Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

Rastko Monik

Trite radne snage i sastav radnike klase

Interesi sindikata ne mogu blokirati procese na tritu rada. Borut Pahor, predsjednik vlade
1

Trite rada u posljednje je vrijeme u sreditu rasprava zvaninih politika, akademskih ekonomskih znanja i to u mnogim oblicima. U tim se ustanovama gotovo svi inioci zauzimaju za to da trite radne snage postane to elastinije, fleksibilnije reklamirajui danski model sigurne elastinosti.2 Elastinost na tom govoru znai da e poslodavci lake, bre i za kapital jeftinije otputati radnice i radnike, pa ak i to da e smanjivati radnika prava, npr. visinu otpremnina, doprinosa i sl. S druge strane, empirijske studije pokazuju da ne postoji jedinstveno trite radne snage (Kramberger, 2007): trite rada, tvrde, segmentirano je i njegovu strukturu nije mogue izvesti iz jednostavnog mehanizma ponude i potranje.3 U takvoj situaciji, kada je izraz trite rada propagandna krilatica, njegov konceptualni status nije uvjerljiv, tako da je korisno postaviti radikalno pitanje:4 da li trite radne snage uope postoji? Ukoliko postoji, kakav je nain njegovog postojanja?

Ovaj lanak je objavljen u asopisu Teorija in praksa let. 48, 1/2011., Fakulteta za drubene vede Univerze v Ljubljani. (Fakultet drutvenih nauka univerziteta iz Ljubljane) 1 Tako je izjavu predsjednika vlade rezimirao Dnevnik [Dnevnik je, pored Dela, vodei slovenaki dnevni list. (prim. prev.)]. Novinar je naveo takoer i izvorni tekst: Vlada ispunjava obeanje poslodavcima da e krenuti sa promjenama na tritu rada. Ne radi se o tome da e tvrdokorno ispunjavati obeanje nasuprot nekih interesa sindikata, ve o tome da ti interesi ne mogu biti ultimativni, ne mogu blokirati procese na tritu rada. (Dernovek, 2010) Slovenaku rije veda preveo sam sa znanje, dok e se znanost prevoditi sa nauka. (prim. prev.) 2 Vrlo je vjerovatno da je danski model samo ideolo ka fraza. Mihel Huson (Husson, 2008: 88) upozorava na to da su u Danskoj nezaposlenost smanjili prvenstveno povoljnim prijevremenim penzionisanjima i slinim mjerama. U Njemakoj opsene dravne reforme nisu uzrokovale nita veom dinamikom na tritu radne snage, ve samo jo dramatiniju prekarizaciju radnih odnosa. Intuitivno bismo olako mogli oekivati da e vea elastinost na tritu uzrokovati veom ili makar brom fluktuacijom radnica i radnika (Amamble, 2008). Ipak, istraivanja ne potvruju tu intuiciju: tako se, recimo, zapoljavanje prilagoava potrebama za zapoljavanjem koje ima kapital priblino jednako brzo u Francuskoj, Italiji i u Holandiji, iako te drave vrlo razliito ureuju trite radne snage. 3 To pokazuju tako er i istorijske studije (Thomson, 1963; Mendels, 1972; Reddy, 1984). Regulacionistika ekonomska teorija u tim istorijskim konstatacijama vidi potvrdu svojih epistemikih tvrdnji (Verley, 2002). 4 Kako to preporuuje i prakticira Imanuel Valertajn (Wallerstein, 2001).

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

ta je trite radne snage? Ako bismo oslobodili trite radne snage, tvrde pristalice fleksibilnosti, svakako bismo bre izili iz krize, s obzirom da oni oekuju da bismo sa elastinim tritem radne snage poveali zaposlenost, a time i produkciju i konsumpciju. Povrh toga, kau da bismo tako sauvali i konkurentnost lokalne privrede. Preutna pretpostavka ovih mnjenja jeste da su za krizu i nekonkurentnost krive tekovine radnikih borbi i socijalnih revolucija u 19. i 20. vijeku. Argumentacija, dakako, ne stoji, mada bi konani zakljuak i mogao biti ispravan. Nije tano da bi elastinost trita radne snage sama po sebi poveala zaposlenost, kao to nije tano ni to da bi ouvala kupovnu mo stanovnitva. Tano je, pak, to da bi se time mogla poveati konkurentnost. Ukoliko bismo, naime, tekovine socijalnih borbi i revolucija ukinuli samo u jednoj dravi, a u drugima ih ouvali, tada bi se konkurentnost te drave zaista poveala. Ali, poto sve drave ukidaju radnike tekovine, tim mjerama nijedna drava ne zadobija prednost. U tom poloaju bi upravo ona drava koja ne bi sudjelovala u protivradnikom takmienju mogla poveati svoju konkurentnost ako bi samo znala iskoristiti prednosti koje bi pridobila smanjenjem konflikata i nejednakosti, te ouvanjem kohezije. Argument liberalnih ekonomista i politiara tako je ideoloki: injenino je pogrean, a posljedice uzrokuje na drugom mjestu od onoga za koje to tvrdi. Mjere koje taj govor opravdava ne djeluju na nain na koji njihovi zagovornici tvrde: ne poveavaju zaposlenost, kupovnu mo itd.; ve naprotiv, podrivaju mo radnitva (prekarnim zaposlenjima, desindikalizacijom; prijenosom rizika sa vlasnika kapitala na radnitvo; smanjenjem posredne i neposredne najamnine i radnikih prava, zastraivanjem i discipliniranjem i sl.) i uvaju vladavinu kapitalistike klase. Mjerama u korist kapitala, drave pokuavaju privui kapitalne investicije u onaj dio svjetskog drutva koji je pod njihovom nadlenou. Dravna regulacija proizvodnih i drugih drutvenih odnosa nastoji da povea obrtnost kapitala. Drave nastoje da jedna drugu preteknu u dobiti koju kapital obeava ukoliko bi bio investiran na podruje njihovih nadlenosti.

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

Pri tome se otvaraju bar dva teorijska problema: 1. Ukoliko se kapital prilikom akumulacije sve vie oslanja na dravne mjere i pravne odredbe, onda dobit koju kapital donosi gubi prirodu preduzetnike dobiti, profita i sve vie proizlazi iz pravno osiguranog monopolistikog ili kvazimonopolistikog poloaja. Moramo li onda, skupa sa Vereloneom [Vercellone] rei kako profit postaje rentom, i kako je zakon vrijednosti u krizi? (Vercellone, 2002. i 2006) To bi znailo takoer i to da je kapitalistiki nain u istorijskoj krizi i da se moda pribliava svojem kraju. 2. Ukoliko je, sa stajalita kapitala, njegova unosnost sve vie ovisna o drutvenim odnosima, i to ne jedino od pravnog ureenja neposrednog radnog odnosa, nego takoe i ire od drutvene kohezije i opeg kulturnog kapitala da li tada proizvodni odnosi i, ire, drutveni odnosi,5 postaju proizvodne snage? Da li je, dakle, doao kraj istorijskom dobu u kojem su istorijske procese proganjale suprotnosti i protivrjeja izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa? Rjeju, da li je dolo do istorijskog kraja kapitalizma i da li je time takoer doao i kraj istorijskih uslova mogunosti istorijskog materijalizma? Pokuat emo pokazati da se ne radi niti o prvom niti o drugom. Jeste da su se promijenili odnosi u klasnoj borbi, jeste da je dolo do znaajnih istorijskih preobrazbi u nainu proizvodnje ali jo uvijek nije dolo do promjene naina proizvodnje. Nastojanje na konkurentnosti privrede koja djeluje pod okriljem pojedinane drave nije nita novo. Konkurencija izmeu lokalnih nadlenosti (Giraud, 2006) u meudravnom sistemu svjetskog kapitalizma odvajkada je proganjala kapitalistiku akumulaciju (Wallerstein, 2006). Pa ak ni intervencije na tritu radne snage nisu
Taj poloaj Marks [Marx] anticipira u rukopisima iz 18571858. (Marx, 1985): individualni kapitalisti pribavljaju si konkurencijsku prednost na taj nain to tehnikim poboljanjima poveavaju produktivnost rada; a poto se tako ponaaju svi individualni kapitali, opi rezultat je automatizacija radnog procesa sa malim udjelom ivoga rada; u tom poloaju kapital moe iskoristiti jedino jo drutvenu Gliderung i general intellect ili, kako bi to danas rekli, drutvenu koheziju i opu naunu i tehnoloku sposobnost, to e rei, ve socijalizirane drutvene oblasti. Iz toga Marks zakljuuje da samostalni razvoj kapitalizma stvara materijalne uslove za njegovo ukidanje: Proizvodne snage i drutveni odnosi obje strane podrutvljenog pojedinca kapitalu se prikazuju samo kao sredstvo i za njega jesu samo sredstvo da bi ovaj proizvodio sa svoje bornirane osnove. U stvari, to su materijalni uslovi da se ova digne u zrak. (Marx, 1985: 506) Antonio Negri je u tom Marksovom podrutvljenom pojedincu vrlo optimistino vidjeo drutvenog pojedinca komunistike revolucije (Negri, 1984: 252 i dalje).
5

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

nita novo. Ono to jeste novo, to je nain na koji drava sada obezbjeuje konkurentnost svojeg podruja: neko je individualnom kapitalu koji su djelovali na njenoj teritoriji pokuavala obezbijediti to bolje odnose, a onda posebno ove osigurati od konkurencije drugih individualnih kapitala ija je baza bila u drugim dravama. Sada pokuava izii u susret kapitalu uope, a konkurencija izmeu individualnih kapitala zanima ju samo toliko koliko e, zbog nje, individualni kapitali pohrliti da iskoriste povoljne uslove koje im nudi. Nov je, takoer, i nain na koji drava sada ureuje i svoj odnos prema radnikim klasama. Nekada su radnice i radnici bili dravljanke i dravljani i podupirali su stranke koje su ih zastupale u politikim aparatima drave. Drava je bila polje u kojem su se, u politiko-ideolokom obliku, odvijale klasne borbe. U vrijeme drave blagostanja,6 dravne su intervencije bile rezultat politikih borbi i snaile su poloaj radnitva i, na opem nivou, osiguravali punu zaposlenost i netrino obavljanje javnih usluga. U dravi blagostanja lokalna je jurisdikcija osiguravala klasni kompromis unutar nacionalnih okvira.7 Sada drava vie nije aparat koji bi organizirao politiko-ideoloke oblike klasnih borbi. Postala je aparat u slubi transnacionalnog kapitala lokalna jurisdikcija kapitala.8 Njeno stanovnitvo, koje proizvodi bogatstvo, nije vie dravno tijelo, nego je ponuda drutvenog kapitala na lokalnom tr itu radne snage. Trite radne snage je institucionalna prilikom ijeg se koordiniranja konstrukcija klasne borbe kapitalistike klase,9 sada usklauju i sarauju nosioci interesa

individualnih kapitala, zastupnici transnacionalnog ukupnog kapitala (zvaninici Svjetske banke, Meunarodnog monetarnog fonda, Svjetske trgovinske organizacije, Evropske unije, NATO pakta itd.) i politike klase lokalnih jurisdikcija. Drava je sada aparat kojim nosioci i zastupnici kapitala formiraju i reguliraju radnu snagu, te nadziru

O istorijskim socijalizmima ovdje pojednostavljeno raspravljamo kao o perifernim industrijskim dravama blagostanja (cf. Monik, 2006). 7 Prema nekim analizama socijalne drave zapravo i nisu osiguravale klasni kompromis, nego su radnikoj klasi omoguavale uspjenu klasnu borbu (Armstrong, Glyn, Harrison, 1991). 8 Tek se u nae vrijeme obistininjuju tvrdnje iz Komunistikog manifesta: Moderna dravna vlast je samo odbor koji upravlja zajednikim poslovima cjelokupne buroaske klase. (Marx i Engels, 1979: 591). Marks i Engels su mislili na buroasku klasu u nacionalnoj dravi. Sa neoliberalnom globalizacijom uobliila se svjetska kapitalistika klasa; drave slue ili preciznije meudravni sistem slui upravo toj svjetskoj vladajuoj klasi. 9 [] organizaciju proletera u klasu, a time i u politiku stranku, iz asa u as iznova razbija konkurencija izmeu samih radnika. (Marx i Engels, 1979: 599.)
6

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

i discipliniraju stanovnitvo na podruju njene lokalne nadlenosti:10 fleksibilizacija najamnog odnosa samo je jo jedan nain kojim kapital zatire radnitvo i to na taj nain to na njega prebacuje rizike u strategijama individualnih kapitala (Cohen, 2006), pa ak i ope drutvene trokove koji nastaju nazadnom trinom socijalizacijom individualnih produkcijskih procesa. Fleksibilizacija trita radne snage tako nije nikakav neutralan ili ope koristan odgovor na krizu, nego je to strategija kojom se kapital pokuava spasti iz svoje krize. Kriza je, dakle, kriza kapitalistikog sistema.

