim

Ostali principi (npr. piezoelektriki ili ionofonski) se relativno rijetko upotrebljavaju.

Elektroakustika 2007.

12.1. RELATIVNE RAZINE I SNAGE Za razmatranje potrebne snage i razine zvunog tlaka pri reprodukciji uzima se u obzir relativna raspodjela snage po frekvenciji sinfonijskog orkestra, odnosno iz nje izvedena ispitna raspodjela snage za zvunike (sl. 12.1).
r el a ti v n a g u st o a Relativna raspodjela snage

Sl. 12.1 Relativna raspodjela snage sinfonijskog orkestra i preporuena raspodjela za ispitivanje zvunika

sinfonijski orkestar raspodjela za ispitivanje zvunika

frekvencija f

Elektroakustika 2007.

Najvee razine zvune snage se pojavljuju u podruju od 125 Hz i 1 kHz, po emu je izvedena i karakteristika snage za ispitivanje zvunika (DIN 45573). Originalna glasnoa sinfonijskog orkestra u pojasu od 250 do 500 Hz lako dosegne oko 10 W. Uz standardnu zvuniku kutiju s tri sustava i frekvencijskom skretnicom od 12 dB to daje raspodjelu od oko 70% za niskotonski, 20% za srednjetonski i 10% za visokotonski zvunik. Ako se eli odgovarajue ozvuiti npr. boravak od 200 m3, s vremenom odjeka od 0,5 s i zvunim tlakom do 94 dB, onda je potrebna zvuna snaga od oko 40 mW. Za zvuniku kutiju s faktorom iskoristivosti od 3% do 0,2% to iznosi 1,3 do 20 W.

Elektroakustika 2007.

Vrni faktor (crest-faktor) Ovojnica govora i glazbe nije sinusoidna, pa se umjesto eff. vrijednosti sinusne promjene upotrebljava omjer vrne vrijednosti signala i njegove efektivne vrijednosti crest-faktor. Kod sinusnog signala on iznosi 2, logaritamski je to omjer od 3 dB. Kod reprodukcije govora i glazbe vrni faktor esto dostie 18 dB, pa mora i snaga zvunika i pojaala imati odgovarajue rezerve uz maksimalno dozvoljeno izoblienje.

Elektroakustika 2007.

12.2. UTJECAJ PROSTORIJE Zvuna slika emitirana zvunikom znatno ovisi o svojstvima prostorije u kojoj su zvunici. Na niskim frekvencijama e se pojaviti utjecaj tlane komore, tj. ako je valna duina reda veliine zidova prostorije doi e do stojnih valova i time do znatnog izdizanja amplituda tog frekvencijskog podruja. Zato treba paziti da je najvea valna duljina koja se treba reproducirati

<3 V
Npr., u prostoriji od 64 m3 (4 m duina stijene) donja granina frekvencija je 85 Hz. Interferencije na viim frekvencijama su malog znaaja.

Postavljanjem zvunika na reflektirajuu plohu, ili blizu nekoliko reflektirajuih ploha (npr. u kut) pojaavaju se niske frekvencije do 9 dB u odnosu na slobodno stojei zvunik u sredini prostorije (sl. 12.2).
+9 dB - tri refleksijske plohe z v u n i t l a k

Elektroakustika 2007.

+6 dB - dvije refleksijske plohe 0 dB - slobodno stojei pojednostavljeno donje podruje

frekvencija f

Sl. 12.2 Poveanje zv. tlaka u ovisnosti o poziciji zvunika

Elektroakustika 2007.

12.3. PODJELA ZVUNIKA 12.3.1. Prema nainu pretvorbe energije: zvunik s membranom (elektro-mehaniko-akustika pretvorba) zvunik bez membrane (elektro-akustika pretvorba) 12.3.2. Prema pobudi okolnog medija: direktni emiter (titrajua membrana emitira direktno u prostor) indirektni emiter (zvunik s trubom)

Elektroakustika 2007.

12.3.3. Prema pogonskom elementu:

dinamiki zvunik (vodi se pokree u magnetskom polju) elektromagnetski zvunik (izmjenina struja mijenja jakost magnetskog polja koje utitrava eljeznu ploicu s membranom) elektrostatski zvunik (privlaenje i odbijanje nabijenih ploha) piezoelektriki zvunik (obrnuti piezoelektriki efekt) magnetostriktivni zvunik (obrnuti magnetostriktivni efekt)

Elektroakustika 2007.

12.3.4. Prema izvedbi: komercijalni (opa uporaba) profesionalni (posebne kvalitete karakteristikama, pouzdanosti, itd.) 12.3.5. Prema prijenosnom pojasu: irokopojasni pojasni i namjene, po

Elektroakustika 2007.

12.4. OSNOVNE KARAKTERISTIKE ZVUNIKA su: 1. Nazivna snaga Pn zvunika je najvea snaga kojom se zvunik moe opteretiti a da ne bude uniten. Zbog istosmjernog otpora zavojnicu dinamikog zvunika smije se opteretiti samo s 1/10 nazivne opteretivosti Pn. Zato se napon u na zavojnici treba ograniiti na

u=

Pn Z n 10

Opteretivost zvunika mjeri se ruiastim umom. 2. Impedancija Zn zvunika je ovisna o frekvenciji i akustikom optereenju i daje se za frekvencije 400 Hz, 800 Hz ili 1 kHz (najee), jer su u tom podruju zvuni tlakovi najvei. Vana je zbog ispravnog prikljuivanja zvunika na pojaalo i obino iznosi izmeu 4 i 16 .

Elektroakustika 2007.

3. Frekvencijska karakteristika zvunika pokazuje ovisnost zvunog tlaka o frekvenciji uz konstantan napon na zvuniku. Za visokokvalitetne zvunike doputeno je odstupanje u cijelom deklariranom prijenosnom podruju od 2 dB. 4. Efikasnost zvunika je umnoak zvunog tlaka p na udaljenosti od 1 m u smjeru osi i elektrine snage izmjerene na zvuniku: e=pP, P=U2/Zn.

Elektroakustika 2007.

5. Korisnost zvunika je omjer isijane akustike snage Pa i elektrike snage Pe : = (Pa/Pe) 100%. Ujedno je jednaka umnoku elektromehanike korisnosti em i mehano-akustike korisnosti ma. Korisnost se obino kree izmeu 0,2% i 0,8% . 6. Reprodukcija zvunika je kvocijent zvunog tlaka ispred zvunika i napona na prikljunicama zvunika: r = p/U. Izraava se u Pa/V. 7. Usmjerna karakteristika je na niskim frekvencijama polukuglasta oblika, a porastom frekvencije dolazi do sve veeg usnopljavanja (usmjeravanja) u smjeru osi zvunika.

Elektroakustika 2007.

8. Izoblienja zvunika se mogu podijeliti na linearna i nelinearna. Nelinearna izoblienja su naroito nepoeljna, i do njih dolazi npr. zbog prevelikih pomaka membrane, zbog kojih zavojnica izlazi iz homogenog magnetskog polja. Osim harmonikih, pojavljuju se i intermodulacijska i tranzijentna izoblienja, do kojih dolazi uslijed prevelike tromosti titrajnog sustava, kojoj je posljedica nemogunost slijeenja amplitude i frekvencije pobudnog signala, ali i vlastita istitravanja nakon to je signal nestao. Pojavljuju se i fazna izoblienja, koja nastaju i zbog toga jer akustika sredita pojedinih zvunikih jedinica u sustavu (kutiji) nisu u istoj ravnini.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.3. Lo (a) i dobar (b) fazni odziv zbog razliitih pozicija akustikih sredita zvunika. 9. Fazna karakteristika je ovisna o izvedbi skretnica u sustavu te ukupnom spoju zvunika s pojaalom. Zapravo je najvanije vrijeme kanjenja pojedinih frekvencijskih grupa. Zahtijeva se da je fazna karakteristika linearna.

Elektroakustika 2007.

12.5. IMPEDANCIJA ISIJAVANJA Akustiku impedanciju isijavanja Za tvore akustiki otpor isijavanja Ra i akustika masa isijavanja Ma Za = Ra + jMa Mehanika impedancija isijavanja Zma definirana je kao Zma = Za S2 Rma=Ra S2 kao i mehanika masa isijavanja Mma Mma= Ma S2 pa vrijedi Zma= Rma+ jMma=(R2ma+ X2ma) (S = r2) pa je tako definiran i mehaniki otpor isijavanja Rma

Elektroakustika 2007.

Impedancija isijavanja je funkcija svojstava zraka, svojstava membrane i njezinog okruenja (ugradnje) kao i frekvencije. Za klipnu membranu radiusa r je Rma=2r30 Mma=2r20c Impedancija isijavanja jedne strane okruglog, ravnog stapa, smjetenog u beskonanoj ploi je

Z ma = Rma + jX ma

r + j r c c 2 = 2 0 c 2 1+ r c

Za membranu koja je u odnosu na isijanu valnu duljinu mala, porastom frekvencije poveava se realni dio impedancije isijavanja Rma (sl. 12.4). Tada vrijedi:

Elektroakustika 2007.

