Marcel Proust (1871.-1922.

) Polazina interpretacija u udbeniku kolai madelaine Pripovjeda vanost doivljaja okusa kolaia umoenog u aj oivljava prolost raa umjetniko djelo osmiljava sadanjost

U poetnom ulomku iznesena je (vjerojatno najpoznatija) epizoda iz Proustova romana epizoda s kolaiem madelaine; iz tog kolaia izranja sjeanje, odakle e postupno u koncentrinim krugovima obuhvatiti sobu tete Lonie i staru sivu kuu, a s kuom i grad od jutra do veeri po svakom vremenu, cio Combray sa svojom okolicom. () Kljunom doivljaju famozne madlenice metaforiki zahvaljuje svoje uskrsnue cijeli Combray. (Ingrid afranek, Stendhal, Gustav Flaubert, Marcel Proust, kolska knjiga, Zagreb, 1995., str. 145.) Ve je u toj epizodi zamjetljiva Proustov odnos prema umjetnosti koji odlino objanjava Umberto Eco u svom djelu Povijest ljepote. Kod njega sve zapoinje od simbolizma i drukijeg naina poimanja stvarnosti: stvari postaju izvor objave. Tu pjesniku tehniku na teorijskoj razini definira James Joyce u svom djelu Stephen Herou i Dedalus, a korijene tog razmiljanja nalazimo u djelu Waltera Pratera (Ogled o renesansi, 1873. g.) Prater u tom djelu razrauje preciznu estetiku epifanijske vizije. Prater ne koristi rije epifanija(koju Joyce kasnije koristi u smislu pojava), ali podrazumijeva upravo taj koncept: postoje trenuci u kojima nam se, dok smo u posebnom emotivnom stanju (u neko doba dana, u nenadanom dogaaju koji iznenada usredotoi nau pozornost na neki predmet), stvari pokazuju u novom svjetlu. Ne upuuju nas na Ljepotu izvan njih, ne prizivlju bilo kakvo suglasje: javljaju se, jednostavno, snagom koja nam je prije bila nepoznata i predstavljaju se proete znaenjem, tako da uviamo da smo jedino u tom trenutku doivjeli potpuno iskustvo tih stvari te da je ivot dostojan ivljenja samo kako bi se skupljala takva iskustva. Epifanija je zanos, no zanos bez Boga: ona nije onostranosti, nego dua stvari ovoga svijeta, ona je kao to se ve reklo materijalistiki zanos. (Umberto Eco, Povijest ljepote, Hena com, Zagreb, 1994., str. 354.) Objava se kod Prousta dogaa kroz sjeanje: - slici ili okusu namee se sjeanje na neku drugi sliku ili drugi osjet (npr. okus kolaia madelaine u pripovjedau budi sjeanje na tetu Lonie i na Combray, odnosno na djetinjstvo); - tako se povezuju razliiti trenuci u pripovjedaevu ivotu, uvia se srodnost dogaaja iz njegova ivota i omoguuje povezanosti izmeu naoko nepovezanih sjeanja

 Tu treba naglasiti i pojam nehotinog sjeanja (Proust ga slikovito opisuje preko keltskog vjerovanja: Ja drim vrlo mudrim ono keltsko vjerovanje da su due onih koje smo izgubili zarobljene u nekom niem biu, u kakvoj ivotinji, biljci ili neivu predmetu, i tako stvarno izgubljene za nas sve do onog dana, koji za mnoge nikad ne osvane, kad se desi da prijeemo pokraj nekog stabla, da doemo u posjed nekog predmeta, koji je njihova tamnica. Tada one uzdru, zovu nas, a im smo ih prepoznali arolija je nestala. Mi smo ih oslobodili; one su pobijedile smrt, pa se vraaju i opet ive s nama. Isto je tako i s naom prolosti. Uzaludan je trud kad je svijeu kuamo dozvati u pamet; svi su napori nae inteligencije uzaludni: ona je sakrivena izvan njezina podruja i dometa, u nekom materijalnom predmetu (u uzbuenju koje bi taj materijalni predmet u nama mogao izazvati), ali taj nam predmet ostaje nepoznat. I samo o sluaju ovisi hoemo li taj predmet prije smrti susresti ili neemo. (M. Proust, Put k Swannu, Globus, Zagreb, 1981., str. 45.) Prava je vrijednost upravo u nehotinom sjeanju zahvaljujui kojem se razliita sjeanja ljudske svijesti objedinjuju i postaju jedinstvo. Upravo takav odnos prema prolosti omoguuje da se ljudsko trajanje odredi spajanjem prolosti i sadanjosti u jednu cjelinu u kojoj postoje neprekidne promjene i u kojoj se proimaju sve vremenske dimenzije. Upravo u tome mogue je povezati Prousta s filozofijom Henryja Bergsona jer po njemu trajanje se moe shvatiti jedino intuicijom pa samo umjetnost uspijeva shvatiti i izraziti doivljaje koje racionalna, znanstvena spoznaja ne moe dohvatiti i opisati. (To je objanjeno u udbeniku na str. 37.) Ideji epifanijske vizije Proust pridruuje ideju epifanije-stvaranja. ak i ako nakratko moemo iskusiti epifanijsku aroliju, jedino nam umjetnost doputa da je drugima priopimo, jedino je umjetnost, tovie, najee stvara ni iz ega, dajui i smisao naem iskustvu. (U. Eco, Povijest ljepote, Hena com, Zagreb, 1994., str. 355.) Polazina interpretacija u udbeniku martinvilleski zvonici martinvilleski zvonici njihov se izgled i odnosi mijenjaju pomicanjem pripovjedaa u prostoru roman uspostavlja tzv. psihiku simultanost (istodobno prikazivanje sadraja svijesti koji pripadaju razliitim vremenima i prostorima) subjektivnost doivljaja kao temelj romaneskne strukture, subjektivno poimanje vremena i prostora pomicanjem pripovjedaa u prostoru mijenja se izgled zvonika i odnosi meu zvonicima; Proust ukazuje kako su dojmovi trenutani, prolazni (oni ovise o kutu gledanja), oni su u potpunosti subjektivni. Iako je udaljenost meu zvonicima stalna, pripovjedaa to ne zanima, njega zanima kako se ti zvonici (i stvarnost) u cijelosti odraava u njegovoj svijesti.

To moe biti polazite za definiranje modernoga romana. Put k Swannu, odnosno Combray kao moderni roman (romaneskni ciklus U traganju za izgubljenim vremenom obuhvaa sedam romana Put k Swannu; U sjeni procvalih djevojaka; Vojvotkinja de Guermantes; Sodoma i Gomora; Zatoenica; Bjegunica (ili Iezla Albertina) i Pronaeno vrijeme) - nema fabule u smislu u kojem je imaju realistini romani (fabula je reducirana i fragmetizirana) - prikazuje dogaaje i kako se oni reflektiraju u svijesti samoga junaka, odnosno pripovjedaa - likovi nisu socijalno i psiholoki okarakterizirani, prikazani su onako (i onoliko) koliko to pripovjeda doputa, odnosno iznosi se kako ih on doivljava - roman uspostavlja tzv. psihiku simultanost (isprepleu se sadanjost i prolost) - vanost nehotinih sjeanja koji su potaknuti nekim vanjskim doivljajem - od knjievnih postupaka nemamo realistiko pripovijedanje i opisivanje, nego introspekciju (poniranje u unutranjost i iznoenje subjektivne vizije i dojma) - esejistiki dijelovi (razmiljanja o umjetnikim djelima, o vremenu, o prirodi) Nakon ovakve interpretacije uenici e razumjeti uvodni dio udbenike jedinice u kojima se istie: Prema Proustu: - ne daje ivot smisao umjetnosti, nego umjetnost daje smisao ivotu - vanost nehotinog sjeanja - ivot se osmiljava kroz umjetnost Zanimljivosti koje mogu koristiti u interpretaciji Vrijeme kao glavni lik Proustova romana Smatra se da je vrijeme glavni junak tog romana, no ono Proustu nije zanimljivo kao filozofska apstrakcija nego kao opipljivo trajanje, kao uzrok svih metamorfoza, kao medij u kojem se zbiva polagano troenje stvari, osjeaja i bia; ono dovodi do gubitka identiteta i nade u komunikaciju, a napokon i do gubitka samog smisla ivota. Ali nakon niza uzastopnih razoaranja, pripovjeda u romanu ipak dolazi do ohrabrujueg otkria u svojem oaju, a to je da u ovjeku postoji nesvjesno kao mjesto kontinuiteta subjekta, nataloenog sjeanja: ono nije zauvijek mrtvo, nego se moe prizvati na razinu svijesti i izraza nehotinim, osjetilnim sjeanjem tijela, koje pamti ne samo zbivanja nego i minulu udnju i emocije. Ingrid afranek (Leksikon svjetske knjievnosti, Pisci, kolska knjiga, Zagreb, 2005.)

Poimanje umjetnosti i umjetnika vrhunski umjetnik je onaj umjetnik koji krajnjom tonou eli izdvojiti krhku duu slike iz mree jasno definiranih okolnosti to je okruuju i oivotvoriti je u umjetnikim okolnostima, koje su odabrane kao najtonije za nju i njezinu novu slubu. James Joyce Sav vidljivi svemir tek je rasadnik slika i simbola kojima mata (odnosno umjetnost) daje mjesto i relativnu vrijednost: to je svojevrstan panjak to ga mata mora probaviti i preobraziti. Charles Baudelaire Samo s pomou umjetnosti moemo izai iz sebe, znati to netko drugi vidi od tog svemira koji nije isti kao na, iji bi nam pejsai ostali isto tako nepoznati kao pejsai na Mjesecu. Zahvaljujui umjetnosti, umjesto da vidimo samo jedan jedini svijet, vidimo kako se on mnoi, pa tako koliko ima originalnih umjetnika, toliko imamo na raspolaganju svjetova Marcel Proust (citat na poetku udbenike jedinice) Impresionizam Nije sluaj ako se Proust, u djelu U sjeni ocvalih djevojaka, dugo zadrava u opisivanju slika nepostojeega slikara Elstira, u ijoj se umjetnosti prepoznaju analogije s djelima impresionista. Elstir slika stvari onakvima kakve nam se pokazuju u prvi as, koji je i jedini pravi, jer tada se um jo nije umijeao, objanjavajui to su zapravo te stvari, odnosno jo uvijek ne zamjenjujemo dojam o njima sa znanjem to ga o njima posjedujemo. Elstir stvari svodi na neposredne dojmove i podvrgava ih preobraaju. Manet, koji je tvrdio:Samo je jedno istinito, u dahu naslikati ono to se vidi te ne slika se krajolik, marina, lik: slika se dojam to ga na nas u neko doba dana ostavlja neki krajolik, marina, lik; Van Gogh, koji svojim likovima eli izraziti neto vjeno, i to kroz vibraciju boja; Monet, koji jednoj od svojih slika daje naziv Impresija (nehotice dajui naziv cijelome pokretu); Czanne koji tvrdi kako u jabuci eli otkriti ono to predstavlja njezinu duu, njezinu jabunost svi oni pokazuju intelektualnu srodnost s kasnosimbolistikom strujom koju moemo nazvati epifanijskom. Ni impresionisti ne pokuavaju ostvariti onostrane Ljepote: ele rijeiti probleme slikarske tehnike, izmisliti novi prostor, nove percepcijske mogunosti, ba kao to Proust eli otkriti nove dimenzije vremena i svijesti Literatura 1. Eco, Umberto, Povijest ljepote, Hena com, Zagreb, 1994. 2. Proust, Marcel, Put k Swannu, Globus, Zagreb, 1981. 3. afranek, Ingrid, Stendhal, Gustav Flaubert, Marcel Proust, kolska knjiga, Zagreb, 1995. 4. afranek, Ingrid, Leksikon svjetske knjievnosti, Pisci, kolska knjiga, Zagreb, 2005.

