POSLJEDNJI TITOVI DANI

- Tajna ifra za preuzimanje vlasti -

SADRAJ
Predgovor Joka Broz: Mogao je jo poivjeti Odrastanje uz djeda Uspomene Lovevi zapisi Dosta je lai Slubena verzija Agonija 4. svibnja Ratne igre Lana Titova oporuka Albansko pitanje" Vojna uprava za Kosovo kao uvertira za cijelu dravu Ukidanje nacionalnog kljua u vojsci BND u Hrvatskoj Zato sam "kriv Hrvatima? Konfederalna Hrvatska - Andrijin san Autori Falsifikata Jo argumenata o krivotvorenju Tomislav Badovinac, Titov tajnik: Tito je bio protiv ustava, ali zbog drugih razloga" Batlerova pria Nalaz obdukcije Jovankina zla sudbina U Peanima Bitka za ostavtinu Poznati fanovi o Titovoj smrti Lalevi: Skinuo sam Tita s respiratora 2

PREDGOVOR
Desetljea nakon Titove smrti, svaki, pa i najmanji detalj o tom ovjeku izaziva golemu panju javnosti. Godinje, samo na prostoru regije, biva tiskano desetak knjiga o Titu - niti jedan drugi politiar iz ovih krajeva nije toliko prouavan, hvaljen, dovoen u pitanje i osporavan, oboavan do idolopoklonstva i prozivan. To je posve razumljivo. Njegova ratna uloga i njegova politika na ovaj ili onaj nain odredile su sudbine milijuna pojedinaca i mnogih drava nastalih na tlu bive Jugoslavije, a njeni temeljni elementi danas su predmet vatrenih sporenja, iako niti jedan od njih - Jugoslavija, socijalizam, nesvrstanost - vie ne postoji. Smrt ovisi od toga kako je netko ivio, rei e Broz koncem ezdesetih. Ako ste uradili neto korisno, to e vas nadivjeti. Ako je netko imao neku korisnu ulogu u ivotu, ak ni kada umre, svijet nee krenuti nizbrdo. Ono to je on uradio, zauvijek e ostati. Tu mnogo toga ovisi o tome to je netko uradio za dravu ili za narod. Povijest je dugaak proces. Ljudi nikada ne zaboravljaju to je bilo dobro kod nekog dravnika. Oni e se uvijek sjeati onog dobrog u njegovim djelima. Postoji poslovica: sretan je onaj koji vjeno ivi. To, ustvari, znai da je on uinio neto dobro. Sedamdesetak drava proglasilo je dan alosti kad je umro, na pogreb je dolo preko stotinu delegacija iz praktiki svih zemalja svijeta. Je li Tito uinio neto korisno", neto to e ga nadivjeti ? Svaki itatelj ove knjige zacijelo ima svoj odgovor na to pitanje. Je li Josip Broz, kako tvrdi njegov unuk Joka, doista mogao jo ivjeti da je bio lijeen na drugaiji nain? Bi li povijest krenula drugim tijekom? Bi li Tito uspio sprijeiti ruenje svoje drave, koje je - kako saznajemo iz svjedoenja izloenih u ovoj knjizi, naroito onoga koje nam je izloio general Martin pegelj - poelo jo dok je on leao na bolesnikoj postelji, puio svoje omiljene kubanske cigare i ispijao Chivas? Kako bi izgledao njegov pravi testament, za razliku od lanoga, kojega su potajno kolportirale mone skupine koje su djelovale iz pozadine? To, dakako, nitko ne moe pouzdano znati. Ovdje su spoznaje iz prve ruke, i koliko god katkad zvuale iznenaujue ili okantno, dali su ih vjerodostojni svjedoci, iz prve ruke. Neto od njihovih uspomena nagrizao je crv vremena, ali to je neizbjeno. Evo njihovih pria.

JOKA BROZ: MOGAO JE JO POIVJETI...

- Dedek mi je na samrti rekao da mu je najvea ivotna pogreka to je Jugoslaviju podijelio na republike i pokrajine, kae Joka Broz, ija verzija istine o djedu - za mnoge i danas krajnje okantna - ide protiv mnogih etabliranih povijesti, ali i nekih koje tek pokuavaju stei pravo graanstva, poput one da je Tito zapravo ruio Jugoslaviju. Openito, znaajan dio hrvatskih i srpskih povjesniara slae se danas da je Ustav SFRJ iz 1974. godine bio kljuni politiki akt koji je omoguio legitimno i zakonito razdruivanje 3

republika bive drave. Oni vjeruju da je to bio izraz Titovih namjera, neka vrsta njegovog politikog testamenta. Joka Broz, s kojim smo razgovarali u rano proljee 2012. godine, tvrdi meutim da doivotni jugoslavenski predsjednik ni u primisli nije imao takve namjere. Uz djeda je bio do zadnjeg trenutka. Tek na smrtnoj postelji prvi puta je s njim otvoreno razgovarao o politici. Tito mu je otkrio kako ga politiki najvie boli upravo taj Ustav. Unuku se povjerio da je mogao staviti veto. Ipak, to nije uinio. Na pitanje zato, Joka ima jedan jedini odgovor; Iz demokratskih razloga. Rekao mi je: Nisam htio ii protiv naroda. Ustav su zato potpisali Mika piljak i Kiro Gligorov... Jo jedna unukova teza unosi konfuziju u kanonizirane istine o Titu. Joka Broz tvrdi da je njegov djed mogao poivjeti, da je bio drugaije lijeen. Prema njemu, lijenici su zakasnili. Amputacija je dola prekasno. Miro Simi, slovenski publicist koji je objavio knjigu o Titovim posljednjim danima, pronaao je izvjee o autopsiji Josipa Broza, ali zbog etikih dvojbi nije htio objavljivati njegov cjelovit sadraj. Simi smatra da iz izvjea ipak proizlazi kako je Tito bio pogreno lijeen: Tito je moda mogao poivjeti jo koju godinu. uveni ameriki kardiokirurg Michacl de Bakey predlagao je da se problem Titovih zaepljenih arterija rijei by-passom, a to su lijenici i uinili. No, Titu je trebala biti amputirana itava Posljednji Titovi dani noga, a lijenici su se odluili na kompromisno rjeenje, Tito je, naime, traio da mu ostave bar neto od noge... U travnju 1980. bilo je jasno da mu vie nema pomoi. Da je Tito poivio jo pet godina, doekao bi 1985. godinu u kojoj je napisan Memorandum SANU kao neslubeni velikosrpski program razbijanja Jugoslavije. Proivio bi demonstracije Albanaca na Kosovu 1981. Moda bi sprijeio uspon Slobodana Miloevia u srpskoj Partiji, koji je otpoeo netom nakon njegove smrti. Franjo Tuman moda ne bi bio uhien zbog intervjua vedskoj televiziji... Povijest bi, jednom rijeju, ila drugaije. Da je Tito poivio jo deset godina, uao bi ve u 1990., godinu prije kie. Imao bi tada 98. ljeta. Prema nekim tvrdnjama, vjerovao je da e doivjeti stotu jer je Brezovima takva genetika. Ipak, niti jedan dravnik dananjice - ukljuujui i najdugovjenije, Giorgia Napolitana, Carla Azeglia Ciampija ili Titova prijatelja Fidela Castra, nije vladao u tako visokoj dobi. Josip Broz odlazak u bolnicu ipak nije doivio kao neto vie od puke rutine. Prije prve operacije nastavlja Joka Broz, Tito se spremao na put u Igalo. Nije bio svjestan teine svoje bolesti. Ali osvijestio ga je njegov tajnik Berislav Badurina, koji oito za tu vrstu komunikacije nije imao dara. - Rekao mu je: Drue Tito i Roosvelt je ivio bez jedne noge dvadeset godina. Pa to ako vam je amputiraju? Tito mu je kratko uzvratio: Na dvije noge sam doao i na dvije noge elim izai iz bolnice. Da je Tito dao da mu amputiraju nogu, poivio bi bar jo pet godina. Ovako je pustio da mu se zaepe krvne ile to ga je na kraju kotalo ivota.... Pred kraj je" nastavlja Joka Broz, ipak predosjeao da e se drava raspasti, ali nije mislio da e doi do rata. Zadnji puta s njim sam razgovarao u bolnici u Ljubljani i uglavnom je priao o obitelji. Ostavtinu nije ni spomenuo jer nije mislio da ,su mu to zadnji dani, joka Broz danas je uvar zavjeta. On je voa jedne od komunistikih partija Srbije i u svemu ide djedovim stopama. Prole godine izazvao je skandal u Srbiji kad je, raspravljajui s jednim mladim radikalom - pripadnikom neoetnike stranke - u bijesu izjavio da je Tito pobio premalo etnika. O njegovoj je izjavi Srbija danima raspravljala. Osim krvne veze, spaja ih i dio karijere. Joka je u jednoj fazi ivota radio u Titovu osiguranju. 4

ODRASTANJE UZ DJEDA
S djedom je bio od malih nogu, S njim je ivio do svoje 16. godine. Roditelji arko i Tamara razveli su se kad je imao tri godine pa je Joku i njegovu mlau sestru Zlaticu Tito uzeo pod svoje. ivjeli su u vilama, ali se - kae Joka - ni po emu nisu razlikovali od druge djece. - Volio nas je savjetovati. Cijeli ivot pamtim samo jednu njegovu lekciju, sastavljenu od jedne jedine reenice koja glasi: ivi se od rada, a ne od imena i prezimena - pria Joka. Joku esto usporeuju s djedom, ne samo zbog razboritosti, smirenosti, lica ili djedovih oiju, ve i zbog arma. Iz etiri braka - Brozovi se esto ene - dobio je dva sina, Neboju i Viktora. Ima tri unuka - Luku, Filipa i Lazara. U zadnjem braku dobio je ker Tamaru. Odrastao je u luksuzu, no - paradoksalno - zbog Titove filozofije nije ivio luksuzno. Dedek nije dozvolio da se unuci ni po emu razlikuju od druge djece. Joka se druio s djecom Titovih bedinerica. Do kole ih nikada nisu pratili tjelohranitelji. - Nismo imali nikakvih privilegija i izmeu nas i ostale djece koja su s nama ila u kolu nije bilo nikakve razlike. O tome najbolje svjedoi injenica da sam prvi razred srednje kole dva puta ponavljao - kae Joka. Tito je vodio rauna da njegovi unuci ni u emu ne odskau od svojih vrnjaka. - Djed nije doputao da se razlikujemo od ostale djece ili pak da imamo vie od njih. Jednom ga je moja sestra Zlatica zamolila da joj kupi koturaljke. Pitao ju je: Tko sve ima koturaljke ? Ona je rekla: Ker kineskog ambasadora, Ima li jo netko ? Nema, E pa onda e ih dobiti kad ih dobiju i druga djeca. Tako je i bilo. Dobila ih je tek nekoliko godina kasnije. Nikad nam nije davao ni deparac. Imali smo za autobusnu kartu i moda za neki sok. Ni roendanski darovi nisu bili veliki. Dobili 5

bismo tortu, kolae i gotovo; prisjea se Joka, Prezime mu, kae, nije olakavalo ivot. tovie, zadavalo mu je probleme. Tako se jednom prilikom sa 17 godina vozio vespom niz beogradsku ulicu Theodora Dreisera, kad ga je zaustavio policajac. - Ponosno sam mu pokazao osobnu kartu. Pogledao je u nju pa u mene i viknuo: Odakle ti ova lina karta ?. Ja mu kaem da je moja, a on mi zavali amarinu: to lae, bre! - ispriao je svoj bliski susret s prometnim policajcem. Vie je bio buntovnik, nego kolarac. Druio se, kae, sa estokim momcima i esto zapadao u tunjave. Tito je bio dobro informiran o njegovim ispadima, ali prvo bi traio da sam objasni to se i kako dogodilo pa tek onda rekao to misli o svemu. - Pozvao bi me k sebi i traio objanjenje, a ja sam mu uvijek priznao ako sam bio kriv kae Joka. Dodaje da su nekada do njega znale stii i iskrivljene verzije nepodoptina. - Jednom je uporno ponavljao da ne govorim istinu pa sam se naljutio i izaao iz sobe jer doista nisam bio kriv. Otiao sam u jednu kancelariju i izvadio rakiju i poeo piti. Za nekoliko minuta, Tito je uao za mnom u sobu, pogladio me po glavi i rekao: Sluaj, u pravu si. Uvijek mi sve prizna, ja sam pogrijeio, vjerujem ti. I vie nikad meu nama nije bilo problema, do kraja njegovog ivota. Mislim da je nauio lekciju jer se zbog sline stvari posvaao s mojim ocem pa nisu razgovarali desetak godina. Od tada, svaki put kad bih mu donio neto na potpis, nikad nije itao to pie jer je imao u mene bezgranino povjerenje - kae Joka. Knjige mu nisu bili bliske pa je mijenjao nekoliko kola, a godinu je zavravao sa po sedam jedinica. Na maturalni ples na kraju je iao u strojarsku kolu. Tada je zajedno sa svojim prijateljima otiao u Trst, po svoje prvo odijelo. S punoljetnou su sestra i Joka dobili prvi dar od djeda. - Ja sam dobio tadanji NSU Princ, a Zlatica bubu Volkswagen 1200. No, za ostalo je rekao da se snalazimo sami. To je znailo da moramo zaraditi za gorivo - kae Joka. Sjea se Titovog obiteljskog darivanja nakon zajednikog fotografiranja. Joki je bilo 29 godina i uz ostatak mukih lanova obitelji dobio je na poklon igle za kravatu i gumbe za koulje, a djevojke su dobile prstenje. U Jokinoj biografiji stoji da je bio umar, lovac, metalostrugar, policajac i na kraju privatnik. Godinama je djeda pratio u lovu i nadzirao njegova lovita, a do 4. oujka 1990. u antidiverzantskom vodu brinuo za Titovu sigurnost.

USPOMENE
Od dedeka imam tek nekoliko uspomena kae. Neke sam zasluio sasvim sluajno. Jednom u umi za vrijeme lova, izgubio sam sat pa je on skinuo s ruke svoj i dao mi ga. Od njega imam i karabin. Prvi sam dobio kad sam se poeo bavit lovstvom ali je, kad sam stradao u jednoj teoj prometnoj nesrei 1979. godine, puknuo na tri dijela. Molio sam djeda da mi da novi, a on je rekao: Donesi onaj stari, mi emo ga popraviti, staviti u muzej, a tebi emo dati drugi. Potkraj ivota, nakon prve operacije 1980. godine, pozvao me da doem k njemu na Brdo kod Kranja. Tamo mi je darovao i drugi karabin i jedan pitolj, sjea se Joka.

Vjerojatno najdugotrajnija ostavinska rasprava u povijesti upravo je ona koja se odnosi na Titovu imovinu. Otac arko, nakon Titove smrti, traio je etiri uniforme, jednu za svakog unuka, no ni to nisu dobili. Nasljedstvo je politika igra. Kad god se blie izbori, pie se o Titovoj imovini i neto se toboe pokree. im zavre, sve staje. Nikada nisam dobio nikakav popis imovine koju obitelj treba naslijediti i pitanje je to je od svega ostalo i gdje se nalaze sve te stvari. Zna se tko je tada imao pristup trezorima i kod koga su bili kljuevi. Sve se zna, samo se obitelj zavlai i koristi kad politici to odgovara - pojanjava Joka. Od djeda ima komplet alica za kavu, no njega je sam nabavio i to sasvim sluajno. Javio mi se ovjek da ima komplet alica za kavu s Titovim likom. Sjeam se tog kompleta jo iz djetinjstva. Znam da je jedna alica bila razbijena pa ih je ostalo pet. Bile su to te alice i im sam ih ugledao nisam mario koliko u ih platiti, samo da napokon budu kod Brozovih, gdje im je i mjesto. Platio sam ih tada vie od 1.000 njemakih maraka. ovjek mi je na kraju ispriao da je njegov otac radio kod mog djeda i sve mi je bilo jasno. Teko je sluati i itati o djedovim stvarima kako su razasute po svijetu. Puke se prodaju po oglasima, nose ih politiari, a mi jo ekamo popise koji nam vjerojatno nikada nee ni stii na adresu kae Joka. U intervjuima za novine Joka Broz esto je spominjao pljaku koja se dogodila nakon Titove smrti. Popisi ukradenih stvari i njihova vrijednost, zapanjujui su. Nakon obavljenog prvog popisa djedove ostavtine 1982. godine, bilo je 2.500 slika najvee umjetnike vrijednosti. koje su svih tih godina darovane Titu. Drugi popis prikazao je 1.500, trei 1.000, a etvrti ispod 1.000. Nema odgovora kako je 1.500 slika neprocjenjivog znaaja nestalo, slika iz 15. stoljea, od Goye do Pee Milosavljevia. Mi traimo da se posljednji popis usporedi s popisom iz 1982. godine. A da potom drava krene u potragu za lopovima. Tito je krajem 1945. godine kupio filipmatik sat, plativi ga 2.050 vicarskih franaka, postoji i raun. Nepobitno je utvreno da je taj sat 2001. godine prodan na aukciji u vicarskoj za 3.085.000 vicarskih franaka. I zamislite, drava, nai organi gonjenja, tuilatvo - nisu prstom mrdnuli! A mogao je ovaj sluaj odmah biti razrijeen. Dovoljno je bilo pozvati aukcijsku kuu, ije je ime poznato, a koja je obavezna, kad je u pitanju ukradeni predmet, objelodaniti ime prodavaa i kupca tog sata. Ne, svi su utjeli... Za ivota, djed ga nikada nije odveo u njegov rodni Kumrovec. Na Brijunima je proveo pola djetinjstva, ali zbog uspomena, nikada se ondje nije vratio. Bilo bi mi teko gledati promjene. Previe me uspomena vee za taj raj koji tada nisam ba tako doivljavao. No, uo sam da se gotovo nita nije promijenilo pa u moda smoi hrabrosti i posjetiti otoje koje pamtim po raznim dogodovtinama - rekao je. Prisjetio se kako je kao dijete Brijune doivljavao kao dosadne. Zabava mu se svodila na doruak, plau, ruak, plau i naveer kino. Jo smo se naveer morali vraati u potpunoj tiini da ne probudimo starije, imali smo bicikle i to je za nas bio vie zatvor, negoli neki uitak - pojanjava Joka. S Brozovima su bili Gonjakovi i Zeeljevi, no Joka je pronaao svoj hobi pa se esto izdvajao. Podvodni ribolov postao mu je sinonim za Brijune. U ovom sportu imao je estokog konkurenta. Kou Popovia, no Joka je naao formulu kako ga nasamariti. Ujutro bismo otili zajedno na plau, a u moru svatko na svoju stranu pa bi na kraju usporeivali ulov. Lovili smo samo brancine i uvijek sam ga dobivao. A trik je bio jednostavan. Ja bih ronio uz mreu koja jc dijelila plau od otvorenog mora jer je tu izlazila sitna riba koju su tjerali kupai, a brancini su ju s druge strane doekivali. Koa je pak ronio po gudurama pa sam uvijek ulovio vie od njega. To ga je toliko ljutilo da je jedan dan sjeo u svoj spaek i s Brijuna se zaputio u Beograd po novu puku, uvjeren da ova koju ima nije dovoljno dobra. Sutradan ujutro krenuo sam za Faanu i im sam doao tamo, ugledam udan prizor: vidim Kou kako spava na molu, a kraj njega nova puka i demionka vina. Pitam to 7

je to. a ljudi mi kau: Evo, doao je rano jutros i legao umoran pa spava. Bio je genije, jako se lijepo moglo s njim priati. Osim njega, divni ljudi iz Titove blizine bili su Vidoje arkovi i Slobodan Krsti. To su bili pravi dedini prijatelji iz rata, koje je jako volio - pria Joka. Tito je, kae, iznimno cijenio i Veljka Vlahovia i Krstu Papia, a poseban prijateljski odnos je imao i s nekadanjim indijskim i egipatskim predsjednicima Davaharlalom Nehruom i Gamalom Abdelom Naserom. Dedek mu, kae, nije volio priati o svom ivotu i iskustvima. Znao sam koliko i svi drugi. Da je bio siromaan i da je krenuo u svijet uiti zanat. Nije mi priao prie iz djetinjstva kao to nikada nije dizao ruku na nas. Dodue, jednom sam batine izbjegavao tri dana. Bilo mi je est godina i htio sam iz repa pauna iupati jedno pero. No, potegao sam prejako i iupao mu cijeli rep. Djed je jako volio ivotinje i znao sam da sam pretjerao. Tri dana sam se sakrivao i ulazio u sobu kroz prozor jer sam znao da e biti jako ljut. Budui da smo stanovali u Uikoj 11, a on odmah do nas, na brojevima 13-15, bilo je malo gusto, ali uspio sam. Kad me konano vidio, malo se ohladio i rekao mi da je bolje da mu se nisam tri dana pojavljivao pred oima jer bih dobio svoje - sjea se Joka.

LOVEVI ZAPISI

Koliko je volio ivotinje, toliko je Tito volio i lov, a tu ljubav prenio je i na svog unuka. Dok je djed lovio medvjede, Joka se vie orijentirao na sitnu divlja poput zeeva, fazana i srndaa. Profesionalno se bavio lovom od 1967. do 1974. Radio je u Belju pa je bio direktor svih vojnih lovita u Generaltabu vojske Jugoslavije. Potom je preao u Sekretarijat unutarnjih poslova. Nakon Titove smrti poelo se priati kako su jugoslavenskom predsjedniku lovinu namjetali na nian... Joka odbacuje i samu pomisao na to. Zbog svoje lovake karijere, esto je djeda pratio u njegovim pohodima i svjedoio njegovom lovakom umijeu. Joka pria kako je Tito, dok ga je sluio vid, lovio sitnu divlja, a tek kasnije se orijentirao na vee ivotinje. 8

Od sto metaka odstrijelio bi 94 - 95 fazana. Kad mu je popustio vid, poeo je loviti krupnu divlja i svjedoio sam kad je iz kola u pokretu pucao na vepra i pogodio ga. Jednom u Bugojnu je odstrijelio medvjeda koji je bio svjetski prvak. ekao je tog medvjeda mjesecima. Mogao je ubiti desetke drugih, ali nije htio, nego samo tog. Sjeam se da sam bio na Brijunima kad je i on tamo doputovao, pa je za mnom nastala cijela potjera. Kau - hitno dedi! Sve si mislim, to sam sad napravio? Sto li je sad uo? Doekao me sretan kao malo dijete s papirom u ruci: Vidi Joka, medvjed! Doekao sam ga! - ispriao je jednu od stvarnih lovakih pria iz Titova ivota. Tito je gutao u jelima, a od svega je najvie volio jesti ribu i piletinu. Govorio bi da mu je najdrae jesti prstima i zato voli kad je sam da u miru uiva u ribi i piletini jer na susretima s dravnicima nije mogao oblizati palce. Bio bi umazan do uiju rekao je. No, Tito je volio masna jela to su mu lijenici branili, a Joka bi mu provercao koji svinjski but ili bi dedek sam osmislio kako ljude u kutama skinuti s vrata. Tako je Joka premro od straha dok je bio s Titom u lovitu na Dobanovakom zabranu. Tito je hitno poslao po njega, a Joka se preznojavao putem razbijajui glavu pitanjima; to li je sada zgrijeio ?. Kada je napravio to neto ega se ne moe sjetiti?... Tito ga je ekao u malom saloniu pokraj kuhinje. Sjedio je za stolom i ozbiljnim glasom pitao Joka to e jesti. - Kaem - biftek. Ne, ne, ja u biftek, a ti karmenadlu, nemoj se ti muiti zbog mene. Donesu oni jelo, a on e; Sad da nas nitko ne uznemirava! Pomislih opet - auuu, sad e biti svata. im su izali zamijenio je tanjure. Ma dosta mi ih jc, ne daju mi da jedem! Odmah sam mu rekao da sutra tono u jedan sat popodne bude kod stare vile, tamo gdje smo mi iz osiguranja esto rotiljali. Ve u sedam ujutro donio sam prase i do 12 je bilo peeno. Izrezao sam mu pleku, ostavio da se ohladi na lepinjama. Dojurio je sretan kao malo dijete. Odmah je dojurio i doktor i krenuo prema njemu pa sam povikao: Je li? ta ti hoe bre? Valjda je to moj djed, ja mu elim sve najbolje, nosite se k vragu! I dok sam se ja s njima svaao, on je brzo pojeo svoju porciju svinjetine. Svaka dva sara sam zvao u vilu da pitam kako je, sve dok mi naveer nisu rekli da spava mirnim snom sretan i zadovoljan - pria Joka. Dedeku nije bilo bolje hrane od domae peradi i purice s mlincima. Joka je za djeda nabavio boksove i napunio ih piliima, puricama i guskama jer uvijek bi se sjetio kako je djed rekao: Kakvo je to pile koje nije govna kljucalo? Svaki dan odmorio bi uz au viskija. I pred kraj ivota dnevni ritam bio mu je jednak kao i dok je bio u punoj snazi. Dizao bi se u pet ujutro te uz kavu prelistao sve novine. Nakon toga, krenula bi politika pa itanje knjiga. Svaki dan obavezno je u 20 sati gledao film. Naravno, nije bilo do filmova o partizanima, ali najdrai su mu bili kaubojski. Rekao bi: S kaubojima mi je mozak na pai i ne razmiljam o problemima. Bio je to njegov svijet relaksacije - kae Joka. Tito nikada nije skrivao da voli uiva u drutvu lijepih ena. enio se etiri puta. S prvom suprugom, Ruskinjom, imao je sina arka. Druga mu je bila Slovenka Herta Hass koju je ostavio trudnu sa sinom Misom. Veza je pukla zbog Davorjanke Paunovi Zdenke, Titove tajnice i njegove ivotne ljubavi koja je bila njegova trea - takoer nevjenana - supruga. S Jovankom, etvrtom suprugom, oenio se 50-ih godina prolog stoljea i s njom je bio u braku do kraja ivota, no od 1976. nije ju elio vidjeti. Puklo je jer su ga ljudi oko njega uvjerili da se mijea u politiku. To nije dozvoljavao. Te godine se pojavio dopis likih generala u kojem su je optuili da surauje s tajnim slubama SSSR-a i od toga dana vie ju nije elio vidjeti. Poslije se dokazalo da su tome kumovali Stane Dolanc. Nikola Ljubii i ostali. Uspjeli su je eliminirati. Sjeam se trenutka kad je to odluio. Drao je u rukama dopis koji je potpisao oko Jovani. im ga je proitao, iskidao ga je na komadie i rekao mi; Idemo. Odmah - bez pratnje!- pria Joka. Uz Tita je bio stalno i to ne samo kao unuk, nego po slubi otkako je napustio Jovanku. Zbog toga. tvrdi, najbolje zna koliko je pria o tome kako se Tito zaljubio u dvije maserke, i 9

zbog toga napustio Jovanku, lana. Jovanku je opisao kao enu koju je izjedala teka ljubomora, no ona je bila rezultat ljubavi prema Titu. Ne treba joj to zamjerati. Ponekad je znala prei granicu, ali sigurno nije nita radila protiv njega. On ju je oboavao, a ona je njega iznimno voljela i radila samo u njegovu korist. Sve ostalo su bile lai- opisao je odnos Jovanke i Tita. Rastanak s Jovankom, kae, Tito je teko podnio. Navikao je da mu svako jutro slae to e odjenuti od arapa do kravate za svaki sastanak u danu. Dok je Tito u ljubljanskoj bolnici provodio zadnje dane, Jovanka je sjela u auto i dovezla se da ga vidi. Otiao sam do njegova kreveta i rekao mu da je ispred bolnice. Samo je kratko odgovorio: Ja sam svoje rekao! Jovanka se isti dan vratila u Beograd - kae Joka.

DOSTAJE LAI
Lai me najvie pogaaju. Svata se pie, od toga da je bio ilegalni sin austrijskog grofa pa do toga da nije pokopan u Kui cvijea. Prava istina je da jc umro tono taj dan, tono u 15 sati i 5 minuta, a meni su to javili 15 minuta kasnije. Jo tog jutra sam ga poljubio prije polaska za Beograd. Stavljen je u metalni koveg. Lijes je potom ubaen u drveni koveg, prebaen do Beograda, do zgrade Skuptine pa do Kue cvijea. Nadgrobna ploa je bila napravljena iz dva dijela zbog ceremonije da se bre zatvori, ali je ona odmah nakon toga uklonjena i u dva sata u noi dizalica je podigla krov da bi kroz njega stavili ovaj kamen koji je sad na grobu. Nakon toga sam i ja otiao kui. Dakle, tko god pria da nije tu sahranjen, taj lae - energino tvrdi Joka. Tito je jasno dao do znanja gdje eli poivati u vjenosti. Jo 1979. gledao je s terase u Uikoj kako se gradi okrugla zgrada. Pitao je Ljubiica to se to radi. Muzej, drue predsjednie. Tito je uzvratio pitanjem: to? Mauzolej? Ljubii je ponovio: Ne, nego muzej. No Tito je znao to smjeraju pa mu je odah dao do znanja gdje eli poivati. - Ne! Ja elim biti ovdje sahranjen, uzviknuo je pokazujui prstom u Kuu cvijea. Spominjui autore iskrivljenih istina o Titu, uzrujao se na spomen Pere Simia i Vjenceslava Cenia. Kae da piu knjige u kojima spominju Titove ene pa dodaje: A moje babe nigdje nema. Toliko o tim istinitim otkriima. Mnogi se, kae, autori pozivaju na podatke iz ruskog arhiva. Dojadilo mi je sluati i itati o kojekakvim izvorima, a kao najuvjerljiviji im je arhiv u Rusiji. Zbog toga sam dogovorio da mi pripreme podatke tko je ondje dobio dokumentaciju na uvid. Znate tko? Nitko! - dodaje Joka. Na pitanje zato sam ne napie pravu istinu o djedu, Joka je uzdahnuo i odgovorio: Nisam ja za to. Mnogo puta sam razmiljao, ali nemam ni vremena. No, budem uzeo diktafon pa kad se sjetim, snimat u se dok priam o Titu. Moda to na kraju dam nekome da napie...

