UNIVERZITET U TRAVNIKU EDUKACIJSKI FAKULTET

VRSTE KOMUNIKACIJE SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA KOMUNIKOLOGIJA

Kandidat: Nihad Avid

Mentor:

Travnik, maj, 2013.

SADRAJ UVOD..3 1. RAZRADA TEME...4 1.1.Vrste komunikacije5 1.1.1. Verbalna komunikacija.5 1.1.2. Neverbalna komunikacija.6 1.1.3. Kinestetika komunikacija...7 1.1.4. Proksemika komunikacija..8 1.1.5. Paralingvistika komunikacija.8 1.1.6. Intrapersonlana komunikacija.8 1.1.7. Interpersonalna komunikacija.8 1.1.8. Grupna komunikacija...8 1.1.9. Javna komunikacija..9 1.1.10. Masovna komunikacija.9 1.1.11. Meukulturalna komunikacija..9 2. ZAKLJUAK.10 3. LITERATURA...11

UVOD Veina problema s kojima se susreemo u naim organizacijama, izravni je rezultat neispravne dogovorenog komunikacije. Komunikacija je proces razmjene informacija preko sistema znakova. Komunikologija je znanstvena disciplina koja prouava

komuniciranje. Komunikacija je proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu, najee putem jezika. Rije komunikacija doslovno znai: podijeliti, uiniti neto opim ili zajednikim. Komunikacija je obino opisana prema 3 glavne dimenzije: sadraju, formi i cilju. Zajedno, sadraj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se alju prema cilju. Cilj moe biti sam ovjek, druga osoba (u interpersonalnoj komunikaciji), ili drugi entitet poput grupe, organizacije ili drutva. Kroz ovaj rad najvie emo se bazirati na vrste komunikacije koje su prisutne u svakodnevnom ivotu. Slino kao i u mnogim srodnim znanostima, postoji vie desetaka, pa ak i stotina razliitih definicija komunikacije i jo uvijek nema jedne koju bi prihvatila veina znanstvenika koji se bave ovim znanstvenim poljem. Harold Lasswell, ameriki politolog i komunikolog, opisao je njene sastavnice poznatom, tzv. Lasswellovom formulom :Tko, kae to, kojim Kanalom, Kome i s kojim Efektom?, ali teoretiari komunikacije nisu se na tome zadrali. U svima njima komunikacija se promatra ili kao proces ili kao stvaranje znaenja ili kao prijenos odreene informacije ili poruke, a vrlo esto i kao kombinacija dvaju pogleda, ili ak kao sve troje zajedno.

1. RAZRADA TEME Vie bih platio za vetinu komunikacije nego za bilo koju vetinu pod kapom nebeskom . U ovom dijela rada uglavnom akcenat emo staviti na vrste komunikacije koje se javljaju u svakodnevnom ivotu. Prije vrste komuniciranja upoznati emo se komunikacijom, ta ustvari ona predstavlja ? Komunikacija je proces razmjene informacija preko dogovorenog sustava znakova, odnosno komunicirati znai dijeliti informaciju s drugima ime se sugovornici meusobno obogauju.Komunikacija je razmjena i protok informacija i ideja od jedne osobe prema drugoj. Podrazumijeva odaljanje odreene poruke/ideje od poiljatelja prema primatelju. Za komunikaciju moemo rei da je uspjena onda kada primatelj poruke istu razumije na onaj nain i u kontekstu u kojem ju je poiljatelj odaslao. Razlozi komuniciranja: 1. Utjecaj na druge, 2. Smanjenje nesigurnosti i nejasnoa, 3. Povratna informacija o uinku i 4. Potreba za drutvom Postoji mnogo razliitih modela koji opisuju komunikacijske procese, poevi od najjednostavnijih modela prijenosa poruke od poiljatelja do primatelja kroz jedan kanal. Za njih je komunikacija akcija iji je cilj prenijeti poruku od jednog poiljatelja do drugog. Ima modela koji komunikaciju promatraju kao interakciju s ciljem zajednikog stvaranja poruke u kojem je poiljatelj istodobno i primatelj i obratno, a koje se dogaa kroz meusobnu transakciju poruke i povratne veze . Svi spomenuti pristu-pi formirali su iroko polje razliitih teorija koje opisuju komunikaciju i njene fenomene. FUNKCIJE KOMUNIKACIJE: 1. Kontroliranje, 2. Motiviranje, 3. Emocionalno izraavanje i 4. Informiranje.