Marcel Proust (1871.-1922.) Broj nastavnih sati: dva Nastavne metode: itanja, pisanja, dijaloga Nastavna sredstva i pomagala: udbenik, radni listi, prozirnica Zadae a) obrazovne: ciklus Proustova romana, znaajke Proustova romana kao modernog romana, Proustovo poimanje umjetnosti, vremena, nehotinog sjeanja, pojam epifanijske vizije, epifanje-stvaranja, hotiminog i nehotinog sjeanja, povezivanje s filozofijom Henryja Bergsona, Proustova impresionistika tehnika b) funkcionalne: razvijati sposobnost interpretacije, povezivanja, zakljuivanja c) odgojne: razvijati ljubav prema knjievnosti, poticati razumijevanje razliitosti i poticati na razumijevanje umjetnika kao osobito senzibilnih pojedinaca Tijek nastavnoga sata 1. sat Motivacija - uenici komentiraju ulomak iz djela Waltera Pratera (prozirnica) - povezuju citat s vlastitim ivotom, pitamo ih kada su i sami u svojevrsnom zanosu doivjeli neku ljepotu, neka je pokuaju opisati - uenicima objanjavamo pojam epifanijske vizije - pitanje: kako se taj pojam moe povezati s Proustom Interpretacija - uenici su ulomke iz udbenika trebali proitati kod kue - interpretacija ulomka s kolaiem madelaine Zakljuak - uenici komentiraju kako bi pojam epifanijske vizije mogli primijeniti na vlastiti ivot 2. sat Motivacija - uenicima moemo pokazati Monetovu sliku Impresija, uenici iznose znaajke impresionizma - u kojem se smislu impresionistika tehnika moe prepoznati u Proustovu djelu Interpretacija - interpretacija ulomka o martenvilleskim zvonicima - znaajke modernog romana Zakljuak - komentiranje uvodne Proustove misli o umjetnosti te njegova stava prema umjetnosti i ivotu (uvod udbenike jedinice)

Prozirnica Walter Prater, Ogled o renesansi, 1873. U svakome trenutku neka savrenost oblika pojavi se na nekoj ruci ili nekom licu; poneka nijansa na breuljcima ili moru ljepa je od ostalih; poneko stanje strasti, vizije ili, pak intelektualnog uzbuenja neodoljivo je stvarno i nama privlano samo taj trenutak. Svrha nije plod iskustva, nego samo iskustvo () Stalno gorenje tim postojanim blistavim plamenom, odravanje toga zanosa, ivotni je uspjeh () Plan ploe Marcel Proust (1871.-1922.), Combray - epifanijska vizija u posebnom emotivnom stanju ovjeku se stvari pokazuju u novom svjetlu povezanost s umjetnou simbolizma (doivljaj stvari na potpuno novi nain) - epizoda s kolaiima madelaine - vanost nehotinog sjeanja - osjetilni doivljaj oivljava prolost i pripovjedaevo sjeanje na Combray - umjetnost nain da se epifanijske vizije izraze - martinvilleski zvonici - vanost subjektivne percepcije, a ne objektivnih okolnosti i objektivne stvarnosti - umjetniko djelo registrira percepciju umjetnika - impresionizam stavlja naglasak na dojam, na traenje novih prostora i novih slikarskih tehnika Znaajke Proustova romana: - nema fabule u tradicionalnom smislu rijei (ona je reducirana i fragmentirana) - subjektivni pripovjeda koji izraava kako se objektivna stvarnost reflektira u njegovoj svijesti - simultana tehnika pripovijedanja - introspekcija, retrospekcija - nema socijalne i psiholoke karakterizacije likova (vaan je pripovjedaev doivljaj lika i njegovo vienje lika) - esejistiki dijelovi __________ moderni roman, monoloko-asocijativni tip romana - osmiljavanje ivota preko umjetnosti

Nastavni listi Marcel Proust (1871.-1922.) a. 1. Zaokrui djelo koje ne pripada nizu: a) Iezla Albertina b) Put k Swannu c) Dvorac d) Sodoma i Gomora 2. Proustov ciklus U traganju za izgubljenim vremenom sastoji se od: a) est romana b) sedam romana c) osam romana d) devet romana 3. Kolai madelaine u Proustu budi sjeanje na: a) tetu Lonie b) majku c) strinu Emmu d) sestru Annu 4. Koju tvrdnju ne moemo povezati s Proustovim romanom: a) Prousta moemo povezati s impresionistima. b) Za Prousta je osobitno vano nehotino sjeanje. c) Combray je prvi dio romana Put k Swannu. d) Proustovo djelo moem povezati s filozofijom Karla Jaspersa. 5. Koje se obiljeje odnosi na Proustov roman: a) u romanu je razgranata fabula b) svi su likovi socijalno i psiholoki okarakterizirani c) Proustov roman pripada monoloko-asocijativnom tipu romana d) Proustov roman pripada tzv. dokumentaristikom tipu proze b. 6. Objasni znaajke modernog romana na primjeru Proustova romana. _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______ 7. Prokomentiraj na koji nain citirani pisci doivljavaju umjetnost.

 vrhunski umjetnik je onaj umjetnik koji krajnjom tonou eli izdvojiti krhku duu slike iz mree jasno definiranih okolnosti to je okruuju i oivotvoriti je u umjetnikim okolnostima, koje su odabrane kao najtonije za nju i njezinu novu slubu. James Joyce _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ ____ Sav vidljivi svemir tek je rasadnik slika i simbola kojima mata (odnosno umjetnost) daje mjesto i relativnu vrijednost: to je svojevrstan panjak to ga mata mora probaviti i preobraziti. Charles Baudelaire _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ ____ Samo s pomou umjetnosti moemo izai iz sebe, znati to netko drugi vidi od tog svemira koji nije isti kao na, iji bi nam pejsai ostali isto tako nepoznati kao pejsai na Mjesecu. Zahvaljujui umjetnosti, umjesto da vidimo samo jedan jedini svijet, vidimo kako se on mnoi, pa tako koliko ima originalnih umjetnika, toliko imamo na raspolaganju svjetova Marcel Proust _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ ___

Franz Kafka (1883.-1924.) Preobraaj Polazina interpretacija u udbeniku preobrazba ovjeka u kukca u suprotnosti s prirodnim zakonitostima Gregor ---------kukac / paradoks - nezadovoljan - kao insekt koji osjea neku opasnost poslom - bjei u san, - kao kukac uzmie pod vlastiti oklop ili ispod neega gdje se a kad se ipak osjea zatienim probudi, bjei u preobrazbu (jedan od naina uzmaka) Pitanje naslova: Preobraaj ili Preobrazba? Prema V. Aniu: Preobrazba temeljita kvalitativna promjena kao krajnji rezultat duega mijenjanja (u strukturi organizma itd.), metamorfoza: preobraaj velika, vidljiva promjena oblika. Gregor Samsa postaje kukac; ovjek kukac | izaziva odbojnost kod ljudi; nije odreen nekim razumskim reakcijama (kao npr. pas) pred opasnou bjei i skriva se nemoan pred ovjekom i njegovom snagom Gregor takoer i prie preobrazbe pokazuje neke osobine kukca: ne izaziva odbojnost kod ljudi, ali nema niti krug ljudi s kojima se drui; obavlja ono to se od njega trai, obavlja posao i u tom smislu je njegova djelatnost razumna, ali izvan toga nema nikakvog djelovanja, izbjegava opasnosti i ivi po navici, nemoan je pred nadreenima i ne pokuava se izboriti za sebe. Gregor Samsa a) prije preobrazbe (Gregor je trgovaki putnik, savjestan, vrijedan, nezadovoljan poslom, radi kako bi sestri priutio odlazak na konzervatorij, roditelji ne rade, na poslu je pod pritiskom, ef nikad nije zadovoljan)

b) tijekom preobrazbe (Gregor je iznenaen svojom preobrazbom, ali ne i okiran; on se poinje ponaati u skladu sa svojim novim tjelesnim osobinama; obitelj je okirana, s vremenom ga izolira i ignorira, sami se brinu za sebe) c) nakon preobrazbe (Gregor je i fiziki i duhovno promijenjen, npr. on osjea sestrino sviranje, on uiva u glazbi, dok prije toga umjetnost mu nije nita predstavljala) Moemo govoriti o silaznoj putanji ivota Gregora Samse: od preobrazbe | - tri izlaska iz sobe Gregora Samse: gradacija loeg ponaanja obitelji do smrti prema njemu, na kraju otac ga gaa jabukom; aluzija na Bibliju (obitelj je zatajila Gregora kao to je Petar zatajio Isusa; jabuka kao simbol razdora i u Bibliji i u Preobraaju); obitelj koja bi prema Bibliji trebala biti temelj drutva i izvor ljubavi, postaje ogledalo drutvenih odnosa: pojedinac vrijedi dok privreuje, u sluaju njegove duhovne promjene koja ne prihvaa svakodnevno obavljanje drutvenih obveza, pojedinac je izoliran i naputen; usamljenost, otuenost ovjeka u svijetu u kojem ivi - pojedinac je nemoan, ne moe se izboriti za svoja prava (i ne pokuava), najprije osjeti fiziku nemo, potom psihiku i na kraju pronalazi smirenje u smrti - lanovi obitelji osjeaju olakanje, rijeili su se tereta (potpuna dehumanizacija obiteljskih odnosa); jedina svijetla toka u Gregorovom ivotu je umjetnost (postavlja se pitanje je li u tako dehumaniziranom svijetu umjetnost tjeiteljica odbaenih) Motiv preobraaja postoji jo u staroj Grkoj, od grih mitova preko Ovidijevih Metamorfoza preko cjelokupne svjetske knjievnosti ( u kojoj pratimo ljudsku preobrazbu, odnosno razliita ljudska lica u razliitim ivotnim okolnostima; npr. u realizmu ovjek se, kao u Zloinu i kazni, moe preobraziti u zloinca, on doivljava osudu drutva, ali se moe duhovno preobraziti vjerom) Kod Kafke vidimo obrnut proces: fiziku i psihiku preobrazbu, ali nemogunost opstanka u ljudskom drutvu koje je otueno, dehumanizirano, okrenuto materijalnom, ovjeku nosi degradaciju: svodi ga na svjesnog pojedinca koji automatizirano obavlja svoj posao. I to onda postaje ivot. Umjetnost je utoite, odnosno predstavlja mogunost bijega iz drutvene stvarnosti kakvu Kafka prikazuje.Umjetnost oplemenjuje i budi ono najljudskije u ovjeku, ono to pojedinac svakodnevno potiskuje. Umjetnost je u svijetu koji Kafka opisuje sveden na svakodnevno: na lijepo ljudsko lice i lijepu odjeu (sjetimo se slike koju Gregor ima iznad kreveta: Nad stolom, nad kojim bijae rasprostrta raspakovana kolekcija uzoraka razliitih tkanina Samsa bijae trgovaki putnik visjela je slika koju je nedavno bio izrezao iz nekog ilustriranog asopisa i stavio u zgodan pozlaen okvir. Predstavljala je damu koja je, sa eirom i vratnim krznom, sjedila uspravno i drala prema gledaocu teak krzneni muf, u kojem je nestala itava njena podlaktica.) Umjetnost se sputa na razinu lijepih uporabnih predmeta koji se kupuju; kupnja i prodaja su temeljne odrednice potroakog drutva. I Gregor je ukluen u taj rvanj potronje i

konzumiranja (i sam trguje tekstilom, tj. prodaje tkanine), ali tu nema nikakve kreativnosti, ljepote, tenje ka umjetnikom izrazu. Ljepota je svedena na svakodnevne uporabne predmete i na masovnu proizvodnju. Mediji diktiraju to je ljepota.

Osobitost Kafkina stila (osobitosti su navedene na str. 46., uz Kafkin Proces). Uenici komentiraju na koji su nain prepoznatljivi i u Preobraaju). Kafkina estetika nije estetika uivljavanja, nego estetika oka, iznenaenja, neobinog vienja uobiajenog. To je prepoznatljivo i u Preobraaju upravo zbog motiva preobraaja, ovjek se pretvara u kukca to je suprotno prirodnim zakonima i to u itatelju izaziva ok, odnosno iznenaenje. Kafkin svijet labirint u kojemu se ovjek gubi ovjek je u duhovnom smislu izgubljen, ivi po postavljenim pravilima, a ne pronalazi izlaz iz nezadovoljstva i pasivnog proivljavanja. On kao da se samo kree, a cilj mu uzmie (Gregor i nema neke ivotne ciljeve, on si postavlja ciljeve poput toga da sestri plati konzervatorij.) - dovodi u pitanje i prirodne i drutvene zakonitosti po kojima funkcionira svijet ovjek se preobraava u kukca suprotno prirodnim zakonima. Drutvo koje prikazuje Kafka pitanje o smislu i pitanje o kvaliteti toga drutva. - u njemu vlada paradoks Paradoks: ovjek se pretvara u kukca; obitelj postaje izvorite mrnje, a ne ljubavi; humanost se svodi na ovjekovu ljubav (ne prema ovjeku), nego prema materijalnim vrijednostima. Smrt postaje izlaz i smirenje, za obitelj olakanje i srea. Kukac doivljava duhovno ispunjenje kroz umjetnost, ovjek ne. - zbilja se u njegovim djelima doima poput muna sna Kako drukije moe izgledati spoznaja da si zaspao kao ovjek, a probudio se kao kukac. - groteskne slike stvarnosti ovjek postaje kukac. Obitelj ga izolira u sobi, nitko je ne isti, u nju se odlau suvine stvari. Sestra svira, Gregor izae iz sobe, otac ga gaa jabukom. Gregorova smrt sluavka ga baca u smee. - vrtnja u zaaranom krugu Kao ovjek Gregor se automatizmom i ponavljanjem svakodnevnih radnji, svodi na bie koje je razumski ogranieno, odnosno iji je razum u funkciji mehanikog ponavljanja poznatog. Svaki dan je isti. Tek kao kukac istrauje svoje mogunosti i doivljava duhovno ispunjenje kroz umjetnost.

Uza sve to treba objasniti da Kafka pie potpuno realistiki: pripovijeda, opisuje, pripovjeda je objektivan u smislu da objektivno opisuje dogaanje, ali ne pokuava objasniti svijet u kojem likovi ive. Ekspresionistiki elementi: dojam tjeskobe i straha; nadrealistiki elementi: groteskne slike poput halucinantnih vizija.

