Izvorni lanak UDK [165.194:81373.612.

2]:61
Primljeno 28. 12. 2011.

Kreimir Babel
Cvjetna cesta 7, HR10000 Zagreb kresimirbabel@gmail.com

Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

Saetak

U radu u pokuati ukazati na mogue doprinose razmatranja metafora kao naela spoznaje raspravi o konceptualnim temeljima krize u medicini. Stoga u u prvom dijelu rada dati saeti prikaz temeljnih postavki kognitivne teorije metafore u djelu Georgea Lakoffa i Marka Johnsona koje e posluiti kao smjernice u propitivanju metafora zdravlja i bolesti. U drugom dijelu u razmatranje u uzeti primjere metafora vezanih uz pojmove zdravlja i bolesti uvrijeenih kako u svakodnevnom govoru tako i u znanstvenim i strunim medicinskim diskursima. Pokuat u ukazati na koji nain one utjeu na poimanje zdravlja i boles ti te usmjeruju djelovanje unutar medicinske prakse, u kojoj se kriza medicine najjasnije oituje u vidu dehumaniziranog karaktera odnosa izmeu aktera te prakse. Takoer e biti rijei i o nekonvencionalnim, alternativnim metaforama i njihovim potencijalima za uspostavu drukijih, humanijih pojmova i principa prema kojima bi se medicinska praksa mogla ravnati. U konanici u ponuditi jedan takav prijedlog koji proizlazi iz temeljnih postavki kognitivne teorije metafora.
Kljune rijei

kriza medicine, zdravlje, bolest, metafore, kognitivna teorija metafora, pluralizam metafora

Uvod
Suvremeno doba obiljeeno je krizom znanstveno-tehnike racionalnosti kao pretendenta na titulu nositelja apsolutne i jedine istine gledane kroz redukcionistiku prizmu egzaktnih znanosti. Izvorita same krize mogu se nai upravo u takvom poimanju racionalnosti u znanstveno-tehnikoj civilizaciji, koje
vodi u dezorijentiranost i upuuje na izravnu opasnost koju nosi inertno perpetuiranje znanstveno-tehnikog napretka. Utoliko uzrono-posljedini niz perspektivnog redukcionizma, gubitka orijentacije i raanje globalne opasnosti sabire one znaajke u kojima se oituje iscrpljenost unutranjih mogunosti i bitna dovrenost novog vijeka kao znanstveno-tehnike epohe.1

Ta je kriza zahvatila i podruje dominantnog medicinskog sustava u zapadnom kontekstu upravo stoga to je u osnovi taj sustav koncipiran kao znanstveno-tehniki odgovor na pitanja ouvanja zdravlja i lijeenja bolesti. U radu u pokuati ukazati na mogue doprinose razmatranja metafora kao naela spoznaje raspravi o konceptualnim temeljima krize u medicini. Stoga u na poetku dati saeti prikaz temeljnih postavki kognitivne teorije metafore koje e posluiti kao smjernice u propitivanju metafora zdravlja i bolesti.
1

Ante ovi, Integrativna bioetika i pluriperspektivizam, u: Velimir Valjan (ur.), Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije,

Bioetiko drutvo u BiH, Sarajevo 2007., str. 6575, ovdje str. 68.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

122

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

Metafora kao nain spoznaje

Sredinom 20. stoljea u sredite rasprave o prirodi metafore dolazi ideja da metafora nije puko jezino pitanje, tj. stilska figura, nego predstavlja jedan od temeljnih principa miljenja.2 Daljnji procvat metaforologije obiljeio je prije svega lanak Maxa Blacka Metaphor3 u kojem se razrauje interakcijska teorija prijenosa znaenja u metaforikim izrazima te naglaava spoznajna uloga takvih izraza. Daleko najutjecajniji prilog u suvremenim raspravama o spoznajnoj ulozi metafora dali su kognitivni lingvisti i filozofi George Lakoff, Mark Johnson te krug njihovih suradnika. Budui da u ispitivanje metafora zdravlja i bolesti pokuati provesti upravo na temelju njihove kognitivne teori je metafore, nuno je tu teoriju detaljnije predstaviti. Poetna je postavka u kapitalnom djelu Lakoffa i Johnsona Metaphors We Live By da je metafora sveprisutna u svakodnevnom ivotu, ne samo u jeziku nego i miljenju i djelovanju.4 Prema njima, na pojmovni sustav, koji odreuje naine na koje mislimo i djelujemo i kojeg smo uglavnom nesvjesni, u osnovi je metaforiki strukturiran, a promatranjem jezinih izriaja u mogunosti smo ispitati njegov ustroj. Lakoff i Johnson tako pomou niza primjera iz svakodnevnog jezika nastoje ukazati na metaforiki karakter pojmovnog sustava, a jedan od najee prizvanih primjera je metafora rasprava je rat5 koja se moe iitati iz sljedeih uvrijeenih izraza: Tvoje tvrdnje su neobranjive. On je napao svaku slabu toku u mom argumentu. Njegove kritike su pogodile metu. Unitio sam njegov argument. ()6 Da se tu ne radi o pukim jezinim ukrasima govori nam injenica da ne samo da rasprave poimamo kao bitke nego i djelujemo u skladu s tim poimanjem: planiramo strategije i taktike kako bismo dobili raspravu i nametnuli svoj stav, mijenjamo ih u sluaju da se pokau neadekvatnima, sugovornike doivljavamo kao protivnike itd. Ono to je u tome kljuno je da se jedan pojam razumijeva i doivljava na temelju drugoga, to prema Lakof fu i Johnsonu ini bit metafore.7 Strukturiranje pojmova pomou metafora, tj. drugih metaforikih pojmova, nije u potpunosti arbitrarno, tj. to nije sluaj pjesnike slobode,8 nego je ogranieno i sistematizirano na temelju iskustva. Pod time se podrazumijeva isprepletenost fizikih, tj. tjelesnih, i kulturnih iskustava. Osnovna fizika is kustva izraena npr. u pojmovima goredolje, naprijednazad, unutraizvan, koji se temelje na tjelesnim motorikim i prostornim iskustvima postaju tako orijentacijske metafore9 kojima se razumijevaju druga iskustva (recimo, u primjeru rasprave uvrijeen je izraz ui u raspravu). Takoer, predmete iz fizikog svijeta doivljavamo kao odvojene entitete, to nam omoguuje njihovu kategorizaciju, grupiranje, kvantificiranje, openito racionalno odnoenje s iskustvima, pa ak i u sluajevima kada granice nisu jasne (primjerice, oceane dijelimo na mora, mora na zaljeve, uvale i sl.). Na taj nain nastaju ontoloke metafore koje nam omoguuju da se odnosimo prema iskustvima koja nisu jasno fiziki odreena ili su openito nefizika. Posluimo se opet primjerom: kako bismo mogli ui u raspravu, prvo je moramo poimati kao odvojeni entitet, tj. moramo upotrijebiti metaforu rasprave kao spremnika10 u kojeg je mogue ui, te tako primjerice oznaiti prijelaz izmeu obinog razgovora i rasprave. Budui da ove metafore uvijek, na neki nain, odraavaju osnovno iskustvo fizikog svijeta,11 moe se zakljuiti da se nefiziki pojmovi, oni dalji iskustvu, uglavnom metaforiki strukturiraju pomou ili na nain fizikih pojmova bliih svakodnevnom iskustvu, tj. da mi poimamo ono manje jasno razgranieno na nain onog jasnije razgranienog.12

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

123

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

Ovo stajalite vue za sobom jo neke zanimljive posljedice. Prije svega, moemo uvidjeti da je u veini sluajeva jedan pojam metaforiki odreen drugim samo parcijalno, no postoje i pojmovi koji su gotovo u potpunosti odreeni drugim metaforikim pojmovima, primjerice pojam ljubavi, budui da nisu jasno ogranieni direktnim iskustvom te se primarno poimaju metaforiki. Takoer,
[s]ama sustavnost koja nam omoguuje da razumijemo jedan aspekt pojma na temelju drugoga () nuno e sakriti druge aspekte tog pojma. Fokusiranjem na jedan aspekt pojma (npr. aspekte bitke u raspravi) metaforiki pojam nas moe odvratiti od fokusiranja na druge aspekte pojma koji su nekonzistentni s tom metaforom.13

Upravo kroz razotkrivanje i prikrivanje odreenih aspekata nekog pojma metafore stvaraju odreena nova znaenja nekog pojma, odreujui nae razumijevanje a time i upravljajui naim djelovanjem na temelju takvog razumijevanja.14 Jo jedno ogranienje u upotrebi metafora je tzv. hipoteza nepromjenjivosti15 prema kojoj novim metaforama ne smijemo kriti strukturu ciljnog pojma (ako rasprava je rat preuzme dimenzije fizikog sukoba kao elementa koncepta rat, prestajemo je poimati kao raspravu). Nuno je ukazati i na uvjetovanost upotrebe pojedinih metafora, kao i organizacije itavog pojmovnog sustava kulturnim konvencijama. Lakoff i Johnson
2 7

Kao prijelomno djelo uzima se The Philosophy of Rhetoric (Oxford University Press, LondonNew York 1936.) Ivora A. Richardsa u kojem je on, osim navedene teze, ponudio i utjecajnu metodologiju za prouavanje metafore. Prijelomnu karakteristiku ovog djela svakako treba uzeti sa zadrkom budui da je teza o spoznajnom primatu metafore bila prisutna u povijesti filozofije i puno ranije, primjerice kod Vica i posebno kod Nietzschea. Za detaljniju razradu pitanja prethodnika kognitivne teorije metafore, meu kojima se takoer istie i Kantov doprinos, v. npr. Olaf Jkel, Kant, Blumenberg, Weinrich. Some Forgotten Contributions to the Cognitive Theory of Metaphor, u: Raymond W. Gibbs, Gerard J. Steen (ur.), Metaphor in Cog nitive Liguistics, John Benjamins Publishing Company, AmsterdamPhiladelphia 1997.
3

Isto, str. 5.
8

Ovo e posebno biti argumentirano u knjizi More Than Cool Reason Georga Lakoffa i Marka Turnera (University of Chicago Press, ChicagoLondon 1989.) gdje autori tvrde da ak ni pjesnike metafore ne mogu izmai iskustvenim okvirima zadanim kulturnim konvencijama. V. takoer Milena ic-Fuchs, Konvencionalne i pjesnike metafore, Filo logija 2021 (19921993), str. 585593.
9

G. Lakoff, M. Johnson, Metaphors We Live By, str. 14.

10

Isto, str. 29.

11

Max Black, Metaphor, Proceedings of the Aristotelian Society 55 (19541955), str. 273294.
4

Zdravko Radman, Metafore i mehanizmi miljenja, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb 1995., str. 127.
12

George Lakoff, Mark Johnson, Metaphors We Live By, The University of Chicago Press, ChicagoLondon 1980., str. 3.
5

G. Lakoff, M. Johnson, Metaphors We Live By, str. 59.

13

Isto, str. 10.

14

Pratei Lakoffa i Johnsona, u radu velikim tiskanim slovima oznaavam metafore kako bih istaknuo da se radi o metaforikim pojmovima te ih razlikovao od jezinih izriaja.
6

V. isto, str. 141142, 156.

15

G. Lakoff, M. Johnson, Metaphors We Live By, str. 4.

Ovu e hipotezu razraditi Turner u djelu Death is the Mother of Beauty. Mind, Metaphor, Criticism (University of Chicago Press, ChicagoLondon 1989.) te dalje zajedno s Lakoffom u More Than Cool Reason.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

124

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

smatraju da su ak i temeljna fizika iskustva ustanovljena na cijelom nizu kulturnih pretpostavki, budui da naini na koje strukturiramo takva iskustva mogu varirati od kulture do kulture.16 Nae kulturne konvencije postaju tako kriteriji po kojima se odreuje koje su metafore prikladnije za razumijevanje odreenog pojma. Po pitanju rasprave, moemo vidjeti da su u jeziku, pa time i u razumijevanju rasprave, uvrijeene metafore rasprava je rat, ili rasprava je putovanje (npr. ova rasprava ne vodi nikamo, nikako da se maknemo s poetne toke, napokon smo doli do nekih zakljuaka), no primjerice rasprava je ljubav ili rasprava je blitva teko e poluiti uspjeno razumijevanje i strukturiranje naih iskustava rasprave te takvi jezini izrazi rijetko uspijevaju u svakodnevnoj jezinoj praksi. No kulturna uvjetovanost nije pitanje samo jezika nego i oblikovanja realnosti:
to je realno za pojedinca kao lana neke kulture je proizvod kako socijalne realnosti tako i naina na koje ona oblikuje njegovo iskustvo fizikog svijeta. Budui da se naa socijalna realnost uvelike razumijeva na metaforiki nain, a i na je pojam fizikog svijeta djelomino metaforian, metafora igra vanu ulogu u odreivanju onoga to smatramo realnim.17

Upravo uloga novih, nekonvencionalnih metafora u oblikovanju realnosti, u sluaju kada se uspiju uvrijeiti i postati konvencionalnima, moe posluiti kao alat za istraivanje kulturne promjene kao i meukulturna istraivanja.18
Ako nova metafora ue u na pojmovni sustav na kojem temeljimo nae djelovanje, promijenit e taj pojmovni sustav kao i percepcije i djelovanja koje potjeu iz njega. Veina kulturnih promjena nastaje uvoenjem novih metaforikih pojmova i gubitkom starih.19

Ovaj pristup otvara mnogo epistemolokih pitanja te bi ih bilo nemogue sve u sklopu ovog rada ak ni ukratko predstaviti. Stoga u se koncentrirati na pitanje koje bi moglo biti relevantno za temu ovog rada pojam istine kod Lakoffa i Johnsona i pitanje istinitosti metaforikih koncepata. Vei dio episte molokih aspekata teorije metafore Lakoffa i Johnsona posveen je kritici kako objektivistikih tako i subjektivistikih pristupa istini u filozofskoj tradiciji.20 Umjesto apsolutne istine i poimanja svojstava objekata spoznaje kao inherentnih objektima, za to autori smatraju da su temeljni mitovi zapadne filozofije, oni nude pojam istine temeljen na razumijevanju i interakcijskoj teoriji svojstava. Istinitost neke tvrdnje u danoj situaciji, smatraju Lakoff i Johnson, zahtijeva da nae razumijevanje tvrdnje odgovara razumijevanju situacije.21 Iako na prvi pogled ovaj stav podsjea na korespondencijske teorije istine, bitna je razlika u tome da je razumijevanje situacije i reenice utemeljeno na orijentacijskim, ontolokim i strukturalnim metaforama, tj. kulturnoj pozadini koja oblikuje razumijevanje naih iskustava. Kontekstualno relativna interakcijska svojstva predmeta spoznaje rezultat su metaforikih projekcija, naglaavanja i prikrivanja odreenih aspekata predmeta. Stoga postoji mogunost da se pojmovni sustavi razlikuju od kulture do kulture te da pripadnici razliitih kultura mogu razumijevati svijet na vrlo razliit nain. Pitanje istinitosti odreene metafore tako e umnogome biti odreeno cijelim spektrom kulturnih pretpostavki naih ivotnih iskustava. Kao zakljunu toku po pitanju istinitosti metafora, naroito onih novih, nekonvencionalnih, Lakoff i Johnson istiu da pravi znaaj nije u tome jesu li metafore istinite ili nisu, nego upravo u tome to nam naa nastojanja u razumijevanju toga kako neka nova metafora moe biti istinita omoguuju novo razumijevanje ciljnog podruja na koje se odnosi.22 Ako bismo u naem primjeru uzeli u razmatranje Gadamerovu poznatu metaforu rasprava kao stapanje horizonata,23 na pojam a i praksa rasprave svakako bi poprimili drukije oblike nego kada se ravnamo prema uvrijeenoj metafori rasprava je rat.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

125

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

Vana uloga metafora u strukturiranju naeg pojmovnog sustava, mo oblikovanja iskustva putem naglaavanja i skrivanja odreenih aspekata predmeta, te sukladno tomu oblikovanje naina na koje djelujemo u svakodnevnom ivotu osnovne su postavke kognitivne teorije metafora. Na tom u tragu u nastavku pokuati razmotriti ulogu metafora u medicinskoj praksi.

Metafore zdravlja i bolesti

Iskustva zdravlja i bolesti proimaju svakodnevni ljudski ivot, no kao to je to sluaj s veinom naih temeljnih iskustava, pojmovi kojima ih nastojimo objasniti daleko od toga da su jasno i jednostavno odreeni. Posebno je problematian pojam zdravlja. S jedne strane razlog pronalazimo u tome to u svakodnevnom ivotu jako rijetko koristimo pojam zdravlja kako bismo pojmili ili opisali naa iskustva. Zdravlja postajemo svjesni uglavnom onda kada iskuavamo ono to nazivamo bolest. To je Gadamer posebno dobro opisao izrazom skrivenost zdravlja:
Otprilike se zna to je bolest. To je onaj revolt ili pobuna koja se dogaa kada neto pone loe funkcionirati. Ona je, po nainu svojega pojavljivanja, predmet, neto to prua otpor koji treba slomiti. () Zdravlje nije neto to se kao takvo pokazuje u istraivanju, nego neto to se pokazuje upravo stoga to izmie naoj panji. Zdravlja nismo stalno svjesni, ne brine nas kao bolest. () Ono spada u uda samozaborava.24

S druge strane, problematinost pojma zdravlja ogleda se i u raspravama o pojmu zdravlja u znanstvenim krugovima koji se polariziraju oko tzv. pozitivnih25 i negativnih26 definicija zdravlja. ak i kada bismo prihvatili
16 23

G. Lakoff, M. Johnson, Metaphors We Live By, str. 57.

17

V. npr. Hans-Georg Gadamer, itanka, Matica hrvatska, Zagreb 2002., str. 43, 76, 96.
24

Isto, str. 146.

18

V. npr. Milena ic-Fuchs, Metafora kao od raz kulture, u: Marin Andrijaevi, Yvonne Vrhovac (ur.), Proimanje kultura i jezika, Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb 1991., str. 2733.
19

Hans-Georg Gadamer, ber die Verborgenheit der Gesundheit. Aufstze und Vortrge, Suhrkamp Verlag, Frankfurt a. M. 1993. Citirano prema engleskom prijevodu The Enigma of Health. The Art of Healing in a Scientific Age, Stanford University Press, Stanford 1996., str. 96.
25

Isto, str. 145.

