Alber Kami - Stranac Knjievna vrsta - Moderni roman lika Mjesto radnje - Alir Kompozicija djela - Roman se sastoji

od 2 dijela 1. dio 2. dio - 5 poglavlja 6 poglavlja

Kratki sadraj - Radnja romana dogaa se u Aliru. Glavni junak je mali namjetnik Mersault, mladi s banalnim ivotom bezbroja malih, beznaajnih ljudi. Roman Stranac je roman o ljudskoj egzistenciji, o njemu se govori o ovekovoj usamljenosti, otuenosti, besmislu, i apsurdu ota. Roman se zato i zove stranac to je Mersault stranac drutvu, a drutvo njemu. U romanu se javljaju misli koje kazuju koliko je apsurdan poloaj oveka u svetu jer ma ta radio rezultat je isti: kao ona misao gde kae da ako ovek ide lagano po suncu dobie sunanicu -umree, ako ide suvie brzo oznoji se i umire. Znai izlaza iz pojedinih zemaljskih situacija nema. Mersault osea da u svetu gde ivi ne moe da utie na svet i da ga menja. On samo moe da napravi izbor od onoga ta mu se u ivotu nudi, odnosno izbor po svome ponaanju ne menjajui ni sebe ni svet. Postavlja se pitanje nehotinog ubistva Arapina, da li ovek ima pravo da drugom oveku oduzme ivot, i da li sud ima pravo i drutvo da Mersaultu oduzmu vot. U ime koje pravde se nekome ivot oduzima? Kakva je to pravda ako isto tako postupa zloinaki, kao i sam zloinac? Mersaultu se sudi ustvari za bezoseajnost i indiferentnost u njegovom ponaanju na sudu. Postavlja se pitanje da li je on zaista bezoseajan ovek ili je ovek koji osea ali ne ispoljava oseanja? Da nije poinio ubis tvo za koje mu se sudi, drutvo ga ne bi igosalo, niti bi mu sudilo za njegove moralne osobine, kao to mu inae sude za bezoseajnost. U romanu Kami neguje novinarski stil, sabijenu misao i reenicu a roman kao takav nudi vie razliitih poruka: Mersault poseduje unutranje bogatstvo i do toga samoga dolazi na kraju romana u razgovoru sa svetenikom (prvi put sam sebe ispoljio, pokazao emocije). U tom razgovoru pada u afekat jer mu smeta popova briga za njegovu duu i on doivl;java pravi moralni preobra aj, pravu katarzu, kad ubacuje popa i celokupno licemerje graanskog sveta i religije kojima taj Bog pripada. On pokazuje da veoma misli i da je vezan za zemlju i zemaljski ivot primedbom da ne vodi brigu o Bogu i dui. Odbacujui la graanskog sveta i religije u tom afektnom ponaanju, dolazi do oseaja slobode ba zato to se oslobodio pripadnosti drutva koje je odbacio kao to je ono odbacilo njega. Mersault voli svoju majku jer je prva reenica: - Danas je mama umrla, ali ujedno bei od nje. Postavlja se pitanje ako je on od detinjstva sve neosetljiviji i hladniji, nije li to i krivica njegove majke, koja je utala, nije sa njim govorila, pratila ga pogledom te nije umela da mu da neophodnu toplinu. Nesumnjivo da njegova majka koja je rano izgubila Mersaultovog oca, svojim nespretnim stavom prema sinu doprinosi razdvajanju njegove linosti te se on priklonio liniji manjeg otpora, pobegavi u neku ravnodunost i skuenost. Ako je Mersault kriv, onda nije kriv za ono zato mu sudi drutvo nego je kriv pred samim sobom, za svoje povlaenje pred ivotom. Dugi zatvorski dani odvajaju Mersaulta od ivotne svakodnevnice i okreu ga ka unutranjem ivotu, a da bi on u svojevrsnoj pobuni (sukobu sa popom) otkrio ono to je u njemu godinama bilo zakopano. Nesumnjivo je da je taj sukob najbolniji dogaaj u njegovom ivotu, dramatiniji od ubistva Arapina, jer ovde Merso dostie najvii i najvei mogui stepen svog emocijalnog ispoljavanja.Do toga dolazi jer je razdraen i izazvan upornou da e se moliti Bogu za njega to izaziva eksploziju besa Mersault koji je okrenut ivotu a ne nebu. Svoj gnev je izlio na popa, a to se odnosi na drutvo, svet dvolinog morala koji ga je prvo sudio, pa alio i molio za njega. U tim trenucima u eliji misli na majku i tada shvata zato je ona na kraju ivota nala verenika i upustila se u igru poinjanja ivota. On se u zatvoru nalazi i u istoj situaciji kao majka u domu. Oko nje se gase ivoti, osetila

blizinu smrti i oslobaanje i spremnost da sve ponovo iznova preivi.Sukob s a popom je i njegov prvi znak identifikacije sa majkom: I ona se u tome domu koji lii na zatvor borila protiv smrti i usamljenosti. Sada je Mersault mogao da razume zato se majka igrala verenitva i da je ona to doivela u odnosu na drutvo kao i ona sada kao oslobaanje od drutva i pobunu protiv njega. Zato je Mersault smtrao da niko nema prava da plae za njom jer je u domu doivela osloboenje kao i on u zatvoru. U tri dramatina trenutka kada se Mersault nalazi u presudnoj situaciji u seanju mu se pojavljuje slika majke, seanja ne nju poklapa se svaki put sa bezizlaznou situacije u kojoj se nalazi. Prvi trenutak je sahrana, drugi je pre zloina na plai, a trei je nakon petomesenog boravka u zatvoru kada mu se u seanju javlja lik majke. Nerazmren odnos Mersoa i majke ogleda se i u situaciji kada je uo komiju Salamana da plae za psom, a on nije za majkom. On je mislio na majku po asocijaciji slinosti situacija odnosno gubitka nekog dragog. Na jednom mestu Merso kae: - Svakako majku sam mnogo voleo, ali to nita ne znai. Sva zdrava ljudska bia prieljkuju manje - vie smrt onih koje vole. Tu se osea njegov apsurdan odnos prema majci. Ako se posmatraju odnosi koje Merso uspostavlja sa okolinom, vidi se da ih karakteriu ravnodunost, skuenost, on ne preduzima inicijativu ve odgovara na tuu inicijativu. Jedna zona linosti, oblast Mersaultovih oseanja stalno je potisnuta. Mersaultov drutveni razvoj je nekada bio prekinut, napustio je studije bez razloga i on je ovek koji je izgubio osnovni ivotni impuls sa isticanjem, prirodnom eljom za uvaavanje. Nesvesno prua otpor vidrom izraenih emocija, miran, utljiv je u dobrim odnosima sa drugim linostima. On je u drutvu miran, ali neizbegava ljude koji ga cene. Mersault samo nije inicijator i nee sam prvi preduzeti, ali prihvata kada drugi preduzmu. __________________________________ Roman, pisan u prvom licu, zapoinje jednostavnom konstatacijom: Danas je majka umrla. Od te prve jednostavne reenice u romanu svi dogaaji djeluju tako na glavnog junaka oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznaajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnodunost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu uestvuje, produuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu ivotu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova ivota, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti nain. Jedan dogaaj odjednom unosi promjenu u taj ivot. Za uobiajnog izleta u okolici grada Alira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. On i njegov prijatelj Raymond potukli su se sa dvojicom Arapina. Najgore je proao Raymond kojeg je Arapin ranio noem. Kad su se strasti smirile i inilo se da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Mersault pitoljem ubija tog Arapina. Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih dogaaja osim ispitivanja i suenja, on sadri osjeanja i misli Kamijevog junaka, koji ne moe dati nikakvo objanjenje za svoj postupak; isto tako ne moe pronai nijedan razlog pokajanja, niti eli da se spasi. Smrt na koju je osuen prima potpuno ravnoduno, uvjeren da je, napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo neto poduzeti. Uasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodunou oito je uasavanje koje ovjek pokazuje pred otkriem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u emu gora od ivota, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj. __________________________________ Analiza likova Mersault - Sitni bankovni inovnik koji ni od koga nita ne trai, i koji priznaje drugima pravo da rade to ele. Otuio se od majke. Nakon majine sahrane zapoinje vezu s Marijom. Ona hoe da se oni vjenaju no njemu je svejedno. On je ravnoduan, nezainteresiran, za sve mu je svejedno. Prepustio se ivotu. Nita ne poduzima da bi bolje ivio. Ubija Arapa te mu sude za to ubojstvo. Na suenju je nezainteresiran, kao da se to njega ne tie.

Otuenje alijenacija od majke: Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uope posjeivao. Pa i zato to bih tada izgubio cijelu nedjelju a da ne govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem kartu i putujem dva sata. Besmislenost - Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi ivjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo svejedno hou li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini ivota, jer e, naravno, u oba sluaja drugi ljudi i druge ene i dalje ivjeti i to na tisue godina. Zaista, nita nije jasnije od toga... Cinizam (nakon majine smrti) - ... uostalom, nisam se imao zbog ega ispriati. Zapravo je trebalo da mi on izrazi suut. Vjerojatno e to uiniti prekosutra, kada budem u crnini. Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon pokopa bit e to neto svreno i sve e poprimiti slubeniji izraz. Da li je Mersault doekao pomilovanje ili je pogubljen, ne zna se. Ostavljeno je itaocu da sam zakljui. Da li e iveti otuen od svih u nekom zatvoru, godinama ekajui dan svoje smrti ili e ga ubiti oni koji su mu sudili, svejedno je. To bude isto, jer on je svoj ivot svakako zavrio, ne onda kada je ubio Arapina, ve onog trenutka kada je sve to misli rekao sveteniku i kada je postao svestan sebe. On je stranac itavom svetu, jer prihvata, da ivot jeste jednostavan i ne komplikuje ga bez nekog cilja. Svi ljudi negde u sebi imaju potrebu da budu voljeni. Ako im jo u detinjstvu ta potreba ne bude ispunjena, onda im je zaista svejedno ta ih eka u ivotu. Svojim prilagoavanjem situacijama, ostaju stranci ostalim ljudima i tu pomoi nema. Nee ih nikada shvatiti i prihvatiti. Priviie se na sve u svojoj potrazi. ini se da ovek zaista moe i u "sanduku" da ivi. Raymond Sintes - Onizak, pleat, ima boksaki nos. Najbol ji Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obuen. ivio je u stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga je varala. Mersault je pristao svjedoiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se je sa njezinim bratom. Salaman - Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu je poispadala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas ivjeli su u istoj sobi. Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i ute rijetke dlake. Svakog dana starac je psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao. Marija - Mersaultova prijateljica. Bi va daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjeuje ga u zatvoru i rasplae se na suenju. Perez - Nosio je seir okrugla tulca i irkoga oboda, odijelo kojem su hlae padale u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine, koja bijae premalena za njegovu koulju s velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove sijede i prilino njene kose virile su udne, klempave i nepravilne ui kojih je boja crvena kao krv iz nenadila svakoga na tom bljedunjavom licu. Ostali Celeste Mersaultova Emanuel Nadstojnik i upravitelj doma Vratar Mason i njegova Vlasnica restorana u kojem se Mersault hrani likovi mama starce doma ena

za

Miljenje o djelu - Stranac sadri priu o ovjeku koji se naao u situaciji zloinca i osuenika na smrt, a da nita od toga ne shvaa. Odnosno, on je izgubljen, ivi u svom svijetu, a za druge ne brine to me se posebno dojmilo, kao i odgovori na pitanja: to je ivot? to je svijet? - ivot i svijet su apsurdni: apsurd proizlazi iz sukoba izmeu iracionalnosti i nostalgije za smislom i skladom. Meutim, mi ipak ivimo, mislimo da postoji neki interes da ivimo. Jedno privilegirano iskustvo ipak otkriva vrijednost: to je pobuna, a upravo tu vrijednost Mersault nije elio iskoristiti to je veoma udno. Ljudi ive u apsurdu, u kugi, dok se Mersault u potpunosti slagao s tim negativnim smislom ivota. Odnosno, djelo mi se svidjelo, jer pisac svojim bojama oslikava optu zajedniku situaciju svih ljudi, osvijetljenje koje on baca na dogaaje obasjava svakog od nas pojedinano. Kao i srea ivot je varljiv. Jer tako je malo potrebno da budemo sretni, a tako esto nam to malo nedostaje. Zato smatram da je Cami ovim romanom pruio okrutnu, ali istinit u sliku o ovjekovom poloaju u svijetu. Od te prve jednostavne reenice u romanu svi dogaaji djeluju tako na glavnog junaka oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni... __________________________________ Alber Kami - Stranac Polazni ulomak ekao sam. Obrazi su mi gorjeli od sunca i osjeao sam kako mi se kapljice znoja skupljaju u obrvama. Sunce je peklo isto onako kao i onoga dana kad smo pokopali mamu i, isto onako kao i onda, najvie me boljelo elo i sve su mi ile na njemu u isti mah damarale ispod koe. Zbog toga ara koji vie nisam mogao podnositi, koraknuo sam naprijed. Znao sam da je to glupo, da se neu izbaviti od sunca ako se pomaknem za jedan korak. Ipak, preao sam jedan korak, samo jedan korak. A tada, ne pridiui se, Arapin izvadi no i pokaza mi ga na suncu. Svjetlo sijevnu na eliku i kao da me duga svjetlucava otrica pogodi u elo. U isti mah znoj nakupljen u obrvama potee mi odjednom niz kapke i zastre ih mlakim i gustim velom. Taj zastor od suza i soli zasjeni mi oi. Osjeao sam samo cimbale sunca na elu i, nekako nejasno, blistavi ma uperen iz noa svejednako u mene. Taj uareni ma palio mi je trepavice i kopao bolne oi. Tada sve zaigra preda mnom. Zapahnu me teak i vreo dah mora. Uini mi se da se nebo irom otvorilo da pusti ognjenu kiu. Napeh se svim svojim biem i ruka mi se zgri na revolveru. Otponac popusti, dotaknuh glatki trbuh drka i tada sve poe, usred praska koji bijae u isto vrijeme rezak i zagluan. Stresoh sa sebe znoj i sunce. Smjernice - Predstavite knjievno stvaralatvo Alberta Camusa i njegov roman Stranac u kontekstu vremena u kojem je napisan. Smjestite polazni tekst u kontekst romana. - Portretirajte lik Mersaulta prema situacijama i strukturi romana. Opiite situaciju iz polaznog teksta i odredite temeljni problem romana u cjelini. - Uoite osjetilne podraaje i odredite njihovu funkciju. Potkrijepite primjerima. Odredite ulogu motiva sunca i poveite ga s motivom majke i motivom smrti u romanu. - Obrazloite odnos ovjekove slobode i istine u romanu Stranac. Protumaite naslov romana na temelju autorove reenice: U naem drutvu svaki ovjek koji ne plae na pogrebu svoje majke izvrgava se opasnosti da bude osuen na smrt. - Svoje tvrdnje potkrijepite argumentima iz polaznog teksta i primjerima iz romana. Esej Albert Camus je francuski knjievnik i filozof. Stvara u dvije filozofski razliite knjievne faze, fazi apsurda i fazi pobune. Najpoznatija djela prve faze, apsurda, u kojoj dolazi u dodir s egzistencijalizmom, su zbirka eseja Mit o Sizifu i roman Stranac, a druge faze,