10

SLUBENA VERZIJA
Josip Broz Tito svoju je zadnju Novu godinu doekao u Karaorevu. Bilo je to njegovo omiljeno lovite. No, u Karaorevu je Tito zapoinjao i velike povijesne hajke, lovove na unutarnje politike protivnike, poput onoga koji je 1971. krenuo u Hrvatskoj da bi se 1972. godine nastavio u Srbiji. Nakon Karaoreva smijenjeno je hrvatsko rukovodstvo, ali se znalo da ni srpski liberali nee dugo. I jedni i drugi Titu su bili vie saveznici nego protivnici (rije je bila o dva krila Partije), ali su i jedni i drugi u svojim glavama nosili sjeme mogueg razdora, a to Tito nije dozvoljavao. Mislio je unaprijed po nekoliko poteza. Ljudi se - vjerovao je - u politici ponaaju kao na semaforu: ako je crveno svjetlo i svi stoje ekajui zeleno, problema nema. No, im prvi meu njima krene kroz crveno, svi e ga slijediti iako znaju da je to zabranjeno i opasno. Zato uvijek treba prvo posjei one koji idu kroz crveno time se alje jasna poruka. Tito je cijeloga ivota na vlasti primjenjivo istu taktiku: najprije bi olabavljivao a potom stezao. Tako je mogao stjecati poene i kod liberala i kod vrstorukaa. Kako su komunisti, oslonjeni na Marxovu, Staljinovu i Lenjinovu doktrinu u politici primjenjivali i princip dijalektike klasnog i nacionalnog (nekad su vanija prava radnika, a nekad prava nacija i drugih etnikih skupina) to je Tito mogao isto naelo primjenjivati i u nacionalnom pitanju. Nekad je nacionalizam doivljavao kao protivnika, nekad kao saveznika. U tom pogledu nije bio dogmatian. To mu je i omoguilo da cijelo jedno desetljee - sedamdesete, koje su zapoele krajnje turbulentno - preivi na miru, vodei dravu u kojoj vie nije imao ozbiljnih protivnika. Konano, zbog dijalektike klasnog i nacionalnog pod njegovom je vladavinom 1974. godine stupio na snagu glasoviri Ustav koji je snano naglaavao dravnost republika. Taj Ustav je, slae se veina tumaa, dao pravnu podlogu za osamostaljenje republika 1991. godine. Ono zbog ega je Tito 1971. posmicao elne ljude hrvatskog rukovodstva (Savka Dabevi, Miko Tripalo) postalo je samo par godina kasnije sastavnim dijelom njegove politike. Desetljee kasnije, Tito je opet na istom mjestu, u Karaorevu, ima 88 godina, i opet dri govor. U njemu ovoga puta nema neprijatelja, samo kritike, samokritike i planovi budueg razvoja. Tanjugova vijest od prvoga sijenja ne daje naznake drame. U njoj pie kako je Predsjednik Republike Josip Broz Tito doekao Novu godinu u Karaorevu. U srdanoj atmosferi i prijatnom raspoloenju u krugu obitelji, s njim su Novu godinu doekali i njegovi najblii suradnici, rukovodioci Socijalistike Autonomne Pokrajine Vojvodine i drugi. Tono u pono predsjednik Tito digao je au i, nazdravljajui prisutnima, izrazio svoje uvjerenje da e u 1980. godini biti ostvareni jo vei rezultati u razvoju nae socijalistike samoupravne zajednice. Zatim je zaelio svima mnogo uspjeha u radu... Tijekom dana, Tito je priredio ruak na kojem su, osim lanova obitelji, bili i drugovi i drugarice koji su zajedno s njim doekali Novu godinu. Za vrijeme ruka, Vladimir Bakari zahvalio je predsjedniku Titu u ime svih gostiju na srdanom gostoprimstvu i prijatno provedenim satima u Karaorevu. Dragi drue Tito, dozvoli da ti u Novoj godini zaelim mnogo uspjeha jer e tvoje djelo biti potrebno ovjeanstvu i svima nama u domovini. elim ti mnogo zdravlja i u ovoj godini, rekao je izmeu ostalog Vladimir Bakari. Tito je zahvalio Vladimiru Bakariu na toplim rijeima i zahvalio svima koji su s njim doli doekati Novu godinu.

11

Veoma se radujem kada mogu da provedem izvjesno vrijeme u drutvu svojih suradnika, svojih drugova i lanova svoje porodice. Porodica se svake godine poveava, to me veoma raduje, rekao je pa potom izrazio aljenje to im vrijeme ove godine nije naklonjeno pa gosti nisu mogli upoznati sve ljepote Karaoreva. Zatim je nastavio: Nadam se da emo i sljedeu Novu godinu doekati zajedno i da e nas tada vrijeme bolje posluiti. Ali moramo dobro zapeti da bismo ostvarili ono to elimo, ono to smo predvidjeli za ovu i naredne godine. Ova godina e za nas biti teka. Da bismo savladali tekoe s kojima se suoavamo, moramo angairati sve fizike i umne snage naih ljudi. Mi smo mala zemlja, ali zemlja koja nije siromana. Jugoslavija je bogata, potencijalno vrlo bogata. Samo, potrebno je vie rada, vie disciplino, vie tednje. Jer, kod nas ima rasipanja. Uvjeren sam da ste sa mnom suglasni ako kaem da u 1980. godinu ulazimo jedinstveni, kao to smo bili u ratu i u poslijeratnim periodima. Zahvaljujui tom jedinstvu, mi se niega ne bojimo. Diem ovu au za sreu i prosperitet nae zemlje, za vae zdravlje, drugarice i drugovi. ivjeli! rekao je na kraju predsjednik Tito. Samo dva dana kasnije, Tito je odvezen, a potom primljen u Kliniki centar u Ljubljani zbog ispitivanja krvnih ila nogu...

AGONIJA
Stanje je iz dana u dan bivalo sve tee. Tanjug je skoro svakodnevno objavljivao biltene lijenikog konzilija. S umjetnim bubregom, bez jedne noge, slabog srca i s pluima svako malo preplavljenim krvlju, Josip Broz Tito je umirao na bolesnikoj postelji. Stanje se dramatino pogoravalo. Bila je to, nema nikakve sumnje, svjetski znaajna stvar. Tito je bio zadnji veliki antifaistiki borac Drugoga svjetskog rata, voa pokreta nesvrstanih, ovjek koji je jo juer na gostujuem terenu oitao bukvicu ambicioznom Castru, koji mu je htio osporiti primat u Pokretu nesvrstanih, lider kojega je Jimy Carter, bivi proizvoa kikirikija koji je postao predsjednik SAD, esto zvao radi savjeta. Miljenik Treeg svijeta. No, Tito je, gledan oima Zapada - ali i oima Moskve -bio i jedini stvarni kohezivni faktor drave na slavenskom jugu, 12

odumirui imbenik stabilnosti. Nakon njegove smrti, Jugoslavija je mogla, strahovali su mnogi, postati predvorje pakla. United Press javljao je kako je u ljubljanskoj bolnici svjetski dravnik, posljednji veliki heroj iz Drugog svjetskog rata. Ovo je posljednja bitka starog lava, javila je agencija France Press, poetkom oujka. Sada svijet eka njegove posljednje rijei. to e kazati? uvajte mi Jugoslaviju? Neka me naslijedi.... Moda ipak ne eli da ga naslijedi kolektivno predsjednitvo? Moda e rei neku ifru za spas njegova Camelotta... Evo dijela Tanjugovih biltena koji su tih dana bili najvrua roba u Jugoslaviji. Ljubljana, 7. sijenja - Lijeniki konzilij izvrio je danas na Brdu kod Kranja konzultacije sa profesorom dr. Michaelom DeBeykijem - (SAD) i prof dr. Maratom Knjazejevim - (SSSR) o zdravstvenom stanju i daljnjem lijeenju predsjednika Republike Josipa Broza Tita. Nakon pregleda i konzultacija, predsjednik Tito je zadrao na ruku profesore Michael Ellis de Bakeya i Marata Knjazejeva, lanove konzilija i osobne lijenike. Na ruku je bio i tajnik Predsjednitva CK SKJ dr. Duan Dragosavac. Posjet uvenih lijenika iz SAD-a i Sovjetskog Saveza ponovno je izazvao veliko zanimanje svjetskih agencija. Associated Press izvjetava iz Beograda: Maglovito opisane zdravstvene tegobe jugoslavenskog predsjednika nisu omele ivot u glavnom gradu. I dodaje: Mnogi Jugoslaveni privatno i slubeno ne razmiljaju vie o Titu kao smrtniku United Press Internationa] obraa posebnu panju na fotografiju snimljenu na Brdu za vrijeme ruka koji je predsjednik Tito priredio za lanove konzilija lijenika, osobne lijenike i goste iz SAD-a i Sovjetskog Saveza. Konstatira da Tito djeluje krepko i da nije, bar ne u potpunosti, vezan za postelju. Michael Eilis de Bakey i Knjazejev su ga pregledali kako bi lake odluili moe li podnijeti operaciju krvnih ila, izvjetava agencija. AFP upravlja svoj pogled u budunost izgraen na sadanjosti. Panju posveuje kolektivnom Predsjednitvu SFRJ koje znai prijenos vlasti na ljude koji bi trebali osigurati kontinuitet posttitovskog razdoblja. Ljubljana, 12. sijenja - Stanje oboljenja predsjednika Republike Josipa Broza Tita nije se poboljalo i pored poduzimanja intenzivnih mjera lijeenja. U takvoj situaciji konzilij lijenika predloio je poduzimanje, u najskorije vrijeme, kirurkog zahvata na krvnim sudovima lijeve noge. Novost su sa oznakom hitno odmah prenijele sve agencije. AFP dodaje, pored slubenog izvjetaja, da su lijenici prilikom pregleda bili iznenaeni kako Tito ima jako srce. AP izvjetava da nema indikacija o pogoranju predsjednikovog zdravlja. Ljubljana, 13. sijenja - Predsjednik Tito primljen je veeras u Kliniki centar u Ljubljani gdje e biti izvren kirurki zahvat na krvnim ilama lijeve noge. AFP dodaje uz Tanjugovu vijest ocjenu iz beogradskog izvora da kirurka intervencija nee predstavljati naroitu opasnost za ivot efa drave. Na temelju te vijesti Reuter zakljuuje da lijeenje lijekovima nije dalo rezultate. UPI prenosi slubenu informaciju o prijemu predsjednika Tita u Kliniki centar, dodajui vlastiti komentar u kojem podrava praksu da konzilij lijenika redovito izvjetava o zdravlju predsjednika Tita jer se na taj nain spreavaju pekulacije. Ljubljana, 14. sijenja - Predsjednik Republike Josip Broz Tito operiran je tijekom prole noi u klinici za kardiovaskularnu kirurgiju Klinikog centra u Ljubljani. Kirurki zahvat izvren je na krvnim ilama lijeve noge. Predsjednik Tito je dobro podnio operaciju. Neposredni postoperativni tijek je normalan. Ljubljana, 20. sijeanj - Dalje pogoravanje stanja lijeve noge predsjednika Republike Josipa Broza Tita zahtijeva poduzimanje novog operativnog zahvata. Ope stanje zdravlja predsjednika Tita je dobro.

13

Ljubljana, 21. sijenja - Danas u podne predsjedniku Republike Josipu Brozu Titu amputirana je lijeva noga zbog tekog oteenja arterija koje je dovelo do prekida cirkulacije i ubrzane devitalizacije tkiva te noge i ugroavalo ivot, Ljubljana, 23. sijeanj - Predsjednika Tita, koji se poslije operacije uspjeno oporavlja, danas su u Odjelu za intenzivnu njegu Klinikog centra u Ljubljani posjetili sinovi arko i Mia. Vrlo obradovan ovom posjetom, drug Tito je proveo izvjesno vrijeme u razgovoru sa svojim sinovima. Ljubljana 29. sijenja - Predsjednik Republike Josip Broz Tito napustio je juer popodne odjel za intenzivnu njegu i preao na bolniko odjel Klinike za srce i krve ile gdje se nastavljaju mjere medicinske rehabilitacije. Poto oporavljanje predsjednika Tita tee normalnim tijekom, konzilij e od sada svakodnevno davati priopenja. Stvari su se sredinom veljae poele dramatino pogoravati. Ljubljana, 14. veljae - Tijekom protekle noi stanje zdravlja Predsjednika Republike Josipa Broza Tita bilo je kritino. Nakon poduzetih intenzivnih mjera lijeenja, dolo je do izvjesnog poboljanja, ali je stanje i dalje vrlo teko. Nastavljaju se odgovarajue medicinske mjere. Strane agencije su ocijenile ovo lijeniko priopenje kao do tada najtmurniji zdravstveni bilten. UPI: Zdravstveno stanje predsjednika Tita dramatino se pogoralo. Meutim, Jugoslaveni i te teke vijesti prihvaaju bez panike, to dokazuje da sistem kolektivnog predsjednitva koji je inicirao sam predsjednik, djeluje iznimno dobro. Ljubljana 26. veljae - Ope stanje zdravlja predsjednika Republike Josipa Broza Tita je i dalje teko. I pored provoenja odgovarajue intenzivne terapije, upala plua se ne smiruje. Sve ee se javljaju poremeaji sranog ritma, a znaci srane slabosti se odravaju. Ljubljana, 2. oujka - Tijekom protekle noi dolo je do pogoranja opeg stanja zdravlja predsjednika Republike Josipa Broza Tita, a posebno do daljnjeg slabljenja srca. Nastavljaju se neophodne mjere intenzivnog lijeenja. Drugu, kritinu faza bolesti druga Tita koju su ovako komentirale strane agencije; UPI; Kraj je jo samo pitanje vremena. S politike pozornice odlazi svjetski dravnik, posljednji veliki heroj drugog svjetskog rata i jedan od tvoraca nesvrstanosti. Tito je u svom, vjerojatno posljednjem, politikom inu poslao iz bolesnikog kreveta dramatian poziv za mir i poputanje Carteru, Brenjevu i jo nekim voama nesvrstanih zemalja. ATP: Ovo je posljednja bitka Starog lava; radi se o medicinskom fenomenu jer bi svaki drugi ovjek u tim godinama ve podlegao bolesti. Reuter: Predsjednik Tito nee jo dugo izdrati i pored vrste volje da se odupre bolesti. panjolska agencija EFA: Lijeniki izvjetaji su potpuno realni kako ljudi ne bi gajili lane nade. Talijanski list Corriere della Sera prognozira da Beograd uskoro moe postao mjesto gdje e se okupiti svjetski dravnici. Na redovitoj konferenciji za tisak u ljubljanskom pres-centru predsjednik novoformiranog Republikog komiteta za informacije Anton Vahen obavijestio je izvjestitelje da e centar biti otvoren ve od devet sati i da e do daljnjeg raditi neprekidno. Pitanje dopisnika AP: Znai li to kraj ? Vahenov odgovor: Ne, ali sada se u Ljubljani nalazi bar trideset stranih novinara i treba im omoguiti neometan rad. Ljubljana, 12. oujka - Ope stanje zdravlja predsjednika Republike Josipa Broza Tita vrlo je teko. Upala plua se ponovo javlja. Znaci srane slabosti su izraenije. Nastavlja se intenzivno lijeenje. Strane agencije koje su preuzele Tanjugov izvjetaj protumaile su ga kao poetak kraja. AFP: Predsjednik Tito se nalazi u komi. Osam lijenika koji ga lijee ne mogu jamiti da e preivjeti do sljedeeg vikenda. Lijeniki izvjetaj je potvrda alarmantnih novosti. 14

AP: Dananji izvjetaj sa sigurnou nagovjetava daljnja kompliciranja medicinske bitke za ivot legendarnog voe. Reuter: Ovo je najcrnji izvjetaj lijenikog konzilija za posljednje dvije nedjelje. Ljubljana, 26. oujka - Ope stanje zdravlja predsjednika Republike Josipa Broza Tita je vrlo teko. Upala plua pokazuje znakove laganog povlaenja, ali poviena temperatura i dalje traje. Funkcija bubrega se ne uspostavlja. Kardiovaskularni sustav i danas je relativno stabilan. Intenzivno lijeenje se nastavlja. Ljubljana, 21. Travanj - Ope stanje zdravlja predsjednika Republike Josipa Broza Tita je izuzetno teko. Krvarenje koje traje, znatno oteenje jetre praeno jakom uticom, upala plua, visoka temperatura i slabost srca ugroavaju ivot druga Predsjednika. Funkcija bubrega se ne uspostavlja. Nastavlja se intenzivno lijeenje. Novost koju su prenijele novinske agencije dobila je mjesto u najvanijim informativnim emisijama televizijskih i radio-stanica i na prvim stranicama novina. Agencijski izvjestitelji su dodali i svoje komentare. WP: To je najozbiljniji izvjetaj poslije 14. veljae kada je reeno da je zdravstveno stanje predsjednika Tita kritino. UPI: Detaljno nabrajanje bolesti moe se shvatiti kao znak da se pribliava kraj borbe za predsjednikov ivot koja traje vie od tri mjeseca. AFP: Ugroen je ivot predsjednika Tita, a lijeniki izvjetaj nagovjetava pretpostavku da treba oekivati neminovan kraj. AP: Predsjednik Tito je na rubu smrti. Moe se rei da je do neizbjenog kraja ostalo jo nekoliko sati. To je vrlo alosno. Ljubljana, 23. travanj - Stanje zdravlja predsjednika Republike Josipa Broza Tita je i dalje kritino. Pored postojeeg komatoznog stanja, predsjednik se od sino nalazi u oku. Poduzimaju se potrebne medicinske mjere. Bio je to drugi lijeniki izvjetaj u jednom danu. Sve novinske agencije su pod oznakom hitno javile svijetu: to je siguran znak da smrt treba oekivat svakog trenutka. UPI je ak najavio da e vijest o smrti predsjednika Tita biti objavljena sljedeeg jutra. AP je iz nepotvrenih izvora dobio informaciju da je u posljednja 73 sata u Kliniki centar dopremljena odreena koliina novog amerikog antibiotika, ali se ogradio navodei da te vijesti nisu potvrene. Ljubljana 28. travnja - Primjenom odgovarajuih mjera lijeenja, prola je kritina faza oka u koju je drug Predsjednik bio zapao u popodnevnim satima 22. travnja, ali je ope stanje njegovog zdravlja i dalje vrlo teko. Nastavlja se intenzivno lijeenje. Kada su iz Klinikog centra poele stizati ohrabrujue vijesti, koje nisu nasluivale ono najgore, u Ljubljanu je stigla tafeta mladosti. Kada je tafeta mladosti prolazila pored Klinikog centra, grupa mladia i djevojaka odnijela je u ime jugoslavenske omladine u bolnicu buket cvijea i pisma za predsjednika Tita i lijeniki konzilij. Cvijee i pisma primio je prof. dr. Bogdan Brecelj. Ljubljana, 21. travnja - Zdravstveno stanje predsjednika Republike Josipa Broza Tita je danas neto bolje, mada je, u cjelini uzevi, i dalje vrlo teko. Nastavlja se intenzivno lijeenje...

4. SVIBNJA

15

Umjesto biltena, emitiran je sljedei Proglas Predsjednitva CK SKJ u ime CK SKJ i Predsjednitva SFRJ: Dana 4. maja 1980. godine u 15,05 sati u Ljubljani je prestalo kucati veliko srce Predsjednika nae Socijalistike Federativne Jugoslavije i predsjednitva Predsjednitva SFRJ, predsjednika Saveza komunista Jugoslavije, marala Jugoslavije i vrhovnog komandanta oruanih snaga Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita... MARTIN PEGELJ: VIDIO SAM TIJELO U LIJESU. NISU MU STAVILI ODREZANU NOGU... Josip Broz Tito umro je u Ljubljani nakon pet mjeseci teke bolesti. Nakratko su sve borbe i ambicije ostale po strani. Svi su se okrenuli ceremoniji koja e ui u povijest, sprovodu koji e istovremeno ostati jedan od najee spominjanih u kontekstu kvalificiranja povijesne uloge i zasluga Josipa Broza, ali i sprovoda koji je na neki simbolini nain oznaio i poetak teke i duge bolesti tadanje drave koja e se raspasti u krvi. Predsjednitvo Savezne federativne republike Jugoslavije je odredilo da glavni koordinator oprotaja s Titom bude general-pukovnik Bruno Vuleti. Osnovali su niz komisija i odbora, a k tome su i brojni pojedinci imali posebna zaduenja. Za operativnog izvritelja cijelog pogreba izabrali su Martina pegelja. Funkcija mu je imala i ime: Naelnik taba pogreba druga Tita."

Priopivi mi odluku, general Vuleti je oko sat vremena prikazivao svojevrsnu opu zamisao saveznih i republikih dravno-politikih vrhova o tome kako bi pokop trebao izgledati. U organizaciji imam odrijeene ruke, a savezna vlada poslat e financijskoga strunjaka koji e djelovati po mojim nalozima - prisjea se pegelj. On je odmah formirao tab od neto manje od trideset visokih vojnih asnika i generala. Imao je odjel za tabne poslove, odjel za plan, odjel za koordinaciju, Operativni odjel, odjel sigurnosti i Sanitetsko medicinski odjel, govori pegelj.

16

Odmah nakon Titova sprovoda poele su Jugoslavijom kolati razne teorije zavjere. Meu njima i ona da je njegovo tijelo prebaeno iz Ljubljane u Beograd helikopterom, a ne Plavim vlakom. Neki tvrde da je s Titom pokopana i njegova amputirana noga... To su gluposti, rei e pegelj. Nije istina da je Titovo tijelo prebaeno helikopterom. Putovalo je vlakom od Ljubljane do Beograda. Potpuna je glupost da je i noga pokopana s njim. Znam to jer sam no prije ukopa morao otvoriti lijes kako bih zamijenio one grozne ruke. Vidio sam tijelo Josipa Broza i iz prve ruke svjedoim da nije bilo jedne noge. Noga koju su mu odrezali u bolnici je u bolnici i unitena kao i drugi bolniki otpad... Martin pegelj zadnji je ovjek na planeti zemlji koji je vidio tijelo Josipa Broza Tita. Taj je dramatski prizor posve u skladu s opim drutvenim kontekstom... Titova agonija u ljubljanskom klinikom bolnikom centru, naime, ne ometa republike da se bore za to bolje pozicije u Jugoslaviji poslije Tita. JNA se dri parole I poslije Tita Tito, ali brojni generali i admirali negdje u neizreenim mislima tog novog vou vide u svom odrazu u ogledalu. Broza praktiki nema na politikoj sceni, ali sve ambicije diljem cijele komplicirane drave jo su skrivene. ekaju signal za poetak, za izlazak iz ilegale, a signal je trenutak u kojem e lijenik proglasiti smrt Josipa Broza. pegelj napominje kako je zapazio da su za politiki osjetljiv posao kakav je Titov sprovod, usred Beograda i u trenutku kada je pritajeno velikosrpski i unitaristiki dio vlasti i vojske ve poeo s pokuajima i pripremama za redefiniranje federativnog sustava koji je sam Tito spremio, posao pogreba dodijelili gotovo samim Hrvatima - generalu Vuletiu, pegelju i trojici pegeljevih zamjenika, kao i dvojici visokih predstavnika Sekreterijata unutarnjih poslova u tabu pogreba, koji su bili Hrvati. Drim da je to bilo tako zato da se eventualni incident mogne tumaiti kao zaista puki sluaj i da se unaprijed otklone spekulacije o nekakvoj njegovoj politikoj pozadini, kae pegelj. On sam o Titu i danas ima uglavnom pozitivno miljenje. Iako je imao ozbiljnih problema zbog rigidnosti prema politikim neistomiljenicima u Titovoj Jugoslaviji. Tito je ideoloki bio komunist, revolucionar, iskreno uvjeren da je socijalizam - onako kako ga je on razumijevao, s ishoditem u lenjinizmu, a ne u zapadnoj socijaldemokratskoj misli - vidio ga je kao najbolji mogui drutveni sistem koji je kao takav nezamjenjiv i vjean. Bio je inicijator i sutvorac pokreta nesvrstanih kao katalizatora u opasnoj sukobljenosti vojnih blokova za hladnoga rata, i u tom je pogledu bio dravnik s utjecajem koji je znatno nadmaivao objektivnu veliinu i snagu Jugoslavije. Hrvatska je u njegovu razdoblju prela put od 150 amerikih dolara do 6.000 amerikih dolara nacionalnoga dohotka po stanovniku te nadmaila sve zemlje Srednje Europe i pribliila se Austriji. Ali ni ta modernizacija nije bila bez nalija: budui da je provoena kao revolucionarni i ideoloki motiviran projekt, odvijala se stihijno, pod prisilom da se to prije stvori radnika klasa, pa su kao njen rezultat esto nastajali frustrirani polutani, ljudi otjerani sa sela u goleme betonske spavaonice ili kaotina prigradska naselja - opisuje pegelj. Upravo sukob sa seljatvom je i njega doveo do nemilosti Titova reima. Njegov otac Mato pegelj i punac Franjo Banak bili su ugledni lanovi HSS-a, ali i pripadnici antifaistikog pokreta i NOB-a. - Franjo Banak bio je od proljea 1947. u zatvoru. Partizanski Stari Gradac postao je za neke institucije u Virovitici sumnjivo neprijateljsko" mjesto i selom su nou jurili dipovi s nekim oficirima. Ljude su odvodili na sasluanja, ne tedei ni istaknute partizanske borce. Otac je u toj godini u nekoliko navrata bio po desetak dana na sasluavanjima, ali je bio kod kue kada sam doao. Majka mi kae da su odneseni svi papiri HSS-a u Virovitici i Bjelovaru, da su mjetani u sukobu s nekakvim udbaima i oznaima, koji su glavna vlast, a razlog je prisilni otkup. Sve vie ljudi psuje vlast i govori kako se nisu borili za to da ih se opet pljaka. Obitelj nema nikakva prihoda i ivi od danas do sutra. Sva je srea to je jo u dobru stanju imanje strica Sime pa se moe ivjeti. Odmah gotovo sav novac dajem majci, a dio uvam za 17

enidbu. Odavna se ve zna da e mi supruga biti Katica, ki Franje Banka. U sebi sam osjeao hladnou i razoaranje. Ipak, oito je kako jedino ja mogu pristojno zaraivati - i to slubom u vojsci - prisjea se pegelj. Ubrzo je dobio obavijest da se javi u Beograd, generalu Zugiu u komandi na Topideru. Oekivao je najgore. Posumnjao sam da je u pitanju neto u vezi s prilikama u mom rodnome mjestu, pogotovo s obzirom na to da je otac moje budue supruge u zatvoru, a moj pod sumnjom nove vlasti. Zugi mi, meutim, kao iz topa kae da sam rasporeen u Titovu Gardu. Svi papiri i upute bili su spremni i tako sam postao zapovjednik jedne manje gardijske formacije. ini se da represivni aparat jo nije bio tako povezan i centraliziran da bi neke vijesti iz Podravine stigle do Beograda" - objanjava pegelj. No posljedice progona je i on na kraju osjetio. - Godine 1957. poloio sam ispit za prijem na kolovanje u dvogodinju Visoku vojnu akademiju. Na dan sveanog zbora zbog itanja naredbi i ukaza o postavljenjima, mjestima i dunostima buduega slubovanja, kada smo se ve bili poeli okupljati oko velike kinodvorane, pristupio mi je jedan vojni slubenik i priopio neka se odmah javim u kancelariju 8 u prizemlju upravne zgrade - sjea se pegelj. Uao je u prostrani ured, opremljen vrijednim stilskim namjetajem. U uredu je bio njemu nepoznati pukovnik, visok mukarac. Za radnim stolom je sjedio general kojeg je vrlo rijetko viao u prostorijama Akademije. Obratio mi se pukovnik. Mrtav hladan mi je rekao: Drue potpukovnie pegelj, doao sam da si saopim naredbu o tvom postavljanju i mjestu slubovanja. Naslutio sam da nee biti dobro. Postavljen si za komandanta garnizona Nevesinje. General je utke stajao iza svog radnog stola i smijuljio se pegelj se ponadao kako se vii asnici s njim ale, ali je nada bila uzaludna. Shvatio je da je to posljedica istog progona koji su provodili nad njegovim ocem i puncem. Postavljen je u mjesto koje je tada bilo bogu iza nogu i zapravo sasvim neadekvatno vojniku s njegovim inom i iskustvom. Bio sam siguran da je to kraj moje vojne karijere. Osjeao sam se kao narodni neprijatelj, kao netko koga su uhitili i procesuirali, kae pegelj. Kasnije je saznao da su se tajne slube bavile njime, naravno, ali i da su njegov najvei grijeh bili njegovi i roditelji njegove supruge. No umjesto da ga Nevesinje uniti, pegelj je izdrao do promjene atmosfere u dravi i doivljava satisfakciju i nastavak vojne karijere. Ipak, ponovno ga sumnjie za vrijeme Hrvatskog proljea 1971. godine. Ne ele primijeniti najtee represivne mjere, ali ponovno pokuavaju s premjetajem. pegelj je Hrvatsko proljee doekao na Ratnoj koli u Beogradu. Ocijenili su da ne mogu ostati nastavnikom u Ratnoj koli, pa Personalna uprava JNA po nalogu generala Nikole Ljubiica pokree nevjerojatan vrtuljak mojih premjetaja. Najprije me alju u Sarajevo, gdje su od mojega ranijega boravka bila ostala moja djeca Mirka i Vlado. No, nakon samo deset mjeseci slijedi premjetaj u Zagreb, za godinu dana alju me u Sisak, gdje sam zapovjednik 7. (banijske) divizije, za dvije godine slijedi Zadar, pa se krug zatvara u Beogradu. Bilo je oito da me iskuavaju i vrebaju na pogrean korak, pa sam zakljuio da je najbolja zatita bavljenje iskljuivo vojnim poslovima - prisjea se pegelj. No nije mu to sasvim uspijevalo pa je tako za slube u Zadru zavrio i na vojnom sudu. U Splitu su ga nakon viegodinjeg sudovanja osudili na etiri mjeseca zatvora, uvjetno, s rokom kunje od dvije godine. Iz sudskog obrazloenja se moglo razluiti kako je osuen zbog iskaza hrvatskog nacionalizma. Presuda pegelja ipak nije omela da nastavi vojnu karijeru. Postao je general u JNA. Nikada nisam volio kult linosti i nisam se tome priklanjao ni u Titovom sluaju. ak ni u osobnim kontaktima nisam prema njemu nastupao ulizivaki. No moja generalna ocjena njega kao povijesne linosti je veinom pozitivna. Tita sam visoko cijenio i miljenje nisam ni danas promijenio. Na kraju, on je Jugoslaviju uredio kao federaciju, to je u poetku bila obina propagandna formalnost, ali je sustav na tim osnovama s vremenom evoluirao i s Ustavom 1974. zadobio znaajke konfederacije. To je omoguilo koliku-toliku emancipaciju 18