20

Svoj iskustveni (experientalist) pristup teoriji istine poeli su razvijati u zadnjim poglavljima Metaphors We Live By, da bi se kasnije nastavio u obliku utjelovljene filozofije u: Mark Johnson, The Body in the Mind: The Bodily Basis of Meaning, Imagination, and Reason, The University of Chicago Press, Chicago 1987.; George Lakoff, Mark Johnson, The Philosophy in the Flesh: the Embodied Mind and Its Challenge to Western Thought, Basic Books, New York 1999.
21

Primjer pozitivne definicije zdravlja je definicija Svjetske zdravstvene organizacije: Zdravlje je stanje potpune fizike, mentalne i drutvene dobrobiti, a ne samo odsustvo bolesti ili slabosti. Svjetska zdravstvena organizacija, Preamble to the Constitution of the World Health Organization as Adopted by the International Health Conference, New York 1948., dostupno na: http://www.who.int/suggestions/faq/en/ (pristup 12. 12. 2011.). Ova je definicija uvelike kritizirana zbog preopenitosti kao i neodreenosti termina prvog dijela reenice.
26

G. Lakoff, M. Johnson, Metaphors We Live By, str. 169.

22

Isto, str. 175.

Negativna definicija zdravlja, obuhvaena drugim dijelom navedene definicije SZO-e odsustvo bolesti ili slabosti problematina je upravo stoga to prirodnu skrivenost zdravlja dodatno potencira (Hrvoje Juri, Zdravlje i vrijednosti, Hrvatski asopis

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

126

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

negativnu definiciju zdravlja kao odsustva bolesti, pri tom se namee niz pitanja oko samog pojma bolesti: odnosi li se bolest na skup objektivnih kriterija kojima se razlikuje od zdravlja ili subjektivnih iskustava oboljelih; odreuje li se bolest na temelju uzroka (bilo fizikih, psihikih ili socijalnih, od kojih svaki povlai gomilu novih problema) ili posljedica (primjerice, nemogunost adekvatnog funkcioniranja); je li bolest odstupanje od normale i kako se ta normala odreuje itd. Jo jedan pokazatelj kompleksnosti pojmova zdravlja i bolesti je i injenica da su ljudi iz razliitih kultura i razliitih povijesnih razdoblja razvili razliite institucije za ouvanje zdravlja i lijeenje bolesti, tj. medicinske sustave. Ono to medicinske sustave ini sustavima je injenica da, osim praktinih uputa za lijeenje odreenih bolesti, podrazumijevaju kompleks znanja, metodologija i eksplanatornih modela iz kojih se praktine upute na koncu izvode. Svaki takav sustav temelji se na specifinim, ponekad i iznimno razliitim odreenjima zdravlja i bolesti, bez obzira to je iskustvo bolesti karakteristika zajednika svim ljudima. Iz navedenoga je razvidno da zdravlje i bolest nipoto nisu jasno razgranieni pojmovi te su pogodno tlo za razmatranje njihove metaforike strukturiranosti. Ta je zadaa utoliko vanija ukoliko imamo u vidu ulogu koju poimanje zdravlja i bolesti igra u medicinskoj praksi. Kako bismo uvidjeli na koji nain metafore oblikuju pojmove zdravlja i bolesti i u kolikoj mjeri, pokuali ispitati njihove izvore unutar kulturnog konteksta u kojima su nastali, te razmotriti njihov utjecaj, za poetak u uzeti u obzir dvije metafore koje su prevladavajue i duboko uvrijeene kako u jezinoj upotrebi tako i lijenikoj praksi u kontekstu zapadne tradicije tijelo kao stroj i medicina kao rat. Tijelo kao stroj Poimanje tijela kao stroja zasigurno je najutjecajnija metafora u biomedicini kao dominantnom medicinskom sustavu na Zapadu, a time posredno i u svako dnevnom, uobiajenom poimanju tijela i zdravlja. O izvorima te metafore u zapadnom svjetonazoru postoje razliita miljenja, no uglavnom se slau da stupa na scenu s razvojem novovjekovne filozofije i Descartesom kao prominentnom figurom.27 Radikalni izriaj nalazi u La Mettrieovom materijalizmu, a zamah je doivjela ubrzanim znanstveno-tehnolokim razvojem u 19. stoljeu koji je praksu lijenitva usmjerio u znanstvenom (moda preciznije prirodoznanstvenom) pravcu. Tom se metaforom tijelo poima kao skup tono odreenih dijelova koji su povezani u funkcionalnu cjelinu u kojoj svaki dio igra odreenu ulogu u optimalnom radu organizma/stroja. Tako je srce pumpa koja distribuira nutrijente primjerice mozgu, opskrbljujui ga energijom potrebnom za rad. Mozak ima ulogu upravljaa koji koordinira skladno funkcioniranje organizma putem neuronskih ica kojima alje upute i sl. Zdravlje je upravo optimalno funkcioniranje stroja, a bolest podrazumijeva kvar pojedinih dijelova ili na vezama izmeu dijelova koje je u dijagnostikom postupku mogue izolirati i tono odrediti te primjerenom terapijom popraviti. Metafora tijela kao stroja uvelike je utjecala na karakteristike biomedicinskog sustava kakvog ga uglavnom i danas poznajemo. Razdjeljivanje tijela na komponente, njihovo klasificiranje na temelju grae i funkcije s jedne je strane omoguilo razvitak enormno velikog korpusa medicinskih znanja, a s druge strane je kao posljedicu imalo rastuu tendenciju sve vee specijalizacije kako u medicinskim istraivanjima tako i u praksi. Usmjerenost na istraivanje uzroka bolesti, njihova sustavna klasifikacija, te dijagnostika i

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

127

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

terapija koja se temelji na racionalnim, znanstvenim dokazima proizlazi iz mogunosti tonog prostornog lociranja izvora bolesti, a esto i vienja same bolesti kao objekta, a ne kao procesa, ime se naglaava da je mogue rijeiti je se, da je dola nepozvano i da je lijek ekvivalent fizikom uklanjanju.28 Rezultat toga je i rastui trend tehnologizacije medicine, upotrebe strojeva za popravljanje tijela-stroja.29 Konano, metafora tijela kao stroja stoji u samim temeljima redukcionistikog pristupa u biomedicinskom sustavu, tj. fizikalistikog svoenja objanjenja fenomena zdravlja i bolesti na njihove kemijske i fizike uzroke. U samoj lijenikoj praksi metafora se odraava prije svega u doivljavanju lijenika, kako od strane pacijenata tako i samih lijenika, kao inenjera ili mehaniara, tj. posjednika autoritativnog znanja o funkcioniranju kompleksnog stroja i upotrebi tehnologije za dijagnosticiranje i lijeenje. Lijenik preuzima aktivnu ulogu u zadatku pronalaska uzroka bolesti i odgovarajuih tretmana za povratak zdravlja, tj. normalnog funkcioniranja organizma. S druge strane, pacijenti su stavljeni u pasivan poloaj te postaju objektima istraivanja tijela-strojevi. Ovakav odnos poinje ve pri prvom susretu lijenika i pacijenta u sklopu osnovnog pregleda kada se pacijenta postavlja u miran, esto leei poloaj kako bi se ispitali i ustanovili generalni fiziki simptomi nepravilnog funkcioniranja te tako odredio smjer u kojem treba ii daljnje istraivanje. U sluaju da lijenik ope prakse ne uspije tono odrediti o kojoj se bolesti radi i propisati odgovarajuu terapiju, pacijenta se alje na specijalistike pretrage u kojima se upotrebom specijaliziranih tehnologija nastoje precizno ustanoviti fiziki indikatori ili prostorno locirati mjesto koje je izvor kvara te smjestiti bolest unutar klasifikacijskog sustava. Mehanicistikom pristupu dijagnostici stoga odgovaraju mehanicistiki oblici terapije. Primjerice kod kardiovaskularnih oboljenja oni uglavnom ukljuuju primjenu niza kemijskih supstanci za reguliranje krvnog tlaka ili razine kolesterola u krvi i drugih vezanih fiziolokih komponenata bolesti, lijeniki savjeti za tjelovjebom ili promjenom prehrambenih navika usmjereni su na reguliranje fizikih indikatora i vraanje njihove razine u granice normalnih vrijednosti, a u krajnjem sluaju se odluuje na kirurke zahvate poput odepljivanja krvnih ila ili ugradnje zamjenskih umjesto potroenih originalnih dijelova. Jo se jednoj vanoj smjernici u medicinskoj praksi temelji mogu pronai unutar metafore tijela kao stroja tzv. distanciranoj brizi (detached concern).30 Ona podrazumijeva emocionalno distanciranje lijenika od emocijama nabijenih
za javno zdravstvo 2 (6/2006), dostupno na: http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=12800&, pristup 14. 12. 2011.) te time dovodi u pitanje sam smisao pojma zdravlja. Usprkos tomu, ova definicija prevladava u razmatranju zdravlja u sklopu biomedicinskog zdravstvenog sustava. V. npr. Arthur Caplan, Tristram Engelhardt, James McCartney, Concepts of Health: Interdisciplinary Perspectives, Addison-Wesley Publishing Co., Reading (MA) 1981.; Abraham Rudnick, The Notion of Health: A Conceptual Analysis, IMAJ 4 (2002), str. 8485; John G. Scadding, Health and Disease: What Can Medicine Do for Philosophy?, Journal of Medical Ethics 14 (1988), str. 118124.
27

ne, Science 4286 (1997), str. 129136; Drew Leder, A Tale of Two Bodies: The Cartesian Corpse and the Lived Body, u: Drew Leder (ur.), The Body in Medical Thought and Practice, Kluwer, Dordrecht 1992., str. 1737.
28

Paul Hodgkin, Medicine is War: And Other Medical Metaphors, British Medical Journal 291 (1985), str. 18201821, ovdje str. 1821.
29

Drew Leder, Introduction, u: D. Leder (ur.), The Body in Medical Thought and Practice, str. 3.
30

V. npr. George L. Engel, The Need for a New Medical Model: A Challenge for Biomedici-

Jack Coulehan, Metaphor and Medicine: Narrative in Clinical Practice, Yale Journal of Biology and Medicine 76 (2003), str. 85 95, ovdje str. 93.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

128

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

prizora u praksi i samih izraza osjeaja pacijenta kako bi se umanjio njihov utjecaj na racionalnost i objektivnost u istraivanju somatskih uzroka bolesti i propisivanju terapije. Budui da se izvor neugodnih iskustava bolesti vidi u fiziolokim poremeajima, kvarovima i odstupanjima od normale, osjeaji pacijenata, njihovo subjektivno doivljavanje bolesti, te izvanjski drutveni i okolini faktori postaju manje relevantnima za ispravan nain brige o dobrobiti pacijenta. Naglaavanjem biolokih i somatskih aspekata zdravlja i bolesti metaforiko strukturiranje tijela kao stroja pokazalo se monim oruem u pronalasku lijeka za niz bolesti koje su smatrane neizljeivima, pri emu je veliku ulogu igrao razvoj stroge racionalno-analitike metodologije utemeljene na znanos ti i tehnologiji. Stoga ne udi to je biomedicina postala dominantnim medicinskim modelom u shvaanju pojmova bolesti i zdravlja zapadnog svjeto nazora. No kada je ta metafora postala opeprihvaenom, a biomedicinski model imperativom, granice takvog pogleda na zdravlje i bolest ubrzo su postale zasjenjenima. Ovo se prvenstveno oituje u injenici da redukcionistike tenje usmjerene k pronalasku specifinih, jasno odredljivih biokemijskih i fiziolokih uzroka specifinih simptoma na temelju kojih se odreuje bolest usprkos mnogim uspjesima za veinu bolesti nisu uspjele pronai takve uzroke. Nadalje, kako navodi Engel, biokemijska odstupanja () u najboljem sluaju odreuju nune, no ne i dovoljne uvjete za pojavu ljudskog iskustva bolesti,31 no vrijedi i suprotno, tj. da izostajanje biokemijskih odstupanja kod pacijenta koji ima iskustva bolesti ne bi smjelo nuno znaiti da se o takvom pacijentu ne moe medicinski skrbiti. Engel posebno upozorava na opasnost biomedicinskog dogmatizma koji namee fizikalistiki model u poimanju bolesti iskljuujui na taj nain, ili nasilno smjetajui u taj model, cijeli niz iskustava kojima je fiziki uzrok nejasan.32 Dobar primjer nedostatnosti metaforikog oblikovanja medicinske teorije i prakse na metafori tijela kao stroja dao je Johnson u analizi revolucionarnog medicinskog istraivanja Hansa Seylea, osnivaa modernog istraivanja stresa. Johnson opisuje kako je Seyle u istraivanju opih, nespecifinih tjelesnih reakcija zajednikih mnogim razliitim izvanjskim utjecajima doao do zakljuka da ne postoji specifini uzronik tih reakcija nego da se radi o opem adaptivnom sindromu na traume koji je manifestacija stanja znanog kao stres.33 Pri tome je morao napustiti metaforu tijela kao stroja, koja uope nije omoguavala razmatranje nespecifinih reakcija i uzronika, te je zamijeniti metaforom tijela kao homeostatskog organizma34 prema kojoj svaka tjelesna reakcija ima opu adaptivnu funkciju ponovnog uspostavljanja ravnotee u organizmu izloenom raznim vrstama stresora, bilo fizikih bilo psihikih. Time se u poimanju zdravlja i bolesti vratio znaaj zanemarenog okolinog aspekta te odbacilo iskljuiv karakter tih dvaju pojmova budui da se stres moe smatrati boleu samo kada je toliko intenzivan da tijelo ne moe odravati svoje adaptivne reakcije, razlika izmeu bolesti i zdravlja mora se promatrati kao stupnjevana. Iako su ova i njoj sline holistike metafore naile na plodno tlo u nekim podrujima medicinskih istraivanja, ustrajna prevlast mehanicistikog svoenja pacijenata i njihovih bolesti na tjelesno u veini aspekata medicinske prakse jedan je od temeljnih uzroka poimanja suvremene medicine kao dehumanizirane. Prije svega se to odnosi na umanjivanje znaaja cjeline osobnosti i ivotne situacije pacijenta u nastanku bolesti kao i u lijeenju, zbog ega ih se tretira onako kako ih se i doivljava kao puka tijela koja zahtijevaju popravak.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

129

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

Ukoliko se pacijent kojeg treba pregledati modelira kao automat, prelako se on ili ona zanemaruju kao ivue osobe sa eljama, pitanjima, bolovima i strahovima. Kada se popravlja stroj, takva se pitanja ne moraju razmatrati. U tom okviru ljudska senzibilnost na patnju drugog ljudskog bia ostaje moguom, ali teko da se ohrabruje. Ustvari, ona zahtijeva gotovo shizofrenian skok izmeu pregledavanja tijela-stroja u jednom trenutku i doivljavanja osobe kojoj to tijelo pripada u sljedeem.35

Tako se distancirana briga kao princip rada s pacijentima, koju lijenici usvajaju medicinskom edukacijom, pokazuje ne kao izraz primjerice osobne neosjetljivosti lijenika pod utjecajem njihovog drutvenog statusa, nego kao logina posljedica medicinskog konceptualnog sustava strukturiranog na mehanicistikim metaforama. Paternalistiki odnos prema pacijentima i njihova pasivna uloga u suoavanju s vlastitim iskustvima bolesti dobrim su dijelom posljedica poimanja svog tijela kao kompliciranog stroja za iji su oporavak nadleni strunjaci koji posjeduju znanja i tehnologiju. Takoer su i pretjerana koncentriranost na upotrebu tehnolokih alata u dijagnostici i terapiji, te sporedna ili pomona uloga ne-tehnolokih komponenata lijenike prakse poput razgovora ili savjetovanja, jedne od glavnih meta kritika dehumanizirane medicine. Polazina toka veine tih kritika upravo je ukazivanje na aspekte zdravlja i bolesti koji su metaforom tijela kao stroja prikriveni u medicinskoj teoriji i praksi. Gotovo isti aspekti prikriveni su i drugom uvrijeenom metaforom medicine poimane kao rat protiv bolesti. Medicina kao rat Rat je pojam kojim oznaavamo jedno od najupeatljivijih ljudskih iskustava to je i razlog za njegovu estu upotrebu u metaforikom strukturiranju drugih iskustava: objavljujemo ga nezaposlenosti i inflaciji, dogaa se na sportskim terenima, vodimo bitke u raspravama i sl. Poimanje medicine pomou rata moe se initi naroito samorazumljivim, budui da u sri i jednog i drugog stoje iskustva ljudske patnje, a oituje se u svakodnevnim jezinim izriajima, u komunikaciji u medicinskoj praksi, pa i strunoj medicinskoj terminologiji: moemo dobiti ili izgubiti bitku s boleu, bolest nas napada kada nam je imunoloki obrambeni sustav oslabljen, koristimo agresivne ili invazivne terapije. Metafora medicina kao rat umnogome se podudara s metaforom tijelo kao stroj. Prije svega, bolest se razumijeva kao poseban strani entitet koji se infiltrira u tijelo napadajui ga na tono odreenim mjestima, te kojega je potrebno locirati i ukloniti. Glavnu, aktivnu ulogu vode lijenici kao emocionalno neumijeani vojni stratezi koji su usredotoeni na bitku s boleu, dok su pacijenti ponovno pasivizirani i svedeni na tijelo vieno kao bojno polje na kojem se ta bitka odvija. Tehnologija ponovno preuzima kljunu ulogu ovaj put kao oruje u borbi protiv bolesti ije je upotreba izriito kontrolirana od strane lijenika. Iako bi se upotreba vojne metafore u medicini dala objasniti slinostima i poveznicama temeljenima na ljudskoj patnji i nainima uklanjanja patnje, u pitanje svakako dolazi korisnost takvog strukturiranja stvarnosti bolesti u me31 33

G. L. Engel, The Need for a New Medical Model: A Challenge for Biomedicine, str. 130.
32

M. Johnson, The Body in the Mind, str. 129.

34

Isto.
35

Najveu tetu takav model proizvodi u poima nju mentalnih oboljenja. Isto, str. 130.

D. Leder, A Tale of Two Bodies: The Cartesian Corpse and the Lived Body, str. 24.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

130

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

dicinskoj teoriji, a posebno praksi. Negativne posljedice koncizno je istaknuo Annas:

Vojna metafora navodi nas na shvaanje medicine na naine koji su postali disfunkcionalni. Ona nas ohrabruje na pretjeranu mobilizaciju i ignoriranje trokova te navodi bolnice i lijenike na ukljuivanje u medicinsku oruanu utrku. Mami nas na uvjerenje da svi problemi mogu biti rijeeni pomou sofisticiranije tehnologije. Navodi nas na prihvaanje hijerarhijskih i dominantno mukih organizacija kao neizbjenih. Sugerira prikladnost poimanja tijela pacijenta kao bojnog polja, kao i jednostrane orijentiranosti na kratkorone, taktike ciljeve. Vojniko razmiljanje koncentrira se na fiziko, smatra kontrolu centralnom i svojevoljno troi ogromne resurse kako bi postiglo dominaciju.36

Childress upozorava na implikacije vojne metafore u kontekstu zdravstvenog sustava naroito po pitanju makroalokacije sredstava: unutar zdravstvenog budeta prioritet za dodjelu sredstava daje se kurativnoj medicini i izljeivim bolestima nautrb preventive i brige o kroninim bolesnicima, u istraivanjima se prioritet daje malom broju smrtonosnih bolesti, inzistira se na tehnolokim intervencijama te zanemaruje netehnoloke naine brige.37 Eventualni pozitivni doprinosi upotrebe ove metafore poput uvjerenja lijenika da posjeduju mo kontrole u odreenim sluajevima, a u sluajevima negativnih ishoda mogunosti prebacivanja tereta krivnje na trenutnu nedostatnost znanstvenih i tehnolokih resursa te premo bolesti,38 kao i povjerenja pacijenata u mone medicinske institucije te posljedine osjeaje sigurnosti i nade teko mogu opravdati i kompenzirati navedene negativne posljedice agresivnog, militaristikog poimanja lijenitva strukturiranog pomou aspekata pojma rata, posljedice kojeg se prvenstveno prelamaju na samim pacijentima. Stoga se slobodno moemo upitati ima li mjesta za takvu metaforu u medicinskoj praksi, tj. koja je korist tako oblikovane stvarnosti bolesti i medicinske prakse za ciljeve lijeenja, umanjivanja ili uklanjanja patnje i ouvanja zdravlja. Ako bismo se i sloili da je za te svrhe metafora rata neprikladna, otvara se puno vei problem mogunosti i naina uklanjanja iz strunog medicinskog kao i svakodnevnog diskursa takve kulturnim konvencijama i tradicijom vrsto ukorijenjene metafore, na to u se osvrnuti u zadnjem dijelu rada. Sada u fokus razmatranja pomaknuti s kulturno uvrijeenih i tradicionalno stabilnih metafora na fenomen metafora zdravlja i bolesti u procesu nastanka i razvoja. Kao primjer uzet u skup raznih metafora ije je izvorino podruje ekonomija. Ekonomske metafore u medicini Medicinski sustav nipoto nije izoliran, nego se nalazi unutar ireg socijalnog, politikog, kulturnog, kao i ekonomskog konteksta koji na razliite naine utjee na njegovo oblikovanje. Dominantni biomedicinski sustav zdravstvene skrbi, budui da je temeljen na ekstenzivnoj upotrebi modernih tehnolokih dostignua, zahtijeva ogromne financijske resurse za optimalno funkcioniranje. Stoga se ulazak ekonomskih metafora u zdravstveni diskurs ini oiglednim, pa i nunim. Te su se metafore ve uvrijeile u sklopu javnih, a i strunih rasprava o politici javnog zdravstva gdje se govori o racionalizaciji, isplativosti, uinkovitosti i sl., dok se primjerice u argonu zdravstvenog osiguranja lijenike oslovljava kao pruatelje, pacijente kao korisnike zdravstvenih usluga, a police osiguranja kao proizvode.39 Iako ekonomske metafore osvjetljavaju neka pitanja organizacije medicinskih sustava, problem nastaje kada ove metafore postanu dominantne unutar zdravstvenog diskursa. U tom se sluaju primarni ciljevi medicine skrb o pacijentima, ouvanje i unapreenje zdravlja na individualnoj kao i drutvenog razini te etika pitanja poput

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

131

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

opeg prava na zdravstvenu skrb, pravednosti i ravnopravnosti u raspodjeli medicinskih sredstava ili solidarnosti stavljaju u drugi plan i ustupaju mjesto trinim vrijednostima.40 Poseban problem nastaje kada se ekonomske metafore u medicini u potpunosti orijentiraju prema vladajuoj ideologiji slobodnog trita u globalno dominantnom neoliberalistikom ekonomskom modelu. Kada profit postaje temeljna smjernica u organizaciji medicinske skrbi, medicinske usluge postaju roba, a prevladavajuima postaju tendencije komercijalizacije i privatizacije medicinskih usluga, cilj medicine postaje zdrava dobit umjesto zdravog pacijenta ili populacije.41 Takoer, kako naglaava Juri, opasnost takvog poimanja medicine je
tim vea to jo uvijek nije prepoznat kao prioritetan problem, kao i zato to su kontrolni mehanizmi, u skladu s globalnim kretanjima, optimistino gledajui, jo uvijek nedovoljno utvreni, a pesimistino gledajui, sve slabiji.42

Utjecaj ekonomskih metafora pogotovo je znaajan u medicinskoj praksi gdje lijenici s jedne strane preuzimaju ulogu menadera vlastitih ordinacija, ime briga za financijsku odrivost esto nadjaava brigu o odrivosti zdravlja pacijenata, a s druge strane ulogu prodavaa proizvoda farmaceutskih i medicinsko-tehnolokih kompanija kako bi se popunio budet ordinacije, dok sama ordinacija postaje oglasni prostor za medicinske proizvode prisutne na tritu. Pacijenti postaju konzumenti, utilitaristiki orijentirani racionalni pojedinci koji na temelju svojih mogunosti i preferencija odabiru medicinske usluge, ime na vidjelo izlaze momenti disfunkcionalnosti ove metafore, pogotovo ako emo govoriti o racionalnosti pojedinaca u trenucima kada moraju birati naine kako ukloniti svoju patnju ili izbjei smrt. O restrukturiranju temeljnih pojmova zdravlja i bolesti govore pojedini primjeri ekonomskih jezinih izraza koji se sve ee mogu susresti u svako dnevnom jeziku, a naroito u medijima kada se obrauju zdravstvene teme. Jedna od uvrijeenih metafora je primjerice zdravlje kao kapital43 koja se odraava u izrazima poput nije vrijedno gubiti zdravlje oko toga ili pogotovo ulaganje u vlastito zdravlje (bilo u obliku ulaganja vremena i resursa u zdravu prehranu, tjelovjebu, uvjete stanovanja, ili u obliku farmaceutskih pripravaka, eliksira koji se u medijima reklamiraju kao prava investicija u odranje zdravlja i dugovjenosti). Izrazima poput ne mogu si priutiti da
36 41

George J. Annas, Some Choice: Law, Medicine and the Market, Oxford University Press, New York 1998., str. 45.
37

G. J. Annas, Some Choice: Law, Medicine and the Market, str. 46.
42

James H. Childress, Practical Reasoning in Bioethics, Indiana University Press, Blooming ton (IN) 1997., str. 89.
38

H. Juri, Zdravlje i vrijednosti.

43

P. Hodgkin, Medicine is War: And Other Medical Metaphors, str. 1820.

39

Ruth E. Malone, Policy as Product: Morality and Metaphor in Health Policy Discourse, Hastings Center Report 29 (3/1999), str. 1622.
40

Zanimljivo je iz tog konteksta promatrati raz vitak teorije zdravstvene ekonomije, discipline unutar znanosti ekonomije koja pokuava opisati specifinosti zdravstvenog kapitala u usporedbi s ostalim oblicima ljudskog kapitala. Paradigmatski lanci su Kenneth J. Arrow, Uncertainty and the Welfare Economics of Medical Care, The American Economic Review 53 (5/1963), str. 941973 i Michael Grossman, On the Concept of Health Capital and the Demand for Health, The Journal of Political Economy 80 (2/1972), str. 223255.

