MARK TWAIN PUSTOLOVINE HUCKLEBERRYJA FINNA (DRUGA TOMA SAWYERA)

Objanjenje
U ovoj knjizi upotrijebljeno je nekoliko narjeja, to jest, crnako narjeje iz Missourija, krajnji oblik jugozapadnog narjeja iz duboke unutranjosti, obino narjeje iz okruga Pike*, i etiri modificirane varijante ovoga potonjeg. Svi ti dijalekti nisu iznijansirani nasumce niti nagaanjem, nego savjesno, uz pouzdano vodstvo i podrku osobnog poznavanja tih razliitih naina govora. Sve ovo objanjavam zato to bi inae mnogi itatelji mogli pomisliti da sve osobe u ovoj knjizi pokuavaju jednako govoriti ali u tome ne uspijevaju. PISAC

Opomena
Svi oni koji u ovom kazivanju budu traili neku pobudu,bit e kanjeno gonjeni, svi oni koji budu traili neku pouku, bit e prognjani, a svi oni koji budu traili neki zaplet, bit e strijeljani. PO PIEVU NALOGU G. G., ZAPOVJEDNIK TEKE ARTILJERIJE v. r.**
* Pike County okrug u Missouriju, uz rijeku Mississippi, nizvodno od gradia Hannibaia u kojem je Mark Twain odrastao. Stanovnici tog okruga bili su u ono vrijeme djelomice nomadi i esto su se parniili meu sobom i sa susjedima. (Op. prev.) ** G. G. zacijelo znai General Grant, vrhovni zapovjednik federalne vojske u graanskom ratu i kasniji predsjednik SAD-a, ije je memoare Mark Twain prireivao za tisak u vrijeme kad je pisao ovu knjigu.

Prvo poglavlje
Vi ne znate za mene,ako niste itali knjigu koja se zove Pustolovine Toma Sawyera, al nema veze. Tu je knjigu napiso gosp. Mark Twain i sve je u njoj istina, uglavnom. Neto je malo nategnuto, al je uglavnom istina. Ma nije to nita. Ja nisam jo bome nikog vidio da ba nikad ne slae, osim jedino tete Polly, il udovice, il moda Mary. Teta Polly, to vam je Tomova teta Polly, i Mary, i udova Douglas, o svima je njima rije u toj knjizi, koja je mahom istinita, samo to je, kako rekoh, tu i tamo malko nategnuta. E, sad, knjiga zavrava ovako: Tom i ja smo se domogli para koje su razbojnici sakrili u pilji, i tako smo se obogatili. Dobili smo svaki po est iljada dolara, sve u zlatu. Bilo je to pravo brdo novca, kad smo ga naslagali. E pa, sudac Thatcher uzeo je lijepo te pare i uloio ih uz kamate, i to nam je nosilo svakome po dolar na dan, preko itave godine, vie nego to ovjek moe potroit. Mene je udova Douglas uzela pod svoje i rekla da e me sivilizirat, al je bilo vraki teko ivit stalno u toj kui, kad se uzme u obzir kako je udovica u svemu bila dozlaboga uredna i pristojna, pa kad vie nisam mogo izdrat, uvatio sam maglu. Obuko sam svoje stare prnje i uvuko se opet u svoju bavu od eera i bog te veseli! Ali Tom Sawyeru nije vrag dao mira, pronao me i reko da e osnovat razbojniku druinu i da e me primit ako se vratim udovici i upristojim. I tako se ja vratio. Udovica se rasplakala nada mnom i nazvala me sirotim izgubljenim janjetom, i jo kojekakim drugim imenima, iako nije time nita loe mislila. Opet me obukla u ono novo odijelo pa sam se sve preznojavo od muke i osjeo se ko sputan. E, i ondak je opet poela stara pjesma. Udovica me zvala na veeru zvoncem i moro sam do uvijek na vrijeme. Kad bi ovjek sjeo za stol, nije smio odma jest, nego je moro ekat dok bi ona oborene glave neto mrndala nad jelom, iako mu nita nije falilo. Naime, nita osim to je svako jelo bilo posebno skuvano. Kanta za smee, to ti je druga stvar, u njoj se svata izmijea i sve ko da pliva u nekom sosu pa nekako bolje prija. Poslije veere izvukla bi svoju knjigu i uila me o Mojsiju u trstici, i bome sam se grdno naznojio dok nisam sazno sve o njemu, al malo, pomalo izbilo je na vidjelo da je Mojsije ve odavna mrtav, pa nisam vie mario za njega, jer ta me briga za mrtve! Domalo mi dolo da zapalim, pa sam zamolio udovicu za dozvolu. Al mi nije dala. Rekla je da je to loa navika i da se puenjem sve zaprlja i da se moram toga odviknut. Eto, takvi su vam ti ljudi. Okomljuju se na neto o emu pojma nemaju.Tu me tupi s nekim Mojsijem koji joj nije ni rod ni pomoz'bog i od koga niko iv nema nikake koristi jer je, zna se, mrtav, a meni zamjera to radim

neto to ima i svoju dobru stranu! Doim ona mre burmut, i to je, dabome, u redu, samo zato to to ona radi. Upravo se u to vrijeme doselila k njoj njezina sestra, gospojica Watson, dosta slabunjava stara frajla, sa cvikerima, i odma me saletila sa svojom poetnicom. Nije mi dala mira dobar sat vremena, sve dok mi se udovica nije smilovala. A ne bi ja dulje ni izdro. Onda je oko sat vremena bilo dozlaboga dosadno pa sam se uzvrpoljio. Gospojica Watson mi je govorila: Skini noge sa stolca, Huckleberry! Ili: Nemoj tako kripati, Huckleberry, sjedi na miru! Pa onda opet: Nemoj tako zijevati i protezati se, Huckleberry, zato se ne ponaa pristojno? Onda se raspriala o paklu, a ja sam reko da bi volio bit tamo. Nato se ona rasrdila, iako nisam mislio nita loe. Samo sam zaelio da odem nekud, samo sam se zaelio promjene, svejedno kake. Rekla je da je grehota tako govorit, i da ona ni za ivu glavu ne bi tako ta rekla, i da e ona tako ivit da doe u raj. E pa, ja nisam tio da idem tamo kud i ona, pa sam odluio da se neu ni potrudit. Al nisam joj to reko jerbo bi opet imo samo okapanja, i od toga ne bi bilo nikakve fajde. Ali sad se njoj razvezo jezik pa je rasprela nadugako i nairoko o raju. Rekla je da tamo niko nita ne radi nego se samo povazdan ee sa harfom u ruci i pjeva bez kraja i konca. To mi se ba nije dopalo, ali joj nita nisam reko. Pitao sam ju, ta misli, oe li i Tom Sawyer u raj, a ona mi odgovori da nee, ni u kom sluaju. To mi je bilo drago jerbo sam tio da ostanem s njim. Gospojica Watson i dalje me zadirkivala, pa mi je ve dozlogrdilo i postalo dosadno. Najposlije su dovele crnje u kuu i pomolile se s njima, a onda je sve ivo olo na spavanje. Ja sam se popeo u svoju sobu sa krnjatkom svijee u ruci i metnuo ju na stol. Onda sam sjeo na stolac do prozora i probo mislit na neto veselo, al nije ilo. Bio sam tako osamljen da bi najrae, da me nema. Zvijezde su sjale, a lie je u umi tako tuno utalo, i uo sam kako nee daleko hue sova za nekim pokojnikom, i kako se glasa leganj, i, zavija pas jerbo neko lei na samrti, i vjetar je tio da mi neto doapne al ga nisam razumio, pa su me podili ledeni srsi. Onda sam uo odnekle iz ume glas kakvim se javlja duh kad oe da neto kae to ga mui, a ne moe, pa nee vie mirno da lei u grobu nego mora tako svake noi tumarat okolo i naricat. Toliko sam se sneveselio i prepo, da sam poelio makar kako drutvo. Domalo mi se pauk popne na rame, pa ga zvrcnem prstom tako da odleti na plamen svijee, i prije nego to sam okom treno, leo je ve sav zgren. Niko mi nije moro kazat da je to lo znak, da ne moe bit gori, i da e mi donest neku nesreu, pa sam se tako streso da umalo to odijelo nije spalo s mene. Usto sam, okreno se tri puta oko sebe i svaki put prekriio ruke na prsima, a onda sam si svezo pagom uperak kose ne bi li se

zatitio od vjetica. Al nisam ba vjerovo da e mi to puno pomo. To se radi kad izgubi naenu potkovu, koju je trebalo pribit iznad vrata, al nisam nikad uo da moe neto uinit da odvrati nesreu kad si ubio pauka. I opet sjednem tresu se ko prut u vodi i izvadim lulu da zapalim, jerbo je u kui bila tiina ko u grobu, pa udovica nije mogla nita saznat. E pa, nakon nekog vremena ujem kako daleko u gradu izbija sat bum-bum-bum , dvanajst puta, a onda opet bude tiho, tie nego ikad.Domalo ujem kako pucne granica, dole u mraku me drveem, ujem kako se neto mie. Sjedim ja tako mirno i oslukujem kadli zaujem odozdol jedva ujno: ''Mi-jaul Mi-jaul...'' ''Fala bogu! '' ''Mi-jaul Mi-jaul,'' odazovem se to sam tie mogo, a onda utrnem svjetlo, iskradem se kroz prozor pa na upu. Odatle se spustim na zemlju i oduljam izmeu drvea do mjesta e me je, dabome, eko Tom Sawyer.

Drugo poglavlje
Tad se oduljamo na prstima po stazi izme drvea sve do kraja udoviinog vrta, sagibaju se da ne zapnemo glavom za granje. Kad smo prolazili pored kujne, spotaknem se o neki korijen i podignem buku. Obojica smo ostali nepomino leat na zemlji. Crnja gospojice Watson Jim sjedio je na kujinjskom pragu, vidili smo ga dosta dobro jer je iza njeg gorilo svjetlo. Digo se i istego vrat oslukuju. Onda ree: ''Ko j tu? '' Jo je malo oslukivo, a onda nam se priuljo na prstima i stao izme nas, samo to ga nismo mogli dotaknut. E pa, prolo je valjda ne znam kolko minuta a da glasa uti bilo nije, iako smo svi stajali tako blizu jedan drugom. Zasvrbilo me na jednom mjestu na glenju, al se nisam poeo, a onda me zasvrbilo uvo, pa na leima, izme samih pleki. inilo mi se da u svisnut ako se ne poeem. E pa, to sam i poslije vieput doivio. im si u nekom finijem drutvu, il na sprovodu, il kad bi tio da zaspi, a nisi pospan, daklem, im si nee e nije red da se ee, zasvrbie te nefaljeno na iljadu mjesta, od glave do pete. Kad najedno Jim progovori: '' Ej, ko j tu? e s? Nek me vrag odnese ako nijesam neto uo. E, borme, sad znam ta u. Sjeu evo voi i sluat doklen god to opet isto ne ujem.'' I tako on sjedne na zemlju izme mene i Toma. Nasloni se leima na drvo i isprui noge, jednom nogom samo to mi ne dotakne nogu. Tad me zasvrbi nos. Svrbio me toliko da su mi suze udarile na oi. Al nisam se poeo. Onda me zasvrbilo u nosu. Pa onda ispod nosa. Nisam znao kako u sve to izgurat. Te su

muke potrajale valjda est-sedam minuta, al se meni inilo da traju kudikamo dulje. Svrbilo me ve na jedanajst mjesta. Mislio sam da neu mo izgurat ni aska vie, al sam stisno zube i upeo se svim silama. Upravo tada Jim pone teko disat, a potom i zahre , a meni odlane. Tom mi dadne znak, jedva da je otvorio usta, pa obadvojica krenemo etveronoke dalje. Kad smo se udaljili jedno desetak koraka, Tom mi apne da bi za alu najrae privezo Jima za drvo, al ja nisam tio ni ut za to, jerbo bi se mogo probudit i nadat dreku pa bi se otkrilo da mene nema u kui. Onda mi Tom rekne da nema dosta svijea i da emo se uuljat u kujnu da ih uzmemo jo nekoliko, al sam ja bio protiv toga. Reko sam da bi se Jim mogo probudit. Ipak, Tomu nije vrag dao mira, pa smo se uuljali u kujnu i uzeli tri svijee, a Tom je ostavio na stolu pet centi za njih. Onda smo izali, ja sam jedva eko da odmaglimo, al Tom je moro jo etveronoke otpuzat do Jima i naalit se s njim. Poprilino sam ga dugo eko, bar mi se tako inilo, sve je uokolo bilo sasma tijano i pusto. im se Tom vratio, udarimo stazom uz vrtnu ogradu i uas se naemo na vrhu strmog brijega, s druge strane kue. Tom mi rekne da je skino Jimu eir s glave i objesio ga na granu iznad njega,Jim se promekoljio, al se nije probudio. Poslije je Jim prio da su ga vjetice zaarale i uspavale pa da su jaile na njemu po itavoj dravi i onda ga opet spustile pod drvee i objesile mu eir na granu, da mu pokau ije je to maslo. Kad je drugi put o tom prio, reko je da su jaile na njemu sve do New Orleansa, a poslije toga, kad god je o tom prio, io je sve dalje i dalje, dok na kraju nije reko da su jaile na njemu po itavom svijetu i izmorile ga nasmrt, i da su mu lea bila sva izranjavana od sedla. Bio je strano ponosan nato i skoro da nije vie tio ni pogledat druge crnje. Crnje su izdaleka dolazile da sluaju Jima kako o tom pria, i Jim je bome posto najvieniji crnja u svom kraju. Nepoznate su crnje stajale i blenule u njega ba ko u kako udo. Crnje vjeito priaju u mraku kraj kuhinske vatre o vjeticama, al kad god bi koji od njih zucno neto o tom i pravio se da zna sve pod milim bogom, Jim bi ga odma presjeko i reko: ''Ih! ta ti znade o vjeticama!'' pa bi onaj smjesta uutio i povuko se u zadnji red. Jim je uvijek nosio oko vrata petak i govorio da je to amajlija koju mu je sam neastivi dao, rekavi mu da njome moe svakog ivog izlijeit i dozvat vjetice kad god zaeli, samo ako izgovori neke rijei, al te rijei nije nikad nikom tio odat. Crnje su dolazile sa svih strana i davale mu sve to su imale samo da im pokae taj petak, al ga ni za ivu glavu ne bi dodirnule zato to je doo iz avoljih ruku. Jim vie nije vrijedio ni piljiva boba ko sluga, toliko je digo nos to je vidio neastivoga i to su vjetice jaile na njemu! Elem, kad smo Tom i ja stigli na vrh brijega, pogledali smo ozgora na selo i vidili svega tri, etri svjetla kako trepere, valjda kod bolesnika, a zvijezde su

visoko iznad nas prekrasno svjetlucale, dole pokraj sela tekla je rijeka, itavu milju iroka, strano mirna i velebna. Tad siemo s brda i naemo Jo Harpera, i Ben Rogersa, i jo dva, tri deka, skrivena u staroj koari. Ondak odveemo jedan amac i odveslamo oko dvije i pol milje niz rijeku, do velike stijene na obronku, i tu se iskrcamo. Ondak se zavuemo u grmlje, e smo se morali pred Tomom zaklet da emo uvat tajnu, pa nam on pokae jamu u brdu, ba tamo e je najgue grmlje. Ondak upalimo svijee i uvuemo se etveronoke u jamu. Bauljali smo oko dvjesto metara, dok nije pred nama iskrsla pilja. Tom je neto traio po okolnim prolazima i najedno se sagno ispod zida peine, e ovjek ne bi ni primijetio da ima jama. Provuemo se tim uskim prolazom i naemo se ko u nekakoj prostoriji, svoj mokroj, ljigavoj i ladnoj, i tu stanemo. Tom rekne: ''E, sad emo osnovat tu nau razbojniku bandu i nazvat ju Druina Toma Sawyera. Svaki onaj ko hoe da stupi u nju, mora poloit zakletvu i potpisat se svojom krvlju.'' Svi su bili za to, pa Tom izvadi papir na kom je bila ispisana zakletva i proita ju. Svaki se od nas moro zaklet da e bit vjeran druini i da nee odat ni jednu tajnu, a ako iko uini neto naao kome u druini, svaki lan koji dobije nalog mora ubit dotinog i njegovu familiju, i ne smije jest ni spavat sve dok ih ne pobije i ne uree im kri u prsa, to je znak druine. Niko ko nije lan druine ne smije se sluit tim znakom, a ako se bude sluio, morae pred sud, a ako to jo jednom ponovi, bie smaknut. Ako pak ikoji lan druine oda neku tajnu, mora mu se prerezat grkljan i potom le spalit i pepeo rasut na sve strane, a ime mu se mora krvlju zbrisat s popisa i nikad vie da se spomene u druini, nego da bude prokleto i zaboravljeno za sva vremena. Svi su rekli da je to zbilja lijepa zakletva i pitali Toma je li ju on sam sastavio. On je odgovorio da je neto sam sastavio, a da je ostalo uzeo iz gusarskih i hajdukih knjiga, i da svaka druina koja dri do sebe ima taku zakletvu. Neki su smatrali da bi trebalo pobit i familije onih lanova koji odaju tajnu. Tom rekne da je to dobra ideja, pa uzme olovku i zapie ju. Tad se javi Ben Rogers: ''Ali evo, Huck Finn, recimo, nema familije, ta emo s njim?'' ''A zar nema oca? '' priupita ga Tom Sawyer. ''Da, ima oca, ali njega je u zadnje vrijeme teko nai. Nekad je leo pijan sa svinjama u koari, ali ga niko u okolici nije vidio ve godinu dana, pa i dulje.'' Raspravljali su jo o tom i tjeli me iskljuit iz druine, rekli su da svaki lan mora imat familiju il nekog kog se moe ubit, inae ne bi bilo u redu i poteno spram drugih. Niko se nije mogao dosjetit niem pametnom, svi su bili smeteni i mukom su muali. Ja samo to nisam zaplako, al sam se najedno neeg sjetio i ponudio im gospojicu Watson , nek nju ubiju! Svi zagrajae u jedan glas:

''E, tako moe, tako moe. Onda ide u redu. Onda Huck moe ostat.'' Tad se svi ubodu penadlom u prst da bi se mogli potpisat krvlju, a ja udarim svoj znak na papir. ''A sad da ujemo,'' ree Ben Rogers ,''ime e se sve bavit ova naa druina? ''Niim drugim do pljakom i ubojstvom ,''odgovori Tom. ''Ali to emo pljakat? Kue... ili stoku... ili...'' ''Kojeta! Kraa stoke i tako neeg nije pljaka, to je obina provala,'' rekne Tom Sawyer. ''A mi nismo provalnici. To ne bi bilo u naem stilu. Mi smo drumski razbojnici. Mi emo, zamaskirani, zaustavljat na cesti potanska kola i koije, ubijat ljude i otimat im satove i novac.'' ''Hoemo li svakad pobit sve ljude?'' ''Pa, dabome. Tako je najbolje. Neki strunjaci ne misle tako, ali veina smatra da je najbolje pobit sve. Osim onih koje emo dovest vamo u peinu i drat ih zarobljene dok ne budu otkupljeni.'' ''Otkupljeni? A ta ti je to?'' ''Ne znam. Ali tako se to radi. Tako pie u knjigama pa emo i mi, naravska stvar, morat tako postupat.'' ''Ah kako moemo tako postupat kad ne znamo ta je to?'' ''Ama, do vraga, moramo tako radit. Zar vam nisam reko da tako pie u knjigama? Zar hoete da radimo drukije nego to pie u knjigama, pa da sve zabrljamo?'' ''Eh, sve je to lijepo, Tome Sawyere, ali kako e, zaboga, ti ljudi bit otkupljeni ako ne znamo kako se to radi? To je ono to bih ja htio znat. E pa, ta ti misli da bi to moglo bit?'' ''Ma ne znam. Ali moe bit da to znai da ih drimo tako dugo dok ne odapnu.'' ''E, to je ve neto. To bi moglo bit. Zato nisi to odmah reko? Drat emo ih lijepo sve dok ih smrt ne otkupi. Ali, imat emo vrajeg okapanja s njima jer e nam sve ivo pojest i stalno e gledat kako da nam pobjegnu.'' ''ta ti to opet govori, Bene Rogerse! Kako nam mogu pobje kad ih uva straar koji je spreman da ih ustrijeli im se maknu?'' ''Straar. E, krasno! Neko e dakle morat da sjedi po itavu no i da oka ne sklopi, samo da na njih pazi. Ja mislim da je to glupo. Zato ne bi netko od nas uzeo toljagu i otkupio ih im ih dovedemo ovamo?'' ''Zato to u knjigama tako ne pie, eto zato. Sluaj ti, Bene Rogerse, hoe li ti da radimo sve kako treba ih nee, o tome se radi. Zar ti misli da ljudi koji piu knjige ne znaju ta i kako treba radit? Misli li moda da e ti njih uit? E, bome nee. Ne, gospodine moj, nego emo radit i otkupljivat ljude kako Bog zapovijeda.''

''Dobro. Nek ti bude, samo ja bih reko da je to svejedno glupo. uje, a hoemo li i ene ubijat?'' ''E pa, Bene Rogerse, kad bih ja bio takva neznalica ko to si ti, onda bih rae utio. Da ubijamo ene? Ne, tako neto nee nai ni u jednoj knjizi. ene se lijepo dovedu u peinu i svi su prama njima najpristojniji to mogu bit, i onda se one malo, pomalo zaljube u nas i vie nee da se vrate kui!'' ''Dobro, ako je tako, nemam nita protiv toga, ali mislim da to nije pametno. Zaas e nam peina bit krcata enama, pa i ljudima koji e ekat da budu otkupljeni, tako da nee bit mjesta za nas, razbojnike. Ali, dobro, tjeraj ti samo dalje, ja tu ionako nemam ta za re.'' Mah Tommy Bames bio je dotle zaspo, a kad su ga probudili, prepo se i proplako, i reko da oe da ide kui mami i da vie nee da bude razbojnik.Onda se svi ponu sprdat s njim i zvat ga mamina maza, pa se on razljuti i rekne da ide ravno kui i da e odat sve nae tajne. Al Tom mu dadne pet centi da uti, i rekne da idemo ionako svi kui i da emo se sastat idueg tjedna, pa da emo nekog opljakat i nekoliko ljudi poubijat. Ben Rogers rekne da on ne moe esto izbivat iz kue, nego samo nedjeljom, pa je tio da ponemo tek u nedjelju, al su svi ostali deki rekli da bi bila grijota to radit nedeljom i na tome je ostalo. Dogovorili smo se da emo se sastat i odredit jedan dan im uzmognemo, a onda smo izabrali Tom Sawyera za harambau, a Joe Harpera za njegovog zamjenika, i krenuh kui. U cik zore popeo sam se na upu i uvuko se kroz prozor u sobu. Novo odijelo bilo mi je sve zamazano i blatnjavo, i bio sam umoran ko pas.

Tree poglavlje
E pa, tog me jutra stara gospojica Watson izgrdila na pasja kola to sam zamazo odijelo, al udovica me nije ispsovala, samo mi je oistila odijelo od voska i blata i bila tako alosna da sam odluio da se neko vrijeme ponaam pristojno, ako ikako mognem. Onda me gospojica Watson odvede u komoru i pomoli se Bogu, al to nije nita vrijedilo. Rekne mi nek se molim svaki boji dan, pa u dobit sve to zaelim. Al ni to ne stoji. Probo sam. Jedno sam dobio pecaljku, al brez udica. A to e mi pecaljka brez udica! Tri, etri puta probo sam izmolit udice, al nikako da ih dobijem. Najposlije sam jednog dana zamolio gospojicu Watson da ona proba mjesto mene, al mi je rekla da sam blento. Zato, to mi nije objasnila, a ja se nikako nisam mogo sam dosjetit.

Jedno sam tako sjedio u umi i premiljo o tom. Mislio sam, ako ve neko moe izmolit sve to zaeli, zato onda akon Winn nikako da doe do onih para to ih je izgubio na svinji? Zato udovica ne moe povratit srebrenu burmuticu koju su joj ukrali? Zato se gospojica Watson ne moe udebljat? Ne, reknem sam sebi, to su orava posla. Govorio sam o tom i udovici, a ona mi rekla da se molitvom moe do samo do duevnih dobara. Meni to nikako nije ilo u glavu, al mi je ona rastumaila ta to znai, da moram pomagat drugima, i radit sve to mogu za druge, i stalno mislit na njihovo dobro, a nikad na sebe. Ako sam ju dobro razumio, tu misli i na gospojicu Watson. Oo sam opet u umu i dugo, dugo preglavljivo to u glavi, al nikako da u tom vidim neku fajdu za sebe, nego samo za druge, pa sam na kraju zakljuio da si neu vie time razbijat glavu, nego ostavit sve kako jest. Koji put bi me udovica odvela na stranu i priala mi tako lijepo o nebeskoj providnosti da bi mi slina pocurila na usta, al sutradan bi me ve dovatila gospojica Watson i sve to opovrgla. Sve mi se inilo da postoje dvije providnosti, i da bi s udoviinom providnosti siromak ovjek bio na konju, al im ga dovati gospojica Watson, jao si ga njemu! O svemu sam dobro promislio i priklonio se udoviinoj providnosti, ako me ta providnost bude tjela, mada mi nije jasno ta bi ona tim dobila, kad sam ovako neuk, i niska roda, niko i nita. Ve preko godinu dana niko iv nije vidio mog au, i to mi je bilo po volji jerbo ga nisam elio nikad vie vidit. Kad god bi bio trijezan pa bi me uvatio, istuko bi me na mrtvo ime, iako sam obino bjeo u umu kad bi ga vidio. E pa, nekako u to vrijeme nali su ga utopljenog u rijeci, oko dvanajst milja uzvodno, tako su bar ljudi priali. Mislili su da je on, rekli su da je taj utopljenik upravo njegovog rasta, i da je odrpan, i da ima strano dugaku kosu, ba ko aa, al ga nisu mogli prepoznat u licu jerbo je bio toliko dugo u vodi da mu od lica nije skoro nita ni ostalo. Rekli su da je pluto u vodi na leima. Izvukli ga iz vode i pokopali na obali. Al ja nisam dugo imo mira jerbo mi je neto palo na pamet. Dobro sam znao da mukarac koji se utopi ne pluta poleuke, neg potrbuke. Po tom sam znao da to nije bio aa nego neka enska preruena u mukarca. I tako opet nisam imo mira. Rauno sam da e se stari opet jednog dana pojavit, koliko god ja elio da se to ne dogodi. Oko mjesec dana igrali smo se razbojnika, i to mi je isprva bilo zgodno, a onda mi se vie nije dalo. Ni drugim se dekima nije vie igralo. Nismo nikog opljakali, niti smo kog ubili, samo smo sve to zamiljali. Ispadali smo iz ume i navaljivali na svinjare i piljarice koje su u kolima vozile povre na pijacu, al nikad nikog nismo zarobili. Tom Sawyer nazivo je svinje zlatnim polugama, a repu i ostalo povre draguljima, pa smo odlazili u pilju i hvalili se na sva usta ta smo sve napravili i koliko smo ljudi pobili i oigosali. Al ja nisam u svem tom vidio nikake fajde.

Jedno je Tom poslo jednog deka da protri kroz mjesto sa zapaljenim tapom, to je on zvao lozinka (znak za druinu da se ima sastat), pa nam je onda reko da je od svojih uhoda dozno povjerljivu vijest da e se sutradan itava jedna karavana panskih trgovaca i bogatih Araba utaborit u pilji. Skupljai sa dvije stotine deva, i preko iljadu tovarnih mazgi, sve natovarene dijamantima, a da se oruana pratnja sastoji od svega etri stotine vojnika, pa da emo ih doekat iza flanjke, kako on ree, i sve ih redom pobit i opljakat. Reko je da moramo izglancat maeve i puke i dobro se spremit. Taj ne bi kreno u potjeru ni za kolima natovarenim repom bez nalickanih maeva i puaka, iako su to bile obine letve i drke od metle pa si ih mogo lickat kolko o, a da ipak ne postanu vrednije neg to su bile. Ja nisam vjerovo da bi mi mogli nadvladat toliku silesiju panaca i Araba, al sam tio vidit deve i slonove pa sam sutradan, u subotu, bio na svom mjestu u zasjedi, i na dogovoreni znak jurnuli smo nizbrdo iz ume. Al od panaca i Araba nije bilo ni traga, niti od deva i slonova. Nije bilo nita drugo nego izlet vjeronaune kole, i to samo prvog razreda. Rasprili smo djecu i potjerali ih uz dolinu, al smo se doepali samo nekoliko krafni s pekmezom, Ben Rogers je ugrabio i neku krpenu lutku, a Jo Harper molitvenik i nekaku knjiicu. Tad se umijeo uitelj pa smo sve pobacali i utekli. Ja nisam vidio nikake dijamante i reko sam to i Tom Sawyeru, a on je reko da ih je bilo na bacanje, i da je bilo i Araba, i slonova, i svega. Pito sam ga kako ih onda nismo vidili? A on e meni da sam puka neznalica. Da sam ito knjigu Don Quijote, znao bi to i bez pitanja. Reko je da je to sve bila ista arolija. Reko je da je bilo na stotine vojnika, i slonova, i svakojakog blaga, i tako dalje, al da mi imamo neprijatelje koji se zovu arobnjaci i koji su sve skupa pretvorili u vjeronaunu kolu za malu djecu, samo da nam napakoste. Onda se ja sjetim da mu kaem, dobro, pa to onda ne navalimo na te arobnjake? Tom Sawyer mi odbrusi da sam blentav. ''Ma takav arobnjak moe prizvat svu silu duhova koji e te sasje na komadie prije nego to kae britva. A visoki su ko drvee i veliki ko crkva.'' ''Pa dobro ,''reknem,''a kad bi i mi imali duhove koji bi nam pomagali, zar se ne bi onda mogli sa svima njima obraunat?'' ''A kako e do do njih?'' ''Ne znam. A kako su oni doli do njih?'' ''Pa, oni samo protrljaju neku staru plehnatu lampu ili neki gvozdeni prsten i duhovi nagrnu sa svih strana, uz grmljavinu i munje, obavijeni dimom, i to god im kae, oni to smjesta naprave. Njima nije nita iupat toranj za lijevanje same i raspalit njime ravnatelja vjeronaune kole po glavi, il bilo kog drugog.'' ''A ko ih tjera da sve to rade?''

''Pa, ko god protrlja tu lampu ili prsten. Oni pripadaju onome ko protrlja lampu ili prsten, i moraju radit sve to im on naredi. Ako im naredi da podignu palau dugaku etrdeset milja, od samih dijamanata, i da je napune vakom ili im god oe, i da mu dovedu carsku ker iz Kine za enu, oni to moraju izvrit, i to prije nego to svane jutro. Pa i vie od toga, moraju premjetat tu palau na koje im god mjesto kae, kopa?'' ''E pa,''reknem,''ja mislim da su ti duhovi budale, da im para nema kad ne zadre tu palau za sebe, mjesto da se dadu tako vu za nos. Osim toga, da sam ja na njihovom mjestu, prije bi dao da me vrag odnese nego to bi ostavio svoj poso i doo onome samo zato to je protrljo neku staru plehnatu lampu.'' ''Kako moe tako govorit, Huck Finn! Pa, moro bi do, oe,nee, kad je on protrlja.'' ''A visok ko drvo i velik ko crkva? Pa, dobro, onda, doo bi, al bi bome natjero tog ovu da se popne na najvie drvo u tom kraju.'' ''K vragu, Huck Finn, s tobom zbilja ne vrijedi raspravljat. Sve mi se ini da ti nita pod bogom ne zna, ba si pravi pravcati mamlaz. '' Razmiljao sam o svem ovom dva, tri dana i odluio da se sam uvjerim je l to istina. Nao sam neku staru lampu i gvozdeni prsten i oo u umu, i trljo i trljo sve dok se nisam uznojio ko Indijanac, raunajui kako u podi palau i prodat ju, al nita od toga, nikaki se duhovi nisu pojavili. Tad sam uvidio da je to sve skupa jo jedna od lai Tom Sawyera. Moebit on stvarno vjeruje u te Arabe i slonove, al ja imam o tom svoje miljenje. Sve mi to malo previe mirii na vjeronaunu kolu.

etvrto poglavlje
Meutim su prola tri, etri mjeseca i bila je ve stisla zima. Skoro sam sve vrijeme io u kolu i nauio sricat slova i itat, pa i pisat pomalo, i jedanput jedan, sve do est puta sedam je trideset pet, mislim da vie od toga ne bi nauio ni kad bi ne znam kako dugo ivio. Ionako ne drim nita do rauna. Isprva mi je kola bila mrska, al malo, pomalo sam se naviko, tako da sam ju nekako trpio. Kad god bi mi dozlogrdila preko svake mjere, markiro sam, a batine koje bi sutradan dobio dobro bi mi dole i osvjeile me. I tako, im sam dulje io u kolu, bilo mi je sve lake. Nekako sam se sviko i na udoviine muice i nisu me vie toliko smetale. Bila mi je dodue muka ivit u kui, i

spavat u krevetu, al prije nego to je zaladilo, katkad bi se iskro iz kue i spavo u umi, to mi je bio pravi odmor. Najvolio sam onaj svoj stari ivot, al sam malo, pomalo zavolio, donekle, i taj novi. Udovica je govorila da se polako al sigurno popravljam i da lijepo napredujem. Govorila je da me se ne mora stidit. Jednog sam jutra sluajno za frutukom prevno soljenku. Tio sam bre, bolje uzet malo soli i bacit ju preko lijevog ramena, da bi odvratio nesreu od sebe, al je gospojica Watson bila i bra i preduhitrila me: ''K sebi prste, Huckleberry, kakav samo nered uvijek pravi oko sebe!'' Udovica me dodue branila, al sam ja znao da to ne moe odvratit nesreu od mene. Poslije frutuka izao sam iz kue zabrinut i uznemiren, pitaju se svejednako e li e me sna, i kakva e bit, ta nesrea. Neke vrste nesree moe predusrest, al ovo nije bila taka, pa nisam nita ni pokuavo nego sam samo gledo preda se, utuen i spreman na najgore. Proo sam kroz bau ispred kue i prebacio se preko nogostupa u visokom daanom plotu. Na zemlji je leo tanak sloj novog snijega kadli u njem spazim tragove. Dolazili su od kamenoloma, motali se neko vrijeme oko nogostupa i onda vodili dalje uz plot. Bilo mi je udno to nisu preli u bau, kad su se tuda toliko vrzli. Nikako mi to nije ilo u glavu. Bilo je to zbilja udnovato. Tio sam ve po za njima, al se najprije sagnem da ih promotrim. U prvi mah nisam otkrio nita naroito, al onda neto primijetim. Na lijevoj peti bio je kri od velikih avala, da odvrati neiste sile. U tren oka sam se uspravio i sjurio nizbrdo. Obziro sam se na mahove za sobom, al nisam nikog vidio. Dojurio sam do suca Thatchera to sam bre mogo. On mi se zaudi: ''to si se, sinko, toliko zadihao? Jesi li doao po svoje kamate?'' ''Nisam, gospodine ,''reknem. '' A zar ima to kamata?'' ''Dakako da ima, ba su sino stigle za pola godine. Preko sto pedeset dolara. Za tebe je to pravo bogatstvo. Najbolje e biti da ih ostavi pa da ti ih uloim uz onih est tisua, jer e ih zaas potroiti ako ih podigne.'' ''Ne, gospodine,''reknem,''neu ih potroit. Uope mi ne trebaju... ni onih est iljada.Uzmite ih rae vi,najbolje da ih vi uzmete... i onih est iljada i sve ostalo.'' On se zaudi, reklo bi se da nita ne razumije, pa mi kae: ''Ama, kako to misli, sinko?'' A ja u njemu: ''Molim vas da me nita ne pitate. Onda, oete li ih uzet?'' A on e meni: ''E pa, ne znam to da ti kaem. Da ti se nije to dogodilo?'' ''Molim vas da ih uzmete,''reknem,'' i da me nita vie ne pitate, da ne moram lagat. On asak porazmisli pa mi rekne:

''A-ha! Mislim da te razumijem. Hoe da mi proda sav svoj imetak, a ne da mi ga pokloni. To ti je pametno.'' Onda nadrlja neto na papir, proita mi i rekne: ''Eto, vidi, tu ti pie na ime odtete. To znai da sam ja to od tebe dobio i platio ti. Evo ti jedan dolar. A sad se tu potpii.'' I ja se potpiem i odem. Crnja gospojice Watson Jim imo je kuglju od dlake veliku ko aka koju su bili izvadili nekom volu iz etvrtog eluca, i on je sa time znao arat. Govorio je da se, u tom krije duh koji sve znade. I tako ja odem naveer do njega i reknem mu da mi je aa opet doo, da sam mu vidio tragove u snijegu. Sad sam tio da nam ta on smjera, i kani li ostat? Jim izvue tu svoju kuglju od dlake i promrnda neto nad njom, pa ju podigne uvis i ispusti na pod. Kuglja padne ko kamen i samo se malko otkotrlja. Jim ju baci jo jedno, pa jo jedno, i svaki put je bilo isto. Onda Jim klekne, prisloni uho uz nju i oslune. Al badava, reko je da duh nee da progovori! Pokatkad nee da progovori bez para. Reknem mu da imam neki stari izlizani krivotvoreni novi od frtalj dolara koji puno ne vrijedi, jer mu mesing proviruje malko kroz srebro, niko ga ne bi uzeo, ak i da se ne vidi mesing, jerbo je toliko izlizan da je pod prstima mastan, i svak odma vidi da ne valja. (Mislio sam da e bit bolje da mu nita ne govorim o dolaru koji sam dobio od suca.) Reknem mu da, nije bogzna kaki novac, al da e ga kuglja moda primit, jerbo moda ona ne zna za razliku. Jim ga onjui i zagrize i protrlja i rekne da e ve uredit tako da kuglja ne primijeti da novac ne valja. Rekne da e razrezat prijesan krumpir i turit novi u taj prorez i drat ga u njem svu no, pa se sutra na njem nee uope vidit mesing i nee vie bit zamazan, i svak e ga u gradu primit, a kamol ne kugla. U stvari, i ja sam ve otprije znao da je krumpir dobar za te stvari, al sam zaboravio. Jim turi novi pod kuglju, sagne se i opet oslune. Ovaj put rekne da je kugla voljna da govori. Rekne da e mi prore svu budunost ako ou. Dobro, reko. I tad kuglja pome govorit Jimu, a Jim meni: ''Tvoj starina otac jote ne znade kud e, ni ta e. as misli da ode, as misli da ostane. Najbolje e ti bit, da miruje i da pusti staroga da radi ta oe. Dva anela lete jednako oko njeg. Jedan je od njija bijel i sjajan, a drugi je crn. Bijeli ga navodi na pravi put, neko vrijeme, a onda doleti crni i sve uprska. Niko jote ne mere znat koji e ga od njija dvojice predobit za se. Al ti ne beri brigu. Ti imat puno briga u ivotu, i puno veselja. Koji put e zadobit ljute rane, koji put e bit i bolesan, al e svaki put jopet do k seb. Oko tebe e se vrtit dvije evojke u ivotu. Jedna je od njija plavojka, a druga crnka. Jedna bogata, a druga sirota. Sprva e uzet sirotu za enu, a potljam onu bogatu. Bje to dalje od vode, i nemoj se alit jerbo ti je u knjigama zapisano da omastit konopac.

Kad sam te noi upalio svijeu i unio u svoju sobu, u njoj je sjedio, glavom i bradom, moj aa!

Peto poglavlje
Zatvorio sam vrata za sobom. Kad se okrenem, a on sjedi preda mnom. Oduvijek sam ga se bojo jerbo me tuko ko vola u kupusu. Uinilo mi se da sam se i sad uplaio, al sam zaas uvidio da sam se prevario. Naime, u prvi mah ko da me, tono rije, grom oinuo, dah mi se presjeko, kad je tako banuo, al brzo iza toga proe me taj prvi strah. Bilo mu je oko pedeset godina, i to se vidilo na njem. Kosa mu bila dugaka, raupana i masna, padala mu preko lica tako da su mu se oi krijesile ko iza vrijea. Bila mu je skroz crna, ni jedne sijede, ba ko i dugaka, upava brada. Ono malo lica to mu se vidilo bilo je bezbojno, bilo je zapravo bijelo al ne ko u drugih ljudi, nego bijelo da ti se smui, da se najei, bijelo ko kreketua, ko riblji trbuh. A odijelo, sve sami dronjci. Jednu je nogu prebacio preko druge, cipela mu na gornjoj nozi zjapi i iz nje vire dva prsta kojima ovda, onda mie. eir mu lei na podu, star, crn, sa irokim obodom i s udubljenim tuljcem, nalik na poklopac. Stajo sam i gledo u njeg, a on je sjedio na stolcu malo nagnutom unazad i gledo u mene. Odloim svijeu na stol i primijetim da je prozor otvoren, znai da se preko upe uvuko u sobu. Sve me mjerka pogledom od glave do pete, pa e najposlije: ''Pazi ga kako se upicanio. Misli da si ne znam kaka sila, jelda?'' ''Moda jesam, a moda nisam ,''reknem. ''ta mi se sad tu pri,''rekne on.''Neto si mi jako digo nos otkako te nisam vidio. Ali, spustiu ti ga ja prije nego to odem. I uen si, kau, zna itat i pisat. I sad misli da si bolji od oca samo zato to on to ne zna, jelda? Izbiu ja to ve tebi iz glave. Ko ti je reko da se petlja u take visokoparne budalatine, a? Ko ti je reko da se tim bavi?'' ''Udovica. Udovica mi je rekla.'' ''Udovica, a? A ko je toj udovici reko da zabada nos u neto to se nje ne tie?'' ''Nikad joj niko nije reko.'' ''E, nauiu ja nju kud da zabada nos.I pazi vamo,da si ostavio tu kolu, uje li? Nauiu ja pameti te ljude koji ue dijete da se pravi vano pred roenim ocem i da se pretvara, da je bolje od njega. Da mi vie nisi ni prismrdio u tu kolu, uje l ti mene? Mater ti nije znala ni itat ni pisat sve do svoje smrti. Niti ko drugi u naoj familiji, sve do svoje smrti. Pa ni ja ne znam, a sad si se ti nao da se tu kooperi.Ja nisam ovjek koji e to trpit, da zna! Ajde da te ujem kako ita.''

Uzmem knjigu i ponem itat neto,o generalu Washingtonu i o ratovima. Nisam ito ni pol minute kadli on lupi akom po knjizi tako da odleti preko cijele sobe, i rekne: ''Zbilja je istina. Zna itat. Nisam ti ba vjerovo kad si mi reko. A sad pazi vamo, nemoj da mi se vie pravi vaan. To ti kod mene ne prolazi. Pripaziu je dobro na tebe, pametnjakoviu balavi! Ako te uvatim blizu kole, izmlatiu te ko vola u kupusu. Jo e mi oti u bogomoljce. Ko je vidio tako neto!'' Pa dovati neku plavo utu sliicu na kojoj su bile narisane krave i neki deko i upita me: ''A ta ti je ovo?'' ''To sam dobio to dobro uim.'' A on podere sliicu i rekne: ''Dau ja tebi neto bolje... dau ja tebi korbaem.'' asak je sjedio mrndaju i gunaju neto, a onda e opet: ''Posto si pravi namirisani fifiri, a? Krevet, i posteljina, i pigl, i tepih na podu... a roeni otac nek ti spava sa svinjama u koari! I to mi je neki sin! Al izbiu ja tebi te muice iz glave, pazi ta ti kaem! I kau mi da to jo nije sve, da si se i obogatio. A? Je l to istina?'' ''Lau, to nije istina.'' ''Sluaj ti, pazi kako govori sa mnom. Jo malo pa u izgubit strpljenje, nemoj da se ali sa mnom. U ova dva dana kolko sam u gradu, stalno sluam prie o tvom bogatstvu. uo sam o tom jo tamo dole na rijeci. Zato sam i doo. Sutra e mi dat te pare, trebaju mi.'' ''Nemam ja nikakvih para.'' ''Lae. Znam da su kod suca Thatchera. Uzmi ih od njega. Trebaju mi.'' ''Kad ti kaem da nemam nikakih para.Pitaj suca Thatchera,on e ti to isto re.'' ''Dobro. Pitau ga, al dae on meni te pare il e mi morat poloit raun o njima. A reci mi kolko ima u depu? Trebam sve to ima.'' ''Imam samo jedan dolar, i treba mi za...'' ''Nije vano za ta ti treba... daj ga vamo.'' Uzme ga i zagrize da vidi je l pravi, a onda rekne da ide u grad da si kupi malo viskija, jerbo cijeli dan nije okusio ni kapi. Kad je ve bio na upi, proviri ponovo kroz prozor i izgrdi me to se pravim vaan i ou da budem bolji od njega, a kad sam ve mislio da je oo, vrati se i opet zaviri u sobu i ree mi da se okanim kole, jer da e pazit na mene i da e me izdevetat ako ju ne ostavim. Sutradan je bio pijan i taki je oo do suca Thatchera, grubo ga napo i pokuo izdranit od njeg pare, al nije uspio pa se zakleo da e ga prisilit nato sudskim putem. Sudac i udovica oli su na sud i zatraili da me sud oduzme ai i preda na brigu jednom od njih dvoje, al je ba nekako u to vrijeme doo neki novi sudac

koji nije poznavo moga starog, pa je reko da se sud ne smije paat u obiteljske stvari i razdvajat lanove familije, osim u krajnjem sluaju, i da on rae ne bi rastavljo dijete od ae. I tako su sudac Thatcher i udovica morae odustat od svog nauma.Stari se tom toliko obradovao da nije mogo k sebi do. Reko je da u bit plav ko ljiva od batina ako mu ne pribavim para. Uzajmio sam od suca.Thatchera tri dolara i dao ih ai, a on se napio pa je galamio, psovo i tjero kera po cijelom mjestu, i io okolo s nekom plehnatom tavom, skoro do polnoi. Onda su ga uapsili i sutradan izveli pred sud i osudili na nedjelju dana zatvora. Al je reko da je on sasma zadovoljan, i da je on gazda svom sinu, i da e mali jo vidit svog boga. Kad je izao iz zatvora, novi sudac je reko da e napravit od njega ovjeka, pa ga je odveo k sebi kui, obuko ga od glave do pete, zadro ga da s njegovoim familijom dorukuje, rua i veera i bio s njim dobar da ne moe bit bolji. Poslije veere govorio mu je o trezvenosti i slinim stvarima dok se stari moj nije rasplako i reko kako je bio budala, i kako je protratio svoj ivot, kako e sad okrenut novi list i bit ovjek koga se niko vie nee stidit, i kako se nada da e mu sudac pomo i da ga nee prezret. Sudac rekne da bi ga najrae zagrlio, pa se i on rasplae, a za njim i njegova ena. aa rekne kako njega niko nikad nije razumio, a sudac e nato da mu vjeruje. Stari rekne kako je ovjeku koji je propo potrebno saaljenje, a sudac potvrdi da je to istina, pa su se opet rasplakali. A kad je dolo vrijeme spavanju, stari ustane, isprui ruku i rekne: ''Pogledajte svi ovu ruku, gospodo i gospoe, uzmite ju i stisnite. Ovo je bila ruka jedne svinje, al sad vie nije, sad je to ruka ovjeka koji zapoinje nov ivot i koji e rae umrit neg da ivi opet ko nekad. Pazite to sam vam reko, nemojte zaboravit ove moje rijei. Ovo je sad ista ruka, stisnite ju... ne bojte se!'' Svi su se redom rukovali s njim i svi su plakali. Sueva mu je ena ak i poljubila ruku. Onda stari potpie zavjet, to jest metne krii na papir. Sudac rekne da je to za njeg najvei blagdan u ivotu, il tako neto. Onda su starog smjestili u jednu lijepu sobu, gostinsku. U neko doba noi stari je jako oednio, sio na krov od trijema, spustio se niz stup i dao svoj novi kaput za flau brlje, pa se opet popeo u sobu i napio ko zemlja. Nee pred jutro opet se iskro iz sobe i, onako treten pijan, skotrljo se niz trijem, slomio lijevu ruku na dva mjesta i umalo to se nije smrzo prije nego su ga u rano jutro nali na zemlji. A kad su pogledali u gostinsku sobu, imali su ta i vidit. Sucu nije bilo lako pri srcu. Reko je da bi se staroga moglo jedino pukom natjerat da se popravi, da on bar ne zna za drugi nain.

esto poglavlje

E pa, stari je ubrzo opet bio na nogama i tjero dalje svoje, tuio je suca Thatchera to mu ne daje one pare, a mene to se nisam ispiso iz kole. Uvatio me par puta i izmlatio, al sam ja svejedno i dalje io u kolu, ponajee sam uspijevo da ga izbjegnem il da mu uteknem.Ranije ba nisam volio i u kolu, al sad sam ba io za inat ai. Parnica se otegla, reklo bi se da joj nikad nee bit kraja, pa sam ovda,onda uzajmljivo od suca po dva,tri dolara za au, da me ne tue. Kad god bi dobio pare, napio bi se, a kad bi se napio, napravio bi rusvaj u mjestu, a kad god bi napravio rusvaj, dopo bi zatvora. Al to njeg nije nita smetalo, takav mu je ivot bio po volji. Stalno se moto oko udoviine kue, pa mu je ona najposlije rekla da e se loe provest ako ju ne ostavi na miru. E pa, ko kae da nije bio lud! Reko je da e on svima pokazat ko je gazda Huck Finnu. I tako je jednog dana u proljee vrebo na mene, i uvrebo me, i odveo u amcu oko tri milje uz rijeku, prebacio me preko, na obalu drave Illinois, e je bilo umovito i nije bilo kua, samo jedna stara brvnara na mjestu e je bila toliko gusta uma da ju niko ne bi nao ko ne zna za nju. Stalno me dro na oku tako da nisam imo prilike da mu umaknem. ivili smo u toj staroj brvnari, uvijek je zakljuavo vrata i nou meto klju sebi pod glavu. Imo je puku koju je sigurno nekom ukro, pa smo lovili i ribarili i tako se prehranjivali. Katkad bi me zakljuo i oo u duan,kod skele, tri milje nizvodno, e je trampio ribu i divlja za viski, donao ga kui i opijo se i dobro se zabavljo, a mene tuko. Udovica je nekako saznala e sam pa je poslala nekog ovjeka da me odvede k njoj, al ga je aa otjero pukom. Nije prolo puno vremena a ja sam se sviko da tako ivim i dopo mi se taj ivot, samo mi se batine nikako nisu dopadale. Bilo je zgodno izleavat se tako po cijeli boji dan, puit i pecat, daleko od knjiga i od uenja. Prolo je ve dva mjeseca, pa i vie, i odijelo mi se zamazalo i poderalo, i nikako mi nije bilo jasno kako mi je moglo bit dobro kod udovice, e sam se moro prat, i jest iz tanjura, i eljat se, i vazda u isto vrijeme lijegat i ustajat, i neprestano muku muit sa knjigama, i vjeito sluat prodike stare gospojice Watson. Nisam se vie ni tio tamo vraat. Kod udovice sam se bio okanio psovanja, jerbo ona to nije volila, a sad sam opet psovo do mile volje, jerbo mi aa nije branio. Kad se uzme sve u obzir, nije mi bilo loe tamo u umi. Al s vremenom je aa poeo malo preesto posezat za batinom, pa to vie nije bilo lako izdurat. Bio sam plav ko ljiva. I sve je ee odlazio i zakljuavo me. Jednom me zakljuo i nije ga bilo tri dana. Bilo mi je strano pusto. Ve sam mislio da se utopio i da se nikad vie neu izvu iz te brvnare. Uplaio sam se. Moro sam smislit neki nain kako da izaem. Vie puta sam pokuavo da

pobjegnem iz brvnare, al nie nije bilo izlaza. Nije bilo toliko velikog prozora ni da se pseto provue kroz njega. Nisam mogo pobje ni kroz dimnjak jerbo je bio preuzak. Vrata su bila od debelih i vrstih hrastovih dasaka. aa je pazio da ne ostavi u brvnari no il ta drugo kad bi odlazio. Valjda sam stotinu puta pretraio itavu kolibu, skoro sam ju stalno pretraivo, jerbo ionako nisam imo drugog posla. Konano sam neto nao. Nao sam neku staru zahralu pilu bez drke, leala je izme krovne grede i indre. Podmazo sam ju i privatio se posla. U dnu kolibe, iza trpeze, bila je na brvnima pribijena neka stara konjska deka, bio je to zaklon od vjetra koji je pirio kroz pukotinu i gasio svijeu. Podvuko sam se pod stol, odigo deku i poeo pilit najdoljnje debelo brvno kako bi napravio rupu kroz koju u se provu. E pa, bio je to vraki pipav poso, al sam bio ve pri kraju kad zaujem iz ume ainu puku. Bre bolje uklonim tragove svog posla, spustim deku i sakrijem pilu prije nego to je doo aa. Nije bio dobre volje, ko i obino. Reko je da je bio u mjestu i da sve ide naopako. Advokat mu je kazo kako misli da e dobit parnicu i pare, ako ikad doe do suenja, al da ima raznih naina da se parnica zavlai unedogled, a sudac Thatcher zna kako se to radi. I jo rekne kako ljudi priaju da je pokrenuta i druga pamica da me oduzmu od njeg i predaju na brigu udovici, i da e ona navodno ovaj put dobit tu parnicu. Ovo me prilino potrefilo jer nisam vie tio da se vraam udovici, da me tamo opet sputaju i civiliziraju, kako to oni zovu. Onda je stari poeo psovat, psovao je sve i svakog kog se mogo sjetit, pa onda iznova sve redom, da bude siguran da nije kog preskoio, i na kraju je sve zaokruio jednom jedinom zajednikom psovkom u koju je ukljuio i povelik broj ljudi kojima nije znao imena, nazvavi ih, kad je do njih doo, kako-se-ono-zovu, pa onda opet sve isponova. Reko je,da bi volio vidit kako e to udovica do do mene, i da e otvoriti etvore oi,a ako budu pokuali da mu doskoe,on zna za jedno mjesto, est,sedam milja dalje, e me mogu trait kolko oe, al me nee na. Te su me njegove rijei jo vie uznemirile, al samo naas jerbo sam odluio da neu sjedit skrtenih ruku dok se njemu ukae takva prilika. Stari mi naredi da odem do amca po stvari koje je nabavio. Bila je tu vrea od pedeset funti kuruznog brana, tabla slanine, neto municije, demion viskija, neka stara knjiga i dvoje novine za nabijanje puke i malo kuine. Prenesem neto od toga, vratim se i sjednem na pramac da se odmorim. Porazmislim o svemu i naumim da uzmem puku i nekoliko pecaljki, kad budem bjeo, i da se sklonim u umu. Nisam se mislio zadravat na jednom mjestu nego samo i pravo kroz cijelu zemlju, uglavnom preko noi, prehranjivat se lovom i ribolovom i oti tako daleko da me vie ni stari ni udovica ne mogu na. Nakanio sam da, jo iste noi prepilim ono brvno ako se aa bude opio, a

rauno sam da oe. Toliko sam se bio zanio da nisam primijetio koliko sam tako osto dok nije stari digo dreku i upitao me jesam li zaspo il se utopio. Kad sam sve stvari doneso u kolibu, bio je ve pao mrak. Dok sam kuvo veeru, stari je potego dva,tri dobra gutljaja i pomalo se zagrijo pa je opet poeo svata lupetat. Bio se napio u mjestu i svu no proleo u jarku, bilo ga je strano i pogledat. ovjek bi pomislio da je Adam, tako je bio blatnjav. Kad god bi mu pie udarilo u glavu, skoro bi se svagda okomio na vlast. Ovaj put je ovako govorio: ''I to se zove vlast! Ama, ajde reci kaka je to vlast. Kakav je to zakon po kom se ocu moe oduzet sin, roeni sin koga je on uz velike muke, brige i trokove podigo na noge. Da, ba kad je ovjek konano doeko da mu sin stane na noge, da se osposobi za rad i da moe radit za njega i da ovjek moe malo danut duom, eto ti zakona koji mu ga otimije. I to oni zovu vlast! Al ni to jo nije sve. Zakon ide na ruku onom starom sucu Thatcheru i pomae mu da mi otme ono to meni pripada. Eto ta radi zakon. Zakon tjera ovjeka s kapitalom od est iljada dolara, pa i vie, u ovaku jednu staru bajtu da u njoj ivi i da oda u odijelu koje nije ni za svinje i to oni zovu vlast! Pod takom vlau ovjek nikako ne moe do do svojih prava. Katkad mi bome doe da odem iz ove zemlje jedno zauvijek. Tako sam im i reko, skreso sam to starom Thatcheru u brk. Svi su me uli i mogu potvrdit ta sam reko. Za dva bi centa, reko, ostavio ovu prokletu zemlju i nikad vie ne bi ni primiriso u nju. Uprav sam im tako reko. Evo, pogledajte mi eir, reko, ako se ovo moe nazvat eir, gore mi glava viri a dole obod pada do ispod brade, kakav je to vraji eir, prije bi se reklo da mi je glava u sulunaru. Pogledajte ga samo, reko, zar je to eir dostojan mene, dostojan jednog od najbogatijih ljudi u ovom mjestu, samo kad bi doo do svojih prava? E, da, krasna je to vlast, zbilja krasna! Sluaj samo ovo. Bio tamo jedan crnja slobodnjak iz Ohia, mulat, skorom bijel ko bijelac. Nosi najbjelju koulju koju si moe zamislit, i najsjajniji eir, u cjelom mjestu ne na ovjeka tako lijepo obuena, a nosi i zlatni sat na lancu, i tap sa srebrnim drkom,ba ko najvea buda u dravi. I ta misli? Kau da je profesor na nekom koledu i da znade sve mogue jezike, da svata znade. I to jo nije ono najgore. Kau da tamo kod kue ima i pravo glasa. E, tu mi je prekipilo. Kud srlja ova zemlja, pitam se ja. Ba je bio dan izbora pa sam se spremo da odem na glasanje, ako ne budem previe pjan, al kad sam uo da u ovoj zemlji ima jedna drava u kojoj taj crnja ima pravo glasa, digo sam ruke od svega. Reko sam da vie nikad neu glasat. Upravo sam tako reko, svi su me mogli ut, ova zemlja moe i propast to se mene tie, al ja vie glasat neu dok sam iv. Da si samo vidio tog crnju kako se dri,ne bi se taj makno meni s puta da ga nisam odgurno. Pitam ja njih zato tog crnju ne odvedu na drabu i prodaju? To bi tio da znam. I ta misli, ta su

mi odgovorili? Odgovorili su mi da ne moe bit prodat dok ne proboravi es mjeseci u ovoj dravi, a jo nije tu tako dugo. Eto vidi kako se to radi. I to mi je neka vlast koja ne moe prodat slobodnog crnju ako nije u dravi proveo es mjeseci. Eto, to ti je ta nazovi vlast koja bi tjela da bude prava vlast, i misli da je neka vlast a sjedi skrtenih ruku punih es mjeseci prije nego to epa za vrat jednog probisvijeta, lupea, jednog vrajeg crnju slobodnjaka u bijeloj koulji i...'' aa se toliko raspalio da nije ni primijetio kud ga nose stare ukoene noge te padne naglavce u kacu s usoljenom svinjetinom i oguli obje cjevanice. Ostatak njegove govorancije sastojo se od najeih psovki,najvie je psovo onog crnju i vlast, iako je ovda,onda spominjo i kacu. Skakuto je tako po brvnari, najprije na jednoj nozi pa na drugoj, dre se prvo za jednu cjevanicu pa za drugu, a na kraju je iznenada zamahno svom snagom nogom i tresno njome po kaci. Al u zao as jerbo je to bila ba ona noga iz ije su mu cipele virila dva prsta, pa je nado takvu dreku da mi se digla kosa na glavi, a onda se izvalio na zamazani pod i valjo se po njemu dre se za prste na nozi. Psovke koje su tada zareale nadmaile su sve one ranije. I sam je to, poslije, potvrdio. On je nekad sluo starog Sowberry Hagana kako psuje, al kae da je i njega nadmaio. Ipak, moda je tu malko i pretjero. Poslije veere aa je uzeo flau i reko da sad ima dosta viskija za dva pijanstva i jedno alkoholno ludilo. Tako je uvijek govorio. Rauno sam da e kroz sat vremena bit pijan ko majka, pa da u onda ukrast klju,il prepilit do kraja onaj balvan, il jedno il drugo. Pio je i pio dok se nije svalio na svoje deke, al mi nije posreilo. Nikako da zaspi ko klada, bio je nemiran. Dugo je stenjo i jeo i bacako se amo,tamo. Najposlije sam i ja zadrijemo, nisam ni uz najbolju volju mogo drat oi otvorene. Prije nego to sam se snao, zaspo sam ko top, a svijea je i dalje gorila. Ne znam koliko sam spavo kadli me probudi straan vrisak. Skoim na noge i ugledam au kako izbezumljeno ipa po kolibi amo,tamo i vie neto o zmijama, da mu toboe puu uz noge, pa odjednom poskoi i vrisne da ga je jedna tobo ugrizla za obraz,a ja ne vidim nikake zmije. Jurio je okolo,naokolo po brvnari i dero se: ''Skloni ju! Skloni ju! Grize me za vrat! '' Nisam jo vidio ovjeka da tako mahnito zvjera. Domalo je posusto i sruio se na pod dau,a onda se pone valjat na sve strane,tako hitro da je sve prevrno oko sebe, mlataraju rukama po zraku i viu kako mu vragovi ne daju mira. Malo,pomalo se izmorio i naas smirio, pa i procvilio. Ondak se sasma smirio i nije davo vie glasa od sebe. uo sam izdaleka, iz ume, sove i vukove, a u kolibi je bilo tijano ko u grobu. Leo je mirno u oku. Najednom se pridigne i oslune, nakrivi glavu na jednu stranu i tiho prozbori:

''Tap-tap-tap, to su mrtvaci, tap-tap-tap,dolaze po mene, al ja ne idem... Uh, evo ih! Ne dirajte me... Nemojte! Dalje ruke od mene... ladne su vam, pustite me... Uh, ostavite siromaka ovjeka na miru! '' Onda je poeo puzit na sve etri mole mrtvace da ga pute na miru, pa se umoto u deku i valjo u njoj ispod starog stola od jelovine svejednako ih mole, a onda je i proplako. uo sam ga kroz deku kako plae.Zatim se izvue iz deke i skoi na noge gledaju sumanuto oko sebe, pa spazi mene i krene za mnom. Vijo me po itavoj kolibi, sa depnim noem u ruci, zvao me Anelom smrti* i govorio kako e me zaklat, i kako mu onda vie neu mo naudit. Preklinjo sam ga i govorio mu da sam ja samo Huck, al se on nato samo kretavo nasmijo, zaurlo i opsovo neto, pa me uzeo opet ganjat. Jednom, kad sam naglo stao i provuko mu se ispod ruke, zgrabio me za kaput izme pleki, ve sam pomislio da sam gotov, al sam se munjevito izvuko iz kaputa i tako se spasio. Domalo je smalakso, svalio se na pod, naslonio se leima na vrata i reko da e se malo odmorit, a onda da e me zaklat. No je spremio ispod sebe i reko da e se naspavat i okrijepit, a potom emo vidit poto je oka ljiva. Uskoro je zadrijemo. Tad ja polako dovatim stari pleteni stolac i popnem se na njeg to sam tie mogo, da ga ne probudim, i skinem puku. Turim ipku u cijev da se uvjerim da je nabijena, a onda ju poloim na kacu s repom, uperim ju u au i sjednem iza kace ekaju da se on samo makne. Uh, kako je vrijeme sporo i polako prolazilo!
* Puko vjerovanje prema kojem e onaj tko ugleda duha to se tako zove uskoro umrijeti. (Op. prev.)

Sedmo poglavlje
''Di se! ta ti je to?'' Otvorim oi i pogledam oko sebe ne bi l razabro e sam.Bilo se ve razdanilo, a ja sam jo spavo ko zaklan. aa stoji iznad mene, nekako kisel, vidim da mu je muka. Pita me: ''ta e s tom pukom?'' Vidi se da nema pojma ta je sve radio, te mu velim: ''Neko je tio da unie, pa sam se spremio da ga doekam.'' ''A zato nisi mene probudio?'' ''Pa budio sam te, al me nisi uo, nisam te mogo ni pomaknut.'' ''No, dobro, dobro. Nemoj mi sad tu blebetat itav dan, rae izai da vidi je l se uvatila koja riba za frutuk. Evo mene odma za tobom. Otkljua mi vrata, a ja bre, bolje poem uz rijeku. Primijetim kako po rijeci pluta polomljeno granje, iverje i komadi kore. Po tom sam znao da je rijeka poela nadolazit. Pomislim

kako bi mi sad bilo lijepo u mjestu. Lipanjske poplave svakad su mi dobro dolazile, jerbo voda im nabuja donaa sa sobom cjepanice i dijelove splavi, pokatkad i po desetak vezanih balvana, pa treba samo da ih povata i proda drvarama il pilani. Io sam uz obalu motre jednim okom s koje e strane nai aa, a drugim ta bi jo rijeka mogla donest. Kad najedno eto ti amca, etri,pet metara dugakog, e plovi ponosito ko patka. Poletim glavake u vodu ko aba, onako obuen, i zaplivam za amcem. Sve sam mislio da u njemu neko lei, jerbo mnogi tako rade da nasamare ljude, ekaju da im se ko primakne, pa se onda pridignu i nasmiju. Al ovaj put nije bilo tako. Bio je to stvarno amac to ga je nosila struja, pa sam se popeo na njeg i zaveslo prama obali. Mislio sam kako e se stari obradovat kad ga vidi,vrijedio je najmanje deset dolara. Al kad sam pristo uz obalu, ae nije jo bilo na vidiku, a dok sam spremo amac u draicu koja je bila sva obrasla divljom lozom i vrbama, padne mi na pamet neto drugo, da ga tu sakrijem, pa da se, mjesto da se drim ume kad pobjegnem, otisnem niz rijeku i otplovim jedno pedeset milja, i da se onda na nekom zgodnom mjesto utaborim, a ne da se zamaram odanjem kroz umu. Bilo je to dosta blizu kolibe pa mi se sve inilo da ujem starog kako dolazi za mnom, al mi ipak poe za rukom da sakrijem amac. Tek to sam izao iz njega i promolio glavu kroz vrbovo granje, spazim starog kako na stazi upravo gaa neku ticu. Nije daklem nita opazio. Kad je stigo do mene, ja sam imo pune ruke posla oko strukova. Malo me izgrdio to sam tako spor, al mu reknem da sam pao u vodu i da sam se zato toliko zadro. Znao sam da e primijetit da sam mokar i da e me onda potanko ispitivat. Skinuli smo pet, somova s udica i vratili se u kuu. Kad smo poslije frutuka prilegli, jerbo smo obadvojica bili poprilino umorni, pomislio sam kako bi bilo sigurnije da nekako sprijeim au i udovicu da me trae, neg da se pouzdam samo u sreu da u odmaknut dosta daleko prije nego to primijete da me nema, jerbo, znate, svata se moe dogodit. E pa, dugo mi nita pametno nije padalo na pamet, sve dok se aa opet nije digo da popije jo jedan bokal vode i usput mi dobacio: ''Drugi put, kad se bude neko ovuda smuco, da si me odma probudio, jesi l uo? Taj ovjek nije imo nita dobro na pameti! Ja bi njega glatko ubio. Drugi put me probudi, je l uje?'' Onda se izvali i ponovo zaspi, al to to mi je reko dalo mi je ideju ta da radim, Reknem u sebi da u sve tako udesit da nikom nee past na pamet da me trai. Oko podne izaemo i poemo opet uz rijeku. Rijeka je naglo bujala i nosila sa sobom svu silu drvlja. Uskoro naie i komad jedne splavi,devet vezanih balvana. Isplovimo amcem i dovuemo ih na obalu. Onda smo ruali. Svaki bi drugi, na ainom mjestu prosjedio cijeli dan na obali

da navata to vie drvlja, al ai to nije bilo ni nakraj pameti. Devet balvana bilo mu je dosta za danas, moro je odma s njima u mjesto da ih proda. Nee oko pola etri me zakljua, uzme amac i odvue splav. Rauno sam da se te noi nee ni vraat. Priekam jo malo da odmakne, a onda izvuem pilu i nastavim pilit brvno.Stari jo nije bio stigo na drugu stranu a ja sam ve bio vani. On i splav bili su jo samo flekica tamo daleko na vodi. Uzmem vreu kuranog brana i odnesem ju do mjesta na kojem sam sakrio amac, razgrnem divlju lozu i granje i utovarim ju u amac. Isto tako uinim s tablom slanine, i sa flaom viskija. Uzmem i svu kavu i eer, i svu municiju, uzmem kuinu za naboje, uzmem kantu i tikvu, uzmem zaimau i plehnatu oljicu, i staru pilu, i dva pokrivaa, i tavu, i lonac za kafu. Uzmem pecaljke i ibice i kojeta drugo, sve to je bar neto vrijedilo. Ispraznio sam brvnaru. Trebala mi je i sikira, al nije bilo druge osim one na drvljaniku, a nju sam znao zato ostavljam. Dovatim puku ,sad sam bio spreman. Provlae se kroz rupu i iznose tolike stvari, bio sam izgazio svu zemlju oko nje. Poravno sam ju izvana koliko sam mogo i nabaco prainu na izgaeno mjesto i na pilovinu. Onda izvaeni dio balvana vratim na mjesto, metnem ispod njega dva kamena a treim ga poduprem, jerbo je balvan na tom mjestu bio malo grbav i nije dodirivo zemlju.Kad bi ovjek stajo na dva metra od njega a ne bi znao da je prepiljen, ne bi nita primijetio. Osim toga, bila je to stranja strana kolibe i nije bilo vjerojatno da e se tuda ko motat. Do amca je bila sve sama trava, pa nisam ostavio nikakog traga za sobom. Obio sam sve jo jedanput da se uvjerim. Zato sam na obali i pogledo preko rijeke. Sve je bilo u redu. Onda uzmem puku i odem malo u umu ne bi l ulovio koju ticu kadli spazim divlju svinju, svinje brzo podivljaju u tom kraju kad pobjegnu nekom s farme. Ustrijelim to prase i odnesem ga do brvnare. Uzmem sikiru i razvalim vrata, prilino sam ih gadno razbio i isjeko. Unesem svinju, bacim ju na pod skoro do samog stola, zasjeem joj sikirom grkljan i pustim da joj krv tee po zemlji,kaem zemlji jerbo je zaista bila zemlja, nabijena, bez podnica. Onda uzmem jednu staru vreu i natrpam u nju puno krupnog kamenja ,koliko sam god mogo nosit, spustim ju do svinje i odatle ponem vu vreu prama vratima, pa kroz umu sve do rijeke, i tu ju bacim u vodu i ona zaas netragom nestane. Lijepo se moglo vidit da je neko vuko neto po zemlji. Poelio sam da je Tom Sawyer sa mnom, znao sam da bi on uivo u ovakom poslu i da bi se jamano jo poneem dosjetio. Niko nije ravan Tom Sawyeru kad treba neto iskitit. Na kraju jo iupam par dlaka iz kose, dobro zakrvavim sikiru, prilijepim dlake na uicu sikire i bacim ju u oak. Onda podignem svinju sa zemlje, umotam ju u svoj kaput (da joj putem ne curi krv), odnesem ju prilino daleko od brvnare i bacim u rijeku. Tad mi jo neto padne na pamet. Odem do amca,

izvadim iz njeg vreu s branom i staru pilu i odnesem ih u kolibu. Vratim vreu na njezino mjesto i rasporim joj dno pilom, jerbo u kui nije bilo noeva ni vilica, aa je sve rezo depnim noem, kad je neto kuvo. Onda odnesem vreu stotinjak koraka kroz travu i kroz vrbik istono od kue, do plitke bare oko pet milja iroke i pune trstike, pa i pataka, moglo bi se re, kad im doe vrijeme. Iz bare je vodio nekaki rukavac il potoi na drugu stranu, nekoliko milja dalje, ne znam pravo kuda, al nije u rijeku. Brano se prosipalo iz vree i ostavilo uzak trag sve do bare. Tu odbacim i ain brus, da izgleda ko da ga je neko izgubio. Onda pagom podveem rupu na vrei da se brano vie ne prosipa, pa odnesem vreu i pilu natrag u amac. Bilo se ve smrailo, te gurnem amac niz rijeku pod vrbe to su se nadvile nad obalu, da priekam dok ne izae mjesec. Priveem amac za jednu vrbu, a onda neto alabrcnem i izvalim se u amac da popuim lulu i smislim ta u dalje. Reknem u sebi, oni e sigurno i za tragom vree s kamenjem sve do obale i trait me u rijeci. A onda e po za tragom brana do bare pa e pretraivat potoi koji otjee iz nje, ne bi l pronali razbojnike koji su me ubili i odnijeli stvari sa sobom. U rijeci e trait samo moju leinu. Ubrzo e im to dodijat pa se vie nee ni trudit da me pronau. Odlino, moi u se zadrat e god ou. Ne treba mi nita bolje od Jacksonovog otoka,taj otok znam dosta dobro, a niko iv ne dolazi na njega. Onda se mogu preko noi amcem prebacit do gradia, provrljat naokolo i pribavit sve to mi treba. Jacksonov otok, to je pravo mjesto za mene! Bio sam dosta umoran i zaspo sam, ne znam ni sam kako. Kad sam se probudio, u pravi mah nisam znao e sam. Malice prestraen, sjeo sam i pogledo oko sebe. Onda se svega prisjetim. Uini mi se da je rijeka milje i milje iroka. Mjesec je tako svijetlio da sam mogo izbrojit klade to su, crne i tihe, klizile na stotine metara daleko od obale. Posvuda je vladala grobna tiina, inilo se da je jako kasno, ak je i mirisalo na kasno. Znate ve ta ou da kaem, ne znam pravo kako da se izrazim. estito sam zijevnuo i protego se, i ba sam tio da odveem amac i krenem kad zaujem neki um od rijeke. Oslunem. Domalo razaberem ta je to. Bio je to jednolian, odmjeren um od vesala kad se u tijanoj noi okreu u svojim raljama. Provirim kroz vrbovo granje i spazim u daljini amac kako sijee vodu. Nisam mogo razabrat koliko je ljudi u njemu. Brzo mi se primico, a kad je bio usporedo sa mnom, primijetim da je u njemu samo jedan ovjek. Pomislim da je moda aa, iako mu se jo nisam nado. Struja ga zanese malo nie od mene, a onda on zavesla njiu se na mirnoj vodi i proe tako blizu mene da sam ga mogo dodirnut pukom. Jest, zaista je to bio aa,i to trijezan, sude po tom kako je veslo.