Rma

20 4 2 = r c
Sl. 12.4 Frekvencijska karakteristika realnog i imaginarnog dijela oko rezonantne frekvencije

Elektroakustika 2007.

12.6. SNAGA ISIJAVANJA Klipna membrana isijava u poluprostor snagu Pak Pak= Zmav2 = Zmaa22 gdje je v titrajna brzina membrane, a je amplituda membrane. Uvrtenjem dobije se

Pak =
odnosno uz konstante

0
c

r 4 4 a 2

a 2r 4 f 4 Pak = 24 1010

Elektroakustika 2007.

12.7. DINAMIKI ZVUNIK Najrasprostranjeniji tip zvunika je dinamiki. U zranom rasporu izmeu polnih nastavaka magneta nalazi se pomina titrajna zavojnica na koju je uvrena konusna membrana (sl. 12.16). Protjee li zavojnicom struja tonske frekvencije, pomie se membrana u ritmu signala naprijed - natrag pod utjecajem aksijalne sile F = Bli, gdje je B magnetska indukcija u zranom rasporu magneta, l je duljina vodia, a i je struja kroz zavojnicu. Budui da su B i l za odreeni tip zvunika nepromijenljive veliine, sila F ovisi samo o jakosti struje i.

Elektroakustika 2007.

12.7.1. Elektriki sustav dinamikog zvunika Sastoji se od titrajne zavojnice prikljuene na pojaalo kao izvor signala. Zavojnica je u magnetskom polju stalnog magneta. ZEZ=REZ +jLEZ Protjecanjem izmjenine struje zavojnica se giba u magnetskom polju, pa se u njoj inducira protu-EMS. Ona se suprotstavlja struji koja tee kroz titrajnu zavojnicu pa nastaje efekt kao da je porasla njezina impedancija. Time nastaje dinamika impedancija ZED: ZED= e/i = RED+jXED= B2 l2 /ZM Dinamika impedancija ovisi o veliinama akustikog sustava zvunika. Utjecaj je frekvencijskom opsegu oko frekvencije rezonancije. mehanikoznatan u mehanike

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.5. Dinamika impedancija kao funkcija frekvencije

Sl. 12.6. Dinamika impedancija je paralelni titrajni krug:

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.7. Frekvencijska karakteristika impedancije i faze dinamikog zvunika za neugraeni zvunik. Maksimum impedancije na niskim frekvencijama se obino podudara s mehanikom rezonancijom titrajnog sustava.

Elektroakustika 2007.

12.7.2. Mehaniko-akustiki sustav dinamikog zvunika Mehaniki sustav ini membrana sa zavojnicom vrsto ovjeena na donji i gornji centrator. To je sustav s jednim stupnjem slobode te je diferencijalna jednadba II reda:

dx x d 2x + =0 M m 2 + Rm dt Cm dt
Sustav e biti optereen impedancijom isijavanja koja je akustiko optereenje s obje strane membrane. Na r inercija mase je malena i bitan utjecaj ima elastinost ovjesa. Nadomjesni elektr. krug ima kapacitivni karakter, a brzina kretanja se smanjuje s padom frekvencije (v=FCMM). (CMM je mehanika elastinost mehanikog sustava = Cm). (sl.12.12 a)

Elektroakustika 2007.

Na r sila inercije (masa) jednaka je sili uskladitenoj u ovjesu (elastinosti), pa se za gibanje mora svladati samo trenje. Brzina kretanja dosee maksimum. 1 M fr = QMS = r CMM RMM = r MM RMM 2 M MM CMM QMS je mehaniki faktor dobrote pri rezonanciji, RMM je mehaniki otpor mehanikog sustava. Na r mehanikog sustava, efekt inercije se poveava, impedancija ovjeenja se smanjuje, pa nadomjesni elektr. krug ima induktivni karakter. S poveanjem frekvencije brzina sustava se smanjuje (v=F/MMM).

Elektroakustika 2007.

Na slici 12.8 prikazane su idealizirane karakteristike brzine a), akustikog otpora isijavanja b) i snage c) krutog stapa u beskonanoj ploi . Na sl.12.8 d) pokazana je frekvencijska karakteristika zv. snage krutog konusa s podkritinim priguenjem mehanikog sustava Na sl.12.8 e) vidi se poveanje emitirane zv. energije iznad prijenosne frekvencije fp zbog parcijalnog titranja membrane na viim frekvencijama (smanjenje aktivne povrine membrane) Sl.12.8 f) pokazuje razliku snage u ovisnosti o nainu pobude: iz izvora konstantnog napona ili konstantne struje. U prvom sluaju je rezonantno nadvienje manje.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.8. Brzina, otpor isijavanja i emitirana snaga krutog stapa u beskonanoj ploi. (fs=fr; fp=c/ r 2, prijenosna frekvencija)

Sl. 12.9 Elektroakustika 2007. Nadomjesna shema elektrodinamikog zvunika u beskonanoj ploi
B 2l 2 REM 1 = RMM

M MM C EM 1 = 2 2 Bl

LEM = CMM B 2l 2

C EM 2

2 M MA = 22 Bl

REM 2

B 2l 2 = 2 RMA

Elektroakustika 2007.

Na slici 12.9: a) Dinamiki zvunik u beskonanoj ploi, titra kao stap. Elektriki, mehaniki i akustiki sustavi su povezani idealnim transformatorima, ije su vrijednosti faktori elektromehanike i mehaniko-akustike pretvorbe. b) i c) Elektrike analogije mehanikih krugova nastalih saetkom elektrinih i akustikih krugova u mehanike. d) Elektriki krug s dinamikom admitancijom YED e) Modificirani d) iz kojeg se moe lake vidjeti frekvencijska ovisnost pojedinih elemenata

Elektroakustika 2007.

Na niskim i visokim radnim frekvencijama nadomjesne sheme saete su u (sl. 12.10) :

Sl. 12.10 a) Nadomjesna shema na NF, b) nadomjesna shema na VF Na niskim frekvencijama (a) REM1 i CEM1 se mogu zanemariti prema LEM, a u podruju visokih frekvencija (b) se mogu REM1i LEM zanemariti prema CEM1.

Elektroakustika 2007.

Prijenosna karakteristika dinamikog podijeliti u 4 bitna podruja (sl. 12.11) :

zvunika

se

moe

Sl. 12.11 Prijenosna karakteristika zvunika I Na vrlo niskim frekvencijama prevladava utjecaj elastinosti ovjesa (CMM). Isijana snaga je frekvencijski ovisna i ispod rezonantne frekvencije pada s 12 dB/okt. II Rezonancija. Prevladava mehaniki Karakteristika ovisi o priguenju sustava. otpor RMM.

Elektroakustika 2007.

III Srednje frekvencije. Prevladava reaktancija mase (XMM). Otpor isijavanja postaje neovisan o frekvenciji, a nema jo niti usmjerenosti. IV Visoke frekvencije. Otpor isijavanja (RMA) je konstantan, valna duljina postaje manja od dimenzija membrane, pa isijana snaga postupno opada. Mogua je druga rezonancija, a prevladava reaktancija mase u titranju XMM i RMA. Time je formiran LR niskopropusni filtar, pa odziv pada sa 6 dB/okt., a ako se pojavila i druga rezonancija onda pada s 12 dB/okt.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.12 Saete sheme mehanikog kruga dinamikog zvunika za pojedina frekvencijska podruja

Elektroakustika 2007.

12.7.3. Priguenje Pri projektiranju zvunika treba voditi rauna o: postizanju to vie prijelomne frekvencije membrane homogenosti magnetskog polja u rasporu linearnosti ovjesnih elemenata odgovarajue odreivanje rezonantne frekvencije mehanikog titrajnog sustava postizanju to ravnije frekvencijske karakteristike poveanje korisnosti na niskim i visokim frekvencijama dimenzioniranju titrajne zavojnice Veina tih zahtjeva ovisi o priguenju zvunika.

Elektroakustika 2007. Priguenje moe biti podkritino, kritino i nadkritino, to se moe ustanoviti promatranjem vremenskog odziva na impulsnu pobudu.

Sl. 12.13 Odziv na impulsnu pobudu s obzirom na stupanj priguenja

Zbog to povoljnijeg tranzijentnog odziva nastoji se postii priguenje izmeu kritinog i podkritinog. Faktor dobrote Q pokazuje priguenje na rezonantnoj frekvenciji, o emu ovisi frekvencijska karakteristika oko donje granine frekvencije. Zvunik se moe priguiti elektrikim, mehanikim i akustikim elementima.

Elektriko priguenje proizlazi iz generatorskog djelovanja titrajne zavojnice stvaranjem protu-EMS.

Elektroakustika 2007.

