DAFER KUDUMOVI

M A T E R I J A L I II
SARAJEVO, 2010.
Univerzitet u Tuzli
Mainski fakultet Tuzla
Udbenik ; Materijali I I
Autor ; dr. sc, Dafer Kudumovi
Izdava ; Univerzitet u Tuzli , Mainski fakultet Tuzla , Tuzla
Recezenti ; dr. sc, Paaga Muratovi,
Redovni profesor Mainski fakultet Tuzla , u Tuzli

dr.sc, Fuad Begovac,
Redovni profesor Metalurki fakultet Zenica, u Zenici
Lektor; Adisa Spahi, prof.
Tehniko ureenje, C.P.A. Kalesija
Tisak ; 400 komada
Broj strana 262.
tampa ; C.P.A. Kalesija
CIP- Katalogizacija i publikacija
Nacionalna i Univerzitetska bibliopteka
Bosne i Hercegovine Sarajevo
ISBN-
Dafer Kudumovi,
Materijali II , Mainski fakultet Tuzla , u Tuzli, septembar 2009.
Godina izdanja 2010. I izdanje
Godina tampanja 2010.
Predgovor
U konvencionalne sastave struktura materijala, bez kojih je teko i
zamisliti bilo kakvu proizvodnju spadaju metali i njihove legure, dok svi drugi
se mogu svrstati u drugi plan , te ovdje e biti najvie rasprave o metalima i
legurama , odnosno o njihovom utvrivanju sastava , grekama na
konstrukcijama , gdje se problemi mogu utvrivati uglavnom na dvije osnovne
skupine ispitivanja i to metodama sa razaranjem i metodama bez
razaranja materijala odnosno konstrukcija.Ispitivanja materijala ne vre se
samo radi utvrivanja osobina prilikom proizvodnje ili prijema ve i u svrhu
utvrivanja naina upotrebe i odgovornosti, ali i u cilju poboljanja osobina
kako bi se dobili materijali za nove proizvode, odnosno nova podruja
primjene. Dostignua na polju gradnje automobila, eljeznica, svemirskih
letjelica, brodova, turbina itd. pored raznih faktora razvoja, veliki utjecaj dalo
je ispitivanje metalnih materijala i konstrukcija.
Veoma podesne mehanike osobine koje se utvruju - ispituju jednim od
mehanikih postupaka ispitivanja doprinijele su veoma rasprostranjenoj
primjeni metalnih materijala(metala) kao gradivnih materijala .
Svakodnevni tehniki razvoj prati izvoenje novih i usavravanje
postojeih metoda i postupaka ispitivanja, kao i opta tenja za njihovu
meunarodnu primjenu.
U ovom udbeniku posebna panja posveena je nazivu i oznaavanju
mehanikih osobina i oznaavanju materijala koji su usklaeni sa EN, ISO
standardima,a koje je preuzeo i bosanski standard.
Tamo gdje standardi jo nisu preuzeti ili ne postoje, navedeni su standardi
koji se koriste i danas na podruju Bosne i Hercegovine ili njenom okruenju
(dakle u nedostatku odgovarajuih standarda jo je u upotrebi stari JUS-
standard).
Udbenik je prije svega namijenjen studentima dodiplomskog studija
tehnikih fakulteta, a posebno moe koristiti kao i pomagalo svim
strunjacima koji se susreu s ispitivanjima, izborom i primjenom materijala
(matala i njihovih legura), te proizvodnjom, upotrebom i ispitivanjem metalnih
proizvoda, prije svega metalnih konstrukcija.
Po zavretku ovog udbenika posebno se zahvaljujem svima koji su mi na
bilo koji nain pomogli da ovaj udbenik bude zavren. Naravno posebno sam
zahvalan recezentima ovog udbenika.Posebnu zahvalnost dugujem mojoj
porodici koja me podravala u pisanju i zavravanju ove knjige, da nae svoje
mjesto u namjeni, kako u edukaciji studenata , takoe i primjeni u praksi.
Takoe se zahvaljujem svima koji mi budu dali sugestije u dobroj namjeri da
ovaj udbenik u narednim izdanjima bude bolji.
U Tuzli, aprila 2009. Autor
Uvod
Savremeno mainsko inenjerstvo za izradu konstrukcija, ureaja i alata za
procesnu industriju, raznih maina i alata, artikala iroke potronje i dr., koristi
materijale razliitog porijekla, sastava i strukture.
Primjena ovako brojnih raznovrsnih materijala zahtijeva poznavanje njihovih
svojstava.
Ako se promatra krai historijski pregled vanih godina i naunika za razvoj
preteno mehanikih ispitivanja materijala pripada vremenu od 16. do druge
polovine 20. vijeka, dok su metode bez razaranja novijeg vremena
Vremenski period iza II svjetskog rata do kraja 20. vijeka moe se smatrati
periodom usavravanja postojeih metoda ispitivanja materijala i razvojem novih
metoda ispitivanja i tehnologija sve radi osiguravanja bolje pouzdanosti materijala
u upotrebi.
Novija metoda ispitivanja materijala na primjer je elektronska mikroskopija,
pomou koje je mogue istraivanje greaka kristalne reetke, a na podruju
mehanikih ispitivanja - lomna ilavost.
Svajstva materijala zavise od hemijskog svojstva materijala, naina
proizvodnje, njihove dorade i zavrne obrade.
U eksploatacionim uvjetima materijali se pojavljuju u vie agregatnih stanja,
kao npr.: gasovitom, tenom, vrstom i plazma stanju.
U kom agregatnom stanju e se nalaziti materijal zavisi od osnovnih
termodinamikih veliina (temperature i pritiska) u kojim se koristi materijal.
Iz tog razloga se materijali dijele na:
-glavne ili konstrukcione,
-pomone i
-pogonske materijale.
Sve ono od ega su napravljeni predmeti koji nas okruuju nazivamo
materijalima.
U prirodi postoji veliki broj materijala koji imaju razliite osobine koje se
mogu dobiti kombinacijama samo 105 elemenata periodnog sistema,od kojih su
76 metali. U irem smislu tehniki materijali mogu biti mainski, graevinski,
elektrotehniki, tekstilni itd.
Etape civilizacije vezane su za nazive materijala dotinih doba (kameno,
bakarno, bronzano, eljezno itd.).
Osobine materijala su veoma bitne i presudne prilikom izbora materijala jer
upravo od tih osobina zavisi i to kako e se materijal ponaati u radnom okruenju
u kojem ga koristimo.
Ipak nauka o materijalima ustvari izuava uzronu zavisnost izmeu
zakonitosti i procesa proizvodnje materijala i njihovih svojstava.
Predmet ovog udbenika odnosi se na mainske materijale, prije svega na
njihova ispitivanja.
1. ZADACI I VRSTE ISPITIVANJA MATERIJALA
I KONSTRUKCIJA

Temelje nauno-tehniko razvoja ine materijali, energetika i automatizacija.
Intenzitet razvoja energetike i automatizacije zavisio je znaajno od razvoja
materijala. Upravo zato se nauci o materijalima poklanja posebna panja. Nauka o
materijalima povezuje fizikalnu hemiju i fiziku vrstog stanja.
Preciznije reeno nauka o materijalima izuava zavisnost izmeu hemijskog
sastava, strukturne grae i svojstava materijala, kao i njihovo ponaanje pod
djelovanjem mehanikih, hemijskih i elektromagnetnih utjecaja.
Ispitivanje materijala je podruje nauke o materijalima koje je usko povezano s
drugim naukama u inenjerstvu kao to su: mehanika vrstog tijela, tehnika
konstruisanja, tehnika proizvodnje i prerade i tehnika automatizacije.
Vaniji zadaci ispitivanja materijala su:
Kvantitativno izraavanje karakteristike i svojstava
materijala kao i odreivanje pogodnih veliina u obliku
upotrebljivih vrijednosti;
Automatizirana kontrola promjena svojstava materijala,
koje nastaju kod proizvodnje, prerade i obrade materijala s
otkrivanjem moguih greaka materijala, koja mora biti ireg
obsega i kontinuirana;
Nakon propisanog odreenog vremena eksploatacije
stalno se vri periodina kontrola stanja materijala ili
konstrukcija ;
Stalno ili u propisanim vremenima istraivanje sluajeva
raznih oteenja kao i uzroka lomova mainskih dijelova ili
konstrukcija u eksploataciji;
Istraivanje i razvoj procesa dobivanja novih materijala
itd.
Kod polikristalnih materijala veliina i oblik zrna posebno utiu na mehanike
osobine. Materijali metali krupnozrne strukture uglavnom imaju manju zateznu
vrstou i tvrdou. Materijalima sitnozrne strukture vea je zatezna vrstoa i
tvrdoa.Na osobine materijala utiu i drugi nedostaci kristalne reetke: takaste
greke, linijske greke, nehomogenosti hemijskog sastava u materijalu.
Kod viefaznih materijala mehanike osobine zavise od koliine pojedinih faza,
njihovog oblika i rasporeda faza.
Veliine koje se primjenjuju pri odreenim ispitivanjima materijala i
konstrukcija date su u tabeli 1.1., dok su fizikalna svojstva data data u tabeli 1.2.
Amorfni materijali nemaju pravilan raspored atoma ili molekula u
zapremini materijala. Oni su izotropni. Nemaju odreenu temperaturu topljenja,
ve temperaturni interval omekavanja. Osobine amorfnih materijala zavise od
hemijskog sastava: veliine, oblika, i rasporeda molekula koji grade materijal,
naina dobijanja i reima obrade.
Tabela1.1.Veliine i njihove oznake u SI-sistemu u primjeni pri ispitivanju
Veliina SI jedinica Faktor konverzije
Taan Priblian
Sila N 9,80665 10
Pritisak ( tlak) N/mm
2
=Mpa
Bar=10
5
Pa
Pa
Pa
9,80665
0,980665
9,80655
133,322
10
1
10
133,3
Moment sile Nm 9,80665 10
Energija, rad J 9,80655 10
Koliina topline J
KJ
4,1868
4,1868
4,19
4,19
Snaga kW 0,73549875 0,74
Toplotna
provodljivost
W/(cm*K)
W/(cm*K)
4,1868
1,163
4,19
1,16
Specifini toplinski
kapacitet
J/(kg*K)
J/(g*K)
4,1868*10
3
4,1868
4,19*10
3
4,19
Koeficijent toplinske
provodnosti
W/(cm
2
*K)
W/(m
2
*K)
4,1868
1,163
4,19
1,16
Dinamiki viskozitet Pa*s=N*s/m
2
10
-1
Kinematiki
viskozitet
Cm
2
/s
M
2
/s
1
10
-4
Magnetni fluks Wb
n Wb
10
-8
10
Gustina magnetnog
fluksa
T
mT
10
-4
10
-1
Jaina magnetnog
polja
A/m
A/cm
10
3
/4

10/4

79,6
0,796
Izbor materijala se vri na osnovu zahtijeva projekta, mogunosto
objezbeivanja potrebnih osobina materijala.
Na izbor materijala utie cijena, mogunosti nabavke i to u to prikladnijem
obliku i rezervi koje posjeduje zamlja.
Projektant ili konstruktor treba da ima na umu da savremena nauka o
materijalima ne bavi se samo klasinim izborom materijala, ve i projektovanjem i
dobivanjem novih materijala za odreene potrebe koje uslovljava projektni zadatak,
a ije karakteristke treba ispitivati-utvrditi.
Za projekte gdje nije mogue izvriti izbor standardnih materijala, treba
zahtijevati projektovanje novih materijala, koji svojim osobinama zadovoljavaju
uvjete projekta, naravno prije upotrebe bilo kojeg od datih, izabranih materijala
moraju se ispitivati ili mora se ispitivati izraena konstrukcija , a time se odreuje
njena funkcionalnost.
Opa podjela vrsta ispitivanja materijala s ciljevima je na :
a.) sa razaranjem i b.) bez razaranja .
Tabela 1.2. Fizika svojstva nekih materijala na 20C
Metali/Nemetali Gustina Temperatura Specifina toplinska Toplinska
topljenja kapacitivnost provodljivost
kg/m
3
x 10
3
C J/kg

K W/m K
Metali
Aluminijum 2,70 660 900 222
Legure aluminijuma 2,63 - 2,82 476 - 654 880 - 920 121 - 239
Bakar 8,97 1082 385 393
Legure bakra 7,47 - 8,94 885 - 1260 377-435 29 - 234
Livena gvoza 7,86 1537 460 74
elici 6,92 - 9,13 1371 - 1532 448 - 502 15- 52
Olovo 11,35 327 130 35
Legure olova 8,85 - 11,35 182 - 326 126 - 188 24 - 46
Magnezijum 1,74 650 1025 154
Legure magnezijuma 1,77 - 1,78 610 - 621 1046 75 - 138
Nikl 8,91 1453 440 92
Legure nikla 7,75 - 8,85 1110 - 1454 381 - 544 12 - 63
Titan 4,51 1668 519 17
Legure titana 4,43 - 4,70 1549 - 1649 502 - 544 8 - 12
Volfram 19,29 3410 138 166
Nemetali
Keramika 23,0 - 55,0 - 750 - 950 10 - 17
Staklo 24,0 - 27,0 580 - 1544 500 - 850 0,6 - 1,7
Plastika 9,0 - 20,0 110 - 330 1000 - 2000 0,1 - 0,4
Ispitivanja sa razaranjem mogu se podijeliti na;
-mehanika,
-tehnoloka,
-hemijska,
.metalurka
-fizika i
-eksploataciona.
Ispitivanja bez razaranja mogu se podijeliti na;
-radiografska,
-ultrazvuna,
-magnetska i
-ispitivanja penetrantima .
Svojstva materijala su openito posljedica njegovog strukturnog stanja.
Pravilnim izborom odreenog materijala i tehnolokog procesa postie se
ciljano strukturno stanje, koje daje materijalu potrebna mehanika,odnosno
eksploataciona svojstva.

S gledita ininjera (mainaca, metalurga, graevinaca itd.) temeljna
svojstva materijala su mehanika: vrstoa, napon teenja, modul
elastinosti, izduenje, ilavost, tvrdoa, dinamika izdrljivost.
Svojstvo ili karakteristika materijala predstavlja mjerljivu veliinu
materijala, koja se moe brojano odrediti pomou standardizovanih
metoda ispitivanja, npr. zatezna vrstoa nekog elika, m=700 MPa.
Opa podjela svojstava materijala koji se primijenjuju u tehnici kod izbora
materijala za izradu mainskih dijelova i konstrukcije data je na slici 1.1.
Prema vrstama ispitivanja materijala pregled svojstava koja se utvruju mogu
se prikazati na slijedei nain;
1. Mehanika:Temeljna svojstva materijala kao:vrstoa,ilavost,tvrdoa itd.
2. Metalografska: Mikro i makrostruktura, veliina zrna, troskin broj,
stanje termike obrade itd.
3. Hemijska: Sadraj elemenata tj. hemijski sastav , zatim otpornost prema
koroziji itd.
4.Tehnoloka svojstva materijala pokazuju njegovu sposobnost za obradu
razliitim postupcima, kao to su: livkost, deformabilnost u vruem ili
hladnom stanju, zavarljivost, rezljivost odvajanjem estica, sabijanje, savijanje,
duboko izvlaenje lima, spljotavanje cijevi, namotavanje ice oko jezgre i sl.
Ocjenjivanje je opisno: zadovoljava ili ne zadovoljava, zavisno od toga da li je
ispunjen propisani kriterij ili ne.
5. Fizika svojstva su elektrina,magnetna, toplotna, optika, mehanika itd.
6. Eksploataciona svojstva pokazuju otpornost materijalu u upotrebi. To su
npr. otpornost na troenje, mehanika svojstva proizvoda i slino.
U ovom udbeniku obradie se samo neke vane metode utvrivanja
svojstava i stanja kod navedenih vrsta ispitivanja i materijala.
7. Stanje struktura materijala moe se ispitivati metodama bez razaranja.
Kod ovih ispitivanja uzorak se ne razara te se ovi postupci mogu primijeniti na
dijelovima koji e se i dalje upotrebljavati, a sam postupak ispitivanja vri se
ve predhodno navedenim metodama. Ispituju se svojstva prema pukotinama i
ostalim grekama u materijalima kao: poroznost, lunker, dvoplatnost itd.
Osnovne osobine (kriterije) koje materijal mora zadovoljiti da bi se koristio za
izradu mainskih dijelova i konstrukcija su:
- Tehnologinost (mogunost obrade raspoloivim tehnologijama obrade)
- Ekonominost (cijena materijala mora biti prihvatljiva tritu)
- Ekologinost (da ne zagauje okolinu i da se moe reciklirati)
Da bi se izvrio pravilan izbor materijala za izradu odreenog mainskog
elementa ili konstrukcije neophodno je dakle zadovoljiti niz zahtijeva.
Jedan od naina izbora materijala, primjenjujui zahtijeve za razliitim
osobina na tabeli 1.3. je upotrebom tzv. izbornih karata slika 1.1. (danas
dostupne putem razliitih komercijalnih software-skih paketa).
IZBOR MATERIJALA
Osobine materijala Ekonominost Tehnologinost
vrstoa
Tvrdoa
ilavost
Elastinost
Otpornost na
koroziju
Otpornost na
zamor
Otpornost na
zamor
Otpornost na
puzanje
Fizike osobine
Elektrine
osobine
Termike osobine
Dostupnost
materijala
Cijena materijala
Vrijeme
proizvodnje
Trokovi
proizvodnje
Trokovi livenja
ili kovanja
Trokovi spajanja
Trokovi obrade
rezanjem
Trokovi
sklapanja
Trokovi
modeliranja
Kovljivost
Plastinost
Livljivost
Obradljivost
Zavarljivost
Termika
obradljivost
Tabela 1.3 Izbor materijala za izradu mainskih dijelova i konstrukcije
Slika 1.1. Primjer izborne karte
2. ISPITIVANJA SA RAZARANJEM
2.1. MEHANIKA SVOJSTVA MATERIJALA I
ISPITIVANJA
Opta podjela mehanikih svojstava i uslova ispitivanja je slijedea:
a.) Prema vrsti optereenja na: zatezanje, pritisak,savijanje, uvijanje,
smicanje te kombinacije kao zatezanje i pritisak itd;
Svi konstrukcijski materijali imaju zajedniko svojstvo,a to je njihova
vrstoa. vrstoa je otpor materijala protiv deformacije i loma ili
sposobnost materijala da podnosi naprezanja koja su prouzrokovana
vanjskim silama. Konstrukcijski materijali su iz tih razloga uvijek materijali u
vrstom stanju; plinovi i tekuine ne mogu permanentno preuzeti naprezanja.
Pored vrstoe vana svojstva za konstrukcijske materijale su
savitljivost, tvrdoa i ilavost. Danas se postavljaju strogi zahtjevi prema
konstrukcijskim materijala. Oni moraju imati dostatnu vrstou da mogu
izdrati velika optereenja, moraju biti otporni prema koroziji i troenju,
moraju biti obradivi itd.
Selekcija materijala se vri usporedbom njihovih mehanikih svojstava.
Prvi korak u selekciji je analiza namjene dijela iz koje odreujemo potrebne
karakteristike materijala. Da li materijal mora biti vrst, krut ili savitljiv? Da li
e on biti izloen ponavljajuem ili iznenadnom optereenju? Na visokim ili
niskim temperaturama? Cijena materijala i njihova obrada su naravno vrlo
vani faktori kod izbora materijala.
Kada smo odredili koja svojstva materijal mora imati moemo
pristupiti selekciji. Selekciju materijala vrimo usporeivanjem standardnih
podataka iz prirunika. Vano je znati kako se dolo do tih podataka, to oni
znae i shvatiti da su tabelarni podaci dobiveni u testovima u odreenim
uvjetima, koji ne moraju biti potpuno isti u realnom ivotu dijelova.
Postoji veza izmeu svojstava materijala i kristalne strukture (s
odstupanjima izmeu idealnog stanja i zrnate strukture). Iz poznatih podataka
strukture materijala nije mogue direktno proraunati svojstva materijala s
dovoljnom tanou. Zato se sva svojstva materijala odreuju ispitivanjima
koja zovemo eksperimentalna ispitivanja.
Upoznat emo se s nekoliko standardnih metoda ispitivanja materijala,
koja se koriste za mjerenje otpornosti materijala prema utjecaju vanjskih sila.
Ove metode ispitivanja primjenjuju se kod metala, ali se mogu takoer
primijeniti, s nekim modifikacijama, i za druge materijale. Kao to su plastine
mase, drvo, guma, papir i dr. Rezultati ovih testova su mehanika svojstva
materijala.
b.) Prema brzini djelovanja optereenja mogu se takoe promatrati kao:
statiko i dinamiko.
- Statika optereenja na zatezanje, pritisak, savijanje, uvijanje i smicanje,
obino su kratkotrajna (kada traju cca desetak minuta), a neka od njih mogu
biti i dugotrajna kod ispitivanja puzanja i relaksacije (kada mogu trajati od 45
do 100 000 sati).
Prema nainu djelovanja optereenja na: zatezanje, pritisak,savijanje, uvijanje,
smicanje te kombinacije kao zatezanje i pritisak itd. mogu se prikazati prema
slici sl.2.1.
Slika 2.1. Vrste optereenja
-Dinamika optereenja mogu biti udarna(brzina udara arpijeva-(Charpyj)
klatna obino je 5,5 m/s) ili promjenljiva(s istosmjernim ciklusima na pritisak
ili zatezanje i naizmjenina s kombinacijama zatezanje i pritisak).
Dinamika promjenljiva optereenja osim na zatezanje i pritisak, mogu biti jo
na savijanje i uvijanje; Na osnovu izneenog pored statikih naprezanja
dinamika se mogu prikazati na slici 2.2.
-Prema temperaturi ispitivanja: na sobnoj, na povienoj i na snienoj
temperaturi. Najee se vre ispitivanja na sobnoj temperaturi (izmeu 10 i 35
C ), zatim pod kontrolisanim uvjetima na temperaturi 23 5 C (npr. za
puzanje, relaksacija itd.), te na snienoj temperaturi (npr. udarne radnje loma
na 20 C) i na povienoj temperaturi (npr. puzanje na temperaturama +400,
+500, +600 C itd.);
-Prema trajanju djelovanja optereenja na: kratkotrajna i dugotrajna, kako
je to ve reeno) (slika 2.3.).
F , M-optereenja(sile ili momenti) , t-vrijeme
Slika 2.2.Podjela optereenja na osnovu dejstva sile
Slika 2.3. Uporedni izgled statikih i dinamikih optereenja
2.1.1. Mehanike osobine
Da bi se pravilno izvrilo dimenzionisanje dijelova izraenih od datih
materijala, neophodno je poznavanje mehanikih svojstava-osobina, kako pri
dejstvu spoljnih sila ne bi dolo do neeljenih deformacija, a u nekim
sluajevima i do lomova dijelova. Prema tome, mehanika svojstva-osobine
materijala objanjavaju povezanost izmeu spoljnih sila i njima izazvanih
deformacija.Faktori koji se moraju uzeti u obzir pri mehanikim ispitivanjima
materijala, a koji direktno i odreuju mehanike osobine materijala pri
razliitim uslovima eksploatacije su:
- Vrsta naprezanja (zatezanje, pritisak, savijanje, uvijanje, ili kombinacija datih
optereenja),
- Nain dejstva sile (statiko ili dinamiko),
- Temperatura ispitivanja (niske, sobne, poviene, termiki ok).
Sva podjela pregled mehanikih ispitivanja moe se prikazati shemom 2.1. i
opi prikaz ispitivanja dat je shemom 2.2.
Shema 2.1. Prikaz mehanikih ispitivanja( sav tekst pregledati)
Shema 2.2. Opa ispitivanja
2.2. Statike metode ispitivanja
Prema nainu djelovanja optereenja, statiko optereenje moe se odnositi
na : zatezanje, pritisak,savijanje,uvijanje, smicanje te kombinacije kao
zatezanje i pritisak itd shemi 2.1.(mehanika ispitivanja)
2.2.1. Ispitivanje zatezanjem
Ispitivanje zatezanjem ubraja se u najvanija mehanika ispitivanja
materijala, jer ono daje najvie vanih upotrebnih svojstava, kao to su:napon
teenja, zatezna vrstoa, modul elastinosti, izduenje (istezanje), suenje itd.
Leonardo da Vinci je jedan od naunika koji je meu prvima izvodio i opisao
prve eksperimente zatezanjem na ici radi odreivanja zatezne vrstoe.
Metoda ispitivanja zatezanjem daje vanost vidljivu iz slijedeeg:
- daje najbolji opis ponaanja materijala pod optereenjem,
- dobijeni podaci o svojstvima materijala najvie se koriste za
proraun i dimenzionisanje elemenata maina i konstrukcija,
- dobijeni podaci omoguavaju jednostavnu kontrolu tehnolokih
procesa raznih proizvoda i svojstava novih materijala,
- iz svojstava otpornosti materijala mogu se priblino odrediti i
druga vana svojstva za praksu (kao tvrdoa, dinamika
izdrljivost itd.),
- jednostavno se izvodi i lako se izraunavaju temeljna svojstva.
Zbog svega navedenog se u mehanikim laboratorijima najee vre
ispitivanja zatezne vrstoe i ilavosti materijala .
2.2.2. Maine za ispitivanja zatezanjem
Ispitno tijelo, tzv. epruveta, se kod statikih kratkotrajnih ispitivanja, se
izlae u maini za mehanika ispitivanja materijala postepenom porastu
jednoosnog optereenja sve do njezinog loma, odnosno kidanja. Maina, pri
tome mora osigurati jednako prenoenje sile na epruvetu u uzdunom pravcu
uz istovremenu registraciju optereenja na skali manometra s klatnom, kao i
crtanje dijagrama na ploteru. Na slici 2.4 dat je izgled univerzalne maine za
statika ispitivanja metala s optereenjem do 200kN, tj.data je jedna
savremenija univerzalna kidalica do 200 kN.

Slika 2.4. Univerzalna maina za ispitivanje zatezanjem

Ovakve maine se najee sreu u mehanikim laboratorijama irom
svijeta, a pored ispitivanja zatezanjem mogu se koristiti i za ostala statika
ispitivanja (uglavnom sva izuzev uvijanja).
Donja stezna glava je pri ispitivanju nepokretna, a moe se podeavati
prije ispitivanja pomou odgovarajue ruice. Gornja stezna glava vezana je
pomou stubova za radni cilindar u kojem se kree klip pomou pritiska ulja.
Pri ispitivanju zatezanjem pomie se prema gore gornja stezna glava sve do
loma epruvete uz istovremeno oitavanje optereenja na skali manometra i
crtanje dijagrama u koordinatama F-L ili - (isti je oblik dijagrama), kao
slika 2.7. a.) i b.).
Jedna od posebnih maina za ispitivanje materijala univerzalnog
karaktera je savremena kidalica firme Zwick slika 2.5.
Prostor izmeu radnog cilindra i gornje stezne glave koristi se za
statika ispitivanja savijanjem i pritiskom, kao i za tehnoloka ispitivanja
sabijanjem.
Za ispitivanje smicanjem koriste se stezne glave kao i kod ispitivanja
zatezanjem. U njih se postavlja posebni ureaj za smicanje (princip izvlaenja
"noa iz viljuke") s odgovarajuom cilindrinom epruvetom (obino 5x50
mm). ema 2.3. ispitivanja zatezanjem mogu se prikazati na slijedei nain ;
ISPITIVANJE
ZATEZANJEM
S
V
O
J
S
T
V
A

O
T
P
O
R
N
O
S
T
I
S
P
O
S
O
B
N
O
S
T
D
E
F
O
R
M
A
C
I
J
A
ZATEZNA
VRSTOA
GRANICA
TEENJA
GRANICA
PROPORCIJALN -
OSTI
GRANICA
ELASTINOSTI
MODUL
ELASTINOSTI
IZDUENJE
KONTRAKCIJA
RAVNOMJERNA
DEFORMACIJA
Shema 2.3. Ispitivanja zateznjem
Ispitivanje zatezanjem se izvodi na:
Normalnim (sobnim) temperaturama
Povienim temperaturama
Snienim temperaturam
Normalnim (sobnim) temperaturama (na 23 5C)
o odreivanje svojstava otpornosti
o odreivanje sposobnosti deformacije
Povienim temperaturama
o sa krakotrajnim zagrijevanjem
o sa dugotrajnim zagrijevanjem
- ispitivanje na puzanje
- ispitivanje na relaksaciju
Snienim temperaturama
Kidalice za ispitivanje zatezanjem mogu biti hidrauline kidalice i
mehanike univerzalne kidalice, kao na slikama 2.5.a i 2.5.b

Slika 2.5.a Elektromehanika kidalica SCHENCK-TREBEL RM 100
Slika 2.5. b Savremena kidalica firme Zwick
Na slijedeoj slici 2.6. dat je ematski prikaz jedne univerzalne
hidrauline kidalice sa naznaenim sastavnim dijelovima. Da bi elastina
deformacija bila to manja, konstrukcija stabilnog okvira maine mora biti
ovakve izvedbe. Epruveta i maina ine jednu cjelinu, pri ispitivanju
zatezanjem, a rezultati ispitivanja zavise kako od materijala epruvete i uslova
ispitivanja kao i od karakteristika same maine.
Kod optereenja na zatezanje epruvete prenosi se optereenje i na dijelove
maine, koji se smiju samo elastino deformisati, dok se epruveta prvo
deformie elastino, a zatim plastino sve do loma. Maine koje imaju
veliku konstantu krutosti (obino su na mehaniki pogon),zovu se tvrdim
kidalicama npr. za ispitivanje puzanjem, dok maine s malom konstantom
krutosti su meke kidalice (maine s hidraulinim pogonom). Maine s
hidraulinim ne mogu registrovati brze promjene optereenja, dok sa
mehanikim pogonom mogu registrovati promjene optereenja. Za manja
optereenja koristi se mehaniki pogon, a hidraulini za vea optereenja i
to:
- do 10 kN, iskljuivo mehaniki pogon,
- 10 do 100 kN mogua primjena oba optereenja,
- vea od 100 kN (obino do 1 000 kN), iskljuivo hidraulini pogon.
Maine imaju vie razliitih mjernih podruja koja omoguavaju precizna
ispitivanja (u granicama tonosti 1 %) epruveta ili konstrukcionih dijelova
raznih oblika i dimenzija (tabela 2.1).
Slika 2.6. Shema univerzalne hidrauline kidalice ( crtee ispisati na raunaru)
Pomjeranje klipa (obino u granicama od O do 50 mm/min) kod
hidraulinih maina ostvaruje se pomou otvaranja ventila, a mogue je i
automatsko odravanje konstantnog optereenja.
Savremene maine opremljene su automatskim regulatorima pomou kojih
se moe unaprijed programirati brzina optereivanja Univerzalne kidalice imaju
i dopunsku opremu za odreivanje malih izduenja (npr. elektronski mjera
malih izduenja), za ispitivanje pri povienim (obino do 1000C) i snienim
(obino do -100 C) temperaturama, za tanku icu, lance i sl.
Tabela 2.1 Tipina mjerna podruja kidalica

Najvee optereenje, kN Ostala mjerna podruja navedenih kidalica, kN
1000 500 200 100
500 250 50
400 200 80 40
200 100 40 20 10 4
100 50 20 10
Bitna osobina za uporeivanje rezultata ispitivanih materijala jeste
da se sva ispitivanja moraju vriti uvijek pod istim vanjskim uslovima.
Zbog toga postavljeni su dogovori sa meunarodnim tehnikim
komitetima za vanjske uslove ispitivanja, koji su uneeni u norme i
standarde kao konvencije.
Takve konvencije su napravljene npr. za dimenzije epruveta, za tehniku
granicu elastinosti, za konvencionalni napon teenja itd., a njih se moraju
pridravati svi instituti,laboratorije i druge institucije koje imaju tome
sline djelatnosti.
2.2.3. Ispitivanje zatezanjem na sobnim (normalnim)
temperaturama
Za ispitivanje zatezanjem potrebno je imati:
Uzorak epruvetu za ispitivanje;
Mainu kidalicu;
Pribor za merenje (pomino mjerilo, mikrometar)
i poznavati tehniku ispitivanja.
a.)
b.)
Slika 2.7. Dijagram zatezanja a.) znaenje pojedinih taaka i b.)
konkretne vrijednosti
2.2.4. Epruvete za ispitivanje
Pod epruvetom se podrazumijeva odabrani primjerak uzorak
materijala obradjen na odredjenu mjeru i oblik prema standardu.
Epruvete za ispitivanje zatezanjem mogu biti:
Proporcionalne (standardne) odreenog oblika, poprenog
preseka (okrugle, kvadratne i pravougaone) i dimenzija.
Neproporcionalne u stanju primjene (npr. lanci, elina uad, cevi
profili, gotovi mainski delovi itd.)
Epruveta za ispitivanje zatezanjem ima dvije glave privrivanje u e1justima
maina, kao i dio jednakog presjeka, oznaen s Lo+do odnosno Lo+bo, za
mjerenje deformacija.
Pri ispitivanju zatezanjem deformacije se ostvaruju u dijelu epruvete s
najmanjom povrinom. Glave epruvete se prilagoavaju steznim glavama
kidalica s tim da su prijelazi od cilindrinog dijela ka glavama s blagim
zaobljenjima (r4 mm). Mjerni dio epruvete mora biti vrlo precizno izraen, tj.
poliran zbog sprijeavanja koncentracije naprezanja. Pri izrezivanju uzorka iz
materijala moraju se izbjei mogue promjene teksture ili strukture. Zato pri
izrezivanju uzorka plamenom rez mora biti udaljen najmanje 20 mm od
konanih dimenzija epruvete.
Postoji vie tipova epruveta za ispitivanje zatezanjem. Najvie su u upotrebi
kratke proporcionalne epruvete promjera 10 mm za okrugle ipke i kratke
proporcionalne pljosnate epruvete za limove i trake shodno navedenim
standardima. Na slici 2.8. dat je izgled okrugle i pljosnate kratke
proporcionalne epruvete prije ispitivanja, a na slici 2.9. izgled okrugle kratke
proporcionalne epruvete.Zavretci epruveta dati su na slici 2.10.
Slika 2.8. Oblici epruveta; a-okrugle epruvete, b-pravougaona epruvete od lima

Slika 2.9. Epruveta za ispitivanje zatezanjem
A
o
Nazvini presjek epruvete prije ispitivanja, L
t
Ukupna duina epruvete, L
s
Stvarna
duina epruvete, L
o
Nazivna duina epruvete

Slika 2.10. Razliiti oblici zavretaka epruveta
Epruvete se izrauju sjeenjem i obradom skidanja
strugotine slika 2.11.a (struganje, glodanje, rendisanje,
bruenje i sl.) ili prosijecanjem (epruvete od lima).