svih naroda u Jugoslaviji, a taj je Ustav bio i pravni temelj meunarodnoga priznanja Republike Hrvatske, objanjava pegelj, ali i dodaje kako Tito sigurno ne bi podrao potpuno neovisnu Hrvatsku, kao ni trini model gospodarstva. Broz je vie autonomije davao Republikama kako bi na kraju ipak sauvao balans Jugoslavije. Titova smrt nije ga iznenadila, a vremena za probavljanje ovako znaajne promjene u politikom ivotu bive drave nije imao. Morao je organizirati pogreb. No uoi dolaska Titovih posmrtnih ostataka u Beograd cijeli sam tab premjestio na prvi kat Skuptine SFRJ koji mi je stavljen na raspolaganje. Ve tu no poeo sam dobivati gomile savjeta, uputa, zahtjeva i preporuka, pa sam nazvao generala Vuletia da mi razjasni stvari. Doao je s petoricom najviih predstavnika Federacije koji su mi ponovo i jednoglasno kazali kako imam odrijeene ruke i samo globalnu orijentaciju koju mi je priopio Vuleti. Otad mi vie nitko nije smetao ni dosaivao, pa sam izradio elaborat koji je vrlo precizno, iz dana u dan, iz sata u sat, iz minute u minutu, odreivao svaki postupak od pokreta iz Ljubljane do ukopa u Kui cvijea, prisjea se pegelj. No nije imao vremena intervenirati oko nekih vanih stvari glede sprovoda Josipa Broza. Lijes je bio sasvim neprikladan. Bio je problematian za noenje, a istovremeno nevjerojatno i previe skromno opremljen. Ruke su bile tako uske da je bilo teko prihvatiti rukom, i upravo su one bile razlog to su u Zagrebu ordonansi pokleknuli prilikom noenja i skretanja kovega", objanjava pegelj. A upravo nepogodnost lijesa omoguila je pegelju da iz prve ruke demantira brojne teorije koje su se razvile oko Titova pogreba. pegelj iz osobnih kontakata demantira i razne teorije da Josip Broz Tito nije bio Zagorec nego sin nekakvog grofa ili Poljak. Osobno sam poznavao Tita. On je bio pravi Zagorec, 100 posto Zagorce. Nije imao klet jer je bio metalac. Ali sve te teorije o nekakvim agentima, grofovima i slino, sve su to gluposti. Njegov brat Slavko je izrazito slian Titu, smije se pegelj. Ipak, pogrebna ceremonija nije bila ni najmanji izvor za smijeh svih koji su bili angairani da rade na njoj. Stotine zemalja poslale su svoja izaslanstva, najvei svjetski dravnici, kraljevi i carevi, svi su se slili u Beograd. Broj ljudi u mimohodu u Beogradu premaio je milijun, a kretalo se u etiri, ponekad i pet kolona, opisuje pegelj koji vjeruje da je za organizaciju ovakvog golemog javnog dogaaja bio angairan i zbog dvadesetak vojnih vjebi koje je organizirao za najvie predstavnike ili efove drava, marale, generale i sline. Hvalili su ga za te spektakularne vojne vjebe pa je to, smatra pegelj, moda bio i razlog to su mu povjerili dunost organiziranja kompliciranog sprovoda. No priznaje, stres je bio golem. Samo nekoliko sati prije samog pogreba mi smo se borili da dovrimo grobnicu. Mnogi ne znaju da je raka dovrena tek na samo jutro ukopa. Grobnicu smo izradili od plavosivog mramora, s jednom srednjom ploom i gornjom poklopnom ploom koja tei nekoliko tona. No da bi tako teku plou namjestili, morali bismo koristiti dizalicu. Nije dolazilo u obzir da koristimo dizalicu poslije sveanog polijeganja kovega u raku na sveanom dijelu pogreba. S druge strane, imali smo zadatak da se u Kui cvijea sve zavri jer su mnogi dravnici izrazili elju da odmah poloe cvijee ili obiu grob. Domislili smo se i samo za svrhu sveanog pogreba izradili privremenu plou. Sastavljala se iz dva dijela, a bila je na malim elinim kotaima. Sastavljena je od tankih mramornih ploa. Pripremili smo ordonansa i oni su u jednom trenutku ta dva dijela brzo spojili nad rakom. S televizijskim snimateljima smo pak dogovorili da u tih pet sekundi snimaju neto drugo tako da javnost nije vidjela trenutak stavljanja ploe, pria pegelj. Dodaje kako mnogi ne znaju ni da koveg nije sputen odmah na dno rake nego su ga ordonansi za sveane ceremonije spustili tek na improviziranu visoku podlogu u raci jer im je tako bilo lake. Tek je kasnije, nakon to su otili gosti, koveg pred komisijom Predsjednitva SFRJ sputen na samo dno rake, a dizalicom su stavili nekoliko tona teku mramornu pokrovnu plou. Sva vanost pogreba i 19

pritisak koji je trpio deset dana organizacije krajnje su izmorili i samog pegelja. No drugi su proli i gore. Za vrijeme pogreba iz same je povorke zbog zdravstvenih tegoba odvezeno u medicinske ustanove oko 30 osoba, a da to gotovo nitko nije primijetio. Naalost, troje je ljudi i umrlo, i to osobe koje su imale izravne zadatke na pogrebu. Tolika odgovornost za neke je bila stres koji nisu mogli izdrati. Poslije pogreba evidentirali smo oko 230 medicinskih intervencija, najvie kada je povorka dola na mjesto pokopa, otkriva pegelj kojeg i danas vrijea to se ni njemu niti njegovoj ekipi nitko iz Predsjednitva niti ijedne savezne institucije nije zahvalio na vrhunski obavljenom poslu. Vidjevi da od slubene pohvale nee biti nita, osobno sam napisao naredbu kojom se hvali cijela ekipa, kae pegelj. Pogreb Josipa Broza uao je u povijest kao jedan od znaajnijih povijesnih trenutaka. Nikada poslije se ni u jednom trenutku nije toliko svjetskih lidera nalo da odaju poast balkanskom politiaru. No, od trenutka kad je teka mramorna ploa sputena na grobnicu u Kui cvijea, svud oko te rake je poeo propadati projekt Josipa Broza - Jugoslavija.

RATNE IGRE
Vojske Sovjetskog saveza i njihovih satelita iz Varavskog ugovora pripremaju se za napad na Jugoslaviju. S teritorija Bugarske, Maarske i Rumunjske e ui sovjetski tenkovi, njihovi avioni bombardirat e svih est Republika i dvije autonomne pokrajine. Za poetak groznog napada eka se samo smrt Josipa Broza Tita. Ovim stravinim predvianjima je vrh Jugoslavenske narodne armije doekao bolest doivotnog predsjednika Tita. Teka Titova bolest, za koju je bilo jasno da e kobno zavriti, emocije koje su se u vezi s time budile u cijelom drutvu, kao i politike spekulacije o razvoju poslije Tita koje su se javljale u zemlji i inozemstvu, inili su pogodan okvir za pokuaj velike manipulacije, kae general Martin pegelj, koji je u to vrijeme bio naelnik taba Prve armije u Beogradu. pegelj objanjava da je cilj armijskog vrha bio da dokau kako oruane snage Jugoslavije, podijeljene na JNA i Teritorijalnu obranu, nisu dobro rjeenje u sluaju ozbiljne izvanjske opasnosti. Armijski vrh predvodili su general Nikola Ljubii kao savezni sekretar za narodnu obranu i admiral Branko Mamila kao naelnik Generaltaba JNA. U rano proljee 1980. lansirali su vijest da se na podruju Varavskog ugovora obavljaju neposredne pripreme za agresiju na Jugoslaviju. Ciljevi ove lane uzbune, a ja sam uvjeren da je bila lana, su bili homogenizirati vojsku navodnom izvanjskom prijetnjom i dati na vanosti JNA kao sili koja jedina moe obraniti dravu. No u pozadini ove uzbune je bila i namjera da se ponite uinci Ustava iz 1974. godine. Tim ustavom su Republike dobile vie autonomije, vie samostalnosti u odnosu na Beograd. Armijskom vrhu to nije odgovaralo, opisuje pegelj. Koliko god se inilo kao da je cijela Jugoslavija bila okirana smru Tita, istina je da su u svim Republikama znali da se blii kraj vladavini Josipa Broza. Gotovo s prvim danom koji je proveo u bolnici, diljem Jugoslavije su monici poeli s pripremama za razdoblje poslije Tita. Politiari su zauzimali pozicije kojima e si osigurati to vie moi, a interesi su im bili razliiti ovisno o tome iz koje su republike dolazili. 20

Na politikim tribinama u Beogradu su govorili da nita vie nee biti isto poslije Tita. To je znailo ne samo reviziju ustava nego ak i njegovo ukidanje. Nastupali su srpski radikali kao to je Vojislav eelj i njegova kompanija. Kasnije se tako otvorenim tenjama pridruila i slubena vlast u Srbiji. U Srbiji tee centralizaciji. S druge strane, Hrvatska i Slovenija oekuju i trae daljnju decentralizaciju nakon Titove smrti. U ovim se Republikama tei uvrivanju Ustava i daljnjoj decentralizaciji. BiH i Makedonija dre se neutralno, a pokrajine, Kosovo i Vojvodina, ele vie autonomije. S Titovom boleu sve ove tenje izlaze na povrinu i poinje nestabilnost koja e kasnije dovesti do teke krize koju Jugoslavija nee preivjeti, opisuje pegelj. U borbi za pozicije i mo nimalo neutralna nije ostala ni JNA. Lana prijetnja s istoka bio je njihov potez. U vojsci je moto bio 'I poslije Tita, Tito. To se na prvi pogled ini ispraznom parolom, ali ona to nije bila. Ona je na svoj nain znaila takoer reviziju ustava i vraanje Jugoslavije u vrsti unitarni sustav, kae pegelj i dodaje kako bi uloga JNA u takvoj Jugoslaviji bila od neprocjenjive i neosporive vanosti. Upravo zbog davanja na vanosti vojsci je i povodom prijetnje s istoka napravljena ozbiljna uzbuna. Bojna spremnost gotovih snaga JNA dignuta je po kratkom postupku na najvei stupanj, a od Predsjednitva SFRJ zatraene su, i dobivene, neke ovlasti kako bi se mogla obaviti eventualna brza mobilizacija. Pripadnici Teritorijalne obrane su kopali rovove i dizali bunkere. Artiljerija je izala na vatrene poloaje. Ujedno je obavljena djelomina i selektivna mobilizacija vanih specijalnosti JNA i Teritorijalne obrane. Mnoga su zapovjednitva prela na ratne lokacije. Pod vidom vjebi su dizane postrojbe JNA i Teritorijalne obrane, izlazili su iz garnizona, utvrivali se i ukopavali teka orua. Vrh JNA namjerno je stvorio krajnju napetost i svi su se pitali to se dogaa,opisuje pegelj. On je i sam pokuao nai odgovor na to pitanje koje je dominiralo vojskom. Bio sam tada naelnik taba Prve armije u Beogradu, na poloaju s kojega bih morao znati zato se zapovijeda visoka borbena spremnost OS na cijelom teritoriju SFRJ, a niti sam znao niti sam mogao naslutiti ikakav razlog. Kako je u mojoj nadlenosti bila i Vojnoobavjetajna sluba Prve armije, izravno odgovorna upravo za onaj teritorij VU s kojega navodno vreba opasnost, naredio sam joj da sve temeljito provjeri. Oni su se dali na posao i ustanovili da se ni u Maarskoj ni u Rumunjskoj, pa ni dublje na teritoriju VU, ne zbiva nita neuobiajeno, kae pegelj i dodaje kako je i oekivao takav odgovor svojih agenata. Varavski ugovor ve je bio u uruavanju kao i cijeli sustav sovjetske dominacije nad srednjom i istonom Europom. Mnoge formacije Varavskog ugovora su ve bile ukinute, a tamonje vojske su imale i sve manje novca i materijala. Varavski ugovor se nije mogao ni obraniti, a kamoli krenuti u irenje, jasan je pegelj i dodaje kako je vrh JNA lanom uzbunom smjerao ostvariti cijeli niz ciljeva. Dva su bila unutranjopolitika. Htjeli su ujediniti stanovnitvo na podruju cijele bive drave, a to nije bilo teko postii s obzirom na strah koji je u Jugoslaviji uvijek bio prisutan od ruske invazije. No u armiji su eljeli i upozoriti da je drava ugroena i sa zapada, od strane NATO-a. Vrh armije htio je i uplaiti Predsjednitvo SFRJ koje je i inae bilo zaplaeno i zbunjeno. Poruka je bila da se katastrofa moe izbjei samo ako se hitno preinai sustav oruanih snaga i po kratkom postupku provedu izmjene u Ustavu i Zakonu o obrani SFRJ. Cilj je bio da se poniti republiki ustroj Teritorijalne obrane, da njome zavlada isti onaj vrh koji vlada i Jugoslavenskom narodnom armijom. Time bi stvorili vrhovnu vojnu strukturu koja e u bitnim pitanjima biti samostalna, a jo ivi vrhovni zapovjednik Tito i traljavo Predsjednitvo postat e tek formalno pokrie. Iako su se svi u zemlji pripremali za razdoblje poslije Tita, upravljaki vrh JNA htio je biti stoer s kojim e se i oko kojega e se rjeavati glavna pitanja budunosti SFRJ - objanjava pegelj i dodaje kako je uzbuna trebala potaknuti i umrtvljena nia zapovjednitva da se na pravoj strani ukljue u repozicioniranje 21

snaga za razdoblje poslije Tita. Zadnji, ali ne i najmanje vaan cilj vrha armije bio je da se u Saveznoj skuptini donesu rjeenja o veim i drugaijim modelima financiranja oruanih snaga. Uzbuna je trajala 20 dana i zavrila je gotovo bez ikakvih uspjeha. Ustav nije promijenjen, o tome se, tovie, nije ni ozbiljnije raspravljalo, a promjene Zakona o obrani nisu bez promjene Ustava pruale ozbiljne mogunosti upravljakom vrhu JNA; nadlenosti u pogledu oruanih snaga ostale su iste. A kako su i Republike iz svoga kuta procjenjivale razvoj dogaaja poslije Tita, poele su s vie panje izgraivati vlastitu vojsku, Teritorijalnu obranu, i uvrivati vlastite pozicije. Tako je ambiciozna i dalekoseno zasnovana generalska spletka, koja je stajala milijune dolara, doivjela potpunu propast, prisjea se pegelj. Nedugo po zavretku uzbune razgovarao je s jednim od glavnih podmuklica, admiralom Mamulom. Analizirali smo uinjeno i kratko sam pitao Mamulu: Koji su stvarni razlozi ove vjebe? Odgovorio je protupitanjem: A to ti misli? Odluio sam otkriti to sam ja saznao: Budui da sam ja odgovoran za operativni plan i operativni nadzor u prostoru Maarske, ispitao sam to se tamo dogaa i doznao da se nije dogaalo nita posebno ni neuobiajeno. Ne znam, moda postoji neka druga bitna informacija za koju ja ne znam, a koja je bila razlogom svega ovoga na emu smo radili.... Ba to. Postojala je izuzetno ozbiljna informacija iz prve ruke iz Moskve i mislim da si o tome bio obavijeten jo u prvim danima, rekao mi je admiral, a ja sam odgovorio da o tome nita nisam znao. Tu smo zavrili raspravu, a nitko drugi nije imao to dodati. No, armija je donijela zakljuke iz te analize uzbune. Admiral Mamula je osobno diktirao zakljuke, a podrala ga je veina generala. Zakljuili su da je analiza pokazala kako se u jednoj operativnoj zoni ne mogu pojavljivati dva ravnopravna komandanta. U prijevodu na konkretne odnose, to je znailo da u nekoj operativnoj zoni oruane snage ne mogu djelovati efikasno ako u njoj s jednakim zapovjednim pravima postoje zapovjednik neke jedinice JNA i njemu ravnopravan zapovjednik neke jedinice TO. Taj zakljuak ne stoji, jer se ta dva zapovjednika u pravilnoj organizaciji uope ne sukobljavaju nego, naprotiv, dopunjuju i u suradnji postiu bitno veu efikasnost s obzirom na to da je rije o razliitim i jasno razgranienim, ali komplementarnim tipovima vojnoga djelovanja: manevarskoj snazi na cijelom teritoriju zemlje (JNA) i teritorijalnom gerilskom nainu ratovanja na teritoriju pojedine republike (TO). No iz ovog zakljuka postaje sasvim jasno da je skupa uzbuna bila organizirana kako bi se stvorio primjer iz prakse i na njemu sagradila teorijska osnovica za podreivanje teritorijalne obrane, objanjava pegelj.

22

LANA TITOVA OPORUKA

U dubini drutva je kuhalo. Podzemne sile pokuavale su zauzeti pozicije s kojih bi krenule u preustroj Jugoslavije prema svom modelu. Najutjecajniji su bili obavjetajni i vojno obavjetajni krugovi. Do dana dananjeg nije otkriveno tko je, otprilike u to doba, krivotvorio Titov govor koji je trebao posluiti kao platforma za obnovu unitaristike Jugoslavije. Evo tog, navodno Titovog govora, odranog pred oficirima JNA godinu dana prije smrti: Drugovi, Prvo, estitam vam Dan armije koji slavimo sutra. estitajui vama, estitke upuujem i svim pripadnicima nae armije. No, drugovi ja vas nisam pozvao da bi slavili Dan armije, pozvao sam vas da s vama, mojim vojnim zapovjednicima, raspravim neka aktualna pitanja za budunost nae armije, a i Jugoslavije. Svi vi znate da sam ja star, da u za par mjeseci, u svibnju idue godine, navriti 88. godina, a znate i to da sam, posebno nakon Havane umoran i da mi se pogoralo zdravlje i da u morati u bolnicu. To je i razlog da sam odluio, da kao va Vrhovni zapovjednik, s vama, mojim vojnim suradnicima raspravim neka pitanja, a u vezi su sa stanjem u JNA, kao i o nekim politikim pitanjima koja su u vezi sa zadacima koja naa armija ima po Ustavu. Naime, ja sam prije Havane imao nekoliko viednevnih razgovora s mojim predratnim i ratnim suradnicima, koji su sada u mirovini i od njih sam dobio mnogo informacija o kojima elim danas i sutra zajedniki raspraviti, da zauzmemo jedinstven stav to initi, da o takvim informacijama ne raspravlja ulica, inozemna, a i naa tampa. Ja u poslije razgovora s vama imati razgovore s politikim vrhom Jugoslavije, a tu su sada prisutni Vlado (Bakari) i Lazo (Kolievski, op.ur) u ime Predsjednitva partije i SFRJ, a prisutan je i Kosta u ime boraca

23

NOR-a. Pitanja o kojima elim razgovarati s vama ima podosta, a meu prvima je da ja, kao va Vrhovni komandant, budem informiran o stanju u JNA. Od naeg vojnog vrha dobio sam, kao osnovu za ovaj razgovor, opirnu pisanu informaciju, koju mi je dao general Ljubii, a potpisali su je i svi zapovjednici armijskih oblasti, kao i zapovjednik JRM i JRV. itajui tu informaciju bio sam okiran iznesenim stajalitima o sigurnosnoj situaciji u zemlji. Znao sam da je sigurnosno stanje na Kosovu, a o tome u govoriti opirnije kasnije, loe, ali nisam znao da su i meurepubliki odnosi naih Republika pali na tako niske grane. Tako je, u toj informaciji iznesen i podatak da neki hrvatski kadrovi, koji su i za vrijeme oslobodilakog rata iskazivali takve nacionalistike ambicije, sada u uem krugu istomiljenika, govore da smo pogrijeili to je i BiH stvorena kao republika, da ona pripada Hrvatskoj kao i za vrijeme rata kad je bila pod NDH. Osim toga, od drugova koji su bili kod mene prije Havane, uo sam da i u Sloveniji ne ide kako treba, a da u Srbiji pate to su pokrajine dobile, po novom Ustavu, dravni status. To su pitanja o kojima elim govoriti s vama, a to tim prije to je JNA, po Ustavu dobila zadatak da uva integritet Jugoslavije, da bude nositelj jedinstva u Zemlji. Ima i tu jo nekih pitanja, kao to su ispravljanje nekih historijskih, do sada objavljenih neistina, a koje su i zbog pojedinaca stavljale pod tepih....

ALBANSKO PITANJE
No, idemo nekim redom. Rekao sam ve da je politiko i sigurnosna situacija na Kosovu svakim danom sve loija. Stvoren je neki jaz i netrpeljivost izmeu kadrova srpski i albanske nacionalnosti. Kadrovi Albanaca iz Kosova misle, da ako su po Ustavu iz 1974. godine dobili vea prava, pa dijelom i dravnost, a ja napominjem da sam bio protiv tog Ustava, da mogu samostalno obavljati i dravnike aktivnosti. Tako je nedopustivo da mogu mimo Republike Srbije, a i Federacije, voditi dravnike razgovore s Albanijom. Tako su samoinicijativno, bez naeg znanja, dovodili iz Albanije profesore da na fakultetima i kolama predaju historiju po albanskom programu, ue nau djecu i studente da je Kosovo sastavni dio velike Skenderbegove Albanije, koja je privremeno pod Jugoslavijom. Ili mi malo znamo o aktivnosti albanske emigracije, a vidite drugovi, ona ubire danak za kolovanje Albanaca za komandire koji e komandirati za esto najavljivani narodni ustanak na Kosovu. Imam podatak da njihovi obavjetajci i vii asnici iz Sigurimija predaju marksizam na Pritinskom sveuilitu, a dobio sam podatke da neki, kao Bakali, Hoda i dr.. imaju svoju privatnu obavjetajnu slubu na podruju ne samo Srbije, ve i drugih Republika, a posebno zbog verca droge preko albanskih luka. Naime, javna je tajna da pri albanskoj mornarici postoji poseban odred za verc droge. Sve se to dogaalo na Kosovu pa su, poslije IV. brionskog plenuma i pada Rankovia, Slubu sigurnosti razbili i sada caruje ne samo Sigurimi ve i privatne obavjetajne slube u toj pokrajini. Zamislite svi ti koji sada viu: Kosovo republika i koji rukovode takvom akcijom imali su pripremljene popise koje ljude iz Slube sigurnosti na Kosovu treba maknuti. Obavjetajna sluba iz Tirane Sigurimi, po naim podacima, ima u toj pokrajini preko tisuu svojih ljudi, a oni su organizirali svoje centre i u Hrvatskoj i u Sloveniji, a naalost i u Beogradu. Iako se sve to radi tajno, ipak su neke njihove aktivnosti otkrivene. Posebno me zabrinjava podrka separatizmu na Kosovu od nekih rukovodeih ljudi u Sloveniji i Hrvatskoj. 24

Nije sluajno Kardelj jo ranije upozorio kosovsko rukovodstvo da takvom politikom siju vjetar, a njeti e buru. Od ranije, a posebno od 1974. godine i donoenjem novog Ustava pokrajine, a posebice na Kosovu, igraju se veliko dravne politike. Tako i na Kosovu, a i u Novom Sadu, dravnici kau: Mi nemamo zajednikih interesa u vanjskim i drugim dravnikim problemima sa Srbijom. A, ije su one pokrajine, nego Republike Srbije? S takvom politikom se pod hitno mora prekinuti. Evo, da ne ponavljam na Kosovu su uvozili profesore iz Tirane, koji su napravili historijski, lom u Pritini, a u vanjskoj politici tvrde: Mi smo pokrajina koja ima pravo ratificirati meudravne ugovore. Tu privilegiju drugovi nema niti jedna Republika u Jugoslaviji, a i u Pritini i Novom Sadu oni su si uzeli i to pravo koje ima samo Federacija. Sjeam se, drugovi, zime 1968. godine kad su u Tetovu razbijene demonstracije albanskih nacionalista, mnogi pa i osueni pobjegli su na Kosovo, gdje su nesmetano nastavili kolovanje ili dobili pravo, a neki su dobili i odgovorna mjesta. Pokrajinsko rukovodstvo albanske nacionalnosti tvrdilo nam je da bjee zbog makedonskih ovinista i da im treba pomoi. Pa i u Zagrebu i Ljubljani bilo je takvih razmiljanja. S druge strane, pridolicama iz Albanije davali su dravljanstvo s motivacijom da bjee iz Albanije zbog terora. Tko im je to omoguio? Mi drugovi! Nitko drugi. Sto smo posijali to emo i njeti. A evo, poslije IV. plenuma i pada Marka iz Kosova sve do sada iselilo se preko deset tisua Srba i Crnogoraca. Kue su im otkupili Albanci za zelene dolare i to po povoljnim uvjetima. Drugovi, moram rei, kad je u pitanju Kosovo da svi koji su glasovali za Ustav 1974. godine bit e krivi za sudbinu Jugoslavije. Jedini koji je imao hrabrosti da javno glasa protiv Ustava bio je narodni heroj Radenko Mandi, koji je tvrdio da je takav Ustav protivan avnojskim naelima. Zar nije znaajna i Kardeljeva poruka koji je pri donoenju Ustava rekao: Nije vana drava, ve oni koji imaju vlast. A, vidite, sada kada imamo ovakav Ustav, a on nam onemoguava kontrolu, posebno u politikim potezima u republikama i pokrajinama, razbuktava se nacionalizam kao na Kosovu. Tada e se sfera interesa nacionalizma usredotoiti i na JNA, a to je najopasnije za integritet Jugoslavije. Ja imam osjeaj, volio bih da se varam, da i u JNA ima, kao i 1971. godine, kadrova koji su zatrovani nacionalizmom. Pratim, osim Kosova dogaaje i u Sloveniji i Hrvatskoj i to nisu iste stvari. Ponavljam, volio bih da se varam. Ja sam oktobra ove godine kosovskom rukovodstvu otvoreno rekao na sva ta pitanja, ali koristi nema. Naime, nacionalisti i iredenta na Kosovu koriste nejedinstvo u Jugoslaviji oko rjeavanja kosovskog pitanja. Slovenija i Hrvatska imaju neka neraiene gledanja na kosovski problem. Tko prieljkuje nau neslogu? Oni koji nas nisu nikad voljeli. Vidite sada razmiljam i o naem V. kongresu i to smo tada rekli o toj pokrajini. Kao danas sjeam se naih zakljuaka da je na Kosovu i Metohiji uinjeno za vrijeme rata niz slabosti i pogreaka. Partijske organizacije i tada su se dijelile na iptarske i neiptarske, osjetio se i tada nacionalizam i sektatvo. Veina Albanaca od 1941-1945. godine bila je na strani okupatora. Teko je bilo biti partizan tada u toj pokrajini. S jedne strane okupator, a s druge aktivni balisti. Do studenog 1944. godine i odlaska okupatora, nismo tu imali ni pedlja osloboenog teritorija. Ono malo partizanskih jedinica formirano je tijekom 1943. godine borilo se na jugu Srbije i Makedonije, a na Kosovu ne. Morali smo zbog vojnog otpora Albanaca u veljai 1945. godine uvesti na Kosovo vojnu upravu. Prije toga, kolovoza 1944. godine i pored poziva na prekid suradnje s Nijemcima, Albanci su i dalje suraivali s okupatorom. Tek studenog 1944. godine uz veliko dezerterstvo i otpore poela je mobilizacija koja je zavrila, kako sam rekao vojnom pobunom i uvoenjem vojne uprave. Sada nakon pada Rankovia 1966. godine mnoge se te istine i stvari falsificiraju. Neki, kao Hasani, Bakali i Hoda minimiziraju broj sudionika u vojnoj kontrarevoluciji i vojnoj pobuni prosinca 1944. godine. U tekoj zimi 1944-1945. godine nemiri se nisu deavali samo na Kosovu. Vidio sam i dokument o pobuni Albanaca koji su bili regrutirani za popunu naih jedinica i na Srijemskom frontu. Te pobune bile su organizirane. U Boru, na primjer, u toku 25

jedne noi pobunjeni Albanci poklali su sve komesare i zapovjednike svojih jedinica. U toj pobuni je sudjelovalo oko esto Albanaca, a do takvih pobuna dolo je i u Vrcu, Panevu, jer Albanci nisu htjeli na frontu protiv Nijemaca.