Priguna struja prolazi zavojnicom i izlaznim krugom pojaala, a proporcionalna je brzini titrajne zavojnice i ima suprotan polaritet prema pobudnoj struji (sl. 12.14).

Sl. 12.14 Osnovni elektriki krug pojaala (E, Ru) i titrajne zavojnice (REZ, ZED, e)

Faktor elektrikog priguenja ovisi o unutranjem otporu pojaala, otporu dovodnih kabela, pasivnih skretnica itd.

Mehaniko priguenje ovisi o izvedbi i masi membrane i oba ovjesa. O unutranjem trenju materijala membrane ovisiti e priguenje ali i korisnost zvunika (sl. 12.15 a).

Elektroakustika 2007.

Poveavanjem otpora isijavanja, a smanjenjem reaktancije akustikog optereenja postie se akustiko priguenje. To se moe postii poveanjem dimenzije membrane i odgovarajuom izvedbom prilagodnog prostora ispred zvunika. I unutranjost zvunike kutije se moe djelomice ili potpuno ispuniti prigunim materijalom (sl. 12.15 b, c).

Sl. 12.15. Akustiko priguenje zvunike kutije

Elektroakustika 2007.

Za priguenje srednjetonskih i visokotonskih zvunika moe se primijeniti i priguenje pomou viskoznih feromagnetskih fluida u rasporu magneta. Tada se zavojnica giba u mediju koji svojom viskoznou priguuje (i hladi) zavojnicu, to je vrlo efikasan nain.

12.7.4. Izvedba dinamikog zvunika

Elektroakustika 2007.

Najei dinamiki zvunik je konusnog tipa, prema sl. 12.16. Na magnetskoj ploi (3) smjeten je magnet (1) i polovi (2, 4), koji stvaraju raspor unutar kojeg se pomie zavojnica. Nosa zavojnice (5) je privren na membranu (7), koju dre donji centrator (8) i gornji elastini rub (10). Membrana je ovjeena u koari (9), koja je donjim dijelom privrena na magnetsku plou.

Sl. 12.16 Presjek dinamikog zvunika

Budui da je vano postii to veu magnetsku indukciju u rasporu, potrebno je upotrijebiti vrlo snane magnete, koji su najskuplji dio zvunika. Prosjeno je gustoa magnetskog toka B u rasporu oko 1 T (mali zvunici oko 0,3 T). Postoje zvunici koji u svojem rasporu imaju B veu od 2 T. Magnetski materijali se teko obrauju, pa je potrebno odmah kod lijevanja (elik) dobiti potreban oblik. Materijali su tipa raznih ferita, te elinih legura s dodacima Ba, Al, Ni, Co itd.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.17. Presjek zvunikih magneta Koara, koja slui kao asija za teki magnet i membranu, mora biti mehaniki vrlo stabilna, jer bi i najmanji pomaci magneta ili membrane utjecali na tono voenje zavojnice.

Titrajna zavojnica (6) mora zadovoljiti sljedee uvjete:

Elektroakustika 2007.

- duina vodia mora biti to vea, jer o njoj ovisi sila F - omski otpor zavojnice mora biti to manji zbog gubitaka, pa zavojnicu treba izraditi iz to deblje ice - zavojnica mora biti to laka jer je sastavni dio titrajnog sustava - stijenke zavojnice moraju biti to tanje jer je inae zrani raspor preirok. Zavojnica titra proporcionalno pobudnoj struji samo dok se nalazi u homogenom magnetskom polju, pa treba biti toliko dua od srednjeg dijela raspora, da i pri veim titrajnim amplitudama uvijek ree isti broj magnetskih silnica u polju. Osnovni je zahtjev da uvijek bude isti broj zavoja u konstantnom magnetskom polju (B l = konst.). Time je odreena duljina zavojnice i izvedba raspora.

Dva su osnovna tipa zavojnice: kratki i dugi:

Elektroakustika 2007.

- ako je zavojnica kraa od duljine raspora barem za dva maksimalna koraka membrane, radi se o kratkoj zavojnici - ako je zavojnica dulja od duljine raspora barem za dva maksimalna koraka membrane, radi se o dugoj zavojnici

Sl. 12.18. Kratki i dugi tip zavojnice

Za zadravanje linearnosti pri velikim amplitudama povoljnije su duge zavonice.

Budui da veina zvunika ima vrlo malu korisnost veliki dio ulazne snage se disipira kao toplina na titrajnoj zavojnici. Snaga zvunika je ograniena disipacijom na zavojnici.

Elektroakustika 2007.

Pri viim temperaturama (lako i iznad 2500C) poveava se istosmjerni otpor zavojnice. Zavojnica se moe deformirati, a isto tako i vrat membrane, na kojem je zavojnica. On se moe i potpuno raspasti. Za velike snage koristi se etverokutna ili esterokutna ica (hexa-coil), koja ima mnogo veu ispunu prostora i mnogo bolje hlaenje (sl. 12.19) zbog boljeg odvoenja topline. Sl.12.19 etverokutna ili esterokutna ica zavojnice

Elektroakustika 2007.

Maksimalna amplituda membrane ograniena je magnetskim poljem i ovjeenjem membrane. Opseg membrane mora biti manji od valne duljine najvieg tona koji bi zvunik morao korektno reproducirati, jer se inae zvuni valovi sve vie usnopljavaju. Membrana mora biti to laka i to krua. Najee se upotrebljava materijal s veim unutranjim guenjem, npr. papir, tvrda poliuretanska pjena, karbonati i sl. S povienjem frekvencije pomie zavojnica sve manje povrine membrane, pa vanjski dijelovi membrane miruju. Tada membrana vie ne titra kao stap, nego se uvija, to uzrokuje velika izoblienja.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.20. Vlastita istitravanja membrane

Elektroakustika 2007.

transverzalno

opruga

masa

aksijalno tangencijalno longitudi nalno longitudinalno

aksijalno

Sl. 12.21. Aksijalna pobuda membrane rezultira longitudinalnim i transverzalnim silama prikazanim oprugama. Pojavljuju se neeljene (djelomine) rezonancije.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.22. Radijalna i transverzalna savijanja membrane zvunika

Sl. 12.23. Otra kolebanja na frekvencijskoj karakteristici znak su transverzalnih stojnih valova na membrani

Elektroakustika 2007.

Da bi se to sprijeilo, upotrebljavaju se razne konstrukcije membrane, a najee tzv. "nawi - membrana" (od njemakog izraza "nicht abwickelbar", tj. "nerazmotljiv"), kod kojih se kut otvora kontinuirano poveava prema otvoru. Parcijalna titranja poinju kod neke odreene frekvencije u ovisnosti o promjeru membrane, ali i o vrsti i debljini materijala. Kruti materijal membrane omoguuje vee akustike snage i vee razine na viim frekvencijama, ali takva membrana lako poinje parcijalno titrati jer ima malo unutranje guenje. Najei materijal za membrane je papir s dodacima ugljenih vlakana ili impregniran smolama. Upotrebljavaju se i polistireni, polipropileni, metali (Al, Ti), polimeri itd.

Elektroakustika 2007.

Osim konusnih membrana u uporabi su i kalotne, najee kod visokotonskih zvunika. Time je postignut iri kut isijavanja, pogotovo na viim frekvencijama, a ravnija je i frekvencijska karakteristika. Poboljanja su i zbog smanjenja nelinearnih izoblienja (naroito tranzijentnih), dobrog priguenja i korisnosti. Budui da imaju najee samo jedan centrator koji je integriran s membranom mogu nastati razni efekti kolebanja titrajne zavojnice (sl. 12.24) . To je uzrok subharmonicima (na ) i pojavi intermodulacijskih izoblienja (sl. 12.25).

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.24 Kalota bez (a) i s parcijalnim titranjem (b).

Sl. 12.25 Pad zvunog tlaka s viekratnikom /2 zbog parcijalnih titranja

Meutim, zbog interferencije zvunih valova emitiranih s vrha kalote i onih koji su emitirani s ruba kalote (fazna razlika) dolazi do naglog pada zv. tlaka na svakih /2, 3/2, 5/2, tj. kada se polovica valne duljine izjednai s visinom kalote. Nastaju i parcijalna titranja na gornjem dijelu kalote (sl. 12.24) .

Elektroakustika 2007.

Donji centrator membrane smjeten je na vratu zavojnice i rubu membrane i uvren je na koari. Ima zadau da sprijeava bono pomicanje membrane, te vraa membranu iz nekog pomaka u poetni poloaj. Obino je oblika koncentrino naboranog diska, i izraen je iz poliamidnih materijala impregniranih temperaturno stabilnom epoksi-smolom.

Sl. 12.26. Donji centrator.

BI2

Gornji centrator je kod manje kvalitetnih zvunika esto izveden iz membranskog materijala, s vie koncentrinih nabora.

Elektroakustika 2007.

U takvom sluaju mogu na rubu membrane nastupiti refleksije, i to im je valna duljina viekratnik razmaka izmeu zavojnice i ruba membrane. Posljedica je parcijalno titranje. Gornji centrator mora imati i bonu krutost, tj. mora sprijeiti kretanje konusa izvan smjera pogonske sile u osi. Kod kvalitetnih zvunika gornji ovjes je obino izveden u obliku krunog polumijeha od meke gume ili slinog materijala.

Sl. 12.27. Izoblienja zbog gornjeg centratora.

Slide 52 BI2
bojan; 11.1.2004

18.12.2003.zadnji

12.7.5. Dinamiki zvunici raznih namjena irokopojasni zvunici

Elektroakustika 2007.

Prema DIN-normama mora prijenosno podruje biti izmeu 90 11200 Hz, s najveim odstupanjima do 10 dB. Najvii zahtjevi su 40 20000 Hz, do 4 dB odstupanja. Glavne tekoe nastaju na visokim frekvencijama zbog velikih promjera i masa membrana. Zato se membrane izvode s posebnim ukruenjima u podruju vrata ili konusa, ili se pomou krunih utora dijele na vie segmenata. Kruni utori na viim frekvencijama prekidaju vezu izmeu npr. srednjeg i vanjskog dijela membrane. Time se iskapaju pojedini nepotrebni dijelovi membrane. Katkad se uz veu stavlja i mala, kruta membrana, koja je djelotvorna samo na visokim frekvencijama, ili pak poseban kruti konus, ija je zavojnica aktivna samo na viim frekvencijama.

Elektroakustika 2007.

Niskotonski zvunici Jedan od najvanijih zahtjeva je emitiranje zvunog tlaka i iznad 120 dB na niskim frekvencijama. Rezonantna frekvencija mora biti prijenosnog podruja, dakle ispod 20 Hz. postavljena ispod

Zvunik mora biti velik radi poveanja efikasnosti. Za postizanje to vee efikasnosti i to boljeg impulsnog odziva membrana treba biti to laka. Tada mora, za postizanje niske rezonantne frekvencije, biti ovjes to meki. Efikasnost i priguenje ovise o magnetskom toku u rasporu, to zahtijeva magnet s vie od 1,5 T. Zbog dimenzija membrane, zavojnice velikog promjera i velikog magneta mora i koara biti vrlo robustna i vrsta.

Elektroakustika 2007.

U ovisnosti o tipu zvunike kutije u koju e takav zvunik biti ugraen, i primjeni, odabrati e se masa membrane i tip ovjesa. Za ugradnju u zvuni zid, bas-refleks kutiju ili veliku ventiliranu kutiju odabrati e se relativno kruti ovjes i lagana membrana. Za ugradnju u zatvorenu, kompresionu kutiju, ili neke tipove akustikog labirinta, odabrat e se elastiniji ovjes s veom masom membrane. Za nastajanje velike zvune snage potreban je veliki pomak membrane na niskim frekvencijama. Amplituda pomaka je ograniena linearnim pomakom zavojnice u rasporu i pomakom membrane koji dozvoljava ovjes. Zato se pri velikim snagama (pomacima) esto uniti (zbog umora materijala) gornji centrator. Hod membrane =20 cm bi za tlakove >100 dB trebao biti vei od 1,5 cm.

Elektroakustika 2007.

Pri velikim snagama je vano kvalitetno hladiti zavojnicu i magnet, pa raspori moraju biti to ui. Zbog velikih dimenzija membrane su podlone savijanjima i parcijalnim titranjima, pa ih je potrebno posebno konstruirati i ukrutiti. Neke membrane su graene potpuno kruto i titraju kao stap do oko 500 Hz (npr. KEF B139). Prijenosna podruja su ograniena od iznad rezonantne frekvencije (rijetko ispod 25 Hz, npr. Onkyo 38) do oko 800 Hz.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.28. Tipini niskotonski zvunik (Dynaudio)

Srednjetonski zvunici

Elektroakustika 2007.

Osobito su vani zbog frekvencijskog podruja koje trebaju prenositi (barem 250 Hz do 6 kHz, esto 125 Hz do 10 kHz). Zbog najvee osjetljivosti uha u tom podruju nema tolerancije na nelinearnu frekvencijsku i faznu karakteristiku, izoblienja i lo tranzijentni odziv. Zbog relativno malih pomaka membrane nelinearni efekti su najee mali. Kvalitetni zvunici s kalotom imaju po dva centratora Magnet (barem 1 1,4 T) treba biti malih dimenzija kako bi reflektirajua povrina iza membrane bila minimalna. Kalotne membrane se izrauju od krutih materijala s velikim omjerom vrstoa/teina. Konusne membrane se mogu pri velikim snagama trajno izobliiti, pa se najee upotrebljava polipropilen.

Elektroakustika 2007.

Zbog smanjenja rezonantne frekvencije kalotni zvunici imaju rupu u srednjopolnom nastavku magnetskog sustava, ime se smanjuje krutost zranog jastuka ispod kalote. Prostor iza magneta se puni apsorpcijskim materijalom radi optimalnog priguenja. Gornji centratori konusnih membrana se mogu pri velikim snagama emitiranja prolazno deformirati. Vrijeme relaksacije je kod nekih materijala dugo. Dobrima su se pokazali neki pjenasti polipropileni. Stranja strana zvunika je obino potpuno zatvorena. Najkvalitetniji srednjetonski zvunici su elektrostatski.

Elektroakustika 2007.

Visokotonski zvunici Prijenosno podruje je npr. 3 18 kHz ili 8 - 23 kHz ili sl. Najee se upotrebljavaju kalotne membrane. Materijali su na bazi papira i impregnirane tkanine, ali i metalne folije (Al, Ti). Rezonantna frekvencija je najee smjetena izmeu 600 Hz i 2 kHz. U svrhu priguenja esto se upotrebljavaju rezonatorski otvori u stijenki stranje upljine iza kalote ili u magnetskoj strukturi. Stranja strana je potpuno zatvorena. Zavojnica je hlaena feromagnetskog fluida. i priguena viskoznou

Zbog male korisnosti upotrebljavaju se veliki magneti. Uz uporabu prilagodnih truba korisnost se poveava do 1 2 %.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.29. Tipini srednjetonski zvunik (Dynaudio)

Elektroakustika 2007.

12.7.6. Zvunik s trakom (ribbon tweeter) Tanka vodljiva nabrana traka (najee Al) je smjetena izmeu polova magneta. Traka je nabrana radi sprjeavanja poprenog savijanja. Potreban je kompromis izmeu emitirajue povrine trake (vea povrina emitira veu snagu) i razmaka izmeu polova magneta (manji razmak daje vee polje). Iza trake je upljina koja se ispunjava apsorpcijskim materijalom radi smanjenja rezonancija.

Sl. 12.30. Zvunik s trakom

Duina trake je oko 50 do 60 mm, irina 6 10 mm, gustoa magnetskog toka u rasporu 8 mm oko B = 0,5 T. Za poveavanje isijavanja postavlja se ispred trake truba za prilagoenje. Postavlja se i vie traka radi poveavanja povrine.

Elektroakustika 2007.

Zvunik radi do vrlo visokih frekvencija, a tranzijentni odziv je izvrstan. Obino je potrebno provesti prilagoenje na pojaalo pomou transformatora. Sl. 12.31. Akustiko prilagoenje a) bez trube b) s trubom

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.32. Zvunik s trakom i akustikim prilagoenjem trubom (Kelly)

12.7.7. Zvunik s tlanom komorom

Elektroakustika 2007.

Zbog relativno loeg prilagoenja konusnog zvunika na akustiku impedanciju zraka korisnost je mala. Bolje je prilagoen zvunik s tlanom komorom i trubom (sl. 12.33) . Masa zraka, koju pomie membrana, jednaka je u tlanoj komori i u vratu, ali je u vratu brzina strujanja vea za iznos omjera d1/d2 (transformator brzine). Sl. 12.33. Zvunik s tlanom komorom i trubom kao prilagoenjem

Elektroakustika 2007.

Mali izlazni otvor se prilagouje na okolnu impedanciju lijevkom (trubom). On je izveden kao eksponencijalni rog. Kada e se krutost zranog jastuka u tlanoj komori (akustiki kapacitet) izjednaiti s akustikim induktivitetom mase zraka u rogu, otpor isijavanja je realan i maksimalan. Za reprodukciju niskih frekvencija optimalan rog bi imao velike dimenzije (za fd=50 Hz i poetni promjer od 2,5 cm rog bi bio dug 225 cm i promjera otvora 210 cm), pa se ne upotrebljava ispod 300 Hz. Takvi zvunici se prvenstveno upotrebljavaju u ozvunim sustavima kod kojih je u srednjefrekvencijskom podruju potrebno proizvesti velike razine zvunog tlaka.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.34. Presjek zvunika s tlanom komorom (bez roga): 1) magnet, 2) membrana, 3) ploa sa izjednaenje vremena kanjenja, 4) titrajna zavojnica 5) izlazni otvor 6) navoj

12.7.8. Walshov zvunik (Ohm Acoustics, model F) irokopojasni, neusmjereni zvunik.

Elektroakustika 2007.

Vertikalni konus (pod kutem od oko 250), na kojem je elektromagnetski pretvara, postavljen je na prigunoj kutiji. Titraji zavojnice se prenose na vrat konusa koji je, zbog uvrenja na donjoj strani, pobuen na longitudinalni val savijanja.Time val savijanja konusa pobuuje okolni zrak na titranje, koje se iri kruno oko zvunika (sl. 12.35) . Sl. 12.35 Principna konstrukcija Walshova zvunika

Elektroakustika 2007.

Konusna membrana je graena od titana, aluminija i papira, ime se postie istofaznost u isijavanju s obzirom na kut konusa. Zvuk koji nastaje unutar konusa apsorbira se u prigunoj kutiji (sl. 12.36). Zvunik je linearan od 25 Hz do 25 kHz unutar 4 dB i velike je opteretivosti. Tranzijentan odziv je dobar. Zbog emisije zvuka uokrug utjecaj prostorije se ne smije zanemariti.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.36 Walshov zvunik

elo zvunog vala

magnet

irenje vala u konusu

magnetski sustav segmenti lakog metala nosa titrajnog sustava

Zavojnica titan-ring

papirnati konini segment priguno kuite

Al - konus

papirnati konus apsorber

kuite

Elektroakustika 2007.

12.7.9. Elektrostatski zvunik (Prozor u koncertnu dvoranu) Izmeu dvije perforirane, vrste elektrode, nalazi se pomina, elektriki vodljiva membrana (sl. 12.37) .

Sekundar transformatora spojen je na obje elektrode, a membrana na izvor polarizacijskog napona U.

Sl. 12.37 Principna izvedba elektrostatskog zvunika.

Elektroakustika 2007.

Na membranu tada djeluje (prema slici 12.35) sila F:

u u U + U 2 2 F 2 2 d1 d2

d1 i d2 su razmaci elektroda i membrane, u je tonfrekvencijski napon. Promjenom razmaka elektroda od membrane mijenja se i kapacitet C i time (uz konstantni U, 800 6000V) i elektriki naboj Q na pominoj membrani (Q=C). Tada je sila F:

uQ F d1 + d 2

Elektroakustika 2007.

Budui da je (d1+d2)=konst., odnos izmeu napona u i sile F je linearan. Da bi u praksi naboj uistinu ostao konstantan, treba odvojiti polarizacijski napon nakon nabijanja. To se postie ugradnjom visokoomskog otpornika R izmeu membrane i izvora U, ime se nadomijetaju vremenski stalni gubici naboja (tip elektrostata s konstantnim nabojem). Vremenska konstanta = R C mora biti vea od polovice periode najnie pobudne frekvencije napona u.

Elektroakustika 2007.

Frekvencijska karakteristika elektrostatskog zvunika Budui da sila djeluje na cijelu povrinu membrane, ona moe biti velika i lagana. Masa tanke folije, presvuene vodljivim slojem, moe se zanemariti u odnosu na masu zraka koju pobuuje na titranje. Tada je jedina mehanika veliina krutost membrane Xc. Budui da je elektrostatski zvunik zapravo kondenzator (u prosjeku oko 2,5 nF), reaktancija Xc pada s porastom frekvencije sa 6 dB/okt., pa struja iz pojaala raste. S porastom frekvencije raste ukupna impedancija isijavanja, i pri nekoj kritinoj frekvenciji f2 cijelo optereenje preuzima realni dio impedancije isijavanja, koji je ovisan o impedanciji zraka (Z0= 410 N s/m3 ) (sl. 12.38). Ispod f2 pada imaginarni dio impedancije Zj sa 6 dB/okt, pa je ukupna impedancija (uz Xc) izmeu f1 i f2 frekvencijski neovisna.

Elektroakustika 2007.

f1 se moe usporediti s rezonantnom frekvencijom dinamikih zvunika. Smatra se da je frekvencijska karakteristika elektrostatskih zvunika linearna od frekvencije f1.

impedancija po jedinici povrine

Izmeu frekvencija f1 i f2 je titranje membrane ovisno o masi.

omjer d/

Sl. 12.38. Frekvencijska karakteristika elektrostatskog zvunika

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.39. Elektrostatski zvunici (Quad).

Elektroakustika 2007.

Prilagodba na pojaalo Elektrostatski zvunici imaju relativno velike povrine membrane koje su dobro prilagoene impedanciji zraka. Loa je prilagodba zvunika na pojaalo, jer je optereenje pojaala zvunikom do relativno visokih frekvencija isto kapacitivno. Smanjenjem pojasne prijenosne irine moe se poveati korisnost zvunika (uz poveanje polarizacijskog napona). Podjelom pojedinih dijelova membrane (ili cijelih membrana nanizanih jedne do druge) na pojedina frekvencijska podruja nastaje elektrostatski sustav koji ima dovoljnu iskoristivost po cijelom prijenosnom podruju.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.40. Proirenje frekvencijskog podruja 1 na podruje 2, fizikom podjelom pojedinih dijelova membrane i protuelektrode.

Sl. 12.41. Odvajanje pojedinih dijelova membrane serijskim otpornicima

Elektroakustika 2007.

Usmjerna karakteristika elektrostata je vrlo usmjerena, i to s prednje i stranje strane. Kut isijavanja u horizontalnoj ravnini izmeu 100 i 350, i to uz odgovarajuu konveksnost emitirajuih povrina. Zato je vrlo vano ispravno postaviti elektrostatske zvunike naroito kod stereo ili viekanalne reprodukcije.

Sl. 12.42. Usmjerna karakteristika elektrostata.

Elektroakustika 2007.

12.7.10. Piezoelektriki zvunici Djelovanjem elektrikog polja piezoelektriki kristal se iri ili skuplja. S obzirom na nain pobude koriste se dva titrajna sustava: smjer elektrike pobude je okomit na smjer mehanikih titraja. Upotrebljava se kod dugih, uskih tapova. smjer elektrike pobude je isti kao i smjer mehanikih titraja. Upotrebljava se kada je debljina elementa malena prema poprenom rastezanju. Obino se iz dviju piezoelektrikih keramikih ploica lijepe elementi kojima se nanose elektrode i spajaju se serijski ili paralelno. Time se moe izvesti mnogo, prema potrebi specifino obraenih elemenata.

Elektroakustika 2007. izolator elektroda elektroda

protuelektroda lijepljeno protuelektroda vodljivo lijepljeno izolator

Serijski spoj
ovjes membrane membrana

Paralelni spoj

membrana neutralna ravnina

kristalni element zateg kuite okrugli piezokeramiki pretvara jedina ovjesna tokapretvaraa

tangencijalni pomak

normalni pomak

Sl. 12.43. Naini lijepljenja keramikih ploica i naini ovjesa membrane na pretvaraki element.

Elektroakustika 2007.

Piezoelektriki pretvarai rade s malim pomacima uz veliku silu. Zato su povoljni za rad na visokim frekvencijama. Impedancija je kapacitivna, spajanjem vie ploica u paralelu se smanjuje. Povoljno je i paralelno spajanje vie zvunika. Izoblienja s poveanjem amplitude rastu, pa je potrebno ogranienje. Zato se esto upotrebljavaju kao visokotonci. Tada su esto opremljeni odgovarajuim trubama zbog prilagoenja. Prijenosno podruje je od cca 4 kHz do iznad 30 kHz.

12.7.11. Ionski zvunici Ionizirane estice zraka slue kao membrana.

Elektroakustika 2007.

estice se ioniziraju ili zbog sudara molekula pobuenih termikim kretanjem u ultrazvunom polju (frekvencije oko 27 MHz) ili malenim vodikovim plamenom u transparentnoj komori s dodatkom helija. Ionizirane estice dovode se u titranje pomou elektrostatskog polja koje se mijenja u ritmu tonske frekvencije. Titranje se prenosi lijevkom na estice vanjskog zraka.

Sl. 12.44. Ionski zvunik

Ako su estice ionizirane plamenom, zbog topline nije mogue zatvoriti izvor, pa je isijavanje omnidirekcionalno, tj. iri se kuglasti val.

Elektroakustika 2007.

U kugli (10 cm) od isprepletene ice je smjetena fina reetka od 8 polukugli, koje su postavljene oko centralne, igliaste elektrode. VF generator (27 MHz) daje napon od oko 1,5 kV, koji vlada izmeu centralne elektrode i polukuglaste reetke. Zbog ionizacije nastaje vrua smjesa pozitivno i negativno nabijenih estica, ime se stvara plazma volumena oko 1 cm3. Plazma djeluje kao membrana. Napon VF generatora je moduliran tonskim signalom, pa se u ovisnosti o njemu mijenja koliina plazme (zbog promjene temperature), ime se titranje prenosi na okolni zrak. Prijenosno podruje je od oko 5 kHz do iznad 60 kHz, uz izvrstan tranzijentni odziv te razinu tlaka do oko 100 dB (Magnat MP-X 066).

