SFERA

EEKC
UZ ZVUKE GARAMUTA
SRBI NDA
DOWNLOADED FROM:
WWW.SRBINDA.COM
TM
Izdava / Published by:
Ekoloko-etnoloki kulturni centar Sfera /
Center Of Ecology, Ethnology and Culture Sphere
Novi Sad, SERBIA, 2012
COPyRIght 2012 by gORAN POlEtAN
PhOtOgRAPhS, IMAgES & IllUStRAtIONS - COPyRIght
WIllIAM ChARlES
DESIgN & lAyOUt : SRBINDA
All rights reserved. No part of this publication may be reproduced, stored in a retrieval
system, transmitted in any form or by any means, electronic, mechanical, photocopying,
recording or otherwise, without the prior written permission of the author.
ISBN : 978-86-85539-14-5
CIP
e ,
821.163.41-311.8
, ,
Uz zvuke garamuta : o ivotu Vilijama arlsa / goran
Poletan. - Novi Sad : Ekoloko-etnoloki kulturni centar
Sfera, 2012. 323 str.
Nain dostupa (URl) : http: //www.srbinda.com/. str. 6-9 :
Predgovor / Srboljub ivanovi. Beleka o autoru : str. [328]
ISBN 978-86-85539-14-5
COBISS.SR-ID 274830599
PREDGOVOR
v
Uz Zvuke Garamuta
...o ivotu Vilijam arlsa
Papua Nova Gvineja je, vjerovatno, zadnji nepoznati dio
svijeta. To je zadnji naseljeni predio istraen od strane Evropljana
i tek su japanska invazija u Drugom svjetskom ratu i pratee ofan-
zive australijskih i amerikih trupa protiv Japanaca otkrile neke
dijelove te zemlje Zapadnom svijetu. Domae stanovnitvo Pa pua
Nove Gvineje je jako propatilo od stranih sila tokom pomenutog
rata. Obe zaraene strane su regrutovale mlade i jake domae
mukarce i tjerale ih da kopaju rovove i rade druge teke poslove
u ekstremno tekim tropskim uslovima koji su vladali u dungli.
Procjene govore da je vie od 50 000 papuanskih mukaraca
izgubilo ivot, radei kao robovi za japanske i amerike snage,
mada niko nije ikada brojao njihove gubitke. Tu i lei pravi razlog
zbog koga je domae stanovnitvo sumnjiavo i vrlo esto nepri-
jateljski raspoloeno prema bijelcima. Oni vrlo dobro znaju da su
Evropljani i Amerikanci doli u Papua Novu Gvineju samo da bi
eksploatisali njihovu zemlju i da ostvare linu dobit. Misionari i
ostali dobronamjerni su isti. Australija i Novi Zeland su jedine
dvije zemlje koje stvarno pokuavaju da pomognu narodu Papua
Nove Gvineje i njihovoj mladoj, nezavisnoj zemlji. Veliko je zado-
voljstvo itati jednu modernu knjigu o Papua Novoj Gvineji, koja
vi
opisuje barem dio napora australijskih antropologa da sakupe
i sauvaju originalne umjetnike radove domaeg stanovnitva
i izloe ih u lokalnim muzejima unutar same zemlje, kao i da ih
vrate iz umjetnikih zbiraka bogatih Amerikanaca i drugih privat-
nih kolekcionara.
Uz zvuke Garamuta je knjiga koja je nastala kao rezul-
tat dugotrajnih razgovora, voenih kroz dui vremenski period,
izmeu autora knjige i njegovog prijatelja, istoriara umjetnosti
i antropologa Dr. Barija (Bila) Krejga. Poslije 10 godina redovnih
susreta i razgovora i velikog prijateljstva, koje se meu njima raz-
vilo, autor knjige je odluio da stavi na papir i tako sauva od za
borava autentina iskustva sa Papua Nove Gvineje, koja je Dr.
Krejg podijelio sa njim. Autorov prijatelj Bil (Dr. Krejg) je prvi put
otiao u Papua Novu Gvineju da predaje u jednoj maloj seoskoj
koli, u sred niega, u planinama Papua Nove Gvineje. ivjei u
umi, nauio je puno o domaem stanovnitvu, zainteresovao se
za njihove umjetnike predmete i poeo je da ih sakuplja i izuava.
Poslije nekoga vremena postaje kustos Nacionalnog muzeja Pap-
ua Nove Gvineje u Port Morzbiju, glavnom gradu i najvanijoj
luci zemlje. Putovao je irom te zemlje, sretavi mnoge domae
ljude, kojom prilikom je stekao mnoge prijatelje, a u isto vrijeme
je izuavao njihove umjetnike radove, stvorivi veliku i vanu
zbirku, koja je trenutno izloena u Nacionalnom muzeju u Port
Morzbiju. Ljudi u Evropi i Zapadnom svijetu, uopte, ne mogu ni
zamisliti kako je teko putovati Papua Novom Gvinejom, probijati
se kroz zemlju gdje putevi nisu ikada postojali, penjati se uz planine
vii
mnogo vie od Alpa, letjeti u malim avionima koji slijeu na livade,
boriti se sa Malarijom i drugim opasnim bolestima, suoavati se sa
brojnim preprekama i problemima i, na kraju, preivjeti. Veoma je
uzbudljivo istraivati zemlju u kojoj su, i pored prisutne moderne
poljoprivrede u nekim oblastima, kao i sjajnie pomorske vjetine
koja je prisutna du obale, veina alatki i umjetnikih predmeta
napravljene od drveta, kosti, gline ili kamena. Ne koristi se metal,
niti radna snaga domae stoke. Toak je nepoznat. irom zem lje
koljke se smatraju velikom dragocjenou, isto kao i boje, so i
sago. U papuanskom drutvu mukarci i ene imaju razliite uloge.
Mukarci su lovci, batovani i ratnici. ene rade u poljima, brinu o
djeci i ivotinjama i vode brigu o svome domainstvu.
Ljudi Paua Nove Gvineje su nauili da budu nepovjerlji-
vi prema strancima, tako da pokuavaju da ostanu izolovani od
njihove strane kulture. Pokuaji misionara i drugih posjetioca
iz Evrope i Amerike da naue lokalne jezike esto su suoeni sa
nepovjerenjem. Pauanci nikada ne ispravljaju greke koje prave
stranci i dozvoljavaju im da naue samo 300400 osnovnih rijei
koje su im poterbne da ostvare osnovnu komunikaciju. Misionari
koji su proveli i po vie od 40 godina u Papua Novoj Gvineji ne
mogu razumjeti lokalni jezik. Pod uticajem svoje vjere, mision-
ari imaju negativan stav prema domaim obiajima i ritualima.
Oni osuuju njihove plesove i gozbe, njihove arene ukrase na
mukarcima i dr. Oni unitavaju njihove umjetnike radove. Sve je
to iskusio Dr. Krejg tokom svoga boravka u Papua Novoj Gvineji i
sve to, ali i puno vie, opisuje autor knjige. Autor je dao sve od sebe
viii
da zabi ljei i objasni sve to je uo od svoga prijatelja Bila, ali on
je, isto tako, prouavao odgovarajuu literaturu i iskustva drugih
ljudi.
Mislim da nije potrebno prepriati osnovnu priu ili ii u
detaljan opis, poto bi to liilo itaoca uivanja u itanju, a, osim
toga, prvo moramo proitati knjigu i razmiljati o njoj, pa tek onda
priati o istoj. Ja samo mogu od svega srca preporuiti ovu knjigu
svakome itaocu koga interesuje ova daleka zemlja. Ako ne moete
putovati tako daleko i upoznati se sa ivotom domorodaca Papua
Nove Gvineje, gdje biste mogli da se na licu mjesta upoznate sa
njihovim socijalnim i porodinim ivotom, njihovim vjerovanjem
i, iznad svega, njihovom umjetnou i vjetinama, tada moete
nauiti puno kroz samo itanje ove knjige. Radi se o vrlo intere-
santnoj i korisnoj knjizi, punoj podataka, vrlo dobro napisanoj,
koju je vrlo lako razumjeti. Ona govori itaocu o mnogim detalji-
ma koji se ne mogu nai u drugim knjigama, poto je ona nastala
na osnovu autentinog iskustva uenog profesionalnog naunika
koji je posvetio svoj ivot Papua Novoj Gvineji, koji je prouavao
umjetnost domaeg stanovnitva na terenu i koji je nauio da voli
narod Papua Nove Gvineje.
Ova knjiga e pomoi da se Zvuk Garamuta zauje irom
svijeta.

Prof. Dr. Srboljub ivanovi
lan Kraljevskog antropolokog instituta u Londonu
ix
GLEDAJUI IZ UGLA ANTROPOLOGA
Autor knjige poetinog naslova ''Uz zvuke garamuta'' napisao
je vrijedno i korisno djelo, izuzetno podsticajno za bue nje uljuljkane
svijesti ovjeka dananje civilizacije. Za razliku od mnogih pisaca
sa fantastinim novim idejama koje se esto granie sa obinim
arlatanstvom (tipa ''pa i Bog je Srbin bio kad je stva ro svijet'' ili tzv.
bosanskom dolinom piramida kao kolijevkom najstarije civilizacije,
ili o ''Udaru ruskih bogova'') G. Poletan se opredijelio za korektan
ovozemaljski pristup. Njegova knjiga go vori o sadanjem ivotu
Papuanaca u tehnoloki najzaostalijim dijelovima svijeta kao to je
Istona Nova Gvineja, kako se to i kae na poetku (u vrsti kratkog
apstrakta) gdje jo ljudi ive dobrim dijelom u tradicijama kamenog
doba, pa je njihovo prouavanje'' vano za razumijevanje nae davne
istorije''.
Na prvi pogled ova knjiga se doima kao zbirka novinarskih
reportaa i serija intervjua sa jednim afrmisanim antropologom,
dr Vilijamom arlsom, iz Nacionalnog muzeja u Port Morzbiju,
glavnom gradu Papue Nove Gvineje. Meutim, italac vrlo brzo
zapaa da autor svoje dugogodinje druenje i prijateljstvo sa ovim
istraivaem nadograuje i linim interesovanjima za predmete
plemenske umjetnosti, kao i svojim razmiljanjima o relativnosti
sociolokih, teolokih i optecivilizacijskih normi kroz istoriju, ali
i u sadanjem trenutku. Tako u stvari, ova knjiga ima bar 3 nivoa
kazivanja.
Na prvom mjestu su autorova zapaanja o kontrastu izmeu
x
zapadne civilizacije i plemenske svijesti Papuanaca. Drugi nivo
predstavlja njegovu strast za sakupljanjem kolekcije plemenske
''primitivne'' umjetnosti, a trei nivo su kazivanja strunjaka Bila
arlsa koja i ine najvei dio knjige. Kazivanja nisu nauniki su-
voparna nego su ispriana zanimljivo i ljudski da zadovolje interes,
rekli bismo svakog prosjenog itaoca, dakle i obinih srednjeobra-
zovanih dobronamjernih ljudi.
Autor je uradio to po svojoj percepciji obinog dobronamjer-
nog misleeg ovjeka intelektualca, ljubitelja plemenske umjetnosti,
ali vrlo ozbiljno zainteresovanog za pitanja civilizacije. Narator eli
domaoj publici da predstavi daleke krajeve Istone Nove Gvineje i
daleki svijet, nama nepoznat. To ini na nepunih 100 stranica teksta
to je neki optimum za dranje panje dana njeg itaoca (oni to ne
itaju nee proitati ni da je napisano na samo 10 stranica).
Ako svemu ovome dodamo odgovarajue ilustracijama u boji
i karte, dobiemo solidno referentno djelo o ovoj rijetkoj temi na
naem jeziku. Knjiga bi bila izuzetno korisna za studente etnologije
i antropologije, ali i istoriarima, arheolozima, sociolozima i irem
krugu italaca. Ovaj koristan, popularno pisan roman u stvari e
biti sjajan prirunik i za naune radnike iz ove oblasti, koji e testi-
rati svoja znanja iz ''nauke o ljudskoj vrsti'' sa obiljem informaci-
ja o etnologiji, te kulturnoj, socijalnoj i fzikoj antropologiji (ali i
lingvistikoj i psiholokoj antropologiji) a bie koristan i za arheo-
loge istraivae nestalih praistorijskih kultura. Knjiga otvara i niz
sociolokih tema, o religiji i tradiciji, te je neobino podsticajno
tivo za sve mislee ljude zainteresovane za razne oblasti drutvenih
xi
nauka.
ini nam se da je autoru bilo lake da je proitao 45 strunih
radova na ovu temu i to literarno pretoio u novu knjigu o Papu
ancima, ali italac bi bio uskraen za orginalna svjedoanstva i re-
alnosti ove zemlje sa periferije dananje globalne svjetske civilizaci-
je. Autor, skoro poetski nadahnuto ''uz zvuke garamuta''(ritualni
bubanj) izuzetno vjerno doarava sliku o stanju zatite kulturno
istorijskog naslea ovih dalekih prostora. On vjerno doarava is-
trajavanje poslednjih ostataka iskonskih tradicionalnih religija i
izvornih oblika ivota ''praistorijskog ovjeka'' na samom kraju 20.
vijeka na ovom udaljenom ostrvu, na kraju svijeta. Vjerno svjedoi
o nastojanjima muzeja da ispotuje konvencije UNESKOa o zatiti
materijalne i nematerijalne batine (tek je 2003. godine, kada je
dostignut taj nivo svijesti, ova konvencija postala obavezujua za sve
zemlje). Autor vjerno odslikava neravnopravnu borbu muzejskih
radnika sa trgovcima umjetnikim predmetima plemenske um-
jetnosti (art dilerima) koje predstavlja lik Masta Mumut koji radi
za mone kolekcionare milionere i korumpirane politiare. Na ovaj
nain je stvorena velianstvena slika trenutnog stanja odumiranja
jedne drevne civilizacije sa svojim alternativnim vienjem svijeta iz
jedne male zajednice, u sudaru sa savremenim shvatanjima.
Autor priu gradi na upeatljivom glavnom liku istraivaa
Bila, ali tu susreemo i upeatljive likove raznih kolekcionara, niza
drugih naunika i epizodnih likova, ali i takvih linosti kao to su
Dejvid Rokfeler i sinovi, to romanu daje posebno upeatljiv ton i
izuzetnu ozbiljnost. U svojoj knjizi Goran Poletan donosi niz pria, a
xii
ini se da je okosnica pripovijest o Pamenko fgurama koje se od 1985.
godine nalaze predstavljene i na potanskim markama ove zemlje.
udne prie o kanibalizmu i o glavosjeama imaju svoje mjesto u
sagledavanju karaktera ovih ljudi ''koji nisu imali milosti prema bilo
kome koji nije lan plemena'' ali tu je i neizbijeno poreenje sa gil-
jotinom, inkvizicijom i slinim masovnim pogromima ljudi u istoriji
zapadne civilizacije. Oboavanje duhova predaka objanjava nas-
tanak mitologije o polubogovima i vjeri u zagrobni ivot, sa kultnim
maskama kao zamjenom za duhove konkretnih bia ili sila prirode.
Na ovim primjerima ''moemo porediti paganizam i zapadnu kul-
turu, i moemo testirati tvrdnju o moralnoj superiornosti nae civi-
lizacije''. Pisac nema namjeru da daje krajnje sudove, niti ima am-
biciju da ostavi sve potrebne podatke o plemenskim obiajima, ali
ovde nalazimo na neka jedinstvena kazivanja o iskonskim obredima
inicijacije, spiritizma, 3 magijska obreda, obrednim ceremonijal-
nim kuama, ili o sociolokoj kategoriji odluivanja konsenzusom.
Tu su lijepa zapaanja o crkvenim fanaticima i posmatranju procesa
''pokrtavanja pacifkih ostrva, pa nam je puno lake shvatiti pro-
ces pokrtavanja Evrope''.
Centralna linost romana je svakako istraiva Bil ''naj
skromnija osoba'' koji je dao znaajan nauni doprinos u
prouavanju ovih specifnih drutvenih zajednica. Bil je do te mjere
nepristrasan da se odrekao i svog religijskog uvjerenja u kome je
proveo mladost, trudei se da odgonetne sutinske tajne ljudske
prirode i drutvenih zajednica. ini se da je tu na prvom mjestu
ovjekova borba za hranu i za produetak vrste '' u razmjeni ena sa
xiii
drugim plemenima'' to ovjeka usmjerava na organizovanje pre-
ciznih normi drutvenog ivota. Svojim zapaanjima o primarnim
ljudskim potrebama u borbi za bioloki i drutveni opstanak, Bil je
nesumljivo otkrio neke drutvene zakonitosti koje vae za sve ljude
cijelog svijeta i za sva vremena. On ima ''utisak da je mogue pronai
uzrok bilo kog dogaaja'' a da je ''postojanje velikog broja razliitih
ljudskih kultura dovelo i do stvaranja velikog broja razliitih vje-
rovanja u duhove''. Fascinantna su poreenja sutinski istih reak-
cija primitivnog i civilizovanog ovjeka u brojnim situacijama koje
ivot donosi, a naroito nastojanje prebogatih monika ovog svijeta
da se domognu materijalnih vrijednosti plemenske kulture kako bi
ovladali i njihovim duhovnim vrijednostima.
Knjiga je, kao to rekoh, napisana tako da se moe itati i kao
roman i kao zbirka novinarskih zapisa, ali i kao koristan prirunik
koji otvara niz novih tema za razmiljanje. Samo su nagovijetena
brojna pitanja koje istraivai treba da pojasne ili da se zainteresuje
ira javnost za postojanje alternativnih vienja svijeta. Pokazalo se
da ak i Papuanci imaju neke univerzalne vrijednosti koje mogu da
poljuljaju uvjerenja i vrhunskih predstavnika zapadne civilizacije i
nadmono ukau na svu relativnost civilizacijskih normi ponaanja
bilo koje ljudske civilizacije.
Nije udo da autor knjige bira Bila arlsa za glavni lik, jer se i
sam interesuje za Papuance, a nerado priznaje da i on potie negdje
sa prostora bive Jugoslavije, a sam po sebi se namee zakljuak
da se i oni po mnogo emu, mogu smatrati ''evropskim papuanc-
ima''. Diskretno se namee tema ponovnog preispitivanja odnosa
xiv
izmeu pojedinanog i plemenskog, nacionalnog i univerzalnog,
kao da konani sasvim siguran odgovor i nije dat u istoriji nacio-
nalnih drava ili univerzalnih imperija. Na primjer, srpski susjedi
Maari su u srednjem vijeku stvorili monu multietniku miniim-
periju koja nije bila bazirana na nacionalnom principu, a kada su
i oni postali dio Habzburke imperije onda su preli na strategiju
borbe za nacionalnu dravu, sve do totalne iskljuivosti prema bilo
kome ko nije Maar. Obrnuto, Srbi su se sa Stefanom Nemanjom
prvo opredijelili za nacionalnu dravu, da bi sa carem Duanom pri-
hvatili univerzalne multietnike imperijalne principe. Isto tako, sa
Karaorem i Miloem Velikim poelo se sa stvaranjem nacionalne
drave, da bi se za nepunih 100 godina napustila ta ideologija i pri-
hvatila multikonfesionalna Jugoslavija.
Sjajan primjer za poreenje daje nam upravo, posle Grenlan-
da, najvee ostrvo na svijetu Papua i njeni stanovnici Papuanci kojih
danas ima oko 5 miliona, ali govore ak 750 jezika u 60 jezikih gru-
pacija. Ovaj daleki svijet Evropi je postao poznat tek u vrijeme velikih
geografskih otkria, a ovo ostrvo za Evropljane su otkrili Portugalci
1511. godine, da bi ga 1545. godine zaposjeli panci a kasnije Britan-
ska kolonijalna imperija. Kao svoju koloniju ostrvo je 1828. prisvo-
jila Holandija, a 1884. godine jugoistoni dio ostrva je opet pripao
Britaniji dok su sjeveroistoni dio uzeli Nijemci, koji su tu ostali do
Prvog svjetskog rata, kada je ova teritorija pripala Australiji, dok
je 1969. holandski dio pripao Indoneziji. Danas je ostrvo podijelje-
no na istoni i zapadni dio, a istoni se naziva Papua Nova Gvineja
sa povrinom od 462.840 km kvadratnih i 5.426.000 stanovnika i
xv
glavnim gradom Port Mor zbijem sa 300.000 stanovnika. Od ovog
broja 84% ine razni Papuanci od kojih jo uvijek 83% ivi na selu
a 22% pripada izvornoj staroj religiji. Slijedei svoja vijekovna ple-
menska opredjeljenja, od nekadanje istovijetne zajednice, do sada
je nastalo pomenutih 750 plemenskih zajednica i jezika. Slini pro-
cesi su se jo deavali na ostalim ostrvima Okeanije i Mikronezije,
dijelovima Afrikog kontinenta, na Kavkazu, a u dananje vrijeme i
na prostorima zapadnog Balkana.
Dakle, pitanje istrajavanja u kontinuitetu religijskih opre-
deljenja pokazalo se kao izuzetno vano, kako kod Papuanaca tako i
kod drugih naroda. Kao poreenje navodimo sluajeve srpskih sus-
jeda Albanaca i Nijemaca koji su bili vijekovima vjerski podijeljeni,
a danas su jedinstvene drave. Dok su najbolji sinovi Srba i Hrvata
isticali zajednitvo bez obzira na religijsku pripadnost (parola ''brat
je mio koje vjere bio'') Nijemci i Albanci su tada ivjeli u estokim
sukobima istokrvnih plemena i antagonizmima brojnih kneevina i
dravica. Kada su oni sa vremenom Bizmarka i Prve prizrenske lige
stvorili svoje etnike drave i prevazili injenicu meusobnih vjer-
skih razlika; onda su Srbi i Hrvati, pa Bonjaci i Crnogorci opet otili
u drugu krajnost i prihvatili stanovite da je religijska pripadnost
vanija od krvnog srodstva, itd, itd i tome sl.
Zapadni Balkan je danas postao Evropska Papua, s tim to
Papua Nova Gvineja ipak ide putem integracija, a mi danas idemo
obrnutim smijerom (za sada 4 jezika, 4 drave, ne raunajui dvije
albanske drave, a kako je krenulo moda jo Vojvodina, umadija,
Hercegovima, Krajina, Semberija...). Sa druge strane, politika mo
xvi
pojedine zapadnobalkanske zemlje je bila obrnuto proporcionalna
njihovom demografskom razvoju. Dok je o dravi brinuo sultan u
Instambulu, Srbi su bili najbrojniji narod zapadnog Balkana. Sa
druge strane, bosanskohercegovaki muslimani su tada bili u man-
jini u BiH, bez obzira na demografski priliv prognanih istovjernika
iz Maarske, Slavonije ili Srbije. Kada su nevoljno uli u sastav Ju-
goslavije i kada su o dravi poeli da brinu Srbi i Hrvati, musliman-
ska zajednica u BiH se naglo demografski stabilizovala i konsolido-
vala u Bonjake koji su kasnije takoe stvorili nezavisnu dravu.
Meutim, knjiga ''Uz zvuke garamuta'' navodi nas na brojna
intrigantna pitanja kao ono ''koliko mi znamo o svojoj porodinoj
istoriji'' (ko nam je navrhdjed, ili ukunbaba po oevoj ili majinoj
liniji) i kako su oni ivjeli...). Jedini odgovor je formulisan pri kraju
ove knjige ''jedina nada je da e se ljudi nekim udom probuditi'' (i
poeti da grade neko pravednije drutvo).
Zato ne, nakon proitanih ovakvih knjiga, ponovo ne
promiljati o Balkancima kao Papuancima. Moda e nam biti lake
da neko ima i gori od nas, ali da se i on bolje uklapa u dana nji pore-
dak svjetske globalne naddrave; uz zvuke sambe, ojkae ili gara-
muta, svejedno.
Mr Mirko Babi,
direktor Muzeja Semberije
xvii
GLEDAJUI IZ UGLA PISCA
Knjiga Gorana Poletana UZ ZVUKE GARAMUTA jeste usloena
pria, pria koja kroz pozitivizam avanture ljudskog duha spoznaje
Svet i evoluciju civilizacijskih kodova, u irem smislu rei, traga
po lavirintu uzavrelih nerazuma za smislom ivljenja. Daje i od-
govore kako i na koji nain osvestiti ivot, kako ga uravnoteiti s
prirodom. Pred oima, u prvom licu jednine, reaju se razgovorno
slike o bogatstvu siromatva, o siromatu prevrelog straha, grubih
previda.
Plemensko zakonopravilo u svom rabou je imalo sve do
1953. godine crtu koja je u Novoj Gvineji odobravala kanibalizam.
E, sad otvoreno reeno, zar dina Francuska nije imala u Bastilji, u
XIX veku, giljotinu? Ni ini nasioni nisu bez avolskih naprava na
ovom Globusu.
Antropologija premreena etnolokim nitima nije ba tako
efemerna kako bi se na prvi pogled dalo uoiti. Zahtevno je sagle-
davanje sutine uzroka da bi se razaznale posledine take na ma-
pama civilizacija suelice.
Da li je mapa davnog kamenog doba zauvek sklopljena?
Mnogi toponimi su jo uvek markirani nepisanim zakonopravili-
ma kamenog doba. Primitivizam i nasilje neumoljivo korziraju ru-
kom pod ruku kroz naa, ma koliko bila trenutna, ivotna etalita.
Svojim opisanijem Poletan u ritualnim maskama uroenika
razaznaje i svoje poreklo. Mnogi zatoenici, mornari nasukanih
brodova, na grebenima Nove Gvineje ili Solomonskih Ostrva
xviii
preiveli su avolske dane, dane koji se granie sa nemoguim
provienjima. Svaka reenica na ovim stranicama je na rubu
fantastike, nemogue se na udesan nain preobraa u stvarno i
mogue. Ove stranice su udo u udima, opet, zaudne divote.
Recimo, istraivaa Nikolaja Nikolajevia, uroenici prih-
vataju kao gospodara sudbina; videvi paljenje alkohola i baruta
njegovom rukom, verom da poseduje nadprirodnu mo, klanjaju
mu se kao boanstvu u strahu da im, u nekom gnevu, ne sagori
reku. No, da ne razotkrivam tajnu aranja Poletanovog rukopisa.
Prastara tradicija se u ovoj knjizi apostrofra da bi se s dru-
ge strane sagledale i misionarske uloge ljudi smela duha, smelost
da mudrou svojom suzbiju meu plemenima kanibalizam koji je
hiljadama godina bio deo religije, tradicije i kulture plemena Nove
Gvineje. Strava ritualnog rtvovanja nije mimoiena u ovoj knjizi.
Kontinenti i drave imaju zasigurno razliite kofere i etikete na
njima, ali prtljane rekvizite su im jednako sline. Pisac se, u ovom
sluaju, postavlja kao putopisni promatra sa fotografski jasnim
belekama uz deskripciju koja ne ulepava.
U predmetnim rezbarijama kriju se duhovi, stanuju ba u
tim predmetima da bi ispunjavali svoju funkciju zatitnika zdrav
lja i opteg blagostanja zajednice i pomonika u lovu i ratu. Pazite,
lov i rat, nisu ni malo bezazlene rei, dno su opteg mesta egzi
stencije, i ne mogu olako biti izbegnute.
Ljudi Nove Gvineje i danas iznoenje iz svoje zemlje rez-
barene maske (fgure i predmete uopte) poistoveuju sa kid-
napovanjem blinjih, sve to je odneto i izloeno u stranim muze-
xix
jima Novogvinejac smatra da su sa tim rezbarijama zatoeni i
duhovi njihovih davnih predaka.
estina sujeverja ravna je ponosu i prkosu, zanosu.
Knjiga UZ ZVUKE GARAMUTA jeste dokumentarna,
izuzetno valjanim prosedeom izvedena, pleni i kao roman blizak
putopisnom tivu, ima tenziju od prve do zadnje strane, ita se sa
radoznalou, uzbudljiva je avantura koja oplemenjuje pamenje.
Milutin . Pavlov,
knjievnik
xx
GLEDANO IZ UGLA PJESNIKINJE
Ovim izuzetnim romanom Goran Poletan nam prikazuje
i apostrofra neobian svet, koji ga je inspirisao da saini priu
egzotinog ivota, to je za itaoce posebno zanimljivo, a posebno
zato to u naoj literaturi takvog romana do sada nije bilo.
U stvari, u romanu Uz zvuke Garamuta veto je ispriana
pria poznatog australijskog antropologa dr Vilijama arlsa o
narodu Nove Gvineje. Veoma interesantna tradicija tog naroda;
prvi put e se saznati o kanibalizmu i drugim riutalnim rtvova
njima kao sastavnom delu njihovog ivota. Stare legende i tradicija
umnogome e objasniti ivot nekadanjeg i savremenog ivota, jer
e se na taj nain otkriti tradicija davne istorije jednog naroda. Tu
spadaju i verovanja da bi rtvovanje neprijatelja bilo neophodno da
bi se duhovi predaka odobrovoljili da tite narod, obezbede dobre
etve i napredak naroda. esto bi se u kultnoj kui uvale i izlagale
glave rtava da podseaju duhove predaka da uvaju uspomene na
rtve koje su im prinete. Nova Gvineja je prostor gde neka plemena
ive jo na nivou kamenog doba, pa moemo uporediti paganizam
i zapadnu kulturu i tako moemo testirati tvrdnju o moralnoj su-
periornosti nae civilizacije. Uoljivo je da razni nacionalni pred-
meti slikovito govore o tom narodu i njihovim obiajima. Naunik
Bil je prodro u sve elemente naina ivota i prolosti toga naroda,
zahvaljujui dugotrajnom prouavanju. Takva dugotrajna i efkas-
na istraivanja istorije jednog zanimljivog naroda i njihovih obiaja
u ovoj knjizi plemenito i analitino govore kako uvek treba prouiti
xxi
prolost jednog naroda da bi se saznalo ono to je karakteristino
za takav narod.
Od prve strane pa do poslednje uoie se bogate impresije
koje su sugestivno predstavljene itaocu. Analitiar nije eleo da
o toj zanimljivoj zemlji propusti neto to nije primetio, i tako na
najefkasniji nain e nam naslikati neobinost iveljenja jednog
sveta, koji ima sasvim drugi ustaljeni nain ivota.
Po tome se vidi da je Goran Poletan pisac koji putuje ot-
vorenih oiju. Ba u tome i jeste posebna vrednost kazivanja u
ovom romanu, jer on pria interesantno, inventivno i sugestivno o
onome to je u ovom romanu implicitno i time e veoma slikovito
i privlano zaintigirati itaoce.
Zato je roman Uz zvuke Garamuta splet nepredvidivih
i interesantnih dogadjaja, koji stvaraju neuboiajene i feksibilne
dogadjaje i koji ine veoma zanimljive doivljaje u stalnim sus-
retima s prolim obiajima koji u savremenom ivotu poprimaju i
drugaije znaenje.
Pisac ovog zanimljivog i fantastinog romana osvojie
itaoce svojim matovitim i originalnim prianjem, kao i prilazu za
nas nepoznatim temama. I ne zaboravimo, povezanost prirode, lju-
di i dogadjanja je trajna i zagonetna i ne bi je trebalo nepromiljeno
zaobii. italac dok ita ovaj roman ne moe da bude indiferentan,
naprotiv oduevljeno doivljava prianje pisca i pamti sve ono to
je pisac sugerirao svojim posmatranjem. Ovako zanimljiv roman
uvek e imati svoje itaoce, samim tim to je radoznalost italaca
za onim to je nepoznato uvek prisutna, a posebno u ovom romanu
xxii
gde se o ivotu u Novoj Gvineji veoma malo zna u celom svetu i
samim tim je interes za tim otkriem uvek podsticaj kad se pojavi
ovako dobar i veoma zanimljiv roman.
Olivera ijaki,
knjievnik
xxiii
xxiv
xxv
xxvi
xxvii
UZ ZVUKE GARAMUTA
...o ivotu Vilijama arlsa
GORAN POLETAN

29
I
U povelikoj sobi prepunoj starih knjiga i ritualnih maski,
bodea, strijela i drugih svakojakih predmeta iz plemena Nove
Gvineje, sve je odisalo starinom i mistikom i reklo bi se da u tu pros-
toriju niko nije kroio ve godinama, dok se iza stola pretrpanog
gomilama nemarno naslaganih visokih hrpa papira iznenada ne
bi pomjerila prilika dugokosog Vilijama arlsa, na ijem je licu
dugogodinji boravak na suncu, vjetru i kii ostavio neizbrisiv trag.
Stari antropolog je ve nekoliko godina, kada bi nalazio vremena
izmeu ostalih obaveza koje dunost kustosa muzeja nalae, na
kompjuterske diskove prebacivao biljeke sa svojih istraivakih
pohoda, iz vremena dok je Nova Gvineja bila sav njegov svijet a
tamonji uroenici njegovo jedino drutvo.
Bilu, kako su ga bliski prijatelji zvali, bi se esto oteo uzdah
kada bi na starim fotografjama ugledao poznata lica, koja nemaju
nikakve veze sa modernim svijetom i iji bi izgled, posebno onih
pod maskama, spremnih za uestvovanje u raznim ritualima,
vjerovatno uplaio veinu neutralnih posmatraa. On na tim lici-
ma nije primjeivao ratnike boje, niti duge veprove kljove koje
su im trale iz nozdrva, sa svrhom da ratniku daju to straniji
izgled. Ta lica su u njemu budila najljepe uspomene, kada mu
se ivot sastojao samo od avantura, koje bi drugima ledile krv u
G
lava
30
ilama a on je u njima vidio samo ari otkrivanja neega potpuno
nepoznatog kultura i obiaja za koje je malo njih i ulo, a i oni koji
jesu, uglavnom smatraju da su sve te prie samo plod neije mate.
Zanemariv je broj onih koji znaju da je kanibalizam u Novoj
Gvineji bio normalna stvar do samo malo vie od stotinjak godi-
na unazad, a da je do sedamdesetih godina devetnaestog vijeka
mali broj onih, koji su imali tu nesreu da im se brodovi nasuu na
grebene oko Nove Gvineje ili Solomonskih Ostrva, imao priliku da
preivi i donese priu iz predjela gdje je, kako ree jedan misionar,
ovjek iao ruku pod ruku sa avolom. Pojam milosti prema bilo
kome, ko nije bio lan plemena, nije postojao, a pripadnici drugog
plemena ili bilo koji stranac, uopte, smatrani su pogodnim samo
za hranu ili ritualnu rtvu. Meutim, glavni razlozi tamonjih rato-
va su bili politike prirode borba za prevlast. Engleski antropo-
log, Pol Silito, koji je radio u brdskim predjelima Nove Gvineje,
pie:
Plemenski Velikai osjeaju stalnu opasnost za zajednicu od
susjednih plemena, a za sebe od jaanja snage njihovih velikaa
i to ih navodi da koriste rat kao sredstvo za proirenje svoga
prestia nad susjedima i spreavanje proirenja uticaja rivala na
njihovu teritoriju.
Pohodi glavosjea na druga sela su bili izuzetno vana
aktivnost mukih lanova plemena jer je snaga i reputacija zajed-
nice zavisila od uspjeha ovakvih poduhvata. Pripreme za takve akci-
je su trajale danima, a ponekad i sedmicama. U regionu rijeke Sipik
31
oni bi u nekim sluajevima prinosili i ljudske rtve, po zavretku
gradnje novog ratnog kanua, bubnja ili ritualne kue mukaraca.
Prije napada na neprijateljsko selo, dobro bi se naoruali, a kada
bi amci bili spremni, izvodio se ritual u kome se proricalo da li
e pohod biti uspjean ili ne. Po povratku bi se, ako je pohod bio
uspjean, glave neprijatelja prinosile kao rtve duhovima predaka,
koji su, po njihovom vjerovanju, obitavali u izrezbarenim fgurama
sa ljudskim ili nekim ivotinjskim likom. Znajui kakvo je nepri-
jateljstvo vladalo izmeu tamonjih plemena i uzimajui u obzir
veliinu teritorije, nije teko shvatiti zbog ega u Novoj Gvineji,
koja ima samo oko 5 miliona stanovnika postoji ak oko 750 jezika.
Morala su proi desetljea kolonijalne vlasti, za koje su
vrijeme mnogi misionari i dravni slubenici izgubili ivote, da
bi kanibalizam i pohodi glavosjea, koji su hiljadama godina bili
dio religije, tradicije i kulture, bili zabranjeni i, barem zvanino,
iskorijenjeni. Naravno, kao i uvijek, kroz istoriju, bilo gdje u svije-
tu, ljudi su se teko odricali svoje tradicije i njihov moral ni poslije
kolonizacije nije mogao biti brzo izmjenjen. Mnogi od plemenskih
rituala i obiaja su se zadrali i do dananjih dana, iako hrianska
crkva pokuava da zatre sve tragove starog vjerovanja.
Bil se, naprotiv, borio za ouvanje prastare tradicije, koja je
izumirala, pri tome dobro vodei rauna o svojoj glavi.
On je znao da oni nisu ubijali iz zabave nego iz prijeke
nude. Vjerovatno je najei razlog ubistava bio osveta za smrt
lana plemena, za koje se vjerovalo da je uzrokovano magijom
ili fzikim napadom od strane neprijateljskog plemena i tada
bi se postupalo po pravilu: Oko za oko, zub za zub. U nekim
32
sluajevima bi rtva osvete morao biti ubica, lino, dok bi u nekim
drugim mogao biti ubijen bilo koji lan plemena odgovornog za
ubistvo. Ako bi u osveti bilo ubijeno vie lanova plemenakriv-
ca nego je bilo realno da se zadovolji pravo na osvetu, uzajamno
poravnavanje bi se nastavljalo dok se ne bi uspostavila ravnotea.
Isto tako, skupo se plaalo svako kindapovanje ili silovanje ena,
kraa svinja, unitavanje ritualne kolibe ili kraa iz nje...
Veliki broj ubistava je, takoe, bio motivisan religioznim
vjerovanjem da je prinoenje rtava neprijatelja bilo neophodno
da se osigura blagostanje zajednice. Vjerovalo se da su rtvovani
ivoti neprijatelja bili neophodni da bi se duhovi predaka ili duhovi
prirode, koji obitavaju u umama, odobrovoljili da tite zajednicu,
obezbjede dobru etvu i osiguraju plodnost ena i napredak djece.
esto bi se u kultnoj mukoj kui uvale i izlagale glave rtava,
da podsjeaju duhove predaka da uvaju uspomenu na njih, kroz
rtve koje su im prinijeli (kao i da slue kao upozorenje susjednim
plemenima).
Bil nije imao namjeru da opravdava bilo kakvo ubija nje,
ponajmanje kanibalizam, meutim, imajui u vidu da su Evropljani
u svojim ratovima takoe sjekli glave i muili svoje neprijatelje,
on nije smatrao pohode glavosjea i ritualna rtvovanja mnogo
stranijim ili vie divljakim od odvoenja hiljada ljudi na giljotinu,
za vrijeme Francuske Buroaske revolucije ili po zlu i stravinosti
neprevazienog muenja i spaljivanja neistomi ljenika na lomai,
od strane Katolike crkve, za vrijeme Inkvizicije.
Kao dokaz da se ne moemo hvaliti superiornou nae civi-
lizacije, dovoljno je samo navesti da najopasnija mjesta u Novoj
33
Gvineji, danas, nisu daleka i nepristupana sela, nego ba gradovi,
koji su nastali po uzoru na Zapad.
Interesantno je napomenuti da je zadnji sluaj kanibalizma
u Novoj Gvineji zabiljeen 1953. godine, kada je nekoliko poli-
cajaca ubijeno ratnim sjekirama i neki djelovi tijela jednog od njih
pojedeni, ali napad je bio izazvan upornim terorisanjem domoro-
daca od strane policajaca: seksualna exploatacija domaih ena i
poniavanje mukaraca, inae ponosnih i hrabrih ratnika, kojima
su policajci ispred njihovih ena govorili da se oni nikada nee
moi porediti sa njima, policajcima, i da su oni, uroenici, obine
ene, slabii
Ne vjerujem da bi sa takvim ponaanjem policajci proli
puno bolje u bilo kome evropskom selu, a ako vam je prva pomi-
sao bila da bar ne bi bili pojedeni, nemojte biti sasvim sigurni.
Nedavni sluajevi kanibalizma u Njemakoj i SAD pokazuju da se,
na nesreu, moemo takmiiti i na tome polju. Jedina razlika je
u tome to su Papuanci bili postali kanibali iz nude, a ovi zadnje
pomenuti, iz obijesti.
34
Vjerovatno je prva osoba, koja se usudila da se upusti u
bioloka i antropoloka ispitivanja, direktno na terenu, ivei u
plemenima Nove Gvineje, bio ruski naunik i istraiva Nikolaj
Nikolajevi, koji je na engleskom prekrten u MiklouhoMaclay.
On je, u periodu 18711872, proveo 15 mjeseci na sjeveroistonoj
obali Nove Gvineje, gdje domae stanovnitvo nije bilo imalo
nikakve prethodne kontakte sa Bijelcima. Zbog toga je u naunim
krugovima postao poznat pod nadimkom Bijeli Papuan.
Od samog poetka, njegov odnos sa stanovnitvom oblas-
ti zaliva Astrolejb je bio vrlo mistian. Njegova fegmatinost i
oigledna neustraivost, kao i njegove alatke, puka i medicina,
dovele su ga u superioran poloaj u odnosu na domoroce. Neke od
njegovih demonstracija, kao to je paljenje alkohola ili baruta (oni
su se bojali da ne zapali i rijeku i zemlju), navele su uroenike da
povjeruju da on posjeduje nadprirodne moi i da je besmrtan, a to
je bilo neto to on nije ni negirao. Jednom rijeju, smatrali su ga
polu-bogom.
Samo za tri dana po dolasku u zaliv, Nikolaj je odluio da
posjeti jedno od oblinjih sela. Prije nego to je poao, razmiljao
je neko vrijeme da li da ponese pitolj sa sobom ili ne. Postavljajui
sebi pitanje, da li bi koritenje pitolja, u sluaju da mu ivot
II
G
lava
35
bude ugroen, pomoglo njegovim naporima da stekne povjerenje
domaeg stanovnitva, doao je do zakljuka da ne bi i da njegova
snaga mora biti u miru i strpljenju. Osvrnuvi se na taj dogaaj, u
svojim spisima je zabiljeio da je tada ostavio pitolj, ali da svaka-
ko nije zaboravio biljenicu i olovku.
Iavi prema selu, izabrao je pogrean put, koji ga je, poslije
dueg lutanja, doveo do sela u kome nisu znali o njegovom dolasku
na obalu. U selu je nastala uzbuna i uskoro su se oko njega sjatili
ratnici sa orujem. I sami preplaeni, njegovim iznenadnim ulas-
kom u selo, potegli su oruje i jedan ratnik je, prijetei mu, tako
zamahnuo kopljem, da ga je zaustavio na samo par centimetar
ispred njegovog lica. Kako se sve odvijalo dalje, Nikolaj opisuje u
svojim biljekama:
- Poto se nisam mogao sporazumjeti sa njima, bilo je bolje
da odem, ali sam bio toliko premoren da sam samo elio da
legnem i zaspim... i nisam se dugo mislio. Potraio sam mjesto
u hladovini i kada sam ga naao, prostro sam asuru pod sebe
i ispruio se na nju sa velikim zadovoljstvom. Bio sam svjestan
opasnosti i na tren sam pomislio da je to bio samo poetak i da me
najgore tek eka, meutim, odmah poslije toga sam pomislio da,
ako mi je bilo sueno da me ubiju, bilo bi svejedno da li bih pogi-
nuo stojei, sjedei, leei ili spavajui. Ni mogunost da u smrt sa
sobom povedem i dva, tri ili est domorodaca, me ne bi napravila
neto srenijim, tako da sam, i dalje, smatrao da je moja odluka
da ne ponesem pitolj sa sobom bila ispravna.
36
Njegovo ignorisanje opasnosti je iznenadilo ratnike koji su
ostavili oruje i posjedali okolo, gledajui ga kako spava.
Nikolajevi je proveo vie od tri godine ivei u Novoj
Gvineji, putujui i vrei svoja etnografska ispitivanja. U svome
radu, on se uglavnom fokusirao na prouavanje fzikih karakteri
stika ljudi i njihove kulture, dok je malo panje obraao na njihove
socijalne odnose i religijska pitanja. Kako je on sam napisao: vie
je volio da bude posmatra, a ne aktivni uesnik u njihovom ivotu.
*
Za razliku od Nikolaja Nikolajevia, italijanski antropo-
log Luii DAlbertis je, putujui Papuanskim zalivom i rijekom
Flaj, na junoj strani Nove Gvineje, sredinom 1870ih, imao puno
manje herojski, ali zato puno bezbjedniji, nastup. On se odluio
za prouavanja zemlje i ljudi, sa palube broda, ili zabarikadiran
iza ograde, koju je sagradio oko svoje kue. Kada bi domaini,
zastraujueg izgleda, doli previe blizu, on je ispaljivao rakete
napunjene dinamitom, da ih preplai. DAlbertis je pisao:
Koritenje raketa, kombinovanih sa dinamitom, je moglo,
naroito nou, drati na sigurnoj udaljenosti itavu fotu ovih
hrabrih divljaka, a danju bi sluilo svrsi da unese pometnju u
itavom jednom selu.
Kada bi se uroenici razbjeali, DAlbertis bi iziao na
obalu, ispitao sve to je htio i uzimao sebi interesantnije vrijedne
predmete, ostavljajui im zauzvrat noeve, staklene bobe i odjeu.
DAlbertis je naroito bio zainteresovan za sakupljanje ljudskih
37
kostiju.
Njegov brodski inenjer, Lorens Hargrejv, dao je puno
poteniji opis takvih dogaaja, rekavi, bez uljepavanja:
Izili bismo na obalu i opljakali im sve to su imali.
38
Ne dugo poslije dolaska, kolekcionarskim duhom
naoruanih, Evropljana, majstori izrade tradicionalnih predmeta
od drveta sa Nove Gvineje su postali poznati u svijetu i njihovi
radovi su neizbjeno privukli panju brojnih trgovaca umjetnikim
predmetima iz svih dijelova svijeta. Te trgovce nije interesovala
injenica da ti predmeti ne mogu biti ni priblino vani stranim
kolekcionarima, koliko su vani domorocima. Dok ti predme-
ti za strance predstavljaju lijepu, ali mrtvu, masku ili fguru, za
domoroce oni predstavljaju iva bia koja su izuzetno vana za
funkcio nisanje zajednice religijski, socijalno i kulturno.
Stranci su zanemarivali injenicu da je umjetnik, rezbarei
odreeni predmet, u stvari gradio smjetaj za ivo stvorenje kome
je davao odreeni zadatak, obino vaniji nego oni koje su imali
ostali pripadnici plemena. Trgovci i posjetioci muzeja ili galerija,
u kojima su takvi predmeti izloeni, ne razumiju da stanovnici
Nove Gvineje smatraju svoje maske ili fgure duhovima koji, ne
sluajno, stanuju ba u tim predmetima, nego da bi ispunjavali
svoju fun kciju zatitnika zdravlja i opteg blagostanja zajednice i
pomonika u lovu ili ratu. Gledajui iz njihove perspektive, ilegal-
no iznoe nje takve fgure iz plemena i zemlje bi se moglo poistov-
jetiti sa kindapovanjem vanog lana zajednice.
III
G
lava
39
Trgovci umjetnikim stvarima (art dileri) i publika u muze-
jima irom svijeta ne shvataju da domoroci smatraju da ti duho-
vi njihovih predaka moraju biti vraeni u Novu Gvineju. Na neki
nain, oni ih vide kao zatoene u stranim zemljama.
U ignorantnosti, koja karakterie dananji svijet, zanema-
ruje se injenica da su prvi izrezbareni objekti, ne samo u Novoj
Gvineji, nego uopte, bili inspirisani vjerom u duhove i prolazili
su rituale posveivanja. Oni koji ne razumiju duhovnu dimen-
ziju istih, smatraju ih prostim estetskim predmetima, kakva su
dananja umjetnika djela, koja uprkos naglaenoj estetici u
sutini posjeduju samo prostu materijalnu vrijednost.
Mi na slian nain skrnavimo sve to ne pripada naoj
religiji i kulturi, ukljuujui grobove i kosti onih koji su ispraeni
na vjeni poinak, pravdajui nau glad za zlatom i slavom eljom
za boljim upoznavanjem odreene kulture, iako ne vjerujem da bi
se mnogi sloili sa takvim skrnavljenjem grobova ili lomljenjem i
buenjem kostiju u ime nauke, ako bi se radilo o njihovim preci-
ma i ne sjeam se da sam uo da je neko, poslije svih moguih
ispitivanja, vratio zlato u grobnicu u kojoj ga je naao. Ne vjeru-
jem da su svi oni bili tako naivni da bi mogli pomisliti da je svo to
zlato bilo ostavljeno u grobnici samo u svrhu da nagradi srenog
nalazaa, a ne da bi moglo imati odredjenu duhovnu namjenu.
Ako bismo pravdali tako neto, kako bi onda mogli optuivati
Cigane, kada skrnave grobove, da bi pokupili svo zlato pokojnika.
Ne vjerujem da bi mnogi Zapadnjaci opravdavali prekopavanje
vatikanskih skrivenih riznica i igranje sa kostima pokojnih Papa,
od strane onoga ko bi im pokorio dravu i ne bi ga bilo briga za
40
njihovu religiju.
Situacija je ak i gora kada govorimo o fgurama sa Nove
Gvineje, u kojima se, po vjerovanju domorodaca, jo uvijek nalazi
ivi duh, pa bi se zbog toga trgovci umjetninama koji krijumare
takve predmete mogli smatrati za trgovce duhovima, naroito
zbog same injenice da takve predmete neki kolekcionari ne kupu-
ju zbog umjetnike vrijednosti nego zbog duha ili energije koje ta
fgura ili maska posjeduje.
Poznati kolekcionar afrike plemenske umjetnosti,
Ladislas Sedi, je napisao da je prilikom svoga prvoga susreta sa
afrikim fgurama osjetio neku udnu uzbuenost, pomjeanu
sa uznemirenou, koje su u njemu stvorili jaku, ak neizdrivu
potrebu da te fgure ima samo za sebe, da bi mogao da ponovo
doivi to isto osjeanje koje nije mogao opisati.
To objanjava razlog zbog koga predmeti novijeg datuma,
iako su ak i ljepe izrezbareni, ali na takav nain da ne posjeduju
duh u sebi, imaju neuporedivo niu cijenu od onih starijih, ija
izlizanost govori o njihovom koritenju u ritualne svrhe. U regionu
jezera Mjurik dananji skulptori rezbare predmete na takav nain
da ne posjeduju duh, jer bi iva maska mogla biti opasna za novog
vlasnika koji ne bi potovao tabu u ishrani: na primjer, ako Brag
maska ima na svom elu izrezbarenog gutera ili morskog psa,
vlasniku je zabranjeno da u svojoj ishrani koristi meso navedenih
totemskih ivotinja.
Paradoksalno je da veina predmeta koje nastanjuje duh
zavravaju u zemljama koje alju najvei broj misionara, koji
dolaze sa ciljem da unite staru kulturu i raire svoju. Kao da im
41
se njihova pohlepa sveti: to oni vie ire svoju religiju u drugim
zemljama to vie ona blijedi u njihovim vlastitim. Sve to izgleda
kao neprekidna potreba za svjeom krvi i u isto vrijeme za donoe
njem nesree drugima; pokazalo se ve ko zna koliko puta da, kada
pokrstimo jednu osobu, unosimo razdor u jednu porodicu, dok
pokrtavanjem hiljada ljudi stvaramo trajni antagonizam i ratove
u tom regionu, esto izmeu bliskih roaka.
Nova Gvineja je mjesto gdje neka plemena jo ive na nivou
kamenog doba i gdje pred svojim oima moemo porediti paganst-
vo i Zapadnu kulturu i gdje moemo testirati tvrdnju o moralnoj
superiornosti nae civilizacije. Tu, na licu mjesta, moemo se
uvjeriti kakav uticaj mi zivilizovani ljudi ostavljamo na nekoga ko
je bespomoan pod naom vlasti. Kao i bilo gdje drugo u svijetu,
poremetili smo red i mir onima kojima smo doli da pomognemo
i da ih civilizujemo, esto ih spreavajui da ubijaju jedni druge,
tako to smo ih ubijali ili kanjavali palei im kue i unitavajui im
amce. Vjerovatno se najgora nesrea spustila na glave australij
skih Aboridina i amerikih Indijanaca, koji su izgubili sve, jer su
im bijeli doseljenici uzeli ak i njihovu zemlju. Uroenici Nove
Gvineje su na sreu zadrali nasljedno pravo plemena na veinu
svoje zemlje, iako Svjetska banka i Meunarodni monetarni fond
ine sve da se zemlja koja kolektivno pripada plemenima razdijeli
i pretvori u privatnu svojinu, da bi se onda mogla kupiti od poje-
dinaca za beznaajne sume i legalno trajno preuzeti u svoje ruke, a
sve u cilju tobonje brige za bri napredak zemlje.
Ignorantni i prepotentni, kao i obino, doli smo kao
nezvani gosti da im donesemo nau kulturu, pravdajui to prostom
42
tvrdnjom da je ona bolja od njihove, ne obraajui panju na
njihovo miljenje. Misionari, ti iskusni strunjaci za specijalni rat
(Rat protiv avola), dobro su znali svoj posao. Kao kakva kazn-
ena ekspedicija su palili i unitavali sve to im je bilo na putu, i
to je bilo ak i gore, oni su dolazili da ostanu, kao stalna okupa-
ciona snaga, koja je ubijala ratniki duh uroenika i na taj nain
pripremala bezbjedan teren velikim multinacionalnim kompani-
jama koje su tada poinjale sa exploatacijom bogatih nacionalnih
bogatstava zemlje. Njihova jedina opozicija su bili neki od antro-
pologa koji su, naoruani entuzijazmom, nastojali da spasu ta se
spasiti moe, od starih i svetih stvari, borei se za svako plemensko
svetilite i za svaku staru fguru, naroito za one koje imaju dugu
istoriju, sauvanu u starim priama, produavajui im na taj nain
nadu u ouvanje identiteta.
*
Pria o Panameko fgurama sa pacifkog ostrva Nova Irska,
koju je Bil zapisao, na najbolji nain ilustruje vanost tih fgura
za funkcionisanje odreenog plemena i u isto vrijeme objanjava
njihovu tradiciju i kulturu:
...Jedan odrasli lan plemena i jedan djeak su tjerali divljeg
psa vrhom litice, dok ovaj nije odjedanput nestao. ovjek se nageo
preko ivice litice, pokuavajui da pronae stazu kojom, mislio
je, mora da se pas bio spustio. inilo mu se da je primjetio put
kojim se pas mogao spustiti niz strmu vododerinu koja je vodila
do nove strmine 20-ak metara nie, meutim nije mogao vjero-
vati da je uspio stii do dna za tako kratko vrijeme. Razgledajui
43
paljivije liticu ispod sebe, primjetio je rascjep u stijenama malo
nie. - Moda je ulaz u manju peinu pomislio je.
Visoko smokvino drvo je raslo blizu otvora a grane su mu
dosezale do samog vrha stijena i bile kao stvorene za sputanje do
mjesta gdje je mislio da se pas mogao sakriti. Poto je rekao svome
drugu da ga eka gore, dohvatio je najviu granu, doskoio na
slijedeu i poeo da se polako sputa dole. Kada je siao do otvo-
ra, primjetio je da se radi o poveoj peini. Oprezno je zakoraio
unutra, maui ispred sebe tapom koji je ponijeo.
ekajui da mu se oi priviknu na tamu, poslije ulaska sa
jakog tropskog sunca koje je sijalo napolju, ve se pripremao da
se suoi sa divljim psom, meutim, sledio se od stranog prizora
i jedva se suzdrao da ne vrisne od straha. Ljudski oblici, iako ne
potpuno ljudski, leali su meu gomilama kostiju i drugi pred-
meti glave! Ne. Maske!
Aha! Tu su znai zavrili zadnji malangani kada su misio-
nari proglasili avoljom rabotom sve to je pripadalo sta rom
vjerovanju. Bio je uo o tome vremenu od svoga oca, ali niko nije
ikada pomenuo ovo mjesto. On je bio mislio da je sve to odavno
bilo spaljeno.
etiri fgure, etiri maske i dvije fgure sove ptice smrti
A ove kosti?
Bio je zaboravio na psa, tog prokletog psa. Primjetio je da
pas nije bio unutra i onda shvatio da je u tim stijenama moglo biti
ko zna koliko upljina ili peina gdje bi se mali divlji pas mogao
sakriti od svojih progonitelja.
Odluio je da izie natrag na sunevo svjetlo, gdje smrt
44
izgleda puno udaljenija. Uzverao se uz smokvu i vjeto doskoio
na stijenu, gdje ga je djeak ekao, ve zabrinut.
Odbijajui da odgovori na pitanja radoznalog djeaka,
krenuo je, gotovo trei, nazad u selo koje se nalazilo na plai, u
podnoju stijena. Stigli su tano kada su se njihovi saplemenici
skupljali za veeru. Dok im je govorio o svome otkriu, starci su
samo klimali glavom, bez komentara. Ni traga od iznenaenja
Direktor lokalne kole Benson Tomelekau je bio zaljubljenik
u tradicionalne fgure. Kada je saznao za fgure u peini, odluio
je da organizuje njihovo dopremanje u selo kako bi bile izloene
u koli. On se nadao da bi moda mogao nagovoriti neke od
skulptora da ponu rezbariti fgure u starom stilu, pa da ih onda
prodaju u Kaviengu ili ak Port Morzbiju. Mislio je da bi to moglo
dovesti turiste kojima bi se naplaivao ulaz, ako bi htjeli da vide
originalne fgure, to bi koli obezbjeivalo skromnu zaradu.
Organizovao je grupu i uz pomo konopaca su izvukli fgure
od ulaza u peinu do vrha litice, a odatle ih odnijeli do sela. itave
slijedee noi stanovnicima sela se inilo da uju krike iz pravca
peine...
U svome izvjetaju, Bil dalje nastavlja; Melakon Ponaun,
tada star 22 godine, je prepriavao te dogaaje dvojici radnika
muzeja 1980. godine. Poslao sam Soroi Eoa i Fransisa Baftamuka,
koji su bili moji asistenti u muzeju u Port Morzbiju, u Panameko,
da razrijee probleme vezane za osmogodinje pregovore, koji su
odluivali kakva e biti sudbina ovih fgura. Na kraju je bila dogov-
orena cijena od 6000 PNG Kina i predmeti su transportovani u
45
Port Morzbi, gdje su u Nacionalnom muzeju izloeni kao dio post-
avke Izloba Remekdjela.
Interesantno je da se muzej ukljuio u priu o fgurama
1967. godine, ali ne u Panameku, nego u Kaviengu. Za vrijeme
jedne kulturne manifestacije, koja se tu odravala, tadanji kustos
muzeja, Roj Mekej, kupio je od ovjeka zvanog Simeon Vanariu
dvije fgure, gotovo prirodne veliine ovjeka, kao i jednu fguru
ptice. Figure su izgledale vrlo stare i bile su vjeto izrezbarene na
nain da su sadravale puno vie detalja nego to fgure rezbarene u
stilu koji je uobiajen u Novoj Irskoj sadre. Stil kojim su navedene
fgure bile raene je pokazivao da je kod njih koritena prastara
tehnologija rezbarenja pomou koljki i kamenih sjeiva, vatra se
koristila za progaranje upljina, zatim bi se fgure strugale pomou
korala i na kraju glaale koom morskog psa ili grubljim listovima
biljaka. Kvalitet fgura je bio takav da su odmah po donoenju bile
izloene u Port Morzbijskom muzeju.
1973. godine, tadanji kustos Dr Brajan Eglof obavjeten je
da je u jednoj peini u Panameku pronaeno nekoliko starih fgura
te da su iste prenijete i smjetene u lokalnu kolu. Kasnije, te godine,
Dr Eglof je posjetio Panameko i tamo naao dvije fgure, veliine
ovjeka, etiri maske i jednu fguru ptice. Poto su stanovnici sela
traili da fgure ostanu tu, u koli, odlueno je da se fgure proglase
nacionalnom kulturnom batinom i sve su tretirane sredstvima za
zatitu od insekata i gljivica kao i sredstvom za konzerviranje drve-
ta. Vlasnicima predmeta su se smatrali Esau Mambingit i Dudas
Titilip, kao najstariji u plemenu Moromuna, koje se prvo naselilo
u toj oblasti i smatralo se vlasnikom svog zemljita u Panameku i
46
iroj okolini. Vlada Nove Gvineje je proglasila svih sedam pred-
meta nacionalnom kulturnom batinom 23. 12. 1973. godine.
Jo ranije je Benson Tomelekau doao do zakljuka da bi
prodaja pomenutih predmeta muzeju bila puno sigurniji nain
da se obezbjede sredstva za kolu nego sama nada da e moi da
pri vue turiste. On je ve bio pisao Dr Eglofu, ali nije bio imao
podrku drugih pa je morao da odbaci tu ideju, iako je Asocijacija
roditelja i graana ve bila platila Esau Mambingitu i Dudasu
Titilipu, dvije svinje i 10 dolara, za fgure.
Prepiska je poela ponovo, 1977. godine. Benson je tvrdio
da je selo sada bilo spremno da proda fgure za 2000 dolara. Drugi
izvjetaji su govorili da su fgure propadale. Muzej je pokazao
interes ali nita nije bilo uraeno poto vlasti provincije nisu bile
spremne da odobre transakciju. Poto je muzej slijedeu godinu
dana bio bez kustosa, nije bilo nikoga ko bi nastavio pregovore.
Kada sam ja postavljen za kustosa, u oktobru 1980. godine,
i naao taj sluaj nezavrenim, odmah sam zapoeo pregovore sa
vlastima provincije, uvjeravajui ih da e Nacionalni muzej uvijek
biti voljan da preda predmete iz nacionalne kolekcije provincij
skim kulturnim centrima ili muzejima, im isti budu formirani i
opremljeni adekvatnim kadrovima. Oekujui pozitivan ishod,
poslao sam Soroia i Fransisa u Kavieng da osiguraju podrku vlasti
provincije i da nastave pregovore sa vlasnicima fgura.
Soroi i Fransis su saznali da su fgure bile prebaene u kuu
direktora kole i da su pretrpjele znatna oteenja, od viegodi
njeg kontakta sa kolskom djecom. Jedna maska je bila potpuno
unitena.
47
Slijedilo je kratko ubjeivanje, uz pominjanje niske cijene
koja je bila plaena za tri sline fgure, od strane Roja Mekeja, i
ubrzo zatim plaena je cijena od 4000 dolara. Konzervator Rovena
Hil je pratila pregovore i nadgledala pakovanje i transport ovih
osjetljivih predmeta. Transport se odvijao prvo kamionom do
Kavienga, a onda avionom do Port Morzbija, tako da su se sve
Panameko fgure, najzad, nale zajedno, na jednom mjestu, u
Nacionalnom muzeju Nove Gvineje.
Muzejski krov je tih dana bio u popravci zbog tete izazvane
zemljotresom, pa smo izmjestili veinu eksponata zbog intezivnog
prokinjavanja tokom monsunskih kia. Ja sam iskoristio tu prili-
ku da pregledam i proirim izlobu Remek djela sculpture, pa
sam odluio da izloim Panameko fgure zajedno, u grupi. Posebno
postolje je bilo kostruisano da bi etiri fgure stajale u liniji; fgura
ptice je stajala na stalku na jednoj strani a tri maske na stalku na
drugoj strani. Figure su prethodno bile restaurirane i konzervirane
pa tek onda postavljene na postolja. One su bile predmet posebne
panje na ponovnom otvaranju muzeja u septembru 1981. godine,
a 13.11. 1985. godine je u njihovu ast odtampana kolekcija
potanskih maraka.
Godinu dana poslije toga, uo sam da je neka njemaka
antropologkinja vrila istraivanja blizu Panameka pa sam odluio
da je posjetim na terenu. Sreli smo se u avgustu 1982. godine, kada
sam joj dao fotografje fgura i zamolio je da, ako je mogue, doku-
mentuje podatke o fgurama za muzej. Poduhvat je urodio plodom
i ona je uskoro objavila reportau u magazinu koji izlazi u Papua
Novoj Gvineji USMENA ISTORIJA. Istraivanja Suzane Kuler
48
su dala veliki doprinos otkrivanju istorije i velikog znaaja pome-
nutih fgura:
Peina u kojoj su fgure pronaene nosi ime Nombovai, to
na jeziku domorodaca znai mjesto gdje ivi zmija (vai). Nekad
je postojalo selo Lomadali, koje sa nalazilo na vrhu planine i
peina im je sluila kao groblje gdje su tijela umrlih bila spaljivana
ili odlagana kao osueni leevi. Figure koje su bile tajno doneene
u peinu su imale zadatak da ih tite od hrianskih misionara.
