c:L \}SU S&.

\
Humoristicki roman
Euerg1'iN
Znar:je


EvergriN
6
Ureduje OVIC
ZLATKO CRNK
Likovno
ALFRED
Jerome . Jerome
-
TRICOVJEKA
-
U CAMCU
. psu da se i ne

govor1
S engleskog preveo
NIKOLA KRSIC
DRUGO IZDANJE
ZNANJE 1986
Naslov izvornika
Jerome . Jerome
THREE MEN IN
say nothing of the Dog
Collins, London and Glasgow
1957
1
1'
1
I
Tri Georgeove i Harrisove
lje - Zrtva sto sedam teskih bolesti - Koris-
recepti- bolesti jetre kod djece
- Slaiemo se da smo i da
odmor -
moru? - George predlaie rijeku
- stavlja zamjerke - Prvo-
prijedlog veCinom od tri
prema jedalJ.
Bili smo cetvorica - George, William Samuel
Harris, osobno i Montmorency. Sjedili smo u
mojoj pusili i razgovarali tome kako smo
zaista u stanju - hocu da kazem,
nom s medicinskog stanovista, naravno.
Svi smo iscrpljeni i bezvoljni, i to nam
vec islo na zivce. Harris rekao kako ga hvataju
ponekad cudni napadi vrtoglavice i da tada jed-
nostavno ne zna sta se dogada oko njega; zatim
George rekao kako i njega hvataju napadi vrtog-
lavice i da ni tada ne zna sta se dogada oko
Sto se tice, nesto u redu s
mojom jetrom. sam da nije u s
mojom jetrom jer sam proCitao neki
prospekt novim za jetru,
kome opisani simptomi ko-
jima covjek moze da jetra nije
sam ih osjecao sve.
5
Cudna stvar, nikad u stanju proCitati
nijedan tekst iz da ne zaklju-
kako upravo od bolesti kojoj se go-
vori u napisu, i to u njenoj najzescoj formi. Dija-
gnoza uvijek nekako odgovara tocno sto

se kako jednog dana otisao u Bri-
tanski da kako se lijeci neko be-
zazleno ali neugodno oboljenje koje okrznu-
lo - Cini se da to peludna groznica. Uzeo
knjigu i proCitao ono radi cega dosao,
onda ne okre-
tati listove i Citati Ne
se vise na koju bolest prvo naletio -
to, koliko neka strasna, boles-
tina - ali prije nego sto stigao do polovice
spiska >>prvih shvatio da
upravo od te bolesti.
Sjedio neko potpuno ukocen od
uzasa, onda iz cistog ponovo
okretati stranice knjige. Naisao na tifus ...
proCitao . . . i ustanovio da od
tifttsa, da stvari od tifusa vec
da toga uopce svjestan.
se pitati od cega jos Naisao na vido-
vicu i, naravno, kao sto i ocekivao, zakljuCio
da i od toga. slucaj
odlucio da ispi-
stvar. Krenuo
prvo, proCitao sve artritisu i saznao da
vec obolio i da akutni stadij oboriti u po-
stelju za nekih cetrnaest dana. S
ustanovio da od varijante Brighto-
ve bolesti i da cu, sto se toga tice, pozivjeti jos
koju godinu. S se, sude-
Ci, rodio, ali zato bolovao od kolere s vrlo oz-
Savjesno se problo
kroz cijelu abecedu i ustanovio da jedino od cega
ne jest voda u koljenu.
U pocetku to nekako krivo; cak
uvredljivo, Cinilo se. Zasto vodu u ko-
ljenu? Kakva sad to Nakon
6
t
1
1
1
izvjesnog vremena, meni prevlada-
la manje osjecanja. Patim od svih bolesti
sto ih poznaje medicina, razmisljao sam,
toliko tolerantan da se odreknem vode ko-
Vec imam, zglobo-
va iako tome nisam imao
pojma, od ocigledno jos od dje-
tinjstva. Iza abecednom vise nije
bolesti, sam da ne vise
ni od cega.
Ostao sam sjediti, zamisljen. Razmisljao sam
tome koliko moj zanimljiv s medicinskog
stanovista, kakvo predstavljam za
Kad mene imali, vise
ne morali stazirati u bolnicama. sam pred-
stavljam Bilo dovoljno da
i me sa svih strana, zatim da i
diplome.
Konacno sam se pitati koliko mi zivo-
ta jos ostalo. sam da sam sebe pregle-
dam. Opipao sam U prvom mi se
da nemam Onda kao da
odjednom sam sat i broji-
ti. Izbrojio sam sto cetrdeset sedam
sam opipati kako mi srce
Nisam ga mogao osjetiti. Prestalo
snije sam nekako dosao do da ci-
jelo vrijeme na svom i normalno ali
to ne mogu sa tvrditi. sam se
grudima, od onog dijela koji nazivam
strukom do glave, zatim malo sa strane i, ko-
liko sam mogao, ledima. Nisam, mo-
gao osjetiti ni nista. sam pogledati
jezik. Isplazio sam ga koliko se dalo i zatvorio jed-
no oko, nastojeCi da ga pregledam drugim. Vidio
sam samo vrh i jedino sto sam iz toga
jos cvrsce da od sarlaha.
Usao sam zdrav i sretan,
se kao rusevina od covjeka.
Otisao sam svom On moj stari paj-
das i mi opipa pogleda jezik i prica sa
mnom sve besplatno, kad
7
sebl da bolestan. se,
ako k Doktoru od
svega najvise potrebna praksa- rekao sebl.
Sad Na steCi vise prakse
nego na oblcnih, svakodnevnih
pacijenata od kojih svaki od jedne ili
dvije bolesti. - Tako otisao ravno k
- Sta ti fali, pricaj - rekao
- dragi - rekao - ti
sto fali. Zivot
kratak i se dogoditi da prije
nego sto Zato ti reci sta ne
fali. Zasto
ne ti znao reci, ali cinjenica da
Sve ostale bolesti, imam.
ispricao kako to otkrio.
Rekao da se do pasa, pogledao
odozgo nanize, za zglob na
onda kad to
nje ocekivao - sto reCi,
gesta - i nakon toga jos i gla-
Kad to obavio, sjeo i napisao recept, sa-
vio papir i pruzio ga, ga
dzep i otisao.
ni pogledao recept. Otisao
i pruzio ga apotekaru. Apotekar ga
procitao i vratio ga s da takve stvari
ne drzi.
- Jeste li vi apotekar ili niste? -
- Apotekar rekao Da zadruzna
prodavaonica i da oblteljski pansion,
vas na ialost,
apotekar, to nije
8
ProCitao recept. Glasio
112 kg i
1 vrc crnog piva
svakih sest sati.
1 setnja od 10 milja svakog jutra.
1 krevet svaku vecer tocno 11 sati.
ne puni glavu stvarima koje ne
razumijes.
Pridrzavao se tih s
- bar sto se tice; zivot spasen i jos
se
U da se na
prospekt za
izvan svake Glavni od njih
nesklonost
Sto zbog tog prepatio, nitko ziv
ne opisati. Bio pravi od
najranijeg djetinjstva. Bolest dok dje-
cak, nije niti jednog dana ostavljala na Ni-
tko nije znao, tada, da za sve to kriva jetra.
Medicinska znanost na
nego sto danas, i bolesnika oblcno pro-
glasavali
- ti, lijena - govorili - i pri-
hvati se necega od cega ces zivjeti, li? - Ni-
tko, naravno, nije znao da bolestan.
davali ni doblvao
I, koliko to izgledalo te
ske cesto izlijecile - bar Doga-
dalo se da jedna takva bolje na
jetru i vise volje da ne
beCi treba i ono
sto treba, nego citava danas.
Znate vec, cesto tako - jednostavni starinski
lijekovi ponekad djelotvorniji nego svi
danasnji preparati.
Sjedili tako pola sata i opisivali jedan
svoje boljke. Objasnjavao i
kako se kad
Harris pricao kako se
osjeca kad ide krevet; George stojeci
na prostirci ispred vrlo vjesto i
no kako se osjeca
George, naravno, uobrai.ava da bo-
lestan; stvari, znate, nista ne
fali.
U na vrata gospoda
Poppets da pita li za veceru.
no se jedan i rekli kako
9
mozda ipak bulje da prezalogajimo stogod.
Harris dodao da zalogaj cesto pomaze
da savlada bolest. I tako gospoda
Poppets pladanj, mi smo sjeli za stol i
prihvatili se odrezaka i torte od rabarbare.
sam to vrijeme vec vrlo slab jer
se sjecam da me, poslije nekih pola sata ili nesto
vise, jelo vise nije privlaCilo - sto se meni rijetko
dogada - i da nisam ni sir.
Kad to obavljeno, ponovo smo case,
pripalili i nastavili s svom zdrav-
stvenom Od cega smo stvari bolovali,
nitko od nas nije mogao sa reci, ali
jednoglasno smo da ma
se radilo, premorenost.
- Potreban nam odmor- rekao Harris.
- Odmor i promjena - rekao Geor-
ge. - Pretjerano naprezanje izazvalo
svakog od nas. Promjena
sredine i svake potrebe za razmislja-
njem brzo
George ima nekog rodaka koji se knjigama
vodi kao medicine, se, sasvim prirod-
no, stvari ponekad obltelj-
sko-lijecnickim rjecnikom.
sam se s Georgeum i predlozio da po-
trazimo neko zabaceno i ud boga zaboravljeno
mjesto, daleko od gumile, gdje seta-
tihim, stazama, mogli od-
sanjati tjedan dana ... neki napola zaborav-
ljeni koji vile za sebe, izvan do-
sega svjetske vreve, neko starinsko gnijezdo po-
stavljeno visoko na stijenama Vremena, do koga
tek izdaleka i slabasno dopire grmljavina
valova devetnaestog stoljeca.
Harris rekao da nam tamo, njegovom
dosadno. Tocno zna na
kakvo mjesto mislim, rekao gdje svi odlaze
krevet vec osam, gdje Sportske novosti ne mozes
doblti za sve ovog svijeta, za treba
pjesaCiti deset milja.
10
- Ne - rekao Harris. - NiSta moze pruziti
takav odmor i kao plovidba morem.
Zestoko sam se tome mo-
rem prija kad ima bar
dva-tri mjeseca, ali isploviti prava
propast.
tako,
da cete se provesti. Veselo masete momci-
ma obali, zatim pripalite i
se sepuriti kao da ste
Cook, sir Drake i sve
U zalite sto ste poSli. U
cetvrtak i petak zalite sto mrtvi. u
ste da
govede da sjedite i sa
osmijehom odgovarate dobrim
kad vas kako se osjecate. U
setati i
dok s kovcegom
i stojite pored ograde ceka-
da se iskrcate, plovidba vam se svi-
dati.
Sjecam se kako zet, zdravlja radi,
krace brodom. Uzeo po-
od do Liverpoola, s leza-
jem kad stigao Liverpool,
sto mogao misliti kako da

da karta
i da
za mladi-
kome savjetovali da
pode more i radi
- More! - zet veselo kad gur-
ruke. - vam ga dosta
za cijeli zivot, sto se tice
rat cete viSe sjedeci tom da se
prevrcete preko glave.
- moj zet, mislim - vratio se vlakom.
Rekao da sasvim odgovara i

11
takvo jed-
obale. Prije po-
laska prisao i ga zeli 1i placati
svaki obrok se pretpla-
titi za cijelo
preporucio
jer tako proCi za cijeli
stajat ga dvije i pet
Za dorucak iaru.
cak sat i redc.vito se sastoji od cetiri
jela. Vecera sest - predjelo, riba, kotlet,
salata, kolaCi, sir i voce. I laka, ve-
cera, s deset.
prijatelj (koji velika 1zjelica)
cio da za dvije i pol od-
govarati, za
prijed.
kad stigli do Sheer-
Nije kako da
se zadovoljio s i
jagoda sa Poslije
ljao i se da vec
opet da vec go-
zivi sa
Ni jagode sa
cito se da i

u sest dosli i javili da vecera
Vijest izazvala
ali se da iskoristiti il
od dvije i pet sisao re- !'.\',,\'
se za i ostalo sto '
dohvatiti. U docekao ga
i s
i povrca. Prisao
i s ga 11,
- Sta zeljeli,
- da odavdc - glasio jed-
va
Brzo ga odveli do ograde za-
i ga ostavili.
12
1
1
1
1
1
!

Slijedeca 'cetiri ziveci i

(to se pecivo tako zove, pripadalo
i soda-vodi. Vec se,
ohrabrio popio sa
kruhom, pile-
se u i, prateci po-
brod koji polako isplovljavao iz
rekao:
- Eto, odlazi, za dvije
koja pripada
Poslije da sigurno
da ostati jos
Zato se ostro
sebe radi, kako

se, za Georgea. George iz-
javio kako sigurno da
cak ali da savjetovao i da
i brod; da se
obojica razboljeli. Harris to rekao
kako sto se tice, uvijek i os-
talo koji to uspijeva
da bolest. to
iz afektacije. Cesto zelio da doblje
bolest, rekao ali to
Zatim pricao tome kako prelazio
preko tako moru da
morali vezivati za lefajeve, i kako
i dvije zive koje
savladala pricao da
i drugi oficir podlegli morskoj bo-
lesti, ali to i jos drugi. ako
i jos drugi, samo os-
tajao zdrav. .
stvar, nitko pati od morske bo-
lesti - Na mozete vidjeti
zaista zlo; ih brod.
Jos sreo covjeka
koji sto to morska bolest. Kamo svi ti losi
moreplovci od kojih vrvi svaki brod Cim
se ostaje
13
Ako velikoj veCini slicni jednom
koga sam vidio na za
onda do rjesenja te zagonetke nije tesko doCi. Bili
smo negdje ispred Piera
1
, sjecam se,
kad sam ga nasao presamiCenog preko ruba jed-
nog brodskog okna vrlo opasnom Pri-
sao sam da ga spasim.
- se malo - rekao sam, ga
za rame. - Past cete more.
- Oh, boze, volio da sam tamo - je-
dini odgovor sto sam ga mogao od njega,
sam ga morao i ostaviti.
Tri tjedna kasnije sreo sam ga kavani jednog
hotela Pricao svojim i
objasnjavao koliko voli more.
- Rodeni sam pomorac - odgovorio na pita-
nje jednog njeznog mladica koji ga zavidno
sao.- jednom sam se osjecao pomalo ne-
lagodno, priznajem. Bilo to kod Rta Horn. Brod
se slijedeceg razblo stijenje.
- zar vam nije pomalo nedav-
no, kod Piera, tako da ste vec pozeljeli
da padnete s broda? - sam.
- Kod Piera? - odgovorio proma-
zacudeno.
- Da, na za prosli petak
tome tocno tri tjedna.
- Oh, ah ... da! - odgovorio razvedrivsi se. -
Sad se sjecam. Tog popodneva gla-
vobolja. Od kiselih krastavaca, znate. Bili to
najgori kiseli krastavci sto sam ih ikad na
jednom pristojnom Jeste li ih i vi jeli?
Sto se mene tice, otkrio sam preventiv-
protiv morske bolesti. Treba jedno-
stavno balansirati. Treba stati nasred i, dok
se brod i propinje, pokretati tijelo tako da
ostane Kad se pramac broda po-
cne propinjati, treba se naginjati naprijed sve
dok gotovo ne dodirnete nosom kad se
pocne dizati krma, treba se na isti naCin naginjati
1 Na samom uscu Tcmzc.
14
' '
natrag. Sve to, lijepo i krasno ako tra-
je sat ili dva; tesko tako balansirati tjedan dana.
- Da onda - rekao
George.
svjezeg zraka, dovoljno fizicke aktiv-
n.osti i tisine, rekao
pejzafa oko nas (cak i Har-
risove, ako nesto ostalo od njih), naporan rad
popravit apetit i donijeti dobar san.
Harris rekao kako,
George ne trebalo da nista od cega
pospaniji nego jer to
opasno. Rekao kako bas ne shvaca na koji to
nacin George spavati vise nego sada,
jer dan ipak dvadeset cetiri sata, i ljeti
i Kad George zaista spavao onda
i tako bar
ono sto sad trosi na stan i
Harris dodao kako za njega
osobno rijeka kao narucena<<. Sad, pretpo-
da taj izraz valja tako da co-
odgovara kad nesto sto zelio, iz
nekog razloga nije naruCio. Iako i takvi
donijeti iznenadenja, shvatio
da to pozitivan
I za rijeka kao narucena,
i Harris i rekli da Georgeova ideja odlicna.
Rekli to iz koga se nekako dalo
titi kako iznenadeni da se George sjetio ne-
cega tako
Jedini koji nije
nikad nije
stalo do rijeke.
- Vi da to - rekao
- Vi volite ali ne. sto tra-
ziti. Pejzazi ne i ne Ako
nekog stakora, vi necete
ako izvodit cete i na
Ako pitate, za
sve to
Bila tri glasa jedan, i pri-
jedlog prihvacen.
15

Rasprava planovima - Zadovoljstva
kampiranja kada su noCi lijepe- Isto, kad
pada kisa- Postignut kompromis- .
tmorency, prvi dojmovi- Strahovanje da
previse dobar za ovaj svijet, kasnije od-
baceno kao neosnovano - Sjednica od-
godena
smo mape i poceli raspravljati pla-
novima.
Dogovorili smo se da krenemo slijedece
iz Harris i cemo otici i pre-
baciti camac do Chertseyja, George, koji tek po-
slije moze City (George svakog dana
spava nekoj banci od deset do cetiri osim
tom, kad ga i vec i1 dva sata), pri-
druzit nam se tamo.
Hocemo li kampirati ili spavati gostionica-
ma? George i bili smo za kampiranje. Rekli smo
da to romanticnije, da se osjecali
kao divljini, kao vremena.
U srcima hladnih, polako
sjecanje na zlatne zrake mrtvog Ptice
kao o2:aloscena djeca,
i samo bolni krici liske i ostro krijestanje prdava-
ca iznad voda
dok dan izdise svoj posljednji dah.
armija Noci, cete sivih sjena, izvlace se
iz mracnih obala rijeke da ra-
16
stjeraju posljednje straze svjetla, stupajuCi bez
zvuka, nevidljivim nogama, kroz ustalasanu vode-
nu travu i spstavu trstiku. Noc, na svom tam-
nom prijestolju, siri svoja crna krila nad svijetom
koji tone u mrak, tiho vladajuCi iz svog
dvorca obasjanog blijedim zvijezclama.
u tim trenucima uplovljavamo . nasim malim
camcem u neki miran kutak, podizemo sator, pri-
premamo i polako, s
jedemo. Poslije toga i velike
i tiho, kao melodija, poCinje odzvanjati
dok rijeka, Ll trenucima sutnje, zuboreCi
oko camca, prica stare price, odaje davne
tajne i tiho staru koju pje-
va vec toliko i pjevat jos
cama godina, sve dok glas ne promu-
kao i staracki, za mi, koji smo
ucili da volimo promjenljivo lice, koji
smo se tako cesto privijali njena podatna
njedra, nekako mislimo da iako
znali rijecima ispricati koju smu
tuliko
I sjedimo tako, ubalu, dok se mjesec,
koji takoder voli, polako spusta da utisne na
lice bratski poljubac i cvrsto obavije oku nje svoje
ruke. mi promatramo kako tece, stal-
no pjevuseci, stalno sapucuci, u susret svom kra-
moru . . . dok nam glasovi ne u tisini
lule se ugase, dok se mi, i ni cemu
sebni mladi ljudi, osjetimo ispunjeni
mislima, pomalo sjetnim pomalo slatkim, tako
da se u ugasi svaka zelja i potreba za razgo-
vorom . . . dok se ne nasmijemo i, ustajuCi i istre-
sajuCi iz ugasenih lula, pozelimo jedni
gima laku noc i, uspavani pljuskanjem vode i su-
1' stanjem lisca, utonemo u cvrst san pod velikim,
ncpokretnim zvijezdama, sanjajuCi da Zemlja
ponovo mlada- mlada i svjeza kakva prije
nego sto su stoljeca jada i brige izbrazdala njeno
lice, prije nego sto su grijesi i ludosti njene
djece uCinili da ostari njeno, ljubavlju ispunjeno
srce; da kao sto u onim davno mi-
2 - Tri CuYjcka u Camcu 17
kad kao mlada majka, dojila
svojim grudima, prije sto
varljiva civilizacija svojim Iazima odmamila iz
toplog zloba izvjestace-
da se stidimo zivota
sto smo ga vodili s i priprostog ali prostra-
doma u kome se rodilo prije to-
liko tisuca ,
- sto ako kisa? - rekao
Harris.
Harrisa mozete dirnuti. U Harrisu
postoji poeziji, sta
to za Harrisu se
dogada da place zasto. Ako se Har-
risove oci suzama, to mozete sigur-
zato sto jede sirov Iuk ili zato sto prelio kot-
let prevelikom vustersajrskog umaka.
Ako se s Harrisom morskoj
obali i kazete:
- Slusaj! Zar cujes? Jesu li to sto pje-
vaju iz voda, ili to duhovi
mora zaplete-
u morsku travu?
Harris vas uhvatiti ispod ruke i reCi:
- Cuj, stari, sta s tobom; prehladio si
se. Hajde, podi lijepo sa za
tu odmah iza ugla, gdje mozes
kapljicu skotskog viskija kakvog jos
okusio. Odmah ces se osjecati bolje.
Harris uvijek za tu odmah
iza ugla gdje se moze
kada rijec picu. sam da vas
Harris, ako ga u raju (ukoliko se
takvo uopce moze pretpostaviti), docekati ovim
rijecima:
- Bas mi drago sto si stigao, stari. Nasao sam
tu odmah iza ugla, gdje toce za-
ista
Ovog puta, medutim, buduCi da rijec
dosli su u
pravi cas. Kampirati kisi
18
se vecer. Mokri ste do koze,
ima dobar pedalj vode i sve stvari se ovlazile.
Nalazite na obali mjesto koje nije tako
kao ostala koja ste vidjeli, iskrcavate se, izvlaCite
sator i ga podiCi, zajedno s jos jednim
clanom ekspedicije.
Sator namocen i tefak, klizi vam iz rusi
se i pada vam na vas Za
sve to vrijeme kisa Sator nije
lako podiCi ni lijepom kisi to
se pretvara pothvat dostojan Onaj
clan ekspedicije, da vam pomaze,
samo izigrava Upravo kad prekrasno za-
tegnete on svoj kraj i po-
kvari sve.
- sto radis ti tamo? - vicete.
- Sta ti tamo radis? - odgovara on. -
malo, zar to tako tesko?
- Ne Sve si magarce -
vicete.
- Nije istina, nisam! - on. - Pustaj

- Kazem ti da radis sve naopako! - go-
reCi od zelje da ga tresnete necim, onda jednim
snaznim trzajem sve njegove kolcice.
- Ah, prokleti idiot! - kako mrmlja, na-
kon toga, na vase iznenadenje, slijedi divljacko
potezanje koje rusi sve sto ste podigli.
cekic i odlazite na drugu s namjerom da
kazete sto mislite Citavom tom dok
on krece istom smjeru da objasni svoje nazore
vama. tako jedan za drugim krug,
sve dok se sator ne srusi na
vas da gledate jedan drugog preko
Tad obojica, gnjevno, istom vicete:
- Eto ti! Sta sam ti rekao?
u tom treCi clan ekipe, koji do tada
izbacivao iz camca, nakvasio rukav do lakta
i zbog toga vec deset psovao ne
ci se nikome konkretno, dolazi da vidi kakve to,
do vraga, izvodite, i zasto prokleti sator
nije vec
19
Na kraju, ovako ili onako, sator ipak postav-
ljen i poCinjete iskrcavati stvari. Beznadno i po-
kusavati naloziti vatru palite alkoholni primus
i okupljate se oko njega.
glavni sastojak svakog jela koje poku-
savate pojesti za veceru. U kruhu ima dvije treCi-
ne kisnice, tijesto punjeno sjeckanim
natopljeno kisnicom, dzem, maslac, sol
i kava sjedinili su se s njom u rijetku juhu.
Poslije vecere zakljucujete da sc duhan ovlazio
i da ne mozete pusiti. Na srecu, ponijeli stc sa so-
bom bocu tekucine koja, uzeta u odgovarajucoj
dozi, grije i razvedrava, i ona vam vraca dovoljno
volje za zivot da pokusate zaspati.
Zaspite tako i sanjate da vam slon neocekiva-
no sjeo na prsa, da proradio vulkan i odbacio
vas na dno mora, zajedno sa slonom koji i dalje
mirno spava na vasim prsima. Budite se i posta-
jete svjesni da se zaista dogodilo nesto ufasno.
Vas prvi dojam da nastupio kraj svijeta,
onda postepeno dolazite do zakljucka da to ne-
moguce i da su, svemu sudeCi, na vas nasrnuli
razbojnici da vas umore ili pozar, i to svo-
je uvjerenje izrazavate na nacin. Pomo-
Ci, naravno, niotkuda i sve sto znate jest da
vas tisuce ljudi gaze i udaraju nogama, i da se
gusite.
Iznenada shvacate da i netko drugi nevolji.
Cujete kako ispod vaseg lezaja dopiru priguseni
krici. Rijeseni, ma sto se dogodilo, da skupo pro-
date svoj zivot, borite se uporno, ulafuci sve sna-
ge, udarajuci nogama i rukama lijevo i desno, kr-
vozedno urlajuci cijelo dok, konacno,
nesto nad vama ne popusti i glava vam se nade
na svjczem zraku. U tom na samo dvi-
je stopc ispred \ras, uglcdate nejasnu siluetu po-
luobuccnog koji sc sprema da vas
i upravo kad ste odlucili da prihvatite
i izncnada vam svane da
to, u stvari, Jim.
- Oh, to si ti, ne? - kazc vam
si vas ll istom trenutku.
20
- Jesam - odgovarate, trljajuci oci. - Sto se to
dogodilo?
- Srusio se prokleti sator, mislim - odgovara
on .. - Gdje Bill?
Obojica poCinjete glasno dozivati - Bill! - dok
se tlo ispod vas ne zaljulja i zatrese, priguseni
glas, koji ste i ranije culi, ne odgovori iz
razvalina:
- Nosite se s moje glave, cujete li?
Iz ostataka satora izvlaci se Bill, ulijepljen
tom, rascupan, izgazen i - sasvim nepotrebno -
agresivno raspolozen. Uvjeren ocigledno, da
ste sve to vas dvojica uCinili namjerno, da mu na-
- pakostite.
Ujutro ste sva trojica promukli jer ste se u toku
noCi gadno prehladili. Uz to ste i izuzetno svadlji-
vo raspolozeni i hrapavim sapatom psujete jedan
drugog, pokusavajuci da pripremite dorucak.
Zbog svega toga odlucili smo t1a spavamo vani
kad su noci lijepe, u hotelima, svratistima i go-
stionicama, kao svi pristojni ljudi, kad su noci vla-
zne ili kad pozelimo promjenu.
Montmorency prihvatio taj kompromis s po-
sebnim odobravanjem. On bas ne uziva u roman-
ticnoj tisini i osamljenosti. On za buku i vrevu,
ako vreva pomalo i vulgarna, utoliko vese-
lija. Montmorency, kad ga pogledate, ostavljc. rto-
jam andela koji iz nekog ljudima nedostupnog
razloga poslan na zemlju u obliku malog foksteri-
jera. Montmorencyjev oh-kako-je-pokvaren-

-da-postane-bolji-i-plemenitiji izraz ponekad izazi-
va suze u oCima poboznih starih dama i gospode.
Kad tek dosao da zivi mom trosku, nisam
uopce vjerovao da cu ga dugo zadrzati. Sjedio
sam u naslonjacu i promatrao ga dok on, sjede-
ci na tepihu, promatrao mene i razmisljao otpri-
like ovako: Oh, taj pas nece dugo ostati na ovom
svijetu. Iz se spustiti zlatna kocija i od-
vesti ga ravno u nebo, eto sto se dogoditi s
njim.
21
Nakon sto sam, platio desetak pilica
koje zadavio; nakon sto ga za vrat
izvlaCiti iz sto cetrnaest ulicnih okrsaja dok on
rezao i se; nakon sto jedna razjarena
zena donijela da nazivajuci
ubojicom; nakon sto prvi susjed tuzio
sudu zbog toga sto nevezanog opasnog psa,
koji ga drfuo jedne hladne noCi zatvorenog u
kucici za alat tako da se nije usudivao nosa pro-
puna dva sata; i nakon sto saznao da
vrtlar, bez znanja, trideset silinga
kladeCi se da za odredeno taj pas po-
toliko i toliko stakora,
da ga ipak ostaviti na svijetu ne-
sto duze
Motati se oko stala, okupljati oko sebe copore
najozloglasenijih pasa gradu, voditi ih pred-
i tuci se s isto tako
to za pravi zivot. Zato
kako sam vec dao prijedlogu go-
stionicama, i najtopliju po-
drsku.
Nakon sto smo se tako, na zadovoljstvo,
sporazumjeli spavanju, jedino sto ostalo da se
raspravi sto ponijeti sa Upra-
vo smo zapoceli diskusiju kad Harris rekao
da dosta naklapanja za jednu vecer i pred-
lozio da izidemo i proveselimo se. Upravo pro-
nasao jedno rekao tu odmah iza
skvera, gdje se kapljica irskog viskija
koju zaista vrijedi okusiti.
George rekao da zedan (ne znam kad
George nije zedan), kako nekako
predosjecao da mi casica toplog viskija sa kris-
dobro cinila, debata jednoglasno
odgodena za slijedecu vecer. Vijecnici su stavili
na glavu sesire i izisli.
22
III
Odluke donesene - Harrisov nacm rada
- Kako postariji otac vjesa sliku
zid - George stavlja umjesnu primjed-
bu - tari ranog jutarnjeg kupanja - Sto
potrebno ponijeti za slucaj da se camac
prevrne
Tako smo se slijedece veceri ponovo sastali da
i dogovorimo se pripremama.
Prvi rijec Harris.
- sad, prvo se treba dogovoriti jest
sto cemo ponijeti sa sobom. komad
papira i pisi, ti, George, nadi katalog nase pro-
davaonice namirnica. I neka mi netko od vas da
sastaviti popis.
vamje Harris od glave do pete spre-l
man da Citav teret primi na sebe i odmah ga pre-j
baci na leda.
Harris me podsjeti na mog pokojnog
Podgera. Nikad niste vidjeli
kao kad se moj Podger prihvatio
kakvog posla. Uramljivac recimo, dostavio
i stajala da
objesena. Tetka Podger pitala sto da radi
s njom, na sto Podger odgovorio:
- Oh, to meni! Ne razbljajte
oko toga, nitko od vas. Sve sam srediti.
Nakon toga i bacio se na posao.
Najprije bl poslao da za sest penija
cavala, onda za njom jednog od djeca-
23
ka da kaze koje velicine. Tako
i zaposlio
- sad ti, Will, donesi cekiC - - ti
Tom, dodaj ravnalo. Bit potrebne lje-
stve, ali boUe ako donesete i
ti, ti ces otrcati do gospodina
Gogglesa i reCi ces Tata vas lijepo pozdrav-
lja, nada se da noga bolje, i pita li
Ti, Maria, ne idi jer
netko treba da pridrzi kad se djevojka
vrati, neka ode i spage za sli-
ti, . . . gdje . . . Tom, dolazi
Ti ces dodati
Nakon toga podigao i slika
ispala iz okvira, on da spasi
staklo i porezao se. Nakon toga skakati
trazeCi Nije ga, naravno,
naci zato sto koji
nije znao gdje ostavio Ci-
tava diCi od trazenja alata
i traziti dok on poigravao naokolo i

- Zar nitko u cijeloj ne zna gdje ka-
Nikad vidio tako
de, na rijec, Vas sestoro niste sta-
naCi koji ni pet
zaista ...
i da sjedi na