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.45. Izvedba ionskog zvunika (Magnat)

Elektroakustika 2007.

12.8. UGRADNJA ZVUNIKA Korisnost zvunika ovisi o otporu isijavanja Zr= 0 c=410 N s/m3 ako je promjer membrane velik u odnosu na valnu duljinu. Zato niskotonski zvunici trebaju imati to vee membrane. Ugradnjom malog zvunika u eksponencijalnu trubu mogu se postii slini akustiki odnosi kao i kod velike membrane. Naime, velike amplitude membrane male povrine pretvaraju se u male amplitude estica zraka, ali na velikoj povrini. Membrana, malena u odnosu na valnu duljinu, isijava svojom prednjom i stranjom stranom po jedno kuglasto zvuno polje. Ta dva polja meusobno su protufazna i ponitavaju se zbog akustikog kratkog spoja. Odvajanje prednje i stranje strane odgovarajuim zvukovodom sprijeava kratki spoj Zvukovod (npr. kutija) priguenje membrane. treba katkad poveati premalo

12.8.1. Ravna ploa

Elektroakustika 2007.

Najjednostavniji je nain odvajanja prednje i stranje strane membrane. Akustiki kratki spoj nastaje kada je vanjska duina puta izmeu prednje i stranje strane manja od /2. Tada nastaje interferentni minimum zbog protufaznosti, pa zvuni tlak pada sa 6 dB/okt.

Sl. 12.46. Akustiki kratki spoj Sl. 12.47. Poveanje prijenosnog podruja s ploom
Minimalna veliina ploe s obzirom na valnu duljinu

Elektroakustika 2007.

Npr., za f=50 Hz put bi bio oko 3,5 m (minimalna povrina ploe 12 m2), pa je frekvencija na kojoj se pojavljuje ponitavanje to nia to je ploa vea. Pad zvunog tlaka e se djelomino neutralizirati ako je zvunik u plou ugraen nesimetrino (sl. 12.48). Ako je ploa tako velika da nema pada zvunog tlaka prije rezonantne frekvencije zvunika smatra se da je ploa beskonana.

Sl. 12.48 Nesimetrino ugraen zvunik neutralizira pad tlaka

Elektroakustika 2007.

Ozvune ploe (kvadratne ploe s otvorom za zvunik blizu sredine) sprijeavaju akustiki kratki spoj uspjeno do granine frekvencije fg. Granina frekvencija iznosi fg=c/4d, gdje je d najmanji razmak izmeu rubova zvunika i ploe. Budui da ispod rezonantne frekvencija zvunika razina zvunog tlaka vrlo brzo opada (12 dB/okt), nema svrhe ugraditi zvunik u plou veeg d nego to odgovara toj frekvenciji. Zvunik se ne smije ugraivati u plou simetrino, jer na pojedinim frekvencijama dolazi do vrlo izraenog minimuma zvunog tlaka, tj. maksimalnog ponitenja protufaznih zvunih tlakova.

Elektroakustika 2007.

12.8.2. Eksponencijalna truba Uz pomo trube moe se akustiko prilagoenje znatno poboljati, ime se postie zraenje vee snage, a time i bolja korisnost (u posebnim sluajevima do oko 45 %). Trube mogu biti raznih presjeka (paraboline, konusne, hiperboline itd.) Najbolji se rezultati postiu eksponencijalnom trubom, koja je konstruirana tako da se za jednake priraste duljine povrina presjeka poveava za isti postotak: d=d0 eml gdje je d promjer u bilo kojoj toki trube, d0 je promjer vrata roga, l je razmak izmeu d i d0, a m je konstanta odreena graninom frekvencijom roga.

Elektroakustika 2007.

Granina frekvencija iznosi

mc fg = 4

Sl. 12.49. Presjek eksponencijalnog roga Krajnji promjer roga de dan je izrazom

de =

2c

Duljina roga ovisi o poetnom i krajnjem promjeru:

Elektroakustika 2007.

de de L = ln 2 d0
Truba poveava korisnost zvunika u podruju srednjih frekvencija, a ispod granine frekvencije uope ne isijava. Donja granina frekvencija se treba poklapati s rezonantnom frekvencijom zvunika. Radi kompenzacije reaktancije zrane mase (koja je induktivna), a time poboljanja korisnosti, upotrebljavaju se tvrde membrane ili se sa stranje strane membrane postavlja tlana komora (koja djeluje kapacitivno). Da bi se uz to manju fiziku duljinu zvunika s trubom postigla dovoljno niska donja granina frekvencija, zvunici se izvode sa savinutom eksponencijalnom trubom (npr. za zvunik promjera 25 cm i fd=30 Hz truba bi trebala biti duga 4,86 m).

Usmjerna karakteristika trube ovisi o izlaznom otvoru, obliku (stupnju irenja) i frekvenciji. Oblikovanjem presjeka i otvora moe se prema namjeni postii odgovarajua usmjerna karakteristika.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.50. Konveksnost otvora e poveati kut isijavanja.

Za smanjenje duine trube eksponencijalna se truba moe izvesti savijeno ili preklopljeno.

Elektroakustika 2007.

Takve se trube esto upotrebljavaju u ozvuavanju otvorenih prostora i djelotvorne su u frekvencijskom podruju od 200 Hz do 8 kHz. Sl. 12.51. Preklopljena eksponencijalna truba

Sl. 12.52. Presjek zvunika s tlanom komorom s nastavkom za trubu

Elektroakustika 2007.

Trube mogu biti i ravne, naroito za vie frekvencije, kao i s vie elija, pomou kojih se postie konstantna usmjerenost. Sl. 12.53. Razvijena truba s vie elija.

Sl. 12.54. Frekvencijska karakteristika zvunika bez i s trubom.

s trubom

Truba, predviena za prijenos i niih frekvencija od 30 Hz u zatvorenoj prostoriji, a graena preklopljeno, poznata je pod imenom Klipschorn (Sl. 12.55).

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.55 Klipschov rog u presjeku te postavljen u kut prostorije

Elektroakustika 2007.

Zvunik isijava zvuk svojom prednjom stranom u konusnu komoru izmeu prednje ploe i montanog zida kuita. Na oba kraja te komore zapoinje lijevak, koji se (nakon jednog savijanja) nastavlja izmeu zidova prostorije. Zahtjevi na prostoriju i kvalitetu zidova su veliki. Uz standardni zvunik (Onkyo 38 cm) mogu se reproducirati frekvencije od 30 Hz do 500 Hz uz 114 dB zvunog tlaka u prostoriji od 120 m3.

12.8.3. Zatvorene kutije

Elektroakustika 2007.

esto se upotrebljavaju, jer su obje strane membrane meusobno odvojene, pa nema akustikog kratkog spoja. Zrani jastuk u kutiji ima odreenu krutost i povisuje rezonantnu frekvenciju zvunika. Poveanjem volumena kutije taj se nedostatak djelomice uklanja. U zatvorenoj kutiji dolazi do vlastitih rezonancija, koje ovise o dimenzijama kutije. Da bi se utjecaj tih rezonancija smanjio, oblau se stijenke kutije materijalima koji apsorbiraju zvuk. Krutost zraka u kutiji je to vea to je kutija manja i to je membrana zvunika vea. Sl. 12.56. Emisija zvuka iz zatvorene kutije

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.57. Akustiki analogni krug zvunika u zatvorenoj kutiji RAMA akustiki otpor mehanikog sustava MAUK ukupna akustika masa CAM akustika elastinost mehanikog sustava RAS akustiki otpor isijavanja stranje strane membrane CAB akustika elastinost zranog jastuka u kutiji

Rezonantna frekvencija, ekvivalentni volumen i Q

Elektroakustika 2007.

Zatvoreni volumen zraka u kutiji smanjuje korisnost zvunika, pomie rezonantnu frekvenciju prema viim frekvencijama i smanjuje Q na rezonantnoj frekvenciji.

Sl. 12.58. Faktor dobrote Q u ovisnosti o ekvivalentnom volumenu

Rezonantna frekvencija je
1 fr = 2 M Auk C Auk

Na osnovi podataka o ekvivalentnom- i netto-volumenu moe se izraunati povienje rezonantne frekvencije pri ugradnji u kutiju (uz Vek= 0C CMM S2, Vn je netto-volumen).

Elektroakustika 2007.

Vek fr = 0,93 1 + f0 Vn
U ovisnosti o dobroti sustava Q mijenjati e se i frekvencijska karakteristika na niskim frekvencijama, a i tranzijentni odziv zvunika. Sl. 12.59. Promjena frekvencijske karakteristike u ovisnosti o Q

Elektroakustika 2007.

