John Stuart Mill: O slobodi Predmet ovoga eseja nije tzv.

sloboda volje ve graanska, drutvena sloboda: priroda i granice vlasti koju drutvo moe legitimno imati nad pojedincem. Mo vladara neko se smatrala neophodnom, ali i veoma opasnom, orujem koje bi oni mogli koristiti protiv vanjskih neprijatelja, ali i protiv svojih podanika. Kako bi se sprijeilo da slabiji lanovi zajednice postanu plijen bezbrojnim grabeljivcima, bilo je nuno uspostaviti jednog grabeljivca, jaeg od ostalih, ija je uloga bila da ostale dri u potinjenosti. No, kako kralj grabeljivaca ne bi postao skloniji traenju plijena u vlastitome stadu bilo je neophodno da stado zauzme obrambeni stav prema njegovom kljunu i kanama. Stoga je cilj domoljuba bio postaviti granice moi vladara nad zajednicom, i to je ogranienje bilo ono to su stari zvali slobodom. To se pokualo na dva naina. Prvo, priznavanjem izvjesnih imuniteta, zvanih politikim slobodama ili pravima, koje je trebalo smatrati prekoraenjem ovlasti, ako bi ih vladar prekoraio, i ako bi on to uinio, poseban otpor ili opa pobuna smatrali bi se opravdanim. Drugo je bilo uspostavljanje ustavnih ogranienja kojima bi pristanak zajednice, ili nekog posebno tijela koje zastupa narodne interese, bio postavljen kao nuan uvjet za donoenje neke vanije odluke suverena Narod koji vri vlast nije uvijek isti narod nad kojim se vlada. Vlada naroda praktino znai volju najbrojnijeg i najaktivnijeg dijela naroda, veine, ili onih koji su postali prihvaeni kao veina. Narod, prema tome moe podjarmiti jedan dio sebe, stoga su potrebne predostronosti protiv takva prekoraenja, kao i protiv bilo koje druge zloupotrebe vlasti U politikim razmiljanjima tiranija veine odnedavno je postalo zlo kojih se drutvo svakako treba uvati Zatita od tiranije dravnika nije dovoljna; potrebna je i zatita protiv tiranije prevladavajueg mnijenja ili raspoloenja, protiv tendencije drutva da drugim sredstvima nametne praksu i pravila ponaanja onima koji se ne slau s njim; da sputa razvoj, da po mogunosti sprijei formiranje svake individualnosti koja nije u skladu s njegovim nainima ponaanja i da prisili sve osobe da se oblikuju prema njegovom modelu. Postoji granica za legitimno mijeanje kolektivnog miljenja u oblast pojedinane neovisnosti, a pronai tu granicu i odravati je protiv povrede tueg integriteta isto je tako nuno za dobre uvjete ljudskih poslova kao i zatita od politikog despotizma Ne postoji neko priznato naelo po kojem bi se provjerila prikladnost ili neprikladnost vladinog mijeanja (u privatnost). Cilj ovog ogleda je utvrditi jedno veoma jednostavno naelo koje bi trebalo apsolutno vladati svim postupcima drutva prema pojedincu koji se tiu prinude ili kontrole To naelo glasi da je samoobrana jedini cilj radi kojega se ovjeanstvo, pojedinano ili kao cjelina, ima pravo mijeati u slobodu djelovanja bilo kojeg svojeg lana; jedina svrha radi koje se vlast moe s pravom koristiti protiv volje bilo kojeg lana jedne civilizirane zajednice, jest da sprijei povrede drugih. Vlastito dobro jednog lana drutva, fiziko ili moralno, nije dovoljno opravdanje za takvo mijeanje. lan zajednice ne moe se opravdano prisiliti da neto uini ili ne uini zato to e to biti bolje za njega, ili zato to e ga usreiti, ili zato to bi po miljenju drugih to bilo mudro ili pravilno. To su ispravni razlozi da mu se alimo, da s njim raspravljamo, da ga uvjeravamo ili molimo, ali ne da ga prisiljavamo ili da mu uinimo neko zlo ako drukije postupi. Da bi to bilo opravdano, ponaanje od kojega ga elimo odvratiti moralo bi biti sraunato da uini zlo nekome drugome. Jedino ponaanje pojedinca zbog kojega je on odgovoran drutvu jest ono koje se tie drugih Prava oblast ljudske slobode obuhvaa prvo unutranju oblast svijesti, slobodu savjesti u najirem smislu, slobodu misli i osjeaja. Na prvi pogled se ini da sloboda izraavanja i objavljivanja miljenja pripada nekom drugom naelu ali kako je gotovo isto toliko vana kao i sloboda misli ona se od prvih ne moe odvojiti. Drugo, to naelo zahtijeva slobodu ukusa i tenji, planiranja naeg ivota tako da odgovara naem karakteru, da radimo ono to elimo bez obzira na mogue posljedice za nas, a da nas nai blinji ne sprijeavaju ako im time to inimo ne nanosimo tetu, ak i ako misle da je nae ponaanje budalasto, izopaeno i nepravilno. Tree, iz te slobode svakog pojedinca slijedi sloboda udruivanja pojedinaca koja ne podrazumijeva povredu drugih. Nijedno drutvo u kojem se ove slobode ne potuju nije slobodno, bez obzira na oblik vladavine; i nijedno nije potpuno slobodno u kojem one nisu apsolutne i bezuvjetne. Jedina sloboda koja zasluuje to ime je sloboda da traimo svoje dobro na svoj nain, ako ne pokuavamo da to drugima uskratimo ili ih ne sprijeimo u naporima da to postignu. Svatko je vlastiti uvar svojega zdravlja. ovjeanstvo dobiv vie ako svatko puta druge da ive kako se njima ini da je dobro, nego ako se pojedinac prisili da ivi onako kako se ostalima ini da je dobro.