Slika 2.11. a Mjesta uzimanja epruveta
Tipian izgled pripremljenih
epruveta zavarenog spoja novog
materijala za zatezna ispitivanja je dat na slici 2.11.b, za odreenu izabranu
tehnologiju.
Slika 2.11. b Epruvete za odreivanje zatezanih osobina kod zavarenog spoja
Izgled pripremljenih epruveta za zatezna ispitivanja osnovnog metala i
metala zavara je dat na slici 2.11.c a mikroepruveta za ispitivanje zateznih
svojstava ZUT-a na slici 2.11.d
Slika 2.11.c Epruvete za odreivanje zateznih osobina osnovnog metala i metala zavara
Slika 2.11.d Mikroepruvete ze odreivanje zateznih osobina ZUT
2.2.5. Dijagram i svojstva pri ispitivanju zatezanjem
Izabrana epruveta se pri ispitivanju zatezanjem izlae optereenju
zatezanjem sve do njenog sloma, te se potom utvruju svojstva otpornosti kao i
svojstva deformacije. Pregledno predstavljanje toka ponaanja materijala pri
ispitivanju zatezanjem vri se snimanjem dijagrama s koordinatama:
1. F-L, tj. na ordinati sila F u [N], a na apscisi trenutno izduenje L u [mm],
2. -, tj. na ordinati naprezanje u Mpa [N/mm
2
] , a na apscisi jedinino
izduenje [%] ;
0
L
=
L
Maine za ispitivanje zatezanjem obino imaju ureaj za neposredno
crtanje dijagrama slike 2.5. i 2.7. sa koordinatama sila, ili naprezanja kao
i trenutnog izduenja. Nedostatak takvog dijagrama je zavisnost od
dimenzija epruvete i nemogunost preciznog oitavanja sile, a naroito
izduenja (jer ono pored izduenja mjerne duine epruvete L
0
sadri i
izduenje ostalih dijelova epruvete, elastina izduenja steznih glava,
klizanje epruvete i sl). Upravo zato je tanije koritenje dijagrama s
koordinatama naprezanje jedinino izduenje, koji pokazuje ponaanje
materijala nezavisno od dimenzija epruvete, jer je sila svedena na
prvobitni presjek:

[ ]
0
F
MPa
S

a trenutno izduenje na mjernu duinu, tj.

0
0 0
t
L L L
L L

Na slici 2.12. prestavljena je veza izmeu naprezanja i deformacija pri
ispitivanju zatezanjem za razliite materijale (krte i duktilne metalne
materijale, te za neke organske materijale) , a na slici 2.13. za razliite
metalne materijale,dok na slici 2.14. dat je dijagram F-L i - (R- ) za
niskougljini elik
Slika 2.12. Dijagram naprezanje-jedinino izduenje za razliite materijale
Dijagram ispisati kucanim slovima
Sa slike 2.12. vidi se da razliiti materijali imaju etiri osnovna oblika
dijagrama i to:
1. s izraenim naponom teenja (gornji i donji), npr. meki elici (do cca
0,3 %C) i nelegirani elici u normaliziranom stanju,
2. s kontinuiranim prijelazom iz elastinog u elastino/plastino podruje
deformacija, npr. bakar, aluminij, nehrajui austenitni elici. Duktilni
materijali (1 i 2) imaju velike plastine deformacije prije loma,
3. bez podruja elastino/plastinih deformacija. To su krti materijali koji
se lome gotovo bez plastine deformacije, kao npr. sivi liv ili zakaljeni
elik i
4. s entropijskom elastinom deformacijom, npr. neki organski materijali i
polimeri tipa elastomera.
Slika 2.13. Dijagram - za razliite metalne materijale (oblici 1 do 3)
(mehki elik)
Ispisati tampanim slovima dijagram
Na slici 2.14. dat je detaljan prikaz dijagrama F-L i - (konvencionalni i
stvarni isprekidana linija).Prikazani dijagram pripada osnovnom tipu (1)
dijagrama -. Na njemu je naznaeno nekoliko karakteristinih taaka,
vanih za definisanje svojstava materijala koja se odreuju pri ispitivanju
zatezanjem. Znaenje karakteristinih taaka je slijedee:
a.) P granica proporcionalnosti
Granica proporcionalnosti iz Slika 2.14. Dijagram F-L i - (R- ) , prema
taci mogue je odrediti preko relacije;

0
pr
pr
F
R
S

Pri optereivanju epruvete u granicama od O do P zavisnost izduenja epruvete

o sili je linearna, a deformacije su elastine, jer se pri rastereivanju
epruveta potpuno vraa u svoj prvobitni oblik i veliinu, to znai da su naponi
proorcionalni naprezanjima (Hookeov zakon).
Trenutna izduenja u tom podruju dijagrama vrlo su mala i mogu se
mjeriti samo preciznim ekstenzometrima. Granica proporcionalnosti je najvee
naprezanje do kojeg je naprezanje proporcionalno izduenju. Pri porastu
naprezanja iznad ove granine vrijednosti prestaje proporcionalnost izmeu
naprezanja i deformacije i izduenje poinje rasti bre.
E=tg=

razlika duina

Slika 2.14. Dijagram F-L i - (R- ) za niskougljini elik
Ispisati tampanim slovima dijagram
Ukoliko ispitivanje na zatezanje nije standardom propisano kao i tanost
mjerenja, precizno odreivanje granice proporcionalnosti nije mogue ili vrlo
teko odrediti. Zato se po pravilu granica proporcionalnosti odreuje
grafikom interpolacijom iz dijagrama s vrijednostima - dobijenim pri
ispitivanju. Za postizanje vee ujednaenosti rezultata ispitivanja za granicu
proporcionalnosti definisao je Meunarodni kongres za ispitivanje materijala
odran u Bruxellesu 1906.g. naprezanje zatezanjem pri kojem se utvrdi trajna
deformacija od 0,001 % mjerne duine. Unutar taaka O do P, tj. samo u
podruju elastine deformacije, odreuje se i Youngov modul elastinosti.
b.) Modul elastinosti (E)
Kako su po Hookovom zakonu u lineranom podruju naponi
proporcionalni diletacijama (izduenjima) vrijedi da je;
E

E

,
E tg

Ako se umjesto - unesu njihove vrijednosti
F
S
i
0
L
L

, dobije se
0
FL
E
S L

Za
0
L L
,
F
E
S
to znai da je modul elastinosti naprezanje potrebno
da se dvostruko povea duina epruvete (fiktivno), odnosno on karakterie
otpornost materijala prema deformisanju ili drukije reeno njegovu
krutost. Materijali s izrazitom linearnom zavisnosti izmeu naprezanja i
jedininog izduenja,na sobnim temperaturama modul elastinosti ima
konstantnu vrijednost, koju odreuje tangens ugla , a kod materijala bez
takve zavisnosti (npr. bakar i njegove legure) modul elastinosti se mijenja
u zavisnosti od naprezanja.
c.) Konstante elastinosti
Vana karakteristika pri proraunu otpornosti materijala je prva
konstanta ili modul elastinosti, koju mainski strunjaci koriste za
proraune i analizu stanja kod tzv. Normalnih naprezanja (djeluju normalno na
povrinu presjeka, a uzrokuju ih zatezna, pritisna i savojna optereenja). Slino
tome postoji i druga konstanta ili modul smicanja ili klizanja G, kojeg
uzrokuju tzv. Tangencijalna naprezanja (djeluju u ravni presjeka, a uzrokuju ih
smiua i uvojna optereenja):
G

gdje su: [Mpa] tangencijalno naprezanje, a

- kutna deformacija u ravni okomitoj na smijer djelovanja optereenja u

podruju elastinih deformacija
Modul smicanja G, se odreuje obino pri statikom ispitivanju uvijanjem.
Vezu izmeu ova dva modula daje trea konstanta elastinosti, tzv.
Poissonov faktor

:
2(1 )
E
G

+

; odakle
1
2
E
G

Pod Poissonovim koeficijentom podrazumijeva se koeficijent poprene
deformacije. Naime pri ispitivanju zatezanjem poveanje duine epruvete
(izraeno kroz jedinino izduenje,

praeno je istovremenim suenjem,

odnosno prosjenom poprenom deformacijom:
q
d
d

Tabela 2.2. Vrijednosti modula elastinosti E, modula klizanja G i Poassonovog

koeficijenta
Materijal E G
[Gpa] [Gpa] -
Ugljenini elik 200-210 80-81 0,24-0,28
Legirani elik 210-220 80-81 0,25-0,30
Liveno eljezo 115-160 45 0,25-0,27
Bakar 84-130 40-49 0,31-0,34
Bronza 105-115 40-42 0,32-0,35
Mjed (mesing) 90-120 35-37 0,32-0,42
Aluminij i legure 70-71 26-27 0,32-0,36
a-eliezo 211,4 81,6 0,293
a-titan 115,7 43,8 0,321
Niobil 104,9 37,5 0,397
Tantal 185,7 69,2 0,342
Nikal 200 76 0,312
Volfram 362 135 0,170
Berilii 309 147 0,050
Magnezij 45 17 0,291
Kalaj (kositar) 17 8 0,450
Kadmii 50 19 0,300
Srebro 83 30,3 0,367
Zlato 79 27 0,440
Sivi liv 100 50 0,260
Olovo 17 7 0,42
Stakla 56 22 0,25
Beton 15-40 - 0,08-0,18
Guma 0,01 - 0,47
Vrijednosti za E i G date su u Gpa zbog praktinosti (tako rade obino graevinari manje
nula!); lGPa=l 000 Mpa=l 000 N/mm
2
Eksperimentalna ispitvanja su dokazala da postoji proporcionalnost izmeu uzdune i
poprene deformacije:
E
,
q

,
0
0
/
,
/




d L d d
L L L d

,
Ovi izrazi predstavljaju Hookeov zakon za jednoosno stanje naprezanja.
Kako su

q uvijek suprotnog predznaka, za izotropne materijale

vrijedi da se Poassonov koeficijent kree u granicama 0 0,5. Za
veinu metala i legura u podruju elastinih deformacija priblino je
=0,3, a kod metala koji pri plastinoj deformaciji ne mijenjaju volumen
=0,5. U tabeli 2.2. date su vrijednosti za (E, G)
1
kao () za tehniki vane
metalne materijale, kao i za stakla, beton i gumu.
Volumenski modul elastinosti ili modul kompresibilnosti K, je
etvrta konstanta elastinosti:

3(1 2 )
E
K

,
3 2
3 2
6 2
6 2
K
K G G
K K G
G

,

+ _
+

,
Dokazano je da volumenska deformacija kod linearno elastinih
materijala proporcionalna jednakom pritisku u svim pravcima:
( )
3
; ; ; 1 2
v v x y z x y z v
p
p K p
E
+ +
Iz navedenih jednaina slijedi da Poissonov koeficijent

odreuje
relativnu sposobnost tijela da mijenja svoj volumen. Za K>>G,
0, 5
, a
kada 0
K
G
onda
1
, to daje granice za

: -1 <

<0,5
d.)N-granica elastinosti i konvencionalni napon teenja Rp
0,001
ili Rp
O,OO5
Granicu elastinosti i konvencionalni napon teenja navedene oznake
Rp
0,001
ili Rp
O,OO5
odreujemo preko relacije ;

0,01
0,001
0
p
p
F
R
S

Granica elastinosti je granino naprezanje pri optereivanju do kojeg ne
nastaju nikakve trajne deformacije (taka prijelaza iz podruja elastine u
podruje plastine deformacije),a to predstavlja teorijsku granicu elastinosti.
Za praktinu ili tehniku granicu elastinosti usvojeno je naprezanje koje
izaziva sigurno mjer1jivu malu vrijednost trajnog izduenja mjerne duine od
0,01 ili jo preciznije od 0,005%,zbog potekoa preciznog odreivanja, pa je
odavno usvojeo to kao konvencija. Kod odreivanja konvencionalnog napona
teenja Rp
0,01
potrebni su ekstenzometri s tanosti oitavanja od 0,001 %
mjerne duine ili najmanje 0,0005 mm. Ekstenzometri se pri ispitivanju
1
postavljaju na mjernu duinu epruvete, imaju poveanje od najmanje 100x i
skidaju se poslije odreivanja Rp
0,01
i Rp
0,2
. slike 2.15.. Ppomou
elektronskog mjeraa izduenja (npr. pri poveanju 200, 500 ili 1000x) mogu
se lahko grafiki iz dijagrama snimljenog odrediti konvencionalni napon
teenja Rp
0,01
ili konvencionalni napon teenja Rp
O,2
.
Radi se tako da se na rastojanju od 0,01 odnosno od 0,2% mjerne duine
epruvete povue paralela s poetnim pravolinijskim dijelom dijagrama F-L i
u takama presjeka (E ili T) odrede na ordinati odgovarajue sile Fp
0,01
ili Fp
0,2
za izraunavanje Rp
0,01
ili Rp
0,2
. Ukoliko se koristi Amslerov sat obino se radi
s postupkom viestrukog optereivanja i rastereivanja sve dok se ne odredi
traeni iznos plastine deformacije nakon rastereivanja (npr. koji odgovara
Rp
0,2
).
Slika 2.15.. Dijagram s elektronskog mjeraa izduenja
Ispisati tampanim slovima dijagram
e.) ( T ) napon teenja
Konvencionalni napon teenja Rp
0,2
(ili tehnika granica razvlaenja)
odreuje se na opisani nain kod dijagrama s kontinuiranim prijelazom iz
elastinog u podruje plastine deformacije za konvencionalni napon
teenja Rp
0,01
(slika 2.15.):
0,2
0, 2
0
p
p
F
R
S

Kod dijagrama s izraenim naponom teenja, odreuje se u taki T gornji

napon teenja:
0
eH
eH
F
R
S

Najvee naprezanje pri kojem dolazi do naglog prijelaza iz elastinog u

podruje plastine deformacije prestavlja gornji napon teenja, a zapaa se
po znaajnom porastu izduenja uz istu silu (prvi zastoj kazaljke na skali
manometra). Iza nje dolazi do prvog opadanja sile uz dalji porast
izduenja;
f.) D donji napon teenja
0
eL
eL
F
R
S

Gornji napon teenja Re
H
ili na konvencionalni napon teenja Rp
0,2
predstavljaju vrijednosti napona teenja koje su propisane u tehnikim
uvjetima isporuke materijala (obino kao minimalne vrijednosti),
Donji napon teenja je najmanje naprezanje u podruju teenja, odnosno
to je naprezanje koje se ustali nakon rasta izduenja (ak 1 do 4%) bez
porasta sile. Ovi naponi teenja su najvie zavisni od uslova ispitivanja u
odnosu na druga svojstva, a naroito od brzine optereivanja. Prema tome
standardi, kao npr. ISO 6892: 1998 ili BAS EN 10002-1:2001, propisuju
zavisno od vrijednosti modula elastinosti materijala slijedee granice
brzine optereivanja:
1. za E < 150 000 Mpa, brzine od 2 do 20 Mpa/s i
2. za E 150 000 Mpa, brzine od 6 do 60 Mpa/s.
Ispitivanja zatezanjem, do napona teenja izvode se obino s brzinama
optereivanja do 10 Mpa/s. Ispitivanje se moe vriti i iza napona teenja i
veim brzinama optereivanja, jer je manji utjecaj na zateznu vrstou. Pri
velikim brzinama optereivanja moe napon teenja porasti i do 100%, a
zatezna vrstoa do 50% uz odgovarajue umanjivanje vrijednosti za
izduenje i suenje. Radi dobijanja tanijih rezultata ispitivanja
zatezanjem standard DIN 50146 propisuje da najvea doputena brzina
deformisanja iznad napona teenja bude O,4%/s. Konvencionalni napon
teenja Rp
O,2
i gornji napon teenja Re
H
su vrlo vana svojstva
otpornosti materijala, jer se upravo na njima i zateznoj vrstoi Rm
temelje prorauni otpornosti i dimenzionisanje konstrukcija u
mainstvu.
g.) M zatezna vrstoa
Zatezna vrstoa R
m
( Rm )

ili
m
se odreuje preko relacije ;
0
m
m
F
R
S

Na konvencionalnom dijagramu - prestaljena je povrina od taaka D do

M (slika 2.14.)i to je podruje jednolike deformacije (ili ojaavanja) .
Naprezanje koje odgovara maksimalnoj sili u taki M uslovno se naziva
zateznom vrstoom Rm, koja je fundamentalno svojstvo materijala i koju
koriste inenjeri prilikom prorauna mainskih elemenata i konstrukcija.
Nakon dostizanja toke M prelazi se u podruje kontrakcije (ili
lokalizirane) deformacije epruvete (suenja) i na jednom mjestu nastaje
tzv. Vrat s vieosnim stanjem naprezanja, te se epruveta ubrzo kida u taki
K;
h.) K konano ili prekidno naprezanje
0
k
k
F
R
S

Konano ili prekidno naprezanje nema veliko tehniko znaenje kao

prethodna naprezanja Re
H
, Rp
O,2
, ili Rm, izuzev kod tzv. Stvarnih
dijagrama -. Sva naprezanja se kod konvencionalnog dijagrama
izraunavaju dogovorno svoenjem postignutih sila pri optereivanju na
poetni popreni presjek So. Meutim, u stvarnosti se s porastom
optereenja i produenjem epruvete vri i postepeno smanjivanje
poprenog presjeka (naroito u podruju iznad napona teenja sve do
loma), pa konvencionalni dijagram ne daje toliko tane rezultate, iz tog
razloga se pribjegava stvarnom dijagramu naprezanja.
i.) Stvarno naprezanje i stvarna deformacija
Iz dijagrama ,koji je stvarno naprezanje te dato jedinino izduenje
isprekidanom linijom na slici 2.14. poevi od take D, a dobije se tako da se
svaka ordinata dijagrama kidanja (zatezna sila) dijeli sa stvarnom povrinom
poprenog presjeka epruvete (to znai da se moraju u toku ispitivanja mjeriti
promjene poetnih dimenzija epruvete d
o
ili a
o
i b
o
). Stvarno naprezanje se
moe odrediti preko relacije;
stv
stv
F
R
S

U intervalu plastine deformacije vrijedi:

Vo = V, te je So Lo = S L, gdje je S stvarni presjek, mm
0
0 0 0 0 0
1
stv k k k
L L F F L L L
R
S S L L L L

_ +
+

,
te je:

( )
1
s t v k
R +
; gdje je:
k

- konvencionalno naprezanje ,
Iz stvarnog dijagrama je vidljivo da se pri ispitivanju epruveta poveava
naprezanje s deformacijom sve do loma.
Stalnu promjenu dimenzija epruvete uzima u obzir stvarna deformacija pri
zateznom optereivanju. Zato je stvarna linearna deformacija jednaka:
0
0
ln ln(1 )
L
stv
L
dL L
L L
+

Izmeu stvarnog dijagrama (naprezanje deformacija) i konvencionalnog

(tehnikog ili ininjerskog) dijagrama, razlike zavise od svojstava
plastinosti materijala.
Materijali koji su ilaviji imaju velike deformabilnosti i znatnu razliku
izmeu zatezne vrstoe i stvarnog naprezanja, krti materijali imaju vrlo
malu razliku.
j.) Doputeno naprezanje i koeficijent sigurnosti
Prilikom ispitivanja zatezanjem materijala odreuje se niz vanih
svojstava otpornosti i deformabilnosti, ije se vrijednosti obino nalaze u
tabelama raznih prirunika.
Ova svojstva su nuna za proraune pri dimenzionisanju konstrukcija i
maina. Svojstava materijala, odnosno njihove stvarne vrijednosti, dobijene
ispitivanjima mogu se znatno razlikovati od podataka u prirunicima i zato im
treba uvijek davati prioritetnu vanost.
Duktilni materijali moraju imati stvarno naprezanje manje od napona
teenja, a kod krtih materijala znatno manje od vrstoe. S obzirom da je vrlo
teko odrediti optereenje konstrukcije treba smatrati da je proraunsko
naprezanje samo procjena stvarnog naprezanja .
Da ne bi dolo do loma stvarno naprezanje u konstrukciji mora biti manje
od vrstoe materijala . S obzirom da je vrlo teko odrediti optereenje
konstrukcije treba smatrati da je proraunsko naprezanje samo procjena
stvarnog naprezanja. Konstruktori moraju zato osigurati da najvee
proraunsko naprezanje bude manje od doputenog naprezanja:
a) duktilni materijali
( )
0,2
;
eH p
eu
dop dop
R iliR
R



b) krti materijali

( )
;
mu mo
m
dop dop
R iliR
R



gdje je :

- koeficijent sigurnosti, najee je 1,5

2,5, a moe biti i > 10;

dop
doputeno naprezanje;

dop
doputeno tangencijalno naprezanje;
R
eu
granica uvijanja;
R
mu
uvojna vrstoa;
R
mo
smina vrstoa.
Vrijednosti koeficijenta sigurnosti za elike kod nekih evropskih drava
iznose:
- Njemaka i Engleska, duktilni materijali =1,5
- Francuska, krti materijali =3,0
- Engleska, krti materijali =2,35
- vicarska (kuglasti spremnici, Rm) =2,7
esto se za doputena naprezanja koriste i slijedee korelacije:

,
2 3
3 4
dop eH
ili R
_

,

1 1
2 3
dop m
ili R
_

,
Vidljivo je da iz ovih, podataka slijedi da doputena naprezanja moraju biti
manja od konvencionalnog napona teenja (Rp 0,01), tj. u podruju
elastine deformacije.
k.) Stepen iskoritenja zatezne vrstoe

Stepen iskoritenja zatezne vrstoe se odreuje preko konvencionalnog
napon teenja Rp
O,2
ili gornjeg napona teenja i zatezne vrstoe R
m
,a koristi
se esto kao dopunska mjera zatite konstrukcionih dijelova od loma.
( )
0,2 eH p
m
m
R iliR
R

Njegove vrijednosti uglavnom zavise od stanja isporuke materijala.
Obino se uzima da su slijedee granice za
m
:
- liveno stanje 0,4 do 0,5
- vrue valjano 0,5 do 0,6
- termiki obraeno 0,7 do 0,9.
Kod poboljanih elika obini se uzima optimalna kombinacija, tj. ide se
na to vii stepen iskoritenja zatezne vrstoe (npr.

=0,9) i na garanciju
minimalne potrebne ilavosti materijala kroz propisanu vrijednost
izduenja (npr. A
5
15%);
l . Svojstva deformabilnosti
Veoma znaajne karakteristike deformabilnosti materijala pri ispitivanju
zatezanjem epruveta mogu se odreditii slijedea svojstva: ukupno
izduenje (A
5
ili A
10
, odnosno A
11,3
) i ukupno suenje (Z
5
ili Z
lO
.
Podvrgavanjem epruvete mjerne duine Lo dejstvu zatezne sile, epruveta
e se izduiti na novu duinu L
t
pa e razlika izmeu rastojanja mjernih
taaka u bilo kom trenutku ispitivanja i prvobitne mjeme duine L=Lt-
Lo predstavljati prirataj duine i trenutno izduenje. Trenutno izduenje
svedeno na prvobitnu mjemu duinu, predstavlja jedinino izduenje

0
0 0
t
L L L
L L

Izduenje pri prekidu je razlika izmeu mjerne duine prekinute epruvete
Lu i prvobitne mjeme duine Lo svedeno na prvobitnu mjernu duinu i zove se
izduenje, a izraava se u procentima. Vrijednosti izduenja ovise od poloaja
prekida epruvete.
0
0
100, %
u
L L
A
L

Prekid koji je nastao na sredini epruvete daje najpouzdanije vrijednosti.
Automatskim mjerenjem izduenja nisu potrebne mjerne take na epruveti i
izmjereno izduenje je ukupno izduenje, te se za odreivanje procentualnog
izduenja oduzima elastino izduenje, osim ako i to nije odreeno automatski.
Razlika izmeu prvobitne povrine poprenog presjeka So i povrine
poprenog presjeka u bilo kom trenutku ispitivanja Sk svedena na prvobitnu
povrinu poprenog presjeka prestavlja procentualno suenje povrine
poprenog presjeka epruvete je. Procentualno suenje povrine presjeka pri
prekidu izraunava se prema izrazu:
0
0
100%
u
S S
Z
S

gdje je; So prvobitna veliina poprenog presjeka dok je, Su povrina
najmanjeg poprenog presjeka na mjestu prekida. Za epruvete krunog
poprenog presjeka mjeri se prenik na najuem dijelu paralelne duine
(Lo) u dva, meusobno normalna pravca. Iz aritmetike srednje vrijednosti
izmjerenih prenika izraunava se najmanja povrina poprenog presjeka
epruvete poslije prekida (Su),
Tani opisi odreivanja izduenja mogu se nai u standardu (ISO 6892, BAS
EN 10002-l/01.
Ispitivanja zatezanjem vre se po pravilu na sobnoj temperaturi, pod emu
je raspon temperatura izmeu 10 i 35 C. Ukoliko se trae kontrolisani
uslovi ispitivanja, npr. za ispitivanja relaksacijom ili udarne radnje loma,
onda se prvenstveno misli na temperaturu od 23t 5 C. Izgled pokidanih
epruveta od duktilnog elika (a) i od krtog elika (b) dat je na slici 2.16.
Slika 2.16. Pokidane epruvete sa glavama, sa navojima
izraene od ; a) duktilnog elika , b) - krtog elika
m.) Teoretska i stvarna vrstoa
Pod teoretska vrstoa materijala podrazumijeva se vrstou atomskih
veza tj. meumolekularnih veza, odnosno vrstou idealnog materijala bez
greaka kristalne reetke, kao to su dislokacije, greke slaganja itd.
Otkrivanjem elektronskog mikroskopa dokazano je prisustvo dislokacija u
materijalima.Teoretska smicajna vrstoa razdvajanja dvaju susjednih
atomskih ravni metala moe se priblino izraziti prema jednaini:
r

2
teor
G b
d

, gdje je:
b Burgersov vector
2
, d razmak atomskih ravni, G modul smicanja.
2
Usvojanjem da je b = d, tada gornja jednaina dobija oblik:
r

2
teor
G

, odnosno za eljezo
r

teor
Fe
=
81000
12900
2 3,14

[Mpa].
Zatezna vrstoa ug1jinog vrue valjanog elika s 0,2 %C iznosi cca 410
[Mpa], a odgovarajua smicajna cca 310 [Mpa]. Odavde slijedi da je
teoretska smicajna vrstoa vea od realne za ovaj elik priblino:
12900
41, 6
310
puta
Tanije teoretske procjene uzimaju za metalne monokristale zavisnost
naprezanja od rastojanja atoma izraenu preko periodine funkcije,
odnosno:
teor.
30

r
G
, za kristale eljeza slijedi da je [ ] MPa
rteor
2700
30
81000
,
a za kristale aluminija ;
[ ] MPa
rteor
900
30
27000


Razliitim nainima ispitivanja se moraju ispitivati realni
materijali.Realne materijale je nemogue obuhvatiti proraunom, jer imaju
mnogo nepravilnosti, te se zato njihova mehanika svojstva moraju
utvrivati pokusima.
n. Odreivanje sposobnosti deformacije
Deformirane epruvete ispitivanjem mogu se prikazati kao na slikama
2.17. i 2.18.
Odreivanje izduenja l;
Izduenje predstavlja razliku izmeu mjerne duine epruvete poslije loma i
njene poetne mjerne duine.I odreuje se prema sledeem obrascu:

Slika 2.17. Deformacije na epruvetama
a) Poetna duina epruvete l
0
b) Duina epruvete poslije kidanja l
k
Slika 2.18. Mjerenje epruvete
Odreivanje relativnog izduenja A;
Relativno izduenje predstavlja kolinik izmeu izduenja epruvete i njene
poetne mjerne duine izraen u procentima ,a vidi se na slici 2.19.
A11,3 za duge epruvete
A5,65 za kratke epruvete
Relativno izduenje za duge epruvete rauna se prema sledeem obrascu:

Slika 2.19. Korekcija duine epruvete

Ispisati tampanim slovima dijagram - kote
Odreivanje suenja (kontrakcije) Z;
Suenje predstavlja procentualno smanjenje povrine preseka epruvete na
mestu prekida:
Z11,3 za duge epruvete
Z5,65 za kratke epruvete
Pri emu je ; - poetna povrina poprenog presjeka epruvete,
- povrina poprenog presjeka epruvete na mjestu prekida
- srednji prenik epruvete na mjestu prekida .

Slika 2.20. Prikaz prenika epruvete i njegovo mjerenje
2.2.6. Ispitvanje pritiskom
Postupak koji je po nainu izvoenja slian postupku ispitivanja
zatezanjem je ispitivanje pritiskom, jer sila djeluje takoer aksijalno, samo
u suprotnom smjeru. Analogne pojave pri zatezanju javljaju se i kod
pritiska kao to su deformacije tj : izduenju odgovara skraenje, a
suenju proirenje.
Epruvete su oblika valjka s promjerom do=l0 do 30 mm i poetnom
visinom h
o
=l do 3d
o
za metalne materijale ili oblika kocke za graevinske
materijale (npr. Za beton).
Tabela 2.3. Vrijednosti napona teenja , zatezne vrstoe i izduenja na temperaturama
do 20
0
C
Metal/Legura Napon teenja
Re[N/mm
2
]
Zatezna vrstoa,
Rm[N/mm
2
]
Izduenje,
A
5,65
[%]
Alminijum
Leguer aluminijuma
Bakar
Legure bakra
Livena gvoa
elici
Magnezijum
Legure
magnezijuma
Nikal
Legure nikla
Titan
Legure titana
35
35-550
70
76-1100
40-200
205-1725
90-105
130-305
58
105-1200
105-1200
344-1380
550-690
90
90-600
220
140-1310
185-285
415-1750
160-195
240-380
320
345-1450
345-1450
415-1450
620-760
45
4-45
45
3-65
3-60
2-65
3-15
5-21
30
5-60
5-60
7-25
0
Nemetali
Keramika
Staklo
Staklena vlakna
Grafitna vlakna
Termoplastika
Termoreaktivi
140-260
140
3500-4500
2100-2500
7-80
35-170
0
0
0
0
5-1000
0
Epruvete su oblika valjka s promjerom do=l0 do 30 mm i poetnom
visinom h
o
=l do 3d
o
za metalne materijale ili oblika kocke za graevinske
materijale (npr. Za beton).
Kod alata dodirne (nalijegajue) povrine epruveta moraju biti paralelne i
fino obraene. Obino gornja ploa ima loptasti zglob zbog jednakog
prenoenja pritiska.Odreivanje svojstava otpornosti pri ispitivanju
pritiskom vri se iskljuivo na krtim materijalima, koji se lome ili pucaju (
npr. Sivi liv, legure itd ).
Izgled epruvete od sivog liva za ispitivanje pritiskom nakon eksperimenta i
dijagram pritisno naprezanje jedinino skraenje za dva metalna
materijala, prikazan je na slici 2.21.,
Slika 2.21. Epruveta od sivog liva a.) za ispitivanje pritiskom nakon eksperimenta i
(b) dijagram naprezanje skraenje pri pritisku(b)
Ispisati tampanim slovima dijagram
Ispitivanja pritiskom ima svoje specifinosti, a one su:
Nakon prijelaza iz elastine u plastinu deformaciju, krti materijali pucaju brzo
time se odreuje pritisna vrstoa R
mt
,
Kod ilavih metalnih materijala koji se ne kidaju pri sabijanju epruveta se
sabija na polovinu ili treinu poetne visine, nakon ega se poslije
vizuelnog pregleda utvruje da li deformabilnost zadovoljava ili ne
zadovoljava.
Kod ilavih metalnih materijala takvo ispitivanjeu stvari je tehnoloko.U
sluaju potrebe od svojstava otpornosti mogu se odreivati: granice
pritiska R
et
, konvencionalna granica pritiska R
et0,2
, tehnika granica
elastinosti pritiska R
pt0,01
i sl.
3
od odnosa poetnih dimenzija epruvete ho/do zavisi mnogo otpornost
materijala sabijanju i deformacija u toku ispitivanja i zato se mogu
uporeivati samo rezultati ispitivanja dobijeni s istim poetnim
dimenzijama epruveta (slika 2.22. a). Razliiti tipovi pucanja epruvete pri
pritisku dati su na slici 2.22. b.
Kod ispitivanja pritiskom na rezultate posebno mnogo utjee i trenje koje se
javlja na elima epruvete. Ono prouzrokuje ispupenje epruveta na platu.
Sile trenja na elima zadravaju slojeve uz ela, te se epruvete najvie
proiruju u srednjem visinskom pojasu. Prije ispitivanja epruvete, utjecaj
trenja se smanjuje podmazivanjem ela epruvete ili poveanjem poetne
visine epruvete ili upotrebom koninih ploha na elima epruvete s
nagibom koji odgovara uglu trenja (kod elika oko
3
Prema literaturi Ret se naziva i granica teenja (
rT
) a Ret0,2 granica 0,2%. Prema standardu
BAS EN 24506/01 koji se odnosi na ispitivanje pritisne vrstoe za tvrde materijale, oznaka Ret0,2
ima simbol RC0,2 i predstavlja 0,2 napon teenja, pritisna vrstoa Rmt prema istom standardu ima
oznaku Rcm i oznaava pritisnu vrstou nakon 1oma.
Prema EN 1561/97 koji se odnosi na ispitivanje sivog liva sve oznake za pritisnu i savojnu
vrstou u osnovi imaju raniji simbol umjesto R (naprezanje).
Slika 2.22. Dijagram F- L (a) za razliite vrijednosti odnosa ho/do (a) i (b) razliiti
tipovi pucanja epruveta pri pritisku
Epruveta 1- je tip pucanja koji se dogaa po smjerovima dvaju suprotnih
kupa, odlika je ilavog metala, tip 2-K po dijagonali epruvete, odlika je
krtog metala, dok je tip 3-KP u vie lomova po visini epruvete, odlika je
podmazanog krtog metala.
Kod ispitivanju pritiskom iz dijagrama slika 2.22. za niskougljenini
elik vidi se da krivulja u poetnom dijelu ima pravolinijski tok kao i kod
ispitivanja zatezanjem gotovo do granice pritiska (ili granice gnjeenja)
R
et
ili konvencionalne granice pritiska R
et0,2
, koje se izraunavaju po
jednainama:
0
et
et
F
R
S

0,2
0,2
0
et
et
F
R
S

Otpornost ilavih materijala, se definie na lom s ovim veliinama kod

ispitivanja pritiskom, jer se pritisna vrstoa moe odrediti samo kod krtih
materijala:
0
mt
mt
F
R
S

Precizni ekstenzometri trebaju za odreivanje konvencionalne granice

pritiska R
et0,2
ili tehnike granice elastinosti pritiska R
pt0,01
,kao i kod
ispitivanja zatezanjem ili kompjuterizovane maine.Prilikom nastavljanja
pritiskivanja, raste naprezanje uz jednovremenu znatnu deformaciju
(spljotavanje) epruvete bez pucanja. Pri tome poslije jednog pregiba
krivulja se penje strmo sve dok se ne dostigne maksimalno optereenje
maina, jer raste i otpornost deformaciji. Epruveta se jako deformie i
mogu nastati radijalne pukotine uslijed tangencijalnih naprezanja
(tehnoloko ispitivanje). Iz zavrnog toka dijagrama sabijanja
niskougljeninog elika vidi se da su stvarna naprezanja manja od
konvencionalnih, jer je povrina presjeka epruvete poslije ispitivanja
znatno vea od poetne povrine. Svojstvo deformabilnosti pri ispitivanju
pritiskom su skraenje

t
, odnosno konano skraenje i konano
proirenje epruvete:
0
0
u
t
h h
h

Pritisna vrstoa za tipini krti materijal sivi liv znatno je vea od

njegove zatezne vrstoe zbog koncentracije naprezanja na krajevima grafitnih
lamela.
0
0
100%
u
t
S S
Z
S

U tabeli 2.4.a. dati su podaci o vrijednostima osobina za nekoliko vrsta sivog
liva.
Tabela 2.4.a Vrijednosti mehanikih svojstava za sivi ljev-liv
Oznaka vrste livova Vrijednosti mehanikih osobina
po
JUS
C.J2.020
po
DIN
1691
R
m
min.
[Mpa]
R
ms
min.
[Mpa]
R
mt
E

10
3
HBS
preporuka
SL 10 GG-10 100 250 550 75-100 100-150
SL 20 GG-20 200 360 720 90-115 170-220
SL25 GG-25 250 420 850 105-120 80-240
SL 30 GG-30 300 480 1000 110-140 200-260
SL 40 GG-40 400 600 1300 125-155 230-300
gdje je:
R
m
zatezna vrstoa,
R
ms
-vrstoa na savijanje,
R
mt
pritisna vrstoa i
E

10
3
modul elastinosti, sve karakteristike su u [Mpa];
HBS-Brinell-ova tvrdoa (ispitivanje elinom kuglicom).
4
(vie o Brinellovoj
metodi ispitivanja u nastavku teksta).
Uobiajene korelacijske formule za sivi liv su (BAS ISO 185/00):
R
mt
= 3 do 6

R
m
R
p0,2
= 0,8 do 0,9 R
m
HBS = RH (100+0,438

R
m
) za R
m
196 Mpa
HBS = RH (44+0,724

R
m
) za R
m
< 196 Mpa gdje je:
RH relativna tvrdoa (0,8 do 1 ,2}
5
.
Standard za ispitivanje pritiskom ili pritiskivanjem (metode i postupak)
preuzet je u BiH od EN normi samo za sinterovane materijale osim tvrdih
metala (BAS EN 24506/01), te je esto u upotrebi DIN 50106/78.
2.2.6.1 Maine za ispitivanje Prese ili univerzalne maine
Postrojenja koja slue za ispitvanje materijala na pritisak odnosno
sabijanje isti su kao i oni za ispitivanja na zatezanje. S tom razlikom da se u
ovom sluaju izvrni elementi maine kreu jedan prema drugom kako bi se
ostvario efekat pritiskivanja,to je kod istezanja obrnuti sluaj kao na slikama
2.23. i 2.24.
4
Zatezna vrstoa M, za pritisnu vrstou pM, te za savojnu vrstou za sivi 1iv SM ovo su ranije
oznake prema IUS C.A4.014. Oznake Rms, Rmt uzete su prema literaturi , a preuzeti standardi su
BAS ISO 3325/AMD1 za ispitivanje savojne 1omne vrstoe za sinterovane meta1e bez tvrdih
metala a pritisne vrstoe samo za tvrde metale BAS EN 24506/01.
5
U standardu BAS ISO 185/00 date su jednaine za izraunavanje RH. ovisno od Rm i RH (od 0,8
do 1,2) u istom standardu date su vrijednosti za Brinellovu tvrdou.
Slika 2.23 Ureaji za ispitivanje pritiskom
Slika 2.24. Princip ispitivanja i pritisne ploe
2.2.6.2. Razliiti oblici loma epruveta
Lom epruveta nastupa uglavnom samo kod krutih materijala, i to pod uslovom
da su dovoljno velika smiua naprezanja preko cijelog presjeka epruvete,
najee pod uglom od 45. Na slici 2.25. prikazuje se lom i vrste epruveta
za razliite namjene kod ispitivanja na pritisak :
Lom kod epruveta izraenih od ;
a) rastezljivog materijala,
b) slabo rastezljivog materijala i
c) drobljenje, kod krtih materijala
Epruvete za odreivanje pritisne vrstoe
Epruvete za odreivanje tehnike granice velikog skraenja i granice elastinosti
Epruvete za specijalna ispitivanja
Slika 2.25. Razliiti oblici loma epruveta i epruvete za razliite namjene Nacrtati bolje
slike namjene
Pukotine koje nastaju kod rastezljivih materijala nastaju na rubovima i
rijetko dolazi do loma. Znaajno je pomenuti da presjek moe rasti skoro
neogranieno s odgovarajuim rastom sile. Prekidna vrstoa se moe
definirati kao naprezanja kod kojeg je vidljiva prva pukotina u uzorku, iako
smanjenje sile nije uoljivo.
2.2.7. Ispitivanje savijanjem
Ovo ispitivanje se upotrebljava za odreivanje vrstoe na savijanje i
sposobnosti deformacije materijala niske rastezljivosti. Ovaj postupak
ispitivanje materijala na savijanje mogue je izvesti na univerzalnim
kidalicama [pri sobnoj temperaturi (20
0
C)] i od velike je znaajnosti iz
razloga to je veliki dio mainskih elemenata izloen ovim naprezanjima
ili sloenim naprezanjima u kojima prevladava savijanje. Epruvete mogu
imati pravougli, kvadratni ili kruni popreni presjek, a pored ovih ispituju
se i razni profili. Debljina epruvete h nije vea od 30 mm. irina
pravokutnih epruveta w iznosi od 25 do 50 mm. Preporuuje se duljina
epruvete l = 5a + 150 mm. Promjer valjka se odreuje zavisno od
materijala koji se ispituje, a propisan je standardima.
Test na savijanjen najee se provodi optereivanjem u tri take (slika 2.26.),
pri emu sila djeluje na polovini raspona izmeu oslonaca epruvete. Krti
materijali se lome pri relativno malim uglovima savijanja, a pored sile se mjeri
i deformacija preko veliine ugiba.
Slika 2.26. Test savijanja (fali kota- bokocrtna)
elici, koji su ilavi materijali obino se ne lome pri savijanju, kod njih se
obino odreuje naprezanje pri kojem nastaju trajne deformacije.
Ispitivanje savijanjem ilavih metalnih materijala, provodi se znatno ee
kao tehnoloko ispitivanje, radi utvrivanja njegove sposobnosti
deformisanja, a ocjenjuje se opisno na temelju propisanog ugla savijanja
(obino 18
0
za obine konstrukcione elike, 14
0
za zavarene spojeve i sl).
Provjeriti uglove
Na slici 2.27. data je shema ispitivanja savijanjem (a) i izgled dijagrama
moment savijanja ugib za ilave materijale (b).
Slika 2.27. Shema ispitivanja savijanjem (a) i dijagram savijanja, M
s
-ugib (b)
crtee ispisati tampanim slovima
Ranija oznaka za zateznu vrstou prema IUS C.A4.014.
M
, za pritisnu
vrstou
pM
, te za savojnu vrstou za sivi 1iv
SM
.Oznake R
ms
, R
mt
preuzete
su iz standarda BAS ISO 3325/AMD1 za ispitivanje savojne 1omne vrstoe
za sinterovane meta1e bez tvrdih metala a pritisne vrstoe samo za tvrde
metale BAS EN 24506/01.
Epruvete za ispitivanje savijanjem iz sivog liva se izrauju s razliitim
promjerima (13, 20, 30 ili 45 mm) iz uzoraka izlivenih odvojeno od
odlivaka zavisno o mjerodavnoj debljini zida (JUS C.A4.012 i). Raspon
izmeu oslonaca iznosi Ls=20 d, tako da duina epruvete iznosi Ls+( 40
do 50) mm. Dimenzije dijelova ureaja za ispitivanje savijanjem zavise od
prenika epruvete i propisane su u navedenom standardu. Ispitivane
epruvete su u neobraenom stanju, a odreuju se:
- vrstoa na savijanje, R
ms
- ugib pri prijelomu, f
u
. Mm
- krutost, K
E
i
- faktor savijanja, Ks
vrstoa na savijanje (naprezanje na savijanje) izraunava se kao omjer
maksimalnog momenta savijanja Ms, utvrenog pri lomu epruvete, i otpornog
momenta presjeka W:

Rms , dok je
S
MS
M
W



4
ms s
s
F L
M

M
S
Maksimalni moment savijanja [Nm, Nmm]
Napon na savijanje (vrstoa savijanja) [Mpa]
W Otporni moment savijanja (zavisi od poprenog presjeka epruvete)
[mm
3
]
Ako je epruveta, krunog poprenog presjeka vrijedi da je otporni moment:

[ ]
3
3
32
mm
d
W

pa je vrstoa savijanja:

1000
8
3
ms ms ms
MS
F c
d
L F

; gdje je:
3
8
1000
s
L
c
d

konstanta zavisna od prenika epruvete

Najvei ugib pri ispitivanju izraen u [mm] predstavljen je kao f
u
. On se
mjeri se jednostavnim komparatorskim ili slinim ureajem oslonjenim na
epruvetu tokom ispitivanja. Ispitivanje materijala savijanjem,(kod ilavih
materijala) koji se ne lome, odreuje se konvencionalna (ili tehnika), granica
savijanja R
es0,2
na temelju uslovno usvojene trajne deformacije od 0,2%.
Dopunski pokazatelj pri savijanju je krutost K
E
:

[ ] MPa
d
f
K
u
MS
E
30


Dopunski pokazatelj svojstava materijala pri savijanju je faktor savijanja:

M
MS
S
K

Vrijednost faktora savijanja, za sivi liv (SL) , K

S
=2 . Kao mjera deformacije
pri savijanju moe se izraunati i savitljivost (jedinini ugib) pored ugiba
prema slici 2.27.:
[ ] % 100
S
u
S
L
f
y
Izgled tri temeljna tipa dijagrama moment savijanja ugib dat je na slici 2.28..
MS

Slika 2.28. Dijagrami momenata savijanja kod pojave ugiba

a) ilavi materijali, b) Krti materijali c) Materijali sa mjeovitim prijelomom
Ispisati tampanim slovima dijagram
Kod ispitivanja materijala savijanjem gornji slojevi epruvete su optereeni
na pritisak, a donji na zatezanje. Unutar podruja elastine deformacije, je
linearna promjena naprezanja po presjeku, a nije linearna iznad granice
elastinosti materijala. Ako materijal nema ista svojstva naprezanje -
deformacija za zatezanje i pritisak, onda se neutralna os mora premjestiti
ka kruoj strani epruvete da bi se uspostavila ravnotea rezultante sila
zatezanja i pritiska. Teoretski gledano pri savijanju mogu nastati
nejednolika naprezanja od jednoosnog zatezanja do jednoosnog pritiska, o
emu treba voditi rauna jer su mainski dijelovi esto optereeni na
savijanje. Savijanje spada u grupu obrade metala plastinom
deformacijom pri kojoj se vri lokalna deformacija i putem koje se
oblikuju razliiti profili. U ovom procesu deformacija se vri uglavnom u
tzv. Zoni savijanja, gdje estice metala mijenjaju meusobna rastojanja,
mada ponekad zona savijanja moe obuhvatiti cijeli obradak, kao to je
sluaj kod krunog savijanja. Primjena savijanja je veoma iroka, bilo da
se putem ove metode obrade dobija definitivni oblik obradka, ili da se
savijanje koristi u kombinaciji sa nekim drugim operacijama, to je ei
sluaj. Tehnoloka metoda obrade deformisanjem se razlikuje od ostalih i
po tome to se moe koristiti u velikoserijskoj i masovnoj proizvodnji
dijelova, ali i u maloserijskoj, pa ak i pojedinanoj proizvodnji, zbog
relativno jednostavnih alata, a ponekad specijalni alati nisu uopte
potrebni (savijanje valjcima), odnosno mogu se koristiti univerzalni alati
(profilno savijanje limova) i sl..
Naponsko deformacioni odnosi pri savijanju znaajno se mogu ukratko
sagledati objanjavanjem deformacija na mjestu savijanja i promjena
poloaja neutralne ose, kao poloaja neutralne linije.
Kod savijanja unutranja povrina metala postaje udubljena, a spoljanja
ispupena. Usljed velike deformacije, slojevi metala na ispupenoj strani
lima su zategnuti, a na udubljenoj sabijeni. Slojevi metala sa naponima
na istezanja i na pritisak razdvojeni su linijom u kojoj su normalni
naponi jednaki nuli i koja se naziva neutralnom linijom.
Slika 2.29. Duina neutralne linije Ispisati tampanim slovima dijagram
Duina neutralne linije prema slici 2.29. jednaka je polaznoj duini
polufabrikata a njen radijus
n

nalazi se po formuli:
( )
st st n
K K s 5 , 0 r +
gdje je:
r radijus savijanja,
s debljina lima na poetku oblikovanja,
s
s
K
1
st
- bezdimenzioni koeficijent stanjenja.
Slika2. 30. Deformacija na mjestu savijanja i promjena poloaja neutralne ose Ispisati
tampanim slovima dijagram
Na spoljnoj strani nastaju izduenja vlakana i smanjenje irine b na b1
dok su sabijanja na unutranjoj strani uslovila poveanje irine b na b2.
Neutralna osa je pomjerena iz srednjeg poloaja prema unutranjosti to se
vidi iz deformacija na mjestu savijanja i promjena poloaja neutralne ose
prema slici slici 2.30.
Poluprenik savijanja ;
r R
n

Gdje je on znatno povean. Meutim, vlakno koje nije pretrpjelo deformaciju
ne poklapa se sa neutralnim naponskim vlaknom. Poluprenik krivine
neutralnog vlakna deformacije se oznaava sa
d

. Ova veliina je vana za

odreivanje duine elementa.
2.2.8. Ispitivanje uvijanjem
Postupak ispitivanja uvijanjem vri se radi odreivanja vrstoe uvijanja i
nema veliku primjenu. Ovo ispitivanje je vano za materijale koji se
koriste za izradu mainskih dijelova izloenih uvojnim (ili torzionim)
optereenjima, kao to su vratila, cijevi i drugi elementi za prenos krunih
sila i slino. Znatno veu primjenu ima kao tehnoloko ispitivanje za icu
i sline konstrukcione elemente.

m
a
x

Slika 2. 31. Shema ispitivanja uvijanjem
a.)Naprezanje epruvete, b) Deformacije pri uvijanju, c) Dijagrami uvijanja (upisati
tampana slova na slici )
Bitna karakteristika za ispitivanje uvijanjem je to to epruveta tokom
ispitivanja zadrava poetni popreni presjek, te je olakano praenje
promjene deformacije. Usljed dejstva sprega sila, ovdje ne nastaje
lokalizacija deformacije epruvete, a svaki popreni presjek pomjeren je za
drugi presjek za kut zakreta slika 2.31.b.
Kod ispitivanja uvijanjem okrugle epruvete jedan kraj je uvren u
eljust maina, a na drugi djeluje spreg sila slika 2.31.a., koji stvara
moment uvijanja. Naprezanje uvijanja se prenosi jednako po duini
epruvete, a nejednoliko po njenom presjeku. Najvee tangencijalno
naprezanje je na povrini epruvete, gdje djeluje moment uvijanja, i ono se
jednako umanjuje do nule prema sredinjoj osi epruvete (slika2.31.a
dijagram).
Tangencijalno naprezanje kod uvijanja jednako je:

u
u
p
M
W


, gdje je: M
u
moment uvijanja, [J] ili [Nmm], a
W
p
polarni otporni moment, [mm
3
]. Za kruini presjek je :
3
16
p
d
W

Odgovarajue naprezanje uvijanja se izraunava po :

3
16

u
u
M
d

Deformacija povrinskog vlakna okrugle epruvete AB (slika 2.31.b.)
dobija helikoidalni oblik s malim uglom zakreta izmeu dvije promatrane
ravni razmaku L. U oblasti elastinih deformacija se ugao zakreta , izraen u
stepenima, izraunava po:

2
/ 2
L L
d d

; a tangencijalno naprezanje je
proporcionalno deformaciji preko modula smicanja G:

,
u
G

4
32

u
M L
gdje je G
d

Modul smicanja G i modul elastinosti E ne zavise od hemijskog sastava
legura i stanja termike obrade, a povezani su poznatom korelacijom
preko Poissonova faktora:

( )
2 1
E
G

+
Dijagram pri ispitivanju uvijanjem (slika 2.31.c.) pokazuje tri
karakteristine take i to:
1. granicu proporcionalnosti R
eup
=
3
16
eup
M
d
,
2. konvencionalnu granicu uvijanja R
eu0,4
=
0,4
3
16
eu
M
d
,
3. uvojnu vrstou.
6
R
mu
=
3
16
u
M
d
.
Konvencionalna ili tehnika granica uvijanja se odreuje pri trajno
deformaciji od 0,4% prema opisanom principu kod ispitivanja zatezanjem,
koja je kod uvijanja dva puta vea, jer su deformacije znatno manje.
Maine za ispitivanje uvijanjem jednostavne su izvedbe konstruiu se s
vertikalnom ili horizontalnom izvedbom, a to su zapravo maine sa dvije
eljusti u koje se postavlja epruveta eljenog materijala koje se okreu u
suprotnim smjerovima.
Na (slici 2.32.) dat je izgled okrugle epruvete promjera 10 mm sa
duinom (L=10 d) poslije ispitivanja iz jednog niskolegiranog elika za
poboljavanje.
Slika 2.32. Epruveta poslije ispitivanja uvijanjem
2.2.9. Ispitivanje smicanjem
Odreivanje smine vrstoe materijala, koji su u upotrebi,a izloeni su
smiuim naprezanjima (vijci, matice, prosijecanje limova itd.), vri se
metodom(postupkom) sminog ispitivanja . Smino naprezanje se javlja kao
rezultat istovremenog djelovanja dvaju suprotnih sila (zatezanja i pritiska) na
malom razmaku. Po standardu DIN 50141, vri se ispitivanje na viljukastom
ureaju na kojem se u ahuru epruveta postavlja horizontalno, a na koju se
djeluje noem. Ureaj se sastoji iz alata za sjeenje (no) po dva presjeka i
ahura slika 2.33.c sa to manjim zazorom. Za ispitivanje se koriste
univerzalne kidalice, a samo smicanje epruvete (promjera obino 5 mm) vri se
pomou zatezanja ili pritiska.
Na slici 2.33. data je shema ispitivanja smicanjem (ili odrezom).
Smina vrstoa se odreuje po jednadbi za sluajeve sa slike 2.33.:
a)
mo
mo
o
F
R
S

, Mpa ; odreivanje smine vrstoe za jedan presjek

6
R
mu
- oznaka za uvojnu vrstou
b)
2
mo
mo
o
F
R
S

, Mpa ; odreivanje smine vrstoe za dva presjeka

gdje je: F
mo
maksimalna smicajna sila, N
So povrina poprenog presjeka, mm
2
Izmeu smine, i zatezne vrstoe postoje uzajamne veze, pa moemo napisati
da je :
a) za meki elik R
mo
=(0,75 do 0,8) . R
m
b) za sivi liv R
mo
=(1,O do 1,1) . R
m
Kod standardnog ispitivanja smicanjem (po dva presjeka) vide na
povrinama prijeloma tragovi deformacija od savijanja i smicanja kod ilavih
materijala, dok se kod krtih ne vide.
Kod ispitivanja smicanjem ne moe se ostvariti isti smik ili odrez
zbog pojave momenta savijanja, koji prouzrokuje naprezanja vea od
vrijednosti vrstoe materijala.
Osim toga na rezultate ispitivanja utiu i dimenzije epruveta. Zbog toga
smina vrstoa ima znaaj uglavnom, kod komparacije svojstava materijala.
Slika 2.33. Shema ispitivanja smicanjem
a) smicanje po jednom presjeku, b) smicanje po dva presjeka,c) ureaj s epruvetom
za ispitivanje smicanjem putem zatezanja Ispisati tampanim slovima dijagram
Kod limova se umjesto ispitivanja smicanjem vri ispitivanje
probijanjem, a mogu se uporeivati samo rezultati dobijeni na istom ureaju.
Probojna vrstoa je jednaka:

mo
mo
F
R
dS
, Mpa
gdje su: d promjer iga za probijanje rupa, mm i S debljina lima, mm.
3. Statika dugotrajna ispitivanja
Vrijeme i temperatura ispitivanja su vrlo vani parametri kod statikih
dugotrajnih ispitivanja materijala. Tokom ispitivanja su konstantni
naprezanje i temperatura, a vremenske baze iznose obino:
45, 120, 1 000, 10 000, 25 000 30 000 ili 100 000 sati.
U ovu grupu ispitivanja spadaju:
- ispitivanje puzanjem i
- ispitivanje relaksacijom.
3.1. Ispitivanje puzanjem
Puzanje predstavlja postepenu i sporu deformacija materijala, koja nastaje
uslijed dugotrajnog djelovanja konstantnog statikog optereenja pri povienoj
temperaturi. Naprezanja koja dovode do ove pojave obino su neto manja od
napona teenja materijala, a temperature puzanja su oko 40% temperature
topljenja, te ona iznosi;
T
p
> 0,40

T
t
, gdje je: T
t
temperatura topljenja u [K].
Temperatura puzanja kod metala praktino je ravna temperaturi
rekristalizacije. Iz navedenog slijedi da elici puu na temperaturama
viim od +450 C, legure bakra na temperaturama viim od +270 C, a
polimerni materijali ve na sobnim temperaturama.
Odluujue za ocjenu ponaanja, proraun dimenzija i za njegov izbor za
datu namjenu u uslovima eksploatacije je upravo puzanje materijala.
Puzanja s doputenim trajnim deformacijama obino od 0,1; 0,2; 0,5 ili 1
% i relaksacije, odnosno opadanja naprezanja, s vremenom su
karakteristine za idealizirano visokoelastino vrsto tijelo. Zato su
navedena granina izduenja glavni kriterij u toku trajanja mainskog
dijela pri radu na povienim temperaturama. Kada se dostigne doputena
granina deformacija, mora se mainski dio zamijeniti novim. Iz
nabrojanih svojstava moe se konstatovati da je puzanje vrlo kompleksna
pojava koja ukljuuje: vrijeme, temperaturu, naprezanje i deformaciju, te
se njenom poznavanju i odreivanju potrebnih parametara mora posvetiti
posebna panja.
3.1.1. Karakteristike dijagrama puzanja
Za ispitivanje puzanjem se koriste najee serija dugih proporcionalnih
okruglih epruveta s navojnim glavama prenika 10 [mm] i s prstenastim
zavrecima mjerne duine radi mjerenja trajne deformacije postignute
poslije odreenog vremena pri konstantnim uslovima, slika 3.1.
Slika 3.1. Oblik i dimenzije epruvete za ispitivanje puzanjem na puzalicama
firme Amsler Ispisati tampanim slovima dijagram
ematski izgled ureaja za ispitivanje puzanjem dat je na slici 3.2.
a.)
b.)
Slika 3.2. a.) Opti izgled ureaja za ispitivanje puzanjem i b.) epruvete za
ispitivanje puzanjem Ispisati tampanim slovima slike- dijagram
1. Elektrina mufolna pe (obino do 1000C),
2. Mehanizam za optereenjima utezima,
3. Ureaj za kontrolu temperature na gornjem, srednjem i donjem dijelu
epruvete,
4. Ekstenzometri postavljeni na prstenaste zavretke mjerne duine
epruvete,
5. Epruveta za ispitivanje puzanjem.
Proces puzanja ogleda se da se epruvete prvo postepeno ugriju
na propisanu temperaturu ispitivanja u mufolnoj pei, koja se odrava
konstantnom tokom cijelog ispitivanja pomou posebnog automatskog
regulatora, a zatim se optereti na zatezanje s konstantim naprezanjem. Mjerenje
trajne deformacije izvodi se povremeno shodno propisima. Za sve standarde
propisani su razliiti prenici epruveta.
Za svaku zadanu temperaturu ispitivanja koristi se obino 4 do 5 epruveta s
razliitim optereenjima i za svaku od njih crta se kontinuirano dijagram
puzanja s koordinatama deformacija-vrijeme. Ispitivanje puzanjem sa
naprezanjem na zatezanje (postupak ispitivanja) provodi se po preuzetom
standardu oznake BAS ISO 204/00.
Postupak ispitivanja puzanjem su dugotrajna od nekoliko dana (100 sati =
4,2 dana) do desetak godina (100 000 sati = 11,4 godine), o emu se mora
voditi rauna pri postavljanju uslova na svojstva materijala.
Na slici 3.3. dat je izgled tipinog dijagrama puzanja. Dijagram ili
krivulju puzanja karakteriziraju tri perioda procesa puzanja
Poetno ili primarno puzanje predstavlja prvi period puzanja.
Dijagram u ovom periodu ne poinje iz ishodita ve iz take 1, kod koje
po
.
Oznaava spontanu deformaciju koja nastaje u trenutku nanoenja
optereenja. Od (take 1-2) znatnije raste puzanje sve dok se ne postigne
konstantna brzina (I-stadij puzanja) , ali brzina puzanja opada (take 1'-2').
Deformacija je velika u poetku zbog nesreenosti kristalne reetke, a kasnije
se smanjuje zbog ojaavanja materijala uslijed nagomilavanja dislokacija.
Pravac(take 2-3)je drugi period puzanja, je stacionarnog karaktera ili
jednakomjerno puzanje prema dijagram ,s priblino konstantnim
gradijentom puzanja, tj.:
.
p
V const
t

gdje je: V
p
minimalna brzina puzanja (ili ).
.
Slika 3. 3. Tipini dijagram puzanja ( t) fale take1,2,3, i ispisati tampanim slovima
dijagram
Metal
Temperatura ;
Legure aluminijuma
Legure Titana
Niskougljenini elici
elik za rad na povienim temperaturama
Super legure na bazi nikla i kobalta
Teko topljivi metali (wolfram,molibden
200
325
375
550
650
1000-1550
Tabela br. 2.4.b Priblina temperatura na kojoj nastaje puzenje nekih metala

U ovom periodu primjetno je da vlada ravnotea izmeu ojaavanja
zbog nagomilavanja dislokacija i omekavanja zbog termikog aktiviranja
dislokacija (sniavanje njihove gustoe). II-stadij traje znatno due nego I- i
III-stadij. Materijal je otporniji prema puzanju to je manji gradijent puzanja,
tj. to je manji nagib pravca (Vp

0).
Nakon postizanja odreenog nivoa deformacija zapoinje trei period
puzanja. U ovom periodu rastu ubrzano i deformacije (nema vie
linearnosti izmeu izduenja i vremena) i brzina puzanja sve do loma
(take 3-4, odnosno 3' -4'). U ovom stadiju dolazi do pojave lokalnog
suenja poprenog presjeka na buduem mjestu loma uslijed trajnih
promjena u materijalu tokom vremena na povienoj temperaturi. On nema
znaenja za praksu i treba ga izbjegavati kod realnih konstrukcija.
Pri puzanju dolazi do interakcije procesa deformacionog ojaavanja i
oporavljanja strukture, to ini odliku ponaanja materijala pri puzanju, a
na viim temperaturama dolazi do procesa rekristalizacije i slabljenja
materijala zbog lakeg kretanja dislokacija.
Sam proces puzanja zavisi kako od stanja naprezanja, tako i od
temperature tokom ispitivanja ili upotrebe (slika 3.4.). Deformacija raste
sa porastom naprezanja ali i temperatura se poveava, a smanjuje se u II-
periodu (interval puzanja) u odnosu na prvi tj. Sporije raste i prije poinje
III-period. Pri malim naprezanjima ili niskoj temperaturi mala je
deformacija i vrlo velika duina II-perioda puzanja, a III-period se ne
pojavljuje.
Slika 3. 4. Promjene dijagrama puzanja s variranjem temperature i naprezanja
Slova na dijagramu
3.1.2. Parametri procesa puzanja
Na mainske dijelove, koji si izloeni dugotrajnom statikom optereenju
pri povienim temperaturama proces puzanja ima veliko znaenje, kao to
su npr. Turbinske lopatice, dijelovi parnih kotlova i nuklearnih reaktora,
cijevni elementi parovoda itd. Za odreivanje radnog vijeka parametara
procesa poznavanje procesa puzanja izuzetno je znaajno, odnosno
trajanja takvih dijelova u sloenim uslovima upotrebe.
Pored navedenog za proces puzanja vrlo su bitni difuzioni procesi u
materijalu izazvani kako naprezanjem tako i temperaturom. Puzanje
izaziva nastajanje velikog broja praznina u materijalu, koje tokom
vremena okrupnjavaju u mikropukotine odnosno pukotine. U III-periodu
puzanja znatno je naruena mikrostruktura materijala i deformabilnost, te
dolazi do loma. Proces puzanja izazivaju razliiti oblici naprezanja:
zatezno, pritisno, savojno ili uvojno, a parametri puzanja odreuju se
najee pomou jednoosnog zateznog naprezanja. Strogo se vodi rauna
o doputenim promjenama dimenzija, kod dimenzionisanja mainskih
dijelova izloenih puzanju.
Minimalna brzina puzanja prestavlja najvaniji parametar procesa
puzanja, tj. nagib u II-periodu puzanja (slika 3.3). Ukupna deformacija pri
puzanju za jednoosno zatezno ili pritisno naprezanje, data je jednainom:

uk
=
po
+
p
gdje je :
p
plastina deformacija uslijed puzanja
Deformacija u poetku djelovanja optereenja jednaka je:

po.
=
el
+
vl
+ T gdje je:

el
- elastina deformacija materijala (/E)

vl
- trenutna deformacija uslijed zateznog konstantnog optereenja
T - prirast deformacije uslijed temperature (linearni koeficijent
termike dilatacije, Ttemperaturna razlika).Brzina puzanja tokom
vremena odreuje se izrazom:
uk
p
d
V
dt

odnosno ,
0
/
p
p
d
L L
V
dt t

;
s obzirom da veliina deformacije
po.
Ne zavisi od vremena.
Jedinice za brzinu puzanja su: [mm/mm/h] i [%/h]. Brzina puzanja kree
se u granicama: 10
-6
do 10
-7
[mm/mm/h] odnosno 10
-4
do 10
-5
[%/h].
Najee se govori o graninoj brzini puzanja 10
-6
[mm/mm/h].
Odreivanje karakteristika otpornosti materijala je cilj ispitivanja
puzanjem odnosno: odreivanje granice puzanja i statike izdrljivosti, a
po potrebi i odgovarajuih karakteristika deformabilnosti izduenja i
suenja. Za odreivanje tih svojstava treba ispitati na svakoj zadatoj
temperaturi etiri do pet epruveta pod razliitim naprezanjima i za svaku
od njih konstruisati dijagram puzanja -t. Iz svakog dijagrama (krive)
puzanja treba odrediti nagib krive u II stadiju puzanja, tj. brzinu puzanja
Vp. Analogno tome treba izvriti i ispitivanja puzanjem za promjenljiva
naprezanja pri konstantnoj temperaturi.
3.1.3. Definicije svojstava pri ispitivanju puzanjem
- R
p/t/T
je granica puzanja, ona oznaava zatezno naprezanje koje pri
temperaturi ispitivanja T nakon propisanog vremena ispitivanja t ostavlja u
epruveti definisanu trajnu deformaciju A. Tako npr. R
p 0,5 / l0 000/650
oznaava
naprezanje koje je nakon 10 000 sati ispitivanja pri temperaturi 650 C
izazvalo trajnu deformaciju od 0,5%. Uobiajene granice puzanja su: R
p 0,1/t/T
,
R
p0.2/t/T
, Rp
0.5/t/T
i R
p1/t/T
;
- R
DVM
, DVM granica puzanja oznaava naprezanje koje pri odreenoj
temperaturi ispitivanja T izaziva brzinu puzanja od 10x10
-4
%/h unutar 25 i 35
sati eksperimenta, uz uslov da nakon 45 sati od poetka ispitivanja ne nastupi
trajna deformacija vea od 0,2%;
- R
m/t/T
je statika izdrljivost, to je ono trajno zatezno naprezanje koje nakon
zadatog trajanja ispitivanja t pri temperaturi T uzrokuje lom epruvete. Primjer ;
R
m/100 000/550
je naprezanje koje dovodi do loma epruvete nakon
100 000 sati ispitivanja pri temperaturi od 550 C;
- A
5/t/T
prestavlja trajno lomno izduenje ili vremensko izduenje, ono
oznaava lomno izduenje epruvete nakon zadatog trajanja ispitivanja t pri
temperaturi T;
- Z
5/t/T
je trajno lomno suenje ili vremensko suenje, ono oznaava lomno
suenje epruvete nakon zadatog trajanja ispitivanja t pri temperaturi T;
Vremena za statika trajna ispitivanja puzanjem su standardizovana i kreu se:
45, 100, 10000, 25 000, 30 000 i 100 000 sati.esto se ispitivanja puzanjem do
100 sati nazivaju kratkotrajnim, ispitivanja 1 000 do 10 000 sati dugotrajnim, a
ispitivanja od 25 000 sati i vie super dugotrajnim. Pokazalo se da je
pouzdanije osloniti se na rezultate dugotrajnijih ispitivanja. Zato su u razliitim
dravama u upotrebi i drugi kratkotrajni ili dugotrajni postupci ispitivanja.
Tako npr. U Engleskoj je National Physical Laboratory uveo postupak za
naprezanje kod granine brzine puzanja kao najvee naprezanje pri kojem
brzina puzanja ne prelazi iznos od 10x10
-4
%/24 sata poslije pokusa u trajanju
od 1 000 sati. U SAD se ekstrapolacijom odreuju naprezanja koja izazivaju
zaostale deformacije: 0,1% nakon 100 do 1500 sati, odnosno 1 % nakon 10
000 sati ili 1 do 10% nakon 100 000 sati.
0 0 uk
V t +
Za trajni rad doputena zatezna naprezanja trebaju biti uvijek za 20 do 30%
manja od statike izdrljivosti R
m/l00 000/T
. Za proraune treba poznavati temeljna
svojstva mehanike otpornosti metala, kao to su: napon teenja, granica
puzanja, statika izdrljivost i dinamika izdrljivost materijala .
Za odreivanje brzine puzanja, danas se esto koristi postupak
aproksimacije po kojem se naprezanje za odreenu temperaturu nanosi u
dvostrukom logaritamskom sistemu zavisno od brzine puzanja zbog
pravolinijske zavisnosti i tako se iz relativno kratkotrajnih pokusa dobiju
podaci za dugotrajne.Brojni ekstrapolacijski postupci temelje se na grafikim,
grafiko-numerikim ili samo numerikim metodama. Ovakve metode
ukljuuju podatke o vremenu i temperaturi u jednainu koja je zavisna od
naprezanja.
3.2. Ispitivanje relaksacijom