U zatvorenoj kutiji nastaju tri grupe rezonantnih frekvencija koje su odreene meusobnim razmakom paralelnih stijenki kutije. 2 2 2 n c n n 1 + 2 + 3 fr = 2 2 2 2 a b c Pri svakoj rezonanciji dolazi do povienja na frekvencijskoj karakteristici. Spretnim odabirom dimenzija kutije (npr. 5:7:10) mogu se rezonancije podijeliti tako da se ne gomilaju u uem frekvencijskom pojasu. Svaka stijenka kutije ima svoju rezonantnu frekvenciju, koja ovisi o njezinoj povrini, masi i elastinosti. Neeljeno titranje se moe smanjiti ili odstraniti odgovarajuom konstrukcijom i uvrenjima kao i prigunim materijalima.

Elektroakustika 2007.

Kompresiona kutija je posebna izvedba zatvorenih zvunih kutija. Njezin je volumen znatno manji od volumena zatvorenih zvunih kutija. Poveanje krutosti, koja se zbog toga pojavljuje, kompenzira se manjim zvunikom s mekim ovjesom membrane na koari. U kompresionim kutijama krutost membrane praktiki ovisi o zranom jastuku [air (acoustic) suspension, akustiki ovjes]. Da bi se dobila niska rezonantna frekvencija, masu membrane treba poveati, to se esto postie prstenom na membrani. Prednosti takve kutije su male dimenzije i dobar tranzijentni odziv, ali korisnost im je mala.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.60. Tipina komercijalna kompresiona kutija

12.8.4. Bas-refleks kutije

Elektroakustika 2007.

Bas-refleks kutija je zatvorena kutija s cjevastim otvorom. Rezonantna frekvencija odreena je krutou zraka SG zatvorenog u kutiji i akustikom masom zraka MG u cijevi (Helmholtzov rezonator). S ugraenim zvunikom nastaje vezani sustav slian pojasnom filtru. Rezonantna frekvencija je to nia to je vei volumen kuita i vea masa zraka u cijevi.

Sl. 12.61. Princip rada bas-refleks kutije

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.61. Impedancijska karakteristika zvunika i sustava

U sluaju (priblino) jednakih rezonantnih frekvencija kutije i zvunika f0 pojavljuju se za cijeli sustav dvije rezonantne frekvencije od kojih jedna, fT, lei ispod, a druga, fH, iznad osnovne rezonantne frekvencije f0 (sl. 12.61). Crtkana krivulja pokazuje impedanciju samog zvunika, a puna krivulja impedanciju cijelog sustava.

Elektroakustika 2007.

Krutost F opruge koja je ovjeena na membranu odgovara krutosti zraka u kutiji, a masa M masi zraka u cijevi. Pri viim frekvencijama (brzo pomicanje membrane) opruga sama apsorbira cijelu energiju, i masa M ne sudjeluje u titranju. Snienjem frekvencije poinje titrati i masa zaostajui pri tome iza titraja membrane za neki fazni kut. Pri nekoj odreenoj frekvenciji, koja odgovara fH, fazni zakret izmeu oba pomaka je tono 1800. Daljnjim usporavanjem titrajne zavojnice smanjuje se fazni zaokret i kod f0 iznosi 900. Membrana isijava relativno malo zvune energije, dok veinu energije isijava tunel. Napokon, kod donje rezonantne frekvencije fT oba su pomicanja u fazi. Zvuna energija se emitira i iz membrane i iz tunela.

Elektroakustika 2007.

1 f0 = 2

1 c = SG M G 2

r02
V l0

gdje su V=volumen kutije, l0 je duina cijevi, a r0 promjer cijevi. Na rezonantnoj frekvenciji kutije f0 isijavanje iz cijevi je fazno pomaknuto za 900 prema isijavanju membrane. Isijana snaga je vektorska suma obje emisije. Ako su obje rezonantne frekvencije jednake zvunik je maksimalno priguen i nema poveanja isijane snage. Izoblienja su tada mala. Ispod donje granine frekvencije snaga zvuka pada s 18 odnosno 24 dB/okt. Pomou bas-refleks kutije postie se dobra reprodukcija niskih tonova i ispod rezonantne frekvencije zvunika, a ujedno i snienje rezonantnog nadvienja.

Elektroakustika 2007.

Tunel moe biti etverokutan ili okrugao. Na otvor tunela se moe postaviti i pasivna membrana, koja moe biti istih dimenzija kao i membrana zvunika. Ona je tada akustiki induktivitet (masa zraka) pa se volumen kutije moe smanjiti. Sama kutija mora biti izraena vrlo vrsto i kruto. Unutranjost kutije se esto oblae apsorpcijskim materijalom koji treba priguiti vie frekvencije, tj. oko frekvencije fH. Ugaanje kutije provodi se promjenom otvora i duine tunela, dakle mase zraka u tunelu. Time se trebaju izjednaiti rezonantne frekvencije kutije i zvunika.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.62. Bas-refleks kutija.

Elektroakustika 2007. 12.8.5. Kutija s prijenosnom linijom (transmission line)

Da bi se priguila rezonancija mehanikog sustava zvunik se moe ugraditi u otvor duge cijevi (sl. 12.63). Cijev, otvorena na drugom dijelu, ispunjena je apsorpcijskim materijalom, a zbog duine savinuta je nekoliko puta (sl. 12.64). Duina cijevi je /4 na f0, pa e rezonancija biti priguena, a na neto viim frekvencijama e zvuni tlak biti vei.

Sl. 12.63 Priguenje rezonancije prijenosnom linijom

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.64. Praktina izvedba kutije s prijenosnom linijom i njezina frekvencijska karakteristika.

12.8.6. Zvuni stup

Elektroakustika 2007.

Koristi se za postizanje, uz upotrebu standardnih, najee irokopojasnih zvunika, to ireg i jaeg horizontalnog zvunog polja. Naime, ugradnjom vie zvunika u kutiju oblika vertikalno postavljenog stupa dobiva se u horizontalnoj ravnini normalna usmjerna karakteristika, a u vertikalnoj ravnini je ona znatno spljotena. Takva karakteristika je vrlo povoljna za ozvuenje veih povrina.

Sl. 12.65, sl. 12.66. Horizontalna i vertikalna usmjerna karakteristika

Do poveanja usmjerenosti zvuka pri primjeni vie zvunika u obliku zvunog stupa dolazi zbog toga to zvuni valovi, koje isijavaju pojedini zvunici, nisu na svim mjestima u prostoru u fazi. Stoga ni rezultirajua jakost zvuka nije svugdje u prostoru jednaka zbroju jakosti pojedinih zvunika, ve je manja, a negdje i nula (ako dolazi do meusobnog ponitavanja valova). Zvuni tlak u pojedinim tokama prostora ovisi o frekvenciji i razmaku izmeu zvunika dzs. Pri npr. stupu s etiri zvunika uz dzs=/4 zvuni tlak je nula jer se ponitavaju tlakovi 1. i 3. te 2. i 4. zvunika (sl. 12.67). Duljina stupa lzs se esto uzima 4 za najniu frekvenciju. Sl. 12.67. Ovisnost zvunog tlaka o
dimenzijama zv. stupa i razmaku zvunika

Elektroakustika 2007.

Elektroakustika 2007. to je vei broj zvunika u stupu, vea je i njegova usmjerenost.

Zakretanjem pojedinih zvunika u stupu u odnosu na druge za neki mali kut moe se smanjiti prevelika usmjerenost na viim frekvencijama (sl. 12.69).

Sl. 12.68. Uporaba usmjerne karakteristike zvunog stupa

Sl. 12.69. Zakrivljenost zv. stupa mijenja usmjernu karakteristiku

Elektroakustika 2007.

12.8.7. Pregled osnovnih svojstava raznih zv. kutija

Tip kutije zvuna ploa eksponencijalni rog zatvorena kutija kompresiona kutija bas-refleks priguena kutija s prijenosnom linijom reprodukcija niskih tonova prosjena jasna, bez izoblienja dobra osrednja do loa dobra dobra prirodna, bez izoblienja rezonancije u kutiji nema nema na NF na SF postoje postoje nema volumen zvuka prirodan prirodan osrednji osrednji do malen srednji do velik osrednji prirodan koloriranost tona nema mala na SF na SF na NF i SF slaba na SF vrlo mala na SF

1. Neugraeni zvunik. Pad od 6 dB/okt je zbog akustikog kratkog spoja 2. Eksponencijalni rog. 3. Zvuna ploa. Pad od 6 dB/okt radi akustikog kratkog spoja 4. Velika zatvorena kutija. Ovisno o priguenju pojavljuje se na f0 nadvienje 5. Kompresiona kutija. Zbog priguenja nema izraene f0 6. Bas-refleks. fd za 3 db nia nego kod jednako velike 4 7. Priguena kutija. Nadvienja neznatna

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.70. Karakteristinost pojedinih tipova zvunikih kutija u podruju rezonantne frekvencije

Elektroakustika 2007.