- U ne vise traziti! ga na-
sao. Prije ga nasla da
nego vi!
Nakon sto pola sata previjao prst, i nakon sto
doneseno novo staklo, donesen alat, ljestve,
hinjska stolica, i nakon sto donesena svijeca,
Podger ponovo dok ci-
tava zajedno s i dvorkinjom,
stajala da priskoCi
Dok dvoje drfuli treci
da se popne i pridrzavao ga, cetvrti
dodao cavao, peti cekic. Ujak Podger
cavao i ga.
24
- Eto! - rekao - Sad nestao
cavao.
1 dok svi mi, na koljenima, traZili
cavao, Podger stajao na stolici i mrmljao,
hoce li stajati na stolici vecer.
Konacno netko nasao cavao, ali on za to
vrijeme cekic.
- Gdje sad taj cekiC? Sto sam s ceki-
cem? Gospode na Sedmoro vas stojite
i zijevate, ne znate sta sam s cekiCem!
Pronasli i cekiC, ali on
znak sto ga naCinio na gdje
trebalo zablti cavao, i svi se redom morali
penjati na pored njega da ga
naCi. 1 naravno, svatko od nas pronasao ga na
drugom on nas sve redom nazivao
i naredivao nam da sidemo. Nakon
toga ponovo ravnalo i mjeriti, i
tanovio da cavao treba zablti na
od trideset jedan i tri osmine inca. to
napamet, i naprosto pobjesnio.
Svi to napamet, i
svatko od nas dosao do drugog na sto
se svi poceli podsmijevati jedni drugima. U
toj galami nekako zaboravili prvobltni
broj, Podger morao mjeriti ponovo.
Ovog Podger da se
komadom spage i kriticnom kad
stari nespretnjakovic stajao na stolici nad
od cetrdeset pet
da dohvati dobra tri inca izvan njegovog
dosega, spaga iz on se
srusio na glasovir. Kad glavom i cijelim tijelom
sve tipke odjednom, to zaista
zetan efekt.
Tetka Maria to rekla kako ne da dje-
ca stoje naokolo i takve izraze.
Konacno Podger ipak oznaCio zeljeno
mjesto, prislonio na njega vrh cavla sto ga dr-
:lao lijevoj ruci, cekiC. Pr-
vim cekica pogodio palac, i s
cekic nekome na nogu.
25
Tetka Maria na to primijetila kako se
nada da Podger, kad slijedeci
namjeravao zabijati cavao zid, na vrijeme oba-
vijestiti, otiCi i provesti tjedan dana kod
majke, dok se taj posao ne obavi.
- Oh, vi zene pravite ni oko cega - odgo-
vorio Podger, dolazeci polako - Za-
sto, bas volim ovakve sitne poslove.
Nakon toga ponovo ali ovog
nakon drugog cavao nestao
zajedno s pola cekica, Podger na-
letio na zid sa zestinom dovoljnom da ostane bez
nosa.
Ponovo zapocela potraga za ravnalom i spa-
gom, i oznaceno novo mjesto. Konacno, oko
ponoci, slika objesena - visila nakrivo i
pomalo nesigurno, zid na tri stope oko nje izgle-
dao kao da ga netko strugao Svi
mrtvi iscrpljeni -
osim Podgera.
- Gotovo - rekao silazeci sa stolice, naga-
zivsi svom teZinom dvorkinji na kurje oko, i s
neskrivenim ponosom krs koji
napravio. - Neki ljudi za pozvali
majstora!
Harris siguran sam, isti takav kad odras-
te, i to sam i rekao. Ne rekao
sam, da sav teret na sebe.
- Ne. Ti donesi papir, i katalog, George
pisati obaviti cijeli posao.
Prvi popis sto smo ga saCinili morali smo odba-
citi. ocigledno da gornjim tokom Temze ne
ploviti brodovi dovoljne tonaze da
sve stvari koje smo zapisali kao neophodne. Raz-
derali smo popis i pogledali jedan drugog.
Za rijec se javio George.
- Mislim, znate, da smo pogresnim ko-
losijekom. Ne smijemo misliti na stvari koje
nam dobro dosle, nego samo na stvari bez kojih
ne mozemo.
George ponekad izvali i neSto zaista pametno.
se. Za mene ta izjava prava
26
ne samo odnosu na konkretan pro-
vec i naseg putovanja zi-
vota Koliko ima koji na tom
tako pretovare svoj camac da samo sto ne po-
tone pod teZinom kojekakvih od kojih,
misle, zavisi zadovoljstvo i putovanja,
1
koje stvari samo nepotreban teret!
svoj brodiC do
vrha jarbola odjecom i velikim
cama, nepotrebnom i gomilom nazo-
viprijatelja, kojima nije nimalo stalo do njih za
koje ni sami ne mare narocito, zabavama
kojima nitko ne konvencionalnostima i
pretvaranjem i i - oh, najte-
zim, od svih tereta! - strahom sto
njima misliti koji samo zasi-
koja samo praz-
nim koje, kao zeljezna kruna kojom
nekad krunisali zlocince, oblijeva i pro-
zima bolom glavu koja nosi!
Sve to nepotrebaJl teret, covjece, nepotreban
teret! Baci ga preko ruba camca vodu! Od njega
camac postaje tako tefuk da ga jedva padas
nesvijest Postaje nezgrapan, opasan i
tefuk za tako da ni na nisi
slobodan od strepnje i brige, nikad se ne mozes
i ljencareci sanjariti . . . Nikad nemas vre-
mena da promatras kako leprsave sjenke lako
preko plitina, kako se
ne zrake na naborima vode, kako velika
kraj obale svoju . . . Ne vidis
zlatnozelene i vodene ljiljane,
koja ti sjetno mase, ili plave spo-
menke.
Baci taj teret covjece! Neka camac tvog i
zivota lagan, samo ono sto ti zaista 1
potrebno - skroman doin i jednostavna
stva, jednog il1 prijatelja koji to zaista
nekog koga volis i tko tebe voli, jed-
nog psa, ili dvije dovoljno hrane i do-
voljno odjece, i malo vise nego dovoljno pica, jer
zed opasna stvar.
27
Vidjct ces, tada, da lakse
upravljati i da se nece tako lako prevrnuti, ako
se i prevrne, steta nece tako velika; jednostav-
na solidna roba podnosi vodu. ces
i za i za rad. ces da
upijes suncanu svjetlost zivota, da slusas eolsku
glazbu koju boZji vjetar izvlaCi iz struna ljudskih
srca oko nas, da ...
Oprostite vas. Potpuno se zabo-
ravio.
prepustili popis Georgeu, i on
pisati.
- Sator nostiti - predlozio George. -
Uzet s jedno-
stavnije, i udobnije.
UCinilo se da to dobra ideja,
prihvatili. Ne jeste li ikad vidjeli takav
Iznad pricvrste se zeljezni lukovi,
preko njih se nategne velika cerada, od
do i pricvrsti duz rubova. se na taj
naCin pretvara u kucicu, vrlo ugodnu iako
zagusljivu. sad, sve svojih kao sto
rekao onaj covjek kad punica i kad
su dosli da od njega naplate pogrebne troskove.
George rekao da u slucaju po-
nijeti pokrivac, sapun, cetku i cesalj (za
sve), cetkicu za zube (svatko), lavor, prasak za
zube, sapun za brijanje (zvuci kao iz fran-
cuskog, zar ne?) i nekoliko velikih rucnika za ku-
panje. da ljudi uvijek vrse opsezne
za kupanje kad god idu
vode, ali da se bas ne kupaju kad
stignu. \
Isto se dogada kad podete na Uvijek do- t
cvrstu odluku - dok u
Londonu - da cu svakog jutra rano ustati i buc-
nuti se u prije dorucka, i uvijek svecano pa-
kupace gacice i rucnik za kupanje. Uvijek
crvene kupace gaCice. Nekako se
u Dobro
idu uz ten. na osje-
28
tim da za tim kllpanjem ceznem neu-
sporedivo manje nego dok sam u gradu. Na-
protiv, u meni zelja da leskarim u postelji
sto mogu duze, onda sidem ravno na dorucak.
Jednom ili dva pllta vrlina u meni trijllmfira-
la sam ustao ll sest sati i polt1obucen, s gaCi-
cama i rucnikom, jezeti se, izbat1ljao napolje. Ni-
sam se, medutim, nikad narocito proveo. Izgleda
da za takve prilike, kad naumim da se kupam
rano izjutra, cuvaju u rezervi izl\zetno ostar isto-
cni vjetar. Birajll, osim toga, samo trorogo kame-
, nje i stavljaju ga odozgo, zaostre stijene i prekrijll
siljke s malo pijeska tako da ih ne vidim, i povllku
dvije milje pllcini tako da mo-
sav i cllpkati do njega
pola stope dubokll vodll. kad sam konacno sti-
gao do mora, uzbt1rkano i sasvim nepriv-
lacno. Dohvatio me jedan ogroman val tako da
su mi se noge podsjekle i nasao sam se ll sjede-
cem polofajll, tocno na jednom kamenu
koji tll postavljen za mene. Zatim,
nego sto sam stigao Oh! Uh! i llstanovio
li sto ostalo od mene, val se i odvukao
do oceana. sam, sva jzbeztimljen,
plivati prema obali pitajl\Ci se hocl\ li ikad pono-
vo vidjeti svoj dom i i kajuci se sto ni-
sam kao djecak pazljiv (kad sam
djecak, mislim). I kad izgu-
svaku nadu, val se povllkao i ostavio me
ispruzenog na pijesku kao morsku zvijezdu; ustao
sam i ustanovio da sam plivao se za goli zi-
vot ll dvije stope vode. Odskakl\tao sam do obale,
obllkao se i odvukao kuci, gdje sam se, naravno,
pretvarati kako sam llzivao.
U ovom nasem slucaju, svi smo kllpa-
nju kao da namjeravamo dugo plivati svakog jll-
rekao kako divno se ll
camcu u svjeze jutro i ll
na to dodao da nema ni-
cega boljeg za apetit od plivanja prije dorucka.
to uvijek apetit,
kako toga da se kupa,
29
ako zato jesti vise nego sto normalno jede. I
ovako rekao tesko vuCi uz vodu svu tu
silnu hranu za Harrisa.
Usprotivio sam se toj tvrdnji, naglasavajuCi ko-
liko ugodnije zivjeti u istom camcu sa svje-
zim i okupanim Harrisom, makar morali zbog
toga vuCi koji kvintal namirnica vise. Razmislivsi,
George prihvatio moje argumente i povukao
svoj veto na Harrisovo kupanje.
Konacno smo se suglasili da ponesemo tri veli-
ka rucnika kako ne morali cekati jedan na
drugoga.
Sto se tice odjece, George rekao da nam
dva odijela od flanela dovoljna, jer ako
se uprljaju, mozemo sami oprati u rijeci. Upitali
smo ga li ikad pokusao oprati flanelsko odijelo
u rijeci, on odgovorio da nije, da to nije oso-
bno pokusao, ali da poznaje neke ljude koji su to
radili, i da to nije nimalo tesko. Harris i
smo dovoljno naivni da povjerujemo kako on zna
govori, i da tri pristojna mladiCa, bez
polozaja i utjecaja, i bez ikakvog iskustva kada
rijec pranju, zaista mogli komadom sapuna
oprati svoje kosulje i hlace u rijeci Temzi.
DoCi medutirn, dani kad cemo shvatiti,
prekasno, da George bijedan lazljivac koji Ci-
tavoj stvari oCigledno pojma nije imao. Da ste
vidjeli tu odjecu poslije pranja . . . ali, kao sto se
to ki!Ze u petparackim romanima, sve u svoje
vrijeme.
George nas nagovorio da ponesemo neko-
liko pari donjeg i dosta carapa, za slucaj da
se camac prevrne i da se moramo presvuci.
rekao potrebno i dovoljno rupcica jer oni
mogu posluziti i za brisanje stvari, kao i par koz-
nih cizama koje narn, pored veslackih cipela, i
te kako dobro doCi ako se camac prevrne.
30
IV
Pitanje.hrane- Zamjerke petroleju ulozi
atmosfere - Dobre strane sira kao suputni-
ka- Udata zena napusta svoj dom- Daljnje
pripreme za slucaj da se camac prevrne -
Pakiram nase stvari - Zlobna cetkica za
George i Harris pakiraju- Grozno
Montmorencyjevo ponasanje - Povlacimo
se poCinak
Nakon toga smo zapoceli debatu hrani. Prvi
se javio George:
- Pocet cemo s doruckom. - (George vrlo
praktican covjek) - Dakle, za dorucak nam
potrebna tava - (Harris rekao da tesko pro-
bavljiva, ali smo mu mi podviknuli neka ne izi-
grava budalu, i George nastavio)- cajnik, kotlic
za vodu i alkoholni primus.
- Petrolej ne dolazi u obzir - rekao George
uputivsi nam znacajan pogled, Harris i brzo
smo se suglasili.
Jednom smo ponijeli sa sobom petrolejski
primus, i nikad vise. tjedan dana proveli
smo kao u kakvom skladistu petroleja. Prozimao
sve. Nista nema tu sposobnost da prozima sve
kao petrolej. Drzali smo ga ispod pramca, odakle
se njegov miris sirio sve do krme, prodiruci kroz
camac i sve u camcu, sireci se preko rijeke, pro-
zimajuCi SVU prirodu i kuzeCi atmosferu. Ponekad
puhao petrolejski vjetar, ponekad
31
istocni petrolejski vjetar, dogadalo se da i
sjeverni petrolejski vjetar, mozda Bilo
svejedno dopire li iz snjeznih
Arktika ili iz pjescanih -
stizao zasicen zadahom
isparavanja sirila se i
vala zalaske sto se tice mjeseCine, ona
naprosto natopljena petrolejem.
U pobjeCi od tog zada-
ha. Ostavili smo camac pored mosta i otisli da
gradom ne li nekako
kli, ali on nas Citav kao za-
liven petrolejem. Prosli smo
ni dojmom da
Glavna tako na petrolej da smo
se pitali kako taj svijet Zivi. Odsetali smo se ne-
koliko milja cestom prema ali
citav dobro nakvasen petrolejem.
tog izleta sastali smo se ponoc na
jednoj pustoj ledini, pod rascijepljenim
i svecano se zakleli (proklinjali smo
napast tjedan c!ana na gradanski naCin, ali
ta zakletva nesto posebno) da viSe nikad
necemo camac- osim, naravno,
bolesti.
Zbog toga se ov9m za
i alkohol. Ni on, nije
neka \'elika sreca. Jedete i de-
kolace. Ipak, velikim
alkohol vise godi pe-
trolej.
Od ostalog sto z.a George
predlozio i sto pri-
rediti, maslac i dzem. Za
meso,
s maslacem i - ali sir kao
i petrolej, se Zeli za sebe citav
camac. Prodire kroz i namece
sto se nalazi Ne vise da li je-
dete od jagode sa slagom.
Svc sira. Sir opaka stvar
zbog svc:ig mirisa.
32
Jedan prijatelj, se, Liver-
dva sira. Bili to divni sirevi, zreli i
kani, s od dvije stotine konjskih snaga i
od tri sposobni da
obore covjeka na od dvije stotine jar-
di. Bio to i pri-
jatelj hoce li tesko da ih od-
London, jer se on zadrzati jos dan-dva,
za sireve ne dobro da tako leze.
- Oh, sa stari - odgovorio
- Sa
Svratio sireve i zajedno s odvezao
se na kolodvor. Bila to neka
od koCije neki sipljivi
koga njegov vlasnik, dok razgo-
varali, nazvao
Sir stavio na krov i
se ponosili konstruktori najbrzeg parnog
valjka na 1 sve veselo kao po-
grebno zvono dok iza
vjetar iznenada naseg ata
sira. ga od
straha, od tri na sat. Vjetar
stalno i, prije nego sto
stigli do kraja konj dostigao
od cetiri na sat, s
invalide i debele, stare gospode.
KoCijas i dva nosaca s sna-
jedva ga pred kolodvorom Ne
da to da se jedan od
nije snasao i pokrio nozdrve rupCi-
i zapalio ispred njih papira.
i ponosno na pe-
ron, sa dok se s postova-
sklanjali Vlak i
sjedilo vec
Neki svadljivi stari gospodin se, ali
se ipak stavio sir za
i, se nekako, s pri-
kako lijep, topao dan. Ubrzo se,
stari gospodin vrtjeti.
- Nekako zagusljivo - rekao
- Tri Covjcka Camcu 33
- Vrlo sparno - rekao pored njega.
Nakon toga obojica pocela oko sebe,
ali kad treci zrak, naglo se
i bez rijeci izisli iz Za nji-
ma se digla neka pokrupna gospoda, izjavila kako
prava sramota da pristojna zena mora
podnositi takvo maltretiranje, tor-
i osam paketa i izisla. preostala
sjedili jos neko vrijeme dok jedan
dostojanstvenog drianja, Cijem se i
opcem moglo da iz pogrebni-
cke branse, nije rekao da 'ga nesto atmosferi
podsjeca na Na to trojica od
nika da istovremeno kroz vrata i
povrijedila se.
sam se crnom i rekao
kako mi se cini da cemo imati Citav za sebe,
on se zadovoljno nasmijao i rekao da neki
prave ni oko cega. Kad vlak i on
potistenost
sam ga, kad smo stigli Crewe, pozvao da popi-
jemo nesto. Prihvatio poziv, onda smo se za-
jedno do gde smo cetvrt sata vika-
li, nogama i mahali kisobranima.
se pojavila jedna mlada dama i nas ze-
limo li nesto.
- Sto cete popiti? - sam, se
mom novom
- Dajte mi za dva i pol silinga ciste rakije, go-
spodice, molim - odgovorio
Nakon sto iskapio se i
sjeo drugi sto nije nimalo lijepo od
njega.
Od Crewea sam sam iako
vlak vlak stigao sta-
prazan vi-
Ovamo, Maria, ovamo, ovdje ima slobodnih
mjesta! i U dolazim! Trcali
teske kovcege, i se oko vrata tko
prvi Konacno netko otvorio vrata,
se stepenik i srusio se covjeka iza
Dolazili jedan, i osjetivsi miris
34
bjefuli da se uguraju u neki drugi vagon, ili placali
razliku i odlazili u prvi razred.
Sa stanice Euston odnio sam sireve ravno
stan mog prijatelja. njegova supruga usla u
sobu, zastala i zagrcnula se, onda rekla:
- Sto se dogodilo? Recite mi i najgore.
- su sirevi - rekao sam. - Tom ih kupio
u Liverpoolu i zamolio me da vam ih donesem.
Dodao sam kako se nadam da shvatiti da
nemam nikakve veze s tim. Rekla da uvjere-
na u to, ali da Citavoj stvari porazgovarati s
Tomom kad se vrati.
prijatelj se zadrfuo u Liverpoolu duze nego
sto ocekivao, i tri dana kasnije, posto se nije
vratio, njegova zena dosla k meni. '
- Sto vam rekao Tom za one sireve?- upita-
la s vrata.
Odgovorio sam da porucio da ih drzi na vlat-
nom mjestu, i neka ih nitko ne dira.
- Malo vjerojatno da ih itko dirnuti - re-
kla - li ih pomirisao?
Rekao sam da jest, vjerojatno, i da mu do tih
sireva mnogo stalo.
- li se strasno naljutiti - upitala - ako
platim nekom covjeku da ih odnese i zakopa?
Rekao sam da ga to potreslo do dublne duse.
Odjednom ideja.
- kako da ih vi pricuvate? - rekla
- Da ih pdsaljem ovamo?
- Gospodo - odgovorio sam osobno volim
miris sira i nedavno putovanje s njim iz Liverpo-
ola ostat mi zauvijek u uspomeni kao divan za-
vrsetak jednog ugodnog odmora. Na ovom svije-
tu, medutim, moramo misliti i na druge. Dama
pod cijim krovom imam cast stanovati jest udovi-
ca i, koliko znam, mozda i siroce. Ona vrlo odlu-
cno, cak, rekao elokventno protestira kad ne-
tko pokusa da kako ona to kaze, prijede. Pri-
sutnost sireva vaseg muza u njenoj kuCi ona to
instinktivno osjecam, protumacila kao takav po-
kusaj, ne zelim da se meni govori kako sam
pokusao prijeCi jednu udovicu i siroce.
'
35
- Onda, dobro - rekla supruga mog prijate-
lja, ustajuCi. - Mogu vam reCi samo to da cu po-
kupiti djecu i otiCi u hotel dok se taj sir ne pojede.
Ne zelim vise zivjeti u istoj kuci s njim.
Odrzala rijec, ostavivsi kucu na cuvanje jed-
noj dvorkinji koja kad su upitali hoce li iz-
drzati miris, upitala: Kakav miris? i koja kad
su odveli do sira i rekli da duboko uvuce zrak
kroz nos, izjavila kako se osjeca miris dinja.
Iz toga su izvukli zakljucak da atmosfera ne
moze naskoditi, i ostavili u kuCi.
Hotelski racun iznosio petnaest gvineja i moj
prijatelj, nakon sto sve sabrao, izracunao da,
ga funta sira stajala osam silinga i sest penija.
Rekao da obozava krisku dobrog sira, ali da to
nadilazi njegove mogucnosti. Zato odlucio da
ga se rijesi. Bacio sireve u kanal, ali ih morao
ponovo loviti jer su se ladari sa slepova zalili. Go-
vorili su da ih od tih sireva hvata nesvjestica. Za-
tim ih jedne tamne noci, odnio i ostavio u op-
cinskoj mrtvacnici. Grobar ga medutim, prona-
sao i digao strasnu galamu.
Rekao da to zavjera da mu se oduzme
kruh, jer taj miris probudio i mrtve.
se prijatelj konacno oslobodio tih sireva
tako sto ih odnio u jedan primorski gradic i za-
kopao na plazi. Mjesto zbog toga iznenada po-
stalo cuveno. Gosti su pricali kako nikad ranije
nisu primjeCivali kako tu zrak i
lozni i malokrvni ljudi odlazili su tamo masovno
na oporavak.
Zbog toga sam, ma koliko volio sir, da
u pravu sto odblja da ga ponesemo.
- Uzinu cemo preskoCiti - rekao George
(Harris ga na to razocarano pogledao) - ali zato
cemo u sedam sati prirediti dobar, obrok,
uzinu s cajem i veceru zajedno.
Harris se odmah razvedrio. George predlozio
pitu s mesom i vocem, hladno meso, rajcice, po-
vrce i voce. Za pice cemo ponijeti onu cudnu,
ljepljivu Harrisovu tekuCinu koju, kad se pomije-
sa s vodom, on naziva limunadom, dosta i
36
viskija za kako rekao George, da se
camac prevrne.
Imao sam dojam da George malo previse inzi-
stira na tom nekako nije pravi
s kojim se krece takav pothvat.
Bilo mi drago sto cemo ponijeti
viski.
smo da vino i pivo ne nosimo. Pogre-
sno nositi ta pica na Od njih covjek po-
staje trom i sanjiv. Poneka casa dok setka-
te i zagledate djevojke, ne moze skoditi,
ali ne piti kad vam ravno gla-
jos vas ceka tefak posao.
Napravili smo popis stvari koje cemo ponijeti,
i kad se te veceri rastajali, da
prilicno Slijedeceg dana petak, do-
nijeli sve i sastali se da ih
Donijeli veliki, lagani kovceg za i ne-
koliko kosara za namirnice i
stol do prozora, istresli sve stvari na
nasred poda, sjeli naokolo i gledali
Rekao da pakirati.
Uvijek sam ponosan na pa-
Pakiranje jedna od stvari ko-
jima, vise nego tko drugi
na ponekad, koliko tak-
vih stvari Upoznao Georgea i Harrisa s
i rekao da najbolje ako
sve Prihvatili prijedlog
sa kojoj neceg
George pripalio i ispruzio se na lefaljci,
podigao noge na stol, cigaru.
daleko od onog sto na
Zamisljao naravno, da ci-
da George i Harris rade
Htio da ih i
Oh, ti ... , Ostavi,
to >>Evo, vidi kako to jednostavno!- da
ih se reCi. Nacin na koji oni
shvatili rijeCi nervirao Nista tako
ne ide na zivce kao koji besposleni sjede oko
dok
37
Stanovao nekad s koji
tako dovodio do ludila. Izlefuvao se na sofi
i kako prateCi
cijeloj sobl, god krenuo.
Govorio kako istinski godi da
dok naokolo. Govorio kako tada osjeca
da zivot nije prazan san koji treba prespavati i
prozijevati, vec uzvisen pothvat, ispunjen duzno-
i Govorio da se cesto pita
kako zivjeti prije nego sto upoznao
kad nije koga da gleda dok radi.
Sad, takav. Ne sjediti i
druge kako skapavaju od posla. Uvijek
da i da set-
naokolo s u i objasnja-
kako treba raditi. Takva vec energi-
cna priroda, i tu ne nista.
Ovog puta, rekao ni rijeci, vec
pakirati. Pokazalo se da to veCi po-
sao nego sto u pocetku Konacno
ipak spakirao kovceg i sjeo na njega da pri-

- Zar neces staviti unutra i - upitao
Harris.
Pogledao naokolo i ustanovio da po-
tpuno zaboravio na njih. Takav Harris.
Nije upozoriti dok zatvorio i
pritegao kovceg, naravno. George se
- podrugljivim, glupavim,
idiotskim, Njih dvojica su
ponekad dovodila do ludila.
Otvorio kovceg i ugurao u njega
onda, upravo kad da ga zatvo-
pala na jedna strasna
li spakirao svoju cetkicu za zube? Ne zasto,
ali nikad ne li spakirao cetkicu za
zube ili
cetkica za zube progoni kad god putu-
i zagorcava zivot. da
spakirao, se sav u znoju i
iz kreveta da Ujutro opet,
prije nego sto zube
38
otvarati kovceg da nadem, i ona ono
posljednje sto iz kovcega. Nakon toga po-
novo spakiram kovceg i zaboravim
se moram posljednjem vracati i no-
siti na rupcic.
Morao sam, naravno, ponovo sve iz kov-
cega i, nisam mogao naci.
sam stvari otprilike do stanja kome prije
nego sto stvoren svijet, dok jos vladao kaos.
Harrisovu i Georgeovu nasao sam, narav-
no, osamnaest ali nikako. Vracao
sam stvari kovceg i sam
dobro zagledao i protresao. Tako sam konacno
nasao jednoj cipeli. Sve sam spakirao ponovo.
Kad sam zavrsio taj posao, George
li kovceg\.1 Rekao sam da mi
li ili nije, zatvorio ga i stegao
remenjem, onda da sam spakirao svo-
za sam ga morao ponovo otvo-
riti. Kovcegje definitivno zatvoren deset sati i
pet ostale jos kosare. Harris primi-
jetio da nam do polaska ostalo jos manje od
dvanaest sati i da bolje ako on i George
ostalo. sam se i sjeo, oni
se bacili na posao.
Poceli bodro, ocigledno s namje-
rom da mi kako se to radi. Nisam rekao
ni rijeci; cekao sam svoj Georgea
objese, Harris ostati najveci antitalent za paki-
ranje na Promatrao sam gomile i
salica, cajnike, tegle, pite, kolace,
rajcice i tako dalje, svjestan da stvar po-
stati zabavna.
I postala Poceli tako sto
prvo sto Uradili to
tek da sto stanju i da
radoznalost.
Nakon toga Harris spakirao dzem od jagoda
preko rajcica i zgnjeCio ih, morali vaditi raj-
cice iz kosare zlicom.
Zatim dosao red Georgea; stao na ma-
slac. Nisam rekao nista, samo sam im prisao i sjeo
39
na stola da ih bolje promatrati. ih
nerviralo vise nego da sam rekao ne znam sto.
se osjecalo. Nerviralo ih i smetalo, ga-
zili stvarima, stavljali stvari iza sebe i vise ih
mogli naCi, spakirali pite na dno teske stva-
ri preko njih, dok ih zgnjecili ...
Preko svega jos sol, sto se tice ma-
slaca . . . nisam mogao ni zamisliti sta sve dvojica
odraslih s jednim paketiCem
maslaca. Nakon sto ga George iz svoje
ga cajnik. Nije htio
da dio koji nije htio napolje.
Na ga nozem i stavili na stoli-
Harris sjeo na njega. Ostao zalijep-
ljen na hlacama, oni ga trazili cijeloj
- Zakleo se da sam ga na sto-
- rekao George, prazno sjediste.
- Vidio sam kako si ga tamo nema dvi-
je - rekao Harris.
Nakon toga poceli pretrazivati i sastali
se sredini, jedan drugog.
- stvar. Nikad nisam za ovakvo ne-
sto - rekao George.
- Zaista misteriozno - rekao Harris.
Zatim se George nekako nasao iza Harrisa i
ledao maslac.
- Mi ga trazimo, on -
- Gdje? - Harris, se.
- Ne mici se, zaboga! - George,
se prema
ga s Jiarrisovih hlaca i kotlic.
Montmorency naravno, aktivno
tome. Njegova zivotna da sme-
ta i da se izdiru na njega. Ako se nekamo
gdje nepozeljan, gdje svima sme-
tati, gdje dovoditi do tako da ga ga-
svim sto im se nade pri ruci, tek onda osjeca
da dan nije prosao
Namjestiti se tako da se netko spotakne njega
i satima ga to njegov cilj i
ideal. Ako se to posreci, njegova
postaje gotovo nepodnosljiva.
40
Dolazio i sjedao na one stvari koje
George i Harris htjeli spakirati, sve sto izvo-
dio radio s cvrstim da, kad netko
ispruzi za necim, stvari zeli dohvatiti nje-
Stavio dzem, gri-
ckao cajne zlicice, onda zamislio da
stakori, se kosaru i potamanio tri prije
n.ego sto ga Harris stigao glavi ta-
vom.
Harris rekao da ga poticem na to. Nisam
ga poticao. Takvog psa nije nikad potrebno poti-
cati. Na takve stvari tjera ga njegova priroda, pr-
vobltni grijeh s kojim roden.
Pakiranje zavrseno dvanaest i pedeset, i
Harris sjedeCi na velikoj kosari, izjavio kako se
nada da nista necemo naCi polomljeno. George
rekao da ono sto polomljeno polomljeno, i ta
misao kao da ga smirivala. Rekao takoder da
spreman za krevet. Svi smo bili spremni za kre-
vet. Harris trebalo da spava te noCi kod nas,
smo se zajedno popeli
Bacili smo novcic da odredimo gdje tko spa-
vati, i Harris trebalo da spava sa mnom.
- Zelis li spavati do zida ili s vanjske strane,
-
Rekao sam da najvise volim spavati
Harris rekao da to stari stos.
- Kad zelite da vas -
George.
- U sedam - rekao Harris.
- Ne, sest - rekao sam jer sam zelio napisati
jos nekoliko pisama.
Neko smo se vrijeme natezali oko toga, ali smo
na dosli do kompromisnog rjesenja i spora-
se da pola sedam.
- Pro nas pola sedam, George - rekli
smo.
George nije odgovorio, kad smo prisli,
tanovili smo da vec spava. Namjestili smo
lavor vode tako da kad zagazi
ravno njega, i se krevet.
41
v
Gospoda Poppets nas budi - George spava-
lica- Prijevara s prognozom vremena((-
Nasa prtljaga - Drsko ponasanje jednog
djecaka- Svijet se okuplja oko nas- Krece-
mo s velikom pompom i stiiemo stanicu
Waterloo- Prostodusnost Cinovnika Jugo-
zapadne ieljeznice kad se radi tako profa-
nim stvarima kao sto su vlakovi- Plovimo,
plovimo otvorenom camcu
Ujutro nas probudila gospoda Poppets.
- Znate li, gospodine, da vec skoro devet
sati? - rekla .
- Devet cega? - dreknuo sam, skoCivsi.
- Devet sati - odgovorila kroz kljucanicu. -
UCinilo mi se da ste se uspavali.
Probudio sam Harrisa i rekao mu koliko sati.
- Mislio sam da si namjeravao ustati sest -
rekao .
- i jesam - odgovorio sam. - Zasto me nisi
probudio?
- Kako da te probudim kad ti nisi probudio
mene? - odbrusio . - Sad cemo stiCi na rijeku
tek negdje poslije dvanaest. Pitam se jesi li uopce
namjeravao ustati.
- Aha - odgovorio sam - i sreca tvoja sto je-
sam. Da te nisam probudio, ti i spavao cetrnaest
dana.
42
Refuli smo tako jedan na drugog jos nekoliko
minuta, dok nas nije prekinulo prkosno Georgeo-
vo hrkanje. nas prvi put otkako smo se pro-
budili, podsjetilo da i on tu. Lezao - on, co-
vjek koji pitao kad zelimo da nas probudi -
na ledima, sirom otvorenih usta i podignutih
koljena.
Ne znam zasto, naravno, ali vec sam pogled na
covjeka koji spava dok sam vec na nogama do-
vodi do ludila. Uzasava me pomisao na to da
dragocjeni trenuci njegovog zivota, nenadoknadi-
vi trenuci koji se nikad vise nece vratiti, odlaze
tako unepovrat, u beskorisnom spavanju.
Tu lefuo George, traceCi u odvratnom ljenca-
renju neprocjenjivi poklon vremena, svoj drago-
cjeni zivot za cijim i neiskoriste-
nim sekundama jednom gorko .Zaliti. Mogao se,
budan, gostiti jajima sa sunkom, draziti psa oci-
jukati sa sobaricom, umjesto da tu lezi umrtvljen,
duse utonule u dubok zaborav.
Bila to strasna misao. Harris i Cinilo se,
dosli smo na nju u istom trenutku. OdluCili smo
da ga'spasimo, i taj plemeniti naum ucinio da
zaboravimo na svadu. Bacili smo se prema njego-
vom krevetu i strgli s njega pokrivace; Harris ga
tresnuo papucom glavi, sam mu drek-
nuo u uho tako da se smjesta probudio.
- Stas dogada? - rekao uspravivsi se u kre-
vetu.
- Ustaj, klado debela!- zaurlao Harris.- Vec
devet i petnaest!
- Sta! - vrisnuo i skocio iz postelje ravno u
lavor pun vode. - budala stavila ovo ovd-
je?
Rekli smo mu da budala on, kad nije vidio la-
vor.
Obukli smo se, ali tek kad smo krenuli u ku-
paonu, palo nam na pamet da smo spakirali
cetkice za zube, cesljeve i cetke (ta moja cetkica
za zube otjerat me u grob, siguran sam!),
smo morali siCi u prizemlje i izvuci ih iz kovcega.
smo to obavili, George se sjetio svog pribora
za brijanje. Rekli smo mu da se tog jutra mo-
43
rati odreCi brijanja, jer necemo vise otvarati pro-
kleti kovceg ni za njega ni za koga
- Ne - rekao - Zar ovakav
City?
Bili smo svjesni da to City nece lako podnijeti,
ali zar smo sad mogli misliti na patnje?
sto rekao Harris, na svoj
garni naCin, City morati to
Zatim smo sisli na Montmorency
pozvao svojih prijatelja da ga isprate,
ubljali vrijeme se pred vratima. Smi-
rili smo ih kisobranom i prihvatili se kotleta i
hladne govedine.
- Najvaznije dobro - izjavio
Harris s kotletima dok kako re-
kao, topli, govedina moze cekati.
George uzeo novine i nam
nesretnim slucajevima na vodi, zatim \Temen-
koja predvidala hladno
s i mjestimicnim
(ma sto to znaCilo s lo-
sim vremenom), S povremenim lokalnim grmlja-
istocnim i opcom
Midlandsom London i
Barometar padu.<<
Mislim, sasvim ozblljno, da od svih
i besmislica kojima nas ta podvala
s vremenskom najnepodnosljivija.
Meteorolozi predvidajU<< tocno ono sto se dogo-
dilo i tocno suprotno od onoga
sto danas.
Sjecam se kako sam jedne kasne jeseni potpu-
no odmor samo zato sto sam shvacao
ozblljno vremenske prognoze mjesnim novina-
ma. Danas se ocekivati jaki pljuskovi s gr-
mljavinom<<, pisalo ponedjeljak smo
tali od piknika i cijeli dan kuCi, ocekujuCi
Ljudi prolazili pored nase dvoko-
licama i koCijama, veseli i raspolozeni kao malo-
kad, blistalo nebo bez
oblacka.
44
- Ah! - govorili smo, ih kroz pro-
zor. - Kako se mokri vratiti
smo se kako
do koze, zatim sjeli, podjarili vatru i
posvetili se i morskog
lja i skoljki. zrake prodirale i
oko dvanaest sati vruCina vec postala neizdr-
zljiva, smo se poceli pitati kad ti jaki
s mjestimicnim gnnljavinama.
- Ah, sruCit se poslije podne, vidjet cete - go-
vorili smo jedni drugima. - Oh, kako taj narod
smijeha!
U jedan sat dosla gazdarica da nas pita zar
necemo iziCi kad tako divan dan.
- Ne, ni - odgovorili smo, se
znalacki. - Mi necemo. Ne namjeravamo
ti, ne, hvala.
I kad dan vec na od ni
traga, smo se razvedriti kako
iznenada, kad narod krene
ma ne imao gdje da se skloni. SmoCit
ih gore nego ikad. Nije, pala ni kap kise
i tako prosao jedan prekrasan dan, nakon nje-
ga i prekrasna
procitali smo da lijep,
i vedar dan,
smo se lagano i izisli. Pola sata nakon sto
smo pocela padati kisa i podigao se
neki ledeni vjetar, i tako ostalo cijelog dana.
Vratili smo se prehladeni i s i otisli
ravno krevet.
Vrijeme nesto za mene sasvim neshvatljivo.
Nikad se nisam znao snaCi Barometar
sasvim beskoristan; kao i prognoze
novinama.
Jedan takav barometar visio Ox-
kome sam odsjeo proljetos, i kad sam
tamo stigao, pokazivao lijepo vrijeme. Vani
kao iz i kisa padala cijelog dana;
to mi nikako nije jasno. sam prstom
barometru, on poskocio i pokazao >>vrlo
Hotelski momak koji prolazio
45
zastao i rekao kako barometar, njegovu mis-
ljenju, pokazuje sutrasnje vrijeme. Mozda misli na
pretprosli tjedan, rekao sam zamisljeno, ali mo-
mak rekao ne, nikako.
Kucnuo sam ga ponovo slijedeceg jutra i kazalj-
ka skocila jos vise, dok kisa pljustala
nego ikad. U srijedu sam otisao i ponovo ga lup-
nuo, kazaljka pokazala najprije lijepo<<, zatim
vrlo suho i konacno toplo i suho<<, dok nije
udarila u granicnik koji nije dao dalje. Radila
sve sto mogla, ali instrument graden
tako da nije mogao prognozirati jos toplije vrije-
me da se ne raspadne. Kazaljka oCigledno ze-
ljela iCi dalje, prognozirati susu, nestasicu vode,
suncanice, samume, pjescane oluje i takve stvari,
ali granicnik to onemogucavao. Morala se
pomiriti s tim da pokazuje samo oblcno >>vrho
suho<< vrijeme.
Kisa u meduvremenu bez prestanka lila po-
tocima, donji dio grada pod vodom jer se
rijeka izlila iz korita.
Hotelski momak rekao kako nesumnjivo
jednom uslijediti duzi period lijepog vremena, i
procitao nam stihove koji su otisnuti iznad te
prorocanske sprave, prema kojima
Predskazano davno, traje dugo;
najavljeno brzo, prode brzo.
Lijepo vrijeme tog ljeta nije doslo. Aparat
svemu sudeCi, govorio slijedecem proljecu.
Postoje i oni barometri novog tipa, uspravni,
dugacki. Njih ne mogu uhvatiti ni za glavu ni za
rep. Jedna strana odnosi se na deset sati prethod-
nog dana druga na deset sati danas, ali covjek
se ne moze naCi kod barometra bas tocno deset,
znate. Podize se i spusta pokazujuci kisu i lijepo
vrijeme, s manje ili vise vjetra, jedan njegov kraj
oznacen s Nly drugi s Ely
1
(kakve veze
1
za vjetra (northerly- eastwardly-
istocni).
46
ima Ely s tim?). Ako ga tresnete, ne pokazuje nis-
ta. Osim toga, morate ga podesiti na nivo mora i
preracunati u stupnjeve Fahrenheita, tek tada
vam nista nije jasno.
Kome uostalom, stalo da unaprijed zna vri-
jeme? Dovoljno nas nervira kad dode, i cemu se
unaprijed uzrujavati zbog onog sto nas ceka? Pro-
rok kakav nam se svida jest starac koji u izuzetno
tmurno jutro, kad nam zbog necega posebno
stalo da vrijeme bude lijepo, pogleda znalackim
okom u horizont i kaze:
- Oh, ne, gospodine, mislim da se razvedriti.
Razvedrit se sasvim sigurno, g<:>spodine.
- Ah, taj zna - karemo, pozdravljajuCi ga i od-
lazeci. - Pravo cudo kako ti stari ljudi poznaju
cudi vremena.
Nase simpatije prema tom covjeku nimalo ne
umanjuje Cinjenica da se ne razvedrava, nego da
kisa uporno pljusti cijelog dana.
- Ah, nema veze - kazemo. - Uradio sto
mogao.
Prema covjeku koji predvidi ruzno vrijeme os-
jecamo, naprotiv, samo antipatiju i ogorcenje.
- Sto mislite, hoce li se razvedriti? - vicemo,
veselo, prolazeCi pored njega.
- Bogami nece, gospodine. Bojim se da pa-
dati cijeli dan - odgovara on, vrteci glavom.
- Prokleta stara budala - mrmljamo - sta
zna vremenu? - ako se njegova prognoza po-
kaze tocnom, vracamo se ispunjeni jos vecom sr-
dzbom prema njemu i s nekim neodredenim os-
jecajem da, ovako ili onako, on ima u tome svoje
prste.
Na dan naseg polaska jutro bilo previse vedro
i suncano da nas jeziva upozorenja stampe na
barometar u padu, atmosferske poremecaje
sto se iskosa preko Srednje Evrope
i povecanje tlak"a previse uznemirila. 1 tako
George, zakljuCivsi da nam ne moze pokvariti ras-
polozenje i da samo vrijeme, potajno digao
cigaretu sto sam brizljivo smotao za sebe i
otisao.
47
Harris i nakon sto smo dokrajcili ono sto
jos na iznijeli smo pred
i cekali da naide kakva koCija.
Kad smo gomila pri-
licno velika. Bio najprije kovceg, zatim jedna
manja torba, dvije kosare, veliki svezanj po-
krivaca, cetiri-pet i kisnih kabanica, neko-
liko kisobrana, zatim jedna mrezi jer
previse velika da mogli nekamo
nekoliko funti grozda maloj korpi, je-
dan japanski od papira i tava koja
zbog rucice nije mogla stati kosaru
smo samo pakpapir.
Bila to zaista povelika gomila, i i
meni zbog necega da stojimo
kraj nje, iako ne znao reCi zasto. KoCije nije
ali zato se pojavili i, oci-
gledno zainteresirani za prizor, zastali da nas pro-

Prvi naiSao Biggsov segrt. Biggs drzi proda-
voca i povrca, njegov najveci talent
da pronalazi i zaposljava najdrskije i najbezobraz-
nije segrte sto ih civilizacija dosad stvorila. Ako
se nasem pojavi netko tko se pose-
bno istice liniji, odmah znamo da
to Biggsov najnoviji segrt. Pricali mi, kad se
dogodilo ono Great Coram
da nasa odmah kako se
iza toga krije (tadasnji) segrt. Da nije
prilikom ostrog ispitivanja
kome od strane broja 19 gdje
poslije zlocina svratio narudzbe pomoc
broja 21 koji se to vrijeme zatekao
pred vratima), dokazati savrsen lose se
proveo. Nisam poznavao tadasnjeg
segrta, ali na osnovi kasnijih s njima
osobno ne pridavao vaznost tom ali-

Biggsov segrt, kao sto sam rekao, pojavio se iza
oCigledno velikoj
ali kad prizor - Harrisa, mene,
Montmorencyja i stvari - korak,
48
u nas. Harris i odmjerili smo ga nam1godeno,
sto nekoj profinjenijoj naravi dovoljno, ali
Biggsovi momci nisu, pravilu, osjetljivi. Zastao
na dva koraka od naseg i naslonjen na
ogradu, grickajuCi neku slamku, budno pratio
svaki nas pokret. Bilo oCigledno da namjerava
pratiti razvoj dogadaja do kraja.
Trenutak nakon toga na suprotnoj strani ulice
pojavio se momak iz prodavaonice mjesovite
robe. segrt mu doviknuo:
- Prizemlje iz broja 42 seli!
Momak iz prodavaonice mjesovite robe presao
preko ulice i zauzeo polozaj na suprotnoj strani
Nakon toga naisao mladi gospodin iz
postolarske radionice i pridruzio se Biggsovom
segrtu, dok nadzornik kanti za smece iz Plave
poste zauzeo izdvojen polozaj na plocniku.
- Nece, izgleda, umrijeti od gladi, sto kazete?-
rekao dzentlemen iz cipelarske radionice.
- Oh, i ti ponio sa sobom neke stvarcice
- odgovorio funkcioner iz Plave poste<<- da si
ko oni kreno preko Atlantika u camcu na vesla.
- Oni ne putuju preko Atlantika - dobacio
Biggsov momak. - Krenuli su u potragu za Stan-
leyjem.
U meduvremenu, oko nas se okupila povelika
gomila i ljudi su se poceli raspitivati sto se doga-
da. Jedna strana (mladi i veseliji dio gomile) tvr-
dila da se radi i pokazivala na Harrisa
kao mladozenju, dok stariji i trezniji dio grada-
na vise naginjao pretpostavci da u pitanju po-
greb i da sam vjerojatno pokojnikov brat.
Konacno se pojavila jedna prazna kocija (na-
som ulicom, inace, kad nikome nisu potrebne,
prolaze tri prazne koCije u minuti, zadr2:avaju se
tu i smetaju) smo se ubacili u nju s nasom pr-
tljagom, i nakon sto smo izbacili nekoliko Mon-
tmorencyjevih prijatelja, koji su se ocigledno
zakleli da ga nikad nece napustiti, odvezli se uz
klicanje gomile. Biggsov momak cak bacio za
nama jednu mrkvu, za sretan put.
4 - Covjeka Camcu 49
Stigli smo na stanicu Waterloo u jedanaest sati
i upitali odakle krece vlak u jedanaest i pet.
naravno, nitko nije znao; na stanici Waterloo ni-
tko nikad ne zna odakle krece koji vlak, ni kamo
taj vlak, kad krene, u stvari ide. Nosac koji po-
nio nasu prtljagu uvjeren da krece s drugog
perona, dok drugi nosac, s kojim se upustio u
diskusiju tom pitanju, cuo da se prica kako
krenuti s perona broj jedan. Sef stanice s druge
strane, vjerovao da krenuti s lokalnog perona.
Da privedemo stvar kraju, popeli smo se na kat
da upitamo prometnog inspektora, i nam re-
kao kako upravo sreo jednog covjeka koji vi-
dio taj vlak na peronu broj tri. Otisli smo na treci
peron, ali mjesne autoritativne licnosti saopeile
su nam da njihovu misljenju, taj vlak u stva-
ri ekspres za Southampton, mozda i lokalni za
Windsor. Bili su, medutim, sigumi da to nije vlak
za iako nam nisu mogli reCi zasto.
Nas nam nosac tada rekao da njegovu
misljenju, taj vlak vjerojatno na gomjem peronu;
sjeca se tog vlaka od ranije, rekao I tako smo
otisli na gornji peron, potrazili strojovodu i upita-
li ga da li ide za Rekao da to, narav-
no, ne zna sasvim sigumo, ali da mu se Cini da
ide. Bilo kako ako njegov vlak nije 11.05 za
onda gotovo sigurno da 9.32 za Vir-
ginia Water, ili 10.00 ekspres za otok Wight. U sva-
kom slucaju, ide nekamo u tom pravcu, kamo,
to cemo sa sigumoscu znati stignemo. Gumu-
li smo mu u ruku dva i pol silinga i zamolili ga da
bude 10.05 za
- Nitko nikad nece saznati, na ovoj pruzi - rekli
smo mu koji ste vlak i kamo idete. Put vam
poznat, se tiho izvucite i vozite za
- sad, ni sam ne znam, gospodo - odgovo-
rio taj plemeniti covjek - ali pretpostavljam
da neki vlak mora voziti i za Odbacit
cu vas.
Tako smo se odvezli do Londonsko-
-jugozapadnom zeljeznicom.
50
Kasnije smo saznali da vlak kojim smo
tovali stvari postanski vlak za Exeter, i da
ga satima trazili stanici Waterloo, ali nitko nije
znao sto se s njim dogodilo.
Camac nas cekao tocno ispod
mosta smo se prema
i konacno se i sami
- li sve gospodine? - nas
covjek koji iznajmljivao camce.
- Sve - odgovorili smo, i Harris za
veslima, za kormilom i Montmorency, nesretan
i na zaplovili smo rijekom
koja cetrnaest dana nas dom.
51
VI
Kingston- Poucne ranoj eng-
leskoj povijesti- Poucna zapaianja hras-
tovom duborezu i iivotu uopce- Tuina pri-
ca Stivvingsu mladem - Razmisljanja
davnoj proslosti - Zaboravljam da sam za
kormilom - Zanimljive posljedice -
rint Hampton Courtu- Harris kao vodic
Bilo prekrasno kasno proljece ili
rano ljeto, kako vam drago, kad se njezno zelenilo
trave i lisca pocinje prelijevati tamnijim nijansa-
ma i priroda izgleda kao lijepa, mlada djevojka
koja drhti od svoje
zenstvenosti.
Starinske zabacene Kingstona sto se
do same rijeke izgledale neoblcno sliko-
vito na rijeka sa
slepovima sto plovili njoj, sjenovite staze za
brodova, lijepo vile na
strani rijeke, Harris narancasto-crvenom
ru koji stenje daleki obrisi starog sivog
dvorca sve to sacinjavalo
ali zivota,
ipak tako da sam osjetio, premda dan
tek kako tonem neko dremljivo sa-
njarenje.
Razmisljao sam ili Kyningestunu,
kako se gradic zvao vrijeme kad
krunjeni saksonski kraljevi. veliki Cezar pre-
52
sao rimske legije logorovale na okol-
nim padinama. Cezar, kao mnogo kasnije Elizabe-
ta, se, izgleda, samo, vise dr-
fuo do svog nego dobra stara kraljica Bess
- nije odsjedao krcmama.
Bila za krcmama, ta Djevica-kraljica En-
gleske. Tesko naCi koliko-toliko kr-
od deset milja oko Londona
nije zavirila, kojoj nije odsjela ili kojoj nije
prespavala, ovom ili onom zgodom. Razmisljao
sam tome kako kad recimo, Harris
novi list i postao velik i covjek,
kad na primjer postao predsjednik vlade, i
Da li nakon toga na krcme koje posje-
civao stavili natpise ovoj gostionici Harris
popio vrc piva, >>Harris ovdje ljeto 1888. go-
dine popio dva skotska viskija<<, ili lz ove krcme
izbacili Harrisa 1886<<.
Ne, takvih natpisa previse! Postale
slavne koje nikad nije Jedina kr-
cma kojoj Harris nikad
nije pio!<< Narod da vidi sto to ne-
dostaje.
Kako jadni, kralj Edwy morao mr-
ziti taj Krunidbena gozba pri-
sjela. MoZda nije prijala glava vepra
sljivama (ne ni meni, sam),
mozda popio previse jakog vina i medo-
vine, zbrisao s pijanke da provede
tisini, na mjesecini, koji sat sa svojom voljenom
Elgivom.
Stajali kraj prozora, drzeCi se za ruke, i pro-
matrali mjesecinom dok
iz dvorana ispod njih na mahove dopi-
rala pijana galama, kao jedva :lagor i
onda okrutni Odo i sveti silom
provalili gru-
i jadnog Edwyja natrag,
pijane gomile.
Mnogo godina kasnije, trestanje ratne glazbe,
saksonski kraljevi i saksonske orgije sahranjeni
druge i veliCina na neko vri-
53
da grad ponovo vratio staru
kad Hampton postao sjediste
dora i kad se kraljevske lade
vezane rijeke, dvorani ogrtacima jar-
kih silazili niza prema vodi,
li barkah, vaj! Neka
ime Gospodnie!
Mnoge od starih naokolo vrlo rjecito go-
vore danima kad sjediste kralje-
va, kad zivjeli plemiCi i dvorani da
kraljevoj cesta prema vratima
dvorca cijelog dana veselo odzvanjala od zveketa
celika, rzanja nemirnih, plemenitih konja,
nja svile i i smijeha lijepih zena. Velike i
prostrane s mrefustim prozorima,
ogromnim kaminima i kitnjastim zabatima prica-
danima carapa i svilenih po-
jaseva izvezenih i kompliciranih prisega.
vremenima kad znali
kako se gradi. Tvrde crvene opeke s vremenom
legle jos tvrsce, hrastove ne skripe i ne
dok covjek polako silazi niz njih.
Kad vec rijec hrastovim jednoj
postoje takve jedne prekrasne
hrastovom Sad to neka tr-
govina, na samom ali nekad oCi-
gledno dom neke vazne licnosti. Jedan
prijatelj, koji zivi otisao jednom
zgodom da sesir i,
rasijanosti, dzep i platio odmah,
gotovom.
Trgovac (koji poznavao mog prijatelja) nije,
naravno, prvom mogao vjerovati svo-
jim ocima, ali brzo dosao i, kako
treba nesto poticanja takvih po-
naseg da li htio vidjeti
lijep stari hrastov prijatelj rekao
da i trgovac ga nakon toga odveo kroz rad-
i na kat. Ograda predstavljala sa-
vrsen primjerak rada zido-
vi hrastovinom, s
zom dostojnim kakvog dvorca.
54
Sa otisli salon,
sa zidovima na iznenadenje
mog prijatelja, tapetama vedrih s plavom os-
novom. Stan sasvim oblcan i moj
prijatelj se pitati zasto ga trgovac do-
veo. Vlasnik otisao do jednog zida i
se drva.
- Hrastovina - objasnio - Sve sam hrastov
sve do stropa, isti kao sto ste vidjeli na