Pojava samoproizvoljnog sniavanja naprezanja u napregnutom
mainskom dijelu ili ispitivanoj epruveti pri konstantnoj poetnoj
deformaciji posebno pri povienoj temperaturi zove se relaksacija .
Mjerenjem snienja sile tokom vremena na posebnim ureajima s
automatskim podeavanjem i registracijom utvruje se relaksaciono
naprezanje. Iz razloga to se dio elastine deformacije pretvara u
plastinu, nastaje relaksacija, uslijed puzanja materijala i ona raste s
porastom temperature. Odreivanje vrijednosti relaksacije je vano za
dimenzionisanje mainskih dijelova koji trebaju tokom dueg vremena
zadrati neku deformaciju pri povienim temperaturama ili pri sobnoj
temperaturi, kao to su npr. pritegnuti vijci, elina ica visoke vrstoe,
elina uad, eline ipke od betonskog elika i sl. Ureaji za ispitivanje
relaksacije mogu biti s razliitim konstrukcijama.
Na (slici 3.5.) dat je izgled ureaja za ispitivanje relaksacije ice za
prednapregnuti beton. Osnova ureaja je kruti okvir A s podesnim
kotvama C za uvrivanje krajeva ice tako da deformacija ostane
konstantna tokom ispitivanja. Uzorak ice za ispitivanje E uvren je u
kotvama C i oslonjen na oslonce O. Za odreivanje naprezanja u ici
koristi se zavisnost izmeu naprezanja i frekvencije titranja ice. Mjerenje
frekvencije titranja ice vri se pomou elektronskog mjeraa u odreenim
vremenskim intervalima.
Na (slici 3.6.) data je shema ureaja za ispitivanje relaksacije s
elektrinim regulatorom.
Epruveta AB s mjernom duinom C optereuje se pomou opruge D, koja
je povezana s motorom E preko puastog prijenosa.
Slika 3.5. Shema ureaja za ispitivanje relaksacije ice za prednapregnuti
beton s krutim okvirom Ispisati tampanim slovima sliku
Mjera izduenja privren na krajevima mjerne duine F i G ima
osjetljivi elektrini kontakt H, ijim otvaranjem se zaustavlja motor pri
skupljanju epruvete zbog smanjivanja optereenja. Na temelju promjene
duine odreuje se pad naprezanja koji se automatski registruje.Izraavanje
vrijednosti relaksacijskog naprezanja R
r/T
vri se na slijedee naine:
R
r/T
=f(t) za definisano poetno naprezanje i zadatu temperaturu T i
R
r/T
=f(t) za definisanu temperaturu T i zadatu deformaciju.
Osnovni parametri pri ispitivanju relaksacije su temperatura, vrijeme i
naprezanje (najee zatezno). Ispitivanje se obino izvodi na vie
razliitih temperatura (najmanje tri) i predstavljaju grafiki u obliku
dijagrama naprezanje-vrijeme (-t). Vremenske baze za ispitivanje
relaksacijom su obino: 24, 120 i 1 000 sati. Relaksacijska postojanost pri
prvoj temperaturi ispitivanja T
1
jednaka je razlici poetnog i krajnjeg
naprezanja tokom vremena:
0 kn

Kod druge temperature ispitivanja T
2
> T
1
bira se proizvoljno poetno
naprezanje ili se uzima da je ono jednako krajnjem naprezanju za prvu
temperaturu itd. Niz krivulja relaksacije odreenih pri razliitim
temperaturama daje cjeloviti prikaz o ponaanju materijala pri uslovu
konstantne deformacije:
0
.
el pl
const +
Slika 3.6. Shema ureaja za ispitivanje relaksacije s elektrinim regulatorom
Ispisati tampanim slovima dijagram-sliku
Za ocjenu relaksacijske postojanosti materijala pri povienim
temperaturama moe se koristiti i brzina relaksacije.Kod elika za
prednaprezanje konstrukcija (ica, uad i ipke) propisano je ispitivanje
izotermike relaksacije po bivem standardu JUS C.K6.035.
Izotermika relaksacija predstavlja gubitak poetne sile prednaprezanja u
eliku pri konstantnoj duini i temperaturi, a izraava se u postotcima od
poetnog optereenja.Poetne vrijednosti optereenja pri ispitivanju
relaksacije u proizvodnji su: F
i
= 0,6 x F
max
; 0,7 x F
max
i 0,8 x F
max ;
gdje su:
F
i
poetna vrijednost prednaprezanja [N],
F
max
prekidna sila susjednog uzorka za zatezno ispitivanje [N],
Pri redovnim ispitivanjima koristi se najmanje 6 uzoraka, a pri kontrolnim 3
uzorka. Temperatura ispitivanja je 20 1 C.
Prvo poetno optereenje mjeri se poslije 1 minute od ukljuivanja
instrumenta (prvo optereenje), a ako nema automatske registracije onda se
mora vriti oitavanje dovoljno esto u poetku ispitivanja tako da relativna
deformacija ne bude vea od 10
-5
.
Zato se obino oitava optereenje na svakih: 1,3,6,9, 15 i 30 minuta, poslije
toga na 1,2,4, 8,24 sata, a zatim svakih 24 sata do kraja ispitivanja od 1 000
sati.
U tabeli 3.1. dat je pregled najveih doputenih vrijednosti relaksacije
za eline ice, ipke i uad za prednaprezanje, koje se odreuju pri poetnom
optereenju od 60, 70 i 80% graninog optereenja za 1000 sati na temperaturi
od 201C prema Pravilniku o tehnikim normama za navedene proizvode.
Tabela 3.1 Najvee doputene vrijednosti relaksacije za eline ice, ipke i uad za
prednaprezanje konstrukcija
Vrsta i naziv proizvoda
Najvea doputena relaksacija za 1000 h u % pri
poetnom optereenju od 60, 70 ili 80% od stvarne
prekidne sile pri:
60 % 70% 80%
1. elina ica i elina uad
- normalni elik
- stabilizirani elik
4,5
1,0
8,0
2,5
12,0
4,5
2. eline ipke od glatkog ili
rebrastog betonskog elika
1,5 4,0 6,0
4. Ispitivanje tvrdoe
Pod tvrdoom podrazumijevamo fiziko svojstvo, tj. Otpor
kojim se suprostavlja jedno tijelo ka prodiranju drugog tvreg
tijela u njegovu povrinu. Tvrdoa se moe odrediti:
statikim,
dinamikim i
specijalnim metodama.
Kod statikih metoda sila ispitivanja koja djeluje na utiskiva
postepeno raste do maksimalne vrijednosti. Kod dinamikih
ispitivanja sila na utiskivau se ostvaruje udarom, ili se pak
tvrdoa odreuje na osnovu elastinog odskoka utiskivaa od
povrine koja se ispituje. Najee u praksi koriene metode
(statike i dinamike) date su u sledeoj tablici.
STATIKE METODE DINAMIKE
METODE
Brinel (Brinell) metoda HBS, HBW Poldi (Poldy) metoda, HP
Vikers (Vickers) metoda, HV Skleroskopska metoda (po
oru-Shore)),HSh
Rokvel (RockweIl) metoda, HRC Duroskopska metoda, HD
Knup (Knoop) metoda, HK
Ispisati tampanim slovima tabelu - dijagram
Slika 4.1. Pregled statikih metoda za ispitivanje tvrdoe sa karakteristikama
Najrasprostranjenija i najvie koritena metoda ispitivanja materijala je
ispitivanje tvrdoe, to je zapravo metoda koja omoguava brzo, lahko i
jednostavno odreivanje vanog mehanikog svojstva tvrdoe na malom
uzorku praktino bez njegovog razaranja. Jedini nain utvrivanja tog vanog
svojstva materijala u veini sluajeva kao to su npr. ispitivanja tvrdoe tankih
povrinskih slojeva u ininjerstvu je ispitivanje preko tvrdoe.
Tvrdoa neke materije se moe definisati kao otpornost ispitivanog
materijala prema prodiranju u njegovu povrinu drugog znatno tvreg
tijela (opta najprihvatljivija tehnika definicija).
Vana karakteristika, da bi se rezultati ispitivanja tvrdoe mogli
meusobno uporeivati, moraju biti tano definisani, odnosno standardizirani
uslovi ispitivanja, kao to su utiskiva (ili indentor), sila i vrijeme njezinog
djelovanja na tijelo. Prva mjerenja tvrdoe razvio je njemaki mineralog
Friedrich Mohs 1822.g., koji je uspostavio skalu tvrdoe na uporedbi deset
relativno estih minerala. Prema Mohsovoj skali nainjena je podjela minerala
u 10 razreda tako da svaki naredni lan ove skale mora zaparati povrinu
prethodnog lana (npr. fluorit 4 moe zaparati kalcit 3) itd.
U tabeli 4.1. predstavljena je uporedba tvrdoa minerala i strukturnih
konstituenata metainih materijala prema Vickersu. U 20. Vijeku razvijen je
itav niz metoda ispitivanja tvrdoe za mjerenje tvrdoe tehnikih materijala
(npr. Brinellova, Vickersova, Rockwellova, Shoreova, Poldijeva itd.). U
inenjerskoj praksi vana uporedba u pojedinim mehanikim svojstvima kao
to je tvrdoa u korelaciji s nekim drugim svojstvima materijala, npr. s
zateznom vrstoom kod nekih elika i livova, s otpornou na abrazijsko
troenje itd. Naprave za ispitivanje tvrdoe su znatno jednostavniji i jeftiniji od
kidalica za univerzalna statika ispitivanja materijala, a takoer i uzorci za
ispitivanje nisu posebni ispitni uzorci ve manji ili po potrebi vei komadi ili
dijelovi koji se moraju ispitati. Najbitnija injenica kod ispitivanja tvrdoe
nekog materijala je izvriti odgovarajuu pripremu povrina za ispitivanje
tvrdoe da se moe to tanije izmjeriti veliina ili dubina otiska ili pak visina
odskoka utiskivaa. U zavisnosti od metodologije ispitivanja utiskivai za
mjerenje plastine deformacije (otisci) su oblika kuglice, kupe ili piramide od
vrlo tvrdih materijala (kaljeni elik, tvrdi metal za kuglice, a dijamant za kupe i
piramide).
Kako je ve reeno, pod tvrdoom se podrazumijeva fiziko svojstvo,
tj. Otpor kojim se suprostavlja jedno tijelo ka prodiranju drugog tvreg
tijela u njegovu povrinu.
Tvrdoa se moe odrediti:
- statikim,
- dinamikim i
- specijalnim metodama.
Najveu upotrebu u praksi imaju tzv. Statike metode ispitivanja tvrdoe
koje su standardizovane irom svijeta: Brinellova, Vickersova i Rockwellova,
kod kojih se ispitivanje tvrdoe izvodi statikim djelovanjem sile na mainama
stacioniranim u laboratorijima za kontrolu kvaliteta naroito poslije termikih
tretmana, hemijsko-termikih obrada, razvoja novih materijala i proizvoda ili
poslije izvrenih tehnolokih obrada. Neto manju upotrebu imaju tzv.
Dinamike metode ispitivanja tvrdoe koje preteno nisu standardizovane i
kod kojih se ide na teren u pogone s malim prijenosnim ureajima s
dinamikim djelovanjem sile (udarnim) po raznim autorima. Pri ispitivanju
tvrdoe statikim dejstvom sile utiskiva je izloen dejstvu sile za neko
odreeno vrijeme, a kod ispitivanja tvrdoe dinamikim dejstvom sile kuglica
ili valji udaraju sa izvjesnom kinetikom energijom na ispitivani komad.
Ureaji za ispitivanje tvrdoe dinamikim dejstvom sile jednostavniji su i
jeftiniji od aparata za statike postupke, te su tako pogodniji za odreivanje
tvrdoe velikih komada i materijala u skladitima. Kao osnova za odreivanje
tvrdoe slui ili nastali otisak (tvrdoa padom ili udarom) ili visina odskoka
(postupak elastinim odskakanjem).
4.1. Brinellova metoda ispitivanja tvrdoe materijala
1900. godine naunik Brinell objavio je postupak prema kojem se tvrdoa
definie odnosom odreene sile, kojom se u ispitivani materijal utiskuje
tvrda elina kuglica odreenog prenika, i povrine nastalog otiska u
materijalu. Otisak ima oblik kalote (slika 4.1.) ija je povrina ( A ) :
2
2 2
2 2


D D
A Dh D d

;
gdje je:
h - dubina otiska [mm],
D - prenik kuglice [mm],
d - prenik otiska [mm].
Slika 4.1. Ispitivanje tvrdoe utiskivanjem eline kuglice
Ispisati tampanim slovima dijagram
Prema tome, tvrdoa po Brinellu (HB) data je izrazom:
2 2
2
0,102
(
F
HB
D D D d



; gdje je: F - Sila utiskivanja [N].
Praktino izraunavanje tvrdoe ogleda se iz tablica u kojima se za svaki
prenik otiska nalazi odgovarajua vrijednost tvrdoe po Brinellu.Na slian
nain odreuje se i tvrdoa po Mejeru (HM), iz odnosa sile utiskivanja i
povrine projekcije otiska, tj.

2
4F
HM
d

Poto je povrina kalote uvijek vea od povrine njene projekcije, to je
Mejerova tvrdoa, za isti materijal, uvijek izraena veom brojanom
vrijednou od Brinellove tvrdoe.
Ova razlika je utoliko vea ukoliko su otisci dublji.

U oba sluaja znai
treba da bude zadovoljen isti uslov, tj. da odnos F/D
2
bude konstantan.

Pri
praktinim ispitivanjima ne postoji mogunost da se uvijek odri isti ugao ,
ve se tolerie da se odnos d/D kree u granicama 0,2 0,6. Mada je sa
fizikog stanovita tvrdoa po Mejeru tanija, znatno iru primjenu ima
tvrdoa po Brinellu.
Brinellov postupak ispitivanja propisan je tano odreenim normama i
standardima kao to su i JUS C.A4.003 (za elik), i JUS C.A4.103 (za lahke
metale i njihove legure), i JUS C.A4.153 (za olovo i olovne legure) i i JUS
C.A4.203 (za bakar i bakame legure), a danas vaei standard u BiH je BAS
EN ISO 6506-1/01 koji se odnosi na metodu ispitivanja i BAS EN ISO 6506-
2/01 za verifikaciju i kalibraciju ispitnih ureaja.
Tabela 4.1. Uporedba mikrotvrdoa minerala i strukturnih konstituenata metalnih
materijala
Mjerenja tvrdoe po Brinellu koristi kuglice koje treba da su izraene od
kaljenog elika, sa tvrdoom najmanjom od 850 HV.
Povrina kuglice mora biti polirana. U narednoj tabeli 4.2. prikazane su
standardne vrijednosti prenika kuglica.
Tabela 4.2. Vrijednosti prenika kuglica
Minerali (abrazivi) Mikrotvrdoa, HV
Materijali (strukturni
konstituenti)
Gips, CaSO4x2H2O (2) 36
70-200 Ferit, isto Fe
Kalcit, CaCO3 (3) 140
Fluorit, CaF2 (4) 190
170-230 Austenit, 12% Mn
250-320 Per1it, nelegirani
250-350 Austenit, niskolegirani
Dolomit, (3,5 do 4) 370 300-460 Per1it, ne1egirani
300-600 Austenit, livovi s visokim %C
Stakla (4,5 do 6,5) 500-795 500-10 1 O Martenzit
Apatit, Cas[F2CPO4)3] (5) 540
Feldspat (6) 600-750
Kremen, SiO2 (7) 800-950 840-1100 Cementit, Fe3C
Kvarc, SiO2 (7) 900-1750
1200-1600 Cr-karbid, (Fe, Cr)7C3
Topaz, Ah(F2SiO4) (8) 1430
1300-1500 Fe-borid, Fe2B
1500 Mo-karbid, Mo2C
1650 Cr-karbid, Cr23C6
Korund, AhO3 (9) 1800-2100 1800 Cr-karbid, (Fe, Cr)23C6
1600-2100 Fe-borid, FeB
1800-2250 Cr-borid, CrB2
2000-2400 Nb-karbid
2150 Cr-Borid, CrB
2200 Cr-karbid, Cr7C3
2280 Cr-karbid, Cr3C2
2400 W-karbid, WC
2700 W borid, W 2Bs
Karborundum, SiC (9,5) 2600-3500
2700-3800 Cr-karboborid, Crz(BCf
2800-2940 V-karbid, VC
3000 W-karbid, W2C
3200 Ti-karbid, TiC
3400 Ti-borid, TiB2
3700 B-karbid, B4C
3750 W borid, WB
Dijamant, C (10) 10000
Prenik kuglice (mm) Dozvoljeno odstupanje u mm
1 0,0035
2 0,0035
2,5 0,0035
5 0,0040
10 0,0045
Dozvoljena odstupanja odgovaraju 6. Stepenu ISO sistema
(ISO bi1ten 25) odnosno JUS M.A1.120. Kuglice za kugline
leaje zadovoljavaju ove tolerancije.
S obzirom od vrste utiskivaa oznaka za tvrdou po Brinel1u moe biti:
HBS tvrdoa kada se koristi utiskiva elina kuglica
HBW tvrdoa kada se koristi utiskiva od tvrdog metala.
Brojana vrijednost utvrene tvrdoe se unosi ispred oznake za tvrdou, a iza
oznake, u indeksu, unose se uslovi ispitivanja po redoslijedu:
- prenik kuglice D u mm;
- sila utiskivanja Fu N (0,102 F)
- vrijeme utiskivanja u sekundama.
Brojna vrednost izmerene tvrdoe se unosi ispred oznake slika 4.2. za
tvrdou, a iza ove oznake, u indeksu, unose se uslovi ispitivanja po redosledu:
prenik kuglice D u mm, sila utiskivanja F u daN i vreme utiskivanja
2
u
sekundama.
Slika 4.2. Znaenje oznaka po Brinellu
Ispitivanje treba vriti sa najveom kuglicom koja se, u zavisnosti od
uslova ispitivanja, moe upotrijebiti da bi uticaj nehomogenosti materijala na
rezultate ispitivanja bio to manji. Eventualno deformisanje kuglice pri
ispitivanju tvrdih materijala doveli bi do pogrenih rezultata, pa se preporuuje
da se po Brinel1ovom postupku ne ispituju materijali, ija je tvrdoa po
Brinel1u vea od 450.Odnos konstante F/D
2
zavisi od vrste materijala koji se
ispituje odnosno od njegove tvrdoe. Vrijednosti konstante F/D
2
date su u
tabeli 4.3. odnosno veliine sile i prenici kuglice za tehniki najvanije
materijale. Vano je da se sila utiskivanja postepeno poveava i to bez trzaja
dok se ne dostigne propisana vrijednost. Kod tvrih materijala konana
veliina otiska dostie se relativno brzo pa je dozvoljeno da se sila utiskivanja
odrava 10 do 15 sec. Za aluminijum i legure aluminijuma propisano je
trajanje utiskivanja 30 sec, a za magnezijum i njegove legure 120 5 sec [6]
Tabela 4.3. Vrijednosti konstante F/D
2
prema BAS EN ISO 6501-1101
Vrsta materijala
Odnos sile i
prenika kuglice
0,l02F/D
2
[Mpa]
Sila u [N] za prenik kuglice D
[mm]
10 5 2,5 1
Legure aluminij uma,
meki bakar, legureMg
5 4903 1226 306,5 49,03
Tvree legure, Cu-
legure, Ni-legure
10 9807 2452 612,9 98,07
elik, sivi liv, Ti-
legure, Ni-Co legure
30 29420 7355 1839 294,2
Oslonac na koji se stavlja uzorak koji se ispituje treba da je stabilan i
omogui da smjer sile utiskivanja bude normalan na povrinu koja se
ispituje. Povrina predmeta na kojem se vri utiskivanje mora biti glatka i
ravna da bi se prenik otiska mogao tano izmjeriti. Pri pripremanju
povrine uzorka treba izbjegavati postupke kojima se mijenja stanje
materijala, kao to su, na primjer, zagrijavanje ili hladna prerada, jer se
usljed hladnog deformisanja, materijal u okolini otiska otvrdnjava. Da bi
se izbjegao uticaj otvrdnjavanja na izmjerene vrijednosti tvrdoe potrebno
je da uzorak ima odreenu najmanju debljinu i da otisci budu na
odreenom meusobnom odstojanju, kao i na odreenom odstojanju od
ivica uzorka. Prema praktinim podacima, uticaj otvrdnjavanja nee se
odraziti na rezultate ispitivanja, ako je debljina uzorka vea od osmostruke
dubine otiska i ako je odstojanje centra susjednih otisaka najmanje 4 d, a
odstojanje centra otiska od ivice uzorka najmanje 2,5 d. Za lahke metale i
njihove legure odstojanja centra dva susjedna otiska treba da iznosi
najmanje 6 d, a odstojanje centra otiska od ivice uzorka najmanje 3 d.
Prema Sibelu, najmanje debljine uzoraka treba da iznose;
min
165
D
S
HB

; za materijale ija je konstanta F/D
2
=30 , a S
min


min
55 ; za materijale ija je konstanta F/D 2 =10
D
S
HB

Ukoliko ispitivani materijal ima homogenu strukturu sainjenu iz
mnotva sitnih kristala otisci e imati pravilan kruni oblik, jer u takvim
sluajevima razliiti otpori deformisanja, uslovljeni anizotropijom kristala,
bivaju izjednaeni nepravilnim poloajem kristala.Kod materijala sa
krupnozmastom strukturom otisci esto nemaju pravilan oblik i konture im
nisu dovoljno otre. To se esto zapaa i kod sivog liva, kao posljedica malih
upljina i grafitnih listia.
U takvim sluajevima je tanost oitavanja ograniena, pa je za procjenu
tvrdoe potreban vei broj otisaka. Prema H. Reiningerumu, za
iznalaenje dovoljno tane srednje vrijednosti tvrdoe mainskog liva, pri
upotrebi kuglice prenika 5 mm, potrebno je 7 pojedinanih otisaka, a sa
kuglicom prenika 10 mm 5 otisaka.
Otisak b) je nastao uslijed vee sile utiskivanja, a c) je otisak kod vrlo
tvrdih materijala.
Kod hladno valjanih limova od obojenih i lakih metala otisci imaju oblik
elipse sa veim prenikom u pravcu valjanja. Otisci e imati nepravilan oblik i
u sluaju ako povrina uzorka na kojoj se vri utiskivanje nije ravna.
Stoga je standardima propisano da se za odreivanje tvrdoe po Brinellu
uzima srednja vrijednost prenika otiska, dobijena mjerenjem prenika otiska u
dva meusobno normalna pravca.
Izgled pravilnog i nepravilnog otiska dat je na slici 4.3.
a.)
b.)

Slika4.3.Kugle(a) i otisci(b) kod ispitivanja Brinelovom metodom
Za mjerenje prenika otisaka najee se koristi mikroskop sa
mikrometarskim zavrtanjem. Mikroskop, ili drugi mjerni sistem koji se koristi
za mjerenje, treba da omogui mjerenje prenika otiska sa tanou 0,25 %
prenika kuglice.
Prema standardu BAS ISO 6506-1/01 oznaka tvrdoe po Brinellu je
HBW ili HBS ali moe biti zamjenjena samo sa HB.

Primjer prema BAS EN ISO 6506-1: 600 HBW 1/30/20 Brinellova
tvrdoa od 600 je odreena sa kuglicom promjera 1 [mm], silom od 294,2 [N]
za vrijeme od 20 [s]. (ispitna sila se mnoi sa 9,81, tj. 30 . 9,81=294,2).
U slijedeoj tabeli 4.4. date su tvrdoe po Brinellu za neke materijale.
Finke je na osnovu svojih ispitivanja na elicima odredio zavisnost Rm i
HB za odnose Re/Rm

l00: ispod 65%, 65% - 80% i preko 80%. Za praktine

potrebe G. Finke je izradio tabelu za preraunavanje tvrdoe (tabela 4.5.).
Tabela 4.4. Tvrdoa za neke materijale po Brinelu
Materijal Tvrdoa
Mehko drvo
Tvrdo drvo
Aluminijum
Bakar
Mehki elik
Nerajui elik
Staklo
1.6 HBS10/100
2.6 do 7.0 HBS1.6/
15 HB
35 HB
120 HB
1250 HB
1550 HB
4.1.2. Zavisnost izmeu tvrdoe i zatezne vrstoe
Ako odnos napona teenja prema zateznoj vrstoi nije poznat,
preporuljivo je da se preraunavanje vri sa koeficijentom 3,5. Ova
mogunost preraunavanja tvrdoe po Brinellu u zateznu vrstou u praksi
je od velikog interesa.
U mnogim sluajevima zatezna vrstoa se izraunava iz tvrdoe ije je
odreivanje jednostavnije. Potrebno je, meutim, napomenuti da pri
ovakvim preraunavanjima razlika izmeu stvarne i iz tvrdoe izraunate
zatezne vrstoe moe biti osjetna, pa dobijene vrijednosti mogu posluiti
samo orjentaciono.

Konverziju vrijednosti tvrdoe u vrijednosti zatezne vrstoe za elike
dato je prema standardu ISO/TR 10108.
Tabela 4.5. Finkovo preraunavanje tvrdoe po Brinellu u zateznu vrstou
Tvrdoa po
BrinelIu HB
Zatezna vrstoa Rm
Mpa za
(R
e
:R
m
)

100=
Tvrdoa po
BrinelIu HB
Zatezna vrstoa Rm
Mpa za
(R
e
:R
m
)

100=
80 65-80 65 80 65-80 65
100 - 346 361 280 939 976 -
105 - 362 378 285 957 995 -
110 - 379 395 290 985 1013 -
115 - 394 413 295 993 1030 -
120 - 410 430 300 1010 1049 -
125 - 426 447 305 1030 1067 -
130 - 443 465 310 1048 1086 -
135 - 431 483 315 1065 1105 -
140 - 479 500 320 1082 1126 -
145 - 495 516 325 1101 1145 -
150 492 510 537 330 1120 1164 -
155 510 529 554 335 1140 1185 -
160 527 548 570 340 1159 1204 -
165 541 564 589 345 1177 - -
170 557 580 607 350 1197 - -
175 574 597 625 355 1215 - -
180 590 616 643 359 1233 - -
185 607 634 661 364 1253 - -
190 625 650 679 368 1270 - -
195 640 669 695 372 1289 - -
200 658 686 715 376 1309 - -
205 675 705 733 380 1327 - -
210 690 720 751 385 1346 - -
215 710 740 770 388 1365 - -
220 727 759 789 392 1384 - -
225 745 775 807 396 1404 - -
230 761 794 826 400 1423 - -
235 780 813 842 404 1442 - -
240 798 830 863 408 1461 - -
245 815 848 885 412 1480 - -
250 830 867 900 415 1500 - -
255 849 885 -
260 868 902 -
265 885 920 -
270 902 939 -
275 921 956 -
4.1.3. Maine (aparati) za ispitivanje tvrdoe
Aparata za ispitivanje tvrdoe ostvaruju statiko dejstvo odgovarajuih
sila na utiskiva koji se utiskuje, preko sistema poluga, u uzorak
postavljen na postolje aparata. Obino je isti aparat namenjen i za merenje
tvrdoe po Vikersu, s tim to se mijenja utiskiva i izbor potrebnog
opterecnja
Slika 4.4. Ureaj za mjerenje tvrdoe
Konstruktivna rjeenja aparata za ispitivanje tvrdoe ostvaruju statiko
dejstvo odgovarajuih sila na utiskiva koji se utiskuje, preko sistema poluga,
u uzorak postavljen na postolje aparata (slika 4.4.).
Na narednim slikama 4.5.a i b i prikazane su savremene konstrukcije
aparata i ureaja za mjerenje tvrdoe, prednost ovih ureaja u odnosu na ranije
je da se olakava izbor sile utiskivanja kao i oitavanje vrijednosti otisaka
zahvaljujui novim tehnikim rjeenjima.
Slika 4.5. a Savremeni ureaji za mjerenje tvrdoe
Slika4.6.b Savremeni portabl ureaji za mjerenje tvrdoe
U odreenim vremenskim etapama potrebno je provjeravati tanost odnosno
vriti badarenje. To se izvodi pomou posebnih etalon ploica slika 4.7. ija
je tvrdoa poznata.
Slika 4.7. Etalon za badarenje ureeja
4.2. Vickersova metoda za ispitivanje tvrdoe materijala
Vickers je svojom metodom uklonio glavne nedostatke Brinellove metode,
pa je primjenom ove metode mogue mjeriti i najtvre materijale. Ovdje
tvrdoa nije ovisna o primijenjenoj sili.
Prvi nedostatak uklonjen je primjenom najtvreg materijala dijamanta za
penetrator (utiskiva) , a drugi geometrijom penetratora.
Naime, kod Vickersa je penetrator istostrana etverostrana piramida s kutom
izmeu stranica od 136. Ovakav kut nije odabran nasumce, ve zbog injenice
da se utiskivanjem penetratora s tim kutom dobivaju vrijednosti tvrdoe
neovisne o primijenjenoj sili. Ovo svojstvo je vano jer se tvrdoa mehkih i
tvrdih materijala moe mjeriti primjenom iste sile, kao to se i tvrdoa istog
materijala moe mjeriti s razliitim optereenjima.
Utiskivanjem penetratora u materijalu ostaje otisak oblika piramide prema
(slici 4.8.).Pomou mjernog mikroskopa mjere se dijagonale d1 i d2, odnosno
baze . Piramide koje su utisnute u ispitivani materijal date su na slici 4.8.
Slika 4.8. Skica penetratora i otiska kod Vickersove metode
Kod Vickersa se, kao i kod Brinella, tvrdoa rauna na osnovi veliine
otiska. Primijenjena sila(F),varira; od 49 N (5 kp) do 981 N (100 kp).
Mikrotvrdomjeri koji rade po Vickersovoj metodi raspolau ak i sa silom
F=0,098 N (10 p).Upotreba odreene sile ovisi od debljine uzorka. Mogue je
mjeriti i vrlo tanke uzorke primjenom male sile. Nadalje upotrebom male sile
mogue je mjeriti tvrdou pojedinih zrna (kristala).
Stoga za mjerenje veliine otiska nije dovoljno mjerno povealo kao kod
Brinella ve mjerni mikroskop. Pored toga osim finog bruenja potrebno je i
poliranje uzoraka kao to se to radi u metalografskoj pripremi.
Uz simbol HV, pri rezultatu mjerenja navodi se kao indeks i primijenjeno
optereenje u kp (npr. HV5=400, znai da je sila utiskivanja iznosila 5 kp
odnosno 49 N). Vrijednosti tvrdoa izmjerenih po Vickersovoj metodi
odgovaraju priblino vrijednostima Brinellove tvrdoe.
Kod viih vrijednosti tvrdoa razlika se poveava. Strane piramide pri
navedenom uglu dodirivae kuglicu prenika D u takama ije je odstojanje
d = 0,375 D, koliko iznosi srednja vrijednost dozvoljenih prenika otiska
(d / D = 0,2-0,5) pri ispitivanju tvrdoe po Brinellu (slika 4.9.).
Slika4.9. Geometrijska veza izmeu kuglice prenika D i piramide sa uglom izmeu
naspramnih strana od 136
Pod dejstvom optereenja piramida e u ispitivanom materijalu ostaviti otisak
ija se povrina moe izraunati iz srednje duine dijagonala (d), po
obrascu:
2
;
136
2sin
2

o
d
A

1 2
2
d d
d
+

Tvrdoa po Vickersu (HV) definisana je, kao i tvrdoa po Brinellu, odnosom

primijenjene sile utiskivanja F u [N] i povrine nastalog otiska A u [mm
2
].
2 2
136
2 sin
2
0,102 0,1891
F
F
HV
d d

o
gdje je 0,102 konstanta =
1
9, 81
Za praktino izraunavanje koriste se tablice u kojima se za svaku
dijagonalu otiska nalazi odgovarajua vrijednost tvrdoe po Vickersu. Do
sada je postupak ispitivanja propisan standardima i normama i JUS C.A4.030
(za elik), i JUS C.A4.104 (za lahke metale i njihove legure) i JUS C.A4.204
(za bakar i bakame legure). Meutim, novi prihvaeni standard u BiH za
metodu ispitivanja je BAS EN ISO 6507-1/01, za verifikaciju ureaja za
ispitivanje BAS EN ISO 65072/01 i za kalibraciju referentnih ploica BAS EN
ISO 6507-3/01.
Utiskiva je prema navedenim standardima prava dijamantska piramida sa
kvadratnom osnovom i uglom izmeu naspramnih strana od 136 0,5. Sve
etiri strane piramide moraju se sjei u jednoj taki, odnosno linija veze
izmeu dviju suprotnih strana ne smije biti dua od 0,002 mm (slika 4.10.).
Utiskiva mora da bude dobro poliran i da je bez povrinskih greaka.
Slika 4.10. Izgled vrha piramide koji je dosta uvean
Da bi se dijagonale otiska mogle tano izmjeriti povrina uzorka koji se
ispituje treba da je ravna i glatka. Pri pripremanju povrine uzorka treba
izbjegavati postupke kojima se mijenja stanje materijala (zagrijavanje,
hladna prerada i sl). Najbolje je da se priprema povrine uzorka obavi
turpijanjem i poliranjem. Otvrdnjavanje povrine uzorka, koje nastaje pri
mehanikom poliranju, moe se izbjei primjenom elektrolitikog
poliranja. Ispitivanje zaobljenih povrina moe se vriti ako je radijus
krivine vei od 5 mm. Da bi se izbjegao uticaj ojaavanja uslijed
deformisanja materijala u blizini otiska, debljina elinih uzoraka mora da
iznosi najmanje 1,2 d, a debljina uzorka od obojenih i lahkih metala
najmanje 1,5 d gdje je d dijagonala otiska. Poslije ispitivanja na poleini
uzorka ne smije postojati nikakva vidljiva deformacija. Odstojanje od
centra otiska do ivice uzorka, ili do konture bilo kog drugog otiska, treba
da je najmanje 2,5 puta vee od dijagonale otiska. Prema nekim autorima
deformisana zona oko otiska najmanje je jednaka jednoj polukugli iji je
radijus jednak dijagonali otiska, a njena srednja taka lei u sredini otiska.
Izbor sile utiskivanja zavisi od vrste materijala, odnosno od dimenzija
uzorka koji se ispituje. Ispitivanje se izvodi tako to se utiskiva,
postavljen normalno na povrinu koja se ispituje, bez trzaja utiskuje u
materijal, sve dok sila utiskivanja ne dostigne odreenu vrijednost. Ova
sila se odrava 10 do 15 s, a kod lakih metala 30 s. Za izraunavanje
tvrdoe uzima se aritmetika sredina zbira dijagonala otiska. Duina
dijagonala kraih od 0,2 mm treba mjeriti sa tanou 0,001 mm, a duih
od 0,2 mm sa tanou 0,002 mm. Tvrdou po Vickersu
obiljeavaju sila utiskivanja i vrijeme trajanja dejstva sile.Na
primjer,130HV10/30 oznaava tvrdou po Vickersu od 130HV za ije je
odreivanje primijenjena sila od10x9,81=98,1N u trajanju od 30sec.sl
4.11.
Treba istai injenicu da se smanjivanjem sile utiskivanja poveava
rasipanje rezultata, posebno kod ispitivanja mikrotvrdoe. Brojna
vrijednost izmjerene tvrdoe se unosi ispred oznake za tvrdou, a iza
oznake, u indeksu, unose se uslovi mjerenja po redoslijedu:
- sila utiskivanja u daN i
- vreme utiskivanja u sekundama.
Slika 4.11. Primjer oznake po Vickersu
U sluaju kada je vrijeme utiskivanja 10-15 sekundi onda se u oznaku
unosi samo sila utiskivanja.
4.2.1. Aparat za ispitivanje tvrdoce Vickers ( Vikers) metodom
Konstruktivna izvedbe konvencionalnih ureaja za mjerenje tvrdoe
obezbedjuju statiko dejstvo optereenja na utiskiva preko sistema
poluga. U najveem broju sluajeva se izvri samo zamjena utiskivaa i
optereenja na aparatu koji se koristi za ispitivanje tvrdoe po Brinelu i
ispituje tvrdoa po Vikersu. Na slijedein slikama 4.12. a i b prikazani su
izgledi nekih savremenih aparata za mjerenje tvrdoe Vickers metodom.
a. b.
Slika 4.12. Savremeni uredjaji za mjerenje tvrdoe Vickers metodom
Tok rada pri ispitivanju tvrdoe po Vickersu je po karakteru slian
ispitivanju tvrdoe po Brinelu. Na uzorku pripremljenom na propisani nain
vri se utiskivanje utiskivaa odabranim optereenjem izvri se provjera
ispravnosti dijamantskog utiskivaa i uvrsti u odgovarajui nosa. Pri radu
posebno je potrebno voditi rauna da ne doe do oteenja dijamantskog
utiskivaa usled nepaljivog rukovanja, nepravilne pripreme uzorka ili
nepravilnog rada.
Naroita panja se mora obratiti na jasnou projektovanja slike otiska na
ekran, to se postie podeavanjem navrtke. Pritiskom na odgovarajui taster
izabere se sila utiskivanja. Na odgovarajue postolje aparata postavlja se
pripremljeni uzorak, odnosno radni predmet, ija se tvrdoa eli ispitati.
Zavojnim vretenom se privrsti uzorak ili radni predmet uz nosa utiskivaa i
pritiskom na dugme zapone se utiskivanjem utiskivaa.
Kada optereenje postigne odabranu vrednost, to se uoava prestankom
kretanja poluge, poinje se sa mjerenjem vremena trajanja optereenja.
Po isteku ovog vremena izvri se rastereenje pomou poluge njenim
vraanjem u poetni poloaj. Na ekranu aparata, posle automatske zamene
utiskivaa lupom, projektuje se slika povrine otiska. Na dobijenoj slici
uveanog otiska, mere se obje dijagonale otiska. Mjerenje se vri pomou
optikog sistema koji se nalazi na aparatu (rad na mjerenju otiska detaljno je
opisan ranije). Sa izmjerenim veliinama dijagonala izrauna se njihova
aritmetika sredina:

1 2
;
2
d d
d
+

Ispisati tampanim slovima

a pomou nje se odredi tvrdoa, analitiki ili pomou tabela.Pri pravilnom
izboru sile utiskivanja ostaje obino otisak pravilnog oblika.
U sluaju da se dobiju otisci nepravilnog oblika (konkavne i konveksne
povrine) potrebno izvriti korekturu tvrdoe. Veliina tvrdoe se pri tome
moe sraunati po izrazu:

2
2
2
854 , 1
1
]
1

Z
d
F
HV
4.2.2. Ispitivanje mikro tvrdoe
Obzirom da je izmeu strana utiskivaa, tupi ugao ak i pri relativno
velikoj dijagonali otiska, dubina otiska je srazmjerno mala, to dovodi da je
ovaj postupak ispitivanja naroito podesan za ispitivanje tankih limova i tankih
slojeva ili pojedinih dijelova mikrostrukture, a sile koje se primjenjuju kod
utiskivanja su manje od 1N.
Za ovu svrhu se izrauju posebni aparati sa mikroskopom i
mikrometarskim zavrtnjem za pomjeranje postolja. Kod ovog ispitivanja,
uzorci za tu svrhu moraju biti brueni i polirani.
Dok u makropodruju tvrdou treba posmatrati praktino nezavisnom
od sile utiskivanja, u mikropodruju vrijednosti tvrdoe rastu s opadanjem sile
utiskivanja (slika 4.13.).
Slika 4.13. Uticaj naina pripreme povrine uzorka na tvrdou po Vickersu kod
mekog elika
Ispisati tampanim slovima dijagram
Na vrijednost mikrotvrdoe utiu i nain pripreme povrine uzorka,
trenje izmeu utiskivaa i ispitivanog materijala, potresi aparata, ovrivanje
materijala u blizini otiska i dr.Ne postoji slaganje izmeu mikrotvrdoe i iste
Vickersove tvrdoe. Korigovana Vickersova formula u svrhu raunanja
mikrotvrdoe je:
( )
2
1, 854 E
HV
d c

+
; gdje je E modul elastinosti
tj.
( )
2
1, 854 E
HV x
d c

+
; gdje je
1
0,102
9,81
x
te se ovim izjednauju
mikro i makro tvrdoa. Veliina c je konstanta za svaki materijal i zavisi od
modula elastinosti i konvencionalnog napona teenja. Konstanta c se moe
odrediti jednostavno mjerenjem pod dva razliita optereenja F
l
i F
2
dijagonala
d
l
i d
2
. Pod pretpostavkom da su obje tvrdoe iste, izjednae se vrijednosti za
tvrdou iz predhodne formule i iz nastale jednaine se izrauna c . Pored
ispitivanja mikrotvrdoe po Vickersu koristi se ispitivanje mikrotvrdoe po
Knoopu i drugim autorima ije su vrijednosti izraunate tvrdoe priblino
ekvivalentne.
Knoop se koristi ee za ispitivanje krtih materijala kao to su
keramike. Za ispitivanje mikrotvrdoe koristi se standard ASTM E 384:
Standard Test for Microhardness of Materials. Mjerilo mikrotvrdoe je
odnos izmeu sile i otiska koji je u obliku deltoida jer dijamantska piramida
ima osnovu romba i otisak je manje dubine. Na slici 4.14.. dat je otisak pri
mjerenju mikrotvrdoe.
Slika 4. 14. Prikaz tlocrta otisaka pri mjerenju mikrotvrdoe
Za posebno tanke uzorke koristi se metoda po Grozdinskom a, ovdje se
mikrotvrdoa se rauna kao kolinik sile i povrine projekcije otiska koga
ostavlja utiskiva oblika zarubljene kupe.
4.3. Rockwellova metoda ispitivanja tvrdoe materijala
Ovom metodom se mjeri tvrdoa samo metalnih materijala. Primjena
ove metode se vri tako da se u metal utiskuje dijamantni stoac ili kuglica od
kaljenog elika . Penetrator je dijamantni stoac s vrnim kutem od 120. Kod
Rockwellove metode se, za razliku od Brinellove i Vickersove, mjeri dubina
prodiranja penetratora, a ne veliina otiska.
Tvrdoa se po HRC metodi mjeri na slijedei nain:
U poloaju 1 penetrator se predoptereuje silom F=100 N to za posljedicu ima
prodiranje penetratora ispod povrine uzorka. Ta toka je i poetni poloaj za
mjerenje dubine prodiranja. Ukupna mogua dubina prodiranja iznosi 0,2 mm i
podijeljena je na 100 dijelova. Jedna podjela iznosi prema tome 0,002 mm, i
predstavlja jedan stupanj tvrdoe po HRC metodi. Skala je okrenuta naopako,
pa poetnom poloaju pripada vrijednost 100, a najveoj moguoj dubini
prodiranja 0.
Razlog tomu je injenica da se manjoj dubini prodiranja (tvri
materijali) pridruuje vei broj koji karakterizira veu tvrdou, i obrnuto. Na
donjoj slici 4.15. prikazan je postupak izvoenja postupka ispitivanje
Rockwellovom metodom.
Slika 4.15. Ispitivanje tvrdoe po Rockwellu sa utiskivaem u obliku konusa i kugle
CRTEE TAMPANIM SLOVIMA
Ispitivanje tvrdoe po Rockwellu, kao utiskiva za tvrde materijale koristi
se dijamantski konus sa zaobljenjem na vrhu r = 0,2 mm i uglom konusa
od 120, a za meke materijale elina kuglica. Poetna sila u oba sluaja
iznosi 98 N, a glavna 1373 N odnosno 882 N, tako da ukupno optereenje
iznosi 1471, odnosno 980 N. Postupak ispitivanja konusom skraeno se
obiljeava sa HRC (C cone konus) a kuglicom sa HRB (B-ball-kugla).
Prema tome, tvrdoa po Rockwellu pri ispitivanju konusom data je
izrazom:

3
100
0, 002
h
HRC
, a pri ispitivanju kuglicom;

3
130
0, 002
h
HRB
Oblik vrha i veliina radijusa utiskivaa imaju znatan uticaj na vrijednosti
Rockwellove tvrdoe. Prema standardu JUS C.A4.031, ugao konusa iznosi
kako je ve reeno 120 0,5 a odstupanje ose konusa od ose utiskivaa ne
smije prei 0,5. Profil vrha konusa ne smije da odstupa za vie od 0,002 mm
od teoretskog profila.
Dozvoljeno odstupanje prenika kuglice od nazivne mjere (1/16=1,59
mm) iznosi 0,0035 mm. Ova tolerancija prenika odgovara 6. Kvalitetu ISO
sistema, odnosno standardu JUS M.Aa.120. Tvrdoa kuglice treba da iznosi
najmanje 850 HV.
Greka uslijed najveeg dozvoljenog odstupanja mjera utiskivaa iznosie
pri upotrebi konusa 0,0 1,3 HRC (u zavisnosti od tvrdoe ispitivanog
materijala), dok e pri upotrebi kuglice biti manja od 0,3 HRB.
Ispitivanje tvrdoe metoda ispitivanja prema usvojenom BAS EN ISO
6508-2/01 (skale A, B, C, D, E, F, G, H, K, N, T) uglavnom je u
saglasnosti sa ranijim JUS standardima i HRN normama s tim da se
verifikacija i kalibracija ureaja za ispitivanje vri prema BAS EN ISO
6508-2/00.
Dozvoljeno odstupanje poetne sile iznosi 2 N, a glavne 7 N za
postupak HRC, odnosno 4,5 N za postupak HRB. Prema tome, ukupna
sila za postupak HRB iznosie:
F=Fo+F
1
,=1471[N] 9[N] , a postupak HRC: F=Fo+F
l
= 98 [N]6,5[N]
Prilikom odreivanja tvrdoe sa optereenjem, greke koje nastaju
odstupae od nazivne vrijednosti za 1 % , bie manja od 0,5 HCR, odnosno
manja od 0,8 HRB . Debljina uzorka, odnosno debljina sloja koji se ispituje,
mora biti najmanje 8 puta vea od trajne debljine otiska h
3
. Primjer: HRC = 60.
Dubina prodiranja h
3
je (100-60)

0,002 mm = 0,08 mm. Najmanja debljina

uzorka, odnosno ispitivanog sloja, bie S
min
= 8

h
3
= 8

0,08 = 0,64 mm.

Odstojanje centra otiska od ivice uzorka, ili meusobno odstojanje centra dva
susjedna otiska, treba da iznosi najmanje 3 mm. Postupak sa konusnim
utiskivaem (skala C) upotrebljava se, po pravilu, za materijale ija je tvrdoa
HRC20, a postupak sa kuglicom (skala B) za materijale ija je tvrdoa HRB
izmeu 25 i 100.
U tabeli 4.6. navedeni su postupci ispitivanja tvrdoe po Rockwellu
Iako postupci ispitivanja materijala prema Brinellu i Vickersu daju tanije
vrijednosti tvrdoe, meutim i ispitivanje po Rockwellu, zahvaljujui
svojoj jednostavnosti, odnosno mogunosti brzog mjerenja, ima iroku
primjenu u praksi, naroito za pogonska ispitivanja. Pored svega
navedenog prednosti ove metode mjerenja tvrdoe materijala jeste brz
proces, vrijednost se oitava na skali tvdometra, ali i ne zahtjevnost
pripreme povrine ispitivanog materijala.
Primjer (Rockwelova tvrdoa za skale A, C, D): 59 HRC=Rockwelova
tvrdoa mjerena za skalu C iznosi 59.
Prema tehnikom izvjetaju ISO TR 14577/95 propisano je uvjetno ispitivanje
tvrdoe metalnih materijala po metodi koja je pogodna za sve materijale i
koja je jo u fazi prikupljanja iskustava iz prakse.
Nedostaci mjerenja, po metodama Brinella i Vickersa imaju zbog potrebe
za mjerenjem veliine otiska. Kod Rocwellove metode nema tog
nedostatka ali je niska rezolucija tvrdoe i smanjuje se sa porastom
tvrdoe ispitivanog materijala. Nove metode daju nove mogunosti pri
ispitivanju materijala.
Metoda C A B F
oblik
utiskivaa
kupa s uglom
od 120
kupa s uglom
od 120
kuglica prenika
1,5875 mm
kuglica prenika
1,5875 mm
materijal
utiskivaa
dijamant dijamant kaljeni elik kaljeni elik
Fo, N 98 98 98 98
F
1
, N 1471 588 980 588
maks. Dubina
prodiranja
0,200 0,200 0,260 0,260
oznaka tvrdoe HRC HRA HRB HRF
utvrivanje
tvrdoe
100-e 100-e 130-e 130-e
podruje
mjerenja
20- 70 HRC 60-88 HRA 35-100 HRB 60-100 HRF
primjena
metode
termiki
obraeni
elici
vrlo tvrdi
materijali
(tvrdi metal)
normalizovani
elici, Cu-legure
hladno valjani
limovi od elika
i Cu-1egura
Tabela 4.6. Ispitivanje tvrdoe Rockwelovom metodom
Nedostaci mjerenja, po metodama Brinella i Vickersa imaju zbog potrebe
za mjerenjem veliine otiska. Kod Rocwellove metode nema tog
nedostatka , ali je niska rezolucija tvrdoe i smanjuje se sa porastom
tvrdoe ispitivanog materijala. Savremeno mjerenje dubine otiska
omoguava kreiranje nove metode za mjerenje tvrdoe koja je pogodna za
sve materijale.
4.4. Ispitivanje tvrdoe po Knoop-u (Knupu)
Pomou Knoopove metode, koja slii Vickersovoj metodi, (dizajniranoj
za testiranje metala) se odreuje relativna tvrdoa krtih materijala kao to je
staklo i keramika. Kod ove metode etverostrana, dijamantna piramida s
vrnim kutovima 130
0
i 172
0
30' se utiskuje u materijal ispitivanja. Stvarajui
romboidni otisak s jednom stranicom sedam puta veom od druge. Tvrdoa se
odreuje dubinom otiska penetratora slika.4.16.
Slika 4.16. Knoopova dijamantna piramida s kutovima i otiskom
Crte slova
Ova je amerika metoda dizajnirana od stran F. Knoopa 1939 godine.
Sila optereenja je uobiajeno manja od 1 kp, a etverostrani otisci su reda
veliine od 0,01 do 0,1 mm. Duina otiska je 7 puta vea od irine, a dubina
otiska je 1/30 duine. Knoopova tvrdoa se moe proraunati pomou formule:
Gdje je: F Sila optereenja u kp , A Povrina otiska u mm
2
4.4. Ispitivanje tvrdoe dinamikim dejstvom sile
Ispitivanje tvrdoe ovom metodom za razliku od prethodnih jeste, da je
kod statikih metoda utiskiva izloen dejstvu sile za neko odreeno
vrijeme, a kod ispitivanja tvrdoe dinamikim dejstvom sile kuglica ili
valji udaraju sa izvjesnom kinetikom energijom na ispitivani komad.
Ureaji za ispitivanje tvrdoe statikim postupcima su skuplji od ureaja
za ispitivanje dinamikim postupcima , koji su jednostavniji i jeftiniji od
aparata za statike postupke. Sobzirom na prostu izvedbu ovih ureaja,
podesni su, prije svega za odreivanje tvrdoe velikih komada i uopte
materijala na skladitima.Pri ispitivanju tvrdoe dinamikim dejstvom
sile, raspoloiva energija se moe ralaniti:
1. u energiju promjene oblika za nastajanje otiska;
2. u energiju odskoka tijela koje pada i
3. u izgubljenu energiju, kao npr. toplotu ili rad oscilovanja.
Shodno tome, kao osnova za odreivanje tvrdoe slui ili nastali otisak
kao kod ispitivanja tvrdoe padom ili udarom, ili visina odskoka (kao kod
postupka ispitivanja tvrdoe elastinim odskakanjem).
4.4.1. Ispitivanje tvrdoe padom
Ispitivanje tvrdoe padom postie se ako se kugla odreene mase pusti sa
izvjesne visine da padne na povrinu ispitivanog komada, pa e izmeu
prenika nastalog otiska (d) i energije pada (E) postojati odreena
zavisnost, slina Mejerovom zakonu potencije za statiko ispitivanje
kuglicom, naime
E = a

d
n
; gdje su a i n konstante.
Ispitivanja tvrdoe kuglicom za razliku od statikog, gdje je n funkcija
otvrdnjavanja materijala uslijed njegovog deformisanja na hladno, pri
dinamikom dejstvu sile eksponent n ima stalno vrijednost 4, pa se moe
smatrati da je zapremina nastalog otiska (V) funkcija upotrebljene energije
(E). S = a

V ;Pa tvrdoa padom (HF) moe se izraunati iz odnosa

E
HF
V
Zakonitost E = a . d
4
vai u irokom opsegu; meutim, zapremina nije
stalno srazmjerno jednaka etvrtom stepenu prenika otiska, pa e zavisnost E
= a

V vaiti samo dok je odnos V/d

4
priblino nepromjenljiv, to je sluaj kod
malih prenika otiska. Tvrdoa pada HF = E/V ipak nije sasvim nezavisna od
visine pada, mase i prenika kugle. Tako pri jednakim masama kugli tvrdoa
malo opada sa poveanjem visine pada, i to kod manjih kugli vie nego kod
veih. Na slici 4.17. prikazana je zavisnost izmeu tvrdoe padom i tvrdoe po
Brinellu. Za ispitivanje tvrdoe padom upotrebljena je kugla mase 10,78
grama, a visina pada iznosila je 284 mm.
Slika. 4.17. Zavisnost izmeu tvrdoe padom i tvrdoe po Brinellu
Ispisati tampanim slovima dijagram
4.4.2. Ispitiavanje tvrdoe udarom
Tvrdou udarom moemo ispitivati izvoditi pomou aparata sa oprugom
(postupak po Wilku i dr.). Zategnuta opruga sa elinom kuglicom
(prenika 5 ili 10 mm) udara odreenom silom na povrinu ispitivanog
komada. Aparati pomou kojih se vri mjerenje predhodno se badare te
se mjere otisci kuglica. Preko izmjerenih prenika otisaka iznalaze se
odgovarajue vrijednosti tvrdoe po Brinellu. Kod druge vrste aparata,
umjesto oprugom, utiskivanje kuglice vri se udarom (Poldijev aparat,
Brinelmetar, Morinov aparat i dr). Postupak ispitivanja Poldijevim
aparatom (slika 4.18.) jednovremeno se vri utiskivanje kuglice (a) u
ispitivani materijal (b) i u etalon (c) poznate tvrdoe.
Oba otiska su dobijena dejstvom iste sile F, to se diobom izraza za tvrdou
po Brinellu ispitivanog materijala
( )
2 2
2
u
u
F
H
D D D d

Slika 4.18. Poldijev aparat za ispitivanje tvrdoe i Shorov skleroskop
Ispisati tampanim slovima dijagram
sa izrazom za tvrdou po Brinellu etalona
( )
2 2
2
e
e
F
H
D D D d

dobija izraz za tvrdou ispitivanog materijala;


2 2
2 2
e
u e
e
D D d
H H
D D d

; gdje je
H
u
- tvrdoa ispitivanog materijala,
H
e
- tvrdoa etalona,
d
u
- prenik otiska u ispitivanom materijalu,
d
e
- prenik otiska u etalonu.
4.4.3. Ispitivanje tvrdoe elastinim odskakanjem
Elastinim odskakanjem, kao mjera tvrdoe slui odskok tega mase koji
sa odreene visine pada na povrinu ispitivanog komada. Veliina odskoka je u
velikoj mjeri zavisana je od elastinih svojstava ispitivanog materijala, to se
tvrdoe odreene ovim postupcima mogu meusobno uporeivati kod
materijala iji su moduli elastinosti priblino jednaci.
Vrijednosti tvrdoe odreene postupcima elastinog odskakanja zavise i
od oblika vrha tega, mase tega, visine pada, od veliine ispitivanog komada i
kvaliteta obrade povrine koja se ispituje. Poveanjem mase tega pri jednakoj
visini pada, ili sa poveanjem visine pada pri jednakoj masi tega, kao i pri
porastu specifine energije, tj. smanjenju povrine dodira tega i ispitivanog
komada relativna visina odskoka bie manja, tj. srazmjerni dio energije koji se
pretvara u trajnu deformaciju u odnosu na ukupnu energiju raste.
Za ispitivanje tvrdoe elastinim odskakanjem, kod najee
primjenjivanih ureaja navedene su uticajne veliine skala sa 140 jednakih
podeoka (orovih jedinica), nalazi se elini teg male mase sa zaobljenim
dijamantskim vrhom. Pri ispitivanju teg se pusti da pada sa visine h
1
= 254 mm
na povrinu ispitivanog komada, pri emu se na skali oitava visina odskoka
h
2
, odnosno tvrdoa po Shoru. Zbog velikog broja uticajnih faktora rezultati
ispitivanja nisu sasvim pouzdani, pa se tvrdoa na ovaj nain rijetko odreuje .
Konstrukcija duroskop slina je principu konstrukcije skleroskopa.
Duroskop se astoji se od jednog udarnog ekia u obliku klatna (1) koji se
izvodi iz ravnotenog poloaja, te puta da slobodno pada, pri emu udara u
utiskiva (2), koji prenosi udar na uzorak (3). Zavisno od tvrdoe uzorka eki
se odbija i odskae do nove visine h
2
, iju vrijednost registruje kazaljka.
Upotrebljava se za tvrdou svih materijala i daje precizne rezultate (slika 4.19.)
Slika4.19. Ispitivanje tvrdoe pomou duroskopa
Ispisati tampanim slovima dijagram
4.4.3. Preraunavanje tvrdoe
Pretvaranja odnosno preraunavanja tvrdoe kod mjerenja jednim
postupkom u odnosu na drugi treba izbjegavati, sem u specijalnim
sluajevima. Vrijednosti tvrdoe dobijenih po jednom postupku u jedinici
nekog drugog postupka u sebi sadri uvijek neku greku.
Priblino pouzdana vrijednost je osnova za preraunavanje i dobiva se
obino uporednim ispitivanjima. U praksi se, uglavnom takva
preraunavanja esto vre radi sticanja orijentacione predstave o tvrdoi
izraenoj u jedinicama nekog drugog postupka. Za preraunavanje osnovu
ine brojne krive dobijene uporednim ispitivanjima. Metode za
ispitivanje materijala i njihova upotreba,data je pregledom
u tabeli 4.7. Pojedine objavljene krive znatno se meusobno razlikuju
usljed razliitih sastava upotrebljenih materijala i njihovih elastinih
svojstava. U tabeli 4.8. date su uporedne vrijednosti tvrdoe prema DIN
50150.
Tabela 4. 7. pregled , metoda za ispitivanje materijala i njihova
upotreba
Brinell
- Najtanije vrijednosti tvrdoe obzirom na veliki otisak i
stanje povrine, za velike presjeke
- Ogranienje pri mjerenju tvrdoe (deformacija kuglice):
HB<450 za kaljenju kuglicu
HB<650 za kuglicu od tvrdog metala
Vickers
- Mali otisak, za tanke uzorke, niske i visoke tvrdoe
- Priprema povrine poliranjem
- Kvadratni otisak, tanije oitanje od Brinell metode
Rockwell
- Manja tanost od Brinell metode, za tanje uzorke,
jednostavno ispitivanje
HRB za meke materijale
HRC za tvrde materijale (npr.zakaljeni elik)
4.
201 201 94 16 720 700 680
197 197 93 15 710 690 670
192 192 92 14 690 670 650
187 187 91 670 660 640
183 183 90 660 640 620
179 179 89 640 630 610
174 174 88 630 610 590
170 170 87 610 600 580
167 167 86 600 580 560
163 163 85 590 570 550
159 159 84 570 560 540
156 156 83 560 550 530
152 152 82 550 530 520
149 149 81 540 520 510
146 146 80 530 510 500
143 143 79 520 500 490
140 140 78 500 490 480
137 137 77 490 480 470
133 133 76 480 470 460
131 131 75 470 460 450
128 128 74 460 450 440
126 126 73 450 440 430
123 123 72 440 430 420
121 121 71 440 420 410
118 118 69 430 410 400
116 116 68 420 410 390
114 114 67 410 400 390
111 111 65 400 390 380
109 109 64 390 380 370
107 107 62 390 380 360
105 105 61 380 370 360
103 103 59 370
101 101 58 360
99 99 56 360
97 97 54 350
95 95 52 340
92 330
89 320
86 310
OVU TABELU SREDITI
Tabela 4. 8. Priblian odnos razliitih mjera tvrdoe i vrstoe elika
Tvrdoa po vrstoa elika u Mpa
BrinelIu
HB
Vickersu
HV
Rockwellu
HRB HRC C Cr Cr-Ni
1175 70 2720 2640 2560
1085 68 2680 2610 2530
1000 66 2660 2490 2420
930 64 2460 2390 2320
845 62 2350 2290 2220
790 60 2260 2200 2130
735 58 2160 2100 2040
692 57 2080 2020 1970
645 55 2000 1940 1880
608 53 1920 1870 1820
575 52 1850 1800 1750
546 . 50 1780 1730 1680
520 49 1720 1670 1620
496 47 1660 1610 1570
473 46 1600 1550 1510
454 45 1550 1510 520
437 115 44 1490 1450 500
400 420 114 42 1440 1400 490
388 404 114 41 1400 1360 480
375 389 113 40 1350 1310 470
363 375 113 38 1310 1270 460
352 363 112 37 1270 1220 450
341 350 111 36 1220 1190 440
330 339 111 35 1190 1160 440
321 327 110 34 1160 1120 1090
311 316 109 33 1120 1090 1060
302 305 108 32 1090 1060 1030
293 296 107 31 1040 1020 990
285 287 107 30 1030 1000 970
277 279 106 29 1000 970 940
269 270 105 28 970 940 920
262 263 104 26 940 920 890
255 256 103 25 920 890 870
248 248 102 24 890 870 840
241 241 101 23 870 840 820
235 235 100 22 850 820 800
229 229 99 21 820 800 780
223 223 98 20 800 780 760
217 217 97 19 780 760 740
212 212 96 18 760 740 720
207 207 95 17 750 730 700
5. Dinamike metode ispitivanja
5.1. Ispitivanje udarne radnje loma
Veliki broj dijelova maina i konstrukcija u toku rada izloeni su udarnim
optereenjima koji izazivaju razliita naprezanja. Karakteristike materijala pri
udarnim optereenjima razlikuju se od karakteristika dobijenih statikim
dejstvom sile; stoga je razumljiva potreba za njihovim odreivanjem.
Ispitivanje savijanjem udarnim dejstvom sile na epruvetama sa zarezom
moe da prui i objanjenje o ponaanju materijala pri ometanom
deformisanju, tj. pri prostornom naponskom stanju.
Odreivanje rada potrebnog za lom pod utvrenim uslovima ispitivanja
najee slui za tekuu kontrolu kvaliteta i homogenosti materijala, kao i
njegove obrade.
Ovim postupkom ispitivanja moe se utvrditi sklonost ka krtom lomu,
odnosno sklonost ka poveanju krtosti u toku eksploatacije (starenje).
Ispitivanje udarne radnje loma zarezane epruvete po Charpyju je jedno
od najstarijih (tabela 5.1.) mehanikih ispitivanja materijala u eksploatacionim
uslovima, a slui za utvrivanje njegove otpornosti prema krtom lomu. Na
Charpyjevu klatnu (slika 5.1.) ispituju se jednim udarcem s brzinom obino 5
do 5,5 m/s zarezane epruvete (s U-zarezom ili sV-zarezom - slika 5.2.).
Radnja (energija) utroena za lom epruvete u [J] je mjera ilavosti
materijala. Njezino odreivanje je propisano u svim normama za prijem i
isporuku materijala, a zahtijeva se i kod razvoja novih materijala, kod provjere
kvalitete gotovih dijelova, te kod analiza loma uslijed raznih kvarova u praksi.
Za ispitivanje savijanjem pri udarnom dejstvu sile na epruvetama sa
zarezom postoji nekoliko postupaka: Charpy, Izo, Gijeri, nat. Uslovi
ispitivanja, kao i oblik i dimenzije epruveta kod navedenih postupaka se
razlikuju, te se rezultati ispitivanja dobijeni razliitim postupcima ne mogu
uporeivati.
Za odreivanje ukupne energije udara najpoznatija je metoda po
Charpyju (arpiju). Ispitivanje se obavlja udarom po epruveti sa U ili V
zarezom. Epruveta sa zarezom na sredini poloi se na nosa i oslanja se na dva
oslonca s razmakom od 40 mm. Ispitivanje se vri pomou klatna, koje na
kraju ima teg u obliku noa.
Klatno se izvede iz ravnotenog poloaja u radni poloaj. Ispitivanje se
sastoji u tome to se epruveta lomi jednim udarom klatna, pri emu se postie
udar u pravcu zareza, ali sa suprotne strane. Zatim se mjeri utroena energija
kao razlika potencijalne energije klatna u radnom poloaju i potencijalne
energije nakon lomljenja epruvete.
To je, u stvari, rad potreban za lomljenje uzorka ili udarna ilavost datog
uzorka. Najee su duina poluge klatna i masa tega takve da obezbjeuju
energiju u maksimalnom opsegu od 300 J.
Slika 5.1.a. Opti izgled savremenog Charpyjevog klatna s osciloskopskim ureajem
Slika5.1.b. Charpyjevo klatno( bat) nain mjerenja
Ova energija se moe oitati direktno iz tabele pomou kuta . U tabeli
se uzima u obzir korekcija na osnovi gubitka energije zbog trenja i otpora
zraka. Kod Charpyja se energija izraava u Julima (J), (Nm) ili foot-pounds
(ft lb), gdje je 1 ft lb = 1,356 J.
Odabire se takav udarni rad (visina h
0
) da se epruveta prekine samo
jednim udarcem ili da savijena proe kroz otvor izmeu oslonaca (ako je
materijal jako ilav).
Slika 5.2. Epruveta s V-oblikom lijeba
Postoje dvije vrste epruveta:
V-epruveta i
U-epruveta (vidi sliku).
Po sredini epruvete se uvijek nalazi s lijeb, koji prisiljava da se lom
dogodi ba na ovom mjestu.
V-epruveta ima otriji lijeb nego ostali probni uzorci te se upotrebljava
za ilavije materijale, kao to je elik s malim postotkom ugljika.
U-epruveta i epruveta sa rupom kao za klju, imaju vea zaobljenja u
radijusu, daju sline rezultate, a upotrebljava se za krte materijale.
Tendencija je da se u veini sluajeva upotrebljavaju V-epruvete.
Epruvete se obrauju obradom skidanjem estica, imaju kvadratan presjek
s mjerama prema standardima (slike 5.3.a i b), mjerna temperatura je 20 0C
20C (ako nije drugaije preporueno). ilavost moe kod nekih materijala
snano se sniziti s padom temperature, zato se vre testovi na razliitim
temperaturama.
a.) b.)
Slika 5.3. (a) Epruveta s lijebom u obliku slova U, (b) Epruveta s ljebom u obliku
rupe za klju
Epruvete su standardizirane prema BAS EN 10045-1 , ali i drugim
standardima.
5.1.1. Testiranje ilavosti
Test ilavosti ima veliku vrijednost kod proizvodnje i toplinske obrade
materijala. ilavost je prije svega mjerilo otpornosti materijala na udar.
Ali ono daje rezultate , bolje od drugih metoda kao to je granica loma ili
kontrakcija, tendenciju materijala za krti prijelom. Test ilavosti nije pouzdan
za krhke materijale, kao to je elik i lijevano eljezo. Vrijednost ilavosti za
proraun vrstoe, kod ovi materijala , ne moe se upotrijebiti za proraun
vrstoe. Poeljno je da je materijal koji e se zavarivati ima veliku ilavost.
Kod skruivanja ava, nastaje naprezanje u tri pravca koje predstavlja opasnost
za stvaranje pukotina.
Ako se sagledaju svi zahtjevi prema materijalima, moe se sagledati
kroz analizu dva razliita konstrukcijska elika, mogu se dati vrlo dobre
vrijednosti granice razvlaenja kod vlanih ispitivanja. Ali kod ispitivanja
ilavosti jedan elik pokazuje vrlo visoke vrijednosti, a drugi vrlo niske
vrijednosti, na primjer 10 J u odnosu na 120 J na 0
0
C s V-epruvetom. Prvo
navedeni elik je tako lomljiv da se ne moe upotrebljavati za gradnju mostova
ili brodova, poto postoji opasnost za krhki prijelom sa katastrofalnim
posljedicama. Zbog toga je potrebno da se pored vlanih ispitivanja koriste i
ispitivanja ilavosti.
ilavost je jako ovisna o temperaturi, vidi sliku 5.4. koja pokazuje rezultate
niza istraivanja dobivenih ispitivanjem ilavosti elika SIS 1550 izvedenim
na razliitim temperaturama. Ovi dijagrami se esto dijele u tri podruja:
Podruje krhkog loma (ilavost je niska)
Podruje tranzicijske temperature
Podruje plastinog loma (ilavost je visoka)