VOJNA UPRAVA ZA KOSOVO KAO UVERTIRA ZA CIJELU DRAVU

Da, sada kada se prisjeam tih zbivanja mnogi me pitaju zato i sada ne uvedemo vojnu upravu u toj pokrajini. Mislio sam i o toj soluciji, ali su me, a tu je Vlado, odgovorili on i Edo Bevc. Ja znam da je to to se dogaa na Kosovu ne samo antijugoslavenska aktivnost, ve je to i antidravni akt i to treba pod hitno sprijeiti. Tako to dalje ne moe. Da je Bevc iv poslao bih ga i sada u Pritinu, ne da gasi poar, ve da gasi vatrenu stihiju kojom je zahvaeno cijelo Kosovo. Naime, uo sam da Hoda, Hasani, Bakali i drugovi ne ele razgovarati s republikim vodstvom u Beogradu, a da ih ni mi u Federaciji bez ustupaka ne zanimamo. Kad sam 1974. godine bio protiv davanja takve samostalnosti pokrajinama, Kosovu i Vojvodini, a tu je Vlado pa e i to potvrdit, tada mi je Bevc odgovorio da sam prestraen od buenja nacionalnih osjeaja u tim Republikama i da se inae i ne mogu ponovit 1968. ili 1971. godina. No, Bevc je mrtav, ali je tu takoer kreator tih ustavnih promjena, njegova desna ruka, Vlado, koji je tada bio istog miljenja kao i Bevc, pa i on moe potvrditi da sam, a zbog toga nisam potpisao novi Ustav, bio protiv takvih promjena. Ustav je potpisao Mika piljak, to je istina. No, sada kada moramo odgovoriti vatrenoj stihiji nacionalizma na Kosovu, a i autonomaa u Vojvodini teko je biti pametan to uiniti. Da li uvesti vojnu upravu ili pokuati jo politikom akcijom to sprijeiti. Zamislite, drugovi, koliko su daleko ili neki kosovski rukovoditelji da su od naeg vojnog vrha, i to slubeno, zatraili da mladii iz te pokrajine slue vojsku samo u toj pokrajini, a da se i otvori rasprava da se pri obuci novaka koristi samo albanski jezik. Ja sam dobio dojam da oni ele stvoriti svoju neku vojsku balistikog formata. Ovih dana kada budem razgovarao s politikim vrhom Jugoslavije toj temi moramo dati, ne samo politiki znaaj i teinu, ve i drugi znaaj u pokuaju da razbijemo separatizam u toj pokrajini i da sauvamo integritet zemlje. Jer ja neu dozvoliti nikakav separatizam ili priu da je odzvonilo monolitnom jedinstvu u Jugoslaviji i da je takav odnos u naim Republikama uao u krvni tok naih kadrova, posebno na Kosovu. Ja sam, drugovi, ponavljam, ali vam to moram rei, zabrinut sa politikim i sigurnosnim stanjem u toj pokrajini. Naime, u toj informaciji koju sam dobio od generala Ljubiica ima i podataka koji govore da se i vojne starjeine albanske nacionalnosti esto solidariziraju sa takvom separatistikom politikom i da su se aktivirali da i oni dadu, na razne kamuflirane naine, podrku toj separatistikoj platformi. Ministar unutarnjih poslova dao mi je, prije mog odlaska u Havanu, jednu informaciju da i nae snage sigurnosti na Kosovu imaju problema s takvim nacionalistiko separatistikim aktivnostima pokrajinskih dunosnika. Zamislite, u SUPOV-im centrima Pritine i drugim gradovima na Kosovu, kruilo je pismo u kojem se pozivaju rukovoditelji SUPa albanske nacionalnosti da daju potporu takvoj politici, a posebice da na Kosovu treba biti najmanje devedeset posto milicionara roenih na Kosovu i to albanske nacionalnosti. U SUP-u se uspjela razbiti takva politika aktivnost, ali po dobivenim podacima sada se takva aktivnost provodi tajno i kako se tvrdi u toj informaciji oni govore i to javno: Sada vie nema Rankovia i nema ih nitko pravo prislukivati i kontrolirati. Da oni 26

ele samostalnost, svoju republiku, a po mojim saznanjima i vie. Iako me uvjeravaju da to nije istina, po mojim informacijama ve imaju plan stvaranja Skenderbegove velike Albanije. Da, drugovi, to je samo jedan dio problema te pokrajine. Ja sam dobio i podatke da pokrajinsko rukovodstvo i prije, a posebno od 1974. godine, raskono troi novac koji im se daje kao nerazvijenom dijelu nae zemlje. A, ne samo to. Imam dokaze da poduzeima iz Slovenije i Hrvatske ne plaaju raune za investicione poslove ili kupljenu robu, kad se intervenira znate to predlau, da im se pedeset posto otpie, a da e ostatak platiti. To tako ne moe ii dalje. Netko e morati dati odgovor i na to pitanje. Jer kad nam je sigurnosno politika situacija u pokrajini loa ne smijem dozvoliti da nam ucjenama isti ti provincijski rukovodioci ekonomski unitavaju privredu drugih Republika. Imam osjeaj, drugovi, da tu imaju svoje prste i nai prijatelji sa Zapada. Vjerujem informaciji generala Ljubiica da vojno obavjetajne, slube SAD-a, posebno njihova CIA, pod ifrom Kornjae ili ablji Skok imaju veliki upliv na politiko sigurnosno stanje na tom podruju Jugoslavije. Jer, kako onda drugaije protumaiti da se visoki funkcioneri, ne samo iz Amerike, ve i Njemake ili Engleske, a to sluamo svakodnevno u radio-emisijama Glasa Amerike, toliko interesiraju za tu nau pokrajinu i brinu se za sudbinu graana albanske nacionalnosti sa Kosova. Oni objavljuju najbanalnije informacije i kad se Albanac i Srbin potuku radi djevojke. Imam ja i drugih informacija koje potvruju tu istinu. Naime, neki na zapadu misle da je sada vrijeme uplesti prste u Jugoslaviju. Tvrde, moramo biti spremni za dan D, dan kad vie nee biti Tita jer je on, tvrde oni, jedina osoba za stabilnost Jugoslavije. Da, ja jesam odgovoran narodima ove zemlje za njezin integritet, za stabilnost, ali da nema vas, nae Armije to bih ja mogao initi u situacijama kao to je ova sada na Kosovu. Nita. Jer, zamislite istinu da je rukovodstvo u Pritini, a posebno njihovi ilegalni aktivisti, dobro informirano o zapadnim strategijama. O tome, i o toj temi je Fadilj Hoda razgovarao, kako sam informiran, sa Stane Dolancom, a i Sinan Hasani je sa Lazom ono obazrivo, da ne uvrijedi zapadne saveznike, govorio o sve veem broju zapadnjaka koji posjeuju Pritinu i razgovorima koje vode. Njih ne interesira da pomognu ve da nau saveznike za svoje planove. Jo u se konsultirati kad budem razgovarao s politikim vrhom, ali sam ve sada u ozbiljnim razmiljanjima da u Pritinu poaljemo jednu komisiju, a ja u inzistirati da na njezinom elu bude Vlado i da se otvoreno razgovara o nastaloj situaciji i da se dade sud tko je kriv za takvo nestabilno stanje u pokrajini. Rekao sam da neki, kao Tempo, predlau da, kao i 1945. godine, na cijelom podruju Kosova uvedem vojnu upravu jer da je to jedino rjeenje stiavanja situacije u pokrajini. ekat u izvjetaj komisije i ako ja budem uvjeren da drugih solucija nema bit u prisiljen, pa to god na Zapadu budu mislili, uvesti Vojnu upravu. Ako se odluim na ovaj potez, a sve sam sigurniji da u morati, onda e neki od pokrajinskih rukovoditelja, ne samo partijski ve i sudski odgovarati za takvu politiku. Pa zaboga, to je ne samo politiki neposluh, ve i antidravni akt za koji netko, jasno, tko je kriv, mora odgovarati. Imam pouzdan podatak da e se sada, dok u ja biti na lijeenju, primiriti. A, u toj informaciji na slube, proitao sam da imaju tono razraen plan kako organizirati pobune u Pritini, Trepi, Kosovskoj Mitrovici, a i u Tetovu u Makedoniji. ekaju moj odlazak kako bi ili u realizaciju svojih separatistikih planova. Oni se nadaju naim brzopletim sudskim procesima bez dokaza. Ne, nee biti politikih procesa, ali e biti sudovanja onima koji su akteri takvih planova. Jer mi ne smijemo dozvoliti da nam u Jugoslaviji netko, tko je najmanje zasluan, razdire jedinstvo, a vi vojni rukovodioci i naa Armija morate biti uvari i nositelji tog jedinstva. Zato sam to rekao ? Naime, imam informacije, ne od vas, ve od mojih nekadanjih suradnika koji su u penziji, da i kod vas, jasno, jer je dolo do smjene kadrova, nema potpunog jedinstva. Mlai generali i vii asnici, poslijeratni kadrovi, imaju drugaije razmiljanje, kad su u pitanju situacije kao ova na Kosovu, od vas, mojih ratnih zapovjednika.

27

UKIDANJE NACIONALNOG KLJUA U VOJSCI

Moram i o tome neto vie rei. Ne, da bih nekoga optuivao, niti da bih zbog toga o toj temi otvorio iru raspravu, ve da s vaom odgovornou te nesporazume kod nekih vojnih starjeina razjasnimo, pa ako je potrebno da se i rastanemo s takvim starjeinama. Jer, ja na tome inzistiram, a to morate znati, da JNA mora biti jedinstvena, ona je Armija svih naroda nae zemlje bez obzira na nacionalnost starjeina. Naime, vi ste upoznati da se od prije dvadeset godina, na inzistiranje politikog vrha nekih naih Republika, a posebno Hrvatske i Slovenije, starjeinski sastav, a posebno viih asnika i generala u JNA popunjava po sistemu klju po nacionalnosti. To je dobro, ah i loe. No, kada je rije o odabiru kadrova po kljuu moram istaknuti da sam uo od nekih naih generala, posebno je tu istinu isticao general Ivan Gonjak, da je popunjavanje JNA po nacionalnom kljuu loa stvar, da e nam se kad tad to vratiti kao bumerang. Evo, ovo to se sada dogaa na Kosovu, posebice kod starjeina albanske nacionalnosti, rezultat su tog kljua. Sada kad spominjem, po ne znam koji put, prilike na Kosovu, prisjetio sam se, a skoro sam zaboravio taj sluaj spomenuti, sijenja ih veljae 1945. godine i otrog istupa, u razgovoru sa mnom, Josipa Kopinia Malog kad su u pitanju bili Albanci. Naime, pred kraj rata, sijenja 1945. godine, nae su crnogorske postrojbe razoruale jednu od njemakih divizija koja je bila popunjena vojnicima albanske nacionalnosti. Pa i starjeine, osim zapovjednika, bili su Albanci. Ja se ne sjeam tko mi je predloio da tu diviziju, jasno s popunjenim naim komandnim kadrom s Kosova, ponovno naoruam i poaljem na Srijemski front. Moj prijatelj, Kopini, kao predstavnik Kominterne, bio je protiv naoruavanja te divizije. Rekao mi je: Zapamti Stari, oni e se na tom zadatku okrenuti protiv nas. Ti jo ne pozna Albance. Oni jedno govore, drugo misle, a tree rade. Nisam ga posluao, naoruali smo te vojnike, a ta nam se dogodilo? Na srijemskom frontu oni su, kad su likvidirali svoje, jasno, nae zapovjednike i komandire, priklonili Nijemcima i mi smo imali, u borbi s njima nekoliko stotina poginulih. Zato sam vam to rekao? Ne da bih generalizirao o neprijateljskim aktivnostima u pokrajini sve to se tamo dogaa, ve zato da shvatimo da moramo pomoi mnogim naim starjeinama Albancima koji su zavedeni i sada misle kao i oni koji jo viu: Kosovo republika.

28

Sve to sam vam rekao, znam, rei ete mi: Pa ti si na vrhovni zapovjednik, to eka ? Znam, to je lako rei, a ja bih htio da se ta stvar raisti to bezbolnije, bez represalija, politikim putem. Ne elim ponoviti 1948. godinu i Informbiro i Goli otok, kad su mnogi nevini stradali. Morat u sa drugovima iz Predsjednitva CK i SFRJ dogovoriti to initi. Rekli bi ljudi: Bolje sprijeiti nego lijeiti, ili Strah nam vee ruke, ali i unitava pamet, a i jedna i druga poslovica mogu se sada staviti u kontekst sa stanjem u toj pokrajini. Ponavljam, moramo sve raistiti prije mog odlaska na lijeenje. Ponovno neto o radu obavjetajnih slubi. Znate, ja imam, vidite, neke pribiljeke pa govorim po njima. Tako to se tie aktivnosti vojnoobavjetajnih slubi u toj pokrajini po nazivu ifri ECHALON, uz one ve spomenute, to moramo raistiti s vladama: SAD-a, Francuske, Engleske i SR Njemake koje ine jezgru tih slubi i njihovih aktivnosti. Vidite, sada kada spominjem vojne obavjetajne slube SAD-a i Europe, pa uz njih i CIW, moram vam rei da su oni dobro informirani o stanju u Jugoslaviji, a posebno na Kosovu. Znadu oni i ono to mi ne bi htjeli da znadu, ali kojim kanalima cure te informacije ne znamo.

BND U HRVATSKOJ
Znamo i to da su dobro informirani o politikim previranjima, ne samo na Kosovu ve i u Sloveniji i Hrvatskoj. Tako je Njemaka obavjetajna sluba BND, a posebno od 1968. godine sve aktivnija i ona, po naim saznanjima danas ima u tim Republikama stotinjak svojih obavjetajaca. Njih zanima sve, od politike, vojske, gospodarstva do sporta. alosno, ali istinito, po naim saznanjima u svoju su mreu upleli i neke nae vojne starjeine, posebno one pale iz 1971. godine. Tako je u komandama TO Slovenije i Hrvatske zabiljeen i upliv 29

tih slubi pri razradi vojnih planova, ili, primjerice da nam zavrbovan general TO iz Slovenije bjei sa cjelokupnom dokumentacijom o odbrani zemlje i iframa u NATO bazu u Italiji. Sreom, na vrijeme je otkriven pa je ta izdaja na vrijeme sprijeena. Spomenut u tu i studentske nemire u Beogradu i Zagrebu 1968. godine. I tu su htjeli zapadnjaci uiariti preko svojih obavjetajnih slubi. Meu studentima u Beogradu nali su njih desetak, koji su odlazili u SAD i Englesku na uenje jezika, zavrbovali ih i poeli svoj program pomoi studentima. Jugoslavija za kupljenu penicu ili kukuruz plaala je SAD u kunama i oni su bili na njihovom raunu u naim bankama. Tih dana podigli su Amerikanci preko sto milijuna dinara s tih rauna i kombijem se taj novac trebao prebaciti do pouzdanih punktova gdje bi se dijelili studentima kako bi se nemiri jo proirili. No, naa srea na vrijeme su otkriveni, i umjesto njihovim zavrbovanim studentima ta velika svota novca dospjela je u ruke naih i vraena je, sada na na raun, u NB Jugoslavije. Evo vam naina njihove pomoi. Zbog svega toga, kad je u pitanju takva rabota sa Zapada, moramo biti oprezni i otri. Moramo na vrijeme doznati to to nae prijatelje iz tih zemalja najvie, kad je u pitanju JNA, interesira. Imam osjeaj, drugovi, kad ve govorim o stranim utjecajima na naem prostoru da meu vama ima razlika kako i na koji nain moralizirati nau Armiju. Naime, uo sam, a to mi je rekao general Dolniar, da na primjer, zrakoplovstvo eli sovjetske zrakoplove i protuzrani raketni sustav obrane, da je i ratna mornarica naklonjena opremi iz SSSR-a, a da na kopneni sastav eli naoruanje Zapada, posebno iz SAD-a. Mi tu, tvrdim i sada, ne moemo sjediti na dvije stolice. Moramo se odluiti, a moj je prijedlog SSSR i to iz vie razloga. Prvi i najvaniji je, da osim to u naoruanju ne zaostaju za amerikim i europskim, da ga moemo plaati naim izvozom brodova, to poljoprivrednim proizvodima, to dijelom nae vojne industrije, a Amerikancima i Europi moramo plaati u zelenim dolarima. Zbog toga, takvih rasprava nee biti. Nai zapovjednici iz kopnenih jedinica trebaju shvatiti razloge takve nae odluke. Pa, a vi to znate, mi smo vezani sa SSSR i u koprodukciji proizvodnje tenkova, lakog raketnog naoruanja, pa je i to jedan od razloga takve moje odluke. Jo neto, kad je u pitanju modernizacija nae Armije, vi, moji vojni suradnici, najbolje znate koliko nai graani, nai radni ljudi, odvajaju za vojsku. Ja sam do sada zadovoljan kako se modernizira JNA. To smo pokazali i manevrima 1971. godine. Pa naa vojna industrija razvila se u jednu od najmodernijih u Europi. Nai su tenkovi sve traeniji u svijetu, a ne zaostajemo u proizvodnji drugog naoruanja. Vojna industrija ove e godine izvesti vojne opreme u vrijednosti od pet milijardi dolara, a to je skoro dvostruko vie od uvoza vojne opreme za nau Armiju. Takav trend moramo nastaviti i dalje da bi jo vie rasteretili na proraun za izdvajanje za vojsku. A sada elim neto otvorenije i ire rei o nekim odnosima izmeu naih Republika, to sam na poetku, u opoj ocjeni samo napomenuo. Posebno elim neto rei o odnosima izmeu Hrvatske i BiH. Rekao sam ve da neki kadrovi iz politikog vrha Hrvatske, sada jo potiho u uem krugu glasno razmiljaju da smo pogrijeili to smo stvorili BiH kao Republiku i to smo Muslimanima dali status narodnosti. Rekao sam da se u Hrvatskoj potiho govori da je ta Republika umjetna tvorevina da je stvorena da se napakosti Hrvatima, a da je to po njihovoj pravednosti hrvatski teritorij. Da je 1939. godine bila u sastavu Banovine Hrvatske, a za vrijeme rata, u doba NDH pripadala Hrvatskoj. Moram spomenuti da je ta tema neke rukovodee kadrove u Hrvatskoj zaokupljala i za vrijeme rata, a posebno sredinom 1944. godine kad se NOR-u prikljuio dobar dio prvaka HSS-a na elu sa glavnim tajnikom Koutiem. Da smo tada, a i odmah nakon rata presjekli takva razmiljanja ne bismo, a posebno nakon donoenja novog Ustava, morali o takvim razmiljanjima sada govoriti. Jo prole godine, drug Mikuli mi je govorio da se na podruju Hercegovine o takvim razmiljanjima puno govori, a posebno meu klerom fratrima irokog Brijega kojim je jo uvijek teko na srcu za propalom NDH ili Banovinom 1939. godine. A, vidite, ti fratri nisu takvim idejama samo zatrovali one koji su vjernici, ve su 30

uspjeli oko sebe okupiti i dobar dio nae inteligencije, a posebno mladih ljudi. Zato vam to istiem? Zato to u nau JNA, ti mladi kolovani ljudi dolaze na odsluenje vojnog roka, pa bi bilo potrebno da se i o tome, o toj temi, otvori rasprava na satima razgovora s vojnicima. Naprosto treba, jasno, s puno takta kod vojnika otvoriti raspravu i o toj temi da bi i mi znali to nai mladi ljudi misle o toj problematici, odnosno da vidimo koliko su mladih uspjeli zatrovati takvom politikom. O darovanju Muslimanima status narodnosti moda smo prenaglili, ali i o tome moramo otvoreno razgovarati. Moda smo, rekao sam, prenaglili u donoenju takve odluke, o tome e sud donijeti vrijeme i budunost, odnosno tko je u pravu, oni koji su donijeli odluku ili oni koji je sada osporavaju. Drugovi, da nam se to dogaa kriv sam i ja, a i mnogi suradnici Vlado, uro, Bevc i drugi, da ne spominjem sve. Zato? Mi smo dopustili da se neka nerazjanjena pitanja iz nae historije, posebno iz vremena pred rat, i iz ratnog vremena, stave pod tepih da se ne bi otvorilo, a tako i raistilo pitanje: tko je kriv, a tko prav za neke nae propuste tog razdoblja, posebno kad su u pitanju nacionalni odnosi. Tako smo drugovi, a tu je prisutan i Bakari, pa moe to potvrditi, preskoili raistiti pitanje A. Hebranga i suradnje nekih naih elnih ljudi iz Hrvatske s ustakim pokretom. Nismo raistili ni tko je kriv za sluaj Kerestinac, za ustanak u Bosanskoj Krajini 1944. godine, pa tko snosi krivicu za pogibiju Lole, Konara, Orekovia i drugih naih kadrova za vrijeme rata, a znali smo da su izdajstvom ubijeni. Ne znam ijom zaslugom smo zaboravili da do kraja raistimo Sluaj Blaiburg i Koevski rog 1945. godine. Znam, rei ete, pa ni sada nije kasno da se to raisti. Ali, morate znati da mnogi akteri tih istina kao na primjer: Kardelj, Hebrang, Kidri i drugi nisu ivi pa je teko raspravljati o njima i njihovim grijesima jer mrtva usta se ne mogu braniti. No, tu moram spomenuti i jo jednu nau, posebno moju, neizvrenu obvezu prema nekim naim starim kadrovima. Naime, ja sam ovog ljeta, kao to sam vam ve rekao, prije mog odlaska u Havanu, imao podue razgovore sa mojim prijateljima i suborcima prije i za vrijeme rata: Vedom Zagorac i Josipom Kopiniem Malim. I jednom i drugom obeao sam da u, nakon Havane organizirati razgovor s kadrovima Hrvatske, Slovenije i Srbije da bi se s njima raistila neka neraiena pitanja, nerazjanjene historijske nedoreenosti iz tog vremena koje smo, ne znam zato, stavili poslije rata pod tepih. Biti godinama optuivan za Kerestinaku tragediju ili za sukob sa CK Hrvatske, a u vezi sa ustankom 1941. godine, i taj teret nositi na svojim leima, nije lako. Zbog toga sam obeao Kopiniu, heroju panjolske, da u nakon Havane, organizirati raspravu raiavanja tih historijskih zbivanja. Vidite drugovi, tu su i Vlado i Kota i oni su krunski svjedoci tih dogaaja i ta se stvar mora raistiti dok su ivi i drugi akteri tih dogaaja: Blaevi, Krajai, Belini, Kota, Vlado, Polovina i drugi. Jer ako se to ne raisti mnoge neistine, a moram priznati da ih ima podosta, ostat e nerazjanjenje jasno i za nau historiju, a to nije dobro. Nije dobro ni zbog javnosti jer e, ako to ne uinimo, ono to je do sada objavljeno ostati kao istina ili poluistina za nau historiju. Evo samo jedna od nama podmetnutih historijskih neistina, a tiu se osobno mene. Meni su poznati i podmetai i razlozi zato su otkriveni. Naime, te su historijske neistine aktivirane jo prije, rata, a tiu se godina mog dolaska na elo Partije. Akteri su: olakovi, glavni akter, a pomogli su mu ilas prije rata i Veljko Vlahovi poslije rata. Evo u emu je stvar. Meni je priita neistina, bolje reeno netona, godina 1937. Kao godina mog izbora za glavnog tajnika stranke. A, vidite, ja sam tek u kasnu jesen 1939. godine dobio od Kominterne mandat za taj poloaj, a tek na V konferenciji 1940. u Zagrebu, biran sam na tu funkciju. olakovi, koji je u Parizu 1937. godine bio protiv mog izbora i nije mi bio naklonjen, uz asistenciju ilasa i Vlahovia, objavio je da sam ja na toj funkciji od 1937. godine. Kad sam pitao Roka zato je to uinio, znate to mi je odgovorio? Ne moe nam Partija biti te godine bez tajnika. Gorki je povuen u Moskvu i likvidiran, a ti si Stari bio org. tajnik i vodio si partiju.

31

ZATO SAM KRIV HRVATIMA?

To smo objanjenje prihvatili kao injenicu i slavili smo te godinjice. No, sada kad su historiari poeli istraivati istinu, istraili su i te podatke. Da, na taj propust upozorio me je i moj suborac i prijatelj Kopini, pa je, da bi prestala ta tendenciozna istraivanja povjesniara o toj tematici u rijekom Novom listu dao 1975. godina intervju i objavio feljton pod naslovom: Tko e biti sekretar CK KPJ? I pisca tog feljtona, a i Kopinia, pokualo se, a tu su i Vlado i Kota, od nekih elnih hrvatskih rukovoditelja, optuiti za izdaju, ali sam ja to sprijeio. Ovaj sam sluaj napomenuo samo zato jer se tie moje koe i koga je bilo najlake raistiti. Ali, kako emo raistiti sluaj pogibije Lole? Pa hapenje i streljanje Rade Konara, ubojstvo Marka Orekovia i niz drugih nerazjanjenih historijskih poruka iz vremena rata? Znamo da je Lola poginuo izdajom, ali mi do danas nismo za historiju rekli tko je bio organizator te izdaje i koji joj je bio cilj. Ima takvih primjera i iz drugih republika, pa smatram da bi bilo vrijeme, jer godine prolaze, da jo za naeg ivota te neraiene dijelove nae historije ili potvrdimo ili objavimo istinu. Tako dalje, zbog istine, ne moemo ii. Evo jednog primjera, a vezan je za Kou Popovia, proslavljenog zapovjednika Prve proleterske brigade. On se sa radnikim bataljunom borio na Kadinjai. Vidjevi, kao vojnik, da je otpor protiv nadmonog njemakog napada nemogu, napustio je s jo jednim drugom, ne mogu se sada sjetiti njegova imena, Kadinjau i sam krenuo prema Rogatici gdje je bio Vrhovni tab. Prije toga, na formiranju I proleterske, ja sam Kou odredio za njezina zapovjednika. On to nije znao. Na putu za Rogaticu susreo se sa Lolom i Kopiniem, koje sam kao lanove Politbiroa CKJ za neosloboene krajeve pozvao i oni su se vraali za Zagreb. Koa se dvoumio da li da ide u Rogaticu ili da se prikljui nekoj partizanskoj jedinici tog kraja. Kad mu je i Lola, a posebno Valdes, rekao da je postavljen za zapovjednika tek osnovane partizanske brigade, odluio je doi u Rogaticu gdje je preuzeo zapovjednitvo brigade. On se bojao, zbog naputanja Kadinjae, da e biti strijeljan, a vidite da se stvar odigrala drukije. Ili, jo jedan primjer, kako smo historijski obmanjivali nau javnost. Mi smo, zbog situacije u IV ofenzivi bili prisiljeni na pregovore s Nijemcima o razmjeni zarobljenika i to je u historiji registrirano kao Oujski pregovori. U isto vrijeme, a bilo je to koncem sijenja 1943. godine, pojedinci iz rukovodstva KPH, u jeku IV ofanzive, obmanjivanjem, pripovijedali su da se CK KPJ odluio ii u pregovore s Paveliem o prekidu neprijateljstva. To su pripovijedali oni koji su urovali sa Zagrebom i to treba jednom jasno rei. Ti isti kadrovi, a o njima u rei kasnije neto vie, mene su optuivali da se na Sutjesci nije vodila borba za ranjenike, ve da se ekalo na engleskog asnika za vezu pri Vrhovnom tabu, to je notorna la. Mladima, onima koji dolaze, treba rei istinu o svim historijskim dogaajima, bez obzira o kojima je rije, pa ako sam i ja u pitanju. Bojimo se istine, ne svi, ali mnogi da. Mene optuuju sada i zbog odreivanja granica izmeu republika, a posebno moji Hrvati. Kau, Tito nam je uzeo nae, a traili su Hebrang i drutvo, da se Hrvatska protee do Zemuna. Ja nisam odreivao granicu, to je inilo povjerenstvo, ali, iako to znaju, i dalje sam Hebrangovim istomiljenicima na nianu. Ne znam zato? Njima nije dovoljno to su i ilas i Vicko javno rekli da ja nisam imao nikakvog utjecaja na odreivanje granica... Drugovi, jo jednom estitke u povodu godinjice stvaranja nae slavne Armije.

32

Vidim da ste juer poslijepodne bili aktivni. Iz informacija koje sam dobio od Vlade, Laze, Koste i Ljubiica, sino prije veere, zakljuio sam da vam je puno toga jasno. No, iz pitanja dobivenih informacija, vidim, ima toga podosta to vas interesira i elite odgovore, a konstatiram da su i pitanja konstruktivna. Evo to sam, po vaim upitima, zakljuio da elite, od mene vaeg vrhovnog zapovjednika, uti odgovore na ova, za vas, kljuna pitanja: Gdje je Jugoslavija u nekom novom ratu. Istine i auriranju nedovrenih iskaza o naim historijskim dogaajima. Pitanja naeg poslijeratnog nejedinstva ne volim, posebno poslije mog istupa u Splitu 1962. godine. Da li Jugoslavija ima pet ili est narodnosti? Tko je i zato optuivao Gonjaka? Terorizam i diverzije - primjer Bugojanske grupe i istinu kako su doli u zemlju. Aktivnost stranih obavjetajnih slubi na naem prostoru? Goli otok? Bleiburg i jo neka pitanja iz naeg rata. Ne znam hou li vam moi odgovoriti na sva pitanja. Ako ne, tu su danas Vlado, Lazo i Kota pa e mi oni pomoi da dobijete odgovore na vae upite. Prvo, gdje je nae mjesto u buduem ratu? Odgovor na to pitanje trai i uvod i konkretan odgovor. Vi ste vojnici i pripadate istoj partiji kao i ja, vjerujem da e moj odgovor na ovo pitanje biti adekvatan i vaem odgovoru, odgovoru svakog od vas. Izuzetak bi bio u sluaju napada na nau zemlju. No, ako doe do rata izmeu dva bloka, naa neutralnost je upitna. Jasno da u tei da emo braniti socijalistike zemlje. Moda netko od vas to misli i na 1948. godinu i sukob sa Staljinom. Morate, drugovi, znati, i neka vam je to uvijek na pameti, kojem brlogu mi pripadamo, gdje nam je mjesto, a morate znati i to da se pokoji put vuii iz brloga poupaju, a to nije tragedija. Mislim da ste shvatili moju poruku, pa ne elim, zbog vremena o tome opirnije. Morate znati da ni SSSR, a ni nai susjedi, lanice Varavskog pakta nemaju nikakvih pretenzija prema naoj zemlji, to je znaajno za nae politike prilike danas. No, sada, pri kraju stoljea, ne vjerujem u velike svjetske ratove. Ne samo ja, ve i mnogi od vas. No, dobro je znati i odgovor na ovo pitanje jer nikad se ne zna to donosi sutranji dan, rekli bi vojni analitiari. Bilo je dosta, i na to sam upozoren, ustre rasprave na moje inzistiranje o razjanjavanju nedoreenosti nekih historijskih dogaaja, pa sam usput spomenuo samo neke, koji su ili nedovoljno analitiki, tekao bih povrno obraeni, ili kako je kome od sudionika dogaaja to odgovaralo, s mnogo nedoreenosti i poluistine. Vidim da se u raspravu ukljuio i drug Vlado koji je htio, ve kako on zna, skrenuti raspravu u drugom cilju, a to je da za sada u zemlji ima vanijih stvari o kojima treba razgovarati od ovog problema na koji vi traite odgovor. Da, znam. Ima mnogo teih sada u zemlji aktualnih pitanja za raspravu to je tono, ali Vlado i vi ne smijete zaboraviti da su mnogi kadrovi, stari i uvijek odani Partiji, optereeni, bas zbog tih historijskih nedoreenosti bili optuivani i sada pri kraju naeg i njihovog ivota duni smo i to ispraviti. Nije to moj hir, to je nunost. Historija ne smije biti optereena neistinama ili poluistinama. Ne moemo mi nikoga optuivati da je kriv za neto ako je istina drugaija od one za koju smo se do sada opredijelili. Znam, rei ete mi, teko je sada, toliko godina poslije rata dokazivati pravu istinu, mnogi akteri tih dogaaja nisu ivi, a historiari e, na temelju dokumenata to kasnije sami ispraviti. Da, to je lako rei. Jo danas nas ima dosta ivih pa je vano da i mi kaemo tko je u pravu, a tko nije. Jer, evo samo jednog primjera, a tie se mene, koji dokazuje da sam ja u pravu to to forsiram. U stranoj tampi, a i u nekim izdanjima historiara na Zapadu, ne znam ijom zaslugom i mene su, a to je prava optuba, ugurali u popis onih koji su imali kontakte za vrijeme rata sa Paveliem i suraivali s njim. Naime, neki historiari naklonjeni Paveliu, a tvrdim da im se pamet pomutila, moju navodnu popustljivost prema Hebrangu i neraienost svega to se zbivalo oko njega i zato mu se nije sudilo, prikrpili su i moje ime nekoj tezi da sam to inio da se ne bi otkrilo da sam i ja bio u dosluhu s Paveliem i da sam za to odobravao Andriji sve to radi. Evo, tu je Bakari, pa neka on kae tko je inicirao i traio da se Andriji ne sudi, ja, nas Politbiro, ili partijsko rukovodstvo CK Hrvatske na elu s njim. 33

Sluaj A. Hebranga ima iru pozadinu i mnogo se o tome pie na zapadu, a i u emigrantskim novinama. to je Andrija radio u Zagrebu, na robiji i poslije nje, kakav je imao stav prema ustanku u Hrvatskoj i njegova suradnja sa ustakim pokretom poznata je historiarima, a i uem krugu naeg rukovodstva. No, malo njih zna da sam ja, maja mjeseca 1941. godine zbog Andrijine politike igre i razgovora koje je on vodio jo travnja 1941. godine sa Lorkoviem i Budakom o stvaranju KP NDH i odvajanju od KPJ, morao bjeati iz Zagreba. Da nije bilo dr. Sreka Silovia, Josipa Kopinia i Mustafe Golubia, koji su me na vrijeme obavijestili to mi se sprema u Zagrebu, ja bih zagnojio u tom gradu. Morao sam bjeati u Beograd. Naime, ja sam smetao Andriji da ostvari svoj stari plan i odvoji KPH od KPJ. Za moju sreu procurila je informacija da se sprema moja likvidacija. Tu informaciju je kod dr Silovia, velikog metra masonske loze, izlajo dr. Budak mason, a i Kopini i Golubi doli su do takvih informacija, pa sam se na vrijeme sklonio u Beograd. Mojim bijegom iz Zagreba propao je Hebrangov plan o stvaranju KP NDH, jer sam ja u Proleteru napisao komentar: Zato smo jo uvijek u sastavu KPJ? Sve ovo govorim pred krunskim svjedocima tih zbivanja, Vladom i Kostom i oni mogu posvjedoiti tu istinu. Da smo 1948. godine, kad je Andrija uhapen sudili njemu, danas bi njegov sluaj bio rijeen, a zato nismo, pitajte Bakaria. Osim toga, kad ve govorim o Andriji, dobro je tu neto rei i o drugim politikim potezima koje je, po nalogu svojih radio, a u vezi su s ustankom. On, kao predsjednik Vojne komisije CK KPH, bio je protiv ustanka i za pasivizaciju KPH. To je dokazana istina. Svi oni koji su bili za ustanak, za njega su bili izdajnici, a neki, kao Marko Orekovi, izgubili su glavu jer su protivno Andrijinim nalozima, bez njegova odobrenja poli i organizirali ustanak. Takva konfuzna situacija u Hrvatskoj, a posebno u Zagrebu, poticala je Andriju da sabotira i oslobaanje Kerestinakih zatvorenika. Zato je Andrija, mimo znanja i Konara i CK mijenjao plan bijega Kerestinca ne znam. Kasnije je Konara uvalio u tu igru, pa je i njegov put u Split prokazao ustakoj policiji. To se zna, ali se ne zna da je i Ivo Lola Ribar rtva Andrijine izdaje. Lola mu je smetao jer sam u njega imao povjerenja i odredio ga da nas zastupa kod saveznika, da se bori za priznavanje AVNOJ-a kao legitimne vlasti u Jugoslaviji. To je Hebrangu smetalo pa je svojim gazdama u Zagrebu preko ifranta aia otkucao plan leta Lolinog aviona sa Glamokog polja. Sve to historiari znaju, neto je objavljeno, ali ono u rukavicama da se nekoga ne bi uvrijedilo. No, Hebrangovom smru, to je jo uvijek tabu tema. Mnogi su skloni, posebno u Hrvatskoj, braniti Andriju, tvrdei da sam ja taj koji je dao likvidirati Hebranga. Vjerujem da e i Vlado i Kota takve insinuacije, na moj raun, demantirati. Vidite drugovi, svuda su historiari utvrdili da je po nalogu Hebranga, svibnja mjeseca 1944. godine napisan Privremeni ustav Hrvatske u kojem su autori, po njegovom inzistiranju, napisali i dijelove o viestranaju, o potivanju privatnog vlasnitva - kapitaliste, o vjeronauku u kolama, o obaveznom sklapanju braka u crkvi.