Figure su bile vezane za malangan, pogrebni ritual. Posebna
vrsta muzikog instrumenta, lounuet (3.1), koji je koriten u peini
Nombovai je, po prii domorodaca, bio glas malangana (3.2). Taj
zvuk koji je liio na glasanje nonih ptica je pozivao na predstojeu
pogrebnu ceremoniju.
U formi malangan (3.3) fgure je prikazana vizuelna pred-
stava smrti. Ljudska koa, predstavljena na fguri je netaknuta, kao
koa lea osuenog na suncu; meutim, znakovi prisustva smrti na
fguri su podudarni sa onim na stvarnom tijelu: usta su otvore-
na, usne otkrivaju iskeene zube koji asociraju na samrtni gr a
rebra su vrlo izraena i predstavljaju najupadljiviji detalj na cijeloj
fguri. U ouvanju tijela poslije smrti i predstavljanju zaustavljanja
truljenja tijela u formi malangan fgure, jasno je izraena elja za
besmrtnou onog dijela osobe koji se smatra drutvenim: njego
vog identiteta kao lana plemenske grupe.
Izgled malangana govori o drutvenoj strukturi, o seobama
plemena, istoriji njihovog naseljavanja i pravima na zemlju.
Plemenske zajednice u Novoj Irskoj su podijeljene u dvije
grupe: prvu koja se identifkuje sa morskim orlom (manuengak),
49
koji predstavlja veliku pticu i muki rod i drugu koja se identifkuje
sa jastrebom (regaum), koji predstavlja malu pticu i enski rod.
Matrijahalne zajednice suprotnih predznaka migriraju zajedno i
ene se i udaju izmeu sebe.
Plemenska grupa (fabung) se dijeli na plemena (iaiaran)
i svako pleme se identifkuje sa odreenom seobom i vremenom
doseljavanja. Fabung je grupa umrlih, koja je stekla pravo zvan-
ja precima, na osnovu toga to su njihovi likovi izrezbareni kao
malangani. ivi lanovi zajednice su nosioci imena njihovih
mrtvih predaka. Imena u Kara zajednici su vjena Svaki umrli
lan zajednice mora biti identifkovan sa odreenim malanganom,
koji ve nosi odreeno ime, da bi stekao status pretka. Imena
malangan fgura se vezuju za mitske dogaaje tokom kojih su se
odreeni likovi javljali u snu odabranima, koji su ih zatim rezbari-
li za pogrebne ceremonije. Duhovi zajednice koji su se tokom tih
mitskih dogaaja mogli identifkovati sa likom malangana inila
je osnovu fabunga. Najjaa plemenska zajednica je ona koja
posjeduje najvie imena malangana tako da imena malangana
odreuju energetski potencijal fabunga.
Grupa koja je koristila Nombovai se zvala Panarabut i ivjela
je u planinskom selu Lomadali. Iz Panarabuta je bio i prvi skulp-
tor iz te oblasti, Legis, iz plemena Morokomaf, koji je ivio prije
sedam generacija, izrezbarivi mnoge malangane. Pria o njego
vim fgurama je prenoena sa koljena na koljeno, do dananjih
dana. Panameko fgure su proizvod te tradicije.
Preko Legisa je pleme Morokomaf (i njihova cijela plemen
ska zajednica) postala glavni centar malangan fgura za cijelu
50
oblast. Druga plemena, Morokomade i Moromuna, su morala da
steknu pravo koritenja takvih malangana udavanjem njihovih
ena u Moromaf ili rtvovanjem jedne od svojih ena ili mlaeg
lana plemena. Oigledno je da je cijena bila slabljenje ljudske
moi svoga plemena i time jaanje plemena vlasnika malangana.
Na taj nain je pleme Moromaf iz sela Lomadali steklo znatnu
politiku nadmo.
Djeca ena koje bi bile udate u drugo pleme su pripada-
la plemenu njihove majke, a razmjenjivanjem koljaka i svinja
izmeu majinog i oevog plemena osiguravalo se pravo djece da
koriste zemlju svojih oeva.
Po njihovom predanju, malangani iz Nombovaia su raeni
najmanje osamdeset godina ranije a i naa procjena njihove
starosti je bila ista. Izrada fgure je poinjala grubim tesanjem
odabrane suve klade, dok se ne bi dobio grubi oblik fgure, a zatim
propaljivanjem zamiljenih upljina uarenim granama korala.
Poslije slijedee faze fnijeg rezbarenja kamenim sjeivima i kolj
kama, na red je dolazilo glaanje koom morskog psa i grubim
listovima biljaka. Proces izrade se zavravao paljivim bojenjem i
dodavanjem kose i oiju. Za kosu i frizuru su koriteni sjemenke,
morska spuva, glina... dok su za oi koritene koljke vste Turbo
pethalatus.
Postoji oigledna povezanost izmeu procesa rezbarenja
malangan fgura i sjee, suenja i paljenja drveta i krenja ume
za nove vrtove. Ciklusi sjetvi i rezbarenja malangan fgura ine
jednu cjelinu i malangan se smatra rodom zemlje. Po njiho-
vom vjerovanju bez malangana osoba ne moe jesti taro, ribu
51
ili svinjetinu. Prema tome, gradnja malangana znai donoenja
plodnosti zemljitu.
Skulptor koji rezbari fguru malangana, nekada nije i vlas-
nik te fgure. Skulptori naslijeuju vjetinu rezbarenja od njihovih
oeva i mogu postati vrlo bogati poto naplauju jednu svinju
i odreenu vrijednost u koljkama za svaku od osamnaest faza
rezbarenja kompletno uraene malangan fgure.
ovjek ostvaruje pravo da naruuje fguru na osnovu pove-
zanosti njegovog imena sa imenom fgure. Ime i pravo na fguru
malangana se stie naslijeem ili kupovinom. Vlasnik fgure
govori skulptoru kakav e oblik fgure biti, najvanije simbole i
na koje djelove fgure e ih izrezbariti. Odabir i raspored simbola
moe oznaavati pravo na, na primjer, neki sporni komad zemlji
ta, pozivajui se na seobe i naseljavanje odreenog plemena pred-
stavljenog odreenim simbolima. Vlasnik odreenog oblika fgure
daje skulptoru tajni napitak specijalne vrste biljke, koji izaziva
odgovarajui san u kome e on vidjeti fguru koju treba izrezba-
riti. Proces rezbarenja traje oko tri mjeseca, to odgovara vremenu
potrebnom taro korijenu da bude spreman za branje. Poslije toga
slijedi razmjena svinja i koljaka, koje se koriste kao novac, i gozba
kojom se obiljeava vrhunac procesa sjedinjavanja umrlog sa
precima.
Kuler na kraju zakljuuje: Malangan, dakle, predstav lja
tekst, ali i objekat simboline razmjene... U materijalnoj formi
malangana iz Nombovaia, drutveni sistem onih koji govore Kara
jezik u Sjevernoj Novoj Irskoj biljei, uva, i podsjea na njih,
prie iz prolosti i stvarne i one stvorene iz mate, o drutvenim
52
okolnostima u prolosti i njihovim promjenama kroz vrijeme. Kroz
pamenje prolosti, forme malangana iz Nombovaia su forme koje
informiu i omoguavaju novu projekciju u budunost.
53
Kao odgovoran naunik, Bil, koji je bio postavljen na mjesto
Kustosa odjeljenja za antropologiju Novo Gvinejskog Nacionalnog
muzeja u Port Morzbiju, je pokuavao da ispunjava svoje obaveze
na najbolji mogui nain, tako da je alio svaki ilegalno izvezeni
predmet, kao da je bio ukraden iz njegove sopstvene kue. Kao to
moete pretpostaviti, bilo je puno onih koji nisu eljeli jednu takvu
osobu na toj poziciji, gdje je mogao ometati uhodane poslove u
ilegalnoj internacionalnoj trgovini.
Jedan takav internacionalni trgovac umjetninama je bio
poznati Australac, kod Novo Gvinejskih domorodaca poznat pod
nadimkom Masta Mumut (Masta, za mister, a mumut je vrsta
glodara, koja sakuplja razne stvari u svoje gnijezdo), koji je imao
razvijenu mreu kupovine i izvoza najstarijih i najvrednijih fgura.
Poto je mnogo godina bio ivio u Novoj Gvineji, znao je gdje se
nalaze najvredniji predmeti. Kupovina se odvijala tako to bi slao
novac posredniku, koji bi onda iao u sela i dogovarao cijenu za
premete koje je on biljeio godinama ranije. Figure bi naputale
zemlju kao dio neijeg pokustva ili ak i kao suveniri. Poslije
prolaska kroz nekoliko ruku, pri tome dobijajui svaki put viu
cijenu, predmeti su zavravali u privatnim ili zajednikim kolek-
cijama irom svijeta. Kao jedan primjer, neki znaajni predmeti
IV
G
lava
54
su stigli u ruke jednog amerikog milionera, ija je opsesija bila
da postane vlasnik najvee i najvanije privatne zbirke Novo
Gvinejske plemenske umjetnosti na svijetu. Dajui zbirku jednom
dravnom muzeju, on eli da stekne priznanje i besmrtnost.
Odgojen kao potena i lojalna osoba, Bil je nastupao,
ne samo kao muzejski slubenik, nego i kao neka vrsta detek-
tiva i predstavnika zemlje, koja mu je ukazala povjerenje da ga
postavi na jednu od najodgovornijih pozicija. Da je imao manje
skrupula mogao je postati bogat; ovako, postao je bogat samo u
neprijateljima.
Magija Nove Gvineje je promijenila pogled na svijet mnogih
antropologa, tjerajui ih da vide njihovo vlastito drutvo puno
objektivnije i da shvate koliko je Zapadno drutvo lieno bilo kakve
duhovnosti. Neki od njih su potpuno promijenili svoj pravac.Na
primjer, jedan od njih je postao sljedbenik Sai Babe, Bil se ilanio
iz hrianske crkve, njegova biva ena je nestala sa naune scene,
dok su drugi izabrali neke druge duhovne discipline ili napu
stili antropologiju, da bi se posvetili gajenju povra za trite, ili
trinom istraivakom radu. Sa druge strane, izgleda da su ljutiti
duhovi Nove Gvineje odveli neke od njih u prijevremenu smrt.
Bilova dunost kustosa nije znaila samo voenje brige o
muzejskim kolekcijama. U taj posao su bila ukljuena mnogobroj
na putovanja po selima, da bi se fotografsale i zabiljeile znaaj
ne kulturne riznice. U toj borbi sa ilegalnim art dilerima ivot mu
je bio stalno ugroen, ali on nije imao vremena da misli na opas-
nost. Njegovo glavno prevozno sredstvo su bili motorni amci, koji
su krstarili rijekama, naseljenim krokodilima i morskim psima
55
(zbog izuzetno niske nadmorske visine, ak i stotinama kilometara
uzvodno, rijena i morska voda su se mijeale na mnogim mjestima,
tako da su se u tamonjim rijekama mogle esto vidjeti i ajkule).
Movarne ravnice su bila izuzetno povoljna mjesta za stanita
zmija, paukova i malarinih komaraca, bez ijih su uboda proli
samo rijetki. Kada tome dodamo opasnost od, uvijek nepredvidi-
vih, uroenika i onih iji ilegalni biznis je on ometao, oekivalo
bi se da je on bio u stalnom strahu, meutim, on je vie brinuo o
sigurnosti tih starih, esto polutrulih, drvenih fgura i ceremoni-
jalnih kua, ili kostiju onih odavno pokojnih, nego o svojoj linoj.
Nasuprot njemu, postojali su i oni koji su svoj boravak u
Novoj gvineji dobro unovili. Oni se nisu kompromitovali kao
Masta Mumut, nego su u svojoj trgovini fgurama uvijek ostajali
zakonski isti, mada su Bil i slini njemu pretpostavljali da malo
koji trgovac moe odbiti dobru ponudu, za neku staru i vrijednu
fguru ije iznoenje iz zemlje nije dozvoljeno.
Jedna zagonetna osoba, koja se bavila trgovinom tamo
njim fgurama je bio Franc Penzenbok, koji se prvo bavio gradn-
jom kua, da bi zatim, zbog boljeg novca, postao lovac na krokodile,
a na kraju, iz istog razloga, i trgovac tamonjom plemenskom
umjetnou. Preko njegovih ruku su prele mnoge fgure koje
krase vie svjetski poznatih muzeja.
Moda je ak i interesantniji od njega Sava Maksi, koji
je duem Sipika poznatiji pod nadimkom Masta Pukpuk (mister
krokodil). On je, doavi iz tadanje Jugoslavije, prvo postao
profesionalni lovac na krokodile u divljini Australije. Poslije toga
su ga unajmili da lovi krokodile na Sipiku, kupuje njihove koe od
56
domorodaca i vodi hotel u Angoramu.
Poto su ga zainteresovali tamonji ljudi i njihova kultura,
poeo je da sakuplja njihove prie i fgure, da bi na kraju postao
jedan od najveih izvoznika rezbarija sa Sipika u Australiju, Evropu
i SAD.
Poslije nekoga vremena je otvorio umjetniku galeriju u
Njujorku (Galerija junih mora) gdje su izloeni predmeti ove
oblasti.
Uvijek praen jednim grbavim domorocem zastraujueg
izgleda, ivio je dosta lagodno, a kada bi vidio Bila, on bi mu odmah
predusretljivo ponudio svoju kuu za odmor, koristei ujedno
priliku da kritikuje Masta Mumuta, a naglaavajui pritom da on
prodaje samo novije, manje vrijedne, predmete...
57
Bil je, duboko skoncentrisan, itao neke od svojih biljeki,
kada sam uao, uzeo prvo koplje sa zida i poeo da mu se oprez-
no pribliavam. Kada sam doao dovoljno blizu, saekao sam da
pone da se okree da bih jako zamahnuo i uplaio ga. On se samo
malo trgnuo i veselo nasmijao, ve naviknut na moje ale.
Jesi li vidio kako ti se veliki ratnik neprimjetno privukao?
izazivao sam ga u ali.
Upravo radim na knjizi o titovima, tako da u uskoro biti
spremniji.
Kod ratnika koji se mogu privui ovako blizu, neopaeni,
tit ne pomae...
Onda emo se morati okrenuti magiji rekao je Bil
dohvativi jednu od izbledjelih ritualnih fgura.
Radije sam za oruje koje ubija odmah, kao ovo koplje, a
o magiji emo kasnije Nego, reci mi ta radi, osim to uiva u
itanju spisa i igranju kompjuterom, kao kakav nezreli tinejder
Jesi li blizu kraja?
ini mi se da sam blizu kraja.
I meni tako izgleda. alim se, koliko ti je stvarno ostalo?
Ako me nita ne omete, moda dvije tri sedmice.
Evo, ja koristim priliku da te malo ometam.
V
G
lava
58
Ta smetnja e mi dobro doi da se malo odmorim. Vidim
ima novu fguru iz regiona jezera Mjurik. rekao je, dok sam mu
dodavao fguru, da mi kae ta zna o njoj To je u stvari Brag,
vodeni duh iji se lik koristi pri inicijaciji djeaka, kada ulaze u
svijet odraslih (5.1)(5.2). Tada tinejderi prolaze kroz niz testova
i primanja tajni i uenja vjetina, koje su im kao djeci bile nedo
stupne. Mnogi od tih tekstova su vrlo bolni i za djecu zastraujui.
Djeca se, u stvari, do tada ne smatraju ljudima nego biima koja se
jo uvijek nalaze izmeu dva svijeta: ovoga svijeta i svijeta duhova.
Kroz njihovu flozofju lako nam je shvatiti i nae tinejdere
koji se uglavnom ponaaju kao da su van ovoga svijeta, ili, drugim
rijeima, kao van pameti, a takve metode inicijacije bi im dobro
dole, i to to bolnije i vie zastraujue, to bolje. A to se tie tajni,
ini mi se, da ih za njih vie nema, osim tajne zvane pamet, koju
im, izgleda, niko ne moe prenijeti. Da, kada smo ve kod te vrste,
koju mogu voljeti samo roditelji (ponekad), je li onaj tvoj svezn-
alica proao period odrastanja?
Jo odrasta.
Ako bude ivio kao Metuzalem, moda e i doivjeti da
odraste.
U svakom sluaju, jo je izmedju dva svijeta.
Vjerovatno puno vie u onom drugom.
Puno vie.
Sad vidi da je bilo puno bolje da ostane meu onima koji
znaju kako da disciplinuju djecu. Oni ne toleriu djeiju drskost,
a pubertet, kao opravdanje za bezobrazluk, ne postoji ni kao
pomisao.
59
Da, njihova mladost im ne pomae, da izbjegnu
odgovarajuu kaznu.
Djeca nisu jedina, od kojih se oekuje da se ponaaju
kako treba. U takvom drutvu svako zna svoje mjesto i pobu
njeniki duh nije visoko cijenjen, nego vue kaznu na svoju glavu,
u ime nesmetanog funkcionisanja ire zajednice. Oni znaju da je
potivanje tradicionalnih normi ponaanja odluujue za opstanak
zajednice, te zato kanjavaju individualnost, dajui tako primjer
drugima, a sve u svrhu osiguravanja zdrave budunosti za dolazee
generacije.
Tano je da su, uz rijetke izuzetke, lini interesi znaajno
podreeni plemenskim, meutim, ravnotea je uspostavljena
injenicom da je svaki pojedinac smatran izuzetno vanim i osjea
se zatienim, ako se ponaa u skladu sa plemenskim obiajima.
Kazne za krenje istih su odgovarajue i esto vrlo otre, ali svaka
odluka, koja je od velike vanosti za pleme, se donosi konsenzu-
som, esto poslije dugotraje rasprave. Prije nego se odluka usvo-
ji, sa njom se moraju sloiti ba svi, da bi se izbjeglo eventualno
meusobno optuivanje ako bi iz te odluke proizile neke nega-
tivne konsekvence.
Njihovo vjerovanje u duhove im pomae da objasne sve svoje
obiaje i rituale kroz mitove, tako da djeca prihvataju sve obiaje
bez postavljanja previe pitanja. Kad ve priamo o inicijaciji,
ispriau ti jednu od njihovih legendi, kako su je meni ispriali
u Sisilu, u dolini Simaiya, koja govori o nastanku ceremonijalne
kue mukaraca i inicijaciji djeaka:
60
Jednoga dana, pod gustim oblacima, na zemlji je bjesnila
oluja. Zastraujui vjetar, grmljavina i kia nisu prestajali ni
tokom noi. Dolo je i jutro, a nevrijeme se nije stiavalo. Jumon
se pitao ime je ovakva provala oblaka mogla biti izazvana.
Razmiljao je neko vrijeme a onda uzeo luk i strijele i krenuo da
posjeti naselje svoga pokojnog brata Sovinaua. Kada je doao
tamo primjetio je da su dvije svinje, koje su bile pripadale njego-
vom pokojnom bratu slomile njegovu kokosovu palmu. Poto su
svinje ve bile otile u umu, Jumon je odluio da prati njihov
trag. Oblaci su se sputali sve nie i nie, da bi na kraju Jumon
potpuno izgubio orijentaciju; meutim, uprkos svemu, nastav-
ljao je da prati trag svinja.
Nije ni primjetio kad su se pred njim stvorile dvije ene, koje
su sjekle drva pored puta. Jumonovo lice je bilo crno od gara.
U ruci je drao napet luk, spreman da odapne strijele, im ugle-
da svinje. ene su povikale da ne gaa svinje, da ne bi naljutio
Sovinoua.
Zatim su ene pozvale duh Sovinaua (5.3): - Sovinau! Doi
ovamo.
Mnogi duhovi su se upravo bili okupili za ples u oblinjem
naselju. Sovinau je poveo Jumona u svoju kuu i ponudio mu
hranu.
Jumon je oklijevao: - Ja nisam duh, ja i dalje imam materi-
jalno tijelo i zbog toga ne mogu jesti tvoju hranu.
- U redu je, moe jesti ovu hranu odgovorio mu je Sovinau.
Jumon je jeo a onda mu je Sovinau dao bijelu vrstu bitl
sjemenke, da je ponese nazad u selo, gdje ova i danas raste.
61
Sovinau je nauio Jumona ritualni ples i pjesme muke cere-
monijalne kue. Zatim je u koru drveta zamotao hranu koju je
Jumon ponijeo sa sobom i uz to mu dao razne vrste ljutih sjemenki
bitl, da ih vae. Jumon je pojeo nekoliko i izgubio svijest. Ujutro,
kada se probudio, nije mogao nai zamotuljak sa hranom, ni selo,
ni ljude... duh njegovog brata ga je nosio prema selu.
Jumon je osjetio miris dima i poeo da povraa. Kada je
doao sebi, zasadio je sjemenke koje mu je dao Sovinau. Zatim
je dao instrukcije za gradnju ceremonijalne kue, kako mu je
bilo reeno. Poslao je saplemenike da prikupe potrebni materi-
jal i uskoro je na oblinjoj planini izgraena velika kua, koju
su nazvali Tabali. Onda im je Jumon rekao da pripreme koru
sago palme, da bi mogao da je oslika, a potom ih nauio ritualne
pjesme i igre koje je vidio i uo u zemlji duhova. Na kraju je donio
zabranu za ene i malu djecu, da ulaze u novu ceremonijalnu
kuu.
Otprilike, oko godinu dana poslije zavretka muke kue,
stariji djeaci su pozvani unutra, gdje su ostali oko deset mjeseci.
Tu im je donoena i hrana pa su se za to vrijeme dobro ugojili.
Kada je dolo vrijeme za inicijaciju, uz stabljike trske koje su visile
sa krova kue, visili su djeaci koje su u svrhu ceremonije inici-
jacije bili zavezani za glenjeve i okaeni na kuke, liei na slijepe
mieve. Jumon ih je amarao rukama, utrljanim u umbir, dok
se nisu onesvjestili, a onda ih je razbudio, stavljajui im umbir
ispod nosa.
ene su u meuvremenu pripremile ukrase za tijelo: za ruke,
noge i prsa, kao i ogrlice od koljki. Riba, jaja, meso i sago su
62
ve bili spremni kao i kamenje koje je, kada se uari, sluilo kao
improvizovana penica. Sve je bilo spremno za veliku gozbu.
Kada je jelo bilo gotovo, inicirani djeaci su jeli sago i stavi-
li ukrase na sebe, a potom otili na spavanje. Ujutro su ponovo
stavili ukrase na sebe i igrali ritualni ples, poslije koga su, iscrplje-
ni, pospali, da bi na kraju dana ponovo sjeli za trpezu. Jumon je
rekao da e oni, kada doe vrijeme, platiti za tu ceremoniju...
Ja mislim da ova pria objanjava svrhu postojanja njihovih
legendi i, u isto vrijeme, njihovo opte poimanje svijeta. Oni imaju
bezbroj ovakvih pria...
To govori o duini postojanja naroda, poto oni ne bi mogli
stvoriti toliki broj legendi za kratko vrijeme, posebno kada se vidi
koliko su one sloene, sadravajui vie ideja odjedanput. Srea im
je da e veina ovih pria biti sauvane, zahvaljujui entuzijastima
kao to si ti.
Mi, antropolozi, se osjeamo odgovornima da sauvamo
to je vie mogue, ali mi se ini da gubimo trku sa vremenom.
Na alost, previe je onih koji ine upravo suprotno...
Da, pored crkvenih fanatika i art dilera, ak i neki dravni
slubenici izazivaju veliku tetu: sa jedne strane pomaui
krijumarima, a sa druge ometajui antropologe koji ele da
istrauju i zatite njihovo kulturno naslijee.
Rekao si mi da si dobio informaciju, da je nekoliko vrijed-
nih predmeta, koji su bili proglaeni nacionalnim kulturnim
naslijeem, ilegalno napustilo Novu Gvineju i ak su bili u kata-
logu kolekcije, nedavno poklonjene jednom velikom amerikom
63
muzeju.
Da. Upravo jue, javila su mi se dvojica novinara, koji su
mi izrazili svoju sumnju da bi moglo biti da su neki od predmeta
iz te kolekcije kupljeni i izneeni iz zemlje ilegalno, tako da sam
im poslao potrebne informacije i kopije koje potvruju da su ti
predmeti bili dokumentovani i proglaeni nacionalnim kulturnim
naslijeem.
Trenutno ekam njihov odgovor... ali, ekaj, moram ti rei
neto vrlo interesantno. Ova pria je poela godinama davno i sada
se pokazuje da sam tada bio u pravu... Proitaj ovaj lanak, koji
sam napisao 1983. godine, za BIKMAUS urnal za deavanja,
ideje i umjetnost u Novoj Gvineji, i vidjee o emu priam. Bil
mi je dodao kopiju lanka, dok sam naputao prostoriju.
*
Toga dana, kada sam doao kui, poeo sam da sreujem
svoju kolekciju plemenske umjetnosti. Supruga mi je ve godinama
bila prijetila da, ako ne dovedem svoju radnu sobu u red, da e je
ona srediti tako to e sve fgure potrpati u kutije.
Moje kolekcionarstvo je poelo kao hobi, ali se vremenom
pretvorilo u opsesiju, jer to god vie znamo o nekoj oblasti, to vie
postajemo zainteresovani za nju, a tako je bilo i u mome sluaju,
pogotovo to sam kao prijatelja imao Bila, koji je bio fantastian
izvor informacija. Sluajno ili ne, ja sam nalazio sve vie i vie
fgura i nisam ni primjetio kada se stvorila takva zbirka, da bi
gotovo mogla napuniti jedan manji muzej. Kao to sam jednom
prilikom rekao Bilu, i ja sam zasluivao nadimak Mumut. Iako
nisam razmiljao o tome ranije, toga dana mi je palo na um da
64
se Bil mogao smatrati kustosom moga privatnog muzeja. On bi
dolazio svakoga utorka i pomagao mi da saznam to vie o svakoj
novoj fguri. Zauzvrat, on bi od mene dobio tretman, kada god bi
imao nekih zdrastvenih problema.
Poslije pola sata, za osobu kao ja, tekog posla, sjeo sam da
se malo odmorim i proitam lanak koji mi je dao Bil, ranije toga
dana. Uivao sam u prii, pisanoj u njegovom ironinom stilu:

Tragai za izgubljenim blagom je vrlo gledan flm ali i
odlina ala. Arheolozi su se pridruili, kaubojima, avanturisti-
ma, buntovnicima i plaenicima, na listi kultnih heroja. Uskoro
moemo oekivati da e im se pridruiti antropolozi-kustosi
muzeja. Da. Scenario:
Miran dan. Vrelo ljetnje sunce. Komarci lijeno zuje, dok
kokosovo lie treperi na blagom povjetarcu. Ljudi lee i drijema-
ju, ili sjede na klupama, razgovarajui i, vaui bitl i lajm, pljuc-
kaju crvenu pljuvaku na prainom prekrivenu zemlju, ispred
ceremonijalne kue. Od uzvodno se uje dosadni zvuk motornog
kanua, koji, malo po malo, postaje sve glasniji, da bi se na kraju
pojavio iza krivine i pristao uz obalu.
im je kanu dotakao obalu, iz njega izie ovjek koji se zapu-
ti pravo prema ceremonijalnoj kui. Data je ponuda, praena
dogovaranjem, a zatim doljaka vode u jednu porodinu kuu, u
umici palmi kokosa i banana. Poslije pola sata, on se pojavljuje,
praen jednim od mjetana, sa po paketom uvijenim u lie, pod
pazuhom svake ruke. Paketi su ubaeni u kanu i posjetilac ulazi
unutra i odlazi. Brujanje motora postaje sve slabije i kanu uskoro
65
nestaje iza okuke, nizvodno.
Pola sata kasnije, slijedei motorni kanu stie u selo. ovjek
iskae, brzo daje ponudu i za nekoliko minuta nestaje iza okuke
nizvodno. Radnja tee i...; ostavljam itaocima da je popune
uzbudljivim mogunostima i detaljima svake vrste.
ta se deava? Terenski slubenik Nacionalnog muzeja u
Papua Novoj Gvineji pokuava da sprijei ilegalnu kupovinu i
izvoz starih fgura, rezbarenih kamenim oruem, krajem XIX
vijeka. Pomenute fgure su bile pojedinano identifkovane i
zabiljeene, a zatim zavedene u kartoteku u Nacionalnom muzeju,
da bi ih proglasili nacionalnom kulturnom batinom na osnovu
objavljivanja u slubenom glasniku. Te fgure mogu biti kupljene,
ilegalno, po cijeni koja se kree od jedne do deset hiljada dolara,
a prodate viestruko skuplje u Americi.
Pria iz mate? Ne, uopte. Kada sam bio u terenskoj inspe-
kciji nacionalne kulturne batine u oktobru i novembru 1981.
godine, u regionima Srednji i Donji Sipik, otkrio sam da se moj
put (sluajno) ukrstio sa putem poznatog australijskog trgovca
plemenskom umjetnou, sa ispostavama u Njujorku i Sidneju,
koji je bio u drutvu jednog njujorkog milionera i njegove ene.
Ova mala grupa je bila navraala u nekoliko sela gdje su bili neki
od objekata proglaenih NKB (nacionalna kulturna batina),
nudei velike sume novca, za njih i druge predmete, koji jo
nisu bili zavedeni u nau arhivu. Stanovnici tih sela su tvrdili
da im nisu nita prodali, jer nisu bili zainteresovani za prodaju.
Meutim, voa grupe je razglasio da e doi ponovo u februaru.
Naroito je interesantno da je pomenuti milioner trebutno
66
predsjedavajui izabranog tijela povjerenika Muzeja Bruklin
u Njujorku. Naveu samo kratki odlomak iz vijesti, koji mi je
poslao jedan od mojih kolega iz Melburna.
Korupcija u muzeju je prisutnija nego to se misli, govo-
ri antropolog Dr Edmund Karpenter, koji bi morao znati.
Godine 1975. Karpenter, povjerenik Muzeja amerikih
Indijanaca u Njujork Sitiju, je objelodanio injenicu da su
direktor muzeja i nekoliko njegovih kolega povjerenika tajno
prodali hiljade premeta iz visoko cijenjene muzejske zbirke
indijanskih plemenskih predmeta, kolekcionarima i dileri-
ma, koji su zahvaljujui tome napravili prava mala bogat-
stva, prodajui predmete drugim kolekcionarima. I dravni
tuilac drave Njujork je izvrio istragu, koristei izraze
pokradeno i opustoeno. Iako svi detalji nisu bili objavljeni,
dravni tuilac je smjenio umjeane slubenike, optuujui ih
za zloupotrebu slubenog poloaja i reorganizujui muzej.
Ovu istragu je pratila jo jedna, u Bruklin muzeju, koja
je dovela do sudskog spora oko milion i po dolara u direkt-
noj i indirektnoj teti prema dravi, za koju je optuen
bivi kustos za plemensku umjetnost toga muzeja i tadanji
direktor istog Majkl Kan (Kan je trenutno zamjenik direk-
tora Instituta za umjetnost u Detroitu; to mjesto mu je bilo
ponueno i on ga je prihvatio prije nego je pomenuti spor
pokrenut). Kan i vie dilera su optueni za zavjeru, u kojoj su
dogovarali da daju lano nisku procjenu za desetine vanih
predmeta iz bruklinske zbirke primitivne umjetnosti, tako da
67
ih je muzejski odbor smatrao viestruko manje vrijednim i
razmjenjivao ih za prosjene predmete sa dilerima, za koje
se tvrdilo da su bili Kanovi prijatelji. I u ovom sluaju, dileri
bi kasnije prodavali te muzejske predmete kolekcionarima,
ostvarujui, kako se tvdilo, zavidnu zaradu; i opet, radi se o
sukobu interesa, poto se tvrdilo da je Kan privatno trgovao
sa dilerima u svom interesu. Dok ovo piem, parnica je jo u
toku.
Dok su raspetljavali zamreno klupko odnosa diler-
kustos-kolekcionar, njujorki isljednici su otkrili da je jedan
lan bruklinskog predjednikog odbora tajno prodavao
muzeju svoju zbirku primitivne umjetnosti, preko jo jednog
poznatog dilera. Samostalno djelovanje povjerenika dobro-
tvornih organizacija, koje su osloboene plaanja poreza, je
zabranjeno i po dravnom i po federalnom zakonu Amerike.
Bruklinski povjerenik, koga smo pomenuli, i dalje sjedi u
odboru, ali odbor se dogovorio da e se ubudue pridravati
moralnog pravila, ustanovljenog od strane dravnog
tuioca.
ini se da zamjenik predsjedavajueg ima neto drugo na
umu. Dok sam ja bio na terenu, on je uspio da ue u skladite i
izlobeni dio muzeja sa kamerom i, po rijeima zaposlenih, ispu-
cao dvadeset flmskih traka za dan i po, ponekad obuhvatajui
jednim snimkom i itave police; nije pitao za porijeklo ili regi-
starski broj ijednog od tih predmeta. Poslao sam pismo erloku
Holmsu da rasvijetli o emu se radi.
68
Na istom terenskom putovanju sam provjerio informac-
iju moga zamjenika da su dvije maske sa naeg spiska NKB,
Akimbaivoli i Volintambvi, bile kupljene od strane istog
australij skog dilera 1974. godine za $ 1500, od vlasnika u
Kanganamanu, jednom od Jatmul sela na Srednjem Sipiku. Na
povratku sa Sipika, kada sam svratio da prenoim kod moga
kolege u Laeu, uzeo sam sa stola i poeo da listam izdanje iz 1979.
kataloga izlobe u Vaingtonu Umjetnost pacifkih ostrva (P.
Gaterkol, A Kepler i D Njutn). Kada sam doao do 319. strane,
primjetio sam dvije poznate mi maske, nazvane Akimbaivoli i
Volintambvi, sa naznakom da potiu iz Kanganamana. Uporedio
sam fotografje iz kataloga sa naim iz kartoteke i shvatio da su
to, bez sumnje, dvije maske ilegalno kupljene 1974. godine, a da su
sada u vlasnitvu Brusa Simena iz Tahitija. Gospodin Simen nije
ni odgovorio na pismo, kojim je obavjeten da su maske kupljene
i iznesene iz zemlje, ilegalno.
ta se moe uraditi u ovom sluaju? Papua Nova Gvineja je
1965. donijela zakon o nacionalnoj kulturnoj svojini, koji predvia
kazne za ilegalnu kupovinu i izvoz starih predmeta umjetnike
vrijednosti, ali su te kazne danas, zahvaljujui infaciji, postale
smijeno male i uopte ne djeluju prijetei. Postoji zakonsko
ogranienje od est mjeseci za albu, kada se radi o sumnji da
se radi o ilegalnom aktu, to bi znailo da bi muzej trebalo da
pregleda sve predmete proglaene NKB svakih est mjeseci,
meutim, mi nemamo ni osoblja ni sredstava da to radimo iz Port
Morzbija. Potrebne su tri vrste aktivnosti, koje bi bilo neophodno
preduzeti.
69
Poto se 70% od sve NKB nalazi u podruju sliva rijeke Sipik
i tu se nalazi veina vrijednog materijala, uopte, sagradiemo
kuu na amcu i tako obezbjediti pokretnu stanicu za jednog
terenskog slubenika na Sipiku i njegovim pritokama. Takoe
smo poeli da prikupljamo informacije i fotografje za posebnu
publikaciju koja bi pokrivala sve NKB predmete iz oblasti Sipika,
tako da o svemu tome bude obavjeteno i lokalno stanovnitvo;
poslije toga bi svaki sudski proces imao puno vee anse za uspjeh.
Nerazvijene zemlje obino ne mogu sebi priutiti da otponu bilo
kakav spor, prije nego su sigurne da e se ovaj zavriti uspje-
no po njih i da e trokove povratka predmeta u zemlju i ostale
trokove platiti okrivljena strana. I, na kraju, traimo povea-
nje sredstava za kupovinu, tako da moemo kupiti predmete im
budu ponueni za prodaju, time izbjegavajui potrebu lokalnog
stanovnitva da trae potencijalne kupce, to obino znai dilere.
U meuvremenu, ja vodim pregovore sa Klintom Istvudom i
holivud razmatra scenario za flm, sa imenim Kulturni leinari
(znate, oni ne ive samo u velikim gradovima)...
70
Bio je utorak, dan kada bi se ja i Bil sastajali da vodimo nae
duge razgovore o svakom aspektu ljudskog postojanja, ili, kako bi
se narod izrazio: da mlatimo praznu slamu. On je, kao i obino,
kasnio 15ak minuta; uvijek bi se naao neko, ko bi doao da ga
vidi u zadnjim minutima radnog vremena, a Bil nije znao da kae
ne.
Ja sam to vrijeme koristio da jo jedanput proem kroz
njegov lanak iz novina, kada se on pojavio na vratima.
Konano si stigao! Da li ti misli da ja nemam da radim
nita drugo, nego samo da ekam na tebe? napao sam ga otrim
tonom, koji se koristi samo kad se razgovara sa izuzetno bliskim
prijeteljima kladim se da ne kasni kada ide kod doktora.
Kao to vidi, kasnim ak i kod doktora uzvratio je on u
istom tonu nisi li i ti neka vrsta doktora?
Ja nemam ono Dr ispred svoga imena, kao ti... alio sam
se na taj nain jer sam znao da on nikada ne koristi svoju titulu,
osim kada predaje kakvu molbu za fnansijsku pomo iz dravnog
fonda, odgovornog za istraivaki rad. On je dijelio moje miljenje
o formalnom obrazovanju kao ispiranju mozga, koje ograniava
ljudsku misao i zatvara ljude u oblasti-kaveze.
Ti zna ko trai potvrdu da je pametan i iz koje vrste
VI
G
lava
71
ustanove takvi dolaze... Ne mislim da sam ja tako ozbiljan sluaj.
Moda bismo mogli patentirati titulu Gr, za grozan, prije
nego neko drugi ugrabi tu ideju.
Slaem se, ako neko ve nije doao na tu ideju. Ako to
uradimo, niko ne bi imao pravo da se ponaa grozno, sebe naziva
groznim, ili ima titulu Gr ispred svoga imena, osim ako dobije nau
akreditaciju; inae bi mogao da bude optuen da se neovlateno
ponaao grozno, jer nije imao diplomu naeg univerziteta, koji bi
obezbjeivao odgovarajuu obuku. Ma koliko grozan neko bio, on
se ne bi mogao smatrati groznijim od onoga koji ima neophodnu
diplomu i titulu. Uzalud bi mu bilo svo dokazivanje, jer mu bez
papira niko ne bi vjerovao, pa makar bio grozniji i od samog Ivana
Groznog.
U svakom sluaju, ti zasluuje titulu Gr Dr arls... Ako ti
to nije dovoljno, imam jedan starinski ma, pa te mogu proglasiti
i Serom. Samo klekni pred mene i ja u ti poloiti ma na rame...
Krenuo sam, toboe, rukom prema zidu, a onda nastavio ozbilj
nijim tonom: Pomenuo si razliite ustanove koje izdaju uvjerenja
kojim se potvruje da je neko pametan... Da li misli da je bilo
pametno napisati ovakav lanak? upitao sam, pokazujui na
urnal BIKMAUS.
Taj lanak me je kotao puno vie nego to moe zamis-
liti. Zahvaljujui tima, koje sam pomenuo u lanku, odbijena mi je
jedna molba za fnansijsku pomo, a ak se i jedan od mojih kolega
okrenuo protiv mene. Ispriau ti svu priu jednom prilikom.
- Taj problem sa art dilerima mora da traje dosta dugo.
Da li je drava ikada preduzela neku akciju da pohvata bar one
72
najpoznatije, kao Masta Mumut.
- Nadmudrivanje sa njima ima dugu istoriju. Upravo mi je
na umu jedna od najveih akcija protiv krijumara, zbog koje su
sve morske i vazdune luke bile zatvorene. Evo ta se desilo:
Iako zakon o zatiti nacionalne kulturne svojine postoji
od 1965. godine, tek 1972. godine je dolo do otvorenog sukoba
izmeu dilera i muzejskih slubenika.
Direktor muzeja je bio dobio informaciju da je veliki kontin-
gent starih i vrijednih umjetnikih predmeta, na putu da napusti
zemlju. Muzej je zatraio od efa vlade da zatvori sve luke i aero-
drome u Novoj Gvineji za vrijeme produenog vikenda, kako bi
se omoguila detaljna pretraga. Dolo je do dogovora da se pri
bjegne ovim, neuobiajeno otrim, mjerama i 10.6.1972. timovi
muzejskih, carinskih i policijskih slubenika su poeli sistematski
pretres lukih i aerodromskih magacina, a pretraene su i mnoge
prodavnice i privatne kue.
Nisu pronali nita znaajno, sve do jedanaestog sata traga
nja, kada su inspektori u Medangu otvorili sedamnaest sanduka,
koji su trebali da napuste zemlju, avionom, ba toga dana.
Meu otkrivenim predmetima je bila i maska iz oblasti
jezera Mjurik (6.1), rodnog kraja efa vlade Majkla Somarea, koja
je bila smatrana takvom svetinjom da ni njemu nije bilo dozvoljeno
da je vidi, prije nego to je proao inicijaciju od strane vijea stara-
ca. Ova maska je bila neobina, zato to je sa sobom imala i dvije
male maske, koje su bile konopcem zavezane za njen vrh. Kada je
maska oduzeta, male maske su nedostajale. O njima se nije znalo
nita, sve do 1981. godine, kada je jedna od njih otkrivena u SAD i
73
vraena u Papua Novu Gvineju, a u muzeju su je ponovo sastavili
sa roditeljskom maskom. Diler koji je kupio masku od njenih
vlasnika, je bio toliko drzak, da se nije osvrtao na njemu poznatu
injenicu da je ona 1971. bila proglaena NKB. 1981. godine mi je
pokazana fotografja maske sa dilerovim rukopisom, na zadnjoj
strani maske:
Nacionalna kulturna svojina.
Iako je neslaganje ve razjanjeno.
Ve mi je bila obeana.
Dao kaparu.
Meu predmetima oduzetim 1972. godine, koji se sada
nalaze u Nacionalnom muzeju, je i fgura, veliine ovjeka, po
imenu JORE (6.2), koja je izrezbarena, zajedno sa svojom fgu-
rombratom zvanom SENDAM (6.3), kojoj su se molili za pomo u
ratu, prinosei joj, poslije uspjenih pohoda, glave neprijatelja kao
rtvu.
Sendam je 1983. jo uvijek bio u selu, ubrzano propadajui,
na oigled Nacionalnog muzeja, koji nije imao sredstava da ga
spasi. Koliko je meni poznato, on se jo nalazi tamo, raspadajui
se u prainu.
Veliki problem sa kolekcijom koja je oduzeta 1972. je bio
taj da ona nije sadravala dovoljno detalja o predmetima. Mada je
jedan od dilera bio veliki poznavalac kulture oblasti Sipik i ve je
imao dosta zapisanih informacija o predmetima koje je on tamo
sakupljao, on nije htio da pomogne u identifkaciji onih oduzetih
74
1972. poto je ve bio tvrdio da nije bio umjean i da ne zna nita
o tim fgurama. Umjesto da je muzej kupio fgure sa svim infor-
macijama, uz mogunost da se zabiljee rezbarenje fgurenjihove
zamjene i rituali koji se izvode za prebacivanje duha iz kupljenog
predmeta (stare fgure) u njegovu zamjenu (novoizrezbarena kopi-
ja), sada smo morali da se sa fotografjama vratimo nazad na teren
i tamo, na puno tei nain, naemo informacije o istoriji fgura,
nadajui se da su oni, koji neto znaju o njima, jo uvijek ivi.
Oduzete kolekcije su zaplijenjene od strane carine, a onda
date muzeju, 1974. godine. Neki dileri nisu ni platili vlasnicima za
oduzete predmete, a ak i deset godina kasnije su mi prilazili neki
mjetani, koji su traili da budu isplaeni. Na njihovu nesreu,
poto su izgubili veliku sumu novca kroz itav taj proces, neki dile-
ri su se povukli iz posla odmah poslije zaplijene. Meutim, ne svi...
Masta Mumut, koji je bio dobro poznat muzeju, bi se nepri
mjetno uunjao u zemlju i, kako se pretpostavlja, ilegalno iznosio
vrijedne predmete, odlazei prije nego bi vlasti primjetile njegovo
prisustvo. Kada je njegovo ime stavljeno na listu onih kojima je
zabranjen ulazak u zemlju, on ne bi ulazio kroz Port Morzbi, nego
preko Solomonskih Ostrva ili Irijan Daje, kroz Vanimo. Kada je
to postalo previe komplikovano, on se poeo snalaziti tako to je
stvari nabavljao posredno, preko svojih bivih zaposlenih koji su
ivjeli na Sipiku. Ova igra make i mia je trajala sve do nedavno...
Dileri esto tvrde da kupuju predmete proglaene za kultur-
no naslijee da bi ih spasili od unitenja i nebrige, ali ti mogu naves-
ti primjer kada je mijeanje dilera dovelo do ozbiljnog propadanja
vanog predmeta:
75
Naime, kada sam ja 1980. stigao u Port Morzbi, da preu zmem
funkciju kustosa muzeja, naao sam jo jedan posao nezavrenim.
Radilo se o garamutu (uplja kladabubanj) po imenu Kambra
ngauvi-dumba (6.4) iz sela Jenanmangva, na rijeci Sipik.
Nekoliko godina ranije, muzej je bio obavijeten o sprem-
nosti vlasnika garamuta da ga prodaju muzeju za 17 000 Kina.
Dok se muzej mislio, jedan diler iz Medanga je 1977. tajno ponu-
dio 6000 Kina i vlasnici su pristali. Dao je depozit od 1000 Kina
i traio da se garamut iznese iz muke ceremonijalne kue, kako
bi ga mogao pokupiti kada bude dolazio slijedei put. Garamut se
moe iznijeti iz ceremonijalne kue samo poslije izvoenja odgo
varajueg rituala, kojim se duh prenosi iz njega u njegovu zamjenu.
Ovaj garamut je 23. 12. 1971. proglaen za NKB i bilo je
ilegalno za bilo koga, osim slubenika Nacionalnog muzeja, da
pregovara o njegovoj kupovini i pomjeranju.
Ramin Saniginava je bio glava sedam porodica koje su bile
u vlasnitvu garamuta i on je vodio ritual prenosa duha. Ubijena
je jedna svinja i kupljena su dva nova garamuta od sela Savos,
u Jamoku, sjeverno od Jenanmangve, a zatim je prireena
gozba. Meutim, samo nekoliko mjeseci kasnije, Ramin je umro,
iznenadno.
U selu je vladalo opto miljenje da je Ramin umro zato
to uznemiravao duhove koje je garamut posjedovao, a znao je
vrlo malo o njima. To je bilo potvreno i od strane staroga Kami
Dandimija, koji je za vrijeme prodaje i rituala prenosa bio u posje-
ti selu Lae i koji je izveo drugu ceremoniju i prebacio te sile na
pro pisan nain.
76
ini se da se zatim diler predomislio jer se nije vratio da
plati ostatak iznosa i da odnese garamut.
Poto garamut vie nije posjedovao duh, izneen je iz cere-
monijalne kue i ostavljen na otvorenom. Tu je i ostao jo skoro tri
godine, gdje mu se, ve zapoeto, propadanje jo vie ubrzalo.
Kada je zamjenik kustosa Nacionalnog muzeja, Soroi Eoe,
otiao da provjeri njegovo stanje (prva muzejska inspekcija NKB u
regionu Sipika od 1974), pronaao ga je ve protrulog dna i ocije
nio da bi bubanj morao biti smjeten u muzej i konzerviran, a da
bi muzejski konzervator morao da nadgleda njegov prenos do Port
Morzbija. Bilo je oigledno da e biti neophodna znaajna restau-
racija. Sreom, izrezbareni pramac krokodilska glava, sa pticom
na sebi je bio noteen, kao i izrezbareni dio krme.
Soroi Eoe se sloio da plati istu cijenu, koja je 1977. bila
dogovorena sa dilerom. Poto je K1000 ve bilo isplaeno, dogo
voreno je da muzej postane vlasnik garamuta, kada plati dodatnih
K5000.
lanovi muzejskog odbora su se sloili da se izdvo-
ji neophodni novac i u prvoj polovini 1981. garamut je stigao u
muzej, putujui prvo kanuom, zatim drumom do Vivaka, a onda
brodom do Port Morzbija... nastavio je bar jo kratko vrijeme, a
onda smo se, ve malo pospani, rastali, uz oubiajeni dogovor da
se vidimo slijedeeg utorka.
77
Jesi li gledao TV sino? Na Solomonskim Ostrvima su
nedavno odsjekli glave sedmorici adventistikih svetenika. Da li
misli da je tu u pitanju vjerski rat ili borba za zemlju i prirodna
bogtastva izmeu domorodaca i crkve kao politike institucije
upitao sam ga tokom naeg novog susreta, poto smo prethodno
proli kroz neke slike koje mi je donio, jer sam ja imao neke fgure
sline onim na slikama i mislio je da e mi dobro doi da imam to
vie podataka o njihovom porijeklu.
Bil nije bio uo za taj dogaaj, ali je imao dosta dobru
sliku o tom procesu, koji se due vrijeme odvijao irom Pacifka,
pa je mogao da da iscrpan komentar: Nisam najbolje inform-
isan o tamonjoj trenutnoj politikoj situaciji ali pretpostavljam
da su adventisti pripadali nekoj plemenskoj grupi, koja je nekada
davno bila na ratnoj nozi sa plemenskom grupom njihovih ubica.
Glavni grad ove male nacije se nalazi na Gvadalkanalu, ali tu ive
i rade mnogi ljudi sa podruja Malaite. Naravno, kada doseljenici
zauzmu zemlju koja tradicionalno pripada drugom plemenu, stara
neprijateljstva se ponovo probude, a svakako ne treba zanema-
riti ni borbu za radna mjesta u gradu. Sa druge strane, postoji
dugoprisutni otpor pokrtavanju, naroito od strane Malaiana,
koji pruaju otpor strancima i njihovoj religiji jo od otkria
VII
G
lava
78
Solomonskih Ostrva 1568. od strane Don Alvara de Mendane.
Mendana je bio taj, koji je dao glavnim Solomonskim ostrvima
njihova dananja panska imena. Na nesreu, ovaj prvi kontakt
sa Evropljanim im nije donio veliku sreu, poto su tada mnogi
Malaiani pobijeni, dok ih je mnogostruko vie pomrlo od evrop-
skih bolesti.
Hrianstvo je humanistika religija, bar u teoriji, ali post-
oje oni koji ga koriste samo kao sredstvo za ostvarenje njihovih
najmranijih ciljeva. to je vie neko produhovljen, to vie on
osuuje Crkvu kao politiku i vojnu instituciju, to ona u svojoj
sutini i jeste. Najgori grijeh od svih jeste koristiti ideologiju koja
propovijeda pravdu i dobrotu, kao sredstvo da se uradi potpuno
suprotno da se ljudi ubijaju u ime Isusa Hrista ili Muhameda...
Veina religija govori o ljubavi i srei ali se ne primjeti
da su one glavna briga zemaljskih predstavnika proroka... osim
ako oni nisu shvatili da rije ljubav znai tjelesnu ljubav. U Novoj
Irskoj vidio sam neke katolike svetenike kako prisustvuju
tradicionalnoj malagan pogrebnoj ceremoniji, u drutvu svojih
ljubavnica, iako, kako ujemo na Vijestima, u mnogim zemljama
oni prefe riraju djeake. Osim toga, pored unitavanja kulture i
tradicije odreene oblasti, kao i svetinja, neki fundamentalisti
misionari Protestanti nisu prezali ni od nagovaranja stanovnitva
da unitavaju kosti predaka, koje su ovi uvali generacijama.
Naravno, nisu svi Hrianski misionari takvi, meutim, meni je
i onoliko njihove arogantnosti, koliko sam vidio, bilo dovoljno da
1962. napustim crkvu u koju sam iao kao tinejder, izjanjavajui
se da se vie ne mogu identifkovati sa Hrianstvom.
79
Posmatrajui pokrtavanje Pacifkih ostrva, puno je lake
shvatiti proces pokrtavanja Evrope. Religija nije bila jedina koja
je bila mijenjana. Sa njom su mijenjani skoro svi stari obiaji i
vjerovanja pa i jezici. Pravo je udo da su zapisi takvog varvarstva
od strane Crkve opstali do danas. Na ostrvu Rujno (danas poznato
kao Rugen) u Baltikom moru, na proslavi dana Svetovida, jednog
od najveih boanstava u drevnoj evropskoj religiji, Krstai su
napali svetilite i u ime Boga ga divljaki razruili, unitavajui i
10ak metara visoki kip Svetovida, takoe.
Kult Svetovida nisu njegovali samo Srbi, od Baltika do
Srbije, nego i Skandinavci. Isto je bilo i sa kultom Vodena, koji je
smatran boanstvom jo i kod Germana i Saksonaca.
Mislim da istraivai evropske istorije i etnologije danas
moraju da koriste metode koje obino koriste arheolozi. Poslije
toliko knjiga unitenih od strane Crkve i raznoraznih politikih
reima, od paljenja Aleksandrijske biblioteke, unitavanja brojnih
svetih tekstova u procesu stvaranja Novog Zavjeta, unitavanja
zapisa o pomorskim uspjesima koje je u XV vijeku ostvario kineski
admiral eng Hi, pa do nedostupnosti dananjih skrivenih arhiva,
rijetki nezavisni istraivai moraju da kopaju duboko, da bi doli
do skrivenih injenica koje bi im mogle pomoi da shvate ta se
stvarno deavalo u odreenom regionu ili odreenom vremen
skom periodu, pa da svoje otkrie mogu suprotstaviti zvaninoj
verziji istorije, a svima nam je poznato da istoriju piu pobjednici.
Primjetno je da postoji izuzetno mali broj knjiga koje
istrauju alternativnu evropsku istoriju. Mora biti da su potencijal-
ni autori savjetovani da zaborave takvu ideju, a ako nebi pri hvatili
80
savjet, od bi im se pomoglo da promijene miljenje. Takvo
zastraivanje nebi bilo neto novo na evropskoj sceni Nikola
Kopernik, ordano Bruno i Galileo Galilej su bili samo trojica od
mnogih, koji su iskusili kako opasna istina moe biti, u mjestima
gdje Crkva vlada. Nije mnogo onih koji se sjeaju rijei ordana
Bruna, koji je na lomai, gdje je bio postavljen zbog reene istine,
koja je bila protiv interesa Katolike crkve: Vi izriete vau presu-
du sa puno veim strahom, od onoga sa kojim je ja primam.
- Da. Poznato mi je koliko je velikana stradalo od strane
Crkve, ali ima veliki dio evropske istorije o kome ne znam ba
puno. To to si rekao je nevjerovatno slino situaciji na Pacifkim
ostrvima.
Pogledaj sve zemlje kroz istoriju, gdje je neka kolonijalna
sila ili nova religija dola i uzela vlast! Originalni jezik podruja
esto nestaje; u nekim sluajevima to je bilo izvedeno politikim
sredstvima, dok se u drugim primjenjivala brutalna sila, sijee
njem jezika, pa i glava, onima koji su se protivili uvoenju jezika
novih vlasti. U sluaju pokrtavanja Centralne i June Amerike,
Crkva nije djelovala sama uvijek je bila potpomognuta ekonom
skom i vojnom moi. Uvoenje nove religije je uvijek praeno krv
lju i suzama.
U nekim Istonoevropskim zemljama, zahvaljujui starim
sagama, sauvan je bar dio znanja o drevnoj istoriji i kulturi, a u
nekima od njih stari kalendar je bio predstavljen brojem stihova i
brojem redaka u svakom stihu kao neka vrsta ifrovane informaci-
je. itao sam da je jedna australijska istoriarka nedavno otkrila da
su legende o kralju Arturu, zapisane na francuskom, predstavljale
81
ifrovana znanja arapskih matematiara, koje je Crkva smatrala za
jeres. Ta istoriarka i dalje u svome tumaenju nailazi na znaajan
otpor od strane zvaninih istoriara. U mnogim starim srpskim
pjesmama, koje stare ene i danas pjevaju, moemo uti o alu
za Indijom, Vinuom, Vodenom, Svetovidom, i mnogim drugim
boanstvima, mjestima i dogaajima, zabiljeenim, vie od strane
etnologa, nego istoriara. Osim toga drevne are na ilimima ne
predstavljaju obine crtee, nego ifrovane poruke. Ako bismo se
koristili ovim tehnikama, bilo bi puno lake rekostruisati istoriju
predhrianske Evrope.
Slina je situacija u oblasti Pacifka. Kada neko sa strane
vidi tetovau na licu Polineana, on vjerovatno pomisli da je njena
svrha da ukrasi osobu, ili da zastrai protivnika, dok je ona u stvari
tekst koji govori o porodinoj istoriji osobe i njenom drutvenom
statusu. Lokalni jezici su meta vladara, koji znaju da sa njihovim
nestankom nestaju i stare sage, a tada narod gubi i svoju duu,
nepovratno. ak e i neki domai politiari podravati promjenu
jezika, ako im to pomae da zadre vlast.
Upravo sada, pred naim oima, jedan takav proces se
odvija i u Evropi. Da bi stvorili jezik koji bi bio drugaiji od Srp skog
(SrpskoHrvatskog), lingvisti u dvije novo formirane dravice,
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koje su se pojavile na mapi svijeta
poslije rasrada Jugoslavije, kopaju za nekim starim rijeima koje
su bile koritene u odreenom istorijskom periodu, kada je politi-
ka okupacionih vlasti, bila najslinija ideologiji trenutne vladajue
oligarhije, ili ak izmiljaju nove rijei kojima se izruguju ak
i u njihovim vlastitim zemljama (pogotovo jer se te rijei tvore
82
najee tako to se spajaju dvije srpske rijei). Ljudi zbijaju ale
sa tim novim rijeima, ne shvatajui svu ozbiljnost situacije. To je
ba onaj proces o kome je pisao Dord Orvel, nazvan Newspeak
(Novigovor), o kome je pisao, satirino, u svojoj knjizi 1984..
Kultura i tradicija odreene oblasti ne moe opstati bez jezika, bez
koga narod zaboravlja svoju istoriju, poto se vie ne moe identi-
fkovati sa starim imenima ljudi i mjesta.
To je neto slino kao kada bi Australija ili SAD odluile, iz
politikih razloga, da stvore jezike koji bi bili drugaiji od Engle
skog, ili ako bi Austrijanci svim silama pokuavali da stvore
Austrijski jezik, koji bi na neki nain bio razliit od Njemakog, ak
iako bi morali da otvore konkurs za najinteresantnije nove rijei.
Pretvaranje dijalekata u nove jezike, preko noi, je na sceni,
pred naim vlastitim oima. Papua Nova Gvineja nije jedino mje
sto gdje moemo prisustvovati korisnoj lekciji iz istorije.
To bi bio veoma interesantan projekat za sve istraivae
iz oblasti lingvistike i etnologije, da paljivo prate takav jedan
proces, poto se takva ansa prua vrlo rijetko. Uprkos prisutnim
kominim elementima, mislim da je u pitanju prava tragedija,
poto to govori da svaka nova vlast moe doi na ideju o mije
njanju jezika i tako moe da ide do u nedogled. Iako se kae da je
jezik iv i da se neprekidno mijenja, taj proces bi, ako nije politiki
isforsiran, morao biti spor i postepen...
- Iako ideja o kreiranju takvih kvazi modo jezika izgleda
smijeno, ona nam daje primjer kako su promijenjeni mnogi jezici
u svijetu, pokazujui da, kao i u mnogim ranijim primjerima, mije
njanje jezika ne mora biti jedan prirodan i postepen proces, nego
83
da je on esto rezultat intervencije odreenih politikih krugova.
Ti krugovi, ili su kratkovidi i politiki nezreli, ili su se infltrirali u
taj narod i mijenjaju mu njegov genetski kod. Veina evropskih
jezika je prola kroz takvu fazu, naroito oni zapadnoevropski,
gdje je Katolika crkva zbrisala stare jezike, ili ih bar latinizovala
do te mjere da se sada jedva mogu i prepoznati.
Pogledaj samo modernu Njemaku... Velika veina njenog
stanovnitva ak i ne razumije jezik svojih predaka, a novi jezik
je, kao i svuda, naturen na tako agresivan nain da u centralnoj i
istonoj Njemakoj samo nekoliko stotina hiljada ljudi u regionu
Luica govori originalni jezik, koji se tu govorio prije pokrtavanja.
Kao i u mnogim drugim zemljama, veliki broj ljudi ne znaju
ni znaenje svoga prezimena, a kamo li starih imena njihovih
boanstava i mjesta.
Kada ve pominjemo rat u Jugoslaviji, ba me interesuje
ta se to stvarno deavalo u tom podruju zadnjih desetak godina...
rat u sred Evrope, u XX vijeku. Odakle je sve to proizilo...?
Ti zna odakle dolazi veina zla. Oni koji najvie pominju
Boga, najmanje su tainteresovani za pravdu i blagostanje. Treba
uti vie o istoriji toga podruja da bi mogao razumjeti.
Tu vjera stvara sukobe vijekovima, kao i u mnogim drugim
podrujima irom svijeta. U ovom sluaju to nije samo mjesto gdje
se sukobljavaju Hrianstvo i Islam, nego i mjesto gdje Zapadno i
Istono Hrianstvo godinama biju bitku za svaku stopu zemlje.
Bliski roaci, koji esto i dalje nose isto prezime, ubijaju iz rata u
rat jedni druge, u ime novih vladara i njihovih ideologija. Da para-
doks bude jo vei, mnogi od njih nisu svjesni da su se njihovi preci
84
borili, sa istom divljom mrnjom, na drugoj strani, poto je oblast
prepuna onih prekrtenih i islamiziranih.
ini se da su dobroinitelji u svojim crnim odorama,
koje mora da simbolizuju neto svijetlo, bili previe zaokupljeni
donoenjem duhovnog mira u ta mjesta, da su zaboravili da bi
narod mogao biti zainteresovan i za graanski mir. Meutim, ko bi
se zamarao takvim sitnicama, naroito ako one ne donose ikakav
novac, ili mo...?
Poslije analiziranja ovog zadnjeg sukoba, bio bi u
mogunosti da shvati cijelu evropsku istoriju prilino lako, poto
je on sadravao elemente svih ranijih evropskih ratova... ak su i
glavni likovi uglavnom ostali isti.
ini se da se neke stvari ne mijenjaju puno, kroz vrijeme
i prostor. Na sreu, jo uvijek moemo sauvati kulturu u nekim
mjestima gdje hrianska ili muslimanska imperija nije stigla da je
uniti.
Neki e rei da su dio naslijea Nove Gvineje i kanibal-
izam i pohodi glavosjea, te da ih je Hrianstvo spasilo od njihove
uasne tradicije... pokuao sam da ga malo isprovociram, znajui
koliko se on bori za opstanak Novo Gvinejskog kulturnog naslijea,
a ujedno i da ubacim malo ale, jer sam mrzio duge razgovore koji
ne bi bili zainjeni sa bar malo duhovitosti.
To to su oni jeli ubijene neprijatelje, bilo je, bar djeli
mino, uzrokovano manjkom proteina u njihovoj ishrani i bez obzi-
ra kako okrutni njihovi rituali nama izgledali, oni su bili smatrani
neophodnima za nesmetano funkcionisanje i opstanak zajednice.
Takve aktivnosti su vie bile rezultat potrebe nego mrnje. Nikada
85
nisam uo da bi oni muili svoje rtve samo da bi uivali u njihovim
patnjama; oni u stvari i ne gledaju smrt naim oima. Na primjer,
kada nekog od njihovih ratnika pogodi strijela u zadnjicu, oni ne
mogu suzdrati smjeh, ak i ako se povreda pokae smrtonosnom.
Jednom je jedan od mojih kolega antropologa pitao jednog
od njihovih brana, kako mogu da jedu ljude iz drugog plemena,
nato mu je ovaj odgovorio, smijui se: Oli bokis bilong mipela
ili, naim rijeima reeno: Kao to vi uzimate hranu iz bokis
ais (friidera), mi uzimamo svoju hranu iz naeg magacina, dole u
umi. Mi moramo nai neko meso, ljudsko ili svinjsko, svejedno.
Slika je puno jasnija ako se zna da se tamo odlazak u lov
na svinje ne smatra ita manje opasnim od odlaska u ratni pohod,
jer su im strijele i koplja jedino oruje, a bijeg na neko drvo jedini
spas od razbjenjele ivotinje. Ja sam lino gledao kako su iz lova
na divlje svinje donoeni mrtvi i teko povrijeeni lovci. Od trojice
ranjenih ljudi, koje sam vidio dok su ih nosili, dvojica su podlegli
ranama. Tek kada to znamo, moemo razmjeti zbog ega se lovac
koji je okien najveim brojem veprovih kljova smatra ravan
najveem ratniku.
Veina ljudi voli da pria o njihovoj kanibalistikoj pro
losti, pretpostavljajui da oni samo ratuju i jedu jedni druge,
meutim, ti si mi priao da su oni, izmeu tih relativno rijetkih i ne
velikih ratova, njeni roditelji i odgovorni lanovi svojih zajednica
koji obrauju vrtove, love, ene se i udaju, igraju igre posveene
duhovima... ta je ono najgore, to su bijelci donijeli sa sobom?
Osim opteg udara nove kulture, njihove zajednice su bile
desetkovane novim bolestima i regrutovanjem mladih ljudi, kao
86
radne snage na plantaama kokosa i na drugim mjestima gdje su
trebali bijelom ovjeku, daleko od svojih domova.
Nedavno sam itao o Uskrnjem Ostrvu i deportovanju
tamonjih domorodaca u ileanske rudnike, kao i o bolestima koje
su preivjeli donijeli nazad kui, tako da danas ostrvo ima samo
djeli nekadanjeg stanovnitva a o njihovoj staroj kulturi se zna
vrlo malo.
Ako se govori o tradiciji i kulturi u oblasti Pacifka, Papua
Nova Gvineja je uspjela da sauva najvie. Vjerovatno je glavni
razlog tome njena veliina i nepristupaan teren, jer su, za razliku
od nje, ostala ostrva mnogo manja i pristupanija.
Mislim da smo se danas dovoljno napriali prekinuo
sam ga, ustajui sa stolice, i dodao, u ali moramo neto ostaviti
i za kasnije, jer nam razgovori ve postaju dosadni.
Tano, stalno se vrtimo oko istih stvari, ali moramo prizna-
ti da ti ipak pria malo vie iskoristio je priliku da njegov napad
bude zadnji, dok sam izlazio...
87
Moje prijateljstvo sa Bilom je trajalo godinama, a upoznali
smo se kada sam poeo sakupljati fgure plemena pacifkih ostrva
i trebala mi je pomo eksperta za tu oblast, da bi dobio vie infor-
macija o fgurama koje sam nabavljao. Njegova supruga, koja je
bila moj dugogodinji pacijent, me je upoznala sa njim. Trebalo je
da proe due vrijeme da ga bolje upoznam, poto je on bio vrlo
skroman. Malo po malo, injenice iz njegovog ivota su poele da
izlaze na vidjelo i ja sam uskoro spoznao da se radi o ovjeku, sa
tako zanimljivom prolou, kakvi se rijetko sreu.
I samo djetinjstvo mu je bilo vrlo iteresantno. Prodavao
je stare novine, jednom trgovcu u Sidneju, da bi sebi obezbjedio
deparac, iao sa ocem na pecanje na rijeku Houksburi i kampovao
i vozio bicikl u planinskim dolinama, zapadno od Sidneja, zami
ljajui da prolazi kroz nepoznate predjele neke daleke zemlje.
Kada je dobio zvanje diplomiranog antropologa i nastavnika na
Sidnejskom univerzitetu, prihvata posao uitelja u Novoj Gvineji,
gdje koristi priliku da posjeuje sela njegovih uenika i istrauje
tamonje planine. Poslije toga je ivio u Njujorku, gdje je studirao
na Institutu za lijepu umjetnost, a onda je dobio priliku da vidi
kako to izgleda aivjeti u jednoj siromanoj crnakoj etvrti Los
Anelesa, dok je predavao na Univerzitetu Juna Kalifornija.
VIII
G
lava
88
Poslije ga je, opet, privukla Papua Nova Gvineja, gdje je sakupljao
i istraivao tamonju plemensku umjetnost za muzeje i bio kustos
Nacionalnog muzeja Papua Nove Gvineje, tri godine. Na kraju je
doktorirao na univerzitetu u Adelaidu, gdje se i smirio za due
vrijeme, obavljajui funkciju kustosa antropologije tamonjeg
muzeja, dok je Novu Gvineju posjeivao samo periodino. Toliko
je interesantnih pria vezanih za njegov ivot, koje bi drugi
preuveliavali, dok ih je iz njega trebalo izvlaiti klijetima...
Odakle je dolazio taj avanturistiki duh i elja da se ivi
drugaije, uprkos opasnosti kojom je bio okruen, i kako je mogue
da on, ini se, tu opasnost nije ni primjeivao? Moe biti da je
naslijedio gene njegove ruske navrnbabe koja je, sa svojih esnaest
godina, kada joj roditelji nisu bili dozvolili da se uda za momka
koji je bio iz siromanije porodice, napustila sigurnost i rasko
Petrovgrada i otplovila prema malo poznatim obalama Australije,
koja u to doba Evropljanima nije izgledala puno sigurnija niti civi-
lizovanija od Nove Gvineje.
Aleksandra Antoaneta Stefanov (8.1) je bila rodjena 1841.
godine, u vrijeme kada je Rusija bila na vrhuncu svoje moi i kada
je njena aristokratija zauzimala istaknuto mjesto u velikoj porod-
ici evropskih kraljevstava. Imajui u glavi sliku evropskog visokog
plemstva toga vremena, koje se meu sobom takmiilo po bogat
stvu i raskoi, moemo zamisliti reakciju njene porodice, kada
im je saoptila svoju elju da se uda za za nekoga iz nie klase, sa
prezimenom Bedat.
O njenom dolasku u Australiju, gdje je i umrla, u svojoj
osamdeset devetoj godini, svjedoio je, uz par fotografja i jednog
89
ogromnog sata, jo samo njen veliki portret na slici koju je donijela
sa sobom iz Rusije i koji je govorio o njenom nekadanjem
bogatstvu.
Vjerovatno je ba taj portret, koji je Bari vidio kao mali djeak
i ta mistina pria u njemu i probudila ljubav prema Petrogradu
i matu i elju da jednoga dana ode tamo, posjeti Petrogradski
muzej, o kome je toliko uo, i potrai dio svojih korijena.
*
Ba mi je pala na um ona tvoja navrnbaba iz Rusije... Izgleda
da ni onda tinejderi nisu bili ba puno pametniji. Upropastila je
sebi ivot samo da bi dokazala roditeljima da moe raditi ta ona
hoe... i ne samo da joj je presjela Australija, nego je ovdje ostavila
i svoje buntovnike gene, tako da se i sada moramo boriti sa nekim
od njenih naslednika naalio sam se, kada sam vidio Bila sedmi-
cu kasnije.
Samo da danas vidi mene, rekla bi da je sav taj put imao
smisla Bil je prihvatio alu.
Ti misli da bi bila ponosna to ima nasljednika sa facom
kao to je tvoja?
Kakav sam ja bio momak sa 20 godina
Znam, znam nego da prekinemo alu i da te upitam kad
si se ti zainteresovao za antroplogiju i jesi li kao dijete sanjao o
dalekim tajanstvenim zemljama, kao neki likovi iz knjiga i flmo-
va... i kakvo ti je djetinjstvo bilo, generalno? Mogu te zamisliti kao
tinejdera vjerovatno nisi mogao biti gori, u svakom smislu.
Da ti kaem pravo... nisam bio naroito lo, osim ako ne
smatra loim bjeanje u brda, kad god bih za to imao priliku,
90
kampujui i istraujui okolinu sa drugarima. Moda su se rodi telji
bili malo brinuli za nau sigurnost... mada u to vrijeme roditelji
nisu voljeli da im se djeca motaju ispred nogu. Bjeite odavde!
Idite, igrajte se napolju - govorili bi nam, a nama nije treba-
lo ponoviti dva puta. Moda ih je vie brinula moja vezanost za
jednu Evangelististiku crkvu, do koje je dolo iz moje elje da
upoznam djecu iz komiluka. Kao to je to radila sa novogvinej
skim uroenicima, tako je Hrianska crkva pokrtavala i nove
stanovnike vanjskih sidnejskih predgraa, koja su se irila u pa
njake i dolazila do samih rudarskih jama. Oni su se pokazali kao
prilino pristojni ali su, kako sam kasnije shvatio, nekako skretali
u njihovoj duhovnoj misiji opratanja krivice, ili grijeha, kako su to
zvali.
Mi smo pripadali radnikoj klasi i veina mojih drugova su,
kada bi dobili dozvole, kupovali stare Fordove ili Ostine i postajali
odlini automehaniari, poto su im oevi pomagali u popravci
tih antikih primjeraka automobila. Malo je udno da moj otac,
kod koga su preovlaavali kotski geni, iako je rastao na farmi
krava u Dolini kengura i radio u automobilskoj industriji, nije
ikada vozio niti imao automobil, tako da sam bio uskraen za taj
dio muke kulture, ali me je bar uio da plivam i pecam. ao mi je
to uopte nije iao na pecanje, a razlog je vjerovatno taj to mu je
bilo dosta kampovanja u II svjetskom ratu, u pustinji u Tobruku
i u dunglama Nove Gvineje, gdje su svo vrijeme okolo pratali
meci i bombe. U naoj porodici se jo pria kako sam ga ja, kada se
rat zavrio, ponosno predstavljao gostima kao a rat of the brook
(potoni pacov) to nije bilo ba slino imenu kojim su se veterani
91
iz Tobruka, meu kojima je bio i moj otac, sa ponosom, zvali: The
Rats of Tobruk (Tobruki pacovi).
Kad sada razmislim, najvjerovatnije je injenica da je
moj otac, onaj dio rata koji sam ja pamtio i mogao sebi doarati,
proveo u Novoj Gvineji, probudila u meni interesovanje za tu
zemlju. Kakva je to zemlja morali biti da on ode tamo i bori se (kao
dijete sam zamiljao rat kao neki estoki fudbalski me), radije
nego da ostane kod kue sa svojim sinom? To je dovelo do toga
da zamiljam tu zemlju veoma mistinom i zanimljivom. Poeo
sam da itam knjige o Novoj Gvineji; prvo sam itao knjige Jona
Idrisa, kao to je Zlatna praina i pepeo, zapis o zlatnim poljima
doline Vo-Bulolo u Novoj Gvineji, pripovjetka prepuna nevjero-
vatnih likova kao to su Parker Ajkulinooko i (otkrio sam to tek
kasnije) Erol Flin. Knjiga istog autora, Merski Bubnjevi, sa rad -
njom smjetenom u ostrvima Tores Strejta, dodala je romantino
gorivo na vatru i ja sam se zakaio na udicu.
Interesantno je da stanovnici Torens Strejt ostrva danas
uzimaju pomenute romane ovog autora koji govore o toj oblasti,
kao i Ostrvo oaja i Baduanski bijeli divljak, kao pouzdan izvor
informacija, kada se radi o njihovoj tradicionalnoj kulturi. Idris
i jeste putovao tim ostrvima i razgovarao sa tamonjim starci-
ma, a i itao je izvjetaje profesora A.C. Hadona o Kembridskoj
Antropolokoj ekspediciji u Tores Strejtu, krajem XIX vijeka, tako
da su njegove knjige bile potkrijepljene stvarnim injenicama, a
osim toga su bile i odlino napisane. Moe zamisliti sa kakvim
sam uzbuenjem ja, kao djeak, itao ove prie, mada nisam ni
pomiljao da bih jednoga dana mogao i sam iskusiti divljinu Nove
92
Gvineje.
Kasnije sam itao knjigu Kolina Simpsona Adam sa strela-
ma. Simpson je otiao u Novu Gvineju oko 1952. godine da da
pravu sliku o upravljanju Novom Gvinejom od strane australij-
ske administracije. Poslije nekoliko godina objavljena je njegova
knjiga koja je sadravala mape i fotografje, a ak i jedno poglavlje
o njegovom boravku u Telefominu, u gornjem toku rijeke Sipik.
Tada nisam mogao ni zamisliti da u prve tri godine svoga radnog
vijeka provesti ba u Telefominu, radei kao mladi uitelj.
ak i tako kasno kao 1952. postojale su ogromne obla sti
Nove Gvineje koje australijska administracija jedva da je i kontro-
lisala, ukljuujui i teritorije koje su pripadale narodu Kukukuku,
na istoku visoravni Nove Gvineje. Simpsonova knjiga se najveim
dijelom bavila ovim ratobornim ratnicima. Iako im je prosjena
visina iznosila samo 150 cm, svi okolni narodi, koji su bili neupor-
edivo vii od njih, su bili u stalnom strahu od njih.
Sipson je zabiljeio iskustva dravnog policajca J.K
Mekartija, koji je bio poslan da uspostavi dravnu policijsku stan-
icu u mjestu Menjamja, 1933. godine:
- Ne bi se moglo rei da pojam ljudski ivot kod njih stvar-
no ima to znaenje - Mekarti je puckao prstima, dok je pripo-
vjedao Drugoga dana sam kupovao kau-kau (slatki krompir)...
Jedan od njih je bacio bilum (pletenu torbu) pred moje noge i
pruio ruku, traei so zauzvrat. Drugi mukarac je proturio svoj
kau-kau ispred njegovog i progurao svoju ruku ispred njegove,
odgurujui njegovu na stranu. Prvi ovjek je samo izvukao sjekiru
93
sa kamenim sjeivom, koja je u sekundi, uz tupi zvuk, zavrila u
lobanji drugoga, koji se sruio mrtav. Ubica jedva i da je pogledao
rtvu, samo je pokazivao na svoj kau-kau, tvrdei pazar i drei i
dalje ruku ispruenu za so.
Teritorije Kukukuku naroda se protezala skroz preko
Nove Gvineje, od regiona Vau-Bulolo pa gotovo do samih obala
Papuanskog zaliva. Njihove obalske komije u zalivu, Kerema
narod, iako i sami hrabri ratnici, gledali su na Kukukuku ratnike
sa strahom. U Godinjem izvjetaju o Papui za 190708, jedan
dravni slubenik pie:
- Teko je i zamisliti strah koji lokalno stanovnitvo ima
prema Kuku-kuku. O njima i njihovoj udnoj naravi su ispredane
brojne prie... jedan momak kae: Jedan lan Kerema naroda
odlazi da radi u bati i ostavlja luk i strijele pored drveta i poinje
da isti korov. istei dio po dio, udaljava se sve vie i vie od
svoga luka i strijela, nesvjestan da Kuku-kuku ratnici vrebaju iz
trave kao zmije. Kada se ovjek udaljio dovoljno daleko od svoga
oruja, jedan od Kuku-kuku ratnika je otpuzao kao zmija i ukrao
oruje, a onda su svi njegovi saplemenici poskakali iz trave. Kada
je Kerema ratnik potrao da uzme oruje, shvatio je da ono vie
nije bilo tu. Tada su Kuku-kuku ratnici prili i uzeli ga za ruku,
dok se njegov stomak smekao kao voda, da bi ga ovi jednostavno
odveli i ubili.
Moe zamisliti sa kakvim sam uzbuenjem kao djeak.
94
itao te prie, mada nisam nikada ni pomislio da u se jednoga
dana i ja nai u Novoj Gvineji.
95
3.1 (gore):
Pegla (lounuet) iz Nove
Irske, u Muzeju June
Australije
3.2 (dole):
Malangan lik stajske sove
(raus), u PNG
Nacionalnom muzeju
96
3.3 (desno):
Malangan iz Nombovai-
ja, Panameko, Nova Irska
5.1 (lijevo):
Marara, muka fgura
(kandimbong) za
inicijaciju djeaka,
Murik Jezera
5.2 (desno):
Akenabep, muka fgura
u svojoj korpi, u Koparu,
ue rijeke Sipik
97
5.3 (lijevo):
Rezbarija koja
predstavlja Sovinaua
6.1 (desno):
Gweim, brag maska iz
regiona Mjurik Jezera
98
6.3 (desno):
Sendam, selo Vatam,
blizu ua rijeke Sipik
6.2 (lijevo):
Jore, selo Vatam,
blizu ua rijeke Sipik
99
6.4 (gore):
Garamut sa imenom Kambrangauvidumba iz sela
Jenanmangva, srednji tok rijeke Sipik, u Nacionalnom
Muzeju poslije restauracije
8.1 (lijevo):
Aleksandra Antoneta
Stefanov, dole desno, sa
svoje tri kerke
100
9.1 (desno):
Predio krenjakih stijena
na Star planinama, na
4000 m nadmorske visine
9.2 (lijevo):
Dvojica stanovnika
Kavolabipa, Star planine
101
9.3 (gore):
Pribliavajui se procjepu kroz planine koji vodi do
aerodromske piste u Olobipu
9.4 (lijevo):
Poluraspala ceremonijalna
koliba u Bolobipu
102
9.5 (desno):
ceremonijalna koliba u Bultemu
1967. (pozadi se vidi
Hajndenburki zid)
9.6 (dole):
Ceremonijalna koliba u Bultemu 1981.
103
9.7 (lijevo):
Izrezbarene daske ceremonijalne
kolibe u Bultemu
9.8 (desno):
Unutranjost ceremonijalne kolibe
sa ofarbanim svinjskim vilicama, tri
posveene torbe sa orlovim krilima
i tri kamene tesarske sjekire
na podu
104
9.9 (gore):
Pogled sa 2600 metara visokog vrha Hajndenburkog zida,
zapadno, prema planini Fubilan, upu zlata (i bakra)
rudnika OK TEDI
9.10 (dole):
Pogled sa Virga, istono, preko doline Ilam, na centar
Telefomina koji se vidi u daljini
105
9.11 (lijevo):
Sulukim 1964.
9.12 (dole):
Ceremonijalna koliba
u Bulolengabip 1964.
106
9.13 (gore):
Nimisep stoji pored ukraenog okvira vrata njegove nove
kue u Telefominu
9.14 (dole):
S lijeva na desno: Stari prijatelji iz Telefolmina 1960-ih:
Ferepnok, Sombanok, nepoznati i Domolokim
107
11.1 (gore):
Pregrada iza groba Jagolijeve kerke; kraj bambusovog tapa e biti
odvezan i postavljen na kladu kada pone ritual.
Bamblediam, Idam dolina
11.2 (dole):
Garamut Javot iz Kambota, podruje rijeke Keram
108
11.3 (gore):
Pria, izrezbarena na dasci od strane Noaha Nemesonga iz Kambota,
predstavlja izvlaenje garamuta Javot iz vode
11.4 (dole):
Mac Ruf i monolit Bojngenvan iz Angrimana
109
11.5 (lijevo):
Mangisaun fgura u
PNG Nacionalnom muzeju
11.6 (dole):
Pramci garamuta Joangamuk i Miangandu u
Kandingaiju, srednji tok rijeke Sipik
110
11.7 (lijevo):
Muka ceremonijalna koliba
Volimbit, Kanganaman,
srednji tok rijeke Sipik
11.8 (desno):
Unutranjost muke ceremonijalne
kolibe Volimbit, Kanganaman,
srednji tok rijeke Sipik
111
11.10 (lijevo):
enska fgura koja stoji na kuki,
zvanoj Kjankunmaju,
u selu Vombun, srednji dio toka
rijeke Sipik, 1981.
11.9 (desno):
Porodina kua u Tambanumu,
srednji dio toka rijeke Sipik
112
11.11 (lijevo):
Volikitnja, u selu Vombun,
srednji dio toka rijeke Sipik,
1981.
11.12 (desno):
Drvene trube: Valeko (lijevo)
i Jambei (desno)
u Kanduanamu br.1
113
11.14, 11.15 & 11.16:
Garamut (beng) Tugundl, u
Kanduanamu br.1, donji dio
toka rijeke Sipik
114
11.17 (lijevo):
Maska Pansimakan u selu Bivat
11.18 (dole):
Majkl Maja iz sela Karau,
Mjurik jezera
115
11.20 (dole):
Aerodromska pista u Telefominu, dravni i misionarski centar Iftaman
11.19 (gore):
Holandski VOC top u Marienberg, na donjem toku rijeke Sepik
116
11.21 (desno):
Ikedi iz Sisila,
Simaija dolina
12.1 (lijevo):
Aujamas iz Seleli-
ana, Idam dolina
117
12.2 (gore):
Kua seoske zajednice u Simaija dolini
12.3 (dole):
Tatanua maskirani plesai u Langeniji, sjeverna Nova Irska
118
12.4 (lijevo):
Balagamus maska
koju je izrezbario Langiri
12.5 (dole):
Svinje izloene na platformi,
za prodaju, u Langeniji,
sjeverna Nova Irska
119
13.2 (desno):
Figura policajca Papua Nove
Gvineje u osnovnoj koli u Ko-
rogu, oblast srednjeg
toka Sipika
13.1 (gore):
Privremeni smjetaj za enski
kuni duh u Kandingaiju, oblast
srednjeg toka rijeke Sipik
120
13.3 (gore):
Pramac garamuta Jambangovi
u selu Sawos, Tolembi
13.4 (desno):
Izrezbarena glava
Mungolonbija i konopac sa
vorovima u Korogu, oblast
srednjeg toka Sipika
121
13.5 (lijevo):
Vispand u Palimbeiju
13.6 (desno):
Kasapand
u Nacionalnom muzeju PNG
122
13.7 (lijevo):
Zatvara frule Mambi,
selo Aibom, jezero Chambri
13.8 (desno):
Originalna maska Anggani,
u Vivaku
123
13.9 (desno):
Yipvon cultne fgure u selu Sikaijum,
oblast rijeke Vogupmeri
13.10 (lijevo):
Jugozapadno od Danjiga,
gledajui na rijeku Vogupmeri
124
13.11 (gore):
Pramac garamuta, unakaen
na inicijativu jednog od
Hrianskih misionara
13.12 (desno):
Vangumari, kultna fgura
iz sela Injai, rijeka Karavari
125
13.13 (gore):
enska fgura, Ginguma
iz sela Amon-gabi, podruje rijeke Kara-
vari. Trenutno u Nacionalnom muzeju PNG
126
13.14 (gore):
Muki jipvon, Gilva-debi
iz sela Amon-gabi, podruje rijeke Kara-
vari. Trenutno u Nacionalnom muzeju PNG
127
Stvarno je zadivljujue kako sudbina mijea gene, stvarajui
osobe sa potpuno jedinstvenim osobinama, odreujui im
interesovanja i sposobnosti, koje e ih odvesti u tano odreenu
oblast, a u stvari gradei im duboke kanale, koji se stalno ravaju i
koji im stvaraju iluziju da oni u stvari sami biraju sopstveni ivotni
pravac.
Pretpostavljajui da su i njegovi kotski preci bili vrsti i
ilavi, mora biti da je ta mjeavina ruskih i kotskih gena vodila
Bila u opasnosti od najranije mladosti.
Kada mi je bilo devet godina, sa ostalom djecom iz komiluka
je pretvorio jednu staru garau u bokserski klub. Jedan dan je,
boksovao trinaest rundi sa djeakom starijim od njega nekoliko
godina i ve tada bi paljiv posmatra mogao u njemu prepoznati
budueg avanturistu.
Naravno, takva linost ga je stalno vodila prema riskan
tnim situacijama, pa je kao i veina njemu slinih ljudi esto hodao
ivicim provalije. Iskusio je obe vrste malarije, Dengi groznicu, ubod
korpiona... ali se na kraju uvijek pokazivalo da srea stvarno prati
hrabre, jer je iz svih tekih situacija uvijek izlazio kao pobjednik,
mada ni sam ne bi znao kako.
Jedanput, kada se na nekoj farmi suoio sa zapjenjenim
IX
G
lava
128
mladim bikom, koji je na samo par koraka ispred njega bio bijesno
rovio kopitama, reagovao je bez oklijevanja. Poto mu je odmah
iza lea bila ograda, jedinu mogunost je vidio da krene biku meu
rogove, kao to su to radili oni koje je vidio u flmovima. Bacio se
pravo na bika, u namjeri da mu okrene glavu gurajui mu jedan
rog nadole a drugi nagore, i, zaudo, bik je stvarno pao na zemlju.
Vidjevi da je bik malo oamuen, on je iskoristio priliku i uspio da
preskoi ogradu.
Ta situacija je pokazatelj da za takve ljude nema mjesta gdje
oni nee nai neku opasnost, pa makar to bila i obina farma.
*
Iako smo se druili godinama, Bil mi je o svojim iskustvima
u PNG ispriao vrlo malo, jer je uvijek izbjegavao da pria o sebi,
osim ako bih ga ja direktno upitao.
Mora biti da je u 1960im Papua Nova Gvineja izgleda-
la mnogo drugaije nego danas. Kako si reagovao kada ti je bilo
ponueno da da radi u jednoj PNG koli. Jesi li dobro razmislio
o tome, ili si prihvatio, odmah, bez oklijevanja. upitao sam ga
tokom sveanog otvaranja nove Pacifke galerije u Muzeju June
Australije, dok smo stajali sa aama ardonea u rukama i etali
izmeu ostalih zvanica.
Ja sam, u stvari, donio odluku jo godinu dana ranije
spremno je otpoeo sa iscrpnim odgovorom Bil, nastavivi:
Kada sam zavrio studije antropologije, 1960. godine, imao sam
jaku elju da odem u PNG, a jedini nain da odem tamo je bio da
potpiem ugovor sa dravom da u studirati jo jednu godinu, da
bih mogao da dobijem uiteljsku diplomu. Studije su bile plaene
129
od strane drave, ali sam se zato morao obavezati da u raditi kao
uitelj najmanje dvije godine nisam ni slutio da u ostati tamo,
da radim kao uitelj, skoro etiri godine. Postojala je odreena
mogunost izbora, u smislu mjesta uiteljovanja. Ja sam izabrao
da idem u Telefomin, koji je u to vrijeme smatran udaljenom
kaznenom stanicom, skrivenom u oblacima prekrivenoj dolini u
centralnim planinama, na samom izvoritu rijeke Sipik.
Oni su bili sretni da se neko dobrovoljno javio da ide tamo,
a ja sam napravio takav izbor zato to do tada jo niko nije bio vrio
antropoloka istraivanja na tom podruju i gotovo da nita nije
bilo objavljeno o tamonjim ljudima i njihovoj kulturi. Na kraju
se ispostavilo da je to u stvari udesno mjesto, u kome sam bio
sretan da ivim. Niti prevrue, niti prehladno, dvojica misionara,
jedan lingvist i trojica australijskih administrativnih slubenika, a
jednom sedmino avionom je dopremana hrana i pota meni je
to odgovaralo. Svi smo se meusobno dobro slagali a uivao sam i
u izletima u oblinja sela, koji su mi omoguavali da tokom nerad-
nih dana pobjegnem iz telefominske guve.
Mogu zamisliti kakvo je to interesantno vrijeme bilo.
Koja je bila najvea opasnost sa, kojom si se suoavao komar-
ci? Vjerovatno je malo ljudi koji bi i pomislili na komarce, kao
neto to bi izazivalo veliku brigu; veina bi ne prvo mjesto stavila
uroenike, a zatim krokodile, zmije, paukove...
- Oni bi bili u pravu, ako bi mislili da me nisu brinuli komar-
ci, ali ne zato to su oni bezopasna stvorenja. Na niim nadmor-
skim visinama oni svakako predstavljaju veliku opasnost poto
prenose dvije vrste malarije i Dengi groznicu, tako da se tamo mora
130
prihvatiti odreena strategija koja minimizuje rizik od infekcije.
U planinskim dolinama, kao to je telefomin, iako se mogao
vidjeti pokoji komarac, kako zuji okolo, nije bilo onih koji prenose
malariju ili Dengi groznicu. Tu nije bilo ni krokodila, a opasnih
zmija i paukova je bilo malo, da bi predstavljali veu opasnost.
to se tie uroenika, ni njih se nije trebalo bojati. Istina,
deset godina prije nego to sam ja doao, oni su organizovali
napad na jednu policijsku patrolu i ubili dvojicu australijskih
dravnih inspektora i dvojicu PNG policajaca; jednog od poli-
cajaca su djelimino i pojeli. Dogaaj je izazvan dugom istorijom
loeg tretmana prema domorocima, od strane dravnog adminis-
tratora i nekih od njegovih policajaca, tako da su domai ratnici
jedan dan odluili: to je dosta, dosta je! Oni nisu imali neku
posebnu mrnju prema ljudima koje su pobili samo su htjeli da
se oslobode administrativne vlasti i da budu ostavljeni na miru.
U vrijeme kada sam ja doao tamo, ljudi su bili, prije bih
rekao podozrivi, nego neprijateljski raspoloeni. Stav im je bio
takav da bi ekali da vide o kakvoj se osobi radi, da bi se tek onda
otvorili. Priznae, vrlo razumno...? Meutim, jednom kada te
prihvate kao prijatelja, oni e se brinuti za tebe kao za roenog
sina ili brata.
Da se vratimo nazad do glavne take tvoga pitanja: najvea
opasnost, tamo, je bilo padanje iz oblaka, zajedno sa avionom,
poto nije postojao drugi nain u ili iz doline (osim pjeke), a oblaci
su pritiskali dolinu veinu dana. Nekoliko aviona se ve bilo sruilo
prethodnih godina, to od onih koji su pripadali manjim kompani-
jama a to od onih koji su pripadali misionarskom avijatiarskom
131
drutvu.
Tek krajem 60ih sam poeo da upoznajem nizine rijeke
Sipik, a tu su opasnosti bile puno vee od komaraca i bolesti, do
krokodila i raznih drugih neprilika.
uo sam da jedna od najudnijih i najmanje oekivanih
opasnosti prijeti od plimnih talasa, visokih i do jednog metra
koji juriaju niz rijeku i uz rijeku, kada se morska voda podigne
i potjera rijeku unazad, pa je kasnije opet povue prema sebi.
Sjeam se da si jedanput pomenuo tragediju u kojoj je izgubio ivot
Majkl Rokfeler, kada ga je jedan od takvih talasa odvukao u more
na junoj obali, tada Holandske, Nove Gvineje, gdje je sakupljao
asmatske umjetnike predmete za Muzej primitivne umjetnosti u
Njujorku.
Da, ali ja nisam nisam ikada imao priliku da se suoim sa
takvom opasnou na rijeci Sipik. Plimni talasi su fenomen vezan
za velike rijene lagune na junoj strani Nove Gvineje, ali ne i na
sjevernoj. Na Sipiku mora vie da pazi na srueno drvee, skrive-
no ispod same povrine vode, ili na kamenje i brzake njegovih
pritoka, ili iznenadne ogromne vrtloge koji prijete da te usisaju u
svoju duboku utrobu, pa ak i na vjetar koji stvara talase, dovoljno
visoke da potope pretrpane plitke kanue.
Priao si mi da si jedanput plivao niz rijeku naseljenu
krokodilima. Reci mi ta je prolazilo kroz tvoju glavu dok si plivao,
znajui da te neki od njih moe zgrabiti svakog trenutka.
Obino imamo u glavi shvatanje da smo bezbjedniji to
je grupa vea ili je to moda vie ikanje: Ako ide ti, idem i
ja! Bilo je to kada sam jednom bio sa dvojicom kolega u regionu
132
Gornjeg Sipika, na njegovoj pritoci, rijeci Idam. Kampovali smo u
jednom selu gdje se dubina rijeke naizmjenino mijenjala, od tako
plitke da se mogla pregaziti, do vrlo duboke. Bili smo otpjeaili
do susjednog sela uzvodno, a kada smo se vraali, umjesto da
pjeaimo, poto je bilo vrlo vrue, odluili smo da plivamo nazad.
Sva trojica smo se bacili u vodu i zaplivali, noeni rijenom stru-
jom, meutim, moja dvojica saplivaa su odustala i izila iz rijeke
prije mene, pravdajui se umorom.
Ja sam nastavio sam, mada ne mogu koristiti izraz
neu straivo, jer sam se kao sam osjeao puno ranjivijim. Iako
sam znao da su tu krokodili bili uglavnom oni slatkovodni, koji
su mnogo manji i manje agresivni od onih slanovodnih, prisutnih
u glavnom toku Sipika, pomisao da bi me jedan od njih mogao
epati za noge, dok plivam na povrini, je izazivala jezu i ja sam
poeo da plivam prsno tako da mi ruke i noge nisu ile duboko u
vodu. Iako glupo razmiljanje, ipak mi je nekako umaljilo strah.
Nisam sebi dozvoljavao da gledam dole, u vodu. Nastavio sam tako
neko vrijeme, dok, iznenada, nisam udario u neto tvrdo. Pokuao
sam da se odgurnem od toga i osjetio zemlju ispod sebe. Ustao sam
na brzinu i shvatio da sam plivao u vodi koja mi je bila do koljena.
Nasmijao sam se sam sebi, osjeajui se glupim, ali sam ipak bio
srean da nisam pogodio o emu se radilo, inae, moda ne bi bilo
ikoga ko bi ti ovo mogao ispriati.
Opasnost u kojoj si se naao za vrijeme ekspedicije u Star
planinama, kada si pao u provaliju, nije bila puno manja?
- Da, to je jedna od opasnosti koje sa sobom nosi hod kroz
teritoriju krenjakih stjena (9.1). Zbog estih kia, krenjak se
133
otapa u vertilkalne jame koje formiraju sistem podzemnih peina.
1965. godine sam planinario na visini od oko 3500m, u Star
planinama, samo deset kilometara od granice sa indonezijskom
provincijom Zapadna Papua. U jednom trenutku sam se odvojio
od ostalih lanova ekspedicije i naih nosaa iz Telefolmin pleme-
na neki su bili odmakli daleko naprijed, a drugi ostali daleko
iza mene. Nosio sam prilino teak ruksak i u jednom trenutku
nepanje skliznuo dole, u jednu duboku pukotinu u stijenama.
Dok sam padao, uspio sam da epam jedan mali grm, koji
je rastao iz stijenja i koji je, na sreu, bio dovoljno jak da me dri.
U isto vrijeme jedan veliki kamen se odvalio i pao pravo na moje
koljeno, tano na mjesto gdje se upravo gnojila rana koju sam
zaradio nekoliko dana ranije. Bol je bio toliko jak, da sam se goto-
vo onesvjestio. Visio sam, jedva se drei lijevom rukom, dok me je
teina ruksaka prijetei vukla dole, u duboku i mranu raspuklinu.
Skupio sam svu snagu i poeo da se diem prema gore, sada
ve drei grm sa obe ruke, molei se da grm izdri. Poslije nekog
vremena, koje mi je izgledalo kao vjenost, ispuzao sam iz jame.
Kada sam se povratio od oka, shvatio sam da bi, da sam pao na
dno jame, ak iako ne bih poginuo ili se onesvjestio, vjerovatnoa
da bi neko od onih koji bi prolazili uo moje dozivanje, bila veoma
mala. Nemam pojma koliko je duboka ta jama bila, ali mislim da
sam toga dana iskoristio jedan od mojih devet ivota. Kada se dobro
smislim, do sada bi moralo biti da sam ih potroio bar trietiri.
Kako je bilo tokom ekspedicije u centralnoj Novoj Gvineji
1965. godine? Da li su ljudi koje si sreo bili drugaiji i manje
evropizovani od onih iz Telefomin grupe, koji ive oko dravne
134
stanice? Jesu li misionari ostavili veliki uticaj na njihovu tradiciju
i kulturu? uo sam da su mnoge plemenske grupe Nove Gvineje
bile pod velikim pritiskom da zaborave svoje obiaje i vjerovanja.
Je li istina da nisu poteene ak ni kosti njihovih predaka? Moe
li mi ispriati malo vie o toj ekspediciji.
Australijska ekspedicija u Star planinama je poela pismom,
koje sam dobio 1964. godine, od jednog speleologa amatera iz Port
Morzbija. On se raspitivao, ispred jedne grupe britanskih spele-
ologa, koji su htjeli da istrauju krenjaku oblast Star planina,
tragajui za neobinim peinama. Da skratim priu... Britanci nisu
mogli nai sponzore, pa su odustali, ali se onda ukljuila grupa
Australijanaca. Oni su uspjeli da organizuju tromjesenu ekspedic-
iju i ja sam bio ponuen da uestvujem, poto sam poznavao tu
oblast i mogao sam pomoi oko unajm ljivanja nosaa iz redova
Telefolmin naroda.
Poto me dobro zna, pretpostavlja da me nisu trebali
puno nagovarati... Uzeo sam slobodne dane od kole gdje sam
predavao i zaputio se u planine sa ostatkom grupe, koju su inili
po jedan: psiholog, geomorfolog i geolog, kao i jedan sidnejski
uiteljudak svi zainteresovani za istraivanje peina, ali isto
tako i za istu avanturu odlaska u oblast koja jo nije bila istraena
od Zapadnjaka. Moje interesovanje je bilo vezano za upoznava
nje ljudi koji su imali veoma malo kontakta sa vanjskim svijetom,
te da utvrdim slinosti i razlike u jeziku i kulturi, izmeu njih i
Telefolmin grupe.
Poto smo prethodno unajmili sedamnaest nosaa, nas
petorica smo krenuli na dalek put. Svi smo nosili po 25 kg teine,
135
da bismo platili minimalan broj nosaa. Kada se kree na takvom
put, moraju se nositi hrana i druge namirnice i za nosae, tako
da neke dravne terenske patrole, koje ine samo dvojica admi
nistrativnih slubenika, imaju i po stotinu nosaa, da bi se mogla
nositi sva hrana i oprema, potrebne za pjeaenje dugo nekoliko
sedmica. Isto tako smo organizovali da nam avioni bace hranu u
tri strateki vana odredina kampa, da ne bi morali nositi hranu
za cijela tri mjeseca.
Ekspedicije se odvijala bez ikakvih veih nezgoda i, osim
prikupljanja lingvistikih i antropolokih informacija, ja sam
takoe sakupio neke biljke za PNG Herbarijum, kao i zmije, abe i
gutere za Muzej June Australije.
Geomorfolog je imao priliku da istrauje davne gleerske
aktivnosti u planinama, za magistarske teze na kojima je radio, dok
je geolog provjeravao sadraj korisnih minerala u stijenama. Na
njegovu, a moda i nau, nesreu, promaili smo ogromne rezerve
bakra i zlata, dananjeg rudnika Ok Tedi, poto smo ga zaobili
kreui se sjeverno, uzvodno od njega, te zato nismo primjetili bilo
kakve tragove bakra ili zlata u rijekama. Uiteljudak je prikupio
neke insekte za Muzej June Australije. On je, slijedeih godina,
preduzeo put oko cijele Australije, pjeice, a kasnije i preveslao
Tores Strejt (moreuz izmeu Australije i Nove Gvineje) u malome
amcu udak, kao to sam rekao. Psiholog je kasnije dobio posao
u Papua Novoj Gvineji, postavi glavni psiholog u Port Morzbiju,
sa klijentelom koju su inili otkaeni Evropljani i NovoGvinejci.
Meutim, da se vratimo nazad, na tvoje pitanje: ljudi
koje smo tamo sreli, i na sjeveru i na jugu Star planina, blizu
136
indonezij ske granice, su bili vidjeli bijelce samo jedan ili dva puta
ranije, a neki od njih nisu bili vidjeli bijelog ovjeka, ikada u ivotu
(9.2). U svakom sluaju, nije se osjeao ikakav misionarski uticaj,
tako da se ivot odvijao na nain kao i generacijama ranije. Do njih
je, trgovinom, bilo dospjelo tek nekoliko metalnih alatki i komada
evropske odjee; inae, ostalo je sve bilo u skladu sa tradicijom iz
vremena kamenog doba. Mogli smo se sporazumjevati sa njima
samo zahvaljujui naim prevodiocima.
Najneprijatniji dogaaj se zbio kada sam u prvom
odredinom kampu, na junoj strani planinskog lanca, ostao sam
sa nekolicinom nosaa, koji su mi bili neophodni da se popnem u
planine, kada ostali postave drugi odredini kamp.
Jedno jutro nosai su mi prili i izjavili da je jedan od
njihovih ljudi bio ubijen, od strane lokalnog plemena. Prvo sam bio
pomislio da su htjeli da kau da je ubijen jedan od naih nosaa,
a onda su mi objasnili da je jedan od njihovih mladia, iz jednog
sela bilu Telefomina, bio nagovoren, da doe da ivi u selu koje se
nalazilo u blizini naeg kampa, tako to mu je bilo obeano da e
mu tu dati djevojku za brak. Te male udaljene zajednice nastoje da
uveaju svoju populaciju i na taj nain odvrate napade od strane
njima susjednih plemena. Na nesreu mladoenje, jedan od lokal-
nih mladia se poalio da on nema ene a da oni daju jednu od
njihovih djevojaka doljaku. Obeana djevojka je uzeta od imigran-
ta i data za enu lokalnom momku, ali uz obeanje da e prvo-
pomenutom biti pronaena druga mlada. Poslije nekog vremena,
pronaena je odgovarajua nevjesta, koja je bila data imigrantu.
Meutim, ponovo se jedan lokalni momak bunio, jer on nije imao
137
enu, ali poto se bojao da doljak nee pristati da vrati i drugu
enu koja mu je data, nagovorio je jednog od svojih prijatelja da
mu pomogne da ga ubiju.
Moji nosai su nekako saznali za to, iako je lokalna zajed-
nica pokuala da prikrije ubistvo. Moj odgovor je bio: Nema tijela,
nema sluaja, u nadi da e se na tome i zavriti. Meutim, nije bilo
tako!
Slijedei dan oni su doli, rekli da su pronali tijelo i upitali
me da li bih ponio kameru da snimim tijelo, kao dokaz. To nije
bila ba prijatna dunost, ali nisam imao kud. Oni su bili u pravu.
Postojao je jasan dokaz da je ovjek ubijen, udarcem po vratu, kao
ilet otrom, sjekirom i odvuen u potok, konopcem koji je bio
vezan oko njegovih glenjeva. Oblinje zgarite umske kolibe je
ukazivalo na pokuaj da se unite dokazi da se u kolibi odigralo
ubistvo. Moji nosai su znali ak i ko je skovao plan za ubistvo.
Da sprijeim mogunost da taj incident dovede do osve
tnikog napada mojih nosaa na lokalno selo, rekao sam da u
uzeti stvar u svoje ruke i izvesti sudski proces. Naravno, ja nisam
imao slubenu mo da vrim sudsko sasluanje ja sam, ipak, bio
samo dravni uitelj na odmoru. Meutim, bilo kako bilo, ja sam
to uradio. Ispitao sam nekoliko ljudi, ukljuujui optuene i enu
koja je bila data ubijenom imigrantu. Poto sam bio istraivao soci-
jalnu strukturu, rodbinske odnose i zemljino vlasnitvo lokalne
zajednice, bio sam u stanju da otkrijem pokuaje nalaenja lanog
alibija, tako da su poslije odreenog vremena optueni priznali
krivicu.
Tada sam ih prikljuio ekspediciji, kao nosae, da idu sa
138
mnom do kampa koji se nalazio na veoj nadmorskoj visini i gdje se
nalazila naa radio stanica, tako da sam mogao uspostaviti vezu sa
Telefominom, da pitam dravne slubenike ta da radimo sa naim
drugarima. Kao to moe pretpostaviti, svo vrijeme puta, neko je
drao oko na njima, naoruan maetom i lukom i strijelama.
Put u planine je proao bez problema; dvojica ubica su radi-
la s voljom, oito prihvatajui svoju sudbinu, a kada smo stigli u
kamp, uspostavio sam radio vezu i iz vlasti su mi rekli da ih poa
ljem natrag u selo, a da e se dravna patrola kasnije pozabaviti
tim sluajem. Mnogo godina kasnije, raspitivao sam se da li su ti
ljudi bili odvedeni na suenje u Telefomin i reeno mi je da niko
ikada nije bio doao po njih, tako da su oni proli nekanjeni, jer
neki lijeni dravni policajac nije imao arku elju da pjeai sedmi-
cu dana, od Telefomina do toga udaljenog sela, pa je na kraju, sa
smjenom zaposlenih, stvar i zaboravljena.
Mora biti da je problem uticaja misionara na lokalnu kult-
uru, bilo neto to si pomenuo drugom prilikom. Kada je to bilo?
Nije bilo lako imati u glavi sve Bilove dogaaje i jo im pamtiti
redoslijed. Vjerovatno je do toga dovodilo to to sam mu ja, elei
da, analizirajui svaki aspekt njihovog ivota, zadovo ljim svoju
potrebu za shvatanjem sutine njihove kulture i tradicije, ali i da
naem neke odgovore vezane za pokrtavanje Evrope, posta vljao
nevezana pitanja iz razliitih oblasti, tako da su njegovi odgovori
zavisili od mojih razmiljanja i nisu bili u hronolokom redu.
Ah, mora da misli na moj put u centralnu Novu Gvineju,
1981. godine, kada sam bio kustos Nacionalnog Muzeja PNG.
Generalni direktor kompanije Ok Tedi Development mi je poslao
139
pismo, napisavi da su fanatiki evropski misionari bili poslali
delegaciju pokrtenih domorodaca starjeini Vopkejmin naroda,
koji su ivjeli u svetom selu Bultem, sa ciljem da ih ubijede da bi
njihovu ceremonijalnu kuu trebalo spaliti, da bi se zajednica oslo-
bodila od avola. Sreom, Bultem narod je reagovao burno, skoro
nasiljem, i delegacija se morala vratiti nazad, u telefominsku misi-
ju, podvijena repa. Generalni direktor Ok Tedi rudnika se bojao
da masovno unitavanje tradicionalnih relikvija i svetih ceremoni-
jalnih kua, na samo da bi donijelo tetu narodu, nego bi moglo
dovesti i do toga da ljudi za sve to potrae krivicu u rudniku. On
je izrazio spremnost da pokrije trokove moga puta kroz tu oblast,
gdje bih trebao da procijenim opasnost za tamonja tradicionalna
sveta mjesta i relikvije, kao i da ohrabrim tamonje ljude da se
odupru ubjeivanju od strane pokrtenih.
Ono to me je tamo najvie uznemirilo, bila je ekspanzija
i pojaana aktivnost Evanelista, koje je pratilo otvaranje velike
kole Biblije od strane baptistikih misionara. To je, izmeu
ostalog, dovelo do pokreta Preporod, iji osnovni cilj je bio, ne
samo masovno pokrtavanje domaeg stanovnitva i kompletno
naputanje rituala i praktikovanja njihove tradicionalne religije,
nego i javni ispovijed grijeha, u koje su, izmeu ostalog, spada-
la i muka kultna znanja. Preporod se rairio velikom brzinom,
dovodei do unitenja i obezboavanja ceremonijalnih kua u
desetak sela te oblasti. Preporoivai su ve bili, vie od godine
dana, zagovarali unitenje glavnih kua duhova u selima Telefolip,
blizu Telefomina, i Bultem na junoj strani lanca. Vjeruje se da je
ove kue prvobitno izgradila Afek (Stara ena), koja je bila predak
140
naroda centralne Nove Gvineje, i rituali koji su izvoeni u ovim
kuama su bili smatrani neophodnim za nastavak dobrog roda
taro korijena i uspjenog lova i tova svinja.
Bio sam planirao da provedemo 34 sedmice istraunjui
glavne ceremonijalne kue: da vidimo koje su od njih bile unitene,
koje su ugroene, a koje su bile bezbjedne od hrianskih fanatika
i drugih opasnosti, kao to su nebriga i sl. Takoe sam plani rao da
objasnim tamonjem stanovnitvu Zakon o Nacionalnoj kulturn-
oj batini, a i da utvrdim da li uvari ceremonijalnih kua ele da
se one, kao i druge svetinje, proglase NKB i na taj nain zakonski
zatite. Mislio sam zapoeti ispitivanje na jugoistoku te oblasti, u
Ankejakmin selu, o kojoj ivi Bolobip narod. Tu je postojala avion-
ska pista, sagraena od strane Katolike misije i osnovna kola.
Mogao sam da doem tamo avionom, ili da pjeaim od piste u
dravnoj stanici u Olsobipu, koja se nalazila na puno manjoj
nadmorskoj visini, pa je trebao itav jedan dan penjanja da se
stigne do Bolobipa.
Od Bolobipa bismo pjeaili zapadno, pratei podnoje
Hajndenburkog zida, kroz Fegolminska sela sve do Vopkejmin
sela, u Magalsimbipu, a onda dalje zapadno preko jednog planin
skog grebena do Tabibila, glavnog kampa za Ok Tedi rudarske
operacije. Tu bi se odmorili 12 dana, a onda bi nastavili sjeverno,
pa istono do Bultemabipa, ritualnog centra Vopkejmina. Penjui
se uz Hindenburki zid, preli bismo nekoliko kilometara nenas-
tanjene ume, prekrivene mahovinom, koja se nalazila na 2500m
nadmorske visine, zatim se popeli do prevoja koji se nalazio na
3000m, pa se onda spustili 1500 metara u dolinu Ilam, gdje ivi
141
Tifalmin narod. Dvanaest kilometara istono od Tifalmina lee
Ulapmin sela, a trinaest kilometara vraninog leta dalje istono je
dravna stanica i avionska staza u Telefolminu. Odatle bih mogao
istraivati Falamin sela na istoku i Telefolmin sela, u dolini Elip,
na sjeveru.
Jedan nacrtani kilometar na mapi, u ovoj zemlji predstavlja
najmanje dva na terenu i pola sata do sat vremena hoda, zavisno
od terena i kvaliteta puta. Najmanja nadmorska visina bi bila oko
600 metara, u Tabubilu, a najvia 3000m na lancu Virgo, odakle
se prua pogled na dolinu Ilam. Izmeu su bili bezbrojni usponi i
strmine, prelazi preko potoka i rijeka, rupe pune blata, naputene
bate pune podivljalog grmlja, hladne i vlane ume niskog rasti
nja koje prekrivaju kamena udubljenja, kao namjerno napravljene
zamke, a uz to, postojao je i rizik od sunevih opekotina u travna-
tim predjelima dolina Ilam i If.
Hod kroz tu zemlju je zahtjevao dobru opremu: jake orceve
i koulje, lake ali komforne planinarske cipele (i japanke za kamp),
presvlaku za ve i arape (prvo lagane pamune arape, pa preko
njih debele vunene arape), prozrane dokoljenice koje e tititi
cjevanice, eir sa irokim obodom, demper, kinu kabanicu,
toplu vreu za spavanje, mreu za komarce, jake ruksake (po jedan
za svako od nas i trei za hranu i posue potrebna tri nosaa,
kojima treba obezbjediti kabanice, takoe), komplet line opreme
za svako od nas, koji bi sadravao: kameru sa opremom, sveske,
mape, kompas, visinomjer, nune rezerve hrane, upaljae, pekir,
potkoulju, kinu kabanicu, itd.
Nosai slue kao vodii, prevodioci, informatori i pomo u
142
kampu, a osim toga jedan ili dvojica od njih mogu biti poslani u
pomo u sluaju ozbiljne nesree. Nebi bilo vrlo mudro putovati
kroz unutranjost Nove Gvineje bez lokalnih vodia...
Sa tri nosaa, naa grupa ne bi crpila rezerve hrane sela.
Razlog za takav oprez je taj, to emo dolaziti u sela nenajavljeni
a njihova navika je bila da se iz vrtova donosi kui samo onoliko
hrane, koliko je dovoljno za dandva, a njihovi vrtovi se esto
nalaze vrlo daleko od sela. Mi bismo ponijeli konzerve mesa i ribe,
suvo voe i povre, eer, so, aj, kafu, mlijeko u prahu i zobene
pahuljice, da bude dovoljno za boravak nas petoro, za male obroke
tokom sedmice, nadajui se da emo moi kupovati lokalnu
hranu, da dopunimo ove oskudne obroke. Uzelo bi otprilike jednu
sedmicu hoda od Bolobipa do Tabubila, i jo jednu od Tabubila do
Telefomina; dokupili bismo hranu u prodavnicama u Tabubilu i
Telefominu.
U ponedjeljak sam poletio za Kijungu, koja se nalazila u
gornjem toku rijeke Flaj. Istoga poslijepodneva sam bio u maloj
Cesni, kojom je pilotirao svetenik Buar iz Katolike misije, koja
je jezdila prema planinskom selu Bolobipu.
Dok se avion uzdizao iz sparne ume u dolini rijeke Flaj,
usmjeravajui se sjeverno prema gomili tamnih oblaka, bio sam sve
pesimistiniji u vezi naeg sretnog slijetanja u Bolobip. Tamonja
pista se nalazi na oko 1500 m nadmorske visine, u podnoju
Hajndenburkog zida, koji veinu dana zapljuskuje more oblaka
koji daju sliku zapjenjenih talasa, koje je neko, nekim udom,
usporio.
Pokazalo se da je stvarno bilo nemogue pronai pukotinu u
143
oblacima, koja bi nam pomogla da lociramo pistu, pa je svetenik
Buar predloio da probamo sletjeti na pistu u Olsobipu, koja
se nalazila dan hoda zapadno i 800 m nadmorske visine nie
od Bolobipa. Sloio sam se, poto niko nije mogao znati da li e
sutradan vrijeme biti imalo bolje, a, osim toga, jo jedan let bi
umanjio na, ionako mali, budet a i nisam ba bio gorio od elje
da platim K40, da bih proveo no u izluujuoj vruini i vlazi
tijesne, zagu ljive sobe u jedinoj sobi za goste u Kijunzi.
Poslije nekog vremena. Provukli smo se kroz nagomilane
oblake i primjetili Olsobip (9.3). Teka kia je upravo bila prela
preko piste, koja je bila sva u malim baricama. Napravili smo krug,
to je bila obavezna praksa u Papua Novoj Gvineji, kao upozorenje
da se avion sprema za slijetanje i da se svi ljudi i ivotinje moraju
skloniti sa piste. Kada smo se poeli sputati, preletjeli smo olupinu
jednog aviona, kome to oigledno nije uspjelo.
Svetenik Buar je pilotirao smirenou iskusnog pilota i
uskoro smo, dotiui pistu, osjetili sudar sa vjetrom, avion se malo
zanijeo i skliznuo kroz vodu i blato, da bi se na kraju zaustavio
na samom kraju piste. Skinuli smo prtljag, uz kratak pozdrav i
obja njenje uvaru i radoznalim posmatraima. Svetenik je zatim
ukrcao mjeavinu tereta, koja se sastojala od bolesnika, potanske
vree i taro korijena, za roake u Kijunzi. Deset minuta od sputa
nja, on je ve bio u vazduhu, jezdei prema rupi u oblacima koja
se ubrzano zatvarala, odakle e onda juno prema Kijunzi. Ostalo
je samo 45 minuta prije nego se, zbog mraka, svi avioni moraju
prizemljiti. To vee je otac Buar stigao sretno u Kijungu, ali neko-
liko godina kasnije ja sam sa tugom primio vijest da je jedan od
144
njegovih letova kroz nepogodu, kada je pokuao da prebaci jednu
teko bolesnu enu u bolnicu u Kijunzi, zavrio nesreno. Otac
Buar nije vie sa nama.
Prespavali smo na tvrdom drvenom podu, stalno otresajui
ohare koji su prelazili preko nas, i jedva smo doekali zoru da
malo protegnemo i razmrdamo ukoena i nauljana tijela. Ve u
pola sedam ve su bila spremna trojica ljudi koju sam unajmio
prethodne veeri, da nose nau opremu do Bolobipa.
Krenuli smo u sedam i petnaest i u devet ujutro preli Ok
Bajlak (rijeka Flaj), skaui sa jedne, mahovinom prekrivene,
stijene na drugu, dok je 78 metara nie izmeu njih tutnjala rije-
ka. Tu je 1967. postojao visei most, zadivljujue djelo umskog
inenjeringa, koji se sastojao od tri jaka kabla od Ratan palme
(palma sa izuzetno visokim, lozi slinim, stablom) i tanjih kaieva
iste vrste palme, koji su povezivali kablove, inei tako hodnik u
obliku slova V. Na alost most se vie nije odravao, poto sada
uvari mogu za Bolobip letjeti avionom.
Tokom slijedeih sedmica ostatka puta su nas pratili slabo
odravani putevi, mostovi i kuice za odmor, uz neke primjetne
izuzetke. Izgradnja pisti puno olakava funkcionisanje admini
stracije i osoblja misije i prevoz bolesnika i povra za prodaju, kao i
dovoz odreenih potreptina, meutim, za one koji moraju hodati
od jednog mjesta do drugog ili izmeu sela i vrtova, situacija je
gora jer su staze u loijem stanju nego ikada, poto su ranih 60ih
redovne patrole vladinih slubenika trebale mir, bolje puteve i
dobro odravane kuice za odmor pored puteva, dok za to sada
vie nema potrebe.
145
Dugo, teko penjanje, uz oko jedan kilometar visoke stijene,
dovelo nas je za dva i po sata na vrh planine Bakom; e smo bili
gasili samo na bistrim izvorima na dnu i na vrhu. Odatle se teren
sputao prema Dalejbiku, malom zaseoku koji su inili etiri unan-
gama (porodine kue) i jedan kabelam (kua mukaraca) u kojoj
su se uvale lobanje predaka, svinjske vilice i nedavno naprav-
ljeni titovi. Poto je zaseok bio prazan, nisam mogao ui u kuu
mukaraca pa sam se morao zadovoljiti time da virim kroz puko-
tine u zidovima. Bio sam sretan jer je bilo jasno da Hrianski
preporod ovdje jo uvijek nije bio prihvaen.
Poslije kratkog odmora smo ponovo poeli da se penjemo
gore, do samog podnoja Hajndenburkog zida, koji smo pratili,
praeni lakom kiicom, idui istono sve do Bolobipa u koji smo
stigli u pet i deset poslije podne.
Slijedei dan sam proveo provjeravajui stanje ceremonijal-
nih kua u ovom izuzetno velikom selu i njihov sadraj. Preciznije,
ono se sastoji od tri sela koja su razdvojena meusobno po par
stotina metara, tako da sam trebao pregledati tri ceremonijalne
kue. Jedna od njih je nestala, ustupivi mjesto osnovnoj koli, u
drugoj nije bilo ikakvih svetinja, dok je trea, koja je bila spojena
sa svetom kuom Jolam, u Katokabipu, bila u stanju propadan-
ja. Bilo je jasno da je stari uvar umro, ne ostavivi nasljednika, a
niko se nije ponudio da zauzme njegovo mjesto. Kua se ve bila
gotovo sruila a unutra su relikvije padale sa zidova (9.4); posta-
jala je mogunost da sve to ostane preputeno kii i vjetru. Ja sam
im rekao da, ako misle da ne mogu renovirati objekat i voditi brigu
o svetinjama unutar njega, Nacionalni muzej moe razmotriti
146
mogunost njegove kupovine i premjetanja u Port Morzbi, gdje bi
se u muzeju izvrila njegova konzervacija.
Direktor osnovne kole me je pozvao da uenicima odrim
predavanje o radu muzeja, u toku koga sam odgovarao na pita-
nja, uglavnom postavljena od strane uitelja, o vanosti ouvanja
znanja o tradicionalnoj kulturi. Direktor je planirao da otvori mali
muzej na kolskom zemljitu.
U osam ujutro, slijedeeg dana, nastavili smo stazom
zapadno, zaobilazei jugozapadni kraj jednog isturenog dijela
Hajndenburkog zida, stotinama metara visokog, niz koji se
slijevao mali potoi. U jedan sat smo se odmorili dvadeset minuta
na jednom hrbatu, okrepljujui se hladnim tarom i suvim voem.
Jasan pogled se pruao zapadno preko, sve do sela Imigabipa.
Ovaj ogromni amfteatar, formiran vodama rijeke Flaj, je terito-
rija Fegolmina, dok je iza nas leala teritorija njihovih nekada
njih ljutih neprijatelja, Ankejakmin plemena iz Bolobipa. Mnogo
kasnije, 1983. godine, Kevin Agelep iz Bolobipa mi je ispriao ovu
priu:
- Mi smo porijeklom iz Telefomina. Kada je oblast postala
prenasaljena, tako da nije bilo dovoljno zemlje i divljai za sve,
neki ljudi su se preselili u Selbang, istono od Bolobipa, dok su
se drugi naselili u Golgulbip, Fegolmin oblast, zapadno odavde.
Moji preci su stigli ovdje preko Selbanga, vie od sedam generaci-
ja ranije. Prije nego su oni doli, ta oblast je ve bila nastanjena
ljudima koji su ivjeli na rijeci Flaj, u Imigabipu, koji su se takoe
doselili iz Telefomina, to znai da su poticali iz iste kulture. U
147
poetku su odnosi izmeu Fegolmin i Angkeiakmin plemena bili
dobri; sukobi su se rasplamsali sedam generacija prije mene.
Svaa je nastala zbog jednog para iz sela uzvodno, koji je
zamutio potok, poto se mukarac oprao... Dole nizvodno, neki
ljudi iz Golgulbipa su pili vodu iz potoka. Kada su, kasnije, uli ta
je mukarac iz sela uzvodno uradio, gadno su se naljutili i zaprijeti-
li ratom. Imigabip pleme je priteklo u pomo svojim prijateljima
iz Angkeiakmin plemena, iz Bolobipa, u nastalom sukobu protiv
uvrijeenih stanovnika Golgulbip plemena, meutim uprkos
svemu, ovi zadnji su pobijedili, potiskujui neke od poraenih
iz Imigabipa zapadno prema Ok Tedi, mada se veina od njih
kasnije vratila. To je bio poetak, jo uvijek prisutne, netrpeljivo-
sti izmeu ove dvije grupe.
Nastavili smo dalje, prolazei kroz planinske ume i napu
tene vrtove, zarasle u ivicu, da bismo dva sta kasnije stigli u
Golgulbip. Jolam (sveta kua) je bio u dobrom stanju i ja sam
porazgovarao sa mjetanima, pitajui ih da li ele da ceremoni-
jalna kua i njene relikvije budu proglaene NKB. Odgovorili su mi
da se prethodno trebaju posavjetovati sa, tada odsutnim, uvarima
i da e mi javiti o svojoj odluci u dogledno vrijeme.
Mjetani su u blizini bili napravili pistu, koristei metalne
ipke i lopate, a za noenje ljunka su koristili improvizovana
nosila, koja su napravili tako to su, duinom, kroz vreu od rie
proboli dva duga, debela, tapa. ene i mukarci su radili uporedo,
pod nadzorom katolike misije. elja im je bila da gaje povre i
prodaju ga Ok Tedi rudarskom kampu u Tabubilu, pa su radili, puni
148
entu zijazma, da sebi obezbjede nain transporta njihove robe do
trita. Pista je, takoe, trebala da im obezbjedi otvaranje osnovne
kole i vidjeli su je kao neophodnost, koja otvara mogunost da se
uestvuje u raspodjeli nacionalnog bogatstva.
Teko je znati koliko su ova oekivanja realistina, a koliko
dio maginog Kargo kulta, kojim se moe objasniti kao njihovo
shvatanje da bijelci dolaze na njihovu teritoriju sa nevjerovatnim
moima i novcem, a ne izgledaju kao da rade (onako kako oni
moraju da rade). Oni vide da bijelci itaju, piu i priaju o Bogu i
Bibliji, po emu oni zakljuuju da je umijee itanja i pisanja, nain
dobijanja pristupa tajnama Boga i Biblije bijelog ovjeka i klju za
sticanje mogunosti da se sa njim dijele njegovi mo i bogatstvo.
Njihova vlastita religija je mistina i zasnovana je na tajnim zna
njima, tako da je shvatljivo da e iz njihovog razmi ljanja proizii
ovakva logika: Ako je ta pista potrebna da se vlasti ubjede da
otvore kolu, oni e je napraviti, a ako to donese jo i blii kontakt
sa misijom i bolju mogunost za trgovinu, time bolje.
Slijedei dan smo napustili Imigabip i proli kroz Vogembip,
gdje su svetinje u jolamu i kabelamu bile netaknute. Imigabip je
udaljen samo oko sat vremena, tako da sam poslije podne mogao
provjeriti stanje njihove seoske ceremonijalne kue, kao i one u
njima susjednom selu, Kavedubipu.
Ceremonijalna kua u Imigabipu je glavno svetilite
Fegolmin naroda i, iako je izgledalo da mu nema spasa, rekli su
mi da e se umjesto njega izgraditi novi. Na alost, glavni uvar
je bio odsutan, tako da nisam mogao dobiti informacije o njenom
sadraju, niti dozvolu za proglaavanje kue i relikvija NKB.
149
Naalost, jolam u Kavedubipu je bio u opasnosti, poto je
starac koji je bio njegov uvar umro, prije nego to je odredio svoga
nasljednika, isto kao to se desilo u Bolobipu, tako da je njego-
va dalja sudbina bila neizvjesna. Pokuao sam svim silama da ih
nagovorim da se potrude i da nau novoga uvara ili, ako ne uspiju
u tome, da prodaju kuu i svetinje muzeju. Ponovo sam im potvr-
dio punu podrku drave, preko muzeja, za nastavak odravanja
njihovih tradicionalnih religijskih graevina i drugih svetinja.
Naa tri nosaa iz Bolobipa su nas ostavili, jer su se morali
vratiti nazad u selo, pa smo unajmili trojicu ljudi iz Imigabipa koji
su se ponudili da nas provedu pravo do Telefomina, komentariui
da bi se nazad vratili preko Hajndenburkog lanca, starom trgo
vakom stazom koja vodi od Telefomina prema Imigabipu.
Slijedea tri dana smo proveli spotiui se po loim stazama,
koje su vodile kroz slijedea tri sela, od kojih je jedno prihvatilo
zatitu svojih svetinja zakonom o NKB, dok su u drugom smatrali
da su oni sami sposobni da vode brigu o svome naslijeu i da im
nije potrebna zakonska zatita. Trea grupa nije bila optimistina
da e gomila svinjskih vilica i drugih trofeja, na protrulom podu
trone ceremonijalne kue, ikada reinkarnirati, a etvrto selo,
Tabubil, je bilo naputeno.
Poto smo se u rudarskom kampu Tabubil odmorili, oprali
odjeu, pobrinuli se za nae ogrebotine i uljeve, a onda otii u
Mes, gdje smo se istuirali i dobro najeli u kuhinji kampa, onda
smo obnovili nae zalihe i odvezli se, putem za Fubilan, planinu
bakra i zlata.
Sili smo s puta oko 11 sati, a onda se zaputili istono,
150
pjeaei junom obalom rijeke Kam. Oprezno smo birali put,
kroz ispetljano grmlje starih vrtova, balansirajui uz nageta kliza-
va debla palog drvea, penjui se vie i vie, dok se nismo nali
pred zidom, pritisnuti maglom i sitnom kiom. Cokule su nam bile
dobro namoene ledenohladnom vodom iz bezbroj potoka, koji
su se slijevali preko izglaanog kamenja. Ipak je bilo lake ii kroz
njih, pomaui se mahovinom obraslim granama, koje su doseza-
le do potoka, nego praviti put groz mokro grmlje. Oko pola est,
stigli smo, iscrpljeni, u sumorno selo Tunganabip, koje je bilo, po
nadmorskoj visini, za kilometar vie od Tabubila.
Na sreu, selo je bilo naseljeno i mogli smo da dijelimo
jednu malu kuu (od ukupno tri) sa smjeom ljudi, pasa i svi nja.
Uzimajui u obzir broj prisutnih, Ja sam zauzeo preveliku povrinu
poda ali su to oni velikoduno prihvatili, izraavajui svoje zado-
voljstvo to nam mogu biti domaini. Jedna od djevoj ica je ila u
kolu u Tabubil i bila je sretna to je imala priliku da isproba svoj
Engleski jezik. Njene komije su pokazivale zavidno potovanje
zbog njene mogunosti da im bude prevodilac. Ona se ponudila da
nas vodi do Bultemabipa, slijedeeg dana. Bultemabip je ritualni
centar Vopkejmin naroda.
Rano, slijedeeg jutra, zaputili smo se prema Bultemabipu
sa jednodnevnim zalihama i grupom djevojica i jednim odraslim
mukarcem, koji su nas vodili. Poslali smo nae nosae pravo u na
umski kamp, ispod Hajndenburkog zida, da sve bude spremno
za na dolazak te veeri. Poto je bilo za oekivati da e koliba,
koja se tamo nalazila, prokinjavati i da e je trebati popravljati, a i
pamtio sam svoj boravak tamo, prije mnogo godina, kada je ta ista
151
koliba bila puna buva, rekao sam im da naprave klupu za spavanje,
dobro podignutu od zemlje.
Bultemabip je ritualni centar Vopkejmin plemena, za koji
kau da je zapoet od njihovog legendarnih pretka Afek (Stara
ena), koja je, takoe, osniva vrhovne ceremonijalne kue u
Telefolipu. Glavna ceremonijalna kua u Bultemabipu se zove
Futmanam, a ime je dobila po izrezbarenim i obojenim drvenim
ploama, kojim su obloeni njeni prednji i zadnji vanjski zidovi.
Prvi put sam je vidio 1967. godine i tada mi je izgledala nekako
oronula (9.5). Poslije su je renovirali ali je u meuvremenu ponovo
dola u, ini mi se, ak i gore stanje (9.6), nego ono u kome je bila
kad sam je vidio prvi put. Mnoge od izrezbarenih i obojenih ploa
su spale (9.7), krov i pod su bili truli, a zidovi su imali velike puko-
tine. Samo su ljudske relikvije i ivotinjski trofeji unutar zadnjeg
zida (9.8) ostali u prilino dobrom stanju.
U selu nije bilo ikoga, osim od jednog ostavljenog psa koji je
tuno zavijao u naem pravcu, sa kraja sela, kao da nam se alio to
su ga ostavili samog. Fotografsao sam graevine i, kroz pukotine u
zidovima, unutranjost ceremonijalne kue, a onda smo se vratili
nazad na stazu i nastavili dalje, dok su nai vodii iz Tunganabipa
dovikivali poruke ljudima koji su radili u udaljenim vrtovima,
ije su prisustvo odavale tanke trake plaviastog dima koji se
jasno oslikavao na zelenoj pozadini ume. Zamolio sam vodie da
prenesu uvarima ceremonijalne kue brigu i podrku drave u
vezi popravka ceremonijalne kue. Kasnije sam bio uo da je kua
bila izgraena iznova i da su, za tu priliku, izrezbarene i oslikane
nove ploe za njene prednji i zadnji zid. Uspjelo mi je da to kasnije,
152
1983. godine, i fotografem.
Skrenuli smo sa pravca kojim smo ili tog jutra, skreui
na sjever, da bismo stigli u umsku kolibu oko pola pet. Tamo je
ve bila prava guva otprilike, tri velike porodice i nas petoro,
tako da je bilo prilino veselo tokom pranja, pripremanja jela i raz
mjenjivanja pria, sve dok nismo uli na spavanje. Naalost, moje
precizne instrukcije u vezi sa platformom za spavanje izgleda da
ipak nisu bile dovoljno ilustrativne da se shvati da 50mm debelo
prue, postavljeno jedno od drugog na razdaljini od 75mm, nije
najbolje za dobar san i ja gotovo da nisam ni oka sklopio. Jedva sam
doekao cik zore da naem opravdanje za ustajanje i pripremanje
doruka.
Oko 7 sati smo se pozdravili sa naim Tunganabip vodiima
i krenuli, penjui se stazom koja je postajala sve strmija, da bi se
na kraju morali provlaiti kroz usku pukotinu u stijeni koja je vodi-
la prema vrhu. Sat i po kasnije, bili smo na vrhu sa kojeg se pruao
fantastian pogled, dole, zapadno, na dolinu Kam, preko Ok Tedi
i prema Fubilanu (9.9). Sam malo kasnije oblaci su se nagomilali
i nita se vie nije vidjelo. Vratili smo se nazad na planinsku stazu
i zapoeli hod kroz izmaglicu i mokru, mahovinom prekrivenu,
vegetaciju, birajui pravac, oprezno, izmeu isprepletenog kori-
jenja, tiinom pritisnutog drvea.
Nepokolebljivo smo napredovali sjeverno, prema strmoj
ivici Virga. Preli smo potok preko balvana koji ga je premoivao,
probijali se kroz zamke od puzavica i kroz raskvaene travnate
ravnice, a onda se odluili za kratko, ali gotovo vertikalno penjanje
od 200m, do vrha Virga.
153
Virgo je visoka taka na hrbatu koji dijeli basen od doline
Ilam (9.10), naseljene narodom Tifalmin. Ovdje je vrijeme obi
no nestabilno vrui, vlani vazduh koji se die od Ilamtamana,
sudara se sa visokim hladnim zrakom iz basena i kondenzuje u
oblake i rosu, itavom duinom hrbata. Jedan korak izvan hladne
magle i slabe kiice, u puni sunev sjaj i dole, preko 1km nie, lee
Tifalmin sela u travi pored rijeke.
Avionska pista lei preko puta nove osnovne kole, koja
je tu izgraena 1970. Prvu pistu je unitilo klizite, od kojeg su
nastradali neki mjetani i porodica tajnkraus, koji su radili za
Ljetni institut za lingvistiku i bili prevodioci Biblije. Daleko, na
istoku, se moe vidjeti Telefomin i tamonja naselja, koja odaju
trake dima i odsjaj sa limenih krovova.
Krenuli smo ponovo, samo sada nadole, dok su nas noge
izdavale u pokuaju da drimo korak sa naim izdrljivim nosaima.
Staza je bila prilino dobra, uz rijetke prepreke, ali smo morali da
pazimo na koprivu i muice, koje su nam letjele u oi i lijepile za
lice.
Kasno popodne, stigli smo u Bulolengabip i ja sam odmah
potraio Sulukima (9.11), starog poglavicu koji je bio od velike
pomoi Vilsonu Vitkroftu, kada je on vrio antropoloka istraiva
nja ovdje, u periodu 19681970.
Donio sam Sulukimu vijesti od Vilsona i njegove supruge
Pegi, koji su sada u Americi. Koze, koje su im Vilson i Pegi ostavili,
vie nisu bile meu ivima. Bulolengabipljani su ih uvali nekoliko
godina, ali su na kraju odluili da ih zakolju i pojedu.
Ovo selo je nekada imalo ceremonijalnu kuu sa fasadom
154
od izrezbarenih i oslikanih ploa (9.12). 1964. godine, Brajan
Krenston iz Britanskog muzeja je ostao u ovoj dolini nekoliko
mjeseci, biljeei i sakupljajui primjerke tifalminske materi-
jalne kulture. On je kupio etiri ploe sa fasade, od kojih su sve
ponovo nado mjetene. 1965. godine, sva je fasada kupljena od
strane parikog Musee de lhomme, ali u ovom sluaju nika-
da nisu bile nadomje tene. Obavjeten sam da su sve relikvije i
ivotinjski trofeji uniteni u Preporodu i da vie nije ostalo ita
u kuama mukaraca irom oblasti Atbalmin, Tifalmin, Ulapmin
ili Telefolmin, osim svetinja iz ceremonijalnih kua u Telefolipu i
Bogalminavipu.
Posjetio sam i peinu gdje su bile drane kosti i lobanje
predaka i naao neke od njih razvuene niz padinu; vjerovatno
su to uradili psi. Predloio sam Tejloku, Vitkroftovom glavnom
pomoniku a sada i lanu Skuptine provincije, da se postavi mala
ograda na ulazu u peinu, da bi se sprijeilo novo skrnavljenje.
Slijedei dan sam posjetio osnovnu kolu i razgovarao sa
uiteljima o djelovanju muzeja. Oni podstiu djecu da rezbare i
slikaju drvene ploe, u svrhu odranja tradicionalnih vjetina.
Istog dana smo nastavili na put stazama prelijepe doline,
iz koje se pruao fantastian pogled na Ulapmin sela. U njihovom
centru se nalazila novootvorena osnovna kola i ja nisam propu
stio priliku da porazgovaram sa tamonjim uiteljima. Poslije toga
sam posjetio svako od sela uvjerivi se da ni u jednoj ceremoni-
jalnoj kui mukaraca nije vie bilo ni traga od relikvija. Neki od
ostataka predaka su bili sakriveni u jednom udubljenju u kamenu,
dok su ostali bili pobacani u rijeku (Hladna voda uniti njihovu
155
vatru, ili, drugim rijeima, energiju), a svinjske vilice su leale
rabacane niz strminu. Mjetani su rekli da su pastori i akoni
baptistike misije nagovarali ljude da bacaju relikvije, govorei da
su one samtin bilong Satan (neto avolsko).
Slijedeeg jutra smo napustili Ulapminski lanac i krenuli
istono, prema Telefominu, du travnatih terasa koje se prostiru
iznad june obale rijeke Sipik. Sunce je nemilosrdno peklo, dok
smo hodali lakim dijelom puta, kroz travnate ravnice; samo su
rijetki kanali, obrasli drveem, povremeno donosili olakanje.
Bio sam prelazio mali, ali vrlo brzi, potok preko improvizovanog
mostia, koji se sastojao od dva drvena stupca, kada se on prolomio
i voda me je zamalo odnijela. Hladna voda me je trgla iz, vruinom
izazvane, letargije.
Poeli smo da se naglo sputamo prema Sipiku, koji smo
preli preko tradicionalno graenog boksgirder mosta. Ovo udo
od seoskog inenjeringa je bilo odravano od kada se pamti, kao
veza izmeu Telefolmin naroda i njihovih saveznika i trgovakih
partnera iz Ulapmina. Na kratko smo se zaustavili na Sipiku, da se
operemo i osvjeimo u njegovim bistrim brzacima, a onda je usli-
jedilo 300m dugo i sporo penjanje do prastarog jezera, oko koga
su leala Telefolmin sela.
Kako smo uli u prvo selo, Ankemavip, tako smo ugledali,
nonalantno naslonjenog na zid kue, nikoga drugog, nego moga
starog prijatelja i pomonika Nimisepa (9.13), sa kojim sam dijelio
dobro i zlo tokom ekspedicije u Star planinama, 1965. godine.
Poslije srdanog pozdravljanja i kratkog razgovora,
obeavajui da u se slijedei dan sresti sa starim drugarima iz
156
sela (9.14), produili smo do policijske stanice male kue u blizini
piste, da se prijavimo. Isplatili smo nae nosae i dali im zalihe
hrane, dovoljne za put preko Hajndenburkog lanca, do Imigabipa.
Oni su, prezadovoljni zaradom, pourili do prodavnica, da kupe
razne stvari koje e ponijeti nazad u svoje selo. Zamolio sam ih da
prenesu uvarima ceremonijalnih kua u njihovom selu, saznanje
da su one u Bultemabipu i Telefolipu ostale sauvane.
Dopunili smo svoje zalihe i pozajmili jedan madrac i koher
na kerozin. Slijedee sedmice sam posjetio Telefolmin sela u dolini
If, ali ne i ona u dolini Elip, poto mi je bilo reeno da je tamo
preostalo samo par relikvija koje su bile u rukama pojedinaca, dok
su sve relikvije iz ceremonijalne kue bile unitene. Meutim, zato
sam posjetio Falamin pleme i naao neke relikvije netaknute u
jednoj od njihovih ceremonijalnih kua, a uo sam da neki poje
dinci uvaju u svojim kuama vie izuzetno znaajnih relikvija.
Centralna kultna kua (telefolip) u Telefol(av)ipu je bila
netaknuta; ak joj je nedavno bio i popravljen krov. Stanovnitvo
je bilo vrlo zainteresovano da se ista proglasi za NKB, zajedno sa
svetim gajem, koji se nalazi na ulazu u selo; to smo i uspjeli pa je
i uvrtena na listu 30.7.1982. Troni jolam u Bogalminavipu, selu
naslonjenom na Telefolip, je trebalo da bude obnovljen, odmah
po zavretku radova na novoj osnovnoj koli. Njegove relikvije i
ivotinjski trofeji su takoe bili sauvani. Neke porodine kue su
takoe imale neke od njih, a u jolamu u selu Oksivip su, isto tako,
bile sauvane, mada je sama graevina bila u oronulom stanju.
Posjetio sam tamonju Baptistiku misiju, gdje sam prim-
ljen sa ljubaznou. Objasnio sam njihovom menaderu svoj
157
stav o ouvanju tradicionalnog znanja i odgovornosti misije za
spreavanje djela nerazumnog unitavanja od strane njihovih
lanova. Dodao sam da muzej nee oklijevati da takve ljude
krivino goni, prema zakonu o Nacionalnoj Kulturnoj Batini.
U oitoj kontradikciji sa ciljevima Preporoda, misija je
imala mali muzej tradicionalnih fgura i primjeraka prirodne isto-
rije, koji sadri otprilike 600 etnografskih primjeraka, od kojih
neki, kao to su svete relikvije, nisu prisutne ni u jednoj muzejskoj
kolekciji u svijetu. Procijenio sam vrijednost kolekcije na K10000
(mnogo vie na stranom tritu) i predloio im da razmisle o prod-
aji te kolekcije nacionalnom muzeju, a da ona ostane na istom
mjestu, koje bi predstavljalo istureno muzejsko odjeljenje. Time
bi Nacionalni muzej preuzeo odgovornost za kolekciju i preduzeo
bi mjere registracije, katalogizacije, etiketiranja i konzervacije.
teta od insekata je ve bila vidljiva, eksponati nisu bili obiljeeni
brojevima a tura dokumentacija na nekim naljepnicama je bila
vidno izblijedila.
Time je bila zavrena naa kratka turneja i ja sam odletio
avionom od Telefomina do Ambuntija, a odatle se rijekom Sipik
spustio do sela Kandingai. Tu sam zapoeo pregovore o kupovini
jednog vrijednog garamuta (bubanj napravljen od uplje klade) za
muzej, a onda smo otili u Vivak pa u Goroku, gdje smo posjetili
kustosa J.K. Mek Karti Muzeja, jednog od odjeljenja nacional
nog muzeja, da napravim izvjetaj o njegovom funkcionisanju i
potrebama...
Mislim da e biti dosta za danas, jer se gosti ve rasipaju,
a ti bi se trebao smatrati jednim od domaina upozorio sam Bila,
158
pruajui mu ruku u urbi, jer sam tek tada bio shvatio da je bilo
skoro 10 navee, a bio sam planirao da ostanem najkasnioje do 9.
U pravu si odgovorio mi je dok smo se pozdravljali,
dodajui: Vidimo se u utorak.
159
Pacifka ostrva su poznata po glavosjeama. Reci mi jesu
li uroenici sa Nove Gvineje bili i glavosjee i ljudoderi? poeo
sam na novi susret pitanjem.
To se razlikovalo, od plemena do plemena odgovorio
je Bil. Otpivi dobar gutljaj piva, koje mu je, izgleda, ba prijalo,
da bi nastavio, entuzijastinim tonom: Na primjer, neki su bili
glavosjee ali ne ljudoderi, dok su drugi bili bili ljudoderi, a nisu
bili lovci na glave. Govorei o samom kanibalizmu, neka plemena
su jela ljudsko meso samo tokom rituala, dok su drugi ubijali radi
hrane.
Interesantan sluaj ritualnog kanibalizma u istonim
visoravnima Nove Gvineje je izazvao veliku panju javnosti prije
50ak godina. Veliki broj stanovnika tamonjih plemena je patio
od stranih povreda zadobijenih gubljenjem ravnotee i padanjem
u vatru, koje su bile praene simptomima kao to su: problemi sa
ravnoteom, drhtanje ruku, poremeen govor i neobjanjivi napadi
smijeha. Veina rtava su bile ene. Narod je zvao tu bolest kuru.
Poslije opsenih medicinskih i antropolokih istraivanja,
otkriveno je da je ta zajednica imala originalan nain ukaziva nja
potovanja njihovim umrlima. Kada bi neko umro, roake bi mu
isjekle le na komade, poslije bi odvojile ruke i noge i isjekle miie,
X
G
lava
160
izvadile bi unutranje organe iz grudne upljine i mozak iz lobanje.
Ove delikatese bi na kraju pojele ene i njihova djeca, a i stariji bi
takoe dobili dio.
U poetku su naunici mislili da se radilo o genetskoj boles-
ti, poslije su mislili da se moda radilo o nekom virusu sa sporim
djelovanjem, da bi, na kraju, shvatili da je u pitanju prion bolest,
slina bolesti ludih krava. Kuru je bila primjeena samo meu
ovom plemenskom grupom istonih brana Nove Gvineje i nestala
je od kada je prekinut posmrtni kanibalizam. Naunici su se pitali
kako se ta bolest tu bila pojavila, poto je tamonje stanovnitvo
tvrdilo da ona nije bila postojala dok Bijelci nisu stigli u njihove
doline. Moe se samo pretpostaviti da je neko jeo ivotinje infci-
rane ovom odreenom prion boleu vjerovatno meso, unutra
nje organe ili mozak ovaca ili krava koje su Evropljani uvezli u
Novu Gvineju, a onda je prion preneen na druge ljude zbog ve
postojeeg posmrtnog kanibalizma.
Ne moe se sa sigurnou rei zato je neko, u odreenom
sluaju bio ubijen i pojeden, tako da svaki sluaj moramo gleda-
ti odvojeno. Na primjer, 1901. godine, kada je misionar Dejms
almers sa svojom pratnjom bio ubijen i pojeden od strane
Goaribari plemena, u zapadnom Papuanskom zalivu, uroenici
su imali dvije razliite prie. Jedna je bila ta, da ga je ubio neki
mladi, na zahtjev drugog ovjeka, iju kerku je mladi htio da
oeni, vjerovatno da dokae da je on neustraiv ubica, a time i
zasluan mu. Po drugima, misionare su ubili zbog toga to je kod
njih vladao obiaj, da ubijaju strance.
Jednom si mi pomenuo da je Telefomin mjesto, gdje su
161
1953. godine ubijena dvojica terenskih bijelih policajaca i dvoji-
ca domaih policajaca, a da je dio tijela, nekih od njih, i pojeden.
Koliko se sjeam, tvoje je miljenje da je krivica bila vie na strani
bijelaca, dravnih slubenika.
Nedugo poslije moga dolaska u Telefomin, 1962. godine,
desilo se da su neki od ljudi, koji su uestvovali u ubistvu pome-
nutih policajaca, bili ba izili iz zatvora, tako da sam mogao uti
njihovu verziju dogaaja. Australijska administracija, koja je u to
vrijeme upravljala Novom Gvinejom, je 1948. postavila policijsku
stanicu u Telefominu, da upozna tamonje stanovnitvo sa vanjs-
kim sistemom reda i zakona, da bi zaustavili meuplemenske
borbe i kanibalizam, obezbjedili alternativne naine rjeavanja
nesuglasica, kao i obrazovanje i medicinske usluge.
Stanovnitvo je gledalo skeptino na navedene pred-
nosti takvih civilizovanih mjera, ali su uglavnom pokazali
pragmatinost, odluivi da ekaju i vide ta e iz svega toga izii.
Par prvih bijelih slubenika su prihvaeni kao fer i razumni ljudi,
ali je poslije nekog vremena umjesto njih doao jedan ovjek koji
je sruio svo povjerenje koje su njegovi prethodnici izgradili. On
je seksualno iskoritavao jednu domau djevojku, koja je bila
obeana jednom od njenih saplemenika, a mladia, koji se ionako
osjeao uvrijeenim, je ismijavao, nazivajui ga slabiem. Taj
slubenik je dozvoljavao svojim policajcima da disciplinuju mnoge
domae mukarce fzikim kanjavanjem, a i nareivao da se spale
seoske kue koje nisu bile odravane na nain kako je to on zah
tjevao. Ako mukarci, zbog nekog razloga, ne bi donijeli u stanicu
dovoljno povra iz svojih bata, bili bi kanjeni radom na putevima
162
i avionskoj pisti.
Do sukoba je dolo, kada su u jednom selu ubili i
pojeli svinju koja im je bila data za rasplod. Policajci su odmah
pourili, da naue domoroce pameti, meutim, ovaj put oni nisu
ekali bespomono, nego su se pripremili za borbu. Uradili su ono
to su njihovi preci radili od najdavnijih vremena ustali su u
zatitu dostojanstva svoga plemena i da pokau svojim enama da
su pravi mukarci.
Interesantno je da su u Fidiju, nedavno, potomci
onih koji su prije stotinak godina ubili i pojeli jednog misionara,
pozvali njegove roake da bi im se izvinili. Razlog je bio taj, to
je njihovo pleme bilo loe sree vie godina, pa su pomislili da je
uzrok tome bilo pomenuto ubistvo.
Da. Telefominski Baptisti su uradili istu stvar; izvinili su se
za ubistvo iz 1953. godine, koje smo pomenuli mada se ne sjeam
da je i jedan od onih, koji su za ubistvo odleali u zatvoru, osjeao
neku potrebu za izvinjavanjem. Radilo se samo o Hrianima,
kojima su misionari usadili u glavu osjeaj krivice, govorei im,
godinama, da su svi oni grenici i da trebaju boiju milost da bi
dobili oprost, tako da je to izvinjenje zbog ubistva vjerovatno bilo
dio toga posla, poto oni koji su se izvinili nisu imali bilo kakve veze
sa pomenutim ubistvom. ini mi se da to ukazuje na injenicu da
ti ljudi, ukljuujui i one koji su postali Hriani, nisu promijenili
svoj stari nain miljenja, mislei da e preci kazniti pojedince, pa
ak i cijelu zajednicu, boleu i nesreom, za krenje tradicional
nih zakona.
163
Kako si ti doivio njihov svijet mjesto vladavine duha,
gdje duhovi mogu uzeti bilo koji oblik i pojaviti se bilo gdje i bilo
kada: bilo kao krokodil, ptica, pa ak i neki straan ovjek, poput
tebe? Mislim da bi se, kada bih se ja pojavio pred njima sa facom,
kao to je moja, svi razbjeali u panici alio sam se.
Iako sam znao poneto o njihovoj kulturi i prije nego sam
otiao tamo, trebalo mi je due vrijeme da se prilagodim njihovoj
realnosti, koja je bila toliko razliita od realnosti Zapadne civili-
zacije, gdje postoji samo ono to moemo vidjeti i opipati.
Priao si mi da je jedna grupa ljudi, meu kojima si ivio,
smatrala tebe i tvoju porodicu duhovima njihovih predaka koji su
im se vratili nazad iz svijeta duhova. Kako si reagovao na neto
tako nevjerovatno i da li je taj poloaj donosio neke povlastice ili
odgovornosti?
U stvari, mi do skoro samog kraja naeg desetomjesenog
boravka meu njima nismo ni znali da su nas neki od njih smatrali
duhovima. Meutim, kada smo to otkrili, tek tada su nam neke
stvari postale jasne.
Bilo je to u periodu izmeu jula 1972. i aprila 1973. godine,
u selu Bambaldiam, koje se nalazi na junoj pritoci Sipika, rijeci
Idam, 30km od granice sa Zapadnom Papuom. Ja i moja tadanja
XI
G
lava
164
supruga smo dobili posao od australijske vlade, da formiramo i
dokumentujemo kolekciju umjetnikih predmeta iz Centralne
Nove Gvineje, Gornji Sipik region, koja bi kasnije ula u sastav
kolekcije Australijske Nacionalne Galerije. Na terenu su nam
drutvo pravila naa dva sina, a jedan dio vremena i naa kerka,
to je sa jedne strane bila velika prednost poto smo i tu, na terenu,
mogli imati cijelu porodicu na okupu, meutim, sa druge strane,
nae porodine stvari su nam esto oduzimale znaajno vrijeme,
poto smo to vrijeme provodili izolovani u naoj porodinoj kui,
a nismo mogli razumjeti ono to bi uli da se govori u susjednim
kuama.
Da smo doli meu te ljude dvadeset godina ranije, nali
bismo ih kako ive u ogromnoj, neko bi rekao i u rasklimanoj,
zajednikoj kui, sa dva reda ognjita jadnoga za mukarce,
uzdu jednog zida, i drugog za ene i djecu, uzdu druge strane.
Jo 1973. godine je i dalje postojalo nekoliko ovakvih graevina, ali
su dravni policajci dugo vremena bili vrili pritisak na stanovni
tvo da ive u selima koja bi inile pojedinane porodine kue,
zbog zdravstvenih razloga.
Vrijeme koje smo proveli tu nije bilo dovoljno dugo da
bismo nauili jezik. Iako je izgledalo da ima prepoznatljivu struk-
turu za one koji govore Engleski, Abau nije bio lak za nauiti. Zato
su moja istraivanja bila vrena pomou novoMelanezij skog
(Pidgin English), koji koristi veina stanovnika Nove Gvineje,
poto se u toj zemlji govori vie od 750 razliitih jezika. Gdje god
je to bilo mogue, ja sam snimio razgovore na njihovom domaem
jeziku, da bi ga kasnije dao da se prevede na novoMelanezijski,
165
a onda bih ga ja, odmah, preveo na Engleski, rezjanjavajui sve
neja snoe, kada bih nailazio na njih.
Meutim, da se vratimo na na tvoje pitanje... Jedan dio sela
je smatrao da smo bili doli da ispitamo kakva je zemlja, da bi, ako
bi mjesto bilo dobro za ivot, ubijedili druge, od naega roda, da
dou i da uzmu zemlju za sebe. Ljudi iz ove grupe su vrili veliki
pritisak na naeg glavnog pomonika da nam ne otkriva nita,
nebili smo se mi obeshrabrili i otili.
Druga grupa je vjerovala da smo mi duhovi mrtvih roditelja
tadanjeg poglavice plemena, koji su dobili djecu u zemlji mrtvih
i vratili se sa njima u selo. Zato je nae ignorisanje njihovog jezi-
ka i nae stalno raspitivanje o mnogim (za njih, esto nevanim)
deta ljima vezanim za njihovu kulturu, bio smatran nespretnim
pokuajem da prikrijemo na pravi identitet. Oni su smatrali da
bi im, da smo bili preci dostojni potovanja, donijeli velike sume
novca iz zemlje mrtvih, iz koje je, po njihovom miljenju, sav
novac, uopte, i dolazio. To je bio razlog to smo za mnoge od njih
mi bili smatrani za krtice i prevarante pa smo, kao rezultat toga,
teko dolazili do informacija.
Naravno, postojali su i ljudi koji su nas prihvatali onakvim
kakvi smo i bili, pa su bili gostoljubivi i prijateljski raspoloeni,
interesujui se za na nain ivota, kao to smo se i mi interesovali
za njihov. Najveim dijelom naeg boravka meu njima nismo bili
svjesni tih razliitih miljenja, iako smo osjeali da su neki ljudi bili
na velikoj distanci od nas, bez ikakvog, nama poznatog, razloga.
Bilo je sluajeva kada bi za seoske dogaaje, koji bi se priprema-
li, saznali samo od nae djece, ili ako bismo sluajno nabasali na
166
neku od ceremonija. To se deavalo najvie u sluajevima magij
skog lijeenja ili vraanja.
Da li si primjetio da se tamo vraanje koristi vrlo esto i u
koje svrhe se koristi najvie?
Na primjer, ako se neko razboli, trae se mogui uzroci
bolesti, od kojih je jedan i magija. Jedna metoda bacanja ini, od
koje svi strepe, kau da je dola u njihovu oblast tek nedavno, a
izvode je tako to se vra sakrije u neki grm gdje eka rtvu, a onda
pomou prake ili male duvaljke zabija eksere, iglice Sago palme i
druge otre predmete u tijelo rtve.
Za lijeenje rtve se mogu preduzeti kontramjere, koje
ukljuuju vaenje ovih otrih predmeta sisanjem tijela rtve,
praeno glasnom vikom i skakanjem vraa, koji pada u trans pue
njem duvana i vakanjem neke aromatine kore (mogue cimeta)
i sjemenki Bitla. Ova ceremonija se izvodi u kui, nou, samo uz
vatru ognjita, koja daje ono malo svjetlosti.
To stanje transa oznaava prisustvo duha, bez ije pomoi
mag nema ikakvu mo. U jednom sluaju, gdje sam ja bio prisutan,
duh je bio identifkovan kao aifet (Abau), dugovrata crna vodena
ptica, koja leti vrlo visoko, nou lovi ribu a do jutra se sakrije u
planine. To je izgledalo kao prikrivena naznaka sredstva na koji je
mag napao svoju rtvu.
Mag bi esto tretirao vie bolesnih osoba, ispitujui ih
jedno po jedno i siui im tijela. Za neke pacijente se ispita vie
moguih uzroka bolesti, ukljuujui nedozvoljen seksualni odnos
i zavoenje ili napad od strane masalaija (novoMelaneanski
Duhovi prirode) koji ive na drveu, u movarama i sl. Izgleda
167
da nedozvoljeni seksualni odnosi, ili elja za njima, stvaraju ljude
lakim rtvama za duhove prirode, koji mogu uzeti oblik zavod
ljivih ljudskih bia.
Na kraju tretmana, kratka molitva tjera duha koji je pomagao
vrau, da ne bi nakodio svinjama i psima ili otjerao lovinu daleko
od dohvata seoskih lovaca.
Druga magijska metoda se sastoji od nabavljanja ostata-
ka hrane, tjelesnih tenosti, zemlje iz tragova stopala, ili drugih
stvari koje su bile u kontaktu sa potencijalnom rtvom, koji se
onda zamotaju u listove, skupa sa drugim magijski pripremljenih
supstanci, uz istovremeno bajanje, da bi se na kraju paketi sakrio
u grmlje. rtva se ubrzo razboli i, ako ne potrai pomo dovoljno
brzo, umre.
Jesu li vraevi samo mukarci?
- Da, u ovom dijelu Nove Gvineje se vjeruje da su samo
mukarci vraevi. Za magijske ini se optuuju lanovi seoske
zajednice sela, ili lanovi zajednica udaljenih kilometrima. Vraevi
su uvijek osobe koje su poznate po imenu, sa kojima postoji neka
vrsta drutvene veze; oni nisu prosto neodreeni strani neprijatelji.
Jedan nain otkrivanja vraeva je njegova navika da se pere
nou; sigurnija metoda je vraanje. Jednom, kada je mag otkriven,
moe se izvesti ritual kojim bi se isti ubio. Gornja polovina kaipr
sta i malo kose rtve na koju su baene ini se odsijeku i zaveu za
osueno drvo, koje se zatim zapali. Oni vjeruju da je sve to treba,
samo ekati i mag e umrijeti. Zabiljeeni su i sluajevi kada su
ratnici oaloene zajednice uzeli svoje oruje, otili u selo vraa,
zaprijetili orujem ostalima, a njega ubili...
168
- Da li si ti prisustvovao nekom od magijskih obreda?
Tokom deset mjeseci provedenih u Bamblediamu, posma-
trao sam tri magijska obreda. Jedan od njih je bio izvoen nedugo
poslije naeg dolaska, i ja sam pokuao da ritual snimim kaseto-
fonom ali aparat nije radio. Narednog jutra, napisao sam neke
zabiljeke, onoliko koliko sam se sjeao i koliko mi je rekao otac
umrle djevojice.
Drugi obred je izveden povodom smrti jednog djeaka iz
susjednog sela, Selelian. To je bilo kasnije, istog mjeseca, i ponovo
je kasetofon zatajio, tako da mi je od svega ostalo nekoliko zabi
ljeki i imena vraa i njegovog pomonika. U oba sluaja magijski
obred je izvodila ista osoba mag iz Vaurua, izmeu rijeka Idam i
Avgust.
Moda je vano napomenuti da je izmeu naroda Idam i
Vauru vladao antagonizam povodom obnavljanja neupotrebljive
avionske piste u Idamu. Narod Idam je elio obnovu piste, da bi
kasnije traili od vlade da tu otvori kolu. Jedna grupa Vauru naro-
da, meutim, nije htjela da podri projekt, poto su ve bili plaeni
da pomognu u gradnji piste i policijske stanice u Japsiju, na gor
njem toku rijeke Avgust, i imali su obaveze prema tome projektu,
iako je to bilo puno dalje za njih, nego pista u Idamu. Vjerovatno
je na njihovu odluku uticala injenica da oni za obnavljanje piste u
Idamu ne bi dobili nikakav novac.
Trei ritual, kome sam prisustvovao, odvijao se u naem
selu. Uspio sam da snimim prvih 90 minuta, ali je taj prokleti kase-
tofon ponovo izdao stalno sam imao probleme sa tom mainom.
Na sreu, uspio sam da opiem ostatak obreda, zahvaljujui
169
ljudima koji su mi pomagali u prevodu prve kasete, tako da sam,
konano, imao zabiljeen cijeli tok dogaaja i, vjerujem stekao uvid
u svrhu izvoenja obreda. Mislim da je to bio nain da se iznesu
trenutne nepravilnosti, da se izloe javnoj osudi, a na kraju se ona
za koju se smatra da je najvanija proglasi za uzrok koji je doveo
do smrti osobe u ije ime se magijski obred izvodi. Prije nego nave-
dem specifne optube, iznesene tokom ovog obreda, opisau ti tri
obreda, kojim sam prisustvovao.
Poto je tijelo bilo sahranjeno, vei broj zailjenih komada
bambusa je poboden u zemlju, okolo groba. Vjeruje se da e, kada
zli duh vraa doe do groba, da iskida i pojede tijelo rtve, nagaziti
na otre komade i odstupiti. Isto tako, vlada miljenje da se, ako se
duh ulja okolo, na iljcima pojavi krv.
Ispred groba umrle osobe, koji se obino nalazi na rubu sela,
podigne se nekakva pregrada iza koje se nalaze mukarci. Kroz tu
pregradu provue se bambusov tap, tako da se jedan kraj naslanja
na kladu koja lei na zemlji, a drugi viri kroz pregradu, dopirui do
blizu groba (11.1). Na dijelu tapa koji lei naslonjen na kladu, vise
razni predmeti koji treba da zveckaju kada se tap zatrese. Nekada
su se u te svrhe koristile veprove kljove, velike sjemenke i slino,
dok se danas vie koriste metalne olje, tanjiri, noevi, kaike i sl.
Magijski obred se uvijek odvija nou, poinje oko sat
vremena poto padne mrak i traje oko etiri sata. Ritual se odvija
tokom dvije uzastopne noi mora se biti potpuno siguran u rezul
tat identifkacije krivca, poto duhovi ponekad mogu biti pilino
zagonetni.
Velika skupina mukaraca i starijih djeaka ue,
170
okrenuti prema pregradi, i jedan mukarac dri kraj tapa, naslo
njen na kladu; ene i djeca ostaju u svojim kuama. ovjek, koji dri
bambusov tap, izgovara imena osoba koje su mogle imati motiv
za bacanje ini na rtvu, navodei istovremeno mogue razloge.
Nekada se imenuje veliki broj osoba, kako iz sopstvene zajednice,
tako i iz okolnih, sa irokim spektrom optubi.
Kada se pomene ime pravog krivca, bambusov tap se
zatrese i zauje se zveckanje. Svako iz grupe moe iznositi imena
krivca, ali ona moraju biti testirana na tapu, od ovjeka koji ga
dri. Osobe, koje dre tap, se mogu mijenjati ali u tri sluaja gdje
sam je bio prisutan, dva sluaja u jednom selu i jednom u njima
susjednom selu, ovjek po imenu Moni se pokazao vjetijim, u toj
ulozi, od drugih.
Veliki broj imena je testiran vie puta, dok se tap nije tako
zadrmao, da je iskoio iz pregrade. Tada je na njega skoilo vie
ljudi, koji su sa njim ritmino padali i ustajali sa zemlje. Izgledalo
je da im se tap otima i podie ih i trese, itavom duinom, o
zem lju. Poslije nekog vremena, oaloeni roak (obino otac)
napada tap tomahavkom, presjecajui ga na dva dijela, a neko
drugi pali blii kraj tapa ugarkom, iz vatre koja ve gori. Vjeruje
se da se time uniti vraarev duh, koji je zarobljen u tapu. Kau
da se na dijelu tapa, gdje je presjeen sjekirom, pojavi krv i da e,
ako mu je otkriven identitet, mag umrijeti, osim ako ne napravi
protivmagiju da se zatiti.
Druga vrsta zavretka je bila stvarno senzacionalna. Bilo
je to tokom treeg rituala kome sam prisustvovao, povodom
smrti Ikedijeve erkice, koja je bila tek beba. Kada je, bar je tako
171
izgledalo, tap iskoio iz pregrade, epalo ga je osamnaest mladih
ljudi, koji su se poredali sa obe strane tapa. Drei tap, jurili su,
skoro pola sata, naprednazad izmeu dva reda kua. Trali su po
50ak metara, tridesetetrdeset puta.
Dok su trali sa tapom naprednazad, u kuama sa obe
strane su mukarci i ene pjevali posmrtne pjesme. Pjesme je
vodio Ikedi, otac umrlog djeteta.
Nakon nekog vremena, nekoliko iscrpljenih djeaka je
palo na zemlju, neki su se trzali kao da su podivljali, dok su ostali
gazili tap i hodali okolo kao pokvareni roboti ukoenih ruku i
nogu, ljumajui mehaniki napred, nazad i na stranu, udarajui
u posmatrae i kue, dok ne bi pali u besvjesno stanje. Kada bi
tokom rituala neki od mladia kolapsirali, njihovo mjesto bi zauzi-
mali drugi; na kraju sam dobio 27 imena mladia, koji su te noi
nosili tap.
Reeno mi je da samo djeaci i mladii mogu, bez
ugroavanja svojih ivota, apsorbovati i rasuti vatru stvorenu od
strane vraevog duha, kada ga zbog toga gaze.
Pretpostavljam da, u nekim sluajevima, optube mogu
dovesti do rata izmeu dvije grupe... ili su oni vrlo oprezni, pri
proglaavanju krivca, izbjegavajui opasne zakljuke?
Majkl Stiven, u zavrnom dijelu svoje knjige Magija i
Vradbine u Melaneziji, naglaava da bi, u sluaju melanezijskih,
za razliku od afrikih, studija magije, bilo pravilnije govoriti o
iznoenju pritubi, nego optubi, a da je dio odigran tokom magij
skog obreda u procesu inoenja pritubi bio oito previen u
melanezijskoj literaturi. Ja u pokuati da dam svoj mali doprinos
172
ispravljanju ove manjkavosti.
Poeu sa davanjem spiska raznih pritubi, redom kojim su
bile iznoene tokom obreda. Ovo e otkriti krune eme, gdje su
pritube iznoene vie puta dok ne bi dobile eljenu panju. Mora
se imati na umu da se u publici nalaze iskljuivo mukarci, tako da
se pritube vie tiu mukog nego enskog nezadovoljstva, iako se
nekada desi da se interesi mukaraca i ena podudare.
Prvo u opisati okolnosti koje su okruivale smrt rtve.
Ikedi, ovjek iz plemena Amto, koji je ivio na istoku, u dolini
Simaija, oenio je enu iz Bambeldiama i otiao da ivi u njenom
selu, iako je vrlo esto posjeivao svoju rodbinu. Toga dana, kada
su on i njegova ena bili u jednom od svojih vrtova, udaljenom par
sati od Bambeldiama (njihovo Idam domainstvo), njegova ena
je ostavila njihovo malo dijete da se igra pored vode, dok su im se
ostalo etvoro djece kupali u vodi, a ona je otila da donese malo
zelenia iz susjedne bate. Jedno od djece je primjetilo da se malo
dijete iznenada razboljelo i pozvalo je majku. Dijete je plakalo te
cijele noi a poslije podne se porodica vratila u selo, meutim,
dijete je preminulo te veeri.
Majka je plakala, vie radi reda, dok otac uopte nije plakao,
objanjavajui da ne misli plakati za odojetom.
Slijedee vee je izveden magijski obred, za koji ja nisam
bio znao, ali su mi, na sreu rekli, da to nije bio onaj zavrni, te da
e biti opet ponovljen. To je bio ritual koji sam snimio i na kome
su uestvovali, uglavnom, ljudi Idam plemena, ali je tu takoe bilo
prisutno par roaka oca djeteta, iz Amto plemena.
Prva serija imena, koja su stavljena na probu, bila su iz
173
Bambeldiama i sela plemena Antibi (oko sat hoda uzvodno). Izjave
kao: Mislim da si vrila nudu i Saseijal je doao i bacio vradbine
na tebe, ili Ja mislim da je to uradio Inani, kada je bio u potoku
Tomte. On je to uradio na nain da ona umre kada je on ve bio
daleko, tako da ne sumnjamo na njega. Jedan ovjek iz publike,
Balia, je povikao: Ja mislim da je Inani ljut i zbog toga to je Ikedi
(otac djeteta) lovio ptice u njegovom iblju (Ikid je bio jedan od
rijetkih ljudi u kraju koji je imao dozvolu za noenje i koritenje
samarice). On hoe da se Ikid vrati nazad u dolinu Simaija, oda kle
je i doao.
U tom se trenutku, Laleimu, ovjek koji je drao drku
bambusova tapa, obratio prisutnima, rekavi: Moete govo-
riti! Dijete razumije i Amto i Idam jezik (poto su u publici bili
prisutni lanovi obe jezike grupe). Zatim je nastavio, obraajui
se duhu djeteta: Ja mislim da je Inani naveo Koboija da vjeruje
da je duh (odgovoran za tvoju smrt) bio poslan od ovjeka koga je
Ikid optuio da je ubio enu njegovog starijeg brata, a ta je ideja
poslana Ikidu preko Koboija (u vidu crvene haringe); Inani je bio
ljut zato to su odreeni ljudi htjeli da Ikid oeni Jeinu (kerka
mlaeg brata poglavice Bambeldiama). Jasno je da je Ikid htio
da oeni udovca sa svojom sestrinom, uz podrazumjevanje da
bi onda udovac dogovorio da Jeinu ode za Ikida; meutim, jedna
grupa se tome protivila, zato to je Ikid ve bio oenjen starijom
sestom udovice Jeinu.
Poslije toga je tap uzeo Jadbe, ovjek iz Amto plemena.
Ikid, otac umrle djevojice, je iznijeo svoju teoriju: Ja mislim da je
tultul (novoMelaneanski pomonik poglavice) Amto plemena,
174
Fefekiu, bio ljut zbog smrti svoje udate kerke i da me je smatrao
odgovornim za njenu smrt, zato to sam poklonio svoju vjernost
Idam plemenu. On je unajmio nekoga da ubije moje dijete
moda Inani ili nekoga iz Bisiaburua (selo koje se nalazi par sati
hoda nizvodno). Ova mogunost je tada bila testirana od strane
ovjeka iz Amto plemena, koji je drao drku tapa.
Poto tap nije davao nikakav znak, preuzeo ga je Moni. Za
Monija su rekli da to moe raditi zato to je bio u bliskoj vezi sa
umrlim djetetom, poto ju je esto hranio.
Ikid je nastavio da istrauje mogunosti ljutnje meu
svojim Amto sunarodnicima: Oni su govorili da nisam dono-
sio u Simaija dolinu nita od svoga ulova i da su zbog toga bili
ljuti. Osim toga, kerka Fefekiua, tultula Amto plemena, koja je
bila udata za Ikidovog starijeg brata i bila majka dvoje djece, je
bila umrla nedavno i Fefekiu se, traei rtveno jagnje za svoju
ljutnju zbog njene iznenadne smrti, navalio na Ikida, a i ve ga
je bio kritikovao zbog nedonoenja ulova svojim Amto roacima,
i odnoenja cijelog plijena u Idam. U bijesnom napadu na Ikida,
Fefekiu je vikao: Da nisam hrianin i da nisam bacio svoje stvari
za vraanje u rijeku, ubio bih te! Oni su ispitivali mogunost da
je on, moda, ispunio svoju prijetnju tako to je usmrtio Ikidovo
dijete. Iako on moda nije imao materijal za bacanje ini, moda
je dao instrukcije nekome drugome da uradi taj posao. Moda je
ak i molio Boga da kazni Ikida zato to je proveo previe vremena
u Idamu; njegova vjernost vie nije pripadala Amto narodu. Onda
se Moni, ovjek koji je drao drku tapa, ponovo obratio duhu
mrtvog djeteta: Ako je ovo bilo uzrok tvoje smrti, daj nam znak
175
(drmanjem bambusova tapa), meutim, tap se nije pomjerio.
Ikid se sjetio da je, prije nego se dijete razboljelo, on otiao
sa drugim djetetom da opere ruke i da je u tom trenutku izmeu
njih pao neki kamen i da su svi lanovi njegove porodice negirali
da su oni bili ti koji su bacili kamen. Svi prisutni su se sloili da
je to morao biti mag, koji je predskazivao dolazeu smrt. Ljudi su
poeli da se pitaju: ta ako ti Amto vraevi odlue da nas sve pobi-
ju, ovdje u Idamu? Tu su na trenutak ponovo oivjeli tradicionalni
strahovi i neprijateljstva Amto i Idam narodi su nekada ratovali.
Neko je povikao duhu djeteta: Pouri, povuci bambusov tap, ve
smo se umorili! Ko te je otrovao? Moni je dodao: ta radi? Jesi
li ljuta na mene? Sada je drim bambusov tap. Mora se javiti.
Hajde! Pouri!
Onda je Moni ponovio sve pretpostavke, sve do naglaava
nja da je on preuzeo tap. Ljutnja Amto naroda zbog toga to je
Ikid lovio u Simaija teritoriji i nosio ulov u Idam, je ponovo nave-
dena kao mogui uzrok. Okolnosti pod kojima je dijete umrlo su
jo jednom ponovljene.
Tada je jedan od prisutnih povikao Was bilong Mukvasi!,
to je znailo: uvari (u ovom sluaju vraevi) Mukvasija (selo
na mjestu spajanja Sipika i Simaije); bambusov tap je poeo da
zvei. Ikid je podsjetio sve kako su Mukvasi ljudi naplaivali Simaija
narodu po dolar za svako prebacivanje preko rijeke, kada bi trebali
da odu na Grin River patrolnu stanicu. Prozvana su imena trojice
Mukvasi magova i tap je ponovo zazveao. Zakljuili su da je zli
duh, jednog od magova, priao djetetu dok je ono sjedilo na rubu
vode, odsjekao joj mesa i odnio ga.
176
Tada je jedan drugi ovjek pomenuo kako su Mukvasi ljudi
bili ljuti na mladu udovicu Fejolu, koja je zavela Naisoua, da bi je
on zaprosio. To je zakomplikovalo stvar, jer se radilo o namjeri da
se prekri brano pravilo razmjena sestara. Fejolu je bila data za
enu Fialuu, Bisiaburu ovjeku sa Mukvasi prolou, kao zamjena
za udaju njegove sestre za jednog Bambeldiam ovjeka. Kada je
Fialu umro, mlada udovica, Fejolu, je eljela da se vrati nazad, u
Bambeldiamski zaseok Isagu, da ivi sa svojim roditeljima. Ona
je tu srela Naisoua i, kako se navodi, zavela ga. Poto su spavali
zajedno, pet puta, objavili su da hoe da stupe u brak, meutim,
Tumlio, poglavica Bisiaburua, koji je velokoduno hranio Fejolu
mesom, koje bi ulovio dok je ona bila dijetebudua nevjesta pod
njegovim starateljstvom, je traio od nje da se ponovo uda za
nekog iz Bisiaburua, tako da bi njegova investicija raala u njego
vom vlastitom selu.
Tumlio je takoe znao da e se u Mukvasiju pobuniti, kada
uju za to, poto bi, ako bi se udovica udala natrag u svoje selo,
njihovo rodovsko naslijee bilo oslabljeno. Zato se pretpostav
ljalo da su Mukvasi magovi poslali zli duh uz rijeku da napadne
narod Isagua, naseobinu gdje su ivjeli njeni roditelji i ljubavnik.
Meutim, desilo se da su u tom trenurku svi bili napustili Isagu i
otili u bate, pa je zli duh nastavio uz rijeku, zatim pratio potok
Musnau, na ijoj obali se Ikid ulogorio, da bi naiao na dijete koje
je sjedilo pored vode i ubio ga.
Neko je opet povikao: Nemoj biti lijena sa tapom zadrmaj
ga, kada pozovemo pravo ime! Onda je Moni, i dalje drei tap,
imenovao dva Mukvasi maga, pogaajui da su njihovi duhovi
177
odletleli do potoka, gdje je dijete sjedilo. Bambusov tap je ponovo
poeo da zvei. Iznoena su imena i drugih magova.
Imenovani su razni poznati magovi iz okolnih sela, ak i
poslije pomjeranja tapa na pominjanje Mukvasi imena. Moralo
se biti sigurno da su identifkovali pravog krivca. Ako, poslije
poetnog pomjeranja, bambus ne reaguje na druga imena, onda se
ponovo vrati na ime, ili imena, na koja je tap reagovao i ponovo se
pokua sa njim, ili njima, sve dok tap ne iskoi iz pregrade.
Vjerovatno ne bi volio uti najjezivije pretpostavke, ta se
moglo desiti sa djetetom, pa u njih preskoiti...
...Neko je naveo ime jednoga maga iz Grin River oblasti i
tap se zatresao. Moni je navodio mogunost da je duh pomenutog
doao u srijedu i, naavi porodicu kako idu stazom, uzeo dijete,
dok ga je majka nosila na leima, u pletenoj torbi. Na to je jedan
stariji ovjeuljak, po imenu Kikifei, izazvao opti smjeh, svojim
komentarom. Obratio se duhu djeteta, govorei da ga je ve zabo
ljela zadnjica i da je to vjerovatno zbog toga to ga zli duh napada
otpozada. Izgledalo je da je to bio njegov nain izraavanja sumnje
u zadnju pretpostavku.
Imenovan je otac pokojnog Fejluinog mua i bambus se
malo zatresao. Moni je ponovo imenovao Mukvasi magove, ali je
tap stao i svi su ponovo poeli izvikivati razna imena, idui okolo,
geografski.
Ponovo su izvikivana razna imena. Onda je Moni testirao
na tapu Vaiinana iz Antiba. Ikid je naglasio da je Vaiinan uvao
njegovu enu, dok je bila mala, i zbog toga je traio starateljstvo
nad Ikidovom kerkom i pravo da ugovori njen brak; meutim,
178
majka djeteta se nije slagala s tim.
To je bio trenutak kada je zavrila prva kaseta. Ubacio sam
drugu, ali ona zbog nekog razloga nije nita snimila. Na sreu, bilo
je ostalo jo samo oko pola sata do vrhunca magijskog obreda.
Nizala su se imena, ali tap i dalje nije davao pravi znak...
sve dok ponovo nisu prozvali magove iz Mukvasija. Kikifei je
rekao: Sanjao sam ta se u stvari desilo, ali vi to prikrivate. Razlog
to su te Mukvasi ljudi otrovali je ljutnja zbog ponaanja udovice
Fejolu. tap je dao jak znak. Izvikivana su imena magova i tap je
poeo da skae jae i jae, sve dok, kako je izgledalo, nije iskoio iz
pregrade, a tada su ga mladii epali i trali sa njim kroz selo, da
bi ga na kraju izgazili. Mada se vjeruje da to moe ubiti zlog duha,
zarobljenog u tapu, a tako i vraa, poznato je da isti imaju protiv
magiju, tako da mogu preivjeti.
Na kraju svega, ta ti misli, koja je glavna svrha takvog
jednog magijskog rituala? Da li je to isto duhovna stvar ili nain
da se zadovolji zajednica, tako to e ljudi stei utisak da je mogue
pronai uzrok bilo koga dogaaja?
Moramo biti oprezni da ne bi donosili zakljuak na osnovu
jednog dobro dokumentovanog i dva nedovoljno dokumentovana
dogaaja, a osim toga nekada je bolje ne generalizovati stvari. Na
osnovu onoga to sam ja vidio, primjetno je da su, iako su tokom
magijskih obreda prizivana imena iz lokalne i oblinjih zajedni-
ca, u sva tri sluaja, kojim sam ja prisustvovao, optueni magovi
iz zajednica koje su udaljenije i sa kojima je lokalna plemenska
grupa, prije pacifkacije PNG, bila u stanju, ako ne ratnih sukoba,
ond bar neprijateljstva. Osim toga, u obzir se uzimaju i trenutani
179
socijalni odnosi izmeu osoba koje su na neki nain povezane sa
zajednicama vraa i rtve.
Pretpostavljam, mada nemam dovoljno podataka da to
dokaem i u kakvom smislu, da posmrtni magijski proces u Abau
plemenu, ima svrhu slinu obredu magijskog lijeenja u Ndembu
plemenu, u Africi, kako ju je opisao Tarner:
Izgleda da Ndembu doktor vidi svoj zadatak, manje kao
lijeenje pacijenta kao pojedinca, a vie kao davanje savjeta za
rjeavanje problema, prisutnih u iroj zajednici... Pacijentu nee
biti bolje, sve dok tenzije i neprijateljstva unutar grupe, ne budu
javno izneena i izloena ritualnom tretmanu... Zadatak doktora
je da sagleda sve mogue tetne posljedice odreenih meusobnih
i irih socijalnih razmirica i da ih usmjeri u socijalno zdravom
pravcu.
Najozbiljnije stvari koje su inile ljude nezadovoljnim, a bile
su prisutne tokom magijskog obreda izvedenog povodom smrti
Ikidove kerke, su bile:
Prvo, Ikidovi prelazak iz Amtoa, mjesta njegovog roenja,
u Bambeldiam, mjesto gdje se oenio, i pitanje prema kome on
ima veu odgovornost, posebno kada se radi o podjeli plijena ulov
ljenog njegovom pukom.
Drugo, elja Vaiinana iz Antibia da dobije pravo staratelj
stva nad malom djevojicom i pravo da dogovori njenu udaju u
Antibi, smatrajui da je to zaradio uvajui Ikidovu enu, kada je
bila dijete, a izgubio ju je kada se ona udala u Bambeldiam.
180
Tree, krenje tabua na Antibsko gajenje bitl sjemenki od
strane jednog lana Bambeldiama i kazna plaena za to, sluajno
zavrena smru male djevojice istinu govorei, bez bacanja
vradbina.
etvrto, elja mlade udovice Fejolu da se uda nazad u selo
svoga porijekla, mada je ve bila data u brak u Bisiaburu zajed-
nicu u zamjenu za enu iz te zajednice, koja se udala u njeno selo;
rodbina njenog pokojnog mua je traila od nje da se uda za jednog
od njih i da se ne vraa u svoje selo.
Zadnje magijsko obraanje na kome se stalo, bilo je ovo
zadnje pomenuto jer je oito bilo najvanije za iru zajednicu, mada
je jasno da socijalni odnosi vezani za Fejolu nisu imali ba nita
sa Ikidom i njegovom porodicom, ponajmanje sa djetetom koje je
bilo rtva vradbina. Neupueni posmatra bi prije oekivao da e
krivica pasti na Amto maga, koji je mogao biti unajmljen od Amto
tultula Fefekioua.
Meutim, kao to sam pomenuo ranije, uesnike i publiku
magijskog obreda ine samo mukarci i zato je oekivati da se kao
mogui uzroci nesretnog dogaaja vie navode krenja morala i
obiaja koje mukarci smatraju najvanijim. Da je u obraanju
krivica pala na Amto, Ikid bi vjerovatno morao da uskladi svoje
ponaanje na nain da nosi dio ulova i u svoje staro pleme, dok
je proglaavanje bludnog ponaanja udovice Fejoli znailo da
e ona biti ta koja e snositi najvie odgovornosti za otklanjanje
nezadovoljstva.
Zato je rezultat rituala vjerovatno poveao socijalni pritisak
na Fejolu da se vrati u Bisiaburu, zajednicu njenog pokojnog mua,
181
i pristane na jednu od branih opcija, koju e joj tamo ponuditi.
Roaci njenog pokojnog mua Fialua su ponudili alternativu: da
im se plati $100 odtete, pa da se sloe da se ona uda za Naisoua.
Meutim, u to vrijeme (1973. godina) vjerovatnoa da se obezbjedi
tolika svota je bila gotovo nikakva.
Vidim da ti svoj posao uvijek shvata ozbiljno i da ne ali
vremena i truda da bi saznao to vie... U takvoj kulturi magija
vjerovatno postaje dio svakodnevnice. Bio si u situaciji da svi oko
tebe misle i ponaaju se na takav nain; da li je to ostavilo kakvog
uticaja na tebe... naroito ako si iskusio neto neobjanjivo?
Mora biti da jeste. Primjetio sam da sam u mojim teren-
skim biljekama napisao da mora biti da postajem malo lui,
posebno poslije udnog iskustva kada me je u drugom selu kleo
jedan malo vaknuti starac, a ja sam mu kupio dobar poklon da
ga ponovo odobrovoljim!
Reci mi, kako je to bilo?
Bilo je to ovako... Ba tada mi je, na nekoliko dana, bio
doao u posjetu jedan kolega, koji je u to vrijeme bio kustos jednog
australijskog muzeja. Poto je zavrio posjetu, ja sam morao da ga
odvezem niz rijeku, motornim kanuom, a onda da ga pjeice odve-
dem do avionske piste u mjestu Zelena Rijeka. Kada smo stigli u
selo Mukvasi, na rijeci Sipik, jedan umno poremeeni starac je
zatraio da ga povezem sa nama preko rijeke, a onda do staze koja
vodi do Zelene Rijeke. Meutim, ja sam ranije bio uo da je to, taj
stari drukan, esto radio, a onda bi proveo itavu no u naselju
Zelena Rijeka, lupajui u metalni bubanj neki stari gasni cilin-
dar, izluujui mjetane, ne dajui im da s mirom spavaju. Imajui
182
to na umu, rekao sam mu da ga neu povesti. On se jako razljutio i
poeo da galami, sipajui kletve na mene.
Ja i pomenuti kolega smo uli u kanu i upalili motor,
meutim, kada smo stigli do sredine Sipika, motor se iznenada
ugasio i rijeka nas je ponijela nizvodno, nosei nas daleko od mjesta
gdje smo trebali izii. Ja sam ko zna koliko puta pokuao da pokre-
nem motor, ali bez ikakvog uspjeha, ...sve dok nismo zamakli iza
okuke i daleko od pogleda ludog starca; a onda sam odmah upalio
motor i nastavio put. Poto sam doveo moga kolegu do avion-
ske piste, otiao sam do lokalne prodavnice i kupio paket ribljih
konzervi i otvara za konzerve. Po povratku u moje selo, svratio
sam u Mukvasi i dao paket sa konzervama starcu, sa zahtjevom da
me ubudue uva. On se nadmono osmjehnuo i pruio mi ruku;
nikada vie nisam imao slian problem.
Poslije jednog takvog iskustva, sigurno ti je lake da
razumije zato u svakoj zajednici, gdje se vjerovanje u magiju
smatra normalnim, ljudi koriste rituale i magiju da dobiju ono to
ele.
Tano, a podrazumjeva se da i oni koji koriste magiju i
ritual svakako i vjeruju u njih, ak i kada ih koriste da bi ostvarili
svoje line ciljeve. Ni u naoj vlastitoj zajednici nije puno drugaije.
Ko zna koliko ljudi vjeruje ili poluvjeruje u utvare i duhove zato
bi se inae pravili toliki flmovi sa tom temom? Svi hriani vjeru-
ju u vrhovno duhovno bie, zvano Bog, a mnogi drugi smatraju
njego vog najveeg neprijatelja, avola, za realno i postojee bie.
Moda ta natprirodna bia i postoje, ali ako je to tako nema sum
nje da smo ih mi, ljudi stvorili, na svoj lini nain i za nae line
183
ciljeve, a i nau djecu obrazujemo na isti nain. Postojanje velikog
broja razliitih ljudskih kultura je, prirodno, dovelo i do stvaranja
velikog broja razliitih vjerovanja u duhove.
Mora biti da ta vrsta vjerovanja u duhove i daju motivac-
iju, potrebnu za pamenje i ouvanje tolikih znanja i tako velikog
broja legendi?
Ba tako. Narod koji ne posjeduje pismo, mora da rauna
samo na svoju memoriju, tako da ue djecu kroz oaravajue prie
i dramatine rituale koji ukljuuju uee duhova u njihovim festi-
valima roenja, inicijacije, braka, roditeljstva i smrti.
- Njihova mitologija i kolektivna memorija su stvarno nevje-
rovatni. Da bi znali istoriju svih svojih vanih kultnih predmeta,
esto starih i preko sto godina, opisujui sve likove i dogaaje u
detalje, oni mora da prolaze kroz intezivno uenje...
Tano. Ja sam bio zainteresovan za njihovu prie najvie
zbog toga to sam htio da zabiljeim informacije vezane za odreene
predmete, mada moram priznati da bi me one ponekad uvukle,
puno dublje nego bih oekivao, u taj matoviti svijet, ini mi se
ni malo manje nego djecu koja su ih, zajedno sa mnom, sluala
iroko otvorenih oiju i usta. Ponekad bi sudaranje starih i novih
vjerovanja meni djelovalo i komino.
Sjeam se jedne veeri, kada sam se namjestio da sluam
Damena Akoa, starog pripovjedaa iz sela Bobten, na rijeci Keram,
koje se nalazilo nedaleko od maloga gradia Angoram, smjetenog
na rijeci Sipik. On se ponudio da mi ispria priu o bubnju po
imenu Javot (11.2), vrlo staroj, vidno propadajuoj upljoj kladi,
naslonjenoj na zid seoske Katolike crkve.
184
Zabavljao sam se, sluajui kako se neki elementi nove
religije sjedinjuju sa jednom starom legendom, kada je u uvodu
Damen rekao da je Javot nekada bio nastanjen duhom velike moi,
a da je nedavno istjeran svetom vodicom Katolikog popa. Zatim je
napravio pauzu, gledajui okolo po ljudima koji su se sakupljali da
uju priu dobra pria se ne proputa, a pogotovo ako se radi o
toploj noi, poslije dobre veere. Damen je nekoliko puta proistio
grlo i okolni razgovor se stiao do ponekog apata. Kada je vidio da
je sva panja usmjerena na njega, poeo je, polako:
- Garamut Javot je izrezbario jedan od predaka iz Lomua,
jednog od sela gdje se govori Banaro jezik. Njegovo ime je bilo
Dalumei i izrezbario je garamut u umi, uzvodno, u podnoju
brda. ivio je sam. Nije imao enu jer mu se pleme vjerovatno
raspalo zbog nekob sukoba ili... ko bi znao?
Dalumei je rezbario garamut kamenim alatkama. Dok je
rezbario fguru, posjekao je list noge kamenom sjekirom i noga
mu je otekla. Iako ga je jako boljelo, nije prestajao da rezbari.
Otok je rastao, rastao... dok mu na kraju nije narastao toliko da
je noga izgledala kao stomak trudnice; u otoku je nastalo dijete
djevojica!
Kada je djevojica bila spremna da bude roena, Dalumei je
osjetio bolove, koa na njegovoj nozi se razdvojila i djete je bilo
roeno. Dalumei nije mogao da vjeruje: oekivao je da iz rane
izie krv, ali ne to je bila djevojica!
Uzeo je dijete, presjekao pupanu vrpcu i oprao ga, a zatim ga
nahranio sokom od zelenog kokosa. Naravno, nije imao mlijeka u
185
prsima.
Djevojica je izrasla i sazrela udesno brzo, meutim nije
mogla da govori, poto joj je jezik bio prekratak. Prohodala je ali
nije nita jela, samo je pila sok od kokosa. Mogla je razumjeti oca
kada bi joj govorio, ali nije mogla odgovoriti komunicirala je s
njim mimikom. Zvala se Gonpen.
Kada je izrasla u enu, otac joj je, jednoga dana, rekao: -
Sada si odrasla. Ostani ovdje i uvaj kuu, dok ja lovim divlje
svinje.
Rekavi to, otac je otiao. Ona je sjedila ispred kue, kada je
jedan mladi iz plemena Membrankuru, koje je ivjelo blizu sela
sa imenom Tamu, smjetenog u podnoju brda, doao kroz umu,
naoruan lukom i strijelama. Lovio je ptice.
Vie velikih ptica se bilo sjatilo na velikom stablu smokve.
Lovac je stao ispod drveta, odapeo strijelu i ptica su se razletjele.
Jedna, ranjena strijelom, poletjela je samo zakratko, a zatim pala
ispred Dalumeieve kue. Gonpen je sjedila na klupi, kada je ptica
pala ispred njenih nogu. Udarila ju je tapom nekoliko puta i
ostavila je da lei, zajedno sa strijelom.
Lovac je pratio let ptice i doavi do kue zatekao enu koja je
bila nijema. Uznemirila ga je mogunost da ih njen mu vidi same
jer je znao da se zbog takvih stvari gubi glava. Objasnio je djevo-
jci da nije doao radi nje, nego je pratio let ptice koju je odstrijelio.
Gonpen nije mogla odgovoriti, ali mu je dala gest da doe i uzme
njegovu pticu i strijelu. On joj je ponudio pticu i priao samo da
uzme strijelu, meutim, ona ga je uhvatila za ruku i rekla mu da
joj je otac u lovu. I... on je i ostao.
186
U meuvremenu, njen otac je ulovio divlju svinju i nosio je
kui. Kada je uo Dalumeija da dolazi, lovac se uplaio i sakrio
u grmlje; nije elio da izgubi glavu zbog toga to je bio sa djevo-
jkom bez odobrenja njenog oca.
Doavi, Dalumei je zbacio divlju svinju sa lea i odmah
primjetio pticu.
- Odakle ovo? upitao je.
Gonpen je pokazala u pravcu grmlja, u kome je lovac bio
skriven.
- Gdje je on? opet je upitao Dalumei.
Gonpen je objasnila da je nesrenik pobjegao u grmlje od
straha. Dalumei joj je tada rekao da ide da ga nae i dovede ga
nazad, jer ona ionako nije imala mua a ni on nije znao gdje bi joj
ga naao. Ona je odmah pola i ubrzo ga dovela do kue.
- Zato si pobjegao? upitao je Dalumei mladia.
- Uplaili ste me odgovorio je ovaj.
- Ne treba se bojati jer mi je ak i drago da si doao. Ostae
sa nama, ne smije se vraati kui, jer mora oeniti moju kerku.
zavrio je Dalumei. Mladi iz plemena Membrankuru je ostao
da ivi sa njima.
Dalumei je napravio pojas od komada konopca, koji oznaava
da je ena udata, i dao ga kerci, ali joj je pri tome rekao: - Kada
ide u polje, da radi sa njim, ne smijete spavati zajedno. Mora
se sva usredsrediti samo na posao, a poslije pet mjeseci moete
spavati zajedno.
Ona ga je posluala i njen mu je potovao tabu. Otili bi
zajedno, sakupljali sago, donosili ga kui i onda su svih troje jeli.
187
Jedan dan, Dalumei je napravio mreu za ribe i razapeo je,
zagradivi potok. Slijedee jutro je otiao da provjeri jeli se ta
upecalo, ali u mrei nije bilo ni jedne ribe. Primjetio je tragove i
shvatio da mu je duh ukrao ribe.
Slijedeeg jutra, prije zore, uzeo je koplje i sakrio se u blizini
mree. umski duh je doao da ponovo krade ribe, ali je Dalumei
iskoio iz skrovita i ubio ga kopljem, rekavi: - Ja nisam napravio
ovu mreu i postavio je za tvoju korist. Napravio sam je da ulovim
ribe za sebe, a ti si ih ukrao.
Tada je odsjekao jednu nogu duhu, zamotao je u crnu palminu
koru i ponijeo je sa sobom kui. Ostavio je ostatak tijela tu, gdje je
lealo.
Kada je donijeo zamotanu nogu kui, stavio ju je na udaralj-
ku garamut bubnja. Do tada se ve bilo smrklo, ali mu se keka i
zet jo nisu bili vratili iz polja. Garamut je odavno bio zavren, ali
jo nikada nije bio koriten.
Kada su mu kerka i zet stigli kui, Dalumei je rekao kerci:
- Jo nikada nisam probao ovaj garamut. Da li misli da e imati
dobar zvuk? Idi, uzmi to drvo i poni udarati po garamutu, da
ujemo da li je dobar.
Kerka je uzela zamotanu nogu duha, mislei da je to udaralj-
ka za garamut, i upitala: - Da ponem udarati?
Poni! naredio je otac.
Kada je poela da udara, zauo se glasan zvuk bubnja i ona je
ushieno povikala: - Oe! Jesi li uo!? Odlian garamut! - Desilo
se udo i mlada ena je progovorila. Njen otac je i oekivao da e
poslije toga to se desilo ona dobiti dar govora.
188
Prolazilo je vrijeme i njih troje su i dalje ivjeli zajedno,
proizvodei dosta hrane, meutim, mu je sve vie i vie insistirao
da njih dvoje ponu da spavaju kao mu i ena, jer su se, kako je
govorio, pridravali tabua mjesecima.
Poslije viednevne svae, on se naljutio, izgubio je strplje-
nje i povikao: - Ti nisi roena od ene! Ti si roena kao poslje-
dica povrede noge tvoga oca... ti si kerka krvi! Zato i jesi tako
tvrdoglava.
uvi to, ona je zautala. Poto su radili jo neko vrijeme,
ponijeli su sago kui i sjeli da jedu.
- Oe, je li istina da ja nemam majke? - upitala je poslije
dueg oklijevanja.
- Da. Istina je. - odgovorio je otac.
- Moj mu mi je rekao da sam ja roena iz tvoga nesrenog
sluaja, roena iz krvi, i da sam zato tvrdoglava.
- Istina je. Vidi, pokrio sam oiljak na nozi. To je mjesto
odakle si roena. A sada... Da li ima jo posla u polju?
- Da oe.
- Onda idi da ga zavri. - zavrio je razgovor, jedva
izdravajui stid.
Odmah poslije toga, Gonpen i njen mu su otili u polje.
Ostavi sam, Dalumei je uhvatio pijetla i kokoku: pjetla je stavio
na pramac garamuta a kokoku na krmu. On je uao u garamut i
vozio se u njemu, kao dananji ljudi u automobilima. Vozio se oko
kue, obarajui sva stabla kokosa i banana... da bi na kraju pao
u rijeku. Odvezao se na drugu stranu rijeke i ekao u vodi dok mu
se kerka i zet ne vrate kui.
189
Kada su ovi stigli, primjetili su povaljano drvee oko kue.
- ta je ovo moj otac uradio zaueno se pitala Gonpen... a
onda je primjetila da je garamut nestao sa panja drveta, koje je
bilo posjeeno u svrhu gradnje tog istog garamuta. Primjetila je
tragove koje je garamut ostavljao i poela da ih prati, da bi poslije
nekog vremena vidjela da se trag zavrava na kraju obale. Tada
je shvatila da joj je otac pao u rijeku i poela da kuka, dozivajui
oca u oaju.
Otac ju je uo i iziao iz vode. Javio se kroz glas kokoke,
dajui joj na znanje da je njegov duh tu.
- Ne mogu vie ostati sa tobom, jer me je stid zbog naina na
koji si roena rekao joj je i nastavio: - Idi sa svojim muem u
Lomu. Od sada e svi morati da potuju tabu zabrane dolaska u
ovo umu i na ovu planinu, uopte.
Izjavivi to, otac je ponovo nestao u rijeci... a Gonpen i njen
mu su, ne asei ni asa, pokupili sve svoje stvari i preseli-
li se u Lomu, mjesto koje se nalazilo na rijeci u koju je njihova
rijeka uticala (rijeka po imenu Keram). Tu su se skuili i dobi-
li etiri kerke. Idui po starini, kerke su se zvale: Neroma,
Mangonpema, Moropema i Moroginama.
U meuvremenu, Dalumei je putovao u svome garamutu niz
rijeku Keram, koja se ulijevala u Sipik, a ovaj u more. Putovao
je Mjurik jezerima i jeo je djecu, gdje god ih je mogao uhvatiti.
Poslije dueg vremena, ponovo se naao na putu za Keram, da
bi na kraju doao do Kambota i uao u zaliv iza sela. Taj zaliv je
nosio naziv Jan.
...Ne dugo poslije toga, stanovnici Kambot grupe su se svi
190
digli na noge, uznemireni zbog broja djece koje je pojeo Dalumei,
pa su odluili da poalju poruku narodu Bobten grupe.
- Neki zao duh ubija nau djecu a ivi u zalivu iza naeg sela.
On je vaa odgovornost poruili su selu Lomu, a najvea odgo-
vornost je bila na Gonpen i njenoj porodici.
- Da on je jedan od naih predaka sloili su se ovi On se
nalazi u garamut bubnju. Mi emo doi da vam pomognemo.
Slijedei dan oni su iz Lomua stigli u Bobten, za koju su priliku
domaini zaklali svinju, koja je pripadala Javotu, i koju su onda
pojeli zajedno. Poslije toga su se Lomu i Bobten ratnici pridruili
onima iz Korogopa i Kambot plemena. Poslije kratkog dogovora,
odluili su da pokuaju uhvatiti Dalumeija u kanalu koji spaja
zaliv sa rijekom Keram. Ovaj kanal se moe vidjeti i danas, kako
protie kroz sred sela Kambot.
Da nastavim priu... Napravljene su pregrade sa jednoga
na drugi kraj kanala i preostala djeca su dovedena da se igraju
blizu kanala, da primame Dalumeija. Privuen djeijom grajom,
on je krenuo iz zaliva kroz kanal. Provalio je kroz prvu ogradu,
koju su napravili Lomuanci, sruio je i onu koju su postavili oni
iz Bobtena, pa i onu koju su postavili oni iz Korogopa grupe...
Tada je svom silinom krenuo na ogradu koju su postavili oni iz
Bobtena, ali su oni napravili ogradu sa nagibom, kao kada se
naslone ljestve, tako da kada je garamut naletjeo na ogradu,
umjesto da provali kroz nju, skliznuo je uz nju, omoguavajui
ratnicima da ga lako uhvate. Javot, koji je dao svoju svinju za
gozbu, brzo je zavezao garamut konopcem od trske, pa su ga tako
izvukli na obalu.
191
Dalumei je iskoio iz Garamuta i, drei svoja koplja, skoio
u rijeku. Tada su Bobten mukarci udaljili sve ene i djecu, pa
odvukli garamut do ispred kue mukaraca u Kambotu i onda
dugo slavili uz uzvike: - Bobten je pobijedio!
Poslije toga su izgradili platformu koju su drala dva amca
i postavili garamut na nju. Zatim su veslali uzvodno do Bobtena i
odnijeli garamut do njihove kue mukaraca. Sve je bilo uraeno
nou, tako da ih ne vide ni jedna ena ili dijete. Garamutu su dali
ime Javot, po onome koji je dao svinju koju su bili pojeli i koji
se bio tako hrabro bacio na garamut i zavezao ga konopcem od
trske.
Garamut se sve od tada nalazi ovdje, na ovom mjestu, gdje
su mu se molili za pomo u bilo kakvom poslu ili u nevolji. Niko,
ko nije proao odgovarajuu ceremoniju, nije smio da ga vidi, jer
je u protivnom izazivao bolest ili smrt. Meutim, jedan dan ga je
neki katoliki svetenik poprskao svetom vodicom i oduzeo mu
mo. Sada ga koriste umjesto crkvenog zvona. Njegova vrelina
(energija) je ugaena, sada je hladan i bezopasan.
Malo dalje, uzvodno, je Lomu. Ako odete gore i upitate ih, oni
e vam potvrditi da je svo ovo to sam ispriao istina.
Interesantno je da sam se i lino susreo sa tim garamutom
(duga klada duboko izdubljena sa gornje strane, koja slui kao
bubanj, za slanje poruka) iz prie. To se desilo ranije, te godine,
kada sam posjetio Kulturni centar Madang, da bih uzeo nazad
jednu zbirku koju im je Nacionalni muzej pozajmio za izlobu,
koju su oni te godine organizovali. Usput sam iskoristio priliku i
192
da kupim neke drvene table, na kojim su zabiljeene stare legen-
de, koje su izrezbarili ljudi grupe Rijeka Keram, a koji su ivjeli u
jednom privremenom naselju blizu Madanga. Jedna od tih ploa
je predstavljala hvatanje Javot garamuta (11.3). Plou je nedavno
prije moga dolaska bio izrezbario Noa Nemesong iz Kambota. Bio
sam presretan da imamo itavu priu predstavljenu na ploi.
Smjestio sam se, odluivi da provedem no u kui
mukaraca, koja se nalazila pored rijeke. Bilo je lako zamisliti
zvuk garamuta, koji plovi svojim pravcem prema Sipiku... Bil
je sanjao, otvorenih oiju, o svojim prolim danima provedenim u
PNG.
Hej! Probudi se! zaustavio sam ga i vratio u stvarnost.
Ne zaboravljaj da je ovo dijalog. Imae dovoljno vremena za
unutranje monologe, kada se bude vozio kui.
Moram priznati da su mi ti dani esto na pameti.
Dok si tako zainteresovan za tamonji svijet, moe mi
ispriati priu o onom ratniku koji se pretvorio u kamen. Pomenuo
si mi je kada sam kupio one kamene fgure iz Nove Kaledonije.
Mora da misli na kamen u selu Angriman Sjeam se,
kao da je jue bilo. Kao da sada gledam kako se Mek naginje preko
dva metra visokog kamena, sveskom otresajui sa njega ostatke
sruenog drveta koje smo upravo bili sklonili, dok su uzbunjeni
komarci ljutito juriali na nas kroz polutamu naputenog terena
sela Angriman, ve zaraslog u travu, bunje i drvee.
Stigli smo tamo poslije dugog probijanja kanuom kroz,
vodenom travom prekriveni, zaliv, nakon ega sjekui kroz zaraslu
umsku stazu i rastinje koje je ve prekrilo mjesto gdje se nekada
193
nalazilo selo. Dugi paralelni redovi humki iz kojih su poele nica-
ti kokosove palme i ostaci arenih ukrasnih grmova, omiljenih
kod Jatmul plemena iz Srednjeg Sipika, su bili nijemi svjedoci
nekadanjih ureenih bata njihovih sela. Tuno je bilo pogledati
protrule ostatke garamuta koji su bili ostavljeni, poto je art diler
odsjekao i odnio samo izrezbareni dio bubnja.
Upereni prema monolitnoj stijeni koju je Mek crtao, udaljeni
dva metra jedan od drugog, leala su dva ogromna kamena. Jedan
stariji djeak je mahao iznad Meka velikom perukom ptice kaso-
vari, da tjera komarce sa njegovih ruku dok je on paljivo odmje
ravao lik izrezbaren na kamenu, koji je crtao. Ja sam uzdahnuo i
prestao da se branim, pokuavajui da promjenim flm, a da mi ni
jedan od ovih razbjenjelih insekata ne ue u kameru. Na alost,
nisam to bio uradio onako kako treba, tako da su slike ispale vrlo
loe...
Monolit, koji je paljivo isklesan u obliku tesarske sjekire, je
dobro poznat Bojngenvan narodu i ima znaajno mjesto u njihovoj
mitologiji i istoriji. Po starim priama, nekada davno, na samom
prapoetku, dvojica Jatmul ratnika, Totmeri i Mangisaun, su
napala njihove Savos neprijatelje (sjeverni Sipik) kopljima. ovjek
po imenu Bojngenvan je bjeao ispred Totmerija i Mangisauna.
Traei spas, pobjegao je meu korijenje sago palme, meutim,
ratnici su ga pronali ali se on pretvorio u kamen (11.4).
Oni su donijeli kamen u selo i pokuali da ga isprave, ali
su onda shvatili da prvo moraju prinijeti rtvu, tako da su uhva-
tili jednog oenjenog mukarca iz Mindimbita (Jatmul selo koje se
nalazi malo uzvodno od Angrimana), ubili ga i ubacili u iskopanu
194
rupu, a onda na njegovom tijelu postavili uspravljen kamen.
Jednu generaciju ranije, kamen je prebaen sa starog
mjesta gdje se selo nalazilo, do novijeg mjesta, blie Sipiku (sada
naputeno), ali je previe ljudi umiralo, pa su vratili kamen na staro
mjesto, gdje se i danas nalazi. Apsolutno je zabranjeno enama i
djeacima koji jo nisu proli inicijaciju da dotaknu taj kamen, a
ovih dana ga svi ionako radije zaobilaze, zato to se smatra da je
izazvao toliko smrti.
Na sreu, Nacionalni muzej ima jednu staru fguru koja
predstavlja Mangisauna (11.5), koja je trenutno izloena kao jedno
od remek djela. Jedan diler je bio kupio fguru od njenih vlasnika
iz sela Njaurengai, samo nekoliko dana prije nego to e ona biti
uvrtena u listu NKB. Kada su muzejski slubenici zatraili da vide
fguru, diler je ustvrdio da je ista ukradena iz njegovog magacina
u Ambuntiju. Kada je muzej odtampao poster i razaslao ga irom
drave i svijeta, ona se, nekim udom, opet nala u dilerovom
vlasnitvu i on ju je predao muzeju. Figurazamjena se i danas dri
u Njaurengaiju.
Vidi...? Jedna pria vue drugu. Ako hoe da nastavim...
Prije svega, reci mi je ko je bio Mek i s kojim ste ciljem bili
doli u te krajeve.
Profesor Valas Mek Ruf, iz Odjeljenja za gradnju i arhitek-
turu na Tehnolokom fakultetu u Laeu, mi se pridruio na estone
djeljnom istraivanju kulturnog naslijea Donjeg i Srednjeg
Sipika. Tokom oktobra i novembra 1981. godine, provjerio sam
stanje 65 predmeta sa nae liste NKB i fotografsao jo 230 drugih
predmeta (2500 fotografja tokom est sedmica). Mek je htio
195
da proiri svoja terenska istraivanja vezana za projekat Seoske
studije, gdje je biljeio naseljavanje i ureenje sela, dizajn kua i
tehnike gradnje. Mak je bio blizu svojih sedamdesetih i njegova
kao snijeg bijela kosa i brada su bili dovoljni da kod mjetana izaz-
ovu trenutano potovanje, tako da nikada nije imao problema da
navede tamonje starce na razgovor. Njegov Pidin Engleski je bio
gotovo nikakav ali je zato njegov spor i isprekidan govor bio dovol-
jan, da bi ga oni ipak nekako razumjeli, strpljivo ekajui dok bi
on zapisivao njihove informacije u svesku. Oni su bili zadivljeni
njegovim crtakim umijeem i gledali su sa velikim uivanjem
kako iz obinog bijelog papira izranjaju njima poznata lica.
Ono to je vrlo brinulo i mene i Meka, bilo je jadno sta
nje kultne kue, Volimbit, u Kanganamanu. Takoe smo planirali
da provjerimo stanje kultne kue, Bondo, u Kambotu, na rijeci
Keram i druge u Bosmanu, na donjem toku rijeke Ramu.
Znao sam da me ne eka lak put. Iako sam ve bio veter-
an vonje kanuom na Gornjem Sipiku, kultura naroda niz rijeku,
dalje od Ambuntija, nije mi bila vrlo poznata. Na poetku sam
imao velikih problema da razumijem i zapamtim imena ljudi,
mjesta i predmeta. Jatmul imena karakterie dugi niz slogova, pa
su moji pomonici morali da mi ponove imena vie puta, polako,
prije nego bi ih mogao izgovoriti. Osim toga postojale su velike
razlike u izgovoru od sela do sela, pa ak i meu razliitim ljudima
istoga sela, tako da nikada nisam mogao biti potpuno siguran da
sam neto razumio.
Jatmul ratnici su ponosni i ljuti tako da ih nije bilo jedno
stavno navesti na razgovor. To, kao i moje stalno raspitivanje za
196
mnogobrojne predmete, je bilo iscrpljujue sedam dana sedmi
no, tokom tih est sedmica. Po nekoliko sati dugo, putovanje
kanuom izmeu sela mi je bilo jedina vrsta odmora.
Vozili smo se putem od Maprika do Pagvija, koji se nalazi
na desnoj obali Sipika, samo malo nizvodno od Ambuntija. Tu smo
sreli Adama Kumbvija i njegovog sina Rejmonda, koji su bili sa
velikim motornim kanuom. Odmah smo utovarili tri bureta goriva
od po 200 litara, sanduke sa linim priborom, opremu i hranu.
Kanu je bio dug preko 13 metara i sposoban da izdri veliki tovar i
nas etvoricu. Mek se ugnijezdio u jednom oku, malo podigavi
svoj crni, istroeni ogrta, da se zatiti od sunca, i bili smo spremni
da krenemo.
Prevezavi se do june obale Sipika, uli smo u kanal koji je
vodio prema selima Njaurengai i Kandingai.
Oba sela su smjetena na obalama lagune, jedne stare
kri vine Sipika, koja je vremenom bila odsjeena od glavnog toka.
Mali kanal (na Pidin Engleskom barat) tee oko pola kilome-
tra, od glavnog toka do lagune, obezbjeujui pristup kanuima.
Meutim, zadnjih godina, tok Sipika nizvodno od Ambuntija je bio
zaguen ploveom biljkom, zvanom Salvinia Molesta. Ova biljka,
koja potie iz June Amerike, doneena je u Zapadni svijet kao
akvarijumska biljka, a vjeruje se da da je bila ubaena u Sipik ili
neku od njegovih pritoka, blizu Ambuntija 1971. godine, od strane
nekog emigranta koji nije imao predstavu kako brzo se ona iri. U
roku od est godina problem je postao tako veliki da je za njenu
kontrolu bilo potrebno utroiti milion PNG Kina.
Njaurengai laguna je bila gotovo sva prekrivena Salvinijom
197
i bilo je nemogue doi do sela kanuom, tako da smo ga ostavili
na sigurnom u malom naselju, koje se nalazilo na suprot kanala, a
onda krenuli dalje pjeice.
Pjeaenje nam nije teko padalo naprotiv. Lagunu je
oiviavalo ogromno drvee a njihove sjene je pratila suva staza,
poprskana naradastim cvjetovima palim sa velikih grana koje su
je natkrivale. Idui tom stazom, ponekada bismo naili na poneko
seoce i u jednom od njih sam fotografsao, strailu slinu, fguru,
grubo napravljenu od trske i tapova. To je bila fgura zatitnika,
prebivalite za duh kue, za vrijeme dok se zgrada srui i iznova
izgradi. Sve kue imaju duh i veliko izrezbareno ili ispleteno lice na
vrhu prednje strane kue predstavlja lice duha.
Poslije nekog vremena stigli smo u Njaurengai i provjerili
vie predmeta koji su bili na listi NKB. Moju panju je posebno
privukao jedan predmet. Od dima pocrnjela vjealica, stranog
izgleda, izrezbarena u vidu ene, koju je epala letea lisica
rairenih krila. Tri obojene i obraene lobanje su bile smjetene
na stoliici ispod fgure, dok je jedna krokodilska lobanja bila
postav ljena ispred stoliice. Vie kopalja je bilo naslonjeno na
vjealicu, koja je bila ukraena vijencima bisernih koljki (kina),
koje su imale oblik polumjeseca, i snopiima granica drveta bitl
sjemenki. Ta vjealica je nosila ime Koloimbange i koristila se da
spreava i lijei bolesti, tako to se prinose darovi i molitve duhu
koji nastanjuje fguru. Smatra se da ista posjeduje veliku mo
toliko da je kustos naglasio da je nemogue napraviti dobru foto-
grafju te fgure. U svakom sluaju fotografja u kartoteci NKB nije
naroito jasna. Poto oito nije bila zadovoljna mojim nastojanjem
198
da napravim dobru fotografju za muzej, nacrtao sam je umjesto
toga.
U Kandingaiju, koji se nalazi malo dalje, idui ivicom
lagune od Njaurengaija, ponovo sam poeo pregovore vezane za
garamut Nagongajava, da ga prodaju Nacionalnom muzeju. Ovaj
prelijepi bubanj, sa kakadu papagajem na pramcu, je imao goto-
vo identinog blizanca, zvanog Nambelei. Pria o tom paru gara-
muta poinje tri generacije prije njegovog dananjeg ezdeset
petogodinjeg vlasnika, zvanog Saun, sa braom, precima Sumak
klana, Namokumbvanom i Mindanom.
U to vrijeme, njihovo pleme je ivjelo na mjestu zvanom
Sambints. Ova dvojica ljudi su rezbarila dva garamuta. Na drveu,
pored kojeg su sjedili, sakupljali su se kakadu papagaji, pa je
Mindan, koji je bio vjetiji u rezbarenju, odluio da izrezbari
kakadue na pramcima oba garamuta. Namokumbvan ja pomagao
u oblikovanju i buenju klada za bubnjeve. Tokom rada, njihove
ene su im donosile hranu, ali su se obe ene divile Mindanovoj
vjetini i davale mu najbolji dio hrane. Namokubvan je postao
ljubomoran, toliko da je unajmio nekog vraa da ubije Mindana.
Ovaj se prihvatio posla i, poslije nekog vremena, magija je poela
da djeluje, pa je, im su garamuti bili zavreni, Mindan umro.
Obe ene su alile Mindana. Namokumbvan je pokuavo da
sprijei svoju enu da ga ali, meutim, poslije nekog vremena, on
se takoe razbolio, umrijevi istog dana, zbog toga to je bacio ini
na svoga brata iz istog klana.
Mindanov otac, Kvegvejabi, je, takoe, bio majstor u
rezbarenju. Jedan dan, u Sambintsu, on je vidio dva umska duha
199
koji su imali ljudska tijela a svinjske glave; odluio je da ih oba
izrezbari na pramcu garamuta. Ti duhovi su se zvali Kubulgego
i Bandingego. Garamuti sa imenom prvog su se mogli nai u
Kandingai plemenu i pet generacija (oko 150 godina) poslije tih
dogaaja.
Poslije toga sam provjerio stanje jo dva garamuta, raena
kamenim alatkama oba duga po, otprilike, etiri metra, sa
krokodilskim glavama kao pramcima i obojenim licima duho-
va na svakoj strani. Ta dva garamuta, koja su takoe bila na listi
NKB, imali su imena Joangamuk i Miangandu (11.6). Oba su bila
u dobrom stanju, osim to su bili poeli da trunu na donjoj strani
prednjeg dijela.
Trebao sam da fotografem i dokumentujem jo pet gara-
muta, a onda smo se vratili do kanua. Vraajui se nazad, kada
sam izbio na istinu u Njaurengaiju, sreo sam jednu Amerikanku,
za koju sam mislio da je turist. Predstavio sam se, rekavi da radim
u Nacionalnom muzeju, meutim ona je samo kratko rekla svoje
ime i otila prema kui u kojoj je dran Koloimbange. Ja sam
nastavio dalje, dok nisam primjetio neki amac privezan za obalu,
pored naeg kanua. Vidio sam da je amac pripadao turistikom
brodu Melanezijski Istraiva, koji je imao bazu u Mandangu.
Uskoro smo isplovili, da bismo za pola sata stigli u Korogo,
selo na sjevernoj obali Sipika. Istovarili smo kanu i unijeli na
pribor u Kuu za odmor, samo par minuta prije iznenadnog
pljuska.
Kada smo stigli u Korogo, nekoliko staraca su me obavje
stili da je Masta Mumut bio na brodu Melanezijski istraiva.
200
Oni su bili ljuti na njega, napominjui da on nije doao na obalu,
u Korogo, sa ostalim turistima zato to je prije vie godina, kako
su oni tvrdili, sakupljao novac od tamonjeg stanovnitva za neki
tobonji zajedniki poslovni poduhvat, da bi zatim napustio zem
lju bez ikakvog objanjenja o sudbini tog novca, ili vraanja istog.
On je bio taj, ko je kupio fguru Mangisauna, a onda ustvrdio da
mu ju je neko ukrao.
Pomonik kustosa, Soroi Eoe, je prijavio ranije, te godine,
da su dvije mvai maske iz sela Kanganaman, koje su bile na listi
predmeta koje je muzej predloio da budu proglaene NKB, bile
prodane Masta Mumutu 1974. za 1500 dolara i vjerovatno izvezene
bez dozvole Nacionalnog muzeja. Odluio sam da provjerim ove
tvrdnje, a onda da odem uzvodno i sretnem se direktno sa Masta
Mumutom, traei od njega da garantuje da nije doao da pokua
da kupi ili izveze ikakve predmete od nacionalne kulturne vanosti.
Slijedeeg dana sam se zaputio uzvodno do Ambuntija,
ostavljajui Meka da pone sa biljeenjem stanja ruevne kultne
kue Volimbit, na papiru i flmu. Moje putovanje je trajalo oko est
sati, a kada sam stigao, reeno mi je da je Masta Mumut prethod-
nog dana avionom odletio iz Ambuntija za Vivak, a odatle je vjero-
vatno produio za Port Morzbi. Uspio sam da stupim u telefonsku
vezu sa direktorom muzeja u Morzbiju, meutim, direktor je okli-
jevao da uini bilo ta, uprkos injenici da je Masta Mumut ve bio
persona non grata, sa liste odjeljenja za imigraciju.
Dan poslije, saznao sam da su dvojica antropologa, koje
sam poznavao, bili na Melanezijskom istraivau i da su eljeli
da razgovaraju sa mnom o aktivnostima Masta Mumuta i jednog
201
amerikog para, koji je bio s njim. ena je bila ista ona na koju
sam naletjeo u Njaurengaiju a njen mu je milioner i zamjenik
predsjednika Upravnog odbora jednog velikog amerikog muzeja.
Miljenje koje su moje kolege imale o tom amerikom milioneru je
bilo da je on etnografski neuk i zainteresovan za primitivnu umjet-
nost zbog podizanja linog statusnog nivoa. Ispriali su mi i da je
otvoreno priao kako je nudio ogromne sume novca za vrijedne
stare predmete, od kojih su neki ve bili proglaeni NKB. Tokom
putovanja uz Sipik, Masta Mumut, milioner i njegova ena, su vie
puta iznajmljivali od Melanezijskog istraivaa glisere, kojima bi
se odvezli do sela, udaljenijih od onih koje su posjeivali ostali
turisti.
Ponovo sam nazvao direktora muzeja, dajui mu dodatne
informacije i preporuujui mu da se njegovi akreditivi provjere u
amerikom muzeju sa kojim je on povezan i da se provjeri prtljag
njihove cijele grupe. Nisam bio ni svjestan da se dotini gospo-
din, u trenutku moga razgovora sa direktorom, nalazio u njego-
voj kancelariji, predlaui stvaranje zajednike kolekcije, koja bi
ukljuivala muzej u kome je on bio jedan od povjerenika.
Kada sam se, poslije nekoliko sedmica, vratio u Port Morzbi
i saznao za to, izrazio sam potpuno neslaganje sa tom idejom. Tada
je stigao i telegram koji je potvrivao da je pomenuti milioner
povjerenik amerikog muzeja, ali i kopija novinskog lanka, koja
mi je bila poslana od jednog moga kolege iz Melburna, a koji si ve
vidio jer je bio pomenut u mome lanku objavljenom u magazinu
BIKMAUS.
Nisam mogao da vjerujem da je milioner, koji je putovao
202
Sipikom sa Masta Mumutom, bio povjerenik jednog od amerikih
muzeja, pomenutih u tom lanku.
Zakon o zatiti kulturnog naslijea je jasna i precizan,
meutim, visine kazni koje su predviene za prekrioce su smijeno
male, poto nisu bile mijenjane od donoenja zakona 1965. godine,
tako da su na nivou deparca za ljude kao pomenuti Amerikanac.
Osim toga, ini mi se da sam se suoavao sa nespremnou
zvaninika, da primjene zakon; poeo sam da shvatan da neke od
mojih nadreenih nije bilo briga za ouvanje kulturnog naslijea
njihove zemlje bili su jaki na rijeima, ali slabi na djelima.
Meutim, trebalo mi je vremena da se u to uvjerim. Krenuo
sam da provjerim ta se deava sa poznatom Ambunti skuptin
skom kuom. Ova kolosalna graevina (32 metra duga, 14 metara
iroka i 10 metara visoka) je bila izgraena u stilu dradicionalnih
Kvoma kultnih kua, doprinosom vie sela. inili su je izrezbar-
eni stubovi, grede i tokovi, prostrane povrine islikanih plafon-
skih ploa i dvije kolone izrezbarenih i obojenih fgura, koje su
straarile u ulaznom hodniku. Bio sam footografsao tu kuu
1972. godine, nedugo poto je bila zavrena, a sada je u muzej
stigla informacija da je kua u stanju ubrzanog propadanja.
Poto smo ja i Mek proveli jo pet dana u Kanganamanu,
fotografui i opisujui kultnu kuu Volimbit (11.7) i ono ta ona
sadri (11.8), kao i pregledajui i dokumentujui fgure u ostatku
ovog velikog sela i u susjednim selima Tegoi, Palimbei, Malingai,
Jentsan, otmeri i Indabu.
Glavni razlog ovog naeg puta je bila naa briga za kultnu
kuu Volimbit. Zemljotres je bio slomio tri od, njenih pet, glavnih
203
stubova nosaa, ba iznad same zemlje, tako da su se oni nageli,
kidajui krov na sredini i dozvoljavajui kii da se uljeva na gornji
sprat i unitava dio poda, napravljenog od palmine kore. Nosa
sjeverne strane krova je bio pukao, tako da se vrh krova nageo
prema zapadu, a mnogi manji nosai koji su drali krov i podne
grede su bili oteeni i trebali su biti zamjenjeni.
Ova kua je bila Stavljena na listu NKB 1967. Neki od njen-
ih stubova su rezbareni kamenim oruem, vjerovatno prije vie
od stotinu godina, a ostali neposredno poslije drugog svjetskog
rata, kada je graevina bila prepravljena. Duga je preko 33 metra,
iroka 8 metara a oba pica krova se uzdiu do visine od 17 metara.
Antropolog Gregori Bateson je objavio njenu fotografju iz 1930.
godine, opisujui je na slijedei nain:
Ovo je bila najljepa ceremonijalna kua, raunajui sva rije-
na sela. indra krova od listova sago palme je, naiz mjenino,uta
i smea, to joj daje ukrasnu aru. Na prednjoj lastavici krova
su vidljiva etiri mala prozoria, sa neprijatelj skom loba njom,
postavljenom u svakoj od njih. Iznad ovih prozora se nala-
zi groteskan lik, od kojeg se na fotografji vide samo zubi i nos
napravljen u vidu polu-mjeseca. Ispred graevine se nalazi vak,
ili ceremonijalna humka, u koju su poloeni poginuli i zarobljeni
neprijatelji. Na dnu merdevina je malo drvo vrste zvane vani,
totemskog pretka klana, kome pripada ova strana ceremonijalne
kue. Graevina je duga 130 stopa (oko 40 metara).
Zid od listova sago palme i indra krova vie ne postoje,
204
nestali su i prozori sa lobanjama neprijatelja, kao i groteskni lik
koji je Bateson negdje bio opisao kao ensku personifkaciju kue.
Od est stubova, koji datiraju od vremena prije evropskog prisus-
tva u regionu Sipika, svi, osim jednoga, su oteeni i trebaju se
zamjeniti.
Dalje nizvodno, u Maminimbitu, fotografsao sam fguru,
sa imenom Manggalan, koju je, kako kau, rezbario Kapma, sa
metalnim oruem, negdje izmeu dva rata. Ova fgura se ne kori
sti u bilo kakvim ritualima ona slui samo za prenoenje legen-
de, koja poinje tako to je Kapma otiao u umu da lovi svinje,
krenuvi uzvodno uz rijeku Karavari, koja se uliva u Sipik malo
nie od Kaminimbita. Idui tako, doao je sve do Amboina, na
istonoj obali, da bi poslije podne primjetio umskog duha, kako
nosi neiju odsjeenu glavu. Kapma je pobjegao u selo i od straha
pao u postelju. Poslije nekog vremena se oporavio, da bi izrezbario
pomenuti lik, a onda se opet teko razbolio i umro, nekoliko godi-
na prije drugog svjetskog rata.
Raspitivanje za lijepo izrezbareni stari garamut, gotovo
metar visok i etiri metra dug, je dovelo do otkrivanja prie o ritual-
nim ubistvima, ratu i intervencije od strane australijskog zakona.
Ovaj stari kladabubanj, izrezbario je Ambundimi. Koristio je
kamenu sjekiru i tesarske sjekire, a dlijeta i strugae od veprovih
kljova. Lik izrezbaren na pramcu predstavlja savi, lice sa dva
nosa, i jeimbu (valabi) na elu.
Kada je bubanj bio zavren, ubili su dvojicu ljudi iz
Kanganamana i ofarbali bubanj u crno. Postavili su tijela tako da
su preko njih mogli vui garamut, da ga postave u kultnu kuu.
205
Trideset etiri znaka, zarezana du bubnja, predstavljaju narod
iz sela Panglembi, koje su oni potpuno unitili. Rekli su mi da su
Australijanci kaznili ljude iz Kaminimbita, tako to su neke stavili
u zatvor, dok su petoricu objesili; dvojica ljudi su umrla u zatvoru.
Starjeina Avien, koji je trenutni vlasnik garamuta, bio je jedan od
onih koji su bili u zatvoru. Avienu je, kada sam razgovarao sa njim,
bilo 6065 godina, a u trenutku pomenutog dogaaja mu je bilo
oko 10 godina, tako da to stavlja dogaaj u period 19251930, kada
je oblau upravljano iz patrolne stanice u Ambuntiju (osnovana
1924.).
Da ne duim... onda smo nastavili niz Sipik, zaustavljajui
se u Mindimbitu, gde smo, na nae iznenaenje, zatekli grupu
turista koji su bili upravo doletjeli helikopterom. Poznavali smo
turistikog vodia Helen Denet, koja je esto putovala Sipikom
i biljeila tradicionalne grafke dizajne. Upoznala nas je sa
lanovima upravo prispjele grupe, koju su sainjavali: ameriki
bankar Dejvid Rokfeler, Bil Hjuit iz Don Dir Farm Maineri i
drugi lanovi njihovih porodica. Brat Dejvida Rokfelera, Nelson,
bio je 50ak godina pokrovitelj plemenske umjetnosti, a njegov
sin, Majkl, je izgubio ivot 1961. godine, dok je sakupljao materijal
u Asmat grupi, zapadna Nova Gvineja, za oev Muzej Primitivne
Umjetnosti (trenutno odjeljenje pri Metropolitan Museum of Art u
Njujork Sitiju). Bilo je udno sresti takve ljude u nekom udaljenom
selu na Sipiku!
Ostali smo da prespavamo u Angrimanu, a te iste noi
zemljo tres je razbudio cijelo selo i izazvao graju i smijeh, koji su
trajali kratko vrijeme, a onda je cijelo selo ponovo utonulo u san.
206
Sutradan ujutro smo proli kroz istona sela Jatmul grupe.
U mukoj kultnoj kui u Timbunkiju sam fotografsao prelije-
pe stare garamute, jedan kome je avionski metak tokom drugog
svjetskog rata odbio pola pramca, a drugi koga je neki art diler
obezglavio.
Ogromne kue u Tambanumu (11.9) predstavljaju vrhun-
sko dostignue domae arhitekture u regionu Sipika ali, to je alo
sno, ni jedna od njihovih velianstvanih kultnih kua niije zadrala
tradicionali stil.
U Vombunu, selu koje se nastavljalo na Tambanum, nalaze
se dvije vrijedne i vrlo stare fgure, koje su na listi NKB. Jedna
od njih je Kiankunmaju (11.10), rezbarena u selu otmeri, central-
ni Jatmul, koja je prije mnogo godina doneena od naroda koji
je migrirao preko Timbunkija i Tambanuma, do Vombuna. Kada
umre neka vana osoba, tradicija je da se ubiju krokodil i svinja i
da se sviraju frule. Figura, ena koja stoji na kuki sa kakadu papag-
ajima, pozadi i sa strana, je tada ukraena da pretstavlja umrlu
osobu. ene oplau i oale pokojnika. Figura se ukrasi pletenom
torbom, koja sadri bitl sjemenke, kao rtvu.
Druga fgura, koja je isto tako sluila kao vjealica, je bila
vrlo vjeto napravljena u obliku mukarca i ene u zagrljaju. Njeno
ime je Volikitnja (11.11) i bila je, isto tako, izrezbarena u otmeriju
mnogo godina ranije, a kasnije je doneena tu, preko Timbunkija.
Ona je bila posveena ubistvu dvojice ljudi, Singgeimerija i
Panpana, iz Mogve, sela koje se nalazi sjeverno od Krindambija,
mjesta na Sipiku, malo dalje nizvodno. Ja nisam bio u stanju da
ocjenim kolika je bila vrijednost ove fgure.
207
Obe ove fgure, koje su bile proglaene za kulturno naslijee,
kasnije su bile prokrijumarene iz zemlje i trenutno su u jednom
muzeju u San Francisku. Kiankunmaju je ugljinom metodom
odreivanja starosti procjenjena da je stara 15201810 godina, a
Volikitnja 14501640 godina. To je puno vie nego se prethodno
oekivalo za takve fgure, imajui u vidu opasnost od termita,
crvotoine, vatre, poplave i truljenja.
U prvom od sela Donjeg Sipika, Kanduanamu, primjetio
sam izraenu razliku u ponaanju ena. Dok su Jatmul ene obino
stidljive i ne dozvoljavaju da im neki mukarac uhvati pogled, ene
Donjeg Sipika su puno agresivnije i priljivije, a mukarci su im
stidljiviji i povueniji. Kada bih pitao mukarce za detalje vezane za
garamut koji se nalazio u kui mukaraca, ene bi se odmah sjatile
oko mene, utrkujui se koja e prva odgovoriti na moje pitanje.
U Kanduanamu broj 1 su nam pokazali prelijepo izrezbar-
eni par truba (juvalang) sa imenima Valeko (11.12) Jambei (11.13).
Trenutni vlasnici nisu pamtili ko ih je napravio, ali su znali da su
bile rezbarene prije nego su Nijemci stigli na Sipik, u njihovo staro
selo Maramba, koje se nalazilo malo junije.
Trube su oznaavale broj ubijenih neprijatelja, poslije
uspjenog ratnog pohoda na Jambeiju su bile urezane recke,
koje su oznaavale broj ubijenih neprijatelja koji je ona oglaavala.
Pokazali su nam i dva stara garamuta (beng), Tugundl
(11.14) i Bianmali. Saznali smo da je Masta Mumut mnogo puta
pokuavao da kupi te bubnjeve, nudei im motore za amce, novac,
pa ak i automobile (iako tamo nema puteva). Mjetani su mi rekli
da im je jednom predloio da odsjeku sa njih izrezbarene pramce i
208
prodaju mu ih, to nije neto novo kada se radi o dilerima plemen-
skom umjetnou.
Tugundl je dobio ime po mjestu gdej je drvo, od koga je
garamut bio istesan, raslo. Izrezbarili su ga Asam, Karavi i Gama,
prije nego to je tu bila uspostavljena njemaka administracija,
pomou alatki od kamena i ivotinjskih zuba, kada je otac trenut-
nog, 6570 godina starog, vlasnika bio mladi. Bio je koriten za
slanje poruka o ishodima rata i za proslavu ratnih pobjeda. Motivi
(11.15), izrezbareni na pramcu, su po jedan guter (mamboang)
na svakoj strani na predstavljenom licu duha (palango). Prednje
lice predstavlja kakadu papagaja (kamioval); iza njega, okrenuto
prema nazad, nalazi se lice ovjeka, a onda, iza njega, okrenuto
prema naprijed, nalazi se lice duha (palango). etiri lica, po dva na
svakoj strani tijela garamuta, predstavljaju male letee lisice ili slij-
epe mieve (plendumplendum). Na krmi je ponovo predstav ljen
guter (mamboang). Znaenje ove skulpturalne kompozicije je to,
da ovjek na pramcu, koji gleda nazad, udara bubanj, dok guteri
i slijepi mievi nose zvuk na veliku daljinu. Ako zvuk i dalje ne bi
dosegao do ciljanog mjesta, bubnjar poziva duh palango da ga nosi
dalje. Ovaj garamut se, kako kau, moe uti sve do Bivata, Moima,
Tambunuma i Mesendenaija, koji su svi udaljeni po dvadesetak
kilometara od njihovog sela.
Abeloko, djed trenutnog vlasnika Benija Kusipa, je izrez-
bario Bianmali, davno prije njemake uprave, od garamut drveta,
raslog u umi, jugozapadno odatle, blizu Marambe. Lice na njego
vom pramcu predstavlja duh palango, redovi malih lica du usta
pramca predstavljaju kandimbang duhove, dok ispupenja slina
209
rogovima oko vrata pramca predstavljaju kotane izboine koje
karakteriu duh.
Poslije toga su nam pokazali jedan drugi par predmeta, koji
sa sobom nosi priu o ljubomori, pohlepi i ubistvu: dvije maske,
obe potpuno ispucale, sa imenima Kaijan (veliki brat) i Mabul
(mali brat). Izrezbario ih je Asingei, davni pradjed vlasnika Benija
Kusipa, davno prije njemakog dolaska u Novu Gvineju. Ovo je
bila pria koju sam uo:
Bila jednom dva brata: Kaijan i Mabul. Obojica su bili odlini
lovci i sve ene su ih voljele. Predak KANDUANAM je postao ljubo-
moran na njih, pa ih je ubio, obojicu. Njihovi saplemenici su im
odsjekli glave a zatim su im glave ostavili u plemensku ceremoni-
jalnu kuu. Te glave su komunicirale sa starjeinama plemena
kroz njihove snove, naloivi im da ih stave na jednu stolicu bez
naslona, odredivi pravilo da koliko puta se glave okrenu, toliko
svinja ili neprijatelja trebaju ubiti u lovu ili u ratnom pohodu.
Poslije nekog vremena, glave su bile zamjenjene izrezbarenim
drvenim maskama, iz razloga da se misionari, kada su stigli, ne
bi bunili zbog koritenja ljudskih glava. Maskama se vie ne mole,
kao nekada; one samo donose bolest, u sluaju neke svae. Tada
prinoenje supe, kao rtveni obred, vraa stvari u normalu.
Ova oteenja na maskama su nastala, kada se Asingeiov
sin, Abeloko, naljutio na njegovog sina Kusipa, zato to je sam
pojeo svinju, ne dijelei je ni sa kim, pa je sekirom raspalio svom
snagom po maskama. Umro je istog dana.
210
Te maske vjerovatno predstavljaju ljudske osobine koje su
nepoeljne u njihovoj zajednici a preko prie o Kaijanu i Mabulu i
Kusipovoj gladi i ljutnji njegovog oca Abeloka se uvruje moral
grupe.
U Kanduanamu broj 2, izmeu ostalih predmeta, poka-
zali su nam posudu za lajmom, napravljenu od osuene bundeve,
i dvije male lopatice u poluraspaloj pletenoj torbi ne naroito
lijepe, ali vrlo vane, predmete za njih, zato to je ovaj pribor
napravio i koristio Samblang, osniva sela; torbu je isplela njegova
ena. Tokom ratnog perioda, duh iz tikve bi u snovima upozoravao
Samblanga o blizini neprijatelja, a one koji bi prekrili seoske
obiaje bi kanjavao smru. Isto tako, ostala je sauvana i jedna
truba koju je prije tri generacije napravio Samblang. Ovi pred-
meti su od ogromnog znaaja, poto oni predstavljaju dokaze za
pravo na zemlju na kojoj odreeni narod ivi. Ako doe do bilo
kakvog spora oko toga da li imaju pravo da budu tamo gdje su, oni
se mogu pozvati na predmete i prie, koji dokazuju njihova prava
na zemlju.
Zauujue je da se to selo nalazi samo etiri dana od
Maunt Hagena: dan vonje kanuom do Elama, jo jedan dan hoda
do avionske piste u Janggisu, trei dan do Labalama i etvrti dan
do Kompiama, odakle seoski autobusni saobraaj vozi do Maunt
Hagena.
Tamonji ljudi nisu bili nikada uli za Nacionalni muzej, pa
sam pokazao seoskom starjeini ilustrovanu muzejsku brouru i
objasnio mu fotografje i funkciju muzeja. Tada mi je on pokazao
vei broj predmeta, od kojih je najinteresantnija bila ribislina
211
izrezbarena drvena fgura, nama predstavljena kao marselaipuk
puk (duh-krokodil), zvana Koringgi. Kako su mi rekli, izrezbario
ju je Akuli, djed trenutnog vlasnika koji se zove Velipali i koji je bio
star dvadeset godina. Figura je bila obraivana kamenim alatkama
i pacovskim zubima, a vrat joj je ukraen perjem kasovari ptice. Na
leima stvorenja koje ima rep slian ribljem, izrezbareno je lice sa
dugim nosem.
Objanjeno mi je da je ta fgura bila koritena tokom ritual-
nog plesa kojim se proslavljao uspjean napad na neprijateljsku
grupu. Tada bi je nosili izmeu nogu i ljuljali je naprijednazad.
Ratnika, koji bi je nosio, bi pratio red ljudi koji su bili pogeti i
kretali se u ritmu koji je odreivao kolovoa. Odsjeene glave
pobjeenih neprijatelja bi bile kotrljane izmeu nogu ljudi u redu,
od kraja prema poetku reda, gdje bi ih svojim pletenim torbama
hvatale ene. Figura bi ponekad, tokom plesa, bila noena tako to
bi je voa ljuljao u svome naruju.
Garamuti iz sela na rijeci Juat su karakteristini po pram-
cima koji su izrezbareni tako da sadre udne izboine, sline
rogovima. Kao i u Kanduanamu, ove izboine su karakteristine
za vodene duhove. Na alost, izgleda da nije sauvan ni jedan od
starih garamuta; rekli su mi da su sve stare fgure jo davno poku-
povali dileri.
Dalje nizvodno, u mjestu Bun, pokazali su nam mali bubanj,
koji je, alatkama od kamena i zuba, izradio Tanggalimeimademi,
davni predak njegovog trenutnog vlasnika Malama. Na bubnju je,
njihovim izrezbarenim minijaturama, predstavljeno jedanaest glava
onih neprijateljskih, koje je posjekao Tanggalimeimademi. Na
212
drci bubnja su predstavljene glave slijepih mieva, a crtei u vidu
spirale na tijelu bubnja su tipini dizajn tamonjih titova.
Pokazali su nam i dvije maske, koje su takoe izraene alat-
kama od kamena i zuba. One su bile koritene u vezi sa inicijaci-
jom u kultnoj kui. U kultnoj kui je drana i enska fgura, Guang,
stara otprilike kao i maske, kojoj su se morale prinositi hrana i
druge rtve; jo joj se i danas mole i mukarci i ene, za pomo u
lovu i zemljoradnji.
U Bivat selima, na rijeci Juat, postoji maska sa imenom
Pansimakan (11.17), za koju kau da je stara sedam generacija.
Izradio ju je Monjam.
Ovo je pria o toj masci:

Jedan dan, estorica ljudi su doli na ovo mjesto, a onda su
im se pridruila jo trojica sa zapada. Jedan od njih, Andama,
preao je, rano ujutro, na zapadnu obalu da nabere malo zelenia.
Dok je bio tu, vidio je duh drveta, Kavon, koji je odvajao sago
tapom od crne palme, da nahrani Pansimakan. Andama se se
popeo na drvo i uhvatio Kavona za nogu, zahtjevajui da mu ovaj
kae ime.
- Ja sam Kavon odgovorio mu je duh.
- Dobro, idemo dole, pa ide sa mnom rekao je Andama.
Uli su u njegov kanu i preli na istonu obalu. Tada je
Andama uo frule tumbuana (duha) iz Langama.
- Kakav je to prelijepi zvuk? upitao je Andama.
- To je moj zvuk rekao je Kavon Ostavio sam ga kod kue.
Ako hoe, dau ti ga.
213
- Hou rekao je Andama.
- Tada prvo mora sagraditi ceremonijalnu kuu, pa u ti
onda donijeti tumbuan.
Tako je Andama sagradio ceremonijalnu kuu, sa klupom
ispred, a onda rekao Kavonu da je sve spremno za tumbuan.
Kavon je donio mnoge tumbuane u jednoj korpi na zapad-
nu obalu rijeke, a onda su preveslali na drugu stranu rijeke, do
nove ceremonijalne kue. Kavon je prvo stavio na klupu masku
Krolomoa, pa onda masku Pansimakan, meutim, to je naljutilo
masku Pansimakan, koji je prekorio Krolomoa, zato to je iao
prvi, a onda ga bacio u vodu, zauzevi njegovo mjesto. Na taj nain
su tumbuani doneeni u Akuran. Prvi je stigao Pansimakan,
muka maska, pa onda jo jedna muka maska, Krolomoa, zatim
enska maska Ilambana, pa jo jedna enska maska, Maminda, i
onda, na kraju, Katari, muka maska.
Rekli su mi da ovaj stil maske pripada samo Akuran i
Kinakaten plemenima Bivat grupe i da im je krivo to u drugim
plemenima prave maske ovakvog stila, kao i da misle da bi bilo
dobro da mogu tuiti one koji kopiraju njihov stil.
Vjeruju da ovi tumbuani mogu, u snovima, pretskazati
uspjeh ili neuspjeh predviene lovake ekspedicije kao i da mogu
pomoi lovcima da brzo nau plijen. Pansimakan je bio odnoen u
Angoram, na muziki festival, gdje je osvojio prvo mjesto, jednom
prilikom, a drugom prilikom drugo.
Poslije toga smo sjeli u kanu, ukrcali neke ljude u Karauu, pa
krenuli preko jezera. Ve je bila no. Nebo je bilo prepuno zvijezda
214
a u vazduhu se osjeao teki miris mangrova i slane vode.
Kada smo stigli na drugu stranu, primljeni smo kao poasni
gosti, dobro nahranjeni i pozvani da sjedimo na poasnom mjestu
u centru kue. Atmosfera je bila prepuna smjeha; bila je oita blis-
kost roaka koji su se meusobno zadirkivali, gurkali i penjali se
jedan drugome na lea. Pokuali su da ukljue u tu igru i mene ali
se ja nisam snalazio najbolje u toj ulozi, za razliku od Dejvida, koji
je imao vie prakse.
Nisam propustio priliku da snimim tu atmosferu punu
radosti i uivanja u pjesmi i zvuku bubnjeva. Bila su koritena
tri garamuta i vie malih bubnjeva, a obino bi jedan od sviraa
garamuta vodio pjesmu. Primjetio sam da su se, poetkom veeri,
nekolicina mladih isprobavali kao svirai garamuta, uz instrukcije
staraca koji bi ponekad uzimali udaraljke iz ruku uenika, da bi
prisutnima dali predstavu kako treba da izgleda pravi ritam.
Svira garamuta stoji sa strane instrumenta, okrenut licem
prema jednom kraju. Duga udaraljka se dri i udara tako to jedna
ruka udara bubanj, a druga podie udaraljku. Ova dvoruna
tehnika omoguava da se postigne brz i kompleksan ritam.
Oko ponoi, starci ue na podu i udaraju po malim bub
njevima, dok se u njihovoj pjesmi, usklaenoj sa ritmom bubn-
jeva, osjea duboka emotivnost, ponekad praena suzama, koje se
slivaju niz preplanula, izborana lica.
Pred samo svitanje, na scenu je stupio najbolji bubnjar.
On, oito, uvijek eka praskozorje da bi se pojavio na sceni. Imao
je odlian glas, a ritmovi koje je garamutom proizvodio, su bili
zadivljujui. Ime mu je bilo Majkl Maja (11.18) i bio je iz Karaua.
215
Bio sam uasnut kada sam, kasnije, primjetio da snimci
nisu bili uspjeli zbog toga to su baterije bile slabe. Sreom, 1983.
godine, uspio sam da pronaem Majkla Maju i tada sam uspio da
napravim odline snimke njegove pjesme i svirke.
Tada sam saznao da je on u stvari bio etnomuzikolog koji
iao selima te oblasti i pokuavao da naui to vei broj starih pjesa-
ma, a onda bi to znanje prenosio na druge, kako bi se osi guralo
ouvanje ovih raznolikih muzikih tradicija. Zavrni korak u nasto-
janju da se one zauvijek sauvaju je bio da se napravi tonski zapis
svih pjesama, gdje bi se navele i sve sakupljene informacije.
Sreom, postoji sekcija u Institutu za studije Papua Nove
Gvineje u Port Morzbiju koja je posveena etnomuzikologiji. Tu
sekciju vodi Amerikanac koji se zove Don Najls. Gotovo sa jednom
rukom, ali zahvaljujui saradnji sa istraivaima sa instituta iz
inostranstva, on uva tonske zapise muzike tradicije Papua
Nove Gvineje. Ljudi poput Majkla Maje ine ovaj zadatak manje
nemoguim.
Tokom naeg boravka na jezerima Mjurik, ja sam fotogra
fsao i snimao informacije o garamutima i mnogim brag maskama
koje su dobro uvane u seoskim mukim kuama; neke od ovih
maski su iz druge polovine XIX vijeka. Mek je mjerio i skicirao
kue i crtao planove cijelih sela. I on je, tako rekui, jednom rukom
otimao od zaborava jedan aspekt novogvinejske kulturne tradicije
u njegovom sluaju, arhitekturu i planove sela.
Vratili smo se zatim uzvodno do Angorama, preko Katolike
misije u Marienbergu, gdje su uvali jedan bronzani top (11.19),
koji je bio iskopan iz pijeska na plai blizu Ajtapea, na sjevernoj
216
obali Nove Gvineje.
Katoliki svetenici su bili primjetili da lokalno stanovni
tvo izbjegava da se kree oko jednog mjesta na plai i upitali su ih
zato to ine. Ovi su im odgovorili da to ine zbog straha od enskog
masalai duha, koji je ivio u pijesku ispod. Svetenik je postao jo
znatieljniji i rekao im da e on oitati molitvu nad tim mjestom,
ime e neutralisati mo duha, tako da oni mogu tu kopati i vidjeti
ta to ima u pijesku. Ljudi su oklijevali, ali su na kraju pristali i
poslije odranog rituala su poeli da kopaju. Na oko metar dubine,
udarili su o neto tvrdo, uz zvuk metala, da bi ga poslije kratkog
vremena razglimali i izvukli na obalu. Prva stvar koju su primjetili
je bila Vidite, kao to smo i govorili, to je ensko! pokazujui
na dvije poluokrugle izboine na ploi, koja je omoguavala topu
da se pomjera goredole. Poznati znak Holandske Istono Indijske
Kompanije, VOC, se i dalje isticao na vrhu topa.
Svetenik je kasnije objanjavao da je a brod moda bila
zahvatila oluja i da ga je izbacila na obalu, te da je on vjerovatno
kroz mnoge godine istrunuo, a da je preivio samo top, meutim,
vjerovatnije je da se brod bio nasukao na pjeani sprud, te da je
posuda odluila da ga olaka i tako malo podigne, bacajui iz broda
najtee stvari, ukljuujui i ovaj top. Vjerovatno je da su, poto je
brod otplovio, domoroci izvukli brod na obalu, ali poto ga nisu
mogli ni za ta iskoristiti, ostavili su ga tu, da bi poslije nekoga
vremena zavrio prekriven pijeskom. Iako su od tada prole stotine
godina, oni su i dalje znali gdje se nalazi i da je enskog roda.
U Angoramu smo sredili zbirku, koju sam sakupio, zapa-
kovali je i spremili za slanje u Nacionalni muzej u Port Morzbiju.
217
Tada smo Mek i ja dobili besplatan prevoz dipom, neravnim
putem do Vivaka, glavnog grada te provincije i njihove glavne luke.
Odatle smo odletjeli za Medang, poto nije bilo puta preko rijeka
Sipik i Ramu. U Medangu smo nali prevoz do Laea, gdje je Mek
ivio, blizu Tehnolokog univerziteta.
Dok sam bio u Mekovoj kui u Laeu, listao sam kataloge
1979 Iloba pacifke umjetnosti u amerikoj dravi Vaington i u
njemu vidio, nita manje, nego dvije mai maske iz Kanganamana
Volindambvi i Akimbaivoli, koje je kupio Masta Mumut, 1974.
godine. Maske su bile ilegalno izneene iz Nove Gvineje i u tome
trenutku su bile u vlasnitvu jednog kolekcionara stacioniranog
u Tahitiju. Kada sam se vratio u Morzbi, napisao sam mu pismo,
obavjetavajui ga da su te maske bile na listi Nacionalnog muzeja
kao predmeti velike nacionalne kulturne vrijednosti, koji su ilegal-
no izneeni, meutim, on mi nikada nije odgovorio.
ini mi se da je tvoj prijatelj Masta Mumut, iako
najpoznatiji od svih dilera plemenske umjetnosti Nove Gvineje, bio
samo sitna riba koje je rizikovala puno, dok su krupnije ribe ekale
svoj plijen na sigurnom mjestu. On je morao imati odlinu orga-
nizaciju, da bi mogao iznijeti toliko vrijednih predmeta iz zemlje,
a da ga ne otkriju ni policija ni carina, a ini mi se da, dok ti nisi
poeo da redovno posjeuje oblast Sipika, ni muzejski slubenici
nisu imali pojma ta se deava.
Da, najvei problem Nacionalnog muzeja je kako nai
slubenike koji su spremni da provode puno vremena na terenu,
koji bi se raspitivali o potencijalnoj ilegalnoj trgovini i vodili istra-
gu. Meutim, puno je vanije izgraditi povjerenje meu lokal nim
218
stanovnitvom i obezbjediti fondove za kupovinu tih predme-
ta, tako da ako oni hoe da prodaju neku od fgura prvo ponude
Nacionalni muzej, a ne inostrane dilere.
uo sam da u tropskim zemljama, kao to je PNG, malarija
predstavlja ozbiljan problem, kao i druge ozbiljne bolesti i stvore-
nja koja bodu i grizu. Jesi li ti sve to izbjegao, koristei postojea
sredstva moderne medicine koja bi te mogla zatititi?
Tokom mojih nekoliko prvih godina u Novoj Gvineji, ivio
sam u jednoj dolini meu planinama, na oko 1500 metara nadmor-
ske visine. Na tim visinama je bilo malo malarije, zbog malo
hladnije klime, ali sam ja uspio da dobijem upalu uha, praenu
strahovitim bolom. Medicinska sestra, koja je radila u misiji, mi je
dala Penicilin, kao lijek, meutim, Penicilin je bio gori od infekcije
koju je trebao izlijeiti. Nisam bio svjestan da sam bio alergian na
Penicilin. Po cijelom tijelu mi se pojavio osip, praen neizdrivim
svrabom. Slijedea trietiri dana gotovo da nisam bio sklopio oka,
da bi poslije toga reakcija poela da slabi i ja sam polako poeo da
se vraam u normalu. Od tada se drim dalje od Penicilina.
Nekoliko godina kasnije, otiao sam na svoje prvo putovanje
nizijama rijeke Sipik, sve do granice sa indonezijskom provincijom
Irijan Daja, danas poznata pod zvaninim imenom Papua; poto
to ime moe izazvati zabunu, da se zamjeni sa bivom australij
skom teritorijom Papua, veina tu oblast danas zovu Zapadna
Papua. Nizije rijeke Sipik se smaraju endeminim podrujem za
malariju.
Malarija nije jednostavna bolest, pa ni njeno lijeenje nije
jednostavno. Kao prvo, postoje dvije vrste malarije Vivax i
219
Falciparum. Obe prenosi komarac Anopheles, koji infcira ljude
ubrizgavanjem parazita u krvni sistem, da bi on napao jetru. U
jetri, on prolazi kroz svoju drugu fazu razvoja i ponovo se vraa
u krvni sistem, gdje paraziti unitavaju crvena krvna zrnca, to je
praeno povienom temperaturom. Vivaks obino nije opasan kao
Falciparum ali se esto zna povratiti parazit moe leati prita-
jen u jetri i desetinama godina, periodino izlazei u krvni sistem,
ponovo izazivajui visoku temperaturu. Iako sam bio preventivno
uzeo lijekove, ipak sam uspio da zaradim Vivaks, ali sam se vratio
kui i brzo se oporavio.
Moj susret sa Falciparum vrstom nije proao tako beza-
zleno. Mora da sam bio infciran u mjestu Kiunga, na rijeci Flaj,
neposredno prije odlaska na visoravni centralne Nove Gvineje, a
da je uzelo nekoliko sedmica prije nego sam poeo osjeati sim
ptome bolesti. U trenutku kada sam se razbolio, nalazio sam se
na granici sa Zapadnom Papuom, dan hoda od najblie avionske
piste.
Poto sam se nekako dovukao dotle, uspio sam da nekako
dobijem mali avion, kojim sam se prebacio do Telefomina, gdje se
nalazila dravna stanica i avionska pista (11.20). Nastavio sam da
radim, ispitujui ljude o davnim dogaajima, ali sam se na kraju
poeo osjeati tako bolesnim da vie nisam bio sposoban za bilo
ta, shvativi da e mi trebati medicinska pomo i bolja hrana.
Odmah sam se prebacio do Port Morzbija, gdje sam tada ivio.
Doktor je odmah uspostavio dijagnozu malarija, tipa Falciparum!
Odmah mi je dao jake lijekove, a uz njih sam svake noi jeo govee
odreske, sa puno svjeeg povra, a sve to bih na kraju zalio aom
220
piva.
Imao sam sree da ipak dobijem medicinsku pomo, dobru
hranu i uslove da se dobro odmorim, pa sam se oporavio za par
sedmica. Mnogi nisu te sree. Malarija je godinje odgovorna za
smrt oko milion i po ljudi irom svijeta.
Jedno slino iskustvo me je natjeralo da ponovo u urbi
pobjegnem za Port Morzbi. To je bilo kada sam bio na terenu u
regionu donjeg toka Sipika. Ovaj put se radilo o Dengi groznici.
Dengi je vrsta virusa, ili, tanije, postoji vie vrsta Dengi virusa,
koje na ljude prenosi Aedes komarac, Za razliku od malarije, Dengi
groznica se ne lijei lijekovima. Preporuuje se odmor i unoenje
to vie tenosti. Nekima ljudima uzme i po nekoliko mjeseci, da
se oporave, ali ako bolest uzme maha, nekada moe prouzrokovati
unutranja krvarenja i dovesti do smrti.
A ostali ubodi, koje si pomenuo...?
Dok kod malarije i Dengi groznice opasnost vreba od
komaraca, u rijekama i movarama oblasti Sipik opasnost vreba
i od krokodila, iako moram rei da sam tokom moga dugotrajnog
boravka u toj oblasti krokodile vidio na svjetlu dana samo dva
puta. Opasnost vreba i od otrovnih zmija, ali i u ovom sluaju ja
sam imao sree da ih ne sretnem ba nikada, iako sam uo prie o
ljudima koji su umrli od ujeda otrovnica.
Najotrovniji ubod u Novoj Gvineji doivio sam od korpiona.
Pipao sam u mraku, da naem neto to sam ostavio na poklopac
metalnog sanduka, kada sam osjetio da me je neto ugrizlo ili ubolo
za prst. Prema ramenu se irio tako straan bol, da sam mislio
da u umrijeti. Na sreu bol nije iao dalje od ramena, a poslije
221
nekog vremena je i umanjio, da bi do jutra gotovo potpuno nestao.
Nisam pronaao ta me je ubolo, ali su mi lokalni stanovnici, po
opisu bola, rekli da je to morao biti korpion. Ipak, sve u svemu,
rekao bih da je Nova Gvineja prilino sigurno mjesto za boravak
postoje vee anse da neko pogine u saobraajnoj nesrei u nekom
australijskom gradu.
- Poslije provedenih godina u miru Nove Gvineje, je li bio
veliki ok probuditi se u nekom od velikih gradova, kao to su:
Sidnej, Njujork i Los Aneles? Saobraaj i buka metropola, svi
ljudi u urbi, niko ne primjeuje druge... Jesi li se osjeao usam
ljenim, uprkos toliko ljudi oko tebe? Da li si osjeao nostalgiju za
mjestom gdje si se, uprkos tome to si doao kao stranac, osjeao
kao lan zajednice koji nije zapostavljen?
Poto sam bio odrastao u Sidneju i ivio tamo do svoga
odlaska u Novu Gvineju, nisam imao problema da se, poslije
borav ka u divljini, ponovo uklopim u svoju bivu socijalnu grupu.
U stvari, te promjene su mi ba prijale jedan dan sam bio u nekom
zabaenom mjestu u Novoj Gvineji, a ve krajem slijedeeg dana
sam mogao stajati na oku ulice u sidnejskom bunom poslovnom
distriktu.
1969. godine, kada sam odluio da odem u Ameriku, da
studiram na Institutu za lijepu umjetnost, na Univerzitetu Njujork,
pretpostavio sam da se to nee puno razlikovati od moje normalne
urbane sredine.
Meutim, tamo su me ekala neka ne ba najprijatnija
iznenaenja. Iako mi, naravno, taj stil ivota nije bio stran, primje-
tio sam da gledam na stvari iz potpuno drugaije perspektive, nego
222
sam ih gledao ranije. Poeo sam da primjeujem sve mane naeg
drutva i one su poele da mi smetaju vie nego ikada ranije. To je
postalo jo gore, kada sam, poslije boravka od gotovo godinu dana
u jednom udaljenom novogvinejskom selu, 1973, godine, otiao
da slijedee tri i po godine ivim u Los Anelesu. Imao sam vrlo
malo novca i ivio sam od male plate koju sam zaraivao drei
asove iz plemenske umjetnosti na Univerzitetu June Kalifornije.
Veinu vremena sam dijelio stan na zadnjem spratu trone
trospratnice, u jednoj crnakoj etvrti uz autoput Santa Monika.
U takvim okolnostima sam shvatio kako je teko nai svoje mjesto
u Zapadnom drutvu, ali sam ipak stvorio prijateljstvo sa mojim
cimerima uglavnom crnim studentima Univerziteta June
Kalifornije.
U stvari, u poetku sam prvo bio ivio u jednom oku
Beverli Hilsa, u kojem su ljudi slini meni mogli priutiti da ive.
Poto sam ja roeni pjeak i istraiva, odluio sam da se upoznam
sa svojom novom okolinom... i sve je bilo u redu, dok nisam uao u
dio moga novog predgraa u kome su ivjeli oni bogatiji.
Ne najljubazniji policajac mi je priao i upitao me ta radim
tu...
Svi u tom dijelu su se kretali samo kolima, a ja ih nisam
imao, tako da sam samo zbog toga to sam etao morao izgledati
kao sumnjiva osoba.
Interesantno je da sam dobio isto to pitanje kada sam
se preselio u pomenutu crnaku etvrt, pored autoputa Santa
Monika, koja je bila naseljena uglavnom AfroAmerikancima,
Portorikancima i Meksikancima ta ja bijelac traim, etajui
223
kroz njihov komiluk...? Naravno, poslije nekog vremena ljudi su
shvatili da ja ivim tu, da tu idem u prodavnicu, perem svoj ve u
lokalnoj perionici, da tu imam prijatelje... tako da su me na kraju
prihvatili.
Poslije tih iskustava, poeo sam da se pitam da li igdje ima
mjesto gdje ja stvarno pripadam.
Svi mi pripadamo samo tamo gdje od nas neko ima neke
koristi htio sam da obojim priu sa malo humora, jer sam pri
mjetio da ga se pria stvarno dojmila, pa sam mu skrenuo misli sa
bijede amerikih siromanih predgraa: U tom sluaju si svuda
dobro doao, ali je malo mjesta gdje bi te neko rado vidio kao
bekorisnog, osim, moda u nekim plemenima, gdje se jo uvijek
sve dijeli i gdje se glorifkuje nesebinost. Ona pria sa zmijama i
velikom poplavom je odlian primjer, kako treba odgajati djecu.
Kada ivi u nekom od njihovih sela oni te tretiraju kao
jednog svojih, to znai da uiva njihovu punu gostoljubivost i
zatitu. Ne postoji ni pomisao da neko od lanova zajednice ostane
gladan ili da mu se uskrati zatita od nekoga izvan grupe. Oni od
najranijeg djetinjstva ue djecu da nikada ne smiju biti sebini.
Kada djeak ulovi svoje prve ptice, ni on ni njegovi roditelji ih ne
mogu jesti; on ih mora dati drugima ili nikada nee porasti. Kada
bude stariji i ulovi svoju prvu divlju svinju, vai isto pravilo. On
ne moe jesti ni prvu berbu kokosove palme koju je on zasadio, ili
njegovih gajenih sago ili pandanus palmi. On, isto tako, ne smije
vakati ni prve sjemenke njegovih bitl (Areca) palmi, zato to u
njima ima njegove krvi. Kao to si rekao, pria Liboti i zmija, koju
mi je ispriana od strane Ikedija (11.21) iz Sisila (Amto zaseok),
224
u dolini Simaija, stvarno ilustruje na najbolji nain kako oni ue
svoju djecu kroz stare legende:
Jednoga dana, neki ljudi su ulovili ogromnog pitona. Ubili su
ga, isjekli i skuvali, meutim, nisu ponudili nita od mesa Libotiju.
On se zbog toga naljutio i rekao je: - Jesam li ja svinja, ili
moda pas...!? Morate dijeliti hranu i sa mnom!
Ponudili su mu malu porciju, ali ju je on odbio, sa prezirom, i
rekao im da to zadre za sebe.
Rano, slijedeeg jutra, Liboti je krenuo da ulovi zmiju za
sebe. Htio je da ulovi jednu stvarno veliku, debelu kao stablo
drveta. Nalazio je mnoge manje primjerke, ali se nije zadovolja-
vao dok nije naao jednu izuzetno veliku. Napao ju je, ali je nije
uspio ubiti. Dok se borio sa njom, druga ogromna zmijurina je
pala sa drveta i omotala mu se prvo oko vrata, a onda oko rame-
na i grudnog koa. Druga zmija je poela prvo da mu se omotaje
oko nogu, a zatim da mu se penje uz tijelo. Nije mogao ni da se
pomjeri. Zmije su ga stezale sve dok nije izgubio svijest, a onda
su se odmotale, vjerujui da su ga ubile, i odgmizale da se napiju
vode. U meuvremenu je Liboti doao svijesti i, poto je vidio da
zmija nema, nekako ustao na noge. Na mjesto, gdje je leao, je
stavio neku kladu, da zavara zmije, a onda pohitao prema selu.
Kada su se zmije vratile, pokuale su da progutaju kladu,
mislei da je to bio Liboti, ali su uskoro shvatile da su bile
prevarene.
Malo kasnije, jedan mag je napao Libotija i pojeo mu tijelo.
Preko Libotija je prorekao da e svi ljudi u selu biti pobijeni od
225
zmija, jegulja, vodenih duhova i duhova velikog kamenja. Ljudi
su se zabrinuli i spremili se da odbranu. Pripremili su oruje i
zabarikadirali vrata njihove ogromne seoske kue.
Uskoro je poela da bijesni strana oluja, donosei jak vjetar,
kiu i poplavu. Kia je padala neprekidno cijele noi, dok je
vjetar tresao kuu. Kada je kia stala, dola je poplava, koja se
pri micala sve blie i blie kui. Zmije, jegulje i duhovi kamenja su
napali kuu. Ljudi su inili sve da se odbrane. Odvijala se estoka
borba sve dok ogromne zmije nisu prile dovoljno blizu kue,
da omogue crnim malim zmijama, koje su velike zmije nosile
u svojim nosevima, kao ukras, da uu u kuu i napadnu ljude.
Onda su se velike zmije uspuzale na krov kue i napale odozgo, a
poslije njih su duhovi kamenja poeli da se, igrajui, pribliavaju
jedni drugima, dok nisu zdrobili kuu, koja je bila izmeu njih. Na
kraju je poplava sve odnijela, ne ostavljajui nikoga ivoga.
Zbog toga je obiaj da se meso dijeli sa drugima, da se ne bi
dogodila slina nesrea.
Zvui kao pria brae Grim.
Moram priznati da je svakako grim (mrana), a osim toga
moe se primjetiti da narator ne obraa puno panju na pravdu,
kako je mi zamiljamo. Liboti je bio onaj koji je bio uvrijeen
sebinou drugih, a ipak je postao rtva maga.
Ve si mi bio dao dosta dobar uvid u tamonju magiju i
naveo primjer magijskih rituala koji primjenjuje narod koji ivi u
dolini Idam. Reci mi neto o linosti samog maga.
Moram ti rei da sam lino sreo samo jednu osobu za koju
226
znam da je bila optuena za crnu magiju; naravno, moda sam
sreo i neke druge a da toga nisam bio svjestan. Taj ovjek je ivio
u Telefominu, centralna Nova Gvineja, i bio je optuen za pokuaj
ubistva jedne osobe, vrstom magije koja se u Novoj Gvineji zove
sanguma. Tokom suenja on ni u jednom trenutku nije negirao
optubu, a kada je osuen na dvije godine zatvora, na licu mu
nisam mogao primjetiti ni najmanji znak kajanja ili brige. Bio je
mrtav-hladan.
Bio sam viao toga ovjeka i prije toga i uvijek mi je izgle dao
vrlo udan: hodao je gotovo kao zombi a zjenice su mu se uvijek
nalazile u gornjem dijelu oiju kao da je bio u transu. Gotovo
nikada se nije smijao... Ne udi me da su ga se njegovi saplemenici
uvali.
Ja ne vjerujem u magiju, ali ak i za nekoga ko vjeruje, ono
to je on uradio bi se teko moglo smatrati magijom mislim da bi
bilo ispravnije nazvati to fzikim napadom. On je odluio da izve-
de sangumu tako to e onesvjestiti rtvu, a onda u nju nazabadati
igala ili otrih komadia drveta. Ideja je da se rtva kasnije osvije
sti i postane osoba bez duha, a zatim se, nesvjesna napada, razboli
i poslije nekog vremena i umre. Meutim, vradbina oito nije
djelovala, poto je osoba zapamtila ta se desilo i prijavila napad
vlastima. irom Nove Gvineje magija i vradbine su dio svako
dnevnice, pa svaka neobjanjiva smrt predstavlja veliki izazov za
one koji bi trebali da imaju objanjenje za sve.
Saekaj malo... ta udna fgura sa dugom njukom i veli-
kim uima (u tom asu sam na njegovom radnom stolu bio pri
mjetio poznatu fguru)... Nije li to ta fgura koju si pominjao, to
227
je slina onoj koju je Hari Brenan prodao ve pominjanom njujor
kom milioneru, a koji ju je proslijedio muzeju u San Francisku?
Tano, izgledaju potpuno isto moda ih je ak i izrez-
bario isti ovjek. Znai, zapamtio si...?
Sjeam se prie vezane za nju: da je bila smatrana vrlo
monom magijskom fgurom, koja je u mnogim sluajevima bila
odgovorna za smrt, a da je zadnja rtva bila stara vraara koja ju
je posjedovala. Koliko se sjeam, ubili su je, zbog vraanja, njeni
roeni unuci.
Izgleda da se ne moe poaliti na svoju memoriju...
Da je moja ena ovdje, rekla bi da bi mi bilo bolje da koris-
tim svoju memoriju za neto korisnije, to donosi novac, a ne
da pamtim tamo neke bapske prie. Magija nije neto to bi ona
smatrala vrijednim gubljenja vremena, osim ako si neki mag koji
pravi veliki novac od toga. Kad vidi toliko skupo plaenih novin-
skih oglasa, moe zamisliti koliki novac ti ljudi prave... i zar ne
misli da bi dovoenje jednog pravog eksperta sa Sipika bila odlina
ideja? Napravio bi neuporedivo vei novac kao njegov menader,
nego kao nenametljivi antropolog, ije je znanje i iskustvo ovdje
malo cijenjeno.
Ne vjerujem da bih ba bio dobar menader, naroito ako
imamo u glavi da vraanje esto zavrava tragino.
Mogu te zamisliti u takvoj ulozi... Hej! Pa ja kasnim. Prii
nikada kraja, naroito ako je interesantna, zato bjeim prije nego
zaponemo neku novu. Nastaviemo u utorak...
228
Doao je jo jedan utorak i Bil je, kao i obino, doao na
aicu razgovora. Ovaj put mi je donio kopiju lanka iz jednog
urnala, iz 1972. godine, gdje se nalazila fotografja jednog rezbara
iz Suve, Fidi, kako prodaje potpuno iste fgure, kao one iz moje
kolekcije. Bilo mi je izuzetno drago da imam tu fotografju, pa sam
mu, u ali, rekao da zasluuje pivo za njegov trud.
Poto smo kratko vrijeme analizirali moderno rezbar stvo
Fidija i zakljuili da je plemenska umjetnost Havaja i Samoe
ostavila veliki uticaj na njega, nekako smo nadoli na vjenu temu
prastarih pria o velikom potopu. Ma kako to bilo udno, o kakvoj
god temi da se radilo, uvijek bi se nala neka pria iz Nove Gvineje
koja govori o tome.
Postoji pria o Dinuknauu, stvoritelju, a ispriali su je
Aujamas (12.1) i Oulus iz Seleliana, u dolini Idam poeo je, mani-
rom iskusnog pripovjedaa, Bil:
Dinuknau se naljutio zato to su njegovu sestru dali nekome
za enu a sa druge strane nije zauzvrat data ena za njega. Zbog
toga je odluio da odsjee korijen velikog fkusa i sagradi veliki
brod sa vie odjeljenja i napuni ga mnogim biljnim i ivotinjskim
vrstama, po jedan par od svake vrste. Proizveo je velike koliine
XII
G
lava
229
brana od sagoa i smjestio ga u posebno odjeljenje. Kada je sve
bilo gotovo, izazvao je nezapamenu poplavu tako da je voda
podigla njegov brod koji je poeo da plovi.
Poslije nekog vremena, ugrijao je veu koliinu kamenja,
do uarenosti, i ubacio ga u naraslu vodu. Voda je prvo poela
da kljua a poslije nekog vremena je i isparila i brod je ostao na
suvom na vrhu Kabvali, na planini izmeu zemlje plemena Amto
i Idam. Dinuknau je ispraznio brod od biljaka i ivotinja i brod se
pretvorio u veliki kamen, koji se moe vidjeti tamo i danas.
Kako je vrijeme prolazilo, Dinuknau je stario sve vie i posta-
jao je sve usamljeniji, pa se pitao kako da sebi obezbjedi drutvo.
Odluio je da se pretvori u ivotinju slinu pacovu i onda umro.
Uskoro se njegovo tijelo ucrvalo od muica, da bi se kasnije larve
razvile u ljudska bia hiljade mukaraca i ena. Dinuknau je
vaskrsnuo u liku mladia. Sva njegova djeca su govorila jedan
jezik, Dinuknau jezik, koji postoji i danas, kao jezik Amto naroda.
Dinuknauova djeca nisu imale ikakvu konkurenciju jer
niko vie nije bio preivio veliki potop. Dinuknau je gajio biljke
i ivotinje na svome imanju, a kada je razgojio dovoljno bilja-
ka i ivotinja, razdjelio ih je raznim grupama njegovih poko-
ljenja. Neke su biljke i ivotinje uginule, ali veina je preivjela.
Dinuknau je zapovjedio i nastala je gusta dungla u kojoj su se
mogle skrivati i mnoiti mnoge ivotinje, kao na primjer, div -
lje svinje i ptice, naroito Kasovari ptice koje su veoma krupne.
Dinuknau je bio zadovoljan svojim djelom jer je dungla bila
neophodna za opstanak divljih ivotinja.
Odmicalo je vrijeme i poela su neslaganja, a ponekad i
230
prave svae, meu njegovom djecom. On im je preporuio da
ponu da se ene i udaju iz razliitih plemena, meusobno, ali su
onda poele svae zbog ena i imanja, tako da ih je Dinuknau
razdvojio na razliite grupe i mjesta, a jezike im je napravio
blago razliitim, ali je Amto ostao glavni jezik. Na primjer, narod
iz Idam doline, koji imaju Amto pretke, mora uiti Amto jezik,
zato to ne smije zaboraviti jezik predaka, tako da oni govore dva
jezika.
Poto je podijelio djecu, Dinuknau je uzeo malo hrane, sago,
i jednu svinju sa sobom i otiao. Dao je sago svinji i sjeo da se
odmori, sa rukama koje su se naslanjale na zemlju iza njega i sa
savijenim koljenima. ak i danas moete vidjeti udubljenja u tlu,
koja su ostala kao otisci njegovih ruku i koljena, a tu su i otisci
svinjskih nogu. Sago, koji je ponijeo sa sobom, se pretvorio u
kamen i stoji tu jo i danas, na izvoru rijeke Simaija.
Poto se odmorio, Dinuknau je ostavio svinju i otiao do izvo-
ra rijeke Mej i tu, na jednom brdu, sagradio sebi kuu u kojoj je
uvijek bilo dosta mesa.
Tu je dobio i sina, koga su ubili pripadnici Bo grupe. Kada
je Dinuknau naao tijelo, iz njega je na sve strane liptala krv.
Nekako je savladao srdbu i sprijateljio se sa ubicama. Jedan
dan je pripremio jutarnju gozbu: gomile sago delija, sa mesom
nagomilanim okolo i pokrivenim listovima palme. Meutim, sa
hranom je pomijeao izmet svinja i pasa.
Kada je sve bilo spremno, pozvao je na gozbu svoje nove
prijatelje, koji su u prvi trenutak bili sumnjiavi jer su se bojali
osvete. Djeca nisu ni okusila hranu ali odraslima je pohlepa bila
231
jaa od straha. Kada su se najeli, postali su nevidljivi i njihovi
glasovi su postali kao kretanje ptica. Djeca su plakala neutjeno
za svojim roditeljima, ali ih nisu mogla nai. Dinuknau se starao
o njima, a kada su djeca odrasla, ponovo su oivjela okolna brda.
Moram priznati da sam ponovo oduevljen njihovom
sposobnou da jednom kratkom priom pokriju toliko ivotnih
polja, kao i tvojom da odvede svaki razgovor u oblast gdje se osjea
toliko komotnim, da uopte ne mora da razmilja. Oigledno je
da su oni htjeli da im pokoljenja pamte kako su se tu doselili posli-
je nekog velikog potopa, meutim, da u istu priu uspiju strpati jo
i razlog zato govore vie jezika, pa i simbolini opis itave okoline,
opisujui esto svaki kamen kroz legendu o njegovom nastanku...
To je vrlo prisutno u njihovim priama. Njihova usmena
istorija precizno opisuje njihovu prolost i lokalnu geografju, a
proeta je porukama koje djecu ue moralu zajednice, ne zaborav
ljajui da pomenu strane kazne za svako neprihvatljivo ponaanje.
U naoj zajednici djecu ne bi mogao natjerati da sasluaju
do kraja, makar i najkrau moguu, priu. Samo poni da svojoj
djeci pria opirno o svojim precima...
Vjerovatno zato to previe ue u koli.
- U nekim nerazvijenim zemljama, smatra se sramotom,
ako ne zna svoje pretke bar sedam generacija unazad. Koliko je
ovdje djece, ta ti misli, koja znaju ime bar svoga pradjeda...? Te
stvari se ne mogu nauiti u koli. Ako nekoga ne interesuje istorija
njegove roene porodice, kako e ga interesovati istorija, uopte.
- U Novoj Gvineji postoji velika razlika u tome koliko se zna
232
o njihovim precima. Tvrdi se da u nekim zajednicama stari ljudi
mogu nabrojati svoje pretke ak do etrnaeste generacije unazad.
Na drugoj strani, u drugim se ljudi sa tekoom prisjeaju i imena
svojih djedova. Ti ljudi su uglavnom lanovi manjih zajednica, koje
su u stalnom pokretu i generalno nisu dugovjeni, pa tako mnoga
djeca i ne pamte svoje djedove. Meutim, uprkos tome, oni i dalje
priaju prie o svojim precima, iako su oni odavno otili u carstvo
legendi. Te prie ue djecu moralu zajednice i objanjavaju zato je
svijet takav kakav jeste i gdje je njihovo mjesto u tome svijetu.
Jedan antropolog je jednom rekao da se ceremonije inici-
jacije izvode da bi omoguile iniciranima da vide duhove. U
nekim drugim mjestima, oni kau da odvode kandidate za inicijac-
iju u ceremonijalnu kuu mukaraca tako da duhovi mogu vidjeti
mladie. Pretpostavljam da se deava to da se tako razvija odnos
izmeu ljudi i duhova duhova ume, movara, rijeka i planina, a
i duhova predaka.
U njihovom sluaju, koristi se oprobani metod uenja
pomou navoenja primjera vezanih za duhove njihovih predaka.
Ispriau ti priu, koju sam uo od nekolicine Amto ljudi iz doline
Simaija (12.2), a koja ui djecu dvije stvari odjedanput: jedna je da
moraju potovati tabue, a druga kako je nastala Tohito ceremoni-
ja. Svrha te ceremonije je da se odobrovolje duhovi da im pomau
i ne nanose ikakvo zlo.
Jednoga dana, jedan ovjek je krenuo da posjee jednu sago
palmu, koja se nije smjela sjei, zbog smrti koja je zadesila jednog
od njegovih saplemenika tri godine ranije.
233
Uprkos zabrani, posjekao je palmu i pokupio sago-larve koje
je u njoj naao, a onda ih odnio kui, gdje ih je skuvao i pojeo.
im ih je pojeo, razbolio se. Kada mu je stariji brat doao, da ga
posjeti, objasnio mu je ta se desilo.
- uvi ta se desilo, brat ga je prekorno upitao: - Zato si
posjekao to drvo? Znao si da je to zabranjeno. Duh pokojnika te je
napravio bolesnim.
Odmah zatim, brat je uzeo nekoliko mladih listova posjeene
sago palme i ispleo od njih konopac u vidu pletenice, u iju je
sredinu ugurao jedan nerazvijeni list. To je bio simbol otrovne
strijele, koja je donijela bolest njegovom bratu. U meuvremenu
je bolesnom bratu bilo sve gore i gore; vie puta je gubio svijest.
Kada se stariji brat, ispletavi konopac, vraao kui, sreo je
duh krokodila koji je upravo bio ubio i pojeo svinju. Duh ga je
upitao ta radi i on mu je objasnio. uvi za razlog, duh se saalio
i rekao mu je: - Dri se za moj rep. Idemo dole, u ovaj dio rijeke,
da porazgovaramo sa pokojnikom koji je razbolio tvoga brata.
Kada su uli u rijeku i nali duh pokojnika, on je, ukraen
pepelom i veprovim kljovama, suio srce mlaeg brata nad
vatrom, inei ga na taj nain bolesnim. Sve su mu ribe pomagale
u tome.
Pokojnik je priznao: - Da, ja pravim tvoga brata bolesnim,
zato to je prekrio tabu zabrane sjeenja te sago palme. On mora
umrijeti. Vidi, drim negovo srce i jetru nad vatrom.
- Molim vas nemojte ga ubiti molio je stariji brat.
- Pokojnik ga je pogledao, dao mu snop nerazvijenih listova
sagoa i rekao mu: - Odvajaj svakoga dana po jedan list. Ja u doi
234
zadnjeg dana. Napravi tohito (kanvas) od dva nerazvijena lista
i pripremi jelo za mene, a ja u pripremiti za tebe. Ti me nee
vidjeti, samo e me uti kako zujim, jer u doi u liku muice.
Takoe mu je dao uputstva, kako da napravi ostale stvari:
fgure riba i druge fgure, sa urezanim i obojenim simbolima, koji
predstavljaju ribe koje su pomagale pokojniku da razbole mlaeg
brata. Na tohitu su morali biti nacrtani: stabla fkusa i banana,
jezera, pjeane plae i druge stvari.
Dobivi sva uputstva, stariji brat se sa krokodilom vratio
na povrinu vode. Odmah je otiao kui i rekao eni da pripremi
hranu. Napravio je tohito, kako mu je reeno, i dizajnirao ga
crteima koji predstavljaju duhove vode. Sve je bilo spremno.
Kada je brojao zadnji dan, duhovi mrtvih su doli u vidu
muica. Oni su otpjevali pjesmu o potoku Bejl i Kovai planini
pjesmu tohita, a potom je izneena hrana: sago i meso. Duh
pokojnika je rekao starijem bratu da mu ne daje suvu ribu, nego
svinjetinu i sago-larve. Ukuani su hranili duhove rukama. Nisu
ih vidjeli, samo su ih uli kako zuje i gledali kako hrana nestaje.
Zatim su duhovi prekrili bolesnog brata i on kao da je nestao.
Samo je stariji brat vidio ta se deava. Ljudi su okruili bolesnog
ovjeka i pridruili se duhovima, igrajui i pjevajui. To je bila
pjesma, teitei, to znai: Ustani sada!
Bolesnik je doao sebi i duh pokojnika je rekao starijem bratu
da, kada mu se brat potpuno oporavi, mora da oeni njegovu
udovicu, poto se on nikada nee moi vratiti iz zemlje duhova.
Tada je bolesnik ustao i traio da jede i pije. Kada se najeo,
siao je do potoka, okupao se i potpuno se oporavio. Poslije toga
235
mu je brat rekao da se ubudue dri dalje od sago-palmi sa toga
mjesta, jer ve se bio razbolio zbog krenja tabua.
Nije udo to su svi narodi imali takve legende, u koji-
ma su duhovna bia koritena da se objasni ono to je gotovo
neobjanjivo. Izgleda da mo duhova nema granica...
- U njihovim legendama ljudi ponekad imaju natprirodne
moi, kao u prii Emaiju, arobnjak, koju su mi ispriali Manaije i
drugi iz Amto zaseoka Sisilo, u dolini Simaija.
Emaiju, iz Siauvi plemena je elio da otputuje iz nase lja
Musan do istono od doline Simaija. Pripremajui se za put,
pozvao je svoga brata, ali je, poto se brat nije odazvao, kren-
uo sam. Idui zapadno, preao je vijenac planina i doao do
doline Simaija. Tu je naiao na ovjeka, postavljenog na pogreb-
noj platformi. Njegova ena je uvala djecu i, vidjevi Emaijua,
prestraila se i sakrila jedno dijete iza neke kore, a ostalima rekla
da se posakrivaju.
Njemu je bilo ao djece. Stavio je malo umbira na tijelo
umrloga i oivio ga. ovjek je ustao, a onda otiao do svoga nase-
lja, uzeo je malo sago-elea i svinjetine i dao Emaijuu, ponudivi
mu da sjednu malo na verandi. Poslije nekog vremena su dvojica
ljudi sakupili djecu na jednom mjestu, blizu ume, poravnali zem -
lju i sagradili ceremonijalnu kuu. Ukrasili su je, igrali i pjevali.
Otili su, pjevajui, niz jedan potok, a onda niz drugi potok...
Kada se narod vratio u naselje i vidio da nema djece, poela
je uzbuna.
236
- Gdje su nam djeca!? Reci nam ta se desilo s njima! pitali
su u panici.
- Ja sam sakrila jedno, a ostalima rekla da se posakrivaju
odgovorila je ena koja ih je uvala, poto je prethodno objasnila
ta se desilo.
Poela je potraga za djecom i uskoro su pronali jasan trag,
koji su ostavili Emaiju, djeca i vaskrsnuli ovjek. Dugo su pratili
trag, koji ih je na kraju doveo do rupe u zemlji, nastale padom
kvila-drveta (eljezno drvo). Meutim, Emaiju je ve bio zapuio
otvor istim drvetom, poto je ve bio uveo unutra svu djecu, osim
vaskrsnulog ovjeka, koji se vratio svojoj pogrebnoj platformi,
legao na nju i istog trena se dematerijalizovao. Poto nisu dalje
mogli pratiti svoju djecu, roditelji su se vratili u selo. Jedino to su
mogli, bilo je da ih oplau i oale.
Emaiju je, sa druge strane, nastavio da ini razna uda. Prvo
je izazvao klizite, kojim je zagradio potok Eija, a onda ulovio
dvadeset ogromnih jegulja.
Ukrasio je najveu i rekao joj: - Ljudi koji dolaze iza nas, nee
ubiti tebe, nego samo tvoje potomstvo. Rekavi to, odsjekao joj
je rep i stavio ga u posudu od kore drveta.
Poslije toga je jedan ogroman kamen odnio na vrh planine
i pozivao sva stvorenja da mu se jave, meutim niko mu se nije
odazvao, osim zmija i guterova. Na kraju su se odazvali i neki
od ljudi ali im je on rekao: - Odazvali ste se prekasno. Guteri i
zmije su odgovorili na moj poziv prvi i zato e oni moi da mije-
njaju svoju kou i tako ivjeti vjeno, dok vi neete moi i zato ete
umirati.
237
Rekavi to, bacio je kamen u zagraeni potok Eija i pobio
mnoge ribe i jegulje. Taj kamen se moe jo uvijek vidjeti tu, na
istom mjestu.
Zatim je Emaiju siao do potoka, pokupio ribe i jegulje i odnio
ih u potok Sagvei. Tu je sakupio crveno voe pandana, drvo za
vatru i kamenje, i pripremio zemljanu penicu za kuvanje crvenog
pandana voa, sa mladim izdancima crne palme. Pojeo je neto
pandana voa, a ostatak ostavio u posudi. Ispekao je neto ribe i
skuvao sagoa. Posjekao je sago palme i razbacao njihove mladice
u razne potoke, da rastu kao spomen na njega. Na kraju je izvrio
veliku nudu i od njegovoga izmeta su nastale ribe, vrsta zabra-
njena da se jede, kao jo jedan spomen na njega.
Poslije svega toga, opet se vratio na planinu, sa velikim pake-
tom hrane, koju je dao djeci koja su ga pratila. Dao im je i pola
crvenog pandana sosa, takoe, dok je drugu polovinu iskoristio
da u crveno oboji razne vrste ptica i ivotinja: crvene peruke
crnog papagaja, rajskih ptica, crvene djelove tijela na zmijama...
Rekao je tim ivotinjama da ih ljudi nee ubijati i da pominju
njegovo ime u spomen na njega.
Poslije toga je ponovo siao sa planine i krenuo uz dolinu
Simaija i poslije nekog vremena zakopao svoj bubanj na izvoritu
rijeke, kao jo jedan znak spomena na njega.
Na kraju svega se vratio u naselje i rekao: - Morate priati
priu o meni svojoj djeci. Ja sada odlazim.
Otiao je na jug, u planine, iza izvora rijeka Mej i Idam.
ivotinje koje je on posvetio nisu nikada uginule, a za djecu, koja
su za njim otila otvor u zemlji, se nije vie nikada ulo.
238
ini mi se da oni imaju priu za svaku priliku i da se njiho-
va djeca moraju toliko bojati duhova, da sluaju bez pogo vora.
Sjeam se, kada sam je bio dijete, jedna stara muslimanka, naa
kominica, bi esto dolazila kod nas i kada padne no, priala bi
nam prie o duhovima umrlih koji bi pokuavali da nekog odne-
su u njihov svijet... Sjeam se da, poslije takvih pria, nekada ne
bih zaspao cijelu no. Te prie su me ba podsjetile na moje
djetinjstvo.
Kad si to ve pomenuo... ispriau ti jo jednu priu i vie
neu pomenuti ni jednu... dok ne zavrim ovu. Bil se nasmijao
i nastavio: pria se zove Veipai odvodi svoju porodicu u svijet
duhova, a ispriao mi ju je Einou iz Amtoa, opet iz zaseoka Sisilo,
u dolini Simaija:
Nekada davno, narod Koboru, koji vie ne postoji, je ivio
u dolini Simaija. Jedan dan, voeni ratnikom po imenu Veipai,
napali su i ubili Voliopoa iz plemena Amto i njegovu sestru Biatu.
Kada je bila napadnuta, Biatu je poela da vriti, tako da su je
njeni saplemenici uli i na brzinu se organizovali. Postavili su
zasjedu za Koboru ratnike i im se Veipai pojavio, na elu svojih
saboraca, odmah je bio pogoen vrhom strijele, koju oni zovu
veipa.
Veipai je iupao strijelu iz svoga tijela i omotao svoj pojas
preko rane. Odloio je svoju kamenu sjekiru ispod jednog kamia
drveta i rekao: - Ako umrem, posjecite ovu mladicu i odnesite me
kui na njoj.
239
Koboru i Amto plemena su se jo dugo borila, a Veipai je u
meuvremenu umro, podlegavi ranama. Njegovi saborci su,
vidjevi da vie nije iv, posjekli mladicu, zavezali Veipijevo tijelo
za nju i odnijeli ga nazad u selo. Meutim, njegov duh je otiao
prije njih.
Kada su stanovnici Koboru sela vidjeli Veipaija kako dolazi,
upitali su ga: - Vratio si se!, a gdje su ostali?
- Ja sam stigao prije njih odgovorio je Veipai. Oni jo nisu
stigli.
U tom trenutku se zaulo tuno oplakivanje ljudi koji su
se, nosei Veipaijev le, pribliavali selu. Svi su se pitali, ko li je
mogao poginuti. Bitka je bila dugo trajala, pri stalnom povlae-
nju onih iz Koborua, sve dok nije dogovoreno primirje kod potoka
Unanei.
U meuvremenu je Veipaijev duh sakupio svoju enu i djecu i
rekao im: - Idemo u umu, da ulovimo divlju svinju.
Oni su ve bili zamakli u umu, kad se zaula kuknjava.
Uavi u selo, ratnici koji su se vratili iz bitke su zaridali: - Veipai
je mrtav! Ubili su ga!...
- Ne! To ne moe biti istina. Nemogue. On je bio ovdje prije
samo par trenutaka.
...A onda su vidjeli njegovo tijelo i shvatili da mora biti da
je ono to su oni vidjeli kao Veipai koji je otiao sa porodicom u
umu, morao biti samo njegov duh.
Za to vrijeme je Veipai, ve bio nosio svoje oruje i alatke, kao
i druge potreptine, kao to su sadnice biljaka: taro, banane, slat-
ki krompir, i druge. Poslije nekog vremena je ostavio sve stvari sa
240
porodicom u umi, dok je on sam nastavio prema zemlji duhova.
Stigavi, rekao je duhovima: - Ja sam ostavio svoju enu i
djecu u umi i moram da se vratim, da im sagradim kuu i da im
iskrim malo zemlje i zasadim batu.
- U redu je odgovorili su mu duhovi Moe to uraditi. Ne
bi bilo u redu da tvoja djeca ostanu bez krova nad glavom.
Tada se Veipai vratio svojoj eni i djeci, sagradio im je kuu,
iskrio komad zemlje i zasadio batu i vonjak. Za to vrijeme su
ratnici u selu shvatili da je Veipaijev duh stigao u selo prije njih
i da je odveo njegovu porodicu. Oplakali su njega i porodicu, a
sutradan su pripremili platformu za njegovo tijelo.
U meuvremenu je Veipaijeva porodica u umi shvatila da
im treba vatra. On im je rekao da spavaju, a da e on donijeti
vatru. Otiao je u selo, gdje se nalazilo njegovo tijelo, i tamo igrao
i pjevao, a onda uzeo malo vatre i odnio svojoj porodici. Meutim,
odmah zatim, njegova supruga ga je upitala ta e da jedu.
- Nita ne brini odgovorio je Veipai Ja u otii da done-
sem malo sagoa. Zatim se vratio u selo, ukrao malo sagoa i odnio
ga svojoj kui. Nedugo poslije toga je, rekavi eni da su tamo
vjerovatno ve sakupili dosta sago larvi, otiao tamo i pokrao sve
sago larve koje su u selu bili sakupili... Na kraju je otiao u lov.
Prvi dan je ulovio dvije divlje svinje, drugi dan tri svinje, a onda
etiri kasovari ptice. Ulovljene ivotinje su bile vrlo debele, dok su
one koje bi ulovili njegovi saplemenici gotovo uvijek bile mrave.
U meuvremenu je Veipaijeva ena, po svjetlucanju ispod njegov-
ih pazuha, shvatila da je on u stvari duh.
Veipai je ponovo krenuo prema selu i sreo svoga roaka.
241
Dao mu je uputstva za pripremanje hrane za pogrebnu trpe-
zu: - Morate pripremiti svjei sago a onda ulovite jednu jegu-
lju i ostavite rep za mene. Sago larve ne smiju biti prekuvane.
Zakoljite jednu domau svinju, pa ostavite masnije meso za mene
a vi uzmite ostalo.
Roak je otiao u selo i rekao Veipaijevoj majci kakve je
instrukcije njegov duh dao za sahranu. Neki ljudi su bili da se
slijede Veipaijeva uputstva, dok su drugi bili skeptini. Na poetku
je njegova majka oklijevala da prihvati obavezu pripremanja
svjeeg sagoa, govorei da se on ionako nee vratiti, ali poto je
roak insistirao da se to uradi, ona se morala prihvatiti posla.
Dok su jedni sumnjiavi pripremali mreu za njegovu lobanju,
drugi su pripremili jaja divlje kokoke, jednu jegulju, svjei sago
deli, ribu, svinjsko masnije meso i sago larve, skuvane ni meko
ni tvrdo, ba kako je Veipai htio. Na drugoj strani, oni koji su
vjerovali da e se Veipai vratiti su stavili svu tu hranu u korpu i
ekali.
Slijedeeg dana, Veipai je rekao svojoj eni i djeci da se
spreme za povratak u Koboru selo. Stavio je na sebe sve ukrase,
ukljuujui dvije peruke rajske ptice. U to vrijeme, u selu nije
prestajala rasprava, u kojoj su jedni tvrdili da e se on vratiti dok
su drugi bili ubjeeni da nee.
Bilo kako bilo... tek, toga jutra, Veipai i njegova porodica
su stigli u selo. Roak, koji je prenijeo njegove elje, se trijum-
falno obratio ostalima: - Gledajte! On je stigao! Mislili ste da vam
laem, ali sad i sami vidite da je doao.
Veipai je uao u veliku plemensku kuu i sjeo. Rekao je
242
porodici da ponu jesti, a sam je poeo da jede hranu koja je bila
pripremljena za njega. I dok su se prisutni zgledali, u nevjerici,
on je oprao ruke i iziao napolje. Ugledao je pogrebnu platformu
i upitao: - ta je to?
- Ah! To? To je napravljeno za suenje sjemenki duvana
Lagali su njegovi roaci, nesvjesni da je Veipai znao o emu se
radi.
Onda je on ugledao mreu sa svojom lobanjom unutra i
upitao: - A ta je ovo?
- Ah, samo obini komad drveta lagali su ponovo ovi.
- Veipai je, razoaran, poeo da ih krivi zbog nedostatka
vjere: - Ne. Vi niste imali vjere u moj povratak i ostanak. Zato
vas sada ostavljam, a ti roae poi sa mnom, samo prvo pokupi
svoje stvari. I ti moja sestro! I vi eno i djeco! Svi ete poi sa
mnom u moju kuu u umi.
Veipai je tada otiao prema svojoj lobanji i nestao, idui
svojim putem prema svojoj kui u umi. Kada je stigao, tamo je
saekao svoju rodbinu. Kada su svi stigli, zajedno su sjeli i jeli, a
poslije toga ih je Veipai sve odveo u svijet duhova. Dao je svoju
sestru nazad njenom umrlom muu, dok su njegova djeca i roak
nali sebi mueve i ene meu duhovima. Koboru narod nikada
vie nije vidio nikoga od njih i shvatili su da je bila njihova greka
to su Veipai i njegovi zauvijek otili u svijet duhova.
Moram priznati da je to bila jedna od najtunijih pria,
jer izraava al za porodicom i elju umirueg da ih sve povede
sa sobom. Ta pria ba dobro izraava njihovu ljubav i brigu za
243
svoje lanove porodice, uprkos njihovoj reputaciji kao hlad-
nokrvnih divljih ubica. Ugradili su, nevjerovatno vjeto, u priu
ideju o vjenosti due i njeno prisustvo na pogrebu svoga tijela,
upozoravajui u isto vrijeme lanove plemena da moraju da
potuju zadnju elju pokojnika.
Ako bi me pitao kako bi ih okarakterisao kao roditelje,
rekao bih ti da ih smatram vrlo emotivnim i brinim, u svakom
sluaju mnogo vie nego to su to Zapadnjaci. Da ne vjeruju toliko
u duhovni svijet, oni bi teko preboljeli gubitak djeteta, mua ili
brata... a u njihovom okruenju smrt je veoma est gost, jer opas-
nost vreba sa svih strana.
- Ovdje nema puno ljudi koji vjeruju u spirit (duh), ali zato
gotovo svi vjeruju u pirit. Kad smo ve kod toga... viski ili konjak?
Koristio sam priliku da ga malo zbunim.
Zar ti nije dovoljno to dri spirit u fgurama, nego su ti
fae pune pirita...? Dobro, moe sipnuti malo, ali samo zato da
bih postao malo piritualniji. Bil se nije dao zbuniti.
Jedanput si kratko pomenuo da si osjetio otvoreno nepri-
jateljstvo od slubenika administracije u Novoj Irskoj, kada si bio
tamo u ime Nacionalnog muzeja Papua Nove Gvineje. Izgleda da
ti nije bilo dovoljno imati protiv sebe bogate kolekcionare, dilere i
Hrianske fanatike... Ba me interesuje to si zapoeo svau ovaj
put. Da nisi bio malo popio...? Upitao sam ga, u ali, a zatim
dodao ja znam da ima nezgodnu narav, ali ipak mora da pazi
na ponaanje, pogotovo kada nas predstavlja u stranoj zemlji.
Nisi puno pogrijeio. Kada sam stigao u Kavieng, glavni
grad te provincije, sjeo sam u bar Hotela Kavieng da popijem par
244
pia sa grupom dravnih slubenika, koje je interesovalo kojim
sam poslom doao.
Objasnio sam im da sam iz Nacionalnog muzeja i da sam
doao da sa premijerom Nove Irske razgovaram o razlogu oduzi-
manja, od strane njegove vlade, jedne kolekcije malangan fgura.
Tu zbirku je sakupio Majk Gan, kustosa Odjeljenja za etnologiju
Okeanije, pri Muzeju Sjeverne teritorije, u Darvinu, Australija. On
je bio gotovo zavrio svoj tromjeseni terenski boravak na Tabar
ostrvima, koja se nalaze na sjeveroistonoj obali Nove Irske, kada
je dobio nalog od imigracionog odjeljenja, da odmah napusti teren
i vrati se u Morzbi. Prilikom proputovanja kroz Kavieng, kolek-
cija koju je bio sakupio za oba muzeja, Nacionalni muzej i njegov
muzej u Darvinu, je bila oduzeta po nalogu premijera.
Objasnio sam svojim sluaocima da sam tri mjeseca
pokuavao da rijeim problem sa premijerom telefonom, kao i da
kasniji sastanak tokom jednog ruka u Morzbiju, na kome smo
bili prisutni ja, premijer, njegovi savjetnici i direktor Nacionalnog
muzeja, nije donio nita osim poziva da doem u Kavieng, da
porazgovaramo tamo.
Toga jutra, rastavi se sa svojim novim drugarima, otiao
sam, kao to je bilo dogovoreno, na razgovor sa premijerom,
njegovim zamjenikom i sekretarom. Poslije sat vremena razgovora
nisam postigao nita osim malih uvreda i ne tako malih optubi
da ja, kao stranac iz bive kolonijalne zemlje, nemam osnovu za
razumjevanje njihove brige za njihovu nestajuu kulturnu batinu.
Naravno, nisam bio stretan zbog ovakvog zavretka razgovora, a
bio sam i ne malo uvrijeen jer je jedna od mojih dunosti, kao
245
kustosa Nacionalnog muzeja, bila da uinim sve je to je mogue
da bih sauvao njihovo kulturno naslijee.
Pria je poela godinu dana ranije, kad mi je, 1981. godine,
Majk Gan pisao, molei da mu budemo sponzori za istraivaku
vizu, da bi posjetio Tabar, u provinciji Nova Irska, gdje je trebalo
da sakupi i dokumentuje kolekciju malangan fgura. Ponudio je
da sakuplja zbirku u ime Nacionalnog muzeja, zadovoljavajui sva
pravila u smislu davanja kopija biljeki i izvjetaja, kao i da bude
na usluzi vladi provincije Nova Irska u toku pomenutog projekta.
Ja sam prihvatio pomenutu ideju sa entuzijazmom, poto
smo u muzeju imali veoma malu kolekciju malangan predmeta
iz Nove Irske i gotovo da nismo imali ikakvih podataka. Poto ja
i moj pomonik nismo, zbog brojnih obaveza, imali ni teoretsku
mogunost da posjetimo svaki dio zemlje, bilo je fantastino imati
profesionalca iz drugog muzeja da pokrije bar mali dio nae odgo
vornosti, a da nas to nita ne kota. To nam je davalo mogunost
da potroimo nae vrijeme i koristimo sredstva u drugim djelovi-
ma zemlje.
Kako se to obino i radi kada je u pitanju molba za
istraivaku vizu, kopija je poslana u vladu provincije Nova Irska.
Zbog negativne preporuke vlade Nove Irske, Institut za Novo-
Gvinejske studije nije mogao da izda vizu. Poslije vie pokuaja,
ja sam uspio da stupim u telefonski kontakt sa premijerom. On mi
je rekao da nerado putaju strane istraivae u provinciju, ali da
e ponovo razmisliti ako mu dam dobar razlog zbog ega bi trebao
dati svoje doputenje.
Odmah sam mu poslao pismo sa obrazloenjem, ali nisam
246
dobio nikakav odgovor. Na kraju je viza ipak bila izdana, zbog
nedostatka bilo kakvog specifnog razloga za odbijanje.
Majk Gan i njegova ena su se prijavili vlastima provincije
kada su stigli, ali najvii dravnik koji je u to vrijeme bio prisu-
tan je bio zamjenik vladinog sekretara. On se ponio profesionalno
prema gospodinu Ganu, javivi dravnom slubeniku u Mapui, na
ostrvu Tabar, da prui gospodinu Ganu svaku vrstu pomoi.
Tokom tog terenskog posla, premijer je posjetio Tabar i
sluajno sreo Majka Gana i njegovu enu. Zaboravljajui na svoje
ranije primjedbe, poelio im je sve najbolje u njihovom istraiva
nju. Kako onda objasniti kasniju promjenu u ponaanju i ta
uraditi?
Osim toga, morao sam da iskoristim dio moga skromnog
budeta, namjenjenog za terenski rad, da bi prisustvovao sastanku
sa premijerom i njegovim savjetnicima, kako bi smo nali neko
rjeenje. U tom trenutku nije mi uopte bilo jasno ta je izazvalo
njihovu olduku da vrate Gana u Morzbi i da zaplijene kolekciju.
Kada sam se u Kaviengu susreo sa premijerom i njego vim
saradnicima, uprkos detaljnom objanjenju vanosti Ganovog
istraivanja i korisnosti njegovog rada i kolekcija za Nacionalni
muzej, oni su ostali nepopustljivi u tvrdnjama da je gospodin Gan
doao bez njihovog odobrenja, da su oni imali pravo da mu ne daju
dozvolu, da nee dozvoliti njegovoj kolekciji da napusti provinciju
i da Nacionalnom muzeju nee biti dozvoljeno da iznese fgure iz
provincije, osim ako doe do dogovora da iste budu ponovo vraene
nazad sa objanjenjem da su one sakupljene u ime vlade provin-
cije. Pored toga, rekli su da nee dozvoliti rezbarima da prodaju
247
svoje radove, izuzev preko vlade provincije, bez obzira kako nedav-
no i sa kojom svrhom fgure bile izrezbarene. To su, kako su rekli,
radili zbog zatite rezbara koji nisu znali pravu trzinu vrijednost
njihovih radova.
Nisam se sloio sa njihovim zahtjevima, poto, po mome
razumijevanju ustava i zakona Papua Nove Gvineje, oni nisu
imali pravo da ih prave. Ponovio sam da Nacionalni muzej ima,
kao ustaljenu politiku, elju da sarauje sa kulturnim centrima i
muzejima provincija i da e vratiti neke predmete iz kolekcija, pod
uslovom da zgrada u kojoj bi oni bili izloeni ispunjava osnovne
muzejske standarde i da osoblje koje bi brinulo o fgurama bude
obueno na odgovarajui nain.
Zavravajui svoj razgovor sa premijerom, rekao sam mu
da u provesti oko jedne sedmice sa njemakim antropologom
Suzanom Kuler, u Panakaju, na jugozapadnoj obali sjeverne
Nove Irske, te da u, kada se vratim, traiti od njega izvjetaj o
zaplijeni, kojim obavjetava oba muzeja Nacionalni i Darvinski,
o inu zaplijene, razlozima i zakonskom pravu da to uradi. Naglasio
sam mu da bez takvog pisma moe biti optuen za krau, poto je
kolekcija bila kupljena od strane ove dvije institucije, te da im zato
zakonski pripada.
Njegova reakcija na moje pominjanje gospoice Kuler
je bila da oni nemaju informaciju o njenom boravku na terenu.
Podsjetio sam ga da se sve istraivake vize slubeno alju premije-
ru i da da moda postoji problem sa njihovim sistemom primanja i
isporuke pote. U svakom sluaju, ponovio sam da premijer nema
pravo da stavlja veto na izdavanje istraivake vize, nego se od
248
njega oekuje, ako je ve stvarno zainteresovan za odreeni sluaj,
da provjeri kod svojih terenskih slubenika da li se mjetani slau
da ugoste istraivaa. Meutim, on moe traiti od istraivaa da
prikupi odreene podatke koji su od interesa za vladu provincije,
kao i da trai da im se iskopiraju izvjetaji i objavljeni materijal
koji su vezani za rezultate istraivanja.
Moja primjedba, da premijer nema pravo da stavi veto na
izdavanje istraivakih viza, je izazvala nevjerovatno burnu, nepri-
jateljsku, reakciju. Meutim, ni on ni njegovi saradnici nisu mogli
da mi navedu ni jedan zakonski akt, koji daje premijeru ili njego-
vim predstavnicima takvo pravo. Rekao sam im da, ako ele da
promjene dravni zakon i poredak, tako da premijer dobije eljeno
pravo, treba da to uine zakonskim putem, ali da ne mogu sebi da
daju ovlatenja koja nemaju.
Izvrni sekretar, mlai ovjek koji je oito bio vrlo kivan na
sve koji, po njegovom miljenju, predstavljaju bive kolonijalne
sile, je na to ljutito rekao da su zakoni i ustavni poredak Papua
Nove Gvineje zasnovani na Zapadnim, ili, tanije, australijskim
zakonima, te da se zbog toga oni ne osjeaju obaveznim da ih
potuju.
Kako sam kasnije, tokom razgovora sa stanovnitvom sela u
Tabaru i Novoj Irskoj, otkrio, ovakav stav vlade provincije nije bio
neto novo niti je bio prihvaen meu obinim narodom.
Poslije tog neuspjelog i neprijatnog razgovora opet sam
otiao do hotela, gdje sam naao dovoljno zahvalnih sagovornika.
Jedan od mojih sagovornika, koji je radio u Odjeljenju za snab
djevanje i smjetaj vlade provincije, me je obavjestio o zbirci fgura
249
koje su leale na gomili u jednoj od pomonih zgrada i pozvao me
je da je pogledam ujutro.
Iako sam bio razoaran zbog nemogunosti da probu-
dim razumjevanje u premijeru, humor mojih novih drugara iz
bara i njihovo uvjeravanje da e sve biti u redu, popravili su mi
raspoloenje i uvrstili moju rijeenost da zahtjevam zvanino
pismo o oduzimanju kolekcije.
Slijedei dan sam posjetio pomenuti dravni magacin, gdje
mi je pokazana kolekcija. Ja sam bio zamiljao da je bila smjetena
u zgradu, meutim, pokazalo se da su kolekciju ostavili napo lju
na suncu i kii. Veina predmeta je bila od kamena, te zato nije
bila u opasnosti od vremenskih neprilika (mada joj je prijetila
opasnost od krae i lomljenja od strane nepaljivih radnika), ali su
tu bile dvije izrezbarene ajkule pogrebne fgure, jedna protrula
pogrebna fgura i ratni oklop od pletene trske. Svi kameni pred-
meti, ukljuujui ogromne, detaljno obraene, avane iz Novog
Hanovera, otrice tesarskih sjekira, ajkule i pogrebne fgure, iskle-
sane od krenjaka, imali su na sebi bojom ispisane brojeve, to je
naznaavalo da je postojao i odgovarajui katalog.
Fotografsao sam materijal, onako kako sam ga naao, da
dokumentujem brigu vlade provincije za kulturno naslijee Nove
Irske, a onda sam odluio da se raspitam malo vie o toj kolek-
ciji. Sve je ukazivalo na to da je kolekcija bila sastavljena u sred
njoj koli u Utuu, otprilike u periodu 19681969, te da je jedanput
bila izloena u malom kolskom muzeju. Odluio sam da, kada
se vratim iz posjete gospoici Kuler, potraim direktora kole i
vidim da li je u kolskim spisima mogue nai katalog.
250
Kao da se srea saalila na mene, u mome lutanju gradom
da iznajmim vozilo kojim bih se odvezao na sjeveroistonu obalu
Nove Irske, do Panakaja, naiao sam na ljude iz toga sela koji su
dovezli u Panakaj mali Suzuki kamionet gospoice Kuler, zbog
servisiranja i opskrbe, pa sam se dogovorio sa njima da me povezu.
Nismo krenuli do deset do pet poslije podne. Malo vozilo je
bilo pretrpano ljudima i robom, pa smo poslije sat vremena vonje
morali stati i saekati 20 minuta, da se motor ohladi, a zatim nas
je, kada smo prelazili preko centralnog planinskog lanca, prema
jugo-zapadnoj obali, okupao veliki pljusak.
Stigli smo u Panakaj u sedam i petnaest navee, poslije
zamornog ali interesantnog nonog puta kroz ume, ukraene zvuc-
ima ptica i insekata i mirisom egzotinih cvjetova, dok su zvjezde
izvirivale iza oblaka i visokog drvea. Voza je izgle dao prilino
sposoban, ali, po mome miljenju, nije morao voziti vratolomnom
brzinom, neravnim i mokrim putem, u tako krhkom vozilu.
Stigao sam u pravo vrijeme, da me Suzana ponudi veerom.
Presvukao sam se u suvu odjeu i smjestio se u malu, urednu, kuu
mukaraca koja je imala zemljani pod i koju je uspavljivao um
mora na grebenu. Bilo je to veliko poboljanje u odnosu na zagu
ljivu hotelsku sobu i njen preglasni klima ureaj koji se nije mogao
podeavati, nego samo upaliti i ugasiti. Vraajui se, u mislima,
unazad, zavidio sam uiteljima koji su 1962. godine, kada sam ja
prvi put doao u Novu Gvineju, kao uitelj, izabrali da predaju u
kolima na ostrvima. Bez ikakve dileme, postoji izraena razlika u
moralu izmeu ljudi sa obale i iz unutranjosti, iako je tu razliku
teko objasniti.
251
Poslije veere su me upoznali sa seoskim starjeinom
Lorensom. Objasnio sam mu da sam doao da vidim da li je mogue
prikupiti vie informacija o Panameko fgurama iz Nacionalnog
muzeja, koje sam ti pomenuo ranije, a onda sam legao i odmah,
iscrpljen, zaspao.
Slijedeeg jutra, poslije doruka, ja i Suzana smo otili da
naemo Amosa Tomoloa, ovjeka za koga su mi rekli da ima vie
informacija o Panameko fgurama. Tokom razgovora je postalo
jasno da e rezultati Suzaninih istraivanja obezbjediti objanje
nje vanosti tih fgura i da bi bilo primjerenije da ona napie neto
o njima nego da to ja pokuavam. Ona je to kasnije i uradila.
U toku naeg razgovora sjetio sam se da sam 1983. godine
bio dobio informaciju da u jednoj peini blizu sela Panaras, malo
dalje niz obalu od Panakaja, dre neke stare fgure. Poto je posto-
jala mogunost da se radilo o Panameko fgurama, pomislio sam
da bi vrijedilo otii i provjeriti. Slijedeeg dana smo iznajmili
robusnije vozilo od Suzaninog malog kamioneta i krenuli putem
prema peini.
U Panarasu smo pronali starca Bukau Masu, koji je rekao
da je malo zraknuo neke malangan pogrebne fgure, u oblinjoj
peini kada je bio nestani djeak. Zakljuio sam da je to moralo
biti oko 65 godina ranije, poto je rekao da to nije bilo dugo posli-
je preuzimanja njemake administracije, od strane Australije,
1914. godine. Bukau je veinu svoga ivota proveo ivei i radei
u drugim djelovima Nove Gvineje, a u svoje selo se vratio samo
nekoliko godina prije naeg susreta, pa nije znao da li su fgure
bile odneene. Objasnio nam je gdje se peina nalazila, pa smo ja,
252
Suzana, voza i nekoliko mlaih ljudi iz sela krenuli u umu da je
potraimo.
Tragali smo za opisanim mjestom oko sat vremena, prije
nego to je Suzana pokazala na neto to je najvie odgovaralo
opisu. Osjetili smo malo podrhtavanje tla i stari Bukau nam je,
kada smo se vratili, rekao da je znao da smo u tom trenutku nali
peinu. Naalost, u njoj nije bilo nikakvog znaka da se tu nalaze
ikakve fgure.
Kada smo se vraali nazad, prema selu, pokazali su nam
prirodnim putem formiran krenjaki monolit, zvani Bilagei, koji
je stajao uspravno, pri emu mu je oko 750 mm virilo iz zemlje. On
slui kao mea i nalazi se nedaleko od sela. Pria se da je bio tu od
davnina, sve do prije 70 godina, kada ga je ovjek po imenu Tomos
odnio do jednog mjesta u planinama, zvanog Lobolima, na kome
se staro selo nalazilo,. On ga je postavio u tamonje groblje, ali je
on preko noi nestao, da bi ga sutradan nali, ponovo na istom
mjestu, gdje je i ostao sve do danas. U selu smatraju da se u njemu
nalazi ljudski duh.
Na putu za Panaras, stali smo da pomognemo malom
kamionu da se provue kroz movarnu dionicu puta. Tu sam sreo
odbornika iz Panarasa i kada sam mu objasnio razlog svoga borav-
ka u Novoj Irskoj rekao mi je da e se slijedee sedmice u Tabaru
odrati sjednica lokalnih dravnih odbornika. Predloio mi je da
uestvujem na sastanku i pokrenem pitanje premijerovog antag-
onizma prema istraivaima i njegove zabrane prodaje fgura,
dodavi da bi to ujedno bila i dobra prilika da upoznam odbornike
o ciljevima i funkciji Nacionalnog muzeja.
253
U meuvremenu smo ja i Suzana odluili da uestvujemo u
malangan (pogrebnoj) gozbi, koja je trebala da se odri u mjestu
Langenia, na sjeveroistonoj obali, a koja je trebala da pone oko
podneva, slijedeeg dana. Ceremonija je bila organizovana u ast
nedavno upokojenog starjeine, zvanog Baubau, kao i u ast svih
onih koji su umrli i bili sahranjeni u groblje njegovog klana, od
zadnje posmrtne gozbe pa sve do tada.
Filip Luis, iz Terenskog muzeja u ikagu, je objavio svoja
istraivanja pogrebnih obiaja u sjevernoj Novoj Irskoj tokom
19531954 i ono to je on rekao o situaciji opisanoj 1970. godine,
ne razlikuje se od onoga to smo mi doivjeli vie od jedne decenije
kasnije. On pie:
Malangan, u sjevernoj Novoj Irskoj, je predstavljao cere-
monijal u kome bi se mrtvima odavala poast zadnjim kome-
morativnim obredom i udesno izrezbarenim fgurama, specijalno
napravljenim za taj obred. Proizvodnja fgura je 1970. godine
gotovo izumrla, meutim, pomen mrtvima je i dalje opstajao, ali
na novi nain...
Umrlima se mora odati poast malangan ceremonijom ili
neim slinim tome, uprkos, ili u kombinaciji, sa Hrianskim
shvatanjima smrti i nebeskog ivota i Hrianskim i evrops-
kim pogrebnim obiajima... Do 1954. i naravno 1970. godine,
Hrianska sahrana i pratee obiljeavanje kamenim krstovima
su se u Novoj Irskoj, ve smatrali poeljnim, kod veine stanovni-
tva. Prije nego to se poeo osjeati Zapadni uticaj i uplitanje,
okruenje zaseoka je bilo mjesto u kome je bila smjetena kua
254
mukaraca klana ili pod-klana, u kome su se odvijale ceremoni-
je obiljeavanja zrelosti i smrti, a tu su se odvijale i sahrane ili
kremiranja tijela pokojnika. Ako bi se osoba razboljela, najvee
anse za ozdravljenje bi imala ako bi se vratila na to mjesto u
zaseoku, gdje bi osjeala zatitniku auru i iscjeliteljsko djelovanje
natprirodnog bia, uvara klana. Umrlu osobu bi takoe vraali
na to mjesto, da bi bila sahranjena u rodnoj zemlji, pod zatitom
natprirodne moi klana i sa precima klana. Prisustvo nedavnih
i ranijih predaka na groblju zaseoka je ohrabrivala ive; preci
su prizivani u pomo, kada se radilo o ratu, bolesti ili u drugim
kriznim situacijama.
Do 1980ih, mnoge zajednice su se vratile upotrebi izrez-
barenih drvenih fgura i maski za malangan ceremonije, to je
poelo da privlai gomilu istraivaa i art dilera, koji po zavrenoj
ceremoniji kupuju te fgure. Edvard Sejl, sa Ostrva Tatau, je vjero-
vatno najpoznatiji rezbar i njegove radove kolekcionari najvie
trae.
Uzelo nam je oko dva i po sata, da Suzaninim malim auto-
mobilom preemo na drugu stranu ostrva. Jurei uskim priobal-
nim putem, ukraenim nagetim kokosovim palmama, stalno drei
ruke iznad glave, pitao sam se koliko li je povreda bilo izazvano
kokosovim orasima, koji su esto padali sa palmi.
Stigli smo u selo Langenia, gdje se trebala odrati ceremoni-
ja i odmah smo primjetili platformu za izlobu svinja, sa izrezbare
nim gredama. Centralna greda je imala na sebi izrezbarenu glavu
svinje Lunganga, divljeg duha koji je protjerao narod Nove Irske
255
sa glavnog ostrva na Tabar. Dvije druge grede, koje su se nalazile
na krajevima platforme, bile su izrezbarene tako da predstavljaju
koplja blizanaca koji su na kraju ubili Lungangu, omoguavajui
tako ljudima da se vrate svojim kuama.
Oko podneva se poelo sa ceremonijalnim plesovima, kada
smo mogli da uivamo u posmatranju velikog broja interesantnih
nonji.
U plesovima je provladavao lokalni stil, ali su bile prisutne i
Tolai pjesme i igre iz Nove Britanije, pa su neki stariji ljudi izraavali
nezadovoljstvo zbog prisustva, po njihovom miljenju, preve-
likog broja stranih elemenata. Tolai pjesme se mogu prepoznati
po ritmu, slinom vojnom. Neki od plesova su ukljuivali prisus-
tvo tapova, koji se dre u rukama i kuckaju jedan o drugi, tako
stvarajui odgovarajui ritam. Ti tapovi izgledaju slino onima
koje koriste Tolai i Sulka plesai iz Istone Nove Britanije.
Samo jedan ples je ukljuivao koritenje maski tatanua.
Tatanua plesai (12.3) su se kretali potpuno simetrino. est plesaa
su bili podjeljeni u parove, pri emu su partneri kruili jedan oko
drugog, dok su se posmatrai neskriveno divili njihovoj vjetini.
Jedna starica se toliko zanijela veselom atmosferom, da je nabacila
neku arenu plastinu kesu na glavu i, koristei korpu od zelenog
kokosovog lia kao kostim, poeo da izigrava tatanua plesae, to
je izazvalo salve smijeha i stvorilo atmosferu jo ivljom.
Stariji ovjek u sivoj pregai je bio voditelj priredbe; on je
vodio rauna o programu, povremeno pourivajui ostale. U prat-
nji mu je bio mukarac u zelenoj pregai, ija je funkcija bila da
titi igrae od napada magova, plaenih od ljubomornih starjeina
256
drugih grupa, mada je najvea briga organizatora bila da se sprijei
velika kia, koja bi pokvarila manifestaciju.
Tokom plesova, posmatrai bi, da ispolje veliku bliskost,
istravali da pljesnu, rukama utrljanim u lajmprah, pepeo, pa i u
zgnjeenu bananu, po leima svoje roake koji su plesali. Plesai
kasnije moraju platiti svojim roacima koji su im to uradili. Isti
tretman su dobijali i svirai i voditelji. To je, naravno, izazivalo
veliki smijeh, iako su neki od roaka pri pljeskanju po leima bili
prilino teke ruke, a jedan je doveo i do une svae, kada je udar-
eni plesa pao onesvjeten.
Drugi nain da se izrazi divljenje vjetini plesaa jeste taj da
osoba dotri i zgrabi plesaa za ruku, aonda ga izvue napolje. I za
ovu vrstu pohvale plesa kasnije mora da plati.
Divljenje ljepoti ritamtapova se izraava tako to se tap
ugura u jednu ruku plesaa, pri emu mu se uzima njegov tap,
dok mu se u drugu ruku ubacuje novac (obino dvije Kine), kao
nadoknada za uinjenu uslugu. Neki plesai odbacuju ponudu,
pravdajui se da su ve bili dobili ponudu prije poetka plesa.
Tokom tatanua plesa, ljudi pod maskama bi bacali posude
lajma u prahu, napravljene od polovine kokosovog oraha, u publi-
ku, koja bi se rastrala da izbjegne udarac posude; i meni su rekli
da se dobro uvam da ne dobijem po glavi. Pomenuti prah je prije
sahrane bio postavljen na tijelo pokojnika, u iju ast je gozba bila
pripremljena, da bi upio dio njegovih moi. Prah je zatim bacan
okolo, da bi se formiralo zatitno polje protiv magije neprijate lja,
koja bi bila baena da pokvari gozbu jakom kiom, boleu ili loim
plesom, to bi umanjilo mo i ugled pokojnika.
257
Kasnije sam primjetio da, ne samo da se Tatanua plesai
pomjeraju simetrino, nego su i komadi svinjetine sjeeni sa potpu-
nom simetrijom, a i na malangan fgurama je primjetna potpuna
simetrija.
Zavrni ples, oko pet poslije podne, su izvela kolska djeca
uz komande Langirija, ovjeka na kome je polio ostavio vidne
tragove, ali je uprkos tome bio potovani starjeina i postao vjet
rezbar i uitelj tradicionalnih igara i pjesama. Poslije zavretka
plesa, on nas je poveo do kolibe, koja se nalazila u blizini lokalne
kole, gdje nam je pokazao Balagamus (12.4) masku za ples, koju
je bio izrezbario 1975. godine, kao i Malangatsak, koju je izrezbario
1961. godine, obe izraene u Losu stilu. Od kada je njena izlobena
kua sruena, Malangatsak se koristi da se prate stope pokojnika.
Kasnije, te veeri, skupili smo se u Langeniji i Suzana je
razgovarala sa starjeinom o porijeklu i vanosti malangana. Jedna
pria je bila naroito interesantna i dala je vane informacije za
neke od zagonetnih predmeta iz nae kolekcije: nekoliko malih,
obojenih, korpastih, diskuslinih oblika, zvanih Varvara. Neudate
ene sa djecom su u sebi nosile al to im djeca nikada nee moi
dobiti malangan, poto nisu imali oeve.
Jedna od takvih ena je, jedan dan, otila u batu i, vidjev-
i paukovu mreu, pomislila da bi to mogao biti dobar model za
malangan. Otila je do movare, nakupila vlakna od korijenja
biljke pandanus, osuila ih i isplela u obliku diska, zatim ga obli-
jepila glinom, da bi ga na kraju ofarbala. Po zavrenom poslu
poela je da lupa po garamutu, da privue panju.
258
ta je ova rospija uradila? povikao je starjeina... A onda
su, zaprepastivi se vidjeli ta je ona napravila u njenom sobiku.
Onda im je ona pokazala svoja dva sina, koji su kasnije naslijedili
malangan od njihove majke.
Obino se prava na malagan stiu preko oca, a plaaju se
vrijednosnim koljkama i svinjama.
Tu sam vidio i jednu interesantnu malangan fguru, koja
predstavlja ribu koja guta ovjeka. Nevjerovatno me je podsjetila
na Hindu fgure Vinua, meutim, objanjenje onih iz Nove Irske
je bilo da je to jedan od vidova Lungange, divljeg svinjeduha, koji
guta ljude koje ubije.
Slijedeeg dana, odravala se izloba svinja. Bilo je prisutno
ukupno 28 svinja, koje su bile ubijene guenjem (tako to bi im se
povezale njuke), a zatim opaljene. Zatim su im odsjeene noge i
odstranjeno im je salo.
Langiri, sakati ovjek, sjedio je na platformi, odrao govor,
a onda otpjevao pjesmu o Lungangi, istovremeno pokazivajui
rukom Lungangu, predstavljenog na glavnoj gredi, i koplja, pred-
stavljena na gredama na krajevima platforme. Zatim je siao dole,
a na platformu su izneene svinje (12.5), pri emu se vodilo rauna
da najvea bude postavljena iznad izrezbarenog Lungange. U
njihove njuke je utrljan lajm i Langiri je najavio da kupci mogu
poeti davati ponude. Sve je bilo zavreno bez puno buke, izmeu
ljudi koji su sjedili u grupi, u sjeni oblinjeg malog drveta. Velika
svinja je bila prodana za 300 Kina a ostale po cijenama izmeu 50
i 200 Kina.
259
Gozbu su organizovali sestrii preminuloga. Njegov sin
je koristio priliku da mu se odui za sve to je kao otac uinio za
njega, a i drugi, kojima je pokojnik u prolosti na bilo koji nain
pomagao, takoe su koristili priliku da mu se odue.
Pjesma i igra su poele oko pola dva poslije podne, nastav
ljajui do 4 sata. Proglaenje novog starjeine je poelo u toku
zadnje pjesme i igre, a zatim su isjeene svinje i meso i druga hrana
(uglavnom taro) razdjeljeni prisutnima.
To vee sam se pozdravio sa Suzanom i njenim pratiocima,
koji su se vratili preko lanca u Panakaj. Ja sam ostao u Langaniji i
odmarao se tog itavog nedjeljnog dana, ekajui slubeno vozilo
da pokupi mene i seoskog odbornika Langirija i odveze nas dole
do Konosa. Tu smo, sa ostalim odbornicima, trebali prespavati u
odbornikim sobama, da bi nas sutradan brod odvezao u Tabar.
Mislio sam kako je bilo dobro da Langiri poe sa mnom, poto
je bio uitelj tradicionalnog rezbarenja, pjesama i igara i njego-
va vjetina u rezbarenju mu je predstavljala osnovni izvor priho-
da. On je mogao da govori u ime rezbara koji su davali podrku
istraivanju i prodaji fgura. Kamion je doao kasno popodne, pa
smo stigli u Konos kada se ve smrailo.
Iako su nas probudili u pola est ujuto, brod nije stigao do
osam sati, a sa utovarom se zavrilo tek poslije osam. Poto nismo
dobili ni veeru ni doruak, bili smo vrlo gladni.
Plovidba do Tabara nam je uzela tri sata. Tokom plovidbe
sam primjetio veliki broj leteih riba, koje su bile est motiv na
malangan fgurama.
U Vangu su nam priredili dobrodolicu, sa prepunim
260
stolovima hrane. Poslije ruka sam sa organizatorom konfer-
encije dogovorio da se u etvrtak obratim odbornicima, a da u
meuvremenu to je mogue vie upoznam ostrva Tabar i Tatau.
Dao sam Langiriju neto novca, da mu moe biti dok se ja ne
vratim, rekavi mu da obrati panju na raspoloenje delegata, u
vezi negativnog stava vlade provincije prema istraivaima i prod-
aji fgura. Kada sam sve to regulisao, unajmio sam nosaa da mi
pomogne nositi stvari do slijedeeg sela, po imenu Banesa.
Krenuli smo oko jedan poslije podne. Bilo je vrlo vrue, ali
mi je prelijep pogled na more i na brdaca, sa druge strane, skre
nuo panju na ljepu stranu puta. U Banesi sam unajmio mladia
koji se zvao Endi, da me odveze do Mapue...
Ili smo od sela do sela, kroz plantae i movare, a onda
dobrim putem, pored plae, do Tiripatsa, gdje smo stigli oko pet
poslije podne. Naili smo na toplu dobrodolicu; dodjeljeno nam
je mjesto za spavanje u kui mukaracana i donesena riba i supa od
povra. Uspio sam da angaujem mjetanina, po imenu Daniel, da
nas slijedeeg dana aluminijskim motornim brodiem preveze do
Pekineberiua, na ostrvu Tatau.
Krenuli smo u est ujutro, da bi iskoristili prednost jutarn-
jeg mirnog mora. Izgleda da je pojaan vjetar inio plovidbu
brodiima, na istonoj obali ostrva, vrlo opasnom, u to doba
godine.
Nakratko smo svratili do Mapue, samo da smjestimo
Danielovu enu i dijete. Uprkos naem ranom polasku, more je bilo
vrlo nemirno, sa talasima koji su dosezali tri metra. Naputajui
Mapuu, probijali smo se istono, kroz uzburkano more, a onda
261
skrenuli sjeverno, gotovo skliznuvi u velike talase koji su se
prema nama kotrljali od jugoistoka. Drali smo se na udaljenosti
od petest metara od grebena, gdje su se talasi pjenili od div ljeg
sudaranja sa stijenama. Pramac brodia je imao raspuklinu na
sebi, pa bi, svaki put kada bismo se sudarili sa talasom, mlaz vode
prsnuo kroz otvor. Kada sam izrazio svoju zabrinutost Danielu, on
je, lakonski, samo rekao da mogu, ako hou, staviti svoju nogu na
otvor, da voda ne pre po nama. On je jo izvadio zatvara na
zadnjem kraju, da voda moe isticati kada je brod naget unazad.
Kada smo se pribliili Pekinberiuu, kroz uski prolaz u grebenu,
vratio je zatvara nazad, da sprijei vodu da ulazi unutra, kada
stanemo. Meni je to ve izgledalo zastraujue, a bilo je tek pola
osam ujutro. ta li e se sve desiti do deset sati...?
Reeno mi je da bi tu trebalo da se nalazi jedan ogromni
malangan, na brdu, iza sela, gdje je nekada davno bilo smjeteno
staro selo. Mjetani su pristali da me odvedu tamo, da ga vidim.
Poslije pola sata hoda moji vodii su mi rekli da se nalazimo
na pomenutom mjestu, iako nije bilo iega to bi to nagovjestilo.
Na zemlji je samo leala jedna trula klada, na kojoj se jedva moglo
naslutiti da se radilo o umjetnikom predmetu; vie nije bilo anse
da se uradi bilo ta. Malangan je nosio ime urvunavunga. Reeno
mi je da ga je bio izrezbario ovjek po imenu Kambali, kamenim
alatkama, davno prije dolaska Evropljana na ostrvo. Jedan stariji
ovjek, koji je bio poao sa nama, rekao nam je da ga je vidio u
dobrom stanju, kada je bio jo djeak.
Kada smo se vratili u Pekinberiu, neki ljudi su mi rekli
da, samo par stotina metara dalje od mjesta koje sam posjetio,
262
postoji groblje sa puno kostiju razbacanih unaokolo i izrezbarenim
malanganom, za koji su tvrdili da je i dalje bio u dobrom stanju.
ta drugo, nego pravo nazad...?
Malangan je pripadao tipu Venem i bio je rezbaren kame-
nim alatkama. Objanjavali su da je bio visok pet metara i da su
na njemu bila predstavljena desetorica ljudi, koji stoje jedan na
drugom, svaki gledajui na stranu, naizmjenino lijevo i desno, sa
svinjskom glavom na dnu, koja gleda dole. Oi fgura su bile pred-
stavljene koljkama, isjeenim u obliku trougla a na vrhu stuba
je bila predstavljena mala uta ptica. Bio sam veoma uzbuen pri
pomisli da u vidjeti takvu jednu fguru.
Meutim, kada smo stigli tamo, nali smo brojne lobanje i
kosti, razbacane okolo, ali malanganu nije bilo ni traga. Moji vodii
su zakljuili da je morao biti ukraden i prodat nekom dileru. Meni
je izgledalo vrlo udno da je mogao nestati a da to niko ne primjeti
tako dugo kako je izgledalo, barem nekoliko godina.
Obiao sam jo nekoliko sela a onda se vratio do Mapue. Tu
sam veerao sa Danielovom porodicom, uivajui u razgovoru, pod
zvijezdama, sa Danielom Karietsom iz Mangavura, koji je prodao
stari urvunavunga Majku Ganu. On je doao da me vidi jer je
mislio da zabrana prodaje rezbarija, od strane vlade provincije,
moe znaiti da elimo novac nazad. Uvjerio sam ga da se to nee
desiti i da mi namjeravamo prebaciti stare relikvije do Morzbija,
zbog ienja i konzervacije.
Majk Gan je pisao o tom starom malanganu 1985. godine.
Dug je etiri metra i naen je kako horizontalno lei naslonjen
na dvije ravaste grede, u centru starog prebivalita sela, zvanog
263
Obun, dva kilometra istono od Mangavura, na obali. Obun je
naputen neposredno poslije drugog svjetskog rata. Kada ga je
Majk pronaao, na njemu su vremenske prilike ve bile ostavile
vidljiv trag i bio je prekriven lozama.
Njegovo ime, urvunavunga, otprilike znai polaganje
mirovnog mosta, to govori da su ga koristili za zaustavljanje rata
izmeu zavaenih klanova. Kao malagan koji se koristi za mirenje,
smatrao se vanijim od svih ostalih malagana u to vrijeme (poetak
tamonjeg njemakog prisustva). Iako se o primjeni urvunavunga
malagana u prolosti ne zna mnogo, poznato je da se manje vrste
malagana i danas koriste za prekid razdora i nesuglasica unutar
klana. Evo ta je zapisano o njima:
urvunavunga malagan cereminiju su izvodila dva zaraena
klana zajedniki, poslije prethodnih dogovora i pripremljenih
potrebnih vrtova i svinja. Tokom ceremonije, svaki klan bi razmi-
jenio sa drugim klanom odreenu duinu niski diskova od koljki.
zvanih re, s ciljem da protivnikom klanu plati za njihove ratne
rtve. Onda bi obe strane donijele sve glave ubijenih i postavili ih
na urvunavungu. Oni su zvali ovaj postupak vavunga kiti pi
a mu koa ni rivirua - to je znailo ovo je da se zavri gubljenje
glava u ratu.
Poslije toga su urvunavunge ostajale u centrima sela dok
ne istrunu (ili dok ih, poslije svog dolaska u PNG, ne bi kupi-
li Evropljani). Kada bi bili prodani, grede koje su ga drale bi
ostale, zabijene u zemlju. Jedno ogromno smokvino stablo u selu
Datava, na ostrvu Veliki Tabar, jo uvijek izmeu svojih ila
264
dri dva takva stuba nosaa, jako uvrena u zemlji. Lokalno
stanovnitvo vjeruje da su ti stubovi nosai bili postavljeni u zem -
lju jakom magijom, a da su oni u stvari predstavljali dva izmirena
klana a da je sam malagan predstavljao most, koji je podsjeao
nove narataje na njihov savez.
Daniel Kariets mi je rekao da su nekada na okolnim ostrvi-
ma ivjele dvije grupe naroda koje su govorile razliitim dijalek-
tima brani i primorci, koji su bili neprijatelji. Oko svojih svetih
mjesta, primorci su gradili ograde od komada korala, a brani
od bambusa. Poslije kolonizacije Evropljana, brani su poeli da
se naseljavaju na obali, da bi se do danas potpuno izmjeali sa
pomorcima.
Nevjerovatno je da tu svako zna za prvog njemakog
kapetana (kiap, kako oni kau) koji je doao na njihova ostrva. Oni
ga zovu Brumiski, a njegovo pravo ime je bilo Franc Boluminski,
koji je bio slubenok distrikta u Kaviengu, u periodu 19101913. To
daje koristan orijentacioni vremenski parametar za odreivanje
starosti ljudi, fgura i naselja.
Odluio sam da pokupim ostatak sporne kolekcije Majka
Gana i ponesem je sa sobom u Vang, gdje se odravala konfe rencija
odbornika. Slijedei dan sam pokupio fgure i utovario ih u brodi
(Daniel je ve bio stigao).
Zaplovili smo prema Vangu zapadnom obalom, da izbjegne-
mo visoke talase koji su se kotrljali sa jugoistoka. Meutim, neko-
liko zadnjih kilometara smo morali da se drimo uz samu obalu
poto na junom kraju nismo bili zatieni od talasa. Plovidba
265
nam je uzela preko dva sata, u toku kojih mi je u svakom trenutku
izgledalo da emo potonuti.
Sreom, stigli smo ivi i zdravi. Predusretljivi ljudi su su nam
pomogli da istovarimo kolekciju i moje stvari, a i stigli smo upra-
vo na vrijeme za odlian ruak. Poslije toga sam platio Danielu za
njegovu uslugu i on je otiao nazad za Tiripats. Poslije podne sam
dobio priliku da se, 20 minuta, obratim delegatima konferencije.
Prije svega sam se zahvalio odbornicima za dozvolu da
se obratim skupu, objasnivi im da mi je odbornik iz Panarasa
predloio da doem. Poslije toga sam im izloio problem sa
istraivakim vizama, posebno pomenuvi Majka Gana, naglasivi
da premijeri provincija nemaju pravo da stavljaju veto na odobren-
je viza. Inostrani istraivai koriste Papua Novoj Gvineji, gdje se
osjea manjak novca i strunjaka.
Pomenuo sam nedoslijednost u ponaanju vlade provincije,
jer dok je, s jedne strane pravila velike probleme Majku Ganu, sa
druge strane je rado saraivala sa jednim njemakim putujuim
kolekcionarom, koji je prolazio kroz oblast Tabara i Nove Irske u
isto to vrijeme. Rekao sam im i da tvrdnja, da rezbari ne znaju
vrijednost svojih radova, nije tana i da je pitanje osnivanja
kulturnog centra bilo neto to je vlada provincije morala da uradi
jo davno.
Poslije svoga izlaganja, dobio sam neke negativne komen-
tare od raznih dravnih slubenika i ministra u lokalnoj vladi,
ali su mi neki odbornici pruili podrku. Kasnije su jo dvojica
odbornika ljutito napala vladu zbog njenog diktatorskog stava.
ta sam primjetio tokom te posjete Novoj Irskoj i Tabaru,
266
bilo je to da sam dobio generalnu podrku na seoskom nivou,
meutim, lokalni vladini slubenici nisu mogli razumjeti vanost
svega toga.
Odluio sam da vie nita ne pominjem do sutradan,
nadajui da e neki promijeniti miljenje kad malo bolje razmis-
le o mojim argumentima, ali sam bio iste sree i slijedeeg jutra.
I dalje nije bilo volje da se ostatak kolekcije Majka Gana utovari
na brod i prebaci do Kavienga, ali su odbornik Maris i neki drugi
izvrili pritisak na odbornike, pa su oni, iako nespremni da usvoje
ikakvu rezoluciju vezanu za moje predloge, odobrili da se kolekcija
utovari na brod.
Konano, taj problem je bio rijeen i krenuo sam, plovei uz
mirniju, zapadnu obalu, prema Mapui.
Prenoio sam u Mapui, a slijedeeg dana sam otplovio za
Konos, na glavnom ostrvu Nove Irske. Tu sam napustio brod i
odvezao se dravnim vozilom do Kavienga. Vozilo je jurilo, vrto-
glavom brzinom, skoro dva sata iziao sam iz njega pranjav i
dobro streen. Rezervisao sam sobu u hotelu, taman pred sami
ruak. Ruao sam, malo prilegao, a poslije veere sam otiao na
kej i primjetio da je brod bio upravo stigao. Rekao sam kapetanu
da u doi da istovarim kolekciju ujutro; nedjelja je bio dan kada je
bila mala vjerovatnoa da u biti maltretiran od politiara iz vlade
provincije.
U nedjelju ujutro, naao sam neke ljude sa Sipika, kako
avrljaju pokraj malog kamioneta i ponudio im par Kina za posao
od pola sata. Odvezli smo se do keja i prebacili kolekciju u privat-
nu pomonu zgradu, koju mi je bio ponudio saosjeajni kafan ski
267
drugar u hotelu, kada sam bio tek stigao iz Morzbija. Tu sam
mogao da nesmetano fotografem kolekciju i umotam fgure.
Poslije toga sam naao direktora srednje kole Utu, pa smo
zajedno pretraili stare podatke iz kolske arhive o kolekciji koja je
leala iza magacina za smjetaj i nabavku. Nismo nali ita!
Kasnije, kada sam bio na odmoru u Adelaidu, u martu 1983.
godine, pomenuo sam taj doivljaj jednom starom prijatelju, koji
je u to vrijeme bio kustos odjeljenja za antropologiju u Muzeju
June Australije. On se odmah sjetio da je vidio kolekciju iz sred-
nje kole Utu, mnogo godina ranije, rekavi da ak ima i kopiju
kataloga. Kasnije sam dobio kopiju, pa smo sa srednjom kolom
mogli poeti pregovore o prebacivanju kolekcije u Nacionalni
muzej. Poslije nekog vremena to je i ostvareno, tako da su pred-
meti bili spaeni od daljnjeg propadanja.
U ponedjeljak ujutro sam otiao u vladu provincije i zatraio
od zamjenika premijera izvjetaj o zaplijeni kolekcije. On mi je
odgovorio da ga jo nisu pripremili i da e me obavijestiti kada
bude gotov. Poto sam primjetio da oni samo odugovlae, rekao
sam mu da to ne mogu prihvatiti, a onda se pojavio premijerov
glavni sekretar, koji je poeo da me vrijea, zahtjevajui da iziem
iz kancelarije. Izlazei, rekao sam im da u porazgovarati sa policij
skim komandirom provincije i usput im, pokazujui prstom, rekao
da im je Nacionalna zastava visila okrenuta naopako.
Prethodne noi, u hotelu, uo sam da je policija podi-
gla optubu protiv premijera, zbog posjedovanja neprijavljen-
og pitolja. Plaajui kaznu, premijer je dao nevaei ek, pa se
policija vratila i oduzela mu i puku. Ni jedno od pomenutih nije
268
premijera inilo dragim policijskom komandiru i kada sam mu
ispriao o oduzimanju kolekcije, pokazao je razumjevanje i elju da
pomogne. On je dobro poznavao zakon pa je razumio ta govorim.
Predloio mi je da odem u sud, da uzmem sudski nalog i odobrenje
za pretres kojim ga ovlatavaju da uzme kolekciju od vlade provin-
cije, poslije ega bi mi on dao nekoliko policajaca, a onda bih sa
njima, kamionom i radnicima pokupio kolekciju.
Kao to moe pretpostaviti, premijerov sekretar je bio jo
ljui i agresivniji, ali na kraju se oduzeta kolekcija pridruila kole-
kciji koju sam ja donio sa Tabara.
Pet dana kasnije, dugako pismo, potpisano od premijera
koji je protestvovao zbog moga djelovanja, dolo je do direk-
tora i povjerenika muzeja. Oko dva mjeseca kasnije, pismo je
proslijeeno meni i reeno mi je da odgovorim na njega.
Mogu rei, sa zadovoljstvom, da ovjek koji je tada bio
premijerov glavni sekretar, vie nije na tom mjestu. Kako sam uo,
bio je pod istragom zbog neke muke sa dravnim parama. Poslije
njegovog odlaska, premijerovo ponaanje se potpuno promijenilo;
Majk Gan se vratio da zavri svoja istraivanja bez ikakvih daljih
problema. Na kraju se, poslije puno zavrzlama, sve zavrilo onako
kako treba.
To je bio maiji kaalj, za hrabrog, mladog antropologa,
koji je bio voen eljom za avanturama i borbom za pravdu. Ne
misli li da si ponekad uzimao svoju profesiju i dunost previe
ozbiljno? Umjesto da stvara neprijatelje, zar nije bilo bolje da
pravi prijatelje, tako to e malo zamuriti...? izazivao sam ga.
Praviti neprijatelje je puno interesantnije prihvatio je on
269
alu.
Gledajui iz perspektive ljudi orijentisanih na novac, ti
si bio hendikepiran dobrim odgojem i zato nisi mogao iskoristiti
takvu sjajnu ansu. Zamisli nekoga bez skrupula na tvojoj pozici-
ji... On bi bio bogata i vlasnik ogromne kolekcije.
Antropolozi obino nisu takva vrsta ljudi, jer je mali broj
nas preokupiran novcem. Uspjeh na strunom polju i ivot u
skladu sa naim principima je za nas puno vaniji. Zbog injenice
da posmatramo i analiziramo razliite kulture i naine ljud skog
ponaanja, prirodno je da antropolozi poinju da posmatraju
svoju vlastitu kulturu na isti nain i da tako postaju objektivni-
ji, pa i kritiniji prema njoj. Zbog toga su anse da upadnemo u
zamke koje postavlja nae drutvo manje ali samo malo manje.
Mi smo svi djeca svojih roditelja, a nije puno nas iji su roditelji
bili antropolozi. Nisu samo antropolozi kritiari svoga drutva
takvi kritiari se nalaze u svim sferama ivota, iako ih je relativno
mali broj. Meutim, sada se moram ponaati kao normalan lan
svoga drutva i poi kui, svojoj porodici...
270
Bio je etvrtak, poslije podne. Obavljajui neki posao u
gradu, prolazio sam pored jedne staretinarnice. Iako sam urio,
nisam mogao odoljeti elji da pogledam jesu li imali ita od
plemenske umjetnosti... Poto sam pregledao sve okolo, za oko mi
nije zapalo nita to bi me zainteresovalo, pa sam ubrzo iziao.
Meutim, samo to sam bio zatvorio vrata i odmakao
par metara, primjetio sam kako jedan mladi vadi iz prtljanika
automobila veliku fguru iz Nove Gvineje, koja mi se inila vrlo
poznatom.
Izvinite obratio sam mu se da li namjeravate da prodate
tu fguru?
Da, moj pokojini otac ju je donio iz Nove Gvineje, gdje je
bio misionar odgovorio je mladi, a onda dodao: prodao bih je...
za dobru cijenu.
A to bi bilo...? iskoristio sam priliku da dam ponu-
du, znajui da e se, jednom kada ue u antikvarnicu, cijena
umnogostruiti.
Ne znam... recimo par stotina dolara.
Znai dvije stotine...
Hmm... ne znam ta da kaem... razmiljao je on krae
vrijeme, oito primjetivi moju zainteresovanost, na kojoj je vidio
XIII
G
lava
271
da bi mogao proftirati. Bojao se da ne proda previe jeftino, ali
i da zacijeni previe, ime bi me odbio. Najzad je odluio da ne
pretjera: Tri stotine i fgura je vaa!
Dobro, neka bude dvije stotine i pedeset ponudio sam
mu, primjetivi njegovu neodlunost. Na moju sreu, momak se
bojao da bi mogao propustiti priliku da dobije vie nego to je
oekivao, pa je pristao, bez puno oklijevanja.
Dao sam novac, prebacio fguru iz njegovog automobila
u moj i odmah otiao do muzeja da vidim Bila, jer nisam imao
strpljenja da ekam utorak. Sreom, kada sam doao nije bio
zauzet, pa sam mu odmah pokazao fguru.
Odlina fgura, a jo bolji pazar rekao je Bil pregledajui
fguru, a onda dodao: mada nije puno stara, moda oko 1930.
Naalost, momak mi mije mogao rei nita o njoj, osim da
ju je njegov otac kupio u Novoj Gvineji. Platio sam je toliko samo
zato to mi je liila na jednu fguru iz knjige koju si mi nedavno
pokazivao.
Koliko se sjeam, to je bila fgura duharatnika koji se pret-
vorio iz drvene statue u ratnika od krvi i mesa, da bi pomogao
svojoj zajednici u borbi protiv druga dva plemena.
Vjerovatno misli na fguru Kundanggovi, koja se trenut-
no nalazi u muzeju u Bazelu, vajcarska. uo sam tu priu 1982.
godine, meutim, tada sam vidio samo fotografju fgure, poto je
ista ve bila prodana 1959. godine, jednom muzeju u vajcarskoj.
To je bila puno starije fgura, ali sada vidim... ova izgleda dosta
slina njoj. Mada smo je ve pominjali, ispriau ti itavu priu, ali
mora da je slua sa interesovanjem ljudi i djece koja su se bila
272
skupila da uju priu kada je meni bila priana:
Kundangovi je bio izuzetno visok ovjek. Jedan dan, on je
doao iz sela Kaminimbit, Sipik provincija, da posjeti selo Savos,
u Jamoku, koje se nalazi nekoliko kilometara unutra, sjeverno, od
rijeke Sipik. Narod Jamoka je bio tako impresioniran tim mladim
ovjekom, da su izrezbarili fguru sa njegovim likom i postavili je
u ceremonijalnu kuu, zvanu Kokombi.
Godinama kasnije, ovjek po imenu Simai Kvongu je spavao
u ceremonijalnoj kui, zvanoj Kokombu, kada se grupa ratnika iz
plemena Kararau i Kaminimbit uuljala u kuu. Simai se probu-
dio i primjetio ih je, ali se pretvarao da spava. Neprijateljski
ratnici su pokuavali da ga probude, kako bi ga mogli ubiti, ali je
on nastavljao glumiti da spava, sve dok nije uvrebao priliku da
skoi sa kreveta i istri napolje.
Odmah je zgrabio oruje i napao ih, utravi unutra.
Protivnici su mislili da e ga lako ubiti ali se on estoko borio, a
na kraju ih ak i istjerao iz kue.
U istom tom trenutku, fgura Kundangovija se pretvorila
iz drveta u ivo tijelo. Povikao je Simaiju da ga saeka, samo za
trenutak, dok zavee hlae, pa e mu on doi u pomo, meutim,
Simai ga nije uo i nastavljao je da se bori.
im je stigao, Kundangovi mu je pritekao u pomo, hvatajui
neprijateljska koplja i bacajui ih nazad. Stanovnici sela su, u
meuvremenu, stigli na poprite borbe i ugledali kako njih dvoji-
ca potiskuju neprijatelja, koji se urno povlaio, viui da prizna-
ju da su ih Simai i njegov veliki saborac pobijedili.
273
Simai je, udei se zbog pominjanja drugog ratnika, tjerao
neprijatelja jo neko vrijeme, a kada se umorio, vratio se u selo,
gdje su mu saplemenici rekli kako su vidjeli Kundangovija kako
mu pomae u borbi.
Kundangovi se nije vratio te noi i Simai se poeo brinuti ga
je moda neprijatelj zarobio. Meutim, Kundangovi je bio tjerao
jednog neprijateljskog ratnika i kada ga je ubio kopljem, stao je
na njega nogom i pao u trans.
Dvije-tri noi kasnije, Simai je sanjao da je Kundangovi
priao sa njim, kazujui mu gdje se nalazi i alei se da mu je
noga utrnula od stajanja na neprijatelju. Ujutro je krenuo sa
ostalima, da ga potrai, i nali su ga ponovo transformisanog u
drvenu fguru, pa su ga ponijeli nazad u selo i postavili ga da stoji
naslonjen na stub nosa Kokombi ceremonijalne kue.
Za ovaj dogaaj kau da se desio tri ili etiri generacije prije
dananjih staraca. Interesantno je da je Kundangovi pomagao
Simaiju iz Jamoka, da odbije neprijateljski napad u kome su ue
stvovali ratnici iz sela njegovog porijekla, Kaminimbita.
Figura Kundangovija je kupljena 1959. za ezdeset Funti,
od strane Alfreda Buhlera, za Bazelski muzej, vajcarska.
Postoji jo nekoliko slinih fgura. Da li te interesuje da
uje o njima?
Svakako, ali moda bi bilo bolje da iziemo negdje na kafu,
da ne bi zaspao priajui tako dosadne prie.
Hmm... Nisam siguran da e kafa u oblinjem kafeu biti
dovoljno jaka za tako neto, ali moemo probati. Bil se malo alio
274
na svoj raun. Uz priu smo odetali do kafea, koji se nalazio samo
par stotina metara odatle, i dok sam nam ja naruivao kafe, Bil je
nastavljao sa demonstracijom svoga pripovjedakog umijea:
Povod mome istraivanju je bilo pismo koje mi je poslala
jedna studentkinja iz Amerike. Ona je bila prouavala jednu izrez-
barenu muku fguru iz zbirke jednoga muzeja u Dalasu, Teksas,
i trag ju je odveo do pet slinih fgura: dvije u Bazelu, dvije u
Njujorku i jedna u Nacionalnom muzeju u Port Morzbiju. Poto
me je zamolila za informacije o tih est fgura, odluio sam da
odnesem njihove fotografje do sela Savos, jer je bilo zabiljeeno
da je to mjesto odakle su one poticale. Ja sam ve bio planirao put
niz Sipik za 1982, godinu, pa sam taj plan samo obogatio posjetom
selu Savos, da vidim ta mogu saznati o tih est fgura mukaraca,
u prirodnoj veliini.
Sela Savos su smjetena u unutranjosti, izmeu pet i dvade-
set kilometara sjeverno od srednjeg toka rijeke Sipik i okruena
su velikim oblastima uma Sago palme, tako da su mogli proizve
sti dovoljno Sago skroba da mogu uspjeno trgovati sa narodom
Jatmul koje ivi na samom Sipiku, razmjenjujui sa njima Sago
skrob za ribu. Za selo Savos u Gaikarobiju se vjeruje da je bilo
mjesto iz koga su poticala sva Jatmul sela na glavnom toku Sipika.
Uprkos potrebi za razmjenu ribe za Sago i znanja da su svi oni poti-
cali iz Savos sela, Jatmul narod je redovno vrio ratne pohode na
Savos sela (a i oni na njih).
Figura u Metropoliten muzeju u Njujork Sitiju, slina
Kundangoviju, je takoe doneena iz sela Savos, iz Yamoka, kasnih
1950ih. Kada sam pokazao fotografju te fgure starcima iz Yamoka,
275
odmah su mi rekli da ta fgura, sa imenom Mindemtimi, nije bila
rezbarena u njihovom selu, nego je bila oteta prilikom jednog
njihovog ratnog pohoda, kada su oni napali selo Kvalunggei, mje -
sto blizu rijeke Sipik. Yamok narod zna ime fgure, Mindemtimi,
zato to su oni nekada bili u prijateljskim odnosima sa narodom
iz Kvalunggeija, meutim meu njima je jednoga dana zavladalo
neprijateljstvo.
Pria kae da je Kulumbovi, veliki ratniki voa od prije
devetdeset generacija, vodio je Jamok ratnike u napad na selo
Kvalunggei. Tokom napada, Mindemtimi je oivio (isto kao i
Kundangovi u prii koju sam ti ranije ispriao) i pomogao svome
narodu. Meutim, Kulumbovi je kopljem slomio Mindemtimijevu
lijevu ruku; Mindemtimi je pao na zemlju i ponovo se pretvorio u
drvenu fguru.
Pobjednici iz Jamoka su potpuno zbrisali sa lica zemlje selo
Kvalunggei, tako da ono vie ne postoji. Vratili su se u svoje selo
sa drvenom fgurom Mindemtimija i jednom tumbuan maskom
(ljemmaska, ispletena od Ratan palme penjaice), koja je
kasnije bila unitena u poaru koji je sluajno izbio.
Od tada se Jamok narod molio fguri Mindemtimija,
prinosei joj kao rtvu bitl sjemenke i duvan, za pomo u lovu i ratu,
kao i za lijeenje ili izazivanje bolesti. To se podudara sa korite
njem svih takvih fgura u regionu Sipika. Izgleda da se smatra da
duh iz fgure ne mora biti lojalan njegovom tvorcu, nego, ako je
fgura oteta i prinose joj se odgovarajue rtve, duh koji nastanjuje
fguru radi u korist njegovih novih vlasnika.
Kako su mi tamo rekli, Mindemtimi je bio prodat krajem
276
1950ih, za deset Funti.
Ista cijena je bila plaena i za svaku od jo etiri fgure
iz Jamoka. Jedna od njih, koja je nosila ime Tulalamun se sada
nalazi u Nacionalnom muzeju PNG. Ime fgure koja se nalazi u
muzeju u Dalasu, Teksas, je Malabi. Peta fgura, koja se nalazi u
muzeju u Bazelu, zajedno sa Kundangovijem, se zove Kurubu, a
esta, koja se nalazi u jednoj privatnoj zbirci u Njujorku, zove se
Miangandu. Naalost, niko mi nije mogao ispriati nikakvu priu
o ostalim fgurama iz Jamoka (ije sam fotografje imao sa sobom,
zbog identifkacije), osim da su bile pravljene da prave movarnu
zem lju vrstom, tako da tu mogu formirati selo, a da im se mo
davala ubijanjem neprijateljskih ratnika.
To je bilo ba plodno istraivanje prekinuo sam Bila na
trenutak ta studentkinja iz Dalasa mora da je bila prezadovoljna
rezultatima koje si ostvario u njeno ime. Meutim, te, 1982. ti nisi
otiao do Sipika samo da bi istraivao te fgure iz Jamoka. ta si jo
radio tamo?
Da. To je bilo jo jedno dugo putovanje, skoro dva mjese-
ca... upozorio me je Bil Jesi li siguran da si spreman da slua?
U redu udahnuo sam duboko, u ali ali e biti bolje da
prvo ponovo napunimo oljice kafom, a moe uzeti i moje olovku
i salvetu za sve geografske mape koje e biti ukljuene, da se ne bih
izgubio...
Te 1981. poeo je Bil, prethodno se dobro namjestivi u
stolici nisam imao prilikum da posjetim jezera ambri, na rijeci
Karavari, te su ovaj put ona bila na mojoj listi, zajedno sa selima
Savos grupe, koja se nalaze sjeverno od srednjeg toka Sipika. Bil
277
je nakratko zastao da bi mi nacrtao mapu Sipika i pokazao mi gdje
se ta mjesta nalaze, da bi odmah zatim nastavio Glavni razlog
ovih terenskih istraivanja je bio da identifkujem vrijedno i vano
plemensko naslijee da bih ga dodao na muzejsku listu nacionalne
kulturne batine. Slijedila su intezivna istraivanja svakog pred-
meta, da bi se za njih obezbjedila to opsenija dokumentacija. Ta
istraivanja e biti povjerena antropologu koji e raditi na ugovor,
a koji je bolje upoznat sa narodom i kulturom toga kraja nego ja i
moj asistent.
Istovremeno, vano je da se osujeti trgovina i krijumarenje
predmetima koje spadaju u kulturno naslijee. Nema sumnje da i
dalje postoje dileri koji nude ogromne sume za predmete od velike
kulturne vanosti, za koje je vrlo jasno da ih je ilegalno kupovati i
izvoziti. injenica da sam godinu dana ranije posjetio oblast Sipika
i objasnio zakonske propise na polju prodaje i izvoza, izgleda da je
ostavila dubok utisak na mnoge, jer su mi tokom mog tamonjeg
boravka 1982. ubjedljivo tvrdili da su odbili ponude za stare pred-
mete, zbog, kako su rekli, muzejskih zakona.
Naravno nisam ni pomiljao da se svi ponaaju u skladu sa
Zakonom o nacionalnoj kulturnoj svojini, ali je izgledalo da moja
odlunost da zadrim prisustvo muzeja u oblasti Sipika poinje
da daje rezultate, a prije nego sam inicirao ovu seriju terenskih
istraivanja 1981. gotovo da niko nije uzimao muzej za neto ozbi
ljno i malo ko je znao bilo ta o Zakonu o nacionalnoj kulturnoj
svojini.
Da li je ve tada zapadni uticaj na njihovu kultur posta-
jao jasno vidljiv pala mi je na um destruktivna priroda zapadne
278
kulture na duh naroda.
Dobro si me podsjetio Bilu su zasijale oi Na prim-
jer, kada sam se kanuom vraao iz sela Kandingai, proao sam
pored jedne kue koja je bila u fazi gradnje. Pored nje je bila fgura
koja je podsjeala na vranu, odjevenu kao ena (13.1). Ono to mi
je reeno o njoj se poklapalo sa onim to sam 1981. uo o jednoj
drugoj fguri, a to je da se radi o smjetaju za enski duh, dok je
u toku renoviranje kue. Kazna za za nepotivanje obaveze da se
obezbjedi privremeni smjetaj za kuni duh, je bolest.
Oko 25 minuta hoda, sjeverno od Koroga, u dvoritu seoske
kole, primjetio sam prelijepu moderno izraenu drvenu fguru
policajca u punoj uniformi (13.2), koja je stajala ispred jedne od
uionica.
Kod katolikih misionara sam vidio ogroman garamut pod
malom nadstrenicom. Reeno mi je da je sluio kao gong koji
poziva narod u crkvu. Interesantno je da je bio uraen na tradicio-
nalan nain, osim to je pramac predstavljao razapetog Isusa a na
drugom kraju fgura predstavlja enu koja se moli najvjerovat-
nije Djevicu Mariju, njegovu majku.
Tu sam iskoristio priliku da svetenika zamolim da mi
pokae govorniku stolicu, koja se nalazila na listi nacionalne
kulturne svojine.
Govornika stolica, nasuprot imenu koje naizgled ima jasno
znaenje, nije namijenjena da na njoj sjedi govornik. U stvari, ona
se ba nikada ne koristi kao stolica. Obino je uz nju izrezbarena
ljudska fgura koja izgleda kao da polusjedi na njoj. Govornici,
su povezani sa stolicom kroz njeno koritenje tokom debate koja
279
se vodi u mukoj kultnoj kui. Svaki govornik stoji blizu stolice
i dri u ruci snop zelenog iblja (tanget) i poinje da govori. Na
kraju svake vane reenice, govornik uzima jednu lisnatu ibu
i jednom njome udara po stolici, na kojoj je i ostavlja. Kada su
sve ibe iskoritene, sabire ih ponovo u snop, pa ponovo poinje
da udara jednom po jednom po stolici... Kada zavri svoj govor,
ostavlja ih i odlazi, omoguavajui slijedeem govorniku da sabere
iblje i nastavi debatu. Zbog toga je sjedite takve stolice esto jako
izglaano sokom iz iblja, koji nastaje zbog stalnog udaranja iblja
po stolici. Moraemo oprostiti nekim od svjetskih kolekcionara,
koji u neznanju pomisle da su stolice izglaale brojne zadnjice
govornika naalio se Bill, a zatim je opet nastavio ozbiljnim
tonom:
Naao sam Tolembi stolicu u dobrom stanju. Njeno ime je
Togolopoi i bila je na muzejskoj listi Nacionalne kulturne svojine,
meutim, nikada nije zvanino unesena u knjige. Iako je vrlo stara,
radi se o sjajnom radu. Muka fgura predstavlja pretka Ganma
klana i nosi njegovo ime. Ptica na vrhu je orao Gavi koji asoci-
ra na orla koji stoji na ramenima njegove ljudske majke, kako se
moe vidjeti u Jatmulu, na glavnom toku Sipika. U rezbariji je kao
element prisutna zmija, kao i krokodil.
Poslije toga mi je pokazan garamut srednje veliine, koji krasi
ljudska fgura sa glavom papagaja. Njegovo ime je Jambangovi
(13.3) i vlasnik mi je izjavio da bi bio sretan da ga proda muzeju.
Star je vie generacija i ve mu je obezbjeena nedavno izraena
zamjena, ali ljudska fgura na njegovom nasljedniku ima glavu
dugonoge crne ptice, zvane Samsam, umjesto glave papagaja.
280
Neki ljudi misle da garamuti slue za slanje poruka, dok
drugi pretpostavljaju da se radi o muzikim instrumentima.
1984. u Bazelu, vajcarska, godine je odran Internacionalnim
antropoloki simpozijum, sa temom Istraivanja na Sipiku, danas.
Jedan od radova je bio i onaj o signalima garamuta, zvanim tapets,
iz Savosa. Tom Ajtkin je prouavao muzike tradicije Savosa iz
Tolembija, selo broj 3, dajui interesantne zakljuke o prirodi
signala bubnja.
Ajtkins prvo navodi da signali ne sadre jezik, nego imaju
samo jednu svrhu, da prenesu poruku odreenoj individui, ili da
objave da je neko umro, da je ulovljena svinja, da je vrijeme da
se plati miraz, i sl. On dalje govori da se prizivanoj osobi ne daje
razlog prizivanja. Treba naglasiti da se ti pozivi ne daju lako, poto
se smatra da se osoba mora javiti odmah.
U skladu sa linim prizivanjem, svaka odrasla osoba, i
muka i enska, ima individualni signal tapet. Blizanci imaju isti
tapet, sa jedinim izuzetkom da se blizu poetka davanja ritma pol
razlikuje slanjem jednog dueg zvuka bubnja za mukarce, a dva za
ene.
Meutim, najznaajnije otkrie je bilo da je osnovni cilj
svakog tapeta da imitira zov, kretanje ili zujanje odreene vrste
ptice, insekta, ivotinje... koji pripada porodici osobe o kojoj se
radi, da bi zov bio toliko usporen zbog lakeg izvoenja, do te
mjere da postane neraspoznatljiva za neupuenog sluaoca. Kada
je muzika izanalizirana uz pomo elektronikih ureaja, signali su
usporeni da prue taniju kompoziciju. Ako je, umjesto toga, signal
ubrzan 100%, 200%, 400 %, dolazi do uzbudljive transformacije,
281
koja nam omoguava da prepoznamo zvukove koji imitiraju one
od totemskih stvorenja.
Jedan drugi etnomuzikolog na koferenciji u vajcarskoj,
Gordon Spirit, prouavao je narod Jatmul, sa srednjeg toka Sipika.
On kae da se glavne kategorije ceremonijalne muzike sastoje od
sagi, koje su objedi specifni za odreeni klan kojima se obiljeava
smrt ili zavretakgradnje kue ili kanua; mbangu, koji su gozbe
za slavu odreenih duhova klana ili cijelog sela; predstave vezane
za inicijaciju i tavik, irok repertoar signala bubnjevima, koji se
koriste za komuniciranje. Tu etvrtu kategoriju je Tom Ajtken
prouavao u Tolembiju, a rijei tavik i tapet su u oiglednoj vezi.
Po Spiritu, sagi pjeva jedan pjeva, sa pratnjom mukog
hora, runog bubnja, udaraljki od bambusa i ponekad parom frula.
Mbangu moe biti obogaen parom garamuta, uz pomenuti sagi
ansambl; predstava povodom inicijacije mijenja garamute vode
nim bubnjevima i rogovima, dok komunikaciju garamutom obav
lja samo jedan ovjek sa jednom udaraljkom. Dakle, zakljuak je da
se garamuti koriste i i za komunikaciju i kao muziki instrument.
U Korogu su mi pokazali i jednu malu fguru, zvanu
Mungolonbi (13.4), koja predstavlja glavu krokodila sa mungul,
skakavcem, na nosu, uz koju se nalazio dugi vornati konopac,
zvani kulugu, za koji su mi rekli da mu svaki vor predstavlja
jednu od smrti izazvanih ovim predmetom i njene sestre Bana
(prodata davno Masta Mumutu). Sve zajedno, 50 djece (predstav
ljene vo rovima) i 36 odraslih osoba (predstavljenih ljuskama bitl
sjemenki, zavezanim na konopcu) su umrli na prolim mjestima
gdje se selo nalazilo, uz jo 13 djece i troje odraslih na mjestu gdje
282
se selo trenutno nalazi
Ispriali su mi i kratku verziju porijekla Mungolonbija:
- Kada je Sipik bio mlada rijeka, nekada davno, predak Njaura
naroda, Mungolungban, je donio ovu fguru iz Jangora (u obal-
skim planinama, 60 km sjeverno). Prvo ju je odnio u Njaurengai.
Onda je otiao na mjesto blizu dananjeg Japandenaija, zvanog
Jogosambi, a zatim na staro sjedite Koroga, na junoj obali
rijeke, a onda na dananje mjesto, na sjevernoj obali.
Vanost konopca sa vorovima, koga pominju pod ime nom
kirugu, je bila detaljno izanalizirana od strane vajcarskog etno-
grafa, Jurga Vasmana, u njegovoj knjizi Der Gesang an den
Fliegenden Hund (Pjesma letee lisice). Saetak te knjige bi glasio
otprilike ovako:
Vidljivo izraavanje itavog sistema znanja (Iatmul) je kiru-
gu konopac sa vorovima, 6-8 m dugi konopac sa vorovima
razliite veliine, poredanih na odreenoj udaljenosti. Zvuno
izraavanje sistema je sagi ciklus pjesama, koji ukljuuje sve
totemske pjesme, po tano odreenom redu, koje se izvode javno
tokom svake vane prilike. Na prvi pogled i gledajui sa praktine
take gledita, kirugu vornati konopac je sprava za memorisan-
je, opsena vidljiva predstava sistema znanja.
...Kirugu vornati konopac je kljuni element sistema. On je
prvobitna migracija osnivaa klanovske grupe i drugih prvobi-
tnih bia koja su uspostavila dananji svjetski poredak. On nosi
283
ime migracijskog krokodila koji je napravio stazu za osnivaa
klanovske grupe.
Imena prvih nekoliko malih vorova sadre tajna imena
zemlje (enskog) stvaranja; vei vorovi su stanice pradje-
dovskih migracija...
Prije stvaranja nije bilo iega osim vode, koja se nalazila
svuda. Zahvaljujui pomoi prvobitnog krokodila, prvi djeli
zemlje se pojavio iznad prvobitnog mora i poeo da ubrzano
raste. Jedan pas je trao napred-nazad dok tlo nije iznenada
puklo i pojavila se pukotina. Sve na svijetu je postalo iz te puko-
tine: biljke, ivotinje i, na kraju, ljudi. Tada se krokodil rascjepio,
pri emu je njegova donja vilica pala na zemlju, dok je od njegove
gornje vilice nastalo nebo i svanu prva zora. Ovo stvaranje je
osnova za dalju podjelu ljudskih bia na dvije vrste stvorenja
(zemaljska i nebeska) i distribuciju ivotinja i biljaka kao totema.
Pukotina i prvobitno selo se zovu Mavimbit i danas se smatra
da su se nalazili blizu umskog sela Savos naroda koje se zove
Gaikarobi, koje je najvjerovatnije bilo poetno mjesto iz koga su
poele istorijske migracije Njaura naroda.
Prvobitni krokodil je prvi ovjek, a pukotina je prva ena.
Njihovo sjedinjavanje je izrodilo dva drveta u stvari prva dva
brata, koja su stvorena zajedno i istovremeno. Oni su izgradili
kasniju socijalnu podjelu na sambla partnere. Tada su od izvornih
dvojice brae generisana po par brae i sestara. Svaki od dva
nova brata su osnivai po jednog od dva klana iz saveza klanova,
a njihove sestre su prve ene pomenutih grupa. Parovi brae i
sestara su pozivani u bie vie puta tokom rane faze stvaranja,
284
razliiti braa i sestre su se enili, formirajui razliite klanovske
grupe...
Osnivai klanovskih grupa su izgradili prvu muku kuu
Mindimbit, u selu Mavimbit. Na poetku su se sva prvobitna
ljudska bia skupljala tu, a onda su osnivai klanovskih grupa i
prvobitne ene napustili Mavimbit, stvarajui najvaniji prvobi-
tni dogaaj jo od samog stvaranja: odvajanje od njihovog mje -
sta porijekla i formiranje njihovih linih sela i seoskih podruja.
Tokom prvobitnih migracija (vornati konopac), koje su tada
poele, osnivai klanovskih grupa su pratili migracionog kroko-
dila, koji je im je krio put, prosjecajui vodene tokove i staze kroz
umu, u tome procesu...
Kako je putovanje napredovalo, zauzimali su zemlju, dijelove
ume, jezera, dijelove jezera i rijenih tokova, a formirana su i
sela i seoska podruja. Prvobitno naseljavanje zemlje i sela i
danas odreuje pravo vlasnitva na zemlju.
Vodeni duhovi su stvoreni od ostataka hrane, kao i iz izmeta
koji je ostao na putu iza njih...
U svakom naseljenom selu (svaki veliki vor na konop-
cu), osniva klanovske grupe je ostavio iza sebe odreen broj
mukaraca i ena, poto bi prethodno zavrio nadgledanje grad-
nje njihovih koliba i i jedne ili vie mukih kua. On im je takoe
ostavljao pravo na totem (ije je tajno ime sadrano u manjim
vorovima) u koji se oni mogu pretvoriti ili se sakriti u njega. Za
vrijeme migracija ljudi su imali vee sposobnosti nego ih imaju
danas: mogli su se pretvarati u ivotinje (i drvee), na primjer,
gradei maske odreenog oblika, uvlaeei se u njih i tada se
285
ponaajui kao ivotinje (ili drvee).
Sve u selu muke kue, kolibe, kanui, vatre, fgure orlova
na krovovima, stubovi i sjedee platforme mukih kua su dobi-
li imena. I stanovnici sela su, takoe, dobili imena. Neka od tih
imena su poznata javnosti, tj. koriste se u svakodnevnom ivotu
i takoe se pominju u pjesmama, meutim, svako od tih imena
ima i tajnog dvojnika, ime iz sjenke. Etimologija javnih imena
oznaava karakteristike objekta o kome se govori ili totema pove-
zanog sa stanovnitvom sela, a etimologija tajnih imena govori o
prvobitnom dogaaju, koji se odigrao u dotinom selu...
injenica da su prvobitna bia njihovi direktni preci daje
dananjim lanovima klana pravo da ih predstavljaju, na prim-
jer rezbarei njihove likove na stubovima mukih kua, ili na
garamutima, maskama i frulama, ili dozvoljavajui prvobitnim
biima da se lino pojave kroz maskirane izvoae. Dogaaji,
u koje su ova prvobitna bia bila ukljuena, daju dananjim
lanovima klana pravo da prepriavaju te prie u njihovim
legendama, ili da se pozivaju na njih u svojim pjesmama.
Da ne duim puno... Slijedeeg dana sam napustio Korogo
i kanuom otiao nizvodno do lagune Palingauvi. Tu smo ostavi-
li kanue i pjeke produili do sela Savos, koje je bilo udaljeno od
lagune manje od sat vremena hoda.
Tu sam uspio da dobijem dodatne informacije o raznim
fgurama, ali to je najvanije uspio sam da vidim i neke druge
prelijepe predmete, ukljuujui i jednu ukraenu lobanju i tap
zvani Sumbuk.
286
Sumbukov vlasnik mi je rekao da je taj tap napravio
Kundievi, ija je ukraena lobanja u tome trenutku leala ispred
mene. Kako mi je rekao, taj tap od crne palme, sa licem na drci
ispletenim od trske, je bio koriten da magino putuje do dalekih
mjesta, da bi napao neprijatelja, ili da prenese prijateljske poruke.
Koriten je kao tap za etnju, koji je na dnu imao dvije stope, sa
obe strane lica. Lice je bilo okrenuto u smjeru kojim se ilo, tako
da bi moglo vidjeti gdje ide. tap je koristio samo njegov graditelj
Kundievi, meutim, poslije njegove smrti tap se samo uvao u
svrhe prenoenja legendi.
Tu sam vidio i Jamok veslo, za koje su mi rekli da je bilo
ukradeno u toku napada na selo Mogora, koje se nalazi nedaleko
od Jamoka.
U Jamoku su mi pokazali i jedan od najudnijih predme-
ta, sakriven u upljini jednog garamuta. Zvali su ga Tubakovi i
pokazivao je vidljive znake propadanja, to je govorilo o njegovoj
starosti. Molili su mu se za pomo u lovu i ratu, za izlijeenje i sl.
Poslije dolaska Katolikih misionara, bili su ga odbacili, ali, jedan
dan, kada je dolo do pomraenja sunca, ponovo su ga se sjetili.
Ovaj predmet nikada ne iznose na sunevu svjetlost, kako ne bi
izazavao ponovno pomraenje, tako da sam morao koristiti blic.
Pobojao sam se da bi uvari fgure mogli povezati svjetlost foto
aparata sa suncem i zabraniti mi da je fotografem, meutim, oni
nisu pravili nikakve probleme.
Tokom tog putovanja, vidio sam i jednu kamenu glavu
topuza, na kojoj je bilo pet kvrga, slinu onima koje se esto viaju
u Kaminimbitu, na Sipiku. Na moje naglaavanje da se radi o glavi
287
topuza, oni su mi rekli da etiri kvrge koje su virile iz kamena pred-
stavljaju etiri strane svijeta, dok rupa, gdje je nekada bila peta
izboina, predstavlja rupu iz koje se pojavili njihovi izvorni preci.
U mjestu Jenan postoje dvije trube Vispand (13.5) i
Kasapand (13.6), za iji nastanak je vezana jedna od najintere-
santnijih pria, koja govori o nastanku svijeta i hiljadama godina
prenoenoj prii, koja dosee do 50006000 godina unazad, kada
je Sipik bio ogromna delta, moglo bi se rei i more, koje je polako
osvajao mulj, dok nije dobilo trenutni oblik.
Bilo je to ispred ceremonijalne kue u Jenanu, kada sam sa
veom grupom ljudi sluao iskusnog domaeg naratora:
Ime drvodjelca, koji je napravio ove trube, nije poznato,
zato to njihov nastanak ide daleko do postanka svijeta. itavo
podruje oblasti Srednji Sipik bio je samo movarna uvala. Nije
postojalo more i Sipik nije tekao. Uvala se zvala Mebenbit i bila
je nenastanjena, izuzev sa dva plemena: Nauva (veliki brat) i
Masam (mali brat). Te dvije grupe su formirale prva naselja:
otmeri i Kararau. Putovali su irom uvale u duplim kanuima,
na koje je bila privrena platforma.
Jedan od tih amaca je nosio na sebi veliku kamenu
plou (danas se uva kod najzapadnije ceremonijalne kue u
Palimbeiju), na kojoj je gorjela vjena, magina, vatra, koja je
odravana linom moi ovjeka po imenu Nonggania. Postojanje
ove vatre je bila neophodno, poto u to vrijeme sunce jo nije bilo
sijalo na nebu.
Dva plemena su naselila Sipik region od otmerija do
288
Kararaua. Onda je Sipik provalio put u Kopar-u i stvorio more.
Time je nestalo velike uvale, osim to sada, za vrijeme sezone
kia, ponovo poplavi. Dva plemena su onda otila dalje i naselila
provincije Madang i Morobe. Jedna pria, koja se uva kao sveta
tajna, kae da je Nonggania spavao sa enom po imenu Papua
i na taj nain naselio, svojim potomcima, june dijelove Papua
Nove Gvineje, tako da je sva Papua Nova Gvineja naseljena iz
oblasti Srednji Sipik.
Oigledno je da su ove dvije trube veoma vane za narod
Palimbeija, poto ih one vezuju za vrijeme postanka, u dubo-
koj prolosti, kao i sa ostatkom Nove Gvineje. Svijest o vanosti
ovih fgura je bila i glavni razlog da se iste upiu u listu nacio-
nalnog kulturnog naslijea. Uprkos tome, iako je Kasapand
sauvan u Nacionalnom muzeju u Port Morzbiju, druga mora da
je prokrijumarena iz zemlje poslije 1982. godine, kada sam je ja
vidio, jer se sada nalazi u ve pominjanom muzeju u San Francisku,
kao dio ogromne i nevjerovatno vrijedne zbirke novogvinejske
tradicional ne umjetnosti, o kojoj sam ti priao ranije.
Da skratim priu... Poslije par dana sam podigao kamp u
Yenanu, a uskoro sam sa natovarenim kanuima plovio nizvodno.
Nakratko sam zastao u Kanganamanu gdje su mi pokazali novo
izrezbarene stubove nosae, koji su bili pripremljeni za renovaci-
ju ritulne kui u Volimbitu. Nastavivi dalje, posjetio sam zaseok
Kararau i smjestio se u jednoj od soba kod Save Maksia blizu
Kaminimbita.
Sava je prvo bio emigrirao iz Jugoslavije, da bi stigavi u
289
Australiju tamo lovio krokodile u tamonjim movarama. Nakon
toga, 1960. godine, dolazi u Novu Gvineju da lovi krokodile na
Sipiku i vodi mali hotel u Angoramu. Zatim je razgranao posao
u oblasti plemenske umjetnosti, otvarajui Galeriju junih mora
u centru Njujorka, da bi 1975. objavio knjigu Primitivna umjet-
nost Nove Gvineje: Oblast rijeke Sipik. Od nedavno je poeo sa
ponudom turistikog smjetaja uz rijeku Sipik i ponudio mi je da
koristim sobu i kuhinju u njegovom stanu blizu Kaminimbita, tako
da mogu pregledati jedan brodski tovar plemenske umjetnosti i
dati mu izvoznu dozvolu. Sava, kod lokalnog stanovnitva poznati-
ji kao Masta Pukpuk (mister krokodil), se trudio da se distancira
od Masta Mumuta i njegovih ilegalnih aktivnosti. Meutim, desilo
se to da Sava jo nije bio stigao, tako da smo morali da se dogovo-
rimo za smjetaj sa jednim od njegovih grbavaca sa izgledom koji
je podsjeao na Igoovog Grbavca iz Nortre Dama.
Slijedeeg dana sam posjetio sela jezera ambri. Dvije frule
iz sela ambri su bile na mojoj listi NKB, ali jo uvijek nisu bile
zvanino dokumentovane. Na moj zahtjev, pokazali su mi dva
prelijepo izrezbarena, bogato ukraena predmeta. Frule, sa imeni-
ma Mambi (13.7) i Pandi, su starije za ti generacije od staraca koji
tu danas ive, a zatvarai predstavljaju glavu ptice sanggi na en
skom tijelu. Poznato je i ime rezbara, ali ga uvaju kao tajnu.
Da li se uvijek treba namuiti da bi se saznala istorija
nastanka odreene fgure? Interesovalo me je kako je mogue da
se te legende ne izgube kroz tolike godine.
Iako je veinom trebalo dosta truda da se doe do prie
vezane za nastanak odreenog objekta, ponekad bi bilo sree da se
290
istorija nekog od njih sazna odmah, na licu mjesta.
Jedan od vlasnika maske Anggani (13.8) mi je ispriao
njenu istoriju. On je izgledao veoma zainteresovan da je proda
muzeju, poto je zamjena za nju ve bila napravljena. inilo se da
je mo duha, koji je nastanjivao original, stvarao probleme njego
vim saplemenicima vrijeme je postalo pretoplo, ili bi bilo previe
kie, ili nije bilo suvih drva za vatru, ili bi nastala sua... Meni nije
bilo ba jasno, da li je to duh davao znake da je bio prebaen u
svoje novo stanite, ili im je, poto je bio preseljen, davao znake
da se rijee njegovog biveg stanita stare maske.
U svakom sluaju, ovo je ta pria:
Maska je prvo bila u vlasnitvu ovjeka po imenu Mepio, koji
ju je dobio od drugog ovjeka, po imenu Mandammari. Mepio
je ivio u jednom selu, u predjelu ambri jezera. Nije imao djece
- vjerovatno mu ena nije mogla ostati trudna. Njeno ime je bilo
Jambusen.
Jedan dan su Mepio i Jambusen veslali prema mjestu gdje
se vrila razmjena robe, da zamijene ribu za sago, sa ljudima iz
ume, sa juga. Dok su plovili tamo, Jambusen je vidjela mrtvu
ribu u vodi. Ona ju je dohvatila i ubacila u kanu, prekrivi je
zatim izdankom palme. Namjera im je bila da je ponesu i, kada
se vrate u selo, pojedu, pripremljenu zajedno sa sagom, koje su
trebali dobiti razmjenom.
Kada su stigli na pijacu, prekrili su ribu jo i listom hljebnog
drveta, a onda su svu ostalu ribu razmjenili za sago.
Po zavrenom poslu, utovarali su sago u amac, uz pomo
291
njihovog stalnog saradnika, po imenu Mandammari. U toku
utovaranja kanua, on je primjetio ribu i zatraio je od Mepia.
Mepio mu je rekao da mu je ne moe dati jer je ta riba ostavljena
za njega i Jambusen, da je pojedu sa upravo dobijenim sagom,
kada se vrate kui.
Mandammari je pokuao da ubijedi Mepia da mu da ribu, ali
je ovaj bio nepopustljiv. Poslije dueg ubjeivanja, Mandammari
je doao do ideje...
- Moja ena je trudna rekao je. Ako mi da ribu, kada
moja ena rodi, dau ti dimni signal i ti e doi da uzme dijete.
Da li sada pristaje?
Mepio se sloio, poto nije bio imao djece, tako da je uskoro
veslao nazad u selo. ...Vrijeme je prolazilo i, jedan dan, on je
primjetio dimni signal i u drutvu Jambusen odveslao do trgo-
vita. Kao to je bilo obeano, dobili su bebu, zajedno sa ovom
maskom, koja se zove Anggani, dvije frule, zvane Kuluvanasi, i
dva kamena, sa imenima Kambalaten i Kambarando. Dijete je
bilo predano u mrei, u koju je bilo stavljeno i malo saga i jedna
kost kasovari ptice. Kako je Mandammari doao do maske, nije
poznato. Ovaj dogaaj se odigrao veoma davno. Pokoljenja djete-
ta dobijenog razmjenom pripadaju totemu sunca, poznatom kao
Sinmeri. Sada je to veliko pleme.
A sad e uti nastavljao je Bil neumorno.
Zar ima jo neka pria koju mi nisi ispriao...?
Ima ih jo koliko voli, ali ovu mora uti:
292
Pria poinje sa mjesecom i njenim sinom suncem, koji bjee
od njenog oca. Oni bivaju spaeni od jednog zlog enskog duha,
zahvaljujui ovjeku zvanom Danimag, koji ih je poslao u svoje
selo. Tu su se sreli sa mjeseevom starijom sestrom Jirkabom.
Sunce je bio veoma bolestan, ali je Jirkaba izvela magijski ritu-
al, pomou koga je sunce ozdravio i odjedanput izrastao u jakog
odraslog mladia. Njegova majka, mjesec, je bila presrena.
Sunce je tada izrazio miljenje, da bi trebali napraviti garamut...
Uskoro su odrezali jednu kladu i izbuili je, ali drvo nije nita
valjalo i bubanj nije jeao. Isto se deavalo sa svim drveem, koje
su bili probali koristiti, tako da se sunce vrlo rastuio. To vee,
Jirkaba je izila napolje i stavila svoju glavu u zemlju, a noge u
vazduh i evo ta se desilo: njene ruke su postale korijenje, tijelo se
pretvorilo u stablo, a noge u grane. Tokom noi, zaduvao je jak
vjetar, koji je oduvao jedan list do ispred vrata. Ujutro je sunce
naao list.
- Kakva je ovo vrsta lista? upitao je majku.
- Sada je izraslo pravo drvo za bubanj odgovorila je ona.
Sunce je pogledao u drvo, pa se vratio u kuu, upitavi: - Gdje
je Jirkaba?
- Ona je se pretvorila u drvo dobio je odgovor od majke.
Sunce je zajecao i majka mu je rekla, utjeno: - Sutra e
odsjei jednu kladu od drveta, ali budi siguran da napravi dobar
garamut.
Rano sutradan, oni su su odsjekli kladu i ukrasili je mnogo-
brojnim arenim listovima. Zatim su je izbuili i istesali prelijep
bubanj, koji su donijeli u seosku muku kuu. Poeli su da udaraju
293
po bubnju i zvuk je bio stvarno odlian i mogao se uti daleko
odatle. Ljudi su bili zadivljeni. Bubanj je nazvan Kabribuk.
Iverje, koje je letjelo okolo, dok su tesali bubanj, pretvorilo se
u Jipvone, demonska stvorenja, koja zovu u lov i rat. Oni su bili
djeca sunce-ovjeka, koja su ivjela sa njim u kui mukaraca, iz
koje nisu vie nikada izali. Marpumegar, jedan sunev roak, je
uo zvuk bubnja i krenuo je da posjeti sunce, da bi saznao da je on
otiao u umu da lovi. Marpumegar je uao u kuu mukaraca,
gdje su demoni bili prekrili bubanj listovima divljeg tara.
- Doi blie i pogledaj bubanj govorili su mu.
Kada se on sageo, sklanjajui lie, da malo bolje pogleda
usku upljinu, oni su, tiho, uzeli koplje i zarili mu ga u vrat. Iako
smtno ranjen, uspio je da istri iz muke kue, ali je onda odmah
pao ispred vrata. Jipvoni su ga pratili, igrajui oko tijela. Popili
su mu krv i isjekli ga na komade.
Mjesec se zadesila u blizini, na vrhu tulip drveta, gdje je saku-
pljala lie. ula je vrisku i okrenula se. Demoni, kaka su shvatili
da ih je ona gledala, su se ukoili od straha, a zatim su pobjegli
nazad u kuu mukaraca, stali uza zid i narasli mnogo veima.
Tako su postali Jipvon (13.9) fgurama, kakvim ih danas znamo.
Da nastavim... radi reda je upitao Bill, pa odmah nastavio
ne ekajui moj odgovor: U Danjigu (13.10), Starac Jagombi mi je
rekao da je bio svjestan odgovornosti za uvanje starog, fantastino
izrezbarenog, garamuta Vombolibiena, koga je bio izradio njegov
ukundjed, i izrazio je elju da ga proda Nacionalnom muzeju. On
je elio da i on osjeti malo koristi od novca dobijenog za gara mut,
294
jer je znao da e ga inae njegovi nasljednici prodati i potroiti
novac.
Ovaj udesni primjerak plemenske umjetnosti je sadravao
dva izrezbarena ljudska lika, lik hornbila (ptica slina tukanu),
leteu lisicu, kornjau...
Produili smo nizvodno ka Jenitabaku, na junoj obali
Wogupmerija, gdje su mi pokazali monolit, visok preko metar i po,
na kome je bio urezan ljudski lik. Zove se Uresmari, a o tome kako
je pronaen, ispriana mi je slijedea pria:

Toga dana, Pimbon i njegova ena Baskuka su bili u lovu, sa
njihovim psom, koji sa zvao Meisalapda. Pas je istjerao iz bare
i otjerao uz drvo, neto slino guteru. Kronja drveta je poela
da se trese, to je privuklo panju Pimbona i njegove ene. On je
shvatio da je to u stvari tambaran, manifestovani duh, i, naavi
jaku trsku u ipraju, zavezao ga je za drvo, da ne bi mogao
pobjei. U tom trenutku se duh pretvorio u vei kamen.
Pimbon i Baskuka su se vratlili u kamp, gdje su se sretale
rijeke Vogupmeri i Karavari. Kada su zaspali, sanjali su kamen,
koji im je rekao svoje ime. Takoe im je rekao da e im pomoi u
lovu, pod uslovom da dio ulova daju njemu, a da e se svako ko
bude jeo meso koje bude namjenjeno da bude prineeno njemu,
kao rtva, razboljeti i umrijeti. Sutradan, Pimbon i njegova ena
su se vratili u svoje selo Utakmi (sada je naputeno). Ponijeli su
neto mesa i, zajedno sa svojim saplemenicima, poli da obez-
bjede kamen. Kada su stigli, odvezali su kamen, koji je poeo da
se valja okolo. Tada su ljudi izgradili platformu, koju su postavili
295
na dva kanua. Pimbonu je kamen dao mo da moe roniti pored
kanua, svo vrijeme, tokom plovidbe do sela.
Kada su stigli u Utakmi, rastovarili su kanue i prenijeli
kamen do kue mukaraca. Kamen je igrao okolo i udarao u
kokosove palme, oznaavajui time svoju e za kokosovom
vodom. Odluili su da sagrade novu kuu mukaraca, a kada je
ova bila sagraena, zavezali su kamen za centralni stub, zajedno
sa enskom fgurom izrezbarenom od debele kore (janggettagat).
Sada se kamen koristi u svrhu iscjeljenja, kada se prethodno okiti
niskama vrijednosnih koljki. On i smiruje svae, tako to ubija
obe strane, a pomae i u lovu, tako to budi lovce kada se ivotinja
upeca u zamku.
O kamenu se prvo starao Vutan Numbok, Pimbonov sin, pa
onda Dabagang-Daru i Dunamoi, pa zatim Kuori i Kukapila,
pa Jagenfot i Njuibaga, pa Dabinjamaga i Javiuga, pa Musu
i Teija-Tovo i na kraju njihovi sinovi, koji su i trenutni vlasnici,
Kamarou i Jaroka - sve zajedno, sedam generacija.
Sedam generacija!? uvrebao sam priliku da se malo
zabavim, tako to u ga pokuati isprovocirati a koliko generacija
svojih predaka ti zna, po imenima? Dvije generacije...?
Moda malo dalje. Znao je da je to bilo u poluali, pa je
odgovorio na isti nain: Stvarno je alosno da ti i ja ne znamo vie
o svojoj porodinoj istoriji.
Ne stavljaj mene u istu grupu sa sobom. Ja znam toliko
imena svojih predaka, da bi ti prije zaspao, nego to bih ja zavrio
nastavljao sam istim tonom.
296
To je zato to si ti mlai. Kada sam ja bio tvojih godina,
pamtio sam puno vie, ali sada sam zaboravio, kao i svi stari ljudi.
Kladim se da e se, kada nastavi svoju priu, sjetiti svih
imena, ne samo ljudi nego i fgura. Moe zamisliti razoarenje
tvojih predaka, koji te gledaju sa nebesa. Nastavi!, ali pokuaj da
zaboravi bar neko ime zbog njih.
Hou... obeao je on, smijui se, a onda je opet uto
nuo u svoj svijet: Dokle sam ono bio doao, kada si me ti onako
pristojno prekinuo...? Ah, da, sjetio sam se u selu Jenitabak,
na rijeci Vogupmeri. Kakva je to rijeka bila... teta to su neki
misionari upropastili to mjesto svojom ignorantnou. Tu su mi
pokazali jedan garamut, iji su izrezbareni likovi, na pramcu i
drugim dijelovima, bili unakaeni (13.11) 1973. dodine, po nalogu
jednog misionarafundamentaliste, koji je imao sjedite na rijeci
Karavari. Pljaka i paljevine tradicionalnog naslijea i smatranje
istog avoljim djelom jo uvijek nisu proli.
Pokazali su mi i ostatak jednog vrlo starog garamuta, za koji
kau da je bio rezbaren est generacija ranije i iji je samo pramac
opstao, iako vremenom istroen i sa dubokim pukotinama, da
svjedoi kroz generacije zajednice, o stilu izrade drvenih fgura.
Krenuvi dalje, morali smo zaobii selo Barapidgen, poto
bi nam za kretanje uskim, krivudavim potokom, koji je vodi do
nase lja, bio potreban manji kanu na vesla. Neki od tamonjih
predmeta, koji su bili na listi NKB su takoe, po informaciji koju
sam kasnije dobio, bili prodati Masta Mumutu, naposredno prije
stav ljanja na listu. Meutim, rekli su mi da su neki od starih pred-
meta i dalje bili tu.
297
Ponovo smo se vratili u imbut, gdje nas je ekalo malo
hladnije vrijeme i puno manje komaraca, ali zato nisam ba uivao
u kukurikanju pijetlova u etiri sata ujutro.
Kasnije smo posjetili i Injai, jer sam bio obavjeten da tamo
postoji nekoliko vrlo starih predmeta, mada sam bio skeptian
jer nisam mogao da vjerujem da je tamo ostalo ita od vrlo sta rih
objekata, znajui za odnoenje stotina fgura do kasnih 50ih.
Poto je nivo vode bio vrlo nizak, nismo mogli stii do Injaija
motornim amcem, pa su dvojica momaka iz imbuta morali
veslati uzvodno da bi mi donijeli dva najbolja predmeta. Poslije
nekog vremena, donijeli su mi dvije fgure dvije sjajne rezbarije
u odlinom stanju: jedna sa imenom Vangumari (13.12), ije smo
porijeklo mogli pratiti najmanje tri generacije unazad, najma nje
do 1900. Druga, manja, fgura, sa imenom Vundjamari, bila je
sline starosti. Vlasnici su ponudili da prodaju fgure Nacionalnom
muzeju po vrlo povoljnoj cijeni.
U Injaiju su mi takoe pokazali vei broj fgura, od kojih su
neke bile raene kamenim alatkama, prije moda nekih ezdesetak
godina, dok su ostale bile raene metalnim alatkama, oko Drugog
svjetskog rata...
Meu njima je bio i ogroman kamen, sa urezanim ljudskim
licem i koncentinim krivim linijama, sa imenom Tunggamagan.
Tada mi je ispriana i ova legenda o njemu:
ovjek, po imenu, Animak je imao dvoje djece djeaka
i djevojicu. Njihovi roditelji su ih ostavili bez hrane i otili da
prerauju sago. Poslije nekog vremena, djeca su se popela na
298
drvo da naberu voa. Jeli su voe, kada je grana pukla. Djeak
je pao na drugu granu i pretvorio se u kamen to je ovaj kamen,
Tunggamagan. Djevojica je pala pravo na zemlju i onda se pret-
vorila u kamen to je kamen Mataumit, kojeg uva Deri Golovi
iz Amongabija, a koji lii na abu.
Kada su se roditelji vratili kui, nali su djecu pretvorenu u
kamenje. Oalili su njihov gubitak, a sutradan je otac odnio ta
dva kamena u kuu mukaraca. To se desilo u Kimbelamanu,
blizu Amongabija.
Opet jedna pria sa predmetima koji opominju na dvije
stvari odjedanput: roditelje na brigu o djeci, a djecu na poslunost
prekinuo sam Bila na kratko, govorei vie za sebe, da bih odmah
zatim dodao, dajui mu znak glavom: Izvini, moe nastaviti...
Bilu nije trebala aa vode. Izgledao je daleko od umornog
od prie, kada je nastavio: Te noi, oklijevajui, smo se spakovali,
natovarili kanu i napustili imbut, otplovivi nizvodno. Bio sam
pod jakim utiskom onoga to smo bili vidjeli. Vidjeli smo toliko
fascinirajuih predmeta i uli toliko interesantnih pria...
Dalje nizvodno stigli smo u Amongabi, gdje su nam poka-
zali vie jivpona zna, one velike kultne fgure sa likom ljudi,
a sa izraenim kukama okrenutim nasuprot jedna drugoj, dva
izrezbarena kamena i fantastinu malu ensku fguru sa ime nom
Ginguma (13.13) pretka klana Gudioma (rajska ptica). Ovu
neobinu fguru izrezbario je Gilvadebi, pradjed tadanjeg vlasni-
ka fgure Bunde. Ta fgura je bila uvana u mukoj ceremonijalnoj
kolibi da bi pomagala u lovu i zatiti lanova ceremonijalne kolibe
299
tokom rata.
Tu mi je ponuena jo jedna mala muka ceremonijal-
na fgura, nazvana po istom rezbaru, Gilvadebiju (13.14). 1983.
godine sam uspio da kupim obe naprijed pomenute fgure, za
Antropoloku kolekciju, i oba izrezbarena kamena, za Praistorijsku
kolekciju, Nacionalnog muzeja.
Plovei dalje nizvodno, doli smo i do Amboina. Tu sam
razgovarao sa terenskim policajcem, upitavi ga da li planira da
posjeti selo Masandenai, do koga je bilo teko doi u vrijeme nis
kog vodostaja. On mi je odgovorio da planira da ode tamo za neko-
liko sedmica, pa sam mu dao kopije podataka o dva predmeta sa
liste NKB: maske sa imenom Jesindima i enske fgure sa imenom
Kanbanma. Zamolio sam ga da provjeri stanje pomenutih fgura i
da me obavjesti o tome kratkim pismom.
Kasnije sam dobio njegovo pismo, sa informacijom da je obe
fgure kupio Masta Mumut fguru 1972. godine, za 500 Dolara, a
masku 1979. godine, za 3000 Kina.
Ove dvije fgure su sada, takoe, u Muzeju mladih u San
Francisku, gdje su zavrile preko kolekcije dobro nam poznatog
kolekcionara. Istina je da ovi predmeti, iako su bili na listi muzeja
kao NKB, nisu bili proli kroz Slubeni glasnik. Uprkos tome, po
dravnom zakonu ti predmeti su i dalje morali imati dozvolu za
izvoz, a nigdje nije zabi ljeeno da je takvo odobrenje ikada bilo
izdano, a teko je vjerovati da bi se iko iz muzeja, u sluaju da neko
preda zahtjev za odobre nje izvoza, sloio da se isti iznesu iz zemlje.
Kasnijim ispitivanjem (ugljina metoda) utvreno je da je maska,
sa imenom Jesindima, stara 12201350 godina nevjerovatna
300
starost za jedan drveni predmet, u takvim klimatskim uslovima.
Bez ikakve dileme, takav jedan predmet bi morao biti vraen u
Novu Gvineju i izloen kao glavni eksponat u Nacionalnom muzeju.
I da se vratimo prii... Napustili smo Amboin i poslije nekog
vremena uplovili u Mansamei, koji se nalazio dalje nizvodno. Poto
u selu nije bilo gotovo nikoga, fotografsao sam par predmeta i
pokupio neke informacije, pa smo nastavili put, nizvodno.
Obilazei jednu krivinu, uznemirili smo jednog veeg kroko-
dila koji je bio spavao na muljevitoj obali. Iako su Adam i njegovi
pomonici pourili kanuom prema njemu, sa spremnim kopljem,
on je brzo skliznuo u rijeku i nestao u mutnoj vodi.
Slijedei dan smo se smjestili u Angoramu, malom gradiu
na kraju gudurastog puta iz Vivaka. Platio sam Adamu za koritenje
kanua i motornog amca i dao mu jo jedno bure nafte, za povratak
uzvodno do Ambuntija. To mi je bio drugi put sa njim i njegovim
kanuom i oba puta se pokazao apsolutno pouzdanim.
Kako si birao oblasti terenskog istraivanja, dok si bio
kustos Nacionalnog muzeja? Pretpostavljam da je svaki dio Nove
Gvineje imao da ponudi neto interesantno. Da li je bilo fziki
mogue posjetiti sve plemenske grupe? prekinuo sam Bila da
steknem bolju sliku o oblastima u kojima je boravio i da mi da
vie detalja: sudei po fgurama do kojih sam ja uspio doi, pret-
postavljam da je region rijeke Sipik, ukljuujui jezera Mjurik i
ambri, predio iz koga dolazi najvei broj fgura.
Poslije njih, rekao bih da su Trobriand ostrva najvanija, a
zatim, moda Nova Irska. Za pretpostaviti je da Nacionalni muzej
moe spasiti samo neke od fgura i ritualnih kua i zabiljeiti samo
301
neke od obiaja i rituala, kao i da nee uspjeti da zaustavi agresiv-
no pozapadnjavanje. Kako da se Nacionalni muzej izbori sa takvim
tekim zadatkom?
- I ja sam odmah bio shvatio da muzej ne bi mogao da se
izbori sa takvom zadaom, kao to je sakupljanje i dokumentova
nje primjeraka umjetnosti i materijalne kulture, svake od stotina
kulturnih grupa u zemlji. Bil nije trebao puno ubjeivanja da
odgovori vrlo detaljno: u Novoj Gvineji postoji preko 750 jezikih
grupa i kako ja procjenjujem, sa oprezom, najmanje 200 razliitih
kultura, a sakupljene su stvarno dobre kolekcije iz dvadesettride-
set grupa, dok za veliku veinu ostalih vie nije mogue sakupiti
neku bogatiju zbirku tradicionalnog materijala. Ranih 1980ih,
jo je postojao vei broj grupa iz kojih su se takve kolekcije mogle
sakupiti. Veinom su to bile planinske kulture, poto su one dole u
kontakt sa Zapadom ne tako davno. Meutim, brzina kojom se one
mijenjaju pokazuje da e u tim kulturama tradicionalna tehnologi-
ja i vjerovanja nestati za nekoliko decenija. Svakim danom, nestaju
ljudi koji su jedini uvari tradicionalnog znanja i vjetina, odnosei
sa sobom i svoje znanje.
Poto Nacionalni muzej nije mogao da se nada da e stvo
riti kolekcije materijalne kulture svih ovih grupa, jo neispitanih
od strane antropologa i drugih, a kamoli zabiljeiti opte kulturne
informacije vezane za te grupe, morala se napraviti lista prior-
iteta. Poto muzej ima zakonsku odgovornost da nadgleda i titi
sve to je proglaeno za NKB i poto je veina tih objekata loci-
rana u selima na rijeci Sipik, tu sam oblast odredio za moj najvei
prioritet, tako da smo ja ili moj asistent obilazili tu oblast svakih
302
est mjeseci. Obilazio sam i druge oblasti, kao to su: centralna
Nova Gvineja, Nova Irska i Nova Britanija odgovarajui na hitne
zahtjeve razliitih vrsta.
Pokuao sam, bezuspjeno, da obezbjedim da muzej usvoji
plan, koji bi pretpostavljao da se unajmi etiri ili pet slubenika
terenskih istraivaa, koji bi pomogli da se pokrije veina zemlje.
Nedostatak novca u fondovima se pokazao nepremo stivom
preprekom. Ipak, kad god sam imao priliku, koristio sam i sprem-
nost inostranih istraivaa da pomognu u prikupljanju i doku-
mentovanju materijalne kulture naroda, iji su ivot oni doli da
istrauju. Ponekad bih nekako izdejstvovao malo novca, da im
pomognem u njihovom istraivakom radu, dok bi muzej plaao
za fgure koje bi oni pronali, kao i za trokove transporta kolekcija
do Port Morzbija. Zauzvrat, mi smo dobili odline, valjanodoku-
mentovane kolekcije.
Pokuao sam da ubijedim i misionare iz Ljetnjeg jezikog
instituta, da sakupljaju u ime muzeja, poto oni nisu alili truda da
obezbjede prevode Biblije i drugih materijala na jezike tih naroda,
a imali su stotinjak prevodilakih timova koji su radili u Novoj
Gvineji, ranih 1980ih. Ja sam nastupao sa stavom da ljudi imaju
optimalnu slobodu izbora tek kada mogu da biraju svoje djelovan-
je ili vjerovanje iz svoje prirodne situacije, u kojoj se osjeaju
komotno.
Tehnologija, ponaanje i shvatanje su karakteristini
za odreenu grupu ljudi kao to je to i njihov jezik, poto se oni
ugraeni u taj narod kroz proces socijalizacije i uenje jezika.
Rekao sam im da bismo se trebali drati prihvaenog miljenja,
303
da je za svaku zajednicu poeljno da ima pristup svojoj istoriji,
tradiciji i korijenima.
Drugo shvatanje koje sam mislio da bismo trebali dijeliti
je bilo to da je ljepota u raznolikosti. Na toj premisi se zasniva i
pokret za ouvanje ivih vrsta a ne odnosi se nita manje ni na
ljudske kulture. Naalost, ti misionari su, izgleda smatrali da oni
nemaju vremena da se bave ouvanjem tradicionalnih kultura,
tako da muzej nije dobio ni jednu kolekciju koja bi bila rezultat
mojih razgovora sa njima.
Naravno, najvei razlog za zatitu biljnih i ivotinjskih vrsta
je taj to se smatra da se moe desiti da u nekoj od ugroenih vrsta
otkrijemo neto to bi moglo biti od velike vanosti za ljudski
rod. Daleko je manje prisutna pomisao da bi smo u nekoj stra-
noj kulturi mogli otkriti neto to bi jednoga dana moglo biti od
sudbonosne vanosti za cijeli ljudski rod. Da nismo toliko igno-
rantni, mogli bismo uiti od australijskih Aboridina koji pokazuju
izuzetno potovanje prema zemlji, kao neemu svetom, govorei
da mi ne moemo imati zemlju, nego se trebamo smatrati samo
njenim privremenim uvarima, u ime naih buduih pokoljenja,
koja se nalaze u toj istoj zemlji, ekajui da budu roeni, a u koju
se na kraju svi vraamo.
Kada bi se, to je uvijek mogue, desio nuklerni rat ili kakav
drugi vei sukob velikih sila, to bi dovelo do poremeaja u meu
narodnoj trgovini i snabdjevanju siromanih zemalja robom i
uslugama. Moderna ekonomija Nove Gvineje bi potpuno zamrla;
ak i sama nestaica goriva bi gotovo paralisala itavu zemlju. U
takvom sluaju, mnoge zajednice bi bile prisiljene da promjene
304
svoje strateke planove, vezane za sam opstanak. Tada bi mjesta,
kao to je Nacionalni muzej, gdje postoje sauvani primjeri tradi-
cionalne tehnologije i opreme, mogli utedjeti dosta nepotrebnog
tekog posla i nepotrebnog poinjanja iz poetka. Takav jedan
prost predmet, kao to je bilum (pletena torba), u mnogim oblas-
tima, niti pletu, niti znaju kako da to rade.
Kroz oblast tradicionalne tehnologije nastaju velike raspu
kline i narod sve vie postaje ovisan o prodavnicama i robnim
kuama. PNG ima veliku sreu i prednost jer ima dosta zemlje i
razvijen biljni i ivotinjski svijet. Osim toga zemlja, osim u nekim
planinskim podrujima, nije prenaseljena. Tu ljudi nikada ne bi
trebalo da strahuju od gladi, pod uslovom da ne izgube sposobnost
da koriste svoju okolinu na tradicionalni nain.
Moda bi neko rekao da previe priam o tehnologiji i
opstanku, a ta bi onda rekao ako bih pomenuo religijske rituale,
magiju i duhovne aspekte razmiljanja i djelovanja? To je oblast
gdje hrianski fundamentalisti nastupaju najtvre, idui tako
daleko da vre pritisak na narod da unitavaju sve to je vezano za
tradicionalne kultove i zabranjuju im da vre tradicionalne rituale.
Istraivanja potvruju da prisutni magijskoreligijski aspe-
kti nisu samo prosto hokuspokus lukavih, zlih vraeva, nego su
u stvari neophodni za tradicionalne strategije preivljavanja. Naa
nauna objanjenja moda nisu razumljiva tamonjim ljudima, ba
kao to ni nama nisu razumljiva njihova natprirodna objanjenja,
ali se ni naa ni njihova objanjenja ne moraju dovoditi u vezu sa
Satanom.
Kontradiktorno je da mi s jedne strane nipodotavamo
305
njihovo vjerovanje u natprirodno, dok sa druge strane pokuavamo
da ih pokrstimo i na taj nain da ih navedemo da vjeruju u drugu
vrstu natprirodnog. Zbog svega toga, poeljno je da se magijsko
religijski podaci zabiljee, paralelno sa materijalnotehnolokim
podacima.
Mnogi ne dijele moje miljenje, niti su u mogunosti da
pomognu na ovaj nain, ali e budue generacije Novo Gvinejaca
svakako imati razlog da budu zahvalni onim istraivaima koji im
obezbjeuju vrstu osnovu za biranje najoptimalnijih rijeenja u
odsudnim vremenima...
Kada je Bil je zavrio svoj iscrpan odgovor na moje zadnje
pitanje, u urbi sam se pozdravio s njim i odjurio kui, jer su mi
uskoro trebali stii prvi pacijenti.
306
Nekoliko dana kasnije, poto sam prethodno nazvao Bila i
napomenuo mu da me interesuje njegovo miljenje o svrsi post-
ojanja etnografskih zbiraka plemenskih zajednica u Zapadnim
zemljama, sreli smo se u oblinjem kafeu. On je ve bio naoruan
odgovarajuim papirima.
Odmah sam iskoristio priliku za napad: ta je to? to e
ti tolika gomila papira? Nije ti valjda od prole sedmice memorija
poela slabiti...?
Hou da se pozovem na neka objavljena razmiljanja
jednog poznatog Australijanca, a i da ti pokaem neke odlomke iz
romana jednog afrikog pisca i hou da budem siguran da imam
njihove tane rijei. Znam da je lako shvatiti korisnost etnograf-
skog muzeja u zemlji kao to je Papua Nova Gvineja, ali, stvarno,
koju korist imaju Zapadne zemlje od zbiraka plemenske umjetnos-
ti drugih zemalja. Naravno, znam da si ti fasciniran tim fgurama,
ali se moe postaviti pitanje zato bi se dravni novac troio na
sakupljanje i uvanje takvih stvari.
Tano. Ako bih se ja pitao, ja bih dao muzejima jo vie
novca nego to ga trenutno dobijaju ali politiari nisu ba pozna-
ti po svojoj brizi za kulturu. Kako bi ti opravdao nabavku i uvanje
neega takvog o dravnom troku?
XIV
G
lava
307
Evo, rei u ti, poeo je Bill sa odgovorom, vjerovat-
no u to najbolje objasniti ako se pozovem na jedan istraivaki
projekat, na kome sam radio prije par godina. Ovdje, u Muzeju
June Australije, imamo izvanrednu zbirku od 140 afrikih fgura,
koju je 1932. godine donijela jedna Adelaianka. Figure potiu iz
oblasti gornjeg Konga i ena je rekla da su bile izloene u Londonu
1909. godine, gdje su brojni ljudi vrili kampanju, kojom htjeli da
privuku panju na zvjerstva koja su bila vrena od strane pred-
stavnika belgijskog kralja Leopolda II.
Tamonje stanovnitvo je bilo tjerano da sakuplja sok
odreenih biljaka, potreban za proizvodnju gume, a ako ne bi
ispunili normu, bili bi kanjavani udarcima biem od koe nilskog
konja, a u nekim sluajevima bi im i odsjekli aku ili stopalo. To
je bila tamna strana, ili kako to danas nazivaju kolateralna teta
proizila iz otkria gume na duvanje za bicikle i automobile.
Konan Dojl, poznati pisac erlok Holms detektivskih pria,
je bio toliko pogoen ovim zloinom, da je zasjeo i za est dana
napisao knjigu od sto strana Zloin u Kongu, da bi skrenu panju
javnosti na tamonju situaciju. Knjiga je bila objavljena za vrijeme
Kongoanske izlobe u Londonu, koju je, naravno, Dojl podravao.
Odreen broj predmeta, koji su tada bili izloeni, je stigao do
Adelejda i u vlasnitvo ene od koje je muzej iste i kupio.
Neko bi pomislio da zbirka predmeta koja se ticala
odreenih dogaaja u Kongu, jo poetkom prolog vijeka, nema
ikakve vanosti za dananje Australijance, ali nije ba tako.
1999. godine, dok sam itao Adelejd Rivju, bio sam
zaprepaen kada sam proitao lanak Dona Stouna: Neke kulture
308
su ravnopravnije. Stoun je prethodno bio Ministar za fnansije
Australije i, kako bi normalno trebalo oekivati, vrlo inteligent-
na i obrazovana osoba. lanak poinje sa pozitivnim osvrtom
na knjigu Kita Riburga iz 1997. godine: Izvan Amerike: Crnac
se suprotstavlja Africi. U njegovoj knjizi, Riburg izraava svoje
oajava nje zbog crne Afke i svoju zahvalnost sudbini to su njego-
vi preci transportovani, kao robovi, u Sjevernu i Junu Ameriku.
Stoun se pita zato se Zapad (ukljuujui Australiju) danas
uopte bavi Afrikom i pita se kada e se pojaviti neki Riburg
australijskih Aboridina, koji e se zahvaljivati za invaziju na
Australiju 1978. godine, zahvaljujui kojoj ima mogunost da raste
u kulturi toliko superiornijoj od one australijskih Aboridina, toga
doba.
itao sam, sa rastuom nevjericom, Stounovu pristrasnu
kritiku u kojoj tvrdi da je crna Afrika i dalje zaglibljena u svoje
primitivne norme ponaanja, ne manje nego u vrijeme kada je
postala dostupna evropskom istraivanju (iako mislim da se za
sadanje stanje moe vie optuivati ba evropski uticaj tokom
prolih 150 godina, nego onaj tamonjeg lokalnog stanovnitva).
On daje miljenje da je tokom trajueg Hladnog rata izmeu veli
kih sila, Zapad i dalje bio opravdano ukljuen u tamonja zbivanja,
samo da ne bi dozvolio da teritorija i prirodni resursi crne Afrike
pripadnu Sovjetskom Savezu, dok sada, kada te prijetnje vie ne
postoje, vie ne postoje ni valjani razlozi koji bi tu i dalje drali
SAD i druge zapadne zemlje.
Ovaj argument otkriva isto materijalistiku i sebinu
osnovu meunarodnih odnosa Realpolitiku, kako se ee zove.
309
On nastavlja, da bi Australija, ta sredstva koja i dalje dodjeljuje
tim varvarskim reimima, mogla puno bolje ikoristiti u Aziji i na
drugim mjestima (to bi trebalo da znai da je Australija obavez-
na da podrava varvarske reime a da ignorie potrebe ljudi koji
su pod vlau tih reima; to bi isto tako trebalo da znai da crna
Afrika ima monopol na takve reime).
Njegov zavrni stav odbacuje pojam, kako ga najee zove-
mo, kulturne jednakosti. On optuuje Afrikance za odravanje
korupcije kao naina ivota i ukorijenjenog divljatva sa potpun-
im nedostatkom smatranja ljudskog ivota svetinjom. On se pita:
Da li se od nas stvarno oekuje da prihvatimo da su ovi i drugi
duboko uvredljivi aspekti te kulture ravnopravni sa vrijednou
nae JudeoHrianske?, a onda zakljuuje da je i sama ta pomi
sao smijena.
Odgovarajui na kritiku njegovog lanka, u rubrici Pismo
uredniku, u slijedeem broju asopisa Adelejd Rivju, Ston je
odgovorio rijeima: Ne samo da su koplje i bumerang bez velike
koristi, kada se nau nasuprot puke, nego su, govorei istinu,
kulture koje nisu mogle proizvesti nita bolje od koplja i bumer-
anga, na kraju krajeva, inferiorne kulture.
To me podsjea na jedan razgovor kada je neko pome
nuo jednog poznatog i priznatog umjetnika i poeo da nabraja
njegove zasluge, na ta je jedan pijani zidar, ne mogavi vie da
slua pohvale, uzvratio: Ma kakav njegov ivot... Gledam ga, nema
estitog automobila, a kua mu manja od moje... dodao sam ja,
prisjeajui se toga dogaaja a vjerovatno je slina situacija
bila i tokom ujedinjenja Njemake, kada su se, po obrazovanju
310
superiorni, Istoni Nijemci, susreli sa svojim materijalno bogati-
jim novimstarim zemljacima iz zapadnog dijela...
Odlina uporedba! Meutim, ta je uasno u Stounovoj
izjavi, je to to njegova uvjerenja karakteriu ignorantnost i
predrasude koje su dovele do zvjerstava koje je superiorna Judeo
Hrianska kultura vrila na jadnim, inferiornim divljacima crne
Afrike, kao, na primjer, u sluaju eksploatacije Konga od strane
belgijskog kralja Leopolda II. Niko ne negira negativnost odreenog
ponaanja, koje mi u naoj kulturi smatramo neprihvatljivim, bilo
da se radilo o prije kolonijalnim ili kolonijalnim vremenima, ili
od vremena njihove nezavisnosti. Najvei broj Afrikanaca mnoge
od tih stvari takoe smatra neprihvatljim. Meutim, ta je to tako
superiorno u ponaanju nas, kao ljudskih bia? Stounovi komen-
tari ignoriu raznolikost afrikih kultura i ini se da on sudi o
superiornosti odreene kulture na osnovu tehnikog dostignua,
sa jedne strane, i odreenog sistema moralnih normi, sa druge.
On daje svoje miljenje da bi za Australiju bilo puno bolje
da se fokusira na Aziju, kao puno isplativiju alternativu, to samo
po sebi postavlja novo pitanje: Da li su to azijske zemlje po neemu
zaslunije od afrikih?, naroito pod svjetlom kineske invazije
Tibeta, krvavih sukoba u Kambodi, ili indoneanskog obrauna
sa oslobodilakim pokretima u svojim bivim i sadanjim provin-
cijama Istoni Timor, Irijan Daja, Ambon i Aseh. Dok Don
Stoun, izgleda, nije ba upoznat sa detaljima iz istorije crne
Afrike, za zadnjih par stotina godina, indoneanska vlada i armi-
ja se ponaaju kao oni koji su dobro prouili tu oblast. Moe se
povui vrlo jasna paralela izmeu ponaanja administracije u
311
Kongu, krajem devetnaestog i poetkom dvadesetog vijeka, i onog
indoneanske vlade i armije u Istonom Timoru i Irijan Daji.
Ne samo da je objema situacijama zajedniko koritenje
vojne sile, nego i niske plate, koje podstiu korupciju, kao sredstvo
dodatne zarade, neophodne za preivljavanje. Korienje oruanih
pokreta, regrutovanih od strane Afrikanaca koji su obino pripada-
li tradicionalno meusobno neprijateljskim grupama, i njihovo
naoruavanje od strane vojske, da bi terorisali stanovnitvo sela,
ima svoju paralelu u oruanim grupama Istonog Timora.
Eksploatacija glavnih prirodnih bogatstava je takoe
zajednika tema slonovaa, pa onda kauukovac u Kongu, a kafa
i drvo u Istonom Timoru. Neodlunost velikih sila da reaguju na
evidentno krenje ljudskih prava je isto tako primjetno u obje situ-
acije. ak i poslije oslobaanja Istonog Timora od indoneanske
vlasti, opasnost da bi ta nova nezavisna zemlja mogla postati jo
jedna propala drava, kao to se to ko zna koliko puta deavalo u
Africi, je jasno vidljiva. Moe li se sva odgovornost za ta propada
nja svaliti na lea rtava?
ta u stvari hou da kaem, je to da se predmeti iz kongoan-
ske zbirke, koja se nalazi u Muzeju June Australije, mogu iskoris-
titi da ispriaju tu priu. Oni se mogu iskoristiti da skrenu panju
na sline situacije, koje se deavaju upravo sada, ovdje, puno blie
Australiji.
Pitanje je, da li bi mi uprava muzeja dozvolila da postavim
izlobu sa ciljem da se skrene panja na paralelu izmeu ova dva
sluaja? Poto su nai muzeji dravni muzeji, da li bi vlada inter-
venisala i zabranila tu izlobu, ak iako bi je uprava odobrila? Da je
312
izloba bila postavljena prije australijske intervencije u Istonom
Timoru, da li bi reakcija vlade bila drugaija i kakva bi ona
izgledala danas, poslije intervencije? Ovo je oblast koju ovdanji
muzeji gotovo da nisu ni eksploatisali, naravno u velikoj mjeri
zbog razumljivih prepreka. Ponekad se dogaaji dese iznenadno
i izlobu bi trebalo organizovati istoga trenutka, a muzeji nisu
organizovani tako da bi mogli organizovati tako neto za kratko
vrijeme viemjeseni plan izlobi je neprijatelj brzog djelovanja u
vanim trenucima.
ta bismo mi, kustosi muzeja, trebali da radimo, je to da,
koristei predmete, predstavimo istorijske injenice i izazovemo
saosjeanje, a ne procjenu superiornosti ili inferiornosti kulture,
bilo to na tehnikoj, moralnoj, ekonomskoj, vojnoj, ili bilo kojoj
drugoj osnovi. Kao ljudska bia, svi se mi nalazimo na istom amcu,
svi voeni istim potrebama i nagonima, svima nam je data slina
sposobnost razmiljanja i osjeanja i svi smo vieni kao dobri ili
loi, esto pogreno, od drugih i sebe samih.
Ne vjerujem da bi to neko ilustrovao bolje od Bena Okrija,
koji na poetku svoga romana Izgladnjeli Put, izdate 1991, kae:
Na poetku, bijae rijeka. Rijeka je postala put, a put se onda
razgranao po cijelom svijetu. Poto je put jednom bio rijeka, bio
je uvijek gladan.
U tom svijetu postanja, duhovi su ivjeli zajedno sa jo
neroenim. Moemo zamisliti kakve su sve oblike mogli imati.
Mnogi smo bili ptice i nismo znali za prepreke. Bilo je i puno gozbi,
igre i tuge. Gozbe su bile brojne zbog slatkih briga nae vjenosti,
313
igre su bile toliko prisutne zbog toga to smo bili slobodni, a tuga
zbog toga to je meu nama uvijek bilo i onih koji bi se upravo
vratili iz svijeta ivih. Oni bi se vraali neutjeni zbog sve ljubavi
koju su ostavili iza sebe, zbog sve patnje koje se tamo nisu mogli
rijeiti, zbog svega to nisu mogli razumjeti i zbog svega onoga
to bi tek poinjali da ue prije nego bi, iznenada, bili vraeni u
svijet iz koga su poticali.
Meu nama nije bilo ikoga ko bi se nadao roenju. Nisu
nam se sviali tegobe postojanja, neispunjene nade, ukorijen-
jena nepravda u svijetu, zaarani lavirinti ljubavi, ignorant-
nost roditelja, izvjesnost smrti i zauujua indiferentnost ivih
u sred proste ljepote univerzuma. Bojali smo se bezosjeajnosti
ljudskih bia, meu kojima je, od svih njih koji su roeni slijepi,
mali broj ikada nauio da vidi.
Sluao sam, zamiljen. Ne znam kada sam zadnji put
proitao neto to bi na tako saet nain predstavilo realnost ljud
skog postojanja. I to je jo bilo napisano od strane jednog afrikog
divljaka...
Taj odlomak iz knjige nije trebao nikakav komentar. Bil je
pokupio papire i podsjetio me da je vrijeme za kasnu veeru...
314
Dolo je jo jedno vee utorkom i ponovo smo pospano
raspredali, izgledajui kao dva stara papagaja. Nae beskonane
prie nisu pokazivale da im se blii kraj... Kada bi neko uao i jo
vidio poluprazne pivske fae, pomislio bi da se radi o dva pijan-
ca, tokom none terevenke... sve dok, pod slabim svjetlom, ne bi
primjetio brojne knjige, mape i stare fgure zastraujueg izgleda.
Tada bi se brzo trgao i uinilo bi mu se da u toj prostoriji poinje
da osjea prisustvo duhova, koji kao da su jo bili prisutni u tim
starim knjigama i fgurama, a i nas dvojica nismo izgledali ba vrlo
ivi, tako da smo mogli biti poluprihvaeni u njihovo drutvo,
pogotovo to smo bili navikli na njihovo prisustvo pa nam nisu
izgledali puno nestvarnijim od onih okom vidljivih (esto puno
stranijih od samih duhova).
U meuvremenu, unitivai duhova nastavljaju svoju akci-
ju pustoenja, ostavljajui iza sebe samo spaljene kosti i tijela bez
dua. Oni vjeruju u revolucionarne metode: uniti sve, ukljuujui
i pozitivne stvari, a onda poni od poetka, ili, reeno drugim
rijeima, vrati se u vrijeme bez bilo kakvih kulture i tradicije.
Na drugoj strani, antropolozi i drugi odgovorni ljudi su
za vie umjeren pristup, gdje bi najgori, i danas neprihvatljivi,
obiaji, kao pohodi glavosjea, ljudska rtvovanja i kanibalizam,
XV
G
lava
315
bili naputeni, dok bi onaj pozitivni dio tradicije bio ouvan.
Najvei problem se javlja zbog injenice da se radi o kon
fiktu izmeu dva dijametralno suprotna pogleda: jedni se pokreu
i hrane zahvaljujui gladi za politikom i ekonomskom moi, dok
je drugima u glavi, pravda i odgovornost.
Ja i Bil smo, kao da sudbina svijeta zavisi od nas, i dalje
eksploatisali temu duge prie o hiljadama godina staroj politi-
ci pokrtavanja i osvajanja. Dok je Bil kvasio isueno grlo, ve
mlakim, pivom, ja sam sjedei poluzavaljen u udobnoj stolici sa
velikim naslonom, neumorno nastavljao: Kao dokaz da Katolika
crkva nije dola na ideju da pokrtava Evropu ili Pacifka Ostrva
da bi ih zatitila od njihovih paganskih obiaja, je njen dana
nji pohod na istok, gdje pokuavaju da pokrste u Katolike ak i
hrianske Pravoslavce u Rusiji (kao to su to ve uradili u Srbiji,
stvarajui Hrvatsku, i u Ukrajini, dijelei zemlju na dva meusobno
antagonistina dijela) kao i Budiste i Taoiste u Kini, gdje su vie od
40 miliona Katolika samo sjeme nekog budueg rata. Nije puno
drugaije ni u Indiji, ri Lanci, Vijetnamu, Junoj Koreji i mnogim
drugim zemljama. rekao sam, poto smo poeli analizirati oprav
danost pokrtavanja nehrianskih podruja.
Tano. I sve se to deava sada, kada u Zapadnim zemljama
vjernici masovno naputaju Katoliku crkvu, odbijajui da prinose
svoju djecu na oltar sekte, koja je jo davno izbaena iz Hrianske
crkve, zbog prakse koritenja Hrianstva samo kao politikog
sredstva sloio se Bil, i dodao: takva epidemija pedoflije u njoj,
je neto nezapameno.
Prevoenje u svoju religiju ljudi koji su ve sreni u svojoj,
316
bilo kojom vrstom ubjeivanja, jeste i uvijek je bilo najvei grijeh
i uzrok najvee nesree. Svaki pravi Hrianin bi radije pomogao
nekome ko je, na primjer, Budist, da nae sreu u svojoj vlastitoj
vjeri, ne koristei priliku da ga nagovori da promjeni vjeru svojih
predaka i svoje brae, znajui da razdvajanje porodica ne moe
biti Boija elja. Religija u svome najdubljem flozofskom znaenju
predstavlja pogled koji je potpuno suprotan onome kojim se vode
politiki i fnansijski orijentisane institucije.
Ako u tome kontekstu analiziramo Novu Gvineju ili
Solomonska Ostrva, vidjeemo da njihovo vjerovanje u duhove nije
donijelo nita vie nesree nego naa religija, ako je uopte i posto-
jala u tim visokim zamcima sa visokim tornjevima, gdje smo se
sakupljali da ujemo ta treba da mislimo. Te zgrade su sada samo
spomenici koji podsjeaju na unitavanje nae drevne kulture, iji
ostaci se mogu vidjeti jo samo u rijetkim malim depovima, koji su
opstali samo zahvaljujui njihovoj nepristupanosti ili zadivljujuoj
nepokolebljivosti onih vjernih tradiciji svojih predaka.
Kada priamo o moralu, prve osobine koje bi nam dole
u glavu bi bile: dostojanstvo, hrabrost, potovanje i stid. U Novoj
Gvineji oni su prisutni na svakom koraku, dok su na zapadu goto-
vo zaboravljeni. Svi znamo da se ljudi vie plae sramote, nego
bilo kakve zakonske kazne; kada nestane stida, sa njim prestaju da
postoje potovanje i dostojanstvo, takoe.
U naem drutvu svetenici su se uvijek smatrali prim-
jerom; ako se nastavi sa takvim pristupom to e dovesti do naeg
samounitenja.
Jedina nada je da e se ljudi nekim udom probuditi, kao
317
poslije velikih ratova, pa onda poeti da grade pravednije drutvo,
mada jo uvijek nita ne sluti na to.
Pacifkacija ratnikih naroda pomou religije je staro
oru je, koje se pokazalo uspjenim u sluaju Evropljana i Mongola,
a u sluaju Pacifkih ostrva se to samo potvrdilo. Da su se, oni
koji su pacifrali ta podruja, ponaali u skladu sa flozofjom koju
su oni prodavali, a domae stanovnitvo prihvatalo, ivjeli bismo
kao u raju. Meutim, sila samo mijenja strane, pa oni koji su paci-
fkovali druge, vladaju nasilnije od njih.
Interesantno je da je Istono hrianstvo uzelo vrlo
drugaiji kurs, zadravajui originalne Hrianske vrijednosti i
tradicionalni moral. Zahvaljujui injenici da se smatra da grije-
si ne mogu biti oproteni i da je pravda iznad svega, Pravoslavni
Hriani su puno kritiniji prema svetenicima, koji se smatraju
samo slubenicima crkve, od kojih se oekuje da propovjedaju u
crkvi, dok popovanje van crkve mnogi ne toleriu.
Vjerovatno je najvea prednost ove grane Hrianstva
pravilo da svetenik ne moe dobiti parohiju dok se ne oeni, a
kada formira porodicu, male su anse da e takva osoba imati neke
bolesne ideje. Osim toga, njegovi parohijani bi mu uvijek pomogli
da doe do pameti, esto i batinama, ako pone da misli da ima
puno vea prava od obinih ljudi.
Ako govorimo o pedofliji u crkvi, ne mogu staviti dovolj-
no jak naglasak na izraz nezamislivo, a svetenik, koji bi teoret
ski uinio neto takvo, bi mogao oekivati smrtnu kaznu od strane
roditelja djeteta, osim ako bi imao sree da prije toga zavri u zatvo-
ru (iako bi mu i tamo bila prireena odgovarajua dobrodolica od
318
strane asnih kriminalaca).
Uzimajui u obzir sve to, lako je razumjeti zato tu crkva
nije mogla dobiti veliku politiku mo. Imala je dovoljno posla oko
pokuaja da zadri poziciju, dostignutu poslije puno muke, a ak
i tada je morala da prihvati gorki kompromis, gdje je veina stare
tradicije preivjela, samo su imena starih boanstava bila zamje
njena Hrianskim.
Mora biti da je puno zdravije ivjeti u takvoj sredini, poto
tamo svetenici znaju svoje mjesto, a njihovo ponaanje se uvijek
paljivo posmatra. Nastojanja Vatikana za ujedinjenje sa njiho-
vom istonom braom mora biti motivisana shvatanjem da se i
oni moraju mijenjati i pretopiti u, i dalje zdravu, istonu frakciju.
Taj proces je ve uveliko poeo, iako ja mislim da je puno
vea vjerovatnoa da e ta polovica trule jabuke unititi i onu
zdravu polovicu, nego obrnuto. Ve se uveliko primjeuje da je
moral novozapadnih zemalja ozbiljno naruen. Dostojanstvo,
potovanje, ast i saosjeanje se guraju u stranu, dok na glavnu
scenu dolaze pohlepa, nemoralnost i strah. Onako usput... koliko
svojih komija ti zna po imenu?
Hm da budem iskren, ne puno njih.
Ja ivim u ovoj ulici deset godina i ne znam ime niti jedne
jedine osobe, a po faci bih prepoznao moda desetak ljudi. Ljudi
su gotovo svo vrijeme u kuama, malo koga moe vidjeti na ulici,
ili uti u njihovim dvoritima, iza visokih ograda ni psa da zalaje.
Da li misli da bi bilo mogue ne poznavati svaku postojeu osobu,
ukljuujui i djecu, ako bi ivio u slinoj ulici u bilo kojoj neevropi-
zovanoj zemlji, ili, kako mi volimo da ih zovemo, nerazvijenoj
319
zemlji?
Izgleda da se mi smatramo, ponosno, razvijenima rekao
je Bil sarkastino ali ne vrlo bezbjednima i srenima, naroito
naa djeca.
Mora biti da osjeamo neku krivicu prema nekome, iz
nekoga razloga; primjetno je da svako izgleda kao da je u nekom
strahu, kao da se neki strah osjea i u vazduhu... Papua Nova
Gvineja se smatra jednim od najstranijih mjesta na planeti, ali ne
vjerujem da se i tamo moe primjetiti takav strah.
Ne, daleko od toga... Atmosfera koju ja tamo pamtim je bila
puna veselja i optimizma. Moda oni nemaju prevelika oekivanja.
Ako govorimo o ovom gradu, ne mislim da bi tvoja poro
dica imala prevelika oekivanja ako bi oekivala da si do sada ve
trebao da bude kod kue. Podsjetio sam ga da je ve dosta kasno,
dodajui: a i ja se slaem sa njihovim oekivanjima.
Hej! to mi ne kae da je ve prolo devet, uzviknuo je
Bil, u ali, ustajui sa stolice. Ti si me zadrao, kako bi ukrao to
vie moga znanja.
Ne mislim da bi takva stara lisica dola negdje gdje ne bi
bila sigurna da e puno nauiti, ali ne mari, ja uivam da uim
druge... Samo u slijedei put pripremiti neku neudobnu stolicu,
posebno za takve goste koje koriste besplatno hlaenje u tuim
kuama govorio sam mu, dok smo se pozdravljali.
320
Par dana kasnije, Bilova supruga Dil je sjedila duboko
zavaljena u stolici za ljuljanje, veselo razgovarajui sa svojom
sestrom koja joj je dola u posjetu iz Derzija, kada je njihov prijatni
razgovor prekinuo Bil, koji je uao u prostoriju, promrmljavi:
Ujela me je zmija, ali samo me je zakaila...
Ako te je ujela, moe biti siguran da nije malo rekla je
Dil, zabrinuto, znajui da je on esto lovio zmije na njihovoj farmi
i odnosio ih do oblinjeg potoka. Znala je da svaki ujed Braon
zmije, druge na svijetu po otovnosti, lako moe biti fatalan.
Od kada je spasio jednu zvearku u SAD od ljudi koji su je
gaali kamenjem, on je, inilo se, bio izgubio strah od zmija, pa je
smatrao lov onih na svojoj farmi neim potpuno normalnim. Sve
je ilo kako treba do toga dana, kada je probao da ulovi tu zmiju,
najmanju od svih koje je vidio...
Samo me je malo ogrebala, a i oprao sam ruku sapunom
i alkoholom samo je uspio da izgovori, prije nego to je pao sa
stolice, iroko otvorenih oiju.
Bile! Bile! Vritala je Dil, pritravi mu i tresui ga,
da mu ne dozvoli da zaspi, znajui da je to jedna od najee
preporuivanih stvari. U isto vrijeme je pourivala njihovog sina
Saija da zove hitnu pomo.
XVI
G
lava
321
Kada se hitna pomo javila i ula dreku, prebacila je vezu
policiji, mislei da se radi o porodinoj svai. Dok je Sai objanjavao
policiji i hitnoj pomoi ta se deava, Bil je leao, nepomian. Oi
su mu i dalje bile otvorene i bio je svjestan ta se deava, ali nije bio
sposoban da progovori, a kamoli da se pomjeri.
Ambulanti je trebalo petnaest minuta da stigne do farme,
a jo dvadest minuta da ga odvezu do bolnice, za koje je vrijeme
Bilova koa ve bila dobila sivu boju.
Prije nego su mu mogli dati protiv-otrov, doktori su prvo
morali da provjere o kojoj se vrsti zmije radi. Sreom po njega,
uprkos svom pranju sapunom i alkoholom, na koi je i dalje bio
prisutan otrov. Meutim, poto je doao tako kasno, anse da
preivi su bile jako male.
Prvi put u ivotu, Bil je bio potpuno bespomoan. Poslije
tolikih avantura kroz ume i movare Nove Gvineje, gdje mu je
skoro svakoga asa glava bila u torbi, da ga najvea nesrea snae
na njegovom linom imanju...? Osjeao se kao da je bio u nekoj
vrsti polusna, u kome nije osjeao nikakav strah, a u kome su se,
jedna za drugom, smjenjivale slike iz Nove Gvineje. Sluajno, ili ne,
najee se pred njim pojavljivao jedan osmjehnuti vra, i to ne bilo
koji, nego onaj koji mu je izgledao najudniji onaj koji je otiao u
zatvor, ne negirajui da je ubio ovjeka svojim vradbinama. Iako
nije nikada ni razgovarao sa tim ovjekom, sada je sa njim osjeao
neku bliskost, kao da su bili dobri prijatelji, a svako pojav ljivanje
njegovog osmjehnutog lica mu je odnosilo svaki strah...
Prolazili su sati... Dobijao je protiv-otrov, dozu za dozom...
Meutim, njegovo stanje i boja koe su ostajali isti. Primio je
322
sedam doza, prije nego to su se pokazali neki znaci poboljanja...
a onda se pojavio novi problem alergija na protivotrov... Bilo je
izuzetno teko uivo gledati najteu borbu starog pustolova...
To je bio zadnji put, kada sam vidio svoga prijatelja - velikog
istraivaa i jo veeg ovjeka, Vilija arlsa... poto jo nije stigao
sa konferencije iz Kanbere, iako mu je avion trebao stii jo prije
10 minuta. Ah, evo ga, dolazi...

UZ ZVUKE GARAMUTA
BIBLIOGRAFIJA
Aitken, T.C. 1990. Tapets: Drum Signals of the Sawos, in Sepik
Heritage: Tradition and Change in Papua New Guinea. Edited
by N. Lutkehaus, C. Kaufmann, W.E. Mitchell, D. Newton, L.
Osmundsen and M. Schuster. Durham: Carolina Academic Press.
Pp. 546-7.
DAlbertis, L.M. 1880. New Guinea, What I Did and What I Saw. 2
Vols. London: Samson & Low.
Goode, J. 1977. Rape of the Fly. Melbourne: Nelson/Robert Brown &
Assocs.
Haberland, E. 1968. The Caves of the Karawari. New York: DArcy
Galleries.
Haddon, A.C. (Ed.) 1902-35. Reports of the Cambridge Anthropological
Expedition to Torres Strait. 6 Volumes. Cambridge: Cambridge
University Press.
Idriess, I.L. 1933. Drums of Mer. Sydney: Angus & Robertson.
Idriess, I.L. 1933. Gold Dust and Ashes. Sydney: Angus & Robertson.
Idriess, I.L. 1947. Isles of Despair. Sydney: Angus & Robertson.
Idriess, I.L. 1950. The Wild White Man of Badu. Sydney: Angus &
Robertson.
Kaufmann, C. 2003. Korewori Magic Art from the Rain Forest. Belair:
Crawford House Publishing Australia.
Kuechler, S. 1983. The Malangan of Nombowai. Oral History 11,2:
65-98.
Lewis, P.H. 1969. The Social Context of Art in New Ireland. Fieldiana:
Anthropology, 58. Chicago: Field Museum of Natural History.
Maksic, S and P. Meskil. 1973. Primitive Art of New Guinea: Sepik
River Basin. Worcester, Mass.: Davis Publications.
Messner, G.F. 1983. The Friction Block Lounuat of New Ireland: Its use
and socio-cultural embodiment. Bikmaus 4,3: 49-55.
Mikloucho-Maclay, N.N. 1950. Sobranie Sochinenii. Vols I-IV Moscow
Academy of Sciences.
Mikloucho-Maclay, N.N. 1975. New Guinea Diaries 1871-1883.
Translated by C.L. Sentinella. Madang: Kristen Press.
Okri, Ben. 1991 The Famished Road. London: Jonathan Cape.
Orwell, G. 1949. Nineteen Eighty Four. London : Secker & Warburg.
Randell, N. 2003. The White Headhunter. New York: Carroll & Graf.
Segy, L. 1975. African Sculpture Speaks. 4th Edition. New York: De
Capo Press.
Stone, J. 1999 Some cultures are more equal. The Adelaide Review.
March issue.
Stone, J. 1999 Letter to the Editor. The Adelaide Review. April issue.
Sillitoe, P. 1978. Big Men and War in New Guinea. Man 13,2: 252-71.
Smidt, D. 1975. The Seized Collection of the Papua New Guinea
museum. Boroko: Creative Arts Centre.
Wassmann, J. 1982. Der Gesang an den Fliegenden Hund. Basler
Beitrge zur Ethnologie Band 22. Basel: Ethnologisches Seminar
der Universitt und Museum fr Vlkerkunde.
Wassmann, J. 1991. The Song to the Flying Fox. Translated by D.Q.
Stephenson. Boroko, Papua New Guinea: National Research
Institute.
Webster, E.M. 1984. The Moon Man. A Biography of Nikolai Miklouho-
Maclay. Melbourne: Melbourne University Press.
RIJENIK NEPOZNATIH RIJEI
areka . . . . . . . . . . . . . . . .vidi bitl sjemenke
bitl sjemenke . . . . . . . . . .sjemenke areca palme; vakane sa lajmom (agrum slian
limunu), proizvode crvenu pljuvaku i djeluju kao stimulans
bilum . . . . . . . . . . . . . . . .pletena enska torba
bokis ais . . . . . . . . . . . . .ajs boks (ledena kutija friider)
garamut . . . . . . . . . . . . .dugi bubanj od klade, uplje duinom jedne strane, esto dug i
po nekoliko metara i izrezbaren na oba kraja
haus tambaran . . . . . . .muka ceremonijalna kua
kina . . . . . . . . . . . . . . . . .PapuanskoEngleski naziv za bisernu koljku u obliku
polumjeseca, koja se nosi kao ukras za grudi ili vrat, a
istovremeno i zamjena za novac u svrhu kupovine mlade i
za kompenzacije. Postala je ime nacionalne valute, ija je
vrijednost, na poetku, bila jedan Australijski dolar.
kvila . . . . . . . . . . . . . . . . .eljezno drvo, koriteno pri gradnji kua za stubove nosae,
zbog svoje trajnosti
malagan/malangan . . .u Novoj Irskoj, pogrebne ceremonije u ast pokojnika, kao i
fgure i drugi predmeti vezani za te ceremonije
masalai . . . . . . . . . . . . . .duh prirode, koji ivi u kamenju, drveu, rijekama, movarama,
stijenama itd.
mumut . . . . . . . . . . . . . . .vrsta glodara
puk-puk . . . . . . . . . . . . . .krokodil
salvinija . . . . . . . . . . . . .Salvinia molesta je vodeni korov koji se u Sipiku naao sluajno,
a izvorno potie iz jugoistonog Brazila. Potpuno je prekrio
jezera i lagune na obe strane Sipika, onemoguavajui ribarenje
stanovnika tamonjih sela i oteavajui kretanje kanuima. Na
kraju su je nekako smanjili i doveli pod kontrolu nastanjujui
rijeku insektom Cyrtobagous salviniae, koji je kontrolie u
njenoj prirodnoj sredini.
sanguma . . . . . . . . . . . . .vradbine, magijsko djelovanje koje ima svrhu da nakodi
spathe . . . . . . . . . . . . . . .tvrdi, iroki, zatitni dio palminog cvijeta
tabu . . . . . . . . . . . . . . . . .zabranjen
tanget . . . . . . . . . . . . . . .biljka Kordilina, vrsta sa crvenim listovima se koristi da se
njome obiljee granice teritorija i sveta mjesta
tumbuan . . . . . . . . . . . . .maska koja predstavlja duh, sa kojom se igra prilikom rituala, a
koja se obino uva u kui mukaraca
tumbuna . . . . . . . . . . . . .predak
Goran Poletan je roen 1962. u Zenici, biva Jugoslavija. Radovi
su mu objavljivani na: engleskom, francuskom, njemakom, ruskom,
japanskom, vedskom, srpskom, poljskom, italijanskom, panskom,
rumunskom, bugarskom i slovenakom jeziku. Dobitnik je knjievnih
nagrada u Japanu, Australiji, SAD, Srbiji i Hrvatskoj. Autor je 4 sa-
mostalne knjige (u vie drugih knjiga se pojavljuje kao koautor),
ukljuujui i knjigu poezije, koja se bavi predhrianskom istorijom
Evrope, sa nazivom STARE VATRE OPET PLAMTE.