Atlantida - porijeklo legende

Grci su svojim legendama stoljeima oaravali ljude irom svijeta. Ikar, Prometej, Perzej, Sizif i stotine drugih vrsto su se urezali u pamenje itatelja.. Postoji, meutim, jedna legenda ija intrigantnost nadvisuje sve ostale. ar s kojim se o njoj pria s vremenom se samo razbuktava i vjerojatno nikada nee ni nestati. To je pria o Atlantidi. Ispriao ju je Platon. Njegova dijela "Dijalozi" i "Timej" govore o nezaboravnom Solonovom putovanju u Egipat 583. godine pr.n.e.. Ono to je Solona vuklo na putovanje nisu bile piramide, hramovi ili drugi materijalni ostaci te slavne kulture. Vuklo ga je neto puno vrednije znanje, znanje o proteklim vremenima. Ono to je tamo saznao od Egipatskih sveenika ni sam nije mogao oekivati. "O Solone, govorit emo Tebi i Tvom narodu iz zahvalnosti prema boginji, koja je podigla i pouila va grad prije tisua godina, primivi vae sjeme - rod od Gee i Hefesta... Dakle, govoriti emo Ti o Tvojim precima koji su ivjeli prije devet tisua godina i kazivat emo Ti, ukratko, o zakonima i najljepim djelima to su ih stvorili. Drugi put, govorit emo Ti detaljnije o istim dogaajima sluei se istim spisima i svjedoanstvima. Razmotri, stoga, njihove poredei ih sa naim dananjim i nai e da su tada u besprijekornom redu ivjele klase sveenika odvojene od drugih, potom cehovi zanatlija, s tim to se predstavnici razliitih zanata nisu meusobno mijeali, zatim tu su bile klase pastira, lovaca i poljoprivrednika. Ipak klasa ratnika imala je najvei ugled i privilegije. Ona je ivjela odvojeno od svih klasa, a zahvaljujui tadanjim zakonima, nisu se niim drugim bavili do stvarima rata... Boginja, koja vam je prvima podarila ustave i ureenje smjestila vas je na lijepo mjesto raunajui da e sretna umjerenost godinjih doba dati najmudrije ljude. Dakle, boginja, kao poznavalac rata i nauke, izabra i najprije naseli ovo mjesto koje bi moglo dati ljude najslinije onima. I ivjeli ste tako sa takvim zakonima i jo boljom upravom, nadvisujui sve ljude u svim vrlinama, kako, i odgovara djeci i uenicima bogova. Brojna su bila velika djela vaeg grada, kojima se mi i danas divimo. Jedno djelo, ipak, svojom veliinom i vrlinama sve nadvisuje. Jer, govore zapisi da je va grad unitio jednu veliku vojsku to je bezobzirno pokoravala i zauzimala cijelu Europu i Aziju napredujui od Atlantika. To more je tada bilo plovno i imalo je jedan veliki otok ispred onog ulaza to se zove, kako vi to kaete, Heraklovi stupovi (Gibraltar). Tada, dakle, o Solone, tada se mo vaeg grada pokazala na djelu, po vrlini i snazi, a poto je nadvisila sve po velikodunosti i po svim ratnikim vjetinama, prisiljena da se bori sama zbog bijega drugih, suoi se tako sa najveim opasnostima i porazi napadae, uvrsti pobjedu i od ropstva spasi narode jo nepokorene i plemenito oslobodi sve druge, koji su ivjeli do Herkulovih stupova pa naovamo!... Ali kasnije, desie se strani zemljotresi i poplave. U toku jednog dana i jedne noi svi vai ratnici propadoe u zemlju, a slino nestade i otok Altantida koji more proguta: stoga je to more neprolazno i neistraeno. Plovidbu spreavaju veliki pliaci od blata koje je ostalo od otoka to je potonuo u morske dubine..." Platonu je o Solonovim putovanjima priao i Kritije: "Kada su bogovi dijelili zemlju, neki su dobili velike, a neki male oblasti u kojima podigoe svoje hramove i rtvenika. Posejdon je odabrao otok koji e kasnije dobiti ime Atlantida i smjestio tamo djecu smrtne ene. Izabrao je neobino mjesto: blizu mora, ali usred otoka, u ravnici za koju se pripovijedalo da je najljepa i najplodnija od svih poznatih nizina. U blizini ravnice, na udaljenosti od pedeset stadija (starogrka mjera koja iznosi 192 metra) prostirala se jedna pitoma planina. Na njoj je stanovao jedan od onih ljudi to su tamo jo od poetaka, roeni iz zemlje, neki Evenor sa enom Leukipom. Oni su imali samo jednu kerku, Klito. Kada je djevojka bila za udaju, majka i otac umrijee, a Posejdon, zaljubljen, lee s njom, a da bi utvrdio breuljak na kome je ivjela, okrui ga naizmjence prstenovima mora i kopna, kako joj ne bi mogli prii ljudi, jer u to doba jo nije bilo laa za plovidbu. Kao bog, Posejdon je lako ukrasio novi otok formiran u sredini prstenasta mora i kopna. Iz zemlje je izveo dva izvora vode (iz jednog je tekla hladna, a iz drugog topla voda!), a zemlji podario plodnost i raznoliko voe i povre..." Kasnije su Atlantiani oko tih izvora napravili mnoge palae, terme, bazene i parkove. razvijenom vodovodnom mreom pitka voda se odatle dovodila do svih dijelova carstva. Klito i Posejdon su imali deset sinova i svakom od njih su podarili jedan dio otoka. Sredinji otok dobio je najstariji sin Atlant po kojemu je Atlantida kasnije i dobila ime. Atlant i njegovi potomci uspjeno su vodili ratove sa okolnim zemljama i sam po sebi predivan otok ukrasili mnotvom dragocjenosti iz pokorenih zemalja. Veliki dio tog bogatstva inio je materijal koji se vadio u rudnicima na itavom otoku a bio je dragocjeniji od zlata. Zanimljivo je da se i u

Keltskoj mitologiji spominje narod koji je doao "iz mora sa zapada" a bio je vjet u izradi oruja od neobinog materijala kojeg su zvali "bijelo srebro". Svojim vjetim rukama Atlantiani su glavni grad Atlantide, Posejdon, pretvorili u kraljevsku prijestolnicu dostojnu bogova. Samo sredite grada nalazilo se u centru prstenova: "...Otok, na kome je bila kraljevska palaa, imao je promjer od pet stadija (960 metara). Otok i kopneni pojasevi bili su obloeni kamenim zidovima, a od kamena su bili podignuti mostovi, kule i vrata na njima. Kamen je bio razliite boje: bijeli, crveni i crni. I zgrade su bile izraene od raznobojnog kamenja, a cijeli zid vanjskog pojasa bio je obloen broncom, zid unutarnjeg pojasa bio je premazan rastopljenim kalajem, a zid same akropole - mjedi koja je imala vatreni sjaj. U samom sreditu, sveti hram Klito i Posejdona, bio je nepristupaan i okruen zlatnim zidom. U ovom hramu donesen je na svijet porod deset atlantidskih kraljeva, pa su se tu svake godine prinosle rtve..." Na alost Atlantiani nisu bezbrino uivali u bogatstvima koje su im podarili bogovi. Nad njihovom civilizacijom uvijek je padala sjena straha a bacao ju je Pico Alto, najvei vulkan Atlantide. Bez obzira na potovanje i rtve koje su mu ukazivali Pico Alto je bio nemilostiv. U samo jednoj erupciji u vode Atlanskog oceana potopio je sav boanski i ljudski trud. Nije dopustio da iza njega ita ostane, nita osim legende.