- za ime bozje, covjece - moj pri-
jatelj zaprepasteno - ne zelite valjda reci da ste po-
krili hrastov plavim papimim tapetama?
- Jesam - glasio odgovor. - I masno sam to
platio. Morao sam, naravno, najprije dati da se
i izravna, Sad soba bar svijetla.
Ranije strasno
Ne reci da kategoricki tog cov-
jeka (sto za njega, velika
ha). S njegova gledista, to glediste prosjecnog
koji tezi sto jednostavnijem
ne starog manijaka koji visi prodavaonicama
anktikviteta, on sasvim Hrastov
borez vrlo za oko kad ga nema mnogo, ali
bez pomalo zivjeti okruzen
njim, bar za one koji tome posebno ne
nekako kao da covjek zivi crkvi.
Ne, ono sto njegovom jest ci-
njenica da on, kome nije mnogo stalo do hrastova
ima salon izrezbarenom hra-
stovinom, dok koji vole davati sil-
ne novce da nabave. izgleda, pravilo na
ovom Svatko ima ono sto ne treba,
ono sto zeli drugi.
Ozenjeni zene kojih se rado rije-
sili, mladi neozenjeni sto ih
Siromasi koji jedva kraj s krajem
osmoro divne djece. Bogati bracni pa-
rovi bez djece, kome ostaviti

zatim, djevojke s Djevojka-
ma s mnogo oni nikad potrebni.
55
kako ih se rado da ih oni samo
gnjave, zasto ne i ne se gospodici
Smith i gospodici Brown, koje i vec go-
dinama i nijednog Njima
potrebni, ne se nikad
Ne treba mnogo razbljati sebl s tim stva-
rima; covjek se samo razalosti.
U nasoj skoli blo jedan djecak koga smo svi
zvali Sanf'ord i Merton, Pravo ime Stiv-
vings. Bio to najneoblcniji djecak sto sam ga
ikad vidio. Mislim da zaista volio
Uvijek imao zbog oblcaja da sjedi
i cita grcki, sto se tice ne-
glagola, nije sile koja ga mogla od-
vojiti od njih. Glava nekih
i neprirodnih ideja tome kako postati ponos
svojih roditelja i skole, za tim da pobere
sto vise nagrada i da, kad odraste, postane
covjek; mislio samo na neke takve Ni-
kad nisam sreo tako stvorenje istovreme-
no bezazleno, pazite, kao tek rodena
taj djecak se razbolijevao dva
tjedno tako da nije mogao ici Nije
djecaka na koji se znao tako razboljeti kao
taj Sanf'ord i Merton. Kad izblla kakva zaraza
negdje deset milja daleko od naseg grada, on se
razbolio od te bolesti, i to opasno. Doblvao
1
bronhitis vruCinama i grozni-
oko BoziCa. Nakon sest tJ' edana
ga oborila krevet, kad iziSao novembar- \
vracao se sa '! ..
Jedne godine dali .
vadili sve i stavili jer ga .!.
strasno i vjeCito boljeli
tim, zamijenila neuralgija s kronicnom
srednjeg Nije dana da nije prehla- i
den, osim onih devet tjedana sto bolo-
vao od sarlaha, i patio od Za ve-
like kolere 1871. godine nase
stvo ostalo postedeno. Imali smo samo
jedan oboljenja cijeloj i to
mladi Stivvings.
56
Kad bolestan, morao ostati
jesti lake i groZde iz staklenika.
Lezao tako i jer da
vjezba latinski, i gra-
,
Mi ostali djecaci, mi koji rado
zrtvovali deset semestara skole za je(\an dan bo-
lovanja i kojima nije ni na kraj pameti da
roditeljima nesto zbog cega se mogli pra-
viti vazni, mi nismo kadri cak ni an-
Zafrkavali smo se na i to nam
samo dobro Cinilo, cak nas i osvjefuvalo;
smo stvari od kojih se svatko razbolio, ali od
njih smo se samo i doblvali jos bolji ape-
tit. sto nismo se mogli sve
dok ne poceli skolski onda,
dana veliki
kasalj i sve oboljenja kojih se ne
smo mogli rijesiti sve dok ne opet pocela skola.
Poslije toga, ma koliko da to
mo, smjesta i osjecali se bolje
nego ikad.
Takav zivot, mi smo kao zito koje pokose,
i
se,
Mora da imali mnogo smisla za
cko i lijepo- ti nasi davni preci. Sve nase danasnje
tek iskopine predmeta za
od prije ili cetiri stoti-
ne godina. Pitam se da li stari tanjuri za vr-
cevi za pivo ili gasila za svijece koje danas toliko
cijenimo, zaista ili ih
privlacnim Cini samo starine koja ih okru-
Starinski plavi koji danas vjesa-
mo zidovima kao prije par stolje-
ca ruzicasti pastiri i pasti-
rice nad kojima se danas nasi prija-
telji, se kako
vrijednost, bezvrijedni za ka-
min koje majke u osamnaestom dava-
le djeci da se kad nemirna.
57
li isto tako i li jef-
tine sitnice danasnjice postati
li bogati dvadeset prvog
stoljeca vjesati iznad kamina redove nasih danas-
njih tanjura s vrbama? li salice sa zlat-
nim rubom i prekrasnim zlatnim cvijetom (nepo-
znate vrste) koje nase Sarah Jones danas tako ne-
marno brizljivo slijepljene i stavlje-
ne s njih brisat osobno do-
macica?
Uzmimo, na primjer, onog psa od
koji mog namjestenog sta-
na. neki pas. Oci plave. Ima
njezne ruzicaste s crnim pjegama.
Glava nekako nezgodno izraz
olicenje dovedene do imbecilnosti.
osobno nisam nimalo tom
com. Promatrana kao djelo, cak me
pomalo i nervira. Moji lakomisleni prijatelji otvo-
reno se cak se ni samoj gazdarici ne
svida naroCito, i ona opravdava
samo Cinjenicom da od neke
tetke.
Vise nego vjerojatno da za dvije
stotine godina negdje iskopati tog psiCa, bez nogu
i slomljena repa, prodati ga kao anticki
i dati pocasno mjesto nekoj vitrini,
ga promatrati i diviti se. ih
divni preljevi njegove i znalacki
raspravljati kako divan morao komadic
repa koji nedostaje.
Mi danas ne mozemo sagledati tog psa.
Za nas on predstavlja nesto sasvim
kao sa zalaskom i zvijezdama - ne divi-
mo se njihovoj ljepoti zato sto nam oci navikle
na njih. Tako i s tim psom. Go-
dine 2288. se topiti nad njim. lzrada tak-
vih pasa tada davno zaboravljena
nost. Nasi se potomci pitati kako smo ih pra-
vili, i govorit kakvi smo majstori nama
se pricati s postovanjem kao >>Onim izvanred-
58
nim starim koji devetnaestom
izradivali pse od
najstarije kceri iz osnovne
skole govorit se kao tapiseriji iz viktorijan-
ske ere<< gotovo neprocjenjive vrijednosti. Plavo-
vrcevi za pivo iz danasnjih seoskih
trazeni na sve strane, i okrnjeni, i pro-
davat se cijeni svoje tezine i bogati
pit iz njih iz Japana
vat razne iz Ramsgatea<< i
re iz Margatea<< koji nekako izbjegli
i nositi ih Jedo kao engleske starine.
U tom Harris vesla, podi-
gao se sa svog mjesta, legao na leda i digao noge
zrak. Montmorency zacvilio i se
preko glave, kosara na gomile stvari po-
skoeila i sve stvari iz nje poispadale.
me pomalo iznenadilo, ali nisam
zivce.
- sto vam - rekao sam sasvim pri-
stojno.
- Sto nam Nosi se ...
Ne, razmislio sam i ponoviti ono sto
Harris rekao. Mozda sam kriv, priznajem, ali
nista ne moze opravdati izraza i
psovki, posebno kad se radi sa solid-
nim odgojem, sto znam, sa
Harrisom. Razmisljao sam drugim stvarima i za-
boravio, sto nije nimalo tesko da drzim
ruci kormilo, s tom posljedicom da smo se
prilicnoj mjeri pomijesali s obalom. Tesko
prvom reCi sto smo mi, sto oba-
la rijeke na strani Middlesexa. Nakon izvjesnog
vremena smo, ipak, sto sto i
raspetljati se.
Harris izjavio da dovoljno veslao
i da sad red na mene. Tako sam, posto smo vec
za i camac
pored Hampton divan taj stari
bedem sto se pruza same rijeke! Nikad ne
prodem pokraj njega da se ne sto ga
vidim. tako topao, slikovit, drag stari zid
59
i tako prufa prekriven lisajem,
tamo mahovinom, sa stidljivom mladom lozom
sto izviruje preko ruba bedema da vidi sto se do-
gada dolje na prometnoj rijeci, i s dostojanstve-
nim starim brsljanom sto se razgranao nesto nize.
Na svakih deset jardi tog starog zida naCi cete pe-
deset raznih preljeva i nijansi. Kad bih znao
crtati, i kako se slika, mogao bih naCiniti
zaista tog zida, sam. Ce-
sto sam razmisljao i tome kako bih volio stalno
zivjeti Hampton vlada takva tisina i
mir, i idealno mjesto za setanje rano iz-
prije nego sto nagrne svjetina.
Znam, kad se to ostvarilo, da ne
narocito Bilo jezivo do-
sadno i dok svjetiljke
treperave sjene na drvom zidove, da-
leki koraci kroz hladne kamene hodni-
ke, cas se cas daljini,
i mrtvoj tisini covjek samo vlac
stitog srca.
Mi i zene djeca smo Volimo
svjetlost i zivot. Zato hrlimo naselja i gra,dove,
okolica postaje iz godine sve
kad oko nas zivi i bruji Priroda,
volimo otvorene padine i ali
kad majka Zemlja zaspi nas ostavi oh!
Svijet oko nas izgleda sasvim i se
kao djeca i zajecamo,
ceznjom za s plinskom rasvjetom,
glasovima i vrevom
skog zivota. Osjecamo se sitni i bespomocni toj
ogromnoj tisini samo tam-
nog drveca nocnim vjetrom. Samo se
hovi oko nas i njihovi falosni
nas Zato, se
velikim gradovima, zapalimo ogromne logorske
vatre od plinskih plamicaka, vicimo, pje-
vajmo i osjecajmo se hrabri!
Harris me jesam li ikad
Hampton On sam tamo samo jed-
nom, rekao i to da nekome pok,aze Pro-
60
lablri11t karti i bllo tako jed11ostav11o
s11aci se da to bllo smijes11o -
jedva vrijed11o dva pe11ija koliko za
karta, rekao Harris, blla sigurno 11e-
Cija 11esla11a sala, jer 11imalo odgovara stvarno-
sti vec samo 11avodi krivi Harris vodio
lablri11t 11ekog rodaka iz provi11cije.
- UCi cemo - rekao - kako
mogao reci da si blo, jer stvari sve i previse
jed11ostav11o. Besmislica zvati to lablri11tom.
Treba samo skretati des11o. Prosetat
cemo se desetak o11da idemo 11ekamo

Cim lablri11t, sreli 11eke koji
im rekli kako vec tri cetvrti sata i da im
dosta. Harris ih pozvao da za 11jim ako
zele; 011 i samo malo prosvrljati
i izvesti ih. Rekli kako to vrlo od
i za 11jim.
i druge koji zeljeli
iziCi sve dok im se pridruzili svi koji blli
koji vec blli
da se ikad i po11ovo svoj
dom i prijatelje, hrabrost kad
Harrisa i i pridruzivali se
procesiji, ga. Harris rekao kako
za 11jim islo 11ekih dvadesetak Jed11a ie11a s
malim djetetom, koja blla jos od
tra, zahtijevala da ga drzi za iz
straha da ga
Harris 11epresta11o skretao des11o, ali se
otegao i 11jegov rodak rekao kako to, oCigle-
d11o, vrlo velik lablri11t.
- Oh, jeda11 od 11ajvecih Evropi - rekao
Harris.
- jest - odgovorio rodak - jer
mo vec dobre dvije milje.
Harris misliti kako to pomalo
110, ali isao dalje dok prosli pokraj
polovice zemicke zemlji za Harrisov ro-
dak izjavio da vidio istom prije se-
dam Harris rekao da to
61
ali zena s djetetom da nikako nije
njeno dijete bacilo
prije nego sto Dodala
da fali sto on, nje-
nom sarlatan.
Harrisa i objasnio

- nam mozda od - rekao
netko od - kad vi znali gdje se sad
nalazimo.
Harris to nije znao predlozio, kao najbolje
rjesenje, da se vrate do i iz pocetka.
iz pocetka nije primljeno s nekim
narocitim ali svi se slagali da
dobro vratiti se do se i
ponovo posli za smjeru.
Proslo desetak onda se iznenada
obreli
Harris prvom namjeravao reCi
kako to njegov cilj, ali gomila vec
izgledala opasno razjarena da to
proglasi
Bilo kako imali ipak nesto od cega
mogli poceti. Sad bar znali gdje se nalaze,
se bacili na mape. Cinilo se da
stvar sasvim jednostavna, treCi

Tri kasnije ponovo se nasli centru.
Kojim god posli, ponovo se vratili sre-
diste. se na pravilo
neki i ostajali, da se ostali prose-
i ponovo im se pridruze. Harris na-
kon izvjesnog vremena ponovo ali
. gomila, kad jednostavno pobje-
snjela. Rekli neka njome navije Harris
kako se nije mogao oteti da po-
stao izvjesnoj mjeri
Svi na naprosto i poceli dozi-
vati Covjek dosao, se izvana na
ljestvice i im dovikivati Do tada
svi vec tako da
mogli nista shvatiti, im covjek
62
neka gdje da on doCi njih.
se i cekali, presko-
cio i posao prema njima.
Nesreca htjela da to neki mlad
svom Kad
nije znao doci do njih, i konacno se i
S vremena na vrijeme ga kako trci s
druge strane zivice, on njih i
se prema njima. Cekali i cekali, onda se on,
nakon pet pojavio tocno na istom
kamo nestali.
Morali pricekati da se jedan od starijih
ra vrati s vecere, tek tada se
Harris rekao da lablrint Hampton
izvanredan, bar koliko on moze tome,
i slozili smo se da na nagovo-
riti Georgea da ga
63
VII
Rijeka svom nedjeljnom Odjeca
rijeci - Prilika za - Ha'rri-
sov nedostatak - Georgeov
- Dan dama dotjeranih po-
sljednjoj modi - Grob gospode Thomas -
Covjek koji nije volio grobove, lijesove i
- Harris se - Njegovo mis-
ljenje bankama i -
Harris izvodi akrobacije
svom Harris mi pri-
cao dok smo prolazili kroz Tre-
balo nam dosta vremena da prodemo, jer
smo bili jedini camac velika
Ne sjecam se da sam ikad vidio
sa samo jednim camcem prevodnici. Inace
to, ne ni Lock, najzaposle-
nija prevodnica rijeci.
Stajao sam i promatrao kad se
njoj uopce nije vidjela voda vec samo blistav
splet jarkih sarenih kapica, sirokih se-
sira, raznobojnih svilenih rupciCa i
ogrtaca, leprsavih i prozracnih ha-
ljina; kad odozgo s keja, prevod-
nica izgledala kao ogromna kutija bez
reda nabacano cvijeca svih mogucih i nijansi
i koje sad lezi, se kao i '
svaki
Nedjeljom, kad lijepo vrijeme, takav prizor
moze se vidjeti gotovo preko cijelog dana dok
64
i nizvodno, pred prevodnice,
na red nizovi bezbroj brodica
dolazi i se tako da obasjana ri-
jeka, od dvorca do crkve,
plavim, i ruzi-
i 1 stanovnici
i dolaze, sportski odjeveni,
i se oko brane sa
i camce. Sto od kapa i
sto od lijepih, raznobojnih haUina
zena, sto od razigranih pasa, pokretnih
jedara, pejzaza i vode,
to jedan od najveselijih prizora sto se vi-
djeti starog', grada Londona.
Rijeka pruza za i
pokazati svoj kada se
radi i ako pitate, da se
prilicno elegantno odjeveni.
na ponesto crvene - crvepe i crne.
kao sto znate, pri-
licno lijepe nijanse, izvrsno ide
nocrvena toga, da
dobro i svijetloplava kravata i par
od koze, te rubac od crvene svile
oko pasa - rubac izgleda ljepse nego re-

Harris, vise voli nijanse narancaste i
sto bas ne naroCito
Ten previse da nosio
nikako ne pristaje,
sto da se prica. ga da odabere
kao i da
ali, sto vrijedi govoriti! Sto
netko to se, izgleda, tvr-
doglavije drzi svog dvije koji-
i ne izgledao tako lose, naravno sa
na glavi.
George za ovaj izlet nesto nove garde-
robe koja strasno ide na zivce. Blejzer dre-
cav. Ne volio da George sazna za to
ljenje, ali drugi izraz jednostavno ne postoji. Do-
nio ga i pokazao ga cetvrtak
5 - Tri Covjeka Camcu 65
Pitali smo ga koje njegovom misljenju
taj on rekao da ne zna. Ne vjeruje,
uostalom, da uopce postoji neki naziv za tu boju.
Prodavac mu rekao da to orijentalni desen.
George ga obukao i upitao nas sto mislimo
njemu. Harris rekao da taj predmet, ako mu
namjena da sluzi kao strasilo za ptice iznad
cvjetnih gredica u rano proljece, sigurno dobro
obavljao svoju funkciju, ali da kao odjeca za ljud-
sko osim za nekog crnca iz Margatea, u nje-
mu izaziva mucninu. George se odmah nakostri-
jesio, ali Harris mu rekao, ako ne zeli cuti nje-
govo misljenje, zasto ga pita?
U vezi s tim Harrisa i mene najvise
uznemirava pomisao da izazvati nezdravo zani-
manje za nas camac.
I djevojke, treba reci, izgledaju u camcu mnogo
bolje kad su lijepo obucene. Nema niceg privlac-
nijeg, mom misljenju, od ukusne haljine za
Samo, >>haljina za camac, kako to sve
dame morale znati, treba da bude haljina koja se
moze nositi u camcu, ne samo pod staklenim
zvonom. Izlet unaprijed propao ako u camcu
imate zenski svijet koji cijelo vrijeme vise misli na
svoju garderobu nego na izlet. Jednom sam imao
nesrecu da podem camcem na piknik sa dvije
dame te vrste. jesmo se divno proveli!
su izvanredno dotjerane - sve sama
cipka i svila, cvjetici, vrpce, fine cipelice i lagane
rukavice. Bile su, medutim, obucene za fotograf-
ski studio, ne za voznju camcem. Bile su to >>ha-
ljine za camac posljednjoj francuskoj modi.
Bila prava Iudost i pomisliti da se u takvim ha-
ljinama pride pravoj zemlji, zraku ili vodi.
Prvo sto su rekle da camac nije cist. Do-
bro smo obrisali sva sjedista i uvjeravali smo ih
da su Cista, ali nam one nisu vjerovale. Jedna od
njih protrljala sjediste prstom u rukavici
i pokazala rezultat drugoj, su s uzdahom sjele
drzeCi se kao mucenice u prvim danima krscan-
stva, koje nastoje da se sto udobnije smjeste na lo-
maCi. Prilikom veslanja covjeku se dogada da
66
malo zahvati se da kap
vode te
oCistiti, ostaje
sam veslao. sam sve sto mojoj
moCi. Dizao sam vesla dvije stope vode, ce-
kao svakog zaveslaja da se voda ocijedi i
sto ih
stiti. (Momak koji veslao iza rekao
kako
veslac da drzao tempo sa i da
vrijeme sjediti, ako da
stil. Rekao da ga
Ipak, tome, i ma koliko
da sam se trudio, mogao sprijeCiti da
kap vode te
Djevojke se fulile, ali sjedile
i svaki kad
kap vode pala samo se jos vise
zgrcile i zadrhtale. to prizor, pro-
matrati ih kako pate ali to sve
islo zivce. Previse sam osjetljiv.
Zato sam veslao sve i grcevitije, pr-
djevojke sve sto sam se vise tru-
dio da to
sam se predao; rekao sam da mi
vise odgovarati drugi par vesala. Momak koji
veslao straga odmah izjavio da tako
bolje, smo mjesta. Dame
kad vidjele da se povla-
cim, i cak se razvedrile. djevoj-
ke! Bilo im bolje da se drfule Covjek
koga doblle veseo, i pomalo
momak, koliko i
Mogli ste ga sat vremena pogledom
on to ne primijetio, i da primi-
jetio, ne na to obratio Zaveslao snaz-
no, ostro, bezobzirno, tako da se na camac sruCio
pravi vodopad i svi se smjesta
ceni kao Kad izlio vise od pola litre vode
na samo se veselo nasmijao i re-
kao:
- Oprostite, molim vas, nije namjerno.
67
I pruzio im rupciC da se obrisu.
- Oh, nije vazno - odgovarale su mrmljajuci si-
rote djevojke i neprimjetno navlacile preko sebe
pokrivace i kapute, pokusavajuCi istovremeno da
se zastite svojim cipkastim suncobranima.
Za ruckom su se provele jos gore. Drustvo
trazilo od njih da sjednu na travu, trava bila
pokrivena prasinom; na koja su ih pozvali
da se naslone nisu, Cini se, oCiscena vec tjed-
nima. I tako su prostrle svoje rupCice na travu i
sjele na njih, drzeci se ukoceno. Netko od mladi-
ca, noseci tanjur s pitom od spotaknuo se
neku zilu i pita odletjela s tanjura. Nije ih, sre-
com, pogodila, ali one su nezgodu shvatile kao
novu opasnost koja im prijeti i zbog koje moraju
na oprezu. Nakon toga, svakoga tko se
maknuo noseCi nesto sto moglo pasti i ugroziti
njihove toalete, pratile su sa strepnjom sve dok
ne ponovo sjeo.
- sad, djevojke - rekao im nas prijatelj ve.-
slac veselo, kad sve gotovo - na vama da
operete posude.
U pocetku nisu shvatile sto hoce, kad su shva-
tile, rekle su da: ne znaju kako se to radi.
- Ne brinite, cu vam pokazati - uzviknuo
- jednostavno i zabavno. Samo legnete
na ... hocu da kafem, nagnete se nad rijeku i is-
perete tanjure vodi.
Starija sestra rekla kako se boji da nemaju na
haljine pogodne za takav posao.
- Oh, dobre su - odgovorio prostodusno. -
Samo zadignite suknje.
I bogami, natjerao ih da to urade. Objasnio
im da su te stvari polovina zabave na izletu.
Rekle su da to vrlo zanimljivo.
Kad sad svemu tome razmisljam, pitam se
li taj mladi covjek bas tako priglup kao sto
smo mislili, ili . . . ne, nemoguce! Izraz njegovog
lica tako prostodusan, djetinjast!
Harris htio da se iskrcamo kod hamptonske
crkve, da grob gospode Thomas.
- Tko ta gospoda Thomas? - upitao sam.
68
- - odgovorio Harris. -
za da ima grob, i htio
bih da ga vidim.
Usprotivio sam se. Ne mozda sa
ali
me privlacili. da odmah
selo ili grad treba dvoriste
i grobovima, ali to zadovoljstvo koje sebl
Ne mislim da bas
vuCi se i crkvama za astmatic-
vodicima i Citati Ni pogled komadiC
za
sto
Cestite crJ.<.yenj(ll<e
pokazatipred
potpiiria ia povijest
obltelji, moje lose
da sto prije vrijeda osje-
caje.
stajao
zid ograde-
oa mala seoska crkva, i
prizora sto se prufuo
preda staru
s portalom
u sto
redova visokih brijestova, sa
sto izvirivale iza
zivica, do-
i brda iza
!3io to predio,
ga,
mi se d(l_sam dobar i Osjecao
da vise ne i zao. DoCi i
zivjeti ovom nikad
zla, vodit zivot,
kad kosu, i sve

U oprastao prijatelji-
i rodacima i i
ih. Oni, da ih
ISli svojim
69
sto dalekom, tihom radim za njih. Cinio
sam to, svim srcem, zelezi da to oni ne-
kako jer sam htio da ih I tako
sam raspredao te plemenite misli
kad me piskav, krestav
glas.
- Malo strpljenja, gospon, dolazim, dolazim!
Sve gospon, dolazim odmah!
Podigao sam i jednog starog ce-
lavog kako preko crkvenog
dvorista prema meni, noseCi ruci ogroman sve-
funj cije zveckanje pratilo svaki njegov
korak.
Smireno i dostojanstveno dao sam rukom
znak da se ali on i dalje prema
meni, kresteci.
- Dolazim, gospon, dolazim! Noge me vise ne
Nisam vise hitar kakav sam nekad
da, gospon!
- Odlazi, dosadni starkeljo - rekao sam.
- Dosao sam sto sam mogao brze, gospon - od-
govorio - vas zena tek ovog
primijetila. Izvolite za mnom, gospon.
- Odlazi - ponovio sam. - Ostavi me na miru
prije nego sto preskoCim zid i te.
Cinilo se da iznenaden.
- Zar ne zelite vidjeti grobove? -
- Ne - odgovorio sam. - Ne zelim. Zelim da sto-
jim ovdje, naslonjen na ovaj stari zid od pjescenja-
ka. Odlazi, i ne smetaj mi! sam divnim i
plemenitim mislima, i zelim da tako i ostane, jer
me cine i dobrim. Ne izigravaj i ne
razbljaj moje osjecaje tim svojim grobarskim
postima, jer se razbjesnjeti. Odlazi i nadi neko-
ga tko te jeftino sahraniti, platiti polo-
troskova.
Nekoliko stajao, zaprepasten,
onda protrljao oci i zagledao se mene. Nije mo-
gao da se snade, izgledao sam naoko sasvim nor-
malno.
- Vi niste iz ovih krajeva? Ne zivite ovdje? -

70
1
- Ne - rekao sam. - Ne zivim. da zivim, ti
ne
- onda - rekao - onda zelite vi-
' djeti grobove . . . grobnice . . . ono gdje se sa-
znate . . . lijesove!
- nasrtljivi stvore - odgovorio sam, vec
pomalo iznerviran - ne zelim gledati nikakve
grobnice, te tvoje ponajmanje. i zasto bih? Mi
imamo svoje grobnice, moja mislim.
Podger, bogami, ima na
Kensal Green kojom se ponosi Citav kraj,
mog djeda moze stati osam po-
sjetilaca. Sestra moje bake, ima grob od
cigle na sa spomenikom na
kome bareljefu izljeveno nesto sto podsjeca
na lonac za i s obrubom od najboljeg
kamena sest inaca koji stajao lijepe
pare. Kad pozelim grobove, odem da se provese-
lim tamo. Grobovi drugih mi potrebni.
Kad sahrane tebe, doCi da vidim tvoj. sve
sto za tebe
na oCi. Rekao kako
jedan od grobova komad kamena za
koji neki govore da vjerojatno predsfavlja ostatak
nekog kipa, da jedan znakovi koje
jos nitko nije
sam, ostao pri svome me co-
vjek slomljena srca,
- Zar ne zelite vidjeti ni spomen-prozor?
Nisam htio da vidim ni prozor, izbacio po-
sljednji Prisao mi i glasom

- U kripti imam nekoliko Dodite da vi-
dite bar njih. Oh, dodite da vidite te Vi
ste mlad covjek, na odmoru ste, treba da se malo
zabavite. Dodite da vidite
sam se i pobjegao. Dok sam se
vao, sam kako vice za mnom:
- Oh, dodite da vidite Vratite se da vi-
dite
Harris, grobovima, grobnica-
ma, epitafima i drugim natpisima na spomenici-
71
"ma, ga i sama pomisao da nece vidjeti grob
gospode Thomas tjerala Rekao kako
se od prvog otkako predlozeno da
krenemo na ovaj izlet, veseli sto vidjeti grob
gospode Thomas. Ne nam se pridruzio,
rekao da se nije nadao da vidjeti taj grob.
Podsjetio sam ga na Georgea i na to da mora-
mo stiCi s camcem do pet sati Shepperton, gdje
nas on ceka. Na to on na Georgea.
Za kog se vraga George zeza dok mi te-
glimo ovaj stari, teski i pretovareni camac ri-
i niz da se nademo s njim? Zar nije
mogao doCi i raditi nesto? Zar nije mogao
slobodan dan i poci s nama? Neka vrag nosi ban-
I sto on radi toj banci?
- Nikad nisam vidio da tamo nesto radi - na-
stavio Harris - kad god sam svratio. Cijelog
dana sjedi tamo iza nekog stakla i pretvara se
kako strasno Kakva korist od covjeka
koji sjedi iza komada stakla? radim za
Zasto ne mogao raditi i on? Od kakve
koristi on tamo, i kakva korist od tih njihovih
banaka? novac, onda, ako plati
nesto cekom, vrate ga zigovima NEMA
POKRICA i OD POTPISNIKA
smisla ima sve to? Dva mi tako podvalili
proslog tjedna, aJi to jos tr-
pjeti. svoj Da sad ovdje,
li smo otiCi i vidjeti taj grob. Ne vjerujem da
toj svojoj banci. On se sad negdje zabav-
lja, eto sto radi, nas ostavlja da sami obavljamo
Citav posao. Zato se sad lijepo iskrcati i otiCi
nekamo na pice. .
sam na da kru-
od nekoliko milja oko nas nema nijedne go-
. stionice, onda on grditi - kakva
korist od rijeke, i treba li svi koji rije-
kom da od zedi?
Uvijek najbolje Harrisa da se
kad ga tako se i poslije miran.
Podsjetio sam ga na
kosari i vode i da treba samo
72
pomijesati to dvoje da se doblje hladan, osvjeza-
napitak.
On se nakon toga okomio na i slicne
splaCine za nedjeljne skole, kako na-
zvao sve napitke redom, pocev od
piva do soka od malina. Rekao da
od njih covjek moze samo pokvariti da
oni i tijelo i i ne-
posredni polovice zloCina Engleskoj.
Dodao da ipak mora nesto popiti,
se na sjediste i naprijed da dohvati
blla na samom kosare i bllo
Cini se, tesko naCi, se morao naginjati sve
vise i vise. Kako istovremeno kor-
milariti, svijet naglavacke,
i camac Uda-
rac ga odbacio ravno i Harris ostao
stajati na glavi, drzeCi se grcevito za
ve camca, s nogama Nije se po-
od straha da ne padne i stajao
tako sve dok ga nisam za noge i
kao natrag, sto ga jos vise razbjesnilo.
73
VIII
Ucjenjivanje- Kako treba postupiti- Sebl-
cnost i grubost zemljoposjednika dui oba-
la rijeke - Ploce s - Har-
risovi nekrscanski osjecaji - Kako Harris
pjeva saljivu pjesmu- Otmjeno primanje -
Sramno ponasanje dvojice raspustenih
mladica - Neke nepotrebne informacije -
Harris kupuje bendio
ispod vrba
pton Parka i rucali. zaista prekrasan
zaravanak obrastao
rijeke iznad koje se grane vrba. Upravo
navalili na trece jelo - kruh sa
- kad prisao jedan gospodin s
i nas li
svjesni da se na Od-
govorili da toj stvari nismo dovoljno
da doCi do nekog konac-
nog ali da ako da rijec
da se zaista na
to bez oklijevanja prihvatiti kao

trazena i zahvalili
ali on se i dalje naokolo, oCigled-
no nezadovoljan, ga li jos
nesto za njega. Harris, koji za
drustvo, kruha sa
Covjek oCigledno, clan neke bratovstine
cija pravila propisivala od
74
---
sa dzemom. prilicno osorno, kao
da se sto ga netko dovodi takvo
nje, i dodao kako da nas s
posjeda.
Harris rekao da ono sto mora
svakako i izvrsiti, i ga na koji se naCin,
njegovom to najbolje moglo obaviti.
Harris kako se to kaze, dobro graden
covjek, visini i sirini, i izgleda snafun i koscat.
Covjek ga odmjerio odozgo nanize i rekao da
otici da se s vlasnikom, onda se vra-
titi i baciti nas
Naravno, vise ga nismo vidjeli i, naravno, on
stvari samo htio da koji siling. Po-
stoji izvjestan broj besposlicara koji se ljeti mota-
oko rijeke i lijepe pare tako na-
ivne izletnike. se kao da ih poslao
vlasnik. Jedini pravilan takvom
jest navesti svoje ime i i vlasnika,
ako ima neke veze s tim, da vas i
ste nanijeli time sto ste sjedili na
njegove trave. naj-
cesce tako lijeni i bojazljivi da vise vole poticati to
nego kraj tako
sto pokazati malo cvrstine.
Vlasnike koji doveli do takvog zalosnog sta-
nja stvari treba najostrije zem-
ljoposjednika rijeke postaje iz godine godi-
sve nepodnosljivija. Kad njihovom,
ti sasvim zatvorili manjih pri-
toka rijeke i rukavaca oni to zaista i rade.
korito rjecice, lance od obale do
obale i ogromne ploce s
na svako drvo. Kad vidim te ploce, meni se pro-
svi moji najgori instinkti. Pozelim da ih sve
poskidam i da covjeka koji ih postavio
takvom plocom glavi dok ga ne onda
ga sahranim i postavim iznad njegovog gro-
ba, nadgrobnog kamena.
Pricao sam tim svojim osjecajima,
on rekao da njegovi jos zesci. On ne samo da
pozeli covjeka koji naredio da se postavi
75
takva ploca, i citavu
rodake i prijatelje, mu zapaliti
se da to ipak malo i re-
kao sam to Harrisu, ali on odgovorio:- Ni slu-
cajno. Samo sto su zasluzili. Jos oti-
sao i na zgaristu pjevao saljive pjesmice.
sam slusao tu Harrisovu
tiradu. Nikad treba dopustiti da se osjecaj za
pravdu izrodi u Dugo mi
trebalo da uvjerim Harrisa u potrebu da pro-
pride s ali sam
kraju u tome ipak uspio. mi da po-
stedjeti rodake i prijatelje i da pjevati saljive
pjesme zgaristu.
Niste culi Harrisa kako pjeva saljive pjes-
me, jer tek tada shvatili kakvu sam uslugu
od Harrisovih fik-
ideja da zna pjevati saljive pjesme, dok Har-
risovi prijatelji, koji su imali prilike cuti kako
to pokusava, imaju opet ideju da ne zna i
i da mu ne treba dopustiti ni da
pokusa.
Kad se Harris kakvom domjenku,
ako zatraze od njega da nesto otpjeva,
odgovara Samo, znam pjevati iskljucivo saljive
pje'sme.<< I kaze to iz kojeg se moze
titi da su te njegove pjesme nesto sto vrijedi cuti
umrijeti.
- Oh, to divno - kaze domacica. - Otpje-
vajte gospodine Harrise! - Harris usta-
je i krece prema klaviru, ozaren pose-
radoscu plemenita covjeka koji se sprema
da pruzi svijetu nesto izvanredno.
- sad, molim - kaze domacica, obra-
cajuCi se gostima. - Harris otpjevat
saljivu pjesmu!
- Bas zgodno! - uzvracaju gosti pristizuci s
veselim zag9rom iz basce i sa
dozivaju drugog cijeloj kuCi, okupljaju
se u i sjedaju trepcuci od
pljenja.
onda, Harris
76
sad, za saljive pjesmice nije potreban neki
osoblt glas. Nitko ne ocekuje preciznu artikulaci-
ju ili vokalizaciju. Nikome ne smeta ako pjevac
usred kitice ustanovi da previsoko, i na-
glo spusti glas. Nije vamn ni ritam. Nitko ne za-
mjera ako pjevac pobjegne dva takta ispred prat-
nje i prekine pjesmu da raspravi stvar s pijani-
stom, onda pocne kiticu iz pocetka. Svi, medu-
tim, ocekuju da cuju rijeCL
Nitko ne ocekuje da pjevac ne zna vise od prva
tri retka prve kitice i da ih ponavlja sve dok ne
dode vrijeme za zbor. Nitko ne ocekuje da pjevac
prekine pjesmu usred stiha, da se zacereka i kaze,
cudno, ali neka me vrag nosi ako znam kako ide
zatim pokusa sam nesto iskomblnirati,
onda se iznenada sjeti, kad vec stigao do sasvim
drugog dijela pjesme, prekine pjesmu bez rijeci
upozorenja i vrati se tamo gdje zapeo. Nitko
ne ocekuje takvo nesto, ali ... uostalom, opisat cu
vam jedan Harrisov nastup, sudite sami.
HARRIS (stojeci ispred klavira i se znati-
zeljnoj - Ovo bojim se, vrlo stara
pjesma, znate. Bojim se, znate, da ste svi vec
culi. medutim, jedina koju znam.
pjesma Suca iz operete Pregaca . . . ne, nisam
htio reci Pregaca ... htio sam reCi ... znate vec
na sto mislim . . . mislim na onu drugu stvar,
. znate. Svi treba da upadnete kao zbor, znate.
(Izgledi da svi zagor
i iScekivanja. Nervozni pijanist vir-
izvodi za iz operete
Porota Dolazi da Harris pocne
pjevati. Harris to, ne Ner-
vozni pijanist poCinje svirati iz pocetka,
Harris, istom prva
dva stiha pjesme Prvog lorda iz operete Prega-
ca. Nervozni pijanist nastaviti s
jem, odustaje nastoji slijediti Harrisa pratnjom za
iz "Porota da odgo-
vara, se sjetiti sto radi i gdje se na-
lazi, osjeca da ga pamet izdaje i prestaje svirati.)
77
HARRIS (bodreci ga - Samo naprijed,
stari, dobro sasvim dobro. Tjeraj dalje!
NERVOZNI PIJANIST: - Bojim se da
neki Sto vi, stvari, pjevate?
HARRIS Kako sto? iz
operete Porota Zar ne znate?
NEKI HARRISOV PRIJATELJ (iz sobe): - Ne,
ne pjevas, tikvane, pjevas pjesmti iz
Pregace!
(Slijedi rasprava Harrisa i Harrisova
prijatelja oko toga sto Harris stvari pjeva. Prija-
telj da sto Harris
pjeva, to i otpjeva, Harris,
da
trazi od da iz pocetka.
toga
Harris, iskoristivsi koji se po-

HARRIS:- 'Jos kao mlad momak postadoh advo-
kat .. .'
(Svi od smijeha, sto Harris smatra
i
od borbe i povla-
ci se. Njegovo covjek jaCih ziva-
ca.)
NOVI PIJANIST (veselo): - sad, stari, ti samo
pjevaj te pratiti. Neka vrag nosi
HARRIS stvar, sa
- Uh, Oprostite, molim.
naravno, pomijesao sam dvije pjesme. Jenkins
znate. sad idemo!
78
(Pjeva; pjegov glas kao da dopire iz podruma,
podsjeSa na koji nagovjestava
nje strasnog potresa.)
'Jos kao mlad momak postadoh pisar
jednog advokata .. .'
(Sa se - Prenisko
stari, idemo iz pocetka, ako nemas nista protiv.
(Pjeva iz pocetka prva dva stiha,
falsetom Veliko gledalistu.
nervozna stara gospoda pokraj kamina poCinje je-
cati, izvode van.)
HARRIS (nastavlja): - 'Prao sam prozore i prao
sam vrata,
i jos sam .. .'
Ne, ne, prao sam prozore i velika vrata,
i jos sam podove meo ... nije, vrag ga odnio ...
oprostite, molim ... smijesno, ne se sjetiti
tog stiha. I jos sam ... sad sam ... Nema veze,
idemo na zbor, kako (Pjeva)
sad sam didl-didl-didl-didl-de
admiral kraljevske mornarice!'
sad, zbor ... Svi posljednja dva stiha,
znate!
ZBOR: - sad didl-didl-didl-didl-de
admiral kraljevske momarice!'
Najgore od svega to sto Harris ne vidi
pravi od sebe, sto ne shvaca da gnjavi
de koji nikad nista nafuo. On
da ih zabavlja, i obecava da im
otpjevati jos poslije vecere.
Kad vec rijec domjencima i. saljivim pjes-
mama, sjetio sam se jednog nesvakidasnjeg inci-
denta koji sam i sam koji
tako svjetlo na mentalne
procese i narav opcenito da ga,
mislim, vrijedi na ovim stranicama.
Bilo to na jednom otmjenom i vrlo
nom Bili smo nasim najboljim odije-
lima, razgovarali smo i osjecali smo se
svi osim dvojice mladiCa, koji
se vratili iz Njemacke, mla-
dih kojima ocigledno nije vrtje-
li se i gazili s noge na kao da se smrtno
Stvar tome sto smo
bili daleko iznad njih. Nasa
ali izbrusena konverzacija i nas profinjeni
bili za njih nesto nedostizno. nama rece-
no, bili izvan svog elementa. U stvari,
79
takvom imali sto da traze. Svi smo
jednoglasno dosli do tog poslije.
Svirali smo morceaux starih njemackih majsto-
ra. Raspravljali smo filozofiji i etici. Udvarali
smo se damama elegantno i dostojanstveno. Cak
smo se i salili - na vrlo otmjen nacin, naravno.
Netko poslije vecere recitirao
i rekli smo da divna. Zatim
jedna dama otpjevala bala-
na spanjolskom, tako dirljivo da neki
nama zaplakali.
U tom za rijec se javila ona dva
mladica i nas jesmo li ikad Herr Slos-
, senna Boschena (koji stigao i nala-
zio se dolje, kako pjeva

Koliko smo se mogli sjetiti, nitko od nas nije ni-
kad
Mladici rekli da to najsmjesnija pjesma sto
ikad napisana, i da oni, ako zelimo, zamoliti
Herr Slossenna Boschena, koga dobro
da otpjeva. Pjesma tako smijesna, rekli da
kad Herr Slossenn Boschen jednom pjevao
pred njemackim carem, morali ga (njemackog
cara) odnijeti jer grceve od
smijeha.
Rekli kako nitko ne pjeva tako do-
bro kao Herr Slossenn Boschen zato sto se on ci-
jelo vrijeme drzi tako da covjek pomi-
slio da se radi nekoj tragediji, zbog cega na-
ravno, sve jos smjesnije. Rekli da se ni
iz jednog njegovog tona ili geste ne moze
da pjeva nesto smijesno - to naravno, pokvarilo
sve. Upravo to njegovo cak pateticno dr:la-
nje Cini stvar tako neodoljivo smijesnom.
Rekli smo kako vrlo rado to kako
smo svi zeljni smijeha, oni sisli prizemlje i
doveli Herr Slossenna Boschena.
Cinilo se da pocascen sto ga pozvali da
pjeva, jer odmah dosao i bez rijeCi sjeo za gla-
sovir.
80
)
1
- Oh, vidjet cete kako zabavno! Puci cete od
smijeha! - govorili mladiCi prolazeci kroz
i mjesto iza profesorovih
leda.
Herr Slossenn Boschen sam sebe pratio na
nije bas ostavljao dojam da iza
njega slijedi saljiva pjesma. Bila to neka
melodija. Osjecali smo kako nam se
koza jezi, ali smo jedan drugom kako
to onaj posebni njemacki naCin izrafuvanja smi-
jesnog, i pripremili se za sto
osobno ne njemacki. UCio sam ga
skoli, ali sam sve zaboravio cim sam zavrsio
i od tada se mnogo bolje osjecam. Nisam,
htio da primijete moje neznanje, i
dosao sam na koja mi se prvom
odlicnom. sam da drzim na
mladiCa i radim ono sto oni rade; kad
se zakikotali, i se zakikotao,
kad se grohotom zacerekali, i isto,
i jos se i tamo kratko nasmijao, kao da sam
osjetio koji drugima izmakao. Smatrao
sam da to vrlo s moje strane.
Primijetio sam, kako pjesma odmicala, da
mnogi od prate pogledima
mladica, kao sto sam i radio. I oni se kikotali
kad i mladiCi, i grohotom smijali kad i mladiCi;
kako se ti mladiCi kikotali, cerekali i od
smijeha gotovo cijele pjesme, sve teklo
izvanredno.
Cinilo se, da njemacki profesor nije
zbog toga nimalo sretan. U samom kad
prvi smijeh, na njegovom po-
javio se izraz iznenadenja, kao da smijeh ono
posljednje sto ocekivao da Nama to
strasno smijesno; to njegovo drzanje
pola govorili smo. Da i najmanjom
gestom pokazao da svjestan koliko ono sto
izvodi smijesno, to zaista pokvarilo sve. Kako
smo, nastavili da se smijemo, izraz izne-
nadenja se pretvorio izraz
nosti i sijevati
6 - 81
oCima, nas (osim mladica
koji stajali iza njega ih nije mogao vidjeti).
izazvalo pravi delirij. Govorili smo kako to
necemo prezivjeti, Same rijeci dovolj-
ne da covjek grceve od smijeha, ali
to ta izvjestacena - to zaista previse!
U posljednjoj strofi nadmasio samog sebe. Iz
njegovih sijevao takav da
nam, da nismo na speci-
ficne crte njemackog ne nimalo
melodija pretvorila se takav
krik bola da nam navrle na oci da nismo
znali da to saljiva pjesma.
Posljednje taktove popratio pravi smije-
ha. U nismo nikad nesto smjesnije, go-
vorili smo, se. Kad covjek dozivi ovako
nesto, komentirali smo, mora se zasto vla-
da da Nijemci smisla za
Pitali smo profesora zasto ne prevede
na engleski da moze i
svijet, da sto prava saljiva pjesma.
Na to Herr Slossenn Boschen i doslov-
no pobjesnio. nas psovati na njemackom
(tom sam prilikom da njemacki jezik
za to vrlo pogodan), skakati naokolo, prijetiti sa-
kama i obasipati nas svim pogrdnim izrazima na
engleskom koje znao. Jos ga nitko nikad nije
tako vikao
Pokazalo se da to nije saljiva pjesma.
Bila to pjesma nekoj djevojci iz planine Hartz
koja zrtvovala zivot da spasi svog dragog.
On i njegova se s njenom
visinama, ali onda, posljednoj kitici, njegova
okrece leaa njenoj i odlazi s nekom
drugom - ne sjecam se vise pojed.inosti,
znam samo da sve vrlo zalosno. Herr
Boschen rekao da jednom pjevao
pred njemackim carem i da on (njemacki car)
kao malo dijete. Rekao (Herr Boschen) da
svi jednom od najtragicnijih i
pjesama na njemackom
NaSli smo se vrlo - vrlo
noj, zaista. Bilo pruziti neko
82
1