KONFEDERALNA HRVATSKA - ANDRIJIN SAN

Kasnije sam dobio dokument da su autori bili Andrijini ljudi iz HSS-a. I jo neto, kad je u pitanju koncept takvog Ustava, istraivai su dokazali da je u tom Ustavu naznaen i konfederalni status Hrvatske u okviru Jugoslavije. Naime, zastupnici iz Hrvatske u AVNOJ-u morali su dobiti verifikaciju za svoje istupe. Ako bi ZAVNOH, po Andriji dao negativno 34

miljenje o istupima njihovih zastupnika u AVNOJ-u donijete odluke AVNOJ-a ne bi se trebale provoditi u Hrvatskoj. Sto se sve zbivalo s Andrijom poslije rata zna se i o tome neu govoriti. O cijelosti sluaj Hebrang biti e objavljena knjiga i to nakon razgovora s akterima tih zbivanja i prije, za vrijeme rata i poslije rata. Zato to istiem? Radi toga da ne budete u zabludi da emo zaboraviti i to objaviti. Ono, ako ne zbog historije, to zbog kadrova koji nose naom krivicom ljagu krivca. Da smo zaboravili objaviti neke dokumente o dogaajima poslije rata primjer je Bleiburg i zato se utjelo o toj nesrei hrvatskog naroda. Ustaki emigranti i njihovi simpatizeri u inostranstvu optuuju mene da sam ja to stopirao, da sam ja naredio ubijanje ustaa, etnik, domobrana i belogardejaca koji su nakon sloma Njemake, do tada njihovih saveznika, bjeali iz zemlje bojei se kazne za svoje zloine. Pa zaboga, drugovi, o tome se pie jednostrano, bez analitike, bez dokaza. Postoje moje depee, tu je Kosta pa moe potvrditi, o zabrani kanjavanja zarobljenika bez suda. Znam da Kota, krunski svjedok, ima cjelokupnu dokumentaciju o Sluaju Bleiburg i trebalo bi, jasno sa dokumentacijom koju posjeduju Englezi i Amerikanci, to objasniti. Mi utnjom kao da potvrujemo to emigrantska tampa o tome pie, a pie to je i to nije istina, onako kako njima sada odgovara. Ja znam samo jedno, kad sam poslije rata o tome razgovarao s Churchillom i to se sve pie u emigrantskoj tampi, a i govori o tome, da mi je Churchill odgovorio: Marale, pustite ih neka piu i govore. Mi Englezi, a i Amerikanci, znamo tko je kriv za tu tragediju. Mi smo, u svojim slubenim biltenima, javno rekli da je za pogibiju tih nesretnika kriv Paveli koji je iz Hrvatske pokupio sve to je mogao, da spasi sebe i svoje. Da nisu sluali Pavelia, mnogi od njih i danas bi bili ivi. Da, tako mi je rekao Churchill. Postoje dokumenta ne samo kod nas, ve i kod Engleza i Amerikanaca, da je svoju vojsku, ne samo ustae koji su bjeali zbog zloinstva, Paveli i njegovi generali su i domobrane, mobilizirane pred kraj rata, obukli u ustake uniforme i da sa djelom graanstva bjee pred komunistikim osvetnicima kako su plaili narod i pripremali za bijeg. Zamislite, pa i deset tisua ujievih etnika bjealo je preko Zagreba, s Pavelievom dozvolom u tom povlaenju. Strah od kazne pobratio je Pavelia i ujia, a oba su tada bili na spisku ratnih zloinaca. A sada nas i ustae i etnici optuuju za Bleiburg. Mislio je Paveli, a to potvruju i dokumenti, kako e s nekoliko stotina tisua, to vojske, to civila, imati mogunosti pregovarati s Englezima i Amerikancima na ravnopravnoj bazi. Prevario se i kada su Englezi traili da predaju oruje, Paveli i njegovi generali su to odbili. Tada je u povlaenju najvie poginulo ustaa i domobrana koji su pokuali proboj, ali su u okrajima sa naom Armijom, koja im je zaprijeila proboj, zaustavljane. S druge strane, vie tisua te vojske u rasulu poginulo je i od mitraljiranja engleske armije, koja je dobila zadatak sprjeavanja proboja prema zapadnim saveznicima. Sam Paveli napisao je, odmah poslije rata, da su za Bleiburg najvie krivi Englezi, da bi na kraju konstatirao: Englezi me nisu htjeli prihvatiti jer im to nije bilo u interesu. Oni su vei krivci za tu nau katastrofu od Titovih partizana. No, da ja ne duljim o toj temi, ja sam se dogovorio sa generalom Ljubiiem da se historiarima dadu svi dokumenti o Bleiburgu i da oni znanstveno, jasno, uz uvaavanje kazivanja krunskih svjedoka, dadu objektivan sud o tim dogaajima. Kad sam ve naeo temu da govorim i o aktivnostima emigrantskih, da li etnikih ili ustakih, organizacija, da neto kaem i o teroristikim aktivnostima emigracije na prostoru Jugoslavije. Nakon Bugojna i ubaenih terorista koji su pokuali stvoriti pomutnju u tom prostoru u BiH, a dijelom i u Hrvatskoj, odluili smo se vie angairati u sprjeavanju upada emigrantskih terorista u nau zemlju. Zato ? Odgovor je jednostavan. Bolje da ih sprijeimo kad se pripremaju za napade na svom prostoru, nego da dozvolimo da stradaju nai graani u zemlji. Sa ministarstvom SUP-a dogovorena je strategija takvih akcija i nadam se da e takvih upada, kao na primjer Bugojanske skupine" biti puno manje, rekao bih nijedna. Sada, kada smo detaljno analizirali Bugojanski sluaj utvrdili smo da su svi iz te skupine imali nae 35

izvorne pasoe, a prema istrazi i brojevi pasoa, a i serije, bili su u posjedu republikog SUP-a u Zagrebu. Kako i tko ih je dao njima, nitko nije do sada, toliko godina istrage, otkrio krivca. Bilo je nekoliko osumnjienih pod istragom, a koliko znam dokaza za krivnju nije bilo. No, sada kad elimo i radimo, a u tome smo uspjeli da terorizam sa naeg praga prenesemo na njihov prag, sada nas optuuju za likvidaciju emigranata, za osvetu i tome slino. Ne elim polemizirati s njima tko je u krivu, a tko je u pravu, neka prestanu planirati teroristiku aktivnost, pa neemo ni mi biti osvetnici za takva njihova dijela. Rekao sam generalu Herljeviu: Nigdje prvi, a kad ste sigurni da planiraju takve akcije, sprijeite, da to osujetimo na vrijeme. Ovdje je bilo puno upita i za nae prilike u zemlji, a posebice kad su u pitanju nejedinstvo naeg vrha poslije rata. Da ima razliitih miljenja o pojedinim planovima, kad su u pitanju investicije ili razvoj, to je normalno. No, kad se dogovorimo, nakon rasprava, ta initi, onda se mora raditi po dogovorenom planu. Meutim, ja vam moram drugovi rei da je bilo, a i prije Splita, nejedinstva u naem politikom vrhu, a poslije Splita puno je bilo razlika kad su bili u pitanju ciljevi kako voditi Jugoslaviju. Razliitosti je bilo izmeu republika, a mi koji volimo zemlju morali smo puno toga uiniti da tih razlika bude to manje. Neki nai rukovodei kadrovi krivo su shvatili samoupravljanje. Oni su htjeli da oni samo-upravljaju a ono to donosi na parlament, naa vlada, na CK, to se njih nije ticalo. Ja sam im uvijek govorio, a i sada to tvrdim: Mi imamo delegatski sustav i kroz njega se moglo utjecati na razvoj ne samo republika, ve i Jugoslavije kao zemlje. A to se inilo, posebno, od Splita? Mi smo se jedno dogovorili, a kad bi se drugovi vratili u republike radilo bi se, ne po dogovorenom planu, ve po njihovim planovima. Troilo se vie nego je drava mogla podnijeti, a radnika klasa stezala je remen. Kad smo na te injenice ukazivali drugovima u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, onda su mi znali rei: Pa, ti nas drue Tito ne razumije. Mi samo elimo iste raune, nita drugo. Da su eljeli iste raune ja bih ih shvatio, ali oni su eljeli da ive raskono, da troe vie nego to u kasi ima. To su drugovi htjeli. Najvie je bik) svae oko sudbine dravnog kapitala i prava i obveza nastalih amortizacijom tog kapitala tijekom niza godina. I Hrvatska i Slovenija, mislei da oni najvie daju za razvoj zemlje, vrile su pritisak da se naprave isti rauni i izvri likvidacija dravnog kapitala. Ja sam im tvrdio da e dravni kapital biti likvidiran nakon ustavnih reformi koje su u tijeku. No, politika platforma zemlje bila je jedna stvar, a platforme republika druga, tijekom razgovora tih reformi. Osim toga, razliite idejne i politike tendencije tih republika uzdrmale su jedinstvo, ne samo u SK-a u kojem se zaela frakcijska borba za vlast, ve se proirila teza da treba legalizirati pravo da svaka republika ima svoj program koliko e odvajati za razvoj zemlje. Neizbjena posljedica takvog naina i slika politikog djelovanja uveliko je pojaana frakcijskom borbom u republikama. Republika rukovodstva odravala su i tajne sjednice na kojima se razraivala taktika takve politike aktivnosti. Tvrdili su zagovornici takvih aktivnosti nama ne treba centralizam, mi elimo ustavne promjene, mi elimo suverenost u sklopu federacije. Pa i teaj VIII i IX kongresa SKJ bio je da se sve vie obaveza i jaanja suverenosti prenese na republike, a to je otvorilo pitanje kako e funkcionirati savezna drava u kojoj njene lanice - republike imaju suverenost. A to je nastalo nakon toga? Troilo se bez kontrole, a u zemlji su nastale konfrontacije koje su trajale do 1972. godine i ja nisam vidio rjeenja tih kriza. Ja sam bio prisiljen javnim istupima ukazati na te probleme. No, kod nekih mojih suradnika, a posebno Kardelja, nisam nailazio na razumijevanje. ak tovie, marta mjeseca 1962. godine, kad se raspravljalo o tim devijacijama ja sam ponudio ostavku, ali ona nije prihvaena. Doao je i Split i tu mi je Bevc oponirao. Nije htio da otvoreno govorim o stanju u zemlji. Poslije Splita on bi odlazio po zemlji i govorio suprotno od mog govora. To je mene naljutilo i nai su odnosi zahladili. Tu je Vlado i on e Vam rei to se zbivalo u zemlji u to vrijeme. Iz godine u godinu, stanje se pogoravalo, jedinstvo 36

zemlje bilo je ugroeno. Ekcesna situacija esto je ugroavala integritet zemlje. Jaao je nacionalizam, a svi znamo sto se u zemlji zbiva njegovim buenjem. Doao je i IV plenum o kojem u govoriti kasnije, dvije godine poslije studentski nemiri, da bi se 1969. zbila Cesna afera u Sloveniji. elni ovjek Slovenije, Stane Kavi optuuje Mitja Ribii predsjednika SIV-a, da diskriminira Sloveniju prilikom raspodjele meunarodnog zajma za ceste u Jugoslaviji. Kolovoza mjeseca rukovodstvo Slovenije zatrailo je reviziju svih slovenskih obveza prema federaciji, a iza tih zahtjeva Slovenske vlade skrivala se tendencija jaanja republike dravnosti. Tu politiku je podrala i Hrvatska. Nali smo se u kripcu i SIV je morao popustiti. Slovenija je dobila to je planirala. I dok smo smirivali situaciju u Sloveniji, u Hrvatskoj jaa nacionalizam i sve se. a to vam je poznato, zavrava padom i ostavkama elnih ljudi ove republike. Daljnji tijek zbivanja u zemlji bio je usredotoen na donoenje novog Ustava. Ja sam bio za novi Ustav, ali ne ovakav kakav je donesen. Bio sam protiv davanja dravnosti pokrajinama i dijelovima Ustava koji omoguuju Republikama izdvajanje iz Federacije bez dogovora s ostalim Republikama, odnosno referendumom cijele zemlje. I tada, a i sada vam ponavljam da e to zlo od ovih ustavnih prava pokrajina razbiti Jugoslaviju. Pri donoenju Ustava rekao sam i Bevcu i Vladi, a i cijeloj ustavnoj komisiji, da su me nadglasali oni i Kardeljevi istomiljenici, ali da u ih ja za 3 do 4 godine demantirati i dokazati da imam pravo. Da sam imao pravo dokazuje i ovo stanje na Kosovu, ali i u cijeloj zemlji. Ako vi, naa Armija ne budete radili na koheziji jedinstva, poslije mog odlaska sumnje e se moje i zle slutnje obistiniti. Zato vam to govorim? Moji su me drugovi suborci jo ezdesetih godina, odmah poslije Splita, a znajui za sukobe na vrhu, upitali da li sam se odluio za mog nasljednika. Da odmah napomenem, niti jedan od njih, a bili su kod mene: Leskovek, Cazi, Gonjak, Kopini, Pucar i Veselinov, nisu pretendirali biti na tom mjestu. Neki su mi zamjerili da biram kadrove po elji Steve ili Bevca, a da se manje konzultiram s njima, a i drugim mojim suborcima. Tada je od njih, mislim Luka, spomenuo da bi trebali kolovati i odgajati kadrove koji e poslije nas voditi dravu. Tada je Cazi, onako iz ale rekao: Pa drue Tito i Ti treba imati svog nasljednika. Imamo dobrih mladih kadrova pa ti biraj pravog. Da Cazi je to rekao u ali, ali ja sam ga ozbiljno shvatio. Sutradan, kad sam bio sam, razmiljao sam o tome i onako sam u sebi rekao: Pa, Stari, i ti si treba odrediti nasljednika. Razmiljao sam i stavio na papir nekoliko mlaih, ve iskusnih rukovoditelja i odluio sam se na njih dvoje Miku Tripala i Ratu Dugonjia. Piui prisjetio sam se i na Ivu Lolu Ribara, jer sam uvijek u ali govorio, a mislim da sam to rekao i Kopiniu, da e on biti moj nasljednik. Ta informacija procurila je za vrijeme rata, pa se Hebrang naao pogoen da sam Lolu ve izabrao za svog nasljednika. Moda je i to bio uzrok da se Andrija odluio na osvetu i organizirao je likvidaciju Lole. O mom nasljedniku nikom nisam govorio osim Jovanki, a ona je to, kako mi je tvrdila, iz ale, rekla Stevi. Taj podatak, odmah je procurio do Vlade i Bevca i oni su oboje bili protiv Tripala, a za Dugonjia se nisu izjanjavali. I ilas je, prije par godina, u stranoj tampi objavio: Tito je bio svjestan da iza sebe ne ostavlja nasljednika. Da imam namjeru za nasljednika odrediti Tripala, ta informacija dola je i do Mike, ali se nije dao isprovocirati da zna taj podatak. No, u dva navrata ja sam javno istupio, a bilo je u vezi s nasljedstvom. Bila je 1964. godina kad je u naoj zemlji boravio Naser. Ja sam u delegaciju odredio i Tripala. I dok je on ekao u salonu, ne razmiljajui, sjeo je na stolicu odreenu za mene. Vidjevi da je uinio greku skoio je sa stolice, a ja sam da ga ohrabrim rekao: Vidim, nestrpljiv si, ve bi zauzeo moje mjesto. A, drugi put, na proslavi Kardeljevog roendana, Bevca mi je dobacio: Vidi stari one mlade, kako su nestrpljivi. Htjeli bi preko reda da dou na naa mjesta. Time je 37

Bevc dao Tripalu do znanja da sam se odluio za njega, svog nasljednika. A, vjerujte drugovi tu je Vlado i on najbolje znade tko je Tripala odvukao u vode nacionalista. Moje mjesto prepustit u onome tko e se najvie boriti za jedinstvo i integritet Jugoslavije. Vas kao vojnike vjerujem interesira i sluaj Ivana Gonjaka i zato je on otiao. Duga je to pria, ali ona ima i poetak i kraj. Jo u prosincu 1966. godine kad je pao Rankovi, u Bijeloj vili odran je sastanak s vojnim vrhom, na kojem su generali Ivan Rukavina i Bogdan Oreanin inzistirali na reorganizaciji JNA i konceptu TO u Republikama. Gonjak je bio protiv, a podravao ga je general Nenezi. No lavina, reorganizacije Armije je krenula. Rukavina i Oreanin imali su podrku Bakaria i Kardelja. Osim toga, i Vlado je bio stalno u sukobu s Gonjakom od 1944. godine i njegovim izborom za tajnika CKH. U drugim Republikama Gonjaka su smatrali ruskim ovjekom, ali nikad nisu mogli dokazati da je rusom. U proljee 1967. godine predlagali su Oreanina za ministra. Ja nisam pristao i Gonjak je i dalje bio ministar. Videi da nemam republike podrke posebno Slovenije, Hrvatske i Makedonije, ja sam odluio da Ivan ide u mirovinu, posebice zbog njegovog stava prema TO. Njegovo mjesto dobio je Nikola Ljubii, iako je i sam Gonjak predlagao Oreanina. Odmah po donoenju novog Ustava Gonjak je i slubeno penzioniran. Sudbinu Gonjaka doivio je i Rankovi vie godina ranije. Marka se optuivalo za prislukivanje, za izdaju, a sve to bilo je, moram priznati sada farsa uz htjenje nekih rukovodeih ljudi da Marka maknu. Njega su optuivali da je htio ubiti Kardelja u lovu, a dokazano je da ga je ranilo odbijeno zrno Veselinova, tvrdnja generala Kreaia. Evo drugog bisera kad je u pitanju Rankovi. Mene su braa Mikovi, Stevo i jo neki plaili da e me ubiti moji za vrijeme IV. plenuma. Obukli su mi pancir koulju, a to je izgovor da budem uvjeren u urotu optuenih protiv mene. Kad sam to na Brijunima rekao Gonjaku on se nasmijao i rekao mi: Pa i meni su rekli da e me ubiti, a ja nisam obukao pancir koulju. Vidite ja sam bio uvjeren da sam prislukivan, a to je bila meni podmetnuta informacija ba od onih koji su me uvjeravali da e me ubiti. Kad sam od mog prijatelja Kopinia dobio pismo, a donijela mi ga je njegova supruga Stela, tada sam vidio da sam prevaren. Za ureaje prislukivanja u mom kabinetu raun je dala Jovanka, a za Kardeljev njegov ef kabineta dr. Vratua. Razlog je bio da se snima to dogovorimo kako ne bi bilo razlika u donesenim odlukama. Osim toga, sve vile i rezidencije u kojima su odsjeli dravnici za I. konferenciju neangairanih bile su ozvuene i tu su ureaji ostali i kasnije. A, vidite za sve se optuivalo Marka. I kad sam dobio to pismo od Kopinia ja sam dao nalog za aboliciju iako su i Bevc i Vlado bili protiv. A zato je pao Marko ? On je smetao Kardelju, mislio je da e on biti moj nasljednik. Jer, dok je Kardelj bio za stalne reforme, pa i onda kad nisu bile potrebne, Marko je bio sklon da se ne ide u reforme kad to nije bilo potrebno. Moram priznati da na Plenumu pad Rankovia nije primljen s oduevljenjem i to me zabrinjavalo, ne zbog prislukivanja, ve zbog moguih nedaa u zemlji. No, moram vam rei da je Marko sve to primio stoiki i nikada nije htio komentirati optube i kaznu. Pisci-historiari puno toga, a posebno do odlaska Jovanke i naih svaa, piu o meni. Tako sam nedavno proitao u jednim njemakim novinama da sam se borio u panjolskoj pod imenom Sapajev, a za vrijeme rata, pisac u drugim novinama tvrdi da je pravi Tito poginuo, da sam ja neki poljski grof, pa bjeloruski idov Lebedijev, i na kraju ruski general Walter. Mnogo se toga objavljuje. Sve su to izmiljotine. Sada se zna i za moju bolest i moje godine. Da ne zaboravim, ja nikada nisam bio u panjolskoj, a bio sam organizator dobrovoljaca za pomo panjolskoj, to jesam. Jedno od pitanja je bilo zato De Gol nije htio doi u Jugoslaviju, nije se htio sastati sa mnom? Kratki odgovor. De Gaulle i Draa Mihajlovi bili su kolske kolege. Kad smo uhvatili Drau, De Gol je traio da ga izruimo Francuskoj, da e tamo izdravati kaznu. Ja to

38

nisam dozvolio i De Gol je bio uvrijeen i nikada mi nije oprostio sto mu nisam ispunio molbu. Nije bio protiv nas, ali se nije htio sastati sa mnom. I sada, na kraju, o odnosima crkve i drave, a posebno o Sluaju Stepinac. U posljednje vrijeme katolika crkva u Hrvatskoj trai da se ponovno ispitaju optube protiv Stepinca, odnosno da se Stepinca rehabilitira. Zato trae njegovu rehabilitaciju, ne zbog Stepinca, ve da se preko njegove rehabilitacije oprosti i rehabilitira ono sveenstvo koje je, kao na primjer u irokom Brijegu ili Slavoniji suraivalo i podravalo ustaki pokret i Pavelia. No, samo fra Majstorovi ili kako su ga zvali fra Davoli, koji je suen kao ratni zloinac i koji je priznao da je njegova ustaka bojna na prostoru Korduna, Banije i Krajine poklala preko trideset hiljada Srba, ve i drugi sveenici koji su umjesto kriza nosili pitolj, a njih je iz katolikog sveenstva u Hrvatskoj bilo oko tri stotine, sada ele preko Stepinca i njih rehabilitirati, kau Stepinac nije kriv. A, ja se pitam tko je kriv za Glinsku crkvu, za prekrtavanje Srba i tko je kriv daje tako brojno sveenstvo podravalo ustaki pokret i njihove zloine ? Ja sam poslije rata u dva navrata razgovarao sa Stepincem. On mi je priznao da je katoliko sveenstvo 1941. godine pristupilo Pavelievom taboru, ali je branio da je on kriv za Pavelievu politiku prema Srbima i Zidovima. Sredinom 1967. godine pop Draganovi vratio se u zemlju iz emigracije. Dugo bi vam bilo da priam to je napisano o nadbiskupu Stepincu i njegovoj ulozi u pomaganju klera, koji ne prestaje raditi protiv nas, protiv nove vlasti. Ustvrdio je u svojoj izjavi da ima puno sveenika koji su i sada ustaki jataci i pomau teroriste. Mnogo toga doznali smo od popa Krunoslava Draganovia, pa i o popu Viljami Cecelja autoru Pavelievog molitvenika, koji je bio glavni jatak za ustae koji su se ubacivali u zemlju. I sada, svi ti trae rehabilitaciju, a niti jednog asa ne ele moliti za oprost za zlodjela i pomaganje ustakog pokreta...!

AUTORI FALSIFIKATA
Zanimljivo je da se u ovom Testamentu otvaraju sve teme koje e, kao novinski tekstovi, preplaviti Srbiju samo par godina nakon Titove smrti. Ovdje je doslovce izloena jedna iroka platforma, koja sugerira zakljuak da je sve ono to je krenulo kao srpski nacionalizam u drugoj polovici osamdesetih, bilo osmiljeno, iz jednog centra, ili iz vie njih, usklaenih u djelovanju. Jer u ovom Titovom govoru otvarani su neprijatelji tono po onom redu po kojemu su ih kasnije servirali Politika, Politika Express, Nin, TV Beograd i drugi medijski eksponenti antibirokratske revolucije koja je poela na Kosovu, a zavrila u seriji ratova koji su proizveli ope krvoprolie. Autor velikosrpske ili unitaristike platforme, naravno, iskljueno je da je Tito ikada odrao ovaj ili slian govor, nikada nije pronaen. Neki vjeruju da je to zbirka obavjetajnih traeva koju je, oslanjajui se na beogradske tajne slube, sastavio hrvatski novinar Vjenceslav Ceni. Crnogorski novinar Boro Krivokapi u knjizi Bijes/konani Tito (i Krleine masne lai) pie sljedee: Sve institucije, vojne i civilne, u kojima bi stenogrami morali biti pohranjeni (bar u jednoj od njih), Vojni arhiv VJ, Vojnoistorijski institut, Institut sigurnosti Srbije, nikad vidjeli!; Admiral Branko Mamula, savezni tajnik za narodnu obranu (1982-88; i na dan kad je Ceni prepisivao), osobno nadgledao sreivanje Titove arhive, pri 39

neposrednom sudjelovanju naelnika svog kabineta, posljednjeg Titovog autanta, admirala Zvonimira Kostia, jednako: ni uo ni vidio!; Ne znaju ni UDB-a ni KOS! Nitko, samo Ceni! To, meutim, nije mogao obaviti jedan ovjek. Pa, i nije. Nebulozni pokuaj rehabilitacije Josipa Kopinia, kao akreditiranog prvog kotaa povijesti (eventualno, i Staljin, Tito...), samo je intimna kolateralna korist kljune namjere: da se situira povijesna panorama kontinuiteta legitimnosti JNA-agresije od 1991, i poslije. Sada, kad su im ubojice uutkani. Po svemu sudei: idejni tvorac (ne organizacijski) ove metastazirane papazjanije i nije nitko drugi do, trajno moskovski inspirirani, Josip Kopini (umro 1996; dovoljno kasno ...)