Franz Kafka, Preobraaj Broj sati obrade: dva Nastavne metode: itanja, pisanja, dijaloga Nastavna sredstva i pomagala: udbenik, radni listi, prozirnica Zadae a) obrazovne: Preobraaj kao pripovijetka, znaajke Kafkine estetike i Kafkina stila, karakterizacija Gregora Samse, odnos prema umjetnosti, motiv preobraaja u knjievnosti b) funkcionalne: razvijati sposobnost interpretacije i zakljuivanja c) odgojne: odnos prema svijetu i prema drutvu, dehumanizacija i otuenje ovjeka Tijek nastavnoga sata 1. sat Motivacija - uenici pokuavaju nacrtati kukca kako su ga shvatili; komentiranje Kafkne misli s poetka ulomka (Insekt se ne moe nacrtati. On se ne moe prikazati ak ni iz daljine.) Razrada Interpretacija - naslov - Gregor Samsa - kukac, silazna putanja njegova ivota, Kafkin doivljaj drutva, odnos prema umjetnosti Zakljuak - intertekstualnost: Biblija 2. sat Motivacija - itanje i komentiranje uvodnog citata (Smatram da bi uope trebalo itati samo takve knjige koje nas ujedaju i bodu); itanje Kafkina ivotopisa komentiranje uloge Maxa Broda za objavljivanje Kafkinih djela Razrada - znaajke Kafkine estetike uenici u pisanom obliku komentiraju znaajke (udbenik, str. 46.)

Zavretak - obiljeja Kafkina stila

Plan ploe Franz Kafka (1883.-1924.), Preobraaj - pripovijetka, 1915. - motiv preobrazbe/preobraaja Gregora Samse u kukca vanjska i samo vanjska promjena unutarnja promjena - odnos prema drutvu: otuenost, usamljenost, materijalizam, nedostatak duhovnosti, automatizam, nedostatak ljubavi, sebinost - odnos prema umjetnosti: umjetnost kao tjeiteljica odbaenih, odnosno umjetnost kao mogunost buenja ovjekove humanosti - realistika tehnika: objektivni opisi, jasne reenice, pripovijedanje - fantastini element: motiv preobraaja ovjeka u kukca prikazuje se kao neto potpuno normalno (u svijetu izokrenutih vrijednosti nenormalno postaje normalno) - nadrealistiki element: iznoenje halucinantne vizije - ekspresionistiki element: tjeskoba, strah

Sergej Jesenjin (1895.-1925.) Zelena frizura Polazina interpretacija u udbeniku - antorpomorfizirana priroda razgovor lirskoga subjekta i breze - elja da pronikne - povezanost prirode u tajanstvenost i i ovjeka zagonetnost prirode Interpretacija pjesme u cijelosti Interpretaciju moemo zapoeti ukazujui uenicima na pojam imainizma kao avangardnog pravca (u ruskoj knjievnosti imainisti djeluju od 1919. do 1924.). U udbeniku (posljednja natuknica u interpretaciji) navodi se sljedee: Naziv imainizam dolazi od lat. imago slika. Radi se o pjesnikome pravcu u kojem se u prvi plan stavlja pjesnika slika (strofe zapravo predstavljaju slijed pjesnikih slika), a pjesma predstavlja izravan prikaz doivljaja. U sadrajnom smislu naglasak u pjesmi je na vizualnom doivljaju, a stih je uglavnom slobodan. S uenicima traimo pjesnike slike u pjesmi Zelena frizura. 1. pjesnika slika je sam naslov: zelena frizura 2. breza uz jezero 3. breza u noi 4. breza u jesen 5. pastir koji plae uz brezu 6. pastir plae i grli brezu u noi 7. pastir govori Analiziramo ulogu slike u Jesenjinovoj poeziji: Slika je u njegovoj poeziji od samog poetka igrala vanu ulogu i odnos prema slici nije prihvatio zajedno s imainizmom, ve je prihvatio imainizam zbog svog ranijeg odnosa prema slici, ne potujui ostale naloge grupe izreene u mnogim izjavama i deklaracijama. Slika je u Jesenjinovoj poeziji graena na osnovama tradicije ruskog narodnog stvaralatva, po emu se u sutini razlikuje od ostalih imainista, vezanih uz gradsko podneblje. Po njima ona ima samostalnu vrijednost, dok Jesenjin nikada ne zaboravlja da je samo dio cjeline, samo jedna strana djela. Zvonimir Golob

 Nakon toga tumaimo slike: Lirski subjekt na samom poetku uspostavlja dijalog s prirodom. On je istinski povezan s prirodom, do te mjere da u svom duhu ostvaruje komunikaciju s njom. Breza govori o zvjezdanoj noi u kojoj je plakao pastir i grlio njeno deblo kao da je ena da bi nakon dubokom uzdaha izrekao pozdrav. Za pastira je jedini izlaz bio u oprotaju sa svijetom i prirodom. Priroda i ovjek su nedjeljivo povezani, ali priroda traje u svojoj ljepoti, usprkos ljudskoj patnji i nevolji. ovjek ne zapaa u takvim trenucima ljepotu koja ga okruuje, zaokupljen je sobom i svojom unutranjou. ---------- U radnom listiu treba prokomentirati i za ovu pjesmu u kojem je smislu u njoj prisutan motiv razoaranja ivotom. Pastir, usamljeni pojedinac, razoaran je ivotom i dokida tu patnju oprata se sa ivotom. Priroda je utoite za njegovu ranjenu duu, ali on u njoj ne uoava ljepotu, pronalazi samo privremeno smirenje. Nakon toga itamo Jesenjinovu biografiju (str. 411.), uenici saznaju injenicu o njegovom samoubojstvu. Pitanje uenicima u kojim su se knjievnim djelima susreli sa samoubojstvom likova (Patnje mladog Werthera, Razbojnici, Ana Karenjina, Emma Bovary, Therese Raquin) Zato ti likovi poine samoubojstvo (jer ne nalaze snagu za izlaz iz svojih problema). to Jesenjina dovodi do samoubojstva? (Uenici zakljuuju na osnovi biografije) itanje pjesme Do vienja, dragi, do vienja. kao Jesenjinov pozdrav sa svijetom. Uenici zakljuuju da je potpuno rezigniran, da nema snage ni za to u ivotu, da jedini izlaz vidi u smrti. Pitanje uenicima u kojoj slici vide Jesenjina u Zelenoj frizuri (u slici pastira). Kako objasniti tu sliku u kontekstu Jesenjinove biografije? ovjek je pred prirodom na koljenima? Priroda moe biti utoite za njegove probleme, ali ih ne moe rijeiti? ovjek je slab u odnosu na prirodu, ali ima mo prekinuti ivot koji ne moe podnijeti. Pitanje uenicima slau li se oni s tim stavom. (Diskusija) Profesor ukazuje uenicima na injenicu da je nakon Jesenjinova samoubojstva Rusiju zahvatio val samoubojstava (tzv. jesenjintina) i da je pisac Majakovski nakon toga napisao Jesenjinu odgovor u stihovima (str. 69.) Majakovski, Sergeju Jesenjinu Uenici izraavaju svoj doivljaj posljednjih stihova, Majakovski ukazuje kako je ivot izazov i da ga treba prihvatiti sa svim njegovim dobrim i loim stranama. Zapravo, samoubojstvo je posljedica predaje, kapitulacije pred ivotom. Odraz ljudske snage je prihvaanje ivota kakav god on bio.

 Na kraju uenici mogu zapisati svoj odgovor Sergeju Jesenjinu u kojem e navesti samo jedan razlog zbog kojeg vrijedi ivjeti (ali to mora biti slika), npr. zbog uma jesenje kie, zbog bijelih pahulja u boino jutro

Pismo majci Polazina interpretacija u udbeniku - ispovjedni ton: sin .. majka nesretan, usamljen, tuna, zabrinuta, skromna sklon opijanju/ njean, sanjar - suprotnost: urbano - ruralno Interpretacija pjesme u cijelosti Motiv pisma kao sredstva komunikacije izmeu majke i sina, izmeu sela i grada. Ve u prvoj strofi lirski subjekt izraava svoj odnos prema majci (stariice moja) i prema selu (Nek uveer nad kolibom tvojom| ona udna svjetlost sja i dalje.) Selo i rodna koliba kao slika emocionalnog i ivotnog uporita, svijetle toke u ivotu pojedinca, idiline, arhetipske slike djetinjstva u duhu svakog pojedinca. Naravno da osjeaje lirskoga subjekta iitavamo iz pjesnikih slika. U drugoj je strofi dominantna slika starice na cesti u tronom starinskom kaputu. Majina je to skromnost, siromatvo, ali slika je osobito snana jer ukazuje na dvosmjernu emociju: ljubav majke prema sinu (usamljene majke koja svakodnevno iekuje sina, iako u dubini due zna da nee doi) i sina prema majci (usprkos udaljenosti, emocija je izuzetno snana). Slika plavog sutona i majine zle slutnje vezane uz sinov ivot u gradu (krma, tua, sin je ranjen noem). Slika grada u majinim slutnjama je slika nasilja i pijanstva, potpuno drukija od prethodnih slika siromatva, ali neiskvarenosti i iskrenosti. Sin tjei majku: ne moe umrijeti prije nego je vidi. Sin ne negira, ne ispravlja majinu sliku, on samo istie svoju ljubav prema njoj. Preutno prihvaa majinu sliku grada: iskrivljene su temeljne ljudske vrijednosti, prevladavaju tuga i razoarenje koje se onda utapaju u alkoholu. Lirski subjekt istie svoju njenost, svoju sklonost snu i tenju za povratkom u zaviaj.

 Pjesnika slika proljea kao slika koja e motivirati povratak lirskoga subjekta, elja da bude miran i slobodan (da majka ne ograniava tu slobodu ranim buenjem). Suprotnost izmeu snova, njihove ljepote i lakoe spram stvarnosti, emera i teine ivota. Lirski subjekt nije spreman ni na molitvu, ona ga vraa korijenima, a povratka na staro nema. Jedina konstanta u njegovom ivotu, emotivna i sigurna je slika majke. Ponavljanje slike majke u tronom starinskom kaputu zaokruuje njegovo razmiljanje i duhovni povratak u djetinjstvo. Pokuava umiriti majku, a da je sam pritom izuzetno nemiran. Jesenjin potuje tradicionalnu formu (katreni), ali stih je slobodan. U pjesmi je vidljivo razoarenje sobom i ivotom te spoznaja da povratka na staro nema i da su sve tradicionalne moralne vrijednosti trajno naputene. On je kao pojedinac razapet izmeu izvorne ljepote, iskrenosti, vezanosti uz prirodu kao naslijea seoskoga podrijetla i runoe, neiskrenosti, udaljenosti od prirode i od ljudi, usamljenosti i otuenosti kao naina ivota u gradu. Suprotnost je to i izmeu djetinjstva i odrastanja, naivnosti i zrelosti. Zanimljivosti koje se mogu iskoristiti u interpretaciji Moe se iskoristiti citat u kojem Jesenjin govori o manifestu imainizma. Godine 1919. objavio sam s nekim drugovima manifest imainizma. Imainizam je bio formalistika kola koju smo htjeli uvesti. No ta kola nije imala temelja i ugasila se sama od sebe, ostavivi za sobom istinu o organskim slikama u poeziji. Sergej Jesenjin Literatura 1. Sergej Jesenjin, Ispovijest mangupa, Matica hrvatska, Zagreb, 1965. - zbirka Jesenjinovih izabranih pjesama i poema koja sadri i pogovor Aleksandra Flakera

Nastavna jedinica: Sergej Jesenjin, Izbor iz poezije Broj nastavnih sati: dva Nastavne metode: itanja, pisanja, dijaloga Nastavna sredstva i pomagala: udbenik, radni listi, zvuna itanka Zadae obrazovne: Jesenjinova povezanost s poetikom imainizma, znaajke Jesenjinove poetike (sentimentalni ugoaj, melodiozni stihovi, pjesnike slike, smisao za uivljavanje u prirodu, tragika ljudskoga ivota i ljudskoga postojanja) funkcionalne: razvijati sposobnost interpretiranja, zakljuivanja, izravanja odgojne: poticati ljubav prema pjesnitvu i prema knjievnosti, razvijati interes za pjesnitvo, izricanje miljenja o samoubojstvu, ivot kao izazov Tijek nastavnoga sata 1. sat Motivacija - uenicima moemo proitati Pjesmu o kuji bez da ita znaju o Sergeju Jesenjinu, oni sami iznose dojmove i miljenje o pjesmi, ali i pjesniku koji ju je napisao (senzibilnost, vezanost uz prirodu, uz ivotinje, suosjeanje, naglasak na vizualnom, na slici i na emociji) Najava i lokalizacija pjesme Zelena frizura Sluanje pjesme Zelena frizura Interpretacija pjesme Zakljuak odgovor uenika Sergeju Jesenjinu (pjesnika slika kao argument za ivot) 2. sat Motivacija - uenici izraavaju kako su doivjeli Sergeja Jesenjina na osnovi njegovih pjesama - objanjavanje sintagme razmetni sin asocijacija na Gundulia i na Bibliju, pitanje uenicima koje sinovljeve emocije prepoznaju sluajui priu o razmetnom sinu

(tuga, izgubljenost, elja za povratkom ocu i obitelji, otuenost, razvratnost, elja za povratkom istinskim ljudskim vrijednostima) Najava i lokalizacija pjesme Pismo majci Sluanje pjesme Pismo majci Interpretacija pjesme Zakljuak - koje osjeaje bibijskog razmetnog sina prepoznajemo u pjesmi - rjeavanje zadataka iz radnog listia Plan ploe Sergej Jesenjin (1895.-1925.) posljednji pjesnik sela - imainizam avangardni pravac koji u prvi plan stavlja pjesniku sliku Zelena frizura - vezanost lirskog subjekta uz prirodu - priroda kao utoite i izvor trajne i istinske ljepote Pismo majci - kontrast: selo --- djetinjstvo srea vezanost uz prirodu iskrena emocija ljepota grad zrelost otuenost, usamljenost, raskalaen ivot, tuga, jad udaljavanje od prirode i prirodnog ispraznost runoa

Radni listi Sergej Jesenjin (1895.-1925.) a. 1. Ime Sergeja Jesenjina veemo uz ruski: a) futurizam b) ekspresionizam c) imainizam d) nadrealizam 2. Iz koje su pjesme stihovi: Jesi l iva stariice moja? Sin tvoj ivi i pozdrav ti alje. Nek uveer nad kolibom tvojom ona udna svjetlost sja i dalje. 3. U lirskoj pjesmi Zelena frizura javlja se motiv: a) breze b) hrasta c) jasena d) bukve 4. Uz Sergeja Jesenjina povezujemo sintagmu: a) pjesnik grada b) pjesnik sela c) pjesnik prirode d) pjesnik interijera 5. Koje je od navedenih djela napisao Sergej Jesenjin: a) Ciganski romancero b) Sveopi spjev c) Pusta zemlja d) Crni ovjek b. 6. Prokomentiraj u kojem je smislu Jesenjin posljednji ruski pjesnik sela

_______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ __ _______________________________________________________________________ _ 7. Na osnovi proitanih pjesama, iznesi i prokomentiraj Jesenjinov doivljaj ivota. _______________________________________________________________________ _ _______________________________________________________________________ _ _______________________________________________________________________ _ _______________________________________________________________________ _ _______________________________________________________________________ _ Luigi Pirandello (1867.-1936.) Polazina interpretacija u udbeniku lica --------------------- glumci i redatelj pripadaju stvarnosti pripadaju kazalitu, stvaraju ___________ iluziju - isprepleu se ivot i gluma, stvarnost i iluzija

Interpretacija djela u cijelosti Razraujemo polaznu udbeniku skicu novom skicom u kojoj emo prepoznati odnos meu licima, odnosno odnos izmeu tzv. stvarnosti i iluzije: Predstava u predstavi madame Pace pastorka majka --------- otac | | sin ker Sin Pirandellova komedija Igra uloga inspicijent redatelj ----------- glumci (Prvakinja, Prvak, mladi glumac, mlada glumica) rekviziter

Profesor e s uenicima prokomentirati odnos meu licima u drami, na probi Pirandellove komedije Igra uloga pojavljuje se est lica koji trae autora i koji trae da se prikae njihova drama. Redatelj je najprije ljut, a kad uje za odnos meu licima, zainteresira ga njihova drama i odluuje je postaviti na scenu. Otac i majka su bili u braku, ali majka se preudala za oevog suradnika. Otac i majka imali su Sina koji je ostao s ocem (majka optuuje oca da joj je oduzeo Sina). Majka je u novom braku rodila troje djece: sina, dvije keri. Mu umire, majka ostaje sama s djecom. Poinje ivanjem za voditeljicu bordela madame Pace zaraivati za ivot. Ali majka ne zna da joj madame Pace daje posao samo zbog kerke koju pridobija za prostituciju s argumentima da joj je majka upropastila sve tkanine i da ih netko mora otplatiti. Ker se poinje baviti prostitucijom i jednom prilikom joj dovode Oca (ali majka dolazi i prekida njihovu moguu vezu). Redatelj pokuava ba tu scenu postaviti na pozornicu, na kraju se mali sin ubija iz pitolja, kerka se utopi, a Pastorka bjei. S uenicima moemo konstatirati kako se radi o postupku predstave u predstavi (teatra u teatru) kojim autor (oito) apostrofira neke probleme (kasnije emo odrediti koje). Sljedei je korak utvrditi po kojim se znaajkama Pirandellova drama razlikuje od tradicionalne drame. Na str. 53. navedene su sljedee znaajke: razina radnje: kaotinost radnje dojam improvizacije kompozicija: nema podjele na inove; dupliciranje scenskog prostora (pozornica na pozornici) i prostora za gledatelje (gledatelji i na pozornici i u prostoru za gledatelje), predstava u predstavi (u okviru predstave est lica trai autora odvija se proba za predstavu Igra uloga i potom lica izvode svoju ivotnu dramu pred redateljem koji je zainteresiran da je postavi na scenu), ispreplitanje traginog i kominog Slijedi razrada i objanjavanje navedenih znaajki. Uenicima e biti jasnije ako u tablici ispiemo znaajke tradicionalne drame te u emu est lica trai autora odstupa od tradicionalne dramske radnje. Tradicionalna drama - pisana u obliku dijaloga, namijenjena je izvoenju na pozornici - podijeljena na inove i prizore - didaskalije kao kratke upute glumcima o izgledu pozornice, ponaanju i izgledu glumaca na sceni Pirandellova drama - pisana u obliku dijaloga, namijenjena je izvoenju na pozornici - nema podjele na inove i prizore - zastor se sputa sluajno

- u postavljanju drame na pozornici sudjeluju: redatelj, glumci, scenograf, kostimograf - pozornica je i fiziki odvojena od prostora za gledatelje - predstavu izvode glumci - kompozicija tradicionalne drame: kulminacija
radnja radnja

- ini se da nema scenografije niti kostimografije jer se na pozornici odvija proba dramskoga komada - pozornica je odvojena od prostora za gledatelje, ali npr. gledatelj ulazi iz pozornice, pastorka odlazi kroz gledatelj (labilna granica izmeu scenskog prostora i gledatelja) - u postavljanju drame na scenu sudjeluju glumci, ali prekidaju ih lica - razara se tradicionalna kompozicija dramske radnje

uvod ____

_______ rasplet peripetija

Sljedee pitanje je zato to odstupanje od tradicionalne drame, odnosno kako ga objasniti. Mogue objanjenje je: zato to Pirandello dovodi u pitanje sve znaajke tradicionalne drame, ukazuje na postupak nastanka dramskoga djela i na smisao dramskoga teksta. To moemo objasniti pomou citata iz drame: a) pitanje dramskoga teksta REDATELJ: Pustimo sad to, pustimo! Shvatit ete, dragi gospodine, da bez autora Ja bih vas mogao uputiti na nekoga. OTAC: Ma ne, gledajte: budite to vi! REDATELJ: Ja? Ma to to govorite? OTAC: Da, vi! Vi! Zato ne? REDATELJ: Zato jer ja nisam autor, nisam to nikada radio! OTAC: Pa zar ne biste mogli sada zapoeti, oprostite? Nije vam to nita. Toliko njih to ini! Vaa je zadaa tim laka to smo mi svi ovdje, ivi, pred vama. REDATELJ: Ali to nije dovoljno! OTAC: Kako nije dovoljno? Gledajui nas dok proivljavamo svoju dramu REDATELJ: Dakako! Ali netko to ipak treba napisati! OTAC: Ne, nego u krajnjem sluaju zapisati dok se odigrava, pred njim, kroz radnju, prizor po prizor. Bit e dovoljno za poetak sastaviti skicu i pokuati. (Pirandello, est lica trai autora, SysPrint, Zagreb, 1997., str. 39.) - pitanje moe li dramska predstava funkcionirati samo sa skicom dramskoga teksta, dakle podrazumijeva se glumaka improvizacija - sam autor nam ukazuje na svoje namjere u svezi s tekstom Ja sam htio prikazati est lica koja trae autora. Dramu je nemogue izvesti upravo zato to nedostaje autor kojeg oni trae, dok e meutim biti izvedena komedija tog njihovog

uzaludnog pokuaja, zajedno s traginim koje nosi u sebi zbog same injenice da se radi o est odbijenih lica. () Valja sad shvatiti to sam to njihovoga odbacio; ne njih same, oigledno, ve njihovu dramu, koja se, bez dvojbe, tie nadasve njih samih, ali koja mene uope nije zanimala, iz razloga na koje sam se ve osvrnuo. A to je to, za jedan lik, njegova vlastita drama? Svaka prikaza, svaki stvor umjetnosti, da bi postojao, mora imati svoju dramu, odnosno dramu koje je lik i po kojoj je lik. Drama je razlog postojanja lika; ona je njegova ivotna funkcija, nuna da bi postojao (str. 8.) - autor, je dakle, odbacio dramu likova i zato dramu nije mogue izvesti (u tradicionalnom smislu te rijei); on govori kako je drama razlog postojanja lika, odnosno da je ona njegova ivotna funkcija, ali lik kao takav postoji samo u autorovoj svijesti, i u tom smislu cijelu dramu moemo promatrati kao dramu dviju stvaralakih razina u autorovoj svijesti: postojeu, osvijetenu koja ide prema realizaciji (Igra uloga) postojeu, potisnutu koja ne eli biti realizirana, a opsjeda autora - ali i njih autor izokree na sceni, glumci u pravilu pripadaju kazalinoj iluziji (a u ovom sluaju autorovoj realnosti), a lica pripadaju stvarnosti (u ovom sluaju iluziji); znak je to da nita nije kako se ini, odnosno da se perspektive uvijek mogu izmijeniti b) pitanje transponiranja zbilje u umjetniku zbilju REDATELJ: Ma kakav va izraz! Mislite da imate svoj vlastiti izraz? Ni govora! OTAC: Kako! Nemamo vlastitog izraza? REDATELJ: Ni govora! Va izraz ovdje postaje gradivo kojem tijelo i oblije, glas i dranje podaruju glumci koji su tek toliko da znate bili dorasli izraajnom oblikovanju itekako plemenitog gradiva, dok je gradivo vae drame tako neznatno da, odri li se na sceni, bit e to, vjerujte mi, iskljuivo zaslugom mojih glumaca. () OTAC: Pa, mislim, njegova izvedba, koliko god se trudio postii slinost minkom Mislim, s njegovim stasom (Svi se Glumci smiju.)teko da bi to mogao biti prikaz mene, kakav sam u stvarnosti. Prije e to biti zanemarimo li stas prije e to biti njegovo tumaenje toga kakav sam ja, kako me on doivljava bude li me on doivio-, a ne kako ja u sebi doivljavam sebe samoga. A ini mi se da bi onaj koji bude pozvan suditi o nama trebao voditi rauna o tome. (str. 45.) - zbilja se u dramskom djelu transponira u umjetniku zbilju u kojoj vrijede drukije zakonitosti nego u realnosti, osoba u umjetnikom djelu nije ista kao stvarna osoba (ako je oblikovana prema stvarnoj osobi) - u jednoj od poetnih didaskalija Pirandello kae: No najdjelotvornije i najprikladnije sredstvo, na koje se ovdje upuuje, uporaba je posebnih krinki za Lica, obrazina navla izraenih od materijala koji nee omlohaviti od znoja, a istodobno nee biti preteak glumcima koji ih nose. Krinke valja izraditi s otvorima za oi, nosnice i usta. Tako e ujedno biti protumaen duboki smisao drame. Lica, naime, ne smiju djelovati kao tvare, ve kao stvorena zbiljska bia, nepromjenljive tvorevine mate, pa dakle stvarnija i

trajnija od nepostojane prirodnosti Glumaca. Krinke e pripomoi pri stvaranju dojma umjetno sastavljenih likova od kojih svaki nosi nepromjenljivo zaustavljen izraz svog temeljnog osjeaja, a to su pojedince: grizoduje Oca, osveta Pastorke, prezir Sina, bol Majke s njezinim nepominim votanim suzama u modrima podonjacima i niz obraze, poput onih koje se vide u crkvama na isklesanim i naslikanim likovima Mater dolorosa. (21.) - i komentar Snjeane Husi: Nevolja je u tome to ono to se ini krinkom to zapravo nije. Tih est likova ne nose ispod navodne krinke nikakvo drugo lice; obrazina ne krije nikakav obraz, jer ona jest obraz. U tome se sastoji paradoks oko kojega Pirandello gradi svoju estetiku teoriju: umjetnost je moda jedina istina, upravo stoga to zaustavlja izraz poput krinke, te se ono to je naizgled fiktivno pokazuje jedino zbiljskim, utoliko to je nepromjenljivo, to njegovo postojanje nije podlono mijenama tako estim u onome to nazivamo stvarnim ivotom. Dok se nae lice mijenja svakog trenutka sa svakim novim izrazom koji poprimi, krinka kao lice lika uvijek je ista. Dok smo mi, kako kae Otac, sad ovaj, sad onaj, prema tome tko nam je sugovornik, s jednim smo ovakvi, s drugim onakvi, dramsko lice je uvijek jednako samome sebi. elei dovesti paradoks do krajnjih granica i, uostalom, slijedei u tome Piradellove teorije, rei emo da smo zapravo mi ti koji navlae obrazine i neprestance ih mijenjaju, neprestance se preruavaju dok dramski lik ostaje uvijek vjeran samome sebi, pokazujui uvijek isto lice krinku. (XIII) Nakon ovakvih komentara uenici e postati svjesni kompleksnosti drame i nemogunosti da se kolskom interpretacijom dotaknu sve razine njezina znaenja. Zanimljiv je i Pirandellov komentar kako su Otac i Pastorka Duh, majka je Priroda (Ona je, ukratko, priroda. Slika prirode zaustavljena u liku majke. () Tako se u liku Majke odraava nepromjenjljivost njezina ivota zaustavljenog u formi koja, na drugi nain, mori Oca i Pastorku. To dvoje, duh; ona, priroda. Duh se tom stanju opire ili se pak nastoji okoristiti njime, kako ve moe; priroda ako nije potaknuta smisaonim pobudama, plae nad njim., str. 11.) Sve to ivi, zbog same injenice da ivi, ima svoju formu, te upravo stoga mora umrijeti: izuzev umjetnikog djela, koje ivi vjeno, jer ono jest forma. (str. 12.) - vjeni ivot umjetnikog djela zato to jest forma, umjetniko djelo doivljava se na jedan specifian nain i Pirandellov nain razmiljanja nije mogue razumjeti iz perspektive uobiajenog gledatelja eljnog zabave u kazalitu; U tom kontekstu treba shvatiti i citat koji uenici trebaju objasniti (udbenik, str. 53.): Priroda se slui ljudskom matom kao oruem kako bi, u uzvienom obliku, bilo nastavljeno njezino stvaralako djelo. (dakle: zbilja ------- transponira se u umjetniku zbilju -----posredstvom mate --- u uzvienom obliku nastaje stvaralako djelo) Umrijet e ovjek, pisac, orue stvaranja; no stvorenje nee umrijeti, nikada! (Dramsko lice nee umrijeti, ono e ivjeti vjeno, kao i umjetnost.)