1
1
Poceli smo traziti mladiCe koji su
sve to ali su
kucu Cim Herr zavrsio
pjesmu.
I to kraj Nikad vidio da
se drustvo razilazi tako i bez buke.
Nismo se cak pozdravili. Silazili
smo stube hodajuCi tiho i dr-
zeci se Sapatom smo zatrazili od posluge
sesire i kapute, sami otvorili vrata i.
li ulicu da sto brze iza ugla, izbje-
gavajuCi druge koliko moguce.
toga vise pokazivao
za pjesme.
Do kod stigli smo u pola ceti-
ri. Na tom mjestu, rijeka
i iza Samo,
tu pokusavati veslati uz vodu.
sam to pokusao, Veslao sam i upitao
moinke koji su sa u camcu li,
hovu moguce proCi tuda vesla,
su rekli da jest, samo ako dobro
Bili smo u tom ispod uskog
pjesackog mosta razapetog izmedu dvije brane,
sam se legao vesla i potegao.
Veslao sam Uhvatio sam
ritam. Ulozio sam u svu
svojih ruku, i leda. Vesla su se kretala brzo
i ostro i, sve u svemu, zaista, veslao sam u veli-
kom stilu. Moji su mi prijatelji rekli da za-
dovoljstvo promatrati me. pet
sam da smo vec ispred i
podigao pogled. Nalazili smo se ispod mostica,
istom mjestu gdje sam veslati,
dva idiota samo sto se iskidali od
ha. Vukao sam kao lud samo da camac
istom mjestu ispod mosta. Od tada prepustam
drugima da veslaju do iza protiv
struje.
Veslali smo do od vecih gradi-
ca rijeci. i sva mjesta duz rijeke,
83
dodiruje obalu samo svojim uskim dije-
lom, tako da iz camca izgleda kao selo od pet-sest
kuca, sve u svemu. i su
gradovi izmedu i Oxforda koji se mogu
vidjeti s rijeke. Svi ostali skrivaju se iza brezuljaka
i izviruju rijeku samo ulicom. Hvala
im sto su tako i prepustaju obale rijeke
sumama, poljima i
Cak i iako sve sto moze da po-
kvari, uprlja i dio rijeke do kojeg dopire,
i pokazuje previse svoje ruz-
lice.
Cezar imao u svoje prebl-
valiste - logor sli-
tome. Cezar pravi covjek s rijeke. I kra-
ljica Elizabeta, i tu boravila. Od te
kad mozete pobjeci, ma kuda Crom-
well i Bradshaw pisac vodica
sudac koji glavu Charlesu Prvom)
takoder su svracali u Sigurno su
svi skupa.
U crkvi cuva se brnjica za
U starim
li su te sprave li da malo skra-
te jezik. Sad su odustali od tih pokusaja. Mislim
da zeljezo postalo preskupo, drugi materijal
cvrst.
U toj crkvi ima i grobova
sam se da moCi odgovoriti Harrisa
ako bude htio da ih oblde, ali se, zabo-
ravio smo veslali dalje. Iza mosta rijeka
ostro zavija. Prizor vrlo slikovit, ali okuka
da veslate, da vucete camac,
sto izaziva prepirke izmedu tko vuce i
tko kormilari.
Tu se, obali rijeke,
Park. staro Osmi
oteo ga ukrao sjecam se vise
kome, i zivio u U parku se spilja
koju mozete vidjeti ako platite i koja
vrlo lijepa; medutim, mislim da
84
nesto posebno. Pokojna vojvotkinja od Yorka,
koja zivjela mnogo voljela pse
i drzala ih ogroman copor. Uredila posebno
kome sahranjivani oni koji
i tamo leze i sad, oko pedeset njih, s nad-
grobnim kamenom iznad svakog groba i
nim natpisom.
sad, se reci da to isto
onoliko koliko i prosjecni krscani.
Kod Corwayskog kolja, kako se zove prva
iza waltonskog mosta, Cezar vodio
sa da zadr-
zao Cezara, kolje (i posta-
vio ploce da zabranjem), ali Cezar
ipak presao Cezara jednostavno ne-
otjerati s rijeke. Bio covjek kakav
nam danas potreban na onim rukavcima.
Halliford i Shepperton dva lijepa mjestanca,
bar onaj njihov dio koji se vidi s rijeke, ali niti jed-
. no nije znamenito ni U kod cr-
kve postoji, jedan grob
s stihovima, sam se da Harris
ne pozeli da se zeza oko njega. Primijetio sam da
promatra pristaniste dok smo se pri-
ali sam vjestim pokretom da ba-
cim oko
spasavanja kape i zbog moje nespretnosti
nekako zaboravio na svoje voljene grobove.
Kod Weybridgea se Wey
(prekrasna rjecica, plovna za manje camce sve
do sam zelio istraziti,
ali to nikad nisam rjecica i ka-
nal Basingstroke. Prevodnica tocno
i prvo sto smo vidjeli, kad smo
li, Georgeov iznad jednih vratnica.
Kad smo prisli smo da Geor-
ge
Montmorency lajati,
sam vikao, Harris George nam ma-
hao sesirom, nesto. brane istrcao
noseci jer pomislio da netko
85
i se kad saznao da se
nista slicno nije dogodilo.
George drfao pod rukom neki paket,
omotan vostanim platnom. Na jednom
okrugao i plosnat, na drugom strsila
cka rucica.
- Sto to? - Harris. -- Tava?
- Nije - odgovorio George, oCi
no, divljacki - najveca moda
ove sezone. Svi ih nose na Bendzo.
- Nisam znao da znas svirati bendzo! -
smo Harris i istodobno.
- i ne znam - odgovorio George - ali ka-
mi da to sasvim jednostavno. ponio sam
i
86
IX
Uvodimo Georgea posao - Poganski in-
stinkti uieta za vucu - Podli postupak
jednog camca - Oni koji vuku, i oni koje
vuku - Kako iskoristiti par -
Tajanstven nestanak jedne postarije
dame - Sto se vise iuris, to sporije stiies
- Kad djevojke vuku camac i s tim pove-
zana uzbudenja - !Scezla brana ili zaca-
rana rijeka - Glazba - Spaseni!
Natjerali smo Georgea da radi, sad kad nam
saka. Da nije pokazivao nimalo volje za rad,
ne treba ni spominjati. Gadno se naradio
objasnio Harris, bezosjecajan prirodi i ni-
malo sazaljiva srca, rekao
- sad ces se, za gadno nara-
diti na rijeci. promjena prija svakome. Izlazi iz
camca!
George nije toliko bez savjesti - ma koliko
inace imao - da protestira, iako rekao da
mozda bolje da Harris i camac,
on da za to vrijeme pripremi Pripremati
naime, strasno temk posao, Harris i izgleda-
mo Mi smo na to odgovorili tako sto smo
ruke konopac, i George izisao iz
camca.
u tim konopcima za ima neceg vrlo
dnog, bolje receno neobjasnjivog. Smotate ga str-
pljivo i pazljivo kao sto slagali nove novca-
87
te hlace, ali pet kasnije, kad ga
smotani pretvorio se odvratno,
zamrseno .
Ne bih htio vrijedati, ali cvrsto sam da
jedan takav prosjecan konopac za kad
ste ga rastegli preko polja, zatim
leda i nakon trideset ponovo ga pogleda-
li, vec lefuo na gomili polja, sav
zapleten, svezan cvorove, pretvoren
niz petlji bez pocetka i kraja. Odmrsili ga tek
nakon dobrih pola sata travi i
psovanja.
moje misljenje konopcima za
opcenito. Naravno, postoje casni
ne kazem da ih nema. Mozda postoje konopci za
camaca koji ponos svoje profesije - savje-
sni, posteni konopci koji ne da ple-
tivo i ne se pretvoriti makrame cim
ih ostavite bez nadzora. Kazem da moida postoje
takvi konopci; iskreno se nadam da postoje. ih,
nisam vidio.
Konopac za kome rijec osobno sam
smotao prije nego sto smo stigli do brane. Nisam
ni da ga pipne, jer on strasno
nepaZljiv. Smotao sam ga polako i oprezno, vezao
ga sredini, previo nadvoje i s najvecom paz-
njom polozio dno camca. Harris ga strucno
podigao i predao George ga
cvrsto i, drzeci ga
odmotavati kao da skida pelene s novoro-
denceta. Nije, odmotao ni desetak jar-
di stvar izgledala kao lose izraden otirac za
noge.
Tako to i vezi s tim se odi-
iste scene. Covjek na obali koji
razmrsiti to misli da za sve kriv onaj
koji motao konopac, kad covjek na rijeci ne-
sto misli, on to i kaze.
- Sto si to radio s ovim konopcem, pravio od
Bas si ga lijepo zamrsio,
nema sta! Zar ga nisi mogao kako treba smotati,
nespretna? - mrmlja s vremena na vrije-
88
boreCi se ocajnicki s razvlaceci ga
stazi za vucu i trckarajuCi gore-dolje ne li
nasao kraj.
S druge strane, covjek koji konopac
kako citavu zbrku izazvao (;ovjek koji ga
pokusava
- kako treba kad si ga uzeo! -
vice srdito. - Zasto ne sto radiS? Sve cega
se prihvatis radis naopako. Ti zamrsio i stup od
vjesala!
Obojica su tako da naj-
radije objesili jedan drugog. Nakon deset
onaj na obali drekne kao da poludio i pocne
skakati konopcu, pokusavajuCi ga
tako da potegne prvi dio koji
dode pod ruku. Od toga se, naravno, konopac za-
u jos cvrsce klupko. Nakon toga drugi covjek
izide iz da i se spoticu
jedan drugog i jedan Obojica
hvataju isti konopca, vuku ga svaki na svoju
stranu i pitaju se gdje zapeo. Na kraju; kad ga
nekako raspetljaju, okrenu se i ustanove da
otplovio i da ga struja brzo nosi sve dalje.
osobno prisustvovao do-
gadaju. Bilo to gore, kod Boveneyja, jednog pri-
licno vjetrovitog jutra. Veslali smo nizvodno i,
kad iza okuke, na obali
dvojicu ljudi. Gledali su jedan u drugog tako zbu-
njeno, i potisteno da se ne da
ikad, prije ili kasnije, vidio takav izraz jada na
licu. sebe su driali dugacki ko-
nopac za vucu. Bilo jasno da se dogodilo
neko zlo, spustili vesla i upitali ih u
stvar.
- Otplovio - odgovorili su ozlo-
- Izisli da konop, kad
se okrenuli, vise nije
Drfuli su se uvrijedeno jer su takav postupak
svog ocigledno krajnje ne-
zahvalnosti i zlobe.
Nasli bjegunca nekih pola nizvodno,
gdje ga zadrfuo rogoz, i vratili ga. Siguran
89
sam da bar tjedan dana dobro pazili da
ne pruze
Nikad zaboraviti kako izgledala ta dvo-
jica dok se sa konopcem rukama motali
tamo-amo obali, trazeCi svoj camac.
Covjek na rijeci moze vidjeti mnoge smijesne
prizore, posebno vezi s Jedan od naj-
cescih dvoje mladih kako brzim korakom
camac, nekom zanimljivom ras-
pravom dok covjek sto jardi iza njih,
vice da i ocajnicki
znake da se dogodila neka nezgoda. Nesto po-
slo naopako - otpalo kormilo, pala
caklja ili njegov sesir, i brzo odmice nizvodno. ]
covjek im vice da sasvim
i pristojno.
- stanite na hocete li? -
im veselo. - mi sesir
Nakon toga, mnogo manje prijazno:
- Tom ... Dick! Zar ne
zatim:
- Idioti prokleti, vrag vas odnio! Sta-
nite! Uh, da vam ..
1 konacno skace, plese urla i nize sve
psovke koje tamnocrvenog lica, djecaci na
obali se i ga kamenjem
dok plovi brzinom od cetiri milje na sat i ne moze
iziCi na
Mnoge takve mogle se iz-
bjeci kad se oni koji camac ponekad os-
da vide sto radi onaj Najbolje
kad camac jedan covjek. Kad dvoje, za-
se i zaborave na camac, on sam,
da neznatan otpor, nije da ih pod-
sjeti na sebe.
Kasnije, kad smo poslije vecere ras-
pravljali tom George nam pricao
jednom vrlo neoblcnom koji
kako oni koji camac mogu zaboraviti na
svoj posao.
On i jos trojica momaka, pricao veslali
jedne veceri iznad Maidenheada, tesko
90
natovarenom kad nesto iza brane kod
Cookhama primijetili jednog mladiCa i
kako stazom za camaca zaneseni zivim
i, ocigledno, vrlo zanimljivim razgovorom. Izme-
sebe nosili za vezan ko-
nopac za konopac se za njima, s kra-
jem vodi. Camca nije nigdje nije
se mogao vidjeti nikakav camac. Za konopac koji
nekad vezan camac, to oCi-
gledno, ali sto se s njim dogodilo, kakva strasna
snasla camac i one koji
to obavijeno velom tajne. Nesreca, ma ka-
kva nije, nimalo
i mladog gospodina koji camac.
Drzali za vezano
i oni ga i to
sve sto smatrali da vazno.
George htio da vikne i da ali
istom bolja ideja, se pre-
domislio. Uzeo se preko ruba
camca i dohvatio kraj konopca, onda vezali
konopac za jarbol, vesla, sjeli na i
pripalili
Mladic i djevojka tako ta cetiri klipana
i 'teski camac sve do Marlowa.
George pricao kako nikad nije vidio toliko
i jednom po-
kao kad stigavsi do brane, mladi par
shvatio da posljednje dvije milje pogre-
san camac. George imao dojam da mladiC,
da se nije zbog mlade dame,
napao prilicn6 ostrim izrazima.
Djevojka prva dosla sebl, sklopila ruke i rekla

- Oh, Henry, gdje tetka?
- li ikad pronasli -
Harris.
George odgovorio da ne zna.
Jednog dana, Waltona, George i
smo svjedoci jednog primjera opasnog ne-
dostatka koji i
91
camcu. Bilo to tamo gdje se staza za vucu
spusta do same vode, mi smo logorovali na su-
protnoj obali, tako da smo mogli vidjeti sve sto se
dogada. U jednom trenutku primijetili smo jedan
mali camac kako se strahovitom brzi-
nom, jer ga vukao jedan snafan konj za vucu
slepova na kome jahao siCusan djecak. u cam-
cu su, rastrkani, u bezbriznim i opustenim poza-
ma, leskarili neki mladiCi, njih petorica, onaj za
kormilom izgledao posebno razbaskaren.
- Volio da ga vidim kad pogresno okrene
kormilo - promrmljao George dok su prolazili.
U tom istom trenutku momak uradio upravo
to, i camac udario u obalu s bukom koja
podsjecala na istodobno paranje cetrdeset tisu-
ca lanenih plahti. Iz camca su izletjeli, s lijeve
strane, dva covjeka, jedna kosara i tri vesla, i os-
tali na obali, casak i pol kasnije preko desnog
ruba camca iskrcala su se druga dva momka za-
jedno s cakljama, jedrima, torbama i bocama.
Posljednji momak vozio se u camcu jos dvade-
setak metara zatim ispao prevrnuvsi se preko
glave.
Sve to, cinilo se, olaksalo camac se dalje
kretao mnogo brze. Djecak vicuCi iz sveg glasa,
potjerao konja galopom. Momci su sjedili neko
vrijeme zureCi jedan u drugog. Trebalo im do-
sta vremena da shvate sto se dogodilo, ali su, kad
su shvatili, smjesta skocili i poceli vikati za djeca-
kom da stane. Djecak medutim, previse za-
uzet konjem da ih cuo, smo ih promatrali
kako trce za njim sve dok se nisu u dalji-
ni.
Ne mogu reCi da mi ih fao. Naprotiv, ze-
lio da se svim budalama koji vuku svoje
na taj naCin - ima ih dosta - dogodi nesto
slicno. Pored opasnosti kojoj se sami izlazu, oni
ugrozavaju i druge camce kraj kojih prolaze, i
smetaju im. Zbog brzine kojom plove ne mogu se
nikome maknuti s puta, niti se tko moze maknuti
s puta njima. Njihov konopac moze zakvaCiti vas
jarbol i prevrnuti vas, ili zahvatiti nekog u camcu
92
i baciti ga ili ozlijediti. Najbolje ne po-
vlaciti se, nego se pripremiti i docekati ih
krajem jarbola.
Od svega vezi s camaca
kad camac djevojke. senzacija
nitko ne smio Za camca po-
trebne tri djevojke - dvije da drze kono-
pac, treca da trckara oko njih i kikoce se.
Djevojke stvar tako da se
konopcem. Konopac im se najprije
omota oko sjesti na i odve-
zati jedna nakon cega im se omota oko
vrata i malo nedostaje da ih Na ga
ipak nekako isprave i trkom, camac
prilicno opasnom brzinom. Poslije stotinjak jardi
naravno, bez daha, naglo
i se smijati dok camac prema
matici rijeke, se, previse naglo da
shvatili sto se dogada i prihvatili se vesala. Zatim
i iznenadeno camac.
- Oh, gledaj! - - Otisla cak do sredine
rijeke.
Poslije toga neko vrijeme prilicno rav-
nomjerno, onda jednoj od njih iznenada padne
na pamet da pricvrsti Zbog toga
i camac se
Skacete i gurate camac od obale, im
da ne
- Sto Sto se dogodilo? - one.
- Nemojte se -
- Nemojte sta?
- Nemojte se ... Idite dalje ... I-di-
-te da-lje!
- Vrati se, Emily, i pogledaj sto hoce- kaze jed-
na od njih i Emily se vraca i pita sto zelite.
- Sto zelite? - pita - li se sto dogodilo?
- Nije - odgovarate vi. - Sve Samo,
treba neprestano da se krecete, znate. Nemojte se

- Zasto ne?
- Zato sto ne mozemo kormilariti kad stanete.
Camac mora stalno imati
93
- imati sto?
- ... mora se kretati.
- U reCi im. li dobro?
- odlicno, naravno, vrlo lijepo, samo se
nemojte
- Nije nimalo tesko. Mislila sam da tesko
camac.
- Oh, nije, to sasvim jednostavno. Treba
samo ravnomjerno koracati, to sve.
- Dodajte mi moj crveni sal,
ispod sjedista.
Nalazite sal i dodajete ga djevojci, ali
tak nakon toga vraca se i djevojka i trazi
svoj. za svaki i sal za Mary, ali
Mary kaze da nije potreban i salje ih da
sala, cesalj. I tako dalje
tek nakon dvadeset ali na prvoj
na stazi morate iziCi iz camca
da otjerate sa staze.
Dok djevojke camac, nikad nije dosadno.
George nakon izvjesnog vremena raspetljao
konopac i nas bez zastoja sve do Penton
Hooka. smo zapoceli vrlo vaznom
kampiranja. smo da te noCi pre-
spavamo za to trebalo ili da ostane-
mo kod Penton Hooka, da nastavimo do iza
Stainesa. jos visoko i Ci-
nilo nam se da rano da prekinemo
smo da guramo sve do
jos tri i pol milje gdje obale rijeke
obrasle i gdje ima mnogo tihih skrovi-
tih
Svi smo se, kasnije pokajali sto nismo
ostali kod Penton Hooka. camac
tri-cetri milje jest sitnica rano ali pred kraj
dana pretvara se naporan rad. po-
sljednje tri-cetiri milje predjeli oko vas vise niko-
ga ne Razgovor zamire i nitko se ne
smije. Svakih prijedenih pola milje izgleda kao
dvije. Ne mozete vjero\'ati da ste tek tamo gdje
jeste, i sigumi ste da neka pogreska na
karti. Presli ste, vam se, vec najmanje deset mi-
94
lja, kako brane jos nema na pocinjete se
plasiti da nije netko i odnio ne-
kamo.
Kad vec tome rijec, jednom sam na rijeci
dozivio nesto sto dobro
tivno receno, naravno). Bio sam s jednom mla-
dom damom - rodakinjom s majcine strane - i
veslali smo nizvodno prema Bilo vec
kasno i nam se - bar se njoj U pola
sedam stigli smo do kod Bensona, se
i moja rodakinja postajala sve
nervoznija. Govorila kako mora stiCi na veceru,
sam rekao da i zelio da se sto prije na-
dem za stolom. sam sam
ponio da vidim koliko jos pred Us-
tanovio sam da smo tocno i pol dalekQ od
slijedece brane - Wallingforda - i da nam nakon
toga ostaje jos pet milja do Cleevea.
- Ne brini, sve - rekao sam. - Kroz
prije sedam sati,
onda nam ostaje jos samo jedna. - Prihvatio sam
se vesala i snazno zaveslao.
smo ispod mosta i nakon toga
tao sam da li vec vidi Odgovorila da
ne vidi sam rekao samo
>>Oh<<!<< i veslao dalje. Proslo pet i po-
novo sam vidi li
- Ne - rekla - Ne vidim nista slicno brani.
- Jesi li ... jesi li da mozes prepoznati
kad vidis? - sam ne
zeleCi da
Nije se vec mi mirno rekla da sam
pogledam, sam vesla i se. Ri-
jeka se pred
ravna od bar jedne milje, i nigdje na njoj
nije ni traga nekoj brani.
- Sto mislis, da nismo -
tala moja
Bilo tesko i zamisliti da se nesto takvo moze
dogoditi; - i to sam rekao
- da smo nekako prema i da
plovimo ravno prema
95
perspektiva nije se ni najmanje svidjela,
i zaplakala Rekla da cemo se utopiti,
i da to Bog kaznjava zato sto posla sa mnom
na rijeku.
Meni se Cinilo da to preostra kazna,<ali ona
bila uvjerena da nije, i zeljela samo da se sve
sto prije svrsi. .
Pokusao sam razuvjeriti i nekako objasniti
cijelu stvar. Rekao sam da vjerojatno nisam ves-
lao tako brzo kao sto sam mislio, i da cemo ubrzo
stiCi do brane. I nastavio sam veslati, jos citavu
milju.
Tad sam se vec i sam riervirati. Ponovo
sam pogledao u kartu. Brana Wallingford
jasno oznacena na mapi, jednu i pol milju
brane kod Bensona. Bila to dobra, pouzdana
mapa, osim toga, sjecao sam se te brane. Dva
puta sam prosao kroz nju. Gdje se nalazimo? Sto
se dogodilo s nama? sam misliti kako sve
to san, da u stvari spavam u svom krevetu i da
ubrzo probuditi i reCi mi da vec proslo de-
set.
Upitao sam svoju rodakinju li moguce da
sve to samo san, ona mi odgovorila da se
upravo spremala postaviti meni isto pitanje. Poce-
li smo se pitati da li zaista spavamo, i ako
spavamo, tko od nas onaj koji sanja, tko
osoba iz sna. Stvar postajala prilicno zanimljiva.
sam ipak uporno veslao dalje. Brana se nije
pojavljivala rijeka, pod sve gusCim sjenama noCi,
postajala sve mracnija i tajanstvenija. Sve oko
nas pocelo cudan, izgled.
Mislio sam na zle duhove i utvare, na tajanstvene
plamicke koji odvlace putnike s pravog puta, i
one zlobne djevojke koje nocu sjede na stijena-
ma i mame ljude u virove i vrtloge. sam
se sto riisam bolji covjek i sto nisam naucio
vise crkvenih pjesama. moje misli prekinuli
su prekrasni zvuci pjesme Saa svo-
je svirane lose, na harmonici. Znao sam da smo
spaseni.
96
pravilu, veliki ali
oh! - kako ta glazba u tom trenutku divno zvu-
cala! Zvucala kudikamo ljepse od Orfejeva gla-
sa, Apolonove harfe, cega slicnog. U
sem melodija
dotukla. besprije-
korno glazbu koja prodire u dusu shva-
kao rastanka sa zivotom, i iz-
svaku Ali zvuci pjesme Sad
dos'o svoje grcevito i s
varijacijama su u
duboko ljudsko, sto ulijevalo
sigurnost.
Slatki su se zvuci i camac iz kojeg
navirala ta glazba ubrzo se usporedo s
sim camcem.
U camcu drustvo cura i
momaka koje isplovilo da se provoza mjese-
ali to
krivica.) Nikad u svom zivotu nisam sreo
je, simpatiCnije ljude. Pozdravio sam ih i upitao
mogu li mi pokazati put do
im da trazim vec dva sata.
- - su. - Bog s
vama, gospodine, tu su srusili ima vec go-
Nema vise Wallingford, gospodi-
ne. Nalazite se u Cleevea. Bill,
me vrag ako ovaj gospodin ovdje trazi

mi nikad palo pamet. Pozelio sam
da zagrlim te ljude i da ih ali
struja prejaka da mogao
izvesti, sam se morao zadovoljiti rijeCima za-
hvalnosti koje su mi zvucale nekako previse

Zahvaljivali smo im i zahvaljivali, i rekli kako
divna i pozeljeli im lijep provod, sam,
mi se, pozvao sve da dodu k u goste
rekla kako
majci vrlo drago da ih Otpjevali
smo im Zbor iz opere Faust i ipak stigli
kuci vrijeme za veceru.
7 - Tri Co\'jeka u Camcu 97

N asa prva - Pod ceradom - Poziv
- Hirovi i kako se s
njima- Vecera- i kako ih steCi- Tra-
ii se dobro otok,
dijela Tihog
dozivljaj Georgeova
- N
Haris i vec smo pomislili da brana Bell
Weir srusena na isti naCin. George nas do
Stainesa, onda smo konopac preuzeli mi. Cinilo
nam se da vucemo pedeset tona i da vec hodamo
bar cetrdeset milja. smo stigli, pola
osam smo svi camac i veslali lijeve
obale, zgodno mjesto gdje cemo prenoCiti.
U smo namjeravali sve do
otoka Magna Charta, lijepog i dijela rije-
ke koja kroz i
se jednoj od slikovitih kojih ima
mnogo njenih obala. Osjecali smo,
da nam vise nije ni toliko stalo do sliko-
vitog koliko ranije. noCi zadovoljni
i s malo vode slepa za i Pej-
zazi nam potrebni. Bila nam potrebna
vecera, zeljeli smo se sto prije ispruziti i zaspati.
Ipak smo se do jednog rta- ga Pic-
nic Point - i se vrlo
velikim brijestom, za cije smo razgra-
nato korijenje privezali nas camac.
98
Cinilo nam se da nakon toga najbolje ve-
cerati (preskocili smo da kao, doblli
na ali George rekao ne, bolje
da najprije prebacimo preko camca prije
nego sto se sasvim smrkne i dok jos vidimo sto
radimo. svi poslovi obavljeni,
cemo sjesti i vecerati na miru.
Postavljanje te cerade zahtijevalo mnogo vise
truda nego sto tko od nas mogao pretpo-
staviti. Teoretski, stvar izgledala sasvim jedno-
stavna. Uzmete pet velikih zeljeznih slicnih
ogromnim vratima za kriket i ih odgo-
lezista zatim preko njih pre-
bacite i pricvrstite naokolo. Za to nam,
mislili smo, nece potrebno ni deset
Procjena previse optimisticka.
smo da ih okove
predvidene za njih. Nitko ne mogao ni pomis-
liti da to opasan posao, ali sad, kad se toga sje-
cam, moram se pitati kako netko od nas
ostao ziv da isprica tome.
kovi, to demoni. prvo, htje-
li lezista predvidena za njih smo ih mo-
rali natezati, nogama i mlatiti cak-
ljom. kad konacno pokazalo se da to
pravi za prava lezista, smo ih mo-
rali vaditi. ih,
dok se nismo dvojica s njima
i natezali se pet onda odjednom isko-
cili nas baciti i Ti
kovi imali sredini sarke kojima nas, ako
nismo dobro pazili, stipali za delikatne dijelove ti-
jela. 1 dok smo se rvali s jednom stranom
da vrsi dru-
ga nam se strana prikrala i
nekoga glavi.
Konacno smo ih i sve sto nakon
toga preostalo preko njih.
George razmotao i jedan njen
kraj za pramac camca. Harris stao da
od Georgea i doda meni, sam ce-
kao na krmi da prihvatim i zategnem. Nekako
99
trebalo da do George
svoj dio posla obavio dobro, ali Harris po-
tim stvarima i sve.
Kako to sam
nUe poslije
da i
deset da se
Bio tako cvrsto
i da se vise mogao
Naravno, ocajnicki se borio za - sto
pravo svakog - i tim svojim
(kako sam saznao poslije) oborio
Georgea. Zatim i George, Harrisa, zapo-
ceo za svoje se i zapet-
ljao i
tome to vrijeme imao
Nisam, imao
tome kako se taj posao obavlja. Rekli mi da
stojim gdje jesam i cekam da platno stigne do
i i smo stajali i cekali, mir-
ni kao dva Vidjeli smo kako se ze-
stoko trza i leti tamo-amo, prilicno silovito, ali
smo pretpostavljali da to dio proce-
dure i se mijesali.
smo, takoder, psovke ispod plat-
na, i iz toga smo da posao
Zato smo da pricekamo i
se dok se stvari
Cekali smo vrijeme, ali stvari se, iz-
gleda, sve vise zapetljavale dok, preko
ruba camca izvirila Georgeova glava i obrati-
la se.
- Zar mozes pomoCi, idiote? - rekla - Sto-
jis kao i gledas kako se nas dvojica
simo, mamlaze!
Nikad se poziv pomoc,
sam otisao i odmotao ih. Bilo zaista krajnje vri-
jeme jer Harris vec pocrnio
toga trebalo dobrih pola sata tes-
kog rada da onda
smo red i priredili veceru. Sta-
vili smo da provri, sasvim napri-
100
jed na pramcu, i povukli se na krmu pretvarajuCi
se da ga ne primjecujemo i izvlaceci druge stvari
iz kosara.
jedini nacin na koji mozete natjerati caj-
nik da provri kad ste na rijeci. Ako primijeti da
cekate i da ste nestrpljivi, nikad nece prosistati.
Morate se udaljiti i poceti s jelom kao da uopce
ne namjeravate piti . Niposto se ne smijete os-
vrtati i promatrati ga. Onda cete ubrzo cuti kako
voda u njemu klokoce, izbezumljena od zelje da
se sto prije pretvori u .
Preporucljivo , takoder, ako vam se jako zuri,
da glasno govorite jedan drugom kako, u stvari,
niste bas raspolozeni za i kako ga necete piti.
Pridete cajniku tako da vas moze cuti i viknete:
" necu piti , ti George? na sto George tre-
ba da odgovori, sto glasnije: Ne, necu, ne volim
. Pit cemo, umjesto , limunadu. tefuk
za zeludaC<<. Na to cajnik prekipjeti i ugasiti
primus.
Primijenili smo taj bezazleni trik, s rezultatom
da i i spreman kad i sve ostalo. Upalili
smo svjetiljku i sjeli da veceramo.
vecera nam zaista legla.
Punih trideset pet minuta u camcu, od pram-
ca do krme, nije se nikakav zvuk osim zve-
keta posuda, zveckanja nozeva i sloznog zvaka-
nja cetiriju para vilica. Nakon trideset pet minu-
ta Harris rekao Ah!<< i ispruzio lijevu nogu
desnu podvio.
Pet minuta kasnije i George rekao Ah!<< i ba-
cio svoj tanjur na obalu, zatim , tri minute na-
kon Georgea, Montmorency pokazao prvi znak
zadovoljstva otkako smo krenuli i izvalio se na
bok, ispruzivsi noge. Zatim sam rekao Ah!<<;
ispravio se i udario glavom u jedan od metalnih
lukova. Presao sam, medutim, preko toga. Nisam
cak ni opsovao.
Kako se covjek ugodno osjeca kad se najede,
kako zadovoljan i sobom i svijetom! Ljudi kojif
su to iskusali uvjeravaju me da Cista savjest Cini>;
covjeka sretnim i zadovoljnim, ali punim zelucem \
1
101
moze se postiCi taj isti
i s Poslije
i jela covjek se osjeca i
za druge, mislima
i dobrotom.
to, ta
Ne mozemo raditi, mo-
zemo razmisljati dok to
emocijama, strastima.
Poslije sa kaze Radi!<<, poslije
ka i crnog piva zapovijeda: Spavaj! poslije sa-
lice (dvije zlicice i
stoji vise od tri
sad, i pokazi rjeCit, pro-
nicav i njezan; promatraj i zivot
prodornim okom; rasiri krila svojih leprsa-
vih misli i zaplovi, kao iznad
mesanog svijeta i kroz aleje
vih zvijezda do vrata vjecnosti!
Poslije vrucih kaze: dosadan i bez
tegleca stoka, zivotinja bez
pogleda kome nema ni najmanjeg tracka
maste, nade, straha, ili zivota. poslije
konjaka, dovoljnim kolicinama,
sad cerekaj se i izvodi
da se tvoja nasmijati - bes-
mislice, glasove, pokazi
kako jadan i bespomocan covjek Ciji
i volja kao maciCi, drugo,
pola inca alkohola.
Covjek tek zalostan rob svog
Ne trudi se da dosegnes ideale morala i pravicnosti,
vec pazi na svoj i hrani ga
brizljivo i promisljeno! U tvom zavladat vr-
lina i zadovoljstvo, bez ikakvog posebnog napora s
tvoje strane. Bit ces dobar gradanin,
otac - pobofan covjek.
Prije vecere Harris, George i smo svadlji-
vo raspolozeni, nervozni i zajedljivi; poslije vecere
sjedili smo se jedan osmje-
se i Voljeli smo jedan drugog, voljeli
smo cijeli svijet. Harris se
102
nagazio oko. Da se to dogodilo pri-
je vecere, George to prokomentirao takvim ze-
ljama vezi s Harrisovom na ovom
i onom da .se covjek, kad tome
malo bolje razmislio, stresao od jeze.
Ovako, samo rekao:
- Polako, stari! Ne gazi boZjem.
Harris, da pripomene, naj-
neprijatnijim tonom, da covjek tesko moze da
ne stane na neki dio Georgove noge ako prisi-
ljen da se krece od desetak jardi oko
mjesta gdje George sjedi, i iznese svoje misljenje
da George s nogama te ne nikad trebalo
da camac normalnih dimenzija, ili predlozi
da ih izbaci preko ruba camca, kako to uradio
prije vecere, sada rekao, sasvim
- Oh, oprosti, stari moj! Nadam se da te nisam
povrijedio.
- Ni najmanje - rekao George i dodao da
sam kriv, na sto Harris izjavio: ne, kriv on.
Bilo ih.
Pripalili smo i sjedili,
noc i
George rekao da se pita zasto covjek ne
mogao zivjeti ovako, daleko od svijeta,
gresnog i zivjeti mirno i zdravo
i Ciniti dobra djela. Rekao sam da sam i cesto
. mastao necem takvom, smo se
tome kako kad otisli,
nas cetvorica, na neki zgodan, dobro
otok i zivjeli tamo
Harris rekao da otoci, bar koliko
on nezgodni zbog toga sto strasno vlazni.
George rekao da ako se postavi
propisna drenaia.
Tako smo presli na razgovor sto
podsjetilo Georgea na nesto vrlo smijesno sto se
jednom dogodilo Njegov otac, pri-
cao jednom s nekim svojim prijate-
ljem kroz Wales i jedne veceri odsjeli nekoj
maloj krcmi. vec sjedili neki momci,
im se pridruzili i proveli vecer s njima.
103
Drustvo veselo, sjedili do kasno
i, kad doslo vrijeme da na spavanje, i oni
to kad Georgeov otac jos vrlo
mlad) pomalo nacvrcani. Trebalo (Geor-
geov otac i njegov prijatelj) da istoj,
dvokrevetnoj Uzeli i popeli se na
kat. Kad svijeca im se zalijepila za
zid i se, se morali i potraziti
svoje postelje i ali
da se svaki svoj krevet, kao sto namje-
ravali, obojica ne legli isti krevet -
jedan s glavom na koji se
krevet s druge strane, s nogama na
Nekoliko vladala tisina, onda
Georgeov otac rekao:
-
- Sto Tome? - javio se s kraja
kreveta.
- mom lezi neki covjek -
rekao Georgeov otac. - S nogama na mom ja-

- to - odgovorio njegov
prijatelj - ali neka me vrag nosi ako i mom kre-
ne lezi netko.
- Sto ces uraditi? - Georgeov otac.
- Bogami, izbacit ga iz kreveta - odgovorio

- I - rekao Georgeov otac borbeno.
Uslijedila kratka borba, dva se tijela s tres-
kom srusila na pod, onda se javio jedan
glas:
- Tome!
- Sto
- Kako si prosao?
- sad, da ti pravo kazem, onaj

- I onaj mene! meni se ova krcma ne svida
narocito,
- Kako se zvala ta krcma? - Harris.
- Kod svinje i pistaljke - rekao George. -
Zasto pitas?
- Ne, onda to nije ta krcma- odgovorio Harris.
104
- Sto zelis time reCi? - pitao dalje George.
- od svega to - promrmljao
Harris - sto se isto dogodilo jednom mom
jednoj seoskoj krcmi. Cesto nam pricao tome.
Mislio sam da se to dogodilo istoj krcmi.
Legli smo oko deset sati i vjerovao sam da
tako dobro spavati. se, nije
ostvarilo. se i na
vec netko na vrata i vice da pola
devet. se noci, sve protiv
mene - nova srdina, tvrdi pod camca, zgrcen po-
lozaj (lefao sam s nogama ispod jednog sjedista, s
glavom na drugom vode oko
camca, vjetra krosnjama drveca, sve mi
to smetalo i nije mi dalo da zaspim.
Ipak sam odspavao nekoliko sati, onda me
neki dio camca koji izgleda, izrastao
noCi - nije ga kad smo
nestao - leda. Neko sam vrijeme
spavao to i sanjao kako sam
tao srebmjak, i kako sad dlijetom
mojim ledima ne li ga izvadili. Smatrao sam da
to vrlo s njihove strane, i rekao da
im vratiti novac, da ga do kraja mje-
seca. htjeli ni za to i tvrdili
kako bolje da ga odmah, jer
nom kamate. Nakon izvjesnog vremena
sam se i rekao im sto mislim njima, na
sto oni tako zestoko navalili na mene s dlije-
tom da sam se
U i boljela me glava,
sam pozelio da izidem na svjezi zrak.
sam na sebe sto sam mogao naCi - nesto svoje,
nesto Harrisovo Georgeovo - i se is-
pod tende na
Bila prekrasna noc. Mjesec zasao i os-
tavio sa zvijezdama. Cinilo se
kao da toj tisini i dok mi - njena djeca -
spavamo, s njom, svojom sestrom,
velikim tajnama, glasovima previse prostranim i
da ih nase djecje, mogle

105
cudne zvijezde, tako blistave i tako hladne,
ispunjavaju nas dubokim strahopostovanjem. Mi
smo kao djeca Cije su nozice zalutale u polumra-
cni hram nekog boga koga ne poznaju, ali u koga
su ih naucili da vjeruju i koja, stojeci pod pro-
stranim svodom koji odzvanja, pod kupolom koja
se negdje u daljini oslanja na mracni horizont,
zure u visine ispunjena istovremeno i strahom i
nadom da iznad sebe ugledati neko cudesno
prividenje.
ipak, puna neke snage i si-
gurnosti. Kad ona s nama, nase sitne brige i
tuge povlace se, posramljene. Dan ispunjen
jurnjavom i strahovanjem, srca su nam puna
zla i gorcine, i cinilo nam se da se svijet prema
nama odnosi grubo i nepravedno. onda Noc,
kao neka divna, njezna majka, polaze ruku
na nase groznicavo celo i podize sitno, od suza
mokro lice prema osmjehujuCi se, i iako
nam nista ne govori, znam9 sto nam zeli reCi. Na-
slanjamo vreli, rumeni obraz na njene grudi i bol
nestaje.
Ponekad, nas bol vrlo dubok i stvaran i sto-
jimo pred njom posve tihi, jer rijeCi kojima
ga mogli izraziti, postoji samo Srce
Noci puno sazaljenja - ne moze nas jad.
Zato nas uzima za ruku, i mali svijet, duboko is-
pod nas, postaje sasvim sitan dok, noseni njenim
tamnim krilima, na trenutak stizemo u blizinu
Nekoga mocnijeg od nje. Pri cudesnoj svjetlosti
tog velikog Nekoga pred kao knjiga, lezi Ci-
tav ljudski zivot, shvacamo da su Bol i Tuga
samo andeli mocnog Boga.
Samo oni koji su na glavi nosili vijenac patnje
mogu gledati u tu cudesnu svjetlost, ali oni, kad
se vrate, ne smiju pricati njoj niti odati tajnu
koju znaju.
Nekad davno, u stara vremena, nekoliko pleme-
nitih vitezova jahalo kroz neku cudnu zemlju.
Staza vodila kroz gustu sumu, izmedu gustih i
neprohodnih spletova grmlja i trnja koje kidalo
zivo meso s onih koji skrenuli s puta.
106
drveca toj i tako da
kroz granje nije prodrijeti ni tracak svjet-
losti da razblje
I dok tako prolazili kroz je-
dan od tih vitezova iz vida svoje drugo-
ve, i vise se nije vratio. Ozalosceni, nasta-
vili bez njega, ga kao
Kad konacno stigli do raskosnog dvorca koji
cilj njihova ostali
dana, slavili i veselili se. I jedne noCi, dok
dobro raspolozeni sjedili kraj vatre sto gorje-
la velikoj dvorani,
pehare vina, iznenada se pojavio njihov
drug i radosno ih pozdravio. Odjeca
izgledao kao prosjak, njegovo snaz-
no tijelo pokriveno ali lice
obasjano
ga svi htjeli znati sto se
dogodilo s njim, on ispricao kako skre-
s kako
dana i noCi dok, izranjavan i krvav, nije na
da
I tada, kad na dogo-
dilo se Iz divljine iskrsla jedna
prelijepa djevojka, ga za i povela ne-
kim nepoznatim, dok
nije obasjala svjetlost tako snazna da
njoj svjetlost kao svjetlo
log fenjera. Pri toj svjetlosti vitez
kao tako i
tako da zaboravio na svoje krvave rane
i stajao kao opCinjen, kao covjek
kao nitko ne iz-

Vizija iscezla i vitez kleceCi na za-
koji da skre-
ne s onoj i vidi ono sto
ona skrivala.
te ali viziji
dobri vitez njoj ne pricati ni
govoriti.
107
XI
Kako George, nekad davno, ustao rano
izjutra - George, Harris i Montmorency ne
vole izgled hladne vode - pokazuje svoje
junastvo i odlucnost - George i njegova
kosulja; prica s poukom - Harris kao ku-
har - Historijski osvrt, ubacen ovdje za
skolske potrebe
sam se sest i zatekao Geor-
gea Obojica smo se na
i nastaviti sa spavanjem, ali
nismo mogli. Da postojao neki razlog zbog ko-
jeg ne trebalo da spavamo dalje, zbog kojeg
mo morali odmah i se, zaspali
jos na sat i spavali do deset. Kako, me-
nije pod bogom nikakve potrebe da
bar jos dobra dva sata, i kako
tako rano, sa-
svim s ovog svije-
ta da obojica osjetimo da
smjesta kao da nas jos pet
lezanja
George rekao da se nesto slicno, samo jos
gore, dogodilo prije nekih osamnaest mje-
seci, kada sam stanovao izvjesne gospo-
de Gippings. Jedne veceri pokvario se sat, pri--
cao i stao osam i petnaest. Nije primijetio da
stao, jer iz nekog razloga zaboravio da navije
sat prije odlaska na spavanje (sto se ri-
108
jetko dogada), i postavio ga kraj ne
pogledavsi stvar.
Dogodilo se to zimi, negdje oko najkraceg dana
godini, i k tome jos tjedan dana London po-
krivala magla, cinjenica da kad se pro-
vani jos mrak, nije za Georgea pred-
stavljala nikakav vremena.
Pruzio i dohvatio sat. Bilo osam i pet-
naest.
- Andeli i svi ministri bozji, se!-
George. - U devet moram Za-
sto nitko nije Uh, kakva bruka! -
Bacio sat i iskoCio iz kreveta, se hladnom
vodom, se, obrijao se takoder hladnom
vodom jer nije mogao cekati da se voda
onda otrcao i ponovo pogledao na sat.
li od potresa kad na krevet sat
ili kako vec tek kad ga George pogledao,
sat pokazivao dvadeset do devet.
George zgrablo sat i otrcao prizemlje. U
dnevnoj sobl mrak, vladala mr-
tva tisina; nije vatre, nije dorucka. Pomi-
slio kako to vrlo od gospode
Gippings, i cvrsto da lice kaze sto
misli njoj kad se vrati Brzo
nablo na sesir, zgrablo kisobran
i prema izlaznim vratima. Vrata
cak ni George bacio
na Gippings, pomislio
kako neshvatljivo da kadri
neko pristojno vrijeme, vrata,
i istrcao na
Trcao iz sve snage dobrih cetvrt milje i, tek
kad presao se mi-
sao kako i sasvim neoblcno da na
ma ima tako malo i da trgovine otvore-
ne. mracno i maglovito, ali
to jos nije razlog da zamre svaka poslovna ak-
tivnost. mora ici na posao, zasto da ostali
lijepo svojim krevetima samo zato sto
vani mrak i magla?
109
Konacno stigao do Niti jedna ro-
leta nije Niti jednog nije
Vidio tri covjeka, od kojih
jedan policajac, jedna seoska kola natovare-
na i jedan trosni fijaker. George
sat - pet do devet! Zastao i opipao
onda se i opipao noge. Onda sa
prisao policajcu i ga da li zna koliko
sati.
- Koliko sati? - rekao policajac
vo Georgea od glave do pete. - Ako
cete sat kako izblja.
George i sat
izisao
- tri! - rekao George
kad sat svoje.
- koliko vi htjeli da -
policajac.
- devet - rekao George, na
svoj sat.
- Znate li vi gdje - ga stro-
go javnog reda.
George nakon izvjesnog reka6

- Oh, dakle li? - odgovorio
policajac. - savjet i idi-
te i ponesite taj svoj sat sa I vise ni
rijeCi
Tako se George opet vratio
sto se dogodilo, i otisao
U kad se vratio, da
se i ponovo legne, ali kad kako
se ponovo i i
se, se i da ostane i
odspava
Nije, nikako zaspati; nikad
nije Upalio
kao i odigrao sa par-
saha. ga, nije razvedrilo;
sah nikad ranije nije izgledao tako dosadna
igra. Zato digao ruke od saha i cita-
110
ti. Ni citanje ga, nije zanimalo, po-
novo i izisao da se proseta.
Vani strasno i svi poli-
cajci koje sretao promatrali ga s neskrive-
nom podizali svjetiljke da ga promotre
i slijedili ga, sve to ostavilo na njega takav do-
jam da se osjecati kao da zaista
nesto se sklanjati spored-
ne i skrivati mracne veze kad god
korake javnog reda i mira.
Naravno, takvo njegovo ponasanje samo iza-
zvalo jos vlasti, ga njeni
predstavnici poceli izvlaciti iz mraka i ispitivati ga
sto tamo radi. Kad odgovorio da ne radi nista,
da samo izisao da se proseta to cetiri
sata gledali ga kao da bas ne
na ga dva policajca otpra-
tila do da vide da li zaista tamo
gdje rekao. Promatrali ga kako izvlaci
vrata i zatim
polozaj na strani i nastavili paziti
na
Kad najprije pomislio da na-
lozi vatru i priredi nesto za dorucak, ne li
nekako vrijeme, ali nije kadar da
sta, ni za ni
da ne stvar na pod da se ne sa-
plete preko nje. smrtnom da ta
mogla Gippings, da
ona mogla pomisliti kako lopovi,
otvoriti prozor i Policija! Na to sigur-
no dotrcala ona dvojica detektiva, stavili na
ruke lisice i ga zatvor.
Tako tom nervne poreme-
cenosti, vec zamisljao sebe kako
va objasniti poroti okolnosti koje dovele do Ci-
tavog kako nitko ne vjeruje i kako
odmjerava od dvadeset godina
na sto njegova majka slomljena srca. Zato
od dorucka, se i os-
tao sjediti sve dok se pola osam
nije pojavila gospoda Gippings.
111
dogadaj, rekao posluzio mu da izvuce
pouku kako ne treba ustajati rano, i nikad vise
nije to ucinio.
Dok George pricao tu istinitu pricu, sjedili
smo umotani u pokrivace, kad zavrsio, uzeo
sam na sebe da veslom probudim Harrisa. mi
uspjelo tek nakon treceg udarca; okrenuo se na
drugu stranu i rekao da sici za pet minuta, i
neka mu ocistimo visoke cipele. Smjesta smo ga,
s pomocu jednog konopca, podsjetili na to gdje se
nalazi, se naglo uspravio odbacivsi' Montmo-
rencyja, koji spavao snom pravednika, preko Ci-
tavog camca.
Nakon toga smo podigli ceradu i sva cetvorica
promolili glave preko ruba camca, pogledali u
vodu i stresli se. Odlucili smo, sinoc, da ustanemo
rano izjutra, zbacimo pokrivace i krpe, podigne-
mo ceradu, s veselim uzvikom skocimo u vodu i
dugo uzivamo u osvjemvajucem plivanju. Sada,
kad doslo jutro, ideja nam nekako izgledala
manje priv1acna. Voda izgledala vlazna i hlad-
na, puhao neki ledeni vjetar.
- tko prvi? - rekao Harris konacno.
Nitko se nije bas otimao da bude prvi. George
sto se njega tice, rijesio stvar tako sto se povu-
kao u camac i navukao carape. Montmorency
nesvjesno zacvilio kao da ga i sama pomisao na
nesto slicno uzasava. Harris rekao da
previse tesko penjati se natrag u camac, otisao do
krme i obukao hlace.
Meni se pomisao da sad odustanem nije previse
svidala, iako me skok u vodu nije privlacio. Pod
vodom moglo korijenja i mulja, mi-
slio sam. OdluCio sam da rijesim kom-
promisom, tako sto cu iziCi na obalu i samo se is-
prskati vodom. Uzeo sam rucnik, izisao na obalu
i polako krenuo jednoj grani koja se nadvijala
nad vodom, gotovo dodirujuci.
Bilo umsno hladno. Vjetar rezao kao noz.
Pomislio sam kako nema nikakvog smisla prskati
se vodom, i odluCio sam da se vratim u camac i
obucem. Okrenuo sam se da svoju odluku prove-
112
dem djelo, ali dok sam to radio, grana
pod mojim nogama i sam
s rucnikom, podigavsi ogroman vode.
Nasao sam se rijeke, s galonom Temze
sebl, prije nego sam shvatio sto se dogodilo.
- Tako mi boga, stari skoCio - sam
Harrisa kako govori kad sam izronio,
- Nisam vjerovao da imati tri ci-
ste da to uradi. ti?
- voda? - javio se George.
- Divna - odgovorio sam - ste
sto ne skocite i vi. Ne ovo ni za sve
ovog svijeta. Zasto ne Za to po-
trebno samo malo
Nisam ih, mogao nagovoriti.
Dok sam se tog dogodila se jedna
zabavna stvar. Bio sam promrzao kad
sam se vratio camac, i da se sto prije
sam
Gotovo sam pobjesnio zbog toga, pogotovo kad
George smijeh. Nisam tome vidio ni-
sta smijesno i rekao sam to ali on se na
to smijao jos vise. Nikad nisam vidio da se netko
tako slatko smije. Na sam zivce i re-
kao da sasava i idiot, ali na
to se on valjati od smijeha. U tom
dok sam izvlacio mokru primijetio sam
da to nije moja nego Georgeova, za
sam pogresno mislio da moja. Tada sam i
shvatio koliko smijesna, i sam
se smijati, i sto sam vise gledao cas mokru ko-
cas Georgea, se od smijeha, stvar
mi izgledala sve zabavnija i smijao sam se tako
da sam ponovo
- Mislis li ... ti ... izvaditi iz vode?- jedva
izgovorio George, napadaja smijeha.
Neko vrijeme nisam kadar da odgovo-
rim, toliko sam se smijao, ali konacno sam se ne-
kako savladao i rekao.
- nije moja ... nego tvoja!
U nisam vidio da se izraz necijeg lica
tako naglo promijenio iz veselog
- Tri Co\'jeka u Camcu 113
- Sta? - skoCivsi. -
Zar ne paziti sto radis? Zasto, kog vraga,
nisi izisao i se na obali? Takvi idioti ne
trebalo da Dodaj
objasniti koliko sve tp
ali on to nikako nije shvatiti.
George prilicno tefuk covjek kada

Harris predlozio da za dorucak kaj-
Rekao da on prirediti. Iz njegove pri-
ce se da pravi za kaj-
Cesto za citavo
stvo, na i Postao
toj svojoj kajgani. Koliko shvatili iz
njegove price, koji nje-
prezirali poslije svako drugo jelo,
i ako doCi do nje.
Slina na dok
kako prica i donijeli pri-
tavu i sva koja se razblla i razlila
preko ostalih stvari kosari, i ga da zapocne.
Razbljanje nije bas narocito islo od
ruke - stvari, s nije toliko
koliko s razbljenih
Najteze sprijeCiti ih da se lijepe za hla-
ce i rukav. Ipak da istrese
pet-sest nakon toga
kraj i ih
Cinilo se da to strasno naporan posao, bar
koliko to George i
ga. Kad god prisao tavi, oprzio se,
onda bacio sve i igrao oko
prste i sve odreda. izvodio kad god
George i pogledali njega. U
da to sastavni dio
tog jela. sto to
kajgana - da to neki specijalitet iz
jelovnika Indijanaca ili urodenika sa
Sendvickih otoka, Cije zahtijeva ri-
igre i zazivanje
prisao i i
oprzilo ga, i poigravati i psovati.
114
Sve to jedna od najzanimljivijih i
operacija koje sam ikad promat-
rao. 1 meni i istinski fuo kad
sve zavrseno.
nije ni onome sto Harris
obecavao. Poslije svih silnih komplikacija nije os-
talo bogzna sto da se vidi. u baceno sest
doblli smo zagorjele mase neprivla-
cnog izgleda.
Harris rekao da krivica do tave, i da
mnogo bolje da nje imao kotlic za
i smo da vise ne priprema-
mo taj specijalitet dok ne nabavimo sav potreban
smo zavrsili s doruckom, vec
prigrijalo, vjetar stao i se pretvorilo dan
kakav se samo pozeljeti moze. Nista oko nas nije
nas podsjecalo da smo devetnaestom i
dok smo promatrali
mogli smo s lakocom masti zbrisati sto-
ljeca sto nas dijelila od onog navijeke slavnog
lipanjskog 1215. godine, i zamisliti da smo si-
novi sitnih engleskih zemljoposjednika, odjeCi
od i s bodezom za pojasom, koji da
one toliko znacajne stranice
povijesti Ciji smisao oblcnim
ma cetiri stotine godina kasnije Oliver Cromwell,
koji temeljito
prekrasno ljetno -
toplo i tiho. Zrak
njem. John prespavao i
cijelog prethodnog dana gradic Staines odzvanjao
od zveketa oruzja, topota kopita teskih konja
neravnim, kamenom poplocanim od
vika zapovjednika, surovih sala i grublh psovki
bradatih strijelaca, helebardista, stitonosa i kop-
ljanika koji govore nepoznatim jezicima.
U grad stizale plemica i vitezova ogr-
plastevima jarkih prljavim od
nja i prasine. Cijele veceri bojazljivi stanovnici
grada morali otvarati vrata i svoje
grupke ogrubjelih vojnika kojima po-
trebno osigurati prenociste i sve najbolje
115
od najboljeg jer inace tesko kuci i svima u njoj -
u tim burnim vremenima mac sudac i po-
rota, tuzilac i krvnik, i placao ono sto uzimao
samo postedom onih od kojih uzimao, ako mu
se tako svidi.
Dio velikaske vojske okupljen oko velike
logorske vatre na trgu; vojnici su sjedili i pili, pje-
vali neskladnim glasovima raskalasene pjesme,
bockali se i svadali dok se sumrak sve vise preta-
pao u noc. Svjetlost vatre bacala nemirne sjen-
ke na slozeno oruzje i obrise ljudi.
Gradska su se djeca prikradala i zacudeno ih pro-
matrala, punasne seoske djevojke prilazile su
im, smijuCi se, da izmjenjuju prostacke sale i do-
bacivanja s bucnim, razmetljivim vojnicima tako
razliCitim od seoskih momaka, koji su, privreme-
no zapostavljeni i prezreni, stajali osam-
ljeni, s kiselim osmijehom na sirokim, unezvijere-
nim licima. U poljima oko grada svjetlucale su se
druge, daleke vatre kraj kojih se utaborila pratnja
nekog mocnog lorda ili ceta Johnovih nepouz-
danih francuskih placenika, kao oci vukova sto
pritajeni oko grada.
I tako uz patrole svim mracnim ulicama .i
treperave strafurske vatre na svim uzvisinama
unaokolo, noc polako prosla i nad pitomom do-
linom stare Thame svanulo jutro velikog dana koji
udariti svoj pecat na vjekove sto tek doci.
U prvo sivo svitanje na nizem od dva otoka, toc-
no iznad mjesta na kojem smo stajali, pocela
odzvanjati buka i glasno dovikivanje mnogobroj-
nih radnika. Pocelo podizanje velikog satora,
dopremljenog prethodne veceri, dok su tesari
zurno redove klupa, segrti iz Londona
motali se naokolo noseci raznobojna platna, svilu
i tkanine izvezene zlatom i srebrom.
I konacno, gle! Na cesti sto vijuga duz obale ri-
jeke od Stainesa idu prema nama, smijuCi se i raz-
govaraju6i dubokim, grlenim basovima, desetak
krupnih helebardista - iz velikaske vojske, ocigle-
dno- zastaju stotinjak metara iznad nas, na suprot-
noj obali rijeke, i cekaju, naslonjeni na svoje oruzje.
116
)
Iz sata sat nailaze cestom stalno nove grupe
i grupice naorumnih njihovi sljemovi i oklo-
pi niske zrake i
Citava cesta, dokle pogled moze doprijeti,
izgleda pokrivena celikom
kojeg se konji. Konjanici galopira-
od grupe do grupe, zastavice lijeno na
toplom i svaki cas dolazi do vece guz-
ve i strke, kad se na jednoj ili drugoj strani redovi
vojnika razmicati da nekog moc-
nog baruna na bogato okicenom koji s gar-
dom plemica oko sebe dolazi da mjesto
na svojih podanika i vazala.
Na padini Cooper's Hilla, na strani,
se seljaci i radoznali gradani
koji dotrcali iz Stainesa, iako nitko nije tocno
znao se radi i svatko na svoj naCin ob-
jasnjavao veliki dogadaj kome
Neki govore da taj dan donijeti veliko dobro
svim ali starci samo vrte glavama jer
takve price i ranije.
Citava rijeka, sve do Stainesa, prekrivena
brodicama, camcima i malim od plete-
nog pruca kozom, koji posljed-
nje vrijeme poceli izlaziti iz mode tako da ih
jos samo. siromasniji brza-
ke gdje nakon mnogo godina
elegantna brana Bell Weir, snazni ih veslaci gu-
rali ili nastojeCi da sto blize pokrive-
nim barkama koje spremne da
kralja Johna na otok gdje potpisati

Podne Strpljivo cekamo, zajedno s
nim narodom, vec nekoliko sati. Sire se glasine da
prevrtljivi John ponovo izmakao velikasima iz
da se kriomice iz Halla sa
svojim placenicima i da se prihvatiti
sla korisnijeg od potpisivanja povelje narodnim
slobodama.
lpak, nije tako! Ovog nasao se
zeljeznim sakama, izvrdavao i koprcao
117
se. Daleko na cesti podigao se prasine i
sad se priblizava i postaje sve veti; topot mnogo-
brojnih kopita postaje sve glasniji, rastr-
kanih grupica vojnika sve se vise nazire povorka
slikovito odjevenih lordova i vitezova. Ispred po-
vorke, na i sa strane, konjanici
njenih velikasa, sredini kralj John.
Povorka se barkama koje is-
velikasi izlaze iz redova postrojenog plem-
stva da kralja. Kralj im odzdravlja osmi-
jehom i medenim rijeCima, kao da po-
zvan na svecanost cast.
se da sjase, brz pogled na
svoje najamnike postrojene straga, iza
redova sljedbenika plem-
stva koji ga
li vec prekasno? Oboriti snaznim
konjanika koji jase pored njega, nista ne
izdati naredenje vojnicima, na
nespremne redove velikasa i gorko
poZalili dan kad se da poremete njegove
planove! Smjelija ruka mogla promijeniti ishod
igre i tom posljednjem Da na nje-
govom jedan Richard, pehar slobode
otet Engleskoj sa samih i ona jos sto
godina ne osjetila njen .
. Srce kralja Johna, pred
pogledima engleskih ratnika, njegova
se na sjahao i svoje
mjesto prvoj barci. Za njim se velika-
si, svi s rukama na drskama maceva, i pala na-
redba da se krene.
Teske barke pokrivene tendama jarkih tro-
mo se od obale kod Plove
polako, nezgrapno, da se s struganjem
na otociCa, koji od tog dana no-
siti ime Magna Charta Island. John izlazi na
mi cekamo bez daha, da se prolomi
gromko klicanje, znak da polozen veliki kamen
temeljac hrama engleske slobode, i to - kao sto
danas znamo - cvrsto.
118
XII
Henrik Osmi i Anne Boleyn - Nezgodne
strane stanovanja istoj kuci sa
nim parom - Teski dani za engleski narod
- Nocna potraga za slikovitim- Bez kuce
i kuCista- Harris spreman da umre- Po-
javljuje se andeo - Djelovanje iznenadne
radosti Harrisa - Skromna vecera -
Rucak - Visoka cijena teglice senfa -
Strasna - Maidenhead - edrenje -
Tri - Kako su nas ispsovali
Sjedio sam na obali docarati
sebl kad George primijetio da mo-
gao, sam se odmorio, pomoCi da se opere
i tako me iz slavne proslosti vratio pro-
sadasnjost, s njenom i grijesima.
Usao sam camac, ocistio komadom drva i
trave i konacno ispolirao Georgeo-
vom mokrom
Presli smo na otok Magna Charta da pogleda-
mo kamen koji stoji tamo jednoj i na
kome potpisana slavna Povelja; li zai-
sta potpisana na tom ili, kako neki tvrde,
na obali kod tome se
ne zelio izjasnjavati. Ako rijec mom osob-
nom, skromnom sklon sam se prikloni-
ti teoriji Da sam jedan
od velikasa to vrijeme, siguran sam da na-
govarao svoje drugove da tako kli-
119
jenta kao sto kralj John na otok,
gdje imao manje sansi za iznenadenja i podvale.
Na Ankerwyke koji se nalazi ne-
daleko od Picnic Pointa, nalaze se rusevine ne-
kog starog samostana kraj kojeg se, kako se prica,
Henrik Osmi sastajao s Annom Boleyn. Sastajao
se s njom i Hever kao i negdje
St. Mora da to vrijeme en-
gleskom tesko naCi mjesto gdje ti la-
komisleni mladi nisu vodili
Jeste li se ikad nasli kojoj zivi dvoje za-
vam stvar. Pozelite da po-
sjedite malo i krenete tamo. Kad otvori-
te vrata, kao da se netko iznenada
sjetio necega, kad nalazite Emily kako
stoji kraj prozora i sa zanimanjem promatra
dok vas prijatelj, John Ed-
ward, na sobe, sav ocaran pre-
listava s fotografijama neciji.h rodaka.
- Oh - kazete, na vratima - nisam
znao da ima nekog
- Oh, niste? - kaze Emily hladno, tonom iz ko-
jeg se osjeca da vam ne vjeruje.
Motate se neko vrijeme, onda kaZete:
- Mracno l..asto ne svjetlo?
- Oh! - kaze John Edward kao da to nije primi-
jetio, Emily kaze kako tata ne voli da se pali
svjetlo poslije podne.
Ispricate im nekoliko novosti i izlozite svoja
misljenja i nazore irskom ali cini se da
ih to nimalo ne zanima. Na sve samo sa
Oh!, Zaista?, Stvamo?, Da?<< i sto ne ka-
zete! Nakon deset konverzacije tom
polako se vratima i kliznete napolje,
vrata se, na vase iznenadenje, smjesta zatvore za
vama, gotovo se da ih niste ni
Pola sata kasnije padne vam na pamet da
zgodno zimskoj basCi. Na je-
dinoj stolici toj prostoriji sjedi Emily, John
Edward, ako njegove
odjece, mora da sjedio na Ne nista,
ali njihovi pogledi govore sve sto se moze reCi
120
civiliziranom drustvu. Zurno se povlacite, zatvara-
juCi vrata za sobom.
Nakon toga, bojite se zaviriti u koju prosto-
riju u kuCi konacno, poslije duze setnje gore-
-dolje stubama, odlazite i sjedite u vlastitoj
spavacoj sobl. vam, medutim, nakon izvjesnog
vremena dosadi stavite sesir na glavu i izidete
da prolunjate vrtu. Setate se stazom i, dok
lazite pored sjenice, zavirite unutra i tko tamo
- ono dvoje idiota, stisnuti u jednom kutu. Vide i
oni vas, naravno, i u njima se ucvrscuje uvjerenje
da ih iz nekog, samo vama poznatog, u svakom
slucaju sumnjivog progonite.
- Zasto 'im za te ne daju posebnu sobu,
da sjede tamo?- odlazite zurnim ko-
racima u uzimate i bjezite na
ulicu.
Sigurno slicno kad se onaj sasavi momak
Osmi udvarao svojoj maloj Anni. U Buc-
ljudi neocekivano nailazili na
njih dok su se, gledajuci jedno u dru-
go, motali oko i Wraysburyja, i uzviki-
vali: Oh, to ste vi!<< Henrik i rekao:
Da, dosao sam da se nadem s jednim prijate-
ljem,<< dok Anne dodala: Oh, bas mi
sto vas vidim! Kakav slucaj! Upravo sam go-
spodina Henrika Osmog u aleji, i pokazalo se da
idemo istim putem.<<
OdlazeCi, ljudi sami sebl Uh,
bolje da odemo odavde dok to ljubakanje i guka-
nje ne prode. Idemo dolje, u Kent.<<
Otputovali u Kent, i sto ugledali na-
kon dolaska su opet Henrik i Anne, kako lu-
duju oko Castlea.
Oh, to vec Cujte, ide-
mo odavde. to vise ne mogu Idemo u
St. ... to tako ugodan i tih gradic, St. Al-
bans.<<
I kad stigli St. ugledali taj dosa-
dni kako se ljubl pod zidovima opatije. Ljudi-
ma nije ostajalo drugo nego da odu u gusare dok
se vjencanje ne obavi.
121
Dio rijeke od Picnic Pointa do brane Old Wind-
sor zaista prekrasan. obale vodi sjenovita
cesta, i tamo lijepim sve
do zvona, slikovite krcme kakve
sve krcme i mjesta gdje se
moze casa zaista izvrsnog piva - bar tako
tvrdi Harris, tim stvarima mozete vje-
rovati na rijec. Old Windsor jedno od
mjesta na tom Edward Ispovjednik imao
svoj dvorac, i tog vremena proglasio
velikog grofa Godwina krivim za protiv kra-
ljevog brata i smrt. Earl Godwin
kruh, odlomio komad i pokazao ga
Ako sam kriv, rekao grof, neka me ovaj
kruh kad ga
Strpao zalogaj kruha i ga, ali
kruh zapeo i grof Godwin se
Kad prodete Old Windsor, rijeka postaje neza-
nimljiva i ponovo postaje ona stara tek kad se pri-
blizite George i smo camac
Home Parka, koji se pruza s desne strane ri-
jeke od do Viktorijina mosta. Dok smo
prolazili pokraj Datcheta, George me da
li se sjecam naseg prvog kad
smo se iskrcali kod Datcheta deset i od-
da potraiimo prenoCiste.
Odgovorio sam da se dobro sjecam, i da to
tako brzo zaboraviti.
Bilo to drzavnih praznika ko-
Bili smo i gladni, sva trojica, i kad
smo stigli Datchet, smo kosaru, dvije tor-
be, pokrivace, i slicne stvari, i
da trazimo gdje cemo prespavati. Prosli smo po-
red vrlo lijepog malog hotela, s vratnicama obra-
slim i brsljan, ali nije azaleja,
sam, iz nekog razloga, sebl glavu aza-
leje sam rekao:
- Ne, ne Podimo dalje, potrazi-
mo neko mjesto gdje azaleje.
Posli smo dalje, dok nismo stigli do drugog ho-
tela. Bio to vrlo lijep hotel, sav azalejama, ali
122
Harrisu se nije svidio izgled covjeka koji stajao
naslonjen na ulazna vrata. Rekao da mu nije
simpatican i da nosi ruzne cizme, smo krenuli
dalje. Presli smo dobar komad puta da nismo
vidjeli niti jedan hotel, smo zaustavili nekog
covjeka i zamolili ga da nam pokaze put do nekog
boljeg hotela.
- ste suprotnim pravcem, gospodo -
rekao - Morate se vratiti, cete stiCi ravno do
hotela Jelen.
- Oh, bili smo tamo - odgovorili smo - ali nam
se nije svidio. Nema azaleja.
- nesto dalje, na suprotnoj strani, nalazi
se hotel Vlastelinski dom - rekao - Jeste li
pokusali tamo?
Harris odgovorio da nismo htjeli uci, jer nam
se nije svidio izgled covjeka pred vratima. Harrisu
se nije svidala njegove kose, ni njegove ci-
zme.
- Onda zaista ne znam sto da radite, bogami -
rekao covjek kome smo se obratili za informa-
cije. - su jedina dva svratista u ovom kraju.
-- Nema drugih hotela?! - uzviknuo Harris.
- Nema - odgovorio covjek.
- Sto da radimo, za ime bozje?! - jeknuo
Harris.
Na to uzeo rijec George. Rekao da i Har-
ris, ako zelimo, mozemo cekati da se sagradi od-
govarajuci hotel za nas i da se nadu ljudi koji
nam se svidati. Sto se njega tice, on se vraca u.
Jelen.
Veliki umovi nikad ne mogu ostvariti svoje
ideale, smo Harris i uzdahnuli nad ispraz-
noscu ovozemaljskih zelja i krenuli za Harrisom.
Unijeli smo prtljagu u Jelen i spustili ga na
pod u predvorju.
Vlasnik dosao i rekao:
- Dobar vecer, gospodo.
- Dobar vecer - rekao George. - Potrebna su
nam tri kreveta, moliin.
- Zao mi gospodine - rekao vlasnik. - Bo-
jim se da vam necu iziCi u susret.
123
- Oh, - rekao George -
cemo se i sa dva. Mozemo dvojica spavati jed-
zar - dodao se
i
- - rekao Harris, da George
i mozemo sasvim lijepo spavati kre-

- Vrlo mi :lao, - vla-
hotela - ali citavoj zgradi
kreveta. u stvari, gospoda vec
dvojica, cak i trojica
vrijest
Harris, kao stari pokazao se
dorastao i, veselo se rekao:
- Oh, sto se moze. Morat cemo se za-
dovoljiti i Smjestite
kako za
- Vrlo mi :lao, sir, zaista, ali tri
vec dvojica
Nocas vas gdje smjestiti.
smo stvari i otisli preko
dom. Bilo to
i rekao sam da mi se vise svida od
Harris rekao da, naravno. Zgrada
sasvim ridokosog covjeka mo-
ramo gJedati; kriv sto ima

Harris govorio tome sasvim ra-
i
htjeli da
docekala
pozdravom iz kojeg se moglo da smo
vec grupa kojoj mora gosto-
primstvo sat i pol. Na bojazljive
prijedloge vezi sa stagljem, salom ili
podrumom za odgovorila
smijehom; svaki vec
Upitali smo li za mjesto gdje
mogli doblti
- sad, ako velikih prohtjeva . . . pazite,
vam to preporuCiti, ali ... postoji jed-
124
na mala pivnica pola milje dalje, na cesti za
Eton ...
Nismo ni docekali da dovrsi, vec smo zgrabili
kosaru, torbe, pokrivace i pakete i potrca-
li. Udaljenost nam se vecom od pola milje,
cak i dva vecom, ali smo na stigli i za-
dihani
U pivnici nas docekali grubo. Samo se na-
smijali. U samo tri kreveta za goste i
vec spavala sedmorica gospode i dva
bracna para. Jedan ladar dobrog srca, koji se za-
tekao toCionici, rekao nam da mozda vri-
jedilo prodavaonici mjesovite robe,
odmah pored hotela Jelen, smo se vratili
selo.
Prodavaonica mjesovite robe
Jedna starica smo zatekli radnji
odvela nas nakon toga jos cetvrt milje dalje, do
neke svoje prijateljice koja povremeno
je sobe gostima.
Starica hodala vrlo polako nam do nje-
ne prijateljice trebalo dobrih dvadeset
setnje dok smo se
za njom, nam razlicite bolove koje osje-
ca krstima.
Sobe njene prijateljice izdane.
nam, preporucili da odemo do broja 27.
Broj 27 nas poslali broj 32, ali
i tamo sve
Vratili smo se na i Harris
sjeo na kosaru i rekao da dalje ne ide. Rekao
kako mjesto tiho i prijatno i da zeli
Zamolio Georgea i mene da prenesemo po-
sljednje pozdrave njegovoj majci i rodaci-
ma da im oprasta sve i sretan.
U tom pojavio se andeo
malog djecaka mom nema efektni-
jeg lika kome se andeo moze pojaviti). U jednoj
ruci nosio vrc piva drugoj na Cijem
visilo nesto sto na svaki ravan
kamen na koji naisao, zatim povlaCio navise,
125
proizvodeCi vrlo neprivlacne koji neka-
ko podsjecali na
Upitali tog (kako se kasnije pokazalo) ne-
beskog glasnika da li zna za
kojoj dvoje-troje
starica ili paralizirane gospode go-
koje trojica ocajnika zastrasiva-
prisiliti da svoje krevete; ili, ako
ne zna za li ka-
kav prazan svinjac, ili
nesto te vrste. Nije znao za takvo ili bar ne
blizini, ali rekao da ako
poCi s njegova
kojoj prespavati.
Bacili se oko vrata, na
ga, i to prekrasna slika da
djecak nije pod nasih i,
. ne odoljeti, na svi
preko njega. Harris tako da
se gotovo onesvijestio, dosao tek kad
djecakov vrc s i iskapio
otrcao naprijed, Georgea i
da
Djecak stanovao sa cetiri
sobe, njegova dobra - dala
za veceru sve -
dobrih pet funti - popili dva velika lonca po-
jeli sa i otisli krevet. U
dva kreveta - jedan na sklapanje sirok 2
stope i inca, na spavali George i
(da ne pali, se jedan za drugog
vezati i jedan djecji krevetic na
spavao Harris. Zatekli ga kako spava
gole noge strse daleko izvan kreveta,
George i vjesali njih rucnike dok se
vali.
da ne tako kad
slijedeCi Datchet na nocenje.
se nista
nije se dogodilo, plovili bez zasto-
ja gotovo do Monkey Islanda, gdje pristali i
rucali. Za rucak jeli i tek
126
tada smo ustanovili da smo zaboravili ponijeti
senf. Ne vjerujem da sam ikad u zivotu, prije i po-
slije toga, osjecao takvu potrebu za senfom kao
tada. Oblcno mi nije mnogo stalo do senfa i ri-
jetko ga okusim, ali ovog puta dao za njega
citav svijet. Ne znam koliko svjetova ima u sve-
miru, ali da mi netko u tom trenutku donio
zlicicu senfa, mogao ih doblti sve. Takav sam
- kad pozelim nesto sto ne mogu doblti, posta-
jem nepromisljen.
I rekao da dao svijet za malo senfa.
Da netko u tim trenucima naisao s teglom sen-
fa, mogao naciniti odlican posao. opskr-
svjetovima do kraja zivota.
Ali Harris i uvjeren sam, pokusali
da nekako izvrdamo tu pogodbu cim dobl-
li zeljeni senf. Ljudi su skloni da u tenucima uz-
budenja cine tako ekstravagantne ponude, ali, na-
ravno, kad malo razmisle, shvate da su one sa-
svim nesrazmjerne vrijednosti zeljenog artikla.
Jednom, dok sam se penjao na neku planinu u
Svicarskoj, sam nekog covjeka kako kaze da
'dao citav svijet za casu piva. Kad smo, medu-
tim, stigli do jedne male gostionice u kojoj su to-
cili pivo, digao strasnu dreku zbog toga sto su
mu flasu Bassa naplatili pet franaka. Rekao da
to skandalozno ucjenjivanje, i pisao tome
Timesu.
Zbog nestasice senfa posadu camca obuzelo
sumorno raspolozenje. Jeli smo govedinu u mr-
tvoj tisini. Zivot izgledao prazan i dosadan. Raz-
misljali smo sretnim danima djetinjstva i uzdi-
sali. Malo smo zivnuli kad dosao na red kolac
od jabuka, kad George sa dna kosare izvukao
konzervu ananasa i pustio da se kotrlja do sredi-
ne camca, ucinilo nam se da ipak vrijedi zivjeti.
Sva trojica beskrajno volimo ananas. Gledali
smo u sliku na konzervi i mislili na sok. Osmjehi-
vali smo se jedan drugom, Harris vec u ruci
drzao spremnu zlicu.
Trebalo medutim, najprije pronaCi otvarac
za konzerve. Ispraznili smo kosaru, istresli torbe,
127
podigli daske sa dna pr-
na i sve pretresli. Otvarac za konzer-
ve nasli.
Harris otvoriti
noziCem, ali nozic i gadno se posjekao.
George to isto
ali skare se raspale i oko.
Dok previjali rane, vr-
caklje naCiniti na konzervi, ali caklja
odletio preko ruba i
i obale. Konzerva se otko-
trljala, nepovrijedena, i za
Nakon toga, naprosto Iznijeli
na Harris otisao polje
i donio jedan velik, ostar se vratio
i jarbol. George drzao konzer-
Harris pridrfavao ostri vrh njen
gornji rub, dohvatio jarbol, podigao ga vi-
soko zrak, i
Georgeov sesir spasio tog dana zi-
vot. Sad taj sesir (bolje receno, ono
sto ostalo od njega) i kad
se pripale i raspredati price
kroz koje prosli, izvlaCi ga i poka-
naokolo i ponovo prica
svaki nove po-
jedinosti.
Harris prosao s
Poslije toga dohvatio i
dok ostao bez daha i
snage nakon cega jarbol pre-
Harris.
Udarali dok spoljstili, onda
dok nije cetvrtast oblik; prolazila pod
kroz sve
ali nije da na njoj
prihvatio George i zgnjecio
tako oblik, tolikq
svojoj da se i bacio jarbol. Sva
trojica sjeli i to
Na gornjoj strani konzerve vidjela se velika
koja izgledala kao iskrivljena
128
podrugljiv osmijeh, sto nas dovodilo do bjesni-
la. Harris skoCio prema konzervi, zgrablo i
bacio cak do sredine rijeke. Proklinjali smo
dok onda smo sjeli camac i
odveslali s tog mjesta. Nismo ni predah-
sve dok nismo stigli do Maidenheada.
Sam Maidenhead pretjerano snobovski grad
da sastajaliste rjecnih kicosa
i njihovog nakindurenog zenskog drustva.
grad nametljivo gizdavih hotela kojima odsjeda-
ficfiriCi i balerine, vjesticja iz
koje ona rjecna strasila - parobrodi. Voj-
voda iz price London Journalu ima svoje
gnjezdasce romana
tri knjige vecera nekom od tamosnjih
restorana, kad god treba da se sastane s