Slika 5.4. ilavost u funkciji temperature Slika 5.5. Rezultati Charpy testa za
za elik SIS 1550, finozrnata struktura, BCC ugljini elik i FCC nehrajui
HB 170 elik . FCC tipino ima veu
apsorbiranu energiju bez
tranzicijske temperature
5.1.2. Transformacijska temperatura (transition temperature)
To je temperatura na kojoj materijal prelazi iz ilavog podruja u
podruje lomljivosti. Ova temperatura se moe definirati sa prosjenom
energijom izmeu ilavog i lomljivog podruja, na nekoj apsorbiranoj
specifinoj energiji ili sa nekom karakteristinim prijelomom.
Materijal izloen iznenadnim udarcima za vrijeme upotrebe trebao bi
imati prijelaznu temperaturu ispod temperature okoline.
Nemaju svi materijali jasnu prijelaznu temperaturu (Slika 5.5.). BCC
metali imaju prijelaznu temperaturu, ali veina FCC metala nemaju. FCC
metali imaju visoko apsorbirane energije, kod kojih sa smanjenjem
temperature dolazi do postepenog opadanja energije (ponekad ak i do
poveanja energije).
5.1.3. Odnos prema dijagramu naprezanje-deformacija
Energija potrebna da bi se slomio materijal je u relaciji sa povrinom
ispod stvarne krivulje naprezanje-deformacija (u pravom dijelu). Metali sa
velikom vrstoom i visokom rasteljivou imaju dobru ilavost.

Keramiki i mnogi kompozitni materijali imaju slabu ilavost, bez obzira
to imaju veliku vrstou, zbog toga to u stvari ne pokazuju rasteljivost
(slika 5.6.).
Iako materijal B ima manju granicu plastinosti (naprezanja) od materijala A,
on absorbira vie energije.
Slika 5.6. Odnos diagrama stvarnog
naprezanja i stvarne deformacije s energijom udara
Nakon putanja klatna njegova potencijalna energija pretvara se u
kinetiku. Dio te energije utroen na lom epruvete naziva se udarna radnja
lama , a prema slici 5.1.b:
W = G ( h
0
h
f
) [ J ]
Udarna radnja loma metalnih materijala se ispituje
na normiranim (standardizovanim) epruvetama
kvadratnog ili pravouglog presjeka sa zarezom u
obliku slova U (oznaku KU) ili slova V (oznaka KV) .
Prema standardu BAS EN 10045-1 ispitivanje udarom se izvodi pod
normalnim uslovima, kada nazivna potencijalna energija klatna iznosi 300
t 10 J i kada se koriste normalne epruvete (l0 x l0 x 55 mm) sa zarezom u
obliku slova U dubine 5 mm ili u obliku slova V.
Pri ispitivanju savojnim udarnim optereenjem energija loma odreuje se
kao integralna veliina. Tako odreena energija loma ne daje mogunost
razdvajanja otpornosti materijala prema stvaranju, odnosno irenju prsline.
Da bi se to postiglo udarna sila i vreme treba da budu kontinualno
zapisivani tokom ispitivanja, to je mogue izvesti instrumentiranjem klatna.
Za utvrivanje vanog svojstva-ilavosti materijala ispituju se tri iste
epruvete na propisanoj temperaturi, pri emu ne smije biti vee rasipanje
vrijednosti od 30% u odnosu na minimalnu propisanu vrijednost (samo
jedna od njih moe imati niu vrijednost).
U standardima za prijem i isporuku metalnih materijala propisane su
minimalne srednje vrijednosti udarne radnje loma, npr. KU = min.47 [J] ili
KV=min.27 [J] na temperaturi ispitivanja. Poto je udarna radnja loma
samo mjera za ilavost materijala, nekada se trai i brojano iskazivanje
ilavosti u jedinicama [J/cm
2
].
Tabela 5.1. - Ostale epruvete ilavosti za metalne materijale
Naziv epruvete
Oznaka
Dimenzije,
mm
Povrina lomnog
presjeka, cm
2
Epruveta njemakog
Udruenja za ispitivanje
materijala
DVM (3U) 10

10

55 1

( 1-0,30)=0,70
Pravougaona epruveta
njemakog udruenja
DVMF (4U) 8

10

55 0,8

(1-0,40)=0,48
Mesnager epruveta Mes (2U) 10

10

55 1

( 1-0,20)=0,80
Mala epruveta
njemakog udruenja
DVMK 6

44 0,60

(0,60-0,20)=0,24
Epruveta udruenja
vicarske mainogradnje
VSM (2,5U) 10

10

55 1

(1-0,25)=0,75
Tokom ispitivanja udarom, ako se epruveta deformie bez loma, ne moe
se odrediti udarna radnja loma, a u izvjetaju o ispitivanju mora se navesti
da epruveta nije polomijena sa xJ. Epruvete s V-zarezom obavezno se
koriste za odreivanje udarne radnje loma optih konstrukcijskih elika
(npr. . 0561) elici ne garantovanog hemijskog sastava, a epruvete s U-
zarezom kod ispitivanja svojstava kvalitetnijih elika (npr. elici za
poboljanje kao
. 1531- elici garantovanog hemijskog sastava, . 4732-legirani elici i sl).
Pri tome se za sada znatno vie koriste epruvete s U-zarezom dubine 3
mm (DVM-epruveta) u Njemakoj, Austriji i naim krajevima, nego
epruvete s U-zarezom dubine 5 mm, a one su propisane u savremenim
normama EN i ISO. Epruvete s U-zarezom dubine 2 [mm](Mesnager)
imaju primjenu u nekim zapadno-evropskim zemljama.
5.1.4. Utjecajni faktori na ilavost materijala
Na definiranje ilavosti materijala znaajno utjee itav
niz faktora, kao to su:
- temperatura ispitivanja,
- mikrostruktura (osobito veliina zrna),
- oblik i dimenzije zareza,
- dimenzije epruvete,
- brzina udara itd.
Najvei uticaj na ilavost, ima temperatura ispitivanja, odnosno na udarnu
radnju loma materijala. ilavost materijala openito opada sa sniavanjem
temperature ispitivanja (slika 5.4.). To je zbog toga to se sniavanjem
temperature sniava i plastinost, odnosno deformabilnost materijala.
Kod vrlo ilavih metala s povrinski centriranom kubnom kristalnom
reetkom (FCC reetka: Al, Cu, Ni, austenitni elici) to opadanje ilavosti je
neznatno i postepeno, te su oni zato deformabilni u irokom temperaturnom
intervalu, (gornja krivulja) a imaju i visoku vrijednost izduenja (A
5
).
Krti materijali (npr. visokovrsti elici, staklo i keramika), imaju malu
ilavost i deformabilnost bez obzira na temperaturu ispitivanja (krivulja II-), a
legure metala s prostorno centriranom kubnom reetkom (BCC reetka), kao
to su veina konstrukcionih elika, polimeri i keramika imaju vrlo
karakteristinu krivulju III s jasno izraenom prijelaznom temperaturom
ispitivanja.
a.) Temperatura ispitivanja (Tp) na dijagramu K (ili KU, KV) - T, je
prijelazna temperatura slika 5.7.,odvaja podruje ilavog od podruja
krtog ponaanja materijala. Prema tome ona je vrlo vaan kriterij ponaanja
materijala, jer se iznad nje oekuje ilavo, a ispod nje krto ponaanje.
Odreuje se kao prijelomna taka (taka infleksije) na krivulji u obliku
izduenog integrala. Kod obinih konstrukcionih elika, npr. tipa .0563 ili
.0363 mora na temperaturi ispitivanja od -20 C, biti minimalna udarna
radnja loma u taki infleksije KV=27 [J] (kao srednja vrijednost od 3
epruvete). Slino tome kod .0562, odnosno .0362 mora biti zagarantovana
ista vrijednost udarne radnje loma na 0C, a kod .0561, odnosno .0361 kod
temperature od +20C. Udarna radnja loma ispituje se po pravilu na
temperaturi 23 5C ako to nije precizirano u posebnim standardima za
isporuku proizvoda. to je nia prijelazna temperatura to je vea garancija da
se materijal moe koristiti u nepovoljnim uslovima eksploatacije i na niim
temperaturama. Kriteriji karakterizacije materijala na temelju temperature
ispitivanja su granina temperatura i temperatura nulte duktilnosti.
Mjera ilavosti za temperature pri kojima nekristalni dio prijelomne
povrine epruvete iznosi 50% ili 85%, od ukupne povrine predstavlja
graninu temperaturu i oznaava se sa s T
50%
ili T
85%
, . Ispituje se na
epruvetama s zarezom s padajuim tegom po ASTM normi (ASTM E
208).
Mjera ilavosti je takoer temperatura nulte duktilnosti ili NDT-
temperatura(NDT-Nil Ductility Transition). Najvia temperatura pri
kojoj pukotina prodire kroz itav presjek epruvete predstavlja NDT-
temperaturu, tj. na njoj se gube svojstva plastinosti kod elika. Ispod
NDT-temperature oekuje se krto ponaanje materijala i ako je veliina
nominalnog naprezanja nia od napona teenja (slika 5.8.).
Slika 5.7. Odnos udarne radnje lama i temperature (slova/bolja ne italik)
Slika 5. 8. Dijagram analize temperatura nulte duktilnosti (NDT) - temperatura loma
(Dijagram nacrtati- slova ? ????)
Po Pelliniju izvodi se ispitivanje temperature nulte duktilnosti padajuim
tegom za limove debljine preko 13[mm] (Drop Weight Test-DWT). Ispitivanje
po Pelliniju izvodi se na epruvetama s navarom u kojem je urezan zarez.
Kada doe do krtog loma epruvete, na odreenoj NDT - temperaturi moe
se konstruisati dijagram analize loma (Fracture Analysis Diagram - FAD).
Uticaj veliina pukotine i temperature moe se analizirati istovremeni na
razvoj loma na temelju tog dijagrama .
Do razvoja loma ne mogu dovesti naprezanja izmeu 34 i 54 MPa, bez
obzira na temperaturu nulte duktilnosti, jer CAT-kriva (Crack Arrest
Temperature) oznaava temperature zaustavljanja pukotine, tj. na
temperaturama iznad CAT nije mogue irenje pukotine.
Takoer nema razvoja pukotine ni u desnom podruju dijagrama ispod
CAT krive, bez obzira da li je deformacija elastina ili plastina zbog uticaja
radne temperature. Odreena veliina naprezanja moe dovesti do razvoja
pukotine, na temperaturi nulte duktilnosti i nioj od nje. Iznad napona teenja
na tim temperaturama se ire i pukotine krae od 25 mm. Porastom
temperature iznad NDT potrebno je vee naprezanje za razvoj pukotine; tako
za porast temperature 17C iznad NDT treba naprezanje od priblino polovine
napona teenja, a za porast temperature za 34C treba naprezanje napona
teenja.
Taka NDT + 34 C naziva se prijelaz elastinosti jer su sve deformacije
iznad ove temperature elastine i plastine, te do loma nee doi pri postojanju
pukotine. Ova taka oznaava se sa FTE (Fracture Transition Elastic), a
predstavlja najviu moguu temperaturu za nestabilni razvoj krtog loma.
Taka FTP (Fracture Transition Plastic) odreuje prijelaznu temperaturu
plastinosti iznad koje je mogu samo plastini lom, ak i u prisustvu pukotina.
U podruju temperatura izmeu NDT i FTE mogu je razvoj loma za
naprezanja iznad napona teenja. Na prijelaznu temperaturu mnogo utjee i
hemijski sastav elika, a naroito stalnih primjesa ugljika, silicija, mangana,
fosfora i duika. Utjecaj elemenata na prijelaznu temperaturu kod nekih
istraivanja moe se prikazati ovisnost te temperature od koliine tih elemenata
:
0,10 % C povisuje T
p
za 25 C
0,10 %Si sniava T
p
za 3 C
0,10 % Mn sniava T
p
za 6 C
0,10 % P povisuje T
p
za 55 C
0,01 % N povisuje T
p
za 200 do 300 C
Slika 5.9. pokazuje prijelaznu temperaturu (taka I) kod elika za
eljeznike ine tzv. normalnog kvaliteta s zateznom vrstoom
m
= 680
do 830 [MPa], odreenu na epruvetama sa V-zarezom (nestandardizovano
ispitivanje).
Vidi se da je prijelazna temperatura (+ 102 C) znatno via od uobiajene
radne temperature (cca -20 do +50 C u naim krajevima).
Na sobnoj temperaturi od cca +20C udarna radnja loma je oko 7[J] i
materijal se ponaa krto, naroito na temperaturama od 0 i -20C.
Slika 5.9. Prijelazna temperatura elika . 3107
Ispisati tampanim slovima dijagram
Oba otiska su dobijena dejstvom iste sile F, to se diobom izraza za tvrdou
po Brinellu ispitivanog materijala
( )
2 2
2
u
u
F
H
D D D d

b.) Na ilavost materijala takoer veliki uticaj ima mikrostruktura
materijala. Naroito povoljno utjee na ilavost smanjivanje veliine zrna za
veinu metalnih materijala. Tako smanjivanje veliine zrna za jedan stepen po
ASTM-skali sniava prijelaznu temperaturu za 15C. Veu ilavost, odnosno
niu prijelaznu temperaturu ima i deformisani materijal zbog anizotropne
strukture, naroito u uzdunom pravcu.
c.) Na ilavost takoer znatno utjeu oblik i dimenzije zareza . Zarezi
izazivaju koncentraciju priblino trodimenzionalnih naprzanja. Normalna
naprezanja djeluju pri tome na zatezanje i tee da razdvoje materijal pod uglom
od 90 u odnosu na pravac naprezanja, a tangencijalno naprezanje izaziva
klizanje pod uglom od 45, Odnos izmeu normalnih i tangencijalnih
naprezanja se znatno mijenja s promjenom oblika i dubine zareza.
Najveu vrijednost ilavosti daje polukruni zarez (4U kod DVMF-
epruvete), zatim zarezi 2U, 3U i 5U, a najmanju zarez u obliku slova V koji je
izveden pod uglom 45 s radijusom podnoja zareza r = 0,25 mm.
d.) Razliito na ilavost materijala utjeu dimenzije epruvete.
Najmanje utie duina epruvete, dok irina i debljina utiu slino na
smanjivanje ilavosti.
Najvaniji je odnos dubine zareza prema debljini epruvete, koji
treba biti manji od 0,3 ako se eli manje smanjivanje ilavosti (empirijski
podatak prema teoriji klizanja kod plastine deformacije).
Zbog toga standardi za prijem i isporuku optih konstrukcionih
elika JUS C.BO.500, odnosno DIN 17100 propisuju manje vrijednosti udarne
radnje loma KV kod uskih epruveta:
- kod normalne irine 10 mm, kriterij je min. 27 J,
- kod uske irine 7,5 mm, kriterij je min. 20,5 J, a
- kod uske irine 5 mm, kriterij je min. 13,5 J
( ovo je vidljivo prema slici 5.10.).
e.) Na ilavost materijala, brzina udara Charpyjeva klatna, nema znatnijeg
uticaja, ako je u rasponu 3 do 7 [m/s]. Znatno vee brzine udara 20-50
[m/s] smanjuju ilavost zbog smanjenog udjela plastine deformacije.
Rasponi brzina udara Charpyjeva klatna od potencijalnih energija dati
su (tabela 5.2) u standardu DIN 51222.
Poetni ugao pada kod normalnih Charpyjevih klatana za metalne
materijale s E
pot
=150, odnosno 300 [J] obino je 160, a potencijalna
energija zavisi od mase tega s noem na klatnu.
Iz tabele 5.2. vidi se da su manje brzine udara (3,6-4,0 m/s) propisane za
klatna s manjom potencijalnom energijom (7,5-50 J), a najmanje brzine
udara (2,8-3,1 m/s) koriste se za polimerne materijale.
Tabela 5.2 Vrijednosti standardiziranih potencijalnih energija klatna i brzina udara
Brzina udara v, [m/s] Potencijalna energija Charpyjevog
klatna E
pot
, [J]
5,0 - 5,5 150 300 450 600 750
3,6 - 4,0 7,5 15 25 50
2,8 - 3,1 0,5 1 2 4
( )
1 1
2 2 1 cos v gh gL
gdje su:
h
1
- poetna visina [m]
- poetni ugao pada,[];
1
min= 145
L - duina Charpyjeva klatna [m]
Slika 5.10. Dijagram zavisnasti udarne radnje loma od irine epruvete
kod prijeloma
Ispisati tampanim slovima dijagram
5.2. Druge metode ispitivanja udarom
Charpyjeva metoda je jedna od metoda ispitivanja a u nekim dravama
koriste se i druge standardne ili nestandardne metode ispitivanja udarom.
To su: - po Pelliniju,
- po Izodu,
- po Bruggeru,
- Tehnoloko ispitivanje itd.
a.) Pellinijeva metoda ispitivanja padajuim tegom ve je ukratko
predstavljena pod opisom temperature nulte duktilnosti NDT (taka
5.1.4.).Iako su ispitivanja NDT dalje razvijana i usavravana ipak nije dobijen
potpun odgovor o ponaanju materijala u prisustvu poetnih
pukotina.Kompleksno sagledavanje pojava na vrhu pukotine optereenog
dijela oteano je djelovanjem niza uticajnih faktora, a u mehanici loma
pukotine su uvijek predmet izuavanja.
Ispisati tampanim slovima dijagram
Slika 5.11. Epruveta se pri ispitivanju po Izodu postavlja u odgovarajui poloaj prema
datoj slici
b.) Klatno s maljem,koristi se i kod metoda po Izodu, a epruveta nije
oslonjena horizontalno na dva krajnja oslonca kao kod Charpyja, ve je
uglavljena vertikalno s jedne strane kao konzola (slike 5.11. ).
Slika 5.11. pokazuje da kod metode Izoda klatno maljem udara epruvetu
sa strane zareza na udaljenosti od 22 mm pod odreenim uglom. Epruvete
imaju zarez u obliku slova V, a esto se proizvode tzv. produene epruvete s
dva ili s tri zareza slika 5.12. na razliitim stranama radi utede na materijalu i
obradi.Primjena metode po Izodu raspodjela napona nije simetrina u odnosu
na popreni presjek epruvete ispod zareza, a na rezultate ispitivanja mogu
uticati i veliina sile kojom je epruveta stegnuta u stezau. Epruvete od jako
ilavih materijala ne mogu se sasvim prelomiti, jer najvei mogui ugao
savijanja iznosi 60.
Kod ove metode temeljna potencijalna energija uzima se 150 [J] , a ona
je standardizovana i koristi se neto vie u Engleskoj i u Americi (USA) , nego
u ostalim evropskim dravama.
Ispisati tampanim slovima dijagram
Slika 5.12.Dimenzije epruvete po Izodu sa dva zareza
a) za elike b) za neeljezne metale
c.) Bruggerova metoda nije standardizovana. Epruvete koje se ispituju po
Bruggeru su okrugle s prenikom 25 mm i duinom 60 [mm], koje imaju na
krajevima zube dimenzije 7x20 [mm].
Pri ispitivanju dobiju se rezultati uporedivi za propisanu dinamiku silu
loma, jer kod ove metode zubi na krajevima epruvete odgovaraju zubima
zupanika. Epruveta se ispituje u cementiranom stanju (obino u vrstom
sredstvu), pri emu svaki zub daje jedno mjerenje (slike 5.13. i 5.14). Ova
metoda koristi se mnogo u Njemakoj i u vicarskoj za ispitivanje elika koji
slue za izradu zupanika za mjenjae .
Slika 5.13. Bruggerova epruveta sa zubima
Slika 5.14. Odreivanje dinamike sile u vremenu (F
din
t)
Ispisati tampanim slovima dijagram
Pri ispitivanju epruveta je vrsto pritegnuta u podnoju klatna s maljem
(obino s energijom udara od 150 [J]) pod uglom od 30. Pri ispitivanju se
snima dijagram, intenzitet dinamike sile loma u vremenu (slika 5.14.), a kao
kriterij zagarantovane ilavosti materijala postavlja se uslov da dinamika sila
loma zuba epruvete mora biti F
din
50 [kN], za navedene ZF-elike.
ZF-elici su mikrolegirani s borom i uspjeno zamjenjuju elike legirane s
kromom i niklom Klatno sa kojim se vri lom epruvete je povezano s
osciloskopom,tako da se mou registrovati traeni parametri .
Pri ispitivanju epruveta je vrsto pritegnuta u podnoju klatna s maljem
(obino s energijom udara od 150 [J]) pod uglom od 30. Pri ispitivanju se
snima dijagram, intenzitet dinamike sile loma u vremenu (slika 5.14.), a kao
kriterij zagarantovane ilavosti materijala postavlja se uslov da dinamika sila
loma zuba epruvete mora biti F
din
50 [kN], za navedene ZF-elike.
ZF-elici su mikrolegirani s borom i uspjeno zamjenjuju elike legirane s
kromom i niklom Klatno sa kojim se vri lom epruvete je povezano s
osciloskopom,tako da se mou registrovati traeni parametri .
Na uzorcima isjeenim iz gotovih proizvoda (tehnoloko ispitivanje
udarom) za eljeznicu je obavezno utvrivanje otpornosti na udarna
optereenja, a provodi se po propisima meunarodnog eljeznikog
udruenja UIC, dr. na:
- inama,
- vagonskim osovinama i
- obruima za eljeznike kotae.
Pomou malja mase 1000 [kg] s voicama koje moraju biti krute, ravne i
vertikalne vri se ispitivanje otpornosti prema udaru. Vrh malja mora biti
cilindrino zaobljen s poluprenikom r =100 [mm], kao i vrhovi oslonaca.
Podmeta koji je metalni mora biti najmanje mase od 10 000 [kg], a
udaljenost oslonaca 1000 [mm] (za ine), odnosno 1500 [mm] (za
osovine). Obrui se ispituju preko podmetaa mase 20 [kg], ija
nalijegajua povrina mora odgovarati profilu obrua. Temperatura uzorka
mora biti izmeu 10 i 25C, pri ispitivanju udarom, a uzorci se ne smiju
slomiti niti pokazati pukotine. Uzorak eljeznike ine duine min. 1 300
[mm] (slika 5.15.) mora izdrati udar malja s visine, koja se izraunava po
jednaini:
H = 0,150

P[m] , gdje je , P - masa ine po dunom metru, [kg/m].

Za ine mase 49[kg/m] , visina pada malja, kod ovakvih ispitivanja iznosi
7,35 [m], dok za ine mase 60 [kg/m], visina pada malja je 9,00 [m].
Kod samog ispitivanjea udar se vri na glavi uzorka.
Vagonske osovine moraju izdrati po dva savijanja i ispravljanja, a visina
pada malja se izraunava po jednaini:
2
0, 30 D
H
P

gdje su: D - stvarni prenik osovine [mm], P - stvarna masa malja [kg].

Slika 5.15. Uzorak eljeznike ine kod ispitivanja udarom
Ispisati tampanim slovima dijagram
Kod obrua se ispitivanje vri s vie udaraca malja sve dok se ne postigne
propisano ulegnue, tj. smanjenje unutranjeg prenika obrua bez loma ili
pojave pukotine.
Ispitivanje ilavosti kod krtih materijala, kao sivi liv ili legure cinka, vri
se na epruvetama bez zareza ( tzv. glatke epruvete).
Osim utvrivanja otpornosti materijala prema krtom lomu, ispitivanje
ilavosti se esto koristi i za prouavanje procesa starenja materijala, za
kontrolu pravilnosti izvrene termike obrade, kao i za ispitivanje zavarenih
spojeva. Epruvete ilavosti za ispitivanje otpornosti materijala prema starenju
obrauju se na dimenzije 10 x 11,1 mm.
Via stranica se deformie hladnim sabijanjem za 10%, a zatim se
epruvete termiki tretiraju dranjem 30 minuta na temperaturi 250C i ohlade
se na zraku. Zarez mora leati na jednoj od nesabijenih stranica epruvete.
Ovo ispitivanje je vrlo vano za elike otporne na starenje (JUS C.BO.508
, standard koji se jo koristi u Bosni i Hercegovini), odnosno openito za elike
izloene djelovanju povienih temperatura, kao i za utvrivanje preostale radne
sposobnosti materijala, za analize kod raznih sluajeva lomova i oteenja
materijala u eksploataciji itd.
Temelj za ocjenu sklonosti prema starenju, odnosno stanja materijala
nakon odreenog vremena eksploatacije je razlika dobijenih vrijednosti
ispitivanja na starenim i nestarenim epruvetama (uporedba s propisanim
vrijednostima u standardu).
Na slici 5.16 dat je prikaz svih uticajnih faktora na krti lom materijala.
Treba napomenuti da ne postoji jednoznana veza izmeu ilavosti i ostalih
mehanikih svojstava materijala, ali je sigurno da obino materijal s visokom
ilavou ima niske vrijednosti za vrstou, a visoke za izduenje i suenje.
ilavost materijala
Krti lom
Odnosi naprezanja
Presjek konstrukcionog
dijela Brzina optereenja
Okolina
Temperatura
Hemijski sastav
Deformacija
Termika obrada
Zavarivanje
+
+
+
Prostorno stanje naprezanja (pukotina,
djelovanje zareza)
Vlastita napreznja
Velika naprezanja
Ispitivanje na
velikim uzorcima-
Robertsonov test
Voda
(kontaminacije)
Vlaga
Neutronsko
zraenje
Ispitivanje na malim
uzorcima
- Udarno, savojno sa
zarezom,
- Padajuim tegom,
- Zatezanje epruvete
sa zarezom
Slika 5.16. Uticajni faktori na krti lom
5.2.1. Ispitivanje lomne ilavosti
Kritina vrijednost koncentracije naprezanja na vrhu pukotine pri kojoj
nastupa nestabilni rast pukotine predstavlja lomnu ilavost. Lomna ili
pukotinska ilavost K
Ic
(Risszaehigkeit njem., Plane Strain Fracture
Toughness eng) je novije vano mehaniko svojstvo materijala, koje
najbolje definie njegovu otpornost prema nestabilnom rastu pukotine u
njemu pod precizno odreenim uslovima.