pobune, zbirka eseja Pobunjeni ovjek i roman Kuga. U Strancu Camus prikazuje apsurdost, besmislenost ljudske egzistencije. U ovom eseju namjeravam objasniti okolnosti i motive pod kojima Mersault ubija arapina i pod kojima potom biva osuen na smrt. Gospodin Mersault obian je inovnik koji ravnoduno proivljava svoju ustaljenu svakodnevnicu. Ne trai nikave promjene svoga ivota, ne polae nikakve nade u bolje sutra i uope nije nesretan. Na samom poetku romana itatelju se doima veoma hladnim, bezosjeajnim ovjekom, svojom reakcijom na vijest o majinoj smrti. Na bdijenu uoi sporvoda Mersault spava, a na ukopu majke ne plae. tovie, doivljava to kao dosadnu formalnost koju treba im prije obaviti. Dan pokopa bio je veoma vru i inio je Mersault nelagodnim. Mnotvo prisutnih osudilo je takvo poanje, zbog svoje nemoi da razumiju osobu drukijih svjetonazora. On je za njih bio stranac. Polazni tekst opisuje kako Mersault ubija Arapina. Dogaa se na kraj u prvog dijela romana. Radnja je smjetena na jednoj plai izvan grada Alira kad Mersault susree Arape s kojima je njegov susjed Raymond u sukobu. Dan je bio jako vru, ba kao i na dan sprovoda. Sunce je jako peklo i inilo je Mersaulta nervoznim. Odblj esak sunca na eliku isukanog noa jednog Arapa doivljavao je prvom patnjom. Taj uereni ma palio mi je trepavice i kopao bolne oi." Oblijevao ga je znoj i mutio mu se vid. Osjeao se omamljenim. Kako je imao revolver uza se, zapucao je. Arapin je pao mrtav, a Mersault je osjeao olakanje. Stresoh sa sebe znoj i sunce." Nakon toga ispucao je jo etiri puta. Kasnije, Mersault se naao na opuenikoj klupi zbog ubojstva. Sud je teko mogao shvatiti ubojstvo u samoobrani s pet hitaca. Sud nije mogao shvatiti zato je Mersault ispucao etri hitca nakon to je ispalio prvi, a nije ni Mersault. Nekolicina svjedoka na sudu bili su ljudi iz ubonice koji su bili s njime na majinu sprovodu. Vjerovali su u njegovu krivnju temeljem toga to nije plakao na ukopu. Na kraju Mersault je bio osuen na smrt jer ga je drutvo doivljavalo bezdunim. Ali on to nije bio. ivio je svojim svjetonazorom, spoznao je istinu i istina ga je oslobodila. Nije se osjeao obveznim potivati drutvene konvencije i norme. Nije se bojao ni smrti. Bio je slobodan. Mersault je tipoan predstavnik ovjeka koji ivi apsurdno, zna da tako ivi i svojim prijezirom ga nadilazi. Na samom kraju romana, kad svakodnevno u zatvoru oekuje svoju smrt razmilja o svome ivotu. Svjestan je da nije ivio savreno. Mogao je ivjeti i drukije, ali shvaa da je bio sretan nainom kojim je izabrao ivjeti. Smatram kako je u tome bit ovog romana. ovjek moe ivjeti sretno, ali mora biti dovoljno hrabar da se sukobi s drutvom koje e ga zbog njegove sree doivljavati udakom, strancem i temeljom toga osuditi ga.