Literatura 1. Pirandello, Luigi, est lica trai autora, SysPrint, Zagreb, 1997.

Nastavna jedinica: Luigi Pirandello, est lica trai autora Broj sati obrade: sat lektire Nastavne metode: itanja, pisanja, dijaloga, oluja mozgova Nastavna sredstva i pomagala: udbenik, knjievno djelo, nastavni listi adae a) obrazovne: odnos Pirandellove drame prema tradicionalnoj drami; odnos meu licima; predstava u predstavi, pitanja koja problematizira Piradellova drama (pitanje dramskoga teksta, kazaline iluzije, transponiranja zbilje u umjetniku zbilju, odnosa prema umjetnosti); mogunost usporedbe Piranella i Prousta b) funkcionalne: razvijati sposobnost usporeivanja, interpretiranja c) odgojne: poticati ljubav prema knjievnosti i prema itanju Tijek nastavnoga sata 1. sat Motivacija - uenici komentiraju plakat za predstavu (udbenik, 48. str.) - itaju i komentiraju tekst o usporedbi Pirandella i Prousta (pitanje: zato u Piradellovoj drami ivot pojedinca, bez obzira je li on Glumac ili lice, npr. Otac, predstavlja fikciju; ukoliko uenici ne znaju odgovor, pitanje zapisujemo na plou i odgovaramo na njega ili na kraju 1. ili na kraju 2. sata) - uenici izraavaju svoje dojmove i miljenje o drami Interpretacija - komentiranje polazine interpretacije u udbeniku

- skiciranje dramskih lica i njihovih odnosa Zakljuak - komentiranje citata Snjeane Husi (str. 54.) 2. sat Motivacija - oluja mozgova: to je tradicionalna drama Interpretacija - odnos tradicionalne drame i Pirandellove drame - pitanja koja postavlja Pirandellova drama Zakljuak - Pirandellov doivljaj umjetnosti

Plan ploe Luigi Piradello (1867.-1936.), est lica trae autora - drama predstava u predstavi madame Pace pastorka majka --------- otac | | sin ker Sin Pirandellova komedija Igra uloga inspicijent redatelj ----------- glumci (Prvakinja, Prvak, mladi glumac, mlada glumica) rekviziter

- Pirandellova drama kao moderna drama (odmak od tradicionalne drame i na razini sadraja i na razini forme) - umjetnost je vjena:

Sve to ivi, zbog same injenice da ivi, ima svoju formu, te upravo stoga mora umrijeti: izuzev umjetnikog djela, koje ivi vjeno, jer ono jest forma.

Nastavni listi Luigi Piradello (1867.-1936.) a. 1. Koje od navedenih djela nije napisao Luigi Pirandello: a) Pokojni Matija Pascal b) Ljubavi bez ljubavi c) Veeras se improvizira d) Bjegunica 2. Koje se od likova ne pojavljuje u drami est lica trai autora: a) Majka b) Sin c) Ouh d) Pastorka 3. Kako se zove predstava koju glumci uvjebavaju u drami: a) Lica b) Gole maske c) Igra uloga d) Ubojstvo 4. Koje je godine Luigi Pirandello dobio Nobelovu nagradu: a) 1930. b) 1932.

c) 1934. d) 1936. 5. Zaokrui tvrdnju koja se odnosi na dramu est lica trae autora: a) Drama nema inova niti prizora. b) Redatelj dovodi lica da odigraju njegovu novu predstavu. c) Pirandellovo ime se ne spominje na pozornici. d) Sve na kraju sretno zavrava. b. 6. Prokomentiraj navedene citate. REDATELJ: Pustimo sad to, pustimo! Shvatit ete, dragi gospodine, da bez autora Ja bih vas mogao uputiti na nekoga. OTAC: Ma ne, gledajte: budite to vi! REDATELJ: Ja? Ma to to govorite? OTAC: Da, vi! Vi! Zato ne? REDATELJ: Zato jer ja nisam autor, nisam to nikada radio! OTAC: Pa zar ne biste mogli sada zapoeti, oprostite? Nije vam to nita. Toliko njih to ini! Vaa je zadaa tim laka to smo mi svi ovdje, ivi, pred vama. REDATELJ: Ali to nije dovoljno! OTAC: Kako nije dovoljno? Gledajui nas dok proivljavamo svoju dramu REDATELJ: Dakako! Ali netko to ipak treba napisati! OTAC: Ne, nego u krajnjem sluaju zapisati dok se odigrava, pred njim, kroz radnju, prizor po prizor. Bit e dovoljno za poetak sastaviti skicu i pokuati. (Pirandello, est lica trai autora, SysPrint, Zagreb, 1997., str. 39.) _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ Ja sam htio prikazati est lica koja trae autora. Dramu je nemogue izvesti upravo zato to nedostaje autor kojeg oni trae, dok e meutim biti izvedena komedija tog njihovog uzaludnog pokuaja, zajedno s traginim koje nosi u sebi zbog same injenice da se radi o est odbijenih lica. () Valja sad shvatiti to sam to njihovoga odbacio; ne njih same, oigledno, ve njihovu dramu, koja se, bez dvojbe, tie nadasve njih samih, ali koja mene uope nije zanimala, iz razloga na koje sam se ve osvrnuo. A to je to, za jedan lik, njegova vlastita drama? Svaka prikaza, svaki stvor umjetnosti, da bi postojao, mora imati svoju dramu, odnosno dramu koje je lik i po kojoj je lik. Drama je razlog postojanja lika; ona je njegova ivotna funkcija, nuna da bi postojao ______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _

_______________________________________________________________________ _ _______________________________________________________________________ _ REDATELJ: Ma kakav va izraz! Mislite da imate svoj vlastiti izraz? Ni govora! OTAC: Kako! Nemamo vlastitog izraza? REDATELJ: Ni govora! Va izraz ovdje postaje gradivo kojem tijelo i oblije, glas i dranje podaruju glumci koji su tek toliko da znate bili dorasli izraajnom oblikovanju itekako plemenitog gradiva, dok je gradivo vae drame tako neznatno da, odri li se na sceni, bit e to, vjerujte mi, iskljuivo zaslugom mojih glumaca. () OTAC: Pa, mislim, njegova izvedba, koliko god se trudio postii slinost minkom Mislim, s njegovim stasom (Svi se Glumci smiju.)teko da bi to mogao biti prikaz mene, kakav sam u stvarnosti. Prije e to biti zanemarimo li stas prije e to biti njegovo tumaenje toga kakav sam ja, kako me on doivljava bude li me on doivio-, a ne kako ja u sebi doivljavam sebe samoga. A ini mi se da bi onaj koji bude pozvan suditi o nama trebao voditi rauna o tome. (str. 45.)

Dobria Cesari (1902.-1980.) Polazina interpretacija u udbeniku Oblak - misaona lirska pjesma - dvije razine znaenja: doslovna i alegorijska ljepota oblaka oblak kao simbol izdvojenog pojedinca koji se pojavljuje koji krvari ljepotu i nestaje Interpretacija pjesme u cijelosti U pjesmi postoji napetost (koja izvire iz suprotnosti snane, tragine spoznaje i krhke lirske forme kojom je ona izreena) napetost izvire i iz itateljeva oekivanja to e se dalje dogoditi. Pjesma ima i epske znaajke (narativnost) i dramske (napetost). Doslovna razina pjesme ukazuje na prirodni fenomen, a alegorijska na drutveni: nezainteresiranost ljudi za duhovne vrijednosti to je univerzalno, odnosno svevremensko, ali i svojstveno dobu kad je pjesma nastala izmeu dvaju svjetskih ratova. Oblak je simbol tragine izdvojenosti, odnosno stvaralake usamljenosti. Ljudi su zaokupljeni materijalnim vrijednostima i ne mare za duhovne vrijednosti.

 Poetska poruka pjesme je da su stvaratelji usamljeni u svom bolnom raanju ljepote i oni ne mogu oekivati publiku jer su oni dvije razliite drutvene kategorije koje imaju razliite predmete interesa. Pjesma je ispjevana u perfektu to ukazuje na prolaznost trenutka u kojem se oblak pojavio, tako pjesma djeluje poput neke vijesti, ali to je jai alegorijski impuls njezina tumaenja. Prema Anti Stamau: Oblak svojom simbolskom dubinom, semantikom protegom svoje znakovitosti, upuuje na traginu sudbinu svega to je individualno i izvrsno, slobodno i zato lijepo. Navedeni Stamaev citat ukazuje kako se oblak moe shvatiti i kao individualnost openito, ija je znaajka da je slobodno, izvrsno i lijepo; s uenicima se moe diskutirati o tome slau li se oni s autorom da takvi pojedinci imaju traginu sudbinu. Polazina interpretacija u udbeniku Povratak - kruno kretanje vremena / ciklinost i u formi pjesme (ponavljanje prve strofe na kraju pjesme) razapetost lirskoga subjekta izmeu istine i snova enja ljubavi za vjenou i nastavkom ljepote sumnja u mogunost ponovnoga ostvarivanja sree, ljubavi, ljepote - ogranienost ljudske spoznaje Interpretacija pjesme u cijelosti Interpretacija pjesme prema Anti osiu.1 Prema osiu originalnost Cesarieve pjesme Povratak nije u ideji vjenog povratka (ona je kao takva zaokupljala mnoge pjesnike i mislioce), nego u injenici da se dvoje zaljubljenih, poto se nau u vjenosti, nee uope prepoznati. U poetnoj i zavrnoj strofi (koje su kao takve misaone, za razliku od ostale etiri u kojima prevladavaju emocije) zamjeujemo skepsu ( tu vjeitu pratilju neumorna ovjejeg duha) kao poetsko-misaoni lajtmotiv, pomalo sokratovski stiliziran (Znam da nita ne znam), a koja predstavlja tunu konstataciju ogranienosti ljudske spoznaje. Autor u tome ne prepoznaje pesimizam, nego rezignaciju (tragino mirenje s postojeim). Dominantan osjeaj koji itatelja prati do posljednje strofe je pjesnikova razapetost izmeu istine i sanjarije. osi navodi primjere u kojima se javlja ideja o ponovnom vienju, o ponovnim povratcima (to moemo iskoristiti na taj nain da uenicima damo nastavni listi na koji e napisati svoje miljenje o razliitim shvaanjima iste ideje ili da im primjere damo na prozirnici to e oni onda usmeno komentirati. I. Tada e opet biti Sokrat i Platon i svaki pojedini ovjek ponovno e nastati sa istim prijateljima i sugraanima, isto e trpjeti, isto e mu se opet dogaati i radit e ista djela, i svaki grad, svako selo i svako polje na isti nain opet nastati. Ali to ponovno nastajanje svega, apokatastazis tu pantos, ne dogaa se samo

jedanput nego mnogo puta, i beskonano esto isto e se sve ovo ponoviti. Nemesios u Fenikiji (oko 400. poslije Krista), biskup, neoplatoniar koji u djelu De natura homini navodi uenje stoika. II. Molim je, kada za smrt moju dozna, uskoro, neka u nebu me sretne i zovne k sebi da se kraj nje stvorim. Petrarca, 333. sonet (on ostaje u okvirima dobro poznatih i priznatih kranskih razina) III. Sve e ove stvari jote jednom doi kao to su bile i kako su prole, i ti crni dani, i te plave noi, i ljubavi, edne, strasne, dobrodole; jednom tamo poslije hiljada, hiljada i hiljada ljeta opet emo nai ista svjea ula, ista srca mlada, i taj njeni osmijeh, blagi i domai. ___________ 1 osi, Anto, Cesariev kanconijer, Maruli, hrvatska knjievna revija, Zagreb, 1994., br. 4, str. 276.-281. Tin Ujevi, Vjeni prsten ( i Cesariev Povratak i Ujeviev Vjeni prsten polaze od iste misaone okosnice, izviru iz istog vrela, ali se pri kraju razilaze: Ujevi ostaje u okvirima oekivanog, uobiajenog, a Cesari ideju modificira, pruajui nam nova rjeenja, nova vienja povratka). Osim to pjesnik na planu sadraja ukazuje na ponavljanje (ivota), on to ini i na planu izraza (ponavljanje rijei: moda, vjeito, opet, vjenost, No vrijeme se kree, No vrijeme se kree..) Zanimljivo je da je autoru stih Pa ako i dua u tome trenutku Svoje uho napne rogobatan i da je on kao takav otetio pjesmu (jer uho due koje se napne zvui isforsirano i na granici je smijenog). Na kraju autor postavlja pitanje u emu je atraktivnost ove Cesarieve pjesme ija popularnost raste s godinama. Ona je kao vino. to starija to bolja! Moda otkrivanje tajne lei u jednostavnoj istini: pjesnik je majstorski uao u svijet nedoreenih elja svojih italaca koje od iskona mue iste misli i isti osjeaji. On im je ponudio svoju verziju povratka, prilino pesimistinu, i ona im se, izgleda, svidjela. Poruka pjesme je implicirana i u naslovu eka nas, dakle, povratak. U udbeniku je nakon pitanja za interpretaciju pjesme Povratak dan ulomak iz osieva teksta (Pjesma Povratak pokazuje da nita kao ljubav ne moe biti tako

banalno, a opet toliko originalno. I upravo ove ekstremne toke, banalnost i originalnost, izmeu kojih narasta vjera u novi doivljaj, pri svome sudaru izbijaju iskru to svojim svjetlom osjvetljava prozaine ovozemaljske pute. Ljudska narav, intimno, nikada nee prihvatiti mogunost gaenja ove iskre, koju su ljudi nekad ne bez razloga nazvali boanskom i stoga se ne miri s efemernou najjaeg ljudskog osjeaja, ne miri se s onim poovskim: - Never more.) u kojem je vidljivo da je u pjesmi prepoznatljiva i banalnost i originalnost (jer ljubav kao takva sjedinjuje i jednu i drugu znaajku) te injenicu da se ovjek nikada nee pomiriti da je ljubav efemerna i kao takva ograniena na zemaljske okvire, iako pjesnik kao da nam poruuje poovski: Never more! Pjesma je i grafiki (crticama) podijeljena na dva dijela: one odvajaju prvih pet strofa od este strofe ime se ukazuje na odvojenost ivota i smrti (jer ponavljanje prve strofe na kraju pjesme ukazuje na relativnost ljudske spoznaje i nemogunost odreivanja granice izmeu ivota i smrti). . oh tumai crtice na sljedei nain: Crtice predstavljaju stvarnost koja Ako se ne ostvari, mogua ljubav e se izgubiti u moru ivota i beskonanosti vremena. Sve e se vratiti na poetak i vrtjet e se u prokletom, zaaranom krugu circulus vitiosus. Naznaka toga je ponovo otpoinjanje pjesme u vanjskom krugu. Polazina interpretacija u udbeniku Balada iz predgraa - socijalna lirska pjesma - kontrast: svjetlost mrak ivot smrt radost - tuga

Interpretacija pjesme u cijelosti Socijalni motivi u pjesmi: motiv sirotinje s licem punim briga, koja brzo proe ispod lampe; sam izgled krajolika (debelo blato, stari plot, dvije-tri cigle na putu); ponavljanje prve strofe ukazuje na ponavljanje, na kruni tijek vremena, ivot se ponavlja, usprkos nestajanju jednoga ovjeka. U pjesmi se prepoznaju motivi boli i svjetlosti (bol kao dubina ljudskoga osjeaja, a svjetlost kao visina, u ovom sluaju svjetlost kao oznaka boljega ivota, topline, ljudskosti, ljepote koja samo na trenutak obasja pojedinca, a da on tu toplinu i ne osjeti. Na planu izraza vidljiva je uestalost polisindetona ime se ukazuje na tijek vremena (i, i, i,), isto kao i trotoje koje ukazuje na nedovrenost, na to da tijek vremena ide dalje. Rije balada u naslovu ukazuje na temeljni ton pjesme: tuan i tragian (iako je odmak od balade u smislu sadraje Balada iz predgraa nema ljubavni sadraj). Baladu iz predgraa mogue je usporeivati s Povratkom po motivu ciklinosti (u Povratku on ukazuje na ogranienost ljudske spoznaje u svezi s temeljnim pitanjima ivota i smrti, ali i kao u Baladi iz predgraa na kruni tijek vremena: ostaje pesimistian

ton koji izvire iz mirenja s takvom sudbinom: i s ogranienou i s injenicom da naa smrt nee nita promijeniti u svijetu). Citat koji se moe iskoristiti u nastavi Cesarieva ideja povratka konotira s Nietzscheovom idejom vjenog vraanja jednakog. To je sredinja tema njegova glavnog djela Tako je govorio Zaratustra. Nietzsche je smatra nepodnoljivom za nadovjeka, a usporeuje je sa zmijom koja se mladom pastiru, dok je spavao, uvukla u grlo. Oslobaanje od te ideje iskorak je u puninu ivljenja, u radosni smijeh i ples. ivot u vjenom vraanju jednakog potpuno je lien smisla i voen je lanim vrijednostima koje e se jednom kao takve i pokazati. Dogaaj prepoznavanja vodeih vrijednosti kao lanih ne dovodi nuno do uspostavljanja onih istinskih, ve do razoaranja koje odvodi u nihilizam. Spas od nihilizma je u istinskom stvaralatvu. Mogunost, ali i nunost takvog stvaranja Cesariev suvremenik, Pavao Vuk-Pavlovi vidi i u autentinom odgoju i obrazovanju. Kao takvo ono nije okrenuto ponavljanju prolog, ve obnavljanju iz budunosti. Ljubav je njegova bitna dimenzija. U njoj se vrhune sve istinske vrijednosti. Ona u bespuu vremena otkriva budunost, obnavlja prolost i stvara sadanjost. O svemu uiti, a o njoj se ne pouiti i ne pouavati, isprazno je. iril oh, Pouavanje o jeziku u svjetlu filozofije i poezije, Jezik, knjievnost i mediji u nastavi
hrvatskoga jezika, Naklada slap i Agencija za odgoj i obrazovanje, 2008.

Simbol je znak u ijem oznaitelju ne prepoznajemo oznaeno. Simbol je u knjievnosti po pravilu vieznaan; jedan oznaitelj upuuje na vie oznaenih. Cesariev oblak u pjesmi Oblak, meutim, ne prikazuje oblak, ve suoznauje pjesnika, umjetnika, bie estetski senzibilizirano za ljepotu koju drugi ne vide. Prema tome, oblak je simbolian jer se u njemu ne prepoznaje oznaeno, nego do njega dolazimo tek interpretacijom, tumaenjem. A i to oznaeno sloeno je od vie oznaenih. Vlatko
Pavleti, Kako itati poeziju, kolska knjiga, Zagreb, 1988.

Zanimljivosti Od svih svojih knjiga Dobria Cesari je najvie prigrlio Slap. Posvuda je nosio sa sobom ovaj izbor s kojim je bio toliko zadovoljan, da je na svim javnim nastupima itao pjesme iz ove zbirke, a jedan je njezin primjerak bio ponio sa sobom i u bolnicu gdje je nakon njegove smrti nestao. Konstatiram to s posebno naglaenim aljenjem, jer je time nastala (moda) nepopravljiva teta: naime, ba u taj je primjerak pjesnik upisao istopis jedne svoje nove pjesme za koju je tvrdio (prema svjedoenju njegove supruge Elze i novinara Tome urinovia) da ide u red njegovih najboljih ostvarenja. (Vlatko Pavleti)

Nastavna jedinica: Dobria Cesari, izbor iz poezije Broj nastavnih sati: dva Nastavne metode: itanja, pisanja, dijaloga, usporeivanja, izlaganja Nastavna sredstva i pomagala: udbenik, zvuna itanka, radni listi, prozirnica (projektor) Zadae obrazovne: interpretacija Cesarievih pjesama (misaonih lirskih pjesama Oblak i Povratak; socijalne pjesme Balada iz predgraa); znaajke Cesarieve lirike funkcionalne: razviti sposobnost izraavanja, zakljuivanja, interpretiranja odgojne: poticati ljubav prema itanju i pjesnitvu Tijek nastavnoga sata 1. sat Motivacija - kao motivaciju uenici komentiraju misli Nemesiosa iz Fenikije, Petrarke i Ujevia; postavljamo pitanje: to je zajedniko svim citatima; uenici zakljuuju da je to motiv vjenog povratka Najava i lokalizacija Cesarieve pjesme Sluanje pjesme Povratak

Interpretacija - motiv povratka - na koji nain Cesari i Ujevi variraju isti motiv - originalnost Cesarieve pjesme Povratak - prva i posljednja strofa misaonost, poetsko-misaoni lajtmotiv, pomalo sokratovski stiliziran (Znam da nita ne znam) ogranienost ljudske spoznaje; ostale strofe emotivnost - ljudski usud: pitanje prepoznavanja, odnosno neprepoznavanja - komentiranje osieva citata iz udbenika - pitanje o znaenju crtica koje dijele pjesmu u dva dijela Zakljuak - dodirne toke: Cesari-Nietsche (citat irila oha) 2. sat Motivacija - pitanje uenicima kojih se jo Cesarievih pjesama mogu prisjetiti i u emu je njihovo alegorijsko znaenje (Pjesma mrtvog pjesnika, Voka poslije kie, Slap, Vagonai) Rad u parovima interpretacija pjesama Oblak i Balada iz predgraa Izlaganje usmeno izlaganje/prezentacija rezultata Zakljuak - doslovna i alegorijska razina Oblaka i Balade iz predgraa Plan ploe Dobria Cesari (1902.-1980.) Povratak - misaona lirska pjesma - temeljni motiv: motiv povratka, krunog kretanja vremena - usporedba:
Nemesios u Fenikiji (400.g.) - beskonano ponavljanje ljudi, djela, prostora Petrarca (14. st.) - susret s voljenom osobom u novoj dimenziji postojanja Ujevi, Vjeni prsten (20. st.)) - vjeni povratak i kruni tijek vremena

- ljudski usud: neprepoznavanje voljene osobe u novoj dimenziji postojanja Pjesma mrtvog pjesnika - misaona lirska pjesma - doslovno znaenje: pjesnikova elja da ga itatelj probudi - alegorijsko znaenje: pristup pjesnitvu vanost itanja otvorena srca kako bi se mogle osjetiti pieve misli i osjeaji Voka poslije kie - misaona lirska pjesma

- doslovno znaenje: ljepota voke poslije kie - alegorijsko znaenje: kratkotrajnost ljepote Slap - misaona lirska pjesma - doslovno znaenje: razmiljanje o ulozi kapi za slap - alegorijsko znaenje: vanost ljudskog ivota za ivot u cijelosti Vagonai - socijalna lirska pjesma - obiljeenost siromanih u drutvu u kojem ive Oblak - misaona lirska pjesma - doslovno znaenje: pojava i nestajanje oblaka - alegorijsko znaenje: oblak kao simbol tragine izdvojenosti i stvaralake usamljenosti, ljudi ne mare za ljepotu, zaokupljeni su materijalnim Balada iz predgraa - socijalna lirska pjesma - kruni tijek vremena: usamljenost siromanih, vertikala: dubina (zemaljsko, nepravedno, tuno) i visina (nebesko, pravedno, svijetlo, lijepo) Radni listii Dobria Cesari (1902.-1980.) a. 1. Izbaci uljeza. a) Balada iz predgraa b) Slap c) Voka poslije kie d) Mati ovjekova e) Povratak 2. Koju je od navedenih zbirki pjesama napisao Dobria Cesari. a) Spasena svjetla b) Ojaeno zvono c) Mladii d) Glasnice u oluji e) Crna maslina 3. Uz citirane stihove napii kojoj pjesmi pripadaju. Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna.

Krhko je znanje!)

_______________________________

A prolaze kao i dosada ljudi, I maj ve mirie A njega nema, i nema, i nema, I nema ga vie _________________________________ Ko oko svjetla leptirice none Oko ivota tualjke mi krue. _______________________ 4. Na kojeg se pjesnika moe primijeniti tvrdnja: Za njegovu poeziju vrijedi Schopenhauerova misao da se treba sluiti obinim rijeima kako bi se rekle neobine stvari. a) Dobriu Cesaria b) Slobodana Novaka c) Juru Katelana d) Slavka Mihalia 5. Dopuni reenice tako da ine naslove Cesarievih pjesama. Voka ________ kie; Balada __ ___________ ; ________ mrtvog _________

b. 6. Usporedi pjesmu Poludjela ptica s pjesmom Oblak. a) s obzirom na doslovno znaenje obiju pjesama b) s obzirom na alegorijsko znaenja obiju pjesama c) s obzirom na izraz d) s obzirom na poetsku poruku pjesama Poludjela ptica Kakvi to glasi uju se u mraku, Nad nonim poljem, visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, nita, sitnica: Jedna u letu poludjela ptica. Nadlijee sebe i oblake trome, S vjetrom se igra i pjeva o tome. Svu svoju vjeru u krilima nosei, Kuda to leti, to bi htjela dsi? Nije li vrijeme da gnijezdo vije? Kad bude hladno da se u njem grije. Ko li te posla pjevati u tminu? Sleti u niu, u bolju sudbnu. ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________

Ne mari za to poludjela ptica. Pjeva o vjetru to je svu golica. A kad je umor jednom bude srvo, Nee za odmor na nijedno drvo.

___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________ ___________________________________

7. Prokomentiraj ciklinost u pjesmi Povratak i u Baladi iz predgraa. _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ c. 9. Napii podsjetnik za dravnu maturu Stvaralaka biografija Dobrie Cesaria i interpretacija njegovih pjesama.

Hermann Hesse (1877.-1962.), Stepski vuk Polazina interpretacija u udbeniku esejistiki karakter dijela romana nazvan Traktat o stepskom vuku podvojenost ovjeka: nagon/razum - pojednostavljeno tumaenje jer se ljudska jedinka sastoji od tisuu suprotnih polova ----------- Hary i Hermina kao izdvojeni pojedinci ne zadovoljava ih prosjean ivot, udobnost protest graanskog ivota, tee neem viem - Hary postaje - Hermina postaje kurtizana introvertirani koja uiva u tjelesnim nasladama i na povrini ivota intelektualac koji u potpunosti ivi u sferama duha prodor u dubinu ivota ______________ - zajedniko im je nezadovoljstvo postojeim i tenja k vjenosti (To je carstvo onkraj vremena i privida, onamo mi pripadamo,

ondje nam je domovina, ondje stremi nae srce) ------------------- slojevitost ljudskoga ja (vanost svjesnog i podsvjesnog) ivot kao igra (sastavljanje figurica ljudskoga ja) suoavanje sa sobom i s podsvijeu omoguuje sagledavanje vlastitoga ivota iz nove perspektive Interpretacija ulomka Prvi ulomak Na samom poetku udbenike jedinice je ulomak iz Stepskoga vuka u kojem se iznosi Harryjev doivljaj ljepote na jednom koncertu (umjetnost kao put u Onkraj, put u vjenost, u taj su-svijet, u carstvo istine). Nakon prvoga ulomka uenicima se ukazuje kako dio romana nazvan Traktat o stepskom vuku ima esejistiki karakter i govori o podvojenosti ovjeka na razum i nagon, to je samo pojednostavljeno tumaenje jer se ljudska jedinka sastoji od tisuu suprotnih polova. ---------Harry Haller je u krivu kad misli da je podvojen samo izmeu vuka i ovjeka jer je ovjek slojevit (na jednom drugom mjestu u djelu Hesse kae da je ovjek lukovica sastavljena od niza ljusaka) i miljenje da su samo dva pola u naoj unutranjosti je suvie pojednostavljeno. Znaajke njegove vuje strane su: divlje, nagonsko, nekontrolirano, a znaajke njegove ljudske strane su: njenost, sklonost umjetnosti, glazbi i tenja za uzvienim. ovjek najee sebe definira preko vrlo jednostavnih i banalnih formula, a isto tako gleda i svijet. Uenici trebaju iznijeti svoje miljenje o ovjeku: bitno je da uvide da im Hesse nudi jedan dublji pogled na svijet i ovjeka, pokuava im proiriti perspektivu, a oni se s time mogu, ali i ne moraju sloiti. Intertekstualnost s Goetheovim Faustom je bitna jer se Goethe kao lik javlja i u djelu: i Harry tei za apsolutnim znanjem i ono ovjeka moe dovesti u carstvo istine u vjenost. Vjenost je mogue dotaknuti za ivota, a ne samo nakon smrti. Drugi ulomak U drugom ulomku ukazuje se kako su Harry i Hermina izdvojeni pojedinci, ne zadovoljava ih prosjean ivot, udobnost graanskoga ivota, oni tee neem viem. Njihov protest ih ili udaljuje od svjetovnog, graanskog (Harry) ili kompromitira s graanskim shvaanjem morala (Hermina), njima je zajedniko nezadovoljstvo postojeim i stremljenje ka vjenosti. ------------I Harry i Hermina moraju propasti u svijetu u kojem ive jer imaju jednu dimenziju previe, jer se ne zadovoljavaju graanskom jednolinou, tee viem. Povlaei paralelu s Mozartom i njegovim vremenom, Hermina ukazuje da su uvijek na vlasti osrednji, a posebni su negdje na rubu, ali posebni, izdvojeni, mogu doivjeti vjenost carstvo istine. Slava je izmiljen pojam, vana je vjenost vjenost u smislu ljepote, istine, istinskoga svijeta.

Trei ulomak Nakon treeg ulomka uenicima se ukazuje na slojevitost ljudskoga ja, na vanost i svjesnog i podsvjesnog, na ivot kao na igru (sastavljanje figurica ljudskoga ja); suoavanje sa sobom i sa podsvijeu omoguuje sagledavanje vlastitoga ivota iz jedne nove perspektive. ------------ivotno umijee je oblikovanje i oivljavanje igre vlastitoga ivota, ovjek sam vue figurice svoga ivota, on je majstor, on je igra, on je subjekt, a ne objekt. Vana je samospoznaja da bi pojedinac mogao upravljati sobom i poigravati se ivotom. Samospoznaja nas vodi u poziciju subjekta, a ne pasivnoga promatraa, a ne u poziciju objekta. U radnoj se biljenici donose neki citati iz djela koji ili upotpunjavaju ono to je reeno u ulomcima ili navode uenike na razmiljanje o ivotu i na izricanje vlastitih sudova. Citat koji se moe iskoristiti u nastavi Naziv stepski vuk metafora je a duevna protuslovlja u analitikom portretu intelektualca koji je svjestan toga da je nemoan prevladati jaz izmeu svoje tenje za neovisnou i zbiljske ovisnosti o drutvu. Djelo ne prua odgovore, ve postavlja muna pitanja, sugerirajui jedino simboline putokaze, napose u traenju individualnih duhovnih uporita, kakva se mogu nai u velikih umjetnikih djela. Viktor mega Zanimljivosti Pseudonim Hermana Hessea je Emil Sinclair. Hesse je zapoeo studij teologije, ali ubrzo ga je napustio.

Nastavna jedinica: Hermann Hesse, Stepski vuk Broj nastavnih sati: jedan Nastavne metode: itanja, pisanja, dijaloga, usporeivanja, izlaganja Nastavna sredstva i pomagala: udbenik, zvuna itanka, radni listi Zadae obrazovne: H. Hesse u kontekstu avangarde; naslov romana; pitanja koja postavlja Harry Haller funkcionalne: razviti sposobnost izraavanja, zakljuivanja, interpretiranja odgojne: poticati ljubav prema itanju Tijek nastavnoga sata Motivacija itanje uvodnog citata, komentari uenika Razrada - uenici su samostalno kod kue itali ulomke iz djela -1 dojmovi o proitanom -2 usporedba Faust Harry (komentar iz udbenika:Goetheov Faust simbol je neugasive udnje za apsolutnim znanjem, za takvim znanjem kakvo jedino moe ovjeku donijeti smirenje i zadovoljstvo koje bi zaustavilo prolaznost u trenutku vjenosti, ali on je ujedno

i simbol ljudske prirode koja i samu vjenost stavlja na kocku zbog odluke da samu sebe ostvari do kraja, da ostvari svoje ljudske mogunosti. -3 osnovni problemi naznaeni u ulomcima: odnos ovjeka prema ivotu, prema vjenosti, ljudsko nezadovoljstvo i traganje za viim smislom, svijest o slojevitosti ljudske linosti, tenja za istinom, tenja za znanjem, odnos: banalno uzvieno, ljudski doivljaj sree
-4

uenici i njihovo tumaenje igre aha Nitko igra aha / poduka o izgradnji osobnosti - ahovske figure: dijelovi ljudske osobnosti - relativan odnos ludosti normalnosti genija - poduka pojedinca kako da sastavi svoje ja (problemsko pitanje: Kako vi Objanjavate izraz raspadanja ljudskog ja? Kako se pojedinac nakon takvog raspadanja opet moe sloiti? - ivot kao igra Zakljuak - uenici rjeavaju prvi dio radnog listia (o Hesseu i njegovom djelu) - ukoliko ostane vremena, uenici rjeavaju drugi dio radnog listia, citati, komentari, ako nema dovoljno vremena, drugi dio listia rjeavaju za D.Z. Plan ploe Hermann Hesse (1877.-1962.) Stepski vuk - roman - naslov: stepski vuk intelektualac razapet izmeu elje za mirom i posveenou znanosti i viim ciljevima te poriva da ostvari svoju ljudsku prirodu u ljudskom drutvu - fabula u drugom planu - esejistiki dijelovi - glavni likovi: Harry Haller, Hermina, Pablo - problemi: odnos ovjeka prema ivotu, prema vjenosti, ljudsko nezadovoljstvo i traganje za viim smislom, svijest o slojevitosti ljudske linosti, tenja za istinom, tenja za znanjem, odnos: banalno uzvieno, ljudski doivljaj sree - Hesse je dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1946. godine

Radni listii Hermann Hesse (1877.-1962.) a. 1. Koji od likova ne pripada romanu Stepski vuk. a) Harry b) Hermina c) Marija d) Pablo e) Ugo 2. Izbaci uljeza. a) Demian b) Siddhartha c) Narcis i Zlatousti d) elava pjevaica 3. Koje je godine Hermann Hesse dobio Nobelovu nagradu za knjievnost? a) 1926. b) 1936. c) 1946. d) 1956.

4. Zaokrui tvrdnju koja se odnosi na roman Stepski vuk. a) glavni junak djela je ivotinja vuk b) radnja romana odvija se u vrijeme II. svjetskog rata c) u romanu ima nekoliko pripovjedaa d) glavni junak na kraju pogiba 5. Traktat o Stepskom vuku je: a) esej koji je Hessea potaknuo na pisanje romana b) esej koji je sastavni dio romana c) esej koji je Hesse napisao nakon velikog uspjeha svog romana d) esej koji govori o biolokim znaajkama stepskoga vuka i Hesse ga spominje samo u prologu svoga romana b. 6. Donosimo citate u kojima se ukazuje na znaajke Stepskoga vuka (Harryja Hallera). Prokomentiraj u kojem se smislu navedene znaajke potvruju/ne potvruju u ulomcima iz udbenika. (1) Ono to se, naprotiv, meni dogaa u mojim rijetkim trenucima radosti, ono to je meni slast, doivljaj, ekstaza i ushienje, to svijet poznaje, trai i voli jedino u pjesnitvu, u ivotu to dri poremeenim. I doista, ako svijet ima pravo, ako ta glazba u kavanama, te masovne zabave, ako ti na ameriki nain s tako malim zadovoljni ljudi imaju pravo, onda sam ja u krivu, onda sam ja poremeen, onda sam doista stepski vuk, kako sebe esto nazvah, ta ivotinja koja je zalutala u njoj stran i nerazumljiv svijet, koja vie ne pronalazi svoj zaviaj, ni zrak ni hranu.
Prevela Vera iin-ain

(2) Bilo je pak i takvih, koji su u njemu voljeli upravo vuka, upravo ono slobodno, divlje, neukrotivo, opasno i jako, a za njih je opet bilo iznimno razoaravajue i muno, kad je iznenada divlji, ljuti vuk bio jo i ovjek, kad je u sebi jo nosio enju za dobrotom i njenou, htio sluati i Mozarta, itati stihove i gajiti ovjeanske ideale.
Prevela Vera iin-ain

(3) Ima prilino mnogo ljudi sline vrsti kao Harry, navlastito mnogi umjetnici pripadaju toj vrsti. Ti svi ljudi imaju dvije due, dva bia u sebi, u njih je boansko i avolsko, majinska i oinska krv, sposobnost za sreu i sposobnost za patnju isto tako neprijateljski i smueno pribivaju naporedo jedni s drugima i jedni u drugima, kao to su vuk i ovjek bili u Harryju. A ti ljudi, kojih je ivot vrlo nemiran, povremeno u svojim rijetkim sretnim trenucima doive neto tako jako i neizrecivo lijepo, pjena trenutne sree ponekad vrcne tako visoko i tako zasljepljujue preko mora nevolje da taj kratki bljesak sree zraei dotie i oara druge. Tako nastaju, kao dragocjena ishlapljiva pjena sree nad morem nevolje, sva ona umjetnika djela, u kojima se pojedini trpei ovjek na as uzdigne tako visoko nad vlastiti usud, da njegova srea poput zvijezde zrai i svima onima koji vide, kako im se ukazuje neto vjeno i nalik njihovu vlastitu snu o srei.
Prevela Vera iin-ain

____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________

____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ 7. Zaokrui misao koja ti se najvie svia i navedi zato. a) Svaka ljudska vrsta ima svoja obiljeja, svoje signature, svaka svoje vrline i poroke, svaka svoj smrtni grijeh. b) Jedan put vodi do sveca, do muenika duha, do samopredaje Bogu. Drugi put vodi do razvratnika, do muenika nagona, do samopredaje rasulu. Izmeu to dvoje, u tempiranoj sredini, pokuava ivjeti graanin. c) Ta ovjek nije vrsta i trajna tvorevina (to je unato suprotnim slutnjama njezinih mudraca bio ideal antike), tovie, on je pokuaj i prijelaz, nije nita drugo doli uzak, opasan most izmeu prirode i duha. Prema duhu, prema bogu tjera ga najdublje unutarnje odreenje prema prirodi, natrag Majci, vue ga najusrdnija enja: izmeu te dvije sile, bojaljivo treperei, koleba se njegov ivot. _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ _______________________________________________________________________ ___ Tin Ujevi (1891.-1955.) Nae vile Polazina interpretacija u udbeniku - doivljaj tradicije - oivljavanje starih pjesnika (Dore Dri, iko Meneti, Ivan Gunduli, Dinko Ranjina, Dinko Zlatari), moralnih heroina (Judita, Dubravka), pjesnikinja (Cvijeta Zuzori, Katarina Zrinska), povijesnih osoba (Jelena, kraljica Helena), knjievnih likova (Neda, Sokolica, Sunanica) - tradicija kao san o izabranom i sretnom otoku - tradicija kao inspiracija (Muza) hrvatske tlapnje i tuge Interpretacija pjesme u cijelosti Pjesma je objavljena u asopisu Stekli i jedna je od Ujevievih ranih pjesama. U njoj se Ujevi poziva na hrvatsku kulturnu tradiciju, evocirajui povijesne osobe, knjievne likove, knjievnike i moralne heroine, a sve radi naglaavanja odnosa prema tradiciji: izoliran i sretan otok, ali i trajna inspiracija za stvaranje fikcije (tlapnje) u tuzi (kao osnovnom inspiracijskom osjeaju u okviru kojeg nastaju pjesme). Da bi se uenicima pojasnio posljednji stih, bilo bi dobro na nastavnom listiu dati citat iz njegove pjesme (1925. g.)

Desetogodinjica vlanoga humka Ti Nemogua, Nepostojea T l a p nj o, vjeita obmano svih vremena od Kartage do Zipanga Zipang jedan od naziva za Japan nada mnom (geografski protegnutim leom) prua milostive balzam-ruke, kao Majin Veo, Majin Veo koprena Budine majke Maje, besmrtna Duo Sanjarija Stoljea, u indijskoj poeziji simbol iluzije, Salammb, Amaterasu. opsjene kojim se ljudi ogru da bi
bili sretni Salammb kartaanska princeza i vrhovna sveenica u romanu iz ivota iz stare Kartage francuskoga pisca Gustava Flauberta; Amaterasu japanska boginja Sunca

(knjievno stvaralatvo kao tlapnja koja prua utoite, koja je besmrtna, a ivot je ionako ne-ivot bez Sanjarije Stoljea, u tom kontekstu cijela je knjievna tradicija utoite, ali i poticaj za novo stvaranje, odnosno (kao to je naznaeno u pjesmi Oprotaj za knjievni dijalog ravnopravnih sugovornika). U posljednjim stihovima pjesme Nae vile Ujevi govori: i blaen tko ih jednom sretne vjerujui u arna obeanja duge, tko ih nae, Muze nae tlapnje i tuge! Dakle, blaeni su pisci i pjesnici kojima su one inspiracija i koji ih susree u svojemu duhu te mu slue kao polazite za knjievno stvaranje. Oprotaj Polazina interpretacija u udbeniku - suodnos Marulieva (pod) teksta i Ujevieva teksta (pjesme Oprotaj) - tematska razina: opozicija lirsko-Mi - Maruli avangardni utemeljitelj hrvatske pisci knjievnosti tovatelji heretici - negiraju Marulia tradiciju (i Marulia) - strukturna razina: citatna mistifikacija Marulieve akavtine (avangardni pisci e krenuti od tradicije, ali e kreirati neto novo) ______________________ Ujevi je na objema razinama poao od Marulia da bi na toj intertekstualnoj podlozi jae naglasio svoje vrijeme i kulturu te odnos svoga vremena (i knjievnog narataja) prema tradiciji Interpretacija pjesme u cijelosti U udbeniku se navodi da je na tematskoj razini Ujevi uspostavio suodnos izmeu lirskoga mi i Marulia kako bi ukazao na odnos avangardnih umjetnika prema zaetniku

hrvatske knjievnosti (dakle, poinje se od tzv. nulte toke hrvatske kulture). Radi se o potovanju spram tradicije, ali i negiranju iste te tradicije to Ujevi potvruje i na planu strukture, odnosno na planu izraza koristei citatnu mistifikaciju. Prvo pitanje navodi uenike na zakljuak da je mlada plavca skupina pjesnika, ali moe ih i navesti da se radi o mladosti openito. O tradiciji govori i izbor centralne metafore: mlada plavca kao metaforike oznake hrvatske knjievne tradicije koja postaje oznakom avangardnih umjetnika, odnosno mladosti openito. Posljednja tercina znai i oprotaj s tradicijom i spremnost da se s tom tradicijom stupi u kreativan dijalog. Inaica na starohrvatskom pisana je dvanaestercom, a inaica na standardnom jeziku slobodnim stihom. O Ujevievoj pjesmi Oprotaj govori Dubravka Orai Toli u svom djelu Teorija citatnosti. Autorica govori o tipu citatnosti u Ujevievoj pjesmi Oprotaj naglaavajui kako se ne radi o preuzimanju Marulieve akavtine i Marulieva stila, nego se radi o citatnoj mistifikaciji (odnos teksta prema podtekstu je iskrivljen, netoan ili na bilo koji nain laan). Autorica nudi i odgovor zato je to tako: naime, iz strukture iitavamo ono to nam autor govori i na razini sadraja: odnos avangardnih umjetnika prema tradiciji je odnos prema ravnopravnom partneru, odnosno s tradicijom se stupa u otvoreni i ravnopravni dijalog (upravo to ini Ujevi u svojoj pjesmi Oprotaj). Autorica takoer navodi i primjer Janka Polia Kamova koji je bio avangardni pisac, ali ga njegovo vrijeme nije razumjelo, niti je cijenilo njegova ostvarenja, a on je inio ba ono za to Ujevi kae da je jedini nain: potovanje spram tradicije, ali i elja da se krene za vlastitom kreativnou i za vlastitim stvaralakim imperativima (u tom se smislu s tradicijom treba pozdraviti). U udbeniku se objanjava pojam citatne mistifikacije pojedinani citati ili citatni tekstovi u kojima se upuuje na stvarni podtekst (u ovom sluaju na Marulievu Juditu), ali je odnos vlastitoga teksta (u ovom sluaju Ujevieve pjesme Oprotaj) prema njemu iskrivljen, netoan ili na bilo koji nain laan. To se dogodilo u prvoj inaici Oprotaja: jezinim, pravopisnim i stilskim signalima Ujevi upuuje na Marulievu Juditu, ali svjesno citira krivo pie vlastitom inaicom starohrvatskoga jezika i pravopisa, ime odstupa od Marulieva teksta, iako se u strunim krugovima dugo smatralo kako je Ujevi uspjeno imitirao drevni Maruliev jezik. Svakidanja jadikovka Polazina interpretacija u udbeniku lirski subjekt nema, a trai: odgovore, ljubav, toplinu, snagu mladost = starmladost (Baudelaire: mlad pa ipak vrlo star)

ima: slabost, nemir, oaj, beznae, bol, muku, usamljenost

Interpretacija pjesme u cijelosti V. Pavleti (Ujevi u raju svoga pakla) ukazuje na injenicu da lirski subjekt istupa u ime cijele generacije, u ime sve mladosti koja je postala starmladost. To je mladost koja nema snage, koja je dovela u pitanje osnovno vjersko, biblijsko uporite, koja se identificirala s mukom samoga Krista. Otuda vrlo upeatljive biblijske sintagme (dolina suza, motiv sina, dra u srcu) koje pjesmi daju dodatnu snagu, uvjerljivost i univerzalnost. Pravo da u pjesmi prepoznajemo glas kolektiva daje nam injenica da pjesnik pie rije Sin velikim slovom (dakle radi se o itavim generacijama naputenih i prevarenih sinova, isto to moe biti i asocijacija na Isusa Krista s kojim se itava generacija ljudskih sinova identificira). Pjesnik je taj koji osjea sve u sebi, duan je kriknuti pa makar bio samo krijes na brdima, dakle, vidljiv je, iako se nita ne mijenja. Cijeloj su generaciji potrebni odgovori, ljubav, mona rije, toplina, bez toga bolji je izlaz sveta smrt. Meutim, ponavljanjem poetnih stihova krug se zatvara, jadikovka je vjena (sve dotle dok se neto ne promijeni, bilo u strukturi razmiljanja, bilo u vanjskim okolnostima koje utjeu na to isto razmiljanje). Od uenika se trai povezivanje Ujevieve pjesme s Pavletievim citatom: U Ispitu savjesti zabiljeeno je stanje due iz kojeg je vjerojatno proizila inspiracija za Svakidanju jadikovku, a koje je posljedica spoznaje da e pitanja ostati bez odgovora, a usto i bez energije koja bi ih poetski naivno ponovno postavljala. Jer je umrla, umrla ona mladost sa tenjama prema beskonanosti, prema ljepoti, prema ljubavi! Jer je umrlo u nama sve ono to je htjelo da na zemlji ostvari svoj san i da se priblii apsolutnomu. U Svakidanjoj jadikovci postoje pitanja i energija koja ih uvijek nanovo postavlja, iako se nita ne mijenja, iako je jadikovka vjena. Nema mladosti koja tei apsolutu, ona je umrla, ali u svojim dubinama neki pojedinci tu tenju osjeaju i istupaju u ime cijele generacije pa makar bili krijes na brdima. Boanska eno, gospo nepoznata Polazina interpretacija u udbeniku - gospa nepoznata stvarna ena uzdignuta do razine boanske, idealne - ena kao simbol stvaralakog misterija
- omoguuje ulazak u potpuno novi svijet, svijet mate - pitanje o identitetu ene postaje pitanje o izvoru pjesnikoga nadahnua

Interpretacija pjesme u cijelosti U udbeniku naznaujemo da sintagmu gospo nepoznata moemo tumaiti kao stvarnu enu uzdignutu na razinu ideala te kao simbol stvaralakog misterija. Ukoliko se radi o idealnoj eni, ona je nepoznata i pjesnik tei da mu se otkrije jer ona mu moe otvoriti neka sasvim nepoznata vrata. Meutim, dobar je klju za pjesmu onaj koji je istaknuo Marinkovi (Zato nema ene koju je pjesnik volio, i nita nije praznije nego ispitivati ko ti je dao ovo ili ono nadahnue ena je simbol stvaralakog misterija. Republika,

br. 11., Zagreb, 2004.) jer vrata koje mu ono otvara su blistava vrata duhovnosti u kojoj ovjek mata i u kojem je sve spojivo, ali pjesnik bi rado saznao i izvorite pjesnike inspiracije i stvaralakog nadahnua. Visoki jablani Polazina interpretacija u udbeniku - suprotnost: oni --------visoki jablani ire obzore svijeta snani posjeduju snagu vjere imaju polet orlova voe za slobodu prava ________ u visinama, dru ________ izuzetni, izdvojeni pojedinci

mi

________ u dolinama, u tiini

Interpretacija pjesme u cijelosti U pjesmi je iskazana suprotnost izmeu Njih (izdvojenih pojedinaca, posebnih i velikih u prenesenom smislu). Radi se o ljudima koji ire obzore svijeta, koji su snani, posjeduju snagu vjere i imaju polet orlova. To su voe za slobodu prava, ali i sami su razapeti izmeu pozitivnih emocija koje ire u odnosu spram drugih, ali i patnje i siromatva koja ih je u te visine dovela. Oni pate i zbog toga to ne mogu ostale uzdignuti do svojih visina, oni su neshvaeni i neprihvaeni od tzv. mrane rulje. Pavleti takve ljude naziva etiki istim ljudima (oni ive u visinama svoga duha, iznad njih su samo zvijezde), oni su se uzdignuli iznad zemlje prema visinama, uspravni su i gordi. U dijelu udbenika Oblikuj uenici se prisjeaju Matoeve pjesme Jesenje vee i motiva gordog jablana koji usprkos sveopem umiranju govori o ivotu. Ujeviev jablan predvodi ostale, ali pati zbog svoje usamljenosti i nemogunosti da ostali dosegnu njegovu visinu. Pobratimstvo lica u svemiru Polazina interpretacija u udbeniku - zaokupljenost opim bratimljenjem ljudi na zemlji lirsko ja = lirsko ti = lirsko mi/ovjeanstvo kao jedinstveni fenomen - smisao ivota je u zajednitvu, ivot nije omeen zemaljskim okvirima, ivot je svemirska pojava Interpretacija pjesme u cijelosti Ve sam naslov govori o pjesnikovoj zaokupljenosti bratimljenjem svih ljudi na Zemlji, on se obraa itatelju iznosei osnovnu ideju o istosti: lirskoga ja s lirskim ti i s lirskim mi, odnosno s ovjeanstvom u cijelosti. Pjesnik istie da ljudi dijele i snove, i misli, i radosti, i lutanja, i snagu, i grijeh, takoer postavlja pitanja o smislu ljudskoga postojanja:

Stojimo ovjek protiv ovjeka, u znanju da svi smo bolji, meusobni, svi skupa tmua, a naa krv, i poraz svih, u klanju, opet je samo jedna historija dua. I odgovor je da ivot nije ogranien zemaljskim okvirima, nego je svemirska pojava i tek kao takav ima smisao (inae bi bio efemeran isto tako kao to je efemeran ivot pojedinca). Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti, u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu to jezdi, pa kad u ipak biti tamo u mojoj biti? Upravo se na te znaajke ukazuje uenicima u interpretaciji, a oni mogu izraziti svoje miljenje o navedenoj koncepciji ivota komentirajui miljenje Veselka Tenere. U radnom listiu ne donosimo zadatke koji se odnose na svaku pjesmu posebno (jer bi ih bilo previe) nego smo ih pokuali objediniti preko: uenikovog doivljaja Tinove poezije, motiva samoe u njegovim pjesmama, provjere kako je shvatio/shvatila pojam citatne mistifikacije te zadatka u kojem se trai da iznesu teme i motive proitanih pjesama kao i oblik, odnosno stih kojim su pisane (kao zakljuak moemo dati citat Vlatka Pavletia o tome kako je Ujevi, sudei po formi njegovih pjesama, ipak tradicionalan pjesnik (dok se u tematskome smislu to ne bi moglo rei). Ujevi je majstor zatvorene forme i vehementan razbija kalupa, premda ni u fazi slobodnih stihova nije zanemarivao glazbene vrednote stihova, makar oni bili govorni.