Ic
K a
gdje su:
- radno naprezanje, [MPa]
a - duina pukotine, [mm]
Linearno elastina mehanika loma (LEML) propisuje uvjete zavisnosti
rasta pukotine izmeu njezine duine i naprezanja. Nastajanje irenje i
razvoj kao i pukotine u materijalu sve do loma prouava mehanika loma
(Bruchmechanik, Fracture Mechanics), pomou zakona mehanike.
Mehanika loma polazi od injenica da nema idealnih materijala, tj.
materijala bez greaka, ve da u njima postoje greke tipa pukotine.
Mehaniku loma, onosno njen smisao najbolje ilustruje izreka poznatog
njemakog znanstvenika Alberta Kochendorfera: "Filozofija mehanike
loma znai ivjeti s grekama, ali s njima treba tako ovladati da ne dovedu
do katastrofa". Ona predstavlja noviju naunu granu, koja se pored nauke
o materijalima, koristi u zadnjih 30-40 godina za rjeavanje pouzdanog
prorauna radnog i preostalog vijeka konstrukcija, jo u fazi
projektovanja, na temelju mehanikih svojstava izabranih materijala i
naprezanja kojima je izloena u upotrebi.
Mehanika loma se nadograuje na ispitivanje ilavosti materijala,
vanog svojstva koje globalno karakterizira otpornost prema krtom lomu.
Pomou mehanike loma definisane su kvantitativne karakteristike
otpornosti materijala prema nestabilnom razvoju pukotine (K
Ic
, J
Ic
i druge)
sagledavajui granina stanja, kao to su uslovi ravanske deformacije, vrh
pukotine s radijusom bliskim nuli itd.,. Mehanikom loma omogueno je da
se dovoljno i pouzdano odredi kritina veliina greke tipa pukotine, koja
kada se jednom rairi dovodi do loma konstrukcije uslijed njezinog
destruktivnog rasta. Mehanika loma je dakle, postala veoma vana kako za
korisnike, tako i za proizvoae raznih konstrukcionih materijala, iz
razloga to ona u odnosu na tradicionalnie metode ispitivanja materijala
daje pouzdaniju karakterizaciju oteenja i ocjene materijala u
eksploataciji .
Jednadbom za lomnu ilavost, mogue je na temelju poznavanja dvije
poznate veliine lahko izraunati treu, npr. ako su poznati lomna ilavost
i vanjsko naprezanje, onda je kritina duina pukotine jednaka:
2
2
2
1
0, 318

_

,
Ic
cun Ic
dop dop
K
a K za unutranje greke, a za povrinske
je:
c
a
pov
=
2
2
2
1
0, 263
1, 21
Ic
Ic
dop dop
K
K

_




,

Ove dvije jednadbe koriste se uspjeno za vrijednosti lomne ilavosti u
granicama K
Ic
= 1580 do 6320 N/mm
3/2
. Svakako za konkretne sluajeve mora
se uvijek uzimati u obzir i faktor geometrije, odnosno oblika greke Y. Iz gore
datih jednaina slijedi da je unutranja greka u materijalu vea za 21 % od
povrinske.
5.2.2 Teoretske osnove i razvoj mehanike loma
Poznati ameriki znanstvenik G. Irwin, koji je mnogo radio sa saradnicima
na analizi lomova smatra se veoma zaslunim za razvoj savremene elastine
mehanike loma (LEML) .
Obzirom da prije II svjetskog rata vrlo malo ili nikakvo je bilo poznavanje
zaostalih napetosti u proizvodnji raznih konstrukcija to je u razliitim
stuacijama dovodilo do velikih degradacija struktura konstrukcija pa su se
teoretske osnove mehanike loma razvijene su na temelju prouavanja
iznenadnih i katastrofalnih lomova i oteenja zavarenih konstrukcija mostova,
ratne serije brodova, aviona, velikih spremnika za naftu, plinovoda, posuda
pod pritiskom, dalekovodnih stubova itd. Teka oteenja i lomovi brodova
nastajali su zbog nedovoljnog poznavanja uticaja temperatura na
konstrukcijske strukture koje su u sebi zadravale zaostale napetosti , a
izraene su tehnologijama zavarivanja.
Osnovni pristup LEML, koji je Irwin je jo 1948. godine predloio i
razradio s Kissom 1954.g. u tri temeljne ideje:
a.) sila razvoja pukotine (oznaena s G ,prema A.
Griffithu) po jedinici prirataja pukotine u neposrednoj je
vezi s faktorom intenziteta naprezanja prema
jednadbama:
( )
2
2
1
K
G
E
za ravansku deformaciju RD
2
K
G
E
za ravansko naprezanje RN
gdje je:
K - faktor intenzivnosti naprezanja,
E - modul elastinosti,
- Poissonov koeficijent.
Faktor intenziteta naprezanja jednak je:
K a
Eksperimentalni postupak za odreivanje sile razvoja pukotine dao je
Irwin i nazvao ga "Kalibracija popustljivosti",
b.) Progresivno je irenje vrha pukotine, gdje lokalno
naprezanje postaje vee od napona teenja, zbog
koncentracije naprezanja.
c.) Zbog plastine deformacije u blizini vrha pukotine, otpornost prema
razvoju pukotine, odgovara brzini rasipanja energije. Griffit je postavio kriterij
za krti lom idealno krtog materijala jo 1920.g., zbog ega ga smatraju
zaetnikom mehanike loma. Griffithova teorija pretpostavlja da je lomna
vrstoa ograniena postojanjem poetnih pukotina u materijalu.
Kritino potrebno zatezno naprezanje za nestabilni rast najvee poetne
pukotine rauna se uporedbom raspoloive elastine i povrinske energije.
Griffithova teorija bila je eksperimentalno potvrena ispitivanjem balona od
stakla s prethodno nanesenim pukotinama. Vjerovatno njegovi rezultati nisu
izazvali ire zanimanje zbog toga to su potvreni na staklu, koje se lomi krto,
gotovo bez plastine deformacije oko vrha pukotine, to nije sluaj kod veine
metalnih materijala. Teorija dislokacija omoguila je bolje razumijevanje
procesa loma, a osobito obimna laboratorijska ispitivanja uzroka krtih lomova
konstrukcionih dijelova.
Tako je utvreno da krti lom potpomau:
- koncentracija naprezanja oko zareza, pukotina, otvora,
prijelaza i sl.,
- velike brzine optereivanja, jer za plastinu deformaciju treba
izvjesno vrijeme,
- upotreba konstrukcija na temperaturama niim od
temperature nulte duktilnosti ,
- uslovi ravanske deformacije u konstrukcionim elementima -
podruja grube i promijenjene mikrostrukture od
zavarivanja, navarivanja, itd.
Jedan od temeljnih uvjeta ispitivanja je da epruveta mora
imati dovoljnu debljinu B da bi bila u stanju ravanske
deformacije (RD) kod ispitivanja lomne ilavosti:
2
0,2
1
Ic
p
K
B
R
_

,
to osigurava krto ponaanje, slika 5.17. Suprotan zahtjev je
kad se eli osigurati da u konstrukciji vlada ravansko
naprezanje (RN), za koje mora biti ispunjen slijedei uslov
debljine epruvete:
2
0,2
1
Ic
p
K
B
R
_

,

Kod ravanskog naprezanja (povrina epruvete) znatno je vea (do 9 puta)
plastina zona ispred vrha pukotine nego kod ravanske deformacije.
U sredini debele ploe vlada troosno stanje naprezanja i oteano je
plastino teenje materijala, dok na povrini ploe vlada dvoosno stanje. Zato
epruvete srednje debljine pucaju krto u sredini presjeka, a na robovima
duktilno s izraenim odreznim usnama.
Slika 5.17 Zavisnost K
Ic
od debljine epruvete (B)
Za vaee odreivanje lomne ilavosti mora biti ispunjen uslov da
epruvete pucaju krto sa zanemarljivim odreznim proirenjima. Postoje tri
karakteristina naina otvaranja pukotina pri lomu i to:
- I ili cijepanje, II ili klizanje i III ili smicanje (slika 3.18)
Slika 5.18. Naini otvaranja pukotina pri tomu
Prvi sluaj (I) ili nain cjepanjem otvaranja pukotina
najopasniji je i najvieispitivan . Kod naina otvaranja
pukotina sluajevi (II i III) klize povrine loma jedna po
drugoj, a kod naina I udaljavaju se meusobno povrine
loma. Poznavanje Vrijednosti K
Ic
umjesto K
IIc
i K
IIIc
dovoljno
je poznavati za utvrivanje granica sigurnosti pri
proraunima budui da izmeu njih vrijedi slijedea
relacija:
K
Ic
< K
IIc
< K
IIIc
Kod sloenijih oblika pukotina,koeficijenti intenziteta
naprezanja, moraju se odreivati numerikim metodama
pomou uzimanja u obzir faktora oblika tijela kroz funkciju
Y:
a
K Y a
b

_

,
gdje je:
Y - funkcija oblika tijela,
a - poluduina pukotine, mm
b - poluirina konane ploe, mm.
Lineamo-elastina mehanika loma se ne moe primijeniti za sluajeve
kada prije loma dolazi do plastinih deformacija na velikim povrinama
materijala. To je sluaj kod veine konstrukcionih materijala, na primjer kod
elika normalne i poviene vrstoe pod uobiajenim radnim uslovima (izuzeci
su vrlo niske temperature ili velike debljine materijala). Za rjeavanje
problema loma kod ovih materijala razvijena je tzv. elasto-plastina mehanika
loma, koja tumai irenje pukotina kod materijala s izraenom plastinom
deformacijom pred vrhom pukotine prije loma. Problem odreivanja
deformacija i naprezanja na elasto-plastinoj granici u optereenom dijelu je
vrlo sloen. Zbog toga se za ova izraunavanja koriste metode priblinih i
numerikih rjeenja.
Metoda konanih elemenata je savremenija metoda, iji je osnovni princip
da se tijelo posmatra kao konstrukciona reetka elemenata, jer je neprekidna
sredina.
Primjenom ove metode noviji prorauni potvrdili su da postoji uzajamna
veza izmeu otvaranja pukotine, duine pukotine, naprezanja i granice teenja
materijala. Uzajamne veze ovih parametara pukotina za praktino znaenje
prvi je dao Wells. On je uzeo kritinu vrijednost otvaranja pukotine kao kriterij
za propagaciju pukotine kod plastine deformacije. Ovo kritino otvaranje
pukotine c je karakteristika ilavosti sa realnom fizikom podlogom. Prema
Dugdaleu teoretsko polazite elasto-plastine mehanike loma je model irenja
pukotine.
Kod pukotine s irom plastinom zonom postoji konani
otvor pri vrhu, koji je nazvan CTOD pomakom (Crack Tip
Opening Displacement)- esto zamjenjuje izraz COD.
Analitiki izraz za CTOD ili prema Burdekinu i Wellsu je
slijedei:

8
lnsec
2
eH
eH
R
a
E R

,

gdje su:
=CTOD - otvor pri vrhu pukotine,
- nominalno naprezanje,
a - duina pukotine,
R
eH
- napon teenja materijala,
E - modul elastinosti.
Sreivanjem funkcije ln sec (z) u red i zadravanjem samo prvog lana,
dobija se za ovaj izraz za :

2
eH
a
E R

, odnosno ,

2
I
eH eH
K G
E R R

Korigovana duina pukotine vrijedi za sluajeve neto vee

plastine zone ispred vrha pukotine i za male vrijednosti
/R
eH
, odreuje se ;
a' =
2
1
1
2
eH
a
R

1
_
1 +

1
,
]

,
a' - korigirana vrijednost duine pukotine.

I Cottrell je uoio da veliina otvaranja pukotine prije njenog razvoja moe
biti karakteristika podruja pukotine. On je ispitivao zbog ega se kod malih
epruveta uzetih iz velikih ploa lom javlja poslije potpune plastinosti, a
prijelom je ilav, dok je kod velikih ploa preteno krt s 90%-tnim ravnim
prijelomom. Odreena duina pukotine, a i odreena veliina COD-a, govori
da e lom nastupiti prije ili poslije potpune plastine deformacije zavisi od
udaljenosti suprotnog brida od vrha pukotine. U sluaju da je ona bliska
pukotini, plastina zona e se razviti preko itavog presjeka prije nego to se
dostigne kritina veliina COD-a, (
c
) na vrhu pukotine i dio je plastian, a ako
je suprotni brid toliko udaljen od pukotine da se prvo postigne veliina otvora,a
sam dio loma je krt. Ipak je veliina otvora pukotine u svim sluajevima
gotovo ista, pa se zato
c
moe uzeti kao parametar loma.
Otvaranje pukotine, Cottrell je analizirao pri nejednolikoj deformaciji i
dokazao da e se koritenjem jednaine (Rm), pri zateznom naprezanju uz
pretpostavku =R
m
, doi do slijedee zavisnosti:
eH c
m
E R
R
a

Ta zatezna vrstoa materijala je : Rm.

Prema Lotteru shematski prikaz proirenja primjene
mehanike loma s konceptom COD dat je na slici 5.19 .
F

Slika 5.19. Prikaz proirenja primjene mehanike loma

Drugi parametar loma koji se koristi za opis otvaranja
pukotine kod vee plastine deformacije na vrhu pukotine
je otpornost lomu ( J-integral). Otpornost lomu ili zatvoreni
linijski integral uzdu vrha pukotine koji ne zavisi od puta
integracije , predstavlja mjeru lomne ilavosti materijala. U
eksperimentalnu mehaniku loma pojam otpornost lomu ili
J-integral uveli su 1972.g. Begley i Landes. Otpornost lomu
ili J-integral esto strunjaci oznaavaju kao Rice-ov
integral, jer je Rice-ovo teoretsko razmiljanje posluilo,za
utvrivanje njegove praktinosti za njegovo uvoenje. Za
izraunavanje J-integrala koriste se slijedee jednadbe:
J=J
el
+J
pl , odnosno

( )

U
J
B W A

f '
_

,
A
W
gdje su:
U- radnja deformacije dobijena integracijom krive F- ,
B - debljina epruvete,
W- irina epruvete,
A - ukupna duina pukotine.
5.2.3. Odreivanje kritinog keficijenta intenziteta
naprezanja pri udaru
Interes za povezivanjem ispitivanja udarne ilavosti po arpi
metodi sa mehanikom loma usmjerio je odreivanje K
ID
.
Oito da dimenzija epruveta, a posebno irina, ne
zadovoljavaju osnovne uslove za ostvarivanje ravanskog
deformacionog stanja, zbog ega rezultati izraunatih
vrijednosti imaju vee odstupanje. Drugi problem u procesu
osciloskopskih ispitivanja je deifrovanje dijagrama sila
udara - vrijeme odnosno sila udara - ugib, obzirom na
vrijeme trajanja procesa loma koje se kree do par stotina
milionitih dijelova sekunde. Ta injenica uslovljava primjenu
visokofrekventne opreme koja se sastoji od mosta za
uravnoteenje osjetljivosti 100 kHz i osjetljivog osciloskopa.
Pri ispitivanju vri se snimanje polaroidnom kamerom. Sa
snimljenih oscilograma, preko razmjera prethodno
odreenih badarenjem, odreuje se maksimalna sila pri
lomu Ps, a vrijednost K
ID
se izraunava na osnovu izraza:
K
ID
=
1/ 2
ud
P Y
BW

gdje je:
P
ud
- maksimalna sila udara,
B - irina epruvete,
W - visina epruvete,
Y - funkcija zavisna od naina ispitivanja, dubine zamorne pukotine i
visine epruvete.
Vrijednost funkcije Y za uslove ispitivanja savijanjem u tri
take, kao to je sluaj ispitivanja udarne ilavosti po arpi
metodi, odreena je izrazom:
Y = 11,58

(a/w)
1/2
- l8,42

(a/w)
3/2
+ 87,l8

(a/w)
5/2
- 150,66

(a/w)
7/2
+ 154,80

(a/w)
9/2
Standardi i ostali propisi za odreivanje parametara mehanike
loma
Sve vei znaaj i primjena parametara mehanike loma u
tehnikoj praksi odrazili su se u zadnjih tridesetak godina
na razvoj i uvoenje vie prijedloga standarda, normi i
ostalih propisa za njihovo odreivanje.
Za odreivanje lomne ilavosti K
Ic
, N/mm
3/2
ili MPa m
l/2
(Plane
Strain Fracture Toughness, odnosno K-Fracture Toughness)
koriste se slijedei standardi i propisi:
1. ASTM E399-83 (prednacrt bio ASTM E-24/69.),
2. BS 5447-1977. (prednacrt bio BS DD3-l971.),
3. MSZ 4927-76. (Maarska),
4. GOST 25.506-85.,
5. SN 420347 (ehoslovaka),
6. JUS C.A4.084.,
7. ISO 12737-96.,
8. SEV RS 3642-72 (prednacrt bivih drava SEV-a) i
9. ESIS P2-92
(ESIS
7
Procedure for Determining the Fracture Behavior of
Materials from the linear elastic regime to the fully plastic
regime), tj. Propisi za ispitivanje ponaanja materijala pri
lomu (od linearno elastinog do potpuno plastinog
ponaanja-K
Ic
, J i ).
10. BAS EN ISO 12737/05
Osim gore navedenih standarda i propisa za odreivanje lomne
ilavosti K
Ic
(statika), postoji u zadnjih 20 godina i nekoliko
standarda za ispitivanje dinamike lomne ilavosti K
ID
pomou instrumentiranog Charpy-jevog klatna (Impact
Fracture Toughness). Te metode se nazivaju i metodama
udarnih reakcionih krivulja, a ispitivanja se vre na
klasinim epruvetama s V-zarezom i pretpukotinom
zamaranja. Razvijene su i patentirane u Njemakoj i u SAD.
1. Prednacrt ASTM E24.03.03.-80.,
2. ASTM E24.01-82.,
3. ASM -85: The Concept of Impact Response Curves (autor Kalthoff, J.F.),
4. Patenti No. P3044841.0-52/1980. i P3345570.8/1983. od Kalthoff, J.F.,
7
ESIS - European Structural Integrity Society
5. DVM Merkblatt 0001, Entwurf 3.86.,
6. ASTM E813-81 (J
Ic
i J
Id
),
7. Prednacrt llW-Doc.X-881-78.
Za odreivanje otvaranja pukotine COD, CTOD () u mm i
otpomosti lomu J
Ic
(Rice-ov J-integral) u N/mm ili MPa m
koriste se slijedei standardi i propisi:
11. BS 5672-1979., (prednacrt BS DD19-1972.), - za COD -
12. MSZ 4928-76., - za COD -
13. SN 42-0348, - za COD -
14. ASTM E1290-91., - za CTOD (COD) -
15. ASTM E813-89. (prvo izdanje 1981.), - za J
Ic
-
16. Prednacrt GOST RD 50-260-81., - za J
Ic
-
17. JSM ES001-1981. (Japan), - za J
Ic
-
18. SN 051127, - za J
Ic
-
19. Prednacrt NTD 443.56-86. (Interatomenergo), - za J
Ic
- i
20. ESIS P1-92 (ESIS Recommendations for Determining the
Fracture Resistance of Ductile Materials), tj. Preporuke za
ispitivanje otpomosti lomu ilavih materijala (J ili =CTOD).
Vani standardi za produbljivanje spoznaja iz mehanike loma
jo su:
1. ASTM E647-83 (za odreivanje stabilnog rasta pukotine pri
konstantnoj amplitudi, da/dN),
2. Prednacrt GOST RD50-345-82. (takoer da/dN),
3. ASTM E561-81 (za odreivanje krivih otpomosti pukotini, R-kriva),
4. ASTM E1152-87 (za odreivanje J-R krivih),
5. JUS C.A4.083 (osnovni pojmovi i veliine u mehanici loma),
6. ASTM E616-82 (standardna terminologija pri ispitivanju loma) i
ESIS D1-92 (Fracture Control Guidelines for Stress Corrosion
Cracking of High Strength Alloys), tj. Uputstva za kontrolu
loma pri pucanju visokovrstonih legura od naponske
korozije - SCC (odreivanje parametara za osiguravanje od
rasta naponske korozije u upotrebi: ( th
8
-prag naprezanja
SC i KIscc-faktor intenzivnosti naprezanja od naponske
korozije).
Iz ovog pregleda standarda i ostalih propisa za odreivanje
parametara mehanike loma s vie od 30 razliitih svjetskih
propisa moe se naslutiti kolika se vanost poklanja ovim
ispitivanjima. Krai pregled temeljnih ciljeva mehanike
loma najbolje je rezimirao istaknuti njemaki naunik iz ove
oblasti Blumenauer H. li trokutu povezanih zavisnosti:
parametara mehanike loma koji se odreuju pri mehanikom
ispitivanju materijala (K
Ic
, COD, J
Ic
),
veliine, poloaja i oblika greaka koje se odreuju pri
ispitivanju materijala bez razaranja (ultrazvukom i sl. ),
analize naprezanja prouavanjem parametara oko vrha
pukotine u materijalu (K, COD, J).
Pomou navedene tri povezane zavisnosti mogue je definisati
ciljeve ispitivanja mehanike loma kako slijedi:
1. sigurnost od loma,
2. preostali vijek konstrukcije s pukotinom ili grekom,
3. razvoj i optimiranje materijala,
4. osiguranje kvaliteta,
5. tehnika dijagnostika i
6. analize razliitih sluajeva sloenih oteenja konstrukcija.
Na slici 3.22 dat je pregledno prikaz podruja odreivanja
najvanijih parametara mehanike loma na dijagramu sila-
otvaranje pukotine:
8

th
R
eH
/3
Jc,c
Ju,u
J0,2 , 0,2
J 0,2/ BL , 0,2/ BL
Slika 3.22 Dijagram sila-otvaranje pukotine s najvanijim parametrima
mehanike loma
Zavisnost najvanijih parametara loma od temperature
ispitivanja kod feritnih elika data je na slici 3.23
J 0,2 , 0,2
J0,2/BL , 0,2/ BL Jc,c
Ju,u
Slika 3.23 Zavisnost parametara loma od temperature
Ispitivanja lomne ilavosti po ASTM E399-83
Standard ASTM E399 uveden je kao prednacrt jo 1968.god.,
prvo izdanje bilo je 1979.g. kao ASTM E399-70T, drugo
izdanje ve 1972.god. zbog naglog razvoja mehanike loma
itd. sve do najnovijeg 1983. godine. On je posluio kao
osnova za sve prethodno navedene standarde i prednacrte
za odreivanje parametara mehanike loma. Iz pregleda
standarda i propisa u 3.6.3, slijedi da su se aktivno ukljuile
u razvoj i primjenu mehanike loma i ostale zemlje svijeta,
kao Engleska, Japan, Maarska, biva ehoslovaka, Rusija,
kao i meunarodne institucije za zavarivanje i za nuklearnu
energiju. Odreivanje lomne ilavosti K
Ic
se vri najee
ispitivanjem epruvete savijanja u tri take ili epruvete
zatezanja (slike 3.24 i 3.25). Na epruvete mora biti
prethodno nanesena pukotina zamaranja minimalne dubine
od 1,5 mm. Pri ispitivanju snima se automatski dijagram
optereenje - pomjeranje (irenje) otvora pukotine. Bitno je
odrediti optereenje koje odgovara 2% poveanju irenja
pukotine, koje se utvruje odstupanjem od linearnog dijela
dijagrama. Vrijednost od 2% prirasta pukotine pri
ispitivanju odgovara graninom iznosu za stanje elastine
deformacije (tj. da do tog postotka ne moe biti efekta
plastine deformacije i vai linearno-elastina mehanika
loma - LEML). To optereenje obino se utvruje na temelju
skretanja krive sila otvaranje epruvete pomou postupka
sekante (slika 3.26), koja se povlai pod uglom manjim za
5% od nagiba poetnog dijela dijagrama. Lomna ilavost
pri ravanskoj deformaciji - K
Ic
moe se izraunati iz tog
optereenja koritenjem jednaina, koje su prethodno
izvedene za odgovarajui tip epruvete. Ona karakterizira
otpornost na lom ispitivanog materijala u neagresivnoj
sredini i u prisustvu otre pukotine, tako da je stanje
naprezanja na vrhu pukotine preteno troosno (ravanska
deformacija), a plastina deformacija je ograniena. Vjeruje
se da karakteristika K
Ic
predstavlja donju graninu
vrijednost lomne ilavosti. Ona se moe upotrijebiti za
procjenu odnosa izmeu naprezanja loma i veliine
oteenja za materijal u eksploataciji kod koga vladaju gore
navedeni uslovi.
Mogunosti primjene ove metode su slijedee:
Kod istraivanja i razvoja za odreivanje uticaja metalurkih
varijabli, kao to su hemijski sastav, metoda termike
obrade na operacije izrade kao zavarivanje ili oblikovanje,
na lomnu ilavost novih ili postojeih materijala;
Kod procjene za eksploataciju pri odreivanju pogodnosti
materijala za specifine primjene sa propisanim uslovima
naprezanja i kod kojih se sigurno mogu odrediti
maksimalne veliine oteenja;
Kod tehnikih uslova prijema i kontrole kvaliteta, ali samo u
sluaju kada postoje osnove za specifikaciju minimalne K
Ic
vrijednosti i kada su dovoljne dimenzije uzorka za
odreivanje vaee K
Ic
vrijednosti.
Vrijednost K
Ic
materijala je funkcija brzine ispitivanja,
temperature, okolne sredine i geometrije epruvete. Samo
ispitivanje lomne ilavosti je utoliko karakteristino, to se
sve do dobijanja podataka o duini pukotine ne moe
unaprijed tvrditi da li je dobijena vrijednost za K
Ic
i vaea.
Slika 3.26 Osnovni tipovi dijagrama sila-otvaranje epruvete
Maina za odreivanje lonme ilavosti mora imati elektronski
ureaj osjetljiv na promjenu sile, tako da se signal sile
prenosi na automatski x-y pisa u zavisnosti od mjeraa
otvaranja pukotine. Tanost odreivanja potrebne sile za
izraunavanje F
Q
s dijagrama (slika 50.) mora biti 1%.
Zato je nuna upotreba maina s raunarima koji su po
mogunosti snabdjeveni s programskim paketima iz
mehanike loma (slika 3.27).
Slika 3.27 Savremena maina za odreivanje parametara mehanike loma
Jednaine za izraunavanje veliine K
Q
(na temelju sile F
Q
) vrlo
su komplicirane i zavise od oblika i mjera epruvete. Tako
npr. za epruvete savijanja vrijede ove jednaine:
0
3/ 2
Q
Q
F s
a
K f
B W W

,
s - razmak oslonaca epruvete [mm],
1/ 2
2
0 0 0 0 0
2
0
3/ 2
0 0
3 1, 99 1 2,15 3, 93 2, 7
2 1 1
a a a a a
W W W W W
a
f
W
a a
W W
1
_
_ _ _
+
1
, , ,
_ ,
]

,
_ _
+

, ,
Vrijednosti funkcije f (a
o
/W) su izraunate za doputene odnose
od 0,450 do 0,550 i kreu se u granicama od 2,29 do 3,14
(za srednju vrijednost a
o
/W=0,5 iznosi 2,66).Doputeni
porast statikog optereivanja epruvete mora biti takav da
porast intenziteta naprezanja bude u granicama 0,55 do
2,75 Mpa m
1/2
/s. Potrebna veliina epruvete za ispitivanje
moe se priblino izraunati na osnovu procijenjene
vrijednosti K
Ic
materijala. Tako dobijena vrijednost debljine
epruvete - B moe se provjeriti po alternativnoj jednaini
zavisnosti minimalne debljine od odnosa napona teenja i
modula elastinosti:
min
1000
eH
R
B f
E
_

,
koje su date u standardu, npr. B
min
=75 mm za f=5 do 5,7 odnosno B
min
=6,5 mm
za f10. Za razliku od drugih mehanikih ispitivanja materijala, ispitivanje
karakteristike K
Ic
mora da se izvri te analiziraju rezultati uz vrlo precizna
mjerenja prije nego to se ustanovi da li je dobijena vrijednost K
Ic
vaea po
standardu ili nije. Analiza rezultata ispitivanja vri se u vie etapa. Prvo se
izvri odreivanje sile F
Q
po postupku sekante, a zatim se iz nje izraunava
pretpostavljena ilavost loma K
Q
. Zatim se provjerava da li izraunata
vrijednost K
Q
zadovoljava za ilavost loma K
Ic
. Provjera da li izraunata
vrijednost K
Q
zadovoljava za K
Ic
vri se na slijedei nain:
debljina epruvete i duina pukotine moraju zadovoljiti uslov;
duina pukotine na bonim povrinama epruvete ne smije biti
manja od 0,9a;
razlike izmjerenih vrijednosti duine pukotine ne smiju se
razlikovati od prosjene vrijednosti za vie od 5%;
po itavoj debljini epruvete treba da se dobije duina pukotine
zamaranja 1>1,3N;
pukotina zamaranja i ravan zareza ne smiju se meusobno
razlikovati za vie od 10;
prema snimljenom dijagramu treba biti zadovoljen odnos
F
max
/F
Q
l,l;
koeficijent intenziteta naprezanja pri zamaranju treba da
zadovolji uslov: K
If
0,60 K
Q
, odnosno 0,67 K
Q
;
ako se stvaranje pukotine zamaranja i ispitivanje epruvete vre
na razliitim temperaturama, mora biti zadovoljen i
slijedei uslov:
( )
( )
0,2
0,2
0, 60
p
If Q
p
R na temperaturi zamaranja
K K
R na temperaturi ispitivanja

U sluaju da su zadovoljeni svi ovi uslovi, onda je K
Q
=K
Ic
, a ako
nisu onda treba za naredna ispitivanja promijeniti okolnosti
mjerenja. Ako za to nema mogunosti onda treba kod
davanja rezultata ukazati na to da izraunata vrijednost K
Q
odstupa od stvarne vrijednosti K
Ic
materijala.
Ukoliko se mora odrediti ipak odgovarajui parametar
mehanike loma, tada se preporuuje ispitivanje integrala J
Ic
po standardu ASTM E 813-81, koji predstavlja mjeru lomne
ilavosti u elastino-plastinom podruju, a definiran je pri
vrijednosti od 5% prirasta pukotine. Ispitivanje Browna i
Srawleya izvrena na elicima visoke vrstoe pokazala su
da za postizanje vaee vrijednosti moraju biti ispunjene
slijedee relacije:
- debljina (B) i efektivna duina pukotine (a0) 2: 2,5
2
0,2
Ic
p
K
R
_


,
- irina epruvete (W) 5
2
0,2
Ic
p
K
R
_


,
- ukupna duina epruvete savijanja (min. 4,5 W) 15
2
0,2
Ic
p
K
R
_


,
Standard ESIS P2-92 daje slijedee jednaine za vaeu K
Ic
vrijednost:
( )
0
/
Q
Q
F
K f a W
B W

0 0
max 0,2 0,2 0,2
2, 5 2, 5 2, 5
p p p
a W a B
K R R R

i ako je K
Q
<K
max
, tada je K
Q
=K
Ic
lomna ilavost.
Takoer se navode radi boljeg informisanja i slijedee
korelacije:
K
lscc
K
Ic
/2 (po standardu ESIS D 1-92)
K
Ic
=1,40 . K
Id
, odnosno K
Id
= 0,71 K
Ic

Na slici 3.28 dat je detalj ispitivanja lomne ilavosti epruvete
savijanja u tri take s privrenim mjeraem otvaranja
pukotine firme MTS za snimanje dijagrama. Za tanije
odreivanje lomne ilavosti nekog materijala preporuuje
se ispitivanje najmanje tri iste epruvete.
Slika 3.28 Ispitivanje K
Ic
na epruveti savijanja
Na slici 3.29 dat je izgled povrine prijeloma tri epruvete
savijanja poslije ispitivanja lomne ilavosti od elika za ine
3107 (vrsta 700 po standardu UIC 860V).
Slika 3.29 Prijelomi epruveta savijanja od 3107 pri odreivanju K
Ic
Na slici 3.30 dati su rasponi vrijednosti lomne ilavosti za
nekoliko razliitih vrsta ugljeninih i legiranih elika:
1.7 Ispitivanje zamaranjem
1.7.1 Pojava zamaranja materijala i njegove posljedice
Zamaranje je pojava postepenog oteivanja materijala uslijed dugotrajnog
djelovanja periodinih promjenljivih optereenja odnosno naprezanja.
Ponaanje materijala pri zamaranju najlake se izuava ispitivanjem na
posebnim ureajima - zamaralicama. Na serijama od desetak poliranih
epruveta ili pak konstrukcionih dijelova provodi se sinusna promjena
amplituda naprezanja oko nepromjenljivog srednjeg naprezanja [29], Epruvete
od metalnih materijala ispituju se pri frekvencijama od 10 do 400 Hz, a za
granini broj ciklusa N
g
uzima se obino 10 miliona ciklusa (raspon vrijednosti
N
g
kod visokociklinog zamora je uglavnom izmeu 2 do 100 miliona ciklusa),
Krivulja koja prikazuje zavisnost broja izdranih ciklusa od primijenjenog
naprezanja pri ispitivanju naziva se Whler-ova ili S-N krivulja (Stress-
Number curve). Naprezanja mogu biti savojna, zatezno-pritisna i torziona,
Prema definiciji razlikuju se naizmjenina dinamika)zdrljivost (R
diz
s
koeficijentom asimetrije ciklusa R=-l) i istosmjema dinamika izdrljivost
(R
diz
) Kod zateznog ciklusa R=O, a kod pritisnog R= . Dinamika
izdrljivost ili dinamika vrstoa, po definiciji je ono najvee primijenjeno
naprezanje pod kojim ispitivana epruveta izdri propisani ili beskonaan broj
ciklusa bez pojave loma ili nekog drugog propisanog uinka (slike 3.31, i
3.32),

s
r

s
r

a
N

N
sr=const.
Slika 3.31 Raspon i vrijednosti K
Ic
za neke vrste ugljeninih i legiranih elika
Slika 3.32 Osnovni tipovi promjenljivih naprezanja (sedam karakteristinih
ciklusa)
Pojavi zamaranja izloen je ogroman broj dijelova i/ili mainskih konstrukcija
i transportnih sredstava. Zato ak 80 do 90% svih lomova kod mainskih
dijelova imaju karakter loma usljed zamaranja materijala. Zbog toga je obradi
fenomena zamaranja materijala posveeno vie hiljada publiciranih radova, a
njihov broj stalno raste. To je sasvim normalno, jer su u eksploataciji izloeni
promjenljivim optereenjima ne samo osovine, vratila, radilice, prijenosne
poluge, vijci i sl., ve i dijelovi izloeni abraziji. Tu se mogu ubrojati zupasti i
lanani prijenosnici, kotrljajui leajevi, valjkasti i sferni dijelovi koji rade pod
uslovima abrazivnog troenja itd. Uticaj promjenljivih optereenja na dijelove
moe biti praen i s agresivnim djelovanjem tenih ili plinskih medija, niske ili
visoke temperature (korozija, termiki okovi itd.).Ta optereenja mogu
biti i znatno nia od statikih zateznih svojstava (zatezne
vrstoe, napona teenja, pa ak i granice elastinosti).
Lomovi uslijed zamaranja materijala su vrlo opasni za praksu
jer se prije njih ne pojavljuje plastina deformacija ak ni kod
ilavih materijala. Naime poetne (inicijalne) pukotine
zamaranja su najotrije prirodne pukotine koje se teko mogu
otkriti prije loma. Lom uslijed zamaranja materijala poinje s mjesta gdje
je najvea koncentracija naprezanja zbog bilo kakvog povrinskog oteenja iz
tzv. arita ili inicijalnog mjesta (slika 3.33.a i 3.33.b) ili pak zbog unutranjeg
oteenja (slika 3.33.c).
Slike 3.33 pokazuju da se lom od zamaranja materijala iri od arita u
koncentrinim krunicama, tzv. linijama odmaranja (slino godovima kod
presjeka drveta) sve dok preostali dio presjeka ne moe prenijeti naprezanje ni
statiki.
Na slici 3.34 pokazan je tok razvoja loma od zamaranja kod tri
razliita naina savojnih naprezanja.
Slika 3. 34 Izgled lomova od zamaranja materijala
shematski prikaz arita, glatkog dijela loma uslijed zamaranja
i preostalog naglog dijela loma s krtim karakterom
a) lom uslijed zamaranja tehnikih epruveta od rebrastog betonskog elika
s jasno vidljivim razdvojnim povrinama zona od zamaranja i krtog
dijela loma.
9
b) iznenadni lom ine zamaranjem na sedam mjesta pri prolazu voza (tzv.
bubreasti lom) uslijed unutranjih greaka "flokni" u eliku.
Slika 3.36 pokazuje tipini lom zamaranjem epruvete izazvan
dvostranim savijanjem, pri emu je arite
1
, bilo vee od
2
,ista slika
pokazuje izgled loma zamaranja izazvan torzionim naprezanjem, koji
se obino pojavljuje u povrinama pod uglom od 45 s obzirom na
presjek.
9
Ispitivanja na Metalurkom institutu "Kemal Kapetanovi" Zenica
Slika 3. 36 Tipini lom zamaranja uslijed dvostranog savijanja
Tipini lom zamaranja uslijed torzionog naprezanja (ugao 45).
10
Lomovi uslijed zamaranja materijala mogu biti vrlo opasni zbog
iznenadnog pojavljivanja i prouzroiti velike tete s
ugroavanjem ljudskih ivota. Zato se mora u svim
sluajevima kod konstrukcija izloenih zamaranju
materijala vriti periodino ispitivanje defektoskopskim
metodama (ultrazvuk, radiografija i sl. ) radi utvrivanja
stanja i osiguravanja njihove pouzdanosti u upotrebi.
Strunjaci za istraivanje materijala mogu na temelju
posmatranja (vizualno, pod lupom ili mikroskopom)
priblino odrediti vrstu, smjer i raspodjelu naprezanja, kao i
veliinu optereenja mainskog dijela pri eksploataciji.
Takva posmatranja i po potrebi dopunska laboratorijska i
fraktografska ispitivanja materijala uzoraka prijelomne
povrine omoguavaju donoenje zakljuaka o uzrocima
lomova. Uzroci lomova uslijed zamaranja materijala mogu
biti eksploatacioni, konstrukcioni i tehnoloki.
10
Ispitivanja na Metalurkom institutu "Kemal Kapetanovi" Zenica
Mehanizam oteivanja materijala pri zamaranju
Objanjenje mehanizma procesa zamaranja vrlo je sloeno i u
uskoj je vezi s ponaanjem greaka u kristalnoj reetki. Broj
radova u svijetu iz ove oblasti je vrlo velik, ali se smatra da
potpuno zadovoljavajue objanjenje jo nije naeno. Veliki
doprinos objanjavanju mehanizma procesa zamaranja
daju istraivanja savremenim tehnikama elektronske
mikroskopije, od kojih su najvie u upotrebi: skanirajua
(SEM), transmisiona (TEM) i jonska (JEM). No i pored velikog
napretka uinjenog zadnjih 30-tak godina u tom pogledu,
jo uvijek su mnoge strukturne promjene pri procesu
zamaranja nepoznate. Najrealnija objanjenja mehanizma
procesa zamaranja su ona koja se daju uz posmatranje
makropojava i promjena u mikrostrukturi. Pri tome se
uvijek polazi od pretpostavke o postojanju inicijalnih
pukotina u realnim metalima u koje se mogu uvrstiti svi
diskontinuiteti mikrostrukture. Pod djelovanjem vanjskog
optereenja nastaju nakon nekoliko hiljada ili stotina hiljada
ciklusa linije klizanja, to je znak da se izvrila lokalna
plastina deformacija u kristalima koji se nalaze na vrhu
inicijalne pukotine, odnosno greke u materijalu. Pojavom
linija klizanja, odnosno plastine deformacije javlja se i
ojaavanje na tim mjestima. Mjestimina preoptereenja
izazivaju porast ojaavanja i krtosti na vrhu pukotine, te se
prisutni naponi ne mogu relaksirati. Ako je komponenta
naprezanja zatezanjem dovoljno velika nakon izvrene
plastine deformacije i pojave ojaavanja, proces
propagacije inicijalne pukotine se nastavlja sve dok se
nosivi presjek ne smanji toliko da maksimalna vrijednost
promjenljivog naprezanja moe izazvati trenutni lom.
Prva pojava linije klizanja naziva se ranim ili prvim stadijem
zamaranja. On traje u zavisnosti od materijala i amplitude naprezanja izmeu
0,5 i 5% od ukupnog trajanja dijela. Do ojaavanja dolazi u sluajevima kada
je naprezanje blizu napona teenja materijala. Klizanje se tada lokalizira,
nastaju grube brazde klizanja, a na povrini se istovremeno javljaju ispupenja
i udubljenja (ekstruzije i intruzije, slika 3.37). To je ve drugi stadij zamaranja
u kome se klizne trake ire spontano, a u nekim brazdama klizanja se javljaju
mikropukotine. Njihova pojava je prvi znak naruavanja mikrostrukture, a
nastaju ve poslije 1 do 10% od ukupnog trajanja. Trei stadij zamaranja
obuhvaa mehanizam irenja pukotina, a pretpostavlja se da se i on odvija na
slian nain, kao nukleacija pukotine. Ipak, istraivanja u oblasti mehanizma
procesa zamaranja se intenzivno nastavljaju i stare teorije se esto zamjenjuju
novim. Inicijalne pukotine uvijek nastaju na slobodnoj povrini i reda su
veliine 10 do 100 nm. arite budueg loma moe biti bilo kakvo povrinsko
oteenje, tvrdi nemetalni ukljuak ispod povrine ili neki drugi diskontinuitet.
Pored teorije nastajanja ekstruzija i intruzija, koja je najire
prihvaena za tumaenje iniciranja pukotina, mnogi koriste i
brojne dislokacijone teorije. Dislokacione teorije tumae
iniciranje pukotina uslijed nagomilavanja dislokacija kod
prepreke koja blokira njihovo kretanje. Prepreke mogu biti
razliite: zrna, subzrna, meufazne granice, nehomogena
struktura, nemetalni ukljuci itd.
Slika 3.36 Shema nastajanja ekstruzija i intruzija
Prema teoriji uvenog znanstvenika Cottrel1-a prepreka je
nepokretna dislokacija nastala na mjestu presjeka dviju
obinih dislokacija u kliznoj ravni, slika 3.37. Nepokretna
dislokacija zaustavlja klizanje u ravnima koje se sijeku, to
izaziva visoku koncentraciju naprezanja dovoljnu za
stvaranje kritinog naprezanja odnosno mikropukotine.
Proces zamaranja materijala u podruju nukleacije pukotine
moe sepodijeliti na slijedee faze:
- stabilna (podkritina) propagacija pukotine i
- nestabilna (nadkritina) propagacija pukotine.
Unutar faze stabilne propagacije pukotine postoji podruje
nukleacije mikroskopske pukotine pri broju ciklusa N
R1
i
podruje nukleacije tehniki mjerljive mikropukotine pri
broju ciklusa N
R2
(slika 3.38). Kada pukotina dostigne
kritinu veliinu a
c
pri broju ciklusa N
B
, poinje faza
nestabilne propagacije koja brzo dovodi do loma
materijala.
Slika 3.37 Shema stvaranja mikropukotine po Cottrellu
a) presjek dislokacija u kliznoj ravni,
b) prepreka klizanju (nepokretna dislokacija)
c) zaustavljanje klizanja nepokretnom dislokacijom
d) koncentracija naprezanja stvaranje mikropukotine
Slika 3.37 Faze procesa zamaranja materijala u podruju nukleacije pukotine
a
C
kritina veliina pukotine, N
B
broj ciklusa pri poetku
nestabilnepropagacije pukotine, N
R1
broj ciklusa pri nukleaciji mikroskopske
pukotine, N
R2
- broj ciklusa pri nukleaciji tehnike pukotine
Za odabrani materijal moe se proraunati vijek trajanja uz
prisutno poznavanje svih relevantnih uslova pod kojima e
konstrukcija raditi. Kod istraivanja propagacije pukotine
zamaranja polazi se openito od mjerenja duine pukotine
a u funkciji od broja ciklusa N,pri emu se odreuje brzina
propagacije pukotine da/dN taku po taku diferenciranjem
krive a - N, slika 3.38.
Logaritamska krivulja zavisnosti da/dN i K ima tipini
sigmoidalni oblik s oblastima 1,2 i 3.
Slika 3.38 Tri karakteristine oblasti ponaanja pukotine
zamaranja pri njezinoj propagaciji
Pojedine oblasti krive pokazuju slijedee:
Oblast 1 odreuje prag propagacije pukotine zamaranja K
th
( K
o
), ispod koje nema vidljive (mjerljive) propagacije. Prag
vrijednosti K se pojavljuje pri brzinama propagacije
veliine 10-10 m/ciklusu ili manjim. Mjerenje propagacije
pukotina vri se raznim tehnikama kao to su optike,
ultrazvune, vrtlone struje, metode elektrinog
potencijala ili akustine emisije.
U ovoj oblasti djeluju diskretni mehanizmi sa velikim uticajem,
kao to su mikrostruktura, srednje naprezanje i okolina.
Veliina K
th
raste sa veliinom zrna, odnosno opada sa
naponom teenja materijala. To je u skladu sa poznatom
Hall-Petchovom jednainom zavisnosti napona teenja od
veliine zrna (R
eH
je obrnuto proporcionalna kvadratnom
korijenu prenika zrna d):
ReH = (
o
+ k . d
-1/2
(Hall-Petch)
gdje su:

o
- naprezanje potrebno za kretanje dislokacija,
k - konstanta
d - prenik zrna
Oblast 2 pokazuje u osnovi linearni odnos izmeu log da/dN i
log K, koji su Paris i saradnici 1963. godine izrazili pomou
jednaine brzine propagacije pukotine:
m
da
C K
dN

gdje su:
m - nagib krive (konstanta zavisna od materijala),
C - koeficijent koji se odreuje produenjem prave linije do
K (apscise)
U oblasti 2 djeluju neprekidni mehanizmi na koje veliki uticaj
imaju kombinacije okoline pri ispitivanju, srednje
naprezanje i frekvencija, a mali uticaj je od mikrostrukture i
debljine.
Oblast 3 karakterie velika brzina propagacije pukotine, te je u
njoj mogue samo kratko trajanje zamaranja. Tu djeluju
mehanizmi statikog loma, na koji imaju veliki uticaj
mikrostruktura, srednje naprezanje i debljina, a mali
okolina. Ova oblast je uglavnom definisana lomnom
ilavou K
c
i K
Ic
i ima najmanje znaaja u veini sluajeva
kod pojave zamaranja.
Uticaj srednjeg naprezanja na ponaanje pukotine pri
propagaciji vei je u oblastima 1 i 3, a manji u oblasti 2,
koja je najvanija za odreivanje vijeka materijala. Njegov
uticaj se openito izraava preko faktora odnosa
minimalnog i maksimalnog naprezanja, tj.:
min
max
R

koji se naziva koeficijentom asimetrije ciklusa pri zamaranju.

Vrijednosti koeficijenta R se kreu izmeu , a najee
se koriste izmeu -1 do + 1. Prema Stivensu
11
najvie
podataka o uticaju srednjeg naprezanja na propagaciju
pukotine ima za sluaj jednosmjerno-promjenljivog
zatezanja, tj. pri R>0. Po njemu porast odnosa R sa 0 na
0,8 (stepenice po 0,2) ima tendenciju poveanja brzine
propagacije pukotine u svim oblastima S-krive, to je
ujedno i uticaj porasta srednjeg naprezanja. Navedena
promjena faktora odnosa R moe da dovede do opadanja
praga propagacije pukotina K
th
za cca 1,5 do 3 puta.
Uticaj negativnih faktora odnosa R, to ukljuuje
naizmjenino-promjenljive cikluse i istosmjerno-promjenljivi
pritisak nije jo dovoljno istraen. Prorauni propagacije
pukotine zamaranja i njezino ponaanje u realnim
konstrukcijama ne zavise samo od faktora intenziteta
naprezanja, ve i od ranijeg stanja materijala, kao to su
zaostala naprezanja i sl. Tako zaostala naprezanja pritiska
mogu dovesti do usporavanja ili ak do zaustavljanja
propagacije pukotine, a zaostala naprezanja zatezanja
mogu ubrzati njezinu propagaciju. Tanost postojeih
modela varira od izuzetno dobre do izuzetno loe, te prema
tome kod njih ne mogu da budu iskljuena simuliranja ili
stvarna ispitivanja u radnim uslovima. Pored opisanog
koncepta linearno elastine mehanike loma, koji se koristi
za propagaciju pukotine zamaranja, razvijaju se i
modificirani koncepti plastine mehanike loma, kao i
koncepti niskociklinog zamaranja materijala. Koncept
niskociklinog zamaranja obuhvaa kontrolu mehanizma
iniciranja pukotine u ravni klizanja pri brojevima ciklusa
reda veliine 103 do 105 i pri veliini pukotine od
minimalno 0,2 mm. Za praktinu primjenu je esto vano i
odreivanje broja ciklusa do loma, koji moe materijal
izdrati pri datim uslovima. Pri odnosu R=konst. za
sluajeve jednosmjerno-promjenljivih optereenja u oblasti
2, moe se poi od Parisove jedaine i odrediti broj ciklusa
do loma integracijom, kako slijedi:
11
Stephens J. Rolf: Prorauni irenja zamorne pukotine i preostalog vijeka za liveneelike pri konstantnoj
i promjenljivoj amplitudi spektra optereenja na sobnoj tamperaturi i na -45 C, Predavanje, Monografija
4., Meunarodna ljetna kola u Dubrovniku, 1986.
( )
m
m m
da
C K C a
dN

odakle je dalje:
( )
m
m
da
dN
C a

( ) ( )
0 0 0
2
1
N a a m
m m
m m
N a a
da
dN a da
C a C a

gdje je:
N
0
- broj ciklusa za stvaranje pukotine duine a
o
.
Veliina pukotine a
o
odreuje se iz uslova za lom K
max
=K
c
, tj.:
2
max
1
c
c
K
a

_

,
Obzirom da je uticaj materijala na brzinu propagacije pukotine
poznat, postoje ve standardizovani odnosi da/dN preko
izraza K/E za elike, aluminij i legure titana, te se moe
izraziti Parisova jednaina priblino uobliku:
3/ 4
9
10
da K
dN E

,
Lom elementa konstrukcije izloenog promjenljivom
optereenju teko je predvidjeti, jer je on posljedica
postepenog oteivanja materijala, a nastaje tek kad
naprezanje u preostalom dijelu presjeka postigne vrijednost
njegove zatezne vrstoe.
Metoda ispitivanja i dijagrami dinamike izdrljivosti materijala
3.7.3.1 Wohlerov dijagram
U taki 3.7.1. date su temeljne definicije u pogledu procesa
zamaranja materijala, kao i opti izgled Wohler-ove krive
(slika 3.31). Wohlerova krivulja (ili dijagram) konstruie se
za jedan od odabranih tipova promjenljivog naprezanja
(slika 3.32) na temelju podataka o izvrenom ispitivanju.
Za svaki nivo naprezanja kod ispitivanja zamaranjem
potrebno je 6 do 10 epruveta, a za kompletni Wohlerov
pokus treba koristiti najmanje pet nivoa naprezanja. Sve
epruvete koritene za jedan Wohlerov pokus ili za jednu
seriju ispitivanja zamaranjem moraju biti fino obraene
(bruene ili ak polirane) jer i najmanje oteenje povrine
moe biti inicijalno mjesto budueg loma. Dalje one moraju
biti identine u pogledu materijala, oblika i dimenzija. Broj
epruveta potreban za ispitivanje zamaranjem moe biti vrlo
razliit u zavisnosti od podataka koji se trai. Tako za
statistika ispitivanja treba znatno vei broj epruveta nego
za ispitivanja skupih konstrukcijskih dijelova. Za jedno
ispitivanje s obinim epruvetama treba najmanje 10
epruveta
12
. Oblik i dimenzije epruveta za normalna
ispitivanja zamaranjem propisani su u odgovarajuim
standardima u zavisnosti od naina i cilja ispitivanja (slika
3.39).
Ispitivanje zamaranjem aksijalnim optereenjem provodi se
prema BAS ISO 1099/00, BAS ISO 1143/00 za ispitivanje
rotirajue ipke na zamor savijanjem, BAS ISO 1352/03 za
ispitivanje na zamor uvijanjem.
12
Kod materijala s nepoznatim svojstvima uzima se 12 do 16 epruveta za jedno ispitivanje, a
8 epruveta kod poznatih svojstava.
Slika 3.39 Epruvete za normalna ispitivanja zamaranjem.
13
Za posebna ispitivanja koriste se epruvete sa specijalnim
oblicima (npr. sa ljebovima, zavarenim spojevima,
prijelazima, provrtima i s), koje su sline obliku
konstrukcionog dijela. Umjesto epruveta esto se za
ispitivanje zamaranjem koriste i konstrukcioni dijelovi
proizvoljnog oblika, pri emu se odreuje tzv. pogonska
vrstoa (njem. Betriebsfestigkeit). Sve epruvete
pripremljene za jedan Wohlerov pokus ispituju se najee
sa:
- konstantnim srednjim naprezanjem,
- konstantnim donjim naprezanjem,
- konstantnom amplitudom naprezanja.
13
dimenzije epruveta prema JUS C.A4.035 i HRN C.A4.035
Kod konstrukcije Wohlerove krive ucrtava se naprezanje
epruvete u linearnom mjerilu na ordinatu, a broj izdranih
ciklusa u logaritamskom mjerilu na apscisu (slika 3.31.).
Spajanje pojedinih eksperimentalnih taaka daje Wohlerovu
krivulju. to su vea naprezanja
g
ili
a
epruvete
izdravaju manji broj ciklusa do loma i obratno. Wohlerova
krivulja se asimptotski pribliava naprezanju R
d
za koje
materijal izdrava beskonaan broj ciklusa bez loma i koje
se naziva dinamikom izdrljivou. Zbog praktinosti se za
bazu ispitivanja materijala zamaranjem uzima
konvencionalna dogovorena vrijednost za izdrani granini
broj ciklusa promjenljivog naprezanja N
g
:
Granini broj ciklusa iznosi:
a) Ng = 10

106 ciklusa za elike

b) N g = 50

106 ciklusa za bakar i njegove legure

c) N g = 100

106 ciklusa za lake metale

d) Ng = 0 za polimerne materijale
Granini broj ciklusa kod elika moe se po potrebi smanjiti na
2

10
6
ciklusa kod ugljeninih elika ili poveati na 20

10
6
kod nisko- i srednjelegiranih elika na sobnoj temperaturi.
Slino tome esto se kod lakih metala koriste manji
granini brojevi ciklusa: (10 do 50)

10
6
.
elici izloeni koroziji i polimerni materijali nemaju dinamiku
izdrljivost. Slino tome elici pri povienim i visokim
temperaturama takoer nemaju izraenu dinamiku
izdrljivost, tj. Wohlerova krivulja opada konstantno s
porastom broja ciklusa (slika 3.40).
Dinamika izdrljivost, R
d
izraava se obino na dva naina:
R
d
=
sr

A
,
gdje izraz

sr

A
predstavlja gornje granino naprezanje, a

sr
-
A
donje granino naprezanje
R
d
= gornje granino naprezanje pri srednjem naprezanju, npr.
R
d
= 200 MPa, pri
sr
= 100 MPa

A
= amplituda naprezanja
Slika 3.40 Uticaj temperature ispitivanja na broj ciklusa
Uz oznaku dinamike izdrljivosti R
d
dodaju se jo podaci o
tome da li se radi o naizmjeninoj (R
diz
s koeficijentom
asimetrije ciklusa R = -1) ili o istosmjernoj (R
dis
; pri R=0 je
pritisni ciklus, a pri R= je zatezni ciklus). U zavisnosti od
vrste naprezanja, koriste se slijedee oznake za dinamiku
izdrljivost (u daljnjem DI):
R
d
- zatezno pritisna DI, [Mpa],
R
sd
- savojna DI, [Mpa],
R
ud
- uvojna DI, [Mpa].
Njemaka norma za ispitivanje zamaranjem DIN 50100 trai da
se uz oznaku za odgovarajuu DI uvrsti u indeksu i granini
broj ciklusa, npr.:
R
diz(10)
7
=350 [MPa], pri R = -1 ;
R
dis (210)
6
=250 [MPa], pri R = O itd.
Na slici 3.31. ucrtana je i linija oteenja (njem. Schadenslinie),
koja se nalazi ispod Wohlerove krive, a koja predstavlja
proirenje Wohlerovog dijagrama u podruju vremenske
vrstoe. Naime ispod nje nema oteivanja materijala do
nivoa naprezanja R
d
, a izmeu linije oteenja i Wohlerove
krive poinje oteivanje materijala s pojavom
mikropukotina. Poetak oteivanja moe se otkriti
metalografskim ispitivanjem zbog mijenjanja razliitih
svojstava: trajne vrstoe (metoda po Frenchu), udarne
ilavosti (metoda Oshibe), deformacije (metoda
Bollenratha), priguenja (metoda Kariusa) itd. Wohlerova
krivulja vrijedi za odreeni materijal i poznato stanje
strukture. Slino kao i kod ispitivanja ilavosti materijala
postoji znatno rasipanje vrijednosti rezultata ispitivanja
zamaranjem (obino 10 do 30%). Radi postizanja vee
sigurnosti i pouzdanosti dinamiko optereenih
konstrukcija uvijek se preporuuje ispitivanje zamaranjem
na veem broju epruveta. Na lom zamaranjem utiu radna
naprezanja i otpornost mainskog dijela, koja najvie zavise
od projektovanja, proizvodnje i svojstava materijala. Za
izbjegavanje loma moraju biti tano definisani radni uslovi.
Ako oni nisu tano poznati tada se moraju tano razmotriti
svi uticajni faktori. Najvei znaaj za pravilno
projektovanje, izbor materijala i proizvodni proces ima
upotreba odgovarajueg spektra naprezanja i uslova
okoline. Sve navedeno treba garantovati zahtijevanu radnu
izdrljivost i pouzdani radni vijek proizvoda jer akumulacija
oteenja ne smije izazvati lom.
Tabela 3.3 - Razni aspekti ispitivanja zamaranjem
1.Mogunosti
optereivanja:
istosmjerno, naizmjenino, radno, pogonsko
2. Vrste
optereivanja:
zatezanje-pritisak, savijanje, rotaciono
savijanje,uvijanje
3. Parametar
optereivanja:
naprezanje, istezanje
4. Stanje
naprezanja:
jednoosno ili vieosno
5. Frekvencija
ispitivanja:
niska (<5Hz), srednja (5 do 30Hz), visoka (>30Hz)
6. Objekt
ispitivanja:
glatka epruveta, epruveta s zarezom, konstrukcioni
dio, oblikovani detalj, postrojenje
7. Uslovi okoline: sobna temperatura, visoka-odnosno niska temperatura,
vlanost zraka, vakuum, korozioni mediji, zraenje
Najei sluajevi javljanja ciklinih promjena u praksi dati su
donjim prikazima
Slika 3.42 Tipine cikline promjene naprezanja
a) Za osovine, b) za vatila, c) za avionska krila
Eksperimenti niskociklinog zamaranja izvode se s
konstantnom amplitudom naprezanja (
2
a a
t
) ili s
konstantnom amplitudom deformacije (
t

):
uk el pl
+
gdje su:
uk
- konstantna ukupna amplituda deformacije,
el
- elastina amplituda deformacije,
pl

- plastina amplituda deformacije.
Broj ciklusa kod niskociklinog zamaranja zavisi najvie od
materijala i parametara optereenja. Obino iznosi 1

10
4
do 5

10
4
ciklusa. Jak uticaj pri niskociklinom zamaranju
imaju frekvencija i priguenje materijala zbog veeg udjela
plastine deformacije. Zato se ovakva ispitivanja izvode sa
znatno manjim frekvencijama nego kod oblasti
visokociklinog zamaranja (Wohlerov pokus).
3.7.3.2 Smith-ov dijagram
Vrijednosti naprezanja iz Wohlerovog dijagrama zamaranja
vrijede samo za jednu vrijednost srednjeg ili donjeg
naprezanja, koje su konstantne za cijeli opit. Mainski
dijelovi su u uslovima upotrebe izloeni razliitim vrstama
promjenljivih optereenja (naizmjeninih-kombinacije
zatezanje-pritisak ili istosmjernih-zatezanje ili pritisak, slika
3.32. Za pregledno prikazivanje dinamike izdrljivosti
materijala u zavisnosti od srednjeg naprezanja, gornjeg ili
donjeg naprezanja ili amplitude, koriste se Smithovi
dijagrami (njem. Schleifendiagramm), slika 3.43. Smithov
dijagram daje zavisnost gornjeg i donjeg naprezanja od
srednjeg naprezanja. Za njegovo konstruisanje treba
prethodno izvriti seriju Wohlerovih pokusa zamaranjem za
razliite vrijednosti srednjeg naprezanja. Vrijednosti
srednjeg naprezanja nanose se na apscisu, a gornjeg i
donjeg naprezanja na ordinatu. Obino se zadovoljava s
etiri Wohlerova dijagrama, a moraju se poznavati
vrijednosti napona teenja (R
e
ili R
p0,2
) i zatezne vrstoe
(R
m
) materijala. Svaki Wohlerov dijagram predstavlja u
Smithovom dijagramu samo jednu ordinatu, npr. 1-1', 2-2',
3-3' i 4-4' na slici 71. Prvo se iz Wohlerovog dijagrama sa
srednjim naprezanjem
sr
=0 konstruiu prve take
Smithovog dijagrama na ordinati 1-0-1', a zatim take 2-2',
3-3' i 4-4' za npr.
sr
=50, 100 i 150 [MPa].
Slika 3.43 Smithov dijagram za pozitivne vrijednosti srednjeg naprezanja
Radi lake konstrukcije i analize Smithovog dijagrama povlai se iz
koordinatnog poetka pravac pod uglom =45. Spajanjem taaka 1, 2, 3 i 4
dobije se linija gornjeg graninog naprezanja LGGN, a spajanje taaka 1',2', 3'
i 4' daje liniju donjeg graninog naprezanja LDGN. Ove linije ograniavaju
podruje promjenljivih naprezanja koje materijal moe izdravati bez lomova,
tj. to je podruje sigurnosti (rafirano). Podruje sigurnosti zatvara s gornje
strane povuena horizontala iz take 5 - vrijednosti napona teenja do
presjecita s LGGN jer se materijal ne smije u praksi opteretiti vie od R
eH
. U
praksi se koriste pored Smithovih dijagrama za zatezanje-pritisak (crte 1-1', 2-
2' su sluajevi naizmjeninih naprezanja, a crte 3-3' i 4-4' su sluajevi
istosmjernih zateznih naprezanja) i Smithovi dijagrami za savijanje (koji daju
najvea podruja sigurnosti), te Smithovi dijagrami za uvijanje (koji daju
najmanja podruja sigurnosti, slika 3.44). Vrijednost zatezne vrstoe
materijala (taka 6) predstavlja teoretski zavretak Smithovog dijagrama, te
podruje predstavljeno isprekidanom linijom ne garantuje vie sigurnost od
loma.
Slika 3.44 Smithovi dijagrami za dva elika pri razliitim naprezanjima
Kod prorauna mainskih konstrukcija, zbog praktikih razloga,
esto se koristi tzv. uproteni Smithov dijagram. Naime za
njegovo kontruisanje dovoljno je imati samo slijedee:
podatke iz Wohlerovog dijagrama s naizmjeninim simetrinim
ciklusom (koji materijal najtee podnosi- oznaeno sa 1-1
'),
podatke otpornosti iz zateznog opita (R
e
i R
m
) i
ugao , za koji se obino koriste vrijednosti od 40 3.
Smithovi dijagrami se primjenjuju za sve metalne
konstrukcione materijale, kao i za ojaane polimerne
materijale. Oni slue za ocjenu otpornosti materijala
dugotrajnim dinamikim optereenjima, kao i za uporedbu
dinamikih izdrljivosti kod razliitih materijala. Ipak treba
napomenuti da su vrijednosti iz Smithovih dijagrama
poetne i da ih valja umanjiti zavisno od oblika dijela,
stanja povrine, zareza, otvora, dimenzija, uticaja radnog
medija itd.
Osim Wohlerovog i Smithovog dijagrama standard DIN 50100
navodi dijagrame dinamike izdrljivosti po:
- Haighu,
- Gerberu, Launhardt-Weyrauchu, Goodmanu, Kommerellu i Rou
(oblici A i B),
- Pohlu,
- kombinacija po Smithu i Pohlu, te po
- Moore-Kommers-Jasperu.
Kod dimenzionisanja maina i konstrukcija uvijek se mora
voditi rauna, pored drugih uticajnih faktora, o tri razliite
vrste optereenja:
I - mirno statiko (R
eH
, R
m
),
II - istosmjerno promjenljivo (R
dis
- zatezno ili pritisno) i
III - naizmjenino promjenljivo (R
diz
).
Za ove tri vrste optereenja vrijede slijedei odnosi trajnih
vrstoa:
I:II:III=2:1,7:1
a doputena naprezanja u pogledu napona teenja i stepena
sigurnosti stoje u odnosu:
I:II:III=1:2:3
Savremeni razvoj tehnologije i nauke trai optimalna rjeenja i
na podruju dimenzionisanja zbog ega su esto za
dinamiki optereene konstrukcije i sklopove nuno
potrebna specijalna ispitivanja s modeliranjem i
simulacijama.
Maine za ispitivanje materijala zamaranjem su mnogo
sloenije konstrukcije od maina za statika ispitivanja.
Zbog mogueg uticaja na rezultate ispitivanja zamaranjem
mora se strogo pridravati propisa o montai i uputstvima
za rad maine. Proizvoai maina moraju osigurati
dovoljno vrste okvirove, prikladnu konstrukciju ureaja za
promjenljiva optereenja, kao i tanost svih mjernih
ureaja.
U zavisnosti od vrste naprezanja maine za ispitivanje
zamaranjem dijele se na:
maine za promjenljiva zatezno-pritisna optereenja
(pulzatori),
maine za promjenljiva savojna optereenja,
maine za promjenljiva uvojna optereenja i
maine za promjenljiva kombinirana optereenja (savijanje-
uvijanje ).
Prema nainu ostvarivanja promjenljivog optereenja maine
za ispitivanje zamaranjem dijele se na:
maine s hidraulinim pogonom i
maine s mehaninim pogonom.
Maine s hidraulikim pogonom nazivaju se hidraulikim
pulzatorima. Promjenljivo optereenje u epruvetama
ostvaruje se pomou pulzatorske pumpe s ekscentarskim
ureajem. Frekvencija optereenja zavisi od broja okretaja
pulzatorske pumpe i kree se obino oko 5 do 20Hz
(odnosno 300 do 1200 obrtaja u minuti). Optereenja kod
takvih maina kreu se obino od 200 do 1 000 kN, a mogu
se koristiti i za statika ispitivanja.
Slika Shema visokofrekventnog pulzatora
Vee optereenje kod hidraulikih pulzatora je za statika, a
manje za ispitivanja zamaranjem. Maina na slici lijevo
koristi se kod zamaranja za istosmjerna zatezna ispitivanja,
a maina na slici desno moe se koristiti za sva zatezno-
pritisna ispitivanja, jer ima dopunski ureaj za izjednaenje
pritiska.
Maine s mehanikim pogonom dijele se dalje na:
1 - maine s direktnim optereenjem utezima ili oprugama,
2 - maine s polunim ili bregastim mehanizmom,
3 - maine koji rade na principu rezonancije,
Kod maina s direktnim optereenjem utezima epruveta je
jednim krajem stegnuta u obrtnu eljust (konzolno), a
pokree je elektromotor. Maina moe istovremeno
ispitivati dvije epruvete (sa slike 65.a). Frekvencija je
obino 50 ili 100 Hz, tj. 3 000 ili 6 000 obrtaja u minuti.
Ispitivanje se izvodi rotacionim savijanjem, a svaka sekcija
ima svoj broja ciklusa.
Ispitivanje pritiskom
Ispitivanje savijanjem
Ispitivanje smicanjem
Ispitivanje uvijanje
LITERATURA :
1. Djuki, Vladislav: Mainski materijali, "Nauna knjiga". Beograd, 1987.,
2. * * *: Leksikon, JLZ, Zagreb, 1974.,
3. Pai, Z.; Hadihasi, E.: BH-ELIK - Vrste i karakteristike elika za
kovane i valjane proizvode prema svjetskim standardima, "Traeqs BIS",
Zenica, 2000.,
4. Vitez, Ivan: Materijali I, Osnovi proizvodnje metala i nemetala, Mainski
fakultet, Zenica, 1993,
5. Tehnika enciklopedija, svezak 4, Zagreb, 1973.,
6 Tehnika enciklopedija, svezak 8, Zagreb, 1982.
7. Tehnika enciklopedija, svezak 9, Zagreb, 1984.,
8. Savi, Zoran i sur.: Inenjersko-mainski prirunik, IMP-1, Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1987.,
9. Filetin, T.; Kovaiek, F ; Indof, J.. Svojstva i primjena materijala,
FSB, Zagreb,2002.,
10. Vitez, L; Oru, M.: Begovac, F.: Prilog oznaivanju eljeznih ljevova
po Europskim standardima, 6
th
International Scientific Conference RIM,
Plitvika jezera, 2007., A75, 1-6,
11. * * *. Nove i stare norme EN, HRN EN, DIN EN, JUS, pr EN, DIN,
GOST, ASTM,
12. Kudumovi, Dafer: Zavarivanje i termika obrada, Fakultet
elektrotehnike i mainstva u Tuzli, Tuzla , 1999.poglavle 5 i 6.
13. P. Terzi: Ispitivanje metala - mehanika ispitivanja, Univerzitet u
Beogradu, TMF, Beograd, 1990.
14. I.Alfirevi: Nauka o vrstoi 1, Tehnika knjiga, Zagreb, 1989.
15. I.Vitez. Z. Lukaevi, M. Omanovi: Savremena regulativa o normizaciji,
nadzoru kvalitete proizvoda i zahtjevi za kvalitetu u Hrvatskoj, 1. Skup sa
meunarodnim ueem RIM 97, Mainski fakultet, Biha, 1997., s. 321-325,
16. A. Majstorovi i V. Duki: Ispitivanje mainskih materijala, Uputstva,
Nauna knjiga, Beograd, 1986. str. 73-83
17. W. Schatt (izd.): Einfiihrung in die Werksto.ffivissenschaft, VEB Verlag,
Leipzig, 1978.
18. M. Franz: Mehanika svojstva materijala, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet
strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 1998.
19. H. Blumenauer (izd):Werkstoffprufung,VEB, Verlag, 4.Auflage, Leipzig,
1987.
20. V. Ivui, M. Franz: Materijali I, dio Mehanika svojstva materijala,
autorizirana predavanja, FSB, Zagreb, 1993/94.
21. G.M.BOYD: Brittle Fracture in Steel Structures Butterworths,
London,1970.
22. M. Novosel, D. Krumes: eljezni materijali II dio: Konstrukcijski elici,
Sveuilite J.J. Strossmayera u Osijeku, Strojarski fakultet, Slavonski Brod,
1995.
23. M.Husnjak: Ininjerski materijali, IP I, kolska knjiga, Zagreb, 1996.
24. KG. Schmitt-Thomas: Metallkunde fur das Maschinenwesen, Band I:
Aufbau und Eigenschaften metallischer Werkstoffe, Springer Verlag, Berlin
u.a., 1990.
25. D. Callister: Mechanical Properties of Metals, Materials Science and
Engineering an Introduction, Fourt edition, John Wiley & Sons, New York,
1996.
26. M. Novosel i D. Krumes: e!jezni materijali II, Strojarski fakultet,
Slavonski Brod, 1997.
27. Schaffer, Saxena, Antolovich, Sanders, Warner: The Science and Design
of Engineering Materials, Richard D. IRVIN, Inc. USA 1995.
28. B. Krant: Strojarski prirunik, Tehnika knjiga, Zagreb, 1982.
29. xxx: BAS standardi iz podruja ispitivanja metainih materijala od 1995-
2008. g.
SADRAJ
UVOD
4