Brzo smo prosli kroz Maidenhead, onda malo
i polako plovili kroz onaj prekrasni pre-
dio iza brana i Cookham. oko Clie-
vedena jos svom njeznom proljetnom
se od samog ruba rijeke bezbroj
skladnih nijansi zelene svojoj neokrnje-
noj ljepoti, to mozda najprivlacniji dio rijeke
smo sa zaljenjem, polako to
carstvo predivne tisine.
Pristali smo mrtvoj vodi ispod brane Cook-
ham i popili kad smo prosli kroz
vec se pri-
licno ostar vjetar, i to, za divno tako da nam
olaksavao inace, na rijeci
vjetar pramac, ma kojim smjerom
kad krenete na izlet, morate se
boriti s njim, ali vas hrabri pomisao kako lije-
po vracati se na jedra. Poslije podne, kad po-
pijete vjetar promijeni smjer i opet morate
camac do boreCi se s njegovim ostrim
naletima.
Ukoliko, zaboravite ponijeti jedro,
hat povoljan vjetar i na i na
Da, ovaj svijet sazdan od i covjek ro-
den da pati, kao sto iskre stvorene da lete
9 - Tri Covjeka u Camcu 129
veceri, netko ocigledno pogrije-
sio i vjetar tako da nam leda,
lice. smo tome i brzo podigli
jedro, prije nego sto primijete onda
smo se ispruzili, zamisljeni; jedro se na-
i napelo, jarbol na to
camac poletio.
sam za kormilom.
Za mene nema veceg od jedrenja. U
tome se covjek dosad najvise
osim snovima. Imate osjecaj da vas vjetar na
svojim krilima nosi naprijed, ne znate kamo.
Vise niste sporo, tromo, slabasno stvorenje od gli-
ne koje se kao kornjaca zemlji, postajete
dio Prirode! Srce vam istim ritmom kao i
njeno. Priroda obavija oko vas svoje mocne ruke
i privija vas svoje grudi. Vas i njen
jedno, vam lagani. Gla-
sovi zraka za vas. Cini vam se da zemlja
ispod vas, kao lopta, da
ci iznad vase glave braca kojoj hitate zagrljaj, si-
reci ruke.
Rijeka samo nasa, tek daleko ispred nas
mogao se vidjeti jedan osamljeni cun,
rijeke, kome sjedila tri
Camac klizio preko vode, pokraj
obala; nitko nije progovorio ni rijeci.
sam za kormilom.
Kad smo se vidjeli smo da tri
postariji dostojanstvenog drzanja. Sjedili
svaki na svojoj stolicici i pazljivo proma-
trali svoje na obasjavalo ri-
misticnom crvenom stvaralo va-
trene oko visokih stabala i prelijevalo na-
gomilane zlatnom bojom. Bio to
tak zanosa, nade i cez-
nje. Malo jedro se prema tamnocrvenom
se oko nas svi-
jet sjenama dok se iza nasih leda
prikradala noc.
Cinilo nam se da smo vitezovi iz neke stare le-
gende koji plove preko nekog tajanstvenog jezera
130
u nepoznato kraljevstvo sutona, u veliku zemlju
zalazeceg sunca.
Nismo uplovili u kraljevstvo sutona; udarili
smo ravno u ribarski cun iz kojeg su tri postarija
gospodina pecala U prvom trenutku nismo
znali sto se dogodilo, jer nam jedro zaklanjalo
vidik, ali iz karaktera rijeCi sto su odjeknule u ve-
cernjoj tisini izveli smo zakljucak da smo dosli u
ljudskih i da su ta ljutita i neza-
dovoljna.
Harris spustio jedro, smo shvatili sto se
dogodilo. Oborili smo postariju gospodu s njiho-
vih stolica i oni su se sad koprcali jedan
preko drugog na dnu camca, pokusavajuCi da se
raspetljaju i otresu sa sebe zalijepljene Rade-
Ci to, psovali su nas, upucujuCi nam ne
svakodnevne pogrde nego dugacke, dobro pro-
misljene i pazljivo komponirane psovke, koje su
obuhvacale Citav nas dotadasnji zivot i protezale
se u daleku buducnost, ukljucivale nase rodake i
prijatelje i, uopce, sve sto u kakvoj vezi s
nama. Bile su to dobre, solidne psovke.
Harris rekao kako treba da nam budu zahval-
ni za malo uzbudenja, kad vec tu sjede cijeli dan
i pecaju, i dodao da zapanjen i potresen cinje-
nicom da gospoda njihovih godina nisu kadra da
se malo obuzdaju.
Nista, medutim, nije pomoglo.
George izjavio da dalje on kormilariti. Re-
kao kako ne moze dopustiti da se um kao sto
traci na upravljanje camcem; bolje
da se za camac brine neko ljudsko
jer cemo se inace svi podaviti. Prihvatio konop-
ce i dovezao nas do Marlowa.
U Marlowu smo ostavili camac pored mosta i
otisli da prespavamo kod
131
XIII
Marlow - Bishamska opatija - Medmen-
hamski redovnici - Montmorency se spre-
ma da dokrajCi jednog starog macka - Za-
tim ipak da postedi iivot -
Sramno ponasanje jednog foksterijera
robnoj Nas odlazak iz Marlowa -
Impozantna povorka- Parobrodi i korisne
kako im smetati - Odhijamo da pije-
mo - Miran pas - Zagonetan nesta-
nak Harrisa i pite
Marlow jedan od najprijatnijih gradica na ri-
jeci koje poznajem. zivahan gradic,
sve ne slikovit, istina, ali sa
mnogo i starih zdanja,
na trosnom Vremena, preko kojeg
nam masta moze cak do dana kad Sak-
sonac Algar gospodar Marlow Manora, posje-
da koji Vilim Osvajac poslije oteo da ga pokloni
kraljici Matildi, i koji zatim prijeCi ruke gro-
fova od Warwicka, odnosno spretnog lorda Page-
ta, savjetnika cetvorice vladara za redom.
Okolica grada prekrasna poslije plo-
vidbe pozelite da se prosetate, sama rijeka na
tom najljepsa. Predio prema
pored i livada pravi mali raj.
Drage stare s vasim str-
mim stazama i proplancima, kojima
kao da se osjeca slatki miris sjecanja na
132
ljetne dane! vasim sjenovitim drvore-
dima kao da jos vizije nasmijanih lica, iz
vaseg liSca kao da tiho glaso-
vi iz davne proslosti!
Od Marlowa do Sonninga, predjeli
jos carobniji. Velika stara Bishamska opatija, Ciji
kameni zidovi vitezova templara
i koja jedno vrijeme dom Anne od Clevesa
jedno vrijeme kraljice Elizabete, lezi na desnoj
obali, oko pola milje od mosta kod Mar-
lowa. Bishamska opatija zanimljivih poje-
dinosti. U njoj se nalazi tapiserijama
spavaca soba i jedna tajna viso-
ko, debelom lady Holy, koja
svog malog sina dok nije jos
kroz odaje opatije i trazi da opere
krvave ruke.
U opatiji poCiva Warwick, tvorac kraljeva, pot-
nezainteresiran za tako beznacajne stvari
kao sto ovozemaljski kraljevi i ovozemaljska
kraljevstva; poCiva i koji se proslavio
kod Poitiersa. Prije opatije, na samoj obali
rijeke, nalazi se crkva, ako ima gro-
bova koje vrijedi onda to grobo-
vi i spomenici crkvi. Ploveci cam-
cem pored obala Bishama, veliki Shelley, koji
tada zivio (jos se moze Yidjeti
njegova West napisao Po-
bunu islama.
Kod Hurley Weira, nesto dalje cesto
sam razmisljao tome da, i kad ostao mje-
sec dana, ne imao dovoljno vremene da
jem sebe pejzaza. Selo pet
setnje od brane, jedno od najstarijih na-
selja rijeke i postoji, da se
starinskom frazom iz tih davnih dana, >>Od vreme-
na kralja Seberta i kralja Offe<<. Nesto dalje od
brane (ploveCi pruza se Dansko polje<<,
na kome logorovali danski osvajaCi za vrijeme
pohoda na Jos dalje, na samom
rijeke, jednom prekrasnom leze
rusevine Medmenhamske opatije.
133
redovnici iz Medmenhama, pak-
lene vatre, kako ih nazivali, Ciji pripadnik
i slavni Wilkes, bratovstina koja
postavila Radi sto ti se svida i taj natpis
jos stoji iznad kapije srusenog samostana. Mnogo
godina prije nego sto osnovan taj nazovi-samo-
stan s njegovom kongregacijom bezboznih lakrdi-
jasa, postojao na istom samostan
nije vrste, redovnici pomalo se raz-
likovali od bratije koja se pet stoti-
na godina kasnije naseliti.
Redovnici cisterciti koji trinaestom stolje-
imali svoj samostan, nosili
nego halje i od grube tkanine, i
jeli meso, ni Spavali na slami i
ponoc na Provodili dane tes-
kom i molitvama, zivot im pro-
lazio tisini jer se zavjetovali da ne
govore, kao da mrtvi.
I to bratstvo provodilo svoj
ni zivot na tako koje
Bog stvorio tako vedrim! sto ih glasovi Pri-
rode sto odzvanjali oko njih - tihi, me-
lodicni vode; trave kraj rijeke,
vjetra- da zivot ima druk-
Ciji, smisao. danima i
danima, da im se javi glas s neba, i on im
se obracao, cijelog dana i cijele noci, govoreci mi-
rijadama najrazlicitijih tonova. oni ga
Od Medmenhama do brane Hambledon
rijeka smirene ljepote, ali iza
Greenlandsa, prilicno nezanimljive ljetne reziden-
cije mog izdavaca - tihog i starog
gospodina koga cesto mozete sresti ovim kraje-
vima ljetnih mjeseci, kako vesla, snaz-
no ali s lakocom, bilo kako caska s nekim starim
brane dok prolazi kroz - pej-
zaz postaje pomalo jednolican i dosadan, sve do
Henleyja.
U ponedjeljak smo re-
lativno rano i otisli da se prije dorucka.
Dok smo se vracali, Montmorency napravio od
134
sebe da to strasno. Je-
dino se Montmorency i ozblljno razila-
zimo nazorima macke. volim macke,
Montmorency ih ne voli.
Kad sretnem kazem: Dodi,
sagnem se i pocesem glavi, macka podigne
rep kao stap, savije leda i protrlja
nos njeznost i dobrota.
Kad Montmorency sretne za to odmah sa-
zna Citava se za deset prospe to-
liko prostackih izraza da pristojnom
s malo paznje, ta kolicina potrajala do
kraja zivota.
Ne zamjeram zbog toga (zadovoljavam se,
time da ga tresnem ili da ba-
cam na njega kamenje) jer pretpostavljam da
to lezi naravi. Foksterijeri se s otprilike
cetiri vise naslijedenih grijehova nego ostali
psi, i mi krscani morat cemo godine i godine str-
pljivo raditi ako zelimo bar malo reformirati ra-
narav.
Jednog dana, dobro se sjecam, stajao sam
robne Ulici Haymarket,
oko mene psi koji cekali svoje gospo-
dare da obave Bili jedan hrt, je-
dan ili dva skotska ovcara, jedan bernardinac, ne-
koliko pticara i crnih pasa, jed-
na doga, jedan s mnogo dlake oko
glave osisan sredini, jedan nekoliko
stvorenja velicine stakora kakva se
Lowther i nekoliko jorksiraca.
Sjedili strpljivi, zamisljeni. U pred-
vladala neka gotovo svecana tisina. Prevla-
davala smirenost, rezignacija, neka tiha sjeta.
Zatim jedna privlacna mla-
da dama vodeci malog foksterijera sasvim beza-
zlenog izgleda i ostavila ga, vezanog,
ga i Neko vrijeme sjedio mirno i gledao
oko sebe. Onda podigao pogled prema
drzeci se, bar prema kao da misli
na zatim pogledao
ostale pse, tihe, ozblljne, dostojanstvene.
135
Pogledao u buldoga koji cvrsto spavao s
Pogledao u pudla, us-
i oholog, s lijeve bez rijeci
bez i povoda, ugrizao tog
pudla za i u predvorju
lo
mu se, da rezultat prvog
zad9voljavajuCi, odluCio da
i malo zivosti u taj skup. PreskoCio
pudla i skotskog ov-
cara, ovcar se probudio i smjesta zapoceo buc-
i zestoku kavgu s pudlom. Foksterijer se
toga vratio svoje mjesto, uhvatio
buldoga za uho i pokusao ga odbaciti, buldog,
ujedati sve
do cega stigao, tu i portira, sto
slatkom malom terijeru pruzilo priliku da se,
upusti u borbu s
jorksircem.
koji psecu treba go-
voriti da su u i svi ostali psi zapo-
borbu kao da od ishoda ovise zivo-
ti i domovi. Veliki psi tukli su se,
s drugima, mali psi tukli su se ko-
risteCi vrijeme da ujedaju velike pse za

Predvorje se pretvorilo u pravi
buka strahovita. Na ulici se okupljati
svijet; ljudi su pitali li to od-
bora, ako koga to i zasto? Dotrcali
su ljudi i pokusali stapovima i
rastaviti pse, pozvao i policiju.
Usred te vreve vratila se mla-
da dama, podigla svog slatkog psica (koji otpre-
mio jorksirca u mjesec
i stajao drzeCi se kao tek po-
ga i upitalaje li mrtav, i sto su ti veliki, gru-
zli psi radili s privijajuCi se uz
podigao pogled kao da zeli reci: Oh, tako
sam sto si dosla da me odvedes iz ove groz-
guzve!
136
Rekla da robne nema prava da
divlje zvijeri kakvi ti ostali psi drzi zajedno s
psima pristojnih i da ozblljno namjerava
ziti nekoga.
Takvi vam foksterijeri, i zbog toga ne zamje-
ram zbog njegove sklonosti da se
s mackama. Tog i sam po-
zalio sto podlegao toj svojoj strasti.
Vracali smo se, kao sto sam rekao, s i,
kad smo stigli negdje do sredine glavne iz
jedne od ispred nas istrcao macak i pola-
ko na Montmorency kli-
radosno - to prekaljenog ratnika
koji neprijatelja kako ide ravno prema
poklic kakav se oteo iz grla
kad Skoti niz - potrcao za svo-
jim plijenom.
Njegova zrtva krupan, crn macak. Nikad
nisam vidio veceg macka, ni macka
izgleda. Nedostajalo pola repa i jedno
negdje izgublo i dobar dio Bila to
snazna zivotinja, drzala se mirno i sa-

Montmorency na tog jadnog macka
brzinom od dvadeset milja na sat, ali on nije
zao korak - nije, Cinilo se, shvatio da
zivot opasnosti. Kaskao mirno dalje dok
se nije na samo jedan
jard onda se i sjeo nasred
ceste i znatizeljno
Montmorencyja kao da pita:
- Molim? Trazite mene?
ne nedostaje hrabrosti, ali iz-
te macke necega od cega se i naj-
smjelijem psti sledilo srce. Naglo stao i pogle-
dao macka.
Nitko nije progovorio ni rijeCi, ali razgovor iz-
njih mogao teCi ovako:
Sto za vas?
MONTMORENCY: Hvala, nista. . . ne, nista,
hvala.
137
Slobodno recite ako zelite nesto,
sto.
MONTMORENCY (povlaceci se niz glavnu ulicu):
Oh, nista ... nista, zaista. . . ne zelim vas
miravati; se, ovaj . . . bojim da sam pogrije-
sio. Mislio sam da se poznajemo. Oprostite sto
sam vas
Oh, nista, nista, mi drago. Zaista
ne zelite nista?
MONTMORENCY (i dalje se povlaceCi): Ne, zaista
nista, hvala . . . zaista nista . . . Vrlo ste
Do videnja.
Do videnja.
Macak nakon toga i otisao dalje svojim
Montmorency, pazljivo ono
sto se naziva repom, vratio se i
polozaj iza nas.
Do dana danasnjeg, ako doviknete Montmo-
Macak!<<, on se primjetno zgrCiti i za-
losno vas pogledati, kao da zeli reci: Nemojte,
molim vas!<<
Poslije dorucka otisli smo i opskr-
bili camac namirnicama za tri dana. George re-
kao da moramo povrce, da nije zdravo ne
jesti povrce. Povrce nije tesko izjavio
i on se za to, smo deset funti
krumpira, graska i nekoliko glavica kelja.
smo s nekoliko torti-
ca od ogrozda i peceni ovcji sve to
Voce, kekse, kruh, maslac, dzem, i
druge potrebne sitnice nabavili smo raznim
prodavaonicama
Odlazak iz Marlowa smatram jednim od nasih
najvecih Bio to impresivan, dostojan-
stven i nimalo razmetljiv odlazak. U svim proda-
vaonicama kojima smo trazili smo da
nam isporuce odmah, na mjesta. Nismo
htjeli ni da ono: Da, gospodine, dostavit
cemo vam stvari odmah, djecak stici prije vas,
gospodine!<< da cekamo kod camca i dva
se vracamo i svadamo se. Cekali smo
138
da se stvari lijepo sloze kosaru, i poveli
sa
dosta prodavaonica, i svakoj pri-
taj isti princip; posljedica toga da
kad zavrsili s
djecaka s koji
nas pratili kako se pozeljeti Nas zavr-
sni glavne do rijeke si-
spektakl kakav Marlow nije vidio vec godi-

Poredak povorke slijedeci:
sa
Dva pseta izgleda,
prijatelji.
George s i preko
na i
Harris, koji se trudio da koraca s
lakocom, iako jednoj nosio
soka od drugoj.
Pekarev segrt i djecak iz prodavaonice povrca,
s
Hotelski s
iz slasticarne, s
iz prodavaonice robe, s kor-

Jedan pas.
iz s
Nosac s
prijatelj nosacev, s dze-
i
iz vocarne, s
osobno, sa sesira i ruka-
da se kao da za to ne

Sest djecaka i cetiri psa
Kad stigli do obale gdje vezan
nas
- Gospodo, ne se tocno . . . jeste li vi
ono izletnicki parobrod slep sa

Kad ga obavijestili da dosli svoj
na vesla, Cinilo se da iznenaden.
139
Tog izletnicki parobrodi zadavali
silne Bilo to pred Hen-
plovili neki
neki slepove s
parobrode, i da ih svi veslaci. Uvijek
kad neki izletnicki parobrod da
ga do nekog dijela rijeke i
tisini i
Ti izletnicki parobrodi se tako drsko
i da to sve najgore in-
stinkte, za kad
covjek iCi naokolo i
i davati na znanje sto
Izraz na covjeka koji s
stoji na sam
predstavlja dovoljan povod za ratr.,
bahati pisak sirene da se sklonite s
rao bi, presudu
stvo, izazvano postupkom svake poro-
te sastavljene od s rijeke.
morali pistati da se sklo-
s Ako da kazem da
ne hvalisav, da sa sigur-
kako nas mali
tog tjedna, nanio parobrodima vise neprilika,
i zakasnjenja nego svi ostali i bro-
dice na rijeci
- ide parobrod!- od kad
neprijatelja i za nekoliko tre-
svi da ga docekamo.
sjeo za Harris i George pokraj
svi parobrodu, i
polako otplovio do rijeke.
Parobrod se nas
ali smo i dalje mirno plovili. Na oko sto
jardi kao lud,
izlazili, naginjali se preko ograde, i psovali
nas, ali ih Harris
tom pricati aneg-
svojoj od koje George i
htjeli rijeci, ni za sto na
140
onda parobrod ispustio posljednji prodomi
pisak od kojeg samo sto mu ne popucao kotao,
promijenio smjer okretanja stroja, ispustio paru,
skenuo i nasukao se. Svi na brodu dotrcali na
pramac i poceli vikati na nas,. ljudi na obali za-
stajali i takoder vikali, i svi camci koji naila-
zili pridruzivali im se sve dok na Citavoj rijeci,
nekoliko milja uzvodno i nizvodno, ne zav\ada-
la uzbuna i pometnja. Tada Harris prekinuo
pricu na najzanimljivijem mjestu, pogledao oko
sebe pomalo iznenadeno i rekao Georgeu:
- Bogamu, George, neka me vrag nosi ako iza
nas nije parobrod!
George odgovorio:
- sad, da ti pravo kazem, ucinilo mi se da
cujerh nesto.
Nakon toga nas obuzela strasna nervoza
zbunjeni, ne znali kako da sklonimo camac
s puta, putnici s parobroda, okupljeni na pram-
cu, dovikivali nam upute:
- Povuci desno . . . ti, da, ti, idiote! Lijevim na-
zad. Ne, ne ti. . . onaj drugi . . . ostavi to kormilo
na miru, zaboga ... sad, obojica zajedno. NE, ne
na tu stranu! Oh, neka vas ... !
Nakon toga spustili s parobroda camac i do-
sli da nam pomognu, nakon cetvrt sata nad-
ljudskih napora, nas camac sklonjen s puta
tako da parobrod mogao proCi. Srdacno
im zahvalili i zamolili da nas povuku, ali nam ni-
kad nisu izisli u
Otkrili smo jos jedan dobar naCin nerviranja tih
aristokratskih parobroda - pretvarali smo se da
mislimo kako se radi kolektivnom izletu sluzbe-
nika, i pitali ustogljeno drustvo jesu li mozda iz
gospode Cublt, ili clanovi Udruzenja do-
brih templara iz Bermondseyja, i mogu li nam po-
suditi tavu.
Stare dame koje nisu naviknute na rijeku uvijek
se strasno plase parobroda. Sjecam se kako sam
jednom plovio od Stainesa do Windsora - dijelom
rijeke koji posebno oblluje tim mehanickim cudo-
vistima - s drustvom u kome su tri dame do-
141
ticne kategorije. Bilo vrlo Cim se
na pojavio neki parobrod, zahtijevale da
pristanemo i sjedimo na obali dok se brod ne
Bas im fao, govorile ali one
misliti na svoje obltelji i ne se bez potrebe
izlagati opasnostima.
Kod brane ponestalo nam vode
smo demizon i otisli do da
ga
U ime delegacije govorio George. Namjestio
svoj najprivlacniji osmijeh i rekao:
- Mozemo li doblti malo vode, molim lijepo?
- Naravno - odgovorio stari gospodin. - Uz-
mite koliko vam potrebno, ostatak ostavite.
- Mnogo vam hvala - promrmljao George,
se. - gdje . . . gdje drzite?
- Uvijek na istom - glasio
hladnokrvno izgovoren odgovor. - odmah iza
vas.
- Ne vidim - rekao George, gledajuCi na-
okolo.
- pobogu, gdje su vam oCi? - objasnio mu
dobri covjek okrecuCi ga i pokazujuci na rijeku.
-,-- Dobro se vidi, zar ne?
- Oh! - uzviknuo George, shvacajuci kona-
cno. Samo, ne mozemo piti rijeku, zaboga!
- Ne mozete, naravno, ali mozete popiti nesto
vode iz rijeke - odgovorio stari gospodin. -
voda koju pijem posljednjih petnaest godina.
George mu rekao da njegov izgled, poslije te
terapije, ne predstavlja bas bogzna kakvu rekla-
mu za tu vrstu piCa, i da on dao pred-
nost vodi iz pumpe.
Doblli smo malo vode u jednoj kuci nesto dalje
uz rijeku. Pretpostavljam da i to voda iz ri-
jeke, ali to nismo znali sve redu. Ono
sto oko ne vidi, zelucu ne smeta.
Pokusali smo jednom, nesto kasnije istog ljeta,
piti vodu iz rijeke, ali bez naroCitog uspjeha. Spu-
stali smo se niz rijeku i pristali da popijemo u
jednom rukavcu kraj Windsora. Demizon
prazan i ili odreCi se ili uzeti vodu iz
142
1
t
,1
\'
!
1
'
f
za to da pokusamo.
cemo vodu, rekao i sve u redu. Kuha-
cemo, dodao sve klice
koje se u vodi. 1 tako smo
vodom iz rukavca Temze i prokuhali dobro pa-
zeC:i da se zaista prokuha.
Skuhali i upravo kad smo se
smjestili da ga popijemo, George sa-
licu ustima, zastao i
- Sto
- - upitali smo Harris i
- tamo! - rekao George, gledajuC:i pre-
ma zapadu.
Harris i pokusali smo da pratimo po-
gled i vidjeli kako prema
strujom, plovi pas. Bio to od
i pasa sto sam ih ikad vidio.
Nikad vidio psa tako tako zado-
Plovio ledima, sa sve cetiri
kruto uvis. Bio to, se, do-
bro pas, grudi. Plovio
prema
dok stigao u camca gdje se, u
trci, zaustavio i smjestio da tu provede

George rekao da mu se pije i istresao
svoju salicu u vodu. Ni Harris
isto tako. sam vec popio pola salice,
ali radije da
Upitao sam Georgea hocu li se,
razboljeti od tifusa.
- Oh, - rekao i dodao da su sanse da
to dobre. Bilo kako za
kih cetrnaest cu jesam 1i se razbolio

Do Wargravea smo se odvezli rukav-
cem koji predstavlja precac i u koji tre-
ba otprilike pola milje iza Marsh
ploveC:i uz obalu rijeke. precac vrijedi
iskoristiti jer to tih rukavac u
gustih put se skracuje za gotovo pola
mi1je.
143
Ulaz u rukavac pobodc-
koljem i i plocama prema
kojima tko se usudi da zaplovi rukavcem
blti u muke i
- cudim se da ti obalski poceli prisva-
jati i zrak rijeke i prijetiti svakome tko ga
od cetrdeset - ali s malo
kolje i tesko zaoblci. sto se
tice ploca, mozete, ako imate pet
i ako u ili dvije
i baciti ih u rijeku.
Na pola puta kroz rukavac iskrcali smo se i ru-
cali. Upravo za vrijeme tog rucka George i do-
zivjeli smo sok koji cemo dugo pamtiti.
I Harris doduse, dozivio sok, ali .vjeru-
jem da taj sok i upola tako zestok
kao sto smo ga tom prilikom dozivjeli
George i
Bilo to, vidite, ovako: sjedili smo livadi,
desetak jardi od obale; upravo smo se
smjestili i spremali se da jelo. Harris
rezati pitu od drzeCi medu ko-
George i smo cekali, drzeCi

- Imate li pri ruci zlicu? - upitao Harris. -
mi zlica za umak.
Torba se iza i George i
smo se da dohvatimo zlicu. Za to
vise od pet Kad smo
se opet Harrisa i pite
Nalazili smo se livadi, livadi. U
krugu od jardi
drveta, zivice. U rijeku mogao
pasti jer smo mi sjedili izmedu i rijeke,
trebalo da preskoci preko
George i smo gledali oko sebe,
smo pogledali u drugog.
- Da ga u - upitao
sam.
- Ne valjda i pitu - rekao George.
144
Cinilo se da toj primjedbl ima logike, smo

- - rekao George, vraca-
se na ovozemaljska i prakticna objasnjenja -
to posljecHca potresa.
Nakon toga dodao, s
- Steta sto on rezao
S pogledali mjesto na kome
Harris i pita posljednji videni na ovom svije-
i odjednom nam se krv sledi zilama kosa
na glavi se podigne - pred nama se pojavi Harri-
sova glava. Nista drugo, samo glava! Lezala vi-
sokoj travi, crveno lice izobliceno od
strahovitog
Prvi dosao sebl George.
- Govori! - - Reci nam jesi li ziva ili
mrtva, i gdje preostali dio tvog tijela?
- Ne izigravaj - odgovorila Harrisova
glava. - Siguran sam da ste mi vi to namjestili.
- Sto smo uradili? - smo George i
- Sto ste uradili? da tamo sjednem,
to i prljav trik! Evo, drzite
iz sredista zemlje - bar tako nam se cinilo
- izronila pita, prilicno zgnjecena i rastresena,
za njom se Harris, i mo-
kar.
Sjedio ne na samom jednog
kanala za navodnjavanje, koji se nije mo-
gao vidjeti od visoke trave. Kad se malo vise na-
se i kanal
s pitom.
Rekao da se nikad nije tako iznena-
dio kao kad osjetio da pada; nikako nije mogao
shvatiti sto se dogodilo. Prvo sto pomislio
da dosao smak svijeta.
Harris do dan-danas vjeruje da smo George i
svc to isplanirali. Sto se moze, nepra-
vedne prate i one najnevinije, kako
ono kaze pjesnik: Tko moze izmaCi kleveti?<<
Tko, zaista!?
1 u 145
XIV

ski - sarkazam
- se bori s Geor-
ge uCi svirati - OhmbrujuCi ko-
- Prepreke putu
amatera - Kako prijatelj uCio svira-
ti gajcle - Harris poslije 1Jecere -
George i odlazimo - Vracamo
se i pokisli- S Harrisom se dogada
Hanis i labudovi,
prica - Harrisova
Poslije rucka iskoristili smo povjeta-
rac, koji sve do Wargravea i
Shiplakea. uspavljujucom svjetloscu po-
Wargrave, samom
zavoju rijeke, ostavlja covjeka, dok prolazi, do-
jam ljupke slike koja dugo ostaje
ta u
Krcma Sv. Juraj i zmaj<< u Wargraveu
se svojom firmom koju s slikao
Leslie, Kraljevske akademije, s druge stra-
slikar s tom istom titulom. Leslio
prikazao borbu, poslije borbe
- sveti Juraj, sto obavio posao, krijepi se
vrcem piva.
Day, pisac Sanforda i Mertona, zivio i - sto
jos vecu cast mjestu - u
U crkvi se gospodi Sarah Hill,
146
koja oporukom zavjestala da se svake godine,
podijeli svota od jedne funte sterlinga
dvojici djecaka i dvjema djevojcicama Za koje se
zna da svoje roditelje, da nikad
psovali i lagali, krali voce i prozore<<.
Zamislite, odreCi se svega toga za pet silinga go-
disnje! se ne isplati.
U se prica da se jednom, prije mnogo go-
dina, zaista nasao jedan djecak koji nikad nije
nije psovao, lagao, krao voce i
jao prozore - da precizniji, za koga se
nije znalo da to radio, jer to ono sto se
postavljalo kao - i tako stekao i nagra-
Drzali ga tri tjedna izlozenog gradskoj vi-
jecnici, pod staklom.
Sto kasnije s tim novcem, nitko ne
zna. da ga svake godine predavali najbli-
zem vostanih figura.
Shiplake lijepo selo, ali se ne moze vidjeti s
rijeke jer lezi iza brda. U crkvi vjen-
cao se Tennyson.
Rijeka sve do Sonninga mno-
gobrojnih otoCica i vrlo mirna, tiha i Na
obalama ne mozete vidjeti zive osim,
rak, ponekog para seoskih Arry i lord
Fitznoodle<<
1
ostali do
prljavog Readinga jos nismo stigli. dio rijeke
kao stvoren za sanjarenje davno proslim vreme-
nima, nestalim stvarima i licima, onome sto
moglo nije, vrag ga odnio!
Pristali smo i izisli da se prosetamo
najcarobniji na cijeloj rijeci.
Vise podsjeca na selo s pozornice nego na pravo
naselje od i opeka. Sve obrasle ru-
fuma i sad, pocetkom lipnja, izgledale kao ok-
njeznih i zanosnog mirisa.
Ako da ostanete koji dan Sonningu, od-
sjednite kod Bika<< iza crkve. prava pravca-
ta starinska seoska krcma sa cetvrtastim, zelenim
1 Londonski puk i elita.
147
dvoristem ispred zgrade, gdje se, na klupama is-
pod stabala, uvecer okupljaju starci da popiju svoj
vrc piva i raspredaju seoskoj politici, s niskim,
starinskim sobama i mrezastim prozorima, s
stubama i krivudavim
Lutali smo ljupkom oko sat,
smo, posto vec da veslamo
do iza odlucili da se vratimo
otok kod Shiplakea i tamo Bilo jos
rano kad smo se smjestili, i George rekao da
se sad, buduCi da imamo vremena,
pruza prilika da pripremimo dobru,
improviziranu veceru. Rekao da nam poka-
zati sto se sve moze uraditi na rijeci kada rijec
i predlozio da od povrca,
i ostataka pripremimo irski pa-
prikas.
nam se da to ideja. Geor-
ge sakupio drva i vatru, Harris i ba-
cili smo se krumpira. Nikad
pomislio da krumpira tako po-
sao. Pokazalo se da to pothvat te vrste
koji sam se ikad upustio. Poceli smo veselo,
moglo se gotovo reCi ali optimi-
zam cim smo ogulili prvi krumpir.
lo se da sto vise ljustimo, krumpiru ostaje sve
vise ljuske,. kad smo odstranili svu
koru i sve ocice, od krumpira ostalo -
spomena. George pri-
sao da vidi rezultat - krumpir
kikirikija.
- Ne moze tako - rekao - Upropastit cete
sav krumpir. Morate ga strugati.
Strugali smo ga, i to tezi posao od gulje-
Ti krumpiri uvijek su ob-
lika - same kvrge, i
smo radili dvadeset pet minuta i ostrugali cetiri
krumpira. Zatim smo stali. Rekli smo da
ostatak veceri da ostruzemo sebe.
krumpira da
se covjek uprlja od glave do pete. Tesko i
povjerovati da sve ljuske kojima smo Harris i
148
od samo cetiri krumpira.
sto se i paznjom moze
postici.
George izjavio da apsurdno praviti irski
paprikas od cetiri krumpira, smo oprali jos
pet-sest komada i ih lonac
Stavili smo lonac i kelja i koli-
graska. George sve to izmijesao, onda re-
kao da ima jos dosta mjesta, smo pre-
trazili kosare i sve ostatke i koje-
kakve sitnice, i ih paprikas. Ostalo nam
pola pite sa svinjetinom, nasli smo i komad
slane slanine, i to otislo lonac. Za-
tim George pronasao pola konzerve lososa i do-
dao sadrzaj ostalim sastojcima.
Rekao da tome lezi prednost irskog
paprikasa kao jela- covjek se oslobodi svih visko-
va. i nekoliko i
ih lonac. Od njih rekao
Zaboravio sam vec sto smo sve taj
paprikas, znam samo da smo iskoristili sve ostat-
ke. Na sjecam se, Montmorency, koji
s velikim zanimanjem pratio
nekamo, drzeCi se vrlo i zamisljeno, i na-
kon nekoliko vratio se noseci
mrtvog vodenog stakora, ocigledno kao svoj pri-
log veceri. li to iz sarkazma ili iskre-
nom da pomogne, ne znao reCi.
Smjesta se oko toga treba
li stakora paprikas ili ne. Harris rekao
da to savim
jer se ionako sve izmijesati, i da svaka sitnica
pridonosi jela. George
pao stanoviste da to nepozeljan presedan;
nikad nije rekao za vodene stakore ir-
skom i zato bolje da se pridrfuvamo
recepta nego da se. ekspe-
rimente. _
- Ako nikad ne probas nesto novo -
Harris - kako mozes saznati li dobro nije?
kao ti koce napredak covjecanstva. Pomisli
covjeka koji prvi
149
irski paprikas predstavljao velik
Ne sjecam se da sam ikad nesto s takvim te-
kom. i pi-
kantan. Svi smo vec siti svakodnev-
nih jela, pred nama jelo sasvim novog
s kojim se nije moglo nista na

Bilo to, osim toga, i hranjivo jelo. sto
rekao George, taj paprikas sve sami so-
lidni sastojci. Grasak i krumpiri mogli
malo meksi, ali svi smo imali dobre to
nije vazno. Sto se tice prava po-
ezija - mozda malo prejak za slab ali zato
hranjiv.
Veceru smo zavrsili cajem i pitom od tresanja.
Dok smo pripremali Montmorency se
s cajnikom i kraj.
U cijelog Montmorency poka-
zivao zanimanje za cajnik. Sjedio i
znatizeljno ga promatrao kako
ci, povremeno, da ga isprovocira rezanjem. Kad
sistati i Montmorency to
shvacao kao izazov, ali kad se spremio
da ga napadne, netko priskoCio i odnio pli-
jen ispred nosa.
Tog dana da brzi. Na prvi
cajnika digao se, rezeCi, i prema
prijetecoj pozi. Bio to mali ali vrlo srcan cajnik;
poskakivati i prskati Montmorencyja.
- Ah, tako! - zarezao Montmorency,
te kako se treba odnositi
prema pristojnom psti koji tesko radi za kruh
svakdasnji, dugonosa, prljava Usta-
ni i bori se!
1 bacio se na jadni mali cajnik i ga za iz-
vijeni nos.
Istog zavija-
nje od kojeg se ledila krv zilama. Montmorency
iskoCio iz camca i tri optrcao otok brzi-
nom od trideset pet milja na sat, povremeno za-
da zarije hladni, vlazni
150
Od tog vremena Montmorency se odnosio pre-
ma s mjesavinom strahopostovanja,
njicavosti i mrznje. Kad god ga zare-
zao i brzo se podvijena repa, Cim
ga stavili na izlazio iz camca i
sjedio na obali dok se ceremonija ne zavrsi.
George poslije vecere bendzo da svi-
ra na ali Harris protiv toga; rekao
da ga boli glava i da se ne osjeca dovoljno snaz-
nim da to podnese. George opet, tvrdio da
glazba dobro ciniti; rekao da glazba cesto
zivce i Udario
dva-tri akorda, tek da pokaze kako
stvar
Harris rekao da vise voli
George nije svirati bendzo do dana da-
nasnjeg. U tim svojim nastojanjima nailazio na
malo vjezbati dva
tri dok smo na rijeci, ali bez-
Harris kadar da svojim komenta-
rima svakog, to i Montmorency re-
dovno zavijao cijele predstave. Jednostav-
davali da
- Zasto mora zavijati kad sviram? -
protestirao George ogorceno, ga cipe-
lom.
- zasto ti sviras kad on zavija? - od-
govarao Harris, Ostavi ga na
Mora zavijati. i zavija kad
to tvoje sviranje.
I tako George da odgodi dok
se ne vrati Ni tamo, nije naisao na
povoljne Dosla gospoda Poppets i rekla
da vrlo zao - ona, osobno, voli - ali
mlada gospoda na iznad nas delikatnom
i doktor se boji da ti mogli nasko-
diti George nakon toga izlaziti
s bendzom kasno n i vjezbati na ali
sjedi se zbog toga zalili policiji, koja jedne
noCi postavila i ga. Dokazi protiv
njega neoborivi morao obecati da
nece svirati sest mjeseci.
151
Nakon togaje, izgleda, potpuno izgublo volju za
sviranje. Kad proslo sest pokusao u
dva-tri obnoviti svoja nastojanja, ali digao
ruke jer naisao na isto hladno
se boriti s svijeta
oko sebe. Nakon izvjesnog u ocaju, po-
nudio na prodaju znatno snize-
noj cijeni, navodeCi kao razlog cinjenicu da ga
vlasnik ne koristi<<, i sviranja
uCiti trikove s
Uciti sviranje na jest
pothvat koji zahtijeva nadcovjecansku
Covjek ocekivao da drustvo, sebe radi, uCi-
niti sve sto u njegovoj da co-
vjeku koji zeli savladati sviranja na
Dogada se, upravo
suprotno!
Poznavao nekoc jednog koji
ucio svirati gajde, i upravo nevjerojatno na ka-
kve sve otpore nailazio. Cak ni clanovi vlastite
obltelji nisu pruzali ono sto se na-
zvati Njegov otac od
pocetka odlucno protiv Citavog tog posla i
svoje stavove izrazavao na na-
Cin.
U pocetku, prijatelj ustajao rano izjutra
da ali odustati od toga zbog svoje
sestre. Bila religiozna zena i govorila kako
nije dopusteno pocinjati dan na takav naCin.
Nakon toga ostajao nocu i svirao poSto bl se
njegova obltelj povukla na pocinak, ali ni to nije
bllo dobro rjesenje kuca dosla na los glas.
koji se kasno vracali zastajali
i i vi-
jest da se noCi Jeffersonovih
odigrao strasan zlocin. Pricali da krike
zrtve i ubojica, ne-
sretnika koji za i hropac

Zbog toga da
zadnjoj iza dobro zatvorenih vrata. Njego-
vi pasazi se,
152
!
1
,
!
f
i
\
f
1
f
t
f
t
t
1
i u dnevnoj usprkos svim mjerama opreza,
sto na njegovu majku djelovalo tako da od-
mah briznula u plac. Govorila da to podsje-
ca na njenog jadnog (koga nesretnika,
morski pas dok se kupao na obali Nove
Gvineje), ali kako i zasto, to nikako nije mogla
objasniti.
Nakon toga su za njega podigli malu dascaru u
dnu vrta, oko cetvrt milje od kuce, i natjerali ga
da svoj stroj nosi tamo kad pozeli da ga pusti u
pogon. Dogadalo se da u svrati neki gost
koji ne zna nista, oni zaborave da
i ga, i da taj gost izide da se proseta
i iznenada se nade dometa tih gaj-
di, nespreman, bez i najmanje predo-
sto to moglo cvrsce psihicke
prolazili samo s potresom
zivaca, ali prosjecnog intelekta odvozili
ravno
Treba priznati da prvim jednog
amatera da svira na gajdama ima neceg neizreci-
vo zalosnog. Osjetio sam to svog mladog
prijatelja kako svira. Gajde Cini se, instrument
na kome vrlo tesko svirati. Prije nego sto po-
cnete, morate dovoljno zraka za me-
- bar sam takav dojam stekao promatra-
Jeffersona. velicanstveno, prodor-
nim, ratnickim tonom koji zaista mogao
covjeka. Kako svirao dalje,
ton postajao sve i da po-
sljednje strofe naglo zamro, krkljanje i sistanje.
Onaj tko zeli svirati gajde mora dobroj fi-
zickoj kondiciji.
Mladi Jefferson svirati na tim gajda-
ma samo ali nikad nisam da
se netko zali na repertoara. Ni
no. melodija Campbellovi stiiu, hura,
hura! ili tako bar on tvrdio, dok njegov otac
misljenja da on, stvari, svira Skotske zvon-
Cice. Nitko nije sasvim kojoj se
tocno pjesmi radi, ali se svi slagali da
skotski.
153
Gostima da tri ve-
cina ih svaki rekla nesto drugo.
Harris poslije vecere nije dobre volje - mi-
slim da ga iz kolosijeka izbacio paprikas; on
nije navikao na zivot na velikoj nozi - smo ga
George i ostavili i otisli da malo pro-
svrljamo Rekao da popiti casi-
viskija i zatim pripremiti sve za
noc. Rekao da vicemo kad se vratimo, on
s otoka doci camcem nas.
- Nemoj zaspati, stari - rekli smo kad smo kre-

- Ne treba da brinete dok ovaj paprikas
meni - promrmljao natrag na otok.
Henley se pripremao za i sve
vrilo kao kosnici. U gradu smo nasli dosta po-
znanika i njihovom vrijeme
nam prilicno brzo proslo, vec je-
danaest kad smo na cetiri milje set-
kako smo vec poceli nazivati nas mali
camac.
Noc prohladna, sipila sitna
kisa i, dok smo se kroz mracna,
tiha polja, pola glasa i je-
smo li pravim mislili smo na nas
camac, na svjetlost sto prodire is-
pod dobro cerade, na Harrisa, Mont-
morencyja i viskija, i da se sto prije
nademo tamo.
Zamisljali smo sebe pod ceradom, i po-
malo gladne; i razljevene ob-
rise drveca i nas dragi stari camac, malen ali
ban, veseo i topao, kako se ispod njih
kao neki veliki crv. Vidjeli smo sebe za
vecerom kako sjeckamo hladno meso i dodajemo
jedan drugome kriske kruha, smo veselo
zveckanje nozeva, smijeh koji prostor
pod ceradom i razlijeva se kroz otvor noc. Po-
smo se da sto prije pretvorimo
stvarnost.
Konacno smo izblli na za camaca i
to nas jer do tada nismo
154
uopce sigurni da li idemo prema rijeci ili se uda-
ljavamo od nje, kad covjek umoran i zeli sto
prije da se uvuce u krevet, takva neizvjesnost nije
nimalo prijatna. Prosli kroz Shiplake kad
sat na crkvi petnaest do dvanaest. U tom
trenutku George rekao, zamisljeno:
- Ti se vjerojatno sjecas na kojem smo otoku
pristali, zar ne?
- Ne sjecam se - odgovorio sam, sad vec i za-
misljeno. - koliko ih ima?
- Samo cetiri - odgovorio George. - Sve
u redu ako budan.
- ako nije?- upitao sam, ali nismo htjeli dalje
razvijati tu misao.
Poceli smo vikati kad smo dosli nasuprot pr-
vom otoku, ali odgovora nije Otisli smo do
drugog i pokusali tamo, s istim rezultatom.
- Oh, sad se sjecam - rekao George. - Bio
to treCi otok.
Pozurili smo se, ispunjeni nadom, do treceg
otoka, i poceli dozivati Harrisa.
Odgovora nije
Slucaj vec postajao Bila vec pro-
sla ponoc. Hoteli u Shiplakeu i Henleyju su
sigurno prepuni, nismo mogli ni iCi naokolo od
kuce do kuce, buditi stanare u ponoc i pitati ih da
li izdaju sobe! George predlozio da se vratimo
u Henley, napadnemo policajca i tako osiguramo
prenoCiste u policijskoj stanici, ali onda nesi-
gurno dodao:
- sto ako nas on jednostavno izmlati
i da nas uhapsi?
Bilo tesko i zamisliti da provedemo cijelu
noc tukuCi se s policajcima. Osim toga, nismo
htjeli da slucajno malo pretjeramo i zaradimo sest
mjeseci.
Ocajnicki smo dozivali pred tamnom masom za
koju smo smatrali da cetvrti otok, ali bez ikak-
vog uspjeha. pljustala sve i oCigledno
nije namjeravala prestati. Bili smo mokri do koze,
nam hladno i osjecali smo se Po-
celi smo se pitati jesu li na rijeci zaista samo cetiri
155
otoka ili ih ima vise, jesmo li uopce stigli do oto-
ka ili se nalazimo negdje milju daleko od mjesta
gdje smo ostavili Harrisa, na nekom drugom dije-
lu rijeke. U mraku, sve izgledalo drukCije, sa-
svim nepoznato. Poceli smo shvacati kako su se
osjecali Ivica i Marica.
Upravo kad sam izgublo svaku nadu - do-
bro, dobro, znam da se u romanima i pricama
stvari odigravaju upravo u tim kad
glavni ali ne
nista. Odlucio sam, kad sam pisati
ovu da se drzati istine, i ostat
pri tome makar se morao i otrcanim
frazama.
Dakle, dogodilo se to kad
sam moram tako i
reci. Upravo kad sam iznena-
da sam nesto dalje nizvodno,
nu, svjetlost stabala
na obali. U prvom pomislio
sam na svjetlost tako prigusena, ta-
janstvena. U slijedecem mi da
to nas camac, i tako sam preko vode
da se stresla svojoj postelji.
Cekali smo bez daha gotovo onda
smo - oh, to bozanska glazba tami! -
kako nam Montmorency odgovara Vikali
smo tako glasno da i Sedam spa-
vaca - nikad ini nije jasno zasto potrebno
vise da se sedam spavaca nego je-
dan - i nakon, kako nam se jednog sata,
u stvari nakon svega pet vidjeli smo
kako osvijetljeni camac polako plovi preko crne
vode i pospani Harrisov glas kako pita gdje.
smo.
Harris se ponasao upravo neshvatljivo
nije oblcan nego nesto mnogo sloze-
nije od toga. Pristao s camcem na
gdje
se, i smjesta zaspao. Morali smo vikati i urlati
dok ga nismo i nekako urazumili, ali na
nam to i sretno smo se
156
Kad smo se u camcu, odmah smo primi-
jetili izraz tuge Harrisovu licu. Izgledao kao
covjek koji prosao kroz tesko
Upitali smo ga sto se dogodilo, rekao
samo:
- Labudovi ... !
Pristali smo, se, u labudeg
i ubrzo sto smo George i otisli, dosla
labudica i podigla zbog toga veliku galamu. Har-
ris ju otjerao, ali otisla i dovela svog su-
pruga. Morao voditi pravu sa ta dva labu-
da, pricao Harris, ali zahvaljujuCi svojoj hra-
brosti i kraju pobjedu i
ih
Pola sata vratili su se sa jos
labudova! Koliko se dalo razabrati iz Harrisove
price, uslijedila Labudovi su
pokusavali da ga s iz-
vuku iz camca i utope, ali se herojski
cetiri sata i sve ih su otplovili
kamo da umru u
- Koliko tih labudova, kazes? - upitao
George.
- Trideset dva - odgovorio Harris
- Maloprije si rekao - rekao
George.
- Nije - promrmljao Harris. -
Rekao sam Mislis da brojiti?
Nikad pravo stvari
vezi s tirn labudovima. Raspitivali smo se tome
kod Harrisa ujutro, ali on zacudeno rekao:
- labudovi?
Bio izgleda, uvjeren da smo George i to sa-
njali.
Oh, kako naci se opet u camcu,
svih muka i strahovanja! Slatko smo ve-
cerali, George i i popili casicu da
smo mogli bocu viskija, ali
Pitali smo Harrisa sto uradio s
ali on, izgleda, razumio sto rijec Vi-
ski ni cemu uopce govorimo. se
drzao kao da ali nije rekao
157
Dobro sam spavao te spavao jos bo-
lje da Harrisa. kroz maglu sjecam se
da me Harris probudio bar deset puta dok se
s lampom motao camcu, trazeCi svoju odjecu.
Njegova odjeca, se, mu dala mira cijele

Dva puta digao Georgea i da provjeri
da lezimo hlacama. Kad
ga drugi put probudio, George se
- Za kog su ti vraga hlace usred
- upitao ljutito. - Zasto se smiris i
spavas?
SlijedeCi put kad sam se probudio, u ve-
likoj muci jer mogao carape,
cega se sjecam jest
kad me Harris okrenuo bok mrmljajuci
sto tome kako shvaca gdje zamet-

158
f!

xv
Domace duinosti - Ljubav prema radu -
Stari rjecni vuk, sto radi i sto prica da ra-
dio- Skepticna mlada generacija- Sjecanja
prve izlete rijekom- Splavarenje- George
i njegov stil - Stari ladar i njegove metode -
Tako tiho, tako mimo - Pocetnik- Panting-
edan ialostan slucaj- Ljepotq. prijateljstva-
Jedrenje, prva iskustva- MoguCi razlog
za5to se nismo utopili
Ujutro se probudili kasno i, na izricitu Har-
risovu zelju, jednostavan doru-
cak, bez ikakvih poslastica. ocistili i
(taj svakodnevni teski posao
prilicno jasan odgovor na pita-
nje koje cesto progonilo, kako zeni
koja na brizi jednu kucu uspijeva da utu-
ce zatim, oko deset, krenuli na put koji
tog dana, odlucili trebao prilicno dug.
Dogovorili se da tog jutra
sto da i Harris kao najbolje rje-
senje predlozio da se George i ve-
sala, on da sjedi za se nikako ni-
sloziti s i rekao
da ako se pita, Harris pokazao pravi
sportski duh kad predlozio da George i on ve-
slaju, da se Cinilo se da na
izletu od pocetka vise nego sto pravo, i
to vec pocelo
159
Uvijek se cini da vise nego sto tre-
balo. Pazite, nista protiv rada.
rad. Rad naprosto fascinira. Mogu sjediti i sa-
gledati kako ljudi rade. Sretan kad uz
da cu ga zavrsiti uvijek
razalosti.
Meni nikad nije dosta posla, i
poslova kod se gotovo pretvorilo u strast.
radna soba tako krcata po-
da se za neki novi posao ne vise naslo
Morat cu neki nacin da prosi-

poslu se vrlo pazljivo. Mogu
reci da se na koji leze kod
vec godine i godine ne vidi ni trag
prsta. Neo se
ih i s njih prasinu.
covjeka Ciji su poslovi u tako dobro ocuva-
stanju kao
Ipak, za da on
bude pravedno podijeljen. Ne vise nego sto
pripada.
vise nego sto trazim- ili
se bar tako cini - i to pocinje zabrinjavati.
George rekao da zbog toga ne tre-
ba da se pretjerano
cava narav kriva, izjavio sto se neprestano
da netko natovariti vise posla nego sto
ga duzan obaviti. u stvari, 'kad vec
rijec, ne ni upola koliko trebalo. Ne
da on to rekao da utjesi.
da u svaki clan posade
redovito obuzet da radi sve.
Harris cvrsto uvjeren da samo on tegli, da se
George i na njegov racun. George se,
s druge strane, otvoreno i na pomisao
da Harris radi sto sto spava i jede, i ni-
tko ga ne pokolebati uvjerenju da upravo
on- George osobno- obavlja sve poslove vrijed-
ne
Nikad nije isao na izlet s dvojicom lijcn-
cina kao sto Harris i izjavio
160
Harris se na to slatko nasmijao.
- Zamisli samo, stari George prica - re-
kao od smijeha. - Pola sata rada bilo
dovoljno da ga Jesi li ikad vidio Georgea da
radi nesto?- dodao se meni.
Potvrdio sam da nesto slicno nikad nisam vidio
- bar otkako smo posli na ovaj izlet.
- sad, ne znam kako ti mogao nesto znati
tome, ovako ili onako - odgovorio George
- kad si pola izleta prespavao, neka me
vrag nosi ako nisi. Jesi li ikad vidio Harrisa sa-
svim osim za vrijeme jela? - .
George, se meni.
Za istine, morao sam podrzati Georgea.
Od Harrisa u camcu nismo vidjeli neke naroCite
koristi, bar sto se posla tice, od samog pocetka.
- sad, neka ga aavo nosi, radio sam vise
nego stari kako - odbrusio Harris.
- Manje sigurno nisi mogao - dobacio
George.
- Stari vjerojatno smatra da - nasta-
vio Harris.
Tako izgledala njihova zahvalnost za to sto
sam i njih i njihov prokleti stari camac cak
od nadzirao i rukovodio svim za njiho-
vo dobro, se za njih i robovao za njih. Ali
tako to na ovom
spor rijesili smo tako da Harris i
George sve do iza Readinga, da za{im
camac dalje. teski camac protiv snaz-
ne struje vise ne smatram nimalo privlacnom za-
bavom. Bila i davno prosla, vremena kad sam
se otimao za teske poslove; sad sam vise sklon da
pruzim mlaaima.
da se veCina starih rjecnih
povlaCi na slican naCin kad god se
koja zahtijeva vece fizicke napore. Starog rjecnog
mozete smjesta prepoznati tome sto
takvim okolnostima lezi ispruzen
na na i hrabri veslace,
im bajke svojim velicanstvenim podvizima pro-
slog ljeta.
11 - Tri Covjcka u Camcu 161
- Cini se da to sto radite napomo - go-
vori, zadovoljno dvojici oznoje-
nih pocetnika koji vec sat i pol bez zastoja
protiv snazne stnije - Jack i
ljetos, za jedno popodne stigli od Marlo-
wa . do Goringa. Niti zastali da
Sjecas li se, Jack?
Jack, koji od svih i pokrivaca
napravio na leiaj i vec dva sata cvr-
sto spavao, na se, tako prozvan, i
prisjeca jos nekih pojedinosti tog velikog pothva-
ta, kako se boriti s neo-
i
- Presli bar trideset cetiri -
nastavlja prvi govomik, jos jedan
da stavi pod
- Tom, pretjerivati -
Jack prijekomo. - Najvise trideset tri.
Nakon toga i Jack, iscrpljeni napor-
ponovo san, naivni
ponosni sto da plove s
tako slavnih veslaca kao sto Jack i
Tom, nego ikad.
Kad volio te price
starijih, naprosto ih
rijec i trazio jos, ali danasnja generacija
nije, cini se, lakovjema kao sto nasa, sta-
ra Nas trojica - George, Harris i - po-
veli ljetos sa jednog i po-
celi ga, obasipati ve-
na rijeci.
Ispricali sve bajke, lazi koje
s stekle i vjemo
vec i dodali
novih, originalnih, koje za
vlastite potrebe, i zaista sa-
na jed-
koji se, s
zaista odigrao prije nekoliko godina,
jt(naci neki nasi prijatelji, u
povjerovalo i dijete da to ne naskodi.
162
mladi covjek, izvrgao sve
te nase price, trazio od nas da ponovimo te pot-
hvate na mjesta i htio da se kladi na deset
prema jedan da nam to nece
Tog nekako smo se razgovor
svojim veslackim i sjecanja na prve
da savladamo veslanja.
najranija veslacka vezana za
kad smo nas petorica dali tri penija i iz-
najmili neki konstruiran camac da se
provozamo jezeru Regent's poslije
se parka.
Nakon toga meni se pojavila strast za vodom,
sam cesto odlazio da se vozim na splavi je-
zercima blizini ciglana sto aktiv-
nost koja pruta vise zabave i nego sto
se moze i pretpostaviti, naroCito kad se nalazite
jezerca vlasnik materijala od kojeg
splav naCinjena iznenada iskrsne na obali s debe-
lom batinom ruci.
Prvo sto osjetite kad tog gospodina
jest da vam nekako nije stalo ni do njegovog
drustva ni do razgovora s njim, i da najbo-
lje nekako izbjeCi ako to moguce
izvesti da covjek ne ispadne nepristojan. Vas
cilj, prema tome, ppstaje iskrcati se na obali jezer-
ca na kome se on nalazi, bez
zadrtavanja i mirno otiCi se da
ga niste primijetili. On, cezne za tim da
vas stigne i porazgovara s vama, cini se da pozna-
je vaseg isto tako i vas, ali to vas nimalo ne
privlaci Govori da vas kako se
njegove daske i pravi od njih splav, ali
posto vi to i tako vec sasvim dobro znate, njegova
iako ocigledno dobronamjerna, Cini vam
se Prihvatiti, vasem znaci-
lo samo nepotrebno gnjaviti covjeka.
Njegova zelja da se nade s vama
s vase strane,
s kojom kaska lijevo-desno oko jezerca da se
nade na iskrcavanja i pozdravi vas ne mo-
zete shvatiti drukcije nego kao kompliment.
163
Ako to covjek krupnijeg stasa koji
brzo dah, lako izbjeci s njim,
ali ako od onih i sastanak
neizbjezan. Razgovor oblcno ispadne
kratak, pri rijec vodi on dok se
vase oblcno svode na jednoslozene
Zato nastojite iskoristiti da
pobjegnete.
se bavio oko tri
kad koliko
da potrebno, da se pra-
i se jedan od veslackih
na
Vozeci se rijeci Lea, narocito
podne, covjek brzo savlada sve potrebne
vjestine, poseblce kako izbjeCi sa koje-
i sa co-
vjek takoder dovoljno prilike kako da
najbrze i najelegantnije legne na dno i iz-
bjegne za koja ga baciti

se, ne steci pravi stil. Pravi
stil stekao tek kad dosao na Da-
nas se veslanja svi dive. da
neoblcan.
George nikad nije ni vode sve dok nije
sesnaest godina. Tada zajedno s jos os-
gospode iste dobl otisao jedne
Kew s da se
do i vrate natrag. Jedan od njih,
s Jos-
kins, koji se ili dva vozio
jezeru Serpentine Hyde pricao
kako to vrlo zabavno.
Kad dosli pristaniste, se brzo povla-
cila iznad rijeke jak vjetar, ali to ih nije
zabrinjavalo da

Na obali le:lao jedan sportski os-
koji najvise zapeo za oko. Rekli da
taj Vlasnik otisao
i izdavao djecak koji
164
magao Djecak da ih nekako
odvrati od osmerca i pokazao im dva-tri vrlo
izletnicka camca, ali njima se oni
svidjeli. Smatrali da osmerac camac kome
najbolje izgledati.
1 tako djecak camac oni
i spremili se da svoja mjes-
ta. Djecak predlozio da George, koji i io vri-
jeme najtezi svakom sjedne na
mjesto broj cetiri. George rekao da vrlo
rado broj cetiri i sjeo ravno na mjesto ves-
laca na ledima krmi. Nekako
ga namjestili kako treba, onda
i ostali.
Za kormilara odredili jednog neoblcno ner-
voznog mladiCa, Joskins objasnio kako se
pokrece kormilo. Sam Joskins sjeo na prvo
mjesto. Rekao ostalima da stvar sasvim jed-
nostavna - neka samo rade ono sto radi on.
Rekli da spremni i djecak iz pristanista
i camac.
Ono sto George nikad nije mogao
opisati svim pojedinostima. Iz njegovih zbrka-
nih sjecanja slijedilo da odmah nakon isplov-
ljavanja doblo zestok leda drskom vesla
veslaca broj pet, da istom sjediste
kao carolijom jednostavno nestalo ispod njega,
tako da se nasao na camca. Takoder pri-
mijetio, kao sasvim okolnost, da ves-
lac broj dva lezi na ledima na camca, s no-
gama ocigledno nervnog po-
remecaja.
Prosli ispod mosta kod Kewa, ploveci po-
strance brzi.nom od nekih osam milja na sat. Ve-
slao samo Joskins. George, koji nekako pro-
nasao svoje sjediste, da pomogne,
ali na njegovo veliko iznenadenje veslo nestalo
ispod camca cim zamalo ne,
i njega za sobom.
Kormilar konopca kormila
i zaplakao.
165
Kako im uspjelo da se vrate, to George
ali za to im
dobrih cetrdeset Gomila sto se okupila
mostu kod Kewa pratila priredbu s velikim
doviktijuCi im upute. Tri puta
im uspjelo da produ s camcem ispod luka mo-
sta i tri puta ih struja vracala kormi-
lar svaki put kad podigao glavu i ugledao
sebe most, zajecao
Tog pricao George, bas vje-
rovao da ikad zavoljeti camce i
Harris ima vise iskustva u moru,
rijeci i tvrdi da, sto se fizicke rekreacije
tice, daje moru. Ljetos, u
Eastbourneu, izvezao sam se more ma-
lim camcem. Nekad sam se, boraveCi moru,
dosta zabavljao i vjerovao sam da
sve u redu, ali sam ubrzo da sam
zaboravio kako se to radi. Dok mi
veslo duboko u vodi, drugo se divlje kla-
tilo u zraku. Da zahvatio s
vesla, morao sam ustati. Setaliste keju
i svijeta i morao
sam proci pored svih tih ljudi u tako glupom po-
lozaju. Iskrcao sam se pola puta do plaze i
starog mornara da me vrati.
Volim promatrati takvog starog morskog vuka
kako vesla, kad sat. U
ima toliko i opuste-
zurbe,
sulude jurnjave koja iz u postaje sve vise
pravo prokletstvo stoljeca. Njemu
pameti da prestize druge camce.
Ako ga camac i ostavi daleko iza sebe,
to smeta; u stvari, stizu ga i pre-
stizu svi, bolje svi koji plove istim smje-
rom. Nekim ljudima to smetalo i ljutilo ih, ali
mir i s kojima ves-
lac takva predstavljaju pravu
protiv amblcija i oholosti.
za potrebe, tek toli-
ko da se camac dovede mjesto,
166
narocito tesko ali potrebno
prakse da se covjek osjeca dok vesla pred
ono sto zadaje najvise
- stvar - govori dok
dvadeseti pet raspetljava svoje
veslo od vaseg - kad sve ide
dobro!
Vrlo zabavno dva pocetnika kako
drzati jedan s Prednji
veslac drzi da odr:Zavati sa za-
zato sto ovaj vesla na neki neoblcan
nacin. Zadnji veslac na takve izjave reagira
i objasnjava kako posljednjih deset ne
radi nista drugo nego nastoji prilagoditi svoj stil
prednjeg. Prednji se
veslac na to i tra:Zi od zadnjeg da ne raz-
oko njega (prednjeg veslaca), vec da se
koncentrira na neki
- Z:elis li da takt? - dodaje,
ocigledno da doveo stvari
red.
1 tako vodi jos stotinjak jardi
bez nekog vidljivog onda ve-
inspiracije, taj-
na njihovih dotadasnjih nevolja.
- Reci ti stvar . . . ti si
vesla! - vice, se - Treba da ih

- da ti pravo kazem, vec se
pitati kako to da ne izici na kraj s
- odgovara prednji veslac razvedrivsi se i
- Sad sve
kako treba!
Ni nakon toga, nista nije kako treba.
Zadnji veslac jedva dohvatiti vesla iako
ruke gotovo iz zglobova, prednji veslac
pri doblva sna:Zan gru-
di. Zato ponovo vesla i dolaze do za-
da covjek koji izdaje dao dva
pogresna para vesala. Zajednicke psovke na
tog covjeka ponovo dru-

167
George rekao kako cesto pozeli da za
veslanje kako ovdje
s s
Panting, nije tako jed-
nostavna vjestina kao sto izgleda. i kod ve-
slanja, covjek brzo da pokrece i
ali potrebna da to radi
dostojanstveno i ne citav
Jedan poznanik, dozivio za vrije-
svog prvog pantinga vrlo U
tako isla od da se
zanio - hodao od do
i natrag tako bezbrizno i rukovao
tako lezerno i precizno da ga bilo pravo
nje Otisao do i
onda brzo koracao
kao stari pantinga. Oh, to divno!
I sve to ostalo divno da nije, na dok
gledao naokolo prirodi, nacinio
jedan korak vise nego sto potrebno i si-
sao s Motka ostala cvrsto
i on ostao drzeCi se za ot-
plovio dalje. Polozaj kome se nasao ne se bas
mogao nazvati Jedan
na dozivati nekog svog
kompanjona, koji zaostao, da pozuri ako
zeli vidjeti pravog na
mogao zla sreca htjela
da na oprez, ponijeli rezerv-
Mogao samo sjediti i
ga. Nikad zaboraviti izraz njegova lica dok
sve
toliko rezignacije.
sam kako polako klizi za-
izlazi na zalostan i
izdrfuti da se ne to
slika. se neko ona-
ko za sebe, onda da, kad
da se Sjedio
bez i
snazna nosila sve dalje,

168
sam se na svog prijatelja sto is-
koraCio iz camca i ostavio me ovakvoj
Mogao mi bar ostaviti
Plovio sam tako o'ko cetvrt milje, onda sam
rijeke i nje-
dva stara Ugledali me kako plo-
vim prema njima i poceli vikati da im se sklonim
s
- Ne - vikao sam.
- i ne - odgovorili
Objasnio sam im kad sam prisao bliZe,
i oni moj camac i mi
Prelivna brana nalazila se samo pedesetak jardi
dalje. Bio sam sretan sto se zatekli.
Prvi sam isplovio na panting s jos trojicom
momaka; rekli da me kako se to
radi. Nismo mogli svi zajedno, sam re-
kao da otici ranije, camac i
malo dok oni ne
Tog popodneva nisam mogao camac,
svi bili mi nije ostalo drugo nego da
sjednem na promatram i cekam pri-
jatelje.
Nisam sjedio kad
covjek koji kako sam s izvjesnim iz-
nenadenjem nosio i kakve
sam na imao i oCigledno pocetnik
i njegovi potezi vrlo interesant-
ni. Nikad niste mogli znati sto se dogoditi kad
slijedeCi put
deci, ni on sam to nije znao. Ponekad camac
ponekad nizvodno, nekad se
jednostavno na i nasao na
noj strani motke. Svaka od tih posljedica podjed-
nako ga iznenadivala i
Nakon izvjesnog vremena taj covjek
svih setaca pored rijeke i se poCi-
njali kladiti oko toga kakav is-
hod njegovog slijedeceg poteza.
Nesto kasnije pojavili se, na obali,
i moji prijatelji, zastali i promatrali ga. le-
169
dima vidjeli su samo kaput
i kapu. Iz toga su izveli zakljucak da sam to da
to drug pravi budalu od sebe, i
hovom kraja. Smjesta su ga
poceli
U pocetku shvatio pogresku, i
pomislio sam kako s
da se tako rugaju covjeku. Vec sam
htio da i ih, ali sam se
dosjetio u stvar i sakrio se iza dr-
veta.
Oh, kako su sc zabavljali rugajuci se tom mla-
dom covjeku! Stajali su tako dobrih pet
drsko mu dobacujuCi, kreveljeci se, ismijavajuCi
ga i sale Zasipali su ga
bradatim vicevima, cak su smislili i i is-
palili ih Uz to su izvukli i sve stare
teljske sale drustva koje su mladom covje-
ku sigurno sasvim
kad mu vec dosta tog bezobrazluka, okre-
se prema i su ugledali lice!
Sa zadovoljstvom sam da im ostalo
jos da osjete kakve su buda-
le ispali. su covjeku da im se
kako prijatelj. Rekli su kako se
da ih smatrati ljudima koji idu
okolo i vrijedaju svijet.
da su ga za svog
prijatelja predstavljala
Sjecam se kako mi Harris pricao sto
dozivio dok se kupao u Plivao duz
plaze kad ga s leda uhvatio za
vrat i silom pod vodu. se zestoko,
sve ali tko ga drzao za
vrat izgleda, pravi Herkules i svi
da se oslobodi su vec
digao ruke od borbe i pokusavao usmjeriti misli
spas svoje duse kad ga
pustio.
Uspravio se i pogledao u svog ubojicu. Napadac
stajao pokraj i slatko se smijao, ali se za-
170
kad lice dok
njalo iz vode, i se povlaciti, ocigledno za-

- vas -
no. - Mislio da ste
kako sto ga
taj covjek nije s
ga
zahtijeva znanje i
iako da kao djecak
tako Bio da to
sposobnost covjeka, kao ili
Poznavao jednog djecaka koji dijelio te
jednog dana od-
da se Bili tada
i se da najbolje
da na izlet Yare. Na
i se.
- prilicno lose - rekao vlas-
nik dok isplovljavali. - Bit najbolje da
podignete sk;raceno jedro, iza rta,
vjetru.
Rekli da tako i i se
s Do videnja! - se
kako se to vjetru, gdje da
to i sto da s kad ga

Veslali dok grad iz vida,
onda, kad ugledali vo-
nad
uCinilo se da doslo
za pocetak
Hector - da se tako zvao prijatelj -
nastavio veslati,
Cinilo se da to posao,
ali na i to obavljeno. se,
pitanje koji kraj jedra.
SlijedeCi svoj instinkt, zakljucili
naravno, da donji jedra i
se posla, da ga
ga, podiCi, ni naopako niti
171
kako cinilo se, steklo dojam da
se pogreba, da sam les ono plahta
me treba
Kad shvatilo da to nije nasa namjera, tresnu-
lo me glavi onom drvenom preckom i odbllo
da radi sto.
- Nakvasi ga - rekao Hector. - Spusti ga u
i nakvasi.
Rekao da na jedrenjacima
kvase jedra prije nego sto ih Nakvasio
sam jedro, ali to samo pogorsalo stvar. Nije pri-
jatno ni kad se jedro oko
i oko glave, kad to jedro jos i mokro,
tako da se iz njega cijedi voda, to da covjek po-
bjesni.
Konacno nekako
podigli jedro. Ucvrstili smo ga ne bas naopako
nego nekako i vezali ga za jarbol
koji u odrczali sa snasta.
Da se jcdrilica -
kao Zasto sc to ne
Poslijc cesto
ali ncko prihvatlji-
vo tog
Mozda se pravi razlog krije u tvrdo-
glavosti svih stvari na Mozda
brod dosao do prateci nase
da isplovili da i od-
lucio da to zadovoljstvo. jedino
koje dati.
DrzeCi se grcevito za rub nekako
da ostanemo iako to zahtijc-
valo napor. Hector rekao da i
ostali pomorci za zestokih oblcno kor-
milo za i flok, predlozio da i
mi nesto slicno, ali sam za to da
brod neka ga vjetar kako
Kako prijedlog provesti
djelo, i ostalo nam
samo da se dobro drzimo za rub camca.
Jedrilica otplovila oko jednc milje
kakvom nikad nisam jedrio i
172
kojom nimalo ne ceznem. Na je(lnom zavoju
ke nagnula se tako da pola bllo ispod
vode, ali se nekim cudom i nasukala na
dugu, nisku, muljem obalu.
nas muljevita obala spasila. Jedrilica
mulj negdje do nanosa, i zaustavila
se. Kad smo ustanovili da se ponovo mozemo
vlastitoj zelji, da se vise ne
kao grasak u situ, smo se naprijed i od-

Bilo nam dosta Nismo htjeli da
da nam se ogadi. smo -
to solidno, cjelovito, uzbudljivo, zanimljivo
nje - i odlucili smo da dalje, tek
veslamo.
smo se vesala i pokusali izvuCi
licu iz mulja, ali smo vec pri prvom pokusaju slo-
mili jedno veslo. Nakon toga postupali smo opre- \
znije, ali su to stara, trula vesla i drugo se slo-
milo jos lakse nego prvo. Ostali smo bespomocni.
Mulj se prostirao sto ispred nas, iza nas
voda. Jedino sto smo mogli uCiniti
sjediti i cekati da nam netko pritekne u pomoc.
Nije bas dan koji izmamio ljude na
ku, i cekali smo puna sata da naide prvi camac.
to jedan stari i on nas s
konacno izvukao iz mulja i odvukao, ni-
malo slavno, do pristanista.
Kad smo dali napojnicu koji nas dovu-
kao, i platili slomljena vesla i i pol sata
upotrcbe jedrilice, to odnijelo nam do-
bar dio naseg dzeparca za vise tjedana. Stekli
smo, medutim, iskustvo, kazu da iskustvo nikad
nije preskupo.
173
XVI
Reading - V uce nas parobrod - Drsko po-
nasanje malih camaca - Kako ti mali cam-
ci smetaju parobrodima- George i Harris
ponovo zabusavaju - Prilicno otrcana pri-
ca - Streatley i Goring
Do Readinga smo stigli oko jedanaest sati. Ri-
jeka prljava i U okolici Readinga
nitko se ne zadrzava. Sam Reading
ven, stari grad, jos davna vremena
kralja Ethelreda, kad Danci pristajali sa svo-
jim ratnim brodovima i kretali iz
Readinga da i Et-
helred i njegov brat Alfred docekali ih sa
svojom vojskom i ih, pri Et-
helred sebe da se moli Alfred
se borio.
Poslije, Reading stekao glas mjesta koje
zgodno skloniti se kad prilike posta-
Parlament bjezao
Reading kad god se pojavila
1625. godine njegov primjer slijedilo
i odrzavana
dobro dosla tu i tamo po-
neka da se oslobodi i pravnika i par-
lamenta.
Za vrijeme kralja i
vojska grofa od Essexa drzala pod op-
sadom, cetvrt stoljeca kasnije Vilim
tjerao kralja JakoYa.
174
U Readingu sahranjen Henrik Prvi, u bene-
diktanskom samostanu koji osnovao i Cije se
rusevine jos mogu vidjeti. U tom istom samostanu
vjencao se slavni John od Gaunta sa svojom Lady
Blanche.
Kod brane u Readingu naisli smo na parobrod
sto su ga iznajmili neki moji prijatelji, i on nas
vukao sve do otprilike jednu milju ispred Streat-
leyja. Vrlo ugodno voziti se camcem koji vuce
parobrod. Meni to kudikamo ugodnije od ve-
slanja. Voznja jos ugodnija da nije
onih prokletih malih camaca koji su neprestano
iskrsavali ispred naseg parobroda, smo, da sc ne
sudarili s njima, morali usporavati plovidbu i za-
ustavljati se. Zaista pravi skandal kako ti
vesla ometaju plovidbu parobroda rijekom;
bu hitno poduzeti nesto da SC tome Ucini
[IJ!l;l, ljtiLii h()jj '>L' \IJ/L' ll ti111 L;IIIIL"il11a
L1r1a\'o sll ncopisivu u1ski. Mozctc dok
kotao ne ali njima nije ni nakraj
pameti da pozure i maknu vam se s puta. Da se
mene pita, dopustio parobrodima da povre-
meno prevrnu jedan ili dva takva camca, koliko
da ih nauce pameti.
Nesto dalje od Readinga rijeka osvaja svojom
ljepotom. Zeljeznicka pruga prilicno kvari pejzaz
u Tilehursta, ali od Mapledurhama . do
pejzaz velicanstven. Nesto dalje od
brane kod Mapledurhama lezi Hardwick House,
gdje Prvi dolazio na kuglanje. Okolica
Pangbournea, gdje se nalazi mala starinska krcma
labudu, sigurno poznata posjetiocima
umjetnickih koliko i stanovnicima.
Parobrod mojih prijatelja otkvacio nas ispod
same spilje i Harris izjavio kako sad red na
mene da vucem camac. Meni se cinilo da u tom
zakljucku nema nikakve logike. Ujutro smo se
dogovorili da dovucem camac do tri milje iza
Readinga. nalazili smo se deset milja dalje
od Readinga! Bilo oCigledno da sad opet nji-
hov red.
175
Nisam mogao ni Georgea ni Harrisa da
na stvar treba gledati tom sam, da
prekinem sjeo za vesla. Nisam veslao
vise od nekoliko kad Harris primijetio
kako rijekom pliva nesto crno, smo se
zili da vidimo se radi. George se
preko ruba camca kad smo prisli, i taj
predmet, ali se istog s krikom
kao krpa.
Bilo to mrtvo tijelo neke zene. Lako plovi-
lo samoj povrsini; lice zene i smi-
reno. nije lijepo lice, izgledalo nekako
prerano ostarjelo i previse mrsavo, ispijeno, da
lijepo; ipak, to njezno, privlacno
lice, patnje i na
lebdio onaj izraz smirenosti i olaksanja koji
ponekad lica bolesnika kad mine po-
sljednji bol.
Na - nismo nimalo raspolozeni
da se povlacimo i mrtvacnicama -
les primijetili i neki s obale i bri-

Poslije smo i toj zeni. Bila to, na-
ravno, stara i tragedija. Voljela i
prevarena - ili se prevarila. Bilo kako zgrije-
sila - dogada se to i nekima od nas, ponekad -
i njena obltelj i prijatelji, zaprepasteni i ogorceni,
zatvorili pred njom vrata svojih
Ostavljena da se sama bori sa svijetom, s mlin-
skim kamenom svoje sramote oko vrata,
sve i Neko vrijeme izdrfavala
sebe i dijete sa dvanaest silinga tjedno koliko
radeCi svakodnevno dvanaest sati
najteze poslove. Sest silinga davala koji
se za dijete, s ostatkom
nekako odrfavati i tijelo.
Odrzati tijelo i zajedno sa sest silinga tjed-
no prakticki Spojeni tako slabas-
nom vezom, oni teze da se razdvoje i jednog dana,
vjerojatno, sagledala jasnije nego inace
i bezizlaznost takvog zivota, i se
176
trasnjice sto se prijeteci cerila pred njom. Posijed-
nji put obratila se nekadasnjim prijateijima, ali
glas izopcene gresnice nije mogao prodrijeti kroz
debeli, ledeni zid njihovog moralizma. Otisla da
jos jednom vidi svoje dijete - drzala ga u narucju
i ljublla, umorno, tupo, nicim ne pokazujuCi svoje
osjecaje, onda mu utisnula rucicu cokoladu
od jednog penija koju mu donijela, i otisla. Na-
kon toga za posljednji novac kupila kartu i
otputovala. u Goring.
Misli koje su njen zivot ispunjavale najvecom
gorCinom su, sigurno, na neki nacin vezane za
sumovite predjele i zelene livade oko Go-
ringa. Zene su, medutim, cudno sklone da prigrle
noz koji ih mozda su sa sjecanjem na jad
i muku pomijesane i uspomene na one naj-
ljepse, najslade trenutke provedene u tim dubo-
kim sjenama, pod nisko savijenim granama gu-
stih, krosnjatih stabala.
Lutala sumama duz obale rijeke cijeli dan,
onda, kad se spustila vecer i sivi sumrak pokrio
vodu velom izmaglice, pruzila ruke prema sut-
ljivoj rijeci koja svjedokom njene srece i
njene tuge. I stara ju rijeka primila u svoj njezni
zagrljaj, privila njenu umornu glavu na svoje gru-
di i oslobodila svakog bola.
Tako zgrijesila u svemu, u zivotu i u smrti.
Neka se Bog smiluje, i svim ostalim gresnici-
ma, ako ih jos bude.
Goring na lijevoj Streatley na desnoj obali ri-
jeke podjednako su prijatna mjesta u kojima se
vrijedi zadrfati nekoliko dana. Predjeli sto se pru-
zaju nizvodno cak do i>angbournea upravo
mame na jedrenje suncu ili na veslanje
mjeseCini, Citav kraj bogat prirodnim ljepo-
tama. Namjeravali smo tog dana veslati cak do
Wallingforda, ali privlacno, nasmijano lice rije-
ke navelo nas da se zadrzimo neko vrijeme.
I tako smo vezali camac kod mosta, otisli u
Streatley i rucali kod Bika, na veliko Mont-
morencyjevo zadovoljstvo.
12 - Tri covjeka u camcu 177
Kazu da su brda s jedne i s druge strane rijeke
na tom mjestu nekad povezana, pregradujuci
tako danasnju Temzu, koja se iznad Goringa uli-
jevala U jedno veliko jezero. Nisam kadar ni pobl-
jati ni dokazivati te tvrdnje, samo iznosim ono sto

Streatley staro naselje i, kao vecina gradova
i sela duz rijeke, utemeljen jos u vrijeme britan-
skih i saksonskih kraljeva. Goring nije ni
no tako lijep kao Streatley, ako mozete ali
na svoj nacin sasvim zgodan gradiC i lezi
zeljeznickoj pruzi, u slucaju da namjeravate zbri-
sati ne plativsi hotelski racun.
178
XVII
Dan pranja ruhlja - Riha i riblCi - umi-
jecu pecanja - savjesnom riblcu - Riblc-
ka prica
U Streatleyju smo se zadrwli dva dana i dali od-
jecu na pranje. Pokusali smo sami oprati nase
stvari, u rijeci, pod Georgeovim nadzorom, ali
pothvat zavrsio neuspjehom, jer smo poslije
pranja izgledali gore nego prije. Prije pranja nasa
odjeca prljava, vrlo prljava, to istina, ali
mogla se nositi. Nakon sto smo oprali ...
sad, rijeka izmedu Readinga i Henleyja
mnogo Cistija nakon sto smo u njoj oprali svoju
odjecu nego prije toga. Za vrijeme pranja pokupili
smo svu neCistocu iz rijeke izmedu Readinga i
Henleyja i utisnuli u nasu odjecu.
Pralja u Streatleyju rekla nam da duzna, iz
obzira prema samoj sebl, naplatiti za to pranje ci-
jenu tri puta vecu od Citava procedu-
ra, rekla manje podsjecala na pranje vise
na iskopavanje.
Platili smo racun bez rijeCi protesta.
Okolica Streatleyja i Goringa cuveni riblcki
centar. Tu se, kafu, odlicno lovi Rijeka na
tom mjestu naprosto vrvi od bjelica, crvenperki,
somova, klenova i jegulja, i mozete sjediti i pecati
cijeli dan.
Neki ljudi to i rade. Naravno, nikad nista ne
ulove. Ne znam da itko ikad ulovio nesto u
Temzi, osim ponekog sitnog piora i crknute ma-
179
cke, ali to, naravno, nema nikakve veze s riblckim
umijecem! U mjesnom vodicu za sportske ribolov-
ce nema ni rijeCi lovljenju kakve ribe. U
njemu pise samo da mjesto odlicno za ribo-
lov<<, prema onome sto sam vidio od okolice,
spreman sam da to potvrdim. Nema mjesta na
svijetu gdje mozete vise i duze loviti ribu. Neki ri-
dolaze i pecaju jedan dan, drugi opet ostanu
i pecaJu mjesec dana. Mozete se motati naokolo i
pecati godinu dana, ako zelite; rezultat isti.
Vodic za sportske Temzi kaze da se
tu udici moze naCi i stuka i grgeC<<, ali ta tvr-
dnja nije tocna. Stuka i grgeca vjerojatno ima u ri-
jeci. Cak sam potpuno siguran da ih ima. Mozete
ih vidjeti u plicacima, kad izidete da se prosetate
obalom; prilaze i vire napola iz vode, otvorenih
usta, cekajuci da im bacite koji Ako udete
u vodu da se okupate, skupljaju se oko vas, sme-
taju vam i nerviraju vas. Nece se, medutim, nikad
naCi<< na udici na koju zakvacen crv ili nesto
slicno. Toliko ludi nisu.
osobno nisam neki odusevljeni riblc. Jedno
vrijeme pecanje me prilicno zanimalo i moglo
se reCi da mi sasvim dobro islo od ruke.
Iskusni su mi riblci, medutim, rekli da od mene
nece blti nista i savjetovali mi da ne gublm vrije-
me. Rekli su mi da odlicno bacam udicu, da oci-
gledno imam mnogo smisla za taj posao i posje-
dujem vise nego dovoljno urodene lijenosti, ali da
su ipak uvjereni kako od mene nikad nece postati
pravi riblc. Nemam dovoljno maste, rekli su.
pjesnik, izjavili su, pisac kriminalistickih
romana, novinar ili nesto slicno tome, vjerojatno
imao uspjeha. Da medutim, stekao kakav-
-takav ugled kao riblc na Temzi, trebalo da po-
sjedujem neusporedivo zivlju i bogatiju mastu i
mnogo vecu inventivnost nego sto sam dosad po-
kazao.
Neki ljudi zive u uvjerenju da za dobrog ribl-
ca od presudnevaznosti sposobnost da s lakocom
prica lazi da pri tome ne pocrveni; to medu-
tim, pogresno. Oblcno, golo izmisljanje sasvim
180
beskorisno; to moze svaki amater.
poznaje se slikovitom pojedinosti, na-
cinu na koji Citava prica da
ljepsa i vjerojatnije, opcem koji
ostavlja dojam pedantnosti, cak i sitnicavosti.
Svatko moze doCi i reCi: Oh, sinoc sam
sto pedeset grgeca! ili: U prosli ponedjeljak iz-
vukao sam soma teskog osamnaest funti,
od glave do repa tri stope.<<
U tome nema niceg za takvo nesto
nije potrebna vjestina. Prica
samo smjelost, i to sve.
Ne, se stidio tako izgovorene la-
zi. Njegova metoda predstavlja za sebe.
On dolazi sa sesirom na glavi, se
naslonjac, i neko vri-
jeme bez rijeCi dimove. Pusta mlade da se
jos malo onda, kad na zavla-
da tisina, vadi iz i pri-
pominje:
- sam cetvrtak nesto
nema smisla da pricam, zaista.
- Da? zasto? - ostali.
- Zato sto ne da mi tko povje-
rovati ako to ispricam - odgovara stari vuk mir-
no, bez i najmanjeg traga gorcine ponovo
i trazi od gazde da donese
skotski viski, ali hladan.
Nakon toga nastaje kraca jer nitko nije
toliko siguran sebe da starom gospo-
I tako on prisiljen nastaviti, bez ikakvog
ohrabrenja.
- Ne - kafe zamisljeno, kao za sebe - kad to
meni netko ispricao, ni ne povjerovao.
ipak istina, i tu se ne moze nista. Sjedio sam
kraj rijeke cijelo popodne i nisam doslov-
no nista, samo dvadesetak-tridesetak bjelica i de-
setak Upravo sam se spremao da dignem
ruke od tog coravog posla kad sam osjetio dosta
snafun trzaj. Pomislio sam da to opet jedna ri-
i sam jednim zamahom, ali
neka me vrag odnese ako sam mogao
181
stap! Trebalo mi pola sata ... dobrih pola sata,
gospodine moj! . . . da i cijelo vri-
jeme sam cekao da se silk prekine! Konacno sam
savladao, i sta mislite sto sam Jesetru!
Jesetru od cetrdeset funti! 1 to na gospodi- .
ne moj! Da, da, nimalo se ne sto ste izne-
nadeni . . . donesite mi jos jedan skoc, gaz-
da, molim vas!
Nakon toga nastavlja pricati
svih koji vidjeli tome sto rekla nje-
gova zena kad se vratio i sto toj iz-
javio
Upitao sam jednom zgodom vlasnika jedne kr-
cme kraj rijeke da li se ponekad od ri-
prica koje mora svom
- Oh, ne, vise ne, sir- 'odgovorio - U pocet-
sam od njih pomalo znate, ali
sad, moja zena i ih cijelog dana smo
zivi i zdravi. Navikli smo se vec, znate. Vazno da
se covjek navikne.
Poznavao sam jednog momka, inace vrlo savje-
snog covjeka, koji kad se baviti ribolo-
vom, da nikad ne povecava za vise
od dvadeset pet posto.
- cetrdeset - rekao sam
sebl - pricat da sam ih pedeset, i tako
dalje. Vise od toga lagati, lagati grijeh.
Plan s povecanjem od dvadeset pet posto poka-
zao se, kao vrlo nepraktican. Nikad mu
se nije pruZila prilika da ga primijeni. Nikad nije
vise od tri jednom taj se broj
ne moze za dvadeset pet posto, bar ne kad
se radi
Zato povecao procent na trideset tri 7..arez tri
posto, ali ni to nije zgodno kad samo
ili dvije ribe. Zato da pojednostavi stvar,
da broj jednostavno udvostruti.
Driao se tog sistema nekoliko mjeseci, ali ga
sve manje i manje zadovoljavao. Nitko nije
vjerovao da samo broj
to nije donosilo nista, umjerenost ga
dovodila neravnopravan polozaj prema dru-
182
gim Kad zaista ulovio tri male ,
i rekao da ih plovio sest, ostalo mu
samo da s ljubomorom slusa covjeka _ za
koga da ulovio samo - kako
prica da ih ulovio dvadeset cetiri.
Tako kraju, smislio sistem kojeg se od
tada uvijek pridrzavao, koji se sastojao
u tome da svaku broji kao deset, s
tim da deset predstavlja od koje se
broji. primjer, ulovio govorio
da ulovio deset - tom sistemu
mogao uloviti od deset i to bila
te metode. Ako sluca-
jem, ulovio mogao reCi da ih ulo-
vio dvadeset, dok dvije dale rezultat od tri-
deset, tri cetrdeset i tako dalje.
to i vrlo sistem
tako da se u vrijeme pocelo govoriti da
ga Drustvo sportskih usvojiti kao
proceduru. I zaista, prije dvije
upravhi odbor Drustva sportskih
Temzi preporuCio da ga usvoji, ali
tome su se suprotstavili stariji Dru-
stva. Rekli su da razmisliti prijedlogu samo
ako se broj udvostruci, to jest ako se svaka ulov-
bude kao dvadeset.
Ako se rijeci, i budete imali
vecer, preporucujem vam da svratite u
koju od malih seoskih krcmi i za
stol u Tu cete gotovo sigumo
ili dvojicu starih koji su dosli da
miru popiju koju casicu, i vam za pola sata
ispricati toliko prica da ih moCi
probaviti mjesec
George i - sto se dogodilo s Harri-
som; izisao obrijao se, zatim
se vratio i Citavih cetrdeset cistio cipele,
cega ga vise vidjeli - dakle George
i i pas, sami izisli smo drugu
vecer da se prosetamo do i, vracaju-
ci se, svratili u malu krcmu pokraj rijeke da
se odmorimo i obavimo druge poslove.
183
Usli smo salon i sjeli. se zatekao samo je-
dan postariji gospodin s glinenom
lom smo se, sasvim prirodno,
tili razgovor.
Rekao nam da danas lijep dan, mi
smo rekli da i lijep dan, smo
zajednicki izrazili misljenje da lijep dan i
George rekao da se cini kako ove
godine dobra zetva.
Nakon toga ne znam kako, izislo na vidjelo
da smo stranci tom i da od-
lazimo.
stanka razgovoru, za vrijeme koje
nasi pogledi naokolo prostoriji.
stavili se, konacno, na jednoj staroj, prasnoj, za-
stakljenoj pricvrscenoj visoko iznad kami-
na, kojoj se nalazila jedna pastrva. pastrva
me fascinirala, to pravo
ste od U stvari, na prvi pogled mi se
da bakalar.
- Ah! - rekao stari gospodin, prateCi po-
gled. - Dobar komad, sto kazete? .
- Sasvim - promrmljao sam, Geor-
ge starca koliko njegovom mislje-
teska ta
- Osamnaest funti i sest - rekao nas
prijatelj, i - Da - nasta-
vio - to prije sesnaest godina . . . treCi
mjeseca tome tocno sesnaest godina
kako sam ga Ulovio sam tocno is-
pod mosta, s jednim piorom na kao mam-
cem. Rekli mi da vidjeli rijeci, i
sam se zarekao da I mi
Mislim da se danas ovdje rijetko moze vidjeti riba
te velicine. noc, gospodo, noc!
Izisao i ostavio nas same.
Nakon toga nismo mogli odvojiti pogled od
Bio to zaista izvanredan primjerak pastr-
ve. Jos smo gledali kad se na vratima sale
s vrcem piva ruci pojavio mjesni postar, koji
svratio i takoder se zagledao