H. Juri, Zdravlje i vrijednosti.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

132

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

budem bolestan ili kotat e te alkohol izvor moemo pronai u metafori bolest kao troak. No ove metafore osvjetljavaju samo odreene sporedne (ali ne i nevane) aspekte zdravlja i bolesti, vezane uz socijalni i ekonomski kontekst, te nisu temeljne metafore koje dominiraju u strukturiranju pojmova zdravlja i bolesti. Dijelom je razlog vjerojatno u tome to su zapravo podreene drugim dublje uvrijeenim metaforama na Zapadu, poput vrijeme je novac44 ili ve spomenute tijelo je stroj,45 koje jo uvijek umnogome oblikuju naa iskustva zdravlja i bolesti. Za razliku od ovih uvrijeenih metafora, koje se nalaze u sri zapadnog znanstveno-tehnikog svjetonazora te se njihova samorazumljivost u svakodnevnom poimanju rijetko dovodi u pitanje, u intenzivnim raspravama o ustrojstvu sustava medicinske skrbi i zdravstvene politike svjedoimo procesu pregovaranja o razumijevanju same biti medicinske skrbi i temeljnim vrijednostima na kojima ona poiva ili bi trebala poivati.46 Moda najvaniji aspekt kojeg ekonomske metafore potiskuju za kojeg postoji opasnost da eventualnim prihvaanjem tih metafora kao samorazumljivih, tj. njihovom konvencionalizacijom, bude u potpunosti zanemaren etika su pitanja o vrijednostima i principima prema kojima se ravna medicinska praksa.
Rasprave u etici izmeu perspektiva koje naglaavaju pravednost i onih koje naglaavaju brigu, ili izmeu principalistikih i praktikalistikih pristupa, beznaajne su ako je sama moralnost zasjenjena imperativom komercijalizacije.47

Stoga je potrebno razmotriti postoji li mogunost uvoenja alternativnih metafora u rasprave o biti medicinske skrbi, metafora koje bi pridonijele naglaavanju aspekata zdravlja i bolesti zanemarenih kako konvencionalnim metaforama tako i onima koje su na dobrom putu da postanu konvencionalne. Mogunosti alternativnih metafora bolesti i zdravlja Pronalazak alternativnih metafora ne znai nuno i stvaranje novih, nekonvencionalnih metafora. Drugaiji modeli poimanja zdravlja i bolesti postoje od vremena stvaranja drutvenih institucija za suoavanje s boleu, tj. medicinskih sustava, te su i danas prisutni u obliku niza raznorodnih medicinskih sustava koje se esto neprimjereno svrstava pod uniformne kategorije alternativne, tradicionalne ili etnomedicine. Njihova raznorodnost se pogotovo oituje u metaforikim strukturiranjima zdravlja i bolesti, pa tako imamo primjere poimanja bolesti kao opsjednutosti prirodnim i natprirodnim silama ili bolesti kao uroka u raznim etnomedicinama, poimanja zdravlja kao energetskog ili humoralnog sklada, ili primjerice poimanja tijela kao biljke u kineskoj medicini ili kao dijela ekolokog sustava u ayurvedskom medicinskom sustavu.48 Svaka od ovih metafora bitno utjee na poimanje i klasifikaciju bolesti, specifinu dijagnostiku i terapiju. U specifinosti svakog od ovih modela u sklopu ovog rada naalost neu moi ui, nego u panju posvetiti prijedlozima za nove metafore, te eksplanatorne modele za teoriju i praksu koji proizlaze iz njih, unutar biomedicinskog sustava kao dominantne zapadne znanstveno-tehniki orijentirane etnomedicine. Ti se prijedlozi uglavnom orijentiraju na nedostatke i zastranjenja mehanicistikog i redukcionistikog poimanja predmeta medicine ije se posljedice odraavaju u dehumaniziranom karakteru medicine. Jedan od tih prijedloga je ve navedena Seyleova metafora tijela kao homeostatskog organizma koja je u biomedicinska razmatranja unijela bitno drugaije razumijevanje tijela, te omoguila objanjenja kompleksnih fenomena poput stresa ili alergijskih reakcija, promatrajui tijelo na teleoloki nain kao organizam koji u svrhu

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

133

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

samoouvanja poduzima razne adaptivne strategije kojima se suoava s utjecajima iz okolia.49 No iako je odstupanjem od mehanicistikog poimanja tijela ova metafora omoguila da se pri razmatranju zdravlja i bolesti u obzir uzmu odreeni okolini i socijalni faktori, naglasak je i dalje ostao na biolokim mehanizmima, to je i razlog zato je metafora relativno lako prihvaena unutar medicinske zdravstvene zajednice. Time su u pozadini razmatranja i dalje ostali oni problematini aspekti koji zahtijevaju dublje promiljanje krize suvremene medicine. Kako bi se na adekvatan nain suoio s tim aspektima, Annas je dao prijedlog za ekoloke metafore u medicini, koje bi utjecale na poimanje zdravstvene skrbi posuivanjem pojmova iz ekologije poput balansa, raznolikosti, odrivosti, kvalitete ivota, odgovornosti i zajednitva.50 Te bi se metafore suoavale prvenstveno s negativnim stranama militaristikih i ekonomskih metafora u medicini nudei drugaije modele razmatranja upotrebe i raspodjele resursa. Ti modeli podrazumijevaju preferiranje dugoronih planova u zdravstvenoj politici umjesto kratkoronih, pretjerano individualiziranih i esto vrlo skupih tehnolokih rjeenja, naglasak na zdravlju populacije i socijalnim faktorima koji utjeu na nastanak i irenje bolesti umjesto koncentracije na zdravlje pojedinaca i individualne rizine faktore, davanje primata u raspodjeli sredstava preventivnim intervencijama u javnom zdravstvu nad rastronim pokuajima borbe protiv smrti u pojedinim sluajevima. No to ujedno znai i dublje promiljanje biti i ciljeva medicine, znaenja zdravlja, kao i stavova prema ivotu i smrti pogotovo u poimanju smrti kao najveeg neprijatelja protiv kojeg se borimo bez obzira na sredstva koji zasjenjuju pitanja kvalitete ivota i nastojanja za njenim poveanjem kroz medicinsku skrb. Uzimanjem u obzir pitanja odgovornosti prema sadanjim i buduim generacijama, kao i prema prirodi openito, u fokus se stavljaju etika promiljanja principa i vrijednosti koje oblikuju medicinsku praksu.
44

Metafora vrijeme je novac jedna je od omiljenijih metafora Lakoffa i Johnsona, za koju meu ostalim tvrde i da ima veliki utjecaj u vesternizaciji kultura diljem svijeta (Metaphors We Live By, str. 145). U ovom sluaju i kod zdravlja kao kapitala i kod bolesti kao troka oit je utjecaj strukturiranja pojma vremena potroenog za ouvanje zdravlja ili bolovanje pomou ekonomskih kategorija.
45

dica terapije koje svakako podrazumijevaju podmirivanje financijskih trokova. O tome v. npr. Lidija Gajski, Lijekovi ili pria o obmani, Pergamena, Zagreb 2009.
46

V. H. Juri, Zdravlje i vrijednosti.

47

Moglo bi se rei da metafora tijelo kao stroj umnogome odgovara ideologiji komercijalizacije medicine, budui da se poimanjem bolesti kao kvara na stroju kojem je potreban popravak, s naglaskom na koritenje tehnologije, upravo otvara mogunost poimanja medicine kao mehaniarske usluge koju je mogue prodavati. Ne-tehnoloke metode, poput lijenikih savjeta za mijenjanje ivotnih navika kako bi se doprinijelo samoizljeenju, samim time gube na vanosti budui da ih je tee uiniti robom. Takoer, arbitrarnost u odreenju razine odstupanja biokemijskih i fiziolokih pokazatelja od normale kao indikatora bolesti, primjerice kod hipertenzije, moe biti povodom za terapije kod osoba koje se ne osjeaju bolesnima i kojima je mala vjerojatnost dugoronih tetnih poslje-

R. E. Malone, Policy as Product: Morality and Metaphor in Health Policy Discourse, str. 21.
48

V. npr. Attwood Gaines, Robbie Davis-Floyd, Biomedicine, u: Carol R. Ember, Melvin Ember (ur.), Encyclopedia of Medical Anthro pology, Springer, New York 2004.; Veena Bhasin, Medical Anthropology: A Review, Ethnomedicine 1 (1/2007), str. 120.
49

M. Johnson, The Body in the Mind, str. 136.

50

G. J. Annas, Some Choice, str. 49.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

134

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

Alternativni model koji se ini moda najobuhvatnijim u razmatranju pitanja zdravlja i zdravstvene skrbi je tzv. bio-psiho-socijalni model.51 Ne umanjujui vanost biolokih aspekata zdravlja i uspjehe koje je poluilo njihovo istraivanje, ovaj model nastoji razmotriti kompleksnu interakciju biolokih, psiholokih, drutvenih, politiko-ekonomskih i okolinih faktora koji oblikuju pojmove i iskustva zdravlja i bolesti. Time se vraa znaaj osobnim iskustvima i doivljajima oboljelih, njihovoj ivotnoj situaciji i aspektima koji je formiraju, pitanjima odnosa lijenika i pacijenta koji uvelike mogu utjecati na tijek i ishod terapije, kao i pitanjem zdravlja u irem drutvenom kontekstu. U razmatranju metaforikih elemenata koji bi mogli oblikovati takav model, Christina Schachtner je izdvojila dvije najzastupljenije temeljne metafore bolest kao lanac uzroka i posljedica koji odstupa od norme i bolest kao neuspjeno upravljanje ivotom.52 Za prvu metaforu Schachtner smatra da je temeljna unutar biomedicinskog modela, tj. nadreena spomenutim mehanicistikim kao i homeostatskim metaforama. Budui da se njome bolest doivljava kao linearni proces kojeg karakteriziraju mjerljiva odstupanja od normale, naglasak se stavlja na ispitivanje fiziolokih uzroka i procesa, tj. na bioloke aspekte bolesti. Dijagnostike i terapijske postupke karakterizira sistematski, planski, standardiziran i racionalistiki pristup u identifikaciji kauzalnih veza i okretanju tog linearnog procesa. U praksi taj pristup karakterizira aktivno-pasivan odnos lijenika i pacijenta u kojem lijenik igra vodeu ulogu u odreivanju dijagnoze, terapije i oblikovanju komunikacijske strukture.53 S druge strane, bolest kao neuspjeno upravljanje ivotom predstavlja socio-psihosomatske aspekte bolesti. Bolest se time ne promatra samo kao promjena u fiziolokim funkcijama, nego se na organske promjene gleda kao na indikatore problematinih psihosocijalnih procesa u ivotu pacijenta, tj. bolest se pojavljuje kao rezultat poremeaja harmonije u emocionalnom i drutvenom ivotu pacijenta. Pri dijagnostikom postupku, lijenik je vie okrenut prema razumijevanju opeg psihosomatskog stanja pacijenta te potrazi za psihikim i socijalnim faktorima, tj. ivotnim uvjetima koji umanjuju anse za uspjeno upravljanje ivotom te na taj nain smanjuju djelotvornost obrambenog sustava. Takav postupak zahtijeva hermeneutiki pristup lijeenju u kojem lijenik mora biti sposoban uivjeti se u pacijentov svijet i probleme u njemu, pa naglasak stavlja na komunikaciju i interpretaciju naracije. Komunikacija ne slui samo kao pomo u potrazi za dijagnozom nego je i vaan dio same terapije. Kroz uspjenu komunikaciju pacijent izlae svoju ivotnu situaciju, suoavanjem sa stresnim elementima nastoji ponovno uspjeno upravljati svojim ivotom te na taj nain ponovno zadobiti stabilnost i oivjeti obrambeni sustav. Odnos lijenika i pacijenta temelji se, sukladno znaaju komunikacije kod ove metafore, na usmjeravanju, savjetovanju i suradnji s pacijentom. Kljuan faktor u terapiji je aktivno sudjelovanje pacijenta u razvijanju vlastite prie i otkrivanju razloga disharmonije, tj. neuspjeha u upravljanju vlastitim ivotom. Lijenik pri tome ima ulogu usmjeravanja naracije u pravom smjeru i davanja savjeta za ponovnu uspostavu harmonije.54 Ovi primjeri ukazuju da suoavanje s krizom u medicini zahtijeva temeljite strukturne promjene u medicinskom konceptualnom sustavu, jer se tu i nalaze njeni izvori. Budui da je, kao to sam nastojao prikazati, taj sustav uvelike strukturiran na metaforikim konceptima, te promjene e svakako podrazumijevati uvoenje navedenih i slinih alternativnih metafora u diskurs o zdravlju i zdravstvenoj skrbi.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

135

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

Moemo li bez metafora?

Bilo bi svakako neprimjereno u okviru ovog rada ne osvrnuti se na misli Susan Sontag o metaforama bolesti koje je iznijela u svojim iznimno utjecajnim knjigama Bolest kao metafora i AIDS i njegove metafore. Glavna je teza u prvoj knjizi da bolest treba liiti metafora, tj. da je najbolji stav prema bolesti i najzdraviji nain bolovanja svoenje metafora na minimum, odupiranje metaforikom nainu miljenja.55 Naime, Sontag na temelju povijesnih i literarnih izvora razmatra niz kulturnih mitova i metafora koje se veu uz rak, bolest od koje se i sama lijeila dok je pisala tu knjigu, i koje uvjetuju da se ta bolest doivljava sramotnom i opscenom. Osim injenice da je do tada dijagnoza raka uglavnom znaila smrtnu presudu za oboljeloga, opscenost je proizlazila iz doivljavanja raka kao zlokobne, fiziki odvratne bolesti koja pokazuje da je tijelo samo bijedno tijelo.56 Sramotnost raka, smatra Sontag, proizlazila je iz uvjerenja da rak nastaje represijom i inhibiranou, zatomljivanjem ivotne energije, tj. percipiranja bolesti kao grijeha, neega to su osobe koje boluju od raka same skrivile svojim ivotnim stilom. Praktine posljedice ovakvog doivljavanja raka oituju se u skrivanju bolesti kako od strane lijenika tako i pacijenata. Paternalistiki nastrojeni lijenici skrivaju bolest od samih pacijenata kako im ne bi pogorali stanje, a pacijenti od obitelji i drutva zbog straha od stigmatizacije. Najdramatinija posljedica je ta da zbog straha i srama pacijenti odugovlae s traenjem medicinske pomoi, to je osnovni razlog Sontaginog stava da metafore bolesti mogu ubijati i da bi ih se trebalo u potpunosti rijeiti. Nadu za uklanjanjem metafora povezanih s rakom Sontag polae u znanstveno utemeljenu medicinu koja otkriima bio lokih uzroka bolesti svodi bolest na ono to ona zapravo jest, kao to je to bio sluaj s metaforama iznimno zasienog pogleda na tuberkulozu nakon otkria njenog uzronika.57 Koliko god je djelo Susan Sontag imalo izniman utjecaj na osvjetljavanje problematinosti dotadanjeg poimanja bolesti kao i na openito razumijevanje zdravstvenog diskursa, toliko su kritike reakcije ukazivale na konceptualne i
51 55

Osnovne smjernice za takav model ponudio je George Engel u ve navedenom inovativnom, no od strane dominantne struje u medicini esto olako previanom tekstu The Need for a New Medical Model: A Challenge for Biomedicine.
52

Susan Sontag, Illness as Metaphor, Farrar, Strauss & Giroux, New York 1978. Citirano prema: Bolest kao metafora, Rad, Beograd 1983., str. 15.
56

Isto, str. 27.

57

V. Christina Schachtner, rztliche Praxis. Die gestaltend Kraft der Metapher, Suhrkamp, Frankfurt a. M. 1999. Saet pregled svojih prouavanja metafora u medicinskoj praksi donosi u tekstu Images of Health and Dise ase in Medical Practice: Metaphors as Structu ring Elements, u: Antje Gimmler, Christian Lenk, Gerhard Aumller (ur.), Health and Quality of Life: Philosophical, Medical and Cultural Aspects, LIT Verlag, Mnster 2002., str. 8194.
53

C. Schachtner, Images of Health and Disease in Medical Practice, str. 8284.

54

Usporedno s razmatranjem metafora raka, Sontag kroz djelo navodi niz primjera romantizacije i estetizacije tuberkuloze tijekom 18. i 19. stoljea kao bolesti koja pogaa njene, osjetljive, strastvene, bolesti kojom izgara tijelo omoguujui tako izotravanje svijesti ili pak kao bolesti volje i patologiji ivotne energije i sl. Te su se mistifikacijske tendencije u opisivanje tuberkuloze povukle iz svakodnevnog govora kao i znanstvenih i umjetnikih diskursa ubrzo nakon Kochovog otkria bakterije uzronika, da bi u potpunosti nestale otkriem efikasnog antibiotika. V. isto, str. 62.

Isto, str. 8588.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

136

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

metodoloke probleme u njenom pristupu metaforama bolesti. Primjerice, Barbara Clow je na temelju istraivanja javnih i privatnih diskursa o raku u prvoj polovici 20. stoljea58 ukazala na injenicu da, suprotno Sontaginom uvjerenju, stav da je rak sramotna bolest o kojoj se uti nije bio toliko prevladavajui. Nadalje, zamjerka o pretjeranoj generalizaciji upuena je Sontaginom zakljuku da sve bolesti treba liiti metafora na temelju nekoliko negativnih posljedica metafora jedne bolesti.59 Budui da je razumijevanje iskustva bolesti neodvojivo od kompleksnog sklopa osobnih, drutvenih i kulturnih metaforiki strukturiranih uvjerenja, od kojih neka mogu doprinijeti izljeenju dok druga mogu predstavljati prepreku, ope uklanjanje metafora ako bi uope postojala takva mogunost znaajno bi smanjilo mogunost izraavanja pacijenata o kompleksnim iskustvima bolesti te bi takoer uklonilo i mogue pozitivne doprinose ozdravljenju. Konano, Sontag nije uoila da priklanjanjem redukcionistikom biomedicinskom poimanju bolesti svoju cijelu raspravu protiv metafora u medicini temelji upravo na metafori tijela kao stroja, utvrujui tako svoju poziciju kao najnoviju mitologiju,60 to je dijelom i sama priznala deset godina kasnije u uvodu knjige AIDS i njegove metafore.61 Usprkos ovim prigovorima, znaaj djela Susan Sontag za osvjetavanje uloge metafora u oblikovanju iskustva bolesti i medicinske prakse je neupitan. Ukazivanjem na negativne posljedice, rjenikom Lakoffa i Johnsona, naglaavanja i skrivanja odreenih aspekata pojma bolesti upotrebom odreenih metafora, otrom kritikom paternalistikih i militaristikih poimanja medicine, te zahtjevom za revidiranjem ustaljenih i samorazumljivih obrazaca miljenja i djelovanja, Sontag je dala vaan prilog nastojanjima za ponovnu humanizaciju medicine. Posebno je znaajna i njena kritika upotrebe odreenih boles ti poput raka kao ishodinih domena metaforikog strukturiranja drutvenih, politikih i drugih fenomena, to je tema koja zasluuje zasebnu raspravu te je na ovom mjestu neu moi uzeti u obzir.