1.1. Vrste komunikacije Kao to smo vidjeli ta komunikacija znai, moemo poeti sa njenom podjelom.

Komunikacija je veoma vaan faktor za prilagoavanje dananjem nainu ivota. Od vrsta komuniciranja mnogo zavisi isam uspjeh ovjeka, kako se snalazi u komunikacija,koje vidove komunikacije koristi. Neke od osnovnih klasifikacija komunikacije : 1 Verbalna komunikacija, 2. Neverbalna komunikacija, 3. Kinestetika komunikacija, 4. Proksemika komunikacija 5. Paralingvistika komunikacija, 6. Intrapersonalna komunikacija 7. Interpersonalna 8. Grupna komunikacija, 9. Javna komunikacija, 10. Masovna komunikacija, 11. Meukulturalna komunikacija Poto sam naveo neke vidove komunikacije sada emo se detaljnije bazirati na njih.

1.1.1. Verbalna komunikacija Verbalna komunikacija je oblik komunikacije na koji prvi pomislimo kada je rije o komunikaciji. Susreemo je u naem svakodnevnom radu, u slobodnom vremenu, na radiju televiziji, filmu, kroz citate iz nje dobivamo poruke i iz knjiga, a ponekad moemo uti neto i od osobe koja spava. No da odmah napomenem, pravi naziv ovog oblika komunikacije bi bio glasovna komunikacija, samo njezin manji dio je vezan uz samu rije (verbum), dok je vei dio poruka koje aljemo i primamo u stvari paraverbalni, odnosno paralingvistiki (vezan uz ton, tempo, boju i neke druge sastavnice govora). Verbalna komunikacija je glasovna komunikacija koja se slui jezikom neke zajednice. Moda je najzabavnije otvoriti ovu temu kroz jedan stereotip. ene su brbljavije od mukaraca. Iako to nije nuno tako, znanstvene injenice govore da u toj tvrdnji ima istine. Centri za govor su prvenstveno smjeteni u lijevoj polutci mozga, no dok je u desnoj polutci kod mukaraca jedan vei dio posveen prostornoj orijentaciji, kod ena je i dio tog prostora posveen govoru. Ta injenica, u kombinaciji s injenicom da je kod ena povean corpus
5

callosum, odnosno most izmeu dvije polutke, daje tom spolu veu nadarenost za govor i sintezu dobivenih informacija, dok su mukarci, obzirom na loiju komunikaciju polutki, usavravali analizu. U verbalnoj komunikaciji postoje i dijelovi koji se nazivaju modalni izrazi, a odnose se na stereotipne komentare koji ne nose informaciju ve daju sugovorniku vrijeme za lake procesuiranje informacije, izraavaju nae stavove, govor ine transparentnijim i elegantnijim. to su fraze koje esto i ne registriramo npr. kao to znamo ..., podrazumijeva se ..., po mom miljenju, dakako da ... i slini.

1.1.2. Neverbalna komunikacija Neverbalna komunikacija, govor tijela, kinetika, analogna komunikacija vrlo je vaan i neizostavni dio cjelokupnog komuniciranja s drugima. Nju ine ponaanje tijela (dranje, usmjerenost i pokreti pri sjedenju, stajanju, hodanju i leanju), mimika (ela, obraza, brade, obrva, usta), oni kontakt (pogled, zjenice, oni miii), govorno ponaanje (brzina, ritam, jaina i boja glasa, artikulacija, melodija, jasnoa, smijanje, glasovi bez verbalnog sadraja), gestikulacija (govor ruku, velike i male geste, radnje), dodirivanje, odijevanje, prostorno ponaanje (intimna, osobna, drutvena i javna zona razmaka), vremensko ponaanje (intimno, osobno, drutveno i javno vrijeme za kontakte), vanjski kontekst (vanjske okolnosti za vrijeme Najea podjela komuniciranja). neverbalnih znakova (Braja, razlikuje tri 1994.) tipa:

1. paralingvistiki - izgovor, popratni glasovi, visina i jaina glasa, ritam i tempo govora, naglasak; 2. kinetiki pokreti, geste, kontakt oima, dodir, miris; 3. proksemini - distanca u odnosu, znakovi kontroliranja osobnog izgleda. Mnogi autori bavili su se neverbalnom komunikacijom i do danas je zabiljeeno oko milijun neverbalnih znakova. Veina se slae da se govorni kanal prvenstveno koristi za prenoenje poruka, a neverbalnim putem se prenose meusobni stavovi i pokazuju odnosi. Ljudi esto nisu svjesni neverbalnih znakova koje alju i ne znaju ih opisati. Stoga neverbalni znakovi manje obvezuju i njima se mogu izricati stavovi koji bi drutvu mogli biti neprihvatljivi. Neverbalni znakovi se razlikuju od rijei jer ih se istovremeno moe odaslati vei broj, a svaki ima razliita znaenja ovisno o ostalim znakovima koje aljemo. Neverbalna komunikacija ima mnogo vrlo vanih funkcija u naem cjelokupnom meusobnom komuniciranju. Na sadrajnoj razini neverbalne poruke mijenjaju ili potvruju znaenje izgovorenog sadraja, oblikuju izgovorene poruke, zamjenjuju, dopunjuju i
6

proiruju verbalno tee izrazive sadraje, vrednuju izgovorene sadraje i upuuju na postupanje sa sadrajem. Na osobnoj razini neverbalnim porukama izraavamo svoja emocionalna stanja namjere i oekivanja, ali i otvaramo sebe drugima. Na odnosnoj razini neverbalnim porukama izraavamo stavove prema izgovorenim sadrajima, odreujemo uzajamne stavove i odnose, odravamo i reguliramo strukture moi i socijalni poredak kao i nae ope duhovne stavove. Na utjecajnoj razini neverbalne poruke su snano sredstvo priopavanja, kao i utjecaja naih poruka. One potiu ili koe komunikacijski feedback i dijalog.(Braja,1994.) Kako bi poruka imala potpuni utjecaj, koristimo neverbalne znakove kako bi proirili komunikacijski kanal. KONTAKT OIMA: Pomae regulirati tijek komunikacije. Signalizira zanimanje za druge i poveava kredibilitet govornika. Govornici koji koriste kontakt oima otvaraju komunikacijski kanal, potiu zanimanje, stvaraju osjeaj brige, topline te kredibilitet. GOVOR LICA: Osmijeh je najuinkovitiji znak koji prenosi osjeaj sree, prijateljstva, topline i sl. to se ee smijete, vie ete biti doivljeni kao prijateljska, topla i dopadljiva osoba. GESTE: Ako u komunikaciji izostavljate gestikulaciju, okolina e vas doivjeti kao dosadnu i tvrdu osobu. ivo govorenje hvata panju okoline, razgovor ini zanimljivijim te poveava razumijevanje. STAV TIJELA: Nainom kretanja i hodanjem odailjamo niz poruka. Uspravni stav s laganim pomicanjem tijela naprijed poruuje sluatelju da ste pristupana i prijateljska osoba. Blizina lica u komunikaciji rezultira osjeajem bliskosti dok okretanje lea ili gledanje u pod ili strop komunicira nezainteresiranost. BLIZINA: Kulturna pravila diktiraju pristojnu udaljenosti izmeu sugovornika. Uvijek je potrebno obratiti panju na signale koji upuuju na ugroavanje prostora sugovornika. Neki od signala su: izbjegavanje zurenja, krianje nogu, udaljavanje... GLAS: Neverbalna komunikacija kod govorenja ukljuuje vokalne elemente kao to su: ton, ritam, visina, glasnoa, boja. Jedan od glavnih prigovora veine govornika jest da govore monotono. 1.1.3. Kinestetika komunikacija Kinestetika komunikacija obuhvata: pokrete tela (kao to su npr. sleganje ramenima, udaranje nogom, lupkanje prstima), gestikulaciju, pokrete glavom, izraze lica kao i pokrete oiju (npr. namigivanje). Pokreti tela imaju bioloke limite, znaenje im je pod uticajem ireg okruenja ali imaju i neke jedinstvenosti.
7

1.1.4. Proksemika komunikacija Proksemika izuava distancu izmeu komunikatora, korienje prostora (kako bi se signalizirala privatnost ili privlanost) i teritorijalnost. Nain na koji se prostor koristi i interpretira je esto stvar kulture 1.1.5. Paralingvistika komunikacija Paralingvistika se bavi nainom na koji je neto reeno. Moemo rei da govor obuhvata dva razliita tipa komunikacije: tekst (odnosno same rei) i "vokalni parajezik", bezbroj naina na koje svaka re moe biti izgovorena. Svaki put kada govorimo, glas otkriva: na pol, godine, poreklo, nivo obrazovanja, emocionalno stanje i na odnos sa osobom kojoj govorimo.

1.1.6. Intrapersonalna komunikacija Jedna u nizu od komunikacija je i intrapersonalna komunikacija. Intrapersonalno komuniciramo u onom trenutku kada razmiljamo, piemo dnevnik, pripremamo se za vaan razgovor, analiziramo svoje postupke, donosimo vane ivotne odluke i najbanalniji primjer je onaj kada drimo monolog. Pozitivne poslijedice ovakve komunikacije je bolje poznavanje vlastite osobnosti i pogleda na razliite ivotne situacije. Meutim ono negativno je to ponekad previe samoispitivanja i analiziranja vlastitih postupaka moe dovesti do ne prihvaanja osobnog identiteta.

1.1.7. Interpersonalna komunikacija Razgovaraju li meusobno najmanje dvije osobe, govorimo o interpersonalnoj komunikacji. Pojam ove komunikacije najee podrazumijeva razgovor licem u lice, meutim ne moemo iskljuiti niti razgovor, primjerice, telefonom. Ovakvim vidom komunikacije upoznajemo ljude i svijet oko sebe, predstavljamo se pojedincima, ali takoer uspostavljamo, popravljamo ili raskidamo pojedine meuljudske odnose. Svakodnevno se ljudi najvie njome koriste i najrasprostranjenija je.

1.1.8. Grupna komunikacija Grupna komunikacija odvija se u okviru jedne ili vie grupa. Razlikujemo male i velike grupe, gdje u malim grupama ee dolazi do interakcije licem u lice, i nije samo pitanje broja ve i cilja pod kojim se grupa sastaje. Rijeavanje problema, razvitak ideja i podjela znanja i iskustva karakteriziraju malu grupu, gdje svaki pojedinac moe doi do izraaja.
8

1.1.9. Javna komunikacija Javna komunikacija podrazumijeva veu grupu ljudi, gdje govornik i publika imaju jednaki status i zadatak- prijenos novih informacija i nametanje vlastitog miljenja kako bi se promijenili stavovi suprotne strane.

1.1.10. Masovna komunikacija Masovna komunikacija obuhvaa veliki broj uesnika, bez obzira na profesionalni, dobni, spolni ili bilo koji drugi status. Ekspanzija masovnih medija omoguilo je i masovnoj komunikaciji da se razvija. Najbolji primjer ovakve vrste komunikacije bili bi izbori za predsjednika neke drave, ili najobinija televizijska reklama. 1.1.11. Meukulturalna komunikacija Meukulturalna komunikacija podrazumijeva sve do sada navedene komunikacije osim intrapersonalne. Govorimo li o upoznavanju ljudi iz drugih kultura, iji su obiaji, pravila, religija i povijest drugaiji od naih, te razmjeni iskustava i miljenja, onda znamo da je rije o meukulturalnoj komunikacij

2. ZAKLJUAK

U ovom radu smo vidjeli da komunikscija predstavlja slanje informacija, primanje tih informacija, prerada i na kraju odgovor. Kao to smo mogli primjetiti da postoji mnogo definicija vezanih za komunikaciju, tako postoje i mnoge podjele komunikacije od kojih smo mi naveli osnovne i koje su najzastupljenije u dananjem ivotu. Od svih ovih vrsta komunikacija, ona nama predstavlja da to lake, bre, sigurnije primimo sve informacije izvrimo obradu i plasiramo ih nazad to predstavlja komunikacija, a za sve to da bi nam bilo lahko potrebne su vrste komuniciranje i njihova upotreba.

10

3. LITERATURA 1. Kliment. A., Poslovne komunikacije, kolska knjiga, Zagreb, 1993. 2. Fox, R., Poslovna komunikacija, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2001. 3. http://fmk05308.wordpress.com/vrste komunikacije

11