184
- Prilicno krupna pastrva - rekao George,
se postaru.
- Ah, ste zaista gospodine - odgovo-
rio postar, zatim, nakon sto otpio dobar
iz vrca, dodao: - Mozda J1iste bili ovdje,
gospodo, kad ta
- Nismo - rekli smo. - Mi smo ovom

- Ah! - rekao postar - U tom
no, mozete znati. Ima vec pet otkako
sam ulovio
- Vi ste, znaCi, - sam.
- Jesam, - odgovorio srdacno sta-
rac. - Ulovio sam tocno ispod brane . . .
sno tamo gdje nekad ... pet-
ka poslije od svega to, gos-
sto sam Bio sam po-
sao znate, pastrve nisam ni pomis-
ljao, kad sam silka,
me vrag ako se nisam
sad, znate, . . . teska dvadeset
sest funti. gospodo,
Pet pojavio se i treCi covjek i
ispricao kako jednog
i to s malom bjelicom na
Kad otisao, sred-
njih godina, i
sjeo kraj prozora.
Neko vrijeme svi smo se,
cno, George i rekao:
- Molim vas za i nadam se da
zamjeriti koji ovom
sto ali moj prijatelj i
cemo vam vrlo zahvalni ako ispricate
kako ste gore
- od koga ste da sam pastr-
- glasio odgovor, kome
se osjecalo
Rekli smo da to nismo ni od koga konkret-
ali da smo osjetili kako
on covjek cije to djelo.
185
- sad, to zaista . . . vrlo
cno- odgovorio dostojanstveni stranac, osmje-
se vidite, ste. sam
Ipak da ste to odmah
pogodili. Boze, odavno nisam dozivio nesto tako

Zatim nastavio pricati i opisao nam kako
trebalo pola sata da i kako pri
tome slomio stap. Pazljivo izvagao kad
donio i da teska trideset
cetiri funte.
Otisao kad otisao, pridruzio nam se vla-
snik krcme. Ispricali smo kakve smo sve price
toj pastrvi, njega to silno zabavljalo i svi
smo se slatko smijali.
- zaista divno . . . Jim Bates,
gospodin Jones i stari Billy svi oni se
hvale kako ha, ha, to
sjajno! - rekao cestiti starac, od smi-
jeha.- Da, oni koji dali meni,
da objesim svoj salon, da oni
zaista! ha, ha!
Nakon toga nam ispricao povijest te
Pokazalo se da on osobno pa-
prije mnogo godina, jos dok djecak,
i to ne svom i vjestini nego
onoj neobjasnjivoj sreci koja se, izgleda, tako ce-
sto djecacima koji, da steta
popodne sjedeci skoli,
na pecanje s komadiCem spage zavezanim za
can stap.
pastrva, kad donio spasila ga
batina, rekao cak i rekao da vrijedi
vise od pravila trojnog, zajedno sa svim primjeri-
ma primjene.
U tom netko ga pozvao, smo
George i nastavili
Bila to zaista velicanstvena pastrva, i sto smo
vise gledali, to smo se vise divili.
George na vise nije mogao izdrzati;
kao i se na njen naslon, da
pogleda
186
Iznenada, stolica se izmakla i George, da spasi
glavu, cvrsto se uhvatio za kutiju s Srusili
su se na pod sa strasnom lomljavom, stolica
pala preko njih.
- Nisi, nadam se, ostetio - viknuo sam
uplaseno, trceci prema mjestu nesrece.
- Nadam se da nisam - rekao George opre-
zno ustajuci i gledajuCi oko sebe.
Na zalost, dogodilo se upravo to. Pastrva le-
zala. u tisucu komada - kazem tisucu,
iako ih mozda samo devet stotina. Nisam
ih brojao.
UCinilo nam se da cudno, upravo neobjasnji-
vo, kako se punjena pastrva moze u tako
sitne krhotine.
I to zaista cudno i neobjasnjivo da to
preparirana pastrva, ali nije.
pastrva naCinjena od gipsa.
187
XVIII
Brane - George z se fotografiramo -
Wallingford - Dorchester - -
covjek - Dobro mjesto za utap-
ljanje- Tei,ak dio rijeke- Demoraliziraju-
Ci utjecaj rjecnog zraka
smo Streatley rano slijedeceg i
veslali do gdje smo jednom
i prenocili, pod ceradom.
Streatleyja i Wallingforda rijeka nije
zanimljiva. Od Clevea se prufu sest i pol
milja komad rijeke bez ijedne brane. Mislim
da to komad rijeke
no od Teddingtona, i oksfordski veslacki ko-
risti se njime za treninge svog osmerca.
ma koliko ta brana
prijatna veslacima, oblcni izletnici fule sto
ih nema.
Sto se mene osobno tice, volim brane. One na
nacin veslanja.
Volim sjediti prevodnici i polako se di-
zati iz hladnih prema novim prostranstvi-
ma i novim vidicima ili, obratno,
svijet iznad sebe, cekati dok se tamne
vratnice ne sa skripom otvarati, promatra-
ti kako se pruga svjetlosti njih siri
dok se konacno ne pojavi nasmijana rijeka,
onda snaznim zaveslajima izvesti svoj mali camac
iz privremene tamnice na povr-
koja me radosno
188
Sve su brane slikovite, krupni stari
cuvar brane, njegova vesela zena ili kci blistavih
ociju simpaticni su ljudi s kojima uvijek ugod-
no pocaskati
1
Tu se susrecete s drugim camcima,
tu se raspredaju rjecna ogovaranja. Temza ne
ono sto jest, prava vilinska zemlja, bez tih
svojih cvijecem obraslih brana.
Kad vec rijec branama, sjetio sam se nez-
gode koju smo George i jednog ljetnog jutra
dozivjeli kod Hampton Courta, srecom bez po-
sljedica.
Bio prekrasan dan, prevodnica prepu-
na i, kako to vec postao na rijeci, jedan
poduzetan fotograf slikao nas dok smo se lju-
ljali na vodi koja se podizala.
u prvom trenutku nisam shvatio sto se dogada
i strahovito sam se iznenadio kad sam primijetio
kako George zurno poravnava hlace, prolazi prsti-
ma kroz kosu i namjesta kapu na mangupski na-
Cin, sasvim otraga, zatim, namjestajuCi na licu
neki izraz koji predstavlja mjesavinu srdacnosti i
melankolije, sjeda i zauzima graciozan
polozaj, pokusavajuCi usput sakriti noge.
U prvi sam mah pomislio da ugledao neku
djevojku koju poznaje, sam se osvrtati
da vidim tko to. Svi koji su se nalazili u prevod-
nici, medutim, kao da su se iznenada pretvorili u
drvene lutke. Svi su stajali ili sjedili u nekim cud-
nim, ukrucenim pozama kakve sam do tada vidio
samo na japanskim lepezama. Sve djevojke su se
osmjehivale - oh, izgledale su tako drazesno! -
svi muskarci su namrsteni, drzali se
i otmjeno.
u tom mi trenutku, konacno, sinulo sto se
dogada, i upitao sam se hocu li stiCi na vrijeme.
1
I\i, bolje receno, s kojima pocaskati.
Uprava rjecnih se, izgleda, posljednje vrijeme pretvo-
rila za zaposljavanje idiota. Velika veCina novoza-
poslenih brana, narocito prometnijim dijelovima ri-
jeke, naprasiti, nervozni starci, nepodobni za taj
posao.
189
Nas prvi na i ne lijepo
od da
Zato se brzo na
i se naslonio na cak-
pozi koja spretnost i Do-
tjerao tako da jedna kovrca pada na
celo, na izraz sjetne ceznje
jesane s koji najbolje pri-
staje.
Dok tako stajali, tre-
kako netko iza vice:
- vi pazite na nos!
se da
stvar i na Ciji to nos treba paziti. Na is-
kosa pogledao Georgeov nos. Cinilo se da
s sve - kako nije se na
nista sto zahtijevalo hitne
SkiljeCi pogledati vlastiti
nos, i da sve kako treba.
- Pazi na nos, - javio se pono-
vo isti glas,
Onda jedan drugi glas:
- nos, zar ne vidite, vi . . . vas dvojica
sa
Ni George ni se da se okre-
Fotograf drzao na apara-
ta i slika svakog
li to oni Sto nasi nosevi?
Zasto treba da na njih i ih?
Postepeno se pridruzili svi prevod-
nici, netko iza nas javio se zapovjedni-

- Pazite na gospodo . . . vas dvojica
Ako ne na foto-
grafiji se vidjeti vasa dva lesa!
Pogledali i vidjeli da naseg
zapeo prevodnici, tako da se,
kako voda oko nas rasla, vec na-
ginjati. Jos i se.
njevito dohvatili svaki jedno veslo i sna-
190
znim vesala zid
oslobodili camac. Od smo, medutim, oboji-
ca pali na leda, na dno camca.
Na nismo bas najbolje ispali,
i kako se moglo i ocekivati, smo
vec takve covjek svoj proklcti
tocno u kad smo se obojica nasli
na ledima, zabezeknutih lica, kao da se pitamo:
Sto se to dogada? Gdje sam? - sa sve u

Nase noge su bez sumnje objekt
na toj slici. U osim njih moglo se vidjeti
malo sto drugo. Potpuno su ispunile prvi plan. Iza
njih mogli su se nazreti dijelovi drugih camaca i
neki detalji pozadine, ali svi ljudi i u
izgledali su i beznacajni u
s nasim nogama. Ljudi su zbog toga
nezadovoljni i cla plate za sliku.
Vlasnik jednog koji narucio
sest slika, povukao narudzbu kad vidio nega-
tiv. Rekao da ih uzeti ako mu netko pokaze
na njima njegov ali to nemogu-
ce. Bio negdje iza desne noge.
Citav taj posao s se u
veliku neugodnost. navaljivao da kupi-
mo svaki dvanaest slika, devet desetina
zauzimamo nas dvojica, ali mi smo to
Rekli smo kako nemamo nista
toga da se u punoj velicini,
ali da mozemo zahtijevati da na slici stojimo

sest milja uzvodno od
ima dugu i burnu i aktivnu ulo-
gu u engleske povijesti. U Bri-
ta, koji su ga osnovali, primitivno naselje
s od sve dok ga nisu osvojile rim-
ske legije i, umjesto zidova od opeke, podigle cvr-
ste utvrde, Cije tragove Vrijeme jos nije uspjelo
zbrisati, tako su nekadasnji zidari znali svoj
posao.
Ali Vrijeme, koje zastalo rimskim bede-
mima, ubrzo prah same Rimljane,
191
su se oko grada poslije borili divlji Saksonci s di-
vovskim Dancima, sve dok nisu dosli Normani.
to dobro utvrden, zidinama okruzen grad
sve do vremena rata izmedu kralja i parlamerita,
kad ga dugo i uporno opsjedao Fairfax. Grad
konacno i njegovi su zidovi sravnjeni sa zem-
ljom.
Od Wallingforda prema Dorchesteru obale rije-
ke postaju sve slikovitije, kako predjeli oko nje
postaju brdovitiji i raznolikiji. Dorchester lezi
pola od rijeke. Do njega se moze stiCi vesla-
juCi uz jedan pritok Temze, ako imate malen
ali najboUe ostaviti camac kod brane
Day's i odsetati se do grada kroz polja. Dorchester
prekrasan, miran stari grad, zatvoren u sebe,
tih i sanjiv.
Dorchester kao i Wallingford, grad koji
igrao znacajnu ulogu u prvim danima engleske
povijesti. Tada se zvao Caer Doren, grad na
vodi. Nesto kasnije Rimljani su tu podigli veliki
vojni logor okruzen bedemima, koji danas izgle-
daju kao dugacki, ravni brezuUci. U saksonska
vremena grad prijestolnica Wessexa. Vrlo
star, nekad velik i. dobro utvrden. Danas
lezi strani, daleko od bucnog i uzurbanog svi-
jeta, drijema i sanja.
Oko Clifton Hampdena, prekrasnog, tihog sela
sa starinskim, u cvijece obraslim kucama, rijeka
neoblcno slikovita i raskosni pejzazi smjenjuju
se jedan za drugim. Ako odluCite da prenoCite na
kopnu, u Cliftonu, najbolje sto mozete uraditi jest
odsjesti u krcmi Stog jecma. - izvan kon-
kurencije, moglo se reCi - najstarinskija od svih
starih krcmi duz rijeke. Lezi desno od mosta, sa-
svim izvan sela. Njeni visoko svedeni zabati, krov
od slame i mrezasti prozori daju izgled kuce iz
bajke, unutrasnjost jos vise podsjeca na dobra
stara vremena.
Takva krcma ne zgodno mjesto da u nje-
mu odsjedne junakinja nekog suvremenog roma-
na. Junakinja suvremenog romana uvijek
192
wnstveno visoka i svaki cas se ispravlja do svo-
je visine<<. U krcmi Stog jecma<<
glavom strop kad god nesto slicno.
Krcma takoder, nezgodno mjesto za pijance.
ih previse iznenadenja neo-
cekivanih koje se treba penjati ili silaziti,
koje svakoj drukCije, tako da za njih
nerjesiv ne samo popeti se do
spavacih soba, nego i pronaCi
i krevet kad se jednom gore na
Slijedeceg smo rano jer smo zeljeli
poslijepodneva stiCi do Oxforda. Pravo
kako rano moze covjek kad se nade na
ovakvom i spava vani. Kad se
. tan pokrivac na camca, s kovcegom ispod
glave ne cezne za samo jos pet
ni toliko kao kad lezi meka-
nom Doruckovali smo i pola devet vec
smo iza brane kod Cliftona.
Od Cliftona do obale rijeke niske,
jednolicne i nezanimljive, ali nakon sto prodete
kroz kod - i
na rijeci - pejza:l postaje privlacniji.
Rijeka tece
tipican provincijski gradiC drugorazredne vazno-
. sti - tih, vrlo dostojanstven, cist i dozlaboga dosa-
dan. Ponosi se svojom ali
njam da se tom moze s Wal-
lingfordom i Dorchesterom, Nekad postojala
opatija, ali onome sto ostalo od njenih
posvecenih zidova danas se crno pivo.
U crkvi svetog Nikole stoji spome-
nik i njegovoj Jane, koji
nakon sretnog bracnog zivota is-
tog dana, 21. kolovoza 1625, dok crkvi svete He-
lene stoji zapisano da iz bedara W. Leeja za
njegovog zivota poteklo dvije stotine potomaka
manje tri. Ako cete da tih
potomaka sto devedeset sedam. Go-
spodin W. Lee, koji pet za gradona-
celnika i 1637. godine, ne-
13 - Tri covjeka u camcu 193
dobrocinitelj svoje generacije, ali se na-
dam da ovom prenaseljenom devetnaestom sto-
ne zivi mnogo slicnih
Dio rijeke od do
nayja prekrasan. Park zaista
vrijedi oblci. Otvoren za posjetioce i
cetvrtkom. U se moze vidjeti zanimljiva
ka slika i starina, sam park vrlo
lijep.
Jezero ispred kod Sandforda, odmah iza
brane, odlicno mjesto ako se zelite
Struja ispod povrsine vrlo snazna i, ako vas
postigli ste ono sto ste htjeli. Na obali stoji
obelisk, mjesto gdje se
dva covjeka, dok se sto vode
prema koriste se danas kao skakaoni-
com mladi koji zele provjeriti da li mjesto
zaista opasno.
Brana i mlin kod Iffleyja, ispred
Oxforda, omiljeni objekti brace za.
Na zalost, stvarni objekti, kad
ih vidite poslije slika, prilicno vas razocarati.
Malo sto na ovom primijetio sam, moze se
mjeriti sa svojim slikama.
Prosli smo kroz kod Iffleyja oko pola je-
dan, i nakon sto smo oCistili camac i pripremili se
za iskrcavanje, na posljednjih pola mi-
lje plovidbe.
Dio rijeke Iffleyja i Oxforda najtezi
od svih koje poznajem. Treba roden na tom
vode da ga covjek Plovio
sam ne mali broj ali nikad mi nije
pjelo da ga ni za rep ni za Covjek
koji mogao veslati ravno od Oxforda do Iffleyja
kadar isto tako zadovoljno i miru zivjeti
pod istim krovom sa svojom zenom,
starijom sestrom i starom koja
jos otkako on
vas struja najprije do desne obale,
zatim do lijeve, onda vas baci okrene
vas tri i ponese ponovo
vas razblti neki skolski slep.
194
Naravno, tome,
neprestano smo presijecali dru-
gim camcima i oni nama, sto imalo za posljedi-
prilicno ostrih izraza s strane.
Ne znam zasto tako, ali na rijeci
zetno razdrazljivi i nervozni. Sitne nezgode, koje
covjek na ne ni primijetio, na rijeci ga
doslovno Harris ili George pra-
ve od sebe na se samo dobrohot-
no kad se ponasati kao idio-
ti na rijeci, na to reagiram psovka-
ma. Kad mi neki camac presijece pozelim da
veslo i pobljem sve koji sjede
koji na slove kao i
se siledzije i krvozedne div-
ljake. Jednom sam na izlet camcem
drustvu jedne mlade dame. Bila to djevojka
prirodi njezna i ali stras-
no kakve izraze kad smo
se nasli na rijeci.
- Oh, prokleto govedo! - vikala kad nam
se neki nespretni veslac nasao na - Zasto ne
gledas ides?
- Neka ide do vraga ta stara krpa! - rekla
kad se jedro ne htjelo rasiriti kako tre-
ba, onda ga i grubo zatresla.
Da, na kao sto sam rekao, to
i djevojka, dobra srca.
Rjecni zrak pogubno na tempe-
rament, i to pretpostavljam, razlog zasto se i
profesionalni ladari ponekad odnose osorno je-
dan prema drugom i izraze zbog
kojih im kad se smire, sigurno
195
XIX
Oxford - Montmorencyjeve predodibe
raju - tamci sto se iznajmljuju gornjem
toku rijeke i njihove prednosti - Ponos
Temze - Vrijeme se mijenja - Rijeka s
njene druge strane - N evesela vecer - Cez-
nja za nedostiznim - PoCinje veselo caska-
nje- George svira bendzu- Sumorna
melodija - Jos jedan kisni dan. - Bijeg -
Lagana vecera i zdravica
Proveli smo dva vrlo dana. U
ima mnogo pasa. Montmorency
prvog dana jedanaest
drugog dana cetrnaest. OCigledno,
ren da se nasao
krhke fizicke grade ili oni kod kojih pre-
vladava lijenost, vec prema tome kakav
camac i plove
nizvodno. Energicni pred-
nost Ne Cini se da dobro
jek da vas nosi struja. Mnogo vise zadovolj-
stva pruza leda, boriti se s njom i pro-
se do svog cilja njoj - tako bar mi-
slim dok Harris i George sjedim za
kormilom.
Onima koji na iz Ox-
forda preporucio svakom da pone-
svoj camac - naravno, ne
bez opasnosti da otkriveni.
196
camci koji se na Temzi od
Marlowa vrlo dobri, manje-vise za
i, ako se njima oprezno rijetko se
komade ili U njima postoje
sjedista na koja se moze sjesti i opremljeni -
- svime sto potrebno za veslanje i

nimalo dekorativni. Camac koji
mozete na rijeci od Marlowa
nije camac kojem se mozete razmetati i praviti
vazni. Camac gornjem rijeke
prekida svaki takav od strane onih
koji se voze njegova glavna i -
moglo se reCi - jedina prednost.
Covjek gornjem
rijeke skroman i nenametljiv. Drzi se sjenovite
obale rijeke, ispod drveca, i najveCi dio pre-
lazi ili kasno kad na rijeci nema
mnogo koji ga vidjeti.
Kad covjek s gornjeg toka rijeke
da nekoga koga poznaje, izlazi na i sakriva
se iza nekog drveta.
Bio sam jednom koje jednog ljeta
camac gornjem rijeke da nje-
krene na izlet od nekoliko dana. Nitko od nas
nikad ranije nije vidio camac gor-
njem rijeke, i kad smo ga nismo
znali sto to.
Pisali smo da nam camac sa dva
para vesala, i kad smo otisli s prtljagom na prista-
niste i predstavili se, covjek nam rekao:
- Oh, naravno! Vi ste drustvo koje trazilo da
camac s dva para vesala. Sve
Jim, idi i Ponos Temze.
Djecak otisao i pet kasnije vratio se
boreci se s nekim pretpotopskim komadom drva
koji izgledao kao da nedavno negdje iskopan,
i to iskopan nepazljivo tom prilikom sasvim
nepotrebno i ostecen.
prva pomisao, kad sam taj objekt,
da se radi nekoj starini iz rimskih vre-
197
mena - starini koja nekad za nesto, mo-
zda kao lijes.
Oko gornjeg toka Temze cesto nalaze tak-
ve starine, i zato moja pretpostavka izgledala
sasvim vjerojatna. Jedan ozblljan mlad covjek koji
s nama inace se pomalo bavio
geologijom, odbacio prezirno
rimskoj starini i rekao da svakom
osrednje inteligencije
iako sa wljenjem, nije mogao mene da
savjest cista) mora na prvi pogled
jasno da to sto djecak nasao stvari fosil
kita. Odmah nam na razne po-
jedinosti kojima se moglo sa za-
da potjece iz preglacijalnog perioda.
Da rasCistimo spor, obratili smo se
Rekli smo neka se nista ne boji, neka slobod-
no kaze - li to prethistorijskog
kita ili lijes iz rimskog doba?
Djecak rekao da to Ponos Temze.
U prvom smatrali smo taj djecakov
odgovor neoblcno i netko taj nje-
gov smisao za nagradio novciCem od dva
penija. On ponavljao
nasem i to nas po-
celo
- Hajde, hajde, momce - rekao voda nase
grupe ostro - dosta vec tih Nosi to ko-
rito za majci, nama dovezi camac.
U tom naisao graditelj camaca
osobno i potvrdio, se na rijec
profesionalca, da taj predmet zaista camac - da
to cak camac Sa dva para vesa}a sto ga oda-
brao za nas, da krenemo na izlet niz ri-

Primili smo te tvrdnje glasnim
Smatrali smo da ga mogao bar obojiti ili pre-
mazati katranom, da mogao nesto kako
ta bar izdaleka podsjecala na camac.
On nije nalazio nikakve mane, cak
se cinilo da ga nase primjedbe Rekao
198
r
da za nas odabrao najbolji od svojih camaca, i
dodao kako mogli pokazati malo vise za-
hvalnosti.
Ponos Temze, rekao plovi rijekom, takav ka-
kav jest (ili, bolje receno, tako sklepan), koliko
njemu poznato, bar cetrdeset godina, i nitko se jos
nije pozalio na njega. Nema nikakvog razloga, do-
dao da mi budemo prvi.
Prekinuli smo daljnju raspravu.
Ucvrstili smo takozvani camac komadima spa-
ge, pokrili mjesta komadima zidnih tapeta,
pomolili se Bogu i ukrcali se.
Za sest dana upotrebe camca naplatili su nam
trideset pet silinga, mogli smo kupiti slican za
najvise cetiri silinga i sest penija gdje god se pro-
daje drvo koje rijeka izbaci na obalu.
Treceg dana vrijeme se promijenilo - oh, vra-
cam se ponovo na nas sadasnji izlet - i krenuli
smo iz Oxforda natrag kuCi kisi koja uporno
sipila.
Rijeka, kad se suncana svjetlost lomi na razigra-
nim valovima i prelijeva zlatnom bojom zelenosi-
va duz obale, osvjetljava mracne, hladovite
sumske staze, rastjeruje sjene na plicacima, razba-
cuje dijamante s vodenicnih kola, dobacuje
ljupce vodenim ljiljanima, treperi nad zapjenje-
nim vodama brzaka, posipa srebrom zidove i
mostove obrasle mahovinom, razvedrava gradiCe
duz obala, Cini ljupkim svaki putic i livadu; miruje
zapletena u izviruje, nasmijana, iz svake
uvale, veselo blista na dalekim jedrima i
je zrak svojim sjajem - takva rijeka cudesna
zemlja iz bajke.
Ali rijeka kad hladna i sumorna, kad kisne
kapi u beskraj padaju na smedu, tromu vodu uz
zvuke koji podsjecaju na zene koja tiho pla-
ce zatvorena u mracnoj kad sume, mracne i
sutljive, stoje obavijene velom magle kao neke sa-
na obali, tihe s ocima punim prije-
kora, kao zlih djela, kao duhovi zanema-
renih prijatelja- takva rijeka ukleti vodeni put
kroz zemlju uzaludnog kajanja.
199
svjetlost krv koja daje zivot Priro-
di. Kad svjetlosti nestane, oci kojima
nas majka Zemlja promatra
bezivotne! kad smo tim
kraj nje; ona kao da nas ne prepoznaje, kao da
nije stalo do nas. Drzi se kao koja
svog voljenog i mi, njena djeca,
hvatamo za trazimo njen
pogled; osmijeh njenom ne mozemo iz-
mamiti.
Veslali smo cijeli dan kroz to turo-
ban posao. Pretvarali smo se, da nam
to godi. Govorili smo da to dobro dosla pro-
mjena, i da treba vidjeti svim njenim
transformacijama. Nismo ni ocekivali, govorili
smo, da nas cijelo vrijeme pratiti nis-
mo to ni zeljeli. Uvjeravali smo jedan drugog da
Priroda lijepa cak i
Harris i smo zaista
takvim stanjem stvari, bar prvih nekoliko sati.
smo i ciganskom
tome kako divan zivot Ciganina, ta sloboda na
kisi i na svakom vjetru koji i ko-
liko on voli i koliko dobra ona cini, i
kako se smije koji ne vole.
George shvatio ozblljnije i dr-
zao se kisobrana.
Prije rucka podigli smo i nismo skida-
li cijelo popodne; ostavili smo nepokriven samo
jedan mali dio pramca gdje jedan od nas mo-
gao sjediti i veslati, prateci camac plovi.
Tako smo prevalili devet milja i pristali
da prenocimo nesto ispod brane Day's.
Ne bih mogao mirne reCi da smo proveli
vecer. padala jednolicno,
Sve vlazno i ljepljivo. Ni vecera
nije bogzna sto. Hladna pita s teletinom, kad
covjek nije gladan, brzo ga zasiti. Pomislio sam
kako mi prijale haringe kao predjelo, zatim
kotleti, Harris mrmljao nesto przenom
s i ostatke svog dijela
200
r
'
pite koji to odblo i, oCigledno
otisao i sjeo, sam, na
kraj camca.
George zahtijevao od nas da ne govorimo
tim stvarima bar dok ne pojede
bez senfa.
Poslije vecere kartali smo se, za novac. Igrali
sat i pol i na George odnio cetiri pe-
nija - Georgea hoce karta - Harris i
smo dva. Ucinilo nam se da vrijeme
da prestanemo s kockanjem, Harris rekao da
kockanje, ako se pretjera, izaziva nezdrava
denja. George nam za revans, ali
Harris i smo da nema smisla boriti se
dalje protiv
Nakon toga smo priredili grog, sjeli i razgovara-
li. George nam pr; nekom svom
koji prije dvije godine na izlet rijekom
i jedne ovakve noCi zaspao vlaznom do-
zglobova i nista ga nije moglo spasiti;
nakon deset dana. Bio to
mlad covjek, rekao George, pred zenidbom. Sve
to jedna od najvecih tragedija za
koje on zna, dodao
podsjetilo Harrisa na jednog njegovog pri-
jatelja koji se javio dobrovoljce i spavao pod sa-
torom, dolje jedne kisne noCi, bas
iste ovakve noCi, kako rekao. Kad se
Harris rekao
da nas s tim covjekom kad se vratimo
grad. Srce nas zaboljeti kad ga vidimo.
Tako se, sasvim prirodno, rasplamsao
razgovor groznici, prehladama,
ma i Harris rekao kako
nezgodno kad se netko od nas ozblljno
razbolio noci, jer smo tako daleko od li-
jecnika.
Nakon tog razgovora svi smo osjetili za
necim veselijim, sam slabosti pred-
lozio da George svoj bendzo i nam
otpjevati
201
dugo
rati. Nije pokusao da se izvlaci glupo-
kako kod kuce, ili na
neki nacin. izvukao svoj
i Dva divna crna oka.
Do te Dva divna crna oka uvijek
Zato izne-
nadilo koliko duboke tuge izvukao iz
nje.
Sto duze slusali tu zalobnu
i to osjecali jacu zelju da se je-
dan oko i zaplacemo. S
volje suze koje su
na oci, i bez daha, sutke,
tonove.
Kad dosao za zbor, cak ocajni-
cki pokusali da glasovi zvuce veselo. Napu-
nili case i zapjevali. Poveo
koji od potisnutih emocija,
ge i ga kasneci nekoliko taktova:
Dva divna crna oka,
zanosno, cudo,
kai.u da grijesim ludo,
dva ...
I tu su se glasovi slomili. Potisteni, kakvi
smo nismo mogli podnijeti patos
Georgeove uz ono dva.
kao dijete, pas tako da
kako puCi ili ili celjust.
htio nastaviti s Kad
malo bolje uhvati melodiju, tako da
moze s vise >>Opustenosti, nece
zvucati tako tuzno. Vecina
svoje neslaganje s
Kako sto otisli
na poCinak- to jest, svukli se i sata
se dnu Uspjelo ipak da
i spavamo do pet sati, kad svi ustali
i
202
Drugi dan isti kao i prvi.
bez prestanka, mi smo sjedili kisne
ogrtace, pod ceradom, i polako plovili niz
Jedan od nas - zaboravio sam tko to ali
mislim da sam to - nacinio
nekoliko slabasnih da obnovi one
posti ciganskom djeci Prirode i
kisi. Stvar, nikako nije isla. Tvr-
dnja
Kise se ne bojim, ne bojim se
bila tako i tako izrazavala
osjecaje da se
pjevati tome.
U smo se svi slagali, to da cemo,
kako do kraja. smo da
rijeci cetrnaest i cctrnaest cemo
dana makar nas to ubllo! Takav kraj,
rodakc i prijatelje, ali se
moglo Osjecali smo da
pred klimi kakva

- Jos samo dva - rekao - mla-
di smo i Mozda se jos sve do-
bro svrsiti.
Oko cetiri sata poceli smo raspravljati gdje
cemo i kako provesti Nalazili smo se tom
iza Goringa i smo da ve-
slamo do i tamo
- Jos vesela vecer! - promrmlja
Sjedili smo i razmisljali sto ceka.
U cemo oko pet. cemo
s do, recimo, pola toga
mozemo se setati kisi koja
dok ne za
i sjediti kakvoj slabo
i prelistavati casopise.
- U mozda veselije -
ispocl i

203
- toga laka vecer:ica kod .........
1
-
dodao sam, gotovo
- Da, gotovo steta sto smo tako cvrsto
da istrajemo do kraja- rekao Harris,
cega vrijeme vladala
- Da nismo da plovimo smrt
ovom prokletom starom -
George, oko sebe
- da ima
vlak koji krece iz iza pet sati
i kojim mogli stiCi grad vrijeme da
pregrizemo, zatim podemo kazali-
ste sto ste ga
Nitko rekao rijeci. Gledali smo
i svakome se od da se licima
vlastite
misli. U smo i pretrazili
Pogledali smo i

Dvadeset mo-
gao vidjeti tri iza kojih kaskao
pas kako od
za camce kod prema zeljez-

primijetio da im odjeca
cipe-
le, prljave; sportska odijela od vrlo prlja-
va; smedi sesiri,
mokre;
camaca prevarili smo.
Nismo imali tri Ciste da da bjezimo
0d kise. Ostavili smo camac i sve sto
s da sve
devet Ukoliko, rekli smo - uko-
liko se dogodi
dodemo, javit cemo se pismom.
1
Radi se jednom tenomenalnom, pomalo zabacenom
toranu u blizini.... . . s francuskom kuhi-
njom, gdje se moze izvanredno rucati ili veccrati za male
i popiti odlicnog za tri silinga i sest penija. Ni-
sam, medutim, toliko llld Lla ga
204
Stigli smo sedam i od-
vezli se koji sam opi-
sao. smo pregrizli, ostavili
veceru za pola
i do Leicester
U Alhambri, pojava
smo se pojavili pred osorno
za iz Castle Streeta,
obavijest da smo pola sata. S
smo da Sirom
svijeta od sa Himalaja,
primio i da
U smo jos veCi Svi
gledali lica
i Bili smo predmet
Bili to za
smo prvog ba-
leta i vratili se gdje vecera vec
cekala.
Moram da sam toj veceri. De-
setak mi se, zivjeli smo
samo keksima i sa dze-
mom. Bila to ali
ovdje
tim, miris aroma i
pogled Ciste i kruhove
kao dobro dosao gost vratima

Jeli smo i pili vrijeme
dok kad vise mogli
sjediti i cvrsto drzati i vec
smo se zavalili stolicama i se
polako i Zatim smo ispruzili is-
pod stola, da salvete kliz-
pod i osjetili da vrijeme da s vise kriti-
promotrimo od dima strop,
sto smo to do tada smo case
stol, ruke, do-
brotom i prema cijelom
Harris, koji sjedio do prozora, odgr-
zastor i pogledao
205
Mokra ulica svjetlucala u mraku, mutne plin-
ske svjetiljke treperile su sa svakim naletom vjet-
ra, kisne kapi ravnomjeno su udarale. povrsinu
lokvi, potociCi vode slijevali su se u kanale i ot-
jecali dalje. Pokisli prolaznici zurno su odmicali
ulicom, zgrceni ispod vodom natopljenih kisobra-
na, zene su koracale zadizuci suknje.
- - rekao Harris prumjuCi ruku da do-
hvati casu - lijepo smo se proveli na izletu i za to
od srca hvala dobroj staroj majci Temzi . . . Mi-
sli.m, medutim, da smo ipak dobro ucinili sto smo
na vrijeme zbrisali. sad, u zdravlje Tri covjeka
izvan camca!
Montmorency, koji stajao na zadnjim noga-
ma kraj prozora i gledao van u noc, nato kratko
zalajao, dajuCi nam do znanja da se potpuno slaze
sa zdravicom.
206
JEROME JEROME
Jerome Jerome - drugo ime
cast madarskog generala Gyorgyja
1848-49.- roden 2. 1859. godine
kao cetvrto dijete Jeromea Clappa Jeromea i
njegove kceri odvjetnika iz Swan-
seaja. Jerome stariji, profesiji arhitekt,
svoj posao s vokacijom propovjednika
- gradio kapele kojima propovijedao i, premda
nikad nije zareden za svecenika, neko vrijeme vrsio
pastora Kongregacione crkve
(North Devon), zatim dekana crkve
Bridge Bio takoder
jedne talionice zeljeza, neko vrijeme i vlasnik jednog

Kad im se rodilo cetvrto dijete, Jeromeovi zivjeli
prilicno teskim materijalnim prilikama jer pothvat
, s zavrsio financijskom katastrofom. Godine
1862. se preselila Stourbridge, zatim
istocno predgrade Londona, gdje Jerome stariji
osnovati za promet zeljeznom robom
na veliko. U svojim sjecanjima Jerome Jerome
vrlo slikovito opisao kojim ga East End
njao dok djecak, i koje smatrao svog
melankolicnog raspolozenja i vjeCite zamisljenosti.
Godine 1869. roditelji ga
svakog dana morao pri-
gradskim vlakom sat i pol do sredista grada i na-
trag. imao dvanaest godina, otac,
tri godine kasnije i Ostavljen da se
sam bori sa zivotom kako najbolje zna i
znao dosta od njegova nalicja.
207
Nakon sto (sa cetrnaest godina)
zaposlio se kao Londonske sjevero-zapadne
zeljeznicke s od dvadeset sest funti
godisnje. Da prezivi, radio kasnije
igrao
Tako se, vrlo rano, sve vise okretati
literaturi i kako kao prilic-
no daoje otkaz zeljeznici i tri godine
vao Britaniji s Kad
se London, i radio, re-
kao . novinar, sekretar
sekretar jednoj posrednickoj i ko-
nacno odvjetnickoj pisarnici. U slobodno
pisao price, kazalisne i eseje, po-
bez Konacno casopis The
Play primio the Stage and off (Na pozornici i
izvan nje), kojoj opisao vlastite dozivljaje raznim
kazalistima i i tiskao Za
honorar od pet funti. Poslije
radivati Chimes, kome 1889. go-
dine, objavio svoje skice Idle Thoughts of an Idle Fel-
low1. Bio to njegov prvi knjizevni Nakon toga
The Playgoer objavio eseja pod zajednic-
Stageland (Kazalisna zemlja), koja po-
slije izisla i kao knjiga s Bernarda Part-
ridgea. Iste godine (1889) pojavila se i knjiga Three Men
in Boat (Tri covjeka djelo koje doni-
jelo svijeta.
poznjela istog kad objav-
ljena - Americi piratskim<< izdanjima prodano
- i prevedena na jezike. U
Nesto prije
nego sto objavljena, rad od-
vjetnickoj pisarnici, ozenio se Stanley
Spanjolka Irkinja)
i prvi stekao vlastiti
Nakon tog se posvetiti pi-
Uspjesno kao pisac 1886.
godine Barbara londonskog
1
Kod nas objavljene 1919. godine pod naslovom Dokone misli jednog
dokonjaka.
208
.\
1
Globe Slijedili kazalisni komadi,
njima tri jednocinke Sunset (Zalazak
Fennel (Komorac) i Pity is akin to Love
s 1889), zatim New Lamps for Old (Nove svje-
tiljke za stare, 1890), Woodbarrow Farm (Farma Wood-
barrow, 1891), nekoliko adaptacija za i
pisanih s te The Rise of
Dick Halward (Uspon Dicka Halwarda, 1896) i Miss
Hobbs (1897), komad koji prvi izveden Ameri-
ci, poslije dozivio velik Njemackoj, ltaliji
i Velik, mozda cak i najveci dosao
1907. godine, kada izvedena drama The Passing of the
Third Floor Back, pisana najprije kao novela, prica
moralnom stanovnika jedne stambene
zgrade sirotinjskoj cetvrti Londona kad se njoj po-
javi stranac koji podsjeca na Od kasnije pisanih
scenskih djela treba Fanny and the Servant
(Fanny i 1908), The Master of
Mrs. Chilvers (Gospodar gospode Chilvers, 1911) i The
Great (Velika kocka, 1914), drama iz zivota
Njemackoj.
Jedna od, ranih Jeromeovih zelja da jednog
dana casopis. Zelja se ostvarila
1892. godine, kada postao jedan od casopi-
sa The Idler, mjesecnika kojem sura-
divali Mark Twain, Conan Doyle, 1. Zangwill, Eden
Phillpots i Marie Corelli. Sam Jerome napisao za ca-
sopis clanaka pod naslovom Novel Notes, koje
poslije objavio kao Godine 1893.
tjednik Today, koji kao redovne suradnike
neke od najboljih pisaca tog vremena, postao"je-
dan od pothvata devede-
setih godina. Godine 1897, vrlo parnica zbog kle-
vete prisilila ga da proda svoje dionice caso-
pisa i da se odrekne izdavackog rada.
Iako Jerome stekao slavu uglavnom svo-
jim zurnalistickim i humoristickim djelima, nesto
manje svojim kazalisnim komadima, napisao i vise
proznih djela u kojima su dosli do izramja njegova u
narav i uzviseni principi u literaturi.
grafski roman Paul Kelver (1902), psiholosko-filozofski
roman All Roads Lead to Calvary (Svi putovi vode do
14.- Tri CO\jeka u camcu 209
Kalvarije, 1919) i roman Anthony John (1923) dobri
primjeri takvih njegovih djela. Njegova
Life and Times zivot i vremena, 1925), koja
vise svjedocanstvo njegovim traganjima
i zivotnoj filozofiji nego dogadajima iz njegova zivota,
spada
Jerome i strastven Jos dani-
ma kad radio kao slabo placen odvjetni-
ckoj pisarnici i borio se da prezivi kao novinar, otkrio
radosti Poslije cesto
stranac<< zemljama, Njemackoj,
zemlji mnogo i postojano volio. Boravio i
tri Sjedinjenim Drzavama,
drzeCi predavanja, prvi pocetkom stoljeca, po-
sljednji za prvog svjetskog rata. Za rata proveo
dana kod kao vozac-do-
brovoljac jednoj motoriziranoj sanitetskoj jedinici.
Poslije se kojima
Inge, lord Parmoor, lord Ramsey
MacDonald i lord Lansdowne, koja pozivala na skla-
panje primirja s Njemackom.
U veljaCi 1927. godine Jerome proglasen za pocas-
nog gradanina Walsalla, svog rodnog grada. Trideseti
iste godine dozivio srcani za jednog iz-
leta i kceri. Umro
14. lipnja 1927.
d. R.
210
Nakladni zavod Znanje, Zagreb
Ul. socijalisticke revolucije 17
Za izdavaca: Dragutin Brencun
Recenzenti: Nikola Krsic i Zlatko Crnkovic
Korektor: Stefica Konjevod
Tehnicki urednik: Srecko Jolic
Tisak: SOUR Vjesnik, OOUR , Zagreb
Avenija bratstva i jedinstva 4
Naklada: 10 000 primjeraka
ISBN 86-313-0036-5
1986

1


TRI U CAMCU
Humoristicki ro1nan TRI U CAMCU
gleskog pisca Jerome Jeromea {'1859-1927) ne-
osporno jedno od najpopularnijih knjizevnih djeia-'"
stoljeca. Prvi prijevod ove knjige u nas pojavio
se jos prije 11 svjetskog (tf'!Jgi neposredno r1a-
kon rata, ovaj treci, prijevod Nikole Krsica u
EVERGRIN 1980. gpdine u 10000
ka. Buduci da to izdanje davno rasprodnno, evo i
drugoga u istoj nakladi. Vise pist..u Jeromeu i nje-
govu zivotu mozete saznati il pcJovora ovoj knj ili.