12.9. REPRODUKCIJA CIJELOG ZVUNOG PODRUJA U uobiajenim zvunikim kutijama nalaze se dva, tri ili vie zvunika koji rade svaki u svojem frekvencijskom pojasu. Njihovo elektriko odjeljivanje provodi se pasivnim ili aktivnim skretnicama, koje su zapravo pojasni propusti, koji imaju, ovisno o broju pasivnih elemenata, nagib priguenja od 6, 12 ili 18 dB po oktavi.

Sl. 12.71. Pojasni propusti pojedinih frekvencijskih grupa (a: dvostazna skretnica, b: trostazna skretnica).

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.72. Osnovna raspodjela frekvencijskih podruja prema tipu zvunika

Pasivne skretnice su izraene iz pasivnih elemenata, dakle kondenzatora i induktiviteta, dok aktivne skretnice tvore elektroniki sklopovi u kojima su osim pasivnih elemenata ugraeni i aktivni (npr. tranzistori, operacijska pojaala). Pasivne skretnice se spajaju izmeu izlaznog pojaala i odgovarajuih zvunika (niskotonskog, srednjetonskog, visokotonskog), te njihova opteretivost mora biti u skladu s opteretivou svakog pojedinog zvunika.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.73. Naini spajanja pasivnih i aktivnih skretnica.

Sl. 12.74. Pasivna skretnica s 12 dB/oktavi za kutiju s tri zvunika.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.75. Dvosmjerna skretnica 1. reda

Sl. 12.76 Trosmjerna skretnica 1. reda

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.77. Dvosmjerna skretnica 2. reda

Sl. 12.78. Trosmjerna skretnica 2. reda

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.79. Dvosmjerna skretnica 3.reda

Sl. 12.80. Dvosmjerna skretnica 4. reda

Elektroakustika 2007.

Aktivne skretnice spajaju se izmeu predpojaala i izlaznih pojaala, kojih ima onoliko koliko ima razliitih zvunika. Npr. ako su u kutiji ugraeni nisko-, srednje- i visokotonski zvunik, tada su predviene i tri odgovarajue aktivne skretnice (filtri) i tri odgovarajua izlazna pojaala. Aktivne skretnice imaju znatnih prednosti pred pasivnima, jer se odjelne frekvencije mogu vrlo tono ugoditi, praktiki se ne pojavljuju procesi utitravanja i istitravanja, razina zvunog tlaka se moe ugoditi za svaki frekvencijski pojas neovisno o drugome, nemaju utjecaja na faktor guenja sustava pojaalo zvunik itd., ali su obino znatno vie cijene, jer je potrebno upotrijebiti i nekoliko izlaznih pojaala.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.81. Primjer dvokanalne aktivne skretnice.

Elektroakustika 2007.

Sl. 12.82. Izvedba pasivne zvunike skretnice.

Elektroakustika 2007.

12.10 SLUALICE Zatiuju sluatelja od buke okoline i okolinu od buke reprodukcije. Frekvencijska karakteristika, izoblienja i sluna perspektiva su esto mnogo bolja od zvunike reprodukcije. Nedostaje osjeaj zvuka na tijelu. Veina slualica su elektrodinamike, a postoji i nekoliko elektrostatskih i piezopolimernih (PVDF) izvedbi. Najvia kakvoa u pogledu tranzijentnog odziva, malih izoblienja te izvrsne frekvencijske karakteristike postie se elektrostatskim slualicama.

Elektroakustika 2007.

Slualice mogu biti zatvorene (cirkumauralne), koje u potpunosti zatvaraju slunu koljku, tj. nalijeu na kou lubanje. Postoje i zatvorene supraauralne slualice, koje svojim mekim rubom nalijeu na samu koljku, ali i otvorene supraauralne, tj. one nalijeu na koljku, ali je zvuno priguenje izmeu prednje i stranje strane slualice malo. U neke svrhe se upotrebljavaju i slualice smjetene u samom zvukovodu. Kod zatvorenih slualica nastaje tlana komora u sustavu membrana - zvukovod - bubnji. Kod supraauralnih slualica ta komora je u prosjeku zapremine oko 6 cm3, a kod cirkumauralnih je, ve prema izvedbi, zapremina i neto vea.

Elektroakustika 2007.

Ako su dimenzije tlane komore male u odnosu na valnu duljinu, zvuni tlak je proporcionalan pomaku membrane. Za frekvencijski neovisan prijenos mora biti i pomak membrane frekvencijski neovisan, to se kod dinamikih pretvaraa postie s postavljanjem rezonantne frekvencije membrane u gornje frekvencijsko podruje prijenosnog pojasa. Meutim, potpuna frekvencijska neovisnost zvunog tlaka je neeljena, jer je amplituda zvunog tlaka u slobodnom zvunom polju, mjerena na ulazu u zvukovod i pri frontalnom upadu zvuka, frekvencijski ovisna zbog efekata ogiba. Stoga je frekvencijska karakteristika slualica korigirana prema slobodnom zvunom polju.

Elektroakustika 2007.

Literatura
12.1 Jeleni, I.: Zvunici, kolska knjiga, Zagreb, 1991., ISBN86-0399073-5 12.2 Franz, D.: Elektroakustik, Franzis Verlag Mnchen, 1990., ISBN 37723-9421-3 12.3 Ivanevi, B.: Uvod u Hi-Fi tehniku, Grafiki Zavod Zagreb, 1987., ISBN 86-399-0055-8 12.4 Dickreiter, M. : Handbuch der Tonstudiotechnik, Saur Verlag Mnchen, 1987., 5. izdanje, ISBN 3-598-10588-6, Band1 i 2 12.5 Everest, F.A.: The master handbook of acoustics, TAB books, McGraw-Hill, USA, 2nd edition, 1989., ISBN 0-8306-9396-3 12.6 Jaecklin, : Das Lautspraecherbuch 12.7 Junker, G: Einfhrung in die Raumakustik und Beschallungstechnik, Universitt Wien, 2000., internetsko izdanje, pdf 12.8 www.quad.com 12.9 www.magnat.com

Elektroakustika 2007.

Izvor slika:
sl. 12.1 sl. 12.2 sl. 12.3 sl. 12.4 sl. 12.5 sl. 12.6 sl. 12.7 sl. 12.8 sl. 12.9 sl. 12.10 sl. 12.11 sl. 12.12 sl. 12.13 sl. 12.14 sl. 12.15 sl. 12.16 lit. 12.2 lit. 12.3 lit. 12.6 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1. lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.3 lit. 12.7

sl. 12.17 sl. 12.18 sl. 12.19 sl. 12.20 sl. 12.21 sl. 12.22 sl. 12.23 sl. 12.24 sl. 12.25 sl. 12.26 sl. 12.27 sl. 12.28 sl. 12.29 sl. 12.30 sl. 12.31 sl. 12.32 sl. 12.33 sl. 12.34

lit. 12.7? lit. 12.7? lit. 12.10? lit. 12.2 lit. 12.2 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 litweb? lit. 1web? lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12web? lit. 12.3 lit. 12.2

Elektroakustika 2007.

sl. 12.35 sl. 12.36 sl. 12.37 sl. 12.38 sl. 12.39 sl. 12.40 sl. 12.41 sl. 12.42 sl. 12.43 sl. 12.44 sl. 12.45 sl. 12.46 sl. 12.47 sl. 12.48 sl. 12.49 sl. 12.50 sl. 12.51 sl. 12.52

lit. 12.2 lit. 12.2 lit. 12.3 lit. 12.2 lit. 12.8 lit. 12.2 lit. 12.2 lit. 12.1 lit. 12.2 lit. 12.1 lit. 12.9 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1

sl. 12.53 sl. 12.54 sl. 12.55 sl. 12.56 sl. 12.57 sl. 12.58 sl. 12.59 sl. 12.60 sl. 12.61 sl. 12.62 sl. 12.63 sl. 12.64 sl. 12.65 sl. 12.66 sl. 12.67 sl. 12.68 sl. 12.69 sl. 12.70

lit. 12.2 lit. 12.2 lit. 12.3 lit. 12.2 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. web? lit. 12.3 lit. 1web? lit. 12.1 lit. 12.3 lit. 12. 2 lit. 12. 2 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.1 lit. 12.3

Elektroakustika 2007.

sl. 12.71 lit. 12.1 sl. 12.72 lit. 12.1 sl. 12.73 lit. 12.1 sl. 12.74 lit. 12.3 sl. 12.75 lit. 12.1 sl. 12.76 lit. 12.1 sl. 12.77 lit. 12.1 sl. 12.78 lit. 12.1 sl. 12.79 lit. 12.1 sl. 12.80 lit. 12.4 sl. 12.81 lit. 12.3. sl. 12.82 autor 1999.