JO ARGUMENATA O KRIVOTVORENJU
Apsolutno je nemogue vjerovati da bi Tito izgovorio i onda dokumentirao takav niz indiskrecija, traeva, velikodravnih pa i velikosrpskih stavova, ak i da je u njih vjerovao, a to je iskljueno. Josip Broz Tito nije, naime, nikome vjerovao i, ukoliko je radio stvari koje je smatrao nedostojnima, svakako nije ostavljao prste u pekmezu. Njegov dugogodinji prevodilac s njemakog jezika, Ivan Ivanji, ostavio je u tom smislu dragocjeno svjedoanstvo: Osobno sam, pripovijeda Ivanji, prisustvovao jednom razgovoru koji ovdje vrijedi zabiljeiti. Za vrijeme posjete istonoj Njemakoj Tito se sreo sa Maxom Reimannom (18981977). predsjednikom tada zabranjene zapadnonjemake Komunistike partije. I Reimann je sredinom tridesetih godina bio u tom uvenom, udnom, pomalo jezivom hotelu Luks. Razgovarali su na njemakom jeziku, zapravo sam bio suvian kao prevodilac, ali nitko me nije tjerao iz sobe. Tito: Mi se poznajemo iz Moskve, ali ti si, kako ujem, poslije bio u koncentracijskom logoru u Njemakoj, kako se to dogodilo? Reinmannn: Neto se stezalo oko mene, valjda sam previe brbljao. Javio sam se dobrovoljno da se vratim na ilegalni rad u Njemaku, nisam vjerovao da u ostati iv, ali mislio sam da je za moju biografiju bolje da me ubije Hider, a ne Staljin. Tito: Razumijem. Samo to za razliku od tebe ja nikada nisam brbljao, jer nikada nikome nisam vjerovao... To je, komentira zapanjeni Ivanji, zazvualo kao da neko ekiem udara po eljezu. Tito nikada nikome nije vjerovao! Je li i to jedan od razloga njegovog ogromnog uspjeha za ivota? Da li je to temelj poraza njegovih ideja na tako straan nain i tako brzo posle njegove smrti ? Ta epizoda odlino odslikava Titov karakter. Josip Broz bio je vanserijski inteligentan ovjek, doivotni ilegalac - kako primjeuje reiser Lordan Zafranovi - uvijek napet, oprezan i podozriv, neprestano na mrtvoj strai. Nikomu nije vjerovao, pa ni komunistima u 40

Moskvi. Osjetljive stvari u sobi hotela Lux nikada nije govorio. Telefon bi pokrivao jastukom. Ljudima koji bi se previe raskokodakali odmah je davao znakove da ute. Bio je rijetko oprezan ovjek. Zato su neke epizode njegova ivota tako dugo mogle ostati nerazjanjene, a neke e, vjerojatno, to ostati zauvijek. No ovakav zavjet Tito sigurno nije ostavio svojim narodima i narodnostima.

TOMISLAV BADOVINAC, TITOV TAJNIK: TITO JE BIO PROTIV USTAVA, ALI ZBOG DRUGIH RAZLOGA
Diljem bive Jugoslavije ljudi su strepili zbog Titova odlaska. Znali su da e se sve promijeniti, predosjeali su da e biti loije, samo nisu znali koliko loe moe biti. Rijetki su bili toliko pesimistini da su oekivali krvavi razlaz Republika s kojim je zavrilo desetljee agonije nakon smrti Josipa Broza Tita. U trenutku Titove smrti bio sam ef delegacije u Saveznoj skuptini, govori Tomislav Badovinac, koji je godinama radio uz Tita. Znalo se est mjeseci prije smrti da e umrijeti, ali se nije znalo kad e se to dogoditi. A mi u politici smo slino razmiljali kao i ljudi diljem Republika. Najvei broj ljudi osjeao je da nema linosti koja bi mogla obnaati Titove funkcije. A ta spoznaja dovodila je u pitanje to e biti s nama. Optereenje takvim tmurnim spoznajama i slutnjama prema budunosti prouzrokovale su i vjerovnici jugoslavenskog duga. Odmah su proglasili dospjele obveze i tako stvorili jo vee strahove za budunost zemlje - prisjea se Tomislav Badovinac, predsjednik hrvatskog Drutva Josip Broz Tito i ovjek koji je dobro poznavao Broza s obzirom da je od 1961. do 1978. godine radio s njim. Ogoren je na raznorazne teorije zavjera, kao i na tvrdnje da je Tito sam poeo ruiti Jugoslaviju ili da nije vjerovao u njen opstanak. Tito je svoj ivot stavio na kocku za Jugoslaviju. On je zaratio protiv Hitlera, to je tada izgledalo kao prava ludost, s obzirom na snagu Hitlerove armade. Tito se za Jugoslaviju suprotstavio i Staljinu kojem se u to vrijeme nije nitko suprotstavio. I nije mogao biti siguran da nee platiti glavom za to svoje sada ve legendarno Ne. Nakon sukoba sa Staljinom otkrio je da jedino moe vjerovati svom narodu. On je vjerovao da e biti Jugoslavije i dalje i da e se ona odrati i nakon njegove smrti. Prie o Titovoj tenji k raspadu bive drave su besmislice. Krivo se interpretira to to je on potivao nacionalne steevine Republika, srdi se Badovinac. On priznaje da je postojao te da postoji kult linosti Josipa Broza Tita, ali tvrdi da nije sam bivi komunistiki voa odgovoran za stvaranje tog kulta. Ako polazite od okolnosti u kojima je radio Tito, onda je sasvim razumljivo da je vodio rauna o tome da se osigura stabilnost Jugoslavije usput potujui sve Republike. Ali Tito je na svim funkcijama, a bio je na elu vlasti, na elu Komunistike partije, na elu Jugoslavenske narodne armije, bio okruen ljudima koji su bili znaajno mlai od njega. To je doprinosilo odnosu prema njemu kao prema starijem ovjeku, ali i kao prema ovjeku s bogatim znanjem i iskustvom. Svi su se prema Titu odnosili kao prema neprikosnovenom uitelju i nitko ih nije tjerao da se tako odnose prema njemu. Svi su pitali Tita slae li se s neim, pitali ga za stavove, a onda kasnije prepriavali njegove rijei kao svoje i vjerovali da su silno mudri. Taj kult linosti proizlazio je, naravno, i iz toga to je sve Broz napravio za svoga ivota. Drugi element tog kulta je ono to se u svakoj Republici radilo ne samo bez 41

Titova pristanka ili zahtjeva, nego ak i bez njegova znanja na Titovu kultu. Pa su onda gradili vile na sve strane, a sve te vile su ostale tim Republikama, samo da napomenem. Znam da su neke ritove vile graevine u koje Josip Broz nikada nije kroio. A u Republikama su se ulizivali koliko god su mogli. No to je nepravedno i prema samom Titu. Uzmimo primjer Brijuna. Istina je, to je bila Titovo radno mjesto, ali je kasnije bilo i radno mjesto Franje Tumana i Stjepana Mesia, a danas je radno mjesto Ive Josipovia. Samo se Tim zamjera, objanjava Badovinac. Dodaje da je slino i s nedemokratskim ustrojem bive drave. U rujnu 1945. godine zasjedao je AVNOJ. Prisutne su bile i dvije srpske stranke, radikalna i seljaka. Njihov prvi zahtjev bio je ponitavanje odluka AVNOJ-a. U to vrijeme je Draa Mihajlovi jo bio u Srbiji i imao je odreenu podrku. Veinski narod u Jugoslaviji bili su Srbi. Tito je uinio jedino to je u takvom trenutku mogao. Ukinuo je stranke. Sve to dovelo ga je u poziciju autokrata ili neki kau diktatora. No, da on nije tako postupio ve 1945., ali i kasnije, mi bismo doivjeli isto ono to smo doivjeli 1991. godine, kae Badovinac. Dodaje i kako se Tito prema svojim suradnicima nije odnosio autokratski. Ja sam radio s njim dok sam bio mladi i razlika u godinama je bila golema. A i tada sam ga upoznao kao ovjeka koji se odnosi s mnogo potovanja prema svima. Uvijek je persirao sugovornike, i meni je govorio Vi. Sto smo due suraivali, to sam ga vie doivljavao gotovo kao oca. On je volio izraavati panju ba prema omladini u koju je uvijek imao povjerenja. Nisam doivio nikakvu nelagodu u kontaktima s Titom. Dapae, osjeao sam partnerski odnos bez obzira na godine i politiku poziciju. Ne samo da Tito nije bio netolerantan, nego je u svakoj prilici izlazio u susret kako omladini, tako i meni osobno kad je bilo rije o radu od ope drutvene koristi - opisuje Badovinac. On je upoznao i Titov radni dan. Kae da je oko est sati ujutro poinjao raditi i prvo je itao bilten Tanjuga (dravne novinske agencije, op.a.). Tako je stjecao pregled to se dogaa, a onda je za pojedine novosti traio dodatna objanjenja. Ovisno od toga to je u pitanju, traio je preko efa kabineta zaduene osobe za punije objanjenje. Nakon toga su slijedile normalne tiskovine i informacije slubi. No Tito i dravni vrh pokazivali su i interes za viceve, posebno za viceve koji se priaju o njima. Tito je bio znatieljan, zanimali su ga vicevi koji kolaju i tko je meta poanti. Znam da je Moa Pijade bio sklon prikupljanju viceva i da je redovito informirao Tita. No, i ja sam jednom zgodom gotovo upao u ozbiljne probleme zbog vica. Bio sam na Brijunima, u drutvu nekoliko lanova Politbiroa. Priali su se vicevi koje smo tih dana uli. Medu ostalima i ja sam ispriao jedan poprilino grub vic. Glasio je Sto bi bilo da se potopi Galeb (Titova jahta op.a.)? Jugoslavija bi bila spaena. No, dok sam priao vic nisam primijetio da mi je iza lea priao Tito. lanovi Politbiroa su burno i otro reagirali na mene nakon to sam ispriao vic, ali je Tito presjekao te napade. Traili ste da ujete koji je vic uo i on ga je ispriao. Zato reagirate?, rekao im je Tito svjestan da bih ja mogao imati posljedica zbog prianja tog vica. Htio me je zatiti, prisjea se Badovinac. Usprkos propasti Titove Jugoslavije, u kojoj je i Jugoslavenska narodna armija odigrala prljavu ulogu, Badovinac Titovu posebnu ljubav prema armiji tumai politikom pragmatinou. Tito je osjetio da se Republike zatvaraju i da nisu zadovoljne statusom koji je utvren Ustavom iz 1974. godine. Svaka Republika je imala svoje eljezare, sve potrebne industrije da ne ovise o saveznoj razini. A Broz osim JNA nije imao nikakve represivne snage u zemlji. Zato je od armije stvorio sedmu Republiku kojom je mogao intervenirati u odnosima meu Republikama, objanjava Badovinac. Tvrdnje kako Tito i sam prvo nije htio potpisati Ustav iz 1974. Badovinac odbacuje. Te prie nemaju nikakvog smisla. Nije problem bio u Ustavu nego u tome to je prije donoenja Ustava Tito formulirao takozvane radnike amandmane. Vidjevi prvi nacrt ustava, 42

Tito je pitao: A gdje je tu radnik? Gdje je tu radnika klasa? Njega je brinula nepanja za radnitvo i u vezi s tim je bio njegov problem s prvim nacrtom Ustava. Naravno, sasvim je druga tema koliko se Tito intimno slagao sa svime to je bilo u Ustavu, ali ako je i imao ikakvo neslaganje, onda to nije bilo toliko da ne bi potpisao Ustav, uvjeren je Badovinac. On tvrdi i kako se mo Josipa Broz ponekad i precjenjuje. On nije imao neogranienu mo i nije mogao ama ba svaku odluku provesti, svaki stav nametnuti. Primjer Badovinac vidi i u Titovu privatnom ivotu. Famozni razlaz Tita i Jovanke 1975. godine nije bio u Titovom interesu, vjeruje Badovinac. Tito i Jovanka nikada se nisu slubeno razveli, ali je Broz u travnju 1975. iselio iz Uike ulice 15., Beograd, gdje su Jovanka i on ivjeli. Tito je otiao u Bijeli dvor, a Jovanka je ostala u Uikoj sve do Titove smrti. Iako nije bilo rije o razvodu, svi su znali da je s prvim parom Jugoslavije gotovo. Nedugo nakon Titove smrti, 27. lipnja 1980. Jovanka je nakon premetaine izbaena i preseljena u Bulevar mira 75. u Beogradu. Sve do prosinca 1985. godine Jovanka je utjela o tome, a onda je napisala otvoreno pismo zastupnicima u Saveznoj skuptini. Ta muna premetaina trajala je od 11 h do duboko u no. Ujutro su sve to nekamo odnijeli. Nita nisu pomogla uvjeravanja da su to moja osobna pisma, rauni, dokumenti. Bila sam sama u kui, sve osoblje koje je tu radilo nekud je poslano. Bila sam sa 10 nepoznatih ljudi i bojala sam se. Bojala sam se ak i za svoj ivot. Kad su poeli obijati vrata, pozvala sam svoju sestru Nadu da doe. Ona je nazoila cijeloj toj munoj sceni situaciji ienja. Pri odlasku, priao mi je taj Nikoli i zaprijetio da e ako Nada bude govorila to je tog dana vidjela, to i glavom platiti, napisala je tada Jovanka i dodala kako joj nita od oduzetih stvari nije nikada vraeno niti je ikada saznala to se s tim stvarima dogodilo. Bila sam toliko uasnuta, zaprepatena, ojaena i uvrijeena da se tako neto deava u Titovoj kui svega dva mjeseca i 7 dana poslije njegove smrti da sam pala u krevet, zakljuila je Jovanka pismo. Dugo nije ponovno progovorila. Tek 2003. je u jednom rijetkom intervjuu rekla da ju Tito nije rtvovao nego da je uinio sve to je mogao da joj spasi ivot. Direktno je optuila neke tada poznate ljude da su krivi za njenu rastavu s Titom te otre postupke vlasti prema njoj nakon Brozove smrti. Okrivila je slovenskog politiara Staneta Dolanca i generala Nikolu Ljubiica. Dolencu je smetalo to sam Srpkinja, a generalu Ljubiicu to to sam prozrela njegovu borbu za vlast, rekla je Jovanka. Njen obraun s Dolancom iao je ak toliko daleko da je ona njega jednom prigodom optuila da je bio lan Hiderove mladei, a Dolanc je Jovanku znao nazvati srpskom seljanicom. Da rastava Tita i Jovanke nije bila obina ljubavna nepogoda vjeruje i Badovinac. Nikada nisam primijetio takve probleme izmeu Tita i Jovanke koji bi doveli do toga do ega je na kraju dolo. Znam da ako je Titu ikada trebala Jovanka, onda mu je trebala kad su se rastali. A rastali su se vie pod utjecajem drugih, nego pod utjecajem svojih odnosa. Vie ne elim o tome govoriti, zakljuio je Badovinac.

BATLEROVA PRIA
Joef Oseli jedan je od najpoznatijih slovenskih kuhara. On je posljednji Titov batler. Radio je u rezidenciji na Brdu kod Kranja, a sluio je Titu i dok je leao u bolnici u Ljubljani. Posljednji put u ivotu Tito se obratio upravo Oseliju. Bio 43

se nakratko probudio iz kome. U sobi su bili i lijenik te medicinska sestra. Tito je pokuao izgovoriti pet-est rijei, meutim nije govorio razgovijetno jer nije imao zubnu protezu. Bilo je to posve nerazgovijetno. U sobi je tada bio jedan lijenik s medicinskom sestrom. Vidjeli su da je Tito htio neto rei, izgovorio je pet-est, moda sedam nerazumljivih rijei. Nekoliko sati kasnije, Tito je umro. Zadnji put sam ga vidio mrtvog, kad su ga prevozili na patologiju, u hodniku bolnice oko osam sati. Oseli planira napisati knjigu o svojem ivotu, ne samo o radu u Titovoj rezidenciji ve o svojim brojnim putovanjima na kojima je usavravao kulinarske vjetine. Oseli je inae, prvi i jedini Slovenac koji je primljen u Francusku kulinarsku akademiju. Unato svojim ivotnim uspjesima, Oseli je vrlo skroman. Kako nam je rekao u ivotu je najvanije stalno uiti i biti profesionalan. Ja sam radio u Skuptini Slovenije, javio sam se za posao kao konobar posve regularno, poinje svoju priu o angamanu kod Tita. Moj tadanji ef Zvone Sajovi esto je odlazio na ispomo u rezidenciju na Brdo kod Kranja, a ja sam iao s njim pomagati kod prijema. Jednom su mu javili da e doi posjeta predsjednika Tita na Brdo i trebalo je u kratkom roku sve pripremiti. Tadanji ef Vinko Slapak, koji je bio zaduen za poslugu u rezidenciji za vrijeme posjeta rekao je kako on ve ima godina i da ne moe na kraj s toliko posla, te je predloio Metku i mene jer emo nas dvoje zajedno lake i bolje odraivati taj posao. Imao sam 24 godine, a moja supruga Metka 21 godinu. Doao je Tito i njegova supruga Jovanka iz Brijuna, upravnik Miro Dobrilovi nas je slubeno predstavio. Potivali smo sve ljude iz protokola i one koji su radili za njega, a i svi savjeti pogotovo Jovanke su nam bili dobrodoli.' Odmah u poetku napravili smo pogreku u protokolu. Kad je zavrila veera, konobari su ostali u sali. Talijanski predsjednik Giuseppe Saragat se ustao i krenuo se pozdravljati s konobarima. A konobari se nisu snali i rukovali su se u rukavicama... Nakon toga vie nikad nisu stajali u dvorani nakon zavrene veere ili ruka, samo Metka i ja. Nas dvoje smo bili s Titom od est ujutro do jedan u noi, mi smo znali tko dolazi, koje poklone dobiva, prezentirali smo mu ih, primili smo sve njegove goste i zavravali smo kad je Predsjednik bio gotov s masaom ili slubenom posjetom. Tada bi mu Metka u apartman nosila ginseng, kineski aj koji je i danas vrlo cijenjen. Mi doma jo uvamo jednu kutijicu iz tog doba. Ima puno raznih pria i puno ljudi koji ele zaraditi na priama o njegovim odnosima s raznim enama. Prvi intervju sam dao jo 85. godine. Novinar mi je rekao: Vi branite Tita!, a ja sam mu odgovorio: Ne, ja samo elim da se zna istina. Ja ne mogu sad rei, da je kod Tita dola neka djevojka ili ena... kad nisam nikog vidio. Za Novu godinu 78. je na Brijunima kao goa pjevala i Gertruda Muniti. Nakon veere Predsjednik se oprostio od gostiju i otiao u vilu, a mi smo ostali s njom u hotelu Neptun do jutra. Kad sam kasnije s Metkom u Austriji kupovao neke stvari za rezidenciju, itali smo u magazinu Bild, kako je Tito s Gertrudom proveo no. O tome se pisalo kasnije i kod nas, ali nema nita u tome. Volio je gledati filmove, pa je zato pozivao u goste kvalitetne glumice i glumce, kao su Sofija Loren, Liz Taylor, Richard Burton i druge. to se tie hrane, Tito nije imao posebnih zahtjeva. Mi smo servirali razliito meso, razliite priloge, salate, sve je bilo na pladnju. Nismo mu nikad stavljali na tanjur. Samo je jednom odbio jelo. Donijeli smo pueve, a on je rekao: 'O ne, ja ba ne bih jeo pueve. A sjeam se jednom kasnije, Jovanka i Tito su se ve odvojili, ona je bila na jednoj adresi, a on na drugoj. Bila je to neka veera van protokola. On je uzeo neto malo i rekao konobaru: aljite ovo Jovanki. Bio je vrlo paljiv. To je znak da nije htio prekinuti s njom, iako su ga neki politiari pritiskali Na pitanje, koja je njegova verzija rastanka dvoje ljudi, Oseli kae: 44

Muka posla. im se politiari krenu gurati u jedan brak, nije dobro. Oni su pisali zapisnike u vezi s Jovankom. Prigovarali su joj, da se previe mijea u politiku, i da mijenja strune kadrove u kabinetu predsjednika. Drugarica Jovanka je bila po inu major JNA, ali je dola raditi kao bolniarka na Bled kad je Predsjednik operirao u. Tako su ostali u vezi i kasnije je postala Titova supruga, koja se brinula za red u kui. Svi koji su tada radili oko predsjednika Tita, nikad nisu mogli podnijeti da je ona sad odjedanput vii autoritet. Jednom me drugarica Jovanka zvala da idemo zajedno brati gljive. Tada mi je rekla: Ja samo elim da bude red u kui, elim pomoi da Predsjednik bude svjetski dravnik, ja nemam nita s politikom ni admiralima. I kad su ivjeli odvojeno, Tito je elio da se vrati. Ona je bila najvie poludjela 77. godine, bilo je ljeto, spremao se put Predsjednika u Rusiju, Sjevernu Koreju, Indiju i Kinu. Ve se napravio popis, tko ide u njegovog pratnji. Ljudi su se sami prijavljivali, jer su mu eljeli biti blizu. Jovanka je vidjela taj popis, na njemu su bile i njegove maserke, sestre Grbi. Uvjetovala mu je: ili one ili ja. Mi smo ih viali, one su odradile svoj posao, sve je to bilo normalno. Ja nikad ne mogu kazati to se dogaalo iza drugih vrata niti mogu to komentirati, niti imam pravo to komentirati. Nije Tito njih traio da budu na popisu za putovanje, na to su imali utjecaj i njegovi osobni ljekari. Prialo se da za Jovanku postoji legenda kako je bila stroga, te da je stalno mijenjala poslugu, Oseli o njoj ima povoljan dojam. Jovanka je samo nastojala da u kuanstvu bude sve na mjestu, kako ne bi ometalo Tita da normalno radi. Nama Jovanka nikad nije prigovorila, jer smo imali profesionalan odnos, a istovremeno smo nastojali biti i inovativni. Mi smo jednom od starih zavjesa, koje smo nali na tavanu, napravili stolnjak. Za vrijeme veere nam je rekla, da su to nekad bile zavjese u gornjem apartmanu. Njoj nikad nita nije promaknulo. Jednom je za rukom poela prigovarati kako u apartmanu nije sloeno voe odvojeno, kako je naredila. Ali Tito je brzo presjekao taj prigovor: to, pusti je na miru, pa Metka nema veze s tim. I vie nikad nije rekla ni rijei. Jednom je traila da napravimo ajanku. Dolazio je egipatski predsjednik Anvar El Sadat. Metka i ja sjeli smo na krevet, u jedan u noi i do tri sata u noi mislili to emo napraviti. Znali smo iz kolskog gradiva to je ajanka, ali nikad nismo to radili. No, sve je prolo odlino. Jovanka je samo izriito traila da budu stariji konobari. Tako smo mi angairali sve koji izgledaju bar malo starije, pa barem da su proelavi. Jovanka je na kraju bila presretna. Svima je govorila, u svim rezidencijama: Molim vas, da bude kao na Brdu. Ali mi smo samo bili profesionalni, nije bilo spavanja, stalno se smiljalo neto novo. Kad bi zavrila neka posjeta mi smo stalno razmiljali to bi mogli jo napraviti. Kasnije sam jednom prilikom bio u Beogradu, iao sam na jedan intervju pa sam se sreo s njezinom sestrom Nadom, koja brine o njoj. Ostavio sam joj neke poklone i slike nae djece. Znam da ona prati sve moje rijei. Oseli se i danas rado sjea ugodnih trenutaka s Titom. Predsjednik je jednom bio na mirovnoj konferenciji europskih zemalja u Finskoj. Koliko sam uo on je traio da ide kupovati neke darove. Kad je doao u posjetu na Brdo kod Kranja zvao nas je u svoj apartman. Metki je poklonio kutijicu s ogrlicom. Jo je i danas ima, ne znamo koliko vrijedi, ali zasigurno puno, nekakvo srebro, prekrasnog dizajna. Oboje smo dobili i zlatni sat s njegovim potpisom. Ali i mi smo njemu dali poklon. Jednom smo za vrijeme ruka razgovarali o slikama. Tada je Metka rekla da radi goblen s Mona Lisom. Tito je rekao: A mogu ja to da vidim? Ali goblen jo nije bio gotov, tako smo mu donijeli onako, kako smo imali. Na okvir iz kune radinosti imali smo nait goblen s krpama razliitih boja. Jovanka je odmah komentirala: Znate Metka, dobit ete osobni stalak za goblene. Svi smo se smijali. Nakon deset dana, kada je goblen bio zavren, s velikim zadovoljstvom poklonili smo ga Jovanki i Titu. Prije odlaska htio je Metku nagraditi novcem, ali ona je rekla da nee uzeti jer 45

je to napravila iz ljubavi prema njemu. On je svima u pratnji ispriao, da mu je neka djevojka odbila nagradu ali nije htio spominjati imena. Tito nikad nije zaboravljao male, obine ljude... Na pitanje, je li ga ikad uo da vie na nekoga, Oseli kae: Ne, nikada. A sve loe stvari koje bi se dogodile, on bi okrenuo na alu. Ako je bio loe volje volio je biti sam, malo je govorio. Kad mu je uginuo pas Billy, tri dana nije doao k sebi, toliko je bio loe volje. Kad mu je uginuo drugi pas imi bio je ve u bolnici i nisu mu htjeli ni rei... Oseli je brinuo o Titovoj prehrani dok je bio u bolnici u Ljubljani. Iao sam u bolnicu da vidim gdje bi mogli spremati hranu, ali u bolnici je vreva - oni spremaju pet tisua obroka. Izgleda kao da rade na traci. Kuhinja je bila ve derutna, nisu nita ulagali u nju. etiri mjeseca vozili smo hranu sa Brda u bolnicu. Mi smo brinuli za ishranu za predsjednika i lijeniki konzilij. Metka je brinula za ishranu Tita. Ima i danas zapisano koliko je lica pojeo za svaki obrok, jer se sve mjerilo u kalorijama. Kad nije vie ila hrana, dobili smo hranu iz NASA-e iz Amerike, konzerve za astronaute, a onda se prelo na infuziju. Metka se brinula i za ureenje sobe, da bi se ugodno osjeao. A kasnije su govorili, da je Tito traio sveenika. To je glupost, potpuna glupost. Pa i da Jovanka nije htjela doi. To je glupost... ona je eljela doi, ali joj politiari nisu dali.... Teko nam je, nastavlja Oseli, bilo gledati kako kopni. Bila je to velika tragedija. Mi smo bili uz njega do posljednjeg trenutka. Pustili su nas da ga ispratimo kad su ga vozili na patologiju. Jednom, puno kasnije, bio sam u muzeju u Ljubljani pogledati neke svoje slike izloene tamo i vidim masku predsjednika Tita, koju je navodno napravio ovjek na patologiji. Ja sam im rekao, da to maknu, jer to nije Tito. Na patologiju imi nije mogao proi, a da nije proao kontrolu, a kamoli da netko napravi masku. Prije odlaska u bolnicu Tito nikad nije bio na dijeti, kae Oseli. Nikad. Ali Jovanka je bila. Dola su dvojica doktora s njom iz Beograda. Ona je za posebni nain ishrane za mravljenje ula od nizozemske kraljice. Onda je htjela i ona pokuati. A predsjednik to nije znao. Pa za vrijeme ruka Metka posluuje predsjednika, a ja nosim jela posebno pripremljena za Jovanku. On se poeo iuavati i pita: A Jovanka, to ti je to?, a ona kae: Zna to je jedna mala dijetica. Pita on nju: A jel, ti zna to treba za dijetu? Ona se zbuni, a on joj sam odgovori: Za dijetu ti samo treba karakter! I tako je prola dijeta i otili doktori. Tito je pazio na prehrani jedino kad je imao problema s jetrom. Doktori su mi savjetovali, da ne pije toliko whiskiya, da mu toimo jabune sokove, sok od borovnice. Nikad se nije bavio tjelovjebom, samo bazen, fizioterapija, more, etnje i sunanje. Na pitanje, je li imao puno odijela, tko je brinuo to e obui, Osli odgovara. Ma ne, sve je bilo u granicama normale. Pa ni Jovanka, to god netko kae o njoj... Ona je imala svog krojaa Bobeka, koji joj je noena odjela samo prepravljao i osvjeavao novim detaljima. Bila je vrlo zahtjevna oko toga. Stalno je gnjavila tog krojaa Bobeka, ak mu nije dala da ode sa Brijuna vidjeti enu u Faani, pa je on pobjegao. Vratio se za par dana kao da nita nije bilo. Na Brijune smo deset godina odlazili na ispomo tijekom godinjih odmora i drali doruak i naveer terasu u hotelu. U Bijelu vilu ili u Vilu Brionku ili smo u ispomo samo kada bi nas Tita ili Jovanke pozvali. Ali jednom se dogodilo da je predsjednik znao da smo mi na Brijunima pa je dolazio da nas vidi. Doao je u pratnji rukovodilaca na terasu hotela da nas pozdravi. Na Brijunima je okoli Bijele vile odravao Mane, osobni pratitelj predsjednika Tita. Kad su bili u slubenoj posjeti u Americi, bio je u nekom sukobu s delikventima pogoen u glavu i poslije toga umirovljen. Bio je vrijedan, izvanredan Hercegovac koji je poslije jo htio neto raditi. I jednom je od njega Jovanka zahtijevala, da malo oisti sve bunje do plae i posadi cvijee. A on je sve poupao, sav prirodni gusti. A kad je doao Tito okirao se pa pita: Mane, pa koja budala je ovo napravila? A on kae: Pa ja, ja sam to napravio drue 46

Tito. Pita ga Tito zato, a Mane mu kae kako je Jovanka to naruila. A Tito mu veli: Pa ta slua ene, vidi to si napravio! Jeste li ga ikad uli da govori o Golom otoku, pitali smo Oselija. Nikad, ni jednu rije o tome. Pa ni kad bi privatno sjedili za stolom. Nama je Tito bio uzor u ivotu - on je uvije bio optimistian, kae Oseli. A kad smo kod jutarnje kave, moram vam ovo ispriati: Dogovoreno je bilo, da e Tito saekati novu godinu na Brdu. To je bilo 31. prosinca. Donijeli su koare mandarina sa Brijuna koje su bile namijenjene, da se podjele u kole i vrtie. Ja ujutro taman poeo piti kavu i doe ordonans Drago Mikeli. Kae mi, da me Predsjednik zove u apartman. Pa kakav Predsjednik, moram popiti kavu, pa tek je est ujutro. I ode on i to mu i kae. Vrati se opet da me Predsjednik stvarno treba. Odem ja gore, a Tito dri ruke iza lea i ee po sobi gore-dolje. Pita me: Jel bila dobra kava? Opravdao sam se, da ja uvijek ujutro pijem kavu, i da nisam vjerovao da me ozbiljno trai Onda me odvede na terasu i kae: Vidi koliko tu ima mandarina. Uzmi jednu za sebe i Metku, a jedna je za osoblje rezidencije. Ako ne uzmemo sada po neku koaru, Jovanka e sve podijeliti. Na Brijunima Oselijevi su susretali Liz Taylor, Sofiju Loren, Richarda Burtona, a tijekom karijere sluili su na Brdu kod Kranja visokim dravnicima poput Mitteranda, Gorbaova. Na Briunima smo Kraljici Elizabeti II, pripremili i bosansku specijalitetu sarmice u vinovoj lozi s janjetinom,Taylor je voljela jesti bifteke, Burton je najvie volio meso na aru, i Jack Daniels. Za Gorbaova smo spremili pastrve. Znate, na Brdu sam, kad nije bilo posjeta radio i u gojilitu za pastrve , koje smo imali na Brdu, suio ribu. Za Gorbaova sam punio mjehurie od rakova s patetom od pastrve te tako suio. Bio je oduevljen. Prije 1. maja doao je Tito u posjetu na Brdo. Fotograf Aco koji je radio u kabinetu predsjednika Tita, predloio mi je, da pozovem Tita na paljenja krijesa. Tu veer ponudim ja Titu krai film i kaem mu da je nakon filma pozvan na krije, gdje e biti svi nai radnici. Tito odmah pozove da pripreme auto za njega i za Jovanku. Sjeo je uz vatru i posluili smo piem. Kasnije je rekao upravnik Miro Dobrilovi, da organiziram neku muziku. Ja naem harmonikaa, okupim pjevae - moje suradnike i tako smo se raspjevali, a Titov komentar je bio: Kad bi Joe imao glas, bio bi i za operu? Ostao je s nama punih dva sata. A znao se poaliti i na svoj raun. Na dan smrti, 4. svibnja 1980. godine, Tito se nakratko probudio iz kome i htio neto zaustiti. Bio sam tada u njegovoj neposrednoj blizini, ali se radilo o nejasnim glasovima... Promrljao je neto, no nitko nije shvatio to. Bio je na aparatima, a kako je inae nosio zubnu protezu, koja je tada bili izvaena, te cjevice u ustima, nitko ga nije razumio. To se doista dogodilo na dan njegove smrti, 4. svibnja, na sedmom katu bolnice u Ljubljani. Dva sata nakon buenja iz kome, Tito je umro. Tono u 15 sati i pet minuta, 4. svibnja 1980. godine, ispriao je Joe Oseli.

NALAZ OBDUKCIJE
U ljubljanskoj dravnoj pismohrani nalazi se i cjelovit obdukcijski nalaz o smrti Josipa Broza Tita, zapisnik koji sugerira da zavjerenike tvrdnje o kardinalnoj lijenikoj pogreci koja je ubila Tita, ipak nisu utemeljene. Zakljuak obdukcijskog izvjea ve je ranije 47

objavljen u hrvatskim medijima, ali veina medicinskih strunjaka koji su kasnije analizirali cjeloviti obdukcijski nalaz doli su do istog zakljuka: Naravno da mu nije bilo spasa. Njegov se organizam naprosto raspao. Obdukcijski nalaz pokazuje sljedee: Osnovna bolest kod pokojnog predsjednika Tita bila je skleroza krvnih ila, naroito izraena u arterijama nogu. Takva teka skleroza razvila se sa starou pacijenta i zbog eerne bolesti s popratnim oteenjem sitnih krvnih ila. Zbog teke tromboze razvila se tromboza lijeve femoralne arterije pa je odumiralo tkivo lijeve noge. Zbog toga se ilo na premoivanje ile by-passom, a kasnije je obavljena i amputacija iznad koljena. U kasnijem tijeku lijeenja dolo je do oteenja organa: srce je postupno slabilo, smanjila se koncentracija kisika pa je oteen i mozak, slabi bubrezi gomilali su otrove u tijelu, jetra nije funkcionirala pa je dolo do utice, dijagnosticirana je upala plua, upala mokranog mjehura, nastupio je zastoj srca i smrt. Obdukcija Titova tijela poela je 4. svibnja 1980. u 23 sata, a okonana je sutradan ujutro, u 5.30 sati. Obavio ju je lijeniki tim predvoen prof. dr. Duanom Ferlugom. U Titovu lijeenju presudnu je ulogu imao najpoznatiji ameriki kirurg dr. Michael Ellis de Bakey (umro je 2008. u stotoj godini ivota, bio je par godina ranije najstariji pacijent koji je preivio resekciju aneurizme abdominalne aorte, odnosno operaciju najvee krvne ile u tijelu, oslabljene u dijelu koji prolazi kroz trbunu upljinu. Upravo je dr. De Bakey 1965. prvi izveo takav zahvat, potaknuvi njime pravu revoluciju u lijeenju kardiovaskularnih bolesti). ovjek koji je izumio M.A.S.H. postrojbe za brzo spaavanje ranjenika u ratu, lijeio je Reagana i Jeljcina, a ba je njegov savjet bio presudan da se ugradi by-pass i amputira Titova noga. Lijenici su uinili sve to je bilo u njihovoj moi da Titu produe ivot. No, skleroza je naela sve krvne ile u tijelu, ukljuujui i one u mozgu, te mu je naprosto organizam odumirao, zakljuila je mnogo godina kasnije dr. Renata Dobi-Babi, dugogodinja predstojnica Klinike za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci. Upravo je ona sa slovenskog prevela i analizirala zapisnik o obdukciji Josipa Broza Tita, koja je u Ljubljani provedena nekoliko sati nakon Titove smrti. Dr. Renata Dobi-Babi tvrdi kako zbog ozbiljnih oteenja na mozgu Tito posljednjih dana svoga ivota gotovo uope nije osjeao bol i stoga pred smrt nije ni dobivao sredstva protiv bolova, to je potvreno i obdukcijskim nalazom. Time se, dodaje, u potpunost moe odbaciti teorija da je umirao u mukama. Svi zahvati kojima je Tito bio podvrgnut bili su medicinski posve opravdani, ali su se pokazali bezuspjenima. Nije mu pomogla ni amputacija lijeve noge, koja se nije mogla izbjei zbog brojnih ugruaka, odnosno zaustavljene cirkulacije, kae umirovljena rijeka lijenica dr. Renata Dobi-Babi, dugogodinja predstojnica Klinike za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci. Ona je sa slovenskog prevela i analizirala zapisnik o obdukciji Josipa Broza Tita te je pojasnila kako se Titu u miinom tkivu srca mnoilo vezivno tkivo, zbog ega srce nije moglo dovoljno brzo i efikasno raditi. To je dovelo do usporenja cirkulacije i propadanja krvnih ila. Da bi mu se poboljao krvotok i saniralo zaepljenje ila, ugraeni su mu by-passovi na vie mjesta, ukljuujui i kasnije amputiranu nogu. No, tromboza je toliko uznapredovala da su njegove arterije i vene bile pune ugruaka kojih je svakim danom bilo sve vie i vie. By-passovi koji su mu bili ugraeni nisu vie imali nikakav uinak i stoga ugradnja novih umjetnih ila vie nije imala smisla. Sve toksikoloke analize pokazale su se negativnima. To znai da u njegovu organizmu nisu otkriveni tragovi analgetika, ali niti otrovnih ili bilo kakvih drugih sumnjivih tvari, ime padaju u vodu sve pekulacije da je Tito u bolnici bio otrovan, zakljuuje dr. Renata Dobi-Babi koja smatra da se jugoslavenskog vou u Ljubljani lijeilo u skladu s najviim medicinskim standardima. Svi postupci lijenika u potpunosti su, dodaje, u skladu s zakonitostima struke i obdukcijom nije utvreno da su lijenici napravili i najmanju pogreku ili krivu procjenu...

48

JOVANKINA ZLA SUDBINA

Jovanka Broz ve godinama ivi u tronoj vili na beogradskom Dedinju, na Bulevaru mira 75. Vitalna udovica Josipa Broza Tita, ena je ija sudbina predstavlja tajnu ak i za najbolje poznavatelje povijesti jugoslavenskog komunizma. Svaki, ali ba svaki detalj njenog ivota, od razvoda s Titom o kojemu je koncem sedamdesetih, potiho ali masovno, brujala cijela Jugoslavija, do izolacije koja je pod pet razliitih reima (Titov, posttitoistiki, Miloeviev, Kotuniin, iniev) trajala skoro tri desetljea, nailazi na nekoliko, razliitih ili posve suprotstavljenih, tumaenja. Jedni je opisuju kao Lady Macbeth, zlu enu koja je od mua napravila krpu, vladajui preko njega nemilosrdno, sve do zajednike tragedije. Drugi je saalijevaju kao nevinu rtvu dvorskih intriga. Josip Broz bio je, naime, ovjek dvora, poslednji Habsburg, kako ga opisuje jedan povjesniar, pa su dvorske spletke bile kljuni temelj uspona i padova u hijerarhiji. Ona svoj konani stav jo nije izrekla. Nije jo vrijeme za razgovore o tome, poruila nam je Jovanka preko beogradske novinarke Nade Torlak, s kojom se tu i tamo uje. Jovanka u stanu ima telefon, ali se na njega nikad ne javlja. Ona zove kad eli s nekim razgovarati. Tako uva svoj mir rekao nam je njezin prijatelj i fotograf Ivo Eterovi. Postoji li na svijetu ijedna udovica koje su se ljudi toliko plaili? Teko. Jovanka je odmah nakon Titove smrti izolirana, ostala je bez dokumenata, mogunosti putovanja. O njenom ponaanju vrh Saveza komunista odrao je ak 75 sastanaka, ali rjeenja za nju nisu nali. Priliku da javno govori sama je sebi uglavnom uskraivala (iako je novinari stalno opsjedaju), a njene velike tajne mogle bi biti otkrivene tek ako izau njeni memoari, koje je navodno davnih dana pohranila negdje na istoku, kod Indire Ghandi. ivim iz inata, rei e Jovanka Broz beogradskom dnevniku Politika, u zapaenom intervjuu kojega je prole godine dala Nadi Torlak. Predstavila se kao rtva zavjere monih ljudi, Nikole Ljubiica, (Titova efe generaltaba), Staneta Dolanca (Slovenca, jugoslavenskog ministra unutarnjih poslova) i njihovih suradnika. Miro Simi, autor knjige ene u Titovoj sjeni, tvrdi drugaije: da se Jovanka Broz, kao Titova ena, mijeala u sve: od izbora kadrova do kreiranja politike, pa se zamjerila cijeloj vojsci ljudi. Jovanka ne smije izai van iz kue jer se boji da e je netko od stotina ljudi koje je unesreila, ostavila bez posla ili napravila neku spletku, pljunuti ili moda ak napasti, rekao nam je u telefonskom razgovoru.

49

Titovu udovicu opisuje kao paranoinu enu, sa opsesivnim poremeajem, opasnu po Titov ivot, a tvrdo uvjerenu u vlastitu karizmatinost. Jovanka je dokazivala da je u rodu s Nikolom Teslom, ponaala se kao kraljica, iako je zapravo imala snaan kompleks od vlastitog likog seljakog podrijetla. Simi je, to je puno vanije, uvjeren u to da je Jovankina politika zapravo izravno utjecala na dolazak Slobodana Miloevia na vlast - dakle, na cijelu povijest slavenskog juga. Prema njegovu miljenju, Jovanka (iji utjecaj na Tita opisuje rijeima uasavajui i ubitaan) je bila presudna kod Titovog obrauna s nizom liberalno demokratski nastrojenih politiara u Sloveniji (Stane Kavi), Hrvatskoj (Tripalo i Savka) i Srbiji (Latinka Perovi, Marko Nikezi). Utjecala je i na smjenu Aleksandra Rankovia, Titova ministra policije, a osobnim je intrigama izravno utjecala na micanje Ivana Mikovia Brka, efa vojne Kontraobavjetajne slube, osobno strano odanog Titu. Ona je sama, navodno, imala ambiciju postati jugoslavenska Indira Gandi ili Sirimavo Bandaranaike. Oslanjajui se na radove nekih drugih povjesniara, poput Vladimira Dedijera, Simi vjeruje kako je Jovanku Broz Titu namjestio Ivan Stevo Krajai, moni ruski ovjek na Balkanu. Na velike ambicije Jovanke Broz ukazuje opseni izvjetaj posebne komisije Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, u kojemu su savezne sigurnosne slube, na osnovu razgovora s vodeim Titovim suradnicima ,izloili more alopojki komunistikih monika koji su se alili na nju. Nije ih povezivala ni neka politika ideja, ni nacionalnost, ve samo i jedino ogorenje Jovankom, enom koja je ak i Tita uinila rtvom obiteljskog nasilja (Simi) Njihova presudna svaa, pie ovaj autor pozivajui se na Staneta Dolanca, odvijala se na Brijunima u ljeto 1978. godine. Poela je u 10.30 ujutro, a trajala do 17 sati. Jovanka je nervozno puila cigaretu koju je zatraila od Dolanca (inae je malo puila) i poela uvjeravati Dolanca da se dvije mlade Titove maserke, sestre Grbi, trude zavesti Tita. Tad je krenula svaa kakvu Dolanc, kako pie Simi, nije uo u cijelom ivotu iako je u Hrastniku ivio u rudarskom bloku u kojem se svata dogaalo. Jovanka je Tita zvala izlapjelim starkeljom a on nju likom bukvom. U 17 sati Tito je pokleknuo; napustio prostoriju i pobjegao od nje. Na put u Aziju otiao je sam. Dugo su telefonski razgovarali dok je Tito bio u Bajkalu, a kad se vratio s puta, zatraio je od osoblja da aranira darove koje je donio. Vidjevi ih, Jovanka je navodno podivljala, potegnula je stolnjak pa su svi darovi s treskom 50

pali na pod, uzela je s poda jednu kutiju i bacila je na Tita. On je podivljao i rekao: Nestani iz moje sredine, prokleta Lianko... Tako je, faktiki iako ne i zakonski, okonan brak zapoet 1952 godine, izmeu lidera najveeg pokreta otpora u Europi, i 32 godine mlae pripadnice njegovih snaga... Tako pie Miro Simi. Jovanka Broz negira tu priu, kao i veinu drugih... A bit e vrlo interesantno - ako ikada progovori - uti to misli o sljedeim tvrdnjama. Prema navodima iz dokumenta partijske komisije, koju je vodio Rato Dugonji, lan CK SKJ, postoje izjave branog para Pavla i Bebe Martinec iz Zagreba, da je Jovanka Broz za vrijeme rata, krajem 1942. i poetkom 1943. godine, (oko est mjeseci) bila u Zagrebu pod lanim imenom i izmiljenom biografijom. Sumnjaju da je bila povezana s policijom i kao takva ubaena u partizane. Ta je pria - odnosi se na njemaku tajnu slubu Gestapo ili Ustaku nadzornu slubu Dide Kvaternika - kasnije viestruko provjeravana, no nikad nije dokazana njezina istinitost. Sjeanja svjedoka su se pokazala upitna, a Ivan Martinec, kojega je policija ponovo ispitala 1975, rekao je da je to bio samo plod mate moje snahe... U istom dokumentu pie da je vie puta ustanovljeno da je neovlateno pregledavala potu Predsjednika Republike, i da je zahtijevala da se redovito obavjetava o politikim pitanjima. Titov osobni lijenik, pukovnik, dr Miroljub Kui, posvjedoio je da izmeu ostalog, iz stava, oblaenja i ponaanja Jovanke Broz izbija osjeaj osobne veliine. Najvei broj haljina je saiven u stilu okrunjenih glava, ukljuujui i krzna od leoparda i hermelina. Vie fotografija, u pogledu poze i izabrane haljine i ogrlice, neodoljivo podsjeaju na portret fotografije kraljice Marije Karaorevi... Ivan Mikovi Brk tvrdi da mu je Jovanka jednom naredila da obavi neki posao, suprotno volji Josipa Broza. On je uzvratio da izvrava samo Titova nareenja. Jovanka mu je uzvratila: A, tako, drue! i tu je poeo njegov pad... Njega i njegovog brata Milana optuila je kao nacionaliste, i nije se smirila dok ga nije maknula sa scene. Ivan Mikovi Brk danas ivi u Istri, ali ne eli govoriti o tim dogaajima. U dokumentu partijske komisije, navodi se njegova dvojba. Zato je ona sve to radila i tako se ponaala? Je li u pitanju primitivna i neutaiva elja za vlau, slavom i sjajem, ili je u pitanju neto drugo, odnosno, moe li to raditi normalan ovjek? Mikovi dodaje da je, ako je Jovanka normalna, sigurno radila za nekoga tko ju je koristio za svoje ciljeve; a ako pak nije normalna, moralo bi se ustanoviti tko je doao do spoznaje o bolesti kod nje i tko je koristio takvu linost za svoje ciljeve... "Ukoliko je Jovanka Broz bilo kada postala neiji plijen, dodaje Mikovi, iz ovih ili onih razloga, onda je oito bila rije o direktnom ugraivanju preko nje tog nekog u na politiki vrh... Jesu li ti neki Rusi, Nijemci ili netko trei, Mikovi ne navodi. Veli da mu je Tito rekao: to Jovanka ima protiv vas, mora da ste ju negdje priepili. U top bi vas stavila, tko nju inspirira na takvu hajku? Tko stoji iza nje, tko ju je smotao? Rato Dugonji vjerovao je kako su Jovankini napadi na jugoslavenske slube sigurnosti bili inspirirani nekom drugom slubom sigurnosti. ijom - nije rekao. Jovanka je u svakom sluaju, tvrdi se u istom dokumentu, imala presudan utjecaj na odabir kadrova u kabinetu Predsjednika Republike, to je u nekim momentima dovodilo do potpune dezorganizacije (nije bilo ni najnunije posluge: kuhara, konobara, spremaica...) to se odraavalo i na zdravlje Predsjednika Republike, ali i na dravnu politiku. esto je davala miljenje i o partijskim ili dravnim rukovodiocima, pa je brojnima uzrokovala velike nevolje, ali je njen utjecaj usmjeravao i cijelu dravu... Na ta e pitanja morati dati odgovor povjesniari, a partijski dokument obiluje i nizom dramskih elemenata. Ja mislim da je rjeenje u lijeenju drugarice Jovanke, rekao je Mitja Ribii. Ona nikad ne uzima lijek, ona nikad nije bila kao normalna ena ginekoloki pregledana... 51

Ribii je naznaio i veliku Jovankinu patnju. Ona nikad nije preboljela injenicu da nema dijete. Tito je smatrao da je prestar za to. Tahia Naser, udovica Gamala Abdela Nasera, Titova prijatelja i suosnivaa Nesvrstanih, ovih je dana u svojim memoarima posvjedoila o velikoj Jovankinoj traumi. Za vrijeme veere koju sam pripremila u njezinu ast Jovanka je ostavila dojam iznimno ugodne osobe, ali posebno me iznenadila nakon veere, kada mi je apnula: ula sam da ima prekrasnog sina pa sam te odluila posjetiti. Mogu li ga vidjeti?! Potom mi je objasnila da oboava djecu, ali da ih zbog previe obaveza Tito jo ne eli. Kada sam joj dovela svog 11-mjesenog sina Abeda Al Hakima, Jovanka je bila toliko ushiena da ga je istog trena primila u naruje. Cijelu veer nije ga isputala iz naruja, stalno mu je tepala i ljubila ga, a kada je odlazila jedva se odvojila od njega. Dok sam je ispraala apnula mi je da se toliko zaljubila u malenog Abeda da e rei Titu da nas sve zajedno pozove u Beograd... Brak se okonao alosno. General armije Nikola Ljubii pie da je Jovanka nakon Titova povratka iz Azije dar kojega joj je donio bacila na njega. Poslije toga, Predsjednik Republike je izabrao srednje rjeenje, ne razvod, ne naputanje funkcija, nego je otiao da se odmori van Uike 15 i od tada do svoje smrti Predsjednik Republike se s njom skoro nije ni uo... Dodaje da mu se Predsjednik u nekoliko navrata alio kako ga Jovanka Broz nou maltretira, kako je dolazila u njegovu spavau sobu i cijelu no vrila pritisak na njega u pogledu kadrovskih i drugih pitanja, ne dozvoljavajui mu da spava, da je povremeno vrijeala i njega, da je esto bio prinuen da se zakljua u kupatilo i tako eka jutro... Jovanka je, pie Miro Simi, ostala i bez goleme zaostavtine koju je potraivala nakon Titove smrti. Bilo je tu 21 ogrlica, deset narukvica od bijelog zlata i platine optoenih dijamantima, sto odlija (samo ruski orden Suvorova vrijedi miliju dolara!). 200 bundi, kilometar tofova, kuu u Dobanovcima... Nita od toga nije dobila. Tek su joj pretprole godine Rasim Ljaji i Ivan ai uruili osobne dokumente. Da proda svoje memoare, mogla bi od njih ivjeti kao kraljica, ali ona to ne eli...

U PEANIMA
Peani, liki zaseok pored Korenice, u kojemu se Jovanka rodila 1922 godine, danas je skoro pust. Selo spaljeno 1942, pa obnovljeno 1946, danas nastanjuje svega par staraca. Svi, dakako, znaju sve o Jovanki koju, ini se, ba ne oboavaju. Kua Budisavljevia je obnovljena, ali nije to Jovanka obnovila, kae Duanka Svilar, susjeda, koja dodaje. Ona vam je tu u selu bila poslije onoga rada jedanput, i nikad vie. Nije nju to zanimalo. To je bilo negdje pedesetih godina. Kasnije je prolazila kroz Korenicu, ali nije se ovdje zaustavljala. Otkako se udala za Broza, na nas je zaboravila. Nikakve mi koristi od nje nismo imali. Jovankina kua obnovljena je 1946. Na mjestu pored njezine rodne kue. Od rodne kue danas su ostali samo temelji. Bila je golema, veli Nikola Svilar, koji nas je vodio po selu. Vidite koliki su joj temelji. Tu su u prizemlju bile krave, a kua je ila sve do gore (tlocrt, no to je mogla biti zgrada od kojih 12 puta 12 metara, Jovankin je otac bio na radu u Americi pa je obitelj bila

52

bogata). Samo, dodaje, nije ona marila za to, nije ju bila briga. A, jok. A ovo kamenje, od njene rodne kue, raznijelo, pokralo, valjda su ljudi od tog kue sebi gradili... Mislim da je Jovankina sestra, Mara, neto brinula o tome, dok je ivjela u Zadru. Kasnije je otila u Beograd, i nije dolazila, kae Rada Masnikosa. Mislim da je otila u Moskvu. A Jovanka, nju nisam ovdje nikad vidjela, vele da je jednom bila, ali je ba nije vukla elja za rodnim krajem...

BITKA ZA OSTAVTINU
Krov na vili Jovanke Broz jo uvijek prokinjava. Grijanje ne radi, to joj sad, s proljea, vie nije problem. No, ako Prvi osnovni sud u Beogradu u dogledno vrijeme rijei njen ostavinski zahtjev, u parnici koju je arko Broz pokrenuo davne 1983. godine, Titova udovica postat e jedna od najbogatijih ena na prostoru bive Jugoslavije. Moda i ire. Golema imovina koju je Tito stekao kao doivotni predsjednik Jugoslavije popisana je na ak etiri spiska, opsega 50 stranica. Tri spiska bila su poznata od prije. etvrti je dugo vremena predstavljao nerazrjeivu tajnu. Otkriven je tek nedavno, pa je postalo jasno i zato je skrivan. Na njemu su, naime, najvrjednije stvari, velika bogatstva. Tu je predragocjeni Orden Suvorova, kojega su imala samo tri ovjeka na planeti - Staljin, maral Zukov i Tito (orden je 50-ih vrijedio milijun dolara), kamen s Mjeseca, dar amerikih astronauta, zlato i brilijanti. Tu je i jedna zlatna koija, Rolls Royce, bijeli Cadillac i Lincoln...S titovskim pedigreom svaka od tih stvari postaje znatno vrednija. Republika Slovenija zatraila je svojedobno i unoenje navodnih tajnih rauna u vicarskoj, na kojima je pohranjeno do 1,5 milijardi eura, u imovinu zajednike drave koja se dijeli kroz proces sukcesije. No Slovenci su promaili rok u kojemu je to bilo mogue izvesti. Tito je, prema napisima u austrijskom tisku, posjedovao i 30 posto udjela u bekom hotelu Imprial, kategoriziranom s pet zvjezdica. Joka Broz izjavio je da su od ukupne Titove imovine nasljednici dosad naplatili samo autorska prava: Koliko znam, svatko od nasljednika dobio je oko 4.000 ondanjih njemakih maraka. to je dalje bilo s ostavinskim postupkom, ne znam, jer to nije gurao ni moj otac ni Mio. arko je elio samo etiri Titove sveane uniforme s lentama, ali nije mogao ni to dobiti. Uniforme su podijeljene po svijetu, a jedna je zavrila kod Gadafija! Titov pokojni sin arko od svog je oca tako naslijedio samo jedan vinograd kod Kumrovca. Drugom sinu Mii Tito je planirao ostaviti kuu kod Samobora, no Zagreb je polagao pravo na to imanje pa je voen dug sudski spor. Jovanka Broz uvjerena je da sustav nee hotimino raditi u njenu korist. Oni se nadaju da u ja brzo umrijeti, a najmlai Budisavljevi je umro sa 96 godina. A i on je nastradao u prometnoj nesrei, prenosi Jovankine rijei Mladen Gvero, autor knjige Jovanka Broz - vreme izolacije. Na nae pitanje, zato je za jedan spor - ma kako kompliciran bio - trebalo ak 30 godina, i kako je bilo mogue da Jovanka bude izolirana od strane nekoliko posve razliitih reima, Gvero kae. Budimo realni, takav smo narod. Vjerojatno su je zaboravili. A ima jo neto. im je Jovanka, nakon Titove smrti, iz Uike 15 preseljena na Bulevar mira, puno je toga razgrabljeno iz te vile. Nestalo je jedno platno Oskara Kokoske i jedan Goya. Znate koliko to vrijedi? Od kada su njih dvoje razdvojeni, iz rezidencije je sve razgrabljeno. Jednom prilikom su Joku rekli da je netko na oglas dao da prodaje Titov servis za kavu. Joka je odmah otiao 53

tamo i prepoznao servis od specijalnog porculana, gdje su na alicama bile Titove slike. Dva takva kompleta. Pitao je za cijenu i rekli su mu da kotaju oko 800 maraka. Odmah je uzeo novac i otkupio ih, pria Gvero, koji dodaje da je nestalo i dosta oruja. Tito je imao 176 puaka, a na nedavnoj izlobi njegova naoruanja izloeno ih je samo 67. Kada sam pitao to je sa ostalim orujem, rekli su mi da nije bilo potrebe za duplikatima. Pitanje je i gdje su nestali njegovi fotoaparati. Kad je obnovljena rezidencija u Uikoj, sve iznutra je spaljeno i izneseno... Toma Fila, najpoznatiji srpski odvjetnik koji je do juer zastupao Jovanku Broz, pojanjava zbog ega je trebalo 30 godina da se Brozovima omogui da dobiju djedovu imovinu. Sve to je Tito imao popisivali su predstavnici CK Jugoslavije i predsjednitvo Jugoslavije bez obzira gdje se nalazio. Potom su obitelji podijelili beznaajne predmete od lula, tabakera i unitenih odjela. Uglavnom bezvrijedne bezvezarije koje ni ja ne bi volio naslijediti, a kamoli oni koji su trebali dobiti milijarde. Isprva su se spominjala tri nasljednika, Jovanka, Mio i arko. No sve vrijedno ulo je u etvrti spis kao dravna tajna. Ja sam od 1981. od kada sam postao Jovankin advokat traio da mi daju taj spis. Svata sam doivio. Govorili su mi da on ni ne postoji, pa da je uniten, pa su vrijeali Tita da je nije imao nita i da je ivio na tuim jaslama. Sve je pokrenulo 2000. padom Miloevia. Odjednom spis vie nije bio spaljen, ali trebalo im je deset godina da mi ga daju. U njemu se nalazi sve bogatstvo, od zlata, brilijanata, ordena, automobila, ma svega. Ne znani tono koliko to sve vrijedi ali milijarde su u pitanju, rekao je Fila. Opisuje kako je uz pomo Rodoljuba abia isposlovao smo da Muzej povijesti Jugoslavije i Arhiv Srbije dostave sudu popis imovine Brezovih. Ja nisam imao uvid u taj popis, ali e novi zastupnici Jovanke Broz i ona imati. Trebali bi poslati dopis Vladi i traiti da se osobne stvari nekadanje prve dame izdvoje iz ostavtine, rekao je Fila. Istaknuo je da e proces potrajati barem nekoliko godina. Fila vie ne zastupa Jovanku, no kako je tek sada otkrio da je u sukobu interesa pojanjava: Vladin sam savjetnik i istina je da to nisam od juer. No to se pitanje nije povlailo dok nisam uspio doi do tajnog popisa imovine. Kada sam ga napokon dobio rekli su da sam u sukobu interesa te da je vie ne mogu zastupati. Prisjetio se kako je jednom prilikom dok je poslovno putovao u Nicu naiao na jahtu koju su prodavali kao Titovu. Priao sam ljudima i rekao da sam Jovankin odvjetnik te da pouzdano znam da to nije Titova jahta te pitao zato je tako predstavljaju. Smijali su mi se i dobacili: Znamo, ali se tako bolje prodaje, dodaje. Komisija koja je 2002 popisivala imovinu nala je vie od 30 umjetnikih slika. Posebno je popisano srebro, od razliitih tabakera, posluavnika i zdjela, do srebrnog pribora za jelo. Na popisu se nalo i posue od keramike i porculana, ivaa maina Singer te nekoliko ahovskih garnitura s figurama od slonovae, u kutijama od plia i pozlate, mahom iz Indije i drugih egzotinih destinacija. Jovanka Broz podnijela je 1984. sudu prvi podnesak s oko 1.000 razliitih predmeta i s popisom njezine osobne imovine koju potrauje iz Uike 15, Muzeja Marija Gubec, bilijarnice, umske kue, Kue cvijea, Bijele vile na Brijunima i s Vange. Na popisu je namjetaj u duborezu, kolekcija starih i skupih vina s Vange, kolekcija maraka koju je brani par skupljao, mnotvo austrougarskih dukata, zlatnika amerikih dolara iz 17. i 18. stoljea, arapski zlatnik sa sedam zvijezda, zlatnik Meksika itd. Na popisu osobne Jovankine imovine, osim nakita meu kojim je 37 ogrlica s garniturama, uglavnom od zlata, nale su se i skulpture, slike, vaze, tepisi te brojne vrijedne knjige. Novosti su objavile da je na popisu i dragocjen nakit: estoredna ogrlica od bisera s dragim kamenom i briljantima, biseri dugi metar i pol, 65 razliitih komada nakita od bisera, kovani novac iz 1920., 1925-, 1931. i 1941., mali i veliki zlatnici, metalni dra u obliku ahure sa staklenom epruvetom u kojoj su zlatne kuglice, torba s plaketama i zlatnim 54

znakama, zlatne tabakere, zlatni depni satovi, ad, zlatni i srebrni medaljoni, zlatna kutija za ibice, ukrasne kutije od plia ukraene zlatom i briljantima, privjesci i nakit od bijelog zlata, ukrasne igle s briljantima, rubinima, crnim i roza dragim kamenjem... Veina navedenih stvari i danas se nalazi u trezoru vile Mir, odnosno Muzeja povijesti Jugoslavije.