Kakva kriza kapitalizma? Jo prije nego to je kriza postala svakodnevna fraza, analitiari su se slagali da je kapitalizam u krizi, ali su tu krizu objanjavali na razliite naine. Robert Brener [Brenner] je mislio da doivljavamo karakteristinu marksovsku krizu u kojoj se prepliu i uzajamno podstiu padanje profitnosti kapitala, sniavanje najamnina, pad potronje i hiperprodukcija (Brenner, 2006). Imanuel Valertajn je tvrdio da je otpoela konana kriza svjetskog kapitalistikog sistema (Wallerstein, 2006). Andre Gunder Frank [Frank] dokazivao je da se samo okonava dvjestogodinja kriza azijske ekonomije i da ujedno time istie toliko mistificirani uspon Zapada (Frank, 1998). Pjer-Noel Giro [Giraud] tvrdio je da nestaje samo ono to je bila izuzetna posebnost 20. vijeka: dok su se u 20. vijeku unutarnje razlike u bogatim dravama

Promjene u djelovanju i organizaciji drava posljedice su klasnih borbi. Kao to je drava blagostanja bila postignue radnikih borbi u sreditu/centru svjetskog sistema i socijalistikih revolucija na njegovom rubu, tako su savremene neoliberalne drave i njihove protivradnike politike posljedice klasne borbe transnacionalnog kapitala i njegovih politikih aparata drav nekadanjeg evroatlantskog centra, Svjetske banke, Meunarodnog monetarnog fonda, Svjetske trgovinske organizacije: Strukturalno prilagoavanje jedan je od glavnih savremenih oblika privrednog nasilja, kojima drave centra pritiskaju drave sa ruba [] Ostvarenje programa strukturalnog prilagoavanja u brojnim dunikim dravama dovodi do internacionalizacije njihove makroekonomske politike i njihovog neposrednog podreivanja Meunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci. Ove ustanove, opet, djeluju u prilog jakih financijskih i politikih interesa (pariskog i londonskog kluba, grupe G7, uskog kruga glavnih transnacionalki). Taj novi oblik privrednog i politikog gospodarenje neka vrsta trinog neokolonijalizma zatire narode i vlade bezlinom interakcijom (i smiljenim manipuliranjem) snagama na tritu. Meunarodna birokratija, sa sjeditem u Vaingtonu, brine se za izvrenje globalnog privrednog projekta koji odreuje egzistencijalna sredstva za vie od 80% svjetskog stanovnitva. (Toussaint, 2004: 332) zanimljivo je da vlada, ijeg smo premijera rijei uzeli za moto, jo uvijek ispunjava program Svjetske banke iz prve polovine devedesetih godina.
10

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

uspjeno smanjivale, razlike izmeu svjetskih regija drastino su se poveale. Giro oekuje da e u budunosti podruja sa niskim najamninama i velikom tehnolokom sposobnou (takozvane drave BRIK: Brazil, Rusija, Indija i Kina; a takoer i ire: jugoistona Azija, istona i srednja Evropa) sve vie dostizati sadanje bogate drave, dok e se istovremeno unutarnje razlike u bogatim dravama opet poeti nezadrivo poveavati. ovani Arigi postavio je ak dvije teorije. U prvoj (Arrighi, 2009 [1994]) poao je od Valertajnove teorije, prema kojoj se kapitalistiki sistem ljulja u ciklusima u kojima se materijalna ekspanzija smjenjuje sa finansijskom. U svakom ciklusu hegemoniju preuzima ona svjetska sila koja je u stanju povezati dravu i kapital. Ciklusom, koji se sada zavrava, upravljale su SAD. SAD jo uvijek preovlauju politiki i vojno, dok se kapital premjestio u istonu Aziju. Ako bi se drava i kapital, iako vie nisu u istoj dravi, opet povezali, ubrzo bi se zaeo novi kapitalistiki ciklus. Ukoliko do toga ne bi dolo, kapitalizmu bi doao kraj: novi sistem bit e ili imperija bez trita, ili trite bez imperija. Prema drugoj Arigijevoj teoriji (Arrighi, 2007) Kina e uskoro postati novi svjetski hegemon i time e se okonati kapitalistiki sistem beskonane akumulacije: svijet e se, pie Arigi, uravnoteiti u stagnantnoj privredi u kojoj e prevladati model sitne robne proizvodnje.11

Odgovor kapitala na krizu Kriza je kriza kapitalistikog naina proizvodnje kapitalistika klasa na ovu odgovara na ravni cirkulacije. Najvidljiviji proces na toj ravni je finansijalizacija, a to e rei: bijeg kapitala u finansijske pekulacije i smanjenje investicija u proizvodnju (Arrighi, 2009; Husson, 2008: 1820; Millet i Toussaint, 2010: 29 i dalje). Manje vidljiv (ili moda: prikriveniji) je odziv kapitala neposredno na ravni robne razmjene: smanjenje realnih najamnina12 i fleksibilizacija trita radne snage. Relativno je lako pokazati da je, za ono to je na ravni cirkulacije sniavanje realne cijene radne
I Minki Li [Minqi Li] takoer misli da kapitalizam nee podnijeti integraciju Kine, i da se njenim usponom otvaraju realne mogunosti za svjetski socijalizam (Li, 2008). Prema analizama Samira Amina, Kina e u budunosti morati ouvati makar jednu od tekovina socijalistike revolucije slobodan pristup do zemlje za svakoga. Ukoliko bi dopustili kapitalistiko razvlaenje sitnog seljatva, prouzroili bi glad i nekontrolirani egzodus seoskog stanovnitva u gradove (Amin, 2005). 12 Udio najamnina u bruto nacionalnom proizvodu u EU i u SAD opada jo od sredine osamdesetih godina (Husson, 2008).
11

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

snage, na ravni proizvodnje poveanje stepena eksploatacije.13 Nije neposredno vidljivo kako se fleksibilizacija trita radne snage, to je dravna intervencija na ravni razmjene tj. cirkulacije, upisuje na proizvodnu ravan. Nosioci i predstavnici kapitala naglaavaju da im fleksibilizacija trita radne snage omoguava da lake i bre smanje ili poveaju proizvodnju to e rei: da lake prilagoavaju proizvodnju kolebanjima u cirkulaciji. Fleksibilizacija trita radne snage se u naviknutoj svijesti samih proizvodnih agenata14 prikazuje tek kao promjena u uslovima kupovine i prodaje jedne od roba proizvodnog faktora radne snage. Ve na toj ideolokoj ravni jasno je da promjena prebacuje na onog koji nudi radnu snagu teite rizika i iracionalnosti koje prouzrokuje robna proizvodnja; da podstie konkurenciju izmeu onih koji nude radnu snagu, a to znai da razbija radniku solidarnost; da u proces rada unosi van-radnu prisilu. Ipak, iz ideolokih preobraenih oblika (Marx, 1973: 42; Mamardavili, s.d.) u kojima se strategija kapitalistike klase prikazuje u sferi cirkulacije, nije jasno kako ta strategija djeluje u sferi proizvodnje, to jest, u neposrednoj klasnoj borbi.

Nesimetrinost u klasnoj borbi Teorijski je vano sljedee: razmiljanja i ponaanja koja se zatvaraju u horizont preobraenih oblika cirkulacijskih fenomena, mogu posluiti nosiocima i predstavnicima kapitala da pravilno koordiniraju svoje strategije. Takvo ideoloko miljenje i djelovanje primjereno rukovodi svjesnim strategijama individualnih kapitala. Istovremeno se pojedinana ponaanja koja proizlaze iz takvog ideolokog miljenja, automatski, nesvjesno povezuju u opu strategiju kapitalistike klase u cijelosti.15 Individualni kapitalisti se, dakle, spajaju u kapitalistiku klasu ve samim tim to se automatski rukovode svojom individualnom koriu, a to e rei time to
Pri tome se opet obre tendencija iz vremena industrijske drave blagostanja: tada su se sa poveanjem produktivnosti rada poveavale i najamnine sada poveanje produktivnosti samo umanjuje potrebno radno vrijeme i poveava vrijeme u kojem se proizvodi viak vrijednosti. 14 Marx, 1973: 32. 15 Marks u Kapitalu opisuje klasnu kompoziciju kapitalistike klase kao oblikovanje ope profitne stope. Oblikovanje ope profitne stope komentarie ovako: Ovdje, dakle, imamo matematiki egzaktan dokaz toga zato kapitalisti, koji su u meusobnoj konkurenciji jo tako neiskreni prijatelji, pravi slobodnozidarski savez protiv itave radnike klase. (Marx, 1973: 224).
13

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

pokuavaju ostvariti to vei profit.16 S druge strane, samo na temelju tih ideolokih pojmova (trite radne snage, njegova krutost ili elastinost, najamnina, profit) nije mogue utemeljiti ni analizu kapitalistikog iskoritavanja u proizvodnji, niti klasnu strategiju i eksploatisane klase. Ideoloki lani izgled (Marx, 1973: 33) moe biti osnovom za smiljenu koordinaciju pojedinanih kapitalista; iz konkurentskog ponaanja nosilaca individualnih strategija kapitalistike klase kapitala automatski iznie takoer i klasna Lani izgled preobraenih oblika

u cijelosti.

(najamnina, cijena, renta, profit, kamate) reproduciraju postojee kapitalistike proizvodne odnose uvaju i obnavljaju glavni oblik klasne borbe kapitalistike klase, a to je kapitalistiko iskoritavanje u proizvodnji; time istovremeno sastavljaju kapitalistiku klasu i odravaju ju na poloaju vladajue klase. Razvijeni robni fetiizam,17 tj. ideologija preobraenog oblika je, dakle,

Liberalna krilatica pojedinani grijesi javne koristi (parafrazirano prema satirinoj poemi Bernarda de Mandevila [Bernard de Mandeville] Fable of the Bees: or, Private Vices, Public Benefits, 1714; odlomci na slovenakom: Basen o ebelah ali Zasebne pregrehe, javne koristi, izbor, Mandeville, 1993), dakle, samo kapitalistima pomae da se poveu u vladaju u klasu. 17 U prvom tomu Kapitala Marks formulira specifinu ideologiju robnih n aina proizvodnje izrazima koji su se preesto interpretirali u humanistikom i reprezentacionistikom maniru (npr. Goldmann, 1962). (Za kritiku reprezentacionistikih shvatanja ideologije, vidi: Breznik, 2009a: 9 i dalje; Breznik, 2009b.) Preciznije itanje pokazuje da i u tim odlomcima Marks govori o oblicima, o odnosima izmeu oblika i o promjeni, [...] drutvenom procesu (Marx, 1961: 97/srp.: 8384). Time je u tekstu prvog toma otvoren put za konceptualizaciju u treem tomu Kapitala. U treem tomu, koji obrauje kapitalistiku robnu proizvodnju i cirkulaciju, to jest, robnu proizvodnju u njenom istorijski razvijenom i konkretnom obliku, problematika je ukratko sljedea: 1. pojedinani proizvodni procesi pod komandom individualnih kapitala, socijaliziraju se tek na tritu i to posredstvom svojih proizvoda (roba), dakle ne u proizvodnji, nego tek u akumulaciji; 2. logika cirkulacije je heterogena u odnosu na logiku proizvodnje: u proizvodnji jednake koliine drutveno potrebnog apstraktnog rada proizvode jednake koliine vrijednosti; u cirkulaciji jednaki udjeli uloenog kapitala (tendencijski) donose jednake udjele u profitu; 3. sfere povezuje to to se elementi proizvodne sfere prikazuju u sferi cirkulacije u svojim preobraenim oblicima (verwandelte Formen), u kojima ih razumiju ak i neposredno upleteni agensi; odnos izmeu proizvodnih oblika i cirkulacijskih preobraenih oblika nije biunivokan: vrijednost se prikazuje kao cijena, vrijednost radne snage kao najamnina, a viak vrijednosti kao profit i kao kamata. Kljuni odlomak u poglavlju o fetiizmu robe zato je sljedei: Upotrebni predmeti postaju robe uopte samo zato to su proizvodi privatnih radova koji se vre nezavisno jedni od drugih. Kompleks tih privatnih radova sainjava ukupni drutveni rad. Poto proizvoai stupaju u drutveni dodir tek razmenjivanjem proizvoda svog rada, to se i specifina drutvena obeleja njihovih privatnih radova pokazuju tek u okviru te razmene. Ili, privatni radovi potvruju se kao lanovi ukupnog drutvenog rada tek putem odnosa u koje razmena dovodi proizvode rada, a preko ovih i proizvoae. Zbog toga se ovima drutveni odnosi njihovih privatnih radova prikazuju kao ono to jesu, tj. ne kao neposredno drutveni odnosi samih lica u njihovim radovima, ve, naprotiv kao, predmetni odnosi meu licima, a drutveni odnosi meu stvarima. (Marx, 1961: 85/srp.: 75 naglasio R. M.) Drutvenost meuljudskih odnosa zadobija fetiistiki ili popredmeeni ideoloki izgled ili preoblikovani ideoloki oblik zato to se pojedinani privatni radovi podrutvljavaju, socijaliziraju tek retroaktivno na tritu, to znai u cirkulaciji u sferi u kojoj cirkuliraju robe, a to e rei stvari (danas bi dodali: i one usluge koje djeluju kao robe). Individualni proizvoai ne stupaju u drutvene odnose neposredno, poto su njihovi procesi rada privatni izdvojeni iz drutva, nego tek posredno na tritu a preko roba, tj. preko stvari: Ovde je stvar samo u tome da odreen drutveni odnos meu samim ljudima uzima za njih fantazmagorian oblik odnosa meu stvarima. (Marx, 1961: 85/srp.: 75) To su oblici miljenja kakvi vae u drutvu, dakle objektivni oblici miljenja za odnose proizvodnje ovog istorijski odreenog drutvenog naina proizvodnje, robne proizvodnje. (Marx, 1961: 89 naglasio R. M./srp.: 78.) U prvom tomu Kapitala, Marks analizira robnu proizvodnju samo u
16

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

vladajua

ideologija

kapitalistikim

drutvenim

formacijama:

reproducira

kapitalistiki proizvodni odnos i time reproducira i klasni sastav kapitalistike klase. Time to se individualni kapitali takmie u sticanju vika dobiti, oni istovremeno smanjuju i udio ivog rada u sastavu kapitala, ali time i podrivaju temelj kapitalistikog iskoritavanja. Individualni kapitali postiu ekstra profit tako to poveavaju produktivnost rada boljom organizacijom radnog procesa ili poboljanjem tehnologije. U oba sluaja se u ukupnom kapitalu smanjuje udio ivog rada koji je jedini izvor vika vrijednosti, a time ujedno i njezinog preobraenog oblika profita. Ono to kratkorono pogoduje individualnom kapitalu, dugorono teti kapitalu u cjelosti.18 Odgovor kapitalistike klase u tom je sluaju smanjenje trokova rada, a to znai smanjenje trokova otputanja i zaposlenja, smanjenje posredne/indirektne najamnine (socijalnih primanja) ukratko: poveanje stepena iskoritavanja. I upravo to se deava sada.19 Mehanizmi preobraenih oblika opet ne povezuju samo individualne kapitaliste u kapitalistiku klasu, nego ujedno onemoguavaju iskoritenima da primijete iskoritavanje i da se prepoznaju kao klasa i sastave/udrue u klasu. Za to da se pojedinani kapitalisti udrue u klasu dovoljno je da svaki od njih pokuava doi do ekstra profita; a da bi radnice i radnici poeli da nastupaju kao klasa, moraju prestati misliti u pojmovima najamnine, cijene i profita. Da bi se radnice i radnici okupili kao klasa, moraju se osloboditi miljenja u okvirima oblika u kojima se kapitalistiki proces neposredno prikazuje u sferi cirkulacije. Ako bi se pojedinci na tritu radne snage ponaali u skladu sa samoniklom racionalnou trinih odnosa, njihova bi racionalna strategija bila u suprotnosti sa svakom moguom klasnom strategijom radnike klase. Ako bi se pojedinci upravljali samo prema specifinoj trinoj racionalnosti, zaotravali bi meusobnu

njenom elementarnom, apstraktnom i uopenom obliku (u obliku koji jo nije vladajui oblik proizvodnje): Poto je robni oblik najoptiji i najnerazvijeniji oblik buroaske proizvodnje, zbog ega se rano i javlja, iako ne na isti vladajui, dakle karakteristini nain kao danas, izgleda da je njegov fetiki karakter jo relativno lako prozreti. Kod konkretnijih oblika gubi se ak i taj izgled jednostavnosti. (Marx, 1961: 96. naglasio R. M./srp.: 83) U treem tomu Marks se poduzeo analize proces[a] kapitalistike proizvodnje kao jedinstv[a] procesa proizvodnje i procesa cirkulacije (Marx, 1973: 31). 18 Poveanje organskog sastava kapitala zaista moe, za kratko vrijeme, donijeti ekstra profit individualnim kapitalistima koji pretiu svoje takmace; ali, u konanom, to ipak donosi vee potekoe u stvaranju vika vrijednosti za cjelokupan drutveni kapital. (Basso, 2003: 55.) 19 U razvijenim kapitalistikim dravama produktivna snaga drutvenog rada jo uvijek raste, ali se zato radni dan nimalo ne skrauje. (Basso, 2003: 54.)

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

konkurenciju i jedan bi drugoga pokuali podriti u borbi za zaposlenje. Samoniklu racionalnost osoba/subjekata na tritu radne snage odreuje vladajua ideologija, a to e rei ideoloki mehanizmi preobraenih oblika koji su neposredna praktina svijest agenasa u cirkulacijskim robnim procesima. Poto vladajua ideologija osigurava reprodukciju proizvodnih odnosa (Althusser, 2000), ona je nuno istovremeno i ideologija gospodarenja i samopodreivanja. Dokle god pojedinani ponuai radne snage ostaju u okovima trine ideologije, oni su neposredno i praktino zarobljeni unutar vladajue ideologije, u automatizam djelovanja preobraenih oblika,20 u logiku beskonane akumulacije kapitala i tako, dakle, kolaboriraju u klasnoj borbi kapitalistike klase, a da nisu u stanju zamisliti mogunost alternativnog djelovanja. Ipak, napravili bismo greku petitio principii, ako bismo mislili da se radnica i radnik nuno i automatski prepoznaju samo kao trini agensi i da ih je zaista mogue reducirati na racionalne agense trine logike, na homo oeconomicuse iz ideologije racionalnog izbora.

Potinjavanje u proizvodnji

Liberalni ekonomisti i drugi ideolozi ekonomske racionalnosti zaista misle da radnica i radnik kao trini agensi nemaju drugoga izbora doli da svoju radnu snagu prodaju kapitalu i tako se podrijede kapitalistikoj proizvodnji vrijednosti. O tome moemo dvojiti, ali recimo da je to stvarno tako. Ipak, ak i pod tom pretpostavkom, zakljuivanje na temelju logike cirkulacije ne moe nam objasniti zato se radnica i radnik podreuju kapitalu u proizvodnji. ak i ako bi se radnica i radnik zaista ponaali kako im to govori/suflira ideoloki konstrukt homo oeconomicus kojim po volji njegovog tvorca, buroaskog ekonomiste, rukuje iskljuivo cirkulacijska logika

Ideologija robnih naina proizvodnje je robni fetiizam (kako ju Marks naziva u prvom tomu Kapitala); vladajua ideologija formacija koje odreuje kapitalistiki nain proizvodnje su mehanizmi probraenih oblika (Marks upotrebljava taj izraz kroz itav Kapital, a pojavljuje se ve i u Teorijama o viku vrijednosti). Ipak, ta ideologija koja se prikazuje kao ekonomska racionalnost ne moe djelovati bez dopune bez dodatka u vidu pravne ideologije. Kako pie Altiser [Althusser], pravo ureuje proizvodne odnose tako to od njih apstrahira (Althusser, 1995: 200 203). Pravna apstrakcija otre polje ekonomske racionalnosti od procesa proizvodnje (od procesa eksploatacije) i ograniava ga na sferu cirkulacije (sferu ekvivalentne razmjene) gdje sami od sebe djeluju preobraeni oblici (i gdje se viak vrijednosti prikazuje u preobraenim oblicima profita, rente, kamate; vrijednost radne snage kao najamnina; vrijednost proizvoda u preobraenom obliku cijene).
20

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

oni bi mogli u samom proizvodnom procesu shvatiti da je podreivanje kapitalu suvino, poto su radnice i radnici sami u stanju proizvoditi. Preciznije: zbog toga to je proizvodnja kolektivni in, radnice i radnici u proizvodnom procesu brzo bi shvatili da je proizvoenje stvar radnih kolektiva a ne automatski uinak individualnog podreivanja radnika i radnice kapitalu. To bi radnitvo moglo shvatiti utoliko bre na istorijskim poecima kapitalizma, kada se rad jo samo formalno podreivao kapitalu.21 Ta spoznaja i u savremenom kapitalizmu takoer ne mora biti tako teka, jer neposredni proizvoai u brojnim kognitivnim djelatnostima posjeduju intelektualna i materijalna sredstva za proizvodnju i time su naelno sposobni proizvoditi a da se ne podreuju kapitalu. Sama trina logika niti sami mehanizmi cirkulacije sami po sebi nisu dovoljni da osiguraju stvarno podreivanje radnica i radnika kapitalu u proizvodnom procesu. Ali, isto tako, ni sama injenica da radna snaga u proizvodnom procesu djeluje kao egzistencijalni oblik kapitala, u stvarnosti nije nita to bi radnicu i radnika u proizvodnji prisililo na podreenost kapitalu. Radna snaga je, naime, egzistencijalni oblik kapitala, troak proizvodnje samo sa stajalita nosilaca kapitala i samo ukoliko je proizvodni proces kapitalistiki proces proizvodnje vika vrijednosti. Isto tako, kapitalistiki proces mora biti proizvodni proces, to znai proces unutar kojeg radnice i radnici sarauju i djeluju kao radni kolektiv. Ukratko, ni cirkulacijski mehanizmi niti sama kapitalistika priroda proizvodnog procesa ni samima sebi ne mogu objasniti zato se radnice i radnici stvarno podreuju kapitalu. Potrebne su dodatne poluge da bi se radnice i radnici natjerali na podreeni poloaj kapitalistikom procesu proizvodnje.22 Moramo objasniti ba te dodatne poluge, jer podreivanje radnice i radnika kapitalu ne moemo izvesti iz
Marks razlikuje formalnu podreenost rada kapitalu (kod koje proces rada ostaje isti kao i ranije kada ga kapitalista jo nije bio podrijedio sebi, a razlika je jedino u tome to kapitalista ubire viak vrijednosti) od realne podreenosti rada kapitalu kada unutarnja logika procesa rada sama proizlazi iz podreenosti rada kapitalu: [...] ini se da je komandovanje kapitala radu prvobitno tek formalna posljedica injenice da radnik ne radi za sebe nego za kapitalistui zbog toga pod njegovim vostvom. Sa kooperacijom mnogih najamnih radnika komanda kapitala razvila se u zahtjev procesa rada kao takvog u istinski uslov proizvodnje. Kapitalistiko komandovanje na podruju proizvodnje sada je postalo jednako neizbjeno kao to je neizbjena i komanda generala na bojnom polju. (Marks, 1961: 377) 22 Do istog je zakljuka, potpuno drugim putem, doao i Tomas Kutro [Thomas Coutrot]. ak i ako pretpostavimo da trina racionalnost u potpunosti prevladava radnice i radnike, trebalo bi objasniti kako dolazi do prijelaza iz logike cirkulacije u logiku proizvodnje, jer ove su jedna drugoj suprotne (cirkulacija je individualistika, konkurentska, slobodna; proizvodnja je kolektivistika, kooperativna, podreena): Velika je tajna kako objasniti preobrazbu olova egoistine racionalnosti prema kojoj se, kako se pretpostavlja, iskljuivo upravljaju ekonomski agensi [u cirkulaciji] u zlato povjerenja i saradnje [u proizvodnom odnosu]. (Coutrot, 2002.)
21

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

kapitalistike prirode procesa proizvodnje, ve naprotiv, moramo kapitalistiku prirodu procesa proizvodnje izvesti iz podreenosti radnice i radnika kapitalu i to unutar same proizvodnje.

Kapitalistiki proizvodni odnos Kapitalistiki proizvodni odnos odreuje odvajanje koje je strukturalni uslov mogunosti kapitalistikog naina proizvodnje: odvajanje radne snage od sredstava za proizvodnju. Nositeljke i nosioci radne snage mogu se ukljuiti u proizvodni proces samo posredstvom trita na kojem prodaju svoju radnu snagu po cijeni (najamnini/nadnici) koju odreuju istorijski odnosi klasne borbe, dok kupac radne snage (kapitalista) potom u procesu proizvodnje upotrebljava upotrebnu vrijednost radne snage: upotrebna vrijednost radne snage upravo je u tome to je sposobna proizvesti vie vrijednosti od toga koliko sama vrijedi. Upotreba radne snage, to jest, iskoritavanje radnice i radnika, odnosno: kapitalistiki proces proizvodnje organiziraju kapitalista ili njegov menader tehnikom organizacijom procesa rada. Sredstva za proizvodnju odreuju na koji nain radna snaga mora djelovati tokom procesa rada; isto tako, oni odreuju kakvi moraju biti radnica i radnik da bi se uope ukljuili u proces rada: ta moraju umjeti i znati, kakve moraju biti njihove sposobnosti za uenje, kakve tjelesne karakteristike, psiholoke osobenosti, emocionalne crte... Kada kapital ukljui radnicu i radnika u proces proizvodnje, on ih i podreuje, ali ih istodobno i oblikuje i preoblikuje: oblik kojeg kapital utisne radnici i radniku, teoretiari su italijanskog operaizma nazvali tehnikim sastavom radne snage.23 Ova je posljedica neposrednoga nasilja nad
U ezdesetim i sedamdesetim godinama 20. vijeka, brojni italijanski teoretiari otili su u fabrike i poeli uzimati uea u radnikim borbama neposredno na terenu. Teoriju su izgraivali tako to su teoretizirali svoju praksu u proizvodnji i politici. Ta je teorija, ubrzo potom, postala poznata pod imenom operaizam. Najznaajniji pisci bili su Romano Alkvati [Romano Alquati], Sero Bolonja [Sergio Bologna], Ranijero Pancijeri [Raniero Panzieri], Mario Tronti [Mario Tronti] (Turchetto, 2001). Izraz tehniki sastav radne snage skovali su po ugledu na Marksov koncept tehnikog sastava kapitala: Sastav kapitala treba razumjeti dvojako. Ukoliko se radi o vrijednosti, nju odreuje odnos prema kojem se kapital dijeli na konstantni kapital ili vrijednost sredstava za proizvodnju i varijabilni kapital ili vrijednost radne snage [...]. Ukoliko pak govorimo o materiji/grai i o tome kako ova obavlja funkciju u procesu proizvodnje, svaki se kapital dijeli na sredstva za proizvodnju i ivu radnu snagu; taj sastav odreuje odnos izmeu mnotva upotrebljenih sredstava za proizvodnju, na jednoj strani, i koliine rada koja je potrebna za njihovu upotrebu, na drugoj. Prvi sastav nazivam vrijednosnim sastavom, a drugi tehnikim sastavom kapitala. Izmeu jedne i druge postoji tijesna uzajamna veza. Da bih tu vezu izrazio, nazivam vrijednosni sastav kapitala, u mjeri u kojoj ju
23

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

radnicom i radnikom i najvaniji je rezultat klasne borbe kapitalistike klase, jer predstavlja uslov kako za kapitalistiku proizvodnju, tako i za reprodukciju kapitalodnosa. Zbog toga tehniki sastav radne snage odreuje takoer i trino ponaanje radnica i radnika poto je, tako reku, peat kojega potranja za radnom snagom i njena upotreba utiskuju njenim nositeljkama i nosiocima. Kapital, dakle, odreuje radnicu i radnika kao istorijski konkretno oblikovanu radnu snagu. Tim odnosima se radnice i radnici mogu oduprijeti, ukoliko se formiraju u klasu. Ali, kao klasa se mogu konstituirati samo ukoliko prevaziu karakteristinu podjelu drutva na razne relativno autonomne sfere i ukoliko prevladaju cijepanje drutva na ekonomsku sferu, pravno-politiku konstrukciju (dravu), ideoloku sferu (kulturu); i ukoliko unutar ekonomske sfere pregaze graninu liniju izmeu sfere cirkulacije, u kojoj slobodni i jednakopravni mijenjai mijenjaju robe u ekvivalentnoj razmjeni, i sfere proizvodnje, unutar koje se deava proces proizvodnje vika vrijednosti. Radnitvo se konstituira u klasu transverzalno u odnosu na rascijepljenost drutva na razne sfere, i popreno u odnosu na podjelu koja je, ne samo istorijski proizvod prevazilaenja kapitalistikog naina proizvodnje, nego i uslov za njegovu reprodukciju. Politiki sastav radnike klase zbog toga nuno lomi okvire relativno autonomne sfere buroaske politike: politizira ekonomske odnose i ekonomizira politike procese; politizira kulturu i raskrinkava ideoloke elemente u ekonomiji (Breznik, 2009). Politiki sastav radnike klase zadire u sistem buroaskog prava ba na taki na kojoj buroasko pravo apstrahira od proizvodnih odnosa, kako bi moglo osigurati njihovo obavljanje/djelovanje (Althusser, 1995: 200203). Politiki sastav radnike klase, dakle, ve po svojoj strukturi ukida ili makar podriva specifine istorijske determinizme ope strukture drutvene formacije u kojoj preovladava kapitalistiki nain proizvodnje. Radnitvo organizira politiki sastav klase u konkretnoj istorijskoj situaciji, koju odreuje njegova podreenost kapitalu. To znai da konkretnu situaciju, u kojoj se radnitvo organizira u klasu, nadodreuje tehniki sastav radne snage kao jedan od materijalnih uinaka vladavine kapitala. Kada se politikom sastavu radnike klase posrei, te ona uspije polomiti deterministiki pritisak situacije koju nadodreuje

odreuje njen tehniki sastav i u mjeri u kojoj ova odraava promjene u tehnikom sastavu, organskim sastavom kapitala. (Marx, 1961: 691./srp.: cca 541)

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

tehniki sastav radne snage, i kada otpone dalje podrivati specifine istorijske determinizme ope drutvene strukture, tada se politiki sastav pretvara u klasni sastav radnike klase.24 Radnitvo klasnom borbom podriva proizvodne odnos unutar kojeg je podreeno kapitalu. Kapital moe odgovoriti samo tako to e promijeniti kapitalistiki proizvodni odnos, ili kako to kae vladajua buroaska ideologija tako to e dalje razvijati tehnoloke i organizacijske osobenosti proizvodnje. Kapital, skupa sa tehnolokim i organizacijskim preobrazbama, mijenja takoer i tehniki sastav radne snage. Sa svakim novim tehnikim sastavom radne snage kapitalistika klasa istorijski odgovara na ve dostignuti, to e rei na prethodni sastav radnike klase. Strukturno je, dakle, radnitvo uvijek u prednosti ako mu se samo posrei da se organizira u klasu.25 Elementarnu strukturu klasne borbe u kapitalizmu moemo shematski prikazati na sljedei nain (Monik, 2009: 397398):

Moramo biti oprezni sa retroaktivnom logikom u borbama podreenih klasa: politike borbe radnikih masa zaista su samo ideoloki i iluzorni izraz klasnih borbi. Ali, u isto vrijeme tek taj izraz retroaktivno uspostavlja ono za ta bi trebalo da bude izraz: stvarnu drutvenu i istorijsku poziciju radnike klase. Radnike borbe zaista se ne mogu ograniavati na sferu graanske politike, i oni su u velikoj mjeri ilegalni ili tek samo polulegalni. Ali i pored toga to su politike borbe i zato se odvijaju u situaciji koju nadodreuje buroaska pravno-politika konstrukcija: sve borbe unutar drave, borbe izmeu demokratije, aristokratije i monarhije, borba za pravo glasa, itd. itd., nisu nita drugo nego iluzorni oblici [...] unutar kojih se bore istinske borbe razliitih klasa meusobno (Marx in Engels, 1979, 39). Tek onda kada politike borbe probiju buroasku pravno-politiku barijeru apstraktne slobode i jednakosti i nanu cjelokupnu kapitalistiku strukturaciju, radnika e se klasa istinski poeti sastavljati u klasu. S vremena na vrijeme radnici pobijede, ali je to samo privremeno. Pravi rezultat njihovih borbi nije neposredni uspjeh nego sve ire udruivanje radnika [...] Treba samo povezanosti kako bi se mnotvo lokalnih borbi sa svuda istim znaajem centraliziralo u nacionalnu, klasnu borbu. Svaka je klasna borba, opet, politika borba. (Marx i Engels, 1979, 599) 25 Prema operaistikoj teoriji, svakom stepenu razvoja kapitalizma odgovara poseban istorijski klasni sasatav iji je nosilac uvijek neka odreena grupa radnitva. 18481871: hegemona grupa bili su urbanizirani masovni radnici na zaecima krupne industrije; 18711917: nosioci klasnog sastava profesionalni su radnici preciznih industrija; 1917 1968: masovni radnici fordistike industrije; od 1968. pa nadalje hegemonom figurom proletarijata postaje drutveni radnik.
24

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

Nesimetrinost

izmeu borbe kapitalistike klase i borbe radnike klase

prikazali smo razmakom izmeu tehnolokog jedinstva sredstava za proizvodnju i radne snage u trenutku t (to tehnoloko jedinstvo odgovor je kapitalistike klase na politiki sastav radnike klase u prethodnom trenutku t-1) i novog politikog sastava radnike klase u trenutku t, koji destabilizira strukturu gospodarenja i iskoritavanja. Elementarna struktura, dakle, u stvari nije nikakva struktura, poto ju slama unutarnje proturjeje, klasna borba. Njeni dijelovi nisu homogeni i vremenski je izmjetena u odnosu na samu sebe. Istorijsko vrijeme klasne borbe radnike klase drugaije je od vremena klasne borbe kapitalistike klase.

Tehniki sastav radne snage i kompromis izmeu radnika i kapitala Operaistika

postavka

radikalno

je

prekomponirala

teorijsku

problematiku, a time je takoer onemoguila da se uhvatimo u zamku redukcionizma i u zamku eklekticizma. Operaisti su izradili niz novih povezanih koncepata i time onemoguili: 1. da se podreenost rada kapitalu reducira na pravnu injenicu na prodaju radne snage na tritu rada; 2. ili da se ona reducira na ekonomski proces od prodaje pa nadalje, radna snaga djeluje jo samo kao egzistencijalni oblik

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

kapitala; 3. ili da se reducira na proces upravljanja: tvornica je organizirana poput vojske, a radnice i radnici moraju se pokoravati ukazima menadmenta; 4. ili, pak, da ju reduciraju na nasilje strojeva nad ljudima, na teror mrtvoga rada otjelovljenog u strojevima, nad ivim radom kojega obavljaju radnice i radnici. Operaisti su, isto tako, oslobodili teoriju mogueg eklektikog postupka u stilu nestrukturiranog navoenja: potinjavanje rada kapitalu nije samo pravna injenica, ono je takoer i ekonomski proces, ali i nasilje strojeva nad ljudima, a takoer i nasilje ljudi nad ljudima... Koncept tehnikog sastava radne snage govori upravo to da tehniko gledite procesa rada nije jednostavno tehniko gledite, nego je to postupak u klasnoj borbi kapitalistike klase; taj koncept govori da nema organizacije rada koja bi proizlazila iz nekakve pretpostavljene neutralne tehnike racionalnosti, nego da su tehnika i racionalna organizacija rada postignua klasne borbe kapitalistike klase upravo ona postignua na kojima se kapitalistika klasa suoava sa otporom radnica i radnika i sa tim otporom mora raunati.26 U svakom sluaju, operaisti su, kao i Marks, mislili da ve sama potinjenost radne snage kapitalu (koja je, po njima, uvedena posredstvom tehnikog sastava radne snage) omoguava proces proizvodnje. Na taj nain su despotizam tvornice u Marksovo vrijeme, kao i fordizam u vrijeme operaista, moda odavali izgled da su tehniko nasilje strojeva i organizacijsko nasilje menadmenta (kao dva postignua podreenosti rada kapitalu) u stanju sami organizirati pojedinane radnice i radnike u radni kolektiv. Ipak, sami strojevi i uputstva menadmenta ne mogu odrati konkretni proces rada sa svim sluajnostima koje se nuno dogaaju iz dana u dan, i iz trenutka u trenutak.27 Do podreivanja rada kapitalu, naime, ne moe doi ukoliko se radnice i

Kod uvoenja pokretne trake mogue je vidjeti na koji su nain tehnike znaajke procesa rada povezane sa klasnom borbom. Iz Fordovih tvornica istjerali su sindikate 1914. godine (a ponovo su ih pod pritiskom drave dopustili tek 1941. godine); pokretnu traku sistemski su poeli uvoditi izmeu 1908. i 1915. godine. Uvoenjem pokretne trake nisu samo poveali produktivnost rada, ve su isto tako i disciplinirali radnike. Mogue je rei ak i to da je pokretna traka poveala produktivnost rada time to je disciplinirala radnike. Pokretna traka omoguila je da se zapoljavaju zn aajno manje kvalificirani radnici koji nisu imali potrebe za meusobnom komunikacijom. U brojnim tvornicama razgovor je bio izriito zabranjen, a u veini zbog buke ionako nije bio mogu. Pokretna traka je tvorniarima omoguila da umjesto organiziranih, profesionalno obrazovanih radnika zaposle nisko kvalificirane ili nekvalificirane ljude koji su se u SAD doseljavali sa kriznih podruja evropskih provincija koji, uslijed jezikih barijera, i nisu mogli jedni sa drugima govoriti. 27 [Tehniko m] postupku i propisanoj organizaciji rada radnici moraju dodati upravo rad kako bi se uope mogli suoiti sa svim onim to nije unaprijed osigurano i to se mnogo kad i ne moe unaprijed odrediti ni na ravni ideje. (Dejours, 1998: 74.)
26

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

radnici sa njim ne pomire. Proces rada ne moe se odvijati ukoliko radnice i radnici ne sudjeluju jedni sa drugima, to znai da nema procesa rada bez radnog kolektiva. Proizvodna kooperacija nije samo proces koji bi se mogao odvijati izmeu ovjeka i stroja, nego se on odvija izmeu osoba, to je drutveni proces kojeg, kako kae Kutro [Coutrot],28 goni simbolika racionalnost. Proces proizvodnje mora, dakle, uvijek biti i ideoloki posredovan. Zastupnici kapitala, naravno, nastoje da obezbijede ideoloku posredovanost koja omoguava proizvodnu kooperaciju. Menadment propisuje pravila i sankcije, radne postupke i modele za uenje. Sa druge strane, radnice i radnici isto tako razvijaju niz sopstvenih ideoloki posredovanih drutvenih veza ija namjena nije nuno (ili po samoj prirodi) da pospjeuje proces rada. Upravo suprotno, radnice i radnici gaje meusobnu solidarnost, pomau jedni drugima da bi preivjeli u toku procesa rada. Razvijaju tehnike izbjegavanja rada, smanjivanja intenziteta rada, onemoguavanja nadzora itd., i pri tome uspostavljaju zajednicu ljudi koji rade skupa i ine radni kolektiv. Iako radni kolektiv nastaje sam od sebe, kao neka vrsta radnike samoodbrane od tetnih posljedica rada, on je nuna i nenadoknadiva podloga procesa rada kao procesa proizvodnje vika vrijednosti. Ideoloko vezivo koje je nametnuto odozgo (nadzorna regulacija), i ija je jedina i izriita namjena poboljavanje akumulacije kapitala, i ideoloko vezivo koje samostalno tkaju radnice i radnici (autonomna regulacija) kako bi se odbranili od najtetnijih i ekstremnih posljedica podreenosti kapitalu, zajedno ine drutvenu podlogu na kojoj se proces rada uope i odvija. U tom odnosu dviju ideologija, koje se ne definiraju neposredno jedna u odnosu spram druge, nego obije nastaju iz neposrednog (imaginarnog) odnosa spram procesa rada procesa koji bez nune artikulacije uope nije ni mogu u odnosu izmeu tih dviju ideologija, dakle, moemo vidjeti temeljni oblik klasne borbe kakav se odvija u proizvodnji. Samo ako do artikulacije izmeu tih dviju ideologija doe pod dominantom ideologije kapitala uz prevlast nadzorne (menaderske) regulacije nad autonomnom radnikom regulacijom proces

Coutrot, 2002: 6177. Kutro, inae, stavlja simboliku racionalnost nasuprot instrumentalne racionalnosti: razlikuje, dakle, tehniku dimenziju procesa rada od njegove drutvene, a to e rei, ideoloke dimenzije. Kutroova konceptualizacija zato je teorijska regresija u odnosu na operaizam. Kako se jasno vidi iz naih prethodnih izvoenja, sam tip instrumentalne ili tehnoloke racionalnosti uinak je klasne borbe; instrumentalna ili tehnoloka racionalnost uvijek je istorijska i ne moe ni nastati ni djelovati ukoliko u njoj ne djeluje imanentna ideoloka dimenzija.
28

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

proizvodnje kao proces proizvodnje vika vrijednosti uope i moe tei i nastavljati se.29 Posebnost odnosa izmeu kapitalistike nadzorne i radnike autonomne regulacije je u tome to nadzorna, menaderska regulacija ne moe djelovati bez autonomne radnike regulacije. Izmeu propisa i stvarnog stanja uvijek je diskontinuitet koji moraju popuniti stvarni ljudi koji se ponaaju u skladu sa propisima ili ove izbjegavaju. Posljedica ovoga je to da kapitalistika nadzorna regulacija moe biti uspjena samo ukoliko se artikulira sa autonomnom radnikom regulacijom i to da se artikulira tako da ovu prevlada. Drugim rijeima, stvarni kapitalistiki proces proizvodnje nuno je utemeljen na klasnom kompromisu pod dominacijom kapitala. Kapital je u samom procesu proizvodnje prisiljen da nastoji postii klasni kompromis, jer drugaije ne moe obezbijediti vlastitu reprodukciju. kojega kapitalistika Klasni kompromis bez proizvodnja ne bi bila mogua, artikulira dvije ideologije:

nadzornu ideologiju kojom zastupnici kapitala ureuju proces proizvodnje i autonomnu radniku ideologiju koja radnicama i radnicima omoguava da izdre i podnesu iskoritavanje, da proizvode pod komandom kapitala. Klasni kompromis koji omoguava kapitalistiku proizvodnju, artikulira vladajuu ideologiju i ideologiju potinjenih na takav nain da reproducira proizvodni odnos potinjenosti i iskoritavanja. Politiki sastav radnike klase mora skriti upravo taj klasni kompromis, a to znai, artikulaciju izmeu menaderske nadzorne regulacije (posebnu regiju ili postignue vladajue ideologije) i spontanih oblika drutvenosti radnica i radnika u procesu proizvodnje. S druge strane, kapital se bori protiv politikog sastava radnike klase na taj nain to uspostavlja i obnavlja klasni kompromis pod svojom dominacijom. Shemu elementarne strukture klasne borbe moramo, dakle, upotpuniti na sljedei nain:

Altiserova teza (Althusser, 2000) prema kojoj vladajua ideologija ujedinjuje ideoloke aparate, dobija ovdje neoekivano dramatino znaenje: vladajua ideologija (nadzorna regulacija) obezbjeuje vladavinu kapitala nad radom samo dotle dok joj uspijeva ujediniti klasno suprotstavljene ideologije, radnike i kapitalistike ideologije i njihove materijalne egzistencije u konkretnim praksama individua. Ujediniti ovdje zna i: podvesti pod svoju dominaciju.
29

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

Drutveni kompromis i politiki sastav radnike klase Kapitalistika klasa, dakle, nastoji da u procesu rada postigne kompromis sa radnicama i radnicima, a sve na podlozi ideologije koja bi ove zadrala u podreenom poloaju i onemoguila im da se okupe u radniku klasu. Na drugoj strani, radnitvo moe uspjeno organizirati otpor samo ako se emancipira od te vrste ideologije. Sutina tog kompromisa je, naravno, da obezbijedi podreivanje i saradnju na radnom mjestu: tamo gdje se proizvodi viak vrijednosti. Ali, ideoloki mehanizam koji proizvodi taj kompromis ne moe se ograniavati samo na radno mjesto i na odnose u samo jednoj proizvodnoj jedinici.30
Uzroka za tako to je nekoliko. Najmanje to taj mehanizam mora postii je to da u isto vrijeme obezbjeuje da radnica i radnik djeluju kao ponudioci radne snage na tritu radne snage i kao proizvoai vika vrijednosti u
30

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

Istorijski sluajevi drutvenog kompromisa potvruju tu tezu. Klasian sluaj bila je drava blagostanja u sreditu kapitalistikog sistema poslije kraja Drugog svjetskog rata pa do sredine sedamdesetih godina dvadesetog stoljea.31 Taj se kompromis temeljio, kako kau istoriari, na integraciji radnike klase u potroaki sistem (Beaud, 2000: 250 i passim). Ali, ako pogledamo taj kompromis sa stajalita radnikih klasa, decenije drave blagostanja su vrijeme uspjenog sastava radnike klase, uspjenih radnikih borbi i velikih postignua na podruju najamnine, javnih usluga, penzija... Radnika klasa je te uspjehe postigla tako to se dezintegrirala iz ekonomskog sistema kapitala, s tim to je politizirala ekonomske odnose: tako je radnitvo velike oblasti drutvenih usluga istrglo iz kapitalistike ekonomije32 i dolo do javnog kolstva, javnog zdravstva, javnog penzionog sistema. Na podruju robne razmjene postignuto je to da se egzistencijalni minimum neprestano poveavao, da se upravljao prema rastu produktivnosti rada; radnitvo je postiglo drutveni konsenzus po kome rad proizvodi bogatstvo i po kome radnike klase imaju pravo na rezultate svoga rada. To je, u kapitalistikom sistemu, bio velianstven politiki pomak.33 Kada se sredinom sedamdesetih poela smanjivati rentabilnost kapitala, kapitalistika klasa prela je u kontranapad koji su tada nazivali je neokonzervativizmom, a sada ga zovemo neoliberalizmom. Neoliberalizam

raskinuo klasni kompromis34 i sada radniku klasu vie ne integrira posredstvom sistema potronje, nego radnice i radnike, ak i u procesu rada, atomizira u usamljene individue u usamljene podmete, ideoloki oblikovane po uzoru na
procesu proizvodnje. Ideoloki mehanizam mora, dakle, na specifian ideoloki nain (na nain imaginarnog odnosa pojedinaca u odnosu spram njihovih realnih egzistencijalnih uslova, vidi: Althusser, 2000: 66) povezati sferu proizvodnje i sferu cirkulacije. Sljedei uzrok proizlazi iz same ideoloke prirode mehanizma: ako bi da interpelira individue u subjekte (Althusser, 2000: 72), mora kombinirati bar dva diskursa kako bi mogla uzrokovati uinak subjekta (Mo nik, 2011). 31 Drugu vrsta kompromisa postigle su dravne birokratije u istorijskim socijalizmima. Posebno zanimljiv je jugoslovenski samoupravni socijalizam sa permanentnom subverzijom kompromisa i njegovom istovremenom reprodukcjom u procesima radnikog samoupravljanja. 32 Drutvene borbe istrgle su te drutvene djelatnosti kapitalistikom nainu proizvodnje [kod netrinih djelatnosti kakve su kolstvo, zdravstvo, upotreba infrastrukture] izraz trite zavodi. Preciznije bi bilo rei nekapitalistike djelatnosti, jer tu se ne radi samo o pristupu dobrima i uslugama, ve ujedno i o mehanizmima po kojima se odluuje o proizvodnji i investicijama a koji se ne zasnivaju na maksimizaciji profita. (Dumnil i Levy, 2008: 62) 33 U suprotnosti sa kapitalistikim dravama, u kojima se rast najamnina upravljao prema porastu produktivnosti (to je bio napredak ka sve pravednijoj podjeli vrijednosti izmeu rada i kapitala), u socijalistikim dravama, posebno u Jugoslaviji, nagraivanje rada bilo je, zapravo, regresivno: ono je, naime, uvodilo elemente robnih odnosa u inae podrutvljenu proizvodnju. To je bilo povezano sa uvoenjem socijalistike trine privrede. 34 Kutro in ae misli da neoliberalizam uope ne omoguava klasni kompromis (Coutrot, 2002).

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

pravnu osobu, poto su radnici i radnice na tritu radne snage. Ako je nekadanji radnik u fordistikoj industriji bio konzument, potroa, pa ak i dok je radio u procesu proizvodnje, sada su radnici i radnice, istovremeno dok su u procesu proizvodnje, jo uvijek na tritu radne snage. U tome je strukturni uinak prekarnih radnih odnosa: logiku cirkulacije prenose u sferu proizvodnje. Ako se radnitvo okupljalo u klasu na taj nain to je podrivalo podjelu rada na relativno autonomne sfere, politiziralo ekonomiju, ekonomiziralo politiku i politiziralo-ekonomiziralo kulturu35 kapitalistika klasa svoju klasnu borbu sprovodi tako to, upravo suprotno, uva i obnavlja rascijepljenost drutva na razliite drutvene sfere. Ako je kapitalistika klasa u fordizmu postigla klasni kompromis tako to je radnice i radnike podvrgla ideolokoj hegemoniji konzumerizma, potroatva, i ako u neoliberalizmu onemoguava klasni sastav radnike klase tako to u proizvodnju uvodi hegemoniju trine, tj. cirkulacijske logike onda klasna borba kapitalistike klase uvijek nadodreuje proizvodnu sferu nekom drugom ekonomskom sferom. elimo li biti precizni, kapitalistika klasa u oba sluaju sprovodi svoju vladavinu tako to proizvodnju nadodreuje cirkulacijom: u rastuem ciklusu to ini ueem radnitva na tritu roba i usluga, a u padajuem, pak, ueem radnitva na tritu radne snage. Klasna borba kapitalistike klase, na taj nain integrira radnice i radnike, kao individue, u relativnu autonomiju ekonomske drutvene sfere. Ekonomska sfera je zamka u koju kapitalizam hvata individue kako bi ih mogao iskoristiti kao radnu snagu. Na tom nivou nema razlike izmeu kapitalistike socijalne drave drutvenog kompromisa i neoliberalnog klasnog nasilja. I u jednom i u drugom sluaju radnica i radnik integriraju se kao individue tako to ih u sferu cirkulacije ideoloki interpelira robni fetiizam,36 a sferu proizvodnje doivljavaju kao tehniku37 djelatnost. Razlika je samo u tome to u kapitalistikoj dravi blagostanja robni fetiizam usmjerava radnicu i radnika na trite dobara, a u neoliberalnom kapitalizmu ih zadrava na tritu radne snage.
U socijalnoj dravi, glavno dostignue radnikih klasa je to to su znaajna drutvena podruja i znaajne drutvene procese spasili od kapitalistike akumulacije: u tome je znaaj javnog kolstva, javnog zdravstva, javnih penzionih sistema. 36 Za koncept robnog fetiizma koji upotrebljavamo u ovom tekstu vidi napomenu br. 17. 37 [...] tehniko delanje njegov izvrilac doivljava kao delanje koje se odnosi na podruje mehanikog, fizikog ili fizikohemijskog, i [...] isto tako svoj umor [doivljava kao da je] te vrste izvrilac je slijep za drutvenu prirodu tehnikog delanja.
35

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

Pristanak individua na iskoritavanje je, dakle, (ideoloki) uinak njihove istodobne integracije u proizvodni i u cirkulacijski proces. Ali, procesi djeluju prema logikama koje su jedna drugoj suprotstavljene. U proizvodnji individue sarauju, dok se u cirkulaciji jedni protiv drugih takmie; u proizvodnji se individue povezuju u kolektive, a u cirkulaciji djeluju kao sebini
38

atomizirani pojedinci i pojedinke;

proizvodnja je proces podreivanja i nejednakosti, a akumulacija svijet jednakosti i slobode. Individua se moe interpelirati u obje sfere istovremeno; u ime cirkulacijske slobode i jednakosti moe pristati na proizvodno podreivanje i iskoritavanje ukoliko ideologija u kojoj je interpelirana isfabrikuje ideoloku homogenost tih sfera sa inae suprotstavljenim logikama. Uslov integracije, tj. podreivanja i eksploatacije, jeste imaginarni odnos prema realnim egzistencijalnim uslovima (Althusser, 2000) koji brie heterogenosti proizvodnje i cirkulacije. Tu homogenizaciju obezbjeuje pravna ideologija koja djeluje u sferi cirkulacije, a uinke poluuje u sferi proizvodnje. Individuum sklapa ugovor o radu u sferi cirkulacije, a njegove uinke trpi u sferi proizvodnje. Pravna ideologija je tako utisak, peat cirkulacije na proizvodnji i koprena koja zastire istinskost proizvodnih odnosa tako to ih imaginarno preoblikuje prema kalupu odnosa u cirkulaciji.39 Dokle god se borbe vrte oko pravnog ureenja radnih odnosa, kapitalistiki proizvodni odnos ostaje netaknut. Kapitalizam se reproducira posredstvom tih borbi pa ipak, te borbe istovremeno odreuju i kakav e biti kapitalizam koji se posredstvom njih reproducira. Dok je u tim borbama prednost imalo radnitvo, radna

Sfera cirkulacije ili razmjene robe [... ] zapravo je bila pravi zemaljski raj uroenih ljudskih prava. U njoj vladaju samo sloboda, jednakost, vlasnitvo i Bentam. [...] Kada naputamo to podruje jednostavne cirkulacije ili razmjene robe, sa kojeg freetrader vulgaris crpi svoje nazore, svoje pojmove i svoje mjerilo za prosuivanje drutva kapitala i najamnog rada, ini nam se da se fiziognomija naih dramatis personae ve uvelike promijenila. Bivi vlasnik novca (na)stupa dalje kao kapitalista, vlasnik radne snage koraa za njim kao njegov radnik; prvi se znaajno smjeka i sija od preduzetnosti, drugi plaljivo oklijeva kao onaj koji iznosi sopstvenu kou na trite i ne moe o ekivati nita drugo nego to da e mu istu skrojiti. (Marx, 1961: 199 200) Marksov freetrade vulgaris domain je ideologije (za pojam domaina, idealnog adresata ideologije vidi: Monik, 2009: 204 i dalje) koji omoguava reprodukciju odnosa potinjenosti i iskoritavanja: podreivanje individua i njihov pristanak ovisni su upravo o tome da li e ih ta ideologija uspjeno interpelirati. Reprodukcija kapitalistikog proizvodnog odnosa mogua je samo dok i radnice i radnici misle poput fretrade vulgarisa ili, jo preciznije: samo dok se ponaaju kao da tako i misle. 39 O djelovanju prava u kapitalistikom nainu proizvodnje, Altiser kae sljedee: [...] konkretni predmet prava su kapitalistiki proizvodni odnosi, upravo u onoj mjeri u kojoj pravo od njih apstrahira [...], a apstrakcija je, ba kao i negacija, uvijek odreena apstrakcija. Graansko pravo ne apstrahira bilo ta, ve odreeni, konkretni predmet ije djelovanje mora ureivati, ije funkcioniranje ureuje naime, kapitalistike proizvodne odnose (Althusser, 1995: 200)
38

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

prava su se irila, a drutvene usluge bile osigurane od podreivanja kapitalu, pa je takav kapitalizam bio socijalni kapitalizam. U savremeno doba, kapitalistika klasa napada upravo ovu taku: Kod ugovora o radu inspektori su [2007. godine] najee utvrivali da su zaposleni radili na temelju ugovora civilnog prava, iako bi poslodavac sa njima morao sklopiti ugovor o zaposlenju. Prema izvjetajima inspektora, sklapanje ugovora civilnog prava prisutno je u gotovo svim djelatnostima, a ponekada takav radni odnos postaje gotovo preovladavajui. Istovremeno raste i broj sluajeva kada poslodavci od zaposlenih zahtijevaju da se registruju kao samostalni preduzetnici, iako ti preduzetnici i dalje rade poslove koji sadre sve elemente radnog odnosa.40 uredbama savremena kapitalistika

Dovitljivim

pravnim

klasa u okviru

temeljnog kapitalistikog odnosa proizvodnje diverzificira poloaj radnike klase u procesu proizvodnje. Tehniki sastav radne snage moe ostati jednak, a radnice i radnici mogu obavljati ak i iste poslove, ali se njihov pravni poloaj razlikuje. Time se, takoer, oteava i politiko sastavljanje radnica i radnika u klasu. Tehniki sastav radne snage u savremenom kapitalizmu nije vie glavni mehanizam podreivanja radnica i radnika kapitalistikom proizvodnom odnosu kasnije klasna borba kapitalistike klase uvodi mehanizam koji djeluje u cijelom drutvu i korjenito preobraava drutvene odnose u cijelosti: taj novi sveobuhvatni mehanizam moemo nazvati drutveni sastav radne snage. Drutveni sastav radne snage u savremenom je kapitalizmu ona temeljna drutvena podjela, Gliederung, koja je sada u razvijenim drutvima jedan od glavnih izvora produktivnosti kapitala i, istovremeno, glavni mehanizam podreivanja drutva kapitalistikom
41

nainu

proizvodnje. Savremeni poloaj moemo shematski prikazati ovako:

40 41

Dernovek, 2008b. Zbog preglednosti smo u shemi prikazali pojedinane proizvodne procese kao da su homogeni po svojoj unutranjosti, tj. kao da je kapitalistiki odnos u svakom pojedinanom proizvodnom procesu za sve radnice i radnike pravno jednako ureen. To svakako nije tako: radnice i radnici mogu raditi na istim radnim mjestima, ali pod razliitim pravnim reimima. Npr.: radnice i radnici migranti imaju potpuno drugaiji status od dravljanki i dravljana; izmeu samih dravljanki i dravljana na istom radnom mjestu mogu starije radnice i radnici uivati radni odnos na neodreeno vrijeme, sa svim radnim pravima, dok su njihovi mlai drugovi i drugarice u prekarnom radnom odnosu bez ikakvih prava. Iako je u ukupnom broju zaposlenih u Sloveniji u posljednjem kvartalu 2007. godine samo 15% zaposlenih na odreeno vrijeme, meu objavljenim slobodnim radnim mjestima 2007. godine bilo je 77% ponuda za zaposlenje na odreeno vrijeme. (Dernovek, 2008a) U istom lanku pisac upozorava i na uvoenje trinih odnosa u ve sklopljen proces proizvodnje. Radnik u tom odnosu nastupa kao samostalni preduzetnik koji je u podizvoakom odnosu: Dok zakon o radnim odnosima (ZRO [ZDR]) ve ukljuuje i

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

1.

Klasina industrija fordistiko i kompetitivno trite radne snage: radna snaga odvojena je od materijalnih i intelektualnih sredstava za rad; organizaciju rada diktira tehnologija i menadment.

2.

Tojotizam: mala i srednja preduzea: radna snaga odvojena je od sredstava za proizvodnju; ipak, vane nadlenosti u organizaciji procesa proizvodnje preuzima radni kolektiv; solidarnost radnog kolektiva temelji se na emocionalnom inenjeringu, na lojalnosti firmi, na pretkapitalistikim mehanizmima kohezije (drutvena preduzea, etnika preduzea). Podizvoaki odnosi, mala i srednja preduzea podijeljeni rizik: radna snaga je odvojena od sredstava za proizvodnju; tu konstitutivnu kapitalistiku odvojenost1 dopunjuje odvojenost2 cjelokupna proizvodna jedinica odvojena je od socijalizacije procesa proizvodnje na tritu; proizvod, koji je samo

3.

ureuje veinu tzv. prekarnih oblika zaposlenja [...] u najloijem poloaju su radnici koji obavljaju poslove na temelju podizvoakih ugovora. U Sloveniji je, naime, status radnika priznat samo onima koji rade na osnovu ugovora o radu u skladu sa ZRO. Svaki drugi ugovor ili nalog iskljuuju prava koji proistiu iz radnog odnosa ak i ako radnik obavlja potpuno isti posao, pod istim uslovima i na isti nain kao redovno zaposleni radnik. Takav radnik, dakle, nema prava na plaanje prekovremenog rada, toplog obroka, prijevoza, odmora, praznika, dodatnog osposobljavanja i obrazovanja, bankovnih zajmova kao ni prava na temelju nezaposlenosti. (Dernovek, 2008a.)

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

poluproizvod, prodaje se samo jednom potraiocu koji nadzire drutvene uslove procesa proizvodnje, i inae je kvazimonopolista na tritu. 4. Podizvoaki odnosi, mala, srednja i velika preduzea rizik snosi podizvoa, odnosno, sve je isto kao i pod takom 3., pri emu su uslovi jo manje povoljni za pojedinanu proizvodnu jedinicu: radna snaga odvojena je od sredstava za proizvodnju; tu osnovnu odvojenost1 upotpunjuje nova odvojenost2 cjelokupna pojedinana proizvodna jedinica odvojena je od socijalizacije procesa proizvodnje na tritu, a isto tako i od opih drutvenih uslova proizvodnje; proizvod, koji moe biti i gotov proizvod, prodaje se samo jednom potraiocu koji nema nikakve obaveze spram pojedinane proizvodne jedinice, iako je inae oligopolski agens na svjetskom tritu. 0. Nova uloga lokalnih nadlenosti (drava): ureivanje drutvenog sastava radne snage; organizacija drutvenih procesa proizvodnje, obezbjeivanje infrastrukture osiguravanje i drugih uslova lokalnih za privlaenje trita; kapitalistikih o investicija;

djelovanja

ovisnost

transnacionalnim

kvazimonopolima i oligopolima.

Poopenje robnog fetiizma u neoliberalnoj ideologiji Ove nove pravne uredbe kojima kapitalistika klasa podreuje radnitvo, legitimira ekonomistika neoliberalna ideologija. Zato to liberalna ekonomija tvrdi da je trite najbolji koordinator svih drutvenih djelatnosti i da se stoga sve djelatnosti moraju trino koordinirati (to u ovom sluaju znai podrijediti kapitalu); u toj ideologiji, isto tako ideoloki pojam trita, djeluje na poseban nain i dobija upravo posebno znaenje. Poopavanje trita na sva drutvena podruja nuno uzrokuje to da se ideoloki pojam trita i sam poopava, generalizira. U liberalnoj ideologiji trite se, kao opi mehanizam koordinacije svih drutvenih djelatnosti strukturira kao tr ite uope. Zato liberalni ideolozi tako rado govore o tritu u jednini. Podrazumijevaju ga kao prostor na kojem se sreu oni koji nude sa onima koji trae i gdje u zajednikom cjenkanju formiraju cijene po

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

kojima se dobra i usluge onda i razmjenjuju.42 Kao i svaka konstrukcija koja za samu sebe proglaava kako vai uope, i za sva podruja, i liberalno trite, takoer, svojom poopenou prikriva svoju pojedinanost; preciznije, skriva dvije meusobno povezane posebnosti: posebnost robe koja se naziva radnom snagom i prirodu kapitala. Poopenost liberalnog trita ideoloka je konstrukcija koja prikriva posebnost obaju polova klasnoga odnosa. Ako je trite radne snage tek poseban sluaj trita uope, onda su isto tako i radnice i radnici tek posebni sluajevi ponuaa uope. Oni nude svoju robu, koja (kao i svaka druga roba) prilikom prodaje, prilikom realizacije, donosi dohodak onom koji ju nudi. Do ove take dola je nekadanja kapitalistika ideologija. Savremena neoliberalna ideologija uinila je i korak dalje: ukoliko radna snaga donosi dohodak, onda je ona izvor budueg dohotka, ba kao i ona roba koja par excellence predstavlja izvor budue dobiti (koji nije nita drugo nego izvor budueg dohotka) naime, kapital. Kapital je, prema toj ideologiji, svaki izvor buduih dohodaka i, obrnuto, dohodak (sve vrste dohodaka) proizvod je ili prihod od kapitala (raznih oblika kapitala).43 Ono to radnice i radnici nude na tritu, samim tim, za neoliberalnu

Najprikladniji primjer za uzor liberalnog shvatanja trita je seoski vaar. Samo na seoskim vaarima su, kolikotoliko, osigurani uslovi koji omoguavaju takvu vrstu apstraktnog trita uope: potpuna obavjetenost kupaca i prodavaca, uzajamna zamjenjivost ponuenih roba iste vrste, nabavka robe istoga trenutka i posebno to to se trguje samo robama koja se nalazi na tezgama, a ne, recimo, tezgama samim: svi ponuai imaju jednaku mogunost nastupanja na vaaru i svi neposredno dolaze u dodir sa kupcima. Ali, zato to na seoskom vaaru isto tako nastupaju i meetari, opravdano je bojati se da nigdje u stvarnom svijetu nije mogue pronai model za liberalno shvatanje trita. Meetari nisu liinke savremenih kapitalista ve njihova prijatna parodija. O onome to ine realno postojei savremeni kapitalisti moemo itati u dnevnoj tampi: Austrijsko-slovenaki biznismen Valter Volf [Walter Wolf] je [...] rekao [da] je povezao Ivana rnkovia, slovenakog preduzetnika i Volfganga Ridla [Wolfgang Riedl], predstavnika Patrije za Istonu Evropu. Volf je, pak, rnkovia susreo na benzinskoj pumpi. Rekao sam mu: da li si zainteresiran za jedan posao, kao privatnik, sa Ridlom? Ovaj je rekao da. Poznavao je Ridla od ranije. Onda sam rekao Ridlu: Idi tamo pa se dogovorite. [...] Patrija je preduzeu Ridl uplatila 2,3 miliona eura kao proviziju za program oklopnih vozila u Sloveniji. Ridl je isti taj iznos odmah [...] uplatio V. Volfu na njegov novootvoreni austrijski raun svrha uplate bila je plaanje usluga savjetovanja prilikom nabavke teretnjaka slovenakoj vladi. (Dnevnik, 1. septembra 2008) 43 Riboud i Hernandez Iglesias, 1997: 228 Savremena neoliberalna doktrina ljudskog kapitala nije povratak klasicima, ve proistie iz revizije klasine teorije koje se meu prvima latio Leon Valras [Lon Walras] (18341910). Prema klasinoj ekonomskoj teoriji (Adam Smit, Dejvid Rikardo [Adam Smith, David Ricardo]) robe se na tritu razmjenjuju srazmjerno koliini rada koje je bila potrebna za njihovu proizvodnju. Vrijednost roba na tritu u klasinoj teoriji tako je trag proizvodnje u cirkulaciji. Valrasu je polo za rukom da proizvodnju samu konceptualizira kao cirkulaciju: pored trita proizvoda, uveo je i jo i trite proizvodnih usluga proizvodnih usluga rada (koju nudi radnik), proizvodnih usluga kapitala (koje nudi kapitalista) i proizvodnih usluga zemlje (koje nudi zemljovlasnik). Preduzetnik, za Valrasa centralna figura (koja nije ni kapitalista, ni radnik, a ni zemljovlasnik) kupuje proizvodne usluge na tritu proizvodnih usluga i njihove proizvode prodaje na tritu proizvoda. Pitanje ekonomske ravnotee, za Valrasa, tako je pitanje ravnotee izmeu dviju ravnotea: izmeu ravnotee na tritu proizvodnih usluga i ravnotee na tritu proizvoda. Tek je savremena neoliberalna ekonomije zaista i konano
42

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

ideologiju nije radna snaga, nego su to njene sposobnosti, kompetencije, njihovo iskustvo prilikom upotrebe tih sposobnosti; moda ak i domiljatost i inventivnost prilikom njihove upotrebe. Rjeju, oni nude ljudski kapital.44 Njihov dohodak, prema toj ideologiji, nije vie najamnina, nego je dohodak od kapitala, a to e rei poseban dohodak od posebnog ljudskog kapitala. Ukoliko radnice i radnici nude kapital od kojega ubiru kapitalistike plodove, tada vie i nisu radnice i radnici nego su posebne vrste preduzetnica i preduzetnika, tj. preduzetnica i preduzetnika koji manipuliraju (svojim ) ljudskim kapitalom. Pravni oblik koji odgovara strukturnom statusu radne snage u savremenom neoliberalnom kapitalizmu, status je samostalnog preduzetnika.45

Zakljuak Na poetno pitanje: ta je trite radne snage?, sada moemo odgovoriti: trita radne snage su jedan od mehanizama kojima savremeni kapitalizam proizvodi takav drutveni sastav radne snage da njime najkorjenitije razbija i atomizira radnitvo te mu tako oteava da se politiki uspostavi u radniku klasu i da se uinkovito odupre klasnoj borbi kapitalistike klase. Tko god nastupa u ime trita radne snage kolaborira u klasnoj borbi kapitalistike klase i bori se protiv onih koji stvaraju bogatstvo.

izbrisala svaki trag proizvodnje i zatvorila ekonomsko uenje u svijet preobraenih oblika cirkulacije: odbaena je heterogenost Valrasovih trita (koja je jo odravala heterogenost ekonomskih sfera proizvodnje i cirkulacije i heterogenost njihovih logika) i svaki izvor buduih dohodaka shvata kao kapital. 44 Bolonjska reforma evropskih univerziteta ovdje je precizna: u isto vrijeme dok proglaava kako eli proces studiranja podrijediti zahtjevima trita, cilj samog tog procesa odreuje kao sticanje raznih kompetencija. 45 Savremeni kapitalisti pravnim intervencijama uvode trine odnose u ve zakljuen proces proizvodnje. Posljedica takvog ureenja je to da radnice i radnici nastupaju kao samostalni preduzetnici koji su u podizvoakom odnosu prema glavnoj firmi (vidi fusnotu br.41).

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

LITERATURA

Althusser, Louis (1995): Sur la reproduction. Pariz: PUF. Althusser, Louis (2000): Ideologija in ideoloki aparati drave. U: Izbrani spisi, Ljubljana: Zaloba /*cf. [vidi srpske prijevode: Althusser, Louis (1978): Ideologija i ideoloki aparati drave. U: Marskizam u svetu, br. 78; Altiser, Luj (2009): Ideologija i dravni ideoloki aparati. Beograd: Karpos.] Amable, Bruno (2008): Travail et emploi: le rle des institutions. U: Askenazy, Philippe (ur.) i Cohen, Daniel (ur.), 27 questions d'conomie contemporaine, 485501. Pariz: Albin Michel. Amin, Samir (2005): China, market socialism, and U.S. hegemony. U: Review, god. XXVIII, br. 3. Armstrong, Philip, Glyn, Andrew, Harrison, John (1991): Capitalism since 1945. Oxford: Wiley Blackwell. Arrighi, Giovanni (2009 [1994]): Dolgo dvajseto stoletje. Kapitalizem, denar in mo. Ljubljana: Zaloba Sophia. Arrighi, Giovanni (2007): Adam Smith in Beijing. Lineages of the Twenty-first Century. London: Verso. Basso, Pietro (2003): Modern Times, Ancient Hours. Working Lives in Twenty-first Century. London New York: Verso. Beaud, Michel (2000): Histoire du capitalisme de 1500 2000. Pariz: Seuil. Boyer, Robert (ur.) i Saillard, Yves (ur.) (2002): Thorie de la rgulation. L'tat des savoirs. Pariz: La Dcouverte. Brenner, Robert (2006): The Economics of Global Turbulence. London: Verso. Breznik, Maja (2009a): Kultura danajskih darov. Ljubljana: Sophia. Breznik, Maja (2009b): L'oubli pistmologique: les ancrages du savoir dans l'histoire

culturelle. U: Vauday, Patrick, Zupanc, Paula, Monik, Rastko, Rotar Drago B. (ur.), Zgodovina pozabe Histoire de l'oubli. Koper: Annales. Cohen, Daniel (2006): Trois leons sur la socit post-industrielle. Pariz: La Rpublique des ides in Seuil. Coutrot, Thomas (2002): Critique de l'organisation du travail. Pariz: La Dcouverte. Dernovek, Igor (2008a): Med ponujenimi kar tri etrtine pogodb za doloen as. Slovenski trg dela so preplavile neprostovoljne in negotove oblike zaposlitve. U: Dnevnik, 5. mart 2008.

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

Dernovek,

Igor

(2008b):

Vse

ve

kritev

delovne

zakonodaje.

Najve

kritev

gradbenitvu, trgovini in gostinstvu, prevladujejo pa kritve glede sklepanja pogodb o zaposlitvi. U: Dnevnik, 17. jun 2008. Dernovek, Igor (2010): Pahor razburil sindikaliste. Dnevnik 60 (59): 4. Dejours, Christophe (1998): Souffrance en France. La banalisation de l'injustice sociale. Pariz: Seuil. Dumnil, Grard, Lvy, Dominique (2008): Des conomies avec marchs. Un pont de vue marxiste. U: L'conomie politique, god. X, br. 37. Frank, Andr Gunder (1998): ReOrient. Global Economy in the Asian Age. Berkeley: University of California Press. Giraud, Pierre-Nol (2006): Neenakost v svetu. Ljubljana: Zaloba /*cf. Goldmann, Lucien (1962): Dijalektika istraivanja. Sarajevo: Veselin Maslea. Husson, Michel (2008): Un pur capitalisme. Pariz: Page Deux. Kramberger, Anton (2007): Strukturni razlogi teje zaposljivosti mladih v Sloveniji. U: Kramberger, Anton (ur.) i Pavlin, Samo (ur.), Zaposljivost v Sloveniji, 64102, Ljubljana : Zaloba FDV. Li, Minqi (2008): The Rise of China and the Demise of the Capitalist World Economy. London: Pluto Press. Lukcs, Georg (1985): Zgodovina in razredna zavest. tudije o marksistini dialektiki. Ljubljana: Slovenska akademija znanosti in umetnosti. [vidi hrvatski prijevod: Lukcs, Georg (1970): Povijest i klasna svijest: studija o marksistikoj dijalektici. Zagreb: Naprijed] Mamardavili, Merab K. (s.d.): Prevraennye formy. O neobhodimosti irracionalnih vyraenij. http://www.philosophy.ru/library/mmk/forms.html Mandeville, Bernard de (1993): Basen o ebelah ali Zasebne pregrehe, javne koristi: izbor. U: Problemi, 31, br. 1/2. Mauss, Marcel (1996): Esej o daru in drugi spisi. Ljubljana: KUC in Znanstveni intitut Filozofske fakultete. [vidi srpski prijevod: Mos, Marsel (1998): Esej o daru. Oblik i smisao razmene u arhainim drutvima. U: Sociologija i antropologija 2. Beograd: XX vek.] Marx, Karl (1961): Kapital, I. Ljubljana: Cankarjeva zaloba.[vidi srpski prijevod: Marx, Karl (1973): Kapital IIII. Beograd: BIGZ/Prosveta] Marx, Karl (1973): Kapital, III. Ljubljana: Cankarjeva zaloba. [vidi srpski prijevod: Marx, Karl (1973): Kapital IIII. Beograd: BIGZ/Prosveta] Marx, Karl (1985): Kritika politine ekonomije 1857/58. Ljubljana: Delavska enotnost.

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

Marx, Karl i Engels, Friedrich (1979): Izbrana dela, II, Ljubljana: Cankarjeva zaloba. Mendels, F. (1972): Proto-industrialization: the first phase of industrialisation. Journal of Economic History. Millet, Damien i Toussaint, Eric (2010): La crise, quelles crises?. Brisel, Lie, eneva: Aden, CADTM, Cetim. Monik, Rastko (2006): Svetovno gospodarstvo in revolucionarna politika. Ljubljana: Zaloba /*cf. Monik, Rastko (2009): Spisi iz humanistike. Ljubljana: Zaloba /*cf. Monik, Rastko (2011): Teorija ideologii. Sofija: Kritika i huimanizam (v pripravi). Negri, Antonio (1984): Delavci in drava. Gospostvo in sabotaa. Marx onkraj Marxa. Ljubljana: Krt. Reddy, W. M. (1984): The Rise of Market Culture. The Textile Trade and French Society 17501900. Cambridge/Paris: Cambridge University Press/ditions de la Maison des Sciences de l'Homme. Riboud, Michelle i Hernandez Iglesias, Feliciano (1977): La thorie du capital humain: un retour aux classiques. U: Jean-Jacques Rosa i Florin Aftalion (ur.): L'Economique retrouv. Vieilles critiques et nouvelles analyses. Pariz: Economica. Thomson, E. P. (1963): The making of the English Working Class, London itn.: Penguin. Toussaint, ric (2004): La finance contre les peuples. La bourse ou la vie. Pariz, eneva, Lie: Syllepse, CETIM, CADTM. Turchetto, Maria (2001): L'Opraisme. U: Jacques Bidet i Eustache Kouvlakis (ur.): Dictionnaire Marx contemporain. Pariz: PUF. Vercellone, Carlo (ur.) (2002): Sommes-nous sortis du capitalisme industriel?, La Dispute, Pariz. Vercellone, Carlo (ur.) (2006): Capitalismo cognitivo, Rim: Manifestolibri. [vidi hrvatski prijevod: Vercellone, Carlo (ur.) (2007): Kognitivni kapitalizam: znanje i financije u postfordistikom razdoblju. Zagreb: Politika kultura] Verley, Patrick (2002): Histoire conomique et thorie conomique. U: Boyer, Robert i Yves Saillard (ur.), Thorie de la rgulation, Dcouverte. Wallerstein, Immanuel (2001): Unthinking Social Science. The Limits of Nineteenth-Century Paradigms. Philadelphia: Temple University Press. Wallerstein, Immanuel (2006): Uvod v analizo svetovnih sistemov. Ljubljana: Zaloba /*cf. [vidi crnogorski prijevod: Valertajn, Imanuel (2005): Uvod u analizu svjetskih sistema. Cetinje: Otvoreni kulturni forum] L'tat des savoirs, 521529 Pariz: La

Centar za socijalna Alternativna kulturna organizacija

Izvor: Rastko Monik, Trite radne snage i sastav radnike klase, u: Kroz tranziciju. Prilozi teoriji privatizacije, ured. eljko Popovi, Zoran Gaji, Novi Sad, 2011, 75-106. Prevod sa slovenakog: Savo Romevi i Zoran Gaji