1

Univerzitet u Tuzli
Tehnoloki fakultet






MJERNI INSTRUMENTI I UREAJI









Radni materijal namijenjen studentima II godine Tehnolokog fakulteta u Tuzli i Travniku za polaganje
ispita iz predmeta Mjerni instrumenti i ureaji.









Tuzla, 09.05.2012.godine



MJERNI INSTRUMENTI
I UREAJI

2

6 0. MJERENJE NIVOA ......................................................................................................................... 4
6. 1. Mjerenje nivoa pomou plovka i ronila........................................................................................ 4
6. 2. Elektrini pretvornici nivoa......................................................................................................... 10
6. 3. Ultrazvuni pretvornici nivoa...................................................................................................... 10
6. 4. Radioaktivni pretvornici nivoa.................................................................................................... 11
6. 5. Optiki pretvornici nivoa............................................................................................................ 12
6. 6. Mjerni pretvornici nivoa sipina i vrstih komponenta.................................................................. 12
8 0. MJERENJE PARAMETARA ZRAKA ................................................................................................ 14
8. 1.Definicije vlanosti zraka: ............................................................................................................ 14
8. 2. Mjerni postupci.......................................................................................................................... 14
8. 3. Mjerenje sa suhim i vlanim termometrom................................................................................. 15
8. 4. Mjerenje temperature rosita ..................................................................................................... 16
8. 5. Mjerenje vlanosti zraka osjetilom sa LiCl ................................................................................... 17
8. 6. Kapacitativno mjerenje vlanosti ................................................................................................ 18
9. 1. METEOROLOKI INSTRUMENTI.................................................................................................. 19
9. 2. Instrumenti za prizemna meteoroloka mjerenja........................................................................ 19
9. 3. Temperatura vazduha ................................................................................................................ 19
9. 4. Vlanost vazduha....................................................................................................................... 20
9. 5. Atmosferski pritisak.................................................................................................................... 21
9. 6. Vjetar ......................................................................................................................................... 22
9. 7. Padavine.................................................................................................................................... 23
9. 8.. Sunevo zraenje....................................................................................................................... 23
9. 9. Isparavanje................................................................................................................................. 24
10 1. IONIZIRAJUE ZRAENJE.......................................................................................................... 25
10. 1. Meudjelovanje estica i zraenja s materijom......................................................................... 32
10. 2. Ionizacijski detektor ................................................................................................................. 33
10. 3. Scintilacijski detektori............................................................................................................... 35
10. 4. Poluvodiki detektori ............................................................................................................... 37
10. 5. Zatita od radioaktivnosti i utjecaj zraenja na ovjeka............................................................. 38
10. 6. Dozimetri ................................................................................................................................. 39
11 1.NEIONIZIRAJUA ZRAENJA ..................................................................................................... 40
11. 1. Izvori........................................................................................................................................ 40
11. 2. Optiko zraenje ...................................................................................................................... 40
11. 3. Radiovalno i mikrovalno zraenje............................................................................................. 41
11. 4. Termiki efekti.......................................................................................................................... 45
11. 5. Izvori radiovalnog i mikrovalnog zraenja................................................................................. 45
11. 6. Radio i TV odailjake antene................................................................................................... 46
11. 7. Radari ...................................................................................................................................... 47
11. 8. Mikrovalne penice.................................................................................................................. 47
11. 9. Point-to-point mikrovalne antene............................................................................................ 48
11. 10. Velike satelitske antene.......................................................................................................... 48
11. 11. Beini prenosivi radio ureaji ( dvosmjerna komunikacija ) ................................................... 49
11. 12. ELF ekstremno niske frekvencije ............................................................................................. 49
11. 13. Mjerenje i prevencija.............................................................................................................. 51
11. 14. ELF-ektstremno niske frekvencije (Dalekovodi i prijenosne linije)............................................ 52
11. 15. Elektrine centrale.................................................................................................................. 53
11. 16. VideoTerminali ....................................................................................................................... 54
11. 17. Svjetlosno zraenje................................................................................................................. 54

3
11. 18. Izmjenina elektrina polja ..................................................................................................... 55
11. 19. Magnetska polja..................................................................................................................... 55
11. 20. Elektrostatika polja ............................................................................................................... 56
11. 22. Prirodna zraenja ................................................................................................................... 57
11. 23. Indikatori i instrumenti ........................................................................................................... 57
12 1 MJERENJE ZVUKA...................................................................................................................... 63
12. 1. Povijesni razvoj akustike........................................................................................................... 63
12. 2. Fizikalna pozadina fenomena zvuka ......................................................................................... 64
12. 3. Talsne pojave u prirodi............................................................................................................. 64
12. 4. Karakteristike zvuka?................................................................................................................ 65
12. 5. Intenzitet zvuka........................................................................................................................ 66
12. 6. Boja zvuka................................................................................................................................ 67
12. 7. Akustike pojave...................................................................................................................... 68
12. 8. Karakteristike instrumenata za mjerenje buke........................................................................... 69
12. 9. Ocjenjivanje i normiranje buke................................................................................................. 70
12. 10. Osnovna naela zatite od buke............................................................................................. 72


































4
6 0. MJERENJE NIVOA
Mjerenje nivoa tekuina i vrsta komponenta u spremnicima i posudama slui u osnovi kao mjera
njihova volumena ili mase. Razliite karakteristike tvari te razliite posude i uvjeti u kojima se te tvari
nalaze u ovim posudama ine katkada zadatak mjerenja nivoa vrlo sloenim.

Mjerni pretvornici nivoa tekuina

Upotrebljavaju se pretvornici za kontinuirano mjerenje nivoa i pretvornici to slue samo za dojavu
odreene nivoa. Obje ove vrste izvode se sa slijedeim vrstama osjetila:
- plovkom ili ronilom
- tlanim osjetilom
- osjetilom sile
- elektrinim, kapacitivnim ili otpornikim osjetilom
- radioaktivnim osjetilima
- optikim osjetilima
- toplinskim osjetilima
- zvunim osjetilima
6. 1. Mjerenje nivoa pomou plovka i ronila
Plovak i ronilo su osjetila koja djeluju na naelu Arhimedova zakona. Plovak se izvodi od materijala
manje gustoe od gustoe tekuine pa pliva na povrini slijedei neprekidno njene promjene.
Ronilo je izvedeno iz materijala vee gustoe od tekuine pa je pri mjerenju uronjeno u kapljevinu.
Ronilo ne slijedi neposredno pomake nivoa, ve promjene nivoa djeluju na ravnoteu sila ronilo-pero.
Pri tomu nastali pomaci ronila mjera su nivoa. Pretvornici nivoa s plovkom prikazani su na Sl. 1,

Slika 1. Pretvornici nivoa s plovkom

Mjerenje nivoa tekuine pomou hidrostatikog pritiska

Osnovna ovisnost na kojoj se temelji primjena ovih osjetila je:
p = gh
p - hidrostatiki pritisak na danoj referentnoj nivoa
- gustoa tekuine
g - ubrzanje Zemljine tee
h mjerenje nivoa
Mjerenje nivoa tekuine pomou hidrostatikog pritiska prikazano je na Sl. 2,

5

Slika 2. Mjerenje nivoa tekuine pomou hidrostatikog pritiska

Mehaniki pretvornici nivoa
Mehaniki pretvornici nivoa su razliite kombinacije kojima se pomak uplje kugle ( plovak ) pretvara u
mjerni signal. Jednostavan primjer takovog ureaja prikazan je na slici (A). Plovak je povezan preko
kolotura sa protu tegom iji poloaj se moe oitati na skali. Poloaj protu-utega moe se pretvoriti u
elektrini signal ako se mehaniki povee sa kliznikom potenciometra. Pad napona na takovom
potenciometru je proporcionalan pomaku, odnosno nivoa kapljevine u posudi. Mehaniki pretvornik
nivoa prikazan je na Sl. 3

Slika 3. Shematski prikaz naela mehanikih pretvornika nivoa (A), elektro-mehanikog (B) i " pokazne
cijevi" (C).
Umjesto prijenosa pomaka plovka na vanjski potenciometar, mogu se upotrijebiti uronjene otpornike
ice po kojima klizi plovak. U ovom sluaju je plovak ujedno i kliznik potenciometra (B). Otpornike
ice su prikljuene na otporniki mjerni most, tako da se dobije otpor (h) ili napon V(h) kao mjerni
signal. Mjerni ureaj za mjerenje nivoa s pokaznom cijevi prikazan je na Sl. 4,

Slika 4. Mjerni ureaj za mjerenje nivoa s pokaznom cijevi.

Isto tako jednostavan nain "off-line" mjerenja nivoa je upotreba "pokazne cijevi". Pokazna cijev i
spremnik su spojene posude i nivo u cijevi slijedi nivo kapljevine u spremniku.

6

Mjerenje nivoa pmou mjerenja pritiska
Povezanost hidrostatskog pritisaka i nivoa se koristi za tlana mjerila. Jednostavan nain mjerenja
je ugradnja dvaju manometara pri dnu i na vrhu spremnika. Postupak tlanih postupaka mjerenja
nivoa prikazan je na Sl. 5,

Slika 5. Naela tlanih postupaka mjerenja nivoa.

Manometar pri dnu pokazuje pritisak P2 koji je jednak zbroju hidrostatskog pritisaka i pritisaka iznad
kapljevine P2=gh+P1.Razlika dvaju pritisaka omoguava odreivanje nivoa,

g
P P
h
1 2

=

Promjena sastava kapljevine, ili temperatura, mogu utjecati na varijacije gustoe
tako da je potrebno tano poznavati gustou za precizno mjerenje nivoa. Drugi nain tlanog
mjerenja nivoa zasniva se na mjerenju pritisaka zraka u kapilari. Pomou regulatora pritisaka
zraka u kapilari postepeno se otvara ventil i poveava pritisak. U poetku kada je pritisak u kapilari
manji od hidrostatskog pritisaka poveanje otvora ventila ima za posljedicu poveanje pritisaka, sve
dok se pritisak u kapilari ne izjednai sa hidrostatskim pritiskom. Pri tom pritisak iz kapilare izlazi zrak
u obliku mjehuria i daljnjim otvaranjem ventila se pritisak vie ne mijenja. Nivo se izraunava iz
hidrostatske formule. Osjetilo pritiska na osnovu nivoa prikazano je na Sl. 6,

Slika 6. Osjetilo pritiska na osnovu nivoa

Elektrini pretvornik nivoa (kapacitivna metoda)
Kapacitivno mjerenje nivoa zasniva se na razlici dielektrine konstante plina (zraka) iznad kapljevine i
dielektrine konstante kapljevine. U posudi se nalaze uronjene dvije ravne ploe izmeu kojih se nalazi
kapljevina i plin iznad kapljevine. Izmeu ploa nalazi razlika elektrinog potencijala tako da ploe
tvore ravni kondenzator. Ukupan kapacitet je zbroj kapaciteta C1, kondenzatora za koji je dijalektrik

7
zrak, i dijela C2, za koji je dielektrik tekuina. Shematski prikaz naela kapacitivnog mjerenja nivoa
prikazan je na Sl. 7,

Slika 7. Shematski prikaz naela kapacitativnog mjerenja nivoa

Oba kondenzatora su spojena paralelno, tako da je ukupan kondenzator jednak zbroju kapaciteta
2 1
C C C + =
Pojedini kapaciteti su:

d
Lh
C ;
d
) h H ( L
C
2 2 1 1
c =

c =
ukupan kapacitet je

h
d
L
) (
d
) h H ( L
C
1 2 1 1
c c +

c =
Kapacitet C je proporcionalan nivoa h i koeficijent osjetljivosti je odreen razlikom dijelektrikih
konstanata. Kondenzator se prikljuuje na kapacitivni mjerni most koji je napajan izmjeninom strujom
i ispravljeni signal sa dijagonale mosta se nakon pojaala koristi kao mjerni signal. Primjeri
kapacitivnog mjerenja nivoa prikazani su na Sl. 8,


Slika 8. Primjeri kapacitivnog mjerenja nivoa: A) mjerenje graninih poloaja, B) mjerenje nivoa vodljive
kapljevine.
Mjerenje nivoa prikazano je na Sl. 9,

8

Slika 9. Mjerenje nivoa: A) graninih poloaja u poloenom spremniku, B) mjerenje poloaja granine
plohe dviju nemijeljivih kapljevina (ulje-voda).

Mjerenje nivoa rasteznim osjetilom ( "vaga za nivo")
Jedan od savremenih naina mjerenja nivoa je upotrjeba rasteznih osjetila ("tenzo traka"). Takav nain
mjerenja nivoa se vrlo esto koristi kod mjerenja nivoa u biokemijskim reaktorima. Rastezna osjetila
su metalni ili poluvodiki otpornici izvedeni u obliku dugih i tankih savitih niti. Naela mjerenja nivoa
rasteznim osjetilom prikazana su na Sl. 10,

Slika 10. Shematski prikaz naela mjerenja nivoa rasteznim osjetilom.
Takva osjetila su posebnim ljepilima zalijepljena na metalne podloge koje se deformiraju pod
djelovanjem sile ( na primjer pod teinom kapljevine ). Deformacija podloge se direktno prenosi na
deformaciju rastezne trake koja se pri tome izduuje ili skrauje. Zbog promjene duine otpornika
dolazi i do promjene njegovog elektrinog otpora. Otpor niti je proporcionalan elektrinom
specifinom otporu materijala , duini niti L, i obrnuto proporcionalan presjeku niti S.
S
L
R =

Zbog deformacije mijenja se duina za iznos L i povrina za iznos S, tako da je odgovarajua
promjena otpora ,
|
|
.
|

\
|
|
.
|

\
|
A
c
c
+ A
c
c
= A S
S
R
L
L
R
R
Odredimo odgovarajue parcijalne derivacije i uvrstimo u gornji izraz
S
S
L
L
S
R A |
.
|

\
|
+ A = A
2

Deformacija ne mijenja masu (volumen) vodia tako da su diferencije duine L i povrine S zavisne.
Ukupan volumen je konstantan V=LS , tako da je V = 0. Odredimo diferencijal:

V = 0, V =LS + SL

9

S=(-S/L) L

Nakon uvrtavanja u izraz za R dobije se proporcionalnost izmeu izduenja i promjene elektrinog
otpora:
L
S
2
R A

= A
Rastezna osjetila se spajaju u otorniki mjerni most koji ujedno omoguava kompenzaciju
temperaturne promjene otpora. Elektrini signal je pad napona u dijagonali mosta i nakon pojaanja
pretvara se u naponski ili strujni signal za povezivanje sa raunalom. Tako dugo dok se radi o
elastinoj deformaciji mjerni signal je linearan u odnosu na nivo ili masu kapljevine. Badarenje je vrlo
jednostavno i pouzdano a mjerna metoda ima brzi vremenski odaziv, malu vremensku konstantu.
Shematski prikaz rasteznih osjetila prikazan je na Sl. 11,

Slika 11. Shematski prikaz rasteznih osjetila: A) metalni vodi, B) poluvodi
Rastezna osjetila s ljepivom podlogom prikazana su na Sl. 12,

Slika 12. Rastezna osjetila s lijepivom podlogom
Mjerne vage s rasteznim osjetilom prikazane su na Sl. 13

Slika 13. Mjerne vage s rasteznim osjetilom: A) shematski prikaz, B) mjerno osjetilo

10
Mjerni spoj rasteznog osjetila u Wheastoneovom otpornikom mjernom mostu prikazan je na Sl. 14,



Slika 14. Mjerni spoj rasteznog osjetila u Wheastoneovom otpornikom mjernom mostu.
6. 2. Elektrini pretvornici nivoa
Izvode se na naelu promjene elektrinog otpora ili kapaciteta izmeu elektroda uronjenih u
kapljevinu. Elektrini pretvornici nivoa prikazani su na Sl. 15,

Slika 15. Elektrini pretvornici nivoa
6. 3. Ultrazvuni pretvornici nivoa
Primjena ultrazvuka omoguava bezkontaktno mjerenje nivoa. Metoda se primjenjuje za mjerenje
nivoa kapljevina i sipina (sloja sitnih krutih estica). Mjerni signal je razlika u vremenu izmeu
impulsa emitiranog iz izvora ultrazvuka i signala koji nakon refleksije sa povrine sipine ili kapljevine
se vraa u detektor. Shematski prikaz naela ultrazvunog mjerenja nivoa kapljevina i sipina pomou
ultrazvuka prikazani su na Sl. 16,


Slika 16. Shematski prikaz naela ultrazvunog mjerenja nivoa kapljevina i sipina pomou ultrazvuka.

11
Shematski prikaz prostiranja ultrazvunog talasa za mjerenje nivoa prikazan je na Sl. 17,


Slika 17. Shematski prikaz prostiranja ultrazvunog talasa za mjerenje nivoa.
Na granici zraka i kapljevine ili sipkog materijala dolazi da refleksije ultrazvunog talasa.
Instrumentom se precizno mjeri trenutak emitiranja impulsa ultrazvuka i zatim vrijeme kada se
reflektirani impuls registrira u detektoru. Ultrazvuni talas je usmjeren prema dnu posude pod
tano odreenim kutom tako da se iz razlike vremena t moe jednostavno odrediti nivo u spremniku.
Metoda se odlikuje izuzetnim karakteristikama. Badarna funkcija je linearna, jednostavna i pouzdana.
Mjerni signal je nezavisan o uvjetima, kao to su pritisak i temperatura, i promjene sastava materijala
ne utjeu na mjerenje. Instrument se povezuje on-line sa raunalom za nadzor i upravljanje procesa.
Prikaz moguih poloaja ultrazvunog mjerila nivoa dat je na Sl. 18,

Slika 18. Prikaz moguih poloaja ultrazvunog mjerila nivoa.
6. 4. Radioaktivni pretvornici nivoa
Zrake iz prikladno smjetenog izvora zraenja prolaze kroz posudu do detektora redioaktivnog
zraenja. to je nivo via, to je vea apsorpcija radioaktivnih zraka i signal na izlazu iz detektora je
manji. Ovi pretvornici nivoa su prikladni za mjerenje razliitih vrsta tvari i jedino se iz zdravstvenih
razloga ne primjenjuju u prehrambenoj industriji. Radioaktivni pretvornici nivoa prikazani su na Sl. 19,

Slika 19. Radioaktivni pretvornici nivoa


12
6. 5. Optiki pretvornici nivoa
Princip rada se temelji na apsorpciji svjetlosnih zraka u kapljevini ili na refleksiji svjetlosnih zraka od
povrine tekuine. Optiki pretvornici nivoa prikazani su na Sl. 20,

Slika 20. Optiki pretvornici nivoa
6. 6. Mjerni pretvornici nivoa sipina i vrstih komponenta
Pri mjerenju nivoa sipina i vrsta komponenta iskoritena su naela poznata pri mjerenju nivoa
tekuina, ali uz odreene preinake ili usavrenja:
a) u plovak se ugrauje vibrator, pa neprekidne vibracije to ih proizvodi omoguuju plovku
"plivanje" na povrini materijala,
b) plovak se moe periodiki dizati i sputati do povrine materijala,
c) pritisak materijala na metalnu dijafragmu ugraenu u plat spremnika ili posude kao osjetilo
pritiska mjera je nivoa materijala,
d) nivo se moe uiniti razmjerna teini, pa je spremnik oslonjen na pretvornik sile.
Pretvornici nivoa sipina i vrsta komponenta prikazani su na Sl. 21,

Slika 21. Pretvornici nivoa sipina i vrstih komponenata
Nivo sipina i vrsta komponenta moe se mjeriti uz pomo vijka s lopaticama. Kada se vijak vrti u
praznom prostoru snaga motora je mala. Raste li nivo sipine i prekrije li vijak porasti e i potrebna
snaga motora. Pri mjerenju nivoa sipina i prakastih materijala u metalurgiji esta je i upotreba
radioaktivnih i ultrazvunih mjerila. Pretvornik nivoa s vijkom prikazan je na Sl. 22

13

Slika 22. Pretvornik nivoa s vijkom
Mjerenje nivoa sipina i vrstih komponenata uz pomo radioaktivnog i ultrazvunog pretvornika
prikazano je na Sl. 23,

Slika 23. Mjerenje nivoa sipina i vrstih komponenata uz pomo radioaktivnog i ultrazvunog
pretvornika














14
8 0. MJERENJE PARAMETARA ZRAKA
Vlanost zraka izraava se na vie naina zavisno od primjene veliine u nekom procesu ili bilanci.
Najee se koriste slijedee definicije vlanosti zraka:
8. 1.Definicije vlanosti zraka:

) / ( ) ( kgsz kgvp
zraka suhog masa
pare vodene masa
YA vlanost apsolutna =

) / ( ) ( molsz molvp
zraka suhog mola broj
pare vodene mola broj
YM vlanost molarna =
Masa prividnog 1 mola suhog zraka je 29 g !

) / (
. .
.
%) ( molsz molvp
zasi u pare vodene pritisak parc
pare vodene pritisak parc
YR vlanost relativna = , pri istoj temperaturi i
pritisku.

100 %) ( =
zasiasi u vlanost apsolutna
vlanost apsolutna
YZ zasiasi relativno , pri istoj temperaturi i pritisku
Parcijalni pritisak vodene pare u ravnotenim uvjetima moe se precizno izraunati iz Antoineove
korelacije. Osnova korelacije je matematiki oblik funkcionalne zavisnosti logaritma pritisaka o
recipronoj temperaturi. Izbor funkcionalne zavisnosti nije rezultat teoretskog uvjeta termodinamike
ravnotee, ve je izabran zbog precizne interpolacije i ima veliku praktinu primjenu u jednostavnim
postupcima prorauna ravnotee kapljevine i plinova u idealnim uvjetima. Antoinova korelacija
temperature i pritisaka vodene pare u uvjetima zasienosti glasi:
) C ( T C
B
A ) Pa ( P log
0
O H
2
+
=

, gdje je A=10,23255, B=1750,286, C=235. Ove konstante vrijede za temperaturno podruje od 0 do
60
o
C pri ukupnom pritisku vlanog zraka od 1 bar. Korelacija omoguava izraunavanje relativne
vlanosti ako se izmjeri temperatura rosita., ali se ne moe primijeniti za temperaturu vlanog
termometra.
8. 2. Mjerni postupci
Standardna metoda ( National Bureau of Standards ): vaganje mase vode apsorbirane na LiCl ili MgCl,
klasa tanosti 0,1% . Opisane su slijedee metode koje se primjenjuju u procesnoj industriji:

1.Mjerenje sa suhim i mokrim termometrom
2.Odreivanje vlanosti mjerenjem temperature rosita
3.Mjerenje vlanosti sa osjetilom sa LiCl
4.Kapacitivno mjerenje vlanosti




15
8. 3. Mjerenje sa suhim i vlanim termometrom
Kao termometri se upotrebljavaju ivin stakleni termometar, termolanci i otporniki termometar.
Shematski prikaz mjerenja sa ivinim termometrom prikazan je na Sl. 24,

Slika 24. Shematski prikaz mjerenja vlanosti sa suhim i mokrim termometrom
Ureaj se sastoji od dva termometra oko kojih struji vlani zrak. Prvim termometrom mjeri se
temperatura vlanog zraka, oznaena sa T
s
suhi termometar, a drugi termometar ima obavijenu
lukovicu sa gazom. Gaza je jednim krajem uronjena u posudicu sa vodom tako da se oko lukovice
termometra stalno stvara sloj vode. Zbog nezasienosti zraka vodenom parom dolazi do isparavanja
vode sa povrine termometra a pri tome dolazi do potronje energije (topline) akumulirane u
termometru. Grafiki prikaz prijenosa mase i topline u graninom sloju oko mokrog termometra
prikazan je na Sl. 25,


Slika 25.Grafiki prikaz prijenosa mase i topline u graninom sloju oko mokrog termometra.
Mjerenje se provodi u stacionarnom stanju kada se uspostavi ravnotea u prijenosu mase i topline
izmeu vlanog zraka i lukovice mokrog termometra. Iznad povrine lukovice termometra nalazi
se hidrodinamiki granini sloj koji odreuje brzine prijenosa mase i energije. U graninom sloju
postoje kontinuirani profili temperature i koncentracije vodene pare, odnosno pritiska vodene pare.
Mjerni signal je temperatura mokrog termometra TM i on ovisi o konstrukciji samog termometra i
brzini zraka koji struji u okolini. Budui da je mjerni signal odreen konstrukcijom termometra i
brzinom zraka to su za pojedini instrument ti faktori propisani. Brzina zraka je propisana u intervalu od
1-2,5 m/s kao i dimenzije termometara. Gibanje zraka se ostvaruje sa ventilatorom koji je sastavni dio
instrumenta. Stacionarno stanje odreeno je relacijom:
Sh
Q
(T
s
-T
M
)=Q
L
Sh
M
(Y
AS
-Y
A
)
Gdje je :
S povrina lukovice termometra
h
Q
ukupni koeficijent prijenosa topline izmeu ive u lukovici termometri i vlanog zraka u

16
okolini
h
M
ukupni koeficijent prijenosa mase vode sa povrine lukovice termometra i vlanog
zraka u okolini
T
S
temperatura vlanog zraka , suhog termometra
T
M
temperatura mokrog termometra
Q
L
latentna toplina isparavanja
Y
AS
apsolutna vlanost na povrini lukovice termometra, odnosno na T
M
. i
Y
A
vlanost zraka u okolini, to je mjerena veliina