POZNATI FANOVI O TITOVOJ SMRTI

Mio Kova Govore da je Tito bio diktator, a ja tvrdim da to nije istina. On nije bio diktator, nego su oni to su ga okruivali od njega uinili - Boga! Zvali su me osam puta da mu pjevam, ja sam se svaki put izvukao i nisam otiao tom naem drugu Bogu. Ne inim zbog toga od sebe heroja niti zamjeram onima koji su mu pjevali. Svatko je radio ono to je htio. Ja sam vjerovao i vjerujem u pravog Boga, a u Boga koji se zvao Josip Broz nisam vjerovao. Ni u njegov komunizam. S tim da nikad neu kazati da sam bio proganjan, da su mi zabranjivali odlazak u crkvu, da nisam smio nositi kri na laniu oko vrata... Ni Tito ni njegova komunistika vlast nisu me dirali, odlazio sam u crkvu kad sam htio, otkad znam za sebe, nosim kri oko vrata... I nije mi falila ni dlaka s glave. Bio sam popularan od vrha Slovenije do dna Makedonije, da sad kaem kako sam zbog svog hrvatstva bio ugnjetavan, to bi bila la... Sophia Loren, glumica: Takvu jednostavnost nikad nisam doivjela ni pri jednom susretu sa slavnim ljudima. Miroslav Krlea, knjievnik: Teko je rei to e biti i kako e biti poslije Tita. Ovaj prostor ostaje ono to je uvijek bio - prostor trenja, ili dodira, ako hoete, ali uvijek prostor pretenzija jaih suvereniteta. Ne treba nikada zaboraviti da se velike sile, ako ne ratuju, ali i kad ratuju meu sobom, uvijek nagaaju preko glava malih naroda. Tito je postao ono to je postao upravo zato jer je o tome imao preciznu svijest, jer je o tome trajno vodio rauna i jer je znao neutralizirati nagodbe pa, dozvolile, i diktate velikih na raun malih. U tom je smislu uinio za poloaj Hrvata vie nego itko ikada u njihovoj povijesti. Ali Hrvati, kaem vam, nisu toga svjesni.... I mogao bih vam u detalje prognozirati to e mu se sve tovariti na duu kad ode ... Ali mogao bih vam takoer tono prognozirati, da e poslije razdoblja odbacivanja, u ne znani koliko dalekoj budunosti, doi vrijeme kada e biti objektivno valoriziran i kada e mu se priznati velike zasluge koje je stekao za Hrvatsku... Marijan Bene, boksa: Sreli ste Tita? Jesam, dva puta. Tile je bio laf. Kada su me prvi put predstavili Titu, rekao mi je: A ti si onaj mali to onako opasno bije? Ja sam mu rekao: Niste ni vi drue Tito vii. Zagrcnuo se od smijeha. Mogu pisati to hoe, ali nitko nije jeo iz kante za smee dok je Tito bio iv. Svi su imali plau - i radnik i rudar i ista ulica i lijenik. Sada gospoda jedu iz kante za smee - i u Zagrebu i u Beogradu i po Banjoj Luci.

55

Stjepan Mesi: Pokuavam objektivno sagledati sve pozitivne strane Titove vladavine. On nije mogao vladati Jugoslavijom uz europski model demokracije, jer toga na tim prostorima nikada do tada nije bilo. Ta je drava drana na okupu samo pomou sile i Titove karizme. Kada je on umro, nestala je i kohezija. No, da ga nije bilo, nikad ne bi bilo moderne hrvatske drave. On je bio hrvatski heroj. Bruno Langer, pjeva: Ta razliku od mnogih drugih, mi smo imali poruku, a to znai da nismo ivjeli u mraku. Naprotiv. Mogli smo slobodno govoriti i jo slobodnije da se kreemo. Onaj ko sada pria da smo u socijalizmu za vrijeme Tita bili neim sputavani, taj pria najobinije gluposti i tvrdim da je najobiniji laov. Borut Pahor, premijer Slovenije: Slovenski premijer Borut Pahor izjavio je da su njegova osjeanja prema Josipu Brozu Titu podijeljena, na pozitivna i negativna, ali da je Tito ipak povijesna figura. Pahor je istaknuo da iz tog razloga nije naklonjen zahtjevu opozicije za uklanjanje Titovog imena s ulica i trgova u Sloveniji, zbog njegove odgovornosti za likvidaciju protivnika po okonanju Drugog svjetskog rata, prenijela je slovenska agencija STA. Dopustite da podijelim s vama svoje osobno miljenje o Josipu Brozu Titu, koje nemam namjeru kriti. Kua mojih roditelja je udaljena od talijanske granice toliko da bacite kamen. Ja sam ovjek iz Primorske. Bez partizana, kojima je zapovijedao Tito, Primorska moda nikada ne bi ponovo bila dio Slovenije, toga sam svjestan, rekao je Pahor. Slovenski premijer je istaknuo da upravo zato vidi partizanski pokret kao neto to je donijelo slobodu i bilo dio udruene pobjede nad nacizmom i faizmom. Pahor je, meutim, naglasio da treba napraviti jasnu razliku kada je rije o njegovom miljenju o Titu za vrijeme i po okonanju Drugog svjetskog rata. Danilo Turk, predsjednik Slovenije: Maral Tito je bio velika i kompleksna povijesna linost izuzetno vana za slovenski narod. Muhamed Filipovi, akademik: Mogue je osnovano i argumentirano tvrditi da je Josip Broz Tito bio najvea linost nae novije historije, historije cijelog nekadanjeg jugoslavenskog dravnog i povijesnog prostora, kao i Balkana i da je u europskoj i svjetskoj historiji igrao jednu od vodeih uloga. Miko Tripalo, politiar: Tito je povijesna osoba i njegova povijesna uloga je bila pozitivna. Helmut Schmidt, bivi kancelar Njemake: Tito je najuspjeniji politiar suvremene Evrope. Duan Bilandi, akademik: Vrijeme prolazi, a Tito se vraa sve vei vei. Stipe uvar, politiar: Tito je bio jedini Hrvat juni Slaven koji je uao u svjetsku povijest i u njoj ostao. Bio je najslavniji voa antifaistikog ustanka u samome srcu Europe, istaknuo je uvar, napominjui da su Titovi partizani bili pravi aneli prema onome to su u Drugome 56

svjetskome ratu inili ustae, etnici i belogardejci koji danas partizane optuuju za zloine. Prema njegovim rijeima, Titovo ime i djelo najvie dovode u pitanje njegovi narodi - Hrvati i Srbi, dok je njegovo ime u svjetskoj povijesti zauvijek upisano zlatnim slovima. Zanimljivo je da se nekih navodnih velikana, a koji su umrli prije godinu dvije, nitko vie ni ne sjea. Mislim da to dovoljno govori o Titovoj veliini. Jean Paul Sartre, filozof i knjievnik: Titova Jugoslavija je realizacija moje filozofije!" Dario Damonja, knjievnik: Za godinu i po dana, koliko su bili na vlasti, lideri nacionalnih stranaka su od obeanih promjena, ako ne raunamo rat i bijedu, uspjeli samo da iz ureda i kafana poskidaju, nekad obavezne, slike predsjednika Tita. Iako su neke ulice ve bile preimenovane, ipak se nisu usuivali da promijene ime glavne sarajevske ulice i ona je ostala Titova. Tito je bio stalno prisutan u razgovoru: stariji su ga spominjali sa sjetom is uzdahom e, da je nama naeg Tite, a mlaarija, iz samo njima znanih razloga, krvniki psovala. Valjda je i to bio dio tih obeanih sloboda i demokracije. Povjesniari i historiari su blaenje njegovog imena doveli do apsurda. Nerijetko su se u istim novinama mogle proitati analize koje su ga razotkrivale kao plaenika Vatikana! agenta Kominterne, izdajnika hrvatstva! delata srpstva! masonskog zavjerenika, ili to god je kome palo na pamet. Jure Katelan, pjesnik: Zar moe umrijeti Titova vizija koja je na povijesnoj prekretnici podigla nau zemlju, svakog ovjeka, protiv smrti, protiv rata i razaranja? Kemal Monteno, pjeva: Nisam ovjek koji se okree kako vjetar pue, i ne mogu me promijeniti. Onoga koga sam volio, volim i dalje, i gotovo! Tako i protiv Tita mogu govoriti to god hoe, ali moje miljenje o njemu ne mogu promijeniti. A, taj susret, kada mi se pridruio na sceni i otpjevao sa mnom Bella Ciao nezaboravna je uspomena koju u uvati do kraja ivota. Zdravko oli, pjeva: etiri puta sam pjevao Titu i za doek Nove na Brijunima ga poljubio. Bio je karizmatian i znao je s ljudima. A tko ga nije volio, imao je putovnicu da ode. Gabi Novak, pjevaica: .. Puno puta sam pjevala pred Titom, gotovo uvijek kada je dolazio u Zagreb. Jedne Nove godine pjevali smo mu Tereza, Arsen i ja... Odlino je igrao, krasno! Bio je strano komunikativan, sve nas je mnogo volio... im odu uzvanici, s nama bi se zabavljao, priao viceve... sve do pet, est, sedam ujutro! Mi bismo ve popadali od umora, a on bi ujutro naruio viski, zapalio havanu i sjeo za klavir.. Svirao je, sjeam se, Chopina..." Janez Stanovnik, bivi Predsjednik predsjednitva SR Slovenije: Smatram da je Titova karizma, kod kue i u svijetu, odigrala pozitivnu povijesnu ulogu. Tito je velika povijesna linost!" Nenad anak, politiar: to je Broz stvorio, ovi ne mogu ni da okree! Francesco Cossiga, bivi predsjednik Italije: 57

Trani bi morali biti zahvalni Titu i partizanima jer su ih oslobodili faizma i nacizma. Tito bi u Trstu zasluio spomenik u sreditu grada!" Sandro Pertini, bivi predsjednik Italije: On je posljednji meu velikanima Drugog svjetskog rata koji odlazi poto je bio prvi u borbi za ostvarenje i obranu nezavisnosti svog naroda. On je dobio sve bitke u kojima je sudjelovao kao protagonist, izgubio je samo posljednju - onu protiv smrti. Osjeam se duboko oaloen jer s Titom gubim prijatelja kojeg sam smatrao drugom po borbi i uvjerenju!" Lordan Zajranovi, redatelj: Jednostavno se ta epoha 20. stoljea ne moe zamisliti bez imena Tita. To je ogromna historijska linost koja je obiljeila ne samo na prostor nego cijeli svijet! Haim Kuuk Hoki, pjeva: To je ovjek koji je bio natprirodno pametan i jak, koji je uspio da ove dananje hajvane, Balkance, dri 50 godina u miru! Abdulah Sidran, knjievnik: ak i da je danas sto puta bolje nego sto jeste, i dalje je sto puta gore nego u Titovo vrijeme! Rade erbedija, glumac: Onome ko ne zna koliko je dobro ivio pod Titom, ja pomoi ne mogu! Bata ivojinovi, glumac: Imao sam tu privilegiju da budem s drugom Titom na Brijunima. Takva su vremena bila. On je elio da se drui s glumcima i ja sam bio poaen njegovim pozivom. Volio me je jer sam uglavnom igrao zapovjednike u ratnim filmovima. Od preko tristo, koliko sam ih snimio, bilo ih je trideset jedan partizanskih. Breza je bio dobar film. Tu sam igrao Zagorca, a Tito je po majci odatle vukao korijene. Dva mjeseca sam meu njima uio melodiju tamonjeg govora. Poslije premijere on mene oslovi Zagorac. Ja mu kaem: Drue Tito, nisam ja Zagorac, ja sam umadinac!. A on na to kae: Meni je to isti k...! Veljko Bulaji, redatelj: Apsolutno je u ratu bio briljantan zapovjednik partizanskog pokreta. Odlian ratnik. Naravno, Stari je imao i pobjeda i poraza. Na kraju krajeva, u finalu je pobijedio. On je pobjednik. Moete ga volite ili ne volite. to se mene tie, neka svatko izabere kako hoe. Stevo Karapanda, kuhar: "Dobivao sam pohvale od Titovog protoka. Sjeam se da je dva puta slavio Novu godinu u hotelu Interkontinental u Zagrebu. Bilo je lako kuhati za njega, jer je Tito bio jednostavan. Volio je obina, narodna jela. Sjeam se da smo mu jednom prilikom rano ujutro, kada je iao u lov, spremali i kembie. Volio je i kolae od kukuruznog brana." Hans Koschnnik, bivi gradonaelnik Bremena i Mostara: Tito je bio karizmatina linost i njegova jedina pogreka je bila ta to je nakon Drugog svjetskog rata zabranio javnu raspravu o unutarnjim konfliktima. Da su se narodi u bivoj Jugoslaviji suoili sa svojom prolou, ne bi bilo ratnih sukoba koji su uslijedili 90-tih 58

godina. Tito je u europskoj i svjetskoj politici imao vanu ulogu. Tito je bio voljen, jer se oslobodio iz kandi Moskve. Bilo je i onih koji ga nisu voljeli, jer je komunist. Meutim, ostaje injenica da je Tito jedan od rijetkih politiara koji je zbog bolje suradnje bio u stanju izgraditi mostove izmeu blokova. To su u Europi uspjeli samo Finci, Jugoslaveni i Austrijanci." Richard Nixon, predsjednik SAD: Tito je lider koji ima svoju boju, smisao za humor i sjajno pamenje; on je izvrstan sudac ljudskih karaktera i on se nas, Amerikanaca, ne boji! Pod njegovim rukovodstvom Jugoslavija je postala jedna od najcjenjenijih i najuglednijih zemalja u svijetu. Ona je veliine nae Louisiane - a tko u svijetu zna za Louisianu, a za Jugoslaviju znaju svi. Ona je iskreni prijatelj Sjedinjenih Amerikih Drava." Elizabeta II., britanska kraljica: Ako je ovaj ovjek metalostrugar, onda ja nisam kraljica Velike Britanije." Margaret Thatcher, premijerka Velike Britanije: Tito je bio jedinstvena linost suvremene povijesti." Indira Gandi, premijerka Indije: Otiao je jedan od velikih ljudi naeg doba, stvaralac povijesti.. Tito je prije svega bio iznimno ljudsko bie. Ne moe se, meutim, dijeliti njegova javna i privatna linost. On je imao izuzetnu snagu i pokuavao je ostvariti savrenstvo." Marko Veovi, knjievnik: Pamtim i da sam, kad sam odlazio kui, pred zgradom Skuptine vidio ovjeka koji je nosio veliku Titinu sliku. Meni je Tito ubio oca informbiroovca, ali nisam zaboravio da sam ga od tog trenutka poeo malo drukije gledati. Tonije, nije se jednom deavalo, kad vidim to radi demokratska olo koja Titu naziva diktatorom, da javno kaem: e si, diktatura, stope ti ljubim. Braco Vukovi, novinar i knjievnik: Tito je neosporno obiljeio povijest Jugoslavije, Hrvatske, ali i svijeta. Bio je golemi dravnik s velikim ugledom i to nitko nije osporio. Bio je priznat zbog antifaizma, jer na ovim prostorima nije bilo mira do kraja Drugog svjetskog rata. Uz to, postavio je i vrlo jednostavnu sintagmu bratstvo i jedinstvo, koje zapravo nisu komunistika parola, ve neko civilizacijsko, ope mjesto. Ljudi su to jako osjeali. Zemlja je upala u ekonomske probleme, inflaciju, ali zadnjih 10 godina prije Titove smrti se pristojno ivjelo. Ljudi su bili zadovoljni to ive u sreenoj zemlji bez problema. Nakon smrti u zraku je lebdjelo neto, jer nismo vie osjeali da je Jugoslavija snana zemlja, a postojao je strah od balkanskih atavizama - tko je bio u Udbi, policiji..., koji je kao ma visio ljudima iznad glava. Ljudi su vrlo emotivno primili smrt Tita, na zagrebakom kolodvoru okupilo se 1,5 milijuna ljudi. Svi su bili u velikom strahu to e biti nakon njegove smrti. Malo je bilo onih koji su se naslaivali i koji su u Titovoj smrti vidjeli svoj politiki trijumf. Kad je Tito umro, ja sam bio na godinjem s obitelji. Bili smo na moru, spojili smo par dana oko Prvog maja i taman smo se vozili autom kui. Negdje pred Zagrebom na radiju smo uli da je umro Tito. Nastao je ok i tajac i utei smo se dovezli kui u Veliku Goricu." Jasper Ridley, knjievnik:

59

Nikad u povijesti toliko svjetskih dravnika i voa nije prisustvovalo jednoj dravnoj sahrani. Bilo ih je mnogo vie nego na sahrani kraljice Viktorije u Londonu 1901. godine, pa ak i vie nego na sahrani Johna Kennedyja ili Winstona Churchilla. Prisustvovali su toj sahrani etiri kralja, trideset i jedan predsjednik drave, est prineva, dvadeset dva premijera vlada etrdeset i sedam ministara vanjskih poslova. Stigli su iz 128 zemalja i iz svih krajeva svijeta, s obje strane dva bloka zaokupljena hladnim ratom supersila, i iz svih neutralnih nesvrstanih zemalja." Izet Sarajli, knjievnik: Kakav god da je bio, bio je ef najsretnije jugoslavenske drave. U toj dravi Vojislav Seelj je uspio i doktorirati. A mi u njegovoj ne bismo mogli ni da diemo. Winston Churchill, premijer Velike Britanije: Odluno smo stali na stranu Tita zbog njegove nepokolebljive i hrabre borbe protiv njemake armije. Partizani su sada gospodari tamonje situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce. Oko ovih hrabrih snaga i u njihovim redovima razvio se jedan jedinstveni pokret za slobodu cijelog naroda. Komunistima pripada ast to su prvi zapoeli borbu. Ti valjani Titovi sljedbenici dre onoliko Nijemaca u Jugoslaviji koliko ih dre kombinirane anglo-amerike snage u Italiji. Vehid Guni, novinar: Trei put sam vidio Tita u Drvaru 1974. godine. Bilo se navrilo 30 godina od desanta. Tito je doao u maralskoj uniformi. Koju god je maralsku uniformu oblaio; kopnenu, zrakoplovnu, mornarsku vi ste u njemu vidjeli samo marala. Bio je lijep i sve mu je lijepo pristajalo. Sjetite se; poslije raspada Jugoslavije neki su pokuavali biti Tito, pa su ispadali groteskni i tragino smijeni. Tito je bio lijepi maral. Vojskovoa. Opjevani maral. Genije koji iz nespojivog napravi spojene posude, nokat i meso, pa se sve sraste, pa nae brano prosije kroz reeto i kroz sito i ne svrsta se da bi bio lider, a bio je lider od formata. Kleli smo mu se." Helmut Schmidt kancelar Njemake: Tito je jedan od najveih dravnika ovog stoljea, prvi koji nije dozvolio Staljinu da diktira svoju politiku." Alberto Moravia, knjievnik: Tito je znao da se prilagoava ritmu revolucije. Uvijek je znao biti na prvom mjestu i da se na pravi nain odnosi prema povijesti. Nikada u ivotu nije ustuknuo. Tito nije bio rtva povijesri, ve ovjek koji je stvarao povijest." Gnhter Grass, knjievnik: Tito je borac za socijalizam u Jugoslaviji, ali njegovo djelo ima mnogo iri i vei znaaj; nemogue je da ostavi trag samo u vlastito zemlji. elio bih da pronicljivost Titovog duha jo dugo bude prisutna na naem kontinentu. To je ovjek, komunista i socijalista koji je prvi uputio kritiku centralistikom pogledu na razvitak socijalistikog drutva. Po meni, predsjednik Tito je veliki borac upravo za takvo decentralizirano, humano socijalistiko drutvo i uvjeren sam da e taj veliki i teki put u Jugoslaviji biti okrunjen uspjehom." John Kennedy, Predsjednik SAD: Bio sam fasciniran svojim susretom s Titom, partizanskim liderom koji je porazio sve svoje unutarnje suparnike i pobijedio Nijemce. Tito je bio komunista i nacionalista, a njegova 60

volja, njegove trupe i njegov presti spajali su i drali povijesni antagonizovane narode Jugoslavije. Arthur Miller, knjievnik: Svaki dan sam najprije pogledao vijesti o tome to se dogaa s partizanima marala Josipa Broza Tita. Posebno elim istaknuti da je u 1941. primjer Jugoslavije utjecao na mnoge ljude diljem svijeta i itavu Ameriku izuzetno ohrabrujue. Kada smo sluali o estokom otporu s kojima su jugoslavenski partizani suprotstavili njemakim hordama i faizmu, prvi put od poetka II. svjetskog rata, postalo nam je jasno da je Hiderova Njemaka nije nepobjediva." Mohamed Reza Pahlavi, iranski ah: Jugoslavija je, zajedno s Iranom, jedina zemlja koja je pod tekim okolnostima... pruila otpor Staljinu. Nije bilo lako ujediniti razliite skupine, modernizirati jednu dravu kao Jugoslaviju i jedno se mora priznati, maral Tito je obavio izuzetan zadatak. DengXjaoping, kineski politiar: Susreo sam se s drugom Titom ba kao sa starim vojnikom. Imali smo srdaan razgovor i dogovorili smo se da zaboravimo prolosti gledamo u budunost. To je stav koji smo usvojili kada smo rezimirali odnose s drugim strankama i istonoeuropskim partijama i dravama; Mi uzimamo sadanjost kao svjeu poetnu toku iz koje emo razvijati prijateljske odnose i suradnju. Naravno, jo je uvijek vrijedno truda analizirati dogaaje iz prolosti. Ali mislim da je najvanija stvar da svaka partija, bilo velika, mala ili srednja, treba potovati iskustva drugih i izbor koji su oni napravili i suzdrati se od kritiziranja naina na koji druge partije i drave provode svoje poslove. To bi trebao biti na odnos ne samo prema strankama na vlasti, ali i prema onima koji nisu na vlasti. Kad smo imali razgovore s predstavnicima komunistikih stranaka u Francuskoj i Italiji, mi smo izrazili stajalite da trebamo potivati njihovo iskustvo i njihov izbor. Ako su oni pravili greke, na njima je da ih isprave.. Isto tako, oni bi trebali zauzeti isti odnos prema nama, doputajui nam da pravimo pogreke ispravljam ih. Svaka zemlja i svaka stranka ima svoje vlastito iskustvo, koje se razlikuje od ostalih na tisuu i jedan nain!

LALEVI: SKINUO SAM TITA S RESPIRATORA...

Godinama sam se premiljao da li da napiem svoja sjeanja na 16 godina praenja Predsjednika Republike na svim putovanjima u inozemstvo, kae dr. Predrag Lalevi, lan Titova konzilija i lijenik koji ga je pratio na meunarodnim turnejama. Lalevi je napisao knjigu S Titom po svijetu. Oklijevao sam zbog vie razloga. Najprije zbog toga to me savjetnik Predsjednika, kad mi je saopio da sam izabran da pratim Predsjednika na putovanjima u inozemstvo, pitao koje dnevne novine itam. Odgovorio sam da su to Politika i NIN. Tada mi je rekao da prije odlaska na put kaem supruzi da mi sauva novine i kad se vratim s puta proitam to je pisalo o putu te da to to pie u novinama, to sam uo i vidio. Ovo se, naravno, nije odnosilo na slubene biljeke u vezi sa zdravljem Predsjednika. Nita van toga. Ja sam tada imao 36 61

godina i ovaj izbor sam primio, prije svega, kao izraz priznanja i povjerenja u moju strunost, pa sam ovakvu preporuku potovao. Meutim, itav niz dogaaja tijekom putovanja bio je tako impresivan, da su mi trajno ostali u sjeanju. O nekima od tih nezaboravnih doivljaja sam priao obitelji i uem krugu prijatelja, tako da mi ih je bilo lako opisati. Drugi razlog je bila pojava velikog broja tekstova i knjiga za koje sam znao da nisu istiniti, kae Lalevi, a neki od njih su bili runi traevi. Ja sam smatrao da ako vam netko povjeri brigu o svom zdravlju, a to znai i ivotu, onda je u najmanju ruku nekorektno iznositi u javnost svari iz osobnog ivota, ak i da ta osoba nije Predsjednik Republike. Naalost, jedan od tih autora bio je i osobni lijenik Predsjednika. Posljednja stvar, koja je prelila au, bile su izjave za novine u kojima se tvrdilo: bio sam kod Tita svakoga dana i razgovarao s njim, ili, ja sam mu svakoga dana spremao hranu i sa svojom enom odlazio u Kliniki centar gdje bi ga ona hranila. Ove prie nisu bile istinite (da ne kaem da su bile obine lai), jer te osobe nisu ni privirile klinikom centru, a to je jo vanije, ja sam ga intubirao (uveo plastini tubus u dunik) i prikljuio na respirator 26. veljae, tj. 68 dana prije nego je preminuo. Za vrijeme arteficijelne ventilacije Predsjednik je bio u umjetnoj komi (koju sam odravao redovnim ubrizgavanjem lijekova za odravanje sna ili se, pak, radilo o komatoznom stanju izazvanom boleu) i naravno nije mogao komunicirati i uzimati hranu. Toliko o tome Inae, ja sam samo u rijetkim prilikama bio u funkciji osobnog lijenika. On je bio i u zemlji u neposrednoj blizini Predsjednika, dok sam ga ja pratio na putovanjima u inozemstvo. Pilot predsjednikog aviona, general uti, jednom mi je prilikom rekao da smo, putujui avionom, proveli na putu skoro dvije godine, a bilo je i putovanja brodom Galeb, na kojima sam ga pratio. Vjerujem da je u mom izboru, u odnosu na druge kandidate, prevagnulo moje struno obrazovanje. Ja sam, naime, upisao medicinu 1945., diplomirao 1951., zapoeo specijalizaciju anesteziologije i reanimatologije 1953. godine u VMA, zavrio jednogodinju kolu anestezije na Univerzitetu u Kopenhagenu kao stipendist Svjetske zdravstvene organizacije, poloio specijalistiki ispit i u Kopenhagenu i Beogradu te napokon, proveo godinu dana u uvenoj klinici Majo u SAD-u, kao njihov stipendist. Jo kao student radio sam tri godine na kirurgiji i operirao manje stvari, tako da sam vjerojatno bio pravi kandidat za ovo mjesto. Na pitanje kako je Tito reagirao kad je saznao da bi mu amputacija produila ivot, Lalevi kae: im smo stigli u Ljubljanu, otili smo u Kliniki centar i napravili snimke arterija na lijevoj nozi, a zatim otili na Brdo kod Kranja. Budui da je situacija na arterijama bila loa, predloili smo Predsjedniku operaciju, to je on odbio. Mi smo tada pozvali na konzultaciju profesore Debejkija iz SAD-a i Knjazova iz Moskve. Debejki je predloio operaciju, tj. amputaciju, a ako on ne pristane na to ostavio nam jednu protezu za premoivanje krvne ile, s malim izgledima za uspjeh. Kako je on uporno odbijao amputaciju, pokuali smo napraviti premoenje protezom koju nam je ostavio Debejki. Ova operacija, kao to se i oekivalo, nije uspjela, a on je i dalje odbijao amputaciju. Tek kad je vidio svoju potkoljenicu, koja je bila plava s velikim plikovima na koi, rekao je da radimo to god je potrebno. Mi smo brzo pripremili salu i napravili amputaciju noge znatno iznad koljena. Ova operacija je protekla bez komplikacija i on je poeo primati posjete na Intenzivnoj njezi. Posjetili su ga i sinovi arko i Mio. Ve smo razmiljali o odlasku na Brdo kod Kranja, kada su poele komplikacije. Najprije sa bubrezima, a zatim i druge. Kao to sam ve rekao na poetku, Predsjednik je bio na respiratoru (umjetnom disanju) punih 68 dana. Predviati koliko je jo mogao ivjeti da je odmah napravljena amputacija bila bi ista pretpostavka. Tema smrti nikada nije spominjana u razgovorima, osim to je on, odbijajui operaciju, rekao: Ja dolje, pokazujui prstom na dolje, idem samo u jednom komadu. Predsjednik je zadrao prisutstvo duha i esto se alio s lanovima konzilija i drugim osobljem. 62

Kao to sam ve rekao, poslije amputacije, dok je njegovo stanje bilo sasvim dobro, posjetili su ga arko i Mio, a zatim i general Ljubii i, mislim, Lazar Kolievski. Kada smo preli na odjel prof. Kosaka, na 7. katu, nije vie bilo posjeta osim nas koji smo se brinuli o njegovom zdravlju. Inae, sve to nam je bilo potrebno, bilo je nabavljeno u najkraem moguem roku. Predsjednik je dugo godina imao dijabetes te mogu rei da nije bio discipliniran pacijent. U to vrijeme nije bilo aparata s trakicama kojima ste mogli za 14 sekundi dobiti vrijednost eera u krvi, ve se ta vrijednost procjenjivala na osnovu odreivanja eera u urinu uz pomo trakica. Ja bih mu na wc kotliu u kupaonici ostavio boicu od 100 ml da ostavi urin za odreivanje eera. Boica bi po dva-tri dana stajala tamo prazna, da bi na kraju ipak ostavio urin. Poslije pregleda kazao sam mu da je eer prilino visok, na to je on obeao da e pripaziti na jelo... Nije istina, dodaje dr. Lalevi, da je u bolnici puio i pio viski. Samo jednom, dok je bio u Intenzivnoj njezi, traio je au vina sa Vange, pa smo mu ispunili elju. Jednom je imao visoku temperaturu i recitirao je na njemakom revolucionarnu pjesmu njemakih radnika, a zatim Ljermontova na ruskom. Pitao me da li sam razumio. Rekao sam da nisam, pa mi je prevodio Pitam ga da li je volio Jesenjina: O, mnogo. Toliko lirskog. Zatim je priao kako je proveo pet godina u Sibiru, a jednu godinu u Rusiji. Trinaest mjeseci je bio u bolnici. Pa Vi ve imate dobar bolniki sta. Trinaest mjeseci u bolnici. - O, da..., samo to mi je odgovorio. Ne moe se ni u ali rei da sam mu ja presudio time to sam mu mrtvom iskljuio respirator i druge aparate, budui da je ve deset minuta bio mrtav. Prof dr. Predrag Lalevi

63