Pluralizam metafora u medicinskoj praksi

Nakon to sam nastojao primjerima prikazati naine na koje metafore mogu oblikovati nae razumijevanje iskustava zdravlja i bolesti te time uvjetovati nae djelovanje u svrhu odravanja zdravlja, pokuat u izloiti potencijalne doprinose koje bi kognitivna teorija metafore mogla dati u promiljanju izvora i rjeenja krize suvremene medicine. Prije svega, vano je istaknuti da se rasprava ne bi pokazala plodnom kada bi se krenulo pitati koja od metafora je ispravnija ili blia istini, budui da je u naravi metafora da istodobno naglaavaju i zasjenjuju aspekte pojmova koje strukturiraju. Primjerice, usprkos tomu to je iz vie pravaca kritiziran, za trenutno prevladavajui biomedi cinski model teko moemo rei da je u potpunosti neispravan i da bi ga trebalo napustiti. Potraga za biolokim uzrocima bolest te znanja i tehnologije razvijene u svrhu njihova lijeenja uvelike su pridonijeli poboljanjima uvjeta ljudskog ivota te se ne moe olako zanemariti potencijal tog modela za budue uspjeno djelovanje u tom pravcu. S druge strane, poimanje bolesti kao neuspjenog upravljanja ivotom, uzeto kao dominantan pogled, moe prouzroiti probleme poput pretjeranog pridavanja panje socijalnim faktorima, ili ak izazivanja osjeaja krivnje za vlastitu situaciju koja moe dovesti do odustajanja od traenja pomoi (kako je to Sontag upeatljivo istaknula) u sluajevima kada postoje adekvatne biomedicinske terapije. Ono to je potrebno initi je ukazivati na probleme koji bi nastali kada bi se bilo koja od tih metafora nametnula kao dominantna i kada bi se na temelju nje odreivalo to je apsolutna i objektivna istina.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

137

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

Stoga bi moda bilo prikladnije pitanju metafora u medicini pristupiti kroz prizmu pluralizma metafora. Takav pristup podrazumijevao bi da se razliite metafore koje se susreu u medicinskoj teoriji i praksi promatraju kao ravnopravni konstituenti u oblikovanju kompleksnih pojmova zdravlja i bolesti te bi zahtijevao kontinuirano promiljanje naina na koje doprinose ciljevima medicine naglaavanjem odreenih aspekata kako u pojedinim sluajevima tako i na temeljnoj konceptualnoj razini. Prva pretpostavka takvom pristupu je razvijanje svijesti o tome da metafore uvelike oblikuju stvarnost te da izvlaimo zakljuke, postavljamo ciljeve, obvezujemo se i izvravamo planove, sve na temelju toga kako dijelom strukturiramo naa iskustva, svjesno ili nesvjesno, pomou metafora.62 Svijest o tomu znai ujedno i svijest da metafore koje svakodnevno koristimo i smatramo samorazumljivima nisu jedini mogui nain opisa stvarnosti, nego su odraz sklopa socijalnih, povijesnih i kulturnih kontingencija, kao i prethodnih osobnih iskustava. Iz toga proizlazi zadatak razvijanja fleksibilnog odnosa prema razliitim uvrijeenim metaforama kao i otvorenosti prema pojavi moguih novih metafora kojima se nastoje sagledati iskustva na drukiji nain. U medicinskoj praksi pluralistiki pristup metaforama znaio bi nastojanje da se u obzir uzmu svi aspekti kojima razliite konvencionalne i nekonvencionalne metafore odreuju poimanje zdravlja i bolesti te bi mu kao orijentacijski model odgovarao bio-psiho-socijalni model unutar kojeg je takav pluralizam uope i mogu. Preciznije, to bi znailo ponovno davanje znaaja osobnim iskustvima i narativima kojima osobe koje trae medicinsku pomo oblikuju i prenose ta iskustva, kao i izvanjskim faktorima koji utjeu na preuzimanje uloge oboljeloga. Budui da u tom pogledu iskustvu bolesti moe znaajno pridonijeti gubitak smisla unutar ivotnih pria, te da put k ozdravljenju uz tjelesni oporavak znai i povratak smisla, velika se vanost pridaje ulozi lijenika kao savjetnika, psihoterapeuta, te razvijanju psiholokih, komunikativnih i narativnih vjetina potrebnih za tu ulogu. Ukoliko pacijenti sa sobom donose razliite osobne iskustvene, socijalne i kulturne pozadine te metafore koje se mogu znaajno razlikovati od onih koje u komunikacijski odnos unosi lijenik, utoliko je sposobnost lijenika da razvije fleksibilan odnos prema vlastitim metaforama za uspjenu uspostavu komunikacije i meusobnog razumijevanja znaajniji. Posebno se to odnosi na sluajeve kada se radi o pripadnicima kultura koji imaju bitno drugaije pojmove zdravlja i bolesti, sluajeve u kojima je od primarne vanosti svijest da je medicinski model kojeg je lijenik usvojio medicinskim odgojem i naobrazbom samo jedan od kulturnih modela kojim je mogue objasniti iskustva zdravlja i bolesti i djelovati prema tim objanjenima. Kvaliteta odnosa lijenika i pacijenta kao klju za povratak humaniziranog karaktera medicine, kao i sama kvaliteta medicinskih intervencija, kako zakljuuje Schachtner, poveava se ukoliko lijenici na raspolaganju nemaju samo jedan metaforiki koncept, nego se mogu osloniti na razliite metafore kada se suoavaju s razliitim bolestima,
58 60

Barbara Clow, Whos Afraid of Susan Sontag?, Social History of Medicine 14 (2/2001), str. 293312.
59

B. Clow, Whos Afraid of Susan Sontag?, str. 311.

61

J. Coulehan, Metaphor and Medicine: Narrative in Clinical Practice, str. 8889.

Susan Sontag, AIDS and Its Metaphors, Far rar, Strauss & Giroux, New York 1989.
62

G. Lakoff, M. Johnson, Metaphors We Live By, str. 158.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (121138)

138

K. Babel, Metafore zdravlja i bolesti u medicinskoj praksi

razliitim pacijentima i njihovim ivotnim perspektivama.63 Uzeti u obzir cjelinu osobnosti pacijenta, to je preduvjet humanog odnosa u medicinskoj praksi, znai uzeti u obzir i njegove metafore. S druge strane, prihvaanjem socijalnih, politiko-ekonomskih i ekolokih faktora kao jednako vanih, a esto i vanijih od individualnih biolokih faktora, za ouvanje ili naruavanje zdravlja pojedinca kao i odreene zajednice, javlja se potreba za dodatnim aktivizmom medicinskih i javnozdravstvenih djelatnika u irem drutvenom i politikom kontekstu kako bi se na adekvatan nain uhvatilo u kotac s takvim izvorima bolesti. To bi u sebi obuhvaalo ne samo pridavanje veeg znaaja preventivnoj medicini i brigu oko poboljanja opih ivotnih uvjeta, nego i kritiko promiljanje diskurs koji pridonose krizi medicine upitnim motivima u donoenju zdravstvene politike, kao i konkretno djelovanje u tom smjeru stvaranjem alternativnih diskursa. Zadatak je tim ozbiljniji kada imamo u vidu da je, kako istie Engel, mo vladajuih interesa, socijalnih, politikih i ekonomskih, snana prepreka bilo kakvom efektivnom napadu na biomedicinski dogmatizam.64 Svijest da metafore oblikuju, kao i o nainima na koji oblikuju, na konceptualni sustav otvara mogunost da, tamo gdje se uvidi disfunkcionalnost, ponudimo alternativne metafore koje bi pojmove zdravlja i bolesti strukturirale tako da anuliraju negativne posljedice zanemarenosti odreenih aspekata tih pojmova oblikovanih uvrijeenim metaforama ili da obuhvate pojedinane aspekte tih pojmova u jedan iri pogled. Trajno prisutna refleksija i otvorenost prema novim moguim nainima strukturiranja temeljnih pojmova i ciljeva medicine smjernice su koje zagovara pluralistiki pristup metaforama po kojima ivimo, bolujemo, ozdravljamo, a u konanici i umiremo.
Kreimir Babel

Metaphors of Health and Illness in Medical Practice

Abstract

In this paper I will attempt to point out possible contributions of considering metaphors as principles of cognition to the discussion on conceptual grounds of crisis in medicine. Hence the first part will be a brief review of the basic features of cognitive theory of metaphor in the works of Georg Lakoff and Mark Johnson, which will serve as guidelines in examining metaphors of health and illness. The second part will deal with conventional metaphors associated with the notions of illness and health in everyday speech as well as in scientific and professional medical discourses. I will try to indicate the ways in which these metaphors influence notions of health and illness, thus directing actions in medical practice, which is the place where the crisis of medicine is most clearly manifested in the form of dehumanised character of relationship between medical practice participants. Unconventional, alternative metaphors and their potential for establishing different, more humane notions and principles which could guide medical practice will also be discussed. Finally, I will offer one such proposal which follows the basic ideas of cognitive theory of metaphor.
Key words crisis of medicine, health, illness, metaphors, cognitive theory of metaphor, pluralism of metaphors

63

64

C. Schachtner, Images of Health and Dise ase in Medical Practice, str. 92.

G. L. Engel, The Need for a New Medical Model: A Challenge for Biomedicine, str. 135.