Iz bilansa proizlazi zavisnost mjerene veliine Y
A
o mjernom signalu T
S
- T
M

) T T (
Q h
h
Y Y
M S
L M
Q
AS A

=
Sloenost izvedene relacije proizlazi iz nelinearnosti koja je posljedica zavisnosti transportnih
koeficijenata (h
Q
i h
M
) o parcijalnom pritisku vodene pare. Najee se koriste psihrometrijske karte,
tablice ili nomogrami za izraunavanje vlanosti za izmjerene vrijednosti temperatura suhog i mokrog
termometra.
8. 4. Mjerenje temperature rosita
Antoineva korelacija omoguava jednoznano odreivanje vlanosti zraka ako se odredi temperatura
rosita. Na slici je prikazan savremeni ureaj za automatsko mjerenje temperature rosita kojim je
omogueno pretvaranje vlanosti u elektrini signal i povezivanje mjernog ureaja sa PC raunalom za
nadzor (monitoring) i automatsko upravljanje. Ureaj se sastoji od male komore u kojoj se
elektronskom regulacijom odrava temperatura rosita. Komora se zagrijava elektrinim grijaem a
hladi sa Peltierovim elementom. Peltierov element je kristal kod kojega dolazi do gradijenta
temperature kada kroz njega tee elektrina struja. Regulacija se izvodi dvopoloajnim regulatorom i
regulator ukljuuje i iskljuuje grija i Peltierov element ovisno o struji iz fotoelije. Fotoelijom se
mjeri intenzitet reflektirane zrake svjetlosti sa povrine ogledala smjetenog na gornjoj plohi
Peltierovog kristala. Kada je temperatura u mjernoj komori iznad temperature rosita, ogledalo je
suho i reflektirani snop svjetla je maksimalnog intenziteta. Pri tim uvjetima regulator ukljuuje
Peltierov element i time se snizuje temperatura uzorka vlanog zraka. Kada se zrak ohladi do
temperature rosita dolazi do kondenzacije vode na povrini ogledala. Oroeno ogledalo rasipa zraku
svjetlosti u svim smjerovima i zbog toga pada struja koju daje fotoelija. U tom stanju regulator
iskljuuje Peltierov element i ukljuuje grija. Stalnim ukljuivanjem i iskljuivanjem regulira se
temperatura vlanog zraka na taki rosita. Mjerni signal se dobije mjerenjem temperature ogledala
na ijoj povrini se nalazi termolanak. Ova metoda omoguuje mjerenje temperature rosita sa
pogrekom 0,1
o
C. Antoineova korelacija omoguuje jednoznano odreivanje vlanosti zraka za
izmjerenu temperaturu rosita. Instrument za mjerenje temperature rosita prikazan je na Sl. 26,

Slika 26. Instrument za mjerenje temperature rosita.
Shematski prikaz naela mjerenja temperature rosita prikazan je na Sl. 27,

17

Slika 27. Shematski prikaz naela mjerenja temperature rosita
Odaziv temperature rosita za digitalnu i analognu PID regulaciju prikazan je na Sl. 28,

Slika 28.Odaziv temperature rosita za digitalnu i analognu PID reg
Shematski prikaz Peltierovog uinka prikazan je na Sl. 29,


Slika 29.Shematski prikaz Peltierovog uinka
8. 5. Mjerenje vlanosti zraka osjetilom sa LiCl
Elektrina vodljivost vlanog LiCl omoguava primjenu za mjerenje vlanosti zraka. Suhi LiCl je
elektrini izolator a kada vee vodu postaje elektrini vodljiv i vodljivost mu raste poveanjem
koncentracije vode. Mjerno osjetilo se sastoji od otpornikog termometra Pt
100
smjetenog u sreditu
osjetila i njegov otpor (temperatura) je mjerni signal vlanosti. Oko termometra nalazi se sloj staklene
vune koja se natapa sa LiCl. Preko staklene vune namotan je bifilaran svitak vodia, tako da namotaji
nisu u direktnom kontaktu. Namotaji se napajaju iz izvora izmjenine elektrine energije. Osjetilo se
priprema za mjerenja tako da se isti uzorak vune prvo natopi u koncentriranu otopinu LiCl, zatim se
izloi struji suhog zraka i voda iz LiCl se ispari. Na taj nain dobije se anhidrid LiCl koji je elektrini
izolator. Kada se takovo osjetilo izloi struji suhog zraka i ukljui elektrino napajanje struje ne
prolazi kroz LiCl i ne dolazi do poveanja temperature Pt
100
. Kada se u zraku nalazi vodena para
zbog higroskopinosti LiCl dolazi do apsorpcije vode i time postaje elektrini vodljiv. Prolazom struje
kroz LiCl elektrina energija se pretvara u toplinu i termometar Pt
100
je na temperaturi iznad
temperature vlanog zraka u okolini. Poveanjem temperature poveava se brzina isparavanja i

18
mjerenje se provodi u stacionarnom stanju kada se izjednai brzina isparavanja sa brzinom
apsorpcije vode. Temperatura LiCl u ravnotei je mjerni signal vlanosti zraka. Temperatura LiCl je
uvijek iznad temperature vlanog zraka i to je vea to je vea vlanost zraka. Shematski prikaz
mjernog ureaja dan je na Sl. 30,

Slika 30.Shematski prikaz osjetila sa LiCl za mjerenje vlanosti zraka.
8. 6. Kapacitativno mjerenje vlanosti
Kapacitivno mjerenje vlanosti prikazano je na Sl. 31,

Slika 31.Kapacitivno mjerenje vlanosti:
A)shematski prikaz naela, B)mjerni ureaj, klasa tanosti 3%, mjerni opseg relativne vlanosti 3-95 %,
temperatura -20 do 85
0
C. Prikaz umjeravanja nulte take instrumenta za mjerenje rosita dato je na
Sl. 32,


Slika 32.Prikaz umjeravanja nulte take instrumenta za mjerenje rosita.
Primjer odreivanja brzine suenja prehrambenog materijala na tekuoj traci primjenom mjerenja
vlanosti i prorauna bilansa vlage prikazan je na Sl. 33,

19

Slika 33. Primjer odreivanja brzine suenja prehrambenog materijala na tekuoj traci primjenom
mjerenja vlanosti i prorauna bilansa vlage.
9. 1. METEOROLOKI INSTRUMENTI
Jedan od glavnih zadataka meteorologije jest prognoza vremena u budunosti. Da bi bili u
mogunosti izraditi bilo kakvu prognozu vremena, moramo poznavati vrijeme u nekom odreenom
trenutku. Ta tvrdnja polazi od injenice da je vrijeme stanje atmosfere u nekom trenutku i na nekom
podruju. Moderna prognoza vremena, gotovo iskljuivo se temelji na numerikim modelima koji
simuliraju ponaanje atmosfere u vremenu. Metode kojima se izraunava budue stanje atmosfere u
zavisnosti od prologa se temelje na diferencijalnim jednainama stanja, a koje se izraunavaju putem
jakih raunara u prognostikim centrima irom sveta. Najpoznatiji od njih su svakako sistem za
prognozu na itavoj zemaljskoj kugli-GFS, ili model za prognozu lokalnih razmjera kao Aladin. Ulazni
parametri takvih prognoza (varijable) su meteoroloki elementi koji se oitavaju na meteorolokim
stanicama irom svijeta. Tonost takvih modela zavisi od mnogo faktora. Naime, i uz idealne ulazne
parametre (npr. tanu temperaturu na 5 decimala i slino), zbog famozne teorije haosa, kada
atmosfera prestane slediti deterministiki reim ponaanja, svi modeli padaju u vodu i prognoza
vremena je tada nemogua. Sreom, atmosfera dosta dobro sledi deterministiki reim 10-tak dana
unaprijed (nekad vie, nekad manje), pa je prognoza putem ovakvih modela veoma zahvalna.
Meutim, na tanost modela znatno e uticati tanost ulaznih parametara. Greke u ulaznim
parametrima se skupo plaaju, na nain da u trenutku kada je atmosfera na rubu deterministikog
reima (prosjeno nedjelju dana unaprijed, pa ak i manje), jedan pogrean ulazni parametar vodi
prognostiki model u sasvim pogrenom smjeru, i tada je prognoza kako bi se reklo "skroz pogrena".
Zbog toga je vano da su instrumenti kojima mjerimo stanje atmosfere, to je mogue taniji, i da
meteorolog koji ih "ita" (ako nije automatizirano oitavanje) radi svoj posao najsavjesnije to moe.
9. 2. Instrumenti za prizemna meteoroloka mjerenja
9. 3. Temperatura vazduha
Temperatura je stepen zagrijanosti neke stvari. U ovom sluaju, ta stvar je smjea gasova koju
nazivamo vazduh. Jedinica za mjerenje temperature u SI sistemu je Kelvin (K), meutim za mjerenje i
izraavanje temperature uobiajeno je koristiti jedinicu Celzijusov stepen, odnosno na Amerikom
kontinentu Fahrenheitov stepen. Veza izmeu kelvina i Celzijusovog stepena data je izrazom T (K) =
273,15 + t (C). Ureaj kojim mjerimo temperaturu vazduha naziva se termometar . Osim termometra
jo se koristi i termograf. Termometar prikazuje trenutnu temperaturu, a termograf je biljei kroz
vrijeme na papir ili memoriju. Termometri koji se koriste u meteoroloke svrhe su:
obini (suhi);
u paru sa obinim koristi se mokri termometar za odreivanje vlanosti;
minimalni i maksimalni (zajedniki zvani ekstremni termometri).
Na Sl. 34 prikazan je obian (suhi) termometar

20


Slika 34. Obini( suhi) termometar
Obini (suhi) termometar mjeri temperaturu vazduha po Celzijusovoj skali. Napunjen je ivom koja se
slobodno iri u cjevici s vakuumom u zavisnosti od njene temperature. Dakle, termometar zapravo ne
mjeri temperaturu vazduha, ve temperaturu ive u cjevici, no temperatura ive se vrlo brzo
prilagoava i prati temperaturu vazduha, pod uslovom da ne dolazi do njenog zagrijavanja zraenjem
toplotne energije sa raznih izvora poput Sunca, tla i slino. Skala mu je podijeljena na cijele celzijusove
stupnjeve, a ponekad i na manje jedinice, kao npr. desete dijelove stepena.
Minimalni termometar prati temperaturu vazduha dok ona opada; u trenutku kad ona pone rasti, on
se zaustavlja na najnioj izmjerenoj vrijednosti. Na taj nain on biljei minimalnu temperaturu
dostignutu tokom dana (standardno izmeu 07h prethodnog i 07h dotinog dana). Punjen je
alkoholom, a minimalnu temperaturu biljei pomou malog tapia kojeg alkohol vue prema nioj
temperaturi dok ona opada; kada temperatura pone rasti, alkohol prolazi pored tapia i on ostaje na
minimalno dostignutoj vrijednosti. Maksimalni termometar prati temperaturu vazduha dok ona raste;
u trenutku kada ona pone opadati on ostaje na najvioj dostignutoj vrijednosti, i na taj nain biljei
maksimalnu dnevnu temperaturu (standardno izmeu 21h prethodnog i 21h dotinog dana). Punjen
je ivom i radi na principu pucanja niti ive na pregibu iznad spremnika, u trenutku kada ona pone
opadati. Takav termometar svi imate kui za mjerenje tjelesne temperature.
Termograf konstantno mjeri temperaturu vazduha u vremenu, i izmjerene podatke biljei na papir ili
memoriju, u zavisnosti od izrade. Klasini termograf ima bubanj na kojem je namotan papir; bubanj se
vrti oko svoje ose pomou satnog mehanizma, a ruica sa perom i tintom klizi po njemu i ostavlja trag
koji oznaava izmjerenu temperaturu. Uopteno je manje precizan od obinog termometra.
Elektronski termograf biljee temperaturu u memoriji. Kao i svi drugi elektronski termometri, imaju
osjetni element koji moe raditi na vie principa (termootpornik, galvanski lana i sl.). Preciznost im je
najee mala pa se ne koriste za ozbiljnija mjerenja. Standardno, temperatura vazduha se mjeri na 2
metra visine iznad tla, na mjestu koje je zaklonjeno od direktnog sunevog ili bilo kojeg drugog
toplotnog zraenja. Takoer, termometar ne smije biti izloen direktnom uticaju vjetra. Najbolje
mjesto koje e osigurati navedene uslove je termometrijska kuica.
Minimalna temperatura vazduha, osim na 2 metra visine, mjeri se i na 5 centimetara iznad tla. Ona je
najee 2-3, pa i vie celzijevih stupnjeva nia nego ona na 2m, zbog jakog nonog hlaenja tla. Ta
razlika je izraenija nad kopnom nego nad morem i kotlinama. Zavisi mnogo i od vrste tla (jae nad
kamenom nego nad travom i slino). Znatno zavisi i od brzine vjetra, to je ona vea, razlika je manja.
Temperatura na 5cm visine je bitna zbog pojave mraza.
9. 4. Vlanost vazduha

21
Vlanost vazduha se moe izraziti na vie naina; npr. kao relativna vlanost (najee), zatim kao
apsolutna vlanost, odnos mijeanja, vodene pare i jo poneki. Sve se te vlanosti mogu odrediti istim
instrumentima, jedino to je postupak dobivanja jedne vrijednosti iz druge, naravno drugaiji. Jedinica
kojom se izraava relativna vlanost je posto (%). Relativna vlanost je odnos izmeu trenutne koliine
vodene pare u vazduhu, i maksimalne koliine koju taj isti vazduh moe primiti, a da ne doe do
zasienja. Za odreivanje temperature vazduha i vlanosti koristi se psihrometar . On se sastoji od
obinog (suhog) termometra i mokrog, u kojim se rezervoar sa ivom kvasi vlanom krpicom. Ako
vazduh nije zasien vodenom parom, sa krpice isparava voda i pritom se troi latentna toplota;
posljedica toga je sniavanje temperature mokrog termometra. to je manje vlage u vazduhu, to je i
isparavanje jae, te je razlika mokrog i suhog termometra vea. Iz oitanja ova dva termometra,
ulaskom u tablice, ili raunanjem formulama, dobivaju se sve gore navedene vlanosti, takoer i
temperatura rose. Valja napomenuti da ukoliko je na krpici led a ne voda, da se koriste preraunate
tablice ili formule. Osim psihrometra za odreivanje vlanosti mogu se koristiti i higrometri. Oni mjere
relativnu vlanost, a radi na principu upijanja vlage organskih stvari (ljudska ili konjska dlaka i slino)
koje promjenom vlanosti vazduha pomalo mijenjaju duinu. Higrograf je instrument koji biljei
relativnu vlanost u vremenu i zapisuje ju na papir ili u memoriju i prikazan je na Sl. 35


Slika 35 Higrograf
9. 5. Atmosferski pritisak
Jedinica za mjerenje pritiska je paskal, a uobiajeno je u meteorologiji koristiti 100 puta uveanu
jedinicu (hektopaskal - hPa). Hektopaskal odgovara milibaru (1hPa = 1mbar). Oitanje atmosferskog
pritiska se obavezno svodi na morsku visinu (visinu od 0 metara) i temperaturu 0C, da bi se mogle
uporeivati vrijednosti izmjerene na razliitim prostorima. To se (kao i obino) radi tablicama ili
formulama.
Atmosferski pritisak se mjeri vertikalno postavljenim ivinim barometrom. To je cijev ispunjena
vakuumom u kojem se iva slobodno die, zavisno od pritiska vazduha koji pritiska otvoreni kraj cijevi.
Po tom instrumentu, za atmosferski pritisak, prije se esto koristila jedinica milimetri ive (mmHg;
1mmHg = 1,333... hPa). Visina stuba ive odreuje atmosferski pritisak. Oitanje takvog barometra je
potrebno ispraviti za temperaturu ive, to se lako obavi tablicama ili formulom.
Aneroidni barometar je drugi instrument za mjerenje atmosferskog pritiska, i radi na principu
deformacije elastinih metalnih kutija zbog promjene okolnog pritiska. Pritisak prikazuje kazaljkom.
Ovi barometri su temperaturno kompenzovani, pa se izmjerena vrijednost ne svodi na 0C. Valja
napomenuti da su manje precizni od ivinih barometara.
Barograf mjeri i biljei vrijednost atmosferskog pritiska kroz vrijeme. Crta izmjerene vrijednosti na
papir, ili pamti u memoriju i prikazan je na Sl. 36,

22



Slika 36. Barograf
9. 6. Vjetar
Vjetar je vektorska veliina, koja je potpuno odreena tek kada poznajemo obje njegove komponente
- smjer i brzinu. Smjer vjetra je strana horizonta odakle vjetar duva, a brzina je put estica vazduha
prevaljen u jedinici vremena [ili kako bi rekli fiziari, prva derivacija puta u vremenu ]. Smjer se
oznaava stranama sveta ili po azimutu (u stepenima 0 do 360), dok se brzina mjeri u metrima u
sekundi (m/s), kilometrima na sat (km/h), vorovima (kn) ili nekom drugom doputenom jedinicom za
brzinu. U nedostatku ureaja za mjerenje brzine, ona se procjenjuje Beaufortovom skalom (tanije,
procjenjuje se jaina vjetra). Smjer vjetra se odreuje vjetruljom. To je lagani pokazatelj u obliku
strelice, montiran na vertikalnoj osovini koja se slobodno zakree oko svoje ose. Za usmjeravanje
strelice prema vjetru, ona na zadnjoj strani ima vertikalnu plou, koja slui kao "kormilo". Brzina vjetra
se mjeri anemometrom (vjetromjerom). Postoji vie izrada, a mi emo opisati najee koritenu. To je
vertikalna osovina sa 3 ili 4 uplje polukugle (Robinsonov krst) koje se vrte pod uticajem vjetra. to je
vjetar jai, one se bre vrte i okretanje se lako pretvara u mehaniki ili elektrini ekvivalent, badaren u
jedinicama brzine vjetra. Umjesto polukugli, ponekad se koristi mali propeler. Mjeriti se moe srednja
brzina vjetra u nekom razdoblju (obino 2 ili 10 minuta), ili pak trenutna. Mjerenje se standardno vri
na visini 10 metara nad tlom. Anemograf mjeri brzinu vjetra u vremenu i zapisuje izmjerene podatke
na papir ili ih uva u elektronskom obliku, prikazan na Sl. 37

23

Slika 37 Anemograf
9. 7. Padavine
Padavina se mjeri visinom ili koliinom vodenog taloga koji padne na Zemljinu povrinu u odreenom
vremenskom razdoblju. Ta padavina moe biti u tekuem ili vrstom stanju; ako se mjeri visinom onda
se obino izraava u milimetrima (kia), odnosno centimetrima (snijeg). Ako se mjeri u koliini, onda se
izraava u litrama po kvadratnom metru povrine, jedinici koja je ekvivalentna milimetrima visine
taloga. To znai, na primjer, 10 mm = 10 l/m. Koliina napadanog snijega se mjeri samo visinom.
Napadala kia se mjeri kiomjerom. To je obino valjkasta posuda, postavljena uspravno, s otvorom na
vrhu, povrine 200 cm. Kroz taj otvor ulazi kia, koja se sliva u kanticu na dnu. Oko kantice se nalazi
zatvoreni prostor radi toplotne izolacije, da bi se sprijeilo isparavanje nakupljene kie. Kod oitavanja,
iz kantice se voda isputa u menzuru sa skalom u milimetrima i oitava njena koliina. Kiomjer se
obino postavlja na stub, na visinu od 1 metar iznad tla. Osim napadale koliine kie, moe se mjeriti i
njen intenzitet. Intenzitet kie se izraava u milimetrima u minuti (mm/min). Mjeri se instrumentom
koji se naziva ombrograf .
Visina snijega se mjeri tapom badarenim u centimetrima. Postavlja se na ravnom mjestu, koje nije u
privjetrini ni zavjetrini, niti je zaklonjeno nekim okolnim objektom (stablo, graevina,...). Mjeri se
ukupna visina snjenog pokrivaa, ali i novi snijeg, napadao u posljednja 24 sata.
9. 8.. Sunevo zraenje
Sunce, kao i svako drugo tijelo, emituje odreen spektar elektromagnetnog zraenja, koji zavisi od
njegove temperature. to je ona vea to je spektar jae pomaknut prema viim frekvencijama.
Meutim, za potrebe meteorologije, od Sunevog zraenja, mjere se dvije veliine: trajanje
osunavanja neke take na zemljinoj povrini u odreenom vremenskom razdoblju (dan, mjesec,
godina), kao i energija koja stigne sa Sunca na odreenu povrinu u nekom vremenskom razdoblju.
Trajanje osunavanja se izraava u satima (h), a mjeri instrumentom koji se naziva heliograf. To je
instrument koji ima kuglasto soivo; ona pali papirnatu traku, te se na taj nain, po izgorenim
dijelovima trake, oitava vrijeme osunavanja heliografa. Energija koju prima odreena povrina od
sunca mjeri se obino piranografom ili piradiografom, a izraava npr. u dulima po metru kvadratnom
u jednom satu (J/m/h), ili nekoj drugoj odnosnoj jedinici. Ne treba isticati da svi ovi instrumenti
moraju biti na otvorenom mjestu, koje nije zaklonjeno nekim okolnim objektom poput stabala, zgrade
i slino. Pod te objekte se naravno ne ubrajaju planinske prepreke i brda. Piradiograf je prikazan na Sl.
38

24


Slika 38. Piradiograf
9. 9. Isparavanje
Isparavanje se mjeri sa slobodne povrine vode iz snienja njene visine. Mjeri se instrumentom koji se
naziva evaporimetar .





























25

10 1. IONIZIRAJUE ZRAENJE
Zraenje je energija koja putuje kroz svemir. Sunevo zraenje jedno je od najpoznatijih oblika
zraenja, koje daje svjetlo, toplinu i preplanulost. Uinke suneva zraenja mogue je kontrolirati
upotrebom sunanih naoala, sjenilima, klima ureajima, eirima, odjeom i kremama za sunanje.
Sunevo svjetlo sastoji se od zraenja elektromagnetskih talasova iz podruja duljih talasnih duina
niskofrekventnog infracrvenog spektra do kraih talasnih duina visokofrekventnog ultravioletnog
spektra. Iza ultravioletnog spektra nalazi se podruje visokoenergetskih zraenja koje se koristi u
medicini i koje svi primamo u malim dozama iz svemira, zraka i sa zemlje. Ova vrsta zraenja naziva se
ionizirajue zraenje. Takvo zraenje moe otetiti materiju, pogotovo ivo tkivo. To znai da je takvo
zraenje u visokim dozama opasno i zbog toga je potrebno kontrolirati izloenost toj vrsti zraenja.
Elektromagnetski spektar prikazan je na Sl. 39,


Slika 39. Elektromagnetski spektar.
iva bia su se razvila i prilagodila okoliu u kojem postoji znatan nivo ionizirajueg zraenja. Nadalje,
mnogi od nas duguju svoje ivote i zdravlje takvoj vrsti zraenja proizvedenog umjetnim putem. X-
zrake koje se koriste u medicini i stomatologiji pomau razotkrivanju skrivenih problema. Druga
zraenja se koriste za dijagnosticiranje bolesti, a neki se ljudi podvrgavaju zraenju kako bi se izlijeili.
Svi imamo koristi od velikog broja proizvoda i usluga koji su nam dostupni upravo zahvaljujui
paljivoj upotrebi radioaktivnih materijala. Pozadinsko zraenje je prirodan i neizbjean dio nae
okoline. Nivo prirodnog zraenja znaajno varira. Ljudi koji ive u granitnim podrujima ili na
podrujima s mineraliziranim pijeskom prime vie prirodnog zraenja iz zemlje nego drugi, dok oni
koji ive na velikim visinama primaju vie zraenja iz svemira. Veina prirodnog zraenja dolazi od
radona, plina koji nastaje iz zemljine kore i nalazi se u zraku koji udiemo. Ionizirajue se zraenje
pojavljuje u dva oblika- talasovi i estice, na visokofrekventnom kraju energijskog spektra (10
16
Hz i
vie). Ionizirajue zraenje prolaskom kroz materiju proizvodi elektriki nabijene estice koje se zovu
ioni. Ovaj se proces naziva ionizacija. Ionizirajue zraenje obuhvaa rendgensko i gama-zraenje te
razliite vrste snopova atomskih i subatomskih estica velike brzine. Zajedniko je svojstvo svih vrsta
ionizirajueg zraenja njihovo atomsko i subatomsko podrijetlo, kao i relativno velika energija koja im
omoguuje da vre ionizaciju. Meutim, nain kako do te ionizacije dolazi razlikuje se prema vrsti
zraenja. Ionizirajue zraenje ima sposobnost utjecaja na velike kemijske molekule od kojih su
sastavljena sva iva bia te na taj nain uzrokuje znaajne bioloke promjene.
Postoji nekoliko vrsta ionizirajueg zraenja: X-zrake i gama zrake, kao to je svjetlo, predstavljaju
energiju koja se prenosi talasovima bez pomicanja materijala (npr. toplina i svjetlo vatre ili sunca koji
putuju kroz prostor). X-zrake i gama zrake su prividno identine, osim to X-zrake ne dolaze iz jezgre
atoma. Za razliku od svjetla te obje vrste zraka imaju veliku sposobnost prodiranja te mogu proi kroz
ljudsko tijelo. Debele barijere od betona, olova ili vode se koriste kao zatita od tih zraka. Alfa estice

26
imaju pozitivan elektrini naboj i emitiraju se iz tekih elemenata prisutnih u prirodi kao to su uran i
radij, kao i iz nekih umjetno proizvedenih elemenata. Zbog njihove relativno velike veliine te se
estice se lako sudaraju s materijom i brzo gube svoju energiju. One zbog toga imaju malu
sposobnost prodiranja te ih je mogue zaustaviti s prvim slojem koe ili arkom papira. Meutim,
ukoliko se unesu u tijelo, na primjer disanjem ili gutanjem, alfa estice mogu utjecati na tjelesne
stanice. Unutar tijela, zato to predaju svu svoju energiju na relativno maloj udaljenosti, alfa estice
mogu uzrokovati vee bioloke tete od drugih vrsta zraenja. Beta estice su brzi elektroni izbaeni iz
jezgre atoma. Ove su estice puno manje od alfa estica i mogu prodrijeti u vodu ili ljudsko tkivo do
dubine od 1 do 2 centimetra. Beta estice emitiraju mnogi radioaktivni elementi. Mogue ih je
zaustaviti slojem aluminija debljine nekoliko milimetara. Svemirsko zraenje se sastoji od estica
razliitih energija ukljuujui i protone koji bombardiraju povrinu zemlje iz svemira. To je zraenje
intenzivnije na veim nadmorskim visinama. Na nivoa mora zemljina je atmosfera najgua i daje
najveu zatitu od svemirskog zraenja. Neutroni su estice koje takoer imaju veliku mo prodiranja.
Na zemlji, oni uglavnom nastaju cijepanjem ili fisijom odreenih atoma unutar nuklearnog reaktora.
Voda i beton su najee koriteni zatitni omotai za sprjeavanje neutronskog zraenja iz jezgre
nuklearnog reaktora. Vano je razumjeti da ionizirajue zraenje ne uzrokuje da tijelo postane
radioaktivno. Meunarodni znak ionizirajueg zraenja osmiljen je prije pedesetak godina, za interne
potrebe, na kalifornijskom Sveuilitu Berkeley u laboratoriju koji se bavio zraenjem. Taj se dizajn,
popularno nazvan trolistom (trifoil) izuzetnom brzinom proirio kroz SAD, ali je isprva plava podloga,
zamijenjena vidljivijom utom. Kako je znak ve bio u irokoj uporabi, Meunarodna organizacija za
standardizaciju imala je lagan zadatak da godine 1975., pod kodom ISO 361-1975(E), standardizira
meunarodni znak ionizirajueg zraenja (Basic ionizing radiation symbol) kao est jednakih krunih
isjeaka, tri grimizno ljubiasta i tri uta, s centralnim krugom prikazan na Sl. 40,


Slika 40. Standardizira meunarodni znak ionizirajueg zraenja

Dozimetrijske veliine i mjerne jedinice

Zraenje predaje ozraenoj tvari energiju, zbog toga se mijenjaju svojstva zraenja i svojstva ozraene
tvari. Samo ona energija koju je zraenje predalo tvari uzrokuje niz pojava u tvari i mijenja njezina
svojstva. Mjerenje tzv. Doze zraenja i njezinih posljedica naziva dozimetrija. Energija predana tvari je
pokazatelj uinka zraenja pa je ona i polazna dozimetrijska veliina.Fizikalne veliine koje opisuju
ionizirajue zraenje i popratne pojave opisuju izvor zraenja (npr. aktivnost izvora), snop (npr.
energetski tok) i djelovanje zraenja na tvari (npr. apsorbirana doza). Iako samo posljednja skupina
obuhvaa dozimetrijske veliine, esto se i sve druge veliine koje opisuju zraenje nazivaju
dozimetrijskim veliinama, jer od njih ovisi konani uinak u tvarima apsorbirana doza zraenja.
Aktivnost radioaktivnog izvora jest broj raspada radionuklida u jedinici vremena. Jedinica aktivnosti je
bekerel (Bq).Vrijeme poluraspada radionuklida jest vrijeme potrebno da se poetna aktivnost

27
radionuklida u promatranom uzorku smanji na polovicu poetne vrijednosti.Predana energija
definirana je kao razlika ulazne energije Eu i izlazne energije Ei zraenja koje prolazi nekim tijelom:
Ed = Eu Ei .
Jedinica predane energije jest dul (J). Apsorbirana doza energije definirana je omjerom predane
energije i mase m ozraenog tijela:
m
E
D
D
A
A
=


Jedinica apsorbirane doze jest grej (Gy=J/kg).Uinak zraenja u tvari ne ovisi samo o predanoj energiji,
nego i o vrsti zraenja i tvari. Konani uinci zraenja na tvar ovise o nizu drugih imbenika: o nainu
(jednokratno ili viekratno, stalno ili promjenljivo) i ritmu ozraivanja, o tome je li ozraeno tijelo u
praznini, ili je okrueno istovrsnom ili razliitom tvari, je li ozraeno samo zapaeno tijelo (ili dio tijela)
ili i okolna tvar, nalazi li se izvor zraenja izvan tijela ili je radioaktivna tvar u promatranom tijelu,
lokalizirana ili rasprena itd. Ovisno o tome raspreno ili sekundarno zraenje moe naputati
promatrano tijelo ili u njega dolaziti iz okolne tvari. Jednaka apsorbirana doza razliitih vrsta i
energijskih podruja zraenja uzrokuje u istoj tvari razliite uinke.Da bi se procijenio uinak zraenja s
obzirom na sveukupne okolnosti, apsorbirana se doza korigira tzv. faktorima modifikacije. Tek je tako
korigirana doza pravi pokazatelj uinka odreenog zraenja na odreenu tvar. Uinak raznih vrsta i
energija zraenja usporeuje se s uinkom nekog referentnog zraenja, onog za koje su ti uinci
najbolje poznati. Zato se tako izraunata doza naziva ekvivalentnom dozom; ona najbolje pokazuje
uinak zraenja i za praksu je najvanija dozimetrijska veliina. Ekvivalentna doza (ili dozni ekvivalent)
za bioloki uinak jest umnoak apsorbirane doze D i tzv. Faktora kvalitete zraenja Q
H=QD

Jedinica ekvivalentne doze (za bioloki uinak) jest sivert (Sv=J/kg). Stara, ali jo uvijek koritena
jedinica ekvivalentne doze bila je rem=10
-2
Sv.Zbog opasnosti za ljudsko zdravlje i ivot, koja bi uslijed
upotrebe iste mjerne jedinice mogla nastati zamjenom apsorbirane doze (koja se izmjeri
instrumentom) i ekvivalentne doza (koja se izraunava), ekvivalentnoj dozi je pridruena posebna
jedinica sivert, iako su i grej i sivert samo posebni nazivi za dul po kilogramu. Na taj nain se ve iz
naziva jedinica, grej ili sivert, jasno zna da li je to apsorbirana ili ve preraunata ekvivalentna
doza.Faktor kvalitete (stari naziv faktor RBE) opisuje bioloku djelotvornost nekog zraenja prema
referentnom, rendgenskom zraenju proizvedenom uz napon 200 kV. Za neka od zraenja faktor
kvalitete Q je naveden u Tab. 1
Tabela 1. Zraenje i faktor kvalitete Q
Zraenje Faktor kvalitete Q
Rendgensko i -zraenje
|-zraenje
Neutronsko zraenje
Protonsko i o-zraenje
Tekoionsko zraenje
1
1 2
3 10
10
20

Efektivna ekvivalentna doza je zbroj ekvivalentnih doza Hi u pojedinim dijelovima tijela (organima ili
tkivima), pomnoena s tzv. teinskim faktorima ozraivanja Wi:
H
E
=W
i
H
i
.
Teinski faktor opisuje dio tetnosti od stohastikih uinaka koja dolazi od i-tog tkiva prema ukupnoj
tetnosti od stohastikih uinaka pri jednoliko ozraenom cijelom tijelu.Kolektivna efektivna
ekvivalentna doza SE je ukupna doza koju primi skupina razliito ozraenog stanovnitva. Jedinica
kolektivne doze je ovjek-sivert (ovjek Sv, engl. man Sv). Dozimetrijske se veliine stavljaju u omjer s

28
vremenom ozraivanja (eksponiranja ili izlaganja), pa se ti omjeri zovu brzina ili snaga te veliine, a
oznaavaju se tokom iznad znaka te veliine. Tako je brzina apsorbirane doze:
t
D
D
A
A
=
-

A jedinica joj je grej u sekundi (Gy/s). Jednako su tako definirane brzina ekvivalentne doze, brzina
efektivne ekvivalentne doze, i brzina ekspozicije.Stare, jo uvijek koritene jedinice apsorbirane doze
rad i ekspozicije rendgen bile su odabrane tako, da su brojani iznosi apsorbirane doze u vodi (a tako i
u ljudskom tijelu) i ekspozicije bili podjednaki. Tako ekspozicija 1R uzrokuje u ljudskom tijelu dozu
0,98 rad, dakle isto ~ 1 rad. To je za praksu bilo vrlo praktino, pa su se te dvije veliine i njihove
jedinice esto mijeale. Nestrunjaci su dozu izraavali i radima i rendgenima (oznaavajui obje
jedinice sa R ili r), ali su rezultati bili ispravni, jer su iznosi bili jednaki.Uvoenjem jedinica
Meunarodnog sistema, radi koherentnosti sistema, to vie nije tako. Na primjer, ekspozicija 1 C/kg
uzrokuje u tkivu apsorbiranu dozu ~ 38 Gy (za zraenje energija veih od 0,1 MeV, kakve se
primjenjuju u medicini).Budui da se u svijetu trenutno koriste i stare i nove SI. jedinice bitno je znati
njihove odnose:

Uvrijeena jedinica SI. jedinica Pretvorba
Curie (Ci) Becquerel (Bq) 1 Ci = 3.7 x 10 E10 Bq
rad Gray (Gy) 1 rad = 10E
-2
Gy
rem Sievert (Sv) 1 rem = 10E
-2
Sv

Izvori zraenja i njihova primjena
Izvori zraenja mogu biti prirodni i umjetni. U prirodne spadaju kosmiko zraenje i zraenje iz Zemlje.
Kosmiko zraenje dolazi iz Svemira, djelimino se apsorbira u atmosferi te dolazi do Zemlje. Sadri
estice raznih energija te ima neutronsku komponentu, koja daje brzinu doze do 25 mSv/godinu, te
direktno ionizirajuu komponentu od 0,25 do 0,30 mSv/godinu. Intenzitet zraenja ovisi o geografskoj
irini, pa je vei prema polovima, te raste s nadmorskom visinom. Zraenje iz Zemlje potjee iz
materijala u stijenama kao to su izotopi kalija i rubidija te dvije porodice radioaktivnih elemenata koje
nastaju raspadom urana i torija. Godinja doza prirodnog zraenja, uzevi u obzir kosmiko i zemljino
zraenja, na nivoa mora iznosi za granit 1,43 mSv/godinu, a za sedimentnu stijenu 0,76 mSv/godinu. I
materijal od kojeg su izgraeni stanovi sadri radioaktivnost. Tako drvena kua ima godinju aktivnost
od 1,04 mSv, a ona od cigli i betona 3,0 mSv. U posljednje se vrijeme posebna panja posveuje
radonu, radioaktivnom plinu nastalom raspadom radija (226Ra). Koncentracija ovog plina moe biti
jako visoka u zgradama od cigli napravljenih od gorivog otpada u termocentralama. To moe biti
pogubno za zdravlje ljudi, pogotovo ukoliko se prostorije slabo provjetravaju. Uz ove prirodne izvore
ovjek je proizveo i niz umjetnih izvora zraenja, bilo da se radi o aparatima koji proizvode razliita
zraenja, ili se radi o radioaktivnim kemikalijama. Ovakvi se izvori koriste u atomskim centralama kao
izvor energije, u industriji za kontrolu kvalitete materijala, u prehrani za sterilizaciju hrane, u
gospodarstvu za stvaranje mutanata, te time i novih sojeva s biranim svojstvima, te u irokom spektru
medicinskih zahvata od sterilizacije pribora pa do unitavanja tumorskog tkiva. Upotreba ovih
umjetnih izvora zraenja znatno poveava doze zraenja koje prima pojedinac, ali i ovjeanstvo,
odnosno ivi svijet kao cjelina. Najvie se zraenja prima prilikom raznih radiografskih snimanja, pa se
poduzimaju mjere kako bi se ona svelo na razumne mjere, te maksimalno zatitilo djelatnike koji rade
s ovakvim izvorima zraenja. Stoga i postoje stroge zdravstvene kontrole i svaki od djelatnika koji radi
s izvorima zraenja mora nositi dozimetar koji oitava ukupnu dozu zraenja primljenu kroz odreeno
razdoblje. Osim toga mjere se i zagaenja radioaktivnou u prostorijama gdje se ovakvi izvori
primjenjuju. Tako za profesionalce koji rade s izvorima zraenja, efektivna doza na cijelo tijelo moe
biti do 20 mSv godinje tokom uzastopnih pet godina, odnosno eventualno ponekad i vie ali

29
maksimalno do ukupno 5x20mSv. Za uenike od 16 do 18 godina koji se pripremaju za rad s izvorima
zraenja, doza na cijelo tijelo je ograniena na 6 mSv godinje, dok je za ostalo stanovnitvo ona do 1
mSv godinje. Moe biti i do 5 mSv tokom jedne godine, ali uz uvjet da zadovolji kriterije da u pet
uzastopnih godina ne pree ukupno 5 mSv. Udio pojedinih izvora ionizirajuih zraenja kojima je
ovjek izloen prikazan je na Tab. 2.,
Tabela 2. Udio pojedinih izvora ionizirajuih zraenja kojima je ovjek izloen.
prirodni izvori 49% umjetni izvori 51%
kosmiko zraenje 12% rendgen dijagnostika 40%
radioizotopi izvan tijela 27% radioterapija 5%
radioizotopi u tijelu 10% radioaktivni otpaci 5%
ostali umjetni izvori 1%

Radionuklidi nastali ljudskim djelovanjem

Ljudi koriste radioaktivnost oko stotinu godina i kroz to vrijeme neki radionuklidi su nastali ljudskim
djelovanjem. Koliine takvih nuklida su manje nego koliine kozmogenikih radionuklida. Oni obino
imaju krae vrijeme poluraspada od praiskonskih i kozmogenikih nuklida. Zabranom testiranja
nuklearnog oruja iznad povrine zemlje, zabiljeen je pad tako nastalih radionuklida. Evo nekih od
nuklida koji su nastali ljudskim djelovanjem:Radionuklidi nastali ljudskim djelovanjem prikazani su u
Tab. 3,
Tabela 3. Radionuklidi nastali ljudskim djelovanjem
Nuklid Simbol Poluivot Izvor
Tricij
3
H 12.3 god. Nastao testiranjem oruja i u fisijskim reaktorima; postrojenja za
preradu, nastao proizvodnjom nuklearnog oruja
Jod 131
131
I 8.04 dana Produkt fisije u reaktorima i testiranju oruja, medicinsko lijeenje
bolesti titnjae
Jod 129
129
I 1.57 x 10
7

god.
Produkt fisije u reaktorima i testiranju oruja
Cezij 137
137
Cs 30.17 god. Produkt fisije u reaktorima i testiranju oruja
Stroncij 90
90
Sr 28.78 god. Produkt fisije u reaktorima i testiranju oruja
Tehnecij
99m
99m
Tc 6.03 sati Produkt raspada
99
Mo, koriten u dijagnostike svrhe
Tehnecij
99
99
Tc 2.11 x 10
5

god.
Produkt raspada
99m
Tc
Plutonij
239
239
Pu 2.41 x 10
4

god.
Nastao neutronskim bombardiranjem
238
U
(
238
U + n-->
239
U-->
239
Np +-->
239
Pu+)


Kosmiko zraenje
Kosmiko zraenje je zraenje koje nam dolazi iz Svemira. Zraenje svemira u interakciji sa naom
atmosferom proizvodi kozmogenike radionuklide. Kosmiko zraenje se moe podijeliti na dvije
vrste: primarno i sekundarno. Primarno kosmiko zraenje ine ekstremno visokoenergetske estice
(do 10
18
eV), koje su najee protoni te ponekad neke vee estice. Najvei dio njih dolazi izvan

30
Sunevog sistema. Neka primarna kozmika zraenja potjeu i od naeg Sunca. Mali dio primarnog
kosmikog zraenja prodire do povrine Zemlje, a vei dio uz djelovanje atmosfere mijenja svoja
svojstva. Meudjelovanjem kosmikog zraenja i atmosfere nastaje sekundarno niskoenergetsko
kosmiko zraenje, koje ine estice kao to su fotoni, elektroni, neutroni i mioni. Atmosfera i Zemljino
magnetsko polje djeluju kao tit od kosmikog zraenja smanjujui mu energiju. to je deblji
atmosferski sloj izmeu nas i izvora kosmikog zraenja, to e manja koliina zraenja doi do nas. To
znai da koliina kosmikog zraenja ovisi o nadmorskoj visini. Stanovnik SAD-a u prosjeku primi dozu
od 27 mrem-a kosmikog zraenja godinje. Ta doza se udvostruuje svakih 6000 stopa penjui se u
visinu.
Tipine doze ozraivanja kozmikim zraenjem su:
- 4 R/hr na sjeveroistoku SAD-a
- 20 R/hr na 15,000 stopa
- 300 R/hr na 55,000 stopa

Razlika zraenja na ekvatoru je za oko 10% vea nego na polovima. Na visini od 55000 stopa zraenje
raste za 75%.Vonja zrakoplovom poveava godinju dotu ozraenosti za nekoliko mrem-a, naravno
ovisno o tome koliko se esto vozimo avionom, na kojoj visini letimo te koliko dugo let traje. Doze
zraenja koju primi ovjek za vrijeme leta avionom prikazane su na Tab. 4,
Tabela 4. Doze zraenja koju primi ovjek za vrijeme leta avionom, za brzine ispod i iznad brzine
zvuka, u normalnim vremenskim uvjetima
Sporije od brzine zvuka
Visina: 36,000 stopa (11 km)
Nadzvuna brzina
Visina: 62,000 (19 km)
Doza po putovanju Doza po putovanju
Putovanje
Trajanje leta
(sati)
(mrad) (Gy)
Trajanje leta (sati))
(mrad) (Gy)
Los Angeles-Paris 11.1 4.8 48 3.8 3.7 37
Chicago-Paris 8.3 3.6 36 2.8 2.6 26
New York-Paris 7.4 3.1 31 2.6 2.4 24
New York-London 7.0 2.9 29 2.4 2.2 22
Los Angeles-New York 5.2 1.9 19 1.9 1.3 13
Sydney-Acapulco 17.4 4.4 44 6.2 2.1 21

Zraenje ljudskog tijela
ovjek je izgraen od kemijskih elemenata, i nije iznenaujue to su neki od njih radionuklidi. Oni
takoer cirkuliraju kroz nae tijelo, jer se hranimo, pijemo tekuine i diemo, a radionuklidi se nalaze
svuda oko nas. U tabeli su navedeni neki od nuklida koji sainjavaju ljudsko tijelo, te njihova koliina i
aktivnost. Takoer su navedene uobiajene dnevne koliine unosa u tijelo dotinog nuklida. Prirodna
radioaktivnost u ljudskom tijelu dana je u Tab. 5,





31
Tabela 5. Prirodna radioaktivnost u ljudskom tijelu
Prirodna radioaktivnost u ljudskom tijelu
Nuklid
Ukupna masa
nuklida u tijelu
Ukupna aktivnost
nuklida u tijelu
Dnevni unos nuklida
Uran 90 g 30 pCi (1.1 Bq) 1.9 g
Torij 30 g 3 pCi (0.11 Bq) 3 g
Kalij 40 17 mg 120 nCi (4.4 kBq) 0.39 mg
Radij 31 pg 30 pCi (1.1 Bq) 2.3 pg
Ugljik 14 95 g 0.4 Ci (15 kBq) 1.8 g
Tricij 0.06 pg 0.6 nCi (23 Bq) 0.003 pg
Polonij 0.2 pg 1 nCi (37 Bq) ~0.6 g
Razumno je pretpostaviti da svi nuklidi koji se nalaze u naoj blioj okolini postoje i u naem tijelu u
barem malenim koliinama.

Prirodna radioaktivnost graevnih materijala
Kao to smo prije spomenuli, materijali od kojih su izgraene kue, zgrade i openito sve vrste
graevina, sadre i izvjesnu koliinu radioaktivnih tvari. U tabeli su prikazani neki esto koriteni
graevni materijali i koliine najprisutnijih znaajnijih radioaktivnih elemenata. Koncentracije urana,
torija i kalija u graevnim materijalima dana je u Tab. 6,
Tabela 6. Koncentracije urana, torija i kalija u graevnim materijalima

Koncentracije urana, torija i kalija u graevnim materijalima
Uran Torij Kalij
Materijal
ppm mBq/g (pCi/g) ppm mBq/g (pCi/g) ppm mBq/g (pCi/g)
Granit 4.7 63 (1.7) 2 8 (0.22) 4.0 1184 (32)
Pijesak 0.45 6 (0.2) 1.7 7 (0.19) 1.4 414 (11.2)
Cement 3.4 46 (1.2) 5.1 21 (0.57) 0.8 237 (6.4)
Kamen vapnenac 2.3 31 (0.8) 2.1 8.5 (0.23) 0.3 89 (2.4)
Beton 0.8 11 (0.3) 2.1 8.5 (0.23) 1.3 385 (10.4)
buka 1.0 14 (0.4) 3 12 (0.32) 0.3 89 (2.4)
Proizvodi od gipsa 13.7 186 (5.0) 16.1 66 (1.78) 0.02 5.9 (0.2)
Prirodni gips 1.1 15 (0.4) 1.8 7.4 (0.2) 0.5 148 (4)
Drvo - - - - 11.3 3330 (90)
Glinena opeka 8.2 111 (3) 10.8 44 (1.2) 2.3 666 (18)

Prosjeno zraenje u unutranjosti prostorija je oko 1,3 pCi/L, a na otvorenom prostoru zraenje
radona iznosi oko 0,4 pCi/L. U dananjim uvjetima nivo zraenja radona u zatvorenim prostorima
mogue je svesti na 2 pCi/L ili ak manje. Radioaktivni dojavljivai dima prikazan je na Sl. 41,

32

Slika 41. Radioaktivni dojavljivai dima
Po meunarodnim normama radioaktivni dojavljivai dima moraju biti propisno oznaeni sa oznakom
za radioaktivnost. Radioaktivnost ne smije biti vea od 37 kBq. Godinje dojavljiva zrai oko 0,0011
mSv na udaljenosti od 1 m to je daleko manje od prirodnog zraenja.

Mjerenje ionizirajueg zraenja

Usprkos razliitosti konstrukcije i podruju primjene, detektori zraenja i estica temelje se na
osnovnom principu: pohrani energije estica koje se detektiraju, te njene konverzije u signal koji je
dostupan ljudskoj percepciji. U samim poecima, koriteni su detektori iji se signal mogao izravno
vidjeti, npr. producirana svjetlost u scintilatoru, ili trag koji je ostavila nabijena estica u fotografskoj
emulziji. Dananji detektori su u biti elektrini, to znai da se pohranjena energije zraenja pretvara
u elektrini signal, koji je pogodan za opaanje. Pod pojmom detektor se esto podrazumijeva ne
samo ureaj ili dio ureaja u kojem se pohranjuje energija zraenja, ve esto i pripadna elektronika.
Takoer se pod pojmom detekcije ili jo ireg pojma mjerenja ne podrazumijeva samo produkcija
signala u detektoru, ve kompletan lanac, od detektorskog signala pa do konverzije dobivenih
rezultata u brojke i grafove, koji predstavljaju itljiv oblik za interpretaciju mjerenih veliina.
10. 1. Meudjelovanje estica i zraenja s materijom
Razliiti su mehanizmi predaje energije zraenja (i estica) detektorskom materijalu, pri emu se
energija prenosi detektoru. Oni prije svega ovise o tipu zraenja, njegovoj energiji, naboju itd., ali i o
tipu materijala od kojeg je nainjen detektor, prije svega njegovom rednom broju Z.Ako je estica koju
elimo detektirati nabijena, ona djeluje s elektronima i jezgrom atoma detektora. Naroito su znaajni
i vrlo esti neelastini sudari s atomskim elektronima. U tim sudarima nabijena estica pored promjene
smjera, gubi dio svoje energije. Pri tome se mogu osloboditi atomski elektroni tj. atom se ionizira.
Takoer je mogue da atomski elektroni prijeu iz niih u via energijska stanja. Tada je atom
pobuen, a nabijena estica je izgubila energiju jednakoj razlici energija pobuenog i osnovnog stanja
atoma. U vrlo kratkom vremenu atom se iz pobuenog stanja vraa u poetno, emisijom
karakteristinog X-zraenja. Ono je jedinstveno za svaki element (redni broj Z). Nakon takve prve
interakcije, u detektoru je nabijena estica (primarno zraenje) s manjom energijom od poetne, te
nastali elektroni i karakteristini X fotoni (sekundarno zraenje). Obje vrste zraenja dalje ponovno
djeluju s atomima detektora, pri emu upadna estica ponovo izgubi dio svoje energije. Dakle, upadna
estica napravi itav niz interakcija prije nego to u cijelosti preda energiju detektoru. Da bi detektor
registrirao u potpunosti energiju upadne estice, potrebno je da i nastalo sekundarno zraenje u
cijelosti predaju energiju detektoru. Nabijene estice se mogu elastino sudarati s jezgrama atoma
detektora. Pri tome promijene smjer ali ne izgube energiju. Osnova takvog tipa meudjelovanja je
Coulombova sila. Ali, pri promjeni smjera nabijene estice (promjena smjera brzine = akceleracija) i po
zakonima klasine i moderne fizike (kvantne mehanike) moe dovesti do emisije fotona tj. konog
zraenja. Energija upadne estice je smanjena za energiju emitiranog fotona. Mogua je bilo koja

33
energija fotona manja od energije upadne estice. S toga je spektar konog zraenja kontinuiran za
razliku od karakteristinog X-zraenja. Vjerojatnost emisije fotona je proporcionalna s kvadratom
naboja otklonjene estice, a obrnuto proporcionalna njenoj masi. Stoga je ono znaajno kod brzih
elektrona (male su mase) ali ne i kod npr. protona (relativno velika masa). Interakcija nabijene estice i
fotona s atomskim elektronima, te nastanak karakteristinog x-zraenja prikazana je na Sl. 42,

Slika 42. Interakcija nabijene estice i fotona s atomskim elektronima,te nastanak karakteristinog x-
zraenja
Ako je upadna estica toliko brza da nadmauje brzinu koju ima svjetlost u detektorskom materijalu,
pojavljuje se Cherenkovo zraenje. Ono je takoer kontinuirano, a fronta nastalog elektromagnetskog
vala se iri pod karakteristinim kutom ovisnim o brzini estice. Na toj osnovi su napravljeni
Cherenkovi detektori. Neke od elementarnih estica koje mogu djelovati jakom silom (hadroni),
djeluju s jezgrom atoma detektora. Mogua su elastina i neelastina rasprenja kao i reakcije s
jezgrom. Ukoliko takve estice posjeduju naboj onda su ti procesi kombinirani s procesima opisanim
za nabijenu esticu. X i fotoni (posljednji su vana komponenta sekundarnog kosmikog zraenja)
vrlo specifinim mehanizmima predaju energiju detektoru: fotoelektrinim efektom, Comptonovim
rasprenjem, te tvorbom parova.U fotoelektrinom efektu foton u potpunosti predaje energiju
uglavnom najjae vezanom elektronu u atomu detektorskog materijala. U konanom stanju ne postoji
foton ve samo izbijeni elektron, ija kinetika energija je jednaka energiji fotona umanjena za
energiju vezanja elektrona. Fotoefekt je znaajan za niskoenergijsko X i -zraenje, te naroito u
detektorima nainjenim od materijala s velikim rednim brojem Z. U Comptonovom rasprenju foton
nakon rasprenja ima manju energiju (frekvenciju). Razlika poetne i konane energije fotona predana
je izbijenom elektronu. Promjena energije fotona je vea to je vei kut rasprenja i poetna energija.
Comptonovo rasprenje dominira za vee energije X fotona, te u irokom podruju zraenja. Tvorba
parova nastaje u elektrinom polju jezgre a mogu je proizvesti fotoni energije vee od 1.02 MeV. Pri
tome nastaju elektron i njegova antiestica pozitron koji je jednak elektronu samo to ima pozitivan
naboj. Pozitron se vrlo brzo poniti (anhilira) s nekim od elektrona uz nastanak dvaju karakteristinih
fotona koji se ire pod 180
o
jedan u odnosu na drugog.
10. 2. Ionizacijski detektor
Ionizacijski detektori su bili prvi elektrini ureaji za detekciju zraenja. Njihov rad temelji se na
ionizaciji detektorskog materijala (plina). Pod utjecajem elektrinog polja pozitivni ioni putuju prema
negativnoj elektrodi-katodi, a elektroni prema pozitivnoj elektrodi-anodi. Kretanje naboja dovodi do
strujnog pulsa koji se registrira. Veliina napona izmeu katode i anode je vrlo vana i ona odreuje
da li e ionizacijski detektor raditi kao ionizacijska komora, proporcionalni broja ili Geiger-Mullerov
broja. Ionizacijska komora ima relativno mali napon meu elektrodama. On mora biti dovoljno velik
da sprijei rekombinaciju ionskih parova, tj. da skoro u potpunosti razdvoji elektrone i pozitivne ione.
Istovremeno mora biti dovoljno mali da ne ubrzava elektrone do te mjere da na putu do anode mogu
ponovo ionizirati atome detektorskog plina. Veliina elektrinog pulsa u ionizacijskoj komori je

34
proporcionalna broju nastalih ionskih parova (iona-elektrona), odnosno energiji upadne estice. S
toga ovakvim detektorom moemo mjeriti energije upadnog zraenja. Poveanjem napona izmeu
anode i katode, elektroni se jae ubrzavaju te ioniziraju detektorski plin. Novonastali elektroni mogu
ponovo izazvati ionizaciju. Takav proces se dogaa u uskom podruju oko anode, gdje vlada jako
polje. Ukupan broj nastalih ionskih parova je proporcionalan naponu ali i poetnom broju ionskih
parova (primarna ionizacija).Takva vrsta ionizacijskih detektora zovu se proporcionalne komore. Za
dananju modernu fiziku od posebne vanosti su proporcionalne komore s mnogo ica (oznaka
MWPC nastala kao skraenica od engleske naziva Multiwire Proportional Chamber).Takvi detektori
omoguuju registraciju putanje estice, s prostornom rezolucijom manjom od 1 mm. Sve do pojave
MWPC detektora, ureaji za praenje putanje estica su bili u biti optike prirode (npr. fotografske
emulzije, komore na mjehurie). MWPC su se pojavili oko 1970. godine.Komora s mnogo ica (MWPC)
prikazana je na Sl. 43,

Slika 43. Komora s mnogo ica (MWPC). Anode su osjetljive ice.
Izgled ekvipotencijala kod MWPC prikazane su na Sl. 44,

Slika 44. Izgled ekvipotencijala kod MWPC.
Ekvipotencijale su skup toaka s jednakim vrijednostima potencijala.Pomou njih se prikazuje
konfiguracija elektrinog polja.Daljnjim poveanjem napona meu elektrodama elektroni se tako jako
ubrzavaju da snano ioniziraju atome, a potom to ine novo nastali elektroni. Procesi ionizacije se
viestruko ponavljaju i nastaje prava lavina elektrona. Koliina skupljenog naboja je vrlo velika. Ona ne
ovisi o primarnoj ionizaciji, tj. o energiji upadne estice. Dakle, Geiger-Mullerov broja moe samo
detektirati prisustvo zraenja i nita vie. Shema Geigerovog brojaa. prikazan je na Sl. 45,


Slika 45. a) Shema Geigerovog brojaa. b) Geigerovom brojau je potrebno neko vrijeme da bi nakon
ulaska neke ionizirane estice ponovno mogao detektirati novu esticu. To vrijeme se zove mrtvo
vrijeme. c) Ovisnost broja dogaaja o naponu. Radno podruje se zove plato.

35
Pojednostavljena shema ionizacijkih detekora prikazana je na Sl. 46,

Slika 46. Pojednostavljena shema ionizacijkih detekora
Naponska podruja rada razliitih ionizacijskih detektora prikazana je na Sl. 47,

Slika 47. Naponska podruja rada razliitih ionizacijskih detektora.
Razliite izvedbe Geigerovog brojaa, ovisno o tipu zraenja koja detektiraju alfa, beta, gama i / ili x-
zrake prikazane su na Sl. 48,

Slika 48. Razliite izvedbe Geigerovog brojaa, ovisno o tipu zraenja koja detektiraju alfa, beta, gama
i / ili x-zrake.
10. 3. Scintilacijski detektori
Scintilacijski detektori se esto upotrebljavaju u dananjim eksperimentima u nuklearnoj fizici i fizici
elementarnih estica. Mogu se napraviti od materijala u rasponu od relativno malog do velikog
rednog broja Z. Stoga su pogodni i za detekciju nabijenih estica ali i za vrlo prodorne -zrake. Princip
rada ovakvih detektora se zasniva na injenici da scintilatori pri prolasku zraenja kroz njih, proizvode
puls svjetlosnih fotona (scintilacije). Naime, upadno zraenje proizvodi ionizaciju i pobuenje atoma
kako je to opisano u prethodnom poglavlju. Deeksitacija se djelimino odvija preko direktne
interakcije s kristalnom reetkom scintilatora, dakle bez emisije fotona, ali djelimino i preko posebnih
centara, koji su stvorili aktivatori, emisijom svjetlosti (fotona). Zbog toga su svi scintilatorski kristali
pobueni nekim dodatnim elementom (aktivatorom). Npr. natrijum jodid (aktiviran talijem) NaI(Tl),
CsI(Tl), ZnO(Ga), Bi
4
Ge
3
O
12
su samo neki od brojnih scintilatorskih kristala. Pored anorganskih kristala
kao scintilatori se mogu upotrebljavati plastini scintilatori ili organski scintilatori. Mogu se lako
nabaviti u velikim zapreminama i lako ih je prilagoditi raznim geometrijskim uvjetima mjerenja.Vana
karakteristika scintilatorskih detektora je proporcionalnost dobivene amplitude scintilacija i energije

36
upadne estice. To ih ini pogodnim za razlikovanje energije upadnog zraenja.U dananjim
modernim scintilacijskim detektorima dobiveni svjetlosni puls ne promatra se okom kao u prvim
danima njihove primjene. Oni sadre poseban ureaj fotomultiplikator, koji nastalo svjetlo pretvara u
elektrini impuls, ija se amplituda dalje analizira u modernim elektronikim ureajima.
Fotomultiplikator je preko svjetlovoda vezan za kristal. Na fotokatodi se optiki fotoni pretvaraju u
elektrone. Fotomultiplikator ubrzava primarne elektrone s foto-katode i pri tom se njihov broj
umnoava. Na izlazu dobijemo snaan elektrini puls proporcionalan amplitudi svjetla (scintilacija),
dakle energiji upadne estice. Elektroni s fotokatode udaraju u prvi red dinoda te se multipliciraju.
Cijeli proces se nastavlja do kolektora. Na Sl. 49, prikazan i su NaI(Tl) kristal zajedno s
fotomultiplikatorom. I fotomultiplikator.

Slika 49. a) NaI(Tl) kristal zajedno s fotomultiplikatorom. b) Konstrukcija fotomultiplikatora.

Shema scintilacijskog detektora i stvarnog detektora prikazana je na Sl. 50,


Slika 50. Shema scintilacijskog detektora i gotovog detektora
Scintilacijski detektor prikljuen na raunalo prikazan je na Sl. 51,



37
Slika 51. Scintilacijski detektor prikljuen na raunalo
10. 4. Poluvodiki detektori
Poluvodiki detektori su najmlaa vrsta detektora od gore spomenutih. Prvi komercijalno dostupni
primjerci se pojavljuju krajem ezdesetih. Napravljeni su od poluvodia, materijala koji su temelj
dananje moderne elektronike. Poluvodii su materijali koji pri sobnim uvjetima ne vode elektrinu
struju kao metali. Ali poveanjem temperature ili primjenom jaeg elektrinog polja to mogu napraviti
za razliku od izolatora. Kod njih je energijski procijep, koji dijeli podruje energija valentnih (vezanih u
atomu) elektrona i vodljivih (slobodnih) elektrona negdje izmeu izolatora i vodia. Ako elektron
preskoi iz atomskog stanja (valentne vrpce) u kvazi-slobodno stanje (vodljiva vrpca) tada struju moe
voditi i elektron i upljina u valentnoj vrpci, nastala nedostatkom elektrona. Dakle, imamo dva tipa
nosioca naboja u poluvodiima: elektrone (negativni naboj) i upljine (pozitivni naboj). Pri normalnim
uvjetima isti poluvodi ima vrlo malo slobodnih elektrona i upljina. Meutim, ako im se dodaju
odreeni elementi oni im mogu promijeniti svojstva. Tako dodavanjem elementa (donori) koji
otputaju elektrone dobivamo n-tip poluvodia. U takvim poluvodiima veinski nosioci struje su
slobodni elektroni. Ako atomi dodanog elementa (akceptori) uzimaju elektrone iz valentne vrpce pri
tome se stvaraju upljine. Takav poluvodi se zove p-tip. U njemu su upljine veinski nosioci naboja
(struje).Posebno je interesantan spoj p- i n-tipa poluvodia. Takav spoj se zove dioda. Osnovno
svojstvo diode je da pri jednom polaritetu prikljuenog stalnog napona vodi struju praktiki bez
otpora, a promjenom polariteta napona, dioda daje vrlo veliki elektrini otpor. Dioda je temeljni
elektroniki element. Pojavljuje se samostalno ili u kombinacijama tvorei druge elementa kao npr.
tranzistor. U dananjim modernim mikroprocesorima kao Pentium ili Pentium II nalazi se vie miliona
dioda (u obliku tranzistora) a u memorijskim ipovima i vie desetaka miliona. I dok mikroipovi
sadre najmanje diode na svijetu (manje od 1 m), poluvodiki detektori su najvee. Rade u
zapornom reimu, tj. kada je polaritet napona takav da dioda (detektor) ima veliki elektrini otpor.
Primjenjuju se visoki naponi (~ 2000 V). Takav napon stvara izmeu p- i n-poluvodia iroko podruje
osiromaenja naboja. U tom podruju su prisutni samo manjinski nosioci naboja kojih je vrlo malo
(upljine u n-tipu i elektroni u p-tipu). Ako zraenje proe kroz podruje osiromaenja naboja ono
stvara parove elektron-upljina. Ti se parovi pod utjecajem snanog elektrinog polja razdvajaju.
Elektroni se odvode u n-tip poluvodia a upljine u p-tip. Dolazi to naglog porasta struje tj. do
elektrinog impulsa. Dakle, princip rada poluvodikog detektora je analogan radu ionizacijske komore.
Primijetimo da je osjetljivi volumen detektora samo podruje osiromaenja naboja a ne cijela dioda.
Stoga se tei da to podruje bude to vee. Najpopularniji poluvodiki detektori su germanijevi (Ge) i
silicijevi (Si) detektori. Ge detektori su vrlo pogodni za detekciju fotona u X i fotona. Si detektori,
zbog manjeg rednog broja Z , su pogodniji za elektrone te nie energijsko X-zraenje. Neki od maje
upotrebljavanih su CdTe i HgI
2
detektori.
Veina dananjih tipova poluvodikih detektora se moraju hladiti, a neki (neto stariji tipovi) nikad se
ne smiju zagrijati vie na sobnu temperaturu. To je ipak nedostatak, jer detektor zajedno s
pretpojaalom mora biti u posebnom kuitu koje je spojeno s posudom u kojoj je tekui duik radi
hlaenja. Takva konstrukcija moe smetati ili onemoguiti neke eksperimente. Osim toga, u posudu se
povremeno mora dolijevati duik, to iziskuje kontinuirano odravanje takvih detektora. Napomenimo
jo da tekui duik ima temperaturu oko 200
0
ispod nule. Najjeftinije je sredstvo za hlaenje i
odravanje vrlo niske temperature. Izgleda poput vode koja kljua na sobnoj temperaturi. Shema
poluprovodnikog detektora prikazana je na Sl. 52,

38


Slika 52.Shematski prikaz poluvodikog detektora.
Poluvodiki detektor i izvedba koja je lansirana na Mars prikazana je na Sl. 53,

Slika 53. Poluvodiki detektor i izvedba koja je lansirana na Mars
10. 5. Zatita od radioaktivnosti i utjecaj zraenja na ovjeka
Bioloke uinke zraenja moemo podijeliti u dvije grupe. Jedni su deterministiki
(nestohatiki), a drugi su stohastiki uinci. Deterministiki su uinci posljedica gubitka velikog broja
stanica i nastaju primjenom velikih doza zraenja i vidljivi su brzo nakon ozraenja. Da bi uinak bio
vidljiv potrebna je odreena koliina ("prag") zraenja. Stohastiki uinci, kao to su mutacije,
nasljedne promjene, te tumori vidljivi su tek nakon odreenog vremena latencije, za njih nema praga,
tj. moe ih izazvati i veoma mala doza zraenja. Stoga ih se niti ne moe predvidjeti, kao to se to
moe uiniti za tano odreeni - determinirani uinak, nego ih se moe statistiki predvidjeti.
Stohastiki uinci mogu nastati u somatskim ali i u spolnim stanicama, pa se promjene mogu
prenijeti na potomstvo (nasljedne promjene, indukcija leukemija, mentalna retardacija, malformacije,
smrt ploda). Zraenje moe izazvati itav spektar nasljednih promjena koje mogu biti veoma male,
poput promjene pojedinom genu, vee, poput onih nastalih lomovima kromosoma i spajanjem
preostalih dijelova, do veoma opsenih kada se mijenja i broj kromosoma. Jasno je da e i bioloke
posljedice biti to tee to su promjene genoma opsenije, a veoma velike promjene, uslijed
odumiranja stanica, tkiva, te organa, nespojive su sa ivotom jedinke. Treba uoiti da uinci zraenja
ne ovise samo o apsorbiranoj dozi zraenja, koja je omjer predane energije zraenja i mase tkiva
(jedinica je Gray -Gy), nego i o vrsti zraenja i o ozraenoj tvari. Znai da e jednaka apsorbirana doza
razliitih vrsta zraenja izazvati i razliite bioloke uinke pa se govori o ekvivalentnoj dozi zraenja.
Ona osim apsorpcije energije po masi tkiva vodi rauna i o vrsti zraenja i o distribuciji energije u
tkivu, to omogui izravno usporeivanje uinaka raznih vrsta zraenja u raznim tkivima, a jedinica
ekvivalentne doze je J/g i to je 1 Sv (Sievert). Uz mutacije, navedene potencijalne maligne promjene, u
kasne posljedice zraenja spadaju zamuenje one lee, degenerativne promjene u pluima, oteenja
bubrega (glomerulonefritis), te skraenje ivotnog vijeka, zbog navedenih ali i drugih razloga. Smrt
jedinke nastane radi tekih, nepopravljivih oteenja tkiva i organa. Ako je ovjek po cijelom tijelu
primio dozu veu od 2 Gy, te ako nije uslijedila adekvatna pomo, uslijedit e smrt. Znatno vee doze,
100 Gy ili vee, oteuju mozak i krvne ile te smrt uslijedi nekoliko minuta nakon zraenja, pa i tokom

39
zraenja, a moe uslijediti i unutar 48 sati od incidenta. Doze od 10 do 100 Gy otete probavni trak, pa
uslijedi veliki gubitak tekuine i elektrolita, a nastanu i infekcije, pa smrt uslijedi nakon 3 do 5 dana,
ukoliko nije uslijedila odgovarajua intervencija (davanje infucija, presaivanje kotane sri) Doze od 2
do 10 Gy otete najvie krvotvorno tkivo. U cirkulaciji postupno nestaju krvne stanice pa je smanjena
koagulabilnost krvi (nema trombocita), poveana osjetljivost na infekcije (nema leukocita), a manjak
eritrocita otea opskrbu tkiva kisikom. Smrt nastupa unutar 10 do 30 dana ukoliko se nije interveniralo
(presaivanje kotane sri). Za mogui oporavak, ukoliko je lijeenje odgovarajue, treba do potpunog
oporavka proi i nekoliko godina. Naveden su granice okvirne, temeljene preteno na rezultatima
dobivenim na eksperimentalnim ivotinjama, te nakon pojedinih incidenata kada su ljudi, najee radi
greaka na reaktorima, bili izloeni zraenju. Utjecaj ekvivalentne doze zraenja na ovjeka. Prikazan je
na Sl. 54,

Slika 54. Utjecaj ekvivalentne doze zraenja na ovjeka.
10. 6. Dozimetri
Osobe koje rade u podrujima jaih zraenja, prije svega u postrojenjima ili ustanovama gdje se
koriste jaki izvori radioaktivnosti moraju dobro paziti na sebe. Jedna od metoda koja se koristi za
zatitu ljudi je dozimetar. Dozimetar je naprava koju radnik ima na sebi. On se obino dri na prsima i
ne smije se prekriti tkaninom ili ga na bilo koji nain "skriti" jer tako smanjujemo koliinu zraka koju bi
on trebao registrirati. Gdje se kree ovjek, sa njim ide i dozimetar. Dozimetar ima svojstvo da
registrira ukupno ozraenje, odnosno dozu zraenja koju je ovjek primio.Razliite izvedbe dozimetara
(za prst, kao olovka i kao paket) prikazane su na Sl. 55,

Slika 55. Razliite izvedbe dozimetara (za prst, kao olovka i kao paket)




40

11 1.NEIONIZIRAJUA ZRAENJA
Neionizirajua zraenja su elektromagnetska polja i elektromagnetski valovi frekvencije nie od
3.000.000 GHz ili ultrazvuk frekvencije nie od 500 MHz , a koji u meudjelovanju s tvarima ne stvaraju
ione ( tj. nemaju dovoljnu energiju da potpuno izbace elektrone iz njihove orbite i tako uvjetuju
nastanak iona).
U podruje neionizirajueg zraenja spada
optiko zraenje
- ultraljubiasto zraenje ( Ultra-violet UV )
- infracrveno zraenje ( Infra-red IR )
- vidljivi spektar (visible light )
radiovalovi (RF), mikrovalno zraenje (MW )
elektrina i magnetska polja ekstremno niske frekvencije ( Extremly low frequency -ELF )
prirodna zraenja
Elektromagnetski spektar prikazan je na Sl. 56,

Slika 56. Elektromagnetski spektar
Prema engleskim nazivima : VLF = very low frequency, LF = low frequency, MF = medium frequency,
HF = high frequency, VHF = ultra high frequency, UHF = very high frequency, SHF = super high
frequency, EHF = extremly high frequency
11. 1. Izvori
Izvor neionizirajuih zraenja jest svaki ureaj koji proizvodi jednu ili vie vrsta neionizirajuih zraenja.
Meutim, osim ureaja koji proizvode neionizirajue zraenje postoji i zraenje izazvano od strane
prirodnih izvora. Prema tome, moemo rei da na nas djeluju tehnika i prirodna neionizirajua
zraenja.
11. 2. Optiko zraenje
Infracrveno zraenje su elektromagnetski valovi valne duljine izmeu 0,8 mikrometara (vidljive crvene
svjetlosti ) i oko 1 mm (najkraih radio-valova). Za ljudsko oko su te zrake nevidljive, ali se njihovo
djelovanje moe zamijetiti na koi kao osjeaj topline. Budui da podiu temperaturu tijela na koje
padaju, ono se esto ( pogreno) naziva toplinskim zraenjem. Neki od izvora infracrvenog zraenja su
infracrvene lampe i grijai, sunce, velike pei svih vrsta (talionice, centralnog grijanja ), zavarivanje,

41
proizvodnja stakla i elika.Ultraljubiasto zraenje (UVZ) je onaj dio spektra sunevog zraenja koji je
svojom valnom duinom upravo iznad (ultra=iznad) onog koji nae oko opaa kao ljubiasti dio
suneve svjetlosti (u elektromagnetskom spektru ultraljubiasto zraenje se , po valnoj duljini i
frekvenciji, nalazi izmeu rendgenskog i vidljivog spektra ). UVZ zraenje se emitira kada pobueni
atomi prelaze iz vieg energetskog stanja u nie, otputajui pri tom fotone energija u podruju UVZ-
a. Za razliku od svjetlosnih i toplinskih (infracrvenih) zraka, koje zamjeujemo posebnim osjetilima
naeg tijela, za UVZ znamo samo po njegovim tetnim posljedicama na na organizam ( u ovisnosti o
valnoj duljini i koliini izloenosti to su crvenilo koe, boranje i brzo starenje koe, rak koe, oteenje
vida, itd.). Neki od izvora ultraljubiastog zraenja su sunce, kvarcne lampe (crna svjetla ), UVZ laseri
prikazani na Sl. 57

Slika 57. UVZ laseri
Laser je akronim za light amplification by stimulated emission of radiation. Lasersko svjetlo ima vie
svojstava koje ju ine drukijom od normalne svjetlosti. To je uska jednosmjerna zraka koja velikog
dosega, za razliku od normalne svjetlosti koja se raspruje u mnogo smjerova. Lasersko svjetlo je
koherentno, to znai da svjetlosni valovi ostaju sinhronizirani preko velikih udaljenosti. Lasersko
svjetlo je monokromatsko, odnosno jedne boje.Neke laserske zrake su nevidljive, proizvode svjetlost u
infracrvenom i ultraljubiastom valnom podruju. Laser moe proizvesti kratki prasak svjetla ili
kontinuiranu zraku. Budui da se laserska zraka moe usko fokusirati, lasersko svjetlo moe biti
mnogo intenzivnije od obine svjetlosti, posebno praskovi. Jaina lasera se kree od nekoliko
mikrovata do nekoliko biliona vata u kratkim praskovima.
11. 3. Radiovalno i mikrovalno zraenje
Radiovalno i mikrovalno zraenje su elektromagnetska zraenja frekvencijskog odruja od 3 kHz do
300 GHz. Obino se mikrovalno zraenje smatra dijelom radiovalnog raenja iako alternativna
konvencija smatra radiovalno i mikrovalno zraenje kao dva zasebna spektralna podruja. Mikrovalovi
su u spektralnom podruju izmeu 300 GHz i 300 MHz, dok su radiovalovi izmeu 300 MHz i 3 kHz.
Mnogi od ovih izvora nisu pod kontrolom jer radiovalno raenje se ne smatra opasnim, iako opasnost
postoji, u ovisnosti o frekvenciji, snazi izvora i emenskom periodu izlaganja izvoru. Za razliku od
optikog zraenja ( UVZ, infracrveno, vidljiva svjetlost ) mikrovalno i radiovalno zraenje prodire dublje
i moe djelovati na unutarnje organe.Problemu izlaganja ljudi RF poljima moe se prii ispravno,
uzimajui u obzir frekvenciju, modulaciju, usmjerenost i relativnu lokaciju izvora. Eksponencijalni rast u
uporabi osobnih komunikacijskih tehnologija posljednjih godina izazvao je interes i zabrinutost nad
izlaganjem relativno slabim radio-frekvencijskim (RF) radijacijama. Utjecaji radijacijskih izvora na
ljudsko tijelo, priroda i posljedice upijanja snage u ljudsko tijelo su vrlo vane teme koje bi se trebale
analizirati. Osnovni fizikalni zakoni i efekti pomau u popunjavanju informirajuih dokumentacija o
izlaganju i procjeni informacija izloenih u znanstvenim i masovnim medijima.


42
Smjernice o izlaganju

Smjernice o izlaganju postoje da bi se zatitilo potroae i openito ljude od kratkoronih ili
dugoronih zdravstvenih tegoba povezanih s izvorima RF radijacije. Na primjer, u Velikoj Britaniji,
Nacionalni Radioloki Zatitni Odbor (National Radiological Protection Board - NRPB) smatra se
odgovornim za postavljanje i nadopunjavanje izlagajuih standarda, koji su osnovani na trenutnim i
prolim sakupljenim znanstvenim dokazima, te meunarodnim vodiima osiguranim od strane
Europske unije, Meunarodne Komisije Zatite od Neionizirajue Radijacije (International Commission
on Non-ionizing Radiation Protection ICNIRP) i Svjetske Zdravstvene Udruge (World Health
Organization (WHO).Trenutno, meunarodna i narodna ogranienja zbog izlaganja se temelje na
termalnim efektima elektromagnetske radijacije, a RF frekvencije se odreuju sa specifinom
apsorpcijom ( Specific absorbtion rate , SAR; Wkg-1 ). Taj dobiveni parametar je odabran, jer
predstavlja disipaciju energije po jedinici vremena i mase, te uzima u obzir vrstu izvora, frekvenciju
rada i vremensko trajanje izlaganja. Nekoliko puta je pokazano da su poznati bioloki efekti
proporcionalni uklanjanju energije. Ogranienja SAR se dijele na prosjek cijeloga tijela i na maksimalne
vrijednosti; to utjee na kompliciranu prirodu bioelektromagnetskih meudjelovanja. Procjena
specifine apsorpcije, nivo polja, i uvjeti izlaganja su sloeni, i tema su znaajnim naprednim
istraivanjima. Za izlaganja sa poljima velikog dometa postoji eksperimentalni i teoretski dokaz dovodi
do dogovora oko koliine sluajne snage ( Pd, Wm-2 ) koja je potrebna da bi stvorila granine nivoe
maksimalnih i prosjenih vrijednosti specifine apsorpcije. Za izlaganje poljima kratkog dometa kao
to su slualice mobilnih telefona, ideja o koliini snage je neodgovarajua, te istraitelj mora voditi
rauna o lokaciji izvorne antene, karakteristike antene i detaljnu dielektrinu strukturu ljudskog tijela.
Sa nainima prilaza toj temi se osigurava da se podrazumijevaju efekti poput stojnog vala, fokusiranja
elektromagnetskih polja i prirode elektrostatikih i vodljivih polja. Trenutna meunarodna granica
zanimanja za prosjek specifine apsorpcije cijelog tijela je 0.4 Wkg-1. To se zasniva na pretpostavci da
4 Wkg-1 uzrokuje porast tjelesne temperature za 1
o
C ( zatitni faktor 10 ); poslije te nivoa
termoregulacijskog sistema unutar tijela dolazi do stresa i s vremenom su neizbjena potencijalna
oteenja tkiva. Za pojedince koji nisu upoznati s tim izlaganjima predstavljen je daljnji faktor 5 koji
vodi do granice od 0.08 Wkg-1 tj. 2% od nivoa termalnih efekata. Detaljne informacije o maksimalnim
i prosjenim specifinim apsorpcijama cijelog tijela mogu se izraunati poznavanjem prijenosa
elektrinih polja unutar tijela ( mjerenje unutar zamjenskih tkiva ili numerikom simulacijom ). To
prikazuje odnos gubitka energije ukljuujui elektrinu vodljivost o-( Sm
-1
) tkiva, gdje je E snaga
elektrinog polja ( Wm
-1
) i -koji oznaava koliinu mase tkiva ( kgm
-3
).
) (
1
2

= Wkg
E
SAR

Maksimalno doputena izlaganja zraenju dana je na Sl. 58,

Slika 58. Maksimalno doputena izlaganja zraenju ( ekvivalentna snaga ravnog vala u mW/cm2 )
Profesionalna/Kontrolirana ( Occupational/Controled Exposure ) ogranienja se odnose na situacije
kada su ljudi na poslu ( ili openito ) svjesni opasnosti od zraenja i poduzimaju odreene mjere pri
izlaganju tom zraenju. Za sveukupno stanovnitvo/Nekontrolirano (General Population/uncontrolled

43
) izlaganje se odnosi na situacije kada bi stanovnitvo bilo izloeno zraenju na radnom mjestu, a da
nisu svjesni te opasnosti (da ne znaju za mogua zraenja koja ih okruuju na poslu ), te ne mogu
poduzimati odreene mjere za to manjim izlaganjima tom zraenju
Maksimalno doputeno izlaganje zraenju prikazano je u Tab. 7,
Tabela 7. Maksimalno doputeno izlaganje zraenju
Frekvencijski
Spektar (MHz)
Jaina
elektrinog
polja (E)
(V/m)
Jaina
magnetskog
polja (H)
(A/m)
Gustoa
snage
(S)(mW/cm2)
Prosjeno
vrijeme
izlaganja (min)
0.3-3.0 614 1.63 (100) 6
3.0-30 1842/f 4.89/f (900/f) 6
30-300 61.4 0.163 1.0 6
300-1500 - - f/300 6
1500-100,000 - - 5 6

(A) ogranienja za Profesionalna/Kontrolirana ( Occupational/Controlled ) izlaganja zraenju
Frekvencijski
Spektar
(MHz)
Jaina
Elektrinog
Polja (E)
(V/m)
Jaina
Magnetskog
Polja (H) (A/m)
Gustoa
snage
(S)(mW/cm2)
Prosjeno
vrijeme
izlaganja
(nin)
0.3-1.34 614 1.63 (100) 30
1.34-30 824/f 2.19/f (180/f) 30
30-300 27.5 0.073 0.2 30
300-1500 - - f/1500 30
1500-100,00 - - 1.0 30

(B) ogranienja za Sveukupno Stanovnitvo/Nekontrolirana (General Population/Uncontrolled
)izlaganja zraenju, f -radna frekvencija izvora u MHz

Utjecaj polja kratkog dometa

Na jako malim udaljenostima od RF izvora elektromagnetska polja se mogu podijeliti na tri osnovne
podjele : elektrostatika, voenje i zraenje. Komponente elektrostatike i vodljivih polja imaju veliku
magnitudu blizu izvora, ali naglo opada sa udaljenou. Takva polja ne zrae energiju ali ju sadre
unutar prostora koje okruuje izvor. Suprotno, polja radijacije opadaju linearno s udaljenou ( to
dovodi do obrnuto kvadratnog zakona snage) i kombinacija je elektrinog i magnetskog polja u fazi
( kad je elektrino i magnetsko polje u svom maksimumu ), ali osobito da su pod pravim kutovima, te
okomiti smjeru propagacije. Bliska polja se mogu definirati kao podruja koja okruuju izvor, i gdje
dominiraju komponente elektrostatskih i vodljivih polja. Praktinu procjenu granice polja kratkog
dometa je teko odrediti, i taj prostor moe biti povean zbog pojave metalnih i dielektrinih objekata
( kao to je ljudsko tijelo ). To je vano kao to su komponente polja kratkog dometa vane za
procjenu izlaganja, ali ipak njihove amplitude mogu biti magnitude ili vie nego to se oekuje ovisno
o prirodi spajanja. Najvanija izlaganja poljima kratkog dometa na radio frekvencijama pojavljuju se
pri upotrebi ureaja za osobnu komunikaciju kao to su prijenosni telefoni, beini telefoni za
kuanstvo i drugi sistemi koriteni u industriji, hitnim uslugama ( policija, hitna pomo), te
postrojbama za zatitu. Ureaji za kratke udaljenosti kao to su beini telefoni rade na nivoma snage
puno manjim od 100 mW; no ipak zatita i drugi osobni odailjai mogu raditi sa snagama ak i do 10

44
W. Trenutna ljudska zabrinutost je sa mobilnim telefonima, osobito digitalne varijante ( 900 MHz i
1800/1900 MHz ). U tom sluaju snaga odailjaa varira ( ak i do 1W ) i ovisi o karakteristikama
prijenosa izmeu bazne stanice i telefona. Posljednja prouavanja pokazuju da ti telefoni rade blizu
granica izlaganja kada se dre blizu glave te zahtijeva jo istraivanja. U nivoa glave korisnika izlaganje
poljima kratkog dometa e dovesti do lokaliziranog uzorka apsorpcije koja ovisi o radnoj frekvenciji,
dizajnu slualice, te geometriji i sastavu glave. To je dovelo do zabrinutosti u svezi nivoa apsorpcije u
mozgu djece koja su bila izloena za vrijeme rada mobilnih telefona. Djeja glava ne samo da je manja
ve ima smanjen sloj zatite izmeu mozga i mobilne antene. No ipak numerike analize izlaganja
poljima kratkog dometa koristei anatomski realistine slualice pokazuju da nema znaajne razlike
izmeu odraslih i djece. Slika pokazuje kako numeriko modeliranje ( ovaj primjer koristi komercijalni
software: XFDTD iz Remcoma ) moe biti koriteno za odreivanje prijenosa elektrinih polja unutar
tijela i okruujui tijelo za vrijeme izlaganja poljima kratkog dometa. Stoga se specifina apsorpcija
unutar malih elemenata tkiva moe jednostavno odrediti.
Na prikazanom primjeru odailja ( vanjski rub kuita je razmaknut ) je privren blizu prsa sa
izvorom 2.45 GHz koji odailje preko monopolne antene. Cijeli 3D model odailjaa i tijela je koriten;
jedan isjeak je prikazan, horizontalno kroz gornji dio prsa gdje svaki kvadrati predstavlja 5mm2. Na
toj frekvenciji prodiranje unutar tijela je otean, te su nakon nekoliko centimetara polja smanjena vie
od 18 dB, to odgovara smanjenju snage od 1.6% maksimalne snage koja okruuje antenu. Podruja
duboko unutar prsa ( ukljuujui plua i srce ) podvrgnuta su relativnim poljima niim od 72 dB ( 6.3
x 10-6 % ); To znai da na tim viim frekvencijama vanjska tkiva vie su optereena elektromagnetskim
poljima, dok su unutranje strukture tijela prirodno zatiene. Utjecaj polja velikog dometa
Udaljavajui se od izvora RF signala, elektrostatska i vodljiva polja se znatno smanjuju sa
udaljavanjem, te prevladava polje zraenja ( gdje elektrino i magnetsko polje imaju 1/r ovisnost ).
Udaljenost na kojoj se to dogaa ovisi o efektivnom razmaku antene i radne valne duine; tada sferna
valna fronta poinje prilaziti istom uniformiranom faznom valnom frontom do udaljenog promatraa.
Ljudsko izlaganje poljima velikog dometa pojavljuje se s izvorima kao to su televizija i radioodailjai,
mobilne bazne stanice, te odailjai s hitnih servisa. Ovdje je cijelo tijelo ozraeno i vodljivo spajanje s
izvorom se ne pojavljuje uz pretpostavku da poremeaji zraenih polja imaju zanemariv utjecaj na sam
izvor, koji je ekvivalentan podrazumijevajui radijaciju od izvora ka beskonanoj udaljenosti.
Elektromagnetski val je efektivno izazvan od glave do pete sa pojedinanom koliinom snage. Ljudsko
tkivo e dio snage upijati , a dio odbijati ovisno o tipu tkiva i frekvenciji vala. Rezonantna apsorpcija e
se pojaviti kada veliini tijela prie osmina valne duljine. Izraunate rezonantne frekvencije ( kada se
pojavi maksimalna apsorpcija npr. Prosjene specifine apsorpcije cijelog tijela ) za razliite visine tijela
su prikazane u tabeli. Kao to je prikazano u tabeli pod izlaganjima pod poljima velikog dometa
rezonantne frekvencije e se najee pojaviti kod odraslih i djece unutar VHF frekvencija (30 300
MHz ) to podrazumijeva odailjanje radio i drugih narodnih usluga. Prodiranje unutar tijela se
poveava s frekvencijom. U tabeli se usporeuje prodiranje unutar sri miia radioodailjanjem i
frekvencijama prijenosnih telefona. Na 100 MHz val nije jako upijen u vanjskim dijelovima, ali e
prodrijeti duboko u tijelo. Na 900 MHz i 1800 MHz, to se nee dogoditi ve e snaga teiti upijanju u
vanjskim dijelovima koe, masti, a u eim sluajevima miia. Suprotno izlaganju poljima kratkog
dometa Tablica 2. prikazuje kako signal pominih telefona s frekvencijom 1800 MHz je manje
prodirajui ( te je manja vjerojatnost da e prouzroiti ozbiljni poremeaj ) nego li 900 MHz signal. To
ukazuje da polja nie frekvencije vie prodiru uzrokujui vie nivoe unutarnjih polja u mozgu i drugim
organima povezanim sa ozbiljnom opasnou od obolijevanja. podrazumijevajui da rezonancija
cijelog tijela nastupa na frekvenciji 100 MHz pomine bazne stanice (koje rade sa ekstremno niskim
stupnjem snage ) predstavljaju puno nia izlaganja nego drugi usluni odailjai. Procjena izlaganja
poljima velikog dometa zahtjeva proraun ili mjerenje snage polja ili koliine snage u referentnoj
toki. Granina specifina apsorpcija za ljudsko izlaganje je povezana sa koliinom snage, koja ovisi o
frekvenciji; za opseg 400 MHz- 2 GHz granica koliine snage ( mWcm-2) iznosi f/2000 gdje je f-radna

45
frekvencija u MHz. Tako za frekvenciju 900 MHz granica iznosi 0.45 mVcm-2 , te 0.9 mVcm-2 pri
frekvenciji od 1800 MHz.
11. 4. Termiki efekti
Snaga akumulirana zbog RF polja u ljudskom tijelu moe prouzroiti poveanje temperature, a to
dovodi u vezu frekvenciju valova i prirodu tkiva. Ovaj termalni efekt je dobro poznat, razumljiv i
sveope prihvaen. Poveanje temperature tkiva moe izazvati razliite psiholoke i termoloke
odgovore kod pojedinaca.To ukljuuje smanjivanje odgovornosti za izvravanje mentalnih ili psihikih
zadaa kada tjelesna temperatura poraste. Slian efekt dobijemo kod pojedinaca u drugim oblicima
toplinskog stresa, taj efekt predouje rad u vruim prostorijama. Kod visokih nivo izloenosti (veoj od
100 Wkg-1) termiko optereenje postaje prekomjerno i dolazi do direktnih i indirektnih teta. Zbog
toga se dogaa termoregulacijski efekt ovisan o prirodi rizika. Na staninu biokemiju se moe utjecati
visokom temperaturom i mora biti razmatrana kod procjene izvjetaja efekt nivoa snage manje od
termalne granice . Da bi se osigurali od RF izlaganja mnogo stvari se mora dobro razumjeti, a
posebno kod razmatranja izlaganja bliim poljima. Meutim to je razliito od nivoa SAR potrebne za
tako visoko izraeni efekt kod individualaca pod utjecajem telekomunikacija ili druge radioopreme,
ukljuujui mobilne telefone. Kod istraivanja mogui termalni efekt ( od okolne topline ili neke druge
) mora biti odbaena, prije smatranja nekog efekta kao netermikog. To je posebno vano za izlaganje
poljima kratkog dometa gdje magnituda od komponenti reaktivnog polja moe biti nepoznata.
Proraunate rezonantne frekvencije za uzemljene i izolirane zrane uvjete, zasnivane na prosjeku SAR
cijeloga tijela prikazane su na Tab. 8,
Tabela 8. Proraunate rezonantne frekvencije za uzemljene i izolirane zrane uvjete, zasnivane na
prosjeku SAR cijeloga tijela

Opis Visina
(m)
Izolirana f
res

(MHz)
Uzemljena f
res

(MHz)
Odrasla osoba 1,76 65 35
10 godina 1,38 80 55
5 godina 1,1 105 70
1 godina 0,75 150 100
Proraunate nivoa snage (jednako koliini snage) u dielektrinoj polubeskonanoj plohi prikazane su
na Tab. 9,
Tabela 9. Proraunate nivoa snage (jednako koliini snage) u dielektrinoj polubeskonanoj plohi
Frekvencija
(MHz)
Dubina prodiranja
(mm)
Pd na 1 cm Pd na 10 cm
100 49,0 67% 2%
950 9,4 13% 6x10
-8
%
1,800 5,2 2% 4x10
-16
%
11. 5. Izvori radiovalnog i mikrovalnog zraenja
Neki od izvora radiovalnog i mikrovalnog zraenja su: aeronautiki radio, razliite odailjake antene,
mobilni telefoni, grijae pei, indukcijski grijai, mikrovalne pei, radarski odailjai, komunikacijski
odailjai, pojaala snage, dielektrini grijaiMobilni telefoni Beini komunikacijski sistemi rade na
nekoliko frekvencija elektromagnetskog spektra prikazani na Sl. 59,

46

Slika 59. Elektromagnetski spektar
U SAD-u mobilni telefoni rade na dvije osnovne frekvencije 850 MHz i 1900 MHz. Europski mobilni
telefoni koriste GSM (drugaija tehnologija od veine telefona u SAD-u ), frekvencije blizu 900 MHz i
1800 Mhz. Zabrinutost zbog zraenja ovih mobitela je zbog pretjeranog grijanja tkiva. Federal
Communications Commission (FCC) je postavila maksimalno ogranienje za izloenost koja iznosi
prosjeno 1.6 W/kg tkiva preko bilo kojeg grama tkiva. Europska ogranienja specificiraju prosjeno
1.6 W/kg preko 10 grama tkiva. Mobilni telefoni rade na niskim iznosima energije, ali antena koja zrai
oko 600 mW za analogni mobilni telefon i 125 mW za digitalni, je smjetena obino blizu glave, te
nivoi zraenja dolaze blizu zahtjevanih. Izloenost ovisi o tanom poloaju slualice u odnosu na
glavu, tanom obliku i elektrinim karakteristikama glave ( zbog toga se mjerenja teko izvode
direktno; mjerenja se vre pomou kompjuterskih modela ili posuda s vodom u obliku glave ).
Kompjuterski model presjeka ljudske glave prikazan je na Sl. 60,

Slika 60. Ovaj kompjuterski model presjeka ljudske glave pokazuje raspodjelu apsorbirane energije
mobilnog telefona uz zraenje od 600 mW pri 835 MHz. Veina energije ja apsorbirana unutar prva
dva centimetra ispod povrine lubanje.
Proizvoai mogu smanjiti izloenost zraenju mijenjajui dizajn slualice. Bitno smanjenje u snazi,
stvara potrebu za bliim odailjaima. Mobilni radiokomunikacijski sistemi koriste frekvencije 800-900
MHz u radiovalnom spektru, i odailjae koji koriste frekvencijsko podruje od 1850- 1990 MHz.
Antene za radiokomunikaciju se obino postavljaju na tornjeve, vodene cisterne i druga visoka mjesta
kao to su krovovi zgrada itd. Antene su obino postavljene u tri grupe po tri antene gdje jedna
antena u svakoj grupi emitira signale mobilnim jedinicama ( telefonima u autu, mobitelima ). Druge
dvije antene u svakoj grupi se koriste za primanje signala od mobilnih jedinica. Zraenje ovih antena je
znatno no samo u njenoj blioj okolini ( desetke centimetara ). U najgorem sluaju koliina zraenja se
kree oko 1 W/cm2 ( dozvoljena koliina zraenja se kree prosjeno oko 580 W/cm2 za period
izlaganja od 30 minuta. Da bi dolo do opasnosti od zraenja za pojedinca, on bi se trebao popeti na
nivo na kojoj antena odailje signale na udaljenosti oko pola metra. Do takvih izvora je inae ulaz
nedostupan ( osim za radnike ).
11. 6. Radio i TV odailjake antene

47
Signali radio i tv antena je bitan izvor zraenja u okoliu. Koliina zraenja kojoj moe biti izloen
radnik ili ovisi o frekvenciji zraenja.Antene odailjuna razliitim frekvencijama, u ovisnosti o kanalu,
od 550 kHz za AM radijske do 800 MHz za UHF televizijskestanice. Operativna snaga je oko nekoliko
stotina vata za radio stanice do milijun vata za odreenu televizijsku stanicu. Intenzitet
elektromagnetskog polja koje se stvara pri odailjanju signala ovisi o vie faktora : tip stanice, dizajn
antene koja se upotrebljava, snaga odailjanja prema anteni, visini antene i udaljenosti od antene.
Poto ljudsko tijelo vie apsorbira energiju pri odreenim frekvencijama,opasnost od zraenja e
ovisiti o frekvenciji i intenzitetu odailjanog signala. Obino je pristup takvim antenama zabranjen, da
neko ne bi bio izloen poljima velike jaine koja postoje oko antene. Mjerenja koja su obavljena oko
takvih antena u nastanjenim podrujima pokazuju da nivo zraenja je tipino dosta ispod onoga koji
se smatra opasnim. Radnici koji popravljaju ili vre odreene radove na antenama su izloeni poljima
velike jaine. Na Sl. 61, prikazane su radio i TV odailjake antene,

Slika 61. Radio i TV odailjake antene
Da ne bi do toga dolo trebalo bi osigurati da se radi na antenama kada ne odailju signale i da se
specificira minimum udaljenosti na kojoj je radnik zatien.
11. 7. Radari
Tu su ukljueni radari svih vrsta : radari za prognozu vremena, vojni radari, radari za nadzor i kontrolu
zranog prometa Koliina zraenja ovisi ovie faktora, ukljuujui frekvenciju emitiranog zraenja,
karakteristike koritenog izvora, irina pulsa i stopa ponavljanja i udaljenost od izvora. Radar je
prikazan na Sl. 62

Slika 62. Radar
Radnici na aerodromu mogu biti ozraeni ukoliko stoje blizu jednog od izvora dok emitira signal.
11. 8. Mikrovalne penice

48
U.S. Food and Drug Administration (FDA) regulirala je emisije zraenja mikrovalnih penica. Po
standardu se zahtjeva da penice imaju dva unutranja sistema za zakljuavanje koji spreavaju da
penica proizvodi mikrovalove kada se vrata penice otvore. Standard doputa curenje zraenja oko
1mW/cm
2
(mjereno 5 cm od penice ) pri proizvodnji i maksimalni nivo od 5 mW/cm
2
. Nakon
ispitivanja i mjerenja doli su do zakljuka da su penice sigurne za kunu i industrijsku upotrebu.
Tokom zadnjih par godina postavljalo se pitanje da li signali ureaja koji odailju radiovalove da
smetaju rad elektronikih pacemeaker-a i drugih medicinskih ureaja. Neka pitanja su se ba odnosila
i na zraenje mikrovalne penice. Mikrovalna penica je prikazana na Sl. 63,

Slika 63. Mikrovalna penica
No, nikad nije bilo pokazano da bi signali mikrovalne penice bili dovoljno jaki da bi uzrokovali
smetnje pri radu medicinskih ureaja.
11. 9. Point-to-point mikrovalne antene
Point-to-point mikrovalne antene odailju i primaju mikrovalne signale preko relativno malih
udaljenosti. Ove antene imaju iroku upotrebu kao npr. odailjai glasovnih i podatkovnih poruka ili
slui kao veza izmeu kablovskih TV studija i odailjakih antena. Mikrovalni signal ovih antena putuje
kao direktna zraka od odailjake antene do primajue sa minimalnim, gotovo beznaajnim
rasipanjem mikrovalne energije. Ove antene pri odailjanju koriste vrlo male nivoe energije (nekoliko
vata i manje), to je mnogo manje nego radiostanica. Mjerenja su pokazala da je gustoa energije na
nivou zemlje tisuu puta manje od normale. Point-to-point mikrovalne antene prikazane su na Sl. 64,

Slika 64. Point-to-point mikrovalne antene
Da bi dolo do zraenja opasnog za ovjeka, on bi morao stajati direktno ispred takve antene jedan
dui period.
11. 10. Velike satelitske antene
Tipine ovakve antene se sastoje od parabolinih antena, veliine od 10 do 30 metara u promjer, koje
se koriste za odailjanje i primanje signala os satelita u orbiti oko zemlje. Neke od ovih satelitskih
antena slue samo za primanje radiosignala. Budui da one ne odailju nikakve signale nema nikakve
opasnosti od zraenja od njih. Satelitske antene odailjai zbog odailjanja na velike udaljenosti ( do

49
odreenog satelita ) koriste relativno ogromnu energiju za razliku od mikrovalnih point-to-point
antena. Satelitska antena je prikazana na Sl. 65,

Slika 65. Satelitska antena
Zrake koje se koriste za odailjanje signala sa zemlje ka satelitima su relativno uske i visoko usmjerene
to znai da vjerovatnost veeg izlaganja tom zraenju je znaajno smanjena. U najgorem sluaju ,pri
direktnom izlaganju zraenju, nivo zraenja bi bio sto puta manji od dozvoljene. Pristup tim antenama
je takoer zabranjen.
11. 11. Beini prenosivi radio ureaji ( dvosmjerna komunikacija )
Beini prenosivi radio ureaji, npr. walkie-talkies su ureaji male snage koji se koriste za slanje i
primanje poruka preko relativno male udaljenosti. Zbog koritenja niskih energetskih nivoa ( obino
nekoliko vata ili manje ) ovi radio ureaji se normalno ne bi smatrali kao mogui izvori opasnog
zraenja. Laboratorijska mjerenja su provedena koritenjem beinog radio ureaja na razliitim
frekvencijama da se odredi koliina radivoalne energije koja bi mogla biti apsorbirana u glavu
pojedinca koji koristi jedan od ovih ureaja. Nisu pronaeni nikakvi dokazi da bi izlaganje odnosno
koritenje tih ureaja bilo opasno, a ni da nije opasno, jer se istraivai nisu jo jasno izrazili o vezi
ovih ureaja i opasnosti koje nastaju uz njih .
11. 12. ELF ekstremno niske frekvencije
Zraenje ekstremno niskih frekvencija ukljuuje izmjeninu struju (alternating current AC) i
neionizirajue zraenje od 1 Hz do 300 Hz. Budui da su to niske frekvencije ( valne duljine su reda
1000 km ) stvaraju se statika elektromagnetska polja. Polja ekstremno niske frekvencije sadre
razdvojeno, neovisno magnetsko elektrino polje. Elektrina polja stvara napon i njegovim
poveanjem poveava se snaga elektrinog polja. Snaga elektrinog polja se mjeri jedinicom V/m (volt
po metru ). Magnetsko polje je prikazano na Sl. 66

Slika 66. Magnetska polja

50
Magnetska polja stvara struja koja tee vodiima i njenim poveanjem poveava se snaga magnetskog
polja. Magnetska polja se mjere jedinicama gaus ( G ) ili tesla ( T ). Znai , napon proizvodi elektrino
polje odnosno struju, a struja magnetsko polje. Elektrino i magnetsko polje je prikazano na Sl. 67,

Slika 67. Elektrino i magnetsko polje
Da bi se proizvelo magnetsko polje, elektrina oprema mora biti ukljuena. Elektrina polja postoje i
kada je elektrina oprema iskljuena (OFF),skroz dok je ta oprema prikljuena na struju ( utika je jo
uvijek u zidu iako je oprema iskljuena).Magnetsko polje se ne moe vidjeti, ali ova ilustracija
predstavlja kako jakost magnetskog polja mjerena u miligausima naglo opada od 30 do 61 cm ( 1 do
2 stope ) od izvora. Kako jakost magnetskog polja opada s udaljenosti i prikazana je na Sl. 68,


Slika 68. Opadanje jakosti magnetskog polja s udaljenou
Utjecaj zraenja ekstremno malih frekvencija ovise o jaini izvora magnetskog polja, udaljenosti od
izvora i vremena provedenog u magnetskom polju.Elektrina i magnetska polja od 60 Hz stvorena su
elektrinim vodovima i elektrinom opremom. Fotokopirni ureaj je prikazan na Sl. 69,

Slika 69. Jakost magnetskog polja oko fotokopirnog ureaja


51
11. 13. Mjerenje i prevencija
Zraenju ekstremno niskih frekvencija (misli se najvie na jaka magnetska polja) najvie su izloeni
radnici koji rade blizu elektrinih sistema koji za rad koriste velike koliine elektrine energije ( npr.
velike elektrini motori, generatori, napajanje, elektrini kablovi graevine). Jaka magnetska polja su
takoer izmjerena u blizini elektrinih pila i builica, fotokopirnih ureaja elektrinih iljila za olovke i
ostalih malih elektrinih ureaja ( npr. suilo za kosu, elektrini brija ). Jakost magnetskog polja
prikazana je na Sl. 70,
Elektrini ureaj Jakost magnetskog polja
u miligausima
Suilica za kosu 300
Elektrini brija 100
Mikser 70
Aparat za kavu 7
Mikrovalna penica 200
TV u boji 7
Slika 70. Pokazuje neke primjere prosjene jakosti magnetskog polja na udaljenosti 6 ina od
elektrinog ureaja :
U Tab. 10, pokazana je prosjena izloenost ovom tipu zraenja za radnike koji na poslu koriste
elektrine ureaje. Izloenost tokom radnog vremena varira sa snagom magnetskog polja, udaljenosti
radnika od izvora, te vremena koje radnik provede u polju. Za usporedbu, tablica pokazuje i izloenost
radnika kada nije na poslu ( kod kue ).
Tabela 10. Prosjena izloenost ovom tipu zraenja za radnike koji na poslu koriste elektrine ureaje.
Tip radnog mjesta Medianse Koliina zraenja kojoj radnik
izlae dnevno, u miligusima
Osobe koje ne rade na
kompjuterima
0,5 0,2-2,0
Osobe koje rade na
kompjuterima
1.2 0,5-4,5
Mehaniari 1,9 0,6-27,6
Radnici na elektrinim
linijama
2,5 0,5-34,8
Elektriari 5,4 0,8-34,0
Zavarivai 8,2 1,7-96,0
Radnici izvan posla (u
kui, na putu..)
0,9 0,3-3,7

Median srednja mjera polovica radnika je dnevno prosjeno izloeno zraenju iznad ove toke i
ispod polovice.
Izloenost magnetnim poljima radnika prikazana je na Sl. 71,

52

Slika 71. Ovi elektrini grijai metalnih dijelova izlau radnike magnetskim poljima koja su 10,000 puta
vea od prosjenog magnetskog polja izvan radnog mjesta
Trenutna istraivanja su fokusirana na zdravstvene tegobe koje nastaju zbog izlaganja magnetskom
polju frekvencije 60 Hz ( jer je i frekvencija elektrine mree u Americi 60 Hz). Za elektrino polje ne
postoje takve asocijacije. Neka istraivanja su pokazala da se nekim radnicima, koji su na radnom
mjestu bili izloeni jakim magnetskim poljima, poveao rizik dobivanja tumora. No, to ne pokazuje da
izlaganje tom zraenju uzrokuje tumor. Znanstvenici su proveli brojna istraivanja, ali se jo nisu sloili
djeluju li ili ne ova zraenja na zdravlje. Zbog te neodreenosti znanstvenika, ne postoje nikakva
savezna ogranienja koja bi odreivala mjere o opasnosti od izlaganja radnika tom zraenju. No, zbog
zabrinutosti radnika, NIOSH ( Nacional Institute for Occupational Safety and Health ) je izdala
odreene mjere prevencije :
-Informiranje radnika i zaposlenih ljudi o moguim opasnostima magnetskih polja
-Odrediti gdje su glavni izvori zraenja na radnom prostoru
-Poveati udaljenost radnika od izvora zraenja.
-Smanjiti vrijeme izlaganja zraenju.
-Koristiti opremu, ako je mogue, koja je dizajnirana tako da ima nisku emisiju zraenja

Osim ve navedenih izvora ovakvog zraenja imamo jo i dalekovodi, videoterminali, fax, elektrini
vodovi, elektrine centrale, transformatori, voz
11. 14. ELF-ektstremno niske frekvencije (Dalekovodi i prijenosne linije)
Dalekovod je prikazan na Sl. 72,


Slika 72. Dalekovod
Prijenosne linije dalekovoda prenose struju preko velikih udaljenosti i obino rade na 100 kilovata i
vie. Jaina magnetskog polja tih linija je odreena iznosom struje koja tee, ureenosti i blizinom
prijenosnih linija, visinom prijenosnih linija iznad zemlje i udaljenosti od drugih dalekovoda. Prikazana

53
su tri vodia te slikoviti prikaz elektrinog i magnetskog polja. Krune linije oko vodia (A)
predstavljaju magnetsko polje dok linije koje se pruaju prema zemlji (B i C) predstavljaju elektrino
polje. U bilo kojoj toki prostora polje moe biti odreeno superpozicijom polja svakog vodia. Ako je
npr. to trofazna linija onda su naponi i struje svakog vodia pomaknuti u fazi te se rezultantno polje
rauna na osnovi vektorskih suma polja svakog od vodia. U pojedinim tokama polja se zbrajaju to
proizvodi relativno veliku jakost polja dok se u drugim tokama mogu meusobno ponitavati. Tako
polja vodia mogu imati vrlo sloenu prostornu distribuciju. Pored tih normalnih varijacija u jakosti
polja elektrino polje ispod vodia doivljava promjene ovisno o svojoj okolini. Na slici je prikazan
fenomen koncentracije elektrinog polja iznad glave osobe koja se nalazi ispod vodia. Zbog toga to
elektrino polje ima tendenciju da zavri na (odnosno, da se usmjeri ka) uzemljenom objektu, te zbog
toga to je ljudsko tijelo provodljivo i u elektrinom smislu blizu potencijala Zemlje okolno elektrino
polje se usmjerava ka ljudskoj glavi (B). Pojavljuju se i podruja (C) sa oslabljenom jakou elektrinog
polja. Zraenje vodia prikazano je na Sl. 73,


Slika 73. Zraenje vodia
Isti se fenomen dogaa sa bilo kojim objektom umetnutim u elektrino polje vodia te se moe vrlo
precizno izmjeriti. Sline promjene se ne javljaju u magnetskom polju jer je nae tijelo nemagnetino.
Ispod 345 kV prijenosne linije u visini ljudske glave postoji elektrino polje jakosti 3.4 kV/m. Iz svega
iznesenoga i uzevi u obzir da se u naim stanicama odvijaju elektrokemijske reakcije, utjecaji
elektrinih polja na na organizam su nezanemarivi ako smo im jako dugo i intenzivno izloeni (
recimo, na radnom mjestu ). Zbog velikih jakosti polja ispod dalekovoda pogubni utjecaji na ljude su
rano otkriveni i dokazani te se zna da je jedino rjeenje bijeg od dalekovoda. Ipak, do nedavno je
zanemarivano da ta struja (naravno, znatno manjih jakosti) tee i elektrinim instalacijama u naim
domovima, produnim kabelima koji su proteu ispod naih radnih stolova i naih nogu te razno
raznim elektrinim ureajima koji nas okruuju u sve veem i veem broju. Kako je rasporeeno
elektrino polje svih tih, po svuda razmjetenih, vodia i ureaja? Znamo da se polja vektorski zbrajaju,
to znai da su nai stanovi i radna mjesta preplavljeni tokama u kojima se polja zbrajaju te stvaraju
polje znaajne jakosti.
11. 15. Elektrine centrale
Elektrine centrale vre kontroliranje i prijenos struje na elektrine sisteme. Najjaa magnetska polja
oko elektrine centrale dolazi od prijenosnih linija dalekovoda koje ulaze i izlaze iz elektrinih centrala.
Transformatori unutar elektrinih centrala proizvode jaka magnetska polja koja ostaju lokalizirana oko
transformatora. Elektrina centrala prikazana je na Sl. 74


54

Slika 74. Elektrina centrala
Gledajui iza ograde elektrine centrale, magnetska polja koja proizvodi elektrina oprema unutar
centrale su mala.
11. 16. VideoTerminali
Neionizirajue zraenje klasinog videoterminala obuhvaa slijedee kategorije:
optiko zraenje (ultraljubiasto, vidljivo, infracrveno),
radiofrekvencijsko elektromagnetsko polje,
niskofrekvencijsko izmjenino magnetsko polje,
niskofrekvencijsko izmjenino elektrino polje i
elektrostatiko polje.
Kao reakcija na rastuu zabrinutost za efekte izazvane zraenjem vrlo niskih frekvencija (ELF radiation),
vedska je vlada razvila skup normi koje bi trebale minimizirati izloenost takvom zraenju za vrijeme
rada s videoterminalima. Norme su nazvane prema vedskim inicijalima vedskog instituta za mjerenja
i testiranja (Swedish Board for Measurement and Testing), MPR. Prvi je standard nazvan MPR I, koji se
fokusirao na promjenjiva magnetska polja s frekvencijama izmeu 1KHz i 400 KHz. Ovaj se standard
bavio samo horizontalnim frekvencijama monitora. U prosincu 1990 objavljena je norma MPR II. MPR
II obuhvaa sve iz standarda MPR I uz dodatak o rasponu vertikalnih frekvencija monitora i
frekvencijama linija za napajanje. MPR II zahtijeva odreena mjerenja elektrikih i magnetskih polja na
razliitim tokama u okolini monitora. Oba se polja mjere u dva frekvencijska pojasa: 5Hz do 2KHz i
2KHz do 400KHz, na udaljenostima od otprilike 50 cm (normalna udaljenost osobe, koja radi s
videoterminalom, i videoterminala). Za tu udaljenost, maksimalne dozvoljene vrijednosti propisane
normom prikazane su u Tab. 11,
Tabela 11. Maksimalne dozvoljene vrijednosti propisane normom
Frekvencijski opseg Elektrino polje Magnetsko polje
5Hz 2KHz <= 25 V/m <= 250 nT
2KHz 400 KHz <= 2.5 V/m <= 25 nT
11. 17. Svjetlosno zraenje
Kada snop elektrona udari u fosforni sloj na unutranjoj povrini zaslona, generira se vidljiva svjetlost
koja omoguuje da vidimo ono to zraka opisuje po zaslonu. Osim korisne vidljive, proizvodi se i
nevidljivo infracrveno i vrlo slabo ultraljubiasto svjetlo relativno velike valne duljine (UVA) koje se u
usporedbi s udjelom u dnevnom svjetlu moe praktino zanemariti. Mnogo opasniju ultraljibiastu
svjetlost kraih valnih duljina (UVB i UVC) videoterminali ne proizvode. Moda jedini problem s
ultraljubiastim svjetlom je taj to ga nae oko direktno gleda, a to obino nije sluaj s dnevnom
svjetlou jer nikad ne gledamo ravno u njen izvor, to jest u sunce.

55
11. 18. Izmjenina elektrina polja
Osnovni izvor izmjeninih elektrinih polja u radnom prostoru su elektrini kabeli ugraeni u zidove,
stropove, razvedeni po podu i slino. Jakost ovih polja se kree u rasponu od 1 do 100 V/m. Polja
sline jakosti mogu proizvesti i videterminali. Od 1. sijenja 1991. obnovljene su u standardu MPR II
mjerne metode kojima se opisuje postupak mjerenja ovakvih polja. Nainjena je podjela prema
frekvenciji i to u dva podruja. Podruje I pokriva frekvencije od 5 Hz do 2 kHz, a podruje II
frekvencije od 2 kHz do 400 kHz.Izvori izmjeninog elektrinog i magnetskog polja u podruju I su
prije svega jedinica za napajanje (power supply) frekvencije 50Hz (u SAD je to 60 Hz). U ovo
frekvencijsko podruje dolazi i generator napona koji odreuje broj promjena slika u sekundi to jest
"broj obnavljanja" (refresh rate). Kod starijih modela monitora, u nas dosta prisutnih, ta jefrekvencija
esto jednaka mrenoj, to jest 50 Hz, dok se kod novih modela kreu od uobiajenih 70 Hz do
visokokvalitetnih 120 Hz. Vei broj izmjena slike smanjuje efekt treptanja slike, to jest nae oko kod
veih frekvencija vie ne registrira osvjeenje slike na zaslonu (njeno ponovno pisanje).Na osnovi
mjerenja ovih polja unutar i izvan monitora utvreno je da se njihova jakost moe smanjiti ispod nivoa
jakosti okolnih polja, te se od proizvoaa to i zahtijeva. Ovo se, naravno, moe postii samo ako je
videoterminalska oprema pravilno uzemljena to je svojevrstan problem. Naime, veoma esto i kod
nas i u svijetu, na elektrinom vodu poznatom kao "nula" zbog loeg ili predalekog uzemljenja javlja
se napon koji nekad dosee i do 100 V. Da bi se ova pojava ublaila uobiajeno je da se u stanovima,
uredima i slino, ureaji uzemljuju na vodovodnu instalaciju to za posljedicu ima da "fazom" struja
doe do ureaja, a zatim se samo djelimino vrati "nulom" do transformatorske stanice.
Ova neizbalansiranost tokova elektrine struje znatno poveava zraenje okolnih vodova za napajanje
i trenutno su u svijetu u samom sreditu panje istraivanja koja trebaju dokazati ili oboriti sumnju da
trajna izloenost poljima veoma niskih frekvencija ukazuje na moguu vezu s pojavom nekih vrsta
raka. S druge strane su ova polja su po intenzitetu obino jaa od onih koje emitiraju videoterminali,
pa mogu neoprezne mjerioce dovesti do krivih zakljuaka.Izvori izmjeninog elektrinog i magnetskog
polja u podruju II su generatori horizontalne linijske frekvencije, to jest upravljanja brojem
horizontalnih linija (400 ili vie) koje osiguravaju kvalitetnu "gustu sliku" bez vidljivih horizontalnih
linija. Ova frekvencija se izraunava kao umnoak broja obnavljanja i broja horizontalnih linija. Tako je,
na primjer za monitor sa 70 promjena slike u sekundi i 400 horizontalnih linija ova frekvencija 28 kHz.
Ovisno tipu monitora ove frekvencije se kreu u rasponu od 15 kHz do 100 kHz.
11. 19. Magnetska polja
Protok elektrine struje kroz vodi proizvodi magnetsko polje. Ova polja uvijek oblikuju zatvorenu
petlju oko vodia koji ih je uzrokovao. Gustoa magnetskog toka (magnetska indukcija) se mjeri u
teslama (T). Kako je ova jedinica jako velika u praksi se koriste T i nT. Ako je elektrina struja koja tee
kroz vodi izmjenina, tada ona proizvodi izmjenino magnetsko polje. Kod videoterminala ovo polje
uglavnom nastaje u svicima za otklon elektronskih zraka (deflekcioni svici) koji su smjeteni na vratu
katodne cijevi. Da bi se eljeni vertikalni i horizontalni otkloni katodne zrake postigli, oba magnetska
polja moraju imati "pilasti" oblik. Magnetska polja na ovim frekvencijama neometano prolaze kroz
tijelo korisnika. Pri svom prolasku proizvode slabe elektrine tokove (elektrine struje) u tkivu kroz
koje prolaze. Jakost ovih struja ovisi o tome kako se brzo mijenja gustoa magnetskog toka u jedinici
vremena. Za mjerenje brzine promjene obino se koristi jedinica mT/s (militesla u sekundi).Statiko
magnetsko polje koje se moe pripisati videoterminalu jedva da je usporedivo s zemaljskim
magnetskim poljem s oko 50 T. To znai da se ova vrsta zraenja videoterminala moe potpuno
zanemariti.U normalnim uvjetima na radnom mjestu izmjenina magnetska polja uzrokovana
elektrinom mreom se kreu od 10 nT do 1 mT. Dio polja koji doprinosi videoterminal daje priblino
istu gustou magnetskog toka. Vrlo blizu monitoru ona iznosi i nekoliko mT, ali se veoma brzo

56
smanjuje s odmicanjem od monitora. Ako se, na primjer, odmaknemo na dvostruku udaljenost od
izvora zraenja (svitak na vratu katodne cijevi), jakost se smanjuje 8 puta.
U normalnim okolnostima operater e raditi u polju gustoe toka od nekoliko stotina nT. Svakako
treba skrenuti pozornost da je gustoa toka priblino jednaka onom to ga proizvode okolna
elektrina mrea, ali su mu uinci jai jer je jakost induciranih struja u organizmu ovisna o brzini
promjene toka, a kod videoterminala su brzine promjene relativno velike.
11. 20. Elektrostatika polja
Da bi se na fosfornom premazu katodne cijevi (zaslona) monitora pobudilo svjetlo energija snopa
elektrona kojima se bombardira premaz mora biti dovoljno velika, a to se postie jakim istosmjernim
elektrinim poljima. Iz tog razloga svaki monitor u sebi ima visokonaponski ispravlja iji se izlazni
napon kree u granicama od 10 kV do 30 kV zavisno od izvedbe katodne cijevi. Monitori u boji u
pravilu koriste vie napone nego jednobojni. Osim toga, uslijed visokog pozitivnog napona unutar
katodne cijevi pojavljuje se na prednjoj strani stakla cijevi elektrini naboj ija koliina zavisi od niza
razliitih imbenika kao to su vlanost okolnog zraka, vrsta materijala od kojeg je sainjena odjea i
obua operatera, presvlaka sjedee plohe, izvedba poda i drugo. U okruenju vlanijeg zraka statiki
naboj moe prividno ieznuti, a kada je zrak suh moe poprimiti i takve iznose da dolazi kod dodira
povrine zaslona do "pranjenja" uz pojavu pucketanja. Meutim, bez obzira na uzrok pojave
statikog elektrinog polja njegova jakost koja se mjeri u V/m (volti po metru) veoma brzo opada
kako se odmiemo od povrine zaslona i to priblino s kvadratom udaljenosti dva puta dalje od
zaslona etiri puta manja jakost elektrinog polja). Kako bi se na edinstven nain davala informacija o
jakosti polja iz mjerenih vrijednosti se izraunava ekvivalentni povrinski potencijal" koji se mjeri u V
(voltima) i prema zahtjevima korisnika i tehnikim mogunostima danas se kree do najvie 500
V.Ne bi nikako trebalo zaboraviti i da se esto sam korisnik "naelektrizira", na primjer trenjem hlaa o
tkaninu kojom je presvuen stolac, te prilikom dodira s uzemljenim metalnim predmetima dolazi do
neugodnih elektrinih pranjenja za iji uzrok se nerijetko optuuje raunalska oprema. Iz tog razloga
poeli su proizvoai raunalske opreme proizvoditi takvu opremu koja omoguuje postupnu
neutralizaciju nagomilanog naboja na korisniku preko onih dijelova koje korisnik esto dodiruje. To je
najee tipkovnica koja ima vodljivu tipku za razmak (spacebar). Odvoenje statikog elektriciteta s
korisnika smanuje privlaenje praine na kou koje moe izazvati neeljene dermatoloke probleme.
11. 21. Zatita
Ako smo u prilici da donosimo odluku o kupnji nove raunalske opreme, dakle i videoterminala, tada
se na kvaliteti monitora ne bi smjelo tedjeti. Gotovo svi proizvoai koji dre do svog ugleda u svijetu
nude monitore visoke ili vrlo visoke kvalitete, ali se na tritu jo mogu nai i oni nedovoljno kvalitetni.
Uskoro se u naoj zemlji moe oekivati i velika ponuda rabljene raunalske opreme koja vie ne
zadovoljava nove standarde zemalja europske ekonomske zajednice (EEZ), a koju prema zajednikim
usvojenim propisima moraju bilo uskladiti s novim propisima ili zamijeniti novom kvalitetnijom
opremom. Bilo kako bilo, situaciju u kojoj smo mi osobno, uglavnom moemo poboljati. Upotrebom
kvalitetnih zatitnih filtera moe se smanjiti koliina tetnog ultraljubiastog svjetla koje nae oko
prima, a ujedno se mogu poboljati i druga ergonomska svojstva monitora o kojima u ovom napisu
nije bilo govora. Tako se, na primjer moe postii bolja otrina prikaza znakova, ali naalost, da bi se
ovo svojstvo postiglo vrlo esto je potrebno pojaati osvjetljenje zaslona. Jae osvjetljenje zaslona se
ostvaruje poveanjem visokog napona kako bi energija elektronskog snopa bila via, a to za
posljedicu ima jai intenzitet zraenja uz neizbjeno skraenje radnog vijeka katodne cijevi. Dodatno i
vrlo korisno ergonomsko svojstvo zatitnog filtra je smanjenje odraza okolnog direktnog i indirektnog
svjetla. Zavisno od naina izvedbe zatitnog filtera mogu se oekivati i pojava smanjenja jakosti
elektromagnetskog zraenja ispred zaslona kao i odvoenje statikog elektriciteta. S obzirom da
monitor ne zrai samo naprijed, to jest prema njegovom korisniku, ve i okolo njega, dakle prema

57
susjedima, potrebno je poduzeti zatitne mjere kako bi se smanjila izloenost ovom zraenju.
Najmanje to moemo i moramo uraditi je da odmaknemo svoja ili susjedova lea najmanje 50 cm od
zadnje ili bone strane monitora radi smanjenja izloenosti magnetskom niskofrekventnom polju.
Najmanji razmak izmeu dva usporedna monitora ne bi smio biti manji od 30 cm. Na tritu postoje i
posebni zatitni oklopi koji obuhvaaju videoterminal bono i odostraga tako da smanjuju magnetsko
polje i do 70%. Ovaj oklop osim toga titi i osjetljivu elektroniku unutar videoterminala od utjecaja
bliskih vanjskih izvora elektromagnetskih polja koja mogu uzrokovati pojavu nestabilne slike (na
primjer slika se polako izvija tako da znakovi nisu okomito poravnati).Problem nagomilanog statikog
elektriciteta moe se rijeiti vodljivim podnim oblogama (u materijalu podne obloge su obino estice
grafita), odgovarajuom vlanou okolnog zraka, raznim tekuinima kojima se isti staklo zaslona i
koje na staklu ostavljaju tanki vodljivi film, izborom odjee koja ne izaziva pojavu elektrizacije u dodiru
sa sjedeom plohom i slino.
11. 22. Prirodna zraenja
Pod prirodnim zraenjima podrazumijevamo neionizirajua zraenja iz izvora kao to su podzemni
vodeni tokovi, geoloki lomovi, Hartmannova mrea i Curryjeva mrea te kozmika zraenja.Prirodna
zraenja su uzrok bolesti ljudi, ivotinja i biljaka. Ona slabe organizam i ine ga podlonim
oboljenjima. Tu se, isto kao i kod tehnikih zraenja ( odnosi se na sva zraenja uzrokovana razliitim
elektrinim ureajima ), javlja problem djelovanja mikro energija u makro vremenu. Mikro energija u
makro vremenu - odnosno eli se rei da zraenja ma koliko mala bila, ako smo njoj izloeni
svakodnevno neko vrijeme, ipak e djelovati na nas u velikoj mjeri ( primjer : kada bi na nae elo pala
jedna kapljica vode ne bi nam smetalo niti nas boljelo no kad bi tako stajali satima (danima ) onda bi
to ve postalo neizdrivo). Ljudski organizam je najizloeniji pogubnom djelovanju zraenja u fazi sna
jer je tada najneotporniji te se na istoj poziciji nalazi prosjeno 7 do 8 sati dnevno tokom vie
godina.Vodeni tok ili energetski vor ispod leaja e prije ili kasnije dovesti do oboljenja.
Kombinacijom vodenog toka i energetskog vora ispod leaja dobivamo izuzetno jako patogeno
mjesto i zato je neophodno pobjei sa mjesta prirodnih zraenja.
11. 23. Indikatori i instrumenti
Svjesnost o zraenjima see daleko u ljudsku prolost. Iako stari ljudi (vjerojatno) nisu bili svjesni o
emu se radi oni su posrednim metodama izbjegavali mjesta sa velikim koliinama prirodnog zraenja.
Tako se prije gradnje kue promatralo raslinje i ponaanje ivotinja na pojedinim mjestima i time
vidjelo je li to mjesto pogodno za nastanjivanje ili nije.Vremenom se sve vie nasluivalo o emu se
radi i nastojalo se kao i u svim podrujima nai konkretnije metode dokazivanja. Tada su se pojavili
visak, ralje, "L" antene i sve ostale metode klasine radiestezije. Nedostatak tih metoda je to to su to
ipak subjektivne metode i utjecaj mjeritelja na ishod rezultata nije zanemariv.Ta subjektivnost u
mjerenjima i nepovjerenje u nepristranost mjeritelja prirodnih, a kasnije i tehnikih zraenja uvelike je
odgovorna to je problematika tih malih energija od strane zvanine naukai zanemarivana i smatrana
nekom alternativom pa i arlatanstvom.Dananji pokazatelji utjecaja zraenja i malih energija na
ljudski organizam ne mogu se zanemariti te se u istraivanje tog podruja upustila i zvanina nauka i
sve se vie radi na konkretnim metodama i instrumentima koji e bez subjektivnosti pomoi u
praenju problematike zraenja.

ELF survey meter
HI-3604 mjerni sistem namijenjen je analizi i mjerenju elektrinih i magnetskih polja koja su povezana
sa 50/60 Hz sistemima prijenosa energija te distribucijskom mreom zajedno sa ureajima koji koriste

58
takvu energiju. Omogueno je direktno digitalno oitavanje jakosti polja kao i spoj na osciloskop. ELF
survey meter prikazan je na Sl. 75,

Slika 75. ELF survey meter
Ovaj ureaj je napredni i sofisticirani alat za precizne izmjere okoline vezano uz elektrina i
magnetska polja. Kako ljudsko tijelo unosi promjene u distribuciju elektromagnetskog polja za
precizna i kvalitetna mjerenja mogue je instrument postaviti na trononi stalak te ga kontrolirati
pomou daljinskog upravljaa spojenog preko optikog kabela. Ovaj mikroprocesorski upravljani
instrument ima i analogni izlaz pomou kojega ga moemo spojiti na osciloskop i vizualno vidjeti
oblik signala koji mjerimo te memoriju za pohranjivanje rezultata (112 rezultata) koja prua
jednostavniju analizu rezultata snimljenih na terenu. Elektrino polje detektira se pomou razdvojenih
strujnih senzora koji se sastoje od dva vrlo malo razmaknuta diska koji su elektriki povezani. Kada se
umetnu u elektrino polje, naboj se redistribuira izmeu paralelnih diskova tako da elektrino polje
meu njima bude nula. Ovaj izmjetaj naboja se iskazuje kao struja razmjetanja koja moe biti
izmjerena i stavljena u razmjer sa jakou vanjskog elektrinog polja. Ovakav nain mjerenja prua
ravan frekvencijski odziv i dozvoljava precizna mjerenja polja koja imaju znaajno izraene harmonike
na frekvencijama iznad osnovnih 50 ili 60 Hz.Zavojnica koja se sastoji od par stotina zavoja fine ice
nalazi se oko strujno osjetljivih diskova. Kada se postavi u promjenjivo magnetsko polje u zavojnici se
inducira struja koja je proporcionalna jakosti mjerenog magnetskog polja. Snaga magnetskog polja se
zatim odreuje mjerenjem napona na zavretcima zavojnice. Dok bi neprekinuta petlja pruila izlaz
koji je direktno proporcionalan frekvenciji magnetskog polja, HI-3604 primjenjuje sklopovlje za
elektroniku kompenzaciju to rezultira u prepravljenom frekvencijskom odzivu koji ravan u
frekvencijskom opsegu bitnom za mjerenje. To omoguuje ovom instrumentu da bude koriten u
okolini sa vrlo izraenim harmonicima, a da postigne precizne izmjere polja. irokopojasni odziv se
zahtijeva kod mjerenja polja koja imaju znaajnu harmoniku distorziju i koja se mogu javiti kod
elektrinih strojeva.
Pomou RMS (root-mean-square) detektora HI-3604 postie precizne i tone rezultate jakosti polja
bilo da je signal koji se mjeri skoro isti sinusni val ili je potpuno ne-sinusoidalne forme. Valni oblik
magnetskog polja arulje snimljen pomou osciloskopa spojenog na analogni izlaz HI-3604. Valni
oblik magnetskog polja arulje spojene na potenciometarski regulator svjetline snimljen pomou
osciloskopa spojenog na analogni izlaz HI-3604. Na gornje dvije slike vidi se valni oblik magnetskog
polja za istu arulju. U prvom sluaju spojena je na obian prekida dok je u drugom sluaju spojena
na potenciometarski regulator svjetline. U drugom sluaju nastaju drastine promjene u obliku signala
i stvaraju se iljci. Boravak u drugom polju ima puno vie nepoeljnog utjecaja na ljudski organizam.

Omega Max
Ovaj profesionalni detektor elektromagnetskih zraenja namijenjen je svima koji ele precizno utvrditi
prisutnost elektrinog i magnetskog polja. U stanju je detektirati elektrina polja od 0,1 V/m do 20

59
kV/m te magnetska polja od 1 nT pa sve do 20 mT u podruju frekvencija od 10 Hz do 100
kHz.Omega Max prikazan je na Sl. 76,

Slika 76. Omega max
Prekoraenje za ljudski organizam dozvoljenih vrijednosti instrument signalizira svjetlosnim i zvunim
signalom. Digitalni prikaz omoguuje precizno i jednostavno oitavanje vrijednosti. Digitalni LCD
zaslon omoguuje jednostavno praenje jakosti kako magnetskog tako i elektrinog polja. Pomou
ovog instrumenta moe se vrlo dobro vidjeti kako jakosti polja kod raznih elektrinih aparata variraju
po jakosti, a time i po dosegu kodljivog polja. Omega Max je profesionalnija i kvalitetnija verzija
detektora Lotus i indikatora tehnikog zraenja koji iako jednostavniji, a u sluaju indikatora i bez
brojanih vrijednosti, jednako dobro pomau u detektiranju eletkromagnetskog zraenja.

Detektor tehnikog zraenja
Pored mnogih prirodnih zraenja danas je ovjek dodatno optereen sa tehnikim izvorima zraenja
kao to su elektrini ureaji (radio i TV prijamnici, raunala, kuanski aparati, instalacije, utinice,
dalekovodi ...). Svi ti ureaji proizvode elektromagnetska polja. Pojedini ureaji imaju takvo polje da
nakon desetak centimetara njihova jakost pada van granica opasnosti za ljudski organizam ali je
veina njih tetna na vee udaljenosti pa ak u pojedinim sluajevima i do 100 metara. Znanstvena
istraivanja su pokazala da sva takva zraenja djeluju tetno na ljudski organizam i remete
elektrokemijske procese u tijelu.Detektor tehnikog zraenja prikazan je na Sl. 77,

Slika 77. Detektor tehnikog zraenja
Zahvaljujui ovom praktinom i jednostavnom ureaju lako se mogu otkriti izvori zraenja te njihova
polja, a samim time poduzeti i koraci za njihovo izbjegavanje. Kada se nalazi u tetnom polju ureaj
zvunim signalom to daje do znanja. Poboljane verzije ovog indikatora su detektor Lotus i
profesionalni instrument Omega Max.

Mjera biopetencijala-analogni i digitalni


60
Ovi jednostavni mjerai namijenjeni su za mjerenje vitalnosti i biopotencijala. Slui za brze i
objektivne metode mjerenja energetskog protoka u tijelu. Energiju mjeri putem jagodica na prstima.
Biopotencijal se oitava ili na analognoj skali ili na LCD zaslonu, ovisno o izvedbi mjeraa. Namjena
ovih jednostavnih ureaja je dokazivanje postojanja biopotencijala. Mjera biopotencijala prikazan je
na Sl. 78,

Slika 78. Mjera biopotencijala
Skala, odnosno zaslon, slui za iniciranje jakosti toga biopotencijala te se jednostavno moe pokazati
da on varira od ovjeka do ovjeka ali i kod pojedinca ovisi o stanju organizma.

Lotus
Ovaj detektor slui za mjerenje jakosti elektrinog i magnetskog polja. Jakosti polja mjeri u koracima i
indicira ih ukljuivanjem odgovarajueg broja LED dioda. Na raspolaganju je 10 dioda koje
predstavljaju vrijednosti od 100, 200, 300, 450, 600, 1000, 1500, 2000, 3000, 4500 nT za magnetska
polja i 3, 5, 7, 10, 15, 20, 30, 40, 60 i 100 V/m za elektrina polja. Pored dioda polja poveane jakosti
indicira i zvunim signalom. Lotus po namjeni spada u istu skupinu sa profesionalnim instrumentom
Omega Max i jednostavnim ali efikasnim indikatorom tehnikog zraenja. Pored mnogih prirodnih
zraenja danas je ovjek dodatno optereen sa tehnikim izvorima zraenja kao to su elektrini
ureaji (radio i TV prijamnici, raunala, kuanski aparati, instalacije, utinice, dalekovodi ...). Ureaj
lotus prikazan je na Sl. 79,

Slika 79. Ureaj Lotus
Svi ti ureaji proizvode elektromagnetska polja. Pojedini ureaji imaju takvo polje da nakon desetak
centimetara njihova jakost pada van granica opasnosti za ljudski organizam ali je veina njih tetna na
vee udaljenosti pa ak u pojedinim sluajevima i do 100 metara. Znanstvena istraivanja su pokazala
da sva takva zraenja djeluju tetno na ljudski organizam i remete elektrokemijske procese u tijelu.

Genius

61
Ovaj indikator je u stvari elektronska "L" antena namjenjena prvenstveno profesionalcima. Jedan je od
najprikladnijih radiestezijskih instrumenata pomou kojeg utvrujemo porijeklo nemirnih energetskih
polja izazvanih podzemnim vodama, geolokim zraenjima, Hartmannovom mreom i svemirskim
zraenjima. Genius ureaj je prikazan na Sl. 80,


Slika 80. Ureaj Genius
Indikator predstavlja uspjeno udruenu metodu senzitive kao i metode utvrivanja vibracija i
prikladne elektronike. Napravljen je tako da otklon "L" antene dodatno istakne svjetlosnim i zvunim
signalom.

Hartmann scanner
Radi se o paru instrumenata sa kojima je mogue utvrditi nemirna energetska polja, prvenstveno u
sluaju geopatogenih zona. Najkvalitetnije i najpreciznije pronalazi Hartmannove linije i Hartmannove
vorove. Jedan instrument je odailja, a drugi prijamnik. Kada pronalazim ozone geopatogenih
zraenja odailja odloimo na neku lokaciju u prostoriji, a sa prijamnikom idemo po prostoriji i
traimo geopatogena zraenja. Ako se ne nalazimo iznad Hartmanovog vora prijamnik puta zvuk,
im uemo u podruje vora prijam signala je poremeen i zvuka nema. Hartmann scanner prikazan je
na Sl. 81,

Slika 81. Hartmann scanner
Po izlasku iz zone vora prijamnik se ponovo oglasi svojim karakteristinim zvukom. Zone otkrivene
ovim instrumentima su izuzetno opasne za ljudski organizam i dugotrajno boravljenje na voru kod
svakoga, prije ili poslije, izazove zdravstvene tegobe.

Scallar
Scallar je ureaj namijenjen za mjerenje vitalnosti i biopotencijala. Slui za brze i objektivne metode
mjerenja energetskog protoka u tijelu. Energiju mjeri putem dlanova i jagodica na prstima. Ureaj
Scallar prikazan je na Sl. 82

62

Slika 82. Ureaj Scallar
Biopotencijal se oitava na jednoj od 10 aruljica tako to se prethodno postave dlanovi ruku na za to
predviena i oznaena mjesta. Pri tome treba paziti na pravilan pritisak to se vidi na led diodi koja ga
indicira. Vitalnost organizma prikazuje analogni pokaziva indikatora (u mV). Namjena ureaja je
dokazivanje postojanja biopotencijala uz mogunost praenja promjene.
































63

12 1 MJERENJE ZVUKA
Rijetki su trenuci kada bi mogli rei da se nalazimo u potpunoj tiini jer je zvuk svuda oko nas. Zvuk je
sastavni dio naeg ivota, i vrlo bitan faktor u stvaranju percepcije i cjelokupnog dojma o okolini. On
je prijenosnik naih rijei i poruka u svakodnevnoj komunikaciji, prijenosnik naih osjeaja u
glazbenom izriaju i neizostavan element bez kojeg svijet nebi bio isti. esto zvuk ne doivljavamo
kao neto posebno i zanimljivo. Ne razmiljamo toliko o njegovoj prisutnosti, fizikalnoj prirodi, ni
primjeni u svakodnevnom ivotu. Osnovni je cilj ovog diplomskog rada pokuati demonstrirati neke
metode koje bi zvuk predoile na drugi nain, tonije vizualizirale ga. Vizualizacijom fenomena zvuka
produbljuje se shvaanje njegove fizikalne prirode i doprinosi razumijevanju brojnih akustinih pojava
koje on neposredno uzrokuje ili u kojima sudjeluje. Ovaj rad je podijeljen u nekoliko cjelina. U prvoj
cjelini opisan je povijesni razvoj razmatranja fenomena zvuka i razvoj podgrane fizike-akustike. Druga
cjelina donosi objanjenje fizikalne osnove zvuka, kao i kratki pregled akustinih pojava kao izravnog
manifesta spomenutog fenomena. Trea cjelina daje svojevrstan uvod u problematiku vizualizacije
akustinih fenomena, predstavlja neke metode vizualizacije koje su se razvile kroz povijest, te donosi
primjer jednostavnih metodikih pokusa koji se mogu izvoditi u kolama u sklopu praktinog
izvoenja nastave fizike.etvrta cjelina bavi se modernim tehnolokim dostignuima i informatikim
alatima koji su se razvili zadnjih godina, a uvelike su pripomogli kvalitetnijem prikazu kako samog
zvuka, tako i njegovih fizikalnih karakteristika (boje, intenziteta, zvunih udara) i ostalih akustinih
fenomena. Pri tome su u razmatranju prikazani neki od naina koritenja hardvera (npr. glazbeni
sintetizatori), ali i mogunosti koritenja softverskih rjeenja u razmatranju fizikalnih fenomena.
12. 1. Povijesni razvoj akustike
Poeci razmatranja fenomena zvuka stari su sigurno koliko i sama ljudska vrsta. Ljudi su od samih
poetaka bili okrueni zvukom: pjev ptica ili um mora u njima je zasigurno morao izazvati neku dozu
znatielje i zainteresiranosti. Prva smislena razmatranja i zakljuke o zvuku izvode grki filozofi. Tada
izvedeni zakljuci u dananjim okvirima nemaju veliku fizikalnu tanost, niti daju pravo objanjenje
pojava. Najvea vrijednost tih zakljuaka je u trudu koji je uloen u njihovo stvaranje, te u injenici da
su sluili kao poticaj za daljnja razmiljanja i istraivanja. Negdje u 6. stoljeu prije Krista grki filozof
Pitagora uoava vibracije ica muzikih instrumenta pri svakom trzaju, te ih povezuje sa percipiranom
glasnoom zvuka. Uoava da krae ice vibriraju bre, te da ova bra vibracija proizvodi vii ton.
Slijedei zapisi datiraju iz vremena oko 400. godine prije Krista kada Arhit, pripadnik Pitagorejske
filozofske kole, donosi postulat o nastanku zvuka. Tvrdi da zvuk nastaje sudaranjem objekata. Iz
toga dalje zakljuuje kako bre gibanje tijela pri sudaru stvara vii zvuk, dok sporije gibanje dajenii
ili dublji ton. Oko 350. godine prije Krista, Aristotel se kao i Pitagora bavi vibrirajuim icama
muzikih instrumenata. Zakljuuje da ica dok vibrira udara zrak oko sebe, te da svaki udareni dio
zraka udara dio do sebe, koji pak udara slijedei i tako redom. Aristotel stvara tezu da je zrak
potreban kao medij kroz koji se iri zvuk. Nadalje zakljuuje da se zvuk ne moe iriti bez medija, tj. da
u vakuumu nema zvuka. Spoznajom da vibrirajua ica udara zrak puno puta, a ne samo jednom,
rimski inenjer Marco Pollio u 1. st. poslije Krista zakljuuje da zvuk ne samo da se iri nego da i
vibrira. Smatra da su upravo vibracije koje nastaju titranjem ice ono to ujemo i doivljavamo kao
zvuk. Slijedei vrlo vaan korak u razvoju prouavanja akustinih fenomena bio je uspostavljanje
povezanosti izmeu kretanja zvuka i kretanja vala. Rimski filozof Anicius Boethi oko 500. g. poslije
Krista usporeuje irenje zvuka kroz zrak sa irenjem valova na vodi. Danas znamo da su zvuni valovi
i valovi na vodi dvije razliite vrste valova, ali samo povezivanje fenomena zvuka sa valnim gibanjem
predstavlja velik napredak. Od vremena grkih filozofa, kroz cijelo mrano doba srednjeg vijeka, nije

64
bilo znaajnijeg napretka u istraivanju zvuka i akustinih pojava. Razvojem i napretkom drutva,
dolazi i do poveanog interesa za istraivanjem prirodnih fenomena, pa tako i akustinih pojava.
Strpljivim istraivanjem poinje se polako dobivati uvid u fizikalnu pozadinu zvuka i postavljaju se
osnovni principi na kojima i danas poiva akustika. U 16. i 17. stoljeu svojevrsne temelje moderne
akustike postavljaju francuski prirodoslovac Marin Mersenne (1588-1684), kojeg nazivaju jo i ocem
akustike, te Galileo Galilei (1564-1642), koji u svojim djelima iznose vane pretpostavke: valno gibanje
koje nastaje titranjem tijela i stvara zvuk odreene frekvencije je periodino i ima identinu frekvenciju
kao promatrano tijelo koje titra.
Poetak matematike teorije kretanja zvuka u svojem djelu Principia (1686) daje Isaac Newton (1642-
1727) . Zvuk opisuje kao pulseve pritisaka koje stvara vibrirajue tijelo, a koji sedalje prenose preko
okolnih estica fluida. Matematiki modeli koje djelo donosi bili su ogranieni samo na valove
konstantne frekvencije i u velikoj mjeri su patili od nedostatka terminologije i odgovarajuih
koncepata.1711. godine John Shore izrauje prvu glazbenu viljuku i time uvelike unapreuje
prouavanje zvunih pojava. Stvorena je mogunost da se dobije zvuk tano odreenefrekvencije.
Akustika sve vie dobiva na popularnosti i veliki broj i znanstvenika i glazbenika ulae sve vee napore
sa ciljem objanjenja akustinih fenomena.Rudolf Kenig (1832-1901) obiljeio je svoje razdoblje kao
vodei graditelj akustinih instrumenata i dijelova eksperimentalnih postava. Dao je velik doprinos
istraivanju akustinih pojava i razumijevanju fenomena. Posebno je potrebno istaknuti njegov rad na
vizualizaciji akustinih pojava, a o jednom njegovom eksperimentalnom ureaju biti e viegovora
kasnije. Daljnji napredak akustika doivljava u radovima Christianna Dopplera (1803-1853).On je dao
objanjenje fenomena kod kojeg dolazi do promjene frekvencije i valne duljine vala koju uoava
promatra koji se giba u odnosu na izvor zvuka. Taj efekt i danas nosi njegovo ime, Dopplerov efekt.
Efekt nije uoen samo u akustici, ve i u astronomiji, te ima i svoju praktinu primjenu u medicini i
tehnici. O fizikalnoj pozadini Doppplerovog efekta biti e jo govora u ovom radu. Uz gore
navedene, jo je velik broj znanstvenika dao svoj doprinos istraivanjima akustinih pojava: Helmholtz,
Weber, Fletcher, Mach samo su neki od njih.
12. 2. Fizikalna pozadina fenomena zvuka
U ovom dijelu ukratko e biti objanjeni osnovni pojmovi koji objanjavaju fenomen zvuka, biti e
opisane fizikalne veliine, te uspostavljene relacije meu njima. Svrha je ovog poglavlja pruiti uvod u
svijet akustinih pojava kako bi se postavio odgovarajui temelj za razmatranja koja slijede u narednim
odjeljcima.
12. 3. Talsne pojave u prirodi
Talas moemo definirati kao poremeaj u nekom mediju. Poremeaj se kroz medij iri brzinom koja
ovisi o fizikalim karakteristikama medija. Talas takoer prenosi energiju zahvaljujui kojoj na svojem
putu moe izvriti neki rad. Postoje dvije osnovne vrste talasova: transverzalni i longitudinalni talasovi.
Razlikuju se meusobno po smjeru oscilacija u mediju u odnosu na smjer rasprostiranja talasa. Kod
transverzalnih talasova oscilacije koje tvore talas su okomite u odnosu na smjer irenja talasa
prikazana na Sl. 83,


Slika 83. Transverzalni talasovi

65

Transverzalni se talasovi najlake mogu uoiti npr. na ici nekog glazbenog instrumenta. Jako bitna
kategorija transverzalnih talasova su elektromagnetski talasovi, koji su jedinstveni po tome to za
irenje ne trebaju medij. Razliiti tipovi EM talasova su slini u svim svojim svojstvima, osim u
frekvenciji (talasnoj duljini). Spektar EM zraenja se moe podijeliti prema rastuim frekvencijama na
slijedei nain: radio-talasovi (TV, radar), IC podruje, vidljivo podruje, UV zraenje, X-zraenje, gama
zraenje. Transverzalni talasovi se ne mogu iriti kroz tekuine ili plinove zato to ne postoji
mehanizam koji bi omoguavao titranje estica okomito na smjer irenja. Kod longitudinalnih talasova
gibanje oscilacija u mediju koje tvore talas odvija se u smjeru irenja talasa i prikazana je na Sl. 84,

Slika 84. Longitudinalni talas
Longitudinalni talasovi sastoje se od niza guih i rijeih dijelova u mediju. Mogue je napraviti
usporedbu izmeu transverzalnih i longitudinalnih talasova: mjesto zguivanja sredstva je podruje
gdje je pritisak vei nego normalni pritisak, i analogno je brijegu transverzalnog talasa. Isto tako
mjesto razrjeenja sredstva je podruje manjeg pritisaka od normalnog, i analogno je dolu
transverzalnog talasa. Usporedba transverzalnog i longitudinalnog talasa prikazana je na Sl. 85,

Slika 85. Usporedba transverzalnog i longitudinalnog talasa
12. 4. Karakteristike zvuka?
Zvuk je najlake definirati kao longitudinalni talas neke frekvencije koji se iri kroz medij. Tijelo koje
proizvodi zvuk mora vibrirati i biti u direktnom kontaktu sa medijem koji zvuk prenosi. Princip irenja
zvunog talasa zasniva se na nizu poremeaja, odnosnzguivanja i razrijeivanja sredstva koji
nastaju uslijed promjena pritisaka. Zbog toga zvuk za svoje irenje obavezno zahtjeva neko sredstvo
(voda, zrak, metal). Iz tog razloga u vakuumu nema zvuka ne postoji sredstvo za njegovo irenje.
Zvuni talasovi obuhvaaju frekvencije unutar podruja ujnosti od 16 do 20000 Hz. Podruje
ujnosti zvunih talasova individualno je za svaku osobu -gornja granica praga se smanjuje sa
godinama starosti. Podruje frekvencija ispod 16 Hz naziva se infrazvuk, a podruje iznad 20 KHz
ultrazvuk. Odreena frekvencija titranja nosi sa sobom dojam visine tona - talasovi veih frekvencija
zvue nam kao vii tonovi. Za sve vrste talasova, pa tako i za zvune talasove vrijedi slijedea relacija
koja povezuje talasnu duljinu i frekvenciju:
v =f
gdje je:
v brzina irenja talasa,
f frekvencija,
talasna duljina.
Pri tome je: f=1/T, pa se prethodni izraz moe zapisati i kao:
= v t
Poput svih talasova, zvuk putuje razliitim brzinama, ovisno o sredstvu kojim se iri.Tona brzina
irenja zvuka u nekom sredstvu ovisi o njegovoj eleastinosti i gustoi. Konkretnije: brzina ovisi o tome
koliko se daleko molekule medija mogu odmaknuti od ravnotenog poloaja (elastinost medija), te

66
koliko su te molekule meusobno udaljene(gustoa medija). to je vea elastinost medija, a manja
njegova gustoa to e se zvuk bre iriti kroz medij. Na brzinu irenja e utjecati i promjena
temperature, i to iz razloga to se poveanjem temperature smanjuje gustoa medija (npr. zraka), bez
utjecaja na elastinost. Dok temperatura ima utjecaja na brzinu irenja zvuka, pritisak utjecaja nema.
To je zbog toga to promjena pritisaka uzrokuje jednake promjene u elastinosti i gustoi, pa brzina
ostaje nepromijenjena. Brzina zvuka u zraku moe se ovisno o temperaturi prikazati slijedeim
izrazom:
s m T
c zvuka
/ 6 , 0 4 , 331 + ~
gdje je Tc temperatura u stupnjevima Celzijusa. Iz izraza slijedi da je brzina zvuka u zraku pri 20
o

celzijusa 343.6 m/s.Zvuni talasovi dijele interakcijske karakteristike sa ostalim vrstama talasova, tako
da i kod njih uoavamo pojavu interferencije, difrakcije-ogiba, refleksije te refrakcije - loma na
prijelazu izmeu dva sredstva. O svim e ovim pojavama ukratko biti govora u jednom od slijedeih
odjeljaka.
12. 5. Intenzitet zvuka
Zamislimo tokasti izvor koji emitira zvuk u vidu sfere koja se iri od izvora u prostor prikazano je na
Sl. 86,

Slika 86. Takasti izvor i sferno irenje zvuka u prostor
Kako se sfera poveava, njezina se povrina udaljuje od tokastog izvora zvuka, a ista koliina energije
se distribuira na vee podruje. Time se intenzitet zvuka smanjuje. To je razlog zato zvuk ujemo tie
ako je izvor udaljeniji od nas. Iz toga moemo zakljuiti sljedee: to je vea amplituda zvunog talasa,
vea je glasnoa i vei jintezitet zvuka. Kvadrat amplitude talasa je proporcionalan intenzitetu zvunog
talasa. Promotrimo npr. icu gitare. to se ica jae trzne, vie se otkloni od poloaja ravnotee.
Samim time vea je amplituda zvunog talasa i nastali zvuk je glasniji. Za razliku od amplitude,
intenzitet zvuka nije teko izmjeriti. Intenzitet zvunog talasa se moe opisati kao energija koju
prenese talas u nekom vremenu, po jedinici povrine talasne fronte. Jedinica za inenzitet je wat po
metru kvadratnom (W/m
2
). Zvuk se obino mjeri kao nivo intenziteta. Razlika izmeu stvarnog
intenziteta i nivoa intenziteta je u tome to je skala nivoa intenziteta zvuka prilagoena ljudskoj
precepciji glasnoe. Kako bismo pronali nivo intenziteta izraenu u decibelima, poinjemo
razmatranje od nivoa ujnosti, najmanjeg intenziteta I0=1x10
-12
W/m
2
to iznosi 0 dB, i najmanji je
intenzitet zvuka kojeg ljudsko uho moe registrirati. Poto se odnosi prikazuju na logaritamskoj skali,
10 puta glasniji zvuk od poetnog ima nivo intenziteta od 10 dB, dok 100 puta glasniji zvuk ima
intenzitet od 20 dB. Nivo intenziteta zvuka koja izaziva bol je120 dB to znai da je stvarni intenzitet
zvuka jednak 1 W/m
2
. Matematika relacija koja povezuje intenzitet u W/ m
2
i nivo intenziteta u dB
glasi

67
(

=
0
10
I
I
log 10 ) dB ( I

S obzirom da je zvuk u svojoj osnovi manifestiran kao niz promjena pritisaka u sredstvu oko izvora,
jedan od naina opisivanja njegovih svojstava je i izraavanje promjene pritisaka relativno u odnosu na
atmosferski pritisak. Tako prag ujnosti izraen preko pritisaka iznosi P
0
=2x10
-
5 N/m
2
, a intenzitet u
decibelima se moe raspisati kao:
(

=
(
(

=
(

=
0
10
2
0
2
10
0
10
P
P
log 20
P
P
log 10
I
I
log 10 ) dB ( I

U Tab. 12. su navedeni neki zvukovi koji se svakodnevno susreu, zajedno sa pripadajuim
intenzitetima.
Tabela 12. Zvukovi sa pripadajuim intenzitetima
Zvuk Nivo intenziteta
(dB)
Intenzitet
(W/ m
2
)
Prag ujnosti 0 110
-12
apat 10 110
-11

Razgovor 60 110
-6

Rock muzika 115 0,30
Prag bola 120 1
Puknue bubnjia 160 110
4

12. 6. Boja zvuka
U fizikalnim razmatranjima, boju zvuka po vanosti svrstavamo u rang sa frekvencijom i intenzitetom.
Pojam boje zvuka opisuje one karakteristike zvuka koje omoguavaju razlikovanje u sluaju kada dva
ili vie razliitih zvukova imaju istu frekvenciju i intenzitet. Boja zvuka je uglavnom odreena udjelom
viih harmonika (tj. dodatnih frekvencija), koji se uz osnovnu pojavljuju vie ili manje izraeno u
svakom zvunom uzorku.U manjem dijelu boji zvuka doprinose i dinamike karakteristike zvuka (npr.
vibracije). U svakodnevnom ivotu boja zvuka omoguava razlikovanje ljudskih glasova, muzikih
instrumenata (npr. klavira od violine) i sl. S obzirom da svaki zvuk koji se sastoji od vie harmonika
posjeduje karakteristian talasni oblik, moe se razdvojiti na osnovne harmonike i pri tome je
mogue odrediti doprinos svake frekvencije u talasnom uzorku . Taj se postupak naziva Fourierova
analiza. Uobiajena je praksa danas karaterizirati talasni oblik zvuka prema spektru harmonika
potrebnih za njegovu reprodukciju. Talasni oblik zvuka gitare i udio frekvencija prikazan je na Sl. 87,

Slika 87. Talasni oblik zvuka gitare i udio frekvencija

Harmonici i njihova uloga


68
Prije razmatranja uloge i vanosti viih harmonika u zvunoj slici pojedinog uzorka potrebno je ipak
rei nekoliko rijei o pojmu rezonancije. U promatranju primjera sa zvukom rezonantnu frekvenciju
moemo postaviti kao osnovnu ili tano odreenu viu frekvenciju titranja odreenu fizikim
parametrima izvora zvuka. Ideja o fizikim parametrima odreenoj osnovnoj frekvenciji provlai se
kroz sve dijelove fizike-mehaniku, elektricitet i magnetizam pa ak i modernu fiziku. Tijelo koje vibrira
na bilo koji nain lako e vibraciju postii na rezonantnoj frekvenciji, dok e teko vibrirati na ostalim
frekvencijema. Isto tako, tijelo e samo odabrati svoju rezonantnu frekvenciju iz kompleksnih
pobuenja, vrei stanovito filtriranje frekvencija. Najnia rezonantna frekvencija vibrirajueg tijela
naziva se osnovna frekvencija.Veina tijela koja titraju ima vie rezonantih frekvencija tipian sluaj
susreemo kod muzikih instrumenata koji uvijek imaju vie harmonike u uzorku zvuka. N-ti harmonik
je definiran kao n-ti cjelobrojni viekratnik osnovne frekvencije: fn= n x f
0
. Vibrirajue ice muzikih
instrumenata i otvoreni stupci zraka u cijevi mogu vibrirati svim harmonicima, dok stupci zraka
zatvoreni na jednom kraju mogu imati samo neparne harmonike. Promotrimo sluaj nastanka
rezonancije na ici na primjeru sinusoidnog talasa neke frekvencije. irenjem kroz icu talas u jednom
trenutku nailazi na fiksne krajeve. Tada mijenja fazu za 1800vraa se natrag. Pri tome dolazi do
konstruktivne interferencije sa talasomkoji dolazi stvara se stojni talas. Dijelovi stojnog talasova
koji se ne miu nazivaju se orovi, dok se dijelovi sa najveom amplitudom nazivaju trbusi. Slina se
situacija deava i u stupcu zraka. Pri razmatranju se mogu uoiti dvije situacije: a.) oba kraja cijevi su
otvorena, b.) jedan kraj cijevi je zatvoren. Kod prvog sluaja otvoreni dijelovi stupca predstavljaju
trbuhe, dok se za osnovnu frekvenciju titranja vor nalazi na sredini cijevi. U drugom sluaju
zatvoreni dio cijevi predstavlja vor, a otvoreni trbuh stojnog talasa. Stojni talas na ici i u stupcu zraka
otvorenom na oba kraja, i sa jednim krajem zatvorenim prikazan je na Sl. 88

Slika 88. Stojni talas na ici i u stupcu zraka otvorenom na oba kraja, i sa jednim krajem zatvorenim
Kod svih muzikih instrumenata (gudaki instrumenti, puhaki instrumenti) osnovni harmonik, te jedan
ili vie viih harmonika nastaju istovremeno. Oni meudjelovanjem tvaraju tzv. superponirani zvuni
talas. Kada razliiti instrumenti sviraju isti glazbeni ton, oniproizvode istu osnovnu frekvenciju ali
razliite intenzitete za vie harmonike. Npr. etvrti harmonik moe biti izrazito naglaen kod jednog, a
u potpunosti izostati kod drugog instrumenta. Iz tog razloga razliiti instrumenti zvue razliito.
12. 7. Akustike pojave
Uz gore opisane pojave vezane za fenomen zvuka, potrebno je u kratkim crtama dati objanjenja jo
nekih, kako bi se u potpunosti stvorila slika o uincima i meudjelovanjima u akustikim pojavama.
Sva do sada prikazana objanjenja, kao i ova koja tek slijede, dobro e posluiti kao uvodna motivacija
u razmatranja problematike vizualizacije akustinih pojava. S obzirom da su akustike pojave u svojoj
fizikalnoj osnovi talasne pojave, talasovi zvuka se ponaaju kao i sve druge vrste talasova. I kod
njihovih djelovanja i meudjelovanja u raznim situacijama uoljive su pojave interferencije, difrakcije
(ogiba), refleksije, refrakcije (loma na prijelazu izmeu dva sredstva) te Dopplerov efekt. Interferencija
je pojava koja se oituje pri meudjelovanju dva talasa koji se u jednom trenutku nau u zajednikom

69
dijelu prostora. Dolazi do interakcije njihovih amplituda. Ukoliko se njihove amplitude zbrajaju nastaje
konstruktivna interferencija a ako se amplitude meusobno ponitavaju nastaje destruktivna
interferencija. Interferencija kao posljedicu ima nastanak udara- podruja izmjeninog poveavanja i
smanjivanja amplitude rezultantnog talasa. Difrakcija je pojava ogiba zvunog talasa oko neke
malene prepreke ili pojava irenja talasa kroz neku malenu pukotinu. Pojam malena oznaava da
je prepreka ili pukotina usporediva sa talasnom duljinom promatranog talasa. Difrakcija se bolje
uoava pri veim talasnim duljinama, to znai da e se zvuk nie frekvencije bolje ogibati na
preprekama i iriti dalje nego zvuk vie frekvencije. Iz tog se razloga probliavanjem npr. Puhakom
orkestru najprije uju bas bubanj i tuba, a zatim svi ostali instrumenti. Refleksija zvuka slijedi zakon
refleksije: kut upada talasa jednak je kutu odbijanja.Identino se ponaanje primjeuje kod svjetlosnih
talasova, ili kod npr. odbijanja biljarske kugle od ruba stola. Odbijeni talas moe interferirati sa
upadnim talasom, proizvodei pri tome uzorke konstruktivne i destruktivne interferencije.Ta
interferencija moe dovesti i do rezonantnog stvaranja stojnih talasova u prostorijama. Do kakve e
interferencije doi, ovisi o promjeni faze na mjestima odbijanja talasa. Refrakcija je pojava zakretanja
talasova u situaciji kada oni prelaze iz jednog sredstva u drugo, u kojima im se brzine meusobno
razlikuju. Refrakcija nije toliko vaan fenomen u akustici koliko u optici. Prilikom refrakcije ne dolazi
samo do zakretanja u smjeru prostiranja talasa, nego i do smanjenja brzine irenja, odnosno talasne
duljine. Iz osnovne talasne jednaine v=f, oito je da smanjenje brzine mora utjecati na smanjenje
talasne duljine s obzirom da je frekvencija talasa odreena na izvoru i ne moe se mijenjati.
Dopplerov efekt je pojava kod koje dolazi do promjene frekvencije zvuka svaki put kad postoji
relativno gibanje izmeu izvora i promatraa. Efekt postaje jasno uoljiv kada relativna brzina iznosi
barem nekoliko postotaka brzine zvuka (20-25 m/s). Promotrimo npr. situaciju kada se izvor zvuka
giba prema opaau: gibanje izvora zvuka uzrokuje promjenu registrirane talasne duljine i frekvencije,
unato tome to frekvencija izvora ostaje nepromijenjena. Talasna duljina se smanjuje, a s obzirom da
je brzina zvuka konstantna, vei broj talasnih fronti dolazi do promatraa u odreenom vremenskom
intertalasu, to stvara dojam poveanja frekvencije. Nakon prolaska izvora pokraj opaaa, frekvencija
se smanjuje-poveava se talasna duljina.
12. 8. Karakteristike instrumenata za mjerenje buke
Instrument za mjerenje buke (zvuka) je zvukomjer. Konstruiran je tako da prima zvuk priblino na isti
nain kao ljudsko uho i da daje objektivna, reproducibilna mjerenja nivoa zvunog tlaka. Osnovna
veliina koju mjerimo kod buke je nivo zvunog tlaka.Podruje zvunih tlakova koje zamjeuje ljudsko
uho je veliko pa je uvedena logaritamska skala prikazivanja to tlaka.
) dB (
p
p
log 20 Lp
o
1
=
gdje je
p
1
promatrani zvuni tlak
p
0
20 Pa referentna vrijednost zvunog tlaka, tj zvuni tlak na pragu ujnosti pri frekvenciji
1000Hz.

Druga osnovna veliina buke je frekvencija titranja. Podruje frekvencija od 20 Hz do 20 kHz mogue
je podijeliti na frekvencijske intervale ili opsege. U praksi se to postie s elektronikim filtrima, koji se
ugrauju u zvukomjere, a koji odbacuju sve zvukove s frekvencijama izvan odabranog frekvencijskog
intervala. Frekvencijski intervali imaju irinu bilo jedne oktave ili 1/3 oktaave (tj. terce). Oktava je
frekvencijski pojas kojega se granine frekvencije odnose kao 1:2 tj. najvia frekvencija je dvostruko
vea od najnie frekvencije.
Mjerenjem nivoa zvunog tlaka ne dobivamo veliinu koja odgovara subjektivnom osjetu buke. Da bi
se to izbjeglo, zvukomjeri imaju ugrene elektronine krugove kojih osjetljivot varira s frekvencijom na

70
isti nain kao uho, tako simulirajui jednake krivulje glasnoe. Rezultat ovoga su tri razliito
standardizirana korekcijska filtra "A", "B", "C". Postoji i etvrti korekcijski filtar , "D".
Filtar "A" mjeri signal na nain koji je obrnuto proporcionalan krivulji glasnoe kod niske nivoa
zvunog tlaka. Korekcijski filtar "B" odgovara krivulji glasnoe kod srednje nivoa zvunog tlaka.
Korekcijski filtar "C" je ustvari linearan od 30 do 8000Hz, a "D" je namjenjen za mjerenje buke
zrakoplova.
Zato se danas najvie koristi korekcijski filtar "A" buduci da namjena na "B" i "C" ne odgovaraju
subjektivnom osjetu buke zato to su izraeni za isti ton, a buka se gotovo uvijek sastoji od sloenih
tonova.
Veina buke koja se eli izmjeriti ima promjenjivu nivo. Pri mjerenju elimo mjeriti ove promjene to je
mogue tonije. Zato su standardizirane dvije brzine detekcije odaziva, oznaene kao "F" (brzo) i "S"
(sporo).
Ako se zvuk sastoji od odvojenih impulsa ili sadri visok razmjer udarne buke, tada vremenski odzivi
"F" i "S" nisu dovoljno kratki da mjerenje ini subjektivan osjet. Za takva mjerenja zvukomjeri imaju "I"
karakteristiku koja omoguava detekciju i prikaz kratkotrajne buke na nain na koji ovjek opaa
impulsne zvukove.
Premda je nii osjeaj glasnoe buke koja traje kratko od buke koja traje kontinuirano, rizik oteenja
sluha nije manji. Iz toga razloga neki zvukomjeri sadre krug za mjerenje vrne vrijednosti (peak)
zvuka, neovisno o trajanju zvuka.
Budui da je zvuk oblik energije, potencijalno oteenje sluha u odreenom zvunom polu nee ovisiti
samo o nivoa zvuka ve i o duljini trajanja. Npr. izlaganje glasnom zvuku 4h tetnije je nego izlaganje
istom zvuku samo 1h. Da bi se odredilo potencijalno oteenje sluha u zvunom polju, mora se
odraditi primljena energija na temelju nivoa zvuka i vremena ekspozicije.
Primljenu energiju je lako odrediti za konstantnu nivo zvuka. Ako je nivo zvuka promjenjiva, mjerenje
se mora ponavljati tokom odreenog razdoblja uzorkovanja. Na temelj ovih uzorkovanja mogue je
izraunati vrijednost poznatu kao ekvivalentna neprekidna nivo zvuka (L
eq
) koja ima isti sadraj
energije i isto potencijalno oteenje sluha kao promjenjiva nivo zvuka.
Ako su promjene nivoa zvuka sluajne nije lako izraunati L
eq
. U ovakvim sluajevima upotrebljavaju se
integrirajui zvukomjeri koji automatski raunaju L
eq
.
12. 9. Ocjenjivanje i normiranje buke
Danas postoje dva osnovna sustava za ocjenjivanje i normiranje buke. Jedan sustav temelji se na
mjerenju nivoa zvunog tleka L
A
u dB(A), a drugi se temelji na sustavu familija tzv. N krivulja,
standardiziranih od ISO(SLIKA BR 10 str 13). Krivulje su oznaene slovom N i indeksom koji brojano
odgovara oktavnoj nivoa zvunog tlaka kod 1000Hz.
Pri normiranju buke vrijedi odnos:
L
A
= N + 5
Granica za ouvanje sluha je nivo buke 90dB (A), odnosno N=85 za osmosatni radni dan i 40 ili 42
satni radni tjedan. Kada je nivo buke iznad 90dB (A), obvezatno je provesti oktavnu analizu i snimljeni
spektar usporediti sa zadanom N krivuljom. Pri tome se doputa prekoraenje krivulje u jednoj ili
dvije oktave, ako nisu susjedne, za 3dB.
S obzirom na njezino djelovanje na ovjeka, postoji nekoliko klasifikacija nivo buke:
-do 60 dB (A) ili N 55 podruje samo psiholokog djelovanja
-od 60 do 90 dB (A) ili N 55 do N85 podruje ozbiljnih psiholokih i
-neurovegetativnih smetnji
-iznad 90dB (A) ili N85 podruje oteenja sluha
-iznad 120 dB (A) ili N115 podruje akutnog oteenja


71
Svi ovi kriteriji uzeti su u obzir kod Pravilnika o opim mjerama i normativima zatite na radu od buke
u radnim prostorijama te su na osnovi toga napravljeni kriteriji koji propisuju doputenu nivo buke
ovisno o vrsti djelatnosti, Tab. 13,
Tabela 13. Nivo buke ovisno o vrsti djelatnosti
Vrsta djelatnosti Doputena nivo buke na
radnom mjestu, dB(A)
a b c
fiziki rad bez zahtjeva za mentalnim naprezanjem i opazanjem okoline
sluhom
90 84 80
fiziki rad usmjeren na tonost i koncentraciju;
povremeno praenje i kontola okoline sluhom;
upravljanje prijevoznim sredstvom
80 74 70
rad koji se obavlja po estim govornim komandamai akustikim
signalima;
rad koji zahtjeva stalno praenje okolia sluhom
rad pretezno mentalnog karaktera ali rutinski
- 70 60
rad pretezno mentalnog karaktera koji zahtjeva koncentraciju, ali
rutinski rad
70 64 55
mentalni rad usmjeren na kontolu rada skupine ljudi koja obavlja
preteno fiziki rad;
rad koji zahtjeva koncentraciju ili neposredno govorno i telefonsko
komuniciranje
- 60 50
mentalni rad usmjeren na kontolu rada skupine ljudi koja obavlja
preteno mentalni rad;
rad koji zahtjeva koncentraciju, neposredno govorno i telefonsko
komuniciranje;
rad iskljuivo vezan za razgovore preko komunikacijskih
sredstava(telefon)
- 55 45
mentalni rad koji zahtjeva veliku koncentraciju, iskljuivanje iz okolia,
preciznu phihomotoriku ili komuniciranje sa skupinom ludi
- - 40
mentalni rad kao izradbo koncepcija, radf vezan za veliku odgovornost,
komuniciranje radi dogovora sa skupinom ljudi
- - 35

a oznaava buku to je stvara stroj ili ureaj kojim zaposlenik neposredno rukuje ili ga posluuje
b oznaava buku to je stvara srtoj ili ureaj kojim zaposlenik ne rukuje niti ga posluuje
c oznaava buku to je stvaraju neproizvodni izvori (ureaj za ventilaciju ili klimatizaciju, susjedna
organizacija, ulini promet i sl.)
Ovisno o visini nivoa buke kojoj je zaposlenik izlozen, propisano je i doputeno vrijeme izlaganja
odreenoj nivou buke,Tab. 14,
Tabela 14. Doputeno vrijeme izlaganja odreenoj nivoa buke,
Dnevno izlaganje
(sat)
Nivo buke
(dB(A))
8 90
6 92
4 95
3 97
2 100

72
1 102
1 105
110
ili manje 115

Ako buka na radnom mjestu sadri impulse ili istaknute tonove, ili ako se njezina nivo tokom vremena
mijenja, treba odrediti procjenjenu nivo buke L
eq
. Ako zaposlenik tokom radnog vremena mijenja
mjesto rada, buka se mjeri u dB(A) na svim mjestima na kojima zaposlenik radi i iz dobivenih podataka
izaunava se ekvivalentna buka i provjerava ne prelazi li izraunata nivo buke doputenu nivo na
njegovomradnom mjestu. Ako u prostoriji u kojoj se nalazi skupina istovrsnih strojeva buka prelazi
doputenu nivo, oktavna analiza buke obavlja se na radnom mjestu u sredini svake takve skupine
strojeva i kod svakog onog stroja, kojeg je nivo buke za najmanje 3 dB(A) via od buke susjednih
strojeva. Buka se mjeri u rednim prostorijama pri zatvorenim vratima i prozorima i ukljuenom sustavu
za provjetravanje, odnosno klimatizaciju. Ako se prostorija esto upotrebljava pri otvorenim vratima ili
prozorima, mjerenja buke treba ponoviti i pod takvim uvjetima. Najvie doputene nivoa buke na
vanjskim prostorima u komunalnoj sredini dat je u Tab. 15,
Tabela 15. Najvie doputene nivoa buke na vanjskim prostorima u komunalnoj sredini

ZONA

NAMJENA PROSTORA
NAJVIE DOPUTENE NIVOA
VANJSKE BUKE L
eq
u dB(A)
DAN NO
1 Bolnike zone, oporavilita, zone odmora i rekreacije,
kulturno povijesni lokaliteti i parkovi
50 40
2 Stambena gradska podruja, ostala naselja, turistike
zone, kampovi i zone odgojno obrazovnih institucija,
znanstveno-istrazivaki instituti
55 45
3 Poslovno-stambena zona s objektima javne namjene
izvan gradskog sredita, djeja igralita
60 50
4 Poslovno-stambena zona s objektima javne namjene
unutar gradskog sredita, zone du autoputeva i
glavnih gradskih prometnica
65 50
5 Industrijska skladina i servisna podruja te podruja
transportnih terminala bez stanova*
Na granici ove zone buka ne smije
prelaziti doputene nivoa u zoni s
kojom granii
*Unutar ovih podruja treba se ravnati u skladu s propisima o zatiti na radu
12. 10. Osnovna naela zatite od buke
Za ostvarenje postavljenog cilja na raspolaganju su nam u osnovi slijedee mjere zatite:
ORGANIZACIJSKE MJERE:
-vremensko ogranienje rada bunih strojeva
-uvoenje dodatnih stanki radi oporavka
-promjena radnog mjesta
ORGANIZACIJSKO-TEHNIKE MJERE
-izbor maloumnih strojeva i tehnolokih procesa
-redovno odravanje i remonti
-mehanizacija, automatizacija i robotizacija
GRAEVINSKO-PLANSKE MJERE

73
-pravilan raspored objekata i pogona
-prostorno odvajanje izvora buke, radnih mjesta i zatienih prostorija
-pravilan raspored strojeva

TEHNIKE MJERE
Na izvorima (spreavanje emisije):
-primarne: konstrukcijski zahvati radi smanjenja uzune i strukturne komponenete zvuka,
zamjena bunih operacija maloumnim
-sekundarne: akusticno oklapanje, vibroizolacija i priguenje, ugradnja priguivaa u cjevovode
Na putu irenja zvuka:
-izolacija i apsorpcija uzdunog zvuka
-izolacija i priguenje strukturnog zvuka (vibracija)
Na mjestu prijema (spreavanje imisije):
-lokalne mjere izolacije, apsorpcije i priguenja zvuka
- osobna zatita
Ovisno o teini problema primjenjuju se razliite kombinacije navedenih mjera. Rijetko se problem
moe uspjeno rijeiti samo jednom mjerom.

12. 11. Uticaj buke na ovjeka
Buka djeluje negativno na neurovegetativni i indokrini sustav i te se promjene manifestiraju
poveanom nervnom napetou, a napetost uzrokuje poremeaj cirkulacije, to ima za psljedicu
porast tlaka i uspravanje rada probavnih organa. Takoer se javljaju i psihike smetnje kao to su
smanjenje koncentracije, posebno kod diskontinuirane buke. Takoer se javlja razdraljivost, osjeaj
umora, a esto i pospanost, posebno ako je buka ritmina. Ovakve psihike smetnje mogu se odraziti
na preciznost obavljanja radnji, pravljenja pogreaka, broj ozljeda, to bitno ujee na produktivnost.
Moramo napomenuti da buka u nekim sluajevima, naroito ako je diskontinuirana, moe na
zapslenika djelovati i stimulativno.Buka takoer moe izazvati smetnje sna, jer kod ljudi koji rade u
buci moe biti jaa reakcija na buku u snu.Ono to je najtee, kao tetno djelovanje buke, je svakako
oteenje sluha. Stupanj oteenja sluha ovisi o intenzitetu buke, frekvenciji, trajanju buke i
individualnoj osjetljivosi.