Nisam asio ni asa. U iduem trenu pustim se niz struju, tiho al brzo, u sjeni obale. Plovio sam tako oko dvije i pol milje, a onda sam veslo jo oko frtalj milje prama sredini rijeke jerbo sam se pribliavo pristanitu za skelu, pa su me ljudi mogli opazit i zazvat. Nao sam se me drvljem to ga je nosila voda, pa sam lego na dno amca i pustio da me voda nosi. Tako sam leo i lijepo se odmaro pue lulu i gledaju u nebo na kojem nije bilo ni oblaka. Nebo uvijek izgleda tako duboko kad lei poleuke na mjeseini, nisam to do tada znao. I koliko se samo daleko uju glasovi na vodi u takoj noi! uo sam ljude kako razgovaraju na pristanitu. uo sam i ta razgovaraju, razumio sam svaku rije. Jedan je ovjek reko kako su sad dani sve dulji a noi sve krae. Na to e drugi kako njemu ova no ne izgleda ba tako kratka, pa se obojica nasmiju, i on ponovi te rijei pa se opet nasmiju, a onda probude treeg ovjeka i reknu mu to isto i nasmiju se, al se ovaj ne nasmije, nego samo neto masno opsuje i rekne nek ga ostave na miru. Onaj prvi rekne kako to mora ispriat svojoj staroj,njoj e se to dopast, iako to nije nita spram svega onoga to je on nekad znao izvalit. uo sam kako jedan ovjek kae da e skoro tri sata, i kako se nada da e valjda ve jedno svanut. Poslije toga se razgovor sve vie i vie udaljavo pa vie nisam mogo razumjet ta govore, al sam jo uo amor i od vremena do vremena smijeh, koji ko da je dopiro iz velike daljine. Ve sam bio proo skelu. Pridignem se i ugledam pred sobom, na oko dvije i pol milje, Jacksonov otok, obrasto gustom umom, kako se die iz sredine rijeke, golem, taman i masivan, ko kakva neosvijetljena laa. Od prednjeg spruda nije bilo ni traga ,bio je sav pod vodom. Nije mi trebalo puno vremena da stignem do njeg. Struja je bila tako jaka da sam pored rta proletio ko strijela, a onda sam zao u mrtvaju i pristo na strani okrenutoj lllinoisu. Pritjeram amac u duboku uvalu za koju sam otprije znao, moradnem razgrnut vrbovo granje da mogu pro, a kad sam privezo amac, niko ga vie izvana nije mogo primijetit. Izaem na obalu i sjednem na kladu na samom vrhu otoka, pa se zagledam u veliku rijeku i u crno drvlje to po njoj plovi i u gradi tri milje dalje, u kome mirkaju tri,etri svjetla. Ogromna splav natovarena drvenom graom, oko jedne milje uzvodno, plovila je prama meni, s fenjerom u sredini. Gledo sam ju kako klizi niz struju, a kad je ve bila skoro naspram mene, zaujem kako neki ovjek vikne: ''Ej ti, na krmi! Skrei otro udesno! '' uo sam te rijei tako jasno ko da ovjek stoji kraj mene. Uto se na nebu pojavi sivkasta pruga, pa zaem dublje u umu i legnem da prije frutuka malko odspavam.

Osmo poglavlje

Kad sam se probudio, sunce je bilo visoko odskoilo pa sam znao da je ve prolo osam sati. Leo sam u hladovini u travi i razmiljaju o svem i svaem i osjeaju se fino, odmoren i zadovoljan. Sunce je provirivalo na jedno il na dva mjesta, al je oko mene bilo samo veliko drvee pa je pod njim bilo prilino mrano. e god je sunce prodiralo kroz kronju, nastajale su na zemlji sjajne pjege koje su pomalo treperile i odavale da gore pirka povjetarac. Dvije vjeverice sjedile su na grani i neto kvocale gledaju me prijateljski. Bio sam nekako lijen i oputen, nije mi se dalo da ustajem i spravljam frutuk. I opet sam zadrijemo kad mi se uini da izdaleka s rijeke ujem snaan prasak bum! Prenem se, nalaktim i oslunem, i uskoro zaujem, to isto, pa poskoim i provirim kroz kronju i opazim daleko gore, nee oko skele, pramen dima na vodi. Vidim i skelu nakrcanu ljudima kako polako plovi niz vodu. Sad sam znao ta je posrijedi. Bum! S jedne strane skele sukne dim. Pucali su, znate, iz topa iznad vode ne bi l moja leina kako isplivala na povrinu. Bio sam poprilino ogladnio, al nikako nisam smio naloit vatru jerbo bi oni sa skele mogli primjetiti dim. I tako sam tamo sjedio, gledo kako se vije dim iz topa i sluo paljbu. Rijeka je na tom mjestu milju iroka i uvijek je u ljetno jutro prelijepa, pa sam uivo gledaju ih kako tragaju za mojim tijelom, samo mi je jo falilo neto da prezalogajim.E, tad se sluajno sjetim kako svagda meu ivu u truce kruha i onda bacaju taj kruh u vodu zato to on uvijek ide ravno do leine utopljenika i nad njom stane. E pa, rekoh, ba da vidim, ako naie koja truca, javiu joj se. Preem na onu stranu to je okrenuta Illinoisu da vidim kakve u bit sree, i nisam se pokajo. Naie velika dupla truca i umalo da ju dovatim dugakim tapom, al se poskliznem i ona otplovi dalje. Naravski da sam stao na mjesto e je matica najblia obali, to je jasno ko pekmez. Al malo zatim eto ti opet truce, ovaj put sam bio bolje sree. Izvuem iz nje ep, istresem ono malo ive i zagrizem. Bio je to pekarski kruh, koji jedu samo bogati, a ne neki bijedni kurunjak.Naem zgodno mjesto ispod kronje i sjednem na kladu vau kruh i promatraju skelu, i ta mi je falilo! Tad se neeg sjetim. Eto, pomislim, sigurno je udovica, il pastor, il neko drugi molio Boga da me ovaj kruh pronae, i zbilja me pronao.Prema tome, ipak ima neto u tom. Naime, ima neto kad se moli neko ko to je udovica il pastor, al kad se ja molim, to nita ne vrijedi, sve bi reko da vrijedi samo kad se mole oni pravi. Pripalim lulu i potegnem koji dobar dim gledaju i dalje ta se zbiva. Skela je plovila maticom pa sam rauno da u imat priliku da vidim ko je sve na njoj jerbo e pro blizu mene, kraj onog mjesta kud je i kruh proo. Kad se skela ve pribliila, ugasim lulu i odem do onog mjesta e sam ulovio kruh, pa legnem iza jedne klade na maloj istini uz obalu. Provirim kroz ralje na kladi.

Skela se domalo, noena strujom, tohko primakla da su mogli prebacit dasku na obalu i iskrcat se. Ko sve nije bio na njoj! aa, i sudac Thatcher, i Bessie Thatcher, i Joe Harper, i Tom Sawyer, i njegova stara tetka Polly, i Sid i Mary, i mnogi drugi. Svi su naklapali neto o umorstvu, al ih kapetan presijee u rijei: ''Sad dobro pazite, ovdje je matica najblie obali, moda ga je tu nee izbacila pa se zapleo meu iblje uz sam kraj. Bar se nadam da je tako.'' Ja se opet nisam nado da je tako. Svi se sjate na tu stranu i nagnu se preko ograde, samo to mi se nisu unijeli u lice, i netremice se zagledaju u vodu. Ja sam ih sve lijepo mogo vidit, a oni mene nisu. Tad kapetan vikne: ''Sklonite se u stranu! ''i top opali uprav preda mnom tako jako da sam ogluio od pucnja i malne obnevidio od dima, ve sam mislio da sam gotov. Da je u topu bila kugla, sve bi reko da bi najposlije doli do leine koju su traili. Ipak, fala bogu, vidio sam da nisam ranjen. Brod je dotle otplovio dalje i zamako za rt na otoku. uo sam kako ovde ,onde i dalje puca, iz sve vee daljine, a nakon sat vremena nisam vie nita uo. Otok je tri milje dugaak. Rauno sam da su doli do drugog kraja i odustali od daljnjeg traganja. Al nisu jo. Obili su i doljnji vrh otoka i zaplovili pod punom parom s druge strane, koja je okrenuta Missouriju, pucaju usput s vremena na vrijeme. Preem na tu stranu da vidim ta rade. Kad su opet stigli do vrha otoka, obustavili su paljbu, pristali uz obalu Missourija i oli u grad. Sad sam znao da mogu bit brez brige. Niko me vie nee trait.Iznesem svoje stvari iz amca i lijepo se utaborim u gustoj umi. Od deka napravim neku vrstu atora i sklonim pod njeg stvari da mi ne kisnu. Ulovim jednog soma i rasporim ga pilom, a pred veer naloim logorsku vatru i poveeram. Onda bacim struk da ulovim koju ribu za doruak. Kad je pao mrak, sjednem uz vatru i pripalim lulu. Bilo mi je bog bogova, samo to mi je malo, pomalo postalo nekako pusto pa sam oo na obalu, sjeo na zemlju i sluo kako matica umi, brojo sam zvijezde, klade i splavi to ih nosi voda,a onda poem na spavanje, jerbo nema boljeg naina za prekratit vrijeme kad si osamljen, tako to nekako najlake prebrodi. I tako prou tri dana i tri noi. Nikake promjene, uvijek jedno te isto. A onda poem da istraim malo otok. Na njem sam sad ja bio goso, pripado je itav meni, da tako kaem, pa sam tio da ga dobro upoznam, al najvie mi je bilo do toga da nekako utuem vrijeme.Nao sam puno svakakih jagoda, zrelih i ukusnih, i zelenog divljeg groa, i zelenih malina, i zelenih kupina koje su se tek poele zametat. Sve e mi to danas, sutra dobro do, mislio sam. I tako sam lunjo kroz duboku umu sve dok mi se nije uinilo da sam nee pri kraju otoka. Nosio sam puku sa sobom, al nisam ispalio ni metka, nosio sam ju za svaki sluaj, mislio sam ubit neto od divljai tek u blizini svog tabora. Umalo to ne nagazim na poveliku zmiju, koja mi zatim umakne kroz travu i

cvijee, pa krenem za njom ne bi l ju ustrijelio. Tre tako, odjedno naiem na pepel od logorske vatre koja se jo dimila. Srce mi je tjelo iskoit. Nisam se pravo ni obazro, samo sam otkoio puku i krenuo na prstima natrag to sam bre mogo. Svaki as sam zastajkivo meu gustim liem i oslukivo, al sam tako dahto da nita drugo nisam uo do svoj dah. Oduljam se jo malo dalje pa opet oslunem, i tako sve dalje i dalje. Kad bi spazio kakav panj, priinilo bi mi se da je ovjek, a kad bi stao na neku granicu i slomio ju, bilo mi je ko da mi je neko presjeko dah nadvoje i ostavio mi samo polovicu, i to onu krau. Kad sam doo do svog tabora,nisam se ba osjeo ko neki junak, va je hrabrost bila isparila iz mene,al sam reko sam sebi da nije vrijeme da dangubim. I tako opet potrpam sve svoje stvari u amac da ih ne bi ko vidio, pa ugasim vatru i prospem pepel naokolo da izgleda ko neka stara, lanjska vatra, ter se popnem na drvo. Proveo sam valjda sva sata na tom drvetu, al nit sam ta uo nit vidio,samo mi se priinjalo da svata vidim i ujem. Ipak, nisam mogo dovijeka ostat na tom drvetu, pa najposlije siem, al sam se stalno dro gutare i bio furt na oprezu. Jedino to sam imo za jest bile su jagode, i ono to mi je ostalo od frutuka. Pred veer sam bio jako ogladnio, pa kad se skroz smrklo, prije no to je izao mjesec, izvuem amac iz sklonita i odveslam do obale Illinoisa, neto oko etvrt milje dalje. Odem u umu i spremim sebi veeru, i ba sam nakanio da tu provedem itavu no kad zaujem klipa-klap, klipa-klap i pomislim konji, a odma zatim zaujem i ljudske glasove. Opet potrpam sve u amac to sam bre mogo, pa se oduljam kroz umu da vidim ta se zbiva. Nisam daleko odmako kad zaujem kako jedan ovjek kae: ''Najbolje da ovdje nee udarimo logor ako naemo zgodno mjesto, konji su nam premoreni. Da razgledamo malo okolicu!'' Nisam oklijevo, nego odma izguram amac i tiho odveslam natrag. Priveem ga na staro mjesto i odluim da u njemu prespavam.Nisam dugo spavo. Nekako mi se nije spavalo, svakojake misli, vrzle mi se po glavi. Kad god bi se probudio, priinilo bi mi se,da me neko epo za vrat.I zato mi san nije ba puno pomogo. Najposlije reknem sam sebi, ne mogu ovako dalje, moram izvidit ko je to jo sa mnom na otoku, il u ga prona il propast. Poslije toga mi je odma bilo lake.I tako dovatim veslo i otisnem se korak,dva od obale, a onda pustim amac da plovi u sjeni niz vodu.Mjesec je sjao, pa e god nije bilo sjene, bilo je svijetlo ko po danu. Plovio sam tako oko sat vremena, a sve je oko mene bilo tiho i u dubokom snu.Konano sam stigo skoro do samog kraja otoka.Voda se bila namrekala od frikog povjetarca, a to je znailo da je no na izmaku. Skrenem veslom amac i zarijem mu kljun u obalu, uzmem puku i oduljam se do ruba ume. Tu sjednem na neku kladu i provirim kroz kronju. Mjesec je zalazio a

mrak pado na rijeku. Al jo malo pa se iznad vrika drvea pojavi blijeda pruga, po kojoj sam znao da svanjiva. Onda uzmem puku i oprezno poem prema onom mjestu e sam bio naio na vatru, zastajkuju svako malo da oslunem. Al nekako nisam imo sree, nikako da pronaem to mjesto. Ipak, nakon nekog vremena primijetim, borme, izmeu drvea vatru.Poem prema njoj, oprezno i polako. Malo,pomalo pribliim se toliko vatri da vidim kako na zemlji lei neki ovjek. Podiu me marci. ovjeku je glava bila omotana pokrivaem i samo to mu nije leala u vatri. uim ja tako iza nekog grma, oko dva metra od njega, i netremice ga gledam. Polako se danilo. Domalo onaj zijevne, protegne se i zbaci sa sebe pokriva,kad tamo, bio je to Jim gospojice Watson! Moete si mislit koliko sam se obradovo.Pozdravim ga: ''Zdravo, Jime! '' i izaem na istinu. On poskoi i iskolai oi na mene. Onda padne na koljena, sklopi ruke i obrati mi se: ''Ne diraj me, ako boga zna! Ja nisam nigda nit naao uinijo duovima! Uvijek sam volio pokojnike i inijo za njija sve to sam mogo. Odi ti lijepo nazad u rijeku, e ti je i mjesto, i nemoj da ta naudi Jimu, koj ti je uvijek bijo prijan.'' Dabome, nije mi trebalo puno vremena da ga uvjerim da nisam mrtav. Bilo mi je strano drago to vidim Jima. Sad vie nisam bio sam. Reknem mu da se ne bojim da e on nekom kazat e sam. Dugo sam mu svata prio a on je samo sjedio na zemlji i gledo me, nije ni rijei progovorio. Najposlije mu reknem: ''Ve se uvelike razdanilo. Ajde da dorukujemo. Naloi poteno tu vatru.'' ''Kakva fajda loit vatru, da na njoj kuva same jagode i slino zelenje? Al ti ima puku, jelda? Onda mo do i do neeg boljeg od jagoda.'' ''Jagode i slino zelenje?''reknem. ''Zar samo od toga ivi?'' ''Kad nijesam mogo do do nieg drugog ,''rekne on. ''Pa dobro, Jime, koliko si ve dugo na otoku?'' ''Doo sam odma prve noi iza tvoje smrti.'' ''I odonda si,ovdje?'' ''Pa da.'' ''I nita drugo nisi jeo do tih trica?'' ''Jok, gospodne moj, nit drugo.'' ''Pa onda skapava od gladi, jelda?'' ''Mislim da b mogo pojest itavog konja. Bog i borme. A kolko s ti na otoku?'' ''Od one noi kad sam ubijen.'' ''Ma nemoj! Pa od eg s ti ivijo? Al u tebe j puka. E pa da, u tebe j puka. To j dobro. Ajd ti sad njeto ubi, a ja naloit vatru.'' I tako obadvojica odemo do mog amca i, dok je on loio vatru na travnatom proplanku, ja donesem brano,i slaninu, i kafu, i lonac, i tavu, i eer, i plehnate

oljice.Crnuga se zabezekno, mislio je da je sve to neka arolija. Jo sam ulovio i jednog lijepog velikog soma,a Jim ga svojim noem oistio i isprio. Kad je frutuk bio gotov, izvalimo se na travu i najedemo se dok se jelo jo puilo. Jim je jeo ko meava, bio je strano izgladnio. Kad smo se dobro natrpali, ostali smo jo malo lekarit na travi. Najedno e Jim: ''Je l, Huck, a ko j onda ubijen u onoj bajti kad nis ti?'' Tad mu ja sve lijepo redom ispriam, a on rekne da je to bilo lukavo od mene. Rekne da ni Tom Sawyer ne bi smislio bolji plan. Onda ja njega priupitam: ''A otkle ti, Jime, ovdje, kako si dospio vamo?'' On se nae u neprilici i u prvi mah mi ne odgovori ni rijei. Napokon rekne: ''Bolje da ti ne kaem.'' ''Zato, Jime?'' ''Pa zato. Al ti mene ne b izdo kad bi ti ja reko, je l da ne bi, Huck?'' ''Proklet bio, Jime, ako te izdam.'' ''Pa dobro, vjerujem ti, Huck. Ja... ja sam pobjego.'' ''Jime!'' ''Al pazi, reko si da me ne izdat, zna, Huck, reko si da me ne izdat.'' ''Pa da da sam reko. Reko sam da neu, i neu. asna rije. Pa nek me prozovu i podlim, kukavnim abolicijonistom*, i nek me prezru, svejedno. Neu te izdat, a osim toga se ne vraam vie tamo. A sad mi lijepo sve redom ispriaj.'' ''E pa, evo vidi, vako je to bilo. Stara gospojica, to jes gospojica Watson,furt me peckala i bila j dost gruba sa mnom, al je stalno govorla da me nee prodat u Orleans. Al sam u zadnje vrijeme primijetio da se oko kue stalno mota njeki trgovac robovima i njekako nijesam imo mira. Elem, jedne veeri, prilino kasno, prikuim se ja vratima, a vrata nisu bila sasma zatvorena, i ujem ja staru gospojicu kako veli udovci da me prodat u Orleans, da ne b ba ela, al da moe dobit za mene osam stotina dolara, a da su to take pare da im ne moe odolit. Udovca ju je odgovarala od tog, al ja nijesam eko do kraja da sve ujem. Pobjego sam to me noge nose, mogu ti re. Sjurim ti ja nizbrdo do rijeke, mislim, ukrau kaki amac nee na obali vie mjesta, al ti je tamo bilo jo puno svijeta, pa sam se sakrio u staru, ruevnu bavarsku radionu na obali dokle se svijet ne razie. E pa, tamo sam ti proveo cijelu boju no. Furt se onuda neko moto. Nee oko est sati izjutra poeli su i amci prolazit, a oko osam il devet svi su u amcima to su, prolazili govorli o tom kako je tvoj aa doo u grad i javio da je tebe neko ubijo. Zadnji amci bili su puni gospoja i gospode to su ili prijeko, da vide to mjesto. Koji put bi stali na obali da se odmore prije no to krenu prijeko, pa sam iz njiovi rijei sazno sve o tom kako si ubijen. Bilo mi je jako avo, Huck, to si ubijen, al sad vie nije.

Proleo sam ti tamo pod strugotinama cijeli boji dan.Bijo sam gladan al se nijesam nit bojo, jer sam znavo da stara gospojica i udovca odmak potljam doruka krenit na crkveni zbor i da jih nee bit itav dan, a one znadu da ja eram blago rano u zoru pa me nee trait nit e primijetit da me nema sve do naveer. Ni ostala posluga nee nit primijetit jerbo e se i oni razi svaki na svoju stranu im nema starih gazdarica kod kue. E, kad je pao mrak, a ja ti lijepo krenem po cesti uz rijeku i idem tako jedno dvije milje, ako ne i vie, sve dok ne proem i zadnje kue. Ve sam bijo smislio ta u i kako u. Zna, ako bjeim pjeke, uvatie me ukci, a ako zdipim amac da se prebacim prijeko, vidie, zna, da nema amca, pa e odmak znat e sam se iskrco na drugoj obali i e e mi u u trag. Pa sam vako reko sam sebi, splav je ono ta meni treba, iza nje nee ostat nikaki trag. Kad, vidim ja kako dolazi njeko svjetlo iza okuke, pa ti skoim u vodu, uvatim se za njeki trupac i preplivam ti skoro pola rijeke, doplivam me drvlje to ga voda nosi, a sve drim nisko glavu i reko bi da plivam protiv struje dok ne naie splav. Onda ti ja otplivam do kraja splavi i uvatim se za nju. Domalo se naoblailo i skorom sasma smrklo, pa ti se ja lijepo popnem i legnem na daske. Ljudi se svi iskupili daleko u sredini, oko fenjera. Rijeka je nadolazila i struja je bila jaka, pa sam rauno da nee oko etr sata izjutra bit jedno dvajst pet milja nizvodno, pa da opet skoit u vodu malo prije neg svane, i da u isplivat na obalu i dovatit se ume na ilinojskoj strani. Al nijesam imo sree. Kad smo ve bili proli kraj gornjeg vrha otoka, njeki ojek poe prama men sa fenjerom u ruci. Vidio sam da nemam ta ekat, pa klisnem u vodu i zaplivam spram otoka. Mislijo sam si, da u mo isplivat e god ou, al vraga,bila je prestrma obala. Doo sam tako skoro do samog kraja otoka dok nisam nao zgodno mjesto. Zaem u umu i zareknem se da se neu vie tako zezat sa splavima kad na njima odaju s fenjerom vamo,tamo. Imo sam sa sobom u krljaku lulu i njeto malo krde i ibice, koje se nijesu smoile, pa mi i nije bilo tako loe.
Abolicionist pristaa drutveno-politikog pokreta za ukidanje ropstva, osobito u SAD-u u prvoj polovici XIX st. (Op. prev.)

''I za sve to vrijeme nisi okusio ni mesa ni kruva? A to nisi uvatio koju kornjau?'' ''A kako da ju uvatim? Ne mo joj se prikrast i zgrabit ju, a ta joj mo kamenom? I ta mo po noi? A po danu se nijesam smijo pokazivat na obali.'' ''Da, ima pravo. Dabome da si se sve vrijeme moro drat ume. A jesi l uo kako pucaju iz topa?'' ''Kako da ne. Znavo sam da to tebe trae. Vidijo sam ja njija kad su ovuda prolazli, gledo sam ja njija iz grmlja.'' Doleti nekoliko mladih tica, letile su po korak,dva pa bi opet stale. Jim rekne da je to znak da e bit kie. Tako i mladi pilii lete pred kiu, pa misli da e isto

tako bit i sa mladim ticama. Tio sam da ulovim koju od njih, al mi Jim nije dao. Rekne da to donaa smrt. Tako je i njegov otac jedno leo teko bolestan i neko je od njih ulovio jednu ticu, pa im je baka rekla da e im otac umrt, i stvarno je umro. I jo je Jim reko da ne smije brojit stvari koje e kuvat za ruak, jer to isto donaa nesreu. Isto tako ne valja istresat stolnjak poslije sunevog zalaska. I jo je reko, ako ovjek ima konicu pa umre, onda se to mora javit elama prije nego to sutradan izae sunce, jerbo e inae sve ele malaksat, prestat radit i pocrkat. Reko je i da ele ne bodu glupane, al ja u to ne vjerujem jerbo sam se vieput uvjerio da meni nee nita. Poneto sam od ovoga bio ve i ranije uo, al ne ba sve. Jim je poznavo svakojake znake. Reko je da ih skoro sve pozna. Reko sam mu kako se meni ini da svi znaci pod milim bogom najavljuju neku nesreu,pa sam ga pito nema li i znakova koji najavljuju sreu. On mi odgovori: ''Ima jih al jako malo, i nikom ne koriste. A to e ti da znade kad e do srea? Da je se uva? ''I nadoda: ''Ako imade dlakave ruke i rutava prsa, to ti je znak da bit bogat. E pa, od takog znaka jo imade neke fajde zato jerbo na to treba obino dugo ekat. Vidi, mora recmo prvo bit dugo vremena siromak pa mo klonut duhom i ubit se kad ne bi po tom znaku znavo da se malo,pomalo ipak obogatit.'' ''A ima li ti, Jime, dlakave ruke i rutava prsa?'' ''to me pita? Zar ne vidi da imadem?'' ''A jesi l bogat?'' ''Nijesam al sam jedamput bio bogat, i opet u bit. Jedno sam imo etrnajst dolara, al sam pekuliro i sve izgubijo.'' ''Kako si to, Jime, pekuliro?'' ''Pa, prvo sam trgovo blagom.'' ''Kakim blagom?'' ''Pa ivim blagom. Stokom, zna. Uloio sam deset dolara u jednu kravu. Al vie bome neu reskirat svoje pare na blago. Krava mi je krepala na rukama.'' ''I tako si izgubio svojih deset dolara?'' ''Ne, nijesam ih sve izgubio. Izgubio sam okruglo samo devet dolara. Prodo sam kou i loj za dolar i deset centi.'' ''I ostalo ti je jo pet dolara i deset centi. Jesi l i dalje pekuliro?'' ''Jesam. Znade li onog crnju to imade jednu nogu, onog od starog gospodina Bradisha? E pa, taj ti je osnovo banku i reko da e svaki ko uloi dolar dobit na kraju godine jo etr dolara. E pa, sve su mu crnje dale svoje pare, samo to nijesu puno imali. Ja sam jedini imo puno para, pa sam traio za dolar vie od etr dolara, i reko sam, ako ne dobijem vie, da u sam osnovat svoju banku. I dabome, taj crnja nije eo da mu ja kvarim poso, reko je da tu nema posla za

dvije banke, i da ako ja uloim kod njega svojih pet dolara, da e mi on isplatit trijest pet dolara na kraju godine. I ja pristanem. I sjetim se da tih trijest pet dolara uloim smjesta u njeto, da mi ne stoje badave. Nao se tu jedan cmja po imenu Bob koji je uvatio jednu velku splav, a njegov gazda nije za to znao, pa sam kupijo od njega tu splav i reko mu nek uzme onih trijest pet dolara kad doe kraj godine, al je njeko te iste noi ukro splav, a onaj crnja sa jednom nogom ree sjutradan da je banka propala. I tako niko od nas nije vie vidijo svoje pare.'' ''A ta si, Jime, uradio sa onih deset centi?'' ''E pa, mislijo sam jih potroit, al sam usnio jedan san, i u snu mi je reeno da ih dadnem crnji koji se zove Balam, li ko to ga krae zovu, Balamov magarac, to ti je jedan od onih tikvana, zna. Kau da je sretne ruke, al zato ja nisam sretne ruke. U snu mi je reeno da dadnem Balamu deset centi da jih uloi pa da u dobro zaradit. I tako Balam uzme moje pare, a kad je bijo u crkvi, uo je popa kako kae da svaki onaj ko sirotinji daje pozajmljuje Bogu, i da e mu novac bit stostruko vraen. I tako Balam udijeli mojih deset centi sirotinji i stane ekat da vidi ta e bit od toga. ''I ta je, Jime, bilo od toga?'' ''Nikad nita. Ja nikako nisam vie mogo izvu te pare, a ni Balam. Neu vie nikom pozajmljivat pare ako ne dobijem kako jamstvo. I jo pop kae da e ti sve bit vraeno stostruko! Kad bi mogo samo svojih deset centi dobit nazad, bio bi sretan, puna aka brade.'' ''Kako bilo da bilo, Jime, sve je to u redu jerbo e opet kad tad bit bogat.'' ''Da, a kad se pravo uzme, bogat sam i sad. Imadem sebe, a ja ti vrijedim osam stotina dolara. Samo da su mi te pare, ne b mi trebalo nita vie.''

Deveto poglavlje
Tio sam da razgledam jedno mjesto u samoj sredim otoka na koje sam bio naio kad sam istraivo otok. I tako poemo i domalo stignemo do njeg, jerbo je otok bio svega tri milje dugaak i frtalj milje irok. To je dosta strma uzviica il breuljak, oko petnajst metara visok. Jedva smo se nekako uspentrali do vrha jerbo su obronci strmi, a grmlje jako gusto. alabazali smo i verali se po njem, dok nismo na kraju otkrili poveliku pilju u stijeni skoro ispod samog vrha, na onoj strani to gleda na Illinois. pilja je bila velika ko dvije,tri sobe zajedno, i Jim se ak mogo i uspravit u njoj. Unutri je bilo fino ladno. Jim je bio za to da tu odma sklonimo nae stvari, al ja sam reko da se ne bi isplatilo da se svaki as pentramo i silazimo.

Jim rekne da kad bi sakrili amac na neko zgodno mjesto i kad bi nam stvari bile u pilji, da bi se mogli sklonit u nju im neko doe na otok, i da nas nikad ne bi pronali bez pasa. Osim toga, rekne, one su male tice najavile kiu, a ja valjda neu da nam stvari pokisnu?I tako se vratimo, sjednemo u amac, doveslamo do ispod pilje i prenesemo u nju sve nae stvari. Onda naemo u blizini, u vrbiku, zgodno mjesto za amac i tu ga sakrijemo. Poskidamo nekoliko riba s udica i ponovo bacimo udice u vodu, pa se pomemo spremat za ruak.Ulaz u pilju bio je toliko irok da bi kroz njeg i bava mogla pro, a s jedne strane bilo je tlo malo izdignuto i ravno tako da se tu fino mogla naloit vatra, pa je i naloimo i spravimo ruak. Po podu prostremo deke mjesto tepiha i lijepo poruamo. Sve ostale stvari razmjestimo u dnu pilje, da nam budu pri ruci. Domalo se nebo naoblai, pome grmit i sijevat, tice su daklem dobro pogodile. Za koji as izlije se kia ko iz kabla. Nikad nisam vidio taki vjetar, bila je to prava pravcata ljetna oluja. Tako se smrklo da je vani postalo sve nekako zagasitomodro, i divno, a kia je ibala u toliko gustim mlazevima da je drvee u blizini bilo sve nekako mutno, i kanda obavijeno pauinom, ter se pod naletom vjetra drvee savilo do zemlje i otkrilo blijedu doljnju stranu lia, pa se od snanog vihora granje zavitlalo ko da je pomahnitalo, a onda, ba kad je vani bilo najmodrije i najcrnje, fiju, sine svjetlo ko sunce tako da si mogo vidit vrike drvea kako se povijaju tamo daleko u oluji, stotine koraka dalje nego to se do tada vidilo, i za tili as zavlada opet mrak ko u rogu i pukne grom sa strahovitim treskom pa se pome valjat, tutnjat i tropotat niz nebo prema doljnjem kraju svijeta, ko kad se prazne bave kotrljaju niz skaline, niz dugake skaline na kojima, znate, silno poskakuju. ''Ala je ovo fino, Jime ,''reknem. ''Ne bi sad tio bit nie drue. Dodaj mi jo jedan dobar komad ribe i malo vrue proje.'' ''E pa, ne b vala bijo ovdikarce da nije bilo starog Jima, ve bi bijo tamo dole u umi bez ruka, i skroz,naskroz mokar, bome bi, diko. Znadu pilii kad e kia, a znadu vala i tice, mali moj.'' Jedno deset,dvanajst dana rijeka je stalno nadolazila dok se na kraju nije izlila iz korita. Na nekim je mjestima na otoku voda bila preko metar duboka, a isto tako i na obali Illinoisa.Na toj strani prostirala se nekoliko milja u irinu, doim je spram Missourija osto isti razmak, pola milje jerbo je tu obala visoka i stjenovita. Po danu smo krstarili amcem po itavom otoku. Duboko u umi bilo je ladno i sjenovito, ak i kad je bila najjaa pripeka. Vrludali smo izmeu drvea, a ponee je divlja loza bila toliko gusta da smo se morali vraat i trait drugi put. Na svakom starom sruenom stablu bilo je zeeva i zmija i slinih stvorova, a kad je otok bio ve dan,dva pod vodom, gladne ivotinje postale su toliko

pitome da si mogo do do njih amcem i vatat ih rukama ako si tio, sve osim zmija i kornjaa koje bi odma klisnule u vodu. Breuljak na kom je bila naa pilja bio je pun tih zvjerki. Mogli smo ih lako pripitomit da smo ba tjeli. Jedne smo noi uvatili komad splavi za prevoz drvene grae, devet lijepih borovih dasaka. Splav je bila etri metra iroka i pet, est metara dugaka, a povrina joj je bila petnajstak centimetara iznad vode, pravi drveni pod. Koji put smo po danu vidili i pilanske trupce kako plove niz rijeku, al ih nismo dirali jer se preko dana nismo tjeli pokazivat. Jedne druge noi, pred samu zoru, kad smo bili na gornjem kraju otoka, doplovila je do nas sa zapadne strane itava jedna drvenjara. Bila je katnica i sva nagnuta na jednu stranu. Doveslali smo do nje i uli u nju, popeli se kroz prozor na katu. Al bilo je jo odvie mrano da se ta vidi, pa smo privezali amac za nju i sjeli u njeg da priekamo da se razdani. Jo prije nego to smo stigli do kraja otoka, poelo se danit. Tad zavirimo kroz prozor. Ugledamo krevet, stol i dva stara stolca i puno svakojakih stvari razbacanih po podu, a na zidu je visila neka roba. U najdaljem oku lealo je neto nalik na ovjeka. Jim vikne: ''Ej, ti!'' Al se onaj ni ne pomakne. Onda se i ja proderem, a Jim mi rekne: ''Taj borme ne spava neg je mrtav. Ti ekaj voi, a ja idem da vidim.'' On ue, sagne se i pogleda pa mi dobaci: ''Mrtav je. Jes, borami, mrtav i gol. Ubijen s lea. Reko bi da je ve dva,tri dana mrtav. Odi, Huck, al mu ne gledi u lice,to ti je uas jedan! '' Nisam ga ni pogledo. Jim je bacio na njeg neke stare krpe, al nije trebo jerbo ga ja nisam ni tio pogledat. Po podu su leale razbacane hrpe starih masnih karata,i stare flae od viskija, i dvije maske od cmog platna, a posvuda po zidovima bile su nevjeto naarane ugljenom kojekake rijei i slike. Na zidu su visile i dvije prljave cicane oprave, i enska kapa, i nekoliko komada enskog vea, i neto muke odjee. Na podu je leo i stari, uflekani djeji slamnati klobuk, pa sam i njeg uzeo. Bila je tu i flaica u kojoj je nekad bilo mlijeko, zaepljena krpom da dijete moe sisat. Uzeli bi i tu flaicu, al je bila napukla. Bila je tu i neka rasklimana stara krinja, i neki stari kofer od netavljene koe na kom su arke bile polomljene. Zjapili su irom otvoreni, al u njima nije bilo nieg iole vrijednog. Po tom kako su sve te stvari bile razbacane, zakljuili smo da su ih ljudi ostavili u urbi i da nisu imali vremena da ponesu sa sobom vei dio svoje imovine. Uzeli smo i jedan stari plehnati fenjer, i mesarski no bez drka, i novi novcati depni no za koji bi platio frtalj dolara u duanu, i puno lojanica, i plehnati svijenjak,i tikvu,i plehnatu oljicu,neki bijedni stari jorgan,i torbicu za pletivo s iglama i penadlama,voskom,pucetima, koncem i slinim stvaricama, i

sikiricu i nekoliko avala, i povraz debel ko moj mali prst, a na njem nekoliko ogromnih udica, i smotak jelenske koe, i konatu pseu ogrlicu, i potkovu, i nekoliko flaki lijeka na kojima nije nita pisalo, a kad smo ve odlazili, ja sam nao i prilino dobru eagiju, a Jim neko ofucano staro gudalo i neiju drvenu nogu. Remenje je na njoj bilo potrgano, al inae je bila jo sasma dobra noga, samo to je meni bila predugaka, a Jimu prekratka, a nikako nismo mogli na drugu, iako smo ju posvuda traili. I tako smo, sve u svemu, imali dobar ulov. Kad smo se spremili da krenemo nazad, bili smo ve oko frtalj milje daleko od otoka i bio je bijeli dan, pa sam reko Jimu nek legne na dno amca i nek se pokrije jorganom, jerbo da je osto sjedit, ljudi bi ve izdaleka vidili da je cmuga. Odveslo sam preko, do obale Illinoisa, a dotle me voda zanijela skorom pola milje. Zatim sam polagano veslo uz obalu po mrtvaji, bez ikakih nezgoda, nikog nisam nie sreo. Sretno smo stigli kui.

Deseto poglavlje
Poslije frutuka tio sam razgovarat sa Jimom o onom mrtvacu i o tom kako je ubijen, al Jim nije tio. Reko je da bi nam to doneslo nesreu, a osim toga, reko je da bi nas jo mogo proganjat, da se ovjek koji nije pokopan lake povampiri nego ovjek koji je saranjen i mirno lei u zemlji. To mi je izgledalo dosta razumno, pa nisam vie reko ni rijei, al nisam mogo da ne razmiljam o tome i da se ne pitam ko ga je ubio, i zato. Pretraili smo svu onu robu koju smo ponijeli sa sobom, i u podstavi jednog starog mantla,nali osam dolara u srebru. Jim rekne da su ljudi iz te kue sigurno ukrali taj mantl, jerbo da su znali da su u njem pare, ne bi ih valjda ostavili. Reknem da su moda i tog ovjeka ubili, al Jim nije tio da o tome pria. Onda u ja Jimu: ''Eto, ti sad opet misli da to donaa nesreu, a ta si ono reko kad sam ja prekjuer donio zmijsku kou koju sam nao na vrhu brijega? Reko si da najvea nesrea pogaa svakog onog ko dirne zmijsku kou. E pa, eto ti sad te nesree! Doepali smo se svih ovih stvari i jo nali osam dolara. Da nam je bar, Jime, svaki dan ovaka nesrea!'' ''Nita za to, diko, nita za to. Nemoj samo previe dizat nos. Doe jo to. Paz ta ti kaem, doe jo to.'' I dolo je. U utorak smo o tom razgovarali, a u petak poslije ruka, dok smo lekarili na travi na gornjem kraju breuljka, ponestalo nam duvana. Odem ja u pilju po duvan i naiem tamo na egrtuu. Ubijem ju i smotam da lei ko iva do nogu Jimovog leaja, misle kako e bit veselo kade ju Jim nae. E pa, do

veeri sam zaboravio na zmiju, i kad je Jim lijego na svoj leaj a ja pripaljivo svjetlo, ugrize ga mujak ubijene enke koji je doplazio za njom. Jim vrisne i skoi na noge, a prvo to smo pri svjetlu ugledali bila je otrovnica, sklupana i spremna za jo jedan skok. Uas sam ju umlatio tapom, a Jim dovatio tatinu flau viskija i poeo ju izlijevat u sebe. Bio je bos i zmija ga je ugrizla za petu. A sve se to dogodilo zbog moje gluposti, to se nisam sjetio da kad ostavi mrtvu zmiju na jednom mjestu, da uvijek njezin parnjak doe za njom i vrzma se oko nje. Jim mi rekne nek odsijeem zmiji glavu i bacim ju, a onda nek ju oderem i ispeem komad njezinog mesa. Tako i uinim, a on pojede to meso i rekne da e mu to sigurno pomo. Pa mi onda rekne nek skinem s nje egrtaljku i sveem mu je oko ruke. Mislio je da e mu i to pomo. Onda se ja tiho izvuem i bacim obadvije zmije u grmlje, jer nisam tio, ako ikako mogu to sprijeit, da Jim sazna da sam svemu tomu ja kriv. Jim je potezo i potezo iz flae,onda bi pomahnito, bacako se i jauko, al kad god bi doo k sebi, opet bi potezo iz flae. Stopalo mu je poprilino nateklo, pa i itava noga, al malo,pomalo pie je poelo djelovat, pa sam znao da e bit sve u redu, iako bi ja lino rae da me ugrize zmija neg tatin viski. Jim je odleo etri dana i etri noi. Dotle je oteklina splasnula i opet je stao na noge. Ja se zareknem da nikad vie neu dirat zmijsku kou, jerbo sam se sad uvjerio ta se sve moe iz toga izle. Jim rekne da u mu valjda drugi put vjerovat.I jo doda kako svakom onom ko dirne zmijsku kou prijeti taka strana nesrea da moda ovo jo i nije kraj. I da bi on iljadu puta rae pogledo na mlaak preko lijevog ramena nego to bi uzeo u ruke zmijsku kou. E pa, sad sam i ja tako nekako mislio, iako sam oduvijek dro da je gledanje mlaaka preko lijevog ramena jedna od najveih gluposti i lakoumnosti koje ovjek moe poinit. Stari Hank Bunker je to jedamput uinio i jo se tim falio, al nije prolo ni dvije godine,a on se napio i strovalio s tornja za lijevanje same i raspljesko se ko palainka, tako reku, pa su ga mjesto u lijes poloili meu dvoja talska vrata i tako ga pokopali, kau, al ja to nisam vidio. To mi je aa prio. Al, kako bilo da bilo, to je starog snalo samo zato to je onako gledo u mjesec, budala jedna! I tako su prolazili dani i rijeka se opet vratila u svoje korito. Jedna od prvih stvari koje smo uinili bila je da na jednu od onih velikih udica metnemo oderanog zeca ko mamac i bacimo ga u vodu, pa smo ulovili soma velikog ko ovjek, bio je skoro dva metra dugaak i oko sto kila teak. Dabome da ga nismo mogli izvu iz vode jerbo bi nas odvuko do Illinoisa. Samo smo sjedili i gledali kako se koprca i batrga sve dok nije crko. U elucu smo mu nali jedno mesingano puce, okruglu loptu i kojekako smee. Kad smo raskolili loptu sikiricom, naemo u njoj pulu. Jim rekne da je ta pula vraki dugo morala bit u njemu kad se na njoj toliko toga navatalo da se pretvorila u loptu. Sve mislim

da je to bila najvea riba koja je ikad ulovljena u Mississippiju. Jim rekne da nikad nije vidio vee ribe. Za nju bi dobili lijepe pare preko, u naem mjestu. Ovaku ribu prodaju na pijaci na kile i svi ju kupuju, meso joj je bijelo ko snijeg i dobro se pri. Sutradan ujutro spopala me neka dosada i amotinja pa poelim da se neim zabavim, bilo im. Rado bi se prebacio preko rijeke da vidim ta se tamo zbiva. Jim nije imo nita protiv, samo je reko da moram priekat dok se ne smrai, i da pazim ta radim. Onda malo porazmisli pa rekne kako ne bi bilo zgoreg da uzmem neku od onih starih oprava i da se obuem ko cura. To je bila zbilja dobra ideja.I tako smo potkratili jednu od onih cicanih oprava, a ja sam onda podvrno nogavice od hlaa do koljena i obuko opravu. Jim ju je ostraga pritego udicama tako da mi je sasma lijepo stajala.Metnem na glavu onu ensku kapu i podveem ju pod bradom, tako da bi se svako ko bi tio da mi zaviri u lice moro sagnut, ko da gleda u sulunar. Jim rekne da bi me i po danu bilo teko prepoznat. Cijelog sam dana vjebo nosit tu robu i malo, pomalo sam se naviko na nju, samo to mi je Jim reko da ne odam ko cura, i da se moram odviknut da zadiem opravu da bi turo ruku u dep od hlaa. Posluo sam ga i pripazio na to. im se smrklo, otisnem se amcem prama obali Illinoisa.Krenem malo nie od pristanita za skelu, a matica me odnese do samog kraja mjesta. Priveem amac i poem uz obalu. U jednoj kolibi u kojoj odavno niko nije ivio gorilo je svjetlo, pa sam se pito ko li se tu nastanio. Priuljam se kui i zavirim kroz prozor. Unutri je sjedila neka ena eteresetih godina i plela uz svijeu to je gorila na borovom stolu. Nisam ju poznavo, mora da se nedavno vamo doselila jerbo u mjestu nije bilo lica koje mi nije bilo poznato. To je bila sva srea jerbo sam ve bio izgubio kurau i pokajo se to sam doo, ljudi su me mogli prepoznat po glasu i raskrinkat me. A ako je ova ena provela makar samo dva dana u ovako malom gradu, znae mi kazat sve to me zanima, pa pokucam na vrata i podsjetim samog sebe da ne smijem zaboravit da sam cura.

Jedanaesto poglavlje
''Naprijed,'' ree ena i ja uniem. ''Sjedi!'' Ja sjednem. Ona me odmjeri od glave do pete svojim sjajnim okicama i upita: ''Kako se zove?'' ''Sarah Williams.'' ''A otkud si? Iz susjedstva?'' ''Nisam, gospoja, nego iz Hookervillea, sedam milja nizvodno odavle. Cijeli sam put propjeaila i jako sam umorna.''

''A bit e i da si gladna. Dat u ti neto da pojede.'' ''Ne, gospoja, nisam gladna. Bila sam toliko ogladnila da sam morala navratit na jednu farmu dvije milje odavle, pa sad vie nisam gladna. Zato sam i dola ovako kasno. Majka mi kod kue lei bolesna, brez para i brez iega, pa idem da to javim mom ujaku Abneru Mooreu. Rekla mi je da on stanuje na drugom kraju mjesta, a ja jo nikad nisam ovdje bila. Poznate li vi njega?'' ''Ne poznajem ga, ali ja i inae jo ne poznajem sve ovdanje ljude. Nema ni dva tjedna kako sam ovdje. Do drugog kraja mjesta ima jo dobar komad puta. Najbolje e bit da ovdje prenoi. Skini kapu.'' ''Neu,''rekoh,''samo u se malo odmorit, a onda idem dalje. Ne bojim se ja mraka.'' Ona rekne da me nee pustit da idem sama, al da e joj uskoro do ovjek, moda za sat i pol, pa da e me on otpratit do mog ujaka. Onda je razvezla o svom ovjeku, i o svojoj rodbini gore na rijeci, i o svojoj rodbini dole na rijeci, i o tom kako su nekad puno bolje ivih,i kako su pogrijeili to su se doselili vamo, mjesto da su lijepo ostali tamo e su bili i tako dalje, i tako blie, sve dok se ne pobojah da sam i sam pogrijeio to sam doo do nje da se raspitam ta se zbiva u mjestu, al malo,pomalo dola je na mog au i umorstvo, pa sam bio voljan da ju pustim da blebee koliko oe. Priala je o tom kako smo ja i Tom Sawyer doli do est iljada dolara (samo to ih je ona povisila na deset iljada), pa sve o ai, o tom kakva je on nitarija, i kakva sam ja nitarija, i najposlije o tom kako sam ja ubijen. Onda ju ja upitam: ''A ko ga je ubio? Mi smo dole u Hookervilleu puno sluali o svemu tomu, al ne znamo ko je zapravo ubio Huck Finna. ''Eh, ima i ovdje sva sila ljudi koji bi htjeli da znaju ko ga je ubio. Neki misle da ga je ubio sam stari Finn.'' ''Ma nemojte!'' ''U prvi mah su skoro svi tako mislili. Taj nee nikad ni saznat koliko je malo trebalo da ga linuju. Ali jo prije nego to je pao mrak, predomislili su se i zakljuili da je to uinio neki odbjegli crnja po imenu Jim.'' ''Zato bi on...'' Uutim pomislivi da e bit bolje da drim jezik za zubima. Ona nastavi dalje a da nije ni primijetila da sam ja neto reko. ''Taj je crnja odbjego one iste noi kad je Huck Finn ubijen, pa su raspisali nagradu za onoga ko ga uhvati, tri stotine dolara. A raspisali su nagradu i za onoga ko uhvati starog Finna, dvije stotine dolara. On je, zna, doo u mjesto sutradan ujutro poslije ubojstva, i javio to se dogodilo, i poo s ljudima na skelu da trai le, a odmah zatim se izgubio. Jo su istog dana htjeli da ga linuju, ali je, eto, nesto. A sutradan je izbilo na vidjelo da je i crnja nesto, saznalo se da je zadnji put vien u deset sati one noi kad je ubijen Huck. I tako

je, vidi, pala sumnja na njega, a dok su svi sumnjali na crnju, sutradan se vrati stari Finn i digne dreku kod suca Thatchera da mu dadne novce kako bi mogo trait crnju po cijelom Illinoisu. Sudac mu je dao neto novaca, a on se iste veeri napio i moto se po mjestu do iza ponoi sa dvojicom jako sumnjivih tipova, i onda neto skupa s njima. I odonda ga nema i niko ne vjeruje da e se vratit dok se ne slegne praina, jerbo ljudi sad misle daje on sam ubio sina i sve udesio tako da izgleda ko da su ga ubili razbojnici, da bi doo do Huckovih para bez puno natezanja sa sudom. Ljudi kau da je taj kadar svata uradit. Izgleda da je to stari lisac. Ako se ne vrati za godinu dana, nee mu se nita dogodit. Nita mu se, zna, ne moe dokazat, a dotle e se sve lijepo smirit i on e se dokopat Huckovih para bez po muke. ''Da, bie da je tako, gospoja. Niko mu nita nee mo. A niko vie ne misli da je crnja ubojica?'' ''A ne, to se ne bi moglo kazat. Mnogi jo misle da je to njegovo maslo. Ali uskoro e oni njega ulovit pa e moda izvu od njega priznanje.'' ''to, zar ga jo trae?'' ''E, alaj si ti naivna, boe mili! Zar misli da tri stotine dolara svaki dan lee na cesti? Neki misle da crnja nije daleko odmako. I ja tako mislim, ali nisam o tome nikom nita rekla. Neki dan sam razgovarala s jednim starim ovjekom i enom koji ive u susjednoj brvnari i koji su mi sluajno u razgovoru spomenuli da skoro niko nikad ne odlazi na onaj otok prijeko, na Jacksonov otok. Pa zar tamo niko ne ivi,pitam ih ja. Ne, niko, vele oni. Nisam vie nita rekla, ali sam si mislila svoje. Skoro sam sigurna da sam dan,dva ranije vidjela dim nee tamo pri vrhu otoka, pa sam mislila da je lako mogue da se crnja tamo skriva. Kako bilo da bilo, pomislila sam, moda bi vrijedilo pretrait taj otok. Odonda vie nisam vidjela dim, pa mislim da je moda i otio ako je bio tamo, ali mu e mi svejedno skoknut prijeko da vidi, s jo jednim ovjekom. Mu mi je bio otio gore uz rijeku, ali se danas vratio pa sam mu to rekla im je doo prije jedno dva sata.'' Toliko sam se uzrujo da nisam mogo sjedit na miru. Moro sam neto radit rukama, pa uzmem iglu sa stola i pokuam udjenut konac u nju. Ruke su mi se tako tresle da nikako nisam to mogo uradit kako treba. Kad je ena uutila, ja podignem glavu i vidim da me nekako udno motri i pomalo se smjeka. Ostavim iglu i konac i napravim se da me zanima to to pria ,a i zanimalo me je ,pa joj velim: ''Tri stotine dolara, to su borme velike pare. Dobro bi dole i mojoj majci. A oe li va mu jo noas preko?'' ''Pa da. Otio je u mjesto s tim ovjekom o kome sam ti priala, da potrae neki amac i da moda posude jo jednu puku. Krenut e nee iza ponoi.'' ''Pa zar ne bi bolje vidili kad bi priekali dok ne svane?''

''Bi, ali zar ne bi i crnja onda bolje vidio? Iza ponoi e crnja sigurno spavat, a oni e mu se mo lijepo priuljat kroz umu i lake primijetit u mraku vatru, ako ju je naloio.'' ''Na to nisam mislila.'' ena me i dalje nekako udno gledala pa mi nije bilo ba lako pri dui. Odjednom me priupita: ''Kako si ono rekla, diko, da se zove?'' ''M... Mary Williams.'' Nekako nisam bio siguran da sam maloprije reko Mary, pa se nisam usuivo da ju pogledam, inilo mi se da sam reko Sarah, nao sam se u neprilici i pobojo se da ona to ne primijeti na meni! Jedva sam eko da opet progovori, im je dulje utila, sve mi je tee bilo pri dui. Napokon mi rekne: ''Ali, diko, meni se ini da si rekla, kad si ula, da se zove Sarah?'' ''Pa i jesam, gospoja Sarah Mary Williams, Sarah mi je prvo ime. Neki me zovu Sarah, a neki Mary.'' ''A, tako, dakle?'' ''Da, gospoja.'' Sad mi je ve bilo lake, al sam svejedno jedva eko da odem. Jo se nisam usuivo da ju pogledam. Tad ena razvee o tome kako su nastala teka vremena, i kako ona sa svojim ovjekom siromaki ivi, i kako se tu takori slobodno kreu, ko da su oni gospodari u kui, i tako dalje, i tako blie, pa sam se opet smirio. Imala je pravo to se tie takora. Svaki as bi koji od njih izvirio njuku iz rupe u oku. Rekla je kako uvijek mora imat neto pri ruci da baci na njih kad je sama, inae ne bi imala mira od njih. Pokae mi olovnu ipku svinutu u vor i rekne kako njome obino dobro gaa, al je prije dan,dva istegnula ruku pa nije sigurna da bi sad pogodila cilj. Ipak je vrebala na priliku i, im je spazila takora, hitnula se na njeg, al ga je promaila i jauknula: ''Joj! ''jerbo ju je zabolila ruka. Onda rekne meni nek ja pokuam. Ja sam tio da odem prije nego to joj se vrati ovjek, al, naravska stvar, nisam tio da to pokaem. Uzmem dakle onu ipku i bacim ju na prvog takora koji je pomolio njuku, i da je takor osto na istom mjestu, loe bi se proveo. ena rekne da je to bio majstorski hitac i da u slijedeeg sigurno potrefit. Onda ona ode po onu olovnu ipku i donese ju skupa s povjesmom pree, pa me zamoli da joj pomognem da ju namota. Ispruim obje ruke, a ona metne preu na njih i nastavi raspredat o sebi i o svom ovjeku. Al ubrzo prekine prianje i rekne mi: ''Daj pripazi malo na takore. Najbolje da ti ovo olovo bude u krilu pri ruci. I baci mi istog asa onaj komad olova u krilo, a ja stisnem noge da mi ne ispadne. Ona nastavi priat, al samo nakratko. Odjednom mi skine preu s ruku, pogleda me pravo u oi, al sasma prijazno, i rekne mi:

''A sad mi lijepo reci... kako se ti zapravo zove?'' ''M... molim, gospoja?'' ''Kako se zapravo zove? Zove li se Bili, Tom, ili Bob? Ili kako drukije.'' Bie da sam se sav streso, nisam znao ta da radim. Ipak, reknem: ''Nemojte se, molim vas, gopoja, sprdat sa siroticom ko to sam ja. Ako sam vam na smetnju, ja u...'' ''Ne, nee. Sjedi samo s mirom i ostani e si. Neu ja tebi nita, niti u te odat. Samo mi reci svoju tajnu i pouzdaj se u mene. uvat u je i, tavie, pomoi u ti. A pomoi e ti i moj stari, ako hoe. Vidim ja da si ti samo egrt koji je pobjego od majstora, nita drugo. Nije to nita strano. Nema u tome nieg loeg. S tobom su loe postupali pa si odluio da stane tome na kraj. Bog s tobom, dijete moje, neu te odat, ne boj se. Ispriaj mi sve kako je bilo, budi tako dobar!'' Onda ja reknem da nema smisla da se i dalje pretvaram, da e mi bit lake kad joj sve priznam, samo ako ona odri svoje obeanje. Pa joj reknem da su mi majka i otac umrli, i da mi je sud odredio za skrbnika nekog krtog starog farmera u zabiti, trideset milja od rijeke, i da je taj tako loe postupo sa mnom da vie nisam mogo izdrat, pa kad je otio nekud na dva dana, iskoristio sam priliku, ukro neto stare odjee od njegove keri i uvatio maglu,za tri noi prevalio sam trijest milja. Putovo sam nou, a danju sam se skrivo i spavo, torba sa kruvom i mesom koju sam ponio sa sobom dotekla mi je do kraja puta i nita mi nije falilo. Reknem kako se nadam da e se moj ujak Abner Moore pobrinut za mene, pa sam se zato i uputio vamo, u Goshen. ''Kakav Goshen, dijete? Pa ovo nije Goshen, ovoj je St. Petersburg. Goshen je jo deset milja dalje uz rijeku. Ko ti je reko da je ovo Goshen?'' ''Pa neki ovjek kog sam sreo jutros u zoru, ba kad sam tio da skrenem u umu na spavanje. Reko mi je, kad doem do prvog raskra, da moram udarit desno i da odande ima jo pet milja do Goshena.'' ''Valjda je bio pijan. Uputio te na sasvim krivu stranu.'' ''Pa i izgledo je pjan,al sad nije vano.Moram i dalje.Do zore u sti u Goshen.'' ''ekaj malo. Dat u ti da ponese neto za jelo. Moe ti zatrebat.'' I donese mi neto za jelo, pa me pripita: ''Je li, kad krava lei, na koje noge prvo ustane? Odgovori brzo, nemoj sad da razmilja. Na koje noge prvo ustane?'' ''Na stranje noge, gospoja.'' ''Dobro, a konj?'' ''Na prednje, gospoja.'' ''A na kojoj strani najvie raste mahovina?'' ''Na sjevernoj.

''A ako petnajst krava pasu na jednom brijegu, koliko je njih okrenuto na istu stranu?'' ''Svih petnajst, gospoja. ''E pa, rekla bih da si stvarno ivio na selu. Pomislila sam da si opet htio da me nasamari. A sad mi reci kako se zapravo zove?'' ''George Peters, gospoja.'' ''E, pazi sad dobro, George. Nemoj zaboravit to si reko, pa da mi kae, prije nego to ode, da se zove Alexander, a kad te uvatim u lai, da mi se opet izmotava da se zove George-Alexander.I nemoj zalazit meu ene u toj staroj cicanoj haljini. Prlilino slabo izigrava curicu, al mukarca e moda i mo zavarat. I Bog s tobom dijete, kad udijeva konac u iglu, nemoj drat konac mirno, a iglu nabadat na konac, nego iglu dri mirno i uvlai u nju konac, tako ene obino rade, a mukarci rade obratno. A kad se baca na takora ili na neto drugo, propni se na prste i zamahni rukom iznad glave to moe nespretnije, i gledaj da promai takora za jedno dva, tri metra.Bacaj ukoenom rukom iz ramena, ko da ti je u ramenu stoer oko koga ti se ruka okree,tako bacaju curice, nemoj bacat iz zgloba i lakta rukom ispruenom u stranu, ko to bacaju deki. I pazi, kad curica hoe da uhvati neto u krilo, onda rairi noge, a ne sastavi ih, ko, to si ti uradio kad sam ti dobacila onaj komad olova. Ama, primijetila sam ja da si ti deko kad si udijevao konac u iglu, a sve sam ono ostalo navla izvela samo da te iskuam. A sad bjei k tom svom ujaku, Sarah Mary Williams George Alexander Peters, a ako zapadne u kakvu nepriliku, obavijesti o tome gospou Judith Loftus, tako se ja zovem, pa u ja uinit to mogu da te izvuem iz nje. Dri se samo ceste to vodi uz rijeku, a drugi put kad se otisne u skitnju, obuj cipele i nazuj arape. Cesta je uz rijeku kamenita i bojim se da e izranjavit noge dok stigne u Goshen.'' I tako ja odem oko pedeset koraka obalom uz rijeku, a onda se vratim i oduljam do mjesta e mi je bio privezan amac, podalje od kue. Uskoim u njeg i otisnem se to sam bre mogo. Veslo sam uz vodu toliko da mogu pristat na vrh otoka, a onda zaplovim preko rijeke. Skinem kapu s glave jer mi sad vie nisu trebali naonjaci. Kad sam bio nee na sredini, zaujem sat kako poima izbijat, pa zastanem i oslunem, otkucaji se preko vode uli slabo al razgovijetno,jedanajst sati. Kad sam pristo uz sam vrh otoka, nisam stao da se ispuem iako sam bio zadihan, nego odjurim pravo u umu e sam se ranije bio utaborio, i naloim veliku vatru na suvom i sigurnom mjestu. Onda uskoim opet u amac i zaveslam prama naem sklonitu milju i pol nie, to sam bre mogo. Pristanem i pojurim izmeu drvea i uzbrdo do nae pilje. Jim je leo na zemlji i spavo ko zaklan. Probudim ga i reknem mu: ''Di se, Jime, spremaj se! Ne smijemo gubit ni aska. Za petama su nam!''

Jim nita nije pito, niti je rijei izustio, al po tome kako je zduno radio u iduih pola sata vidilo se koliko se prepo. Za tih pola sata sva naa imovina prebaena je na splav, koja je bila spremna da se otisne iz vrbovog zaklona,e je bila sakrivena. Najprvo smo bili ugasili vatru u pilji, a nakon toga nismo vie ni svijeu zapalili. Ja se prvo otisnem amcem od obale i pogledam oko sebe, al sve da je u blizini i bilo kakvo plovilo, ne bi ga vidio jerbo se u tami pri svjetlu zvijezda slabo ta vidi. Onda izvuemo splav i u sjeni obale pustimo se niz rijeku, pokraj sasma tihog kraja otoka, ute ko zaliveni.

Dvanaesto poglavlje
Mora da je bilo ve blizu jedan sat kad smo napokon ostavili otok za sobom, i inilo mi se doista da splav odmie strano sporo. Da je nailo koje plovilo, preli bi u amac i zaputili se prema ilinojskoj obali. Sva srea to niko nije naio jerbo se nismo uope sjetili da metnemo u amac puku ni pecaljku niti ta za jest. Bili smo u prevelikoj urbi da bi mogli na sve to mislit. Nije bilo pametno to smo sve potrpali na splav. Ako su ona dvojica dola na otok, mora da su nali vatru koju sam bio naloio, pa e cijelu no vrebat Jima. Kako bilo da bilo, nisu poli za nama, a ako ih moja vatra nije zavarala, tome nisam, bio ja kriv. Ja sam se svojski potrudio da ih povuem za nos. U cik zore pristanemo uz sprud na velikoj okuci na ilinojskoj strani, nasijeemo sikiricom granja s kanadskih topola i njima pokrijemo splav tako da je izgledala ko jama obrasla zelenilom. Sprud je obino pjeani pliak na kom je kanadska topola isto tako gusta ko zubi na drljai. Na mizurijskoj obali diu se brda, a ilinojska je obrasla umom, pa vodeni put na tom mjestu vodi uz mizurijsku obalu tako da se nismo bojali da e ko naletit na nas. Tu smo leali cijeli dan i gledali splavi i parobrode kako klize niz vodu pokraj mizurijske obale, i kako se parobrodi koji plove uzvodno bore s maticom u sredini rijeke. Isprio sam Jimu ta sam sve naklapo s onom, enom, a Jim rekne da je to neka lukavica. Da, je ona sluajno krenula u potjeru za nama, ta ne bi sjela i ekala kraj vatre,ne bi, gospodine moj, ta bi povela psa sa sobom. Pa dobro, onda, reknem ja, zar nije mogla re muu da povede psa? Jim rekne da bi se okladio da se ona tom dosjetila kad su mukarci ve bili spremni za polazak, i da su se oni po svoj prilici vratili u mjesto ne bi li nah kakog psa, te da su tako izgubili puno vremena, inae mi ne bi bili ovdje na sprudu esnajst,sedamnajst milja nizvodno od naeg gradia ,o ne, ve bi obojica bili u

tom istom gradiu. A ja u na to da mi je svejedno zbog ega nas nisu uvatili, glavno da nisu. Kad se poelo smrkavat, izvirimo iz gutika i pogledamo na sve strane,nieg nije bilo na vidiku, pa Jim povadi iz splavi par gornjih dasaka i podigne udoban vigvam da nam se stvari ne smoe. Napravi i pod u vigvamu, podigne ga za tridesetak centimetara iznad povrine splavi, tako da su nam sad pokrivai i sve prnje bili izvan domaaja valova to ih diu parobrodi. Na samoj sredini vigvama nanijeli smo sloj blata debel petnajstak centimetara i ogradili ga daskama da se ne pomie, kako bi po runom ili hladnom vremenu mogli naloit vatru koja se izvana nee vidit. Napravili smo i rezervno veslo za kormilarenje, jer se moglo dogodit da nam koje veslo pukne kad naiemo na greben il tako neto. Privrstili smo i kratku ravastu motku da na nju objesimo fenjer, jerbo emo uvijek morat palit svjetlo kad opazimo da niz rijeku dolazi parobrod, da ne bi naletio na nas. Meutim, za brodove koji plove uzvodno neemo morat palit svjetlo osim ako se ne naemo na mjestu koje se zove prelaz*, jerbo je vodostaj bio jo prilino visok i obala je na niim mjestima bila jo preplavljena, pa brodovi koji su plovili uzvodno nisu uvijek plovili maticom nego su traili mirniju vodu.
* Mjesto u rijeci e brodovi prelaze s jedne strane na drugu traei najpouzdaniju struju. (Op. prev.)

Te druge noi plovili smo oko sedam,osam sati noeni strujom ija je brzina iznaala preko etri milje na sat. Lovili smo ribu, priali i od vremena do vremena plivali da odagnamo san. Bilo je nekako sveano plovit tako niz veliku mimu rijeku, leat na leima i gledat u zvijezde, nije nam se mililo govorit i malokad smo se smijali, samo smo se ponekad tijano smijuckali. Openito uzev, imali smo zbilja lijepo vrijeme i nita se nije dogodilo te noi, ni idue, ni one iza nje. Svake smo noi prolazili pokraj naselja, neka su od njih bila daleko na crnim brdima i vidili su se samo blistavi snopovi svjetla, nisi mogo ni jedne jedine kue razabrat. Pete noi proli smo pokraj St. Louisa, tu ko da je cijeli svijet bio obasjan. U St. Petersburgu se govorilo da u St. Louisu ivi dvajest ili trijest iljada ljudi, al ja u to nisam vjerovo sve dok nisam vidio to arobno more svjetla u dva sata te tihe noi. Ni glasa nije bilo za ut, svi su spavali. Svake veeri oko deset iskro bi se ja nekud na obalu i u najbliem zaselku kupio za deset,petnajst centi brana il slanine il ta drugo za jest, a katkad bi digo i neko pile koje se jo nije bilo dobro smjestilo u kokoinjcu. aa je uvijek govorio, uzmi pile kad ti se prui prilika, jerbo ako tebi ne treba, lako e se na neko kome e zatrebat, a dobro se djelo nikad ne zaboravlja. Ne sjeam se dodue ni jedne zgode da njemu nije trebalo pile, al, uglavnom, tako je govorio. Izjutra, pred zoru, zao bi me kuruze i posudio koju ljubenicu, dinju, tikvu, il koji klip mladog kuruza, il neto slino tome. aa je uvijek govorio da nije

nikako zlo posuivat ako misli vratit, bilo kad, al je udovica govorila da je to samo ljepe ime za krau i da nijedan estit ovjek to nee uinit. Jim je reko da on misli da udovica ima u jednu ruku pravo, al da u drugu ruku i aa ima pravo,pa da bi najbolje bilo da izbriemo s popisa dvije,tri stvari i da njih nikad vie ne posuujemo, a onda nee bit nikakvo zlo ako one druge posuujemo. 0 tom smo raspravljali itave jedne noi plove niz rijeku, nikako da se sloimo oko toga ega da se odreknemo, ljubenica, il dinja rebraa,il obinih dinja, il ega drugog. Ipak, pred zoru smo povoljno rijeili to pitanje tako to smo odluili da se odreknemo divljih jabuka i mumula. Nije nam bilo lako dok nismo nali to rjeenje,al sad je opet bilo sve u redu. Ja sam bio jako zadovoljan to je na kraju tako ispalo, jerbo jabuke ionako nita ne vrijede, a mumule e sazret tek za dva,tri mjeseca. Ovda, onda ustrijelili bi ekoju vodenu ticu koja bi izjutra odve poranila il naveer ne bi ola rano na spavanje. Kad se sve sabere, ivili smo bog bogova. Pete noi nakon to smo proh St. Louis zavatila nas je nee iza ponoi snana oluja s jakom grmljavinom i sijevanjem, a kia je lila ko iz kabla. Zavukli smo se u vigvam, a splav pustili nek ju voda nosi. Kad bi munja bljesnula, ugledah bi pred sobom iroku ravnu rijeku, a s obje strane visoke stjenovite obale. Odjednom reknem ja Jimu: ''Ej, Jime, pogledaj ono tamo!'' bio je to parobrod nasukan na podvodnu hrid. Voda nas je nosila ravno na njeg. Munje su ga lijepo obasjavale. Bio je nagnut na jednu stranu, dio gornje palube strio mu iznad vode i lijepo se moglo vidit svako ue na njemu, i stolac kraj velikog zvona, a na njegovom naslonu stari krljak sa irokim obodom. U to doba noi, sred oluje, sve je na tom brodu djelovalo tako tajnovito da sam osjetio ono to bi osjetio i svaki drugi deko pred tom olupinom to lei tako tuno i osamljeno usred rijeke. Poelio sam da se popnem na nju i provrljam po njoj, da vidim ega sve na njoj ima. Stoga reknem Jimu: ''Ajde, Jime, da pristanemo uz brod.'' Al Jim u prvi mah nije tio ni da uje. Rekne mi: ''ta da tumaram po tamo njekakoj olupini! Dobro nam je e smo, bolje da ne vuemo vraga za rep, ko to veli Sveto pismo. A bie da ima i njeka straa na toj olupini.'' ''Kaka vraja straa!'' reknem ja.''Nema tu ta da se uva osim oficirskih kabina i kormilarnice, a misli da e iko stavit glavu na kocku radi oficirskih kabina i kormilarnice po ovakoj noi, kad se svaki as moe sve raspast i otplovit niz rijeku? ''Jim nije imo ta da odgovori na to pa je utio. ''A osim toga,''nastavim,''mogli bi iz kapetanove kajite posudit kaku vrijednu stvaricu. Kladim se da ima cigara... koje kotaju, ko brat bratu, po pet centi komad. Brodski kapetani uvijek su bogati ljudi, zarauju po ezdeset dolara

mjeseno, i kad im se neta dopadne, ne pitaju za cijenu. Metni svijeu u dep i ajde sa mnom, neu imat mira dok ne pretraimo taj brod. Misli da bi Tom Sawyer ikad propustio ovaku priliku? Ne bi ni za ta na svijetu. On bi reko da je to pustolovina, ba bi tako reko, i popeo bi se na ovaj nasukani brod sve kad bi znao i da e to glavom platit. I kako bi to samo izveo! ta sve ne bi izmislio! Dro bi se u najmanju ruku ko Kritofor Kolumbo kad je otkrio kraljevstvo nebesko. Da je sad bar Tom Sawyer s nama! '' Jim je jo malo guno, al je onda popustio. Reko je da ne smijemo govorit vie nego to je prijeko potrebno, i to to tie moemo. Munja nam jo jedno rasvijetli brod, u pravi as, pa se uvatimo za vitlo na desnoj strani i priveemo splav za nju. Paluba je bila s te strane visoko nad vodom. Spustimo se niz nju puze u mraku na lijevu stranu, do oficirskih kabina. Pipali smo polako nogama pred sobom i pruali ruke da ne zapnemo za uad, jerbo je bio taki mrak da ih nismo mogli vidit. Tako se nekako dovuemo do prednjih okanaca u palubi i popnemo se na njih, jo jedan korak i eto nas pred vratima kapetanove kajite, koja su bila otvorena, kad, trista mu jada, tamo na kraju ganjka ugledamo svjetlo! I u isti mah kanda zaujemo odanle neije tihe glasove. Jim mi apne da je njemu zlo i predloi mi da se vratimo. Dobro, reknem ja i zakoraim da krenem natrag, al ba tad zaujem kako neko za pomae: ''Ama, nemojte, ljudi, ako boga znate, kunem se da neu nikom nita kazat!'' A neko e nato glasnije: ''Lae, Jime Tumeru. Nije ti to prvi put. Uvijek trai vie nego ti pripada od plijena, i uvijek si dobio vie zato to si prijetio da e nas izdat ako ne dobije. Al ovaj put si prekardaio. Ti si napodlije i najpodmuklije pseto u itavom ovom kraju.'' Dotle je Jim ve bio otio na splav, a ja sam gorio od znatielje, pa reknem u sebi, Tom Sawyer se ne bi sad povuko, pa neu ni ja, ba da vidim ta se tu zbiva. Pa poem etveronoke kroz uski prolaz, bauljo sam po mraku prama krmi sve dok nije izmeu mene i poprenog ganjka bila jo samo jedna kabina. Tad spazim na podu optuena ovjeka, vezanih ruku i nogu, i jo dvojicu kako stoje nad njim, jedan je od njih dro u ruci mutan fenjer, a drugi pitolj, uperen u glavu ovjeka na podu, i govorio mu: ''Najrae i bi! I trebalo bi da te ubijem, smrdljivog gada! '' ovjek na podu se sav skvri i rekne: ''Ama, nemoj, Bille, ako boga zna, neu nikad nikom ni pisnut.'' Kad god bi on to reko, onaj to je dro fenjer u ruci samo bi se nasmijo i dobacio: ''Pa da da nee! Nikad bome nisi reko veu istinu od ove.'' Jedamput je reko i ovo:

''Pazi ga kako sad cvili! A da ga nismo zgrabili i svezali, ubio bi nas obadvojicu. A zato? Nizato! Samo zato to smo traili svoja prava, eto zato. Al sve bi reko, Jime Turneru, da vie nikom ne prijetit. Makni taj pitolj, Bille!'' A Bili e mu nato: ''Neu, Jake Packarde. Ja sam za to da ga ubijemo... zar nije on isto ovako ubio starog Hatfielda... i zar nije zasluio da ga ubijemo?'' ''Al ja neu da ga ubijemo, i znam zato neu.'' ''Bog te poivio za te rijei, Jake Packarde! Neu ti to zaboravit dok sam iv ''progovori ovjek na podu. Packard se nije obazirao na te njegove rijei nego objesi fenjer o avao, mahne glavom Billu i poe prema meni, u mrak. Ja bre,bolje uzmaknem korak,oko dva koraka, al je brod bio tako nagnut da se nisam mogo na vrijeme sklonit, pa da ne nagaze na mene i ne uvate me, zavuem se u kabinu na uzdignutom dijelu. Onaj je pipo u mraku, a kad je Packard doo do moje kabine, rekne mu: ''Ajde vamo!'' I on ue, a Bili za njim. Al prije nego to su uli, ja sam se ve bio popeo na gornji leaj i stisno se u kut kaju se to sam uope dolazio vamo. Stajali su i razgovarali dre se rukama za rub leaja. Nisam ih vidio, al sam po zadahu viskija znao e su. Bio sam sretan to nisam i ja pio viski, iako je sad to bilo svejedno, ne bi me nikako nanjuili jerbo nisam tako reku ni diho. Premro sam od straha. Osim toga,kako bi ovjek diho dok slua taki razgovor! Govorili su tiho i ozbiljno. Bili je tio da ubije Tumera. Upravo je govorio: ''Reko je da e nas izdat, i izdat e nas. Kad bi mu mi sad dali i oba naa dijela, to ne bi vie nita vrijedilo, poslije ove nae svae i sveg ostalog to smo napravili. To ti je sigurno ko bog, da e nas prijavit da izbjegne kaznu, vjeruj mi. Ja sam za to da ga maknemo.'' ''Pa i ja sam.'' ree Packard sasma tiho. ''K vragu, a ja sam ve mislio da nisi. E pa, onda je sve u redu. Ajde da svrimo s njim.'' ''ekaj malo, nisam jo reko sve to mislim. Sluaj me dobro. Metak u glavu nije loa stvar, al se mi njeg moemo rijeit i bez velike buke, kad ve moramo. Evo ta ja mislim, zato da srlja glavom u omu kad to to si naumio moe isto tako dobro obavit na drugi nain a da se ne izlae nikakvoj opasnosti? Nije l tako?'' ''Dabome da jeste. Al kako e to udesit u ovom sluaju?'' ''E pa, evo kako, ajde da se promuvamo jo po kabinama i pokupimo sve to je preostalo, pa na obalu, da sakrijemo plijen. I da onda malo priekamo. Ja ti kaem da nee pro ni dva sata, a ova e se podrtina raspast i sve e voda odnest. Razumije? On e se utopit i niko mu nee bit kriv neg on sam. Ja mislim da je to kudikamo bolje nego da ga ubijemo. Ja nisam za ubijanje ako

postoji neki drugi nain da to isto postigne, ubijanje nije pametno, a nije ni ljudski. Reci, zar nemam pravo?'' ''Da... mislim da ima? Al ta e bit ako se brod ne raspadne i ne odnese ga voda?'' ''Pa, moemo valjda priekat dva sata da vidimo ta e bit?'' ''Dobro, onda, ajmo.'' I oni izau, a ja mugnem napolje, sav u jednoj vodi, i odbauljam dalje. Bio je mrak ko u rogu, pa zovnem Jima promuklim aptom, a on mi se odazove odnekale izbliza, samo to ne jekne. ''Bre, Jime,''reknem mu,''nije vrijeme za prenemaganje i kukanje, tu je unutra jedna razbojnika banda, pa ako se ne domognemo njihovog amca i ne pustimo ga niz vodu, tako da oni ne mogu pobje s broda, jedan e se od njih na u gadnom kripcu. Al ako im naemo amac, stjeraemo ih sve u gadan kripac jer e past erifu u ruke. Ajde, pouri! Ja u pregledat lijevu stranu, a ti pregledaj desnu. Poi od splavi...'' ''O, bogo moj, bogo moj! Splavi? Nema vie splavi, otkinula se i ola! A mi voi ostali visit!''

Trinaesto poglavlje
Presjeko mi se, borme, dah, umalo to se ne onesvijestim. Ostat zatoen na nasukanom brodu s takom bandom! Al nije bilo vremena za alopojke. Sad smo morali prona taj amac, trebali smo ga za sebe. Drhtali smo i klecali dok smo se uljali desnom stranom broda,ilo je to strano sporo, reklo bi se da je prolo tjedan dana dok smo doli do krme. Nie ni traga amcu. Jim rekne da on ne moe dalje, da mu je od silnog straha ponestalo snage. Al ja mu reknem, idemo dalje, ako ostanemo na ovoj podrtini, onda smo zbilja nadrljali. I tako produimo polako dalje. Potraimo stranju stranu oficirskih kabina, naemo ju i odbauljamo dalje do okanaca u palubi, dre se za kapke na njima, jerbo im je doljnji rub bio u vodi.Kad smo ve bih blizu vrata poprenog ganjka, naiemo na amac, naravska stvar! Jedva sam ga u mraku opazio. Kako sam bio zahvalan sudbini! Zaas bi se nao u njemu, al se ba u taj as otvore vrata. Jedan od one dvojice pomoli glavu kroz njih, na pola metra od mene, i ja pomislim da sam propo, al se on naglo povue i dobaci: ''Skloni taj prokleti fenjer, Bille, nemoj mi tu svijetliti'' I on baci u amac punu vreu pa se i sam spusti u njeg i sjedne. Bio je to Packard. Zatim i Bili izae i ukrca se. Packard mu potiho rekne: ''Gotovo, tjeraj!'' Jedva sam se dro za kapke, toliko sam bio iznemogo. Al tad se opet oglasi Bili:

''ekaj malo... Jesi l ga pretreso?'' ''Nisam. Zar nisi ti?'' ''Nisam. Znai da je njegov dio jo kod njega.'' '' Pa dobro, ajde da se vratimo, nema smisla da ponesemo stvari, a ostavimo pare.'' ''uj... a da on ne posumnja neto?'' ''Moda, al moramo to uzet, poto, poto. Ajdemo.'' Pa izau iz amca i vrate se na brod. Vrata se za njima zalupe jerbo su bila na nagnutoj strani. U tren oka naem se u amcu, a Jim se skotrlja za mnom. Izvadim no, prereem ue i odosmo! Nismo ni taknuli vesla, nit smo govorili ta nit aputali, jedva da smo i dihali. Brzo smo klizili niz vodu, sasma neujno, pored velikog kotaa i pored krme, za koji tren bili smo ve stotinjak metara iza nasukanog broda, a onda ga obavije tama, jedva se naziro, bili smo spaeni, i znali smo da smo spaeni. Kad smo bili odmakli tri do etri stotine metara, opazimo kako se na ulazu u oficirske kabine naasak pojavi fenjer ko iskra. Po tom smo znali da su lupei primijetili da su ostali bez amca i da im pomalo svie da su u istom sosu ko i Jim Tumer. Tad Jim dovati vesla pa krenemo u potjeru za naom splavi. Tek sam se tad prvi put zabrinuo za te ljude ,valjda nisam do tada imo za to vremena. Padne mi na pamet kako je uasno, ak i za ubojice, kad se nau u takom kripcu. Reknem sam sebi da se nikad ne zna neu li i sam jednog dana postat ubojica, pa kako e onda men bit? Stoga reknem Jimu: ''Kad ugledamo prvo svjetlo, pristaemo stotinjak metara iznad ili ispod tog mjesta, e se moe dobro sklonit amac i ti u njemu, a ja u onda oti do tih ljudi i izmislit nekakvu priu, i nagovorit ih da poalju nekog po one razbojnike i spasu ih, kako bi mogli da zavre na vjealima kad im doe vrijeme.'' Al od tog nauma nije bilo nita jerbo je uskoro opet izbila oluja, i to gora nego ikad. Kia je lijevala i nie nije bilo nikakog svjetla, valjda su svi spavali. Jurili smo niz rijeku i pazili neemo l ugledat kakvo svjetlo il nau splav. Nakon puno vremena kia je jenjala, al su oblaci ostali, munje su i dalje parale nebo dok odjedno jedna od njih ne rasvijetli pred nama neto crno to plovi niz rijeku, pa pojurimo na tu stranu. Bila je to naa splav. Naem veselju nije bilo kraja kad smo se opet nali na njoj. Uto opazimo i neko svjetlo u daljini, na desnoj obali. Ja reknem da u tamo. amac je bio dopola pun plijena kojeg su se oni razbojnici bili domogli s nasukanog broda. Bre,bolje prebacim sve to na splav. Reknem Jimu nek on plovi dalje, i nek upali fenjer kad vidi da je odmako oko dvije milje, i nek ga ne gasi dok ga ne sustignem. Tad dovatim vesla i zaputim se prama onom svjetlu. Kad sam mu se pribliio, pojave se gore na brijegu jo tri,etri svjetla. Bio je to neki zaselak. Primaknem se obali povie onog prvog

svjetla, odloim vesla i pustim da me voda nosi. Kad sam doo sasma blizu, vidim da je to fenjer to visi na koplju za zastavu na nekoj velikoj skeli. Oplovim skelu da vidim e je uvar, pitaju se e li je zadrijemo, kadli ga spazim kako sjedi na bavi, glave oborene na koljena. Priem mu, prodrmam ga dva,tri puta za rame i udarim u pla. On se prene, malko prestraen, al kad vidje da sam to samo ja, junaki zijevne i protegne se te me upita: ''Ej, ta ti je? Ne plai, mali. ta se desilo?'' Ja mu odgovorim: ''aa, i mama, i seka, i...'' Tu me izda glas. On mi rekne: ''Ama, do vraga, de, nemoj sad tu cmizdrit, svi mi imamo svoje jade pa e i tvoj jad pro. to je to bilo s tvojima?'' ''Oni su... oni su.... jeste l vi uvar na ovoj skeli?'' ''Jesam ,''odgovori on borme prilino zadovoljno.''Ja sam ti i kapetan, i vlasnik, i prvi oficir, i kormilar, i uvar, i mornar, a koji put sam i sam teret i putnici. Nisam tako bogat ko stari Jim Hornback, i ne mogu bit tako iroke ruke i dobar prema svima odreda ko to je on, niti mogu tako razbacivat pare ko to ih on razbaciva, ali sam mu svejedno vieput reko da se ne bi mijenjo s njim, jer za mene, rekoh, nema ivota do mornarskog, vrag me odnio ako bi ja tio ivit dvije milje od grada e se nita pod bogom ne deava, ne bi bome ni za sve njegovo blago, pa ak ni za dvaput vie od toga. Velim ja njemu...'' Ja ga presijeem u rijei: ''Oni su vam svi u grdnoj nevolji i...'' ''Ko to?'' ''Pa aa, i mama, i seka, i gospojica Hooker, pa kad bi vi otili tamo sa svojom skelom...'' ''Kuda to? e su to oni?'' ''Na nasukanom brodu.'' ''Na kakvom nasukanom brodu?'' ''Pa samo je jedan.'' ''to, ne misli valjda da su na Walteru Scottu? ''Da, uprav na njemu.'' ''Za ime boje! Pa to rade tamo, tako ti boga?'' ''Ma nisu se oni tjeli ukrcat na njega.'' ''Dabome da nisu! O, boe moj, pa njima nema spasa ako se to prije ne izvuku odande! Ali kako su, zaboga, uope upali u tu klopku?'' ''Sasvim jednostavno.Gospojica Hooker bila je u gostima,u onom mjestutamo .'' ''Da, u Booths Landingu, pa onda?''

''Bila je u gostima tamo, u Booths Landingu, i ba je pred veer krenula preko na skeli sa svojom crnkinjom, da prenoi kod svoje prijateljice, gospojice, ne znam kako se zove, zaboravio sam joj ime, al su izgubili kormilo pa su se okrenuli i plovili naopake oko dvije milje, i tako su naletili na taj nasukani brod, i svi su stradali, i laar, i crnkinja, i konji, samo se gospojica Hooker uspjela nekako uvatit i popet na brod. Nee oko sat vremena poto je pao mrak, naili smo i mi na naoj deregliji, a bio je taki mrak da nismo opazili nasukani brod sve do zadnjeg asa, pa smo i mi naletili na njega, al smo se svi spasili osim Billa Whipplea ,a kakav je to bio ovjek, dua od ovjeka! Volio bi da sam ja strado mjesto njega, vjerujte mi.'' ''Ti bokca! Ovako neto nisam jo u ivotu uo! I to ste onda napravili?'' ''Pa derali smo se i dozivali u pomo, al je rijeka tako iroka da nas niko nije uo. Onda je aa reko da se neko od nas mora doepat obale i dovest pomo. Ja sam jedini znao plivat pa sam skoio u vodu, a gospojica Hooker je rekla, ako ne naem pomo ranije, da nek doem vamo i potraim njezinog ujaka, a on e ve uinit sve ta treba. Isplivo sam na obalu oko jedne milje nie od ovog mjesta i odonda, evo, lutam okolo i molim ljude da neto poduzmu, al mi svi odgovaraju: ta, u ovakoj noi i po ovako jakoj struji? To bi bila prava ludost. Idi rae do pame skele! Pa ako bi vi tjeli...'' ''Jesen ti bigulicu, ja bi vrlo rado, nije da ne bi, al ko e to platit, gajde mu njegove? Misli ti da bi tvoj tata...'' ''to se toga tie, budite bez brige. Gospojica Hooker mi je rekla, izriito, da e njezin ujak Homback...'' ''Sto mu gromova! Zar je on njezin ujak? Pazi vamo, kreni sad prema onom svjetlu tamo, vidi, a kad doe do njega, skreni na zapad i za jedno frtalj milje doi e do krme,reci im tamo nek ti pokau kuu Jima Hombacka, a on e ve podmirit raun. I nemoj da se zeza okolo, on treba da to to prije sazna. Reci mu da u mu ja dovest neakinju ivu i zdravu prije nego to e on sti u grad. A sad kifeli, ja idem odma tu iza oka da probudim svoga mainistu.'' Potrim prama onom svjetlu, al im je on zamako za oak, vratim se i uskoim u amac, izgrabim vodu iz njega i odveslam oko est stotina metara uzvodno po mirnoj vodi, pa se sakrijem meu neke drvarice, jerbo nisam imo mira dok ne vidim da se skela otisnula.Kad se sve sabere,bio sam ipak prilino zadovoljan to sam si dao toliko truda da pomognem onim razbojnicima, jerbo ne bi to ba svak uinio. Poelio sam da udovica za to dozna. Mislio sam da bi ona bila ponosna na mene to sam pomogao tim bitangama, jerbo udovici i svim drugim dobrim duama ponajvie je stalo upravo do bitangi i propalica. Ne proe puno vremena kad eto ti one olupine, mrane i sumorne, kako klizi niz vodu! Podiu me ledeni srsi, al se zaputim prama njoj. Bila je ve duboko u vodi i zaas sam uvidio da nema puno izgleda da je neko na njoj osto iv.

itavu ju oplovim i oglasim se al nema odgovora, grobna tiina. Bi mi malo teko oko srca zbog tih razbojnika, al nije opet previe, jerbo sam tako rauno, ako su oni to mogli izdrat, izdrau i ja. Uto naie i skela, pa zaveslam prama sredini rijeke sjeku ukoso maticu, a kad sam mislio da me vie ne mogu vidit, odloim vesla, osvrnem se i vidim kako skela obilazi oko olupine tragaju za tijelom gospojice Hooker. Uskoro skela odustane od traganja i zaplovi prama obali, a onda seja prihvatim vesala i jumem niz rijeku.inilo mi se da mi je trebalo vraki dugo dok nisam spazio Jimovo svjetlo, a kad sam ga ugledo, izgledalo je da je iljadu milja daleko. Kad sam najposlije stigo do njeg, nebo je ve poelo blijedit na istoku, pa se dovatimo nekog otoka, sakrijemo splav, potopimo amac, legnemo i zaspimo ko zaklani.

etrnaesto poglavlje
Kad smo se digli, ponemo pregledavat plijen kojeg su se razbojnici bili domogli na nasukanom brodu, bilo je tu izama, i pokrivaa, i odjee, i svakojakih drugih stvari, i puno knjiga, i durbin, i tri kutije cigara. Ni kad nismo bili tako bogati, ni Jim ni ja. Cigare su bile odline. itavo smo popodne plandovali u umi i razgovarah, ja sam i knjige ito, ukratko, bilo nam je lijepo. Isprio sam Jimu ta se sve dogodilo na nasukanom brodu, i na skeli, i reko da su to bile prave pustolovine, a on e meni da njemu nije vie do pustolovina. Prio mi je kako je premro od straha kad sam ja oo u oficirske kabine, a on otpuzo natrag do splavi i vidio da je nema, mislio je da je sad s njim svakako svreno, ma ta se poslije dogodilo, jer ako se ne spasi, utopie se, a ako iznese ivu glavu, ko ga god bude spasio, vratie ga kui radi nagrade, a onda e ga gospojica Watson sigurno prodat na Jug. I imo je pravo, skoro je uvijek on imo pravo, Jim je zbilja bio jako bistar za jednog crnju. Puno sam ito o kraljevima, i o vojvodama, i o grofovima, o njima slinima,i o tom kako su se gizdavo odijevali, i kako su se fino ponaali, i zvali jedan drugog, mjesto gospodine, vae velianstvo, i vaa visosti, i vae gospodstvo, a Jim je samo beio oima, to ga je zbilja zanimalo. Rekne mi: ''Nijesam imo pojma da jih je tolko bilo. Nijesam uvo ni za jednog od njija izim za onog starog kralja Salamana, ako ne raunamo sve one kraljeve na kartama. A kolko li zarauje jedan kralj?'' ''Zarauje? ''reknem.''Pa, oni ti mogu zaraivat i iljadu dolara mjeseno ako oe, mogu dobit koliko oe, sve ti je ionako njihovo.'' ''Blago njima! A ta moraju radit, a, Huck?''

''Nita ti oni pod bogom ne rade! Ma kakvo je to pitanje! Lijepo sjede i ni briga ih nije.'' ''Ma nemoj, je l zbiljam?'' ''Pa kad ti kaem. Sjede i ba ih briga. Osim moda kad izbije rat,onda idu u rat. Al inae samo ljenare, il idu u lov sa sokolovima lsamo love i pijuckaju... '' ''Pst! Jesi l uo?'' Skoimo na noge i izvirimo, al nije bilo nita, samo kloparanje toka na brodu koji je dole obilazio rt, pa se vratimo na svoja mjesta. ''Da ''reknem,''a koji put, kad im je dosadno, nateu se s parljamentom, a ako ko ne slua kralja, on mu jednostavno otfikari glavu. Al najee se zadravaju u haremu.'' ''e to?'' ''U haremu.'' ''ta j to arem?'' ''To ti je mjesto e kralj uva svoje ene. Zar nisi nikad uo za harem? Solomon je imo harem, on ti je imo oko milijon ena.'' ''A, pa da, jes, jes, to... to sam isto zaboravijo. Arem je valjda njeto ko njeki pansijon. Mora da jim je u djeijoj sobi gadna galama. I sve bi reko da jim se ene puno svaaju, a od toga je ondak jo vea galama. Pa ipak vele da j Salaman bio najmudriji ojek na svijetu. Al ja ti nit ne drim do njega. Evo zato,zar b jedan mudar ojek eo ivit sve vrijeme usred take paklenske galame? Bome ne b. Mudar ojek bi rae podigo fabriku kotlova, a kad bi se eo odmorit, mogo bi je lijepo opet zatvorit.'' ''Ipak, kako bilo da bilo, bio ti je on najmudriji ovjek, tako mi je bar rekla sama udovica.'' ''Ba mene briga ta veli tvoja udovica, ja t kaem da to nije bijo mudar ojek. Taj ti se njekad zbiljam udno ponao. Je l zna za ono dijete to ga je eo raskolit popolam?'' ''Znam, udovica mi je priala o tom.'' ''E, pa eto ti! Zar to nije njeto najlue to ovjeku moe past na pamet? Paz vamo, samo malo. Evo, ovaj voi panj, to ti j jedna ena, evo, voi s ti, ti s druga ena, a ja sam Salaman, a ovaj dolar, voi, ova novanica, to ti je dijete. Vi obadve iete to dijete. I ta ja da radim? Da idem me komije i raspitam se ij je ovaj dolar, pa da ga dadnem onoj ij je, itavog, u komadu, ko to bi uradijo svak ko ima bar malo soli u glavi? A, jok, ja uzmem novanicu i poderem ju popolam, pa jednu polovicu dadnem teb, a drugu polovicu onoj drugoj eni. Tako j i Salaman eo da uradi onim etetom. A sadeka ja pitam tebe, ta ti ima od te svoje polovice? ta mo kupit s njom? I kakva ti fajda od pola eteta? Ja ne bi dao ni prebite pare za itav milijon prepolovljene ece.'' ''Ma, do vraga, Jime, ti si oo skroz ukrivo, oo si, bome, naisto ukrivo.''

''Ko? Je l ja? Ma ajde bje! Nemoj m sad tu solit pamet. Valjada ja znadem kad vidim da je njeto pametno, a tuj ne vidim ama ba nit pametno. ene se nijesu sporile oko pol deteta, neg su se sporile oko itavog deteta, a onaj ko misli da spor oko itavog deteta moe rijeit samo jednom polovcom, to ti je dupe glava. Nemoj ti meni, Huck, vie dolazit sa tijem tvojim Salamanom, ja njeg itam ko Bibliju.'' ''Al velim ti da nisi razumio u emu je tu vic.'' ''Kaki vraji vici. Ja znadem ta znadem. I paz ta ti kaem, pravi vic nije u tom, neg je jo puno dublje. Vic ti je u tom kako se taj Salaman ponaa. Uzmi samo ojeka koj ima jedno il dva deteta, ta misli oe l se taki ovjek razbacivat ecom? Ne, vala nee, taj si to ne mere dozvolit. Taj zna da cijeni ecu. Al ako uzme ojeka koj ima oko pet milijona ece to mu vazda jurcaju po kui, to ti j ve druga pjesma. Taj e raspolutit djete ko maku, doim jih ima na bacanje. Jedno il dva etia vie il manje, to ti je Salamanu svejedno, vrag ga njegov odnijo!'' Takvog crnju jo nisam bome vidio. Kad si jedno taj neto utuvi u glavu, ne mo mu to niim izbit iz glave.Nisam jo nijednog crnju vidio da se tako okomio na Solomona.Zato mu ponem priat o drugim kraljevima, a Solomona pustim na miru. Prio sam mu o Luji esnajstom kom su nekad davno otfikarili glavu u Francuskoj, i o njegovom malom sinu delfinu* koji bi i sam posto kralj da ga nisu apili i bacili u tamnicu, a neki vele da je tamo i umro.
* Delfin umjesto dofen (izvorno dauphin), prestolonasljednik u Francuskoj. (Op. prev.)

''Siroti deko.'' ''Al neki vele da se izbavio i uteko, i da je poslije doo u Ameriku.'' ''Fala bogu! Al mora da mu je voi jako pusto, kad kod nas nema kraljeva, jelda, Huck?'' ''Nema.'' ''Onda si ne mere na ni posla. ta e taj da radi?'' ''Pa, ne znam. Neki od njih zaposle se na policiji, a neki od njih ue ljude francuski.'' ''Pa, dobro, Huck, zar Francezi ne govore ko mi?'' ''Ne govore, Jime, ti ne bi razumio ni rijei od njihovog govora, ni jedne jedine rijei.'' ''Uh, bogamu, ta mi to govori? A otkale im to?'' ''Ne znam, al tako je. Nao sam jednom neto od njihovog frfljanja u jednoj knjizi. to bi ti, recimo, reko kad bi ti prio ovjek i reko Poli vu franci?'' ''ta b reko, zvizno bi ga po glavi. To jes, ako ne b bijo bijelac. Ne b nijednom crnji dozvolio da mi tako njeto kae.'' ''Makar ta, nije to nita loe. To samo znai je l zna govorit francuski.'' ''Pa to mi onda ljucki ne kae?''

''Pa kae ti. Tako Francuzi to kau.'' ''Ma to je zbiljam smijeno, tako govorit, neu vie ni da ujem o tom. To j ista besmislica.'' ''Pazi vamo, Jime, je l maka govori ko mi?'' ''Jok, maka ne govori ko mi.'' ''Dobro, a krava?'' ''Jok, ni krava ne govori ko mi.'' ''A je l maka govori ko krava, a krava ko maka?'' ''Jok, ne govori.'' ''I normalno je i pravo da svaka od njih govori drugaije?'' ''Jakako.'' ''I zar nije normalno i pravo da maka i krava govore drugaije od nas?'' ''Pa jata da je normalno.'' ''Pa dobro, onda, zato ne bi bilo normalno i pravo da Francuz govori drugaije od nas? Ajde, sad mi odgovori.'' ''uje, Huck, a je l maka isto to i ojek?'' ''Nije.'' ''Pa dobro, onda ne b imalo smisla ni da maka govori ko ojek. A je l krava isto to i ojek? Il je krava isto to i maka?'' ''Ne, nije ni jedno ni drugo.'' ''Pa dobro, onda ona nema ta da govori ko jedno il drugo. A je l Francez ojek?'' ''Jest.'' ''E pa, onda? Zato onda, boga mu njegovog, ne govori ko ojek? To ti meni sad reci'' Vidim ja da ne vrijedi dalje troit rijei, ne mo ti jednog crnju nauit pameti. Ma nek ga voda nosi!

Petnaesto poglavlje
Raunali smo da emo za tri noi sti do Caira, na doljnjem kraju Illinoisa,e utjee rijeka Ohio, to nam je i bio cilj. Tu smo mislili prodat splav, ukrcat se na parobrod i oti uz Ohio u slobodne drave, e nam niko nita ne moe. E,al druge noi poela se sputat magla pa smo skrenuli spram otoia obraslog zelenilom da tu pristanemo, jerbo ne bi valjalo plovit po magli, al kad sam odveslo naprijed u amcu, da najprvo njeg priveem uetom, na obali su bile sve same mladice. Bacim ue oko jednog drvceta, na samom rubu strme obale, al je tu struja bila jaka ko vrag i splav dojuri niz vodu toliko brzo da iupa drvce iz korijena i otplovi dalje. Gledo sam kako ju guta magla i spopadne me takva muka i strah da se valjda pola minute nisam mogo maknut

s mjesta ,zaas vie nije bilo ni traga od splavi, nisi mogo vidit dalje od dvajst metara. Uskoim u amac, zgrabim veslo sa krme i zaveslam, al amac, ni makac. U onoj sam urbi zaboravio da ga odveem. Ponovo iskoim da ga odveem, al sam bio toliko uzrujan i ruke su mi se tako tresle da sam bio tako reku nemoan. im sam odvezo amac, krenem u potjeru za splavi, uznojen i zabrinut, dre se i dalje otoia. Bilo je dobro dok sam plovio uz njeg, al on nije bio ni ezdeset metara dugaak i, tek to sam projurio pored njegovog kraja, uletim, u gustu bijelu maglu. Nisam vie imao pojma e sam ni kud me voda nosi. Pomislim da ne vrijedi veslat, jer bi mogo lako naletit na obalu il na kakav otoi il na ta drugo, bolje da sjedim s mirom i pustim nek me voda nosi. Al nije bome lako u takom poloaju sjedit skrtenih ruku. Oglasim se i oslunem. Odnekale izdaleka zaujem slabaan odziv i odma se ohrabrim. Jumem u tom smjeru i naulim ui ne bi l jo ta uo. Kad sam po drugi put to isto zauo, pojmim da se ne pribliavam nego da se udaljavam od toga nekud na desnu stranu. A slijedei put sam se opet udaljavo nekud nalijevo, i nisam se puno tomu primako jerbo, dok sam se ja okolo moto, skreto tamo,amo, on je stalno plovio ravno. Da se bar blento sjetio da uzme plehnatu tavu, pa da udara u nju, al e bi se on toga sjetio! Najvie su me uznemiravali upravo ti razmaci u njegovom dozivanju. Ipak, junaki sam i dalje veslo kad najednom zaujem dozivanje iza sebe. Sad sam se tek smeo. Il se to javlja neko drugi, il sam se ja okrenuo na drugu stranu? Odloim veslo. Opet zaujem dozivanje, jo uvijek iza sebe, al sa drugog mjesta, neprestance je dozivanje dopiralo do mene i neprestance iz drugog pravca, a ja sam se neprestano odzivo, sve dok ga opet nisam uo ispred sebe, po emu sam znao da mi je struja okrenula kljun amca niz vodu i da je opet sve u redu, samo ako to vie Jim, a ne neki drugi splavar. Nisam mogo luit glasove u magli, jerbo u magli nita ne izgleda normalno, nit zvui normalno. Dozivanje se nastavilo, a nakon otprilike jedne minute naletim na strmu obalu na kojoj je visoko drvee bilo nalik na sablasti od dima, al me struja baci ulijevo i ponese uz obalu, meu upoprijeena debla, e je silno hualo, jerbo se matica ustro probijala izmeu njih. Za koji as bila je opet oko mene gusta bijela magla i tiina. Sjedio sam nepomino u amcu oslukuju kako mi srce lupa, inilo mi se da je otkucalo stotinu puta dok sam samo jedamput udahnuo. Onda sam naprosto digo ruke od svega. Znao sam ta je na stvari. Ta strma obala pripada nekom otoku, a Jima je voda odnesla na drugu stranu. To nije bio otoi pokraj kojeg moe pro za deset minuta. To je bio otok na kojem raste veliko drvee, moda je i pet, est milja dugaak i preko pola milje irok.

Mirovo sam tako valjda oko petnajst minuta, nauljenih uiju. Plovio sam, naravski, niz vodu jedno etri, pet milja na sat, al to jedva da primjeuje. Ama, reko bi da se ne mie s mjesta, i kad krajikom oka spazi kako promine neko stablo u vodi, ne pomisli koliko brzo ti plovi, nego suspregne dah i pomisli, boe, kako to tablo juri! Ako mislite da nije jezivo i pusto ovako plovit u noi, sam, kroz maglu, probajte jedamput pa ete vidit. Zatim sam oko pola sata dozivo od vremena do vremena, kad najposlije zaujem izdaleka odziv i pokuam se zaputit prama njem, al mi to ne poe za rukom. Pomislim da sam upo meu niz otoia jerbo su mi s obje strane promicali njihovi mutni obrisi, katkad ih je dijelio tek uzak prolaz, neke od njih nisam ni vidio, al sam znao da su tu, jerbo sam uo kako voda umori kroz suvo granje i vrijee to vise nad njihovim obalama. Uskoro vie nisam uo nikakvo dovikivanje meu tim otoiima. Uostalom, nisam se ba ni trudio da ga ulovim, jerbo je to bilo tee nego ulovit lutajui plamen. Ko bi reko da glasovi mogu tako izmicat, i tako brzo i esto mijenjat mjesto! etri, pet puta moro sam se naglo odgurnut amcem od obale da se ne bi nasuko na kojem otoiu, a po tom sam znao da i splav mora tako svaki as da udara u obalu, jer bi inae dalje odmakla i ne bi vie uo dovikivanje ,plovila je tek neto bre od mene. Konano mi se uinilo da sam opet izbio na otvorenu rijeku, al svejedno nisam uo nie nikako dozivanje. Mislio sam da je Jim moda zapo za neku zapreku u vodi i da mu nema spasa. Bio sam mrtav umoran pa sam lego na dno amca i reko sam sebi da se vie neu sekirat. Dabome da nisam tio da zaspim, al sam bio toliko pospan da se nisam mogo othrvat snu, pa sam odluio da malo pridrijemam. Al se to moje drijemanje izgleda poprilino oteglo, jerbo kad sam se probudio, zvijezde su blistale punim sjajem, od magle vie nije bilo ni traga, a amac je, okrenut naopake, jurio niz veliku okuku. U prvi mah nisam znao e sam, mislio sam da sanjam, a kad sam se poeo prisjeat ta se desilo, bilo mi je sve mutno, ko da je to bilo prije nedjelju dana. Rijeka je na tom mjestu bila strahovito iroka, opasana jako visokim i gustim drveem s obje strane, ba ko nekim tvrdim zidom, koliko sam mogo vidit na mjeseini. Pogledam niz vodu i opazim na njoj neku crnu toku. Zaputim se za njom, al kad sam doo do nje, vidim da su to samo dva vezana pilanska trupca. Onda opazim jo jednu toku i pojurim za njom, pa jo jednu, al ovaj put se nisam prevario. Bila je to naa splav. Kad sam stigo do nje, Jim je sjedio i spavo, s glavom meu koljenima, a desnu je ruku dro na veslu za krmanjenje. Drugo je veslo bilo slomljeno, a itava je splav bila pokrivena hem, granjem i blatom. Ni Jimu dakle nije bilo lako.

Priveem amac za splav i legnem tik do Jima, pa ponem zijevat, protezat se i gurat akama Jima govore mu: ''Ej, Jime, jesam li ja to zaspo? to me nisi probudio?'' ''Za boga miloga, Huck, jes to ti? Jesi l iv... nisi se utopio... vratijo si se? To je previe lijepo, duo, da b moglo bit istina. Daj da te pogleem, zlato moje, da te opipam. Pa da, zbiljam si iv! Vratijo si se, iv i zdrav, isti otaj stari Huck, isti stari Huck, fala dragom Bogu!'' ''ta ti je, Jime? Da nisi pijan?'' ''Pjan? Da nisam pjan? A e bi se napijo?'' ''Pa ta onda bunca?'' ''Kako to misli da buncam?'' ''Kako? Pa eto, govori neto o tom kako sam se vratio, i kojekake druge besmislice, ko da sam nekud oo.'' ''Huck... Huck Finn, pogled me u oi, pogled me u oi. Zar ti nisi nie bijo?'' ''e bi bio? Ama, kako to, do bijesa, misli? Nisam nie bio. e bi mogo bit?'' ''uj, pazi vamo, gazda, tuj njeto ne tima, bome ne tima. Je l sam ja ja, il ko sam ja? Je l sam ja voi, il e sam ja? Eto, to b eo da znadem?'' ''Pa ja mislim da si ove, to je bar jasno, al mislim, Jime, i da si stara smuena budala.'' ''Jelda, jelda? E pa, odgovor mi ondak na ovo. Zar nijesi uzeo trik i preo u amac da ga privee za adicu?'' ''Jok, nisam. Kaku adicu? Ja nisam vidio nikaku adicu.'' ''Nijesi vidijo nikaku adicu? Pazi sad vamo, zar nije trik puko i splav odletila niz vodu, a ti osto sam u amcu i u magli ?'' ''Kakoj magli?'' ''Pa u magli. U magli koja se itave noi nije dizala. I zar nis ti mene dozivo, a ja tebe, sve dok nijesmo zabludili med adicama i jedan se od nas izgubijo, a i drugi samo to se nije izgubijo, jerbo nije imo pojma e je? I zar nijesam ja naletijo na masu tijeh adica, i bijo na velkim mukama, i malo je falilo da se ne utopim? Eto, zar nije bilo tako, gazda, zar nije bilo tako? Reci i sam!'' ''Sluaj, Jime, ovo je ve malo previe. Ja nisam vidio nikaku maglu, nikake adice, nikake neprilike, nita od svega toga. Svu sam no prosjedio s tobom evo ove dok ti nisi prije desetak minuta zaspo, a valjda sam i ja. Dotle se ipak nisi mogo napit, pa znai da si sve to sanjo.'' ''Ama, kako sam, k vragu, mogo sve to sanjat u deset minuta?'' ''Ma idi do vraga, nego ta da si sanjo kad se nita od svega toga nije dogodilo!'' ''Ali, Huck, men je sve to tako jasno pred oima...'' ''Sasma je svejedno koliko je to tebi jasno, to nema veze. Valjda ja znam kad sam sve vrijeme bio ove.'' Jedno pet minuta Jim nije reko ni rijei, samo je sjedio i premiljo. Onda rekne:

''Pa dobro, onda, Huck, moebit sam zbiljam sanjo, al nek me vrag odnese ako sam ikad ita ivlje sanjo. I nijedan me san nije nigda tako izmorio ko ovaj.'' ''Pa sad, to je lako mogue, san moe ovjeka izmorit ko i sve drugo. Al taj ti je san zbilja neto ekstra, ispriaj mi ga, Jime.'' I Jim se poduhvati da mi ispria sve upravo onako kako se zbilo, samo to je itavu priu poprilino iskitio. Onda rekne da mora munut glavom i protumait taj san, jerbo nam je poslat ko opomena. Rekne da onaj prvi otoi znai ovjeka koji e tjet da nam uini neko dobro, a da je struja drugi ovjek koji e nas odvu od njeg. Dovikivanja su pak opomene koje e nam stizat od vremena do vremena, a ako se ne budemo upeli svim silama da ih shvatimo, donee nam samo nesree, mjesto da nas ouvaju od njih. Onaj niz otoia, to su neprilike u koje emo upast sa svaalicama i kojekakim tipovima, al ako budemo gledali svoja posla, ako im ne budemo odgovarali i ako ih ne budemo ljutili, spasiemo se i iza iz magle na veliku bistru rijeku, a to su slobodne drave e vie neemo imat nikakih neprilika.Kad sam doo na splav, jako se bilo naoblailo, al se sad opet poelo razvedravat. ''U redu, Jime, sve si ti to dosta dobro protumaio,''reknem ,''a ta ti znai ovo ove?'' I pokaem mu na ono lie i smee na splavi, i na slomljeno veslo. Sad se sve to lijepo vidilo ko na dlanu.Jim pogleda u onaj kr, pa u mene, pa opet u kr. On je taj san bio tako sebi zabio u glavu da ga se u prvi mah nije mogo otrest i postavit stvari ponovo na svoje mjesto. Al kad je napokon shvatio ta je posrijedi, pogleda me netremice, ozbiljno, i rekne: ''ta ovo voi znai? Sad u ti ja kasti. Kad sam bijo iznemogo od posla i od vikanja i kad sam zaspo, srce mi je bilo tako reku skreno zato to si se ti izgubijo i nijesam vie mario ta e bit od mene i od splavi. A kad sam se probudijo i ugledo tebe kraj sebe, iva i zdrava, udarle mi suze na oi i najrae b klekno i poljubijo t noge, tolko sam bijo sretan. A ti s mislijo samo na to kako starog Jima laima namagarit. Ovo voi, to j ubre, a ubre su i svi oni koji se bacaju blatom na svoje prijatelje i sramote jih.'' Onda se polako digne, ode do vigvama i ue u njeg a da nije vie ni rijei prozborio. Al i to je bilo dosta. Bio sam tako posramljen da bi skoro najrae ja njemu izljubio noge, samo da opozove svoje rijei. Trebalo mi je petnajst minuta da natjeram sam sebe da se ponizim pred jednim crnjom, al sam to ipak uinio i nikad se nisam zbog tog pokajo. Nisam nikad vie tjero s njim sprdnju, a ne bi bio ni ovo uinio da sam znao koliko u ga s otim ojadit.

esnaesto poglavlje

Prespavali smo skoro cijeli dan, a kad je pala no, krenuli smo dalje i obreli se iza jedne strano dugake splavi koja se vukla ko kaka procesija. Imala je po etri duga vesla na svakom kraju, pa je na njoj po naem raunu moralo bit najmanje trijest ljudi. Bilo je i pet velikih vigvama, razmjetenih daleko jedan od drugog, u sredini je gorila velika vatra a na svakom kraju stajalo je po jedno visoko koplje za zastavu. Bilo ju je ta za vidit. Nije maji kaalj bit splavar na takoj grdosiji. Upravo smo uli u jednu veliku okuku, nebo se naoblailo i bilo je sparno. Rijeka je bila jako iroka i opasana s obje strane gustom umom ko kakim zidom, skoro da nisi mogo vidit u njem neku pukotinu il svjetlo. Priali smo o Cairu i pitah se oemo l ga prepoznat kad doemo do njeg. Ja reknem da po svoj prilici neemo, jerbo sam uo da tamo nema vie od desetak kua, a ako sluajno ne budu osvijetljene, po emu emo znat da prolazimo kraj naselja? Jim rekne da e se ipak morat vidit kako se tamo slijevaju dvije velike rijeke. Al ja reko da nam se moe uinit da prolazimo kraj nekog otoka pa da i dalje plovimo istom starom rijekom. To je zabrinulo Jima, a i mene. Postavljalo se dakle pitanje ta da radimo. Ja reknem da e najbolje bit da ja odveslam do obale im se pokae neko svjetlo, pa da kaem kako toboe aa dolazi za mnom na deregliji, al da ne pozna ovaj kraj pa da bi tio znat koliko jo ima do Caira. Jim je smatro da je to dobra ideja, ter smo na raun toga popuili lulu i dalje ekali. Sad je trebalo samo dobro pazit na naselje, da nam ne promakne. Jim rekne da je on siguran da e ga primijetit, jer onog trenutka kad ga Ugleda postae slobodan ovjek, a ako mu promakne, ostae i dalje u ropstvu, brez izgleda da se doepa slobode. Svaki as bi skoio i uzviknuo: ''Eno ga!'' Al nije bio. Bio je to lutajui plamen il krijesnica, pa bi opet sio i zapiljio se u tamu ko i do tada. Rekne da ga trese groznica to je tako blizu slobodi. E pa, mogu vam kasti da sam se i ja treso ko u groznici sluaju ga, jerbo mi je poelo svitat da e on stvarno skoro bit slobodan, a kome to ima zafalit? Meni, bome. Poela me pe savjest i nikako da se rijeim tog osjeaja. To me stalo toliko muit da si nisam mogo na mira, da se nisam mogo skrasit na jednom mjestu. Dotle mi nije uope padalo na pamet ta ja to zapravo radim. Al sad mi je puklo pred oima, i to me sve vie proganjalo i peklo. Pokuavao sam uvjerit samog sebe da ja tu nisam nita kriv, jerbo nisam ja odvuko Jima od njegove zakonite vlasnice, al zaludu, savjest mi se bunila i svaki put mi odgovarala: Dobro si znao da bjei na slobodu i mogo si lijepo odveslat do obale i prijavit ga. To je bila istina... to nikako nisam mogo pore. To je bilo ono to me deralo. Savjest mi je govorila: ta ti je skrivila ona sirota gospojica Watson da mirno gleda kako joj crnja bjei tebi ispred nosa, a ti ni da bi pisnuo?

ta ti je skrivila ta sirota starica da si tako brezduan prama njoj? Pa ona se bar trudila da te naui itat, trudila se da te naui kako da se ponaa, trudila se da ti bude dobra koliko je god mogla. Eto, to ti je skrivila. Tako sam se osjeo jadan i kukavan da bi najrae u zemlju propo. Moto sam se amo, tamo po splavi i grdio samog sebe, a Jim se opet moto oko mene. Ni jedan ni drugi da si naemo mira. Kad god bi on zapleso oko mene i poviko: ''Eno Caira! ''mene bi neto trecnulo i pomislio bi da u svisnut od jada ako je to zbilja Cairo. Dok sam ja razgovaro sam sa sobom, Jim je stalno govorio na sav glas. Prio je kako e mu prva briga bit kad doe u slobodnu dravu da para novce, da ne potroi ni jedan jedini cent, a kad dosta upara, da si otkupi enu sa farme blizu kue gospojice Watson, a onda e njih dvoje skupa radit da otkupe svoje dvoje djece, a ako njihov gazda ne bude tio da ih proda, nai e nekog abolicijonistu da ih ukrade i dovede njima. Sledio sam se sluaju take prie. Nikad se ranije ne bi Jim usudio tako govorit. Eto koliko se promijenio im je pomislio da e uskoro bit slobodan! Ba ko to veli ona stara uzreica: Da li crnji prst, on bi odma itavu ruku. Eto ti, reknem u sebi, kad ne misli dalje od nosa. Ovaj crnja, kom sam ja tako reku pomogo da pobjegne, meni sad u lice govori da e ukrast svoju djecu,djecu koja pripadaju ovjeku kog ja i ne poznam, ovjeku koji mi nikad nita naao nije uinio.Bilo mi je krivo to je Jim to reko, to se tako nisko srozo. Savjest mi se pobunila ee no igda dok joj najposlije ne odbrusim: Pusti me na miru... nije jo kasno... odveslau do obale im ugledam prvo svjetlo i prijaviu ga. Ba ko da mi je pao kamen sa srca, poslije toga sam bio sretan i lagan ko perce. Nestade svih mojih briga. Napeto sam zurio neu l spazit kako svjetlo, samo to nisam zapjevo. Napokon se pojavi neko svjetlo. Jim klikne: ''Spaeni smo, Huck, spaeni smo! Skaider na noge i veseli se, evo konano dobrog starog Caira, siguran sam da j to on!'' A ja u mu nato: ''Jime, idem ja da vidim. Moda i nije, zna.'' On skoi da mi pripremi amac, prostre svoj stari kaput da sjednem na njeg i prui mi veslo, a dok sam se otiskivo, dobaci mi: ''Jo malo pa u pjevat od veselja i svakom u re da to sve imam zafalit Hucku, sad sam slobodan ojek, a nigda ne b bio slobodan da nije Hucka, to j njegovo djelo. Jim ti to nigda nee zaboravit, Huck, ti s najbolji prijatelj kog je Jim igda imo, i ti s jedini prijatelj kog stari Jim jote imade.'' Ja sam dotle veslo i jedva eko da ga prijavim, al kad je ovo zadnje reko, nekako sam klonuo. Produio sam polake i nisam bio sasma naisto je l mi drago to sam kreno il nije. Kad sam odmako jedno pedeset metara, jo mi dobaci:

''Idi samo, stari moj, vjerni Huck, jedini bijeli gospar koji nigda nije prevarijo starog Jima.'' Upravo mi se smuilo. Al svejedno reknem u sebi, moram to uinit... nema mi druge. Uto naie jedan amac a u njem dva ovjeka s pukama, oni stanu, ja stanem. Jedan me od njih zapita: ''ta je to tamo?'' ''Splav ,''odgovorim. ''Jesi li i ti s nje?'' ''Jesam, gospodine.'' ''Ima li na njoj ljudi?'' ''Samo jedan ovjek, gospodine.'' ''E pa, noas je odbjeglo petoro crnaca ozgora, iza ove okuke. Je li taj ovjek bijelac il cmac?'' Nisam odma odgovorio. Tio sam al su mi rijei zapele u grlu. as,dva skupljo sam hrabrost da kaem istinu, al nisam imo petlju,prepo sam se ko zec. Vidio sam da sam se pokolebo, pa sam digo ruke od svega i propento: ''Bijelac.'' ''Ipak, bit e najbolje da sami pogledamo.'' ''To je lijepo od vas,''reknem,'' jerbo je to moj aa, pa bi mi mogli pomo da pritjeramo splav obali, tamo e gori ono svjetlo. On vam je bolestan, a bolesna mi je i mama, i Mary Ann.'' ''Uh, do vraga!Nama se, deko, uri. Ali moramo ti ipak pomo. Hajde... prihvati se vesla pa da krenemo.'' Ja se privatim vesla, a oni prionu na svoja. Poslije dva,tri zaveslaja reknem: ''Mogu vam kasti da e vam aa bit zbilja zafalan. Svak pobjegne, koga god zamolim da mi pomogne pritjerat splav obali, a opet ne mogu sam.'' ''To je zbilja sramota. I udno. uj, deko, a ta je zapravo tvom ocu?'' ''Pa, ovaj... kako da vam kaem... nije mu skoro nita.'' Oni prestanu veslat. Bili smo ve sasma blizu splavi. Jedan od njih ree: ''Lae, mali. ta je zapravo tvom ai? Hajde, reci nam poteno, bit e ti bolje.'' ''Ou, gospodine, ou, potenja mi... al nemojte nas sad ostavit, molim vas. To vam je... to vam je... gospodo, kad bi se samo jo malo primakli pa da vam dobacim ue, neete ni morat blizu splavi... dajte, molim vas.'' ''Okrei, Johne, okrei! ''vikne jedan od njih. I oni zaveslaju natrag. ''Mii se, mali... u zavjetrinu. Prokletstvo, sve bih reko da vjetar pue ba od splavi prema nama. Tvoj aa ima boginje i ti to jako dobro zna. Zato nam to nisi odmah reko? Zar hoe da nas sve zarazi?'' ''Pa, ovaj,protuim ja ,''svima sam dosad to odma kazo al su onda svi bjeali i ostavljali nas.''

''Siroti moj deko, nije ni udo. Nama je zbilja ao tebe, ali mi... ama, do vraga, neemo valjda da dobijemo boginje, razumije. Sluaj, rei u ti ta da radi. Nemoj ni pokuavat da sam pristane, jer e razbit amac na komadie. Nego, tjerajte vi dalje niz vodu jo dvadesetak milja pa ete do do jednog grada na lijevoj obali. Dotle e ve bit bijeli dan, a ti kad zatrai pomo, lijepo reci da svi tvoji lee u groznici i da ih trese zimica. Nemoj opet bit tako lud da puta ljude nek nagaaju to je posrijedi. Mi ti samo elimo dobro, a ti budi tako dobar i lijepo otplovi jo tih dvadeset milja. Ne bi ti vrijedilo da pristane tamo e gori ono svjetlo... to ti je samo neka drvara. Sluaj... otac ti je sigurno siromah, i valja priznat da zbilja nema sree. Evo... metnut u ti na ovu dasku zlatnik od dvadeset dolara, a ti ga uzmi kad doe do tebe.Znam da nije poteno to te ovako ostavljamo, ali shvati, bogamu, da s boginjama nema ale, razumije?'' ''Stani malo, Parkere,''rekne onaj drugi ,''evo i od mene dvadeset dolara. Zbogom, mali, uradi samo kako ti je reko gospodin Parker i sve e bit u redu.'' ''Tako je, mali... i zbogom, zbogom. Ako sretne neke odbjegle crnje,potrai pomo i uhvati ih pa e zaradit koju paru.'' ''Zbogom, gospodine,''reknem,''ne bojte se, neu pustit nijednog odbjeglog crnju, samo ako ga budem mogo zadrat.'' Oni odu a ja preem na splav, osjeaju se kriv i jadan, jerbo sam dobro znao da sam se loe ponio. Vidio sam da ne vrijedi ni pokuavat da postupam kako treba, jerbo svaki onaj koji odmalena ne poe pravim putem nema nikakih izgleda da se popravi, kad zapadne u kripac, nema na ta da se osloni i da ustraje, pa onda mora podle. Onda malko promislim i reknem sam sebi, ekaj malo... recimo da si se ponio kako treba i da si izdo Jima, je l bi se onda osjeo bolje nego sada? Ne, odgovorim sam sebi, osjeo bi se isto ovako gadno ko i sad. E pa, dobro, onda, kakvog ima smisla da ui init ta je pravo kad je tako teko init pravo, doim init zlo nije ni najmanje teko, a nagrada ti je uvijek ista? Tu sam zapeo, nisam znao na ovo pitanje odgovorit. Stoga odluim da si neu vie razbijat tim glavu, ve da u ubudue uvijek radit onako kako mi bude najzgodnije.Uem u vigvam, al u njem nema Jima. Obazrem se na sve strane, nema ga ni od korova. Zovnem: ''Jime!'' ''Evo me, Huck. Jesu l oli? Nemoj govorit tako glasno.'' Bio je u vodi, ispod vesla na krmi, samo mu je nos virio iz vode. Reknem mu da im vie nema traga pa se on popne na splav i rekne: ''Sluo sam ja sve to ste priali,klisno sam u vodu i mislijo sam otplivat do obale ako dou na splav. A onda, kad odu, da doplivam nazad. Al kako si ih ti, Huck, majstorski nadmudrijo! To si lukavo smislijo! Velim ti, diko, da si opet spasijo starog Jima... i stari Jim nee ti to, zlato moje, zaboravit dok je iv.''

Onda smo priali o novcu. Bila je to lijepa svotica, po dvajst dolara za svakog. Jim rekne da emo sad mo putovat parobrodom, treom klasom, i da e nam ti novci dote da putujemo dokle god oemo po slobodnim dravama. Rekne da dvajst milja nije ba daleko kad se putuje na splavi, al da bi ipak volio da smo ve tamo.Nee pred jutro pristali smo uz obalu, a Jim se posebno potrudi da dobro sakrije splav. Zatim je itav dan spremo stvari u zaveljaje da bude sve spremno kad ju budemo naputali. Te smo noi oko deset sati opazili iza okuke na lijevoj strani svjetla nekog grada. Otputim se amcem da se raspitam. Uskoro naiem na ovjeka koji je iz amca baco strukove. Pribliim mu se i upitam ga: ''Jelte, gospodine, je l ono tamo Cairo?'' ''Cairo? Jok. Ti mora da si s kruke spao.'' ''A koje je to onda mjesto, gospodine?'' ''Ako ba hoe da zna, idi pa pitaj. A ako me bude jo pola minute ovdje tento, dobit e ono to nisi traio.'' I ja se vratim na splav. Jim je bio strano razoaran, al ja mu reknem nek nita ne brine, Cairo e sigurno bit prvo idue mjesto.Prije nego to je svanulo, naiemo na jo jedno naselje i ja tjednem opet da se izvezem amcem, al je obala bila strma pa sam odusto. Jim mi rekne da kod Caira obala nije strma. Na to sam zaboravio. Preko dana smo se sklonih na jedan otoi dosta blizu lijeve obale. Meni je bilo sve neto sumljivo. A i Jimu. Reknem mu: ''Da nismo mi moda one noi po magli proli pored Caira?'' A on e meni: ''Nemojmo sad o tom, Huck. Sirote crnje nemaju nigda sree. Ja sam si mislijo da e nam ona zmijska koa jo vraki zapaprit.'' ''Kamo sree, Jime, da nisam nikad vidio tu zmijsku kou... kamo sree da mi nikad nije pao pogled na nju.'' ''Nis ti, Huck, tomu kriv. Nemoj sad sebe krivit zarad toga.'' Kad je svanulo, s jedne je strane tekla bistra voda Ohia, o tom nije bilo dvojbe, a s druge strane valjao se stari muljeviti Mississippi! Znai, zbogom Cairo! Uzmemo pretresat na poloaj. Uz obalu ne vrijedi pristajat, a zna se da sa splavi ne moe plovit uz vodu. Nema druge nego da priekamo da padne mrak pa da onda okuamo sreu i krenemo amcem natrag. I tako prespavamo itav taj dan u gutari od kanadskih topola da prikupimo snagu za poso koji nas eka, al kad se u sumrak vratimo do splavi, amcu ni traga! Dugo nismo ni rijei progovorili. Tu nije bilo to da se kae. Obadvojica smo znali isuvie dobro da je to jo jedno djelo one zmijske koe, pa ta onda vrijedi govorit? Jo bi izgledalo da prigovaramo, a to bi nam doneslo jo vie nesree... i donaalo bi nam nesreu sve dok se ne bi nauili da se ne bunimo.

Pomemo se dogovarat ta emo i kako emo, i vidimo da nam nema druge nego da produimo dalje na splavi dok nam se ne ukae prilika da kupimo amac kojim emo se vratit uz rijeku. Neemo ga posuivat dok nikog nema u blizini, ko to bi aa uradio, jer bi tako mogli navest ljude da krenu u potjeru za nama.I tako, kad padne mrak, produimo na splavi dalje.Ko god jo ne vjeruje, poslije svega ovog to nam je zmijska koa uinila, da ne valja uzimat u ruke zmijsku kou, povjerovae kad bude dalje ito i vidio koliko nam je jo napakostila. amci se obino mogu kupit kod skela privezanih uz obalu. Al nie nismo vidili privezane splavi, pa smo plovili jo dobra tri sata. No je bila mrana i dosta tmasta, a to je, poslije magle, najgora stvar. Nit vidi kud rijeka tee nit vidi ita u daljini. Bilo je ve dosta kasno i mimo kad uz rijeku naie neki parobrod. Upalimo fenjer raunaju da e ga oni s parobroda primijetit. Brodovi koji su plovili uz vodu obino nisu prolazili blizu nas, jer izbjegavaju maticu i dre se vie kraja trae mirniju vodu, al po noi ko to je ova bila rae plove sredinom rijeke i protiv najjae struje. uli smo ga kako lupa lopaticama, al ga nismo dobro vidili dok nam nije doo sasma blizu. Ustremio se pravo na nas. Poesto tako rade i gledaju koliko blizu mogu pro a da se ne oeu, koji put toak odgrize poneko dugako veslo, pa onda kormilar pomoli glavu i smije se misle da je ne znam ta napravio. Brod je dakle nailazio i mi smo mislili da oe da proe to blie nae splavi a da nas ne dotakne, al on je io ravno na nas. Bio je to velik brod i naglo nam se primico, nalik na cm oblak okien rojevima krijesnica, al iznenada se naduo, golem i straan, sa dugim nizom irom otvorenih loinih okanaca na pei nalik na uarene zube, i nadvije se nad nas svojim golemim pramcem i branicima. Neko nam odozgor neto dovikne, zazvone zvonca da se zaustave maine, razlegnu se nerazumljive kletve i pitanje pare i Jim skoi u vodu na jednu stranu, ja na drugu, a parobrod presijee splav popolak. Zaronim ,nadaju se da u do do dna, jer je toak koji je sezo deset metara pod vodu trebalo da pree preko mene, a tio sam da mu dam to vie mjesta. Oduvijek sam mogo ostat pod vodom po jednu minutu, al mislim da sam ovaj put osto minutu i pol. Tad bre,bolje izronim na povrinu jerbo sam mislio da u se raspu. Izdignem se do pazuha iz vode, ispuem vodu iz nosa i odahnem. Dabome da je tu struja bila vrlo jaka, i dabome da su na brodu ponovo pokrenuli maine deset sekundi nakon to su ih bili zaustavili, jerbo oni nikad mnogo ne mare za splavare. Brod je i dalje brekto plove uz vodu, nisam ga vie vidio u tmastoj noi, al sam ga svejednako uo. Zovnuo sam Jima desetak puta, al ne bi nikakva odgovora, pa se uvatim za dasku koja je naila dok sam dupke plivo, a onda zaplivam prama obali

guraju ju pred sobom. Meutim, primijetim da me struja zanaa prama lijevoj obali, to znai da tu matica skree, pa okrenem i ja na tu stranu. Bilo je to jedno od onih dugih, kosih skretanja matice, pa mi je trebalo dosta vremena da se dovatim obale. Sretno sam isplivo i popeo se na brijeg. U mraku sam slabo vidio, al sam svejedno tapko po neravnom zemljitu oko frtalj milje il neto vie, a onda nabaem na neku veliku starinsku duplu brvnaru. Tio sam da proem i odem dalje, al odnekud se stvori opor pasa koji ponu zavijat i lajat na mene, al sam ja bio toliko pametan da sam stao ko ukopan.

Sedamnaesto poglavlje
Za jedno pola minute neko progovori kroz prozor a da ne pomoli glavu: ''Dosta tamo! Tko je to?'' ''Ja ,'' reknem. ''Tko ja?'' ''George Jackson, gospodine.'' ''A to hoe?'' ''Nita ja neu, gospodine. Ou samo da proem, al mi psi ne daju.'' ''A to se smuca ovuda u ovo doba noi, a?'' ''Ne smucam se ja, gospodine, nego sam pao s broda u vodu.'' ''Aha, pao si s broda, je li? Dajte tamo upalite svjetlo. Kako si ono rekao da se zove?'' ''George Jackson, gospodine. Ja sam jo deko.'' ''Sluaj ti, ako govori istinu, ne mora se nita bojati, nitko ti nita nee. Ali, da se nisi makao s mjesta, ostani tu e si. Hajde, probudite Boba i Toma, i donesite puke. George Jacksone, ima li jo koga sa sobom?'' ''Ne, gospodine, nemam nikog.'' Zaujem kako se ljudi muvaju po kui i opazim svjetlo. ovjek se prodere: ''Makni tu svijeu, Betsy, budalo stara, zar nema ni zeru pameti? Metni je na pod iza ulaznih vrata. Bobe, ako ste ti i Tom spremni, zauzmite svoja mjesta.'' ''Spremni smo.'' ''A sad mi reci, George Jacksone, poznaje li ti Shepherdsonove?'' ''Ne poznam, gospodine... nikad nisam uo za njih.'' ''E pa, moda je tako, a moda i nije. A sad, svi dobro pripazite! Kreni naprijed, George Jacksone. I pazi, bez urbe... kreni sasvim polako. Ako vodi jo koga sa sobom, neka taj ostane na mjestu... ako se pokae, ode mu glava. Hajde sad, prilazi. Samo polako, gumi sam vrata... tek toliko da moe proi, uje li?'' Nisam se urio, nisam mogo, sve da sam i tio. Odo sam polagano, korak po korak, niotkud glasa,tek mi se inilo da ujem srce kako mi lupa. Psi su utihnuli

ko i ljudi, samo to su ili u stopu za mnom. Kad sam doo do tri ulazne stepenice od trupaca, zaujem kako otkljuavaju vrata i skidaju preku i zasun. Metnem ruku na vrata i malko ih odgurnem, pa jo malo, dok mi neko ne rekne: ''Dobro, dosta... proturi glavu unutra! '' Ja proturim glavu, al pomislim da e mi ju skinut s ramena. Svijea je gorila na podu i oko frtalj minute svi su gledali u mene, a ja u njih. Tri krupna ovjeka drali su puke uperene u mene, tako da sam se, da vam pravo kaem, lecnuo, najstariji je od njih bio sijed i moglo mu je bit ezdeset godina, ostaloj dvojici tridesetak il neto vie, sva trojica zgodni i pristali ljudi i jo jedna ljupka sijeda stara gospoja, a iza nje dvije mlade ene koje nisam ba dobro vidio. Stari gospodin rekne: ''Dobro... mislim da je sve u redu. Ulazi!'' im sam unio, stari gospodin zakljua vrata, namakne preku i zasun, i rekne onoj dvojici mlaih da pou naprijed s pukama, pa svi uu u velik salon u kom je na podu bila prostrta nova krpara i stanu u oak, daleko od prednjih prozora,na toj strani nije ni bilo prozora. Uzeli su svijeu, dobro me promotrili i sloili se: ''Ne, ovaj nije Shepherdson... nema na njemu nieg od Shepherdsonovih. '' Onda starac rekne da im neu valjda zamjerit ako me pretresu da vide jesam li naoruan, time ne misle nita zlo... samo da provjere. I nije mi kopo po depovima nego ih je samo opipo izvana, i reko da je sve u redu. Kaza mi nek se osjeam slobodno, ko kod kue, i nek im ispriam sve o sebi, al stara gospoja rekne: ''Bog s tobom, Saule, siroti deko je mokar kao mi, a moda je i gladan?'' ''Pravo kae, Rachel... na to sam zaboravio. '' Stara gospoja nastavi: ''Betsy ,''to je bila crnkinja,''poteci to bre moe i donesi siroiu neto za jelo, a jedna od vas djevojaka neka probudi Bucka i kae mu... Ah, evo i njega. Buck, odvedi ovog malog doljaka i pomozi mu da skine sa sebe tu mokru odjeu i daj mu neto od svoje suhe robe da obue.'' Buck je bio otprilike mojih godina, trinajst, etrnajst, tako nekako, iako neto vii od mene. Imo je na sebi samo koulju i bio je sav raupan. Uo je zijevaju i jednom rukom trljaju oko, a drugom vuku za sobom puku. Priupita: ''ta, nema nikog od Shepherdsonovih?'' Odgovore mu da nema, da je bila lana uzbuna. ''E, da je doo koji od njih, mislim da bi bar jednoga ucmeko.'' Svi se nasmiju, a Bob mu rekne: ''E, moj Buck, dok si ti stigao, mogli su nam svima skinut skalpove.'' ''E pa, kad nitko nije doo po mene, a to zbilja nije poteno. Ja sam uvijek zapostavljen, ne date mi nikad prilike da se iskaem.''

''Nita za to, Buck, sinko,''rekne starac,''imat e ti jo dosta prilike, sve u svoje vrijeme, ne brini ti zbog toga. A sad lijepo idi i uini kako ti je majka rekla.'' Kad smo se popeli u njegovu sobu, dadne mi jednu svoju koulju od grubog platna, hlae i kratak kaputi. Dok sam se presvlaio, upita me kako se zovem, al jo prije nego sam mu mogo odgovorit, pome mi priat o nekoj plavoj ojki i o zeiu koje je prekjuer ulovio u umi, i upita me e je bio Mojsije kad se ugasila svijea. Kaem mu da ne znam, da nita nisam uo o tome, da nemam pojma. ''Pa hajde pogaaj ,''rekne mi. ''Kako mogu pogaat kad nikad nisam uo za to? ''kaem mu. ''Pa zar ne moe pogoditi? To je bar lako.'' ''A kaka to svijea?'' ''Pa bilo kakva ,''rekne on. ''Ne znam e je bio ,''kaem mu ,''e je bio?'' ''Pa bio je u mraku! Eto e je bio!'' ''Pa dobro, kad zna e je bio, zato mene pita?'' ''Ama, do bijesa, zar ne vidi da je to zagonetka? Je li, a koliko e ostati ovdje kod nas? Ostani zauvijek. Bit e nam famozno... sad nema kole. Ima li moda psa? Ja imam jednog... da ga vidi kako skae u vodu i kako mi donosi trijeske kad mu ih bacim. Voli li se ti eljati nedjeljom i sve one druge gluposti? Meni je to smrt, ali moram, radi mame. K vragu i ove stare hlae, morao bih ih obui, a najradije ne bih, kako je vrue. Jesi li gotov? Dobro... stari, idemo sada!'' Ladnu proju, ladnu usoljenu govedinu, putar i mlaenicu, sve su to iznijeli pred mene kad sam doo dole,nita bolje u ivotu nisam okusio. Buck, njegova mati i svi ostali puili su lule od kuranog klipa, osim stare crnkinje koja je bila otila, i dviju mladih ena. Svi su puili i priali, a ja sam jeo i prio. Obje su se mlade ene bile umotale u pokrivae i raspustile kosu. Svi su me svata ispitivali pa sam im isprio kako smo aa, ja i cijela familija ivili na jednoj maloj farmi tamo na kraju Arkansasa, i kako je moja seka Mary Ann pobjegla od kue i udala se pa vie o njoj nismo nita uli, i kako je Bili oo da ih trai pa ni o njem vie nismo nita uli, i kako su Tom i Mort umrli pa smo ostali samo ja i aa, i kako je aa svisnuo od jada, i kako sam ja, kad je umro, uzeo ono to je ostalo, jerbo farma nije bila naa, pa sam krenuo brodom uz rijeku, treim razredom, i pao u vodu, i tako stigo do njih. I onda mi oni reknu da mogu ostat kod njih koliko ou. Uto je ve poelo svitat i svi su oli na spavanje, pa sam i ja oo s Buckom, a kad sam se ujutro probudio, zaboravio sam, bogamu, kako se ono zovem. I tako sam leo skoro sat vremena i pokuavo se prisjetit, a kad se,Buck probudi, upitam ga: ''Zna li ti, Buck, sricat slova?'' ''Znam .''odgovori on.

''Kladim se da ne bi znao izgovorit moje ime slovo po slovo ,''reknem. ''Kladim se u to god hoe da znam ,''rekne on. ''Dobro ,''reknem ,''da ujem.'' ''G-o-r-g-e J-a-x-o-n... eto vidi da znam.'' ''Dobro,''kaem mu ja ,''svaka ast, nisam vjerovo da e znat. Nije maji kaalj izgovorit moje ime slovo po slovo... ako te ko ne poui.'' Zatim pribiljeim kredom to ime jerbo bi se neko jo mogo sjetit da me pita kako se piem, pa sam tio da ga dobro nauim, da ga znam ko vodu pit. Bila je to jako zgodna familija, i jako zgodna kua. Nisam dotle vidio tako zgodnu i tako gospodsku kuu na selu. Na ulaznim vratima nije bilo eljezne kvake, ni drvene s konatom trakom, nego mesingana koja se okree, ko na gradskim kuama. U salonu nije bilo kreveta niti ieg slinog krevetu, doim u gradovima ima u mnogim salonima kreveta. Tu je bio velik podzidan kamin, a cigle su bile iste i crvene jerbo su ih stalno polijevali vodom i strugali drugom ciglom, koji put su ih premazivali crvenom farbom to se zove panska smea boja, ko to rade u gradu. Pokraj kamina stajo je velik mesingani preklad na koji je mogo stat itav trupac. Nasred ploe nad kaminom bio je sat, a na doljnjoj polovici staklenog poklopca bio je naslikan grad i u sredini mjesto sunca krug, a kroz staklo se vidilo klatno kako se njie. Bila je milina sluat taj sat kako kuca. Ponekad, kad bi naio koji pokuarac i dobro ga oistio i dotjero u red, poeo bi izbijat sate i odbio bi po sto pedeset puta prije no to bi osto brez sape. Domaini se za nikakve pare ne bi rastali od njega. S obje strane sata stajala je po jedna velika neobina papiga napravljena od neke vrste krede i areno obojena. Pokraj jedne od njih sjedila je glinena maka, a pokraj druge glineni pas, a kad ih pritisne, onda cvile, al ne otvaraju gubice nit se ta promijene nego gledaju isto onako ravnoduno. Cvile odnekale odozdol. Iza svega ovoga bile su rairene dvije lepeze od krila divljeg purana. Na stolu u sredini sobe stajala je prekrasna glinena koarica, a u njoj su bile poslagane jabuke, i narande, i breskve, i groe, sve puno crvenije i ue i ljepe nego pravo, a nije bilo pravo jerbo tamo e je bilo oguljeno vidila se bijela sadra il neto slino tome od ega je bilo napravljeno. Stol je bio pokriven predivnim stolnjakom od votanog platna na kom je bio naslikan crveno plavi orao rairenih krila, pa i porub je isto tako bio ofarban. Rekli su mi da je sve to dobavljeno ak iz Philadelphije. Na svakom oku stola bilo je po nekoliko knjiga, lijepo i uredno poslaganih. Jedna je od njih bila velika obiteljska Biblija puna slika. Druga se zvala Hodoasnikovo putovanje, o nekom ovjeku koji je ostavio svoju familiju, a nije reeno zato. Iz te sam knjige ovda, onda poneto proito. Zanimljiva al teka pria. Trea je bila Darovi prijateljstva, puna krasnih pria i pjesama, al pjesme nisam ito. etvrta su bili Govori Henryja Claya, a peta Kuni lijenik od doktora Gunna, e pie

sve to treba da se radi ako se ko razboli il umre. Bila je tu i jedna crkvena pjesmarica i jo mnogo drugih knjiga. Bilo je i zgodnih pletenih stolica, sasma itavih,nisu bile u sredini ulegle i potrgane ko kakva stara korpa. Na zidovima su visile razne slike,sve neki Washingtoni i Lafayetti, i kotske Marije, i jedna to se zove Potpisivanje Deklaracije. Bilo je tu i nekih slika koje oni zovu pastelima i koje je naslikala jedna od njihovih eri to je umrla kad joj je bilo tek petnaest godina. Te su slike bile drugaije od sviju koje sam dotad vidio, nekako crnje nego obino. Na jednoj je bila neka ena u tijesnoj crnoj opravi, opasana ispod samog pazuha, s nadutim rukavima u sredini poput glavica kupusa i s velikim crnim lopatastim eirom s kojeg je visio crni veo. Bijeli tanki glenjevi bili su joj unakrst obavijeni crnom trakom, ha nogama je imala majune crne papuice nalik na dlijeta, desnim se laktom zamiljeno naslonila na nadgrobni kamen, ispod alosne vrbe, u drugoj sputenoj ruci drala je bijelu maramicu i torbicu za pletivo, a ispod slike je pisalo: Jao zar te nikad vie vidjet heu. Na drugoj je slici bila jedna mlada dama s kosom spletenom u punu navrh glave, a iza pune joj je bio usaen ealj nalik na naslon stolice, enska je lila suze u maramicu, a u drugoj joj je ruci leala prekoprcnuta mrtva tica s nogama u zraku, i ispod slike je pisalo: Jao nikad vie tvoj slatki cvrkut uti neu. Bila je tu jo i slika neke mlade dame na prozoru kako gleda u mjesec, a suze joj cure niz obraze, u jednoj ruci dri otvoreno pismo s peatom od cmog voska na rubu, a drugom pritiskuje na usta medaljon s laniem, a ispod slike pie:Jao zar tebe vie nema da tebe vie nema. Sve su te slike jamano bile zgodne al se meni nekako nisu dopadale, jerbo, kad god sam bio malo potiten, od njih mi je bivalo jo tee. Svi su alili za njom, jerbo je kanila naslikat jo puno takvih slika, a po onom to je napravila svak je mogo vidit ta su njom izgubili. Al ja sve neto mislim da je njoj, s tom njezinom naravi, ipak bolje u grobu. Kau da je upravo radila na svojoj najveoj sliki kad se razbolila, i da se molila Bogu danju i nou da joj dadne snage da jo nju dovri, al joj nije bilo dano. Bila je to slika jedne mlade ene u dugakoj bijeloj haljini koja stoji na ogradi mosta i sprema se da skoi u vodu, rasputena kosa pada joj niz lea, pogled je uprla u mjesec i suze joj teku niz lice, dvije ruke prekriila na prsima, dvije ispruila ispred sebe, a dvije podigla spram mjeseca ,slikarica je tjela da vidi koji e par ruku najbolje pasat slici, pa onda izbrisat druge ruke, al ko to reko, umrla je prije nego to se odluila, pa su sad tu sliku drali iznad ela kreveta u njezinoj sobi i na svaki njezin roendan kitili ju cvijeem. Inae je bila pokrivena malom firangom. Mlada ena na toj slici imala je zgodno, ljupko lice, al toliko ruku da me nekako previe podsjeala na pauka. Ta je djevojka, dok je jo bila iva, imala album u koji je lijepila osmrtnice i izvjetaje o nesretnim sluajevima i primjerima strpljive patnje izrezane iz Prezbiterijanskog glasnika, pa je o svem tom sama iz svoje glave sastavljala

pjesmice. Evo to je napisala o jednom deku koji se zvao Stephen Dowling Bots i koji je pao u bunar i utopio se: ODA POK. STJEPANU DOWLINGU BOTSU Nije li na mladi Stjepan bolovo, Nije li na mladi Stjepan umro? Nije li nam u srcu ko olovo, Nije li dah od plaa nam zamro? Nije, jer ne bjee tako sueno Mladom Stjepanu Dowlingu Botsu; Prem toliko srca bjee sleeno, Od boljke ne umre on u hropcu. Ne ugui se od kalja uasna, Niti mu arlah zavme gr'ocem, Drukije postupi sudba pregnusna S vrlim Stjepanom Dowlingom Botsom. Ne slomi upavu glavu prekrasnu Ljubav spram nekoj okrutnoj djevi,Niti se ir u utrobi rasprsnu Stjepanu Dowlingu Botsu-Stevi. Ne. Svatko u pla brizne i protrne Kad sazna e poginu on glupo.Njegova dua u nebo otprne, Jer u bunar nesretnik je upo. S njim bre van i s vodom iz eluca;Ali, jao, bijae ve kasno; Dua mu sad prostranstvom se potuca e sve je uzvieno i krasno. Kad je Emmeline Grangerford znala sastavljat takve pjesmice jo prije nego to je navrila etrnajstu, ko zna e bi joj bio kraj da je ostala iva. Buck mi je reko da je sipala pjesme ko iz rukava. Nije morala ni mislit. Reko je da bi bacila na papir jedan stih, pa kad ne bi nala rimu, jednostavno bi prekriila taj stih, narkala drugi i tjeraj dalje! Nije bila izbirljiva, pjevala je o svemu to bi joj ljudi zadali ko temu, samo da bude alosno. Kad god bi neki ovjek umro, il neka ena, il dijete, ona bi se javila svojim prilogom jo prije nego to bi se pokojnik oladio. Ona je to sama nazivala prilozima. Susjedi su govorili da bi se

prvo javio doktor, pa onda Emmeline, pa onda pogrebnik, pogrebnik je jedan jedini put preteko Emmelinu, kad je izgubila previe vremena trae rimu za prezime pokojnika koji se zvao Whistler. Poslije toga se naglo promijenila, nije se na nita tuila al je nakako venula i uskoro je umrla. Sirotica, ja sam esto, kad bi me njezine slike raalostile pa kad bi se zbog toga malko na nju naljutio, odlazio gore, u sobicu koja je nekad bila njezina, pa sam uzimo onaj njezin jadni stari album i listo ga. Zavolio sam cijelu tu familiju, i mrtve i ive, i nikako nisam tio da se izmeu nas ta isprijei.Sirota Emmeline sastavljala je pjesmice o svim pokojnicima dok je bila iva, i inilo mi se da nije pravo to se nije niko nao da nju opjeva kad je umrla, pa sam ja pokuo da iscijedim koji stih za nju, al mi nekako nije ilo od ruke. Njezinu su sobu drali istu i urednu i ostavili sve stvari u njoj da stoje onako kako je ona volila da stoje dok je bila iva, i niko poslije nje nije spavo u njojzi. Stara je gospoja sama vodila brigu o njoj, iako je u kui bilo crnja koliko oe, obino je tamo ivala i itala Bibliju. Nego, da se opet vratim na salon, tamo su na prozorima bili lijepi zastori, bijeli, a na njima naslikani dvorci obrasli vinovom lozom i blago to silazi na pojilo. Bio je tu i jedan stari mali klavir, u kom su valjda bile plehnate tave, nita nije bilo ljepe nego sluat mlade dame kako pjevaju Prekinu se i posljednja spona, il kako sviraju na njem Boj kod Praga. Zidovi su po svim sobama bili ukraeni gipsom, i skoro su u svima na podu bili tepisi, i cijela je kua izvana bila ofrajkana.Kua se sastojala od dva dijela, a veliki prolaz meu njima bio je natkrit i poploen, katkad bi tu o podne postavili trpezu pa su svi lijepo sjedili u ladovini. Nita ljepe od toga. A kako se samo dobro kuvalo, i koliko je tu jela bilo, bogo moj!

Osamnaesto poglavlje
Pukovnik Grangerford bio je, znate, pravi gospodin. Bio je gospodin od glave do pete, a takva mu je bila i familija. Bio je plemenita roda, kako se ono kae, a to kod ovjeka vrijedi koliko i kod konja, tako je bar govorila udovica Douglas, a nikad niko ne bi mogo zanijekat da ona pripada najvioj aristokraciji u naem mjestu. Pa i aa je uvijek tako govorio, iako je on sam bio od najnieg soja to moe bit. Pukovnik Grangerford bio je jako visok i jako vitak, tamnoblijede puti, bez najmanjeg traga rie boje, svakog mu je jutra mravo lice bilo glatko izbrijano, a imo je sasma tanke usnice i sasma tanke nosnice, dug nos i guste obrve, i sasma crne oi, tako duboko usaene da ti se inilo ko da te gledaju iz neke pilje, ako se moe tako re, elo mu bilo visoko, a crna i ravna kosa padala mu na ramena. ake mu bile dugake i tanke, a svakog bogovetnog dana nosio je istu koulju i kompletno odijelo od tako bijelog platna da bi te oi zabolile gledaju ga, a nedeljom bi obuko frak s mesinganim pucetima. Nosio je i tap od mahagonija sa srebrnim drkom. Nikad nije bio ni najmanje

neozbiljan nit je ikad povisivo glas. Bio je dobar ko kruv... to se, znate, nekako moglo osjetit, i ulijevo je ovjeku povjerenje. Ponekad bi se nasmijeio, i to je bilo lijepo za vidit, al kad bi se ukrutio ko protac i kad bi mu ispod obrva poele sijevat munje, ovjek bi gledo kako da se popne na najblie drvo, pa tek onda da pita ta je na stvari. Nikad nikog nije moro opominjat da se pristojno ponaa... svi su pred njim bili pristojni. I svak je volio da bude s njim u drutvu, skoro je uvijek sjao ko sunce... ou da kaem da je izgledalo ko da donaa lijepo vrijeme. Kad bi se namrgodio, sve bi se smrailo na pola minute, i to je bilo dosta, niko ne bi onda po tjedan dana nita krivo uinio. Ujutro, kad bi on i stara gospoja sili, itava bi se familija digla na noge i poelila im dobro jutro, i niko ne bi ponovo sjeo prije nego to bi oni sjeli. Onda bi Tom i Bob otili do kredenca u kom su stajale bruene flae, izmijeali aicu gorkog likera s vodom i pruili mu je, a on bi ju onda dro u ruci dok Tom i Bob ne bi sebi izmijeali pie, naklonili se i rekli: ''ivjeli, gospodine i gospoo.'' Zatim bi i njih dvoje ovla naklonili glavu i zafalili se ter bi sva trojica ispili pie, onda bi Bob i Tom izlili kaikicu vode na eer u svojim aicama i malice viskija il jabukovae i dali ih meni i Bucku, pa bi i mi nazdravili starima.Bob je bio nastariji, onda je dolazio Tom, visoki, naoiti mukarci, irokih ramena i preplanula lica, duge crne kose i crnih oiju. Bili su odjeveni u bijelo platno od glave do pete, ko i stari gospodin, i nosili su panamske eire sa irokim obodom. Za njima je dolazila po redu gospojica Charlotte, njojzi je bilo dvadeset pet godina, bila je visoka i ponosita i gospodstvena, al dobra da ne moe bit bolja, sve dok se ne raspali, a kad bi se raspalila, streljala bi oko sebe pogledima ko i njezin otac, bjei joj s oiju! Bila je lijepa.Lijepa je bila i njezina sestra, gospojica Sophia, al nekako drugojaije. Bila je umiljata i slatka ko golubica, a bilo joj je tek dvajst godina.Svako je od njih imalo svog crnju koji ga je posluivo, pa i Buck. Mom je crnji pala sikira u med, jerbo ja nisam bio naviko da neko drugi radi mjesto mene, al je zato Buckov bio stalno u pokretu.Eto, to je bila itava familija, ali ih je nekad prije bilo vie,jo tri sina, koji su poginuli, i Emmeline, koja je umrla. Stari je gospodin imo vie farmi i preko stotinu crnja. Koji put bi dolazilo u goste itavo drutvo na konjima iz okolice udaljene deset do petnajst milja i ostajalo po pet-est dana, gostilo se posvud unaokolo i na rijeci, danju su plesali i odlazili na izlete u umu, a nou prireivah balove u kui. Sve je to uglavnom bila njihova rodbina. Mukarci su dolazili s pukama. Bio je to fin i otmjen svijet, ta da vam priam. U okolici je ivilo jo jedno gospodsko pleme pet, est familija ,iji su se lanovi mahom zvali Shepherdson. Bili su isto tako otmjeni i visokog roda, bogati i dostojanstveni ko i Grangerfordovi. Shepherdsonovi i Grangerfordovi su se

sluili istim pristanitem na rijeci, oko dvije milje uzvodno od nae kue, pa sam vieput kad sam odlazio tamo s naima viao i Shepherdsonove, na njihovim lijepim konjima.Jednog dana, kad smo Buck i ja lovili po umi, zaujemo konjski topot. Ba smo prelazili cestu, i Buck mi rekne: ''Bre! Bjei u umu! '' Sklonimo se mi u umu i izvirimo kroz kronju na cestu. Domalo se pojavi naoit mladi vojnikog dranja, pustio na volju konju i jai galopom. Preko sedla dri puku.Ve sam ga i ranije vidio. Bio je to mladi Harney Shepherdson. Odjedno mi Buckova puka opali kraj samog uha, a Hameyju odleti eir s glave. On dovati puku i krene ravno prama mjestu e smo mi bili sakriveni. Al nismo ga doekali, ve udri trkom kroz umu. uma nije bila gusta pa sam se obziro ne bi l izbjego metak, i vidio sam kako je Harney dvaput ciljo na Bucka, a onda je odjaho odakle je i doo, valjda da pokupi eir, i nisam ga vie vidio. Trali smo sve do kue. ''ta je to krvna osveta?'' ''Pa uje, e si ti odrastao? Zar ne zna to je krvna osveta?'' ''Nikad nisam uo za to... reci mi ta je to.'' ''Pa evo ta je krvna osveta,''rekne Buck.''Jedan se ovjek posvadi s drugim ovjekom i ubije ga, onda brat tog drugog ovjeka ubije njega, onda ostala braa, s obje strane, rade jedni drugima o glavi, onda se umijeaju i roaci... i malo, pomalo se svi poubijaju i onda vie nema krvne osvete. Al to ide dosta sporo i treba puno vremena.'' ''A je l ova vaa, Buck, ve dugo traje?'' ''Nego ta! Poelo je to prije trideset godina, tako nekako. Zavadili su se bili oko neega i poveli parnicu da to rijee, i presuda je bila na tetu jednog od njih, a on ni pet ni est nego ubije onoga koji je dobio parnicu... to je sasvim prirodno. I svaki bi drugi to uinio.'' ''A oko eg su se zavadili, Buck? Oko zemlje?'' ''Pa valjda... ne znam.'' ''A ko je koga prvi ubio? Je l Grangerford Shepherdsona il obratno?'' ''Boe sveti, otkud da ja to znam? Bilo je to tako davno.'' ''Pa zar niko ne zna?'' ''Ma zna, bit e da tata zna, pa i neki drugi stariji ljudi, al ne znaju vie oko ega su se prvo zavadili.'' ''Je l ih puno izginulo, Buck?'' ''Jest... bio je ve lijep broj sprovoda.Al ne gine se ba svaki put. Tata nosi u sebi neto krupne same, al njega to ne smeta jer ionako nije teak. Boba su malo isjekli lovakim noem, a Tom je jedanput ili dvaput bio ranjen.'' ''Je l poginuo kogod ove godine, Buck?''

''Jest, mi smo ubili jednog i oni su ubili jednog. Prije otprilike tri mjeseca moj brati Bud, deko od etrnaest godina, jahao je kroz umu, s druge strane rijeke, nije imao nikakvog oruja sa sobom, to je bila ista ludost, i na jednom pustom mjestu zauje iza sebe konjski topot i ugleda starog Baldyja Shepherdsona kako juri za njim na konju, s pukom u ruci, a bijela mu kosa vijori na vjetru, i umjesto da skoi s konja i udari kroz gutaru, Bud je mislio da e mu utei, i tako su se ganjali punih pet milja, pa i vie, al stari mu se sve vie primicao i na kraju, kad je Bud vidio da mu nema spasa, stao je i okrenuo se kako bi ga, zna, metak pogodio sprijeda, i stari mu lijepo prie i ustrijeli ga. Al nije dugo uivao u svojoj srei, nai su ga jo istog tjedna ucmekali.'' ''Ja mislim, Buck, da je taj stari bio kukavica.'' ''Ja ne bih rekao da je bio kukavica. Ni govora. Nema meu Shepherdsonovima kukavica... ni jednog jedinog. A nema ih ni meu Grangerfordovima. Taj se isti starac jednog dana borio pola sata protiv trojice Grangerfordovih i ostao pobjednik. Svi su bili na konjima, on je sjahao i sklonio se iza naslaganih drva, a konja je drao pred sobom da ga titi od metaka. Grangerfordovi su ostali na konjima i obigravali oko njega, i praili po njemu, a on po njima. I on i njegov konj vratili su se kui poprilino izreetani i izranjavani, ali Grangerfordove su morali nositi... jedan je od njih poginuo, a drugi je umro sutradan. Jok, gospodine moj, ako tko trai kukavice, taj e izgubiti vrijeme traei ih meu Shepherdsonovima, jer se takva sorta kod njih ne raa.'' Idueg smo tjedna svi odjaili na konjima u crkvu, oko tri milje od kue. Muki su ponesli sa sobom puke, pa i Buck, i drali ih meu koljenima il prislonjene uza zid da im budu pri ruci. Shepherdsonovi su isto tako uradili. Propovijed je bila sasma obina, sve neto o bratskoj ljubavi i slinim dosadnim stvarima, al su svi govorili kako je bila dobra propovijed i priali o njoj na povratku kui, i svak je imo neto da kae o vjeri, i o dobrim djelima, i o samilosti, i o volji Bojoj, i ne znam o emu jo sve ne, tako da mi je to bio jedan od najzamornijih tjedana u ivotu. Otprilike sat vremena poslije ruka svi su oko mene drijemali, neki na svojim stolcima, neki u svojim sobama, i bilo mi je poprilino dosadno. Buck i njegov pas ispruili su se po travi na suncu i spavali ko zaklani. Odem u nau sobu da i ja malko odrijemam. Usput naiem na ljupku gospojicu Sophiju kako stoji na vratima svoje sobe, to je bila do nae. Ona me pozove k sebi i sasma tiho zatvori vrata za mnom, pa me zapita da l ju volim a ja reknem da ju volim, pa me zapita d l bi uinio neto za nju al da nikom nita ne govorim, a ja reknem da bi. Onda ona rekne da je zaboravila Evanelje u crkvi na klupi e je sjedila, izme dvije druge knjige, pa ne bi l se ja iskro i oo tamo po njeg, al da nikom nita ne kaem. Reknem da bi. I tako se ja iskradem i odjurim cestom, i nikog ne naem u crkvi osim moda jednu il dvije svinje, jerbo se vrata nisu mogla zakljuat, a svinje se vole ljeti valjat po drvenom podu koji ih ladi.

Moda ste primijetili da ljudi idu u crkvu samo kad moraju, al za svinje ne vrijedi to pravilo. Mislim si ja, tu neto nije u redu, nije normalno da se jedna djevojka toliko sekira zbog jednog Evanelja, pa ga zato malo prodrmam i iz njeg ispadne papiri na kom je olovkom bilo napisano U pola tri. Pretraim itavu knjigu, al ne naem vie nita. Nije mi bilo jasno ta te rijei predstavljaju pa vratim papiri u knjigu, a kad sam se vratio kui i popeo na kat, zateknem gospojicu Sophiju kako me opet eka na vratima svoje sobe. Povue me unutra i zatvori vrata za mnom, a onda pome pregledavat Evanelje dok ne nae onaj papiri. Bila je sva sretna kad ga je proitala, i prije nego to sam se snao, zgrabi me i privije uza se, i rekne da sam najbolji deko na svijetu, samo nek nikom nita ne govorim.Sva se bila naas zajapurila, oi joj se zakrijesile, bila je upravo prelijepa. Ja se isto zaudim, al kad sam opet doo do daha, zapitam ju kakav je to papiri. Ona mene upita jesam li proito ta pie na njemu, ja reknem da nisam, a ona me onda zapita je l znam itat pisana slova, a ja reknem da ne znam, nego samo tampana, onda ona meni kae da ona tim papiriem samo obiljeava mjesto e je stala, i da sad mogu i da se igram. I ja odem na rijeku premiljaju o tom, al ubrzo primijetim da me moj crnja prati. Kad nas niko vie iz kue nije mogo vidit, on se osvrne naas pa dotri do mene i rekne mi: ''Gosn Jawge, ako ete da odete sa mnom dole do bare, pokazau vam leglo voden zmija.'' To je zbilja udno, pomislim, to mi je i juer reko. Moro bi ve deko znat da niko toliko ne voli vodene zmije da bi io u potragu za njima.ta li to smjera? Pa mu reknem: ''Dobro, ajde naprijed.'' Io sam tako za njim jedno pola milje, a onda on zagazi u barutinu pa smo jo pola milje gacali po blatu do gleanja. I tako doemo do malog zaravanka koji je bio suv i sav obraso drveem, grmljem i vinjagama, i tu mi on rekne: ''Odite jo samo koji korak naprijed, gosn Jawge, tamo su vam one. Ja sam njija ve vidijo i meni nije vie do toga.'' I okrene se i ode i uskoro se izgubi meu drveem. Ja zaem malo dublje i izbijem na mali proplanak, velik ko spavaa soba, sav obavit vinjagama, i naiem na ovjeka kako spava na zemlji,kad tamo, sto mu gromova, bio je to Jim! Probudim ga misle kako e se on iznenadit kad me ugleda, al nije. Umalo to nije proplako od radosti, al nije se iznenadio. Rekne mi kako je one noi plivo iza mene i kako je uo kad sam ga dozivo, al da se nije odazivo jerbo nije tio da njega neko izvue iz vode i vrati ga u ropstvo. Kae on meni:

''Malo sam se udarijo i nijesam mogo brzo plivat, pa sam na kraju puno zaosto za tobom, a kad s ti isplivo na obalu, mislijo sam da te sti na suvu brez da te zovem, al kad sam vidijo onu kuu, nijesam se urijo.Bijo sam previe zaosto pa nijesam mogo razumit ta t oni govoru... a bojo am se i ukaca... al kad se jope sve smirilo, i kad sam ve znavo da s u kui, zao sam u umu da priekam dok svane. Rano izjutra naie par crnja, ili su u polje, pa me dovedu vamo, tu mi ukci nijesu mogli u u trag zbog radi vode, i svake su mi noi donaali ranu i priali mi kako je teb tamo.'' ''A to nisi, Jime, ranije reko Jacku da me dovede vamo ?'' ''Zato, Huck, jerbo nije vrijedilo da te bantujem dok ne mognemo neto zbiljski zapoet... a sad bi ja reko da je sve u redu. Ja sam ti kupovo lonce i tave i ranu kad sam goer mogo, a po noi sam popravljo splav kad...'' ''Kaku splav, Jime?'' ''Pa nau staru splav.'' ''Pa zar se naa stara splav nije razmrskala na komadie?'' ''Jok, nije. Bila je gadno razlupana... pogotovo jedan kraj... al nije bilo na njoj velke tete, samo to smo ostali skorom brez sviju stvari. Da nijesmo nako duboko ronli i nako dugo plivali pod vodom, i da nije bila naka mrkla no, i da se nijesmo nako prepali, i da nijesmo glave izgubili, kako se ono veli, mogli smo jo i vidit splav. Al nita zato to ju nismo vidli, jerbo je sad jope skorom ko nova, a doli smo i do puno novijeh stvari mjete onijeh brez kojih smo ostali.'' ''Ama, kako si, Jime, opet doo do splavi... jesi l ju ulovio?'' ''Kako b ju ulovio kad sam bijo u umi? Ne, neg su je njeke crnje nale kako se zakvaila za jedno srueno deblo, tu nee na okuki, pa su ju sakrili me vrbe u jednom potoiu, i tolku su dreku digh oko tog kom treba da pripane da sam i ja brzo sazno za to, pa sam se javijo i presjeko otaj njijov spor, reko sam da ne pripada nikom od njija, ve teb i men, i pito sam ji oe l fakat da prisvoje njeto to pripada jednom mladom bijelom gospodnu pa da izvuku batine? Onda sam jim dao svakom po deset centi, i bili su vie neg zadovoljni, i poelili su da naie jo koja splav pa da se jope obogate. Te su mi crnje zbiljam bile dobre, i to goer jim, diko, kaem da naprave, ne moram ji dvaput molit. Taj Jack je dobar crnja, i dosti bistar.'' ''Da, to je istina. Nije mi uope reko da si ti tu, reko mi je da poem s njim da mi pokae leglo voden zmija. Ako se ta desi, on nije u nita umijean. Moe slobodno re da nas nikad nije vidio skupa, nee slagat.'' Ne bi sad tio da puno priam o onom to se desilo sutradan. Biu sasma kratak. Probudio sam se nee u zoru i mislio sam da se prevrnem na drugu stranu i opet zaspim, kadli primijetim kako je sve oko mene tiho...ko da nema nie ni ive due. To mi je bilo udno. Onda primijetim da nema Bucka. Onda se i ja

dignem, zauen, i siem dole... al nie nikog, niotkud ni glasa. Isto tako i vani. ta li mu to znai, mislim si ja. Istom dole kod drvljanika naiem na mog Jacka i pitam ga: ''ta se to desilo?'' A on e meni: ''Pa zar ne znate, gosn Jawge?'' ''Ne znam ,''reknem ,''otkle bi znao?'' ''Pa, eto, pobjegla je gospojica Sophia, bog i borme! Pobjegla je nee u noi... niko pravo ne zna kada...pobjegla da s uda za onog mladog Harneyja Shepherdsona...tako se barem pria.U kui to primijetili prije otprilike pol sata... moda njeto vie... i vjerujte mi da nijesu gubili vrijeme. Ne merete ni zamislit kako su brzo dovatli puke i sjeli na konje! enskinje su ole da jave rodbini, a stari gosn Saul i momci uzeli puke i odjali gore cestom uz rijeku ne bi l uvatli tog momka i ubli ga prije neg to se prebaci preko rijeke s gospojcom Sophijom. Mislim da e bit vraki gadno.'' ''Buck je oo, a mene nije probudio.'' ''Jes, nego ta!Nijesu eli da vas u to petljaju.Gosn Buck je nabijo puku i zareko se da e, il doerat ku jednog Shepherdsona, il zaglavit. E pa, bie njija tamo kolko o i ja vjerujem da e jednog ukebat, samo ako e imat prilku.'' Potrim cestom uz rijeku to me noge nose. Odjedno zaujem odnekale izdaleka kako prate puke. Kad sam doo do mjesta otkle se vidi drvara i naslagana drva e pristaju brodovi, prikradem se ispod drvea i bunja do jednog zgodnog mjesta, pa se uzverem meu ralje jedne kanadske topole koja je bila izvan pukometa i pogledam ta se zbiva. Malo ispred tog drveta bila je naslagana drvena graa, pa sam u prvi mah pomislio da se iza nje sakrijem, al moda je bilo bolje to nisam. Tamo na istini, ispred drvare vidim etvoricu,petoricu kako na konjima jurcaju tamo,amo, psuju i viu na dvojicu momaka to ue iza naslaganih drva uz brodsko pristanite, al im ne mogu nita. Kad god bi se koji od njih pokazo na obali, opalila bi puka na njeg. Ona dvojica su uala iza drva okrenuti jedan drugom leima, tako da su pazili na obadvije strane. Najedno su oni konjanici prestali jurcat naokolo i vikat. Krenuli su pravo na drvaru, al tad se jedan od one dvojice momaka pridigne, nasloni puku na drva, nacilja i obori jednog od onih iz sedla. Ostali poskau s konja, dovate ranjenika i da e s njim prama drvari, a istog se asa ona dvojica dadnu u bijeg. Doli su ve bili napol puta do drveta na kom sam ja bio kad su ih oni tamo primijetili da bjee. Tad oni opet pojau konje i krenu za njima. Pomu ih sustizat, al im to nije puno vrijedilo jerbo su momci bih ve daleko odmakli i stigli do naslagane grae ispred mog drveta, sklonili se za nju i opet stekli

lijepu prednost. Jedan je od te dvojice bio Buck, a drugi je bio neki mrav deko od svojih devetnajst godina. Konjanici su se jo neko vrijeme tuda muvali, a onda su odjaili. im su se oni izgubili iz vida, ja se javim Bucku i reknem mu da su otili. Njemu u prvi mah, kad je zauo moj glas s drveta, nije bilo nita jasno. Strano se iznenadio. Reko mi je nek dobro pazim, i javim mu kad se oni tamo opet pojave, i jo je reko da sigurno smiljaju opet neku psinu i da e se jamano brzo vratit. Poalio sam to sam se popeo na to drvo, al sad se nisam usuivo si s njega. Buck se rasplae i razgalami, i zarekne se da e se on i njegov brati Joe (to je bio onaj drugi deko) osvetit jo za dananji dan. Rekne mi da su mu otac i oba brata poginuli, al i dvojica, trojica njihovih, i da su ih Shepherdsonovi doekali iz zasjede. Rekne da su otac i braa trebali priekat da im stignu roaci u pomo, jerbo su Shepherdsonovi bili prejaki za njih same. Zapitam ga ta je bilo s mladim Harneyjem i gospojicom Sophijom. Odgovori mi da su se prebacili preko rijeke i da im se nita nije desilo. Meni je to bilo drago, al da ste uli Bucka kako se ivcira to mu nije polo za rukom da ubije Harneyja onog dana kad je puco na njeg , tako ta nikad jo nisam uo. Kad najedno: bum! bum! bum! opale tri,etri puke, oni su se odanle bili douljali okolo kroz umu i zali im za lea bez konja! Deki jurnu prama rijeci, obadvojica ranjeni, a dok su plivali niz vodu, oni su ljudi trali niz obalu, pucali na njih i derali se: ''Ubij ih, ubij ih!'' Tako mi se smuilo da umalo to nisam pao s drveta. Neu vam sad priat ta se jo sve dogodilo... opet bi mi se smuilo kad bi vam to prio. Kamo sree da nisam one noi isplovio na obalu i sve to vidio! Nikad se nisam mogo toga oslobodit... esto i sanjam o tom. Osto sam na drvetu sve dok se nije poeo vatat mraak, bojo sam se da ranije saem. Ovda, onda uo sam pucnjavu iz ume, a dvaput sam vidio grupice ljudi kako jure kraj drvare s pukama u ruci, pa sam znao da se borba jo vodi. Bio sam strano potiten, i odluio sam da vie ne idem blizu one kue, jerbo sam mislio da sam i ja u neku ruku kriv svemu tomu. Dosjetio sam se da je ono to je pisalo na papiriu znailo da gospojica Sophia treba da se sastane nee s Harneyjem u pola tri pa da pobjegne s njim, i mislio sam da je trebalo da kaem njezinom ocu za taj papiri, i kako se udno drala, pa bi ju onda on moebit zakljuo u sobu i ne bi dolo do ove straote. Kad sam sio s drveta, oduljam se kroz umu niz rijeku komad puta i naem dva lea kako lee u pliaku, pa ih malo, pomalo izvuem na obalu, a onda im pokrijem lica i odem bre, bolje s tog mjesta. Malo sam i zaplako dok sam pokrivo lice Bucku, jerbo mi je on bio zbilja jako dobar. Dotle se bilo sasma smrklo. Nisam uope io blizu onoj kui, ve udarim kroz umu i zaputim se do barutine. Jima nije bilo na njegovom otoiu, pa

odgacam bre, bolje do potoia, probijaju se kroz vrbik, jedva sam eko da skoim na splav i odem iz tog stranog kraja, al splavi nije bilo! Bogo moj, kako sam se uplaio! Skoro jednu minutu nisam mogo do do daha. Onda viknem. Odazove mi se neiji glas, ni deset metara daleko od mene: ''Boe sveti! Jesi l to ti, diko? Nemoj galamit!'' Bio je to Jimov glas,nikad mi nita nije ljepe zazvualo. Potrim malo uz obalu i skoim na splav. Jim me uvati i zagrli, presretan to me vidi. Rekne mi: ''Bog te blagoslovijo, sinko, bijo sam ve siguran da si jope mrtav. Doo je vamo Jack da mi kae kako misli da s te ubili, jerbo da se vie nisi vrao ku, pa sam ba mislijo da izvuem splav iz potoka i da budem spreman da krenem na put, kad eto ti jope Jacka i kae mi da je sigurno ko bog da si pogino. Boe, kako sam sretan, diko, to te jope vidim!'' A ja u njemu: ''Dobro, to je ba dobro, nee me na i mislie da sam poginuo i da me voda odnesla... ima tu malo dalje jo neto zbog ega e povjerovat da je ba tako... i zato nemojmo sad gubit vrijeme, Jime, ve izguraj tu splav na rijeku to bre mogne.'' Nisam imo mira sve dok nismo odmakli jedno dvije milje i dovatili se sredine Mississippija. Tad izvjesimo na signalni fenjer jerbo smo raunah da smo opet slobodni i na sigurnom. Od juer jo nisam bio nita okusio, pa Jim izvue malo proje i mlaenice, svinjetine s kupusom i ostalim povrem,nita na svijetu nije tako dobro, kad se dobro skuva i dok sam ja veero, priali smo i bilo nam je lijepo. Bio sam presretan to sam ostavio krvnu osvetu za sobom, a Jim je bio presretan to se rijeio one barutine. Rekli smo da ipak nema bolje kue no to je splav. Svuda je sve tako pretrpano i zaguljivo, samo na splavi nije. Na splavi se osjea tako slobodan, tako ti je lijepo i ugodno.

Devetnaesto poglavlje
Prou dva, tri dana i noi, skoro da bi bolje bilo kasti da su protekli, tako su mirno i lako prolazili. Evo kako smo provodili vrijeme. Rijeka je tamo dole strahovito velika,koji put je milju i pol iroka, nou smo plovili a danju se zaustavljali i skrivali. Kad bi no bila na izmaku, prekidali smo plovidbu i vezali splav, skoro uvijek u mrtvaji ispod nekog otoia, a onda bi nasjekli mladih topola i vrba i njima pokrili splav. Potom bi bacili udice, pa bi skoili u vodu malo plivali, da se osvjeimo i razladimo, a onda bi sjeli u pliak, na pjeskovito dno, e je voda do koljena,i gledali kako svanjiva.Niotkud ni glasa,posvemanja tiina,ba ko da vascijeli svijet spava,tek ako tu i tamo zakrekee koja abetina. Prvo to bi opazili gledaju preko vode bila je tek jedna mutna pruga,to je bila

uma na drugoj obali,nita drugo nisi mogo razabrat, onda bi na jednom mjestu nebo poelo blijedit, pa se to bljedilo dalje irilo, pa bi se rijeka u daljini malko osvijetlila i nije vie bila crna nego siva, i mogo si vidit sitne tamne fleke kako tamo daleko promiu, dereglije i slina plovila, pa dugake crne trake splavi, koji put bi uo veslo kako zakripi, ili nerazgovijetne glasove, sve je tako tiho i zvukovi dopiru izdaleka, izdaleka, nejedno opazi na vodi brazdu po ijem izgledu moe razabrat da neko stablo lei u matici to se na njemu lomi i tako stvara tu brazdu, i vidi kako se magla izvija iz vode i istok rudi, pa i rijeka, a na okrajku ume, tamo daleko na drugoj obali, razazna neku brvnaru, po svoj prilici kakvo skladite drva, koja su naslagana tako da se svuda moe pseto provu kroz njih, onda pirne isprijeka ugodan povjetarac i hladi te fino ko lepeza, tako prohladan i svje, i miriljav, od ume i cvijea, a ponekad i nije takav jerbo ribari ostavljaju na obali krepanu ribetinu, iglice i slinu ribu koja se ne jede, pa ponekad poprilino zaudara, i najedno se razdanilo, i sve se veseli na suncu, i ptice pjevice pjevaju sve u esnajst!Malo dima u to doba ne moe se primijetit pa skinemo po neku ribu s udice i skuvamo topal frutuk. Nakon toga zurimo u pustu rijeku i nekako se ulijenimo, pa malo, pomalo i zadrijemamo. Poslije nekog vremena se probudimo i obazremo oko sebe da vidimo ta nas je to probudilo, i ugledamo recimo neki parobrod kako sope uz vodu, toliko daleko na drugoj strani da se vidi samo je l mu toak na pramcu il sa strane, onda oko sat vremena nita pod bogom ne vidi ,sve je oko tebe pusto. A onda spazi tamo preko splav kako klizi niz vodu, i moda nekog momka na njoj kako cijepa drva, jerbo se to na splavi najee radi, vidi sikiru kako bljesne i spusti se, al nita ne uje, onda opet vidi sikiru kako se die, i ba kad je momku vie same glave, odjednom zauje: klank! Toliko vremena treba zvuku da stigne preko vode. Tako smo eto provodili dane u ljenarenju, oslukuju tiinu. Jedno je bila tako gusta magla da su na splavima i svemu to je plovilo niz rijeku lupali u plehnate tave da parobrodi ne bi naletili na njih. Neka dereglija il splav prola bi tako blizu nas da smo uli ljude kako priaju, psuju i smiju se,lijepo smo ih uli, al nismo nita od njih vidili, pa smo se upravo jeili, regbi da duhovi putuju zrakom pokraj nas. Jim je vjerovo da su to fakat duhovi, al ja mu kaem: ''Ama, ne bi dusi valjda govorili: Prokleta maglutina!'' im padne no, a mi dalje. Kad bi se dovatili sredine rijeke, pustili bi da nas matica nosi kud god oe. Onda zapalimo lule, spustimo noge u vodu i priamo o svem i svaem ,vazda smo bili goli, dan i no, koliko smo mogli od komaraca , novo odijelo koje su mi saili Buckovi ljudi bilo je prelijepo da bi ovjeku u njem moglo bit ugodno, a uostalom, ionako ne drim puno do odjee. ekad bi itava rijeka zadugo bila samo naa. Lijevo i desno od nas bile su onkraj vode obale i otoci, i moda ekoja iskrica ,bila je to svijea to se vidila

kroz prozor kolibe ,a ekad bi vidili nekoju iskricu i na vodi ,na splavi ili deregliji, znate, a mogla se ut i svirka il pjesma s kakog plovila. Divota je ivit na splavi! Nad nama visoko gore nebo osuto zvijezdama, a mi leimo na leima i gledamo u njih i raspravljamo o tom je l ih ko napravio il su nastale same od sebe. Jim je tvrdio da ih je neko napravio, a ja sam tvrdio da su nastale same od sebe, mislio sam da bi trebalo previe vremena da se naprave tolike zvijezde. Jim je reko da ih je moda mjesec izlego, pa sad, to mi je izgledalo prilino razumno i nisam se tom usprotivio, jerbo sam vidio kako aba izlegne skoro isto tolko jajaca, pa znai da je to mogue. Gledali smo i kako padaju zvijezde i ostavljaju za sobom svijetli trag. Jim je smatro da su to pokvarena jaja koja se bacaju iz gnijezda.Jedamput il dvaput u noi vidili smo parobrod kako promie kroz mrak, i kako ovda, onda sipa svu silu iskri iz dimnjaka, a one pljute po rijeci, divota jedna, zatim bi brod zamako za okuku i nestala bi sva svjetla i prestalo bi huktanje i na rijeci bi ponovo zavlado mir, al bi odjednom njegovi valovi doprli do nas, dugo nakon to je proo, i zaljuljukali nam splav, a poslije toga se vie nita ne bi ulo pitaj boga koliko, osim moda aba il tako neeg. Iza ponoi ljudi na kopnu odlazili su na spavanje, i onda su dva,tri sata obale bile crne ,nije vie bilo iskrica u prozorima na brvnarama. Te su iskrice bile na sat,prva koja bi se ponovo javila oznaavala je da dolazi jutro, pa bi odma poeli trait mjesto e emo se sakrit i privezat splav. Jednog jutra pred samu zoru naem neki amac i prebacim se preko brzice na kopno ,bilo je to svega oko dvjesto metara i produim jo oko milju uz neki potok meu empresima ne bi l nao kakih jagoda il neeg slinog. Ba kad sam prolazio pokraj mjesta e je nekakva staza sjekla potok, ugledam dva ovjeka kako tre stazom ko bez due. Mislio sam da sam propo, jer kad god bi nekog proganjali, bio sam uvjeren da gone mene... il moda Jima. Spremo sam se da to prije kidnem odatle, al su ona dvojica bila ve sasma blizu, zovnuli me i zamolli da im spasim ivot... rekli su da nisu nita uinili i da ih zato gone... da za njima jure ljudi i psi. Tjeli su da uskoe odma u amac, al im ja reknem: ''Nemojte tako. Ja jo ne ujem nikake pse ni konje, imate vremena da zaete u grmlje i da odete malo dalje uz potok, a onda zagazite u vodu i doite niz potok opet vamo da vas primim u amac... tako ete psima zamest trag.'' Tako i urade. im su uli u amac, ja zaveslam prama naem otoiu, a kroz jedno pet il deset minuta zaujemo iz daljine psei lave i ljudsku viku. uli smo ih kako se primiu potoku, iako ih nismo vidili. inilo se da su zastali i da se neto muvaju, al kako smo mi neprestano sve dalje odmicali, sve smo ih slabije uli. Kad smo preli onu milju izme empresa i doepali se rijeke, sve je bilo tiho pa smo lijepo proslijedili dalje do otoia i sakrili se u topoljaku, e smo bili na sigurnom. Jednome je od te dvojice bilo oko sedamdeset godina, moda i vie, bio je elav i imo je sasma sijede zaliske. Na glavi mu je bio

nekakav stari, pohabani, klopavi krljak, a na sebi je imo masnu plavu vunenu koulju, poderane stare plave hlae ugurane u izme i tregere domae izrade, ne, imo je zapravo samo jedan treger. Preko ruke je prebacio nekakav stari plavi kaput s dugakim repovima i izlizanim mesinganim pucetima, a obadvojica su nosili velike, debele, ofucane putne torbe. Onaj drugi imo je oko trideset godina i bio skoro isto tako bijedno odjeven. Poslije frutuka svi smo se izvalili i priali, a prvo to je izalo na vidjelo bilo je da se ta dvojica ni ne poznaju. ''A kako si ti zapo u nepriliku? ''zapita elavac onoga drugog. ''Pa, prodavo sam neko sredstvo kojim se skida zubni kamenac... i zbilja se skida, a s kamencem obino i caklina... al sam osto jednu no dulje nego to je trebalo, i ba sam se spremo da se izgubim kad sam natrapo na tebe tu na periferiji, i ti si mi reko da su ti za petama i zamolio me da ti pomognem da zbrie. Onda sam ti ja reko da sam i ja u gabuli pa da moemo zajedno odmaglit. I to ti je cijela pria... a kako je bilo s tobom?'' ''Pa, ja sam ti oko tjedan dana dro predavanja protiv alkoholizma i tako posto ljubimac enskog svijeta, starog i mladog. Mogu ti rei da sam zbilja gadno zapaprio pijandurama, a zaraivo sam ak po pet,est dolara svake veeri, deset centi po glavi, djeca i crnje besplatno i poso mi je sve bolje io, dok se nije sino pronio glas, ko zna kako i na koji nain, da i ja volim zavirit u aicu, onako poskriveki. Jutros me jedan crnja probudi i rekne mi kako se rulja potajno okuplja sa psima i konjima, i kako e uskoro sti i dat mi oko pola sata fore, a onda e gledat da me uvate ako mognu, a kad me uvate, da me namau katranom i uvaljaju u petje i natjeraju, bog i borme, da jaim na kolcu. Nisam ni eko na doruak... izgubio sam apetit.'' ''uj, stari, mislim da bi se nas dvojica mogli skompat, ta veli?'' predloi onaj mlai. ''Nemam nita protiv. A ime se ti bavi... najee?'' ''Po struci sam knjigoslagar,bavim se pomalo i patentnim ljekarijama, glumim... u tragedijama,zna,a kad mi se prui prilika,bavim se hipnozom i frenologijom, katkad za promjenu poduavam pjevanje i zemljopis,zbrzim neko predavanje... ama, svata ti kopam... skoro sve to mi doe pod ruku, samo da nije neka tea ljaka. A koji je tvoj fah?'' ''Ja sam se u svom vijeku dosta bavio doktorskim poslovima. Glavna mi je forca polaganje ruku na bolesna mjesta,kod raka, paralize, i slinih bolesti, i dosta dobro znam gatat kad naem nekog da mi dade podatke. Dobar sam i u propovijedanju, dobro se snalazim i na velikim vjerskim saborima, pa i u misionarskim poslovima.'' Neko smo vrijeme svi utili ko zaliveni, a onda onaj mlai duboko uzdahne i rekne:

''Kuku meni!'' ''ta sad kuka ? ''upita ga elonja. ''Kad samo pomislim ta sam doeko, da ovako ivotinjarim i da sam spao na ovakvo drutvo. ''I pome nekakvim dronjkom brisat krajike oiju. ''Boga ti tvog, zar tebi ovo drutvo nije dosta dobro?''otrese se elavac prilino otro i nabusito na njega. ''Ama, dobro je, ne kaem, bolje nisam ni zasluio, jer ko mi je kriv to sam se ovako srozo? Sam sam si kriv. Ne krivim ja vas, gospodo... daleko od toga, nikog ja ne krivim. Sve sam ovo ja zasluio. Neka me ovaj beutni svijet dotue, prosto mu bilo, samo jedno znam,nai e se nee i za mene grob. Svijet moe i dalje radit ta hoe, i moe mi sve oduzet ,moje najmilije, moj imutak, sve, samo mi to ne moe oduzet. Jednog u dana le u grob i sve zaboravit, i moje e se jadno slomljeno srce zauvijek smirit.'' I dalje je briso oi. ''K vragu i to tvoje jadno slomljeno srce! ''odbrusi mu elavac. ''ta nam sad tu gura pod nos to svoje jadno slomljeno srce? ta smo ti mi skrivili?'' ''Ama, znam da mi niste nita skrivili. Ja ne krivim vas, gospodo. Ja sam sam spao na ovako niske grane... da, sam sam si kriv. I pravo je to se zlopatim, potpuno pravo, na nita se ja ne alim.'' ''A otkud si se ti to srozo? S kakve si se to visine srozo?'' ''Ah, neete mi vjerovat, svijet mi nikad ne vjeruje... al pustimo sad to... nije vano. Tajna mog roenja...'' ''Tajna tvog roenja? Oe da kae...'' ''Gospodo,'' rekne mlai ovjek sveanim glasom,''vama u odat svoju tajnu, jer nekako osjeam da se u vas mogu pouzdat. Ja sam, po pravu, vojvoda!'' Jim izbei oi kad je to uo, a bie da sam ih i ja izbeio.elavac pak rekne: ''Ma ne misli valjda ozbiljno?'' ''Mislim, mislim. Moj pradjed, najstariji sin vojvode od Bridgewatera, pobjego je nee potkraj prolog stoljea u ovu zemlju da se nadie istog zraka slobode, ovdje se oenio i umro, a za sobom je ostavio sina. Nekako u isto vrijeme umro mu je i otac. Mlai sin pokojnog vojvode prigrabio je titulu i imetak...i zaobio maloljetnog pravog nasljednika. Ja sam direktni potomak tog pravog nasljednika...ja sam pravi vojvoda od Bridgewatera, a evo vidite e sam, izgubljen, svrgnut sa svog visokog poloaja, proganjan od ljudi, prezren od ovog beutnog svijeta, poderan, izmuen, slomljenog srca, i na kraju sam spao na drutvo lopua na splavi!'' Jimu se taj ovo silno smilio, pa i meni. Probali smo ga utjeit, al on rekne da je sve zaludu, da za njeg utjehe nema, i rekne da mu najvie moemo ugodit ako ga priznamo za vojvodu, a mi reknemo da oemo, samo nek nam kae kako. On rekne da kad god mu se obraamo da treba da mu se poklonimo,

i da kaemo: Vaa visosti, il Vaa milosti, il Vae gospodstvo a nee nam zamjerit ni ako ga budemo jednostavno zvali Bridgewater, to je ionako titula, a ne prezime. Najposlije, jedan od nas treba da ga dvori za stolom i da mu ini svakojake sitne usluge. E pa, nita od toga nije nam bilo teko, pa smo na sve pristali. Za rukom je Jim stalno stajo uz njega, dvorio ga i zapitkivo: eli li vaa visost malo ovog, il malo onog? i sve tako, a vidilo se da to vojvodi silno godi. Meutim, stari se neto uutio... ni da bi rijei izustio, ko da mu ba nije po volji sve to ugaanje vojvodi. Reklo bi se da neto smilja. Tek, nee po podne pome ovako: ''Sluaj ti, Bivodurino* ,''rekne,''meni te je zbilja ao, al nisi ti jedini koji je imo takvih nezgoda. ''Ma nemoj?'' ''Ne, borme nisi. Nisi ti jedini koji si nepravedno zbaen s visokog poloaja.'' ''Kuku meni!'' ''Ne, nisi ti jedini kog titi tajna njegovog roenja.I stari tu, bog i borme, proplae.'' ''Stani! Kako to misli?'' ''Bivodurino, mogu li se pouzdat u tebe?'' rekne starac svejednako pomalo mrcaju. ''Moe, ko u samog sebe!''Pa uvati starca za ruku, stisne ju i dometne: ''Slobodno mi povjeri tajnu svog ivota!'' ''Bivodurino, ja sam pokojni dofen!'' Kako smo tek sad Jim i ja razrogaili oi! ''ta kae?'' ''Da, prijatelju moj, to ti je iva istina... u ovom trenutku stoji pred vama siroti nestali dofen Lujo Sedamnajsti, sin Luje esnajstog i Marije Antoanete.'' ''Zar ti! U tvojim godinama! Nemogue! Oe valjda re da si pokojni Karlo Veliki, pa tebi mora da je ve esto ili sedamsto godina, u najmanju ruku.'' ''Nevolja je ovo od mene uinila, Bivodurino, nevolja,od nevolje sam ovako posijedio i prerano oelavio.Da, gospodo moja, pred vama stoji, u ovim plavim prnjama,bijedi,lutalica,prognanik,ponieni,napaeni zakoniti kralj Francuske.'' Tako je plako i jadikovo da ja i Jim nismo znali ta da radimo, toliko nam ga je bilo ao... a bili smo i sretni i ponosni to je s nama. I zato pomemo i njega tjeit ko to smo pred tim tjeili vojvodu. Al on nam rekne da je to sve zaludu, da e njemu bit dobro istom kad umre i kad bude sve svreno, dodue, rekne kako mu esto bude lake i bolje bar za neko vrijeme kad se s njim postupa ko to je red, i kad onaj ko mu se obraa klekne na jedno koljeno, i kad mu ljudi govore Vae velianstvo, i kad dvore prvo njega, i kad ne sjedaju pred njim prije nego to im on ponudi da sjednu.
* Ovo iskrivljeno ime vojvode od Bridgewatera znai inae u izvorniku (Bilgewater) smrdljivu vodu na dnu broda. (Op. prev).

I tako Jim i ja pomemo da mu govorimo Vae velianstvo i da radimo za njega ovo i ono, i da stojimo sve dok nam ne kae da sjednemo. To je njemu silno godilo pa se ubrzo raspoloio i utjeio. Al se vojvoda nekako durio na njega i kanda nije bio ni najmanje zadovoljan to se sve tako okrenulo. Ipak, kralj se spram njeg i dalje odnosio prijateljski, reko je kako je njegov otac puno dro do vojvodinog pradjeda i do svih ostalih vojvoda od Bivodurine, i kako su uvijek bili dobro doli na njihov dvor, al je vojvoda dosta dugo osto loe volje, sve dok mu kralj odjednom ne rekne: ''Sva je prilika, Bivodurino, da emo morat jo dugo zajedno ostat na ovoj splavi, pa zbilja nema smisla da se duri. Od toga e nam bit jo samo tee. Nisam ja kriv to se nisam rodio ko vojvoda, niti si ti kriv to se nisi rodio ko kralj... pa kakvog onda ima smisla da se zbog toga grizemo? Uzmi stvari onakve kakve jesu, kaem ti... to ti je moje geslo. Nije ba tako loe to smo se ovdje nali, imamo hrane napretek a ivot nam nije teak,ajde, daj mi ruku, vojvodo, pa da budemo dobri prijatelji!'' Vojvoda mu prui ruku, a Jim i ja smo bih sretni kad smo to vidili. Nestalo je sve one nelagode i bilo nam je drago to je tako ispalo, jer nema nieg goreg od nesloge na splavi, na splavi je najvanije da svi budu zadovoljni, da im je lijepo i da budu ljubazni jedni prema drugima. Meni nije trebalo puno vremena da uvidim kako ovi laljivci nisu nikaki kraljevi ni vojvode, nego najobinije nitarije i prevaranti. Al nit sam ta reko nit sam pokazo da ta znam, zadro sam to za sebe jerbo je tako najbolje, onda nema nikakih svaa nit nezgodacija. Ako oni ba oe da ih smatramo kraljevima i vojvodama, nek im bude, za ljubav mira u familiji, a da o tom govorim Jimu, ne bi imalo smisla, pa mu nisam nita ni reko. Ako sam ikad ita nauio od ae, to je da je s ljudima njegove fele najlake iza na kraj tako da im pusti da bude po njihovom.

Dvadeseto poglavlje
Stalno su nas neto zapitkivali, zanimalo ih je zato tako sakrivamo splav, i zato se po danu odmaramo mjesto da plovimo... da nije Jim moda odbjegli crnja? A ja im kaem: ''Za boga miloga, zar bi odbjegli crnja bjeo na Jug?'' Ne bi, priznali su da ne bi. Ipak sam moro nekako da im objasnim stvar pa im ovako reknem: ''Moji su ivili u okrugu Pike, u Missouriju, e sam se i ja rodio, i svi su pomrli izim mene i ae i mog brata Ikea. aa je tio da se preseli dole na Jug, kod strica Bena, koji ima jedno malo imanje na rijeci, etrdeset etri milje dalje od Orleansa. aa je bio siromaan i zaduen, pa kad je poplatio dugove, ostalo

mu je samo esnajst dolara i na crnja Jim. To nije bilo dosta da platimo put od iljadu i etristo milja treom klasom ni bilo kako drukije. E, al kad je rijeka nabujala, au je jednog dana posluila srea, uvatio je ovaj dio splavi, pa smo nakanili da na tome otplovimo do Orleansa. Al nije ga dugo sluila srea, jedne noi neki brod naletio je na prednji kraj splavi i svi smo ljosnuli u vodu i zaronili pod toak,Jim i ja smo sretno isplivali,al je aa bio pripit, a Ikeu je bilo tek etri godine, pa nisu ni isplivali na povrinu. Onda smo dva,tri dana imali dosta okapanja, jerbo su furt dolazili ljudi amcima i tjeli da mi otmu Jima, mislili su da je on pobjego od gospodara. Zato vie ne putujemo po danu. Ovako, po noi, niko nas ne uznemiruje.''Onda vojvoda rekne: ''Prepustite vi to meni, da ja smislim neki nain kako da plovimo po danu ako nas bude volja. Razmislit u o toj stvari... skovat u ve neki plan. Manimo se zasad toga, jer naravska stvar da neemo po danu prolazit pored ovog mjesta... moglo bi nam nakodit zdravlju.'' Pred veer se nebo naoblailo i izgledalo je da e kia, nisko na obzorju sijevale su munje i lie je treperilo,nije bilo teko pogodit da e bit prilino gadno. Zato su vojvoda i kralj unili u na vigvam da ga pregledaju,da vide kakvi su nam leajevi.Moj je leaj bila slamarica, bolji od Jimovog koji je bio napunjen kuruzovinom, u kuruzovini se uvijek nae klipova koji te bodu i uljaju, a kad se prevre, suva kuruzovina uti ko da se prevre po gomili suvog lia, tako uti da se probudi. Stoga je vojvoda nakanio da legne na moj leaj, al se kralj usprotivi tome. On rekne: ''Ja sam mislio da e vas ve sama razlika u naem rangu podsjetit da leaj od kukuruzovine meni nikako ne dolikuje. Nek se rae vaa visost zadovolji tim leajem.'' Jim i ja smo se naas opet preznojili, jerbo smo se pobojali da e se ta dvojica ponovo porekat, i zato nam je pao kamen sa srca kad je vojvoda odgovorio: ''Takva je moja sudbina, da me gvozdena peta tlaenja vjeito gazi u blatu. Nesree su skrhale moj nekad ponositi duh, pa u rae popustit i pokorit se, takva je ve moja sudbina. Osto sam sam na svijetu... i sueno mi je da patim, pa u i ovo nekako podnijet.'' Otisnuli smo se im se smrklo. Kralj nam je reko nek se drimo sredine rijeke i nek ne palimo svjetlo dok ne odmaknemo daleko od gradia. Domalo spazimo hrpicu svjetala, to je, znate, bio taj gradi i proemo sretno pored njeg, u duini od oko pola milje. Kad smo ve bili odmakli oko tri frtalja milje, izvjesimo fenjer. Oko deset sati udari kia, i vjetar, i grmljavina, i munje da je strahota, pa nam kralj obadvojici naredi da ostanemo na strai dok nevrijeme ne proe, a on i vojvoda se zavuku u vigvam i legnu na poinak. Na meni je bio red da straarim tek poslije dvanajst, al ja svejedno ne bi lego, ba da sam i imo kud, jerbo ovjek ne moe svaki dan vidit taku oluju, to je prava rijetkost. Boe mili,

kako je samo vjetar zavijo! Svakog asa sijevnula bi munja i obasjala zapjenuene valove na pola milje naokolo, i vidili smo kroz kiu otoie koji ko da su bili obavijeni prainom, a drvee se povijalo na vjetru. Onda bi se razleglo tres! pa bum! bum! bum-tarata-bumbum-bum-bum i grmljavina bi tutnjala i grohotala sve dalje i dalje dok ne bi utihnula ,a onda bi opet nebo proparala munja i razlegla se tutnjava. Valovi samo to me nisu vieput odnesli sa splavi, al poto nisam imo nita na sebi, ne bi mi nita bilo. Nismo imali neprilika s oborenim stablima u vodi, munje su neprestance sijevale i bljeskale tako da smo lako mogli na vrijeme skrenut na ovu ili onu stranu i tako ih izbje. Moja je smjena, dakle, bila u polno, al sam ja u to vrijeme bio tako pospan da je Jim reko da e on ostat jo na strai mjesto mene, on je uvijek bio tako dobar, to se tog tie. Ja se zavuem u vigvam, al su se kralj i vojvoda tako razvaganili da nije bilo mjesta za mene, pa sam lego vani,kia me nije smetala jerbo je bila topla, a ni valovi vie nisu bili tako visoki. Ipak, oko dva sata su opet nadoli i Jim je ve tio da me probudi, al se predomislio jerbo mu se inilo da nisu toliko visoki da bi mi mogli naudit, al se prevario jerbo nas je iznenada zapljusnuo tako snaan val da me je odneso sa sobom. Jim samo to nije puko od smijeha. Valjda nikad na svijetu nije bilo crnje koji bi se lake nasmijo od njeg. Tad ja preuzmem strau, a Jim legne i zahre.Oluja se malo,pomalo sasma stiala, a kad sam opazio prvo svjetlo u nekoj kolibi, probudim ga pa zajedno pritjeramo splav na jedno skrovito mjesto da tu predanimo. Poslije frutuka kralj izvue nekake stare ofucane igrae karte i zaigra s vojvodom napsl, po pet centi partiju. Kad im je kartanje dosadilo, dogovore se da e sastavit ratni plan, kako su to oni zvali. Vojvoda je zagrabio rukom u svoju putnu torbu i izvadio iz nje svu silu malih tampanih plakata i poeo ih naglas itat. Na jednom je plakatu pisalo da e uveni dr Armand de Montalban iz Pariza odrat znanstveno predavanje o frenologiji na tom i tom mjestu, tog i tog dana, ulaznina deset centi, i da e svakome izdavati svjedodbe o njegovom znaaju za dvadeset pet centi po glavi. Vojvoda rekne da je to on lino. Na drugom je plakatu pak vojvoda bio svjetski poznati ekspirski tragiar Garrick Mlai, lan kazalita Drury Lane iz Londona. Na drugim je plakatima imo jo puno drugih imena i inio svakojaka uda, na primjer otkrivo vodu i zlato s pomou arobnog tapia, skido ari i tako dalje. Najposlije rekne: ''Moja je miljenica ipak kazalina muza. Jeste li ikad, velianstvo, igrali na daskama?'' ''Nisam ,''odgovori kralj. ''Onda ete igrat,Propala Veliino,prije nego to prou tri dana,''rekne vojvoda. ''U prvom veem mjestu na koje naiemo, iznajmit emo dvoranu i odigrat

dvoboj maevima iz Rikarda ILI, i balkonsku scenu iz Romea i Julije. to velite na to?'' ''Ja sam duom i tijelom za sve ono to e nam donest love, Bivodurino, ali, vidi, ja ti se nimalo ne razumijem u glumu, i nisam ba mnogo toga vidio. Bio sam jo premali kad je tata pozivo glumce na dvor. Misli da bi me mogo jo nauit?'' ''Nita lake od toga!'' ''Dobro, onda. Ionako eznem za neim novim. Ajde da odmah ponemo.'' Onda mu vojvoda ispria ko je bio Romeo, i ko je bila Julija, i rekne da je on obino igro Romea, pa da bi kralj mogo igrat Juliju. ''Ali, vojvodo, ako je Julija tako mlada cura, onda bi moja gola lubanja i bijeli zalisci mogli izgledat jako udno. ''Nee, ne boj se... ove seljaine nee nita primijetit. Osim toga, zna, ti e igrat u kostimu, a to je neto sasvim drugo. Julija je na balkonu i cvate u mjeseini prije nego to e na orenje, u spavaici je i s nabranom nonom kapom na glavi. Evo, ovdje su i kostimi za sve te uloge.'' Pa izvadi dva,tri odijela od kretona, za koje rekne da su srednjovjekovni oklopi za Rikarda ILI i onog drugog, i dugaku bijelu pamunu spavaicu i nabranu nonu kapu koja je ila uz nju. Kralj je bio zadovoljan. Vojvoda izvue svoju knjigu i pome itat uloge gromovitim i sveanim glasom epire se i glume u isti mah, da pokae kako se to radi. Onda dadne knjigu kralju i rekne mu nek naui svoju ulogu napamet. Oko tri milje iza okuke nalazio se neki bijedan gradi. Poslije ruka vojvoda rekne da je smislio plan po kom emo plovit danju a da to ne bude opasno za Jima. Nakanio je da ode u taj gradi i sredi stvar. Kralj rekne da e i on s njim, da vidi ima li tamo za njega kakvog posla. Budu nam je ponestalo kave, Jim rekne nek i ja poem s njima i kupim kave. Kad mi u gradi, a tamo ni ive due, ulice puste, nie nikog, ko da je nedjelja. Naiemo na nekog bolesnog crnju kako se grije na suncu u dvoritu iza kue, i on nam rekne da je sve ivo, osim onih koji su premladi,il prestari il bolesni,olo na crkveni sabor, oko dvije milje dalje u umu. Kralj se raspita za put i rekne da ide tamo da vidi moe li se zaradit koja para na tom pobonom skupu, i da nek idem i ja s njim. Vojvoda rekne da mora potrait nekaku tiskaru.Naemo neku skromnu tamparijicu iznad tesarske radionice,tesari i tiskari bili su oli svi odreda na sabor i ostavili za sobom nezakljuana vrata. Sve je tu bilo prljavo i neuredno, popricano tamparskom bojom,a po zidovima su visili plakati sa slikama konja i odbjeglih crnja. Vojvoda skine kaput i rekne da mu nita vie ne treba, pa se ja i kralj zaputimo na crkveni sabor. Kad smo za otprilike pola sata stigli tamo, bili smo u jednoj vodi, taka je bila vruina. Skupilo se tu oko iljadu ljudi iz okolice, neki su od njih doli iz mjesta

udaljenih i po dvajst milja. uma je bila puna kola i konja, koji su posvuda bili privezani i jeli iz korita na kolima i udarali kopitima da se obrane od muva. Bilo je tu nadstrenica podignutih na motkama i natkrivenih granjem u kojima se krmila limunada, i licitarski kolai, i ljubenice, i peenjaci, i sline stvarice. Propovijedi su se drale pod istim takim nadstrenicama, samo to su bile vee i dupkom pune svijeta. Klupe su bile sklepane od debelih neostruganih planki, a na njihovoj obloj strani bile su izbuene rupe u koje su bili pobodeni tapovi mjesto nogu. Nisu imale naslona. Propovjednici su stajali na jednom kraju nadstrenica, na visokim tribinama. ene su nosile slamnate eire, neke su od njih imale na sebi poluvunene oprave, neke arene pamune haljine, a samo nekoliko mlaih haljine od katuna. Neki su mladii bih bosi, a bilo je djece koja nisu imala na sebi nita drugo do koulja od grubnog platna. Neke su starije ene plele, a mlaarija je kriom oijukala. Pod prvom nadstrenicom do koje smo doli, propovjednik je ito neku crkvenu pjesmu rije po rije. Proito bi dva stiha, a onda bi svi to zajedno otpjevali. Bilo je zbilja nekako sveano, jerbo je bilo jako puno svijeta i svi su tako zanosno pjevali. Ondak im propovjednik proita jo dva stiha da ih otpjevaju, i sve tako. Ljudi su se sve vie zanosili i pjevali sve glasnije i glasnije, neki su pri kraju poeli i jecat, a neki i klicat. Onda propovjednik pome propovijedat, i to onako ozbiljno, pa se i ushoda od jednog kraja tribine do drugog, pa se onda uzme i naginjat preko ograde, ruke i tijelo bili su mu stalno u pokretu, i viko je iz sveg glasa, i svaki bi as podigo uvis Bibliju i otvorio ju, i tako otvorenu pokazivo na sve strane deru se iz sveg glasa: ''Eto vam ljute guje u pustinji! Pogledajte je i ivite!''A svjetina je vikala: ''Slava Bogu na visini! A-a-men! ''I dok je sve jecalo, plakalo i ponavljalo amen, on proslijedi: ''O, pristupite klupi pokajnikoj! Doite, crni grenici!(amen! )Doite, bolesni i povrijeeni! (amen!) Doite, sakati i hromi, i shjepi! (amen!) Doite, siromani i potrebiti, ogrezli u sramoti! (a-a-men!) Doite svi koji ste izmoreni, i okaljani, i napaeni! Doite, vi koji ste klonuli duhom! Doite, vi kojima je srce skreno! Doite u svojim prnjama i grijehu i kalu! Ima za sve vas vode koja e vas oprati, vrata nebeska irom su otvorena... o, uite i otponite! (a-a-men! Slava, slava, aleluja!) I sve tako. Od silne vike i plaa nije se vie moglo razabrat ta propovjednik govori. Ljudi su nagrnuli sa svih strana i gurali se svom snagom prama pokajnikoj klupi, a suze su im curile niz obraze. Kad su se svi pokajnici okupili oko prednjih klupa, zapjevaju, zaviu i bace se niice na slamu, ba ko da su pomahnitali i podivljali. Nisam se jo pravo ni snao a kralj im se pridrui i sve ih nadglasa, a onda jurne na tribinu i propovjednik mu ponudi da se obrati narodu, i on ga poslua.

Rekne da je on gusar... da je trideset godina gusario tamo daleko u Indijskom oceanu, i da mu je druina desetkovana proljetos u jednoj bitki, i da se vratio kui da skupi nove ljude, i da je zafalan Bogu to je noas opljakan i izbaen s parobroda brez ijednog centa u depu, on se tom raduje, nita mu se bolje nije moglo dogodit, jerbo je sad drugi ovjek, prvi put u ivotu sretan, i ma koliko da je siromaan, on e iz ovih stopa krenut natrag na Indijski ocean, pa kud puklo da puklo, i ostatak e ivota provest u nastojanjima da izvede gusare na pravi put, on to moe bolje nego iko zato ta pozna sve gusarske druine u tom oceanu, i prem e mu trebat puno vremena da tamo stigne brez novaca, nekako e se ipak probit, a kad god obrati kojeg gusara, rei e mu: Nemoj meni nita zahvaljivat, nemoj smatrat da si meni neto duan, sve je to zasluga onih dragih ljudi s crkvenog sabora u Pokevilleu, prave brae i dobrotvora ljudskog roda... i onog dragog propovjednika, najvjernijeg prijatelja svakog gusara! Pa onda brine u pla, a za njim i svi ostali. Onda neko dovikne: ''Skupljajte priloge za njega, skupljajte priloge! '' I bome, pet,est njih skoi da skupljaju priloge za njeg, al neko opet vikne: ''Pustite ovjeka nek sam poe sa eirom okolo!'' Svi se s tim sloe, pa i propovjednik. I tako kralj sa svojim eirom krene kroz svjetinu otiru oi, i blagoslivljaju ljude, i fale ih, i zafaljuju im to su tako dobri spram onih jadnih gusara tamo daleko.Svaki as prilazile su mu najljepe djevojke, kojima su suze tekle niz obraze, i molile ga da im dopusti da ga poljube, onako, za uspomenu, i on im je to doputo, neke je od njih i po pet,est puta zagrlio i poljubio... i pozivali su ga da ostane kod njih tjedan dana, i svi su tjeli da im bude gost, i govorili da bi to za njih bila velika ast, al im je on odgovaro kako je ovo zadnji dan velikog crkvenog sabora pa da od njega ne bi vie ove bilo nikake koristi, a osim toga jedva eka da krene natrag na Indijski ocean i da zapome radit meu gusarima. Kad smo se vratili na splav i on prebrojio novce, pokazalo se da je skupio osamdeset sedam dolara i sedamdeset pet centi. I jo je usput donio demion od tri galona viskija koji je pokupio ispod neijih kola kad smo krenuh natrag kroz umu. Kralj rekne da mu je dananji dan, kad se sve sabere, bio najuspjeniji dan u misionarskom radu. Rekne da nema zbora, kad treba ganut ljude na crkvenom saboru, pogani se ne mogu mjeriti s gusarima. Vojvoda je pak mislio da je napravio dobar poso sve dok mu kralj nije pokazo svoj utrak, poslije se nije vie toliko falio. Sloio je i odtampo u onoj tampariji dva mala oglasa za farmere,da se prodaju konji i naplatio za svoj trud etri dolara.I primio narudbu da za deset dolara objavi oglase u novinama, al je reko da e spustit cijenu na etri dolara ako mu plate unaprijed i platili su mu. Godinja pretplata na novine iznaala je dva dolara, al je on

pristo da od trojice ljudi primi pretplatu po svega pola dolara pod uvjetom da mu odma plate, tjeli su mu platit, ko i obino, u drvima i luku, al im on rekne da je tek nedavno kupio tampariju i da je spustio cijenu pretplate najnie to je mogo, ter da prima samo gotovinu. Sloio je i jednu pjesmicu, koju je sastavio sam,iz svoje glave, tri stiha ,naslov joj je glasio O zgazi samo, beutni svijete, ovo slomljeno srce ,ostavio je sve to lijepo sloeno i nita nije naplatio. Ubro je u svemu devet i pol dolara i reko da se danas poteno naradio. Onda nam je pokazo jo jedan oglas koji je otisnuo, a nije ga naplatio jerbo je bio za nas. Na njem je bila slika jednog odbjeglog crnje, sa zaveljajem na tapu prebaenom preko ramena, a ispod toga je pisalo 200 dolara nagrade. Oglas se odnosio na Jima i opisivo ga do u tanine. U njemu je stajalo da je Tim pobjego zimus s plantae St. Jacques, etrdeset milja nizvodno od New Orleansa, i da je po svoj prilici krenuo na sjever, i ko ga god uvati i dovede natrag, sljeduje mu nagrada i nadoknada trokova. ''E, od sutra moemo plovit i po danu ako ba oemo ,''rekne vojvoda. ''im vidimo da neko dolazi, zaveemo trikom Jimu ruke i noge, strpamo ga u vigvam i pokaemo svakom ovaj oglas i kaemo da smo ga uvatili nee gore na rijeci,a da smo presiromani da putujemo parobrodom,pa smo zato posudili ovu splav od prijatelja i idemo dole po nagradu.Jo bi bolje Jimu pristajale lisice i lanci,al se to opet ne bi tako dobro slagalo s priom o naem siromatvu. Izgledalo bi ko da nosi nakit na sebi. trik je ono pravo... moramo sauvat jedinstvo radnje, vremena i mjesta, ko to kaemo mi na daskama. Morali smo svi priznat da se to vojvoda zbilja dobro dosjetio i da sad slobodno moemo i danju putovat. Raunali smo da emo te noi odmaknut dosta daleko da izbjegnemo guvu koju e svakako izazvat vojvodino poslovanje u tampariji u tom mjestu... a onda emo mo mirne due produit dalje ako budemo tjeli. Pritajili smo se i mirovali sve do deset sati, a onda smo zaplovili dre se podalje od tog mjesta, i nismo izvjesili fenjer sve dok nismo dobrano poodmakli od njega. Kad me Jim u etri sata izjutra probudi da ga smijenim na strai, rekne mi: ''Huck, ta misli, oemo l mi na ovom naem putovanju naletit na jo njeke kraljeve? ''Ne, mislim da neemo ,''odgovorim. ''E pa, fala bogu,''rekne on.''Nemam ja nit sprou jednom do dva kralja,al to mi je uvr glave. Ovaj je na pjan ko zemlja, a ni vojvoda nije u puno boljem stanju. uo sam od Jima da je probo navest kralja da govori francuski, da uje kako to zvui, al mu je kralj rekao da je ve toliko dugo u ovoj zemlji, i da je toliko toga preturio preko glave, da je zaboravio i materinji jezik.

Dvadeset prvo poglavlje

Sunce je ve bilo izalo a mi smo i dalje plovili, nie nismo pristajali. Nakon nekog vremena izvuku se na danje svjetlo i kralj i vojvoda, poprilino mamurni, al poslije skoka u vodu i malo plivanja naglo se raspoloe. Nakon frutuka kralj sjedne na oak splavi, izuje izme, podvrne hlae i spusti noge u vodu, da mu bude to ugodnije,pa zapali lulu i pome uit napamet svoju ulogu iz Romea i Julije. Kad ju je dosta dobro nauio, pomu on i vojvoda zajedno vjebat. Vojvoda ga je stalno moro uit kako da izgovara svaku boju rije, i kako da uzdie, i kako da mee ruku na srce, i najposlije mu rekne da mu ide ve dosta dobro. ''Samo,''nadoda,''ne smije se tako proderat Romeo! ko kakav bik... mora to izgovorit tiho, i mazno, i eznutljivo, evo ovako! Ro o meo! Tako, vidi, jer Julija je, zna, jedna draga slatka curica, ona ti ne reve ko magarac.'' Nakon toga izvuku dva dugaka maa koje je vojvoda napravio od hrastovih letava i pomu uvjebavat dvoboj maevima, vojvoda je sam sebe prozvo Rikardom ILI ,bila je divota gledat kako to oni izvode i kako ipaju po splavi. Al odjednom se kralj potepe i padne u vodu. Poslije toga sjednu da se odmore i da priaju o svakojakim zgodama i nezgodama koje su doivili na rijeci. Poslije ruka vojvoda rekne: ''Sluaj, Capete*, napravit emo provorazrednu predstavu, kui, pa mislim da moramo jo neto dodat. Svakako nam treba neto za bis.''
*Obiteljsko prezime dinastije koja je vladala Francuskom od srednjega vijeka. (Op. prev.)

''ta je to bis, Bivodurino? Vojvoda mu objasni, a zatim rekne: ''Ja u izvest ples kotskih brana il mornarski ples, a ti... ekaj, da se sjetim... aha, sjetio sam se... ti moe izvest Hamletov monolog.'' ''Hamletov ta?'' ''Hamletov monolog, kui, najslavniju stvar iz Shakespearea. Ah, to je boanstveno, boanstveno! Uvijek puni kuu. Nemam ga u ovoj knjizi, tu mi je samo jedan svezak ,ali sve mislim da bi ga mogo sklepat po sjeanju. Samo u se malo proetat, da vidim mogu li ga prizvat iz dubine pamenja.'' I on se uspropada gore, dole po splavi, zamiljen i na mahove strano namrgoen, pa onda uzvije obrvama, pa stisne aku na elu, uzmakne i kanda procvili, pa uzdahne i tobo pusti suzu.Bilo ga je lijepo gledat. Malo, pomalo se prisjetio svega. Zamoli nas za panju. Onda zauzme to je mogo otmjeniji stav, jednu nogu isprui naprijed, ruke rairi, zabaci glavu i zagleda se u nebo, pa se pome trzat i bjesnit i krgutat zubima, i za sve vrijeme dok je govorio,

kooperio se, nadimo i zavijo tako da je bacio u zasjenak sve to sam ikad vidio od glume. Evo te njegove govorancije ,nije mi bilo teko da ju nauim dok je on uio kralja: Biti, ili ne biti ,da samim bodeom Ta nesrea ivota tako dugo traje; Tko bi tovar nosio, dok uma Birnamska u Dunsinane ne doe, Da strah od neega to vreba iza smrti Ubija u snu nevinom, Taj prirode obnavlja, ini da je mudrije odapinjat strelice silovite sudbine , No srljati u nepoznate. I zbog tog obzira oklijevati nas ine: Probudi Duncana tom lupom! O, da moe; Jer tko bi podnio i bi i prezir svijeta, Nepravdu silnika, od bahatog sramotu, Odlaganje pravice, i smirenje koje grube uvrede mu ine, Upo burne crne noi, kad groblja zijevaju, Ni obiajno ruho sveane crnine, U zemlji neotkrivenoj iz koje se nijedan putnik ne vraa, Riga otrov na svijet, I tako priroena boja odlunosti, ko jadni poslovini maak, Bljedoom nezdravom se mish prelije. I svi oni oblaci to se mrtie na nau kuu, S tog opreza u stranu skrenu svoje struje, I gube ime djela. Tad je to svretak to pobono ga treba eljet. Sad tiho, lijepa Ofelija: Ne otvaraj mramorne svoje teke ralje, Al idi u samostan ,bje! I bome, starom se dopala ta govorancija i brzo ju je tako lijepo nauio da ju je izgovaro da ne moe bolje. Reklo bi se da je Upravo roen za nju, a kad bi se zagrijo i zanio, bila je milina gledat ga kako se trza i bjesni i curuka izgovaraju ju. Prvom prilikom vojvoda je odtampo nekoliko plakata za predstavu. Poslije toga je dva,tri dana na naoj splavi za vrijeme plovidbe bilo neobino ivahno jerbo su se furt vodili dvoboji maevima i odravale probe, kako je to vojvoda nazivo. Jednog jutra, kad smo bih ve dosta duboko zali u dravu Arkansas, ugledamo na jednoj velikoj okuki nekakav bijedan gradi i pristanemo na

jedno tri frtalja milje uzvodno od njeg, na uu rjeice koja je bila nadsvoena empresima, pa svi osim Jima sjednemo u amac i otputimo se do tog gradia da vidimo ne bi l u njemu mogli odrat nau priredbu. Imah smo zbilja sreu, jerbo je tog istog dana po podne neki cirkus davo predstavu i ve su pristizali ljudi iz okolice na kojekakim starim rasklimanim kolima i na konjima. Cirkus je trebalo da ode prije mraka pa je naa priredba imala dosta dobre izglede da uspije. Poto je vojvoda unajmio sudnicu, raziemo se da lijepimo plakate. Na njima je ovako pisalo: Shakespeare ponovo meu nama!!! Izvanredna senzacija! Samo jednu veer! Svjetski poznati tragiari, David Garrick Mlai, lan londonskog kazalita Drury Lane i Edmund Kean Stariji, lan Kraljevskog Kazalita Haymarket, Whitechapel, Pudding Lane, Piccadilly, London, i Kontinentalnih Kraljevskih Kazalita u svojim nezaboravnim ekspirskim kreacijama poznatim pod imenom Balkonski prizor iz Romea i Julije!!! Romeo....................................................g. Garrick Julija....................................................g. Kean Uz sudjelovanje cjelokupnog ansambla! Novi kostimi, nove dekoracije, novi rekviziti! Nadalje: Uzbudljivi, virtuozni i jezoviti Dvoboj maevima iz Rikarda ILI!!! Rikard ILI....................................................g. Garrick Richmond....................................................g. Kean I na kraju jo neto: (na poseban zahtjev) Hamletov besmrtni monolog!! U tumaenju proslavljenog Keana! Koji ga je izvodio 300 veeri uzastopce u Parizu! Samo jednu veer, Zbog neodgodivih angamana u Evropi! Ulaznina 25 centa; djeca i sluinad po i0 centa Onda smo malo alabazali po gradiu. Duani i kue bili su veinom stare, oronule, trone atrlje koje nikad nisu bile ofrajkane, a bile su podignute na stupovima oko metar iznad zemlje, da budu zatiene

od vode kad se rijeka izlije. Oko kua su bile male bae, al u njima jedva da je uspijevalo ta drugo osim kunjaka, i suncokreta, i hrpa pepela, i starih sfrkanih izmi, i cipela, i porazbijanih flaa, i odbaenog plehnatog sua. Plotovi su bili napravljeni od razliitih dasaka pribitih kad koji, i bih su nahereni svaki na svoju stranu, a kapije su obino imale samo po jednu arku, i to od koe. Neki su plotovi nekad davno bili okreeni, vojvoda je reko da je to moralo bit jo u doba Kritifora Kolumba. U veini je bai bilo svinja i ljudi koji su ih tjerah van. Svi su duani bih u jednoj uhci. Sprijeda bijahu natkriveni tendama od domaeg bijelog platna na stupovima, za koje su ljudi iz okolice vezali konje. Pod tendama su stajali prazni sanduci od robe na kojima su povazdan sjedili besposhari i rezuckali ih depnim noiima, vakali duvan, zijah, zijevali i protezali se, obina fukara. Veina ih je nosila ute, slamnate eire, velike ko kiobran, al nisu imah na sebi ni kaputa ni frosluka, zvali su se po imenu Bill, i Buck, i Hank, i Joe, i Andy, govorili lijeno i otegnuto, a svaka druga rije bila im je psovka. Na svaki je stup od tende bio naslonjen po jedan besposliar, vjeito s rukama u depovima od hlaa, vadio ih je jedino da se poee il da pozajmi drugu malo duvana za vakanje. Sve to je ovjek mogo ut od njih bilo je: ''Dajder mi, Hank, prstovet duvana.'' ''Ne mere... imadem jo samo jedan za sebe. Tra od Billa.'' Moda e mu Bili stvarno dat prstovet duvana, a moda e slagat i re da nema. Neki od tih besposliara nikad nemaju u depu ni prebite pare ni trunka duvana. Do duvana za vakanje dolaze samo uzajmljivanjem... kau recimo kolegi: ''Daj mi, Jack, pozajmi prstovet duvana, uprav sam ovaj as dao Benu Thompsonu zadnje to sam imo ,''to je skoro uvijek obina la, na koju jedino moe nasjest neki pridolica, al Jack nije pridolica pa mu odgovara: ''Ti da si njem dao duvana,jel? Dao si mu kolko i babi od sestrine ti make. Prvo ti meni Lafe Buckneru, vrati sav onaj duvan to sam ti ga pozajmio, a onda u ja teb pozajmit od toga jednu il dvije tone, i neu ti zaraunat nikake naknadne kamate.'' ''Pa njeto sam ti od toga ve jedno vratio.'' ''Da, jesi... jedno pet-est prstoveta. Osim toga, ja sam teb pozajmio kupovni duvan, a ti s meni vratio krdu.'' Kupovni je duvan u preanim crnim ploicama, al ovi tipovi uljaju uglavnom presavijeni list duvana. Kad neko uzajmljuje od nekog duvan, obino ga ne odree noem nego ga metne meu zube, pa ga trga zubima i kida rukama dok ga ne prepolovi,ponekad nakon toga vlasnik duvana alosno pogleda vraeni komad pa podrugljivo veli: ''Hej, dajder ti rade meni ono to si odgrizo, a evo tebi ploice.''

Sve ulice i ceste bile su pune blata,na njima nije bilo nieg drugog do blata, blata crnog ko katran, na nekim mjestima dubokog i do tridesetak cantimetara, inae posvuda najmanje desetak cantimetara. Na sve strane valjale su se i roktale svinje. Mogla se vidit i po neka blatna krmaa s praiima kako se vue cestom, pa se izvali nasred puta tako da ju prolaznici moraju zaobilazit, lei ispruena, zatvorenih oiju, i miga uesima dok ju praii sisaju, i izgleda tako sretna ko da za to prima plau. Najednom bi se oglasio neki besposliar: ''Ej! Puci ga! Dr ju, Tige!'' I krmaa bi se dala u bijeg skvie ko da je kolju, na svakom bi joj uvetu visio po jedan pas, a jo ih je tri, etri tuceta nadolazilo. Onda bi svi besposliari poustajali i gledali za njom dokle je god ne bi izgubili iz vida, smiju se tom prizoru, oito zahvalni na toj bunoj zabavi. Onda bi opet posjedali dok se dukci ne bi dovatili. Nita ih nije moglo tako razbudit, i tako razdragat, ko kad se dukci potuku, osim moda kad poliju psa lutalicu terpentinom i zapale ga, il mu zaveu plehnatu tavu za rep i gledaju ga kako juri dok ne crkne. Na rijeci su se neke kue bile tako nadvile nad obalu, bile su tako nagnute i naherene da samo to se nisu sruile u vodu. Ljudi su se iz njih bih iselili. Ispod nekih drugih kua voda je bila podlokala koji oak, pa je taj oak visio nad rijekom. Ljudi su u njima jo stanovah, iako je to bilo opasno jer se koji put znao odronit komad zemlje velik ko kua. Koji put se opet itav pojas zemlje dugaak frtalj milje pome odronjavat, pa se odronjava i odronjava i za jedno ljeto proguta ga itavog rijeka. Takva se naselja ko to je ovo moraju stalno povlait sve dalje i dalje, jerbo ih rijeka stalno podriva. to se vie bliilo podne tog dana, sve je vie i vie bivalo kola i konja na ulicama, i jo su uvijek pristizali. Familije su nosile ruak od kue i jele u kolima. Viski se pio naveliko, vidio sam i tri tunjave. Najedamput neko podvikne: ''Eno starog Boggsa! Dolazi sa sela da se po obiaju jedamput mjeseno orolja. Gleite ga, momci!'' Svi se besposliari obraduju... valjda su bili navikli da se zabavljaju na Boggsov raun. Jedan od njih dobaci: ''Kog li e danas tjeti da smlavi? Da je smlavio sve one koje je tio da smlavi u zadnjih dvajst godina, ko bi mu bio ravan! '' A jedan drugi dometne: ''Da bar meni Boggs zaprijeti, onda bi bio siguran da u poivit jo iljadu godina.'' Boggs dojuri na konju kliu i podvriskuju ko kaki Indijanac, pa obznani svima: ''Hej vi tamo, miite se s puta! Iskopo sam ratnu sikiru, ljesovi e voi naglo poskupit.''

Bio je pijan i klatio se u sedlu, imo je preko pedeset godina i bio vas crven u licu. Svi su se izdirali na njeg, i ismijavali ga, i sprdali se s njim, a on se opet s njima sprdo i govorio da e se obraunat sa svima, da e svi do na red, al da sad nema vremena, jerbo je doo u grad da ustrijeli starog pukovnika Sherburna, i da je njegovo geslo: Prvo meso, a onda tek orba. Kad mu pogled padne na mene, zaustavi se i upita me: ''A okle s ti, mali? Oe da izgubi ludu glavu?'' Pa odjai dalje. Ja se prepo, al mi jedan ovjek rekne: ''Ne misli ti on to ozbiljno, on ti je uvijek taki kad se napije. To ti je najdobroudnija stara budala u Arkansasu... nikad nikom nije nita naao uinio, ni pijan ni trijezan.'' Boggs odjai do najveeg duana u mjestu i sagne glavu da zaviri ispod tende, pa se prodere: ''Izlazi van, Sherbume! Izlazi van i pogledi u oi ovjeku kog si prevario. Ti si ono pseto koje traim, i borami e mi platit glavom, da zna!'' I tako je stalno govorio nazivaju Sherburna svim moguim imenima, a itava je ulica bila puna svijeta koji ga je sluo i smijo mu se i podbado ga. Kad najedno iz duana izae ovjek ponosita dranja, od svojih pedeset pet godina, kudikamo najbolje obuen ovjek u mjestu. Svjetina ustukne i skloni se pred njim. On se obrati Boggsu sasma mirno i polako: ''Meni je ve dosta toga, ali u trpjeti jo do jedan sat. Pazi, samo do jedan sat... ni aska dulje. Ako poslije toga jo samo neto zucne protiv mene, nee mi umai pa ma e se sakrio.'' Zatim se okrene i vrati u duan. Svjetina se naglo primirila, niko ni da bi se mako, i nije vie bilo smijeha. Boggs odjai dalje psuju Sherburna na sva usta, du itave ulice, i domalo se opet vrati i zaustavi pred duanom sipaju i dalje pogrde.Nekoliko se ljudi okupi oko njega ne bi l ga uutkali, al se on nije na njih obaziro. Reknu mu da e za petnajstak minuta bit jedan sat, pa da mora oti kui... da mora odma oti. Al sve to nije nita vrijedilo. On je i dalje psovo na sva usta, bacio krljak u blato i natjero konja da ga zgazi, a onda opet odjurio niz ulicu mahnitaju, sijeda mu kosa vijorila na vjetru. Svi koji su mogli do do njeg trudili su se svim silama da ga privole da sjai kako bi ga nee zatvorili dok se ne otrijezni, al nita nije pomagalo, zaas bi opet odjurio ulicom i jo jedamput obasuo Sherburna pogrdama. Najposlije neko rekne: ''Dovedite mu erku! Bre, dovedite mu erku, nju on koji put poslua. Ako ga iko moe primirit, onda je to ona.'' Neko ode trkom po nju. Ja poem malo niz ulicu i stanem. Kad kroz jedno pet il deset minuta, eto ti opet Boggsa, al ovaj put brez konja. Tetura ulicom prama meni, gologlav, a sa svake strane pridrava ga i pouruje po jedan prijatelj. uti

ko zaliven i nekako je uznemiren, ne opire se ve se i sam nekud uri. Tad ga neko zovne: ''Boggse!'' Obazrem se da vidim ko ga to zove, a kad tamo,onaj pukovnik Sherburn. Stoji na ulici sasma mimo i dri pitolj u desnoj ruci, ne niani ve je cijev okrenuo uvis.Istog asa spazim neku mladu djevojku kako tri, a za njom dva mukarca. Boggs i njegovi pratioci bili su se okrenuli da vide ko ga to zove, a kad su ugledali pitolj, pratioci odskoe u stranu. Cijev pitolja polagano se al sigurno sputala sve dok ne doe u vodoravan poloaj, oba mu oroza napeta. Boggs digne obje ruke uvis i rekne: ''Nemojte pucat, zaboga! '' Bum! odjekne prvi hitac i Boggs zatetura natrake lamataju rukama... Bum! odjekne i drugi hitac, a on se strovali nauznak na zemlju, teak i trom, raskriljenih ruku. Ona djevojka vrisne, pritri mu i padne preko njega govore kroz suze: ''O, ubio ga je, ubio! ''Svjetina se sjati oko njih, ljudi se pomu gurat i gazit jedni druge, isteu vratove ne bi l ta vidili,doim su ih oni to su bih blie otiskivah i vikali: ''Natrag, natrag! Dajte mu zraka da die, dajte mu zraka!'' Pukovnik Sherburn hitne pitolj na zemlju, okrene se na petama i ode. Boggsa odnesu u neki mah duan. Svjetina se i dalje tiskala oko njega, itavo je mjesto bilo na nogama, pa sam i ja pohitio i zauzeo dobro mjesto pred izlogom, otkud sam lijepo mogo vidit Boggsa. Poloili su ga na pod i podmetnuli mu pod glavu debelu Bibliju, a drugu su otvorili i rasklopih ju na njegovim prsima, al su mu prvo razdrljili koulju pa sam vidio e mu je unila jedna kuglja. Desetak je puta duboko uzdahnuo. Kad je uvlaio zrak, podizo je prsima Bibliju, a kad ga je isputo, sputala se i Biblija. Zatim se smirio, izdahno. Onda ljudi otrgnu od njega erku koja je vriskala i plakala, pa ju odvedu. Moglo joj je bit oko esnajst godina, bila je jako zgodna i ljupka, al strano blijeda i uplaena. E pa, uskoro se tu sjatio cijeli gradi, ljudi su se komeali i gurali, i navaljivali, i propinjali se na prste ne bi l se kako probili do izloga i zavirili unutra, al ih oni koji su zauzeli dobra mjesta nisu putah, ter su im oni za leima stalno zvocali: ''ujte vi, prijatelji, sad ste se ve zbilja nagledali, nije poteno i nije u redu da tu i dalje stojite i da ne date drugima da priu, i drugi imaju pravo da gledaju ko i vi.'' Oni im sprijeda nisu ostajali duni, pa se ja izvuem jerbo sam se bojo da e do do makljae. Ulice su bile pune naroda i svi su bili uzrujani. Svi oni koji su vidili kako je ovjek ustrijeljen priali su drugima kako se to zbilo, i oko svakog od njih gurali su se ljudi isteu vratove i sluaju govornika. Nekakav mrav dugokosi dugajlija, s velikim bijelim krljakom zabaenim na potiljak,

obiljeavao je tapom s izvijenim drkom mjesto na zemlji e je stajo Boggs, i e je stajo Sherbum, a ljudi su ili za njim od jednog mjesta do drugog i motrili sve to on radi, i mahali glavom da pokau kako ga razumiju, i malko se saginjali, podboivi se, i gledali kako on obiljeava tapom ta mjesta na zemlji. Ondak se on uspravi i ukruti na mjestu e je stajo Sherbum, namrti se i natue krljak na oi, pa vikne: ''Boggse! ''i isprui tap ispred sebe i rekne: ''Bum! ''pa zatetura natrake i ponovo rekne: ''Bum!'' pa se strovali na lea. Svi oni koji su vidili kako se zbio taj dogaaj potvrde da je on to savreno izveo, da je upravo tako bilo. Onda desetak ljudi izvuku iz depa flae i poaste ga. Najedamput neko rekne da bi Sherbuma trebalo linovat. Zaas su svi to privatili, pa krenu bre, bolje prema njegovoj kui deru se bijesno i skidaju usput svako ue za ve da ga njime objese.

Dvadeset drugo poglavlje

Nagrnuli su ulicom prema Sherbumovoj kui urlaju, podvriskuju i divljaju ko Indijanci, sve im se ivo moralo maknut s puta ako nije tjelo da bude pregaeno i pretvoreno u kau, strahota ih je bilo i pogledat. Djeca su trkarala ispred rulje, vritala i sklanjala se s puta, svi prozori po ulicama bili su naikani enskim glavama, na svakom je stablu bilo crnake djeurlije, iznad svakog plota izvirivali su crni momci i cure, al im bi se rulja pribliila, bjeali su glavom bez obzira i sakrivali se.Mnoge su ene i djevojke, nasmrt preplaene, plakale i jadikovale. Rulja se natisla pred Sherbumovu ogradu od kolja, tako da ni igla ne bi mogla past na zemlju, a od silne graje ovjek nije mogo ut ni samog sebe. Dvorite je bilo malo, est,sedam metara iroko. Neko vikne: ''Rui ogradu! Rui ogradu!''I onda nasta lomljava, kidanje i praskanje, i ograda se srui, a elo rulje pokulja ko val u dvorite. Uto se Sherburn pojavi na kroviu svog malog trijema, s duplonkom u ruci, i ne izustivi ni rijei, stane pred rulju posvema miran i ladnokrvan. Graja utihne i val se povue. Sherburn je utio ko zaliven, samo je stajo i gledo u rulju. Nasto je jezovit i neugodan tajac. Sherburn polagano pree pogledom po svjetini. Koga bi god pogledo, taj bi pokuo da izdri njegov pogled, al zaludu, poniknuo bi na kraju oima i posramio se. Uskoro zatim Sherburn se kanda nasmije, al nije to bio smijeh od srca, ve onakav ko kad ovjek zagrize kruv u kome ima pijeska. Zatim prozbori polako i prezirno:

''I vi biste htjeli da nekog linujete! Smijeno. Mislite da imate tri iste da linujete jednog mukarca! Samo zato to ste toliko hrabri da namaete katranom i uvaljate u perje sirote odbaene ene bez ie ikog koje naiu ovuda, mislite da imate petlju da dignete ruku i na jednog mukarca? Ama, pravi mukarac ne mora se bojati ni deset tisua takvih kao to ste vi... dokle god je dan i dokle god mu ne zaete za lea. Zar mislite da vas ne poznajem? Poznajem ja vas kao svoj dep. Rodio sam se i odrastao na Jugu i ivio sam na Sjeveru, pa dobro znam kakav je ovdje prosjean ovjek. Prosjean je ovjek kukavica. Na Sjeveru puta da ga gazi tko god hoe, pa onda ide kui i moli Boga da mu podari skruenosti da to moe podnijeti. Na Jugu je jedan ovjek, sam samcat, zaustavio potansku koiju punu mukaraca, upo bijela dana, i sve ih orobio. Novine vam toliko tepaju da ste hrabar narod da ste i sami povjerovali da ste hrabriji od svih drugih... a hrabri ste upravo onoliko koliko i drugi, nita vie. Zato vai suci ne osuuju ubojice na vjeala? Zato to se boje da e dobiti metak u lea od prijatelja objeenoga, u mraku... i upravo bi im se to i dogodilo. I zato ih uvijek oslobaaju optube, a onda pravi mukarac ode nou, sa stotinom maskiranih kukavica za sobom, i linuje zloinca. Pogrijeili ste to niste poveli sa sobom bar jednog pravog mukarca, to vam je prva pogreka, a druga vam je to niste doli po mraku i to niste ponijeli maske. Poveli ste sa sobom samo dio jednog pravog mukarca,onog tamo Bucka Harknessa,da niste imali njega da vas povede, samo biste se izgalamili i razili. Vama se uope nije dolazilo ovamo.Prosjean ovjek zazire od neprilika i opasnosti. Vi zazirete od neprilika i opasnosti. Ali ako samo polovica pravog mukarca ,kao to je tu taj Buck Harkness,vikne: Linujmo ga, linujmo! vi se ne usuujete povui... bojite se da e se pokazati to zapravo jeste,kukavice, pa udarite u dreku, hvatate se za skute toga polumukarca i dolazite ovamo divljajui i zaklinjui se kakva ete sve junatva poiniti. Nema nieg alosnijeg od rulje, a isto je to i vojska, rulja. Vojnika hrabrost nije priroena nego pozajmljena od njihove masovnosti i od oficira. Ali, ono to je najalosnije, to je rulja kojoj na elu ne stoji pravi mukarac. I vama sad ne ostaje nita drugo nego da podvuete repove, da odete kui i zavuete se svaki u svoju rupu. Ako uope doe do nekog pravog linovanja, to e se dogoditi u mraku, po junjakom obiaju, pod maskama i pod vodstvom jednog pravog mukarca. A sad odlazite... skupa s tim svojim polumukarcem.'' Dok je on ovo govorio, prebacio je puku preko lijeve ruke i napeo oroz. Svjetina naglo uzmakne, pa se raspri i razie kud koji, a za svima njima Buck Harkness ko pokiso golub. Ja sam jo mogo ostat da sam ba tio, al nije mi se dalo.

Mjesto toga odem u cirkus. Moto sam se oko stranje strane atora dok se uvar nije udaljio, a onda sam se podvuko ispod atorskog krila. Imo sam u depu onaj svoj zlatnik od dvajst dolara i jo neto para, al sam rauno da e bit bolje da to uvam, jerbo ovjek nikad ne zna za ta e mu novac ustrebat kad je tako daleko od kue i meu nepoznatim svijetom. Nikad ne mo bit dost oprezan. Nije meni ao potroit pare na cirkus, kad drukije ne ide, al nema smisla razbacivat ga na take stvari. Bio je to zbilja sjajan cirkus. Ne moete ni zamislit neto ljepe nego kad su svi dojaili, sve dvoje po dvoje, gospodin i gospoja, jedno do drugoga, muki samo u gaama i potkouljama, bez cipela i stremena, podboeni rukama, slobodni i bezbrini, mora da ih je bilo najmanje dvajst,a gospoje opet tako lijepe rumene i prekrasne, ba ko jato pravih pravcatih kraljica, u opravama vrijednim na milijone dolara, sve posutim dijamantima. Bilo je to neto predivno, nikad nisam vidio nita ljepe od tog. A onda su jedno po jedno ustajali i jaili tako njeni i lelujavi i ljupki, muki su bili redom sve taki visoki i lagani i uspravni, glave im poskakivale i dodirivale krov od atora, a gospojama su njihove mekane i svilene suknjice nalik na raine latice leprale oko bedara tako da je svaka od njih izgledala ko najljepi suncobran. Jaili su sve bre i bre i svi su plesali podiu prvo jednu nogu u zrak pa onda dragu, konji su se pod njima sve vie naginjali u stranu, a direktor se vrtio u sredini sve bre i bre pucaju korbaem i podvikuju: ''Haj-haj!'' a iza njegovih lea klaun je zbijo ale, i malo,pomalo svi ispuste uzde iz ruku, i sve gospoje se podboe, a sva gospoda sloe ruke na prsima, da ste samo vidili kako su im se tad konji nagnuli i pogrbili! Zatim su jedno za drugim poskakali svi u sredinu i poklonili se najljepim poklonom koji sam ikad vidio, i odskakutali iz arene, svi su im pljeskah i nisu znali ta bi od oduevljenja. I tako su skroz izvaali najnevjerojatnije stvari, a klaun je dotle zbijo take ale da su ljudi umirali od smijeha. im bi mu direktor neto dobacio, on bi mu istog asa doskoio najsmjenijim odgovorom to se moe zamislit, nikako mi nije ilo u glavu kako se samo dosjeti svim tim odgovorima, i to tako iznebuha i tako zgodno. Ja ih vala ne bi smislio ni za godinu dana. Onda je odjedamput neki pijanac tio da ue u arenu... reko je da bi tio i on jait, da on zna jait bolje neg iko. Odgovarah su ga od tog i pokuavali ga udaljit, al ih on nije sluo pa je itava predstava prekinita. Onda su ljudi poeli vikat na njega i sprdat mu se, a to je njega raspalilo pa se razgalamio i pomahnito. Nato se svijet uskomea i mnogi poustaju sa svojih mjesta i navale na arenu deru se: ''Udri ga! Van njim! '' Jedna il dvije ene zavrite. Onda direktor cirkusa odri jednu malu govoranciju, rekne kako se nada da nee bit izgreda, i da ako taj ovjek obea

da nee vie pravit neprilika, da e mu on dat da jai, ako misli da e se mo odrat na konju. Tad se svi nasmiju i reknu, dobro, i ovjek se popne na konja. im se on na njeg popne, konj se pome ritat, i otimat, i skakat, i propinjat se, iako su ga dva ovjeka iz cirkusa drala za uzdu i pokuavala ga obuzdat, a pijanac mu se objesio oko vrata i, kad god bi konj poskoio, njemu su pete letile u zrak, a gledaoci su svi poustajali sa svojih mjesta, vikali i smijali se dok im nisu suze navrle na oi. I na kraju, dabome, ma koliko se ona dvojica trudila, konj im se oteo i poletio ko sam vrag po krugu, nose na sebi onu pijanduru to mu je visila o vratu, prvo mu je jedna noga visila skoro do same zemlje na jednoj strani, a onda druga na drugoj, a svijet samo to nije pomahnito. Meni to ipak nije bilo smijeno, sav sam trepio gledaju u kakoj je opasnosti taj ovjek. Al ubrzo se on osovi u sedlu i dograbi uzdu kate se lijevo, desno, a odma zatim poskoi, ispusti uzdu i uspravi se na konju koji je jurio ko da ga vile nose. ovjek lijepo stoji na njem ko da lebdi i ni briga ga nije, ko da nikad u ivotu nije bio pjan... a onda se jo pome svlait i bacat odjeu sa sebe! To je tako brzo radio da je odjea samo frcala zrakom,zbacio je sa sebe u svemu sedamnajst odijela! Na kraju eno ga e stoji, vitak i pristo, u najkienijem i najljepem ruhu to se moe zamislit, pa oine konja korbaem i natjera ga da uprav poleti i najposlije skoi s njega na zemlju, pokloni se i otpeija u svlaionicu, dok je svijet upravo vrito od iznenaenja i uitka. Tek je onda direktor vidio kako je nasamaren, da ste ga samo vidili kako je pozelenio od jada! Jerbo, to je bio jedan od njegovih ljudi! Taj je sam iz svoje glave izmislio tu alu a da nikom nita nije reko. Pa i mene je bilo nekako stid to sam ispo tako glup, al ni za iljadu dolara ne bi u tom asu tio da budem na direktorovom mjestu. Ne znam, moda ima i boljih cirkusa od ovog, al ih ja jo nisam vidio. Kako bilo da bilo, za mene je bio vie nego dobar, i ma e opet naio na njega, moe uvijek raunat na mene. E pa, te smo veeri i mi dali svoju predstavu, al su dola svega dvanajstorica, tek toliko da pokrijemo trokove. I stalno su se smijali, a vojvoda se ljutio. Uostalom, svi su oli prije kraja predstave, osim jednog deka koji je bio zaspo. Vojvoda rekne da ti tikvani iz Arkansasa nemaju pojma o Shakespeareu, da njima treba samo neka jeftina komedija... pa moda ak i neto gore od jeftine komedije. Zna on dobro ta bi odgovaralo njihovom ukusu. Stoga sutradan ujutro nabavi par velikih araka pak papira i neto crne boje, pa ispie nekoliko plakata i izlijepi ih po itavom gradiu. Na plakatima je pisalo: U SUDNICI! Samo 3 veeri! Svjetski poznati tragiari DAVID GARRICK MLAI!

I EDMUND KEAN STARIJI! lanovi londonskih i kontinentalnih kazalita u uzbudljivoj tragediji KRALJEVSKA DEVOPANTERA ili KRALJ BEZ PREMCA!!! Ulaznina 50 centi. A na samom dnu pisalo je najkrupnijim slovima: DAMAMA I DJECI ZABRANJENO. ''Tako,''rekne vojvoda,'' ako ne zagrizu na ovaj zadnji redak, onda ja ne poznajem Arkansas!''

Dvadeset tree poglavlje

Zatim su on i kralj bili cijelog dana u poslu, ureivali binu i postavljali zastor i niz svijea za rasvjetu rampe, a uveer je kua bila zaas dupkom puna muke publike. Kad vie nije bilo mjesta, vojvoda napusti svoje mjesto na glavnom ulazu i kroz stranja vrata izae na binu, stane pred zastor i odri malu govoranciju veliaju ovu tragediju. Rekne da je to najpotresniji komad koji je ikad izveden, i razveze dalje o njem kuju ga u zvijezde, i o Edmundu Keanu Starijem koji u njem igra glavnu ulogu, i na kraju, kad je zanimanje gledalaca doseglo vrhunac, podigne zastor, a odma zatim doskakuta na binu kralj na sve etri, gol golcat, po itavom tijelu iaran kolutiima, prugama i trakama u svim moguim farbama, aren ko duga.I... al neemo sad raspredat o ostaloj njegovoj opremi, koja je bila upravo luda al i dozlaboga smijena. Ljudi su naprosto umirali od smijeha,a kad se kralj naipo i odskakuto s bine, urlali su i pljeskali, divljah i klebarili se sve dok se nije vratio i ponovio svoju toku, zatim su ga natjerah da ju ponovi i drugi put. Pa zbilja, i krava bi se valjda nasmijala kad bi vidila kakve sve ludorije izvaa ta stara bena. Onda vojvoda spusti zastor, nakloni se publici i rekne da e se ova velika tragedija prikazivat jo samo dvije veeri, zbog neodgodivih obaveza u Londonu, e su za ovu predstavu ve rasprodana sva mjesta u kazalitu Drury Lane. I onda se jo jedamput nakloni i rekne, ukoliko im je polo za rukom da ih zabave i poue, da e im bit duboko zahvalan ako ih preporue svojim prijateljima i privole ih da i oni dou na predstavu. Dvadesetak ljudi drekne:

''ta, zar nema nita vie? Zar je to sve?'' Vojvoda odgovori da jest. Onda nastane urnebes. Svi su se derali: ''Prevara? ''poskakali sa svojih mjesta i krenuli na binu i na tragiare. Al neki visok i naoit gospodin skoi na klupu i povie : ''Stanite! Samo jednu rije, gospodo!'' Ljudi zastanu da ga posluaju. ''Mi smo ovdje prevareni... zbilja grdno prevareni. Ali niko od nas sigurno ne eli da nam se cijelo mjesto ruga dokle smo god ivi. Nego, hajde da se mi lijepo raziemo pa da hvalimo ovu predstavu na sva usta tako da i ostali nai sugraani nasjednu! Onda emo svi bit u istom sosu. Zar nije to najpametnije?'' ''Tako je! Sudac ima pravo! ''poviu svi redom. ''Dobro, onda, dakle, nikom ni rijei o ovoj prevari. Raziimo se sad svak svojoj kui i preporuujmo svima da pogledaju ovu tragediju.'' Sutradan se u gradu govorilo samo o tom kako je to bila sjajna predstava. Dvorana se te veeri ponovo ispunila do zadnjeg mjesta,i mi smo prevarili publiku opet na isti nain. Kad smo se ja, kralj i vojvoda vratili poslije tog na splav, svi smo lijepo poveerali, a nee oko polnoi ona dvojica narede Jimu i meni da izvuemo splav i da se spustimo po sredini rijeke, pa da ju onda oko dvije milje od grada pritjeramo do obale i sakrijemo ju. I tree je veeri dvorana bila dupkom puna, samo to ovaj put nije bilo novih gledalaca nego sve oni isti koji su bili na prve dvije predstave. Ja sam stajo uz vojvodu na ulazu i primijetio kako su u sviju koji ulaze depovi neim nabijeni i kako nose neto ispod kaputa... znao sam da to nisu nikaki miomirisi, nita slino tome. Osjetio sam zadah silesije pokvarenih jaja, gnjilog kupusa i slinih stvari, a ako se ja razumijem u krepane make, a vjerujte mi da se razumijem, onda su u dvoranu uneene ezdeset i etiri krepane make. Uniem i ja naas unutra, al je mjeavina mirisa bila tako jaka da nisam to mogo podnest. E pa, kad vie nije bilo slobodnih mjesta, vojvoda dadne nekom ovi frtalj dolara i rekne mu nek pripazi asak na vrata, pa poe okolo prama stranjem ulazu, a ja za njim, al im smo zamakli za oak i nali se u mraku, on mi rekne: ''Sad ubrzaj korak dok ne proe zadnje kue, a onda bje do splavi ko da te sami vrazi gone!'' I ja ubrzam korak, a on isto tako. Stignemo do splavi u isto vrijeme i nisu prole ni dvije sekunde a mi smo ve plovili niz rijeku, u posvemanjem mraku i tiini, i skretali prema sredini a da nismo ni rijei izustili. Ja sam mislio da e se jadni kralj gadno provest s publikom, al nita od toga, malo kasnije izvue se on iz vigvama i priupita: ''No, koliko smo ovaj put pazarili, vojvodo?'' On nije ni io u gradi.

Nismo palili svjetlo sve dok nismo odmakli jedno deset milja od tog gradia. Onda smo upalili fenjer i poveerali. Kralj i vojvoda upravo su pucali od smijeha kako su namagarili one ljude. Vojvoda rekne: ''utokljunci, zvekani! Znao sam ja da e oni to su bili na prvoj predstavi drat jezik za zubima, da se i ostali uvate na isti lijepak, i znao sam da e nas tree veeri tako doekat i mislit da je sad na njih doo red. E pa, i doo je, i dao bi ne znam ta da mi je vidjet ta sad rade.Da mi je samo znat kako su iskoristili svoju priliku! Mogli bi je jo pretvorit u piknik, ako im je do toga... ponijeli su sa sobom dosta namirnica.'' Ti su lupei skupili u tri veeri etri stotine i ezdeset pet dolara. Nikad ranije nisam vidio da se u jedan mah moe zgrnut toliko para. Kad su obadvojica zaspali i zahrkali, Jim mi rekne: ''Je l se ti, Huck, nit ne udi kako se ti kraljevi ponaaju?'' ''Ne udim ,''odgovorim ,''ta bi se udio!'' ''Kako to, Huck?'' ''Pa, ne udim se zato to im je to u krvi. Ja misom da su svi oni takvi.'' ''Ama, Huck, ovi nai kraljevi, to su ti prave lopue, nit drugo neg prave pravcate lopue.'' ''Pa, to ti isto i ja govorim, svi su kraljevi uglavnom lopue, bar koliko je meni poznato.'' ''Ma je l zbiljam?'' ''Kad proita neto o njima, vidie i sam. Uzmimo samo Henrika Osmog, prama njemu je ovaj na mila majka. Pa uzmimo Karla Drugog, i Luju etrnajstog, i Luju Petnajstog, i Jakova Drugog, i Eduarda Drugog, i Rikarda Treeg, i jo etres drugih,pa onda onih sedam saksonskih kraljeva to su arili i palili u staro doba. E, da si samo vidio starog Henrika Osmog kad je bio na vrhuncu moi! To ti je bila mustra. Svakog se dana enio drugom enom, a sutradan ujutro odrubio bi joj glavu. I sve ti je to radio mrtav ladan, ko da naruuje kajganu. Dajte mi Nell Gwynn, veli. Oni mu ju dovedu. A sutradan: Odsijecite joj glavu! I oni ju odsijeku. Dajte mi Jane Shore, veli. I eto ti nje. Sutradan ujutro: Odsijecite joj glavu! I oni ju odsijeku. Pozovite mi zvoncem Lijepu Rozamundu! Lijepa Rozamunda javi se na zvonce. A sutradan: Odsijecite joj glavu! I svaku bi od njih natjero da mu po noi ispria po jednu priu, i tako ti je radio sve dok nije na taj nain skupio iljadu i jednu priu i onda ih sve strpo u jednu knjigu koju je nazvo Strani sud ,to je zbilja dobar naslov i potpunoma odgovara sadraju. Ti, Jime, ne pozna kraljeve, al ja ih poznam, i mogu ti kasti da je ovaj na stari bekrija jo jedan od najpotenijih kraljeva na koje sam u povijesti naio. Recimo, Henriku dune u glavu da se zakai s naom zemljom. ta misli, kako je on to izveo? Objavio joj rat? Dao joj kaku, taku priliku? Jok, nego iz ista mira pobaco lijepo sav aj u more u

bostonskoj luci, smandrljo nekakvu deklaraciju nezavisnosti, i onda kae, ajd momci da vas sad vidim. Takav ti je on bio ,nikad nikom nije dao priliku da se brani. Onda je neto posumnjo u roenog au, vojvodu od Wellingtona. I ta je napravio? Pozvo ga na razgovor? Brus, nego ga lijepo utopio u bavi malvazije, ko maia. A ako su ljudi recimo ostavili novac u njegovoj blizini, ta misli, ta bi on napravio? Digo bi ga. Il, recimo, pogodi se s tobom da ti neto uradi, i ti mu plati, al ne ostane da vidi ta on to radi i ta misli ta bi ti taj napravio? Uvijek neto sasma deseto. Il recimo zine i ta sad? Ako ne zatvori bre,bolje labrnju, izvalie la, nefaljeno. Eto, takva ti je ptiica bio taj Henrik. Da je sad, mjesto ovih naih kraljeva, on bio s nama, taj bi izvaro onaj gradi jo puno gore nego ovi nai. Ne kaem ja ni da su nai neki sveci, jerbo zbilja nisu, ako se pogleda istini u oi, al svejedno nisu nita prama onom starom jarcu. Ja ti samo kaem, kraljevi ostaju kraljevi, i mora im tota progledat kroz prste. Sve u svemu, to ti je gadna sorta. Tako su ve i odgojeni.'' ''Ali, Huck, ovaj na smrdi ko sam vrag.'' ''Pa svi ti oni smrde, Jime. Protiv kraljevskog smrada mi ne moemo nita, ni povijest nas tu nit ne ui.'' ''Al vojevoda je jo kako, tako dost pristojan ojek.'' ''Da, vojvode su drukije. Al nije ti to opet neka velika razlika. Ovaj se na jo moe nekako podnest. Kad je pijan, nijedan kratkovidan ovjek ne bi ga mogo razlikovat od kralja.'' ''Pa sad, Huck, bilo kako bilo, nije mi ba stalo da upoznam jo kojeg od njija. Dost su mi i ova dvojica.'' ''Pa i ja tako nekako mislim, Jime. Al sad kad su nam na vratu, ne smijemo zaboravit ko su ti ljudi i moramo im gledat kroz prste. Ponekad poelim da ujem za neku zemlju u kojoj nema kraljeva.'' ta bi vrijedilo govorit Jimu da ova dvojica nisu pravi kraljevi i vojvode? Od tog ne bi bilo nikakve fajde, a osim toga, zbilja je onako kako sam reko, ne mo ih razlikovat od onih pravih. I ja onda zaspim, a Jim me ne probudi kad doe red da ga zamijenim. esto je to tako bilo. Kad sam se probudio, u samu zoru, ugledam ga kako sjedi s glavom meu koljenima, i potiho uzdie i jadikuje. Nisam se na to obziro, ak sam se napravio da nita ne vidim. Znao sam ta mu je. Mislio je na svoju enu i djecu koja su tamo nee daleko, tugovo je i eznuo za kuom, zato to nikad ranije nije izbivo od kue, a mislim da je volio svoju familiju ko to i bijelci vole svoje. To moda ne izgleda normalno, al sve bi reko da je tako. On je esto tako uzdiso i jadikovo, po noi, kad je mislio da ja spavam, i sve je govorio: ''Sirotica moja Lizabeth! Siroti moj Johnny! O, kako mi je teko! Sve se bojim da vas neu viet nikad vie, nikad vie!'' Bio je zbilja jako dobar crnja, taj Jim.

Al ovaj put sam nekako poveo s njim razgovor o njegovoj eni i djeici, i on mi rekne: ''Sad sam se tako raalostijo zato jerbo sam maloas uvo njeto tamo prijeko na obali kako je prasnulo il tresnulo, pa sam se sjetio kako sam se jedno runo ponijo spram moje male Lizabeth.Bilo joj je istekar etr godne kad se razbolila od arlava, ba je teko bolovala, al je ozdravla i jednog dana je stajala blizu mene i ja joj kaem, velim joj: Zatvor ta vrata! A ona ni da bi, samo stoji i regbi da mi se smjeka. Ja se raljutim i jope joj velim, na sav glas, kaem joj: Je l ti mene uje? Zatvor ta vrata! A ona i dalje isto nako stoji, i regbi da se smjeka. Meni prekipi! Velim ja njojzi: E, ek, nauiu ja tebe pameti! I tako ju siroticu oamarim da se opruila po podu. Ondak odem u drugu sobu i ostanem tamo jedno desetak minuta, a kad se vratim, vrata i dalje razdrljena i dijete stoji uprav kraj njija, glede u zemlju i jaue, sva uplakana. E, alaj sam se tad raljutijo! Poem ja na dijete, al uprav u taj as, ta ti se vrata otvaraju izvana, uprav u taj as dune vjetar i zalupi njima, iza male, tres! a dijete, bogo moj, ni da mrdne! Presijee mi se dah, bilo mi je tako... tako... ne znam kako da ti kaem. Izvuem se van, drem ko iba na vodi, provrljam okolo pa tiho i polako otvorim vrata, turim glavu unutra iza samog eteta, tiho tihano, i odjedamput se proderem iz sveg glasa: Ba! A ona, ni da mrdne! O, Huck, kako sam brino u pla i zgrabio ju u naruje, pa joj govorim: O, sirotice moja mala! Nek Svemogui Gospodin Bog oprosti sirotom starom Jimu, jerbo on sam sebi to nee oprostit dokle je iv! Ona je sirotica bila gluva ko top i nijema, Huck, gluva ko top i nijema... a ja se tako ponio spram nje!''

Dvadeset etvrto poglavlje

Sutradan pred veer pristanemo ispod otoka obraslog vrbama u sredini rijeke, a na obje obale bilo je po jedno selo. Vojvoda i kralj pomu kovat planove kako da obrade ta mjesta. Jim se obrati vojvodi i rekne mu da za to nee valjda trebat vie od par sati, jer je njemu jako teko i dosadno leat povazdan u vigvamu vezan trikom. Naime, kad smo ga ostavljali samog na splavi, morali smo ga vezat, jerbo, znate, kad bi ko sluajno naio i zateko ga potpunoma samog i nevezanog, mogo bi pomislit da je to odbjegli cmja. Vojvoda rekne da je zbilja dosta teko leat itav dan vezan i da e on ve neto smislit kako da tom doskoimo.Taj je vojvoda bio zbilja jako bistar i brzo se neem dosjetio. Obuko je Jima u kostim kralja Leara, u dugaku arenu haljinu od kretona i na glavu mu natako bijelu periku i bradu od konjske dlake. Onda je uzeo svoju kazalinu minku i namazo Jimu hce, i ruke, i ui, i vrat nekom mutnom,

gustom, modrom farbom tako da je bio nalik na utopljenika koji je devet dana odleo u vodi. Proklet bio ako sam ikad vidio gore strailo u ivotu. Onda vojvoda uzme neku daicu i ovako napie na njoj: Bolesni Arapin ali bezopasan kad je pri sebi Pa pribije tu daicu na letvu, a letvu postavi oko metar i pol ispred vigvama. Jim je bio zadovoljan. Rekne da je tako kudikamo bolje nego leat dvije godine dan na dan vezan i vjeito trepit im neto une. Vojvoda mu rekne nek sad bude brez brige, a ako se ikad bude iko vizmo oko splavi, nek samo iskoi iz vigvama i poine divljat, nek zaurla dva,tri puta ko divlja zvijer, pa e taj ko bog odmaglit i ostavit ga na miru.To je bio zbilja pametan savjet, a obian ovjek i ne bi eko da Jim zaurla, jerbo Jim nije izgledo samo ko mrtvac, izgledo je jo puno gore od toga.Ti bi lupei rado ponovo okuali sreu s Kraljem bez premca jerbo su tako dobro proli s njim, al su raunali da to nije sigurno, da je vijest o tom moda ve doprla dovle. Nikako da smisle neto to bi im bilo potaman. Najposlije vojvoda rekne da e na sat, dva prile i malo munut glavom ne bi l se dosjetio ta bi odgovoralo jednoj selendri u Arkansasu, a kralj rekne da e on skoknut do onog drugog sela brez ikakvog plana, da e se pouzdat samo u providnost da mu pokae pravi put do dobitka, a prije e bit da je mislio na vraga. U gradiu u kom smo se zadnji put zaustavili, bili smo svi kupili u duanu odijela, pa sad kralj obue svoje novo odijelo, i rekne meni nek i ja obuem svoje. Dabome da sam tako i uinio. Kraljevo je odijelo bilo sasma crno i on je u njemu izgledo zbilja otmjen i utirkan. Tek sam tad vidio koliko odijelo moe promijenit ovjeka. Prije toga je izgledo ko zadnja propalica, a sad, kad bi skinuo svoj novi bijeli eir od dabrovine, naklonio se i osmjehnuo, izgledo je tako dostojanstven, fin i poboan ko da je doo pravo s Noine arke, il ak ko da je i sam Levit* glavom.
* idov iz Levijeva plemena iz kojeg su isljuivo uzimani sveenici; openito sveenik. (Op. prev.)

Jim je oistio amac, a ja sam pripremio svoje veslo. Neki veliki parobrod bio je pristo ispod okuke, oko tri milje uzvodno od sela, stajo je tamo ve dva sata i utovarivo nekaku robu. Kralj mi rekne: ''Obzirom na moje odijelo, moda bi bolje bilo da sam stigo iz St. Louisa ili Cincinnatija, ili nekog drugog velikog grada. Tjeraj, Huckleberry, do parobroda, pa emo se njime spustit do te selendre.'' Nije mi moro dvaput re da zaveslam prama parobrodu. Doveslo sam do obale oko pola milje uzvodno od sela, a onda krenem po mirnoj vodi uz strmu obalu prama brodu. Domalo ugledamo nekog zgodnog, prostodunog seoskog momka kako sjedi na kladi i brie znoj s lica, jerbo je bilo vraki vrue, a do nogu mu stoje dvije pozamane putne torbe. ''Tjeraj na obalu ''rekne kralj. Ja ga posluam.

''Kamo si se zaputio, mladiu?'' ''Na brod, putujem u Orleans.'' ''Sjedaj u amac,''rekne mu kralj. ''ekaj malo, moj sluga e ti ponijet te torbe. Adolphuse, skokni i pomozi gospodinu!'' Odma mi je bilo jasno da misli na mene. Ja ga posluam i onda sva trojica nastavimo put. Mladac nam je bio jako zahvalan, rekne da je vraki teko vu prtljagu po ovakvoj egi. Upita kralja kud on putuje, a kralj mu odgovori da je doputovo odozgor i iskrco se jutros u onom selu tamo preko, a sad ide da posjeti nekog svog starog prijatelja na njegovoj farmi par milja odavle. Mladac mu rekne: ''Kad sam vas ugledo, pomislio sam: To je sigurno gospon Wilks, malo mu je falilo da stigne na vrime. Al onda odma velim sam sebi: Ne, nee bit da je to on, on ne bi io amcem uz vodu. Je l da vi niste gospon Wilks?'' ''Ne, nisam, ja se zovem Blodgett, Elexander Blodgett, preasni Elexander Blodgett, treba zapravo da kaem, jer sam i ja jedan od skromnih slugu Gospodinovih. Ipak mi je od sveg srca ao to gospodin Wilks nije stigo na vrijeme, ako je zbog toga neto izgubio... to valjda nije sluaj.'' ''Pa, nije izgubio nita od imovine, to mu ne gine, al nee vie zate svog brata Petera ivog... to e njemu moda bit i svejedno, to se nikad ne zna... al bi njegov brat bio dao ne znam ta da ga je jo mogo vodit prije negol je umro. Sve ove tri nedilje nije o niem drugom govorio, jerbo nije se njim vidio jo otkako su bili dica... a svog brata Williama nije uope nikad vidio... taj vam je gluvonim... Williamu nema vie od trideset, trideset pet godina. Ovdi su ivili samo Peter i George, George je bio oenit, on i njegova ena umrli su obadvoje lani. Sad su jo ostali samo Harvey i William, al ko to rekoh, nisu stigli na vrime.'' ''A je l ih ko obavijestio?'' ''Ma jes, prid jedno misec, dva, kad se Peter razbolio, jerbo je ondak Peter reko da nekako sluti da se ovog puta nee izvu. Bio je, znate, ve dosti star, a Georgeove eri su premlade da bi mogle bit neko drutvo za njeg, izim one riokose, Mary Jane, pa je bio nekako osamljen kad su George i njegova ena umrli, i izgleda da mu nije ba bilo stalo do ivota. Zato je silno elio da vidi Harveyja... pa i Williama, uostalom... jerbo vam je bio jedan od onih koji nikako ne vole sastavljat oporuke. Ostavio je pismo za Harveyja i reko da u njemu pie di je sakrio novac, i kako bi tio da se ostala imovina podili tako da Georgeove eri ne ostanu nezbrinute... jerbo im George nita nije ostavio. Jedva su ga nagovorili da i toliko napie.'' ''A to misli, zato Harvey nije stigo? e on ivi?'' ''Ma on vam ivi u Engleskoj, u Sheffieldu, tamo je pastor i nikad nije ni dolazio vamo.''

''teta, teta to siromak ovjek nije poivio jo toliko da vidi brau. A ti, veli, putuje u Orleans?'' ''Da, al to jo nije nita, u sridu u se ukrcat na parobrod za Ryo Janeero, di mi stric ivi.'' ''To je bome dug put. Al bit e ti lijepo, volio bi da i ja mogu s tobom. A Mary Jane je, veli, najstarija? Koliko je godina onim drugima?'' ''Mary Jane ima devetnajst, Susan petnajst, a Joanna oko etmajst... ta se najmlaa dala na dobrotvorni rad i ima zeju usnu.'' ''I sirotice ostale tako same u ovom beutnom svijetu!'' ''Pa mogle su i gorje pro. Stari Peter imo je, fala bogu, dosti prijatelja koji nee dat da one stradaju. Tu je Hobson, baptistiki pastor, pa akon Lot Hovey, pa Ben Rucker, pa Abner Shackleford, pa advokat Levi Bell,pa doktor Robinson, i njijove ene, pa Bartleyjeva udovica, pa... ma ima ih sva sila, samo to su ovo bili Peterovi najbolji prijatelji, njih je katkad spominjo kad je piso ku, pa e Harvey ve znat di e potrait prijatelje kad stigne vamo.'' E pa, stari je sve tako ispitivo mlaca dok nije sve od njega ispipo. Proklet bio ako ga nije pito o svakom i svaem u toj bijednoj selendri, i o svemu to se tie Wilksovih, i o tom im se bavio Peter,bio je koar, i im se bavio George ,on je bio tesar, i im se bavi Harvey,on je bio protestantski pastor, i tako dalje, i tako blie. Na kraju ga upita: ''A to si krenuo pjeice do tog parobroda?'' ''Zato to je to veliki brod iz Orleansa, pa sam se bojo da nee pristat u selu. Kad voze veliki teret, onda nee da stanu na svaki poziv. Brod iz Cincinnatija oe da stane, al ovaj dolazi iz St. Louisa.'' ''A je l Peter Wilks bio imuan ovjek?'' ''Pa jes, bio je dosti imuan. Imo je i kue i zemlju, a rauna se da je sakrio negdi najmanje tri do etri iljade.'' ''A kad si ono reko da je umro?'' ''Nisam nita reko, al umro je noas.'' ''A sprovod e valjda bit sutra?'' ''Da, negdi oko podne.'' ''Ma sve je to tako alosno, ali ta moemo, svi emo mi tamo, neko prije, neko poslije. I zato treba da uvijek budemo spremni, i onda e bit sve u redu.'' ''Da, gospodine, pravo velite. I moja mama je vavik tako govorila.'' Kad smo stigli do broda, teret je bio ve skoro utovaren i uskoro brod otplovi. Kralj nije vie spominjo ukrcavanje, pa mi je tako propala vonja. im je brod otplovio, kralj mi zapovjedi da odveslam jo jednu milju dalje do nekog pustog mjesta, pa se tu iskrca i rekne mi:

''A sad smjesta pouri natrag i dovedi amo vojvodu s novim putnim torbama. Ako je otio tamo na drugu stranu, poi za njim i dovedi ga. I reci mu nek se u svakom sluaju upicani. A sad goni!'' Vidio sam ja ta on smjera, al dabome da nisam ni pisnuo. Kad sam se vratio s vojvodom, sakrijemo amac, a onda njih dvojica sjednu na kladu i kralj ispria vojvodi sve kako je bilo, uprav onako kako je mladac nama kazivo, od rijei do rijei. A sve vrijeme dok je to prio, trudio se da govori ko kakav Englez, i govorio je dosta dobro, za jednog luftiguza. Ja ga sad ne bi znao oponaat, pa neu ni pokuavat, al mu je to zbilja dosta dobro ilo od ruke. Onda on zapita vojvodu: ''Zna li ti, Bivodurino, izigravat gluhonijemog?'' Vojvoda mu odgovori nek bude bez brige, jerbo da je on igro gluhonijeme na kazalinim daskama. I onda su ekali da naie neki parobrod.Oko sredine popodneva pojave se dva manja broda, al ti nisu dolazili izdaleka. Najposlije naie jedan veliki brod i oni mu dadnu znak da stane. S broda poalju po nas amac i mi se ukrcamo na brod koji je dolazio iz Cincinnatija. Kad su uli da kanimo putovat svega etri,pet milja, rasrde se na nas i ispsuju nas i reknu da nas ba nee tamo iskrcat. Al kralj ostane mrtav ladan i rekne: ''Ako gospoda mogu platit po dolar za milju, s tim da ih prebacite brodskim amcem na brod i na kopno, onda nas valjda parabrod moe povest,nije l tako?'' Tad se oni na brodu smekaju i reknu da je stvar u redu, i kad smo doli do sela, prebace nas amcem na kopno. im su vidili da dolazi amac, sjati se na pristanitu dvadesetak ljudi, a kad ih kralj zapita: ''Bi li mi koji od gospode znao rei e stanuje gospodin Peter Wiks?''oni se zgledaju i klimnu glavama, ko da kau: ta sam ti reko? Onda e jedan od njih nekako blago i obzirno: ''alim sluaj, gospodine, al najvie to vam moemo re, to je di je stanovo do sino.'' Odjedamput, ko da ga je grom oinuo, stari prefriganac zatetura i svali se na tog ovjeka, nasloni mu se bradom na rame i rasplae ko ljuta godina govore: ''Joj meni, siroti na brat... ode a da ga nismo ni vidjeli, o kako je to Strano, strano!'' Onda se okrene mrcaju i pome rukama davat vojvodi nekake blesave znakove, i proklet bio ako ovaj ne ispusti iz ruke putnu torbu i ne brine u pla. To je bio zbilja najprepredeniji par varalica koje sam ikad vidio.Oko nas se skupili ljudi, saalijevaju lopue i govore im svakojake lijepe rijei i nose im putne torbe uzbrdo, a oni se naslanjaju na njih i cmizdre. Ljudi priaju kralju o zadnjim asovima njegovog brata, a kralj opet prepriava sve to rukama vojvodi, i obadvojica tuguju za pokojnim koarom ba ko da su im sve lae

potonule. Pretvorio se dabogda u crnju ako sam igda tako ta vidio. Da se ovjek postidi to pripada ljudskom rodu!

Dvadeset peto poglavlje

U tren oka vijest obie itavo mjesto i ljudi pohrle sa svih strana, neki su od njih jo u trku oblaili kapute. Uas se naemo usred svjetine, a bat mnogih koraka odjekivo je ko vojniki mar. Prozori i dvorita bih su puni svijeta, i svaki as bi neko preko plota zapito: ''Ma jesu l to zbilja oni?'' A neko od onih to su kaskali za svjetinom odgoyorio bi: ''Nego ta da jesu.'' Kad smo stigli do kue, ulica je bila krcata svijetom, a na vratima su stajale tri djevojke. Mary Jane je fakat bila riokosa, al to nita nije mijenjalo na stvari, bila je zbilja prava krasotica, a lice i oi sjali joj od radosti, bila je upravo presretna to joj dolaze strievi. Kralj raskrili ruke, Mary Jane mu pohrli u zagrljaj, a ona sa ejom usnom padne vojvodi u naruje. Uspjeh su dakle! Skoro svi, pogotovo ene, plakali su od radosti to vide da su se roaci ponovo sastali i da im je tako lijepo.Onda kralj kradomice mune vojvodu u rebra, meni to nije promaklo,pa se obazre oko sebe i spazi u oku lijes kako lei na dva stolca, i onda on i vojvoda isprue jedan drugom ruku na rame, a drugu prinesu oima pa pou polako i sveano prema lijesu. Svi im se sklanjaju s puta, utihne svaki razgovor i graja, ulo se samo: ''Pst!'' svi mukarci poskidaju eire i obore glave, ter nastane takav muk da si mogo i muvu ut kako leti. Kad su ona dvojica dola do lijesa, sagnu se i zavire u njeg, pogledaju mrtvaca i udare u taki pla da si ih mogo ut valjda sve do Orleansa, a onda se zagrle i naslone glavu jedan drugom na rame i jedno tri minute, moda i etri, lijevali su potoke suza, nikad nisam vidio takvu poplavu suza. I pazite, svi su se ostali isto tako rasplakali, nikad nisam vidio toliko vlage u jednoj sobi. Onda jedan od njih stane na jednu stranu lijesa, a drugi na drugu, pa kleknu i naslone se elom na lijes i pomu se tobo molit u sebi. E, kad je to svjetina vidila, to je na nju tako djelovalo da ovjek ne bi vjerovo da je tako neto mogue, svi su se redom raspekmezih i poeli ridat na sav glas,pa i one sirote djevojke, i skoro je svaka ena prila djevojkama i brez rijei ih sveano poljubila u elo, pa im metnila ruku na glavu j podigla suzne oi put neba, i onda opet briznula u pla i ola dalje jecaju i otiru suze, da bi ustupila mjesto eni iza sebe. Nikad nisam vidio tako neto odurno. Najposlije kralj ustane i stupi korak naprijed, pa se upne i odri slinavu govoranciju svu punu suza i bedastoa o tom kako je to za njega i za njegovog brata teak udarac to su izgubili pokojnika, i to ga nisu zatekli iva poslije

dugog putovanja od etri iljade milja, al da je taj udarac ublaen i posveen ovim dirljivim suosjeanjem i ovim svetim suzama, pa im on zafaljuje svim srcem u ime svoje i bratovo, poto se jezikom to ne moe iskazat, jerbo su rijei odve slabe i blijede, i jo je nadrobio svu silu slinih budalatina i ljigavosti da ti se smui. Na kraju proslini jedno pobono i skrueno amen, pa si opet dade maha i zaplae ko da e mu srce prepu od alosti. im je on izustio zadnje rijei, neko u svjetini zapjeva Tebe Boga hvalimo i svi mu se pridrue iz sveg glasa, i odma ovjeku bude nekako lake oko srca, ko u crkvi na kraju slube boje. Muzika je zbilja jaka stvar, poslije svih onih bljutavih splaina uinilo mi se da me nikad nita nije tako osvjeilo i zazvualo tako estito i fino.Onda kralj opet zine i razveze o tom kako e njemu i njegovim sinovicama biti drago ako neki od najbliih prijatelja njihove familije ostanu s njima na veeri, pa ako zajedno provedu no uz pokojnikove posmrtne ostatke. A kad bi njegov siroti brat koji tu lei mogo progovorit, nadoda, on zna ija bi imena izgovorio jerbo su mu ta imena bila prirasla srcu i esto ih je spominjo u svojim pismima. Zato e ih i on sad spomenut, to jest kako slijedi: preasni gospodin Hobson, pa akon Lot Hovey, pa gospodin Ben Rucker, pa Abner Shackleford, pa Levi Bell, pa doktor Robinson, i njihove supruge, i Bartleyjeva udovica. Preasni Hobson i doktor Robinson bili su na drugom kraju mjesta u zajednikom lovu, ou da kaem da je doktor isprao nekog bolesnika na drugi svijet, a pastor mu je pokazivo put. Advokat Bell bio je otio poslom u Louisville. Al ostali su bih tu, pa svi priu kralju i rukuju se s njim, i zafale mu na pozivu, i porazgovaraju s njim. I onda se rukuju s vojvodom, al mu ne reknu nita neg mu se samo nasmijee i zaklimaju glavom, ko prave budale, doim im je on rukama davo svakojake znakove i furt guko: Gu-gu-gu-gu-gu, ko beba koja jo ne zna ni govorit . Kralj je i dalje stalno neto mljeo i propitkivo se poimence skoro za svako eljade i svako pseto u mjestu, i spominjo kojekake sitne zgode to su se nekad davno dogodile u gradiu, bilo Georgeovoj familiji bilo Peteru, i stalno je govorio kako mu je o svem tom piso Peter, a to je bila la jerbo je svaku, pa i najmanju sitnicu, bio izvukao od onog blesastog mlaca to smo ga bili prevezli amcem do broda.Onda Mary Jane donese pismo koje je njezin pokojni stric ostavio za njih, pa ga kralj proita naglas i rasplae se nad njim. Kuu, u kojoj su stanovali i tri iljade dolara u zlatu ostavio je pokojnik djevojkama, a koaru (koja je dobro radila) i jo neke kue i zemlju (vrijedne oko sedam iljada), i tri iljade dolara u zlatu ostavio je Harveyju i Williamu. U pismu je jo stajalo e je u podrumu sakrio tih est iljada gotovine. Onda ona dva prevaranta reknu da idu odma u podrum po te pare da ih poteno i propisno podijele. Meni zapovjede da poem s njima i ponesem svijeu. Zatvorimo podrumska vrata za

sobom, a kad njih dvojica pronau vreicu, istresu ju na pod, i mogu vam kasti da je bilo lijepo vidit sve one utake. Kako su se samo kralju zakrijesile oi! On potape vojvodu po ramenu i rekne: ''Oho-ho, ovo zbilja nije ala niti pusta hvala.Ne, nije, bog i borme! Ma ovo, Bii, nadmauje i samog Kralja bez premca, ta veli? '' Vojvoda prizna da je tako. Premetali su utake, proputah ih kroz prste i sluali kako zvee dok padaju na pod. Kralj rekne: ''Nema ta, Bii, ovo je pravi poso za nas, da predstavljamo brau bogatog pokojnika i nasljednike iz inozemstva. Eto vidi ta znai pouzdat se u Providnost. To ti je ipak, u krajnjoj hniji, najbolja metoda. Ja sam ve iskuo sve metode, al od ove nema bolje.'' Svaki bi se drugi na njihovom mjestu zadovoljio ovolikom hrpom novaca i uzeo ih bez brojenja, al ne i oni. I tako pomu brojit i ustanove da fali etri stotine i petnajst dolara. Nato e kralj: ''Vrag ga izjeo, ta li je uradio s te etri stotine i petnajst dolara?'' Neko su si vrijeme razbijali glavu nad tim i pretraivali itav podrum, a onda vojvoda rekne: ''Pa sad, bio je to teko bolestan ovjek i bit e da se zabunio... mora da je tako bilo. Najbolje e bit da preemo preko toga i da nikom nita ne govorimo. Moi emo nekako i bez toga.'' ''Ma, do vraga, jasno da emo mo i bez toga. Ba je meni stalo do toga... al ja mislim na obraun novca. Zna da moramo tu bit strano poteni, otvoreni i isti. Moramo ove pare odnest gore i izbrojit ih pred svima, da nita ne bude sumnjivo. Jer, kad pokojnik kae da tu ima est iljada dolara, kopa, onda mi ne smijemo...'' ''Stani ,'' prekine ga vojvoda. ''Ajde da nadoknadimo manjak ''pa poine vadit utake iz depa. ''To ti je, vojvodo, zbilja dobra ideja, svaka ti ast. Ima stvarno pametnu glavicu.''rekne kralj. '' Proklet bio ako nas onaj stari Kralj bez premca nije opet izvuko iz kripca,''pa i on pome vadit iz depa utake i slagat ih na hrpu. Skoro da su ostali vorc, al su nekako sastavili ravno est iljada. ''Sluaj,''rekne vojvoda,''imam ja jo jednu ideju. Ajdemo sad gore da prebrojimo ove pare, pa da ih onda poklonimo djevojkama.'' ''Sunce ti tvoje, vojvodo, daj da te zagrlim! Jo se nikad niko nije sjetio neeg tako pametnog. Ti si stvarino najmudrija glava na svijetu. To ti je majstorski potez, o tom nema zbora. Nek jo samo sumnjaju neto u nas, ako ba oe... ovim emo rasprit svaku sumnju.'' Kad smo doli gore, svi se okupe oko stola i kralj prebroji novce i poslae ih na hrpice po tri stotine dolara, dvajst lijepih hrpica. Svi su ih lakomo gledali i

oblizivali se. Onda ih opet saspu u vreicu, a kralj se nadme da odri jo jednu govoranciju, pa pome ovako: ''Prijatelji dragi, moj siroti brat to tu lei bio je velikoduan spram onih koji su ostali za njim u ovoj dolini suza. Bio je velikoduan spram ovih ovdje sirotih pilia koje je volio i titio i koji su ostali bez oca i majke. Jest, a mi koji smo ga znali u duu znademo da bi bio jo velikoduniji spram njih da se nije bojo da e uvrijedit svog dragog Williama i mene. Je l nije tako? Po meni, to je bez dvojbe. E, sad, kakva bi mi braa bila kad bi mu se u tome suprotstavili? I kakvi bi mi strievi bili kad bi u ovakvom jednom trenutku opljakali,da, opljakali ove sirote drage pilie koje je on tolko volio? Koliko ja poznam Williama, a mislim da ga dobro poznam ,on bi... pa dobro, uostalom, pitat u ga! '' Pa se okrene i pome davat vojvodi kojekake znakove rukama, a vojvoda se u prvi mah zagleda u njeg ko tele u arena vrata, al onda ko da odjedamput shvati ta on oe da mu kae, priskoi kralju i guguu na sav glas od veselja, zagrli ga jedno petnajst puta prije negol ga ispusti iz apa. Onda kralj rekne: ''Znao sam ja to, a sad su valjda i svi vidjeh to on misli o tome. Ajde, Mary Jane, Susan, Joanner, uzmite ove novce... uzmite sve. To vam daruje taj to tu lei, ladan al sretan.'' I Mary Jane pohrli do njega, a Susan i ona sa zejom usnom pohrle do vojvode, i onda padne takvo jedno grljenje i ljubljenje kakvo u ivotu nisam vidio. I svi se natisnu oko njih sa suzama u oima da svom snagom stisnu ruke tim prevarantima tepaju im: '' O vi, drage dobre due! Kako je to divno! Kako je to velikoduno od vas!'' Onda opet svi prisutni pomu veliat pokojnika, te kako je bio dobar, te kakav je to gubitak, te ovo te ono. Uto doe izvana i progura se kroz svjetinu neki visok ovjek stisnutih vilica i stane sluat i gledat sve oko sebe a da ni rijei ne progovori. Ni njem se niko nije obratio jerbo je kralj opet neto mljeo i svi su ga pozorno sluali. Kralj je upravo govorio ,ne sjeam se vie ta je pred tim reko: ''...jerbo su to pokojnikovi najbolji prijatelji. Zato su i pozvani da ostanu ovdje veeras, al sutra elimo da svi dou... svi odreda, jerbo on je svakog potivo, svakog je volio, pa je i red da njegove pogrebne orgije budu javna stvar.'' I tako je i dalje mljeo uivaju u samom sebi, i svaki as je spominjo te svoje pogrebne orgije dok vojvoda nije to vie mogo sluat, pa napie na komadiu papira: Pogrebni obred, budalo stara! presavije ga i, guguu, prui kralju iznad glava drugih ljudi. Kralj proita poruku, strpa papiri u dep i nastavi: ''Siroti William,ma koliko mu siromaku bilo teko, srce mu je uvijek na pravom mjestu. Moli me da vas pozovem sve na sprovod... i kae da e svi bit dobro doli. Al nije trebalo da se brine za to... jerbo sam vam to upravo kazo.''

Zatim opet razveze ko i prije, sasma mirno, ubacuju i dalje svaki as svoje pogrebne orgije, a kad je to i uinio i po trei put, nadoda: ''Kaem navla orgije, ne zato to je to uobiajen izraz, jerbo on to nije, nego zato to je to pravi izraz. Mi u Engleskoj ne govorimo vie pogrebni obred... to je zastaijelo. Mi sad govorimo orgije. To je bolji izraz zato to tonije izraava ono to se eli re. Ta je rije sastavljena od grke rijei orgo, to znai vani, na otvorenom, pod vedrim nebom, i od hebrejske rijei ije to znai posadit, pokrit zemljom, pa odatle i pokopat. I tako, vidite, pogrebne orgije znae otvoreni ili javni sprovod.'' Veeg prefriganca od ovog zbilja nisam u ivotu vidio. Al onaj ovjek stisnutih vilica nasmije mu se u brk. Svi se zgranu. Svi uzviknu: ''Ama, doktore! ''a Abner Shackleford ga priupita: ''ta, Robinsone, zar nisi jo uo to je novo? Ovo je Harvey Wilks.'' Kralj se susretljivo osmjehne, prui apu i zapita: ''Ma je l to onaj dragi dobri prijatelj i lijenik moga sirotog brata? Ja...'' ''Dalje ruke od mene! ''rekne doktor. ''I vi mislite da govorite kao neki Englez, je li? To je najgora imitacija engleskog koju sam ikad uo.I vi da ste brat Petera Wilksa? Vi ste obina varalica, eto to ste!'' E, da ste samo vidili kako su svi graknuli! Zaokupili doktora pa ga umiruju, pa mu objanjavaju, pa mu govore kako je Harvey na sto naina pokazo da je zbilja Harvey, i kako zna svakog po imenu, ak i pse, pa ga mole i kume nek ne vrijea Harveyjeve osjeaje, i osjeaje sirotih djevojaka, i sve tako, al sve zaludu, doktor je i dalje grmio kako je svako onaj ko se ovako izdaje za Engleza a ne zna bolje oponaat engleski izgovor obina varalica i laljivac. Sirote djevojke privile se uz kralja i plau kad odjedno doktor ni pet ni est nego se njima obrati: ''Ja sam bio prijatelj vaeg oca, i va sam prijatelj, i upozoravam vas kao prijatelj, i to pravi prijatelj, koji eli da vas zatiti i sauva od tete i neprilika, okanite se ovog nitkova i nemojte imati s njim posla, s tom neznalicom i protuhom, s tim njegovim idiotskim nazovigrkim i hebrejskim. To vam je najbjedniji varalica to moe biti,doao je ovamo sa svom silom pustih imena i podataka koje je bogzna e pokupio, i vi to smatrate dokazima, a ovi vai budalasti prijatelji, koji bi morali biti ipak malo pametniji, pomau mu da vas lake prevari. Mary Jane Wilks, ti zna da sam ja va prijatelj, i to nesebian prijatelj. Posluaj me dobro, izbaci ovog bijednog lopuu iz kue... molim te da to uini. Hoe li?'' Mary Jane se ponosito uspravi, o kako je samo bila lijepa! Uspravi se i rekne: ''Evo vam mog odgovora.''pa podigne vreicu s novcima i tutne ju kralju u ruke, te proslijedi: ''Uzmite ovih est tisua dolara i uloite ih kako god hoete u ime moje i mojih sestara. Ne treba nam nikakva priznanica.''

Tad ona zagrli kralja s jedne strane, a Susan i ona sa zejom usnom s druge. Svi joj zapljeu i zatopu nogama, pa nastane pravi urnebes, a kralj samo uzdigne glavu i ponosno se nasmijei. Tad e doktor: ''U redu, ja perem ruke od svega. Ali vas sve ovdje prisutne upozoravam da e doi vrijeme kad e vas spopasti muka pri samom spomenu na dananji dan.'' I ode. ''U redu, doktore,''dobaci kralj pomalo podrugljivo za njim,''svakako emo onda poslati po vas.'' na to se svi nasmiju i reknu da mu zbilja nije mogo zgodnije odgovorit.

Dvadeset esto poglavlje

Kad su se svi razili, kralj upita Mary Jane kako stoje sa sobama za goste, a ona mu odgovori da imaju jednu koja e bit dobra za striku Williama, a ona e svoju sobu koja je neto vea ustupit striki Harveyju. Ona e pak pre u sobu svojih sestara i spavat na pomonom leaju. U potkrovlju ima jo jedan sobiak sa slamnjaom. Kralj rekne da e taj sobiak bit dobar za njegovog sobara, to jest za mene.Tad nas Mary Jane odvede gore i pokae njima njihove sobe, koje su bile jednostavne al lijepe. Rekne da e sve svoje oprave i druge stvari iznijet iz sobe ako smetaju striki Harveyju, al on joj rekne da to nije potrebno. Oprave su visile na zidu i bile zastrte zastorom od kretona to je dopirao sve do poda. U jednom oku stajo je nekaki stari kofer od dlakave koe, a u drugom gitara u futroli. Po itavoj je sobi bilo svakojakih sitnica i drangulija kakvima djevojke ukraavaju svoje sobe. Kralj rekne da je soba s tim ukrasima jo puno ugodnija i veselija, pa nek sve ostavi kako jeste. Vojvodina je soba bila omanja al sasma zgodna, ba ko i moja. Uveer je prireena velika veera na kojoj su bili svi oni ljudi i ene, ja sam stajo iza kralja i vojvode i dvorio ih, a crnje su dvorile ostale goste. Mary Jane sjedila je na elu stola, a uz nju Susan. Mary Jane se tuila kako je prepeenac lo, i kako ne valja turija, i kako su peeni pilii ilavi i tvrdi i sve tako kojeta to ene vjeito govore ne bi l ih gosti pofalili. Svi su znali da je sve bog bogova pa su tako i govorili ,recimo: Kako vam je samo prepeenac tako fino peen? ih: Otkud vam, zaboga, ovi fantastini kiseli krastavci? i sve tako neke puste rijei, znate, koje ljudi obino govore za veerom.Kad je to sve bilo gotovo, ja i ona sa zejom usnom poveeramo u kujni ostatke od veere, dok su drugi pomagali crnjama da operu i obriu sue.Ta sa zejom usnom uzela me ispitivat o Engleskoj, i proklet bio ako me nije vieput navukla na tanak led. Pita me recimo ovako: ''Jesi li ti kad vidio kralja?''

''Koga? Vilima etvrtog? Pa da da jesam... on dolazi u nau crkvu.'' Znao sam ja da je on ve davno umro, al nisam pokazo da znam.Kad sam dakle reko da on dolazi u nau crkvu, ona me priupita: ''ta... redovito dolazi?'' ''Da... redovito. Njegova je klupa upravo nasuprot naoj... s druge strane propovjedaonice.'' ''Pa ja sam mislila da on ivi u Londonu? '' ''Pa i ivi. e bi inae ivio?'' ''Ali ja sam mislila da vi ivite u Sheffieldu?'' Vidim da sam zapo u kripac. Napravim se da mi je pilea kost zapela u grlu kako bi dobio vremena da smislim ta u joj odgovorit, pa joj kaem: ''Tio sam re da on dolazi redovito u nau crkvu kad je u Sheffieldu. To je samo po ljeti, kad doe da se kupa u moru.'' ''Ma ta ti to meni pria... Sheffield nije na moru.'' ''A ko je reko da je?'' ''Pa ti si reko.'' ''Ja to nisam reko.'' ''Jesi!'' ''Nisam.'' ''Jesi.'' ''Nikad nisam tako neto reko.'' ''Pa dobro, to si onda reko?'' ''Reko sam da dolazi da se kupa u moru... eto ta sam reko.'' ''Pa dobro, di e se kupat u moru kad Sheffield nije na moru?'' ''Pazi vamo.'' reknem. ''Jesi l ti kadgod vidila Kongresnu vodu*?'' ''Jesam.'' ''A jesi l morala i u Congress da ju vidi?'' ''Ma ne, nisam.'' ''Pa eto, ne mora ni Vilim etvrti i na more da se kupa u morskoj vodi.'' ''A otkud mu tamo morska voda?'' ''Dobija je isto onako ko to ljudi ove dobijaju Kongresnu vodu u bavama. Tamo u dvorcu u Sheffieldu imaju velike furune jerbo se on voli kupat u toploj vodi. Toliko vode ne mogu zagrijat na samom moru, tamo nemaju takih pei.''
* Kisela voda iz toplica Congress u Saratogi, drava New York. (Op. prev.)

''A, tako, dakle. Mogo si mi to odmah re, da ne gubi vrime.'' Kad je to rekla, vidio sam da sam se izvuko iz kripca, pa mi bude ponovo lako oko srca. Onda me ona opet zapita: ''Ide li i ti u crkvu?'' ''Idem... redovito.'' ''A di ti sidi?''

''Pa u naoj klupi.'' ''U ijoj klupi?'' ''Pa u naoj... u klupi tvoga strica Harveyja.'' ''U njegovoj? A to e njemu klupa?'' ''Pa da sjedi u njoj. to bi mu inae trebala?'' ''Ja sam mislila da je njemu misto na propovidaonici.'' Sunce mu areno, zaboravio sam da je on pop. Vidim da sam opet u kripcu, pa se posluim jo jednom pileom kosti da malo porazmislim. Onda joj reknem: ''Do vraga, pa zar ti misli da je samo jedan pop u toj crkvi?'' ''A to e im vie?'' ''Kako to e im? Kad treba propovijedat pred kraljem? Alaj si mi ti neka udna djevojka! Ima njih ravno sedamnajst.'' ''Sedamnajst! Boe sveti! Ama, ne bih ja izdrala tako dugo u crkvi da ih sve ujem, pa makar nikad ne dola u nebo. To mora da potraje i po nedilju dana.'' ''Makar ta, ne propovijedaju oni svi istog dana... ve samo jedan od njih.'' ''A ta onda oni drugi rade?'' ''Pa tako, nita naroito. vrljaju okolo, skupljaju lemozinu... ta ja znam. Al obino ne rade nita.'' ''emu ih onda dre?'' ''emu? Pa reda radi. Zar ti nita pod bogom ne zna?'' ''Ma nije mi ni stalo da znam takve budalatine. A kako u Engleskoj postupaju sa slugama? Postupaju li bolje no to mi postupamo s naim crnjama?'' ''Jok! Tamo ti je sluga niko i nita. Postupaju s njima gorje nego sa psima.'' ''Jesu l slobodni o blagdanima, ko kod nas, po nedilju dana za Boi i Novu godinu, i na etvrtog srpnja?'' ''Ma gle ti nju! Odma se vidi da nisi nikad bila u Engleskoj. E, moja Ze... ama, Joanna draga, nema za njih nikakih blagdana kroz itavu godinu, nit idu u cirkus, nit u kazalite, nit na crnake predstave, nikud pod milim bogom.'' ''Ni u crkvu ?'' ''Ni u crkvu.'' ''A kako si to onda ti io uvik u crkvu?'' Eto, opet sam se nao u nebranom grou. Zaboravio sam da sam sluga kod staroga. Al zaas se upustim u nekakvo pusto objanjavanje kako sobar nije isto to i sluga, i kako on mora i u crkvu, tio ne tio, i sjedit s familijom u klupi, jerbo da je taki propis. Ali nisam to ba najbolje izveo, kad sam zavrio, vidio sam da nije zadovoljna, jerbo mi rekne: ''Potenja ti da mi nisi tu nadrobio sve same lai?'' ''Potenja mi da nisam.''reknem. ''Ba nita nisi slago?'' ''Ba nita. Nita pod milim bogom .''potvrdim.

''Meti ruku na ovu knjigu i ponovi to.'' Vidim ja da je to obian rjenik, pa metnem ruku na njeg i ponovim ono to sam reko. Poslije toga kanda se malko udobrovoljila, pa mi rekne: ''Dobro, onda, neto ti od toga virujem, al sauvaj boe da u sve povirujem.'' ''U to to, Joe, nee da poviruje?'' zapita ju Mary Jane ulaze u kujnu sa Susan. ''Nije pristojno ni lipo od tebe da tako govori njim, jer je on ovdi gost i tako daleko od svojih. Kako bi tebi bilo da s tobom tako postupaju?'' ''Eto kakva si ti,Maim... uvik se uplie da pomogne nekom ko i nije jo strado. Nisam ja njemu nita naao uinila. Tu mi je sad svata nabajo i ja sam mu rekla da neu sve to progutat, i to je ama ba sve to sam mu rekla, nita drugo. Valjda takvu sitnicu ipak moe podnit?'' ''Nije vano je li to neto sitno ili krupno, on ovdi nikog ne poznaje i na je gost, i od tebe nije lipo da mu tako neto govori.Da si ti na njegovom mistu, i ti bi se posramila, i zato ne smi govorit nikom nita zbog ega e se morat posramit.'' ''Ama, Maim, on je reko...'' ''Svejedno ta je reko... ne radi se o tome, nego o tome da ti treba da se lipo ponaa prema njemu i da ne govori nita to e ga podsiat da nije kod kue ni me svojima.'' A ja reknem u sebi: A ja pomaem onom starom kenjcu da od ovake djevojke izmami pare! Onda se umijea i Susan, ne znam oete l mi vjerovat, al i ona ispreskae onu sa zejom usnom. A ja reknem opet u sebi: A ja pomaem onome da i od ove djevojke izmami pare! Onda Mary Jane udari u druge ice, ljupke i umiljate, ko to je i bila po naravi,a kad je zavrila, sirota Zeja Usna bila je manja od makovog zrna, ak se i rasplakala. ''Dobro, onda,''reknu one dvije ,''sad ga jo samo zamoli za oprotenje.'' I ona me fakat zamoli za oprotenje.I to je lijepo uinila.Tako je to lijepo uinila da je bila milina sluat ju. Poelim da joj jo iljadu puta slaem samo da me opet tako zamoli. I opet reknem u sebi: A ja pomaem onome da i od ove djevojke izmami pare! Kad se primirila, sve su se tri natjecale da mi ugode i da se osjeam ko kod svoje kue. A ja sam se osjeo tako bijedno i kukavno i ugavo da reknem sam sebi: Odluka je pala, spasiu im te pare, pa makar crko!Pa se pokupim reknem da idem spavat, al za spavanje je jo bilo vremena. Kad sam osto sam, ponem o svem tom razmiljat. Reknem sam sebi: Da odem potajno do onog doktora i raskrinkam ove prevarante? Ne... to ne bi valjalo. On bi me jo mogo odat, a onda bi mi kralj i vojvoda gadno zapaprili. Da odem potajno do Mary Jane i sve joj ispriam? Ne... to se ne bi usudio. Oni bi, ko bog, po njezinom licu

odma proitali u em je stvar, a poto su pare u njihovim rukama, lijepo bi kidnuli s parama i onda bi im mogo metnut soli na rep.Kad bi pak ona zatraila pomo od nekog drugog, sigurno bi i ja bio upleten u tu stvar prije nego to bi se sve izvelo naistac. Ne, tu ima samo jedan izlaz. Moram se nekako doepat tih para, i to ih se moram doepat tako da i ne posumnjaju na mene. Njima je ove bog bogova, i oni nee oti odavle dok god ne izmuzu od ove familije i od ovog gradia sve to mogu, pa imam dosta vremena da doekam zgodnu priliku. Ukrau im te pare i sakrit ih, a poslije, kad otputujemo dalje niz rijeku, napisau Mary Jane pismo i javit joj e sam ih sakrio. Al najbolje e bit da zdipim te pare jo veeras, ako ikako mognem, jerbo doktor moda ipak nee sjedit skrtenih ruku, pa bi se ovi jo mogli uplait i ute.Zato nakanim da pretraim njihove sobe. Gore je u ganjku bio mrak, al ja svejedno naem vojvodinu sobu i ponem pipat oko sebe rukama.Onda se sjetim da ne bi bilo slino kralju da prepusti brigu o tim parama nekom drugom, pa odem u njegovu sobu i ponem tamo pipat oko sebe. Brzo uvidim da ne mogu nita brez svijee, a palit ju, dabome, nisam smio.I tako zakljuim da moram uinit neto drugo ,da se tu nee sakrijem pa da prislukujem. Uto zaujem njihove korake i pomislim da se sakrijem pod krevet, poem do njeg, al krevet nije bio tamo e sam mislio. Mjesto toga napipam zastor iza kog su visile oprave Mary Jane, pa skoim iza njeg, zavuem se meu haljine i pritajim. Oni uu u sobu i zatvore vrata za sobom, a prvo to je vojvoda uinio bilo je da klekne i zaviri pod krevet. Tad mi je bilo drago to nisam nao krevet e sam ga traio. A opet je, znate, bome prirodno da se ovjek sakrije pod krevet kad togod potajno sprema. Onda obadvojica sjednu i kralj rekne: ''Pa dobro, ta je? Budi kratak, jerbo je za nas bolje da dole kukamo i nariemo, nego da sjedimo ovdje gore i dajemo im priliku da nas ogovaraju.'' ''Evo ta je, Capete. Uznemiren sam, osjeam se nekako nelagodno. Onaj mi doktor ne ide iz glave. Da mi je znat ta smjera! Neto mi je palo na pamet, mislim da nee bit loe.'' ''ta ti je to palo na pamet, vojvodo?'' ''Da e bit najbolje da se pokupimo odavle prije tri sata izjutra, pa da odmaglimo niz rijeku s ovim to imamo. Pogotovo kad smo do toga tako lako doli,kad su nam vratili pare, tutnuh nam ih u ruke tako reku, iako smo se ve pomirili s tim da emo ih morat jo jedamput krast. Ja sam za to da spremimo robu i kidamo.'' Meni se smrklo pred oima. Jo prije sat, dva bilo bi to neto drugo, al sad mi je bilo krivo i teko. Meutim, kralj se trgne i rekne:

''ta! Da ne rasprodamo ostatak nasljedstva? Da se izgubimo ko dva mulca i ostavimo imovinu vrijednu osam il devet hiljada dolara koji samo ekaju da ih neko pokupi? Sve same stvari koje je lako unovit! '' Vojvoda je ipak guno. Rekne da im je vreica zlata uvr glave i da on ne bi io dalje od toga... da ne bi tio tu siroad opljakat do gole koe. ''Ma kako to govori! ''opet e kralj.''Neemo mi njima uzet nita drugo do ovih para. Stradat e samo oni koji kupe njihovu imovinu, jerbo im se otkrije da mi nismo pravi vlasnici,a to e se otkrit brzo nakon naeg bijega, prodaja nee bit valjana i sve e bit vraeno nasljednicima. Ova siroad ovdje dobit e opet svoju kuu, a to je njima dosta, mlade su i okretne i lako mogu same zaraivat za ivot. One nee stradat. Ama, sjeti se samo da ih ima na hiljade koji nisu ni priblino tako zbrinuti. Bog s tobom, one zbilja nemaju razloga da se potue.'' Kralj je govorio sve dok ga nije nagovorio, pa vojvoda najposlije popusti, al jo rekne kako misli da je ista ludost to ostaju, uz onog doktora koji im visi nad glavom. Al mu kralj odbrusi: ''K vragu i doktor! ta nas briga za njega! Zar nisu sve ove budale u mjestu na naoj strani? I zar nisu budale u veini u svakom mjestu?'' I tako se oni spreme da se vrate dole, al vojvoda jo doda: ''Ja mislim da ipak nismo dobro sakrili te pare.'' Njegove me rijei obraduju. Ve sam mislio da neu doznat nita to bi mi moglo pomo. Kralj ga zapita: ''Zato misli ?'' ''Zato to e Mary Jane odsad nosit crninu i prvo e naredit crnji koji posprema sobe da pokupi ove prnje i skloni ih odavle, a misli da crnja moe na neije pare a da neto i ne uzajmi?'' ''Sad ti je, vojvodo, glava opet na mjestu,''rekne kralj, pa pome pipat po zastoru korak, dva od mene. Ja se pribijem uza zid i pritajim to sam bolje mogo, al sam svejedno drhto. Pomislim ta bi ovi rekli kad bi me tu nali, i ponem smiljat ta da uradim ako me ulove. Al kralj nae vreicu prije nego to sam mogo neto smislit,nije ni slutio da sam ja tu. Oni gurnu vreicu kroz prorez u slamarici ispod perine i zakopaju je duboko u slamu i reknu da je sad sve u redu, jerbo crnja poravnava samo perinu, a slamaricu pretrese moda dva, tri puta godinje, tako da nema vie opasnosti da e gepit pare. Al nisu raunali na mene. Jo prije nego to su oni stigli do polovice tengi, ja sam ve izvuko vreicu iz slamarice. Pipaju oko sebe popnem se do svog sobika i sakrijem ju u njoj dok ne naem neko zgodnije mjesto. Mislio sam da e najbolje bit da ju sakrijem nee napolju, jerbo ako oni primijete da je nema, pretraie itavu kuu, u to sam bio uvjeren. Onda onako obuen legnem, al nisam mogo zaspat, sve da sam i tio, jerbo sam eko da obavim taj poso do kraja. Najedamput zaujem kralja i vojvodu kako se penju uz skaline, pa se

iskobeljam iz svog leaja, naslonim glavu na vrh svojih lojtri i stanem ekat da vidim ta e se dogodit. Al nita se nije dogodilo. Tako sam osto sve dok ne utihne veer, a jutro se jo ne javi, pa onda mugnem niz lojtre.

Dvadeset sedmo poglavlje

Priuljam se do njihovih vrata i oslunem. Hrkali su. Za tim produim na prstima i sretno siem niz skaline. Niotkud ni glasa. Zavirim kroz pukotinu na vratima trpezarije i vidim kako svi oni koji uvaju pokojnika spavaju na svojim stolicama.Vrata izmeu trpezarije i salona, u kom je leo mrtvac, bila su otvorena, a u obje sobe gorila je po jedna svijea. Odem dalje i vidim da su i druga vrata salona otvorena i da unutri nema nikog osim Peterovih ostataka. Proem pored te sobe, al su ulazna vrata bila zakljuana, a u njima nije bilo kljua. U tom asu zaujem kako neko iza mene silazi niza stepenice. Utrim u salon, obazrem se oko sebe i vidim da je lijes jedino mjesto e mogu sakrit vreicu. Poklopac je bio malko odmaknut tako da se vidilo pokojnikovo lice pokriveno mokrom maramom i dio pokrova. Gurnem vreicu s parama pod poklopac, ispod samih pokojnikovih skrtenih ruku, od ega me spopadne jeza, tako su bile ledene, a onda jurnem nazad i sakrijem se iza vrata. Bila je to Mary Jane. Prie lijesu, sasma tiho, klekne pred njega i zaviri unutra, pa izvadi maramicu i zaplae. Vidio sam da plae, iako ju nisam mogo ut. Bila mi je okrenuta leima.. mugnem van i, prolaze kroz trpezariju, poelim da se uvjerim da me nisu vidili oni to uvaju pokojnika, pa zavirim opet kroz onu pukotinu i vidim da je sve u redu. Niko se od njih nije ni makno. Oduljam se natrag u krevet prilino potiten zato to je sve skupa tako ispalo, nakon svega to sam uinio i izloio se onakim opasnostima. Bie dobro, mislio sam, ako novac ostane tamo e je sad, jerbo kad odmaknemo sto il dvjesto milja niz rijeku, mogu u pismu javit Mary Jane i ona ga moe otkopat i na pare, al po svoj prilici nee se tako desit, nego e se pare na kad se bude zakivo poklopac. Tad e se kralj opet doepat para, a onda ih nee vie ale isputat iz ruku. Dabome da me vukla elja da se opet oduljam dole i izvadim pare iz lijesa, al se nisam usudio. Svakim asom bliilo se jutro i uskoro e se koji od pokojnikovih uvara probudit pa bi me mogo ulovit ,ulovit sa est iljada dolara koje mi niko nije dao na uvanje. Neu da upadnem u taku kau, reknem sam sebi. Kad sam ujutro sio, salon je bio zatvoren, a uvari su bih otih. U kui nije bilo nikog drugog osim familije, Bartleyjeve udovice i nae druine. Motrio sam im lica da vidim je l se ta dogodilo, al nisam nita mogo dokuit.

Oko podne doe pogrebnik sa svojim pomonikom, pa postave lijes na dva stolca usred sobe, a okolo poredaju sve ostale stolce i posude ih jo i od susjeda, tako da su i predsoblje i salon i trpezarija bili puni stolaca. Vidio sam da poklopac na lijesu stoji ko i ranije, al se nisam usuivo pred svijetom zavirivat pod njeg. Onda nagrnu ljudi sa svih strana, a oba nitkova i djevojke zauzmu mjesta u prvom redu uz pokojnikovo uzglavlje. Oko pola sata ljudi su ulazili jedan po jedan i zastajali naas da pogledaju pokojnika u lice, nekoji je pustio i koju suzu,sve je to bilo vrlo sveano i tiho,samo su djevojke i oni nitkovi povremeno jecali pognutih glava, dre maramice na oima. Nita se nije ulo do struganja nogu po podu i useknjivanja,jerbo se svijet na pogrebu useknjuje vie nego na ikojem drugom mjestu, osim u crkvi. Kad je kua bila dupkom puna, pogrebnik u crnim rukavicama proe polagano i usluno unaokolo, obavljaju zadnje pripreme i razmjetaju ljude i stvari na njihova mjesta, da sve bude u najboljem redu, a kreto se neujno ko maka. Nije ni rijei progovorio, rasporeivo je ljude, uguravo one koji su zakasnili, pravio prolaze meu svijetom, a sve to samo daju znakove glavom i rukama. Na kraju se smjesti uza sam zid. Nisam u ivotu vidio tieg, obzirnijeg i neprimjetnijeg ovjeka od tog pogrebnika, a na licu mu nije bilo ni traga osmjehu.Posudili su bih neki harmonij u loem stanju, pa kad je sve bilo gotovo, jedna mlada ena sjedne i zasvira na njem, te nasta cvile i kruljenje kom se pridrue svi prisutni pjesmom. Po meni, najbolje se tu ipak dro Peter. Zatim ustane preasni Hobson, polako i sveano, i zausti da govori, al se uto u podrumu razlegne najstranije zavijanje to se dade zamislit,bio je to tek jedan pas, al je digo taku paklensku dreku, i nikako da umukne, da je pastor moro stajat kraj lijesa i ekat, ovjek nije mogo ni sam sebe ut. Bilo je zbilja nezgodno i niko nije znao ta da radi. Al domalo onaj krakati pogrebnik dade pastoru znak, ko da mu kae: Ne brinite nita... pouzdajte se samo u mene! Zatim se poguri i pome se provlait kroz svjetinu uza zid, samo su mu se ramena vidila kako klize iznad ljudskih glava. Dok je on tako klizio pored zida, lave i zavijanje bivah su sve nesnosniji. Najposlije, kad je pogrebnik proo dva sobna zida, izgubi se u podrumu. Onda, nakon dvije, tri sekunde zaujemo nekakav udarac, a uko zaskvii jedamput il dvaput ko da ga kolju i najedno zavlada grobni muk, ter pastor nastavi svoju sveanu besjedu. Nakon minute dvije pojave se ponovo pogrebnikova lea i ramena i pomu opet klizit uza zid. Provukavi se tako okolo naokolo uz tri sobna zida, uspravi se, zakloni usta rukama, istegne vrat prema pastoru i proapta ponad ljudskih glava nekakim promuklim glasom: ''takora je ulovio! '' Zatim se ponovo poguri i otklizi uza zid prema svom mjestu. Lijepo se vidilo kako su svi zadovoljni, jerbo ih je zanimalo ta se to dogodilo. Taka sitnica ovjeka nita ne kota, a upravo ga

zbog takvih sitnica vole i cijene. U tom mjestu nije bilo omiljenijeg ovjeka od tog pogrebnika. Posmrtna je propovijed bila jako dobra, al dozlaboga dugaka i dosadna, a onda se jo i kralj pogurnuo i, po svom obiaju, svata nadrobio. Napokon je i to prolo i pogrebnik se pome uljat prama lijesu s odvrtaem u ruci. Dok sam netremice zurio u njeg, probije me znoj. Al nije, fala bogu, nita zagledo, samo je polako i njeno namjestio poklopac i zaarafio ga brzo i vrsto. Odlanulo mi! Nisam znao jesu l pare jo unutri il nisu. ta onda ako je neko tajom digo vreicu? Kako u znat da l da piem Mary Jane il ne? Recimo da ga ona otkopa i ne nae nita, ta e mislit o meni? Do bijesa, pomislim, mogli bi jo krenut u potjeru za mnom i strpat me u ret. Najbolje e bit da se pritajim, da se ne zaletavam i uope ne piem, sad se sve tako gadno zaplelo, mjesto da popravim stvar, ja sam ju dokraja uprsko. Da se bar nisam u to petljo, nek ide sve k vragu! Poslije sprovoda vratimo se kui i ja opet ponem promatrat lica ljudi oko sebe,nisam mogo da ih ne promatram, nikako da se smirim. Al sve zaludu, lica mi nisu nita pod bogom govorila.Kralj je uveer obilazio sve redom, sa svakim je u razgovoru sladio i bio prijazan, daju im usput na znanje kako njegovo stado tamo u Engleskoj jedva eka da se on vrati, pa se stoga mora pourit da sredi nasljedstvo i otputuje kui. Njemu je bilo jako ao to nema vie vremena, a i drugima je bilo ao, alili su to ne moe ostat dulje, al su govorili da im je jasno da je to nemogue. On rekne da e on i William, naravska stvar, povest djevojke sa sobom. To je svima bilo drago jerbo e tako djevojke bit zbrinute i meu svojima, a bilo je drago i djevojkama... tolko im je to bilo po volji da su naisto zaboravile na svu svoju tugu, i rekle mu nek samo sve to prije rasproda, da e one ve bit spremne za put. Sirotice su bile toliko zadovoljne i sretne da je mene dua bolila dok sam gledo kako im oni lau i obmanjuju ih, al nisam znao kako da se umijeam i promijenim to ope raspoloenje a da me ne snae zlo. I, borami, kralj objavi da e i kuu i crnje i svu imovinu prodat na javnoj drabi dva dana poslije sprovoda! A jo prije toga svak moe kupit ta oe. Tako se ve sutradan nakon sprovoda, nee oko podne, prvi put pomutila djevojaka radost, naila su dva trgovca robljem i kralj im proda crnje po povoljnoj cijeni, i to na mjenicu u tri rate, kako oni to kau, pa crnje odoe, dva sina uz rijeku u Memphis, a majka niz rijeku u Orleans. Mislio sam da e sirotim djevojkama i crnjama srce pu od alosti kad su se rastajali, plakali su zagrljeni i toliko kukali da mi se skoro smuilo. Djevojke su rekle da nikad nisu ni u snu pomiljale da bi se to troje moglo ikad razdvojit il da e ih ko prodat izvan mjesta. Nikad neu zaboravit kako su se te jadne, sirote djevojke i crnje na rastanku grlili i plakali, i sve mislim da ne bi to mogo mimo gledat, nego da

bi planuo i izdo nau bandu da nisam znao da ta prodaja nije valjana i da e se crnje za tjedan, dva vratit kui. Zbog te prodaje uzbunilo se i itavo mjesto i mnogi su se otvoreno izjasnili i rekli da je sramota tako razdvajat mater od djece. To je donekle nakodilo varalicama,al je ona stara budala i dalje tjero svoje, ma ta mu vojvoda govorio, a mogu vam re da je vojvoda bio ozbiljno uznemiren. Sutradan je bila draba. Bio je ve bijeli dan kad su kralj i vojvoda doli u moju potkrovnicu i probudili me. Odma sam po njima vidio da se neto dogodilo. Kralj me zapita: ''Jesi l ti preksino bio u mojoj sobi?'' ''Nisam, vae velianstvo.''tako sam ga uvijek oslovljavao kad nije bilo nikog drugog u blizini. ''A da nisi bio juer il sino?'' ''Nisam, vae velianstvo.'' ''asna rije, nemoj sad da mi lae!'' ''asna rije, vae velianstvo, kad vam kaem. Nisam bio ni blizu vae sobe otkako je gospojica Mary Jane odvela vas i vojvodu da vam ju pokae.'' Tad me vojvoda zapita: ''A jesi l vidio koga da ulazi u sobu?'' ''Nisam, vaa milosti, nisam nikog vidio, koliko se sjeam.'' ''Daj malo razmisli.'' Ja porazmislim i dosjetim se, pa reknem: ''Pa vidio sam nekoliko puta crnje da su ulazile.'' Obadvojica se malo trgnu, nekako ko da nisu to oekivali, a onda opet ko da i jesu. Nato e vojvoda: ''Ba sve crnje?'' ''Ne... barem ne svi odjedamput. Naime, mislim da sam ih samo jedamput vidio kako svi zajedno izlaze iz sobe.'' ''Aha... a kad je to bilo?'' ''Onog dana kad je bio sprovod. Ujutro. Nije bilo ba rano jerbo sam se kasno probudio. Ba sam silazio niz lojtre kad sam ih spazio.'' ''Dalje, dalje... ta su radili? Kako su se drali?'' ''Nita nisu radili. I drali su se ko obino, koliko se sjeam. Oli su dalje na prstima. Po tome mi nije bilo teko pogodit da su sigurno unili u sobu vaeg velianstva da ju pospreme il tako neto, jerbo su mislili da ste ve ustali. A kad su vidili da niste ustali, tjeli su da se oduljaju dalje kako vas ne bi probudili, ako vas ve nisu probudili...'' ''Trista mu jada, to je moralo tada bit.''rekne kralj. Obadvojica su izgledala dosta smueno i pomalo blesavo. Stajali su asak preda mnom, zamiljeni i ekaju se po glavi, a onda se vojvoda nekako promuklo naceri i rekne:

''Nevjerojatno je kako su te crnje vjeto odigrale svoje uloge. Pravili su se da im je ao ta odlaze iz ovog kraja! I ja sam im budala povjerovo da im je zbilja ao. I ti si im povjerovo, i svi su im povjerovali. Nek mi vie niko ne kae da crnje nemaju glumakog dara. Pa oni su to tako majstorski odigrali da bi svakog pod milim bogom prevarili. Ja mislim da se u njima krije pravo blago. Kad bi imo kapital i kazalite, ne bi traio bolje glumce od njih... a mi smo ih pustili da odu i prodali ih za jeftine pare. Da, i jo ne znamo oemo li ikad vidjet te pare. uj, e je ta ara? Ta mjenica?'' ''Na banci, radi naplate. e bi drue bila?'' ''No, onda je, fala bogu, sve u redu.'' Onda ja zapitam toboe bojaljivo: ''A je l se ta dogodilo?'' Kralj se okrene meni i odbrusi mi: ''ta te briga! Dri jezik za zubima i gledaj svoja posla... ako ih ima. I ne zaboravi to dokle god si u ovom mjestu, uje li?'' Onda se obrati vojvodi: ''Moramo to progutat, ne smijemo ni pisnut, ima da budemo ku.'' Dok su se spremali da siu niz lojtre, vojvoda se opet naceri i rekne: ''Brza prodaja a mala zarada! Dobar poso, nema ta.'' Kralj zarei na njeg: ''Ja sam mislio najbolje kad sam ih prodo tako brzo. A to se poso izjalovio, to nam nije nita donio i to smo na kraju sve izgubili, jesam li ja moda tome vie kriv nego ti?'' ''E pa, oni bi i sad bili u ovoj kui, a nas ne bi bilo ovdje, samo da si posluo moj savjet.'' Kralj mu odbrusi otro, koliko je smatro da smije, a onda se ponovo okomi na mene. Izgrdi me na pasja kola to mu nisam nita javio kad sam vidio crnje kako izlaze iz njegove sobe i kako se uljaju, rekne da bi svaka ua po tom znala da neto nije u redu. A onda je jo malko proklinjo sam sebe, rekavi da je to sve zato to nije tog jutra osto malo dulje u krevetu i naspavo se ko i obino, i proklet bio ako jo ikad ponovi tu greku. I tako oni odu keckaju se meu sobom, a ja sam bio prezadovoljan to sam svu krivnju svalio na crnje a da im ipak nisam nita naudio.

Dvadeset osmo poglavlje

Doe vrijeme da se ustaje, pa siem niz lojtre i poem prema tengama, al kad sam prolazio pored djevojake sobe, vidim da su vrata otvorena i da Mary Jane sjedi kraj svog starog konatog kofera. Kofer je bio otvoren i ona je trpala u njeg stvari ,spremala se za put u Englesku. Upravo je prestala pakirat i, sloiv

haljinu u krilu, pokrila lice rukama i zaplakala. Bilo mi je teko oko srca kad sam to vidio, ko to bi i svakom, naravski, bilo. Uniem u sobu i reknem: ''Gospojice Mary Jane, vama je teko gledat kako neko pati, a i meni... skoro uvijek. Recite mi to vas mui.'' I ona mi rekne. Patila je zbog crnja... ba ko to sam i mislio.Rekne kako se zbog toga ne veseli vie divnom putovanju u Englesku. Kako bi mogla tamo ikad bit sretna kad zna da se ta mati nikad vie nee vidit sa svojom djecom... pa opet brine u pla, jo jae nego ranije, podigne ruke uvis i zavapi: ''O, boe, boe, kad se samo sjetim da se nikad vie nee viditi!'' ''Ama, vidit e se... i to u roku od dva tjedna... ja to znam sto posto!''reknem. Eto, to sam izlanuo, ne znam ni sam kako! I prije nego to sam se snao, ona me zagrli i rekne mi nek to kaem jo jedno, i jo jedno, i jo jedno! Vidim da sam se zaletio, kazo vie nego to treba, i da sam u kripcu. Zamolim ju da me pusti da malko razmislim. Sjedila je preda mnom, jako nestrpljiva i uzrujana, i prelijepa, al nekako zadovoljna i spokojna, ko da su joj upravo izvadili zub. Evo kako sam razmiljo. Ako ovjek u kripcu stisne petlju i kae istinu, izlae se velikoj opasnosti. Ja nisam dodue u tom imo puno iskustva i ne mogu tvrdit da je tako, al mi se tako ini, a ovo je ba bila prilika u kojoj mi je, borami, izgledalo da e bit bolje, pa zapravo i sigurnije, kazat istinu neg lagat. Moram ovo upamtit i razmislit o tom jednom drugom prilikom, to je tako nekako udno i nelogino. Nikad nisam ovako neto doivio. Pa dobro, reknem u sebi, ba u okuat sreu, ovaj put u stisnut petlju i kazat istinu, prem mi se zbilja ini da je to isto ko sjedit na buretu baruta i potpalit ga samo da vidi kud e odletit. I ponem ovako: ''Gospojice Mary Jane, imate li vi koga ove u blizini,izvan mjesta, kod kog bi se mogli sklonit na jedno tri, etri dana?'' ''Imam... gospodina Lothropa. A zato?'' ''Zasad ne pitajte zato. Ako vam kaem otkud znam da e se crnje opet sastat u roku od dva tjedna, ove u ovoj kui i ako vam dokaem da to stvarno znam oete l onda oti do gospodina Lothropa i ostat kod njeg etri dana?'' ''etri dana! ''usklikne ona. ''Ostala bih i godinu dana!'' ''Dobro, onda,''reknem,''ne traim nita od vas nego samo vau rije ,ona mi vrijedi vie nego da se neki drugi zakune na Bibliju.'' Ona se nasmijei i ljupko porumeni, a ja dodam: ''Ja bi, ako nemate nita protiv, zatvorio vrata... i namako zasun.''Potom se vratim, ponovo sjednem i nastavim: ''Nemojte sad tu cmizdrit. Samo sjedite s mirom i drite se ko muko. Moram vam kasti istinu, a vi, gospojice Mary, morate bit jaki, jerbo je to gorka istina i teko ete ju progutat, al tom nema lijeka. Ti vai strievi nisu nikaki strievi...

to su vam dva prevaranta... obine barabe. Eto, sad ste uli ono najgore... ostalo ete ve lake podnest.'' Nju je to, naravska stvar, gadno uzdrmalo, al ja sam sad ve prebrodio pliak pa sam tjero dalje doim je ona sve vie i vie sijevala oima. Isprio sam joj sve do u tanine, od onog kako smo prvo sreli onog mladog budalaa to je io na brod pa sve do trenutka kad je ona na vratima doekala kralja i pohrlila mu u zagrljaj, a on ju poljubio esnajst il sedamnajst puta. Tad ona skoi na noge, a lice joj usplamti ko sunce na zalasku, pa uzvikne: ''Betija jedna! Hodi... ne smimo gubit vie ni minute... ni sekunde... namazat emo ih katranom i uvaljat u perje i bacit u riku!'' A ja joj reknem: ''Svakako. Al mislite l to uinit prije nego to odete do gospodina Lothropa il...'' ''Ah ,''uzdahne ona ,''di mi je glava! ''pa ponovo sjedne. ''Molim te, nemoj se obzirat na ovo to sam rekla... je li da nee?'' I poloi svoju svilenu ruku na moju tako da joj obeam da bi prije umro neg tako ta uinio. ''Toliko sam se uzrujala da sam izgubila glavu,''nadoda,''a sad nastavi, ovo se vie nee ponovit. Reci mi to da radim, to god rekne,tako u i uradit.'' ''E pa, ta su vam dvojica prevaranata opasni razbojnici, a ja sam vam u takom sosu da moram jo neko vrijeme putovat s njima,tio ne tio... rae vam ne bi sad prio zato... i kad bi vi sad njih raskrinkali, ja bi se iupo iz njihovih kandi i nita mi ne bi falilo, al ima tu jo neko kog vi ne poznate, a taj bi se onda nao u nebranom grou. E pa, moramo i njega spasit, nije l tako? Data da moramo. I eto, zato ne smijemo jo zasad raskrinkat te varalice.'' Dok sam ovo govorio, padne mi neto na pamet. Pomislim kako bi se ja i Jim moda mogli rijeit ovih prevaranata, moda bi ih mogli ove strpat u zatvor i otputovat dalje. Al nisam tio da plovimo na splavi po danu, i jo da samo ja odgovaram na svaija pitanja, pa nisam elio da ovaj na plan ostvarimo prije nego to zanoa. Zato reknem: ''Gospojice Mary Jane, sad u vam kasti ta treba da radimo... i da ne morate ostajat tako dugo kod gospodina Lothropa.Koliko je to daleko odavle?'' ''Neto manje od etiri milje... tamo, dalje od rike.'' ''E, to je dobro. Vi sad idite lijepo tamo i ostanite do devet il devet i pol veeras, a onda ih zamolite da vas vrate kui... recite im da ste neto zaboravili. Ako stignete vamo prije jedanajst, metnite svijeu u ovaj prozor, a ako mene ne bude, ekajte jo do jedanajst, ako dotle ne doem, znai da sam otputovo i da sam ve na sigurnom. Onda moete iza i otkrit sve to znate, i dat onu dvojicu uapsit.'' ''Fino,''rekne ona ,''uinit u sve tako kako kae.''

''A ako se ipak dogodi da ja ne uteknem, nego da me uvate zajedno s njima, morate se zauzet za mene i re da sam vam ja ve ranije sve kazo, i morate mi pomo koliko god moete.'' ''Dakako da u ti pomo, ne boj se! Nee ti pasti ni vlas s glave!''rekne ona. Vidio sam kako su joj se nosnice rairile i oi sijevnule kad je to kazala. ''Ako ja uteknem, onda neu bit ove da dokaem da ti lupei nisu vai strievi, a i kad bi bio ove, ne bi to mogo dokazat. Mogo bi se samo zaklet da su to lopue i barabe, to je sve, mada i to neto vrijedi. Al ima i drugih koji to mogu uinit bolje od mene... to su vam ljudi kojima e se vjerovat prije negol meni. Rei u vam kako da ih naete. Dajte mi papir i olovku. Evo ovako... Kralj bez premca, Bricksville. Spremite ovo, i pazite da ne izgubite. Kad sud bude tio saznat neto vie o toj dvojici, nek samo poalju nekog u Bricksville i porue po njemu da su uvaeni oni koji su igrali Kralja bez premca, pa nek se jave svjedoci... ama, doi e vam, gospojice Mary, itav taj gradi dok bi dlanom o dlan. I to e do ljuti ko risovi.'' Poto smo se tako lijepo o svem dogovorili, nadodam: ''Samo pustite da draba mimo proe i nemojte se nita ivcirat. Niko nee morat platit ono to kupi dok ne proe jedan dan od drabe zato to je taki kratak rok, a oni nee oti odavle dok ne pokupe sve pare... a kako smo mi udesili stvar, prodaja nee biti pravovaljana i oni nee dobit ni pare. Bie isto onako ko i s crnjama... ta prodaja ne vrijedi i crnje e uskoro bit vraene. Ne mogu oni jo podi pare ni za crnje... ba su u gadnom sosu, gospojice Mary.'' ''Dobro,''rekne ona,''idem ja sad na doruak, a onda u odmah oti do gospodina Lothropa. ''E pa, nismo se tako dogovorili, gospojice Mary Jane,''reknem,''nipoto se nismo tako dogovorili, otiite vi jo prije doruka.'' ''Zato?'' ''ta mislite, gospojice Mary, zato ja uope ou da vi tamo odete?'' ''Pa nisam ni mislila na to... ni sad zapravo ne znam. Zato?'' ''Pa zato to vi niste od onih ljudi kojima se nita ne moe proitat s lica. Meni ne treba bolje knjige od vaeg lica. Na njemu ko da je sve odtampano krupnim slovima. Zar mislite da bi vi mogli mimo pogledat u oi vaim strievima kad dou da vam poele dobro jutro i poljube vas, i da ne bi...'' ''Stani, stani, ne govori dalje! Dobro, otii u jo prije doruka... drage volje. Ali zar da moje sestre ostavim s njima?'' ''Da... ne brinite za njih. One e morat da izduraju jo neko vrijeme. Kad bi sve tri otile, ta bi dvojica mogla neto posumnjat. Bolje da ne vidite ni njih ni sestre ni ikog drugog u ovom mjestu... kad bi vas ko od susjeda zapitao kako su vam strievi, vae bi lice ve neto odalo. Ne, otiite vi rae odma, gospojice Mary Jane, a ja u ve njima re sve to treba. Rei u gospojici Susan da

pozdravi strieve od vae strane i da im kae da ste oli nekud na nekoliko sati radi odmora i promjene, il u posjet nekoj drugi, i da ete se vratit veeras il sutra rano ujutro.'' ''Nek slobodno kau da sam ola drugi, ali onu dvojicu neu da pozdrave od moje strane.'' ''Pa dobro, onda, neemo ih pozdravljat.'' Zato joj ne bi tako reko... od toga nije moglo bit nikake tete. To je bila puka sitnica koju mi nije bilo teko obeat, a upravo take sitnice najbolje poravnavaju put ljudima ove na zemlji. Tako sam bar umirio Mary Jane, a mene to nita nije kotalo. Onda joj reknem: ''Ima tu jo neto... ona vreica s parama.'' ''E pa, ona je u njihovim rukama, a kad se samo sitim kako su do nje doli, osiam se prilino glupo.'' ''Ne, tu se varate. Ona nije kod njih.'' ''Pa kod koga je onda?'' ''To bi i ja tio da znam, al ne znam. Bila je kod mene jerbo sam im ju ja ukro, a ukro sam ju zato da ju vama dam. I znam e sam ju sakrio, al se bojim da nije vie tamo. Strano mi je ao, gospojice Mary Jane, ne mogu vam kasti koliko mi je ao, al uinio sam najbolje to sam mogo, vjerujte mi, na asnu rije. Umalo da me nisu ulovili, pa sam moro sakrit vreicu na prvo mjesto koje mi se nalo pod rukom i ute... a to mjesto nije ba zgodno.'' ''Ma nemoj sad krivit samog sebe... to ti ne valja, ja ti to ne dam... im nisi mogo drukije, nisi nita kriv. Kamo si je sakrio?'' Nisam ju tio ponovo podsjeat na njezine jade, i nekako nisam imo srca da joj kaem neto to bi joj dozvalo u pamet sliku mrtvaca kako lei u lijesu s onom vreicom na trbuhu. Stoga sam asak poutio, a onda joj reknem: ''Rade vam ne bi sad govorio o tom, gospojice Mary Jane, e sam ju sakrio, nemojte se ljutit zbog toga, al mogu vam napisat na komadiu papira pa ete mo to proitat putem do gospodina Lothropa, ako ba oete. Je l vam tako pravo?'' ''Kako da ne.'' I ja napiem ovako: Metnuo sam ju u lijes. Bila je u njemu kad ste vi one noi plakali nad njim. Ja sam stajo iza vrata i bilo mi vas je strano ao, gospojice Mary Jane. Oi su mi se malkice ovlaile kad sam se sjetio kako je ona te noi tamo sasma sama plakala, a oni su vragovi dotle leali pod njezinim krovom, sramotili ju i pljakali. Kad sam presavio cedulju i predao joj je, vidio sam da su i njoj navrle suze na oi. vrsto mi je stisnula ruku i rekla: ''Zbogom... sve u uinit kako si mi reko, a ako te vie nikad ne budem vidila, neu te nikad zaboravit, mislit u esto, esto na tebe, i molit u se za tebe. ''I ode.

Molie se za mene! Da je znala s kim ima posla, mislim da bi se privatila nekog lakeg zadatka. Al reko bi da ni tada ne bi odustala od svog nauma... zato jerbo je naprosto takva. Ona bi bila u stanju da se moli Bogu i za Judu kad bi si to uvrtila u glavu... mislim da kod nje nema labavo. Moete vi re ta oete, al ja mislim da je ona imala vie petlje nego ijedna djevojka koju sam poznavo, ona je, po meni, bila sva zapetljana. Ovo moda zvui ko laskanje, al nije. A to se tie ljepote ,pa i dobrote ,ni jedna joj nije bila ravna. Nikad ju vie nisam vidio otkako je izala na ona vrata, ne, nikad ju vie nisam vidio, al reko bi da sam odonda mislio na nju puno i puno milijona puta, i na to kako je rekla da e se molit za mene, a da sam ikad povjerovo da bi njoj neto pomoglo kad bi se ja za nju pomolio, proklet bio ako se ne bi pomolio, pa kud puklo da puklo. Bie da je Mary Jane odmaglila na stranja vrata, jerbo ju niko nije vidio kad je ola. Kad sam poslije sreo Susan i onu sa zejom usnom, zapitam ih: ''Kako se zovu oni ljudi preko, na drugoj strani rijeke, kod kojih svi vi ponekad odlazite? '' One mi odgovore: ''Ima ih vie, ali najee odlazimo k Proctorovima.'' ''Tako je,''potvrdim,''skoro sam zaboravio kako se zovu. E pa, vidite, gospojica Mary Jane mi je rekla da vam kaem da je morala na brzinu oti do njih... neko se tamo od njih razbolio.'' ''A tko?'' ''Ne znam, ne mogu se sjetit, al mislim da je...'' ''Za boga miloga, nije valjda Hanner?'' ''Na alost ,''reknem ,''upravo je Hanner.'' ''Boe sveti... a jo je prole nedilje bila zdrava ko dren! Je li ozbiljno bolesna?'' ''Vie nego ozbiljno. Prosjedili su uz nju itavu no, tako mi je bar rekla gospojica Mary Jane, kau da nee dugo.'' ''Ama, tko bi to reko! A to joj je?'' Nisam se tog trenutka mogo sjetit nieg pametnijeg, pa bubnem: ''Dobila je mums.'' ''Kakav vraji mumps! Ne sjedi se itavu no uz nekog tko ima mumps.'' ''Ne sjedi se, ma nemojte! Kod ovakog mumsa se bome sjedi. Ovo nije obian mums. Ovo je neka nova vrsta, kae gospojica Mary Jane.'' ''Kakva nova vrsta?'' ''Pa tako, uz nju idu jo i neke druge boletine.'' ''Koje druge boletine?'' ''Pa, ospice, i hripavac, i crveni vjetar, i suica, i utica, i upala mozga, i ta ja znam ta sve ne.'' ''Boe sauvaj! I oni to zovu mumps?'' ''Tako mi je rekla gospojica Mary Jane.'' ''Pa dobro, zato to onda, za ime boje, zovu mumps?''

''Pa zato to i jes mums. Od njega sve poima.'' ''Ma to nema nikakvog smisla. ovik se moe udarit u prst na nozi,pa onda popit otrov, pa past u bunar tako da slomi vrat i da mu se mozak prospe, pa da neko naie i zapita od ega je taj ovik umro i da se nae neki mokljan koji e mu odgovorit: Pa, udario se u prst na nozi. Kakvog bi to imalo smisla? Nikakvog. Isto tako i u tome to ti govori nema nikakvog smisla. A je l to priljipivo? '' ''Je l priljepivo? I to mi je neko pitanje! To vam je isto to i drljaa u mraku... Ako ne zapne za jedan zubac, zapee za drugi, jelda? I ne mo se otkvait a da ne povue za sobom itavu drljau, jelda? E pa, ova vrsta mumsa, to ti je neto ko drljaa, da tako kaem... i nije ti to makar kaka drljaa. Kad za nju zapne, ta te ne puta ale.'' ''Joj, pa to je zbilja strano,''rekne ona sa zejom usnom.''Idem da kaem striki Harveyju da...'' ''Da, da,''reknem ,''svakako. I ja bi isto pourio do njeg. Ne bi ni asa asio.'' ''A zato ne bi?'' ''Promisli samo malo pa e se moda i sama dosjetit zato. Zar se vai strievi ne moraju to prije vratit u Englesku? I zar misli da bi oni bili u stanju da otputuju, a da vas ostave da za njima same prevalite taj veliki put? Dobro znate da e vas oni ekat. To je sve u redu. Va stric Harvey je pastor, jelda? Dobro, onda, a zar bi jedan pastor prevario jednog parobrodskog slubenika? Zar bi prevario jednog slubenika na prekooceanskom brodu? Samo zato da bi se gospojica Mary Jane mogla ukrcat na brod? Dobro zna da ne bi. Pa ta bi onda on uinio? E pa, reko bi ovako: To je zbilja velika teta, al nek se moji vjernici snalaze kako znaju, jerbo mojoj sinovici prijeti opasnost da se razboli od tog stranog pluribus-unum* mumsa, pa mi je sveta dunost da ove sjedim i ekam tri mjeseca dok se ne vidi je l se zarazila il nije. Al svejedno, ako misli da je bolje da kae stricu Harveyju...''
*Geslo Sjedinjenih Amerikih Drava E pluribus unum (lat) iz vie njih jedno ispisano na grbu (Op.prev.)

Kojeta, pa da tratimo ovdi vrime ekaju da vidimo je li se Mary Jane zarazila nije, a dotle bi se mogli svi skupa lipo provodit u Engleskoj? Govori ba ko neki tikvan.'' ''Ipak, moda bi bilo dobro da kaete kom od susjeda?'' ''Eto ti ga na! Tebi zbilja nema para u priroenoj gluposti. Zar ti nije jasno da bi komije odmak sve rastrubile? Najbolje e bit da nikom nita ne govorimo.'' ''Pa sad, moda ima pravo... da, sve bi reko da ima pravo.'' ''Al mislim da bismo ipak morali re striki Harveyju da je ona nekud otila, da ne brine za nju.'' ''Da, gospojica Mary Jane vas je zamolila da mu to kaete. Ovako je rekla: Reci im da pozdrave i poljube striku Harveyja i striku Williama od moje strane, i da

im kau da sam ja otila preko rijeke do gospodina... do gospodina... Kako se ono zove ona bogata familija do koje je va pokojni stric Peter toliko dro? Mislim na one koji...'' ''Valjda misli na Apthorpove?'' ''Ma da, ba je muka s tim imenima, ovjek nikako da ih popamti, svaki drugi put ne mogu ih se sjetit, tako nekako ispada. Da, rekla je da kaete da je skoknula preko do Apthorpovih da im kae da svakako dou na drabu i kupe ovu vau kuu, zato jerbo misli da bi pokojni stric Peter najrae volio da ju oni kupe. I nagovarae ih da dou sve dok ih ne privoli, i onda e se, ako ne bude preumorna, vratit kui. A ako bude preumorna, onda e se vratit svakako sutra ujutro. Rekla je nek ne govorite nita o Proctorovima nego samo o Apthorpovima... i neete nita slagat jerbo e ona zbilja i oti do njih da porazgovara o prodaji kue. Ja to sve znam, jerbo mi je sama tako rekla.'' ''U redu,'' reknu one i odu da potrae svoje strieve, da ih pozdrave, poljube i prenesu im poruku. Sad je bilo sve u redu. Djevojke nee nita govorit zato jerbo im je stalo da odu u Englesku, a kralju i vojvodi e bit drae da je Mary Jane ola da pozove ljude na drabu neg da je ostala u blizini doktora Robinsona. Ja sam bio jako zadovoljan, jerbo sam mislio da sam stvar dobro izveo... smatro sam da ni Tom Sawyer ne bi to bolje izveo. Dabome da bi on cijelu stvar vie iskitio, ja nisam tom tako vian jerbo se nisam tim ni toliko bavio.I tako je nee kasno po podne odrana draba na mjesnom trgu. Otegla se preko svake mjere, a stari je stajo gore uz drabovatelja i dro se ko lipov svetac, ubacuju ovda,onda poneto iz Svetog pisma il poneku milozvunu preljubeznu rije, a vojvoda je u blizini guguto na onaj svoj nain ne bi l probudio to vie samilosti, i openito se pravio vaan. Napokon je svem tom doo kraj i sve je bilo rasprodano. Sve osim jedne male, neznatne parcele na groblju. I to su tjeli poto,poto da unove... nisam jo vidio takog nezajaljivog ovjeka ko to je bio taj kralj, taj ne bi nita nikom ostavio. I dok su oni jo bili tim zabavljeni, pristo je jedan parobrod i nisu prole ni dve minute kad nagrne svjetina kliu i smiju se, divljaju i dovikuju: ''Evo vam i protivnike stranke! Sad imate dva para nasljednika starog Petera Wilksa ,plaajte i birajte koji vam se vie dopada!''

Dvadeset deveto poglavlje

Vodili su sa sobom jednog jako zgodnog starog gospodina, i jednog zgodnog mlaeg gospodina, kom je desna ruka bila u zavoju. Boe, da ste samo vidili

kako su ljudi vikali, klicali i smijali se! Al ja u tom nisam vidio nita smijeno, a reko bi da bi se i vojvoda i kralj morali gadno upet da vide u tom ita smijeno. Mislio sam da e problijedit, al jok, nisu ak ni problijedili. Vojvoda nije niim pokazo da zna ta se zbiva, i dalje je guguto, blaeno i zadovoljno, ko vr to klokoe kad se iz njeg toi mlaenica. A to se tie kralja, on je samo s visoka i saalno gledo te pridolice, ba ko da ga dua boli pri samoj pomisli da na svijetu ima takih varalica i lopua. Ama, sjajno se dro! Mnogi ugledni mjetani okupili se oko kralja da mu pokau da su na njegovoj strani. Onaj stari gospodin koji je upravo stigo bio je strahovito zbunjen. Uskoro je ipak progovorio, a ja sam odma vidio da govori ko pravi Englez, ne onako ko kralj, mada je i kralj sasma dobro govorio, obzirom da je samo oponao engleski. Rijei staroga gospodina ne bi mogo tono navest, niti bi ga mogo oponaat, al kad se obratio svjetini, reko je otprilike ovako: ''Ovo je za mene iznenaenje kojem se nisam nadao, i priznajem otvoreno i iskreno da nisam najbolje pripremljen da mu se suprotstavim i doskoim, jer moj brat i ja nismo imah sree na putu, on je slomio ruku, a prtljaga nam je noas zabunom iskrcana u jednom drugom mjestu uz rijeku. Ja sam Harvey, brat Petera Wilksa, a ovo je njegov brat William, koji niti ta uje niti govori... a sad se ne moe pravo ni znakovima sporazumijevati jer se slui samo jednom rukom. Mi smo zaista oni za koje se izdajemo, a za dan, dva, kad nam stigne prtljaga, moi emo to i dokazati. Ali dotle neu vie nita govoriti, nego idemo u hotel i tamo emo ekati.'' Tada on i onaj novi mutavac odu, a kralj se nasmije i opet razvee: ''Slomio ruku... zbilja jako vjerojatno, jelte? I jako zgodno za varalicu koji se treba sporazumijevati znakovima, a ne zna kako se to radi. I izgubili prtljagu! To je jo bolje! I jako lukavo... u ovom sluaju!'' Pa se ponovo nasmije, a za njim se nasmiju i svi ostali, osim trojice, etvorice, il moda estorice. Jedan je od ovih potonjih bio doktor, a drugi, neki gospodin otrog pogleda, s nekakom starinskom putnom torbom od materijala za tepihe, koji je takoer upravo stigo brodom i potiho neto razgovaro s doktorom, zirkaju ovda onda na kralja i klimaju glavom, bio je to Levi Bell, advokat koji je bio otputovo u Louisville. Trei je bio neki gorostas, ko od stijene odvaljen, koji je doo sa svjetinom i sluo sve to je govorio onaj stari gospodin, a sad je sluo kralja. Kad je kralj reko svoje, gorostas ga najedno zapita: ''ujte vi, ako ste vi zbilja Harvey Wilks, kad ste stigli amo?'' ''Na dan uoi sprovoda, prijane ''odgovori kralj. ''A u koje doba dana?'' ''Naveer... otprilike sat, dva pred zalazak sunca.'' ''A kako ste doputovali?'' ''Doputovo sam brodom Susan Powell, iz Cincinnatija.''

''Pa dobro, kako ste onda mogli bit tog jutra gore u Pintu... u amcu?'' ''Nisam ja tog jutra bio u Pintu.'' ''Laete da niste.'' Nekoliko njih priskoi ovjeku pa ga zamole nek ne govori tako s jednim starcem i sveenikom. ''Kakav vraji sveenik, to je varalica i laljivac. Vidio sam ga tog jutra u Pintu. Pa valjda znate da ja tamo ivim. E pa, bio sam tog jutra tamo, i on je bio tamo. Vidio sam ga svojim oima. Doo je amcem, sa Timom Collinsom i jo jednim dekom.'' Tu se iznenada javi doktor: ''A bi li ti, Hinese, prepoznao tog deka da ga vidi?'' ''Mislim da bi, ali nisam siguran. Ma eno ga, tamo je. Odmah sam ga prepozno.'' I upre prstom u mene. Nato e doktor: ''Susjedi, ja ne znam jesu li ona nova dvojica varalice ili nisu, ali ako ova dvojica nisu varalice,onda ja nisam nita drugo nego idiot. Ja mislim da je naa dunost da se pobrinemo da nam ovi ovdje ne umaknu prije nego to ispitamo itavu stvar. Hodi, Hinese, hodite i vi ostali. Hajde da odvedemo ove u gostionu i da ih suoimo s onom drugom dvojicom. Vjerujem da emo tako bar neto saznati prije nego to sve izvedemo naistac.'' Ovo je svjetini bilo po udi, iako moda ne i kraljevim prijateljima. I tako svi krenemo u gostionu. Bilo je to u smiraj dana. Doktor je mene vodio za ruku, bio je jako ljubazan al nikako da mi ispusti ruku. Svi smo uli u neku veliku prostoriju u svratitu, e su zapalili nekoliko svijea i doveli onu drugu dvojicu. Prvo progovori doktor: ''Ne bih htio biti nepravedan prema ovoj dvojici, ali ja mislim da su oni varalice i da moda imaju ortake o kojima nita ne znamo. Ako ih imaju, nee li ti ortaci pobjei s onom vreicom zlata koju je Peter Wilks ostavio za sobom? To nije iskljueno. Ako ovi ljudi nisu varalice, nee imati nita protiv toga da poalju nekog po te novce i predaju ih nama na uvanje dok ne dokau da su poteni ljudi... nije li tako?'' Svi se s tim sloe, a ja pomislim da se naa druina na samom poetku nala u kripcu. Al kralj navue samo alostan izraz na lice i rekne: ''Gospodo, i ja bi volio da je novac tu, jerbo nisam ni najmanje sklon praviti smetnje potenom, otvorenom i temeljitom ispitivanju ovog alosnog sluaja, ali novac, na alost, nije tu. Moete nekog poslat da to provjeri, ako elite.'' ''Pa di je onda?'' ''E,kad mi ga je sinovica predala da ga uvam,odnio sam ga i sakrio u slamaricu u mom krevetu, jerbo nisam htio da ga polaem u banku za ovo par dana koliko emo ovdje ostat, a smatro sam da je krevet sigurno mjesto, poto mi nismo navikli na crnje i mislili smo da su oni isto tako poteni ko i sluinad u

Engleskoj. A crnje su ga ukrale ve sutradan ujutro, im sam ja sio dole na doruak. Kad sam ih prodavo, nisam jo bio primijetio da para nema, tako da su ih oni lijepo odnijeli sa sobom. Evo, gospodo, moj sluga ovdje moe vam to posvjedoit.'' Doktor i jo nekoliko njih viknu: ''Kojeta! '' Vidio sam da mu niko ne vjeruje sto posto. Jedan me od njih zapita jesam li ja vidio kako su crnje ukrale pare. Ja odgovorim da nisam, al da sam ih vidio kako se iskradaju iz sobe i kako urno odlaze, i da nisam nita posumnjo, samo sam rauno da se boje da su probudili moga gazdu i da oe pobje prije neg se on okomi na njih. Nita me drugo nisu pitali. Onda se doktor naglo okrene meni i upita me: ''Jesi li i ti Englez?'' Ja reknem da jesam, a on i jo neki drugi se nasmiju i reknu: ''Makar ta!'' Onda zapone veliko ispitivanje koje potraje satima, bilo je bome povuci potegni, niko nije spominjo veeru nit je pomiljo na nju, neg samo ispituj i ispituj! Bila je to najgora zavrzlama koju sam ikad vidio. Najprije su rekli kralju da ispria svoju priu, a onda onom starom gospodinu da ispria svoju. Svima je osim nekolicini zatucanih mamlaza bilo bjelodano jasno da stari gospodin kazuje istinu, a da onaj drugi lae. Onda i na mene doe red da kaem ta znam. Kralj me iskosa oine pogledom tako da sam odma bio naisto ta treba da govorim. I tako ja razvezem o Sheffieldu, i kako smo tamo ivili, i sve o Wilksovima u Engleskoj, i tako dalje, al nisam bio daleko odmako kad se doktor nadui smijat, a onaj advokat Levi Bell rekne: ''Sjedni, deko, ja se na tvom mjestu ne bih toliko naprezao. ini mi se da nisi vian laganju, nekako ti to ne ide od ruke, mora se jo vjebati. Lae prilino nespretno.'' Nije mi godila ta pohvala, al mi je bilo drago to su me ostavili na miru. Doktor zausti da neto kae, al se okrene i rekne: ''Da si ti, Levi Belle, bio od poetka ovdje...'' Kralj ga presijee u rijei, prui ruku Leviju Bellu i rekne: ''ta, vi ste taj stari prijatelj mog sirotog pokojnog brata o kome mi je on tako esto piso?'' Advokat i on stisnu jedan drugom ruku, advokat se sve neto smjeko i reklo bi se da mu je drago. Zapodjeli su razgovor i onda otili na stranu i nastavili potiho razgovarat. Najposlije advokat prozbori na sav glas: ''Evo kako emo uiniti. Vi napiite uputnicu, a ja u je poslati, zajedno s uputnicom vaeg brata, da znaju da je sve u redu.''

I tako oni donesu papir i pero, pa kralj sjedne, nakrivi glavu na jednu stranu i, pomiu jezik u ustima, nadrlja neto na papir. Zatim dadnu pero vojvodi, tad vojvoda prvi put pozeleni od muke. Ipak, uzme pero i neto narka. Onda se advokat obrati onom starom gospodinu i rekne mu: ''Molim vas da vi i va brat takoer napiete po jedan do dva retka i da se potpiete.'' Stari gospodin napie par rijei, al niko iv nije to znao proitat. Advokat se nae u udu pa rekne: ''Nita vie ne razumijem, i izvadi iz depa pregrt starih pisama i pregleda ih, pa onda pregleda rukopis starog gospodina, pa onda opet ona pisma, ter nastavi: ''Ovo su stara pisma od Harveyja Wilksa, a evo sad i ova dva rukopisa, po kojima se odmah vidi da oni nisu napisali ta pisma.''(Koliko su se samo kralj i vojvoda pokunjili,izgledali budalasti kad su vidili da ih je advokat namagario!) A evo i rukopisa ovog starog gospodina po kojem se odmah bez po muke vidi da ni on nije napisao ta pisma... zapravo se ove njegove krabotine i ne mogu nazvati rukopisom. A sad evo nekoliko pisama od...'' Uto mu stari gospodin upadne u rije: ''Dopustite, molim vas, da vam neto objasnim. Moj rukopis ne zna nitko itati osim ovog mog brata ovdje... sve to ja napiem on prepie. Ta pisma koja vi drite u ruci pisao je on, a ne ja.'' ''Aha!'' rekne advokat.'' Tako dakle stoji stvar. Imam ja ovdje i nekoliko Williamovih pisama, pa ako mu kaete da napie koji redak, moi emo usp...'' ''Ali on ne zna pisati lijevom rukom.'' opet e stari gospodin.''Kad bi mogao pisati desnom, uvjerili biste se da je napisao i ta svoja pisma i moja. Pogledajte i jedna i druga, molim vas, i vidjet ete da ih je pisala ista ruka.'' Advokat usporedi pisma i rekne: ''Vjerujem da, je tako... ako i nije, slinost je kudikamo vea nego to sam ranije primijetio. E pa, dobro! Ja sam ve mislio da smo na pragu rjeenja, ali stvar je opet, u neku ruku, pala u vodu. Ipak, kako bilo da bilo, neto je dokazano... ni jedan od ove dvojice nije Wilks...'' zakljui pokazuju glavom na kralja i vojvodu. I ta mislite? Ona tvrdoglava stara bena nije se jo tjela predat! Ni govora. Rekne da to nije u redu, da je njegov brat William najvei aljivina na svijetu i da nije ni tio da pie ko to inae pie... on je onog trenutka kad je William stavio pero na papir vidio da William opet sprema nekaku psinu. I tako se zagrijo svojim pustim bljezgarijama da je na kraju i sam povjerovo u njih... al uskoro mu se onaj stari gospodin unese u rije i rekne: ''Sad mi je neto palo na pamet.Ima li koga ovdje tko je pomogao oko spremanja moga bra... oko spremanja pokojnog Petera Wilksa za ukop?''

''Ima ,''javi se neko. ''To smo bili ja i Ab Turner. Obadvojica smo ovdi.'' Tad se starac obrati kralju i rekne mu: ''Moda bi mi ovaj gospodin mogao rei to je bilo utetovirano na pokojnikovim prsima?'' Bogami se kralj sad moro vraki brzo snai, ako nije tio da se srui ko strma obala koju je rijeka podlokala, tako je nenadano palo ovo pitanje. Zbilja, bilo je to neto to je moglo oborit i najprisebnijeg ovjeka na svijetu, taki udarac s neba pa u rebra... jer otkud bi kralj mogo znat ta je bilo istetovirano na tom ovjeku? Malko je problijedio, a kako i ne bi, i nasto je tajac, svi su se malice naklonili i zapiljili u njeg. Sad e se valjda ipak predat, pomislim, nema mu spasa. I ta mislite, da se preo? Teko da ete mi vjerovat, al jo se nije preo. Sve mislim da je nakanio tjerat mak na konac dok se ljudi ne izmore i malo pomalo ne raziu, pa da onda on s vojvodom ugrabi priliku da utekne. Bilo kako mu drago, sjedi on tako i najedno se osmjehne pa rekne: ''Hm! Ovo je zbilja jako kakljivo pitanje, jelda? Da, gospodine, mogu vam re ta je bilo utetovirano na njegovim prsima. Utetovirana je bila samo jedna mala, tanka, plava strelica, mogli ste je primijetit samo kad bi dobro pogledali. to sad kaete... a?'' E, vala, nisam u ivotu vidio da neko ima takav on obraz. Onaj stari gospodin ustro se okrene Abu Turneru i njegovom pajdau i oi mu se zakrijese, jerbo je sigurno pomislio da je ovaj put ulovio kralja, pa rekne: ''Eto... uli ste to je on rekao! Je li bio takav neki znak na prstima Petera Wilksa?'' Obadvojica odgovore u jedan glas: ''Ne, takvog znaka nismo vidili.'' ''Odlino! ''rekne stari gospodin.''U stvari, vidjeli ste jedno sitno, nejasno slovo P i slovo B (poetno slovo imena kojim se poslije vie nije sluio) i slovo W, a izmeu njih su bile crtice, evo ovako: P-B-W i on ispie ta slova na komadiu papira. ''Recite... niste li to vidjeli?'' Ponovo obadvojica odgovore: ''Ne, nismo. Nismo vidili ama ba nikakvih znakova. '' E, sad se svi uskomeaju i dignu dreku: ''To su sve odreda sami prevaranti! U vodu s njima! Utopite ih! Namaite ih katranom i uvaljajte u perje! '' Svi su se derali u isti mah, nastane pravi urnebes. Ai advokat skoi na stol i podvikne: ''Gospodo... go-o-ospodo! Samo jednu rije... samo jednu jedinu rije... MOLIM VAS! Postoji jo jedna mogunost... hajde da iskopamo le pa da se sami uvjerimo.'' To se svima dopalo.

''Hu-u- ra! ''poviu i odma krenu, al advokat i doktor ih jo asak zadre: ''Stanite, stanite! Pograbite ovu etvoricu i ovog deka, pa povedite i njih!'' ''Tako je!''poviu ostali. ''A ako ne naemo nikakvih znakova, onda emo ih sve skupa linovat!'' Mogu vam kasti da sam se tad zbilja prepo. Al nisam imo kud. Oni nas odma pograbe i povedu pravac na groblje, koje je bilo oko milju i pol nizvodno. itavo je mjesto polo za nama jerbo se halabuka nadaleko ula, a bilo je tek devet sati naveer.Dok smo prolazili pored nae kue, zaalio sam to sam otpravio Mary Jane iz mjesta, jerbo, da sam joj sad mogo dat neki znak, ona bi sigurno izletila iz kue i spasila me, i raskrinkala bi ona dva nitkova. I tako se rulja valjala cestom niz rijeku ko opor divljih maaka, a da bude jo stranije, nebo se naoblailo i munje su poele sijevat i bljeskat, i lie je zatreperilo na vjetru. Nikad nisam bio u stranijem i opasnijem poloaju, pa sam bio nekako smlaen, sve se zbivalo sasma drugaije nego to sam bio predvidio. Mjesto da lijepo sa strane i na miru promatram svu tu komendiju, ako mi se oe, a da za mnom stoji Mary Jane koja bi me spasila i oslobodila u odsudnom trenutku, sad izmeu mene i iznenadne smrti nije bilo nieg na svijetu doli onih utetoviranih znakova. Ako ih ne nau... Nepodnoljiva pomisao, a opet nekako nisam mogo mislit na nita drugo. Sve se vie i vie smrkavalo, i bila je krasna prilika da kidnem iz gomile, da me onaj gorostas, Hines, nije onako vrsto dro za zapee, ovjek bi se prije oteo Golijatu neg njemu. Naprosto me vuko za sobom, tako je bio uzbuen, pa sam moro trat za njim. Kad je rulja stigla do groblja, pokuljala je i razlila se po njemu ko poplava. Na samom groblju se pokazalo da ima sto puta vie lopata nego to treba, al se niko nije sjetio da ponese fenjer. Ipak su se latili kopanja pri svjetlu munja i poslali nekog po fenjer do najblie kue, pola milje odanle. I tako su kopali i kopali ko sumanuti, i strano se smrailo, i udarila kia, i vjetar je ibo i zavijo, i munje su sve ee i ee sijevale, i tutnjali su gromovi, al se ljudi uope nisu na to obazirali, toliko su bili zaneseni poslom. U jednom asu mogo si vidit sve i svako lice u toj silnoj svjetini, i zemlju kako frca na sve strane iz rake, a u drugom asu mrak bi sve obavio tako da nisi vidio ni prsta pred nosom.Najposlije su izvukli lijes iz rake i poeli odvrtat arafe na poklopcu, a onda svi navale i ponu se tiskat ramenima i laktovima ne bi i se kako progurali do lijesa. To je bilo zbilja neto nevieno, u onom mraku bilo je to stvarno jezovito. Hines me tako vuko i potezo da sam mislio da e mi ruka otpast, i tako se uzrujo i zadiho da je valjda i zaboravio na mene. Iznenada munja tako sijevne da se oko nas razlije bujica bijele svjetlosti, a neko povie: ''Tako mi svega na svitu, eno mu na prsima kese sa zlatom!''

Hines vrisne ko i svi ostali, pa mi ispusti ruku i navali svom snagom da si prokri put i zaviri u lijes. Ja ni sam ne znam kako sam se u onom mraku izvuko iz rulje i jurnuo prema cesti. Na cesti nije bilo ni ive due pa samo to nisam letio... preda mnom nije bilo nieg osim guste tame, i povremenih bljeskova, i romona kie, i zavijanja vjetra, i grmljavine, a ja sam jurio to me noge nose! Kad sam stigo do gradia, vidio sam da zbog nevremena nema nikog vani pa nisam ni traio pokrajnje ulice nego sam pojurio glavnom, a kad sam se primako naoj kui, nisam odvajao oiju od nje. Kua je bila u mraku, nie ni traga svjetlu, to me raalostilo i razoaralo, ni sam ne znam zato. A i na kraju, ba kad sam tro pored same kue, sine svjetlo u prozoru Mary Jane! Srce mi zaigra ko da e mi iskoit iz prsiju. Zaas kua i sve drugo ostanu za mnom u mraku, vie ih neu vidit dok sam iv. To je zbilja bila najbolja djevojka koju sam ikad sreo, i imala je petlje ko niko boji. im sam bio toliko poodmako od mjesta da sam se mogo prebacit do otoka, ponem napeto zvjerat na sve strane ne bi i spazio kaki amac da ga posudim. I prvi put kad mi munja osvijetli jedan amac koji nije bio privezan lancem, zgrabim ga i otisnem se od obale. Bio je to mali amac privezan samo konopcem. Otok je bio strano daleko, u samoj sredini rijeke, al nisam asio ni asa. Kad sam se konano dovatio splavi, bio sam toliko izmoren da bi najrae lego da se ispuem i odanem, al nisam si to mogo priutit. im sam skoio na splav, viknem: ''Izlazi, Jime, i krei! Fala Bogu na nebesima, rijeili smo ih se!'' Jim izjuri i pohrli mi u susret rairenih ruku, tako mi se obradovo, al kad sam ga ugledo pri svjetlu munje, protrnem i padnem na lea u vodu. Zaboravio sam da je to zapravo stari kralj Lear i utopljeni Arapin u jednoj osobi, pa sam se nasmrt prepo. Al me Jim izvue iz vode i uzme grlit i blagoslivljat i ta ja znam ta sve nije radio, toliko je bio sretan to sam se vratio i to smo se otarasili kralja i vojvode, al mu ja reknem: ''Nemoj sad... ostavi to za poslije, ostavi to za poslije. Odvei splav i tjeraj!'' Kroz dvije, tri sekunde ve smo plovili niz rijeku, o kako je bilo fino to smo opet slobodni i sami na velikoj rijeci i to nema vie nikog da nam dodijava. Nisam mogo da ne zapleem od radosti, da nekoliko puta ne poskoim u zrak i lupim se petom o petu, al kad sam to po trei put uinio, zaujem dobro poznati zvuk... suspregnem dah, oslunem i poekam... i zbilja, kad je ponovo sijevnula munja nad vodom, ugledam onu dvojicu! Ba su bili prilegli na vesla tako da im je amac jurio ko strijela! Bili su to kralj i vojvoda. Tad se skljokam na daske i predam sudbini ,samo to nisam zaplako.

Trideseto poglavlje
Kad su se prebacili na splav, kralj se okomi na mene, zgrabi me za ovratnik, prodrma i rekne: ''Htio si da nam klisne, jelda, tene jedno! Dosadilo ti nae drutvo... a?'' A ja mu odgovorim: ''Ma nije, vae velianstvo, nije... nemojte, vae velianstvo, molim vas!'' ''Ajde govori onda bre ta si htio ili u ti duu istrest!'' ''Ispriat u vam sve kako je bilo, na asnu rije, vae velianstvo. Onaj ovo to me dro za ruku bio je jako dobar sa mnom, stalno mi govorio kako je i on imo sina mojih godina, al mu je lani umro, i kako mu je ao to vidi jednog deka u takoj opasnosti. Kad su se svi iznenadili to su nali zlato, pa navalili na lijes, on me je pustio i reko: Kidaj, mali, jerbo e te inae ko bog objesit! i ja sam klisno. Izgledalo mi je da ne bi bilo pametno da ostanem... nisam mogo nita pod bogom, a nisam tio da me objese kad ve mogu ute. I tako sam tro i tro sve dok nisam nao amac, a kad sam stigo vamo, reko sam Jimu nek pouri jerbo da e me inae ulovit i objesit, i jo sam mu reko da se bojim da vi i vojvoda niste vie meu ivima, i bilo mi je strano ao, ba ko i Jimu, i strano se obradovo kad smo vas ugledah, evo pitajte Jima je i istina.'' Jim potvrdi da govorim istinu, al kralj mu rekne nek zavee i nadoda: ''E, da, sigurno je ba tako bilo! ''i ponovo me prodrma i rekne da e me utopit. Al se vojvoda umijea: ''Pusti tog malog, budalesino stara! Je l bi ti moda drukije uradio? Jesi l moda ti pito za njega kad si kidnuo? Meni se ini da nisi.'' Tad me kralj pusti i pone proklinjat to mjesto i sve ivo u njem, al se vojvoda obrecne na njeg: ''Bilo bi kudikamo bolje da samog sebe dobro izgrdi jer si ba ti najvie zabrljo. Od samog poetka nisi uinio nita pametno, osim to si onako hladnokrvno i drsko izmislio onu plavu strelicu. To ti je bilo dobro,svaka ast, i upravo nas je to spasilo. Jer, da nije bilo toga, strpali bi nas u orku i drali nas u njoj dok ne bi stigla prtljaga od tih Engleza... a onda... ne bi nam ginula robija! Ali, taj ih je tvoj tos odmamio na groblje, a zlato nam je jo vema pomoglo, jer da nas one izbezumljene budale nisu pustile iz ruku i navalile da vide zlato, noas bi spavali s kravatama oko vrata ,s kravatama zajamene trajnosti dulje nego to treba.'' Uutili su naas i premiljali, a onda e opet kralj nekako rastreseno:. ''Hm! A mi smo mislili da su crnje zdipile lovu!'' Ja se sledio! ''Da .''priklopi vojvoda, nekako polako, otegnuto i jetko. ''Mi smo mislili.'' Nakon otprilike pola minute kralj rekne isto tako otegnutim glasom:

''Barem sam ja tako mislio.'' Vojvoda odvrati na isti nain: ''Naprotiv... ja sam tako mislio.'' Kralj se nekako nakostrui i zapita: ''Sluaj ti, Bivodurino, na to ti to cilja?'' Vojvoda odsijee ko na panju: ''Kad si ve potego to pitanje, moda bi ja tebe mogo priupitat na to si ti ciljo?'' ''Kojeta! ''zajedljivo e kralj. ''Ama, ne znam... moda si ti spavo pa nisi znao ta radi.'' Sad se vojvoda narogui i odbrusi: ''Ma okani se tih prokletih besmislica... zar zbilja misli da sam ja lud? Zar misli da ne znam ko je sakrio te pare u lijes?'' ''Da, gospodine dragi! Znam da ti to zna... jerbo si to sam uinio!'' ''To je la! ''drekne vojvoda i navali na njeg. Kralj se prodere: ''Pusti me! Prestani me davit! Povlaim sve to sam reko! '' A vojvoda e nato: ''E, prvo priznaj da si ti tamo sakrio lovu i da si mi kanio zbrisat ovih dana, pa se vratit i otkopat je tako da ostane sve tebi.'' ''ekaj malo, vojvodo... odgovori mi samo na ovo pitanje, jasno i glasno. Ako nisi ti sakrio pare, reci mi samo i ja u ti vjerovat, i povui u sve to sam reko.'' ''Eto na, kaem ti da nisam, lopuo stara, i ti to dobro zna.'' ''Dobro, onda, vjerujem ti. Al odgovori mi jo samo na ovo pitanje...nemoj se odma ljutit. Nisi li pomiljo na to da drpi pare i sakrije ih?'' Vojvoda malko pouti, a onda rekne: ''Pa sad zbilja nije vano jesam li pomiljo, glavno da nisam to uinio. A ti ne samo to si pomiljo nego si i uinio.'' ''Nek mi oi iscure, vojvodo, ako sam to uinio, potenja mi. Neu rei da nisam htio to uinit, jerbo sam zbilja htio, samo to si me ti... hou rei netko drugi... preteko.'' ''Lae! To je tvoje maslo i mora priznat da je tvoje, inae...'' Kralj pone krkljat i jedva procijedi: ''Dosta! Priznajem!'' Bio sam sretan kad je on to izvalio, bilo mi je odma puno lake oko srca. Tad ga vojvoda pusti iz svojih apa i rekne: ''Ako to jo ikad porekne,utopit u te. Ti i nisi ni za ta drugo nego da tu sjedi i cmizdri ko malo dijete... to ti ba dobro pristaje, poslije svega onoga to si zabrljo. Nisam jo u ivotu vidio takvog starog prodrljivca koji bi htio da sve sam podere... a ja sam ti za sve ovo vrijeme vjerovo ko roenom ocu. Moe te stid biti to si mirno gledo i sluo kako se sva krivnja svaljuje na one jadne

crnje, to nisi ni rije pisnuo u njihovu obranu. Ispadam glup pred samim sobom kad se sjetim da sam toliko naivan da sam povjerovo u tu glupost. Sad mi je, do vraga, jasno zato ti je bilo onoliko stalo do toga da podmirimo manjak... htio si se doepat love koju sam ja zaradio na Kralju bez premca i na drugim poslovima, pa da sve sam prigrabi!'' Kralj e nato plaljivo, svejednako mrcaju: ''Ama, vojvodo, ti si sam predloio da podmirimo manjak, a ne ja.'' ''Ku! Neu vie ni rijei da ujem!''odree vojvoda'' Sad vidi ta ima od svega toga. Njima su lijepo ostale sve njihove pare, i jo k tome sve nae pare, osim moda par centi. Mar u krevet... i nemoj mi vie dolazit s nekakvim manjkovima dok si iv!'' Tad se kralj zavue u vigvam i utjei se svojom flaom, a malo zatim i vojvoda nagnu iz svoje flae. I tako su poslije jedno pola sata bili opet dobri pajdai, ko pravi lopovi, i im su vie pili, tim su se bolje pazili, pa su na kraju zagrljeni i zahrkali. Obadvojica su se silno raspekmezili, al sam primijetio da se kralj ipak nije toliko raspekmezio da zaboravi da ne smije i dalje poricat da je sakrio vreicu s parama. To me obradovalo i umirilo. Naravno, im su oni zahrkali, ja i Jim smo se raspriali, i ja sam mu ispripovjedio sve kako je stvarno bilo.

Trideset prvo poglavlje

Dane i dane nismo se nie zaustavljali, stalno smo plovili niz rijeku. Sad smo ve bili na Jugu, u toplim krajevima, jako daleko od kue. Nailazili smo na stabla obrasla panjolskom mahovinom, visila je s grana ko dugaka sijeda brada. Vidio sam je sad prvi put u ivotu, a zbog nje je uma djelovala nekako ozbiljno i sumorno. Prevaranti su mislili da su daleko od svake opasnosti, pa su opet poeli obraivat naselja.Prvo su odrali predavanje o antialkoholizmu, al nisu ni toliko zaradili na njem da bi se mogli obadvojica poteno napit. Onda su u jednom drugom naselju osnovali plesnu kolu, iako ni sami nisu znali plesat bolje od klokana. im su upriliili pravi ples, publika je skoila na noge i ispraila ih iz mjesta. Drugi put su opet pokuali s govornitvom, al nisu daleko odmakli u prvoj govoranciji kad sluaoci digoe svoj glas, izgrdie ih na pasja kola i natjerae ih u bijeg. Okuali su se i u misionarskom radu, i u hipnozi, i u nadrilijenitvu, i u gatanju, u svaem pomalo, al nekako nisu imali sree. Na kraju su ostali sasma vorc i povazdan su lekarili na splavi koju je voda nosila, premiljah i premiljali, pa pola dana ne bi progovorili ni rijei, dozlaboga utueni i oajni.

Najposlije su se ipak malo trgli, poeli se neto domunavat, tiho i povjerljivo, u vigvamu, po dva, tri sata u komadu. Jim i ja smo se uznemirili. Nije nam se to ni najmanje svialo. Njuili smo da smiljaju neku gadnu psinu, goru od svih dotadanjih. Raspravljali smo o tom nadugako i nairoko i na kraju zakljuili da se spremaju da provale u neiju kuu il trgovinu, il da togod krivotvore, il tako neto. Bili smo dosta uplaeni i dogovorili smo se da neemo ni za ivu glavu dat da nas umijeaju u tako neto, a ako nam se ukae i najmanja prilika, da emo je iskoristit da ih se otresemo, kidnemo i ostavimo same nek se frigaju. I tako, jedno rano izjutra, sakrijemo splav na sigurno mjesto oko dvije milje nizvodno od neke selendre koja se zove Pikesville, i kralj poe na obalu, a nama rekne da svi ostanemo sakriveni dok on ode u to mjesto da pronjuka je l doprla do njih vijest o Kralju bez premca. (Oe rei da ide provaljivat u kue, reknem ja u sebi, al kad se vrati, zaudit e se e smo ve ja, Jim i splav... nee mo k sebi do od uda.) I jo rekne, da ako se ne vrati do podne, da emo vojvoda i ja po tom znat da je sve u redu, pa da onda doemo za njim. I tako smo mi ostali na splavi. Vojvoda se neto uzvrpoljio i preznojavo, i bio je nekako jako kisel. Grdio nas je za svaku sitnicu i nikako mu nismo mogli ugodit, stalno je neto oljo. Neto se svakako kuvalo. Bio sam prezadovoljan kad je dolo podne a kralj se jo nije vratio. Sad e bar do do neke promjene... moda e se ak ukazat prilika i za korjenitu promjenu. I tako ja i vojvoda odemo u tu selendru, potraimo tamo kralja i najposlije ga pronaemo tretenog, pijanog u stranjoj prostoriji nekake bijedne birtijetine, usred gomile zgubidana koji su se zabavljali na njegov raun. On se sav zapjenio psuju ih i prijete im, al je bio tako nakresan da se nije mogo ni drat na nogama, a kamoli da im neto naudi. Vojvoda ga pone grdit, da je stara budala, al kralj mu nije ostajo duan. Kad su se poteno dovatili, ja klisnem i dadem petama vjetra, pojurim ko jelen cestom niz rijeku,vidio sam da nam se ukazala prilika, i odluio sam da ta dvojica nee tako skoro vidit ni mene ni Jima. Dotrim do splavi zadihan al sav radostan i kliknem: ''Odvezuj splav, Jime, opet smo na konju!'' Al nema odgovora, niko ne izlazi iz vigvama.Jim je nesto! Zovnem ga jedanput... pa drugi put... pa trei put, i potrim tamo, amo kroz umu, dozivaju ga i urlaju, al sve zaludu, dobrog starog Jima ni od korova. Onda sjednem i zaplaem, nisam se mogo suzdrat. Ipak, nisam mogo dugo sjedit na miru. Domalo opet izaem na cestu razmiljaju ta da radim, i naiem na nekog deka koji je io putem i zapitam ga nije i moda vidio nekog nepoznatog crnju, obuenog tako i tako, i on mi odgovori: ''Jesam.'' ''A e si ga vidio? ''priupitam ga.

''Doli kod farme Silasa Phelpsa, dvi milje nie odavle. To je neki odbigli crnja koga su tu ufatili. Je i ti to njeg trai?'' ''Ma ni govora! Naletio sam na njeg prije sat, dva u umi, reko je da e me priklat ako se budem dero... i naredio mi da legnem na zemlju i ostanem tamo e sam, pa sam tako i napravio. Sve sam dosad tamo leo, bojo sam se iza.'' ''E pa, sad se vie ne mora bojat jer su ga ufatili.'' rekne on.'' Pobigo je bio odnekale s Juga. ''Sva srea to su ga ulovili.'' ''Jo kakva srea! Raspisana je nagrada na njeg od dvisto dolara, a to ti je isto ko da si nao pare na putu.'' ''Pa da da je... te sam pare mogo i ja zaradit da sam malo vei, jerbo sam ga prvi vidio. A ko ga je ukebo?'' ''Ma niki starac... stranac... i odma je prodo svoje pravo na nagradu za etrdeset dolara, jerbo mora dalje uz reku i nema kad da eka. Zamisli samo! Ja bi bome eko, pa makar i sedam godina.'' ''I ja bi, nefaljeno,''reknem ja.''Al moda to njegovo pravo i ne vrijedi vie kad ga je tako jeftino prodo. Moda tu ima neka kvaka.'' ''Ma nema, jok... ist poso. Ja sam vidio potimicu svojim oima. Sve ti tu lipo o njem pie, sve se poklapa... ko da je naslikan, pie i s koje je plantae pobigo, odnekale jo dalje od Njurlinza. A jok, dragoviu moj, nee tu bit nikakve nezgodacije oko tog posla, kad ti kaem. uj, daj mi prstovet duvana ako boga zna!'' Poto nisam imo ni trunke duvana, on ode. Ja se vratim na splav i sjednem u vigvam da porazmislim, al nikako da neto smislim. Mozgo sam sve dok me nije zabolila tikva, i nikako da naem nekaki izlaz. Poslije tako dugog putovanja, i poslije svega to smo uradili za one hulje, sve je eto propalo, sve je upropateno i olo do vraga. I oni su imali srca da tako podvale Jimu, da ga ponovo bace u ropstvo do kraja ivota, meu nepoznate ljude, i to za etereset prljavih dolara! U jednom trenutku reknem sam sebi da bi za Jima bilo tisuu puta bolje da robuje kod kue e mu je familija, kad ve mora bit rob, pa da e bit najbolje da napiem pismo Tomu Sawyeru i javim mu nek kae gospojici Watson e se Jim nalazi. Domalo ipak odustanem od tog nauma, iz dva razloga, gospojica Watson je sigurno ljuta i ogorena zbog njegovog nepotenja i nezahvalnosti to je pobjego od nje, pa bi ga odma opet prodala dole nekud na Jug. A ako ga i ne bi prodala, normalno da svak prezire nezahvalnog crnju i Jim bi to stalno osjeo oko sebe, bio bi zasvagda prezren i osramoen. A to bi bilo sa mnom! Proulo bi se da je Huck Finn pomogo jednom crnji da se doepa slobode, pa ako bi ikad sreo opet kog iz naeg mjesta, kako bi mu pogledo u oi od stida? Eto, to je ono,ovjek uini neko sramno djelo i onda nee da snaa posljedice toga. Dokle

se god ne sazna za tu stvar, misli da to i nije neka sramota. Upravo je tako i sa mnom. im sam vie razmiljo o tom, tim me je vie savjest pekla, i tim sam se vie osjeo zloest, i nedostojan, i kukavan. Na kraju, kad mi je najedanput sinulo da mi je to sama ruka Providnosti udarila amar i dala mi do znanja da su odozgor s neba stalno gledali moju zlou, kako sam ukro crnju sirotoj babi koja mi nikad nita naao nije uinila, i da mi sad pokazuje kako ima Neko ko stalno sve motri i ko nee dozvolit da se taka zla i dalje nesmetano ine, toliko sam se prepo da umalo to mi se noge nisu odsjekle. Trudio sam se svim silama da to sve skupa nekako ublaim, govorio sam sam sebi da sam loe odgojen i da ja nisam toliko kriv, al mi je neto u meni furt ponavljalo: Mogo si i na vjeronauk, a da si io, tamo bi te nauili da oni koji rade tako ko to si ti uradio s tim crnjom odlaze u vjeni oganj. Protrnuo sam pri toj pomisli. I tio sam da se pomolim Bogu da vie ne budem taki zloest deko, nego da budem neto bolji. I kleknem. Al rijei nikako da mi dou. Zato mi nisu dolazile? Nije vrijedilo da to probam zatajit pred Njim. Ni pred soboin. Znao sam ja jako dobro zato mi ne dolaze. Zato to mi srce nije isto, zato to nisam estit, zato to sam tio sjedit na dva stolca. Ja sam se pravio da se odriem grijeha, al sam nee duboko u sebi nosio najvei od svih grijeha. Pokuavo sam natjerat jezik da kae da u ubudue radit pravo i poteno, i da u javit vlasnici crnje e se on nalazi, al sam duboko u sebi znao da je to la,a i On je to znao. Ne mo lagat kad se moli, eto, to sam bar nauio. Bio sam na sto muka i nisam znao ta da radim. Najposlije mi padne neto na pamet, pa reknem sam sebi, napisat u to pismo, a onda u vidit ou li se mo pomolit. Bilo je zbilja pravo udo kako sam se umah osjetio lagan ko perce i kako me nita vie nije muilo. I tako uzmem komad papira i olovku, sav sretan i uzbuen, sjednem i napiem: Gospojice Watson va odbjegli crnja Jim nalazi se ove, dvije milje nizvodno od Pikesvillea, kod gosp. Phelpsa i on e vam ga vratit ako mu poaljete nagradu. HUCK FINN Odlanulo mi je i prvi put u ivotu osjetio sam se sasma oien od grijeha, i znao sam da u se sad mo pomolit Bogu. Al nisam se odma pomolio neg sam odloio papir i sjeo da razmiljam, mislio sam kako je dobro to je sve tako ispalo, i kako je malo falilo da propadnem i odem u pako. Razmiljao sam i dalje. Mislio sam o naoj plovidbi niz rijeku, i stalno mi je Jim bio pred oima, po danu i po noi, nekad na mjeseini, nekad u oluji, a mi plovimo, priamo, i pjevamo, i smijemo se. Al nekako nisam mogo na nita to bi me od njega odbilo, ve sve neto suprotno. Vidio sam ga kako mjesto mene stoji na strai, da bi ja mogo dulje spavat, i vidio sam ga kako je sretan kad se vraam iz magle, i kad ga opet naem u onoj barutini, tamo e je vladala krvna osveta, i sve u takim nekim prilikama, i kako me zove diko, i mazi me, i ini sve da mi

ugodi, i kako je vazda bio dobar. Napokon se sjetim kako mi je bio zafalan kad sam ga spasio rekavi onim ljudima da na splavi imamo boginje, i kako mi je kazo da sam ja najbolji prijatelj kog je stari Jim ikad imo, i jedini prijatelj kog sad ima, a onda sluajno pogledam oko sebe i spazim ono pismo. Nao sam se izme dvije vatre. Uzmem onaj papir i zadrim ga u ruci. Sav sam drhto jerbo sam se moro opredijelit, za sva vremena, izme dvije stvari, i bio sam tog svjestan. Porazmislim asak, suspregnem tako reku dah i onda reknem sam sebi: ''Dobro, onda, nek idem u pako,'' i razderem pismo. Bile su to strane misli, i strane rijei, al sam ih izreko. I osto sam pri tom, i nikad vie nisam pomiljo na to da se popravim. Izbio sam si to sve skupa iz glave, i reko sam sam sebi da u opet bit zloo ko to sam bio jerbo mi je to u krvi, jerbo sam tako odgojen, a drugi nisu. Za poetak u se dat na poso i ponovo oslobodit Jima iz ropstva, a ako mi jo togod gore padne na pamet, uinit u i to, jerbo, kad sam ve zaglibio, i to zasvagda, onda u u svemu i do kraja. Onda ponem razmiljat o tom kako da to izvedem. Svata sam premeto u glavi i najposlije sam smislio plan koji mi se inio najbolji. I tad dobro odmjerim pravac do jednog umovitog otoka koji se nalazio malo nie, i im se smrailo, isplovim kradom sa svojom splavi i pristanem na njeg, i tu je sakrijem pa legnem spavat. Spavo sam svu no i digo se pred samu zoru, i frutuko, i obuko svoje kupovno odijelo, i strpo jo neto robe i kojekake drangulije u zaveljaj, sjeo u amac i zaveslo prema obali. Pristanem nee ispod naselja e sam rauno da se nalazi Phelpsova kua, sakrijem zaveljaj u umi, pa napunim amac vodom, metnem u njeg dosta kamenja, potopim ga i zapamtim to mjesto, kako bi ga opet mogo na kad budem tio, oko frtalj milje ispod male parne pilane na obali. Onda krenem cestom, a kad sam prolazio pored pilane, primijetim da se na njoj koi natpis Pilana Phelps. Kad sam doo do gospodarskih zdanja, dvije, tri stotine koraka dalje, otvorim etvore oi, al ne spazim ni ive due, iako je ve bio bijeli dan. Al meni je to bilo svejedno poto nisam zasad nikog tio vidit... samo sam tio prouit e se ta nalazi. Prema mom planu, trebalo je da doem iz pravca sela, a ne odozdol. Zato sam sve zasad samo dobro pogledo i produio dalje, do naselja. E pa, prvi ovjek kog sam ugledo bio je vojvoda. Lijepio je plakat za predstavu Kralj bez premca ,za tri veernje predstave, ko i proli put. Ti su prevaranti imali zbilja on obraz! Naletio sam na njeg, nisam mu nikako mogo izmaknut. On me pogleda u udu i rekne: ''O-ho! Otkud ti ovdje? ''Pa nastavi tobo veselo i znatieljno: '' A e je splav? Jesi li je dobro sakrio?'' A ja u njemu:

''Pa, to sam ba ja tio pitat vau visost.'' On se nekako odma sneveseli i rekne: ''Otkud ti pada na pamet da mene pita?'' ''Pa znate,'' reknem,''kad sam juer vidio kralja u onom pajzlu, znao sam da ga neemo tako skoro mo dobavit kui, sve dok se ne otrijezni,pa sam oo alabazat po mjestu da nekako utuem vrijeme. Kad, neki mi ovjek ponudi deset centi da mu pomognem da se prebaci amcem preko rijeke i doveze odanle jednog ovna, i ja pristanem, al kad smo ga vukli do amca, ovjek mi dadne da pridrim trik i zae ovnu za lea da ga gura.Al ovan je bio prejak za mene, oteo mi se i pobjego, a mi udri za njim. Nismo imali psa pa smo ga ganjali po polju sve dok ga nismo izmorili. Uvatili smo ga tek pred mrak i prevezli preko rijeke, a ondak sam oo do splavi. Kad sam doo tamo i vidio da je nema, pomislio sam: Nai su sigurno zapali u nepriliku i odveli mi crnju, jedinog crnju kog imam na svijetu, i sad sam osto sam u tuini, i nemam vie ni prebite pare, nieg pod bogom i ne znam od eg u ivit. I onda sjednem na zemlju i zaplaem. Svu sam no prospavo u umi. A ta je bilo sa splavi? I sa mojim Jimom, sirotim Jimom?'' ''Proklet bio ako znam... naime, ne znam ta je bilo sa splavi. Ona stara budala zaradila je etrdeset dolara na nekom poslu, a kad smo ga nali u onom pajzlu, oni besposliari su na kocki bili izvukli od njega sve pare do zadnjeg centa, osim onog to je potroio na viski. Kad sam ga kasno sino dovuko do rijeke, i kad smo vidjeli da nema splavi, rekli smo: Onaj mali lupe ukro nam je splav, ostavio nas na cjedilu i odmaglio niz rijeku.'' ''Pa ne bi valjda ostavio na cjedilu i svog crnju, jedinog crnju kog imam na svijetu, jedinu svoju imovinu.'' ''Na to nismo ni pomislili. Zapravo smo ga ve smatrali naim crnjom, da, tako je... sam bog zna koliko smo imali neprilika zbog njega. I tako, kad smo vidjeli da nema splavi i da smo ostali vorc, nije nam nita drugo preostalo nego da jo jedanput okuamo sreu sa Kraljem bez premca.I eto, otad stalno crnim a da nisam ni kapi okusio. e ti je tih deset centi? Daj ih vamo.'' Imo sam dosta novaca pa mu dadnem deset centi, al ga zamolim da si rae kupi neto za jelo i da dadne i meni neto od tog, poto je to sav novac koji imam, a od juer nisam nita okusio. On mi ni ne odgovori. Malo zatim se naglo okrene meni i zapita me: ''ta misli, hoe li nas taj crnja prijavit? Mi emo ga bogme ivog oderat ako nas otkuca!'' ''Kako vas moe prijavit? Pa zar nije pobjego?'' ''Nije! Ona stara budala ga je prodala, ja nisam vidio nita od tih para, a sad ni para vie nema.''

''Prodo ga je?''uzviknem i zaplaem.''Pa, to je bio moj crnja, i to su bile moje pare. e je on sad? Ja ou svog crnju.'' ''E pa, ne moe dobit svog crnju, i gotovo... i prestani mi tu slinit. Pazi vamo... a ta misli, bi li se ti usudio da nas prijavi? uj, ako nas prijavi...'' Uutio je al nikad jo nisam vidio vojvodu da tako gadno gleda. Ja sam i dalje mrco i reko: ''Neu ja nikog prijavit, a nemam ni kad. Moram odma krenut da potraim svog crnju.'' On se kanda malo zabrinuo, stajo je preda mnom sa svojim plakatima koji su mu leprali u ruci, mislio si neto i mrtio se. Najposlije mi rekne: ''Da ti kaem neto. Mi moramo ovdje ostat tri dana. Ako mi obea da nas nee prijavit, i da nee ni crnji dozvolit da nas prijavi, rei u ti e ga moe na.'' Ja mu obeam, i on mi rekne: ''On ti je kod nekog farmera koji se zove Silas Ph...''i tu naglo umukne. Tio je, znate, da mi kae istinu,al kad je ovako umuknuo i poeo opet neto premiljat, znao sam da se predomislio. I fakat se predomislio. Nije mi vjerovo, tio je samo da bude siguran da im ja ta tri dana neu smetat. Domalo produi: ''Kupio ga je neki ovjek koji se zove Abram Foster... Abram G. Foster... a ivi ti oko etrdeset milja odavle, u unutranjosti, na putu za Lafayette.'' ''Dobro,''reknem,''to u ja propjeait za tri dana. Krenut u ve danas po podne. ''Ne, nee, nego iz ovih stopa, i pazi da ne gubi vrijeme i da ne blebee usput. Samo dri jezik za zubima i idi svojim putem, pa nee imat nikakvih neprilika s nama, jesi uo?'' To je bila zapovijed koju sam oekivo, i koju sam prieljkivo. Tio sam da budem slobodan da mogu ostvarit svoje planove. ''A sad se tornjaj,''rekne on,'' a gospodinu Fosteru moe kazat to god hoe. Moda e uspjet da ga uvjeri da je Jim stvarno tvoj crnja,ima glupana koji ne pitaju za nikakve isprave, barem sam uo da ih ima ovdje na Jugu. Moda e ti povjerovat da su tjeralica i raspisana nagrada lane, ako mu objasni to nam je bila namjera kad smo odtampali taj plakat. A sad putuj i reci mu to god hoe, al pazi da se ne izbrblja na putu donde.'' I tako ja poem tamo, spram unutranjosti. Nisam se obaziro za sobom, al sam nekako osjeo da gleda za mnom. Znao sam da e to prije njemu dosadit neg meni. Poto sam tako prevalio oko jednu milju spram unutranjosti, stanem i vratim se kroz umu do Phelpsovih. Mislio sam da e bit najbolje da odma provedem svoj naum u djelo, bez zezanja okolo, jerbo sam tio nagovorit Jima da uti prije nego to ta dvojica odu. Nisam tio da imamo jo okapanja s takim

ljudima. Nagledo sam ih se do milje volje i tio sam da ih se otarasim jednom zasvagda.

Trideset drugo poglavlje

Kad sam stigo do Phelpsovih, sve je bilo mimo, ko da je nedjelja, vrue i sunano, ljudi su oli da rade u polju, a zrakom se razlijegalo ono slabano zujanje bagaca i muha od kog se ovjek osjea tako osamljen ko da je sve ivo pomrlo i nestalo, a ako pirne povjetarac i zatrepere kronje, uvati te tuga jerbo ti se ini da to dusi apuu,dusi davno umrlih ljudi i uvijek misli da to o tebi govore. Obino onda poeli da i tebe nema i da se sve to prije svri! Phelpsov je posjed bio jedna od onih malih bijednih pamunih plantaa koje sve nalikuju jedna na drugu. Dvorite od dva jutra zemlje ograeno tarabama, a nogostup u plotu napravljen od stepenasto postavljenih otpiljenih komada klada nalik na bave razliite visine, a slui i enama da uzjau konja. U velikom dvoritu ima tu i tamo krljave trave, al je zemlja uglavnom gola i ravna, poput starog eira na kom se povrina izlizala od upotrebe. Tu je i velika brvnara sa dva krila za bijelce,brvna su tesana, pukotine su meu njima ispunjene blatom il mortom, i vidi se da su te pruge od blata bile nekad davno okreene. Kujna od oblih trupaca povezana je s kuom irokim, otvorenim al natkrivenim ganjkom. Iza kujne nalazi se drvena punica, a uz nju s druge strane u nizu tri male brvnare za crnje. Jedna kolibica stoji sama za se otraga, naslonjena na stranji plot, a na drugoj strani uz plot ima jo nekoliko gospodarskih zdanja. Pokraj kolibice nalazi se spremite za pepel i velik kazan za kuvanje sapuna, a uz kujinska vrata klupa sa kantom vode i tikvicom. Tu lei na suncu pseto, a okolo jo nekoliko njih. U jednom kutu rastu tri, etri kronjata stabla, na jednom mjestu uz ogradu nekoliko grmova ribizla i ogrozda, iza ograde ima jedna mala baa i u njoj bostan, a tamo dalje prostiru se pamuna polja i jo dalje uma. Obiem dvorite, preem preko plota stranjim nogostupom pokraj spremita za pepel i poem prema kujni. Kad sam doo blie, zaujem ono poznato potmulo zujanje kolovrata to cvili dok se penje, pa se onda opet sputa, i u tom trenutku bio sam naisto da bi najrae da me nema... jerbo to je najturobniji zvuk na svijetu. Poem ipak dalje bez nekog odreenog plana u glavi, uzdaju se tek u Providnost da e mi stavit u usta prave rijei kad doe vrijeme za to, jerbo sam primijetio da mi je Providnost stvarno uvijek stavljala prave rijei u usta kad god se ne bi mijeo u njezine poslove.Kad sam preo oko pola puta, digne se prvo jedan pas pa drugi i da e na mene, a ja, naravska stvar, stanem pred njih i ni makac! Kakvu su samo dreku digli! Kroz jedno frtalj minute posto sam, tako

reku, neto ko glavina toka na kom su paoci psi, jedno petnajst njih okupilo se uokrug, vratove i njuke pruili prema meni, pa laju li laju, i sve ih vie pridolazi, vidim kako preskau preko plotova i naviru sa svih strana. Jedna crnkinja ispadne iz kujne s oklagijom u ruci i povie: ''Bjete! Mar, Tige! Mar, Spot! Bjete otud!''pa opatme prvo jednog pa drugog uku i oni pobjegnu skvie, a za njima se razbjee i ostali, al odma zatim pola njih se vrati mau repovima i umiljavaju se oko mene. Psi zbilja nisu zlopamtila. Iza crnkinje ispadne i jedna crnaka curica i dva crnaka djearca, na kojima nije bilo nieg do grubih platnenih kouljica, uvate se materi za skute i ponu izvirivat iza nje, onako stidljivo ko to to rade djeca. Tad iz kue istri i jedna bjelkinja od svojih etrdeset pet, pedeset godina, gologlava, sa preslicom u ruci, a za njom ispadnu njezina bijela djeca ponaaju se isto onako ko i crnad. Bila je sva nasmijana, nije znala to bi od veselja, pa mi rekne: ''Konano si stigo! To si ti, jelda?'' Ja izlanem: ''Jesam gospoja ,''a da se jo nisam pravo ni snao. Ona me zgrabi i vrsto zagrli, a onda me uvati za obje ruke i pone ih stiskat i stiskat, i suze joj udare na oi i poteku niz obraze, i nikako da me prestane grlit i stiskat mi ruke, i ponavljat: ''Ne lii toliko na mater koliko sam mislila, ah, boe sveti, nita za to, ba mi je drago to te vidim! Boe, boe, mislim da bi te mogla progutat! Dico, evo, ovo je va brati Tom! Dajte se pozdravite njim. Al djeca samo pognu glave, ture prste u usta i sakriju se za nju. Ona proslijedi: ''Lize, ajd pouri, pripremi mu topal fritik, smista... il da nisi moda fritiko na brodu?'' Reknem da sam frutuko na brodu. Onda me ona uvati za ruku i poe sa mnom u kuu, a djeca za nama. Kad smo unili, posjedne me na pleteni stolac, a sama sjedne na nisku amlicu preda me dre me za obje ruke, pa rekne: ''A sad da te dobro pogledam! Bogo dragi, koliko sam puta poelila da te vidim kroz ove puste godine, i evo, sad sam to i doekala! ekamo te ve dva dana, pa i dulje. Di si se toliko zadro? Da se nije laa nasukala?'' ''Jes, gospoja... laa...'' ''Nemoj mi govorit gospoja... zovi me teta Sally. A di se to laa nasukala?'' Nisam pravo znao ta da joj odgovorim, jerbo nisam znao je l trebalo da stignem brodom odozgor il odozdol. Al ja vam se najee pouzdajem u svoj nagon, a nagon mi je govorio da je brod trebo sti uz rijeku s odozdol, tamo nee od Orleansa. To mi ipak nije puno pomoglo, jerbo nisam znao kako se zovu sprudovi na tom dijelu rijeke. Vidim da moram izmislit neko ime, il zaboravit ime spruda na koji smo se nasukali... ili... Onda mi jedna miso proleti glavom i ja se uvatim za nju:

''Nije nas toliko zadralo to to smo se nasukali... nego nam je pukla glava cilindra.'' ''Za ime boje! A je li ko ranjen?'' ''Nije, gospoja. Samo je jedan crnja pogino.'' ''E, to je sva srea, jerbo nekad ima i povrienih. Prid dvi godine, za Boi, kad se tvoj tetak Silas vrao iz Njurlinza onom starom laom Lally Rook, njima je isto pukla glava cilindra i osakatila jednog ovika. Mislim da je potljam i umro. Bio je baptista. Tvoj tetak Silas poznavo je jednu familiju u Baton Rougeu koja je dobro poznavala njegove. Da, sad se siam, ovik je zbiljam umro. Nastupila je gamgrena pa su mu morali Kodrezat nogu. Al ni to ga nije spasilo. Da, nastupila je gamgrena... jes, f jes. Sav je poplavio ko ljiva i umro je s nadom u vini ivot. Kau da ga je bilo strano i pogledat. Tetak svaki boji dan odlazi pred tebe. Evo, i sad je oo, nema ni sat vremena, samo to se nije vratio. Da ga nisi sreo na putu kad si io vamo? Tako, postariji ovik, sa...'' ''Ne, teto Sally, nikog nisam sreo. Brod je pristo u samu zoru, pa sam ostavio prtljagu na pristanitu i poo da malo razgledam mjesto i okolicu, da prekratim vrijeme i da ne doem vamo prerano, i tako sam doo s druge strane.'' ''A kom si dao prtljagu na uvanje?'' ''Nikom.'' ''Ama, dite moje, onda edu ti ju ukrast!'' ''Mislim da mi je ne mogu ukrast, tamo e sam je sakrio.'' reknem. ''A kako si tako rano fritiko na lai?'' Nao sam se na dosta tankom ledu, al se odma snaem: ''Vidio me kapetan kako se okolo motam i reko mi da e bit najbolje da pojedem neto prije, negol se iskrcam, pa me odveo u oficirsku kantinu i tamo sam dobio sve to sam tio.'' Bilo mi je tako vrue pod nogama da ju nisam mogo pravo ni sluat. Sve sam vrijeme mislio na djecu, kako da ih odvedem na stranu pa da ih malo ispipam ne bi i sazno neto vie o sebi. Al nisam imo prilike jerbo gospoja Phelps nikako da umukne i da mi da odanut. Najedanput me podiu ledeni srsi kad rekne: ''Ama, mi se tu raspriah o svem i svaem, a ti mi jo nisi ni rii reko nit o mojoj seji nit o drugima. Sad u ja malo zavezat, a ti razvei, priaj mi lipo o svemu... priaj mi o svima njima... redom, i kako su, i ta rade, i ta su ti rekli da mi kae, ispriaj mi svaku i najmanju sitnicu koje se siti.'' Vidim ja da sam zapo u kripac i to gadan kripac. Dosad mi je Providnost ila na ruku, al sad sam se nao u nebranom grou. Vidim da ne vrijedi ni pokuavat da se dalje borim... da moram di ruke od svega. Pa reknem sam sebi, evo jo jedne prilike u kojoj moram kazat istinu, pa kud puklo da puklol Zaustim da sve priznam, al me ona zgrabi, bre, bolje gurne za krevet i rekne:

''Evo ga, dolazi! Sagni glavu malo nie... tako, vidi, sad je dobro, sad te nee mo vidit. Paz da te ne opazi. Malo emo se naalit njim. Dico, da niste ni pisnuli!'' Vidim ja da sam upo u klopku. Al ta vrijedi da se sekiram, ne ostaje mi nita drugo nego da se pritajim i da budem koliko toliko spreman kad opali grom. Letimice spazim nekog starog gospodina kad je unio, a onda ga vie nisam vidio od kreveta. Gospoja Phelps skoi pred njega i zapita ga: ''Jel doo?'' ''Nije ,''odgovori joj mu. ''Za ime boje! ''rekne ona. ''to li mu se moglo desit?'' ''Nemam pojma.''odvrati stari gospodin.''I moram priznat da mi je ve teko pri dui.'' ''Teko pri dui!''ponovi ona. ''A ja samo to se nisam raspametila! Moro je do, sigurno si se putem mimoio njim. Sigurna sam da je tako... neto mi govori da je uprav tako.'' ''Ama, Sally, zna i sama da se nikako nismo mogli mimoi.'' ''O, boe, boe, to li e samo moja seja kasti! Mora da je doo! Mora da si se ti ipak mimoio njim. On je...'' ''Ma nemoj me jo vie zabrinjavat, dosta sam i ovako zabrinut. Ne znam vie, bogamu, di mi je glava. Nisam dosti pametan, i moram priznat da sam vraki uplaen. Al ne bi reko da je doo, nije mogo do a da ga ne sretnem. Sally, to je uasno... naprosto uasno... neto se desilo s laom, ko bog!'' ''Ma, gle, Silase, pogledi tamo! Na cestu! Ne ide i to neko k nami? '' On skokne do prozora kraj ela kreveta, i tako gospoja Phelps dobije eljenu priliku. Bre prie drugom kraju kreveta i potegne me da izaem. Kad se on okrenuo od prozora, ona je stajala pred njim nasmijana i sva ozarena od sree, a uz nju ja, krotak ko janje i sav u jednoj vodi. Stari gospodin se zapilji u mene i zapita: ''A ko je taj?'' ''ta misli, ko je?'' ''Nemam pojma. Ko?'' ''Pa to ti je Tom Sawyer!'' Vjere mi, ja samo to nisam propo u zemlju. Al nije vie bilo vremena da okrenem plou, stari me zgrabi za ruku i prodrma, i nikako da mi je ispusti, a da ste samo vidili kako je ena dotle pocupkivala oko nas, smijala se i plakala, i kako su me onda obadvoje obasuli pitanjima o Sidu, i o Mary, i o svoj rodbini! Al, ako su oni bili veseli, ja sam bio jo veseliji, ba ko da sam se iznova rodio, tako sam bio sretan to sam sazno ko sam. E pa, dva sata se nisu makli od mene, na kraju me zabolio jezik od prianja, isprio sam im o svojoj familiji,ou re o familiji Toma Sawyera ,vie nego to se ikad dogodilo u est familija

Sawyerovih. I ispripovjedo sam im kako nam je pukla glava cilindra na uu White Rivera, i kako nam je trebalo tri dana da popravimo kvar. To sam dobro izveo i ostavio izvrstan dojam, jerbo oni nisu imali pojma koliko vremena treba za tako neto. Isto sam im tako mogo re da je pukla matica nekog arafa, za njih bi to bio isti vrag. Sad sam se s jedne strane osjeo jako ugodno, a s druge strane jako neugodno. Bilo mi je lako i jednostavno bit Tom Sawyer, i tako mi je bilo sve dok nisam iznenada uo kako neki parobrod sope tamo na rijeci,tad reknem sam sebi, a ta ako Tom Sawyer doputuje tim brodom? Pa i ako kroz koji trenutak bane meu nas i zazove me po imenu prije negol mu stignem dat znak da uti? Ne, to se ne smije dogodit...to nikako ne bi valjalo. Moram iza na cestu da ga presretnem. Stoga reknem domainima da idem u mjesto po svoju prtljagu. Stari gospodin tjede po sa mnom, al mu ja reknem nek ne ide, da ja znam i sam vozit kola i da nikako ne bi volio da se i dalje trudi oko mene.

Trideset tree poglavlje

I tako odem ja kolima u mjesto. Kad sam bio na pola puta, ugledam kako mi dolaze neka kola u susret, i naravno da u njima sjedi Tom Sawyer. Stanem i priekam da mi se priblii. Viknem:Stani! i kola se zaustave. Tom zine od uda, ko kofer kad se otvori, i ostane tako neko vrijeme. Zatim dva, tri puta proguta pljuvaku, ko da mu se grlo osuilo, pa procijedi: ''Ja ti nisam nikad nita naao uinio, i ti to dobro zna. Pa to se onda vraa, i to se meni prikazuje?'' A ja u njemu: ''Ne vraam se... nisam ja nikud ni oo.'' Kad je zauo moj glas, malko se umiri, al jo nije bio sasma bezbrian. Rekne mi: ''Nemoj me zezat, molim te, ni ja tebe ne bi zezo. asna rije da nisi duh?'' ''asna rije da nisam ,''odgovorim. ''Pa dobro... ja... ja... ma dobro, onda je sve u redu, naravska stvar, al nekako mi to ipak nije jasno. Sluaj, pa zar tebe uope nisu ubili?'' ''Nisu. Uope me nisu ubili... samo sam ih ja malo povuko za nos. Doi blie i opipaj me ako mi ne vjeruje.'' I on pree u moja kola, i uvjeri se, i toliko je bio sretan to me opet vidi da nije znao ta bi. I odma je tio sve da sazna, jerbo je posrijedi velika pustolovina, puna tajni, koja ga je pogodila u sam ivac. Al mu ja reknem da ostavimo to rae za poslije,pa zamolim njegovog koijaa nek malo prieka, i nas se dvojica odvezemo malo dalje, ter mu ispriam u kakvom sam sosu i zapitam ga ta on

misli da bi bilo najpametnije da napravim. On mi odgovori nek se malo strpim, i nek ga nita ne zapitkujem. Sve je mislio i mislio i najposlije pone ovako: ''Dobro, sad ve znam to emo. Uzmi moj kofer u svoja kola i reci da je to tvoj kofer, a ti se onda lijepo vrati i nemoj se urit, tako da stigne kui u vrijeme kad te budu oekivali, a ja u se malko vratit u mjesto i odande u iznova krenut, tako da stignem oko frtalj il pol sata poslije tebe. Ti se u prvi mah pravi da me ne poznaje.'' ''U redu,''reknem ja,''al ekaj malo. Ima jo neto... neto to niko drugi ne zna osim mene. A to je da je ove i crnja kog bi ja tio da izbavim iz ropstva... a zove se Jim... to ti je onaj Jim od stare gospojice Watson.'' ''ta! ''usklikne Tom. ''Pa Jim je...'' On uuti i zamisli se. Nato u opet ja: ''Znam ja ta oe re. Oe re da je to neto prljavo i nevaljalo, al ta onda? I ja sam nevaljao. I ja u njega otet, a tebe molim da bude ku i da me ne oda. Vai?'' Njemu se oi zakrijese i on rekne: ''Ja u tebi pomo da ga otme!'' Ja samo to se ne skljokam, ko da me puka zgodi. To su bile najudnije rijei koje sam ikad uo... i moram priznat da se Tom Sawyer u tom asu srozo u mojim oima. Jo nikako da povjerujem u to. Tom Sawyer - otima crnja! ''Makar ta ,''reknem ja ,'' ti se ali.'' ''Ne alim se, bome.'' ''Pa dobro,alio se ti il ne alio, ako uje da se uka neto o nekom odbjeglom crnji, nemoj zaboravit da ti ne zna nita o njem, i da ni ja ne znam nita o njem.'' Onda pretovarimo kofer u moja kola i on se odveze svojim putem a ja svojim. Al naravno da sam isto zaboravio da trebam vozit polako, toliko sam bio sretan i zaokupljen svojim mislima, pa sam stigo puno prerano, jerbo to nije bilo tako blizu. Stari gospodin doeka me na vratima i rekne: ''Pa to je zbilja pravo udo. Ko bi reko da ova kobila moe jo tako potegnut. teta to nismo mirili vrime. A nije se ni oznojila... ni jedna joj dlaka nije mokra. Zbilja, pravo udo! Ma ja ju sad ne bi dao ni za stotinu dolara, potenja mi da ne bi. A koliko juer prodo bi ju za petnajst, i mislio bi jo da sam ju dobro prodo.'' To je sve to je reko. Taj je starkelja bio najprostodunije i najbolje eljade koje sam u ivotu vidio. Al to i nije bilo neko udo jerbo on nije bio samo farmer nego i pop, i tamo nee na kraju plantae podigo je bio o svom troku drvenu kapelicu koja je sluila i ko crkva i ko kola, i nikad nikom nije nita zarauno za svoje propovijedi, a nije da nisu ba nita vrijedile. Bilo je tamo dole na Jugu jo puno takvih farmera-popovjednika koji su isto tako radili.

Kroz jedno pola sata eto ti i Toma u kolima pred prednjim nogostupom, u plotu. Prva ga primijeti kroz prozor teta Sally jerbo to nije bilo dalje od pedeset metara, pa rekne: ''Oho, evo jo jednog! Ko li bi ovaj mogo bit? Ma sve bi rekla da je neki neznanac. Jimmy ,''tako se zvalo jedno od djece,''de trkni do Lize i kai joj nek metne na stol jo jedan tanjur za ruak.'' Svi nagrnu na vrata jer normalno da tamo neznanci ne dolaze svake godine, pa kad neki doe, vee je udo nego i sama uta groznica. Tom je bio preo preko nogostupa i poo prema kui. Kola su odjurila natrag u mjesto, a mi se svi sjatili pred ulaznim vratima. Tom je na sebi imo kupovno odijelo, a pred sobom publiku, to je za njeg uvijek bila prava poslastica. U takim prilikama njemu nikad nije bilo teko da odigra svoju ulogu u velikom stilu. Nije Tom bio deko koji bi proo kroz to dvorite krotko ko janje, ne, nego se dro ladnokrvno i vano ko kaki ovan predvodnik. Kad je doo pred nas, podigne eir ljupko i otmjeno, ko da je to poklopac katulje u kojoj spavaju leptiri a on nee da ih probudi, pa izusti: ''Gospodin Archibald Nichols, pretpostavljam?'' ''Ne, mladiu,odgovori mu stari gospodin,''ao mi je to vam moram kasti da vas je va koija prevario, Nicholsova je kua jo tri milje dalje. Ali ulazite, ulazite!'' Tom se osvrne za sobom i rekne: ''Sad je ve kasno... nema mu vie ni traga.'' ''Da, sinko, oo je, a vi morate unutra da ruate s nami. Potljam emo upregnut konja i odvest vas do Nicholsovih.'' ''Ah, ne mogu vam ipak zadavati toliko posla, ni govora. Odetat u se donde... nita ne smeta to je tako daleko.'' ''Ma neemo mi vas putit da klipete... to nam ne doputa naa junjaka gostoljubivost. Dajte samo uite!'' ''Ma dajte, dajte.''priklopi teta Sally.'' Nije to za nas nikaki poso, ni najmanje. Morate malo ostat kod nas. Pred vami su jo tri dugake milje pranog puta i ne moemo vas putit da klipete. Osim toga, ja sam ve naredila, kad sam vidila da dolazite, da postave na stol jo jedan tanjur i ne smijete nas sad odbit. Ajde ulazite i osiajte se ko da ste u svojoj kui.'' Tad im Tom zafali jako srdano i lijepo i pristane da ue. Kad je uo, rekne da dolazi izdaleka, iz Hicksvillea u Ohiu, i da se zove William Thompson... pa se jo jedno nakloni.I onda razveze priu bez kraja i konca, izmiljaju svata o Hicksvilleu i njegovim iteljima, to bi mu god palo na pamet, a mene je ve pomalo vatala nervoza jerbo mi nije bilo jasno kako e sve to meni pomo da se izvuem iz kripca. Najposlije, dok je jo prio, Tom se sagne i poljubi tetu

Sally pravo u usta pa se opet zavali na stolicu i bolje namjesti, ter nastavi svoju priu, al ona skoi na noge i obrie usta nadlanicom pa rekne: ''tene jedno brezobrazno!'' Tom e nato pomalo uvrijeeno: ''Ali ja se vama, gospoo, udim.'' ''Ti se ud... Ma ta ti misli ko sam ja tebi? Najrae bi te sad odma... Je li, ta si ti mislio kad si me poljubio?'' On e nato nekako skromno: ''Nisam, gospoo, nita mislio. Nisam mislio nita loe. Ja... ja... ja sam mislio da e to vama bit drago.'' ''Gle ti lude glave!'' Pa dovati preslicu i po svemu bi se reklo da se jedva suzdrava da ga ne klepne njom. '' Zbog ega si mislio da e mi to bit drago?'' ''Ma, ne znam. Samo su mi... ovaj... rekli da e vam bit drago.'' ''Rekli su ti da e mi bit drago? Ko ti je god to reko, taj je jo gorja budala od tebe. Ko je to vidio! A koji su to oni?'' ''Pa... svi. Svi su mi, gospoo, tako rekli.'' Ona se jedva svladavala, sijevala je oima i titrala prstima ko da bi ga najrae izgrebla. ''A ko su ti svi? Na sunce s njihovim imenima... inae e uskoro na svitu bit jedna bena manje.'' Tom ustane, snudi se i zavrti eir u ruci, pa rekne: ''Oprostite, nisam se tome nadao. Rekli su mi neka vas poljubim. Svi su mi to rekli, i jo su rekli da e to vama biti drago. Svi su mi to govorili... svi do jednoga. A sad oprostite, gospoo, neu vas vie nikad... neu, asna rije.'' ''Nee, jelda? E pa, to ti zbilja virujem da nee!'' ''Neu, gospoo, kad vam kaem, neu to vie nikad uinit. Dok me sami ne zamolite.'' ''Dok te ja ne zamolim! E, tako neto nisam jo ula u svom viku! Mo ti bome ivit dugo ko Metuzalem, al ne doekat da te ja za tako neto zamolim... ni tebe ni take ko to si ti.'' ''E pa, zbilja vam se udim.''opet e Tom.''Nekako mi to ne ide u glavu. Rekli su mi da e vama to bit drago, i ja sam stvarno mislio da e vam bit drago. Ali...'' On umukne i pogleda polako oko sebe, ko da se nada da e nai egod bar na jedan prijateljski pogled, pa se zagleda u starog gospodina i pripita ga: ''Zar niste ni vi, gospodine, mislili da e vaoj eni bit drago da je poljubim?'' ''Pa nisam, zapravo, ja... ovaj... ne, ne bi mogo kasti da jesam.'' Onda Tom isto onako pogleda u mene... i rekne: ''Tome, zar nisi ni ti mislio da e teta Sally rairit ruke i re: Side Sawyeru...''

''Boe sveti! ''upadne mu ona u rije i pohrli prema njemu.''Ti brezobrazni mali fakin, zar tako da nasamari svoju tetku...'' i tjede ga zagrlit, al se on obrani od nje i rekne: ''Ne, najprije me morate zamolit!'' Ona se nije skanjivala da ga zamoli, pa ga zagrli i izljubi bezbroj puta i onda ga preda u ruke starome, koji uzme u naruje ono to je ostalo od njega. Kad su se opet malo smirili, ona e ovako: ''O, boe moj, ovako me jo niko nije iznenadio. Tebi se uope nismo nadali neg samo Tomu. Seja mi nije pisala da e do jo neko njim.'' ''Nije bilo ni predvieno da doe jo neko drugi osim Toma,''rekne on,''ali sam je ja toliko molio i kumio bogom da me je u zadnji as pustila da poem s njim. I tako smo na putu ja i Tom doli na ideju da bi bilo sjajno iznenaenje da on doe ovamo k vama prvi, a da se ja malo zadrim i doem poslije za njim i da se predstavim ko neki neznanac. Ali smo pogrijeili, teta Sally, jer ovdje neznanci nisu ba dobro doli.'' ''Nije istina, Side... samo brezobrazni tenci nisu dobro doli. Trebalo je da te poteno ispljuskam, ne siam se kad sam se zadnji put ovako razjidila. Al ne mari, nije vano koliko me to kotalo... drage volje bi podnila i iljadu takvih ala, samo kad ste mi vi ovdi. E, kad se samo sitim te tvoje glume! Moram priznat da sam se uprav ukoila od uda kad si me onako cmoknuo.'' Ruali smo u onom irokom otvorenom ganjku izme kue i kujne, a na stolu je bilo dosta rane za sedam familija... i sve se puilo, nije tu bilo onih ilavih lundri to su svu no proleale u kredencu u vlanom podrumu, pa ujutro imaju okus ko komadina stare ladne ljudoderine. Tetak Silas izmolio je podugaku molitvu prije ruka, al je ruak to vala i zavrijedio. I nije se ni najmanje oladio, ko to sam vidio da se zna oladit zbog slinih prekida. itavo popodne proveli smo u razgovoru, Tom i ja smo stalno budno pazili oemo i ut ta o nekom odbjeglom crnji, al sve zaludu, a bojali smo se sami navodit razgovor na to. Al uveer, za veerom, jedan malian pripita: ''Tata, moemo i Tom i Sid i ja na predstavu?'' ''Ne moete ,''odgovori stari gospodin,'' mislim da nee ni bit predstave, a kad bi je i bilo, ne bi ili, jer je onaj odbjegli crnja isprio Burtonu i meni sve o toj sablanjivoj predstavi. Burton je reko da e o tom obavistit ljude, pa sve mislim da su ve protirali te brezobrazne probisvite iz mista.'' Tako dakle stoji stvar! Ai ta sam ja tu mogo. Tom i ja trebali smo spavat u istoj sobi, u jednom krevetu, a poto smo bili umorni, odma iza veere poelimo svima laku no i odemo na spavanje. Onda se izvuemo kroz prozor, spustimo se niz gromobran i zaputimo u mjesto, jerbo nisam vjerovo da e se neko na ko e upozorit kralja i vojvodu na opasnost, pa ako se ja ne pourim da ih obavijestim ta se sprema, nastradat e ko bog.

Putem mi Tom ispria do u tanine kako se mislilo da su mene ubili, i kako je ubrzo iza tog aa neto, i kako se vie nije vrao, i kaka je uzbuna nastala kad je Jim pobjego, a ja opet ispriam Tomu sve o naim propalim kraljevima brez premca, pa i o putovanju na splavi, koliko sam stigo da mu ispriam. Kad smo stigli u mjesto i poli prama centru, bilo je ve oko osam i pol, doe nam u susret razjarena rulja, sa bakljama, koja je strano vikala i galamila, lupala plehnatim tavama i puvala u rogove, pa se sklonimo u stranu. Dok je rulja prolazila mimo nas, ja spazim kralja i vojvodu kako jau na nekakvim kolcima naime, znao sam da su to kralj i vojvoda, iako su bih od glave do pete namazani katranom i uvaljani u perje pa nisu uope liili na ljude... izgledali su prije ko dvije goleme vojnike peijanice. Smuilo mi se kad sam to vidio, i bilo mi je ao tih jadnih, kukavnih mangupa, inilo mi se da nikad vie ne bi mogo bit ni najmanje kivan na njih. Bilo je to strano gledat. Ljudi znaju bit strano okrutni jedni spram drugih. Vidili smo da smo zakasnili, da im ne moemo vie nikako pomo. Raspitali smo se kod nekih ljudi koji su zaostali za ruljom i saznali da su se svi oni koji su doli na predstavu pravili Toe, da su se pritajili i mirovali sve dok se siroti stari kralj nije raipo po bini. Ondak je istom neko dao znak i svi su se digli sa svojih mjesta i navalili na njih. I tako krenemo polako po mraku kui, ja vie nisam bio onako oran ko ranije, bio sam nekako pokunjen, i posramljen, ko da sam neto kriv... iako nisam nita uinio. Al uvijek je to tako, svejedno jesi i uinio neto pravo il krivo, savjest ti nema ni zere razuma i nikako ti ne da mira. Kad bi ja imo takog nekog lajavog psa koji ne bi imo vie pameti nego to je ima ovjekova savjest, ja bi ga bome otrovo. Savjest zauzima vie mjesta u ovjeku neg sve ostalo skupa, a ipak nita pod bogom ne vrijedi. Tom Sawyer misli isto tako.

Trideset etvrto poglavlje

Prestali smo razgovarat i zamislili se. Najedno e Tom: ''Pazi vamo, Huck, ba smo glupi to se nismo tome ranije dosjetili! Kladim se da znam e je Jim.'' ''Ma nemoj! e je?'' ''U onoj kolibici kraj spremita za pepeo. Jer, pazi vamo! Zar nisi primijetio, kad smo ruali, kako je jedan crnja odnio tamo neto hrane? '' ''Jesam.'' ''ta si pomislio, za koga je ta hrana?'' ''Za uku.'' ''I ja sam tako pomislio. Ai nije bila.''

''Zato misli da nije bila?'' ''Zato to je crnja nosio i kriku lubenice.'' Tono... i ja sam to primijetio. Ma kako se samo nisam sjetio da uke ne jedu ljubenice! Eto vidi kako ovjek gleda a ne vidi. ''Da, crnja je otkljuo lokot prije nego to je uo, a kad je izlazio, opet ga ja zakljuo. Kad smo ustajali od trpeze, preo je tetku neki klju... to je ko bog bio taj klju. Po lubenici se vidi da se radi o ovjeku, a po lokotu da je zatvoren, a nee bit da na ovako maloj plantai, na kojoj su svi ljudi tako prijazni i dobri, ima vie od jednog zatvorenika. Taj je zatvorenik Jim. E, fino... ba mi je drago to smo to otkrili na pravi detektivski nain, fukam ti ja na sve druge naine. A sad ti muni malo glavom i smisli neki plan kako da oslobodimo Jima, a ja u smislit svoj plan, pa emo vidjet koji je bolji.'' Kakvu je samo glavu imo taj deko! Kad bi ja imo glavu ko Tom Sawyer, ne bi je mijenjo ni kad bi mi nudili da budem vojvoda, ni oficir na parobrodu, ni klaun u cirkusu, ni bilo ko drugi na svijetu. I ja ponem smiljat plan, al tek reda radi, jerbo sam dobro znao otkud e do pravi plan. Domalo me Tom zapita: ''Jesi spreman?'' ''Jesam.'' Reknem. ''Dobro, onda, poinji!'' ''Evo mog plana ,''reknem.'' Nee nam bit teko izvidit je i Jim tamo il nije. Onda emo sutra naveer izvu moj amac iz vode i dotjerat nau splav s otoka. Onda emo prve noi brez mjeseine ukrast klju iz laa od staroga, kad on ode na spavanje, pa emo se sa Jimom otisnut na splavi niz rijeku, nou emo plovit a danju se skrivat, isto onako ko to smo ja i Jim putovali. to misli, oe i to valjat?'' ''Valjat? Ma kako ne bi valjalo, nema problema. Samo je to, k vragu, previe jednostavan plan, nema u njemu nieg naroitog. Kakav ti je to plan koji se moe izvest bez po muke? To ti je luk i voda! Ma o tome bi se, Huck, manje prialo nego o provali u tvornicu sapuna.'' Nisam mu nita odgovorio jerbo se nisam ni nado niem drugom. Jako sam dobro znao da se njegovom planu, kad ga smisli, nee mo nita pod bogom prigovorit. Tako je i bilo. Kad mi ga je izloio, odma sam vidio da je petnajst puta i bolji od mojega, to se stila tie, i da emo po njem isto tako oslobodit Jima ko i po mojemu, samo to emo usput moda svi pogubit glave. I tako se ja sloim s njim i reknem da emo se drat njegovog plana. Nije valjda potrebno da vam ga ovdje sad iznaam, jerbo sam dobro znao da nee ostat taki kakav je. Znao sam da e ga Tom stalno mijenjat, sad ovako sad onako, im ga ponemo sprovodit u djelo, i da e ga kitit sve novim cakama kad god mu se prui prilika. Tako je fakat i bilo.

Ipak, jedno je bilo sigurno, a to je da mi je Tom Sawyer zbilja i stvarno tio pomo da toga crnju izbavim iz ropstva. To mi nikako nije ilo u glavu. On je barem bio pristojan i dobro odgojen deko, i mogo se samo osramotit, i bio je iz dobre familije, i nije bio tulast nego bistar, i nije bio neznalica neg je svata znao, i nije bio zloest nego dobar, a ipak je eto bio spreman da se, brez trunka ponosa, brez ikakvih obzira i osjeaja, upusti u taki jedan poso i obruka i sebe i svoju familiju pred itavim svijetom. To zbilja nisam nikako mogo da razumijem. To bi bila prava sramota, i znao sam da ga ko pravi prijatelj moram naprosto opomenut i nagovorit ga da se okani orava posla i da se spasi. I poeo sam mu to govorit, al me on presijee u rijei i rekne: ''ta misli, da ja ne znam u to se uputam? Da ja i inae na znam to radim?'' ''Ma zna.'' ''Zar ti nisam reko da u ti pomo da oslobodi tog crnju?'' ''Jesi.'' ''Pa onda?'' To je bilo sve ta je on reko, i sve ta sam ja reko. Nije imalo smisla dalje govorit, jerbo kad bi Tom reko da e neto napravit, onda bi on to i napravio. Za mene je i dalje bilo zagonetno zato se on uputa u tako neto, al sam pustio nek sve ide svojim tokom i nisam si vie time razbijo glavu. Kad on ba oe da bude tako, nek bude po njegovom!Kad smo se vratili, kua je bila u mraku i vlado je grobni muk, pa odemo do kolibice kraj spremita za pepel, da je razgledamo. Ili smo kroz dvorite da vidimo kako e se psi drat. Prepoznali su nas i nisu lajali nita vie no to selski dukci laju kad neko nou naie. Doli smo do kuice i pregledali je sprijeda i s obje strane. Na onoj strani koju nisam ranije vidio,bila je to sjeverna strana, naemo etvrtasto okno, dosta visoko od zemlje, preko kog je bila pribijena debela daska. ''To je ono to nama treba .''reknem.''Ako odvalimo ovu dasku, ova je rupa dosta velika da se Jim provue kroz nju.'' Nato e Tom: ''To je as posla, jednostavno ko jedan i jedan je dva, prava igrarija. Ja se ipak nadam, Huck Finn, da emo smislit neki plan koji e bit malko, malko tei.'' ''Pa dobro, kako bi bilo da ispilimo neku rupu, ko to sam ja napravio onomad, prije nego sam ubijen?'' ''To je ve neto bolje.''rekne Tom. ''To bi zbilja bilo tajanstveno, i mukotrpno, i dobro. Al kladim se da emo smislit neki nain koji e iziskivat duplo vie vremena. Nikud nam se uri, hajde da jo malo pogledamo okolo.'' Izme kuice i plota, sa stranje strane, bila je nadograena nekakva daara koja je dopirala do strehe kuice. Bila je dugaka ko i kuica, al ua, iroka najvie dva metra. Vrata su joj bila na junoj strani i na njima je bio lokot. Tom ode do kazana za kuvanje sapuna, promuva se oko njeg i donese otud eljeznu tangu kojom se odie poklopac, pa njom iupa jedan od dva koluta na kojima

se dro lokot. Lani padne i mi otvorimo vrata i uemo, pa ih zatvorimo za sobom, upalimo ibicu i otkrijemo da je daara samo naslonjena na kuicu i da nije povezana s njom. U njoj nije bilo ni poda niti eg drugog osim nekih starih zahralih, isluenih motika, lopata, krampova i jednog slomljenog pluga. ibica se ugasi i mi izaemo, pa opet pribijemo onaj kolut i zatvorimo vrata ko to su i ranije bila. Tom mi sav sretan rekne: ''Sad smo na konju. Prokopat emo prolaz ispod zemlje da doemo do njega. Za to e nam trebat oko tjedan dana.'' Onda se vratimo do kue i ja uem na stranja vrata ,trebalo je samo izvana povu koni remen da se podigne kvaka, jerbo se tamo vrata ne zakljuavaju,al to za Toma Sawyera nije bilo dosta romantino, za njeg nije nita drugo dolazilo u obzir nego da se uzvere uz gromobran. Al, poto se oko tri puta bio uzvero do polovice, pa se poskliznuo i svaki put pao, a zadnji put samo to nije slomio vrat, ve je pomislio da e morat odustat. Ipak, nakon to se odmorio, odlui da jo jedanput okua sreu i ovog puta bome uspije. Sutradan ujutro digli smo se u samu zoru i oli do crnakih kuica da se igramo sa psima i sprijateljimo sa crnjom koji je nosio kotu Jimu,ako je Jim bio taj kom nosi kotu. Crnje su uprav bile pri kraju frutuka i odlazile na rad u polje, a Jimov je crnja trpo u plehnatu posudu kruv, meso i druga jela. Dok su drugi odlazili, njemu su donesli iz kue klju. Taj je crnja imo neko dobroudno, nasmijano lice, a vunasta mu je kosa bila sva privezana koncem u male uperke, da odagna vjetice od sebe. Reko je da mu vjetice nikako ne daju mira ovih zadnjih noi, i da mu se svakojake udne stvari priviaju, i da uje svakojake udne rijei i umove, i da misli da nikad ranije u svom vijeku nije bio toliko dugo zaaran. Toliko se zanio priaju nam o svojim nevoljama da je sasma zaboravio ta treba radit. Stoga ga Tom pripita: ''A to e ti to jelo? Ide pse nahraniti?'' Crnja se naceri i cerek mu se pone irit po licu ko kad baci komad cigle u baru, pa odgovori: ''Da, gosn Sid, pseto. Al udnovato njeko pseto. Oete i ga morebit vidit?'' ''Hoemo.'' Ja munem Toma u rebra i apnem mu: ''Kud e sad tamo, upo bijela dana? Ovo nije po naem planu.'' ''Ne, nije... ah sad ve imamo drugi plan.'' I tako, bogami, poemo mi za crnjom, iako meni to nije ba bilo po volji. Kad smo uli u kuicu, skoro da nismo nita vidili, taki je bio mrak, al je Jim bio unutra, o tom nije bilo dvojbe, vidio nas je i odma je doviknuo: ''Oho, Huck! Bogo moj, a nije i to gosn Tom?'' Ja sam znao da e tako bit, nisam se niem drugom ni nado. I nisam znao ta da radim, a da sam i znao, ne bi mogo nita uradit jerbo se onaj crnja ve umijeo:

''ta, za ime boje! Pa zar on vas znade?'' Sad smo ve malo bolje vidili oko sebe. Tom se zagleda u crnju, tobo u udu, i zapita ga: ''Ko misli da nas znade?'' ''Pa ovaj voi odbjegli crnja.'' ''Ne bi reko da nas zna, kako ti to uope pada na pamet?'' ''Kako mi pada na pamet? Pa zar nije ovi as uzvikno ko da vas zna?'' Tom e opet tobo u nedomuci: ''E, ovo je zbilja udno. Ko je to uzviknuo? Kad je uzviknuo? ta je uzviknuo? '' Pa se okrene meni, ladan ko boza, i zapita me: ''Jesi li ti uo da je neko neto uzviknuo?'' Naravno da se na to pitanje moglo odgovorit samo jedno, pa ja reknem: ''Ne, ja nisam nikog uo da je ta reko.'' Onda se Tom okrene Jimu i odmjeri ga od glave do pete, ko da ga nikad ranije nije vidio, pa rekne: ''Jesi li ti ta rekao?'' ''Jok, gospodne .''odgovori Jim. ''Ja nijesam nit reko.'' ''Ni rijei?'' ''Jok, gospodne, nijesam ni pisno.'' ''A jesi li nas kadgod ranije vidio?'' ''Jok, gospodne, kolko znam, nijesam.'' Onda se Tom okrene onom crnji, koji je bio sav unezvijeren i ojaen, pa e mu toboe strogo: ''ta je to s tobom, pobogu brate? Kako si doo na to da je neko neto uzviknuo?'' ''Ma to vam je sve, gospodne, maslo onijeh prokletijeh vjetica, vjerujte mi da b najrae da me nema. Vjeito me mue, gospodne, jo e me oerat u grob, ne daju mi da duom danem. Moliu vas fino, gospodne, da nikom nita ne kazujete o ovom, jerbo b me gosn Silas izgrdili na pasja kola, oni kau da nema vjetica. Da su sadeka barem bili voi... ta b onda rekli, da mi je znat! Sve mislim da ovoga puta ne b mogli izvrdat. Ma svaki put je to tako, sit gladnom ne vjeruje, oni nee nit da vide i da se sami uvjere, a kad ti njeto vidi i kae jim ta si vidijo, ondak ti ne vjeruju.'' Tom mu dadne deset centi i rekne da neemo nikom nita govorit, i nek si kupi jo konca i bolje privee kosu, a onda pogleda Jima i dometne: ''Da mi je znat hoe li tetak Silas objesit ovog crnju! Kad bi ja uhvatio crnju koji je toliko nezahvalan da pobjegne od gazde, ja ga ne bi ale pustio, ja bi njega objesio. A kad je onaj crnja prio vratima da pogleda novi i da ga zagrize, da vidi je i pravi, Tom priapne Jimu:

''Pravi se da nas ne pozna. Ako bude uo kako po noi neko kopa, znaj da smo to mi. Mi emo te oslobodit.'' Jim je imo samo jo toliko vremena da nas zgrabi za ruke i da nam ih stisne, jer se onaj crnja brzo vratio. Rekli smo crnji da bi jo koji put navratili vamo ako nas bude tio povest. On rekne da oe, pogotovo po mraku, jerbo ga vjetice najee snapadaju po mraku, pa e onda bit dobro da ima nekog uza se.

Trideset peto poglavlje

Bilo je jo skoro itav sat do frutuka pa smo otili dole u umu, jerbo je Tom reko da moramo imat neko svjetlo pri kom emo kopat, da je fenjer prejak i da bi nas mogo odat. Zato moramo nakupit to vie onih trulih komada drva to se u mraku tako reku are i isputaju slabanu svjetlost. Donesli smo svaki po jedan naramak takvih drva i sakrili ih u travurinu, pa smo sjeli da se odmorimo. Tom progovori nekako nezadovoljno: ''Ma k vragu, sve je to tako lako i blesavo da ne moe bit lake i blesavije. Zato i jest tako vraki teko skovat teak plan. Nema tu nikakvog straara koga bi trebalo oamutit... a moralo bi ga bit. Nema ak ni psa kog bi trebalo uspavat. Jimu je vezana samo jedna noga lancem dugakim tri metra za nogu od kreveta, pa ne treba nita drugo nego podi krevet i izvu lanac. Tetak Silas opet svakom vjeruje, alje klju onom upljoglavom crnji a ne alje nikog da pazi na njega. Jim se ve mogo i sam provu kroz onaj prozor, samo to bi mu vrijedilo da bjei s lancem od tri metra na nozi! Ama, bogamu, Huck, teko je i zamislit neto gluplje od ovoga. ovjek mora sam izmiljat sve tekoe. Ali ta moemo, valja nam najbolje iskoristit ono to imamo na raspolaganju. Kako bilo da bilo, jedno stoji ,za nas e bit vea ast da oslobodimo Jima usprkos brojnim tekoama i opasnostima, koje nam nisu pripremili oni kojima je to bila dunost, nego smo ih morali sami izmiljat iz svoje glave. Eto, uzmimo samo ovaj primjer s fenjerom. Kad pogledamo golim injenicama u oi, vidimo da se naprosto moramo pretvarat da bi fenjer predstavljo neku opasnost, a meni se ini da bi mogli radit i uz pravu bakljadu, kad bi ba htjeli. E, kad smo ve kod toga, moramo prvom prilikom potrait neto od ega emo napraviti pilu.'' ''A to e nam pila?'' ''Kako, to e nam? Pa zar ne moramo otpilit nogu od Jimovog kreveta da moemo izvu lanac?'' ''Pa sam si reko da treba samo podi krevet da se izvue lanac.'' ''E, to je ba slino tebi, Huck Finn. Ti svakoj stvari pristupa ko pravi pukokolac. Pa zar nikad nisi proito nijednu knjigu? Ni od baruna Trenka, ni

od Casanove, ni od Benvenuta Cellinija, ni od Henrika IV, ni od jednog od takvih junaka? Ko je ikad uo da se neki zatoenik oslobodio ko kakva stara frajla? Ne, nego svi najbolji strunjaci prvo prepile nogu od kreveta i namjeste je onda kako je bila, i progutaju piljevinu tako da joj vie nema ni traga, pa onda premau prepiljeno mjesto blatom i mau da ni najbudniji seneal ne moe nita primijetit, ve misli da je noga od kreveta potpunoma itava. Onda, one noi kad si spreman, samo se ritne i noga otpadne, skine lanac i slobodan si. Jo samo zakvai ljestvice od ueta za krunite bedema pa se po njima spusti i slomi nogu u jarku,zato, zna, to su ljestvice est i pol metara prekratke,a dole te ve ekaju konji i tvoji vjerni vazah, pa te podignu i bace u sedlo i onda pravac u rodni Langudoc, ih Navarru, ili kud bilo. Zar to nije gala, Huck? teta to nema jarka oko one kuice. Ako budemo imali vremena, one noi kad budemo bjeali, iskopat emo ga.'' ''A to e nam jarak,''priupitam ga,''kad emo Jima izvest kroz podzemni prolaz? Al on me nije ni uo. Zaboravio je i na mene i na sve ostalo. Podboio je bradu rukom i zamislio se. Malo zatim uzdahne, zavrti glavom, pa opet uzdahne i rekne: ''Ne, to ne ide... za to nema prave potrebe.'' ''Za ta? ''upitam ga ja. ''Pa, da Jimu otpilimo nogu .''odgovori. ''Budiboksnama!'' uskliknem: ''Za to zbilja nema ama ba nikake potrebe. Uostalom, zato bi mu uope otpilili nogu?'' ''Pa,neki su od najboljih strunjaka upravo tako uradili. Nisu se mogli oslobodit lanca, pa su jednostavno odsjekli sami sebi ruku i zbrisali. A jo bi bolje bilo odsje nogu. Ali moramo od toga odustat. Za to nema prave potrebe u ovom sluaju. Osim toga, Jim je crnja i ne bi mogo shvatit zato je to potrebno, i da je takav obiaj u Europi, pa emo se rae toga odre. Ah moemo uinit neto drugo... moemo napravit ljestvice od ueta, razderat nae plahte i od njih napravit ljestvice, to ti je as posla. I moemo mu ih poslat u nekoj piti, obino se to tako radi. Ja sam ve jeo i gore pite.'' ''Ama, ta to govori, Tome Sawyeru,''reknem ja.'' Jim ne bi uope mogo upotrijebit take ljestvice.'' ''Mogo bi, mogo. Rae ti meni reci ta ti to govori, ti nema pojma o tim stvarima. On mora imat ljestvice od ueta, svi ih uvijek imaju.'' ''Ama, ta e radit s njima, za miloga boga?'' ''Radit? Pa zar ih ne moe sakrit pod krevet? Svi tako rade, pa e i on. Huck, meni se sve ini da ti nikad nee radit nita po propisu, nego stalno hoe neto novo. Dobro, recimo da zbilja nema to da radi s njima, zar nee ljestvice poslije bijega ostat u njegovom krevetu ko trag? Misli da njima nee trebat

neki trag? Naravno da e trebat.I ti im ne bi nita ostavio? Bome bi se ti ljudi nali u gadnom sosu! Nikad nisam uo za tako neto.'' ''Pa dobro,''reknem ja ,''ako su taki propisi, i ako on to mora imat, u redu, nek ti bude, ja nisam protiv propisa, al ima tu jo neto, Tome Sawyeru... ako razderemo nae plahte da napravimo ljestvice za Jima, imat emo okapanja s tetom Sally, to nam ne gine. Nego, evo kako ja mislim, ljestvice od lika ne bi nas nita kotale i za liko nije nikaka teta, a isto tako moe nafilat njima pitu i sakrit ih u slamaricu ko i svake druge ljestvice od krpa il eg drugog, a to se Jima tie, on tu nema nikakog iskustva i njemu e bit sasma svejedno od eg e...'' ''Ma kojeta, Huck Finn, kad bi ja bio takva neznalica ko ti, ja bi rae dro jezik za zubima... da zna! Ko je ikad uo da se neki zatoenik izbavio pomou ljestvica od lika? Ma to je vie nego smijeno.'' ''Pa dobro, Tome, nek bude po tvojemu, al ja bi jo neto predloio, da posudim jednu plahtu sa trika za ve.'' On se s tim sloi, a usput mu padne jo neto na pamet pa mi rekne: ''Posudi i jednu koulju.'' ''to e nam koulja, Tome?'' ''Da Jim ima na emu vodit dnevnik.'' ''Kakav vraji dnevnik... Jim ne zna pisat.'' ''Recimo i da ne zna pisat, al valjda moe pravit neke znakove na njoj ako mu izradimo pero od kakve stare kositrene kaike ili od komada kakvog starog eljeznog obrua?'' ''Pa dobro,Tome, moemo i nekoj guski iupat pero,to e bit jo bolje,a i bre.'' ''Guske se ne motaju oko tamnica u glavnoj kuli da bi im zatoenici mogli upat pera, mamlaze jedan! Oni uvijek prave pera od najtvreg, najotpomijeg i najnezgodnijeg komada starog mesinganog svijenjaka ili tako neeg to im doe pod ruku, i treba im tjedne i tjedne, pa i mjesece, da ga naotre jer ga otre trljajui njime o zid. Oni se ne bi posluili gujim perom kad bi ga i imali. To bi bilo protupropisno.'' ''Pa, dobro, a od eg emo mu napravit tintu?'' ''Mnogi prave tintu od eljezne hre pomijeane sa suzama, ali to rade oni obini zatoenici i enske, a najbolji strunjaci se slue svojom krvlju. To moe i Jim, a kad hoe poslat neku sasma obinu tajanstvenu poruku da obavijesti vanjski svijet e je zatoen, moe je vilicom urezat u dno plehnatog tanjura i onda bacit tanjur kroz prozor. eljezna Maska je uvijek tako radio, to je vraki dobar nain.'' ''Jim nema plehnatih tanjura. Dobiva jelo u tavi.'' ''To nita ne znai, moemo mu nabavit nekoliko tanjura.'' ''Al niko nee znat proitat njegove tanjure.''

''To nema veze, Huck Finn. Glavno da on neto napie na tanjur i baci ga van. To se ne mora obavezno i proitat. U pedeset posto sluajeva niko ne zna proitat to je neki zatoenik napiso na plehnatom tanjuru ili na emu drugom.'' ''Pa dobro, kakvog onda ima smisla upropatavat tanjure?'' ''Ama, do vraga, nisu to zatoenikovi tanjuri.'' ''Ipak su neiji.'' ''Pa ta onda? ta se njega tie iji...'' On ne dovri reenicu jerbo smo zauli kako nas rogom pozivaju na frutuk. Pohitamo u kuu. Ujutro sam posudio jednu plahtu i jednu bijelu koulju to su se suile na triku. Naem i neku staru vreu u koju to strpam, a tome jo pridodamo i one komade trulog drva to svijetli u mraku. Ja sam to nazivo posuivanjem zato jerbo je to uvijek tako aa zvao, al je Tom reko da to nije posuivanje nego kraa. Rekne da mi predstavljamo zatoenike, a zatoenicima se fuka kako do neeg dou, glavno da do tog dou, i niko im to ne moe zamjerit. To nije nikakav zloin kad zatvorenik ukrade neto to mu treba za bijeg, rekne Tom, to je njegovo pravo i zato mi, dokle god predstavljamo zatoenike, imamo puno pravo da ove ukrademo sve to nam moe i najmanje posluit da pobjegnemo iz tamnice. Kad ne bi bih zatoenici, onda bi to bilo neto sasma drugo, jerbo samo bijednik i nitarija krade kad nije zatoen. Zato smo odluili da krademo sve to nam doe pod ruku. Ipak je Tom jednog dana digo stranu dreku na mene kad sam ukro ljubenicu iz crnakog bostana i pojeo je, ak me natjero da dadnem crnjama deset centi brez da im kaem zato im to dajem. Reko je kako je samo tio re da smijemo ukrast sve to nam je potrebno. Pa dobro, reknem ja, meni je ta ljubenica bila potrebna. Al mi on rekne da mi nije bila potrebna da pobjegnem iz tamnice, da je u tom razlika. Da sam tio u nju sakrit no i tako ga prokrijumarit Jimu da zakolje njime seneala, onda bi to bilo u redu, reko je. Pustio sam nek ga voda nosi, iako nisam vidio nikake fajde od toga da glumim zatoenika ako moram ovako trait dlaku u jajetu svaki put kad mi se ukae prilika da zdipim ljubenicu. Dakle, kako reko, tog smo jutra priekali da svi odu na poso i da u dvoritu nikog vie ne bude na vidiku. Onda Tom prenese vreu u onu daaru dok sam ja stajo malo dalje i uvo strau. Najposlije on izae pa obojica odemo do drvljanika i sjednemo da porazgovaramo. Tom e ovako: ''Sad imamo sve osim alata, ali za to emo lako.'' ''Alata? '' priupitam ga. ''Da.'' ''A to e nam alat?'' ''Pa za kopanje. Neemo valjda zubima izvlait Jima odanle?''

''Zar oni krampovi i sve ono to se tamo nalazi nije dosta dobro za to da oslobodimo jednog crnju?'' zapitam ga. On se okrene meni i pogleda me tako saalno da mi doe da zaplaem, pa mi rekne: ''Huck Finn, jesi li ti ikad uo da je jedan zatoenik imo u svom ormaru krampove i lopate i ostali moderni pribor da bi mogo prokopat podzemni prolaz i pobjei odgovori mi na ovo pitanje, ako u tvojoj glavi ima barem zera pameti, kojim bi se onda on pravom mogo smatrat nekim junakom? Pa, onda bi mu isto tako mogli dat i klju od tamnice i svrena stvar. Krampove i lopate,ma to ne bi dali ak ni kralju!'' ''Pa dobro,onda, ako nam ne trebaju ti krampovi i lopate, ta nam onda treba?'' ''Dva kuhinjska noa.'' ''Da njima prokopamo prolaz ispod temelja kuice?'' ''Da.'' ''Ma, do vraga, Tome, to je glupo.'' ''Svejedno je li glupo ili nije, tako se to radi... takvi su propisi. Ja nisam nikad uo da postoji neki drugi nain, a proito sam sve knjige koje o tome neto piu. Zatoenici uvijek kopaju kuhinjskim noem...i to, pazi, ne kroz zemlju nego obino kroz stanac kamen. I to traje tjedne, i tjedne, i tjedne, bez kraja i konca. Eto, uzmimo jednog od tih zatoenika u podzemnoj tamnici u dvorcu Diff, u marsejskoj luci, on je isto tako kopo i spasio se. ta misli, koliko je dugo kopo?'' ''Ne znam.'' ''Hajde pogaaj.'' ''Ne znam. Moda mjesec i pol?'' ''Trideset i sedam godina... a kad je izao, nao se u Kini. Eto, tako se to radi. teta to i ova tvrava nije podignuta na ivoj stijeni.'' ''Ama, Jim ne pozna nikog bojeg u Kini.'' ''Kakve to ima veze? Nije ni onaj nikog pozno. Ma ti uvijek nekud zabrazdi. Zato se ne dri onog glavnog?'' ''Dobro... ba me briga e e on iza, glavno da izae, a bit e da i Jim tako misli. Al, kako bilo da bilo, ima jo neto,Jim je prestar da kopamo kujinskim noem. On ne bi to iv doeko.'' ''Hoe, hoe, doekat e. Ne misli valjda da e nam trebat trideset sedam godina da prokopamo prolaz kroz zemlju?'' ''Nego koliko e nam trebat, Tome?'' ''E pa, ne smijemo reskirat da kopamo koliko bi po pravom trebalo, jer tetak Silas moe svaki as dobit obavijest odozdol, od New Orleansa, i saznat da Jim nije odanle. Odmah e zatim dat oglas u novine, il tako neto. I zato ne smijemo reskirat da kopamo koliko bi zapravo trebalo. Po pravom bi, mislim, trebali

kopat dvije godine, ali ne moemo toliko. Poto je situacija tako neizvjesna, predlaem ovo, da iskopamo prolaz to bre moemo, a nakon toga da se pretvaramo, pred samima sobom, da smo kopali trideset sedam godina i onda ga na prvi znak opasnosti moemo izvu i pustit da pobjegne. Da, ja mislim da e tako bit najbolje.'' ''E, to ve ima smisla,''reknem ja. ''Nita nas nee kotat da se pretvaramo nit e nam bit teko, a ako ba treba, to se mene tie, moemo se pretvarat i da smo kopali sto pedeset godina. Meni to nee bit nikaki problem, kad se jedno sviknem na to. A sad se idem malo prosmucat i di dva kujinska noa.'' ''Digni tri,''rekne mi Tom. ''Od jednog emo napravit pilu.'' ''Tome, ako to opet nije neto protupropisno i bezboniki,''reknem ja,'' ima jedna stara zahrala pila tamo otraga, ispod strehe iza punice.'' On me pogleda nekako umorno i obeshrabreno pa mi rekne: ''Tebi ne vrijedi nita govorit, Huck. Trkni i digni noeve... tri noa.'' I ja ga posluam.

Trideset esto poglavlje

Te noi, kad smo mislili da ve svi spavaju, spustimo se niz gromobran i zatvorimo se u daaru, izvuemo iz skrovita ono trulo drvo koje svijetli i latimo se posla. Maknemo sve to nam je smetalo oko sredine najdoljnjeg brvna, u duini od oko metar i pol. Tom rekne da se sad nalazimo upravo iza Jimovog kreveta i da emo kopat ispod njeg, a kad prokopamo prolaz, niko nee u kuici primijetit da je tu neka rupa zato jerbo Jimov pokriva visi skoro do same zemlje, pa bi se rupa opazila tek kad bi se odigo pokriva i pogledalo ispod kreveta. Kopali smo i kopali kujinskim noevima skoro do ponoi. Bili smo ve mrtvi umorni i ruke su nam bile pune vodenih uljeva, a od itavog naeg posla jedva da se ta vidilo. Najposlije ja reknem: ''Za ovaj poso, Tome Sawyeru, nee nam trebat trijest sedam, nego bome i trijest osam godina.'' On ne izusti ni crne ni bijele. Ipak uzdahne, a malo zatim prestane kopat i askom se zamisli. Naposljetku rekne: ''Ovo nema smisla, Huck, ovako dalje ne ide. Da smo mi zatoenici, to bi bilo neto drugo, onda bi imali pred sobom koliko nam godina treba, ne bi se morali urit, i mogli bi kopat samo po nekoliko minuta na dan, dok mijenjaju strau, i ne bi dobili uljeve na rukama, i mogli bi tjerat iz godine u godinu i radit propisno, kako treba. A ovako se ne moemo zezat, moramo radit navrat nanos, ne smijemo gubit vrijeme. Kad bi ovako radili jo jednu no, morali bi

prekinut poso na tjedan dana da nam se ruke oporave... ne bi mogli ranije uzet no u ruke.'' ''Pa, ta emo onda, Tome?'' ''Sad u ti re. To nije propisno, pa ni poteno, i ja ne bi volio da se to prouje... al ima samo jedan nain, a to je da kopamo krampovima i da se samo pretvaramo da kopamo kuhinjskim noevima. ''E, vidi, ta ti valja!''reknem ja.''Tome Sawyeru, ti si svakim danom sve pametniji. Krampovi su ono to nama treba, bilo to poteno i nepoteno, a da ti pravo kaem, ja ti ionako fukam na potenje. Kad ja ou ukrast jednog crnju, il ljubenicu, il knjiicu iz vjeronauka, meni je svejedno kako u to izvest, glavno da izvedem. Ja ou tog svog crnju, il ja ou tu svoju ljubenicu, il ja ou tu svoju knjiicu, a ako mi za tu svrhu najbolje odgovara kramp, onda u se upravo njime dokopat tog crnje, il te ljubenice, il te knjiice, i ivo mi se fuka ta o tom misle strunjaci.'' ''Pa zna,''rekne on,''u ovakvom sluaju mogu se nekako opravdati krampovi i pretvaranje. Da nije tako, ja ne bi na to pristo i ne bi mirno gledo kako se kre pravila... jer, ta je pravo, pravo je, a ta nije, nije, ovjek ne smije init ono to nije pravo ako zna ta je ta i ako nije glup. Za tebe je moda u redu da kopa krampom, i da se ne pretvara da kopa noem, zato to se ti ne razumije u te stvari, ali za mene se to ne bi moglo re jer se ja razumijem u te stvari. Daj mi no.'' On je dro no u ruci, al mu ja svejedno dadnem svoj. On ga baci i rekne mi: ''No mi daj!'' Nisam pravo znao ta da radim, al se onda dosjetim. Ponem prebirat po starom alatu, pronaem jedan kramp i dodam mu ga, a on ga uzme i nastavi kopat bez rijei. Oduvijek je on bio taki nekakav poseban. Ne poputa. Onda i ja dovatim jednu lopatu, pa smo kopali i izbacivali zemlju da je sve frcalo.Tako smo radili oko pola sata, dok nismo smalaksali, al smo zato iskopali poprilinu jamu. Kad sam se popeo u nau sobu i pogledo kroz prozor, vidio sam Toma kako se upinje svim silama da se uzvere uz gromobran, al su mu ruke bile tako izranjavane da nije uspio. Najposlije rekne: ''Ne vrijedi, ne ide. ta misli, ta da radim? Ima li ti kakvu ideju?'' ''Imam,''reknem ,''al mislim da bi to bilo protupropisno. Popni se uz skaline i pretvaraj se da se penje uz gromobran.'' I on tako uini. Sutradan Tom ukrade iz kue kositrenu kaiku i mesingani svijenjak, da od njih napravi nekoliko pera za Jima, i est lojanica. Ja se pak promuvam oko crnakih koliba i ugrabim priliku da ukradem tri plehnata tanjura. Tom rekne da to nee bit dosta, al mu ja odgovorim da niko nee vidit tanjure koje Jim

bude baco iz kuice, jerbo e oni padat u smrdljivu kamilicu i kunjak to rastu ispod prozora... a mi emo ih onda tamo lijepo pokupit i Jim e ih mo jo jedno upotrijebit. Tom se s tim sloi, a onda rekne: ''A sad trebamo smislit kako da mu dostavimo te stvari.'' ''Moemo mu ih donest kroz rupu kad bude gotova .''predloim ja. On me samo prezirno pogleda i promrsi neto o tom kako jo nikad nije uo neto tako blesavo, pa se opet zamisli. Konano rekne da je smislio dva,tri naina, al da se jo ne moramo odluit za ni jedan od njih. Prvo moramo Jima obavijestit o naim namjerama.Te smo se noi spustili niz gromobran neto iza deset. Ponesli smo sa sobom svijeu, oslunuli malo ispod okna i uli Jima kako hre ,nije se probudio ni kad smo ubacili svijeu unutra. Onda svojski zapnemo krampom i lopatom i kroz otprilike dva i pol sata zavrimo poso. Uvuemo se u kuicu ispod Jimovog, kreveta i, pipaju oko sebe, naemo svijeu i upalimo je. Stanemo naas sa svijeom nad njim i uvjerimo se da je dobro i zdravo, a onda ga njeno i polako probudimo. Bio je toliko sretan to nas vidi da je malo falilo da ne zaplae, zvao nas je diko i svim imenima od milja kojih se mogo sjetit, i najrae bi bio da potraimo kakvo elino dlijeto pa da mu odma odsijeemo lanac kojim je vezan za nogu i da pobjegnemo glavom bez obzira. Al mu Tom objasni kako bi to bilo protupropisno, pa sjedne i izloi mu nae planove, i rekne kako ih moemo zaas izmijenit ako doe do kake uzbune, i nek se ni najmanje ne boji jerbo emo vodit brigu da ga sigurno oslobodimo. Onda i Jim rekne da je to u redu, pa smo sjedili i razgovarali neko vrijeme o starim vremenima, onda ga Tom pone zapitkivat o svem i svaem, a kad mu Jim rekne da mu tetak Silas dolazi skoro svaki dan da se pomoli s njim i da teta Sally dolazi da ga prigleda je i mu dobro i ima i dosta da jede, i da su obadvoje dobri s njim da ne mogu bit bolji, Tom usklikne: ''Sad znam kako emo uredit stvar. Poslat emo ti neke stvari po njima.'' ''Nemoj se alit,''reknem ja ,''to je neto najblesavije to sam ikad uo .''Al se on nije obaziro na mene, neg je i dalje tjero svoje. Tako je uvijek radio kad bi si zabio neto u glavu. Zatim rekne Jimu kako emo mu poslat ljestvice od ueta i druge vee stvari u piti po Nedu, crnji koji mu nosi jelo, pa da mora dobro pripazit da se ne zaudi i ne izvlai te stvari pred Nedom. Manje emo stvari metat tetku u depove od kaputa pa e ih on morat ukrast od njeg. Tetki emo opet vezat neke stvarice za uzice na pregai il emo joj ih metat u dep na pregai, ako nam se prui prilika. Rekne mu i koje e to stvari, i u emu e mu posluit, i kako e svojom krvlju vodit dnevnik na koulji, i sve tako. Sve mu je reko. Jimu nikako nije bilo jasno emu je sve to potrebno, al je smatro da smo mi ko bijelci pametniji od njeg,pa nije imo nita protiv toga i reko je da e uinit sve uprav onako kako mu je Tom kazo.

Jim je imo dosta duvana i lule od kuranog klipa, pa nam je bilo sasma zgodno s njim u drutvu. Onda smo se Tom i ja izvukli kroz onu rupu na dragu stranu i oli na spavanje. Dlanovi su nam izgledali ko da su od neeg izgrieni. Tom je bio odlino raspoloen. Reko je da se nikad u ivotu nije tako dobro zabavljo, i tako intelegentno, kad bi samo mogo smislit neki nain da se tako zabavljamo do kraja ivota i da Jima ostavimo naoj djeci da ga dalje spaavaju, jerbo je smatro da e i Jim sve vie uivat u toj zabavi to se vie bude na nju navikavo. Reko je da bi se to na taj nain moglo otegnut ak i na osamdeset godina i da bi mogli sruit svjetski rekord. I da emo se proslavit svi mi koji u tom sudjelujemo. Ujutro odemo do drvljanika i isijeemo mesingane svijenjake na prikladne komade, a Tom ih zajedno s kositrenom kaikom strpa u dep. Onda odemo do crnakih koliba i, dok sam ja odvlaio Natovu* panju na drugu stranu, Tom ugura komad svijenjaka u proju u Jimovoj tavi, a potom poemo s Natom da vidimo kako e ta stvar pro. Prola je da ne moe bolje. Kad je Jim zagrizo u proju, skoro je polomio zube, nije moglo ispast bolje nego to je ispalo. Tako je i sam Tom reko. Jim se pravio ko da je to bio samo neki kameni il tako neto to se, znate, svagda moe na u kravu, al poslije tog ne bi vie nita zagrizo dok to ne bi probo vilicom na tri, etri mjesta. I dok smo mi tako stajali u polutami, iskoe ispod Jimovog kreveta dva psa, a za njima ponu iskakat i drugi, dok ih se ne nakupi jedanajst, tako da se jedva moglo dihat od njih.Do bijesa, zaboravili smo zatvorit vrata daare! Onaj crnja Nat samo podvrisne: ''Vjetice!'' i skljoka se na zemlju meu pse pa uzme zapomagat ko da e otegnut papke. Tom bre bolje razdrlji vrata i baci van komad mesa iz Jimove tave i psi pojure za njim a Tom u dvije sekunde izae, vrati se i zatvori vrata za sobom. Znao sam da je zatvorio i ona druga vrata. Onda Tom pone obraivat crnju, sve neto oko njega mile lale, pitaju ga nije l mu se opet togod prividilo?
*Autor je oito zaboravio da se ta osoba prije zvala Ned. (Op. prev.)

''Gosn Sid, vi te re da sam ja budala, al ako nijesam vidijo najmanje milijon dukela, il vragova, il ta ja znam ta j bilo, evo vam moje glave! Lijepo sam jih vidijo, ko to sad vas vidim, ak sam jih i osjeo, gosn Sid... osjeo sam jih, gospodne moj, bili su na men. Vrag njija odnijo, kad b bar mogo samo jedno epit jednu od tijeh vjetica, samo jedno,nit si drugo ne elim. Al b jote najvolijo da me pute na miru.'' A Tom e njemu: ''Zna ta, hoe da ti kaem to ja o tome mislim? Zato one dolaze ovamo ba u vrijeme kad ovaj odbjegli crnja dorukuje? To ti je zato to su gladne, eto zato. Zna ta ti treba napravit? Ispeci ti njima vjetiin kola.''

''Al, za miloga boga, gosn Sid, kako da im ja ispeem vjetiin kola? Ja nemam pojma kako se to pravi. Nijesam nikad ni uvo za tako njeto.'' ''E pa, onda u ga ja morat sam napravit.'' ''Oete l, diko? Je l zbiljam? Poljubit u zemlju po kojoj odate, ou, kad vam kaem!'' ''Dobro, uinit u to za tebe, zato to si bio dobar s nama i to si nam pokazo odbjeglog crnju. Al mora bit vraki oprezan. Kad mi naiemo, a ti nam okreni lea, i onda to god mi metnemo u tavu, pravi se da nita ne vidi. I nemoj gledat kad Jim uzima jelo iz tave... jer bi se jo neto moglo dogodit, ne znam ni ja ta. I to je najvanije, ne diraj u zaarane stvari.'' ''Da ja diram u njija, gosn Sid? ta vam pada na pamet! Ne b ja u njija dirno ni malim prstom, pa sve da mi dadnete i deset stotina iljada miljarda dolara, bogami ne bi!''

Trideset sedmo poglavlje

To smo dakle sredili. Onda odemo do smetlita u stranjem dvoritu e su leale stare cipele, krpe, razbijene flae, neupotrebljivo plehnato sue i slina starudija. Prekopamo po smeu i naemo neki stari plehnati lavor, zaepimo na njem rupe koliko smo mogli i uzmemo ga da u njemu ispeemo kola. Odemo u podrum i napunimo ga do vrha branom, a kad smo ili na frutuk, naemo dva povelika eksera, za koje Tom rekne da su ko stvoreni da njima zatoenik uree svoje ime i jade u tamnike zidove, pa jedan od njih metne u dep na pregai koju je teta Sally bila prebacila preko stolca, a drugi zataknemo za vrpcu na eiru tetka Silasa to je leo na pisaem stolu, jerbo smo od djece uli da im tata i mama jutros odlaze u kuicu do odbjeglog crnje. Zatim odemo na frutuk, a Tom usput ubaci kositrenu kaiku u dep na kaputu tetka Silasa. Teta Sally jo nije bila dola, pa smo je morali malo priekat. Napokon doe sva uzrujana, zajapurena i ljuta, jedva je doekala kraj molitve da jednom rukom pone toit kavu, a drugom zvrckat naprnjakom najblie dijete po glavi govore tetku: ''Pretraila sam itavu kuu od podruma do tavana, al nikako da naem tvoju drugu koulju.'' Meni srce sie nekud dole meu plua i jetru i druge organe, a za njim krene i tvrd komadi kore od kurunjaka i putem se sretne s kaljem pa odjednom izleti iz mene preko stola i potrefi jedno dijete u oko, tako da se ono previje ko glista i ispusti krik dostojan ratnog poklia, a Tom opet sav nekud poplavi. Oko frtalj minute il tako nekako trajala je strana uzbuna, a ja bi dotle bio najrae propo u zemlju. Al poslije tog sve se nekako smirilo...samo nas je to

iznenaenje tako izbacilo iz koloteine da smo se skamenili. Nato e tetak Silas: ''To je zbilja udno, naprosto mi ne ide u glavu. Dobro se sjeam da sam je skinuo jerbo...'' ''Jerbo je na tebi samo jedna koulja. Sluajte samo ta ovaj govori! Znadem i ja da si je skinuo, i to znadem malo bolje od tebe, s tim tvojim traljavim pamenjem, jerbo je jo juer visila na triku s ostalim veom... vidila sam je svojim oima. A sad je nema... i tu se vie nema to priat, morat e obu onu od crvenog flanela dok ne naem vremena da ti saijem novu. To e bit ve trea koju ti ivam u dvi godine, ba ko da nemam drugog posla nego da tebi koulje ivam, da mi je samo znat ta radi sa tolikim kouljama. ovik bi u tvojim godinama ve moro znat vodit rauna o svojim kouljama.'' ''Znam, Sally, i ja se zbilja trudim koliko mogu. Ali nee bit da sam samo ja svemu tomu kriv, zna i sama da ih ja i ne vidim i da nemam njima nikakvog posla osim kad su na meni, a mislim da nisam jo nijednu koulju izgubio sa sebe.'' ''E pa, nisi ti kriv to nisi, Silase... izgubio bi ti nju i sa sebe kad bi mogo. Al nije se samo koulja izgubila, nego i jedna kaika. Pa ni to jo nije sve. Bilo ih je deset, a sad ih ima svega devet. Koulju je moda smazalo tele, al da tele nije progutalo kaiku, to je sigurno.'' ''Pa dobro, Sally, to je jo nestalo?'' ''Nestalo je i est svia... eto to je nestalo. Svie su mogli poderat i takori, valjda su ih i poderali. Pravo je udo to nisu raznili i itavu kuu, kako se ti uvik spremi da im zaepi rupe, a nikako da ih zaepi, a da su malo pametniji, spavali bi ti i u kosi, Silase... ti ne bi to ni opazio, ali da ne moe takore potvorit da su poderali kaike, u to sam sigurna.'' ''Dobro, Sally, priznajem da sam kriv, bio sam nemaran, al u koliko sutra svakako zaepit sve rupe.'' ''Ja se na tvom mistu ne bi urila, moe ti to i dogodine. Matilda Angelina Araminta Phelps! ''rekne ona i zvrcne naprnjakom po glavi dijete koje bre bolje izvue prst iz eernice. Ba u taj mah doe iz ganjka crnica i javi: ''Gospoja, nestala i jedna plahta.'' ''Jo i jedna plahta! O, za ime boje!'' ''Jo u danas zaepit sve te rupe,''rekne tetak Silas nekako turobno. ''Ma daj zavei! Ne misli valjda da su takori poderali plahtu? Kud je mogla nestat, Lize?'' ''Ne znam, bog i bogme, gospoja Sally. Juer je jote visila na triku, a sad je vie nema, ko da j u zemlju propala.'' ''Izgleda da je zbilja propast svita na pomolu. Ja u svom viku nisam jo nita tako doivila. Prvo koulja, pa plahta, pa kaika, pa est svi...''

''Gospoja,''doe jo jedna mlada mulatkinja,''neto je i jedan mesingani svinjak.'' ''Bi otale, mizlo jedna, da ti ne bacim ovu tavu u glavu!'' U njoj je sve kuvalo od bijesa. Vrebo sam priliku da klisnem, mislio sam da se izgubim u umu dok bura ne proe. Ona je i dalje bjesnila, vikala i praskala da se sve orilo, a mi smo svi bili manji od makovog zrna, kad najposlije tetak Silas, dre se nekako budalasto,izvue iz depa kaiku.Teta uuti, ostavi razjapljenih usta i uzdignutih ruku, a to se mene tie, ja poelim da se stvorim u Jeruzalemu il tamo nee. Ai ne zadugo jerbo ona rekne: ''Uprav sam se tomu i nadala. Ti si dakle nju stalno noo u depu, a moebit su ti i ostale stvari u depu. Kako ti je samo dospila u dep?'' ''Zbilja ne znam, Sally,''rekne tetak ko da se ispriava.'' Inae zna da bi reko. Prid frutuk sam ito svoj tekst iz sedamnajste glave Dila apostolskih, pa sam valjda sluajno, misto Novog zavita, strpo kaiku u dep a da nisam to ni opazio. Mora da je tako bilo, jerbo u depu nemam Novog zavita, al idem pogledat je i moda tamo di sam ga ito. Ako je tamo, po tomu u znat da ga nisam strpo u dep, a to znai da sam ga odloio i misto njega uzeo kaiku, i...'' ''O, za boga miloga! Proi me se! Odlazite sad svi odavle, koliko vas god ima, i nemojte mi vie izlazit na oi dok ne doem k sebi.'' Ja bi je bio uo i da je ovo rekla u sebi, a kako ne bi kad je izgovorila naglas, a digo bi se i od mrtvih da je posluam. Dok smo prolazili kroz salon, stari uzme svoj eir, a sa eira ispadne onaj ekser. On ga samo podigne i metne na plou nad kaminom bez rijei, i izae. Tom je to vidio i sjetio se kaike, pa rekne: ''Po njemu nam ne vrijedi nita slat, nije pouzdan.'' I nadovee: ''Al nam je svejedno uinio lijepu uslugu sa kaikom a da nije ni znao, zato emo i mi njemu uinit uslugu a da za to nee znat... zaepit emo mu sve takorske rupe.'' Bilo ih je u podrumu sva sila i trebalo nam je dobar sat vremena da ih zaepimo, al smo dobro i poteno obavili poso, kako Bog zapovijeda. Uto zaujemo korake na skalinama, pa utrnemo svjetlo i sakrijemo se. Malo zatim pojavi se stari sa svijeom u jednoj ruci i s poveim zaveljajem u drugoj, odsutan duhom, ko da dolazi sa drugoga svijeta. Odo je ko mjesear, od jedne takorske rupe do druge, dok ih nije sve obio. Onda je stajo jo nekih pet minuta, skidaju otopljeni loj sa svijee i razmiljaju, pa se polako i sanjivo okrene prema skalinama i rekne: ''Ne mogu se sitit kad sam ovo uradio, pa da me ubijete! Sad bi joj mogo dokazat da nije imala pravo kad me je grdila zbog takora. Al sad svejedno... nek je voda nosi. Mislim da od toga ne bi bilo nikakve fajde.'' I tako on ode uz podrumske skaline mrndaju neto, a za njim poemo i mi. Bio je to zbilja divan starina. Pa i dan danas je taki.

Tom nije znao kako da sad doemo do kaike, a reko je da je moramo pribavit, pa se duboko zamisli. Kad je najposlije neto smislio, rekne mi to emo uradit, pa odemo i promuvamo se oko koarice za kaike dok ne ugledamo tetu Sally e dolazi. Tad Tom uzme brojit kaike i metat na stranu one koje je izbrojio, a ja si jednu od njih gurnem u rukav. Nato e Tom: ''Znate li, teta Sally, da ovdje opet ima samo devet kaika?'' A ona e njemu: ''Idite se rade igrat, nemojte me tentat. Valjda ja bolje znam kad sam ih sama izbrojila.'' ''Ma ja sam ih, tetie, dvaput brojio i nabrojio sam ih svega devet. '' Vidilo se na njoj da je na rubu strpljenja, al naravno da je i ona poela iznova brojit kaike ,a ko i ne bi? ''Bog i bogme, ima ih svega devet! ''uzvikne. ''Ama, kako, zaboga, tu ko da sam vrag ima svoje prste, prebrojit u ih jo jedanput.'' Tad ja ponovo vratim iz rukava onu kaiku, pa kad ih je ponovo prebrojila, ona rekne: ''Nek ide sve skupa do vraga, opet ih je deset! '' Bila je srdita i zabrinuta u isti mah. A Tom joj rekne: Ma, tetie, ja mishm da ih nema deset.'' mokljane jedan, zar nisi gledo kad sam brojila?'' Znam, ali...'' Dobro, prebrojit u ih jo jedanput.'' Ja opet zdipim jednu, pa ih je opet bilo samo devet, ko ono maloas. Bila je ve sva izbezumljena... sva se tresla od ljutine, al ih je opet brojila i brojila dok se nije toliko smela da je poela i koaricu brojit ko da je kaika. I tako su triput bile sve na broju, a triput nisu. Na kraju zgrabi koaricu i tresne njom o zid i odalami nogom maku da se prevrnula, a nama rekne da se istimo i ostavimo je malo na miru, i da e nas ive oderat ako joj budemo odsad pa do ruka jo dodijavali. Tako smo doli do one prekobrojne kaike i turnuli je teti u dep na pregai dok nam je izdavala nalog da se gubimo. Jo prije nego to je otkucalo podne, Jim je imo i kaiku i onaj ekser. Bili smo jako zadovoljni obavljenim poslom, a Tom rekne da bi se isplatilo uloit i duplo vie truda, jerbo sad teta nee vie mo dvaput za redom izbrojit kaike kako spada pa da se boguje, i nee vjerovat sama sebi da ih je dobro izbrojila ni kad ih stvarno bude tono izbrojila. I rekne da e ona u ova tri dana izludit od brojenja, i da e onda odustat i da e bit spremna ubit svakog ko bi je tio nagovorit da ih jo jedan jedini put prebroji. Te smo noi vratili plahtu na trik, a drugu smo joj ukrali iz ormara, i tako smo dva dana uzamance vraali i krali plahte dok nije vie pravo znala koliko uope ima plahti, i rekla da je nije ni briga i da nee zbog njih izgubit duu, i da ih ne

bi vie brojila nizata na svijetu, pa ni za ivu glavu.Tako je sad bilo sve u redu, to se tie koulje, i plahte, i kaike, i svijea, zafaljuju teletu i takorima i zabunama u brojenju, a to se tie svijenjaka, to nije bilo ni vano, za njeg nee niko ni pitat. Al je zato s kolaem bilo okapanja, zado nam je grdne muke. Umijesili smo ga dole u umi i tamo smo ga i ispekli. Naposljetku je bio gotov i bih smo zadovoljni njime, al to nije ilo u jedan dan, potroili smo tri puna lavora brana dok smo ga zgotovili, i opekli se na vie mjesta, i oi nam se upalile od dima, jerbo smo, znate, tjeli dobit samu koru, i da nam se lijepo digne, a uvijek nam je pado. Najposlije smo se ipak dosjetili ta trebamo napravit, a to je da i ljestvice ispeemo u kolau. Drugu smo no proveli kod Jima i razderali itavu plahtu na uske trake, koje smo onda lijepo upleli i, puno prije nego to je svanulo, napravili smo krasan trik kojim bi i ovjeka mogli objesit. Pretvarali smo se da nam je za taj poso trebalo devet mjeseci.Do podne smo ga odnesli u umu, al nikako da nam stane u kola. Poto je bio napravljen od itave jedne plahte, bilo ga je i za etereset kolaa, da smo ba tjeli, i jo bi nam ostalo dosta i za orbu, il kobasicu,il to vam drago. Doteklo bi nam za itav ruak.A toliko nam nije trebalo. Trebalo nam je samo koliko stane u kola, pa smo ostatak bacili. Kolae nismo pekli u lavoru jerbo smo se bojali da bi nam se lem mogo rastopit, al je tetak Silas imo krasnu mesinganu grijalicu sa dugakim drvenim drkom do koje je puno dro, zato jerbo je neko pripadala nekom njegovom pretku koji je doo iz Engleske s Vilimom Osvajaem na Mayfloweru il na kojem drugom od onih prvih brodova, pa je bila sakrivena na tavanu sa silesijom drugih starih posuda i dragocjenih stvari, ne zato to su bile bogzna kako vrijedne, jerbo nisu bile, nego zato, znate, to su bile drage uspomene, i tako smo je kradomice izvukli i odnesli je tamo dole, al nam je kod prvih kolaa zatajila jerbo nismo znali kako se njom barata. Na kraju se ipak pokazala odlina. Obloili smo je naime tijestom i metnuli je na ar, i napunili je opletenim trikom, koji smo onda odozgor prekrili tijestom i poklopili poklopcem, i nametali na to jo eravice. Onda smo se odmakli od nje za jedno metar i pol dre je za drveni drak, tako da nam vatra nije nita mogla, i za petnajstak minuta u njoj se ispeko kola stani pa gledaj! Al onaj ko bi jeo taj kola moro bi imat nadohvat ruke dva svenjia akalica, jerbo bi, mislim, ako se ja u to neto razumijem, imo vrajeg posla s onim trikom da ga smota i dobio bi take greve u elucu da bi ga prola volja da to jo jedanput kua. Nat nije gledo kad smo metali vjetiin kola u Jimovu tavu, pa smo na dno tave ispod namirnica metnuli i tri plehnata tanjura, tako da je Jim primio lijepo sve u redu, a im je osto sam, razlomio je kola i sakrio trik u svoju slamaricu, nadrljo neke znakove po tanjuru i bacio ga kroz prozor.

Trideset osmo poglavlje

Izradit pera, pa i pilu, bio je dozlaboga mukotrpan poso, a Jim se bojo da e urezivanje zapisa bit jo mukotrpnije. To je ono to zatoenik mora nakrabat na zidu. Ai nismo mogli brez toga, Tom je reko da se to mora uradit, jerbo nema nijednog politikog zatvorenika koji nije ostavio za sobom nakraban zapis i svoj grb na zidu. Uzmimo samo lady Jano Grey reko je il uzmimo Gilforda Dudleyja, il starog Noxthumberlanda! Pa dobro, Huck, moda je to i gadan poso, al ta moemo? Kako da se to preskoi? Jim mora urezat svoj zapis i grb. Svi tako rade.'' Nato e Jim: Ma, gosn Tom, ja vam nemam njikakog grba, ja vam nemam nieg izim ove stare koulje, a i sami znadete da na njojzi moram vodit dnevnik.'' Ma ti to ne kopa, Jime, grb je neto sasma drugo.'' Ipak, kako bilo da bilo, Jim ima pravo kad kae da nema grba, jerbo ga fakat nema reknem ja. To valjda i ja znam rekne Tom ali ti kaem da e ga imat prije nego to odavle izae... zato jer on mora odavle iza propisno, i na njegovom bijegu ne smije ostat nikakva ljaga.'' I tako, dok smo ja i Jim svaki na svojoj cigli otrili pera Jim je pravio pero od mesinga, a ja od kaike Tom se dao na poso da izmisli grb. Nakon nekog vremena rekne da je izmislio toliko dobrih grbova da ni sam pravo ne zna koji bi od njih odabro, al da ipak ima jedan za koji e se jamano odluit. ''Na titu emo imat horizontalnu zlatnu traku u desnoj osnovi, tamnocrveni kosi kri na poprenoj traci, sa psom koji lei pri dnu tita, a ispod njegove noge lanac ukraen zupcima, znak ropstva, sa zelenim naopakim slovom V u gornjoj treini tita, i tri nazubljene crte na aurnom polju, sa bezbroj sitnih zubaca na unutarnjoj strani, na vrhu crna figura odbjeglog crnje sa zaveljajem na tapu prebaenom preko lijevog ramena, a dolje dva crvena draa grba, to smo ja i ti, i deviza Magiore fretta, minore atto. To sam nao u jednoj knjizi, a znai: to vea urba, to manja brzina.'' Svaka ti ast reknem ja a ta znai sve ono drugo?'' Nemamo sad vremena da se oko toga bakemo rekne on nego moramo svojski zapet, ko i svi zatoenici.'' Pa dobro, reci mi ta znai bar neto od svega toga. Kakvo je to aurno polje? Aurno polje... aurno polje, to ti je... ma za tebe zbilja nije vano da zna ta je to aurno polje. Ja u ve njemu pokazat kako da ga napravi kad doe do toga. ' Makar ta, Tome reknem ja valjda moe ovjeku objasnit ta i je to. A ta je horizontalna zlatna traka?''

 Ma ta ja znam. Uglavnom, mora je imat. Svi je plemii imaju.'' Eto, takav vam je on bio. Kad mu se ne bi dalo da ti neto objanjava, E jednostavno ti nije objanjavo. Mogo si zapitkivat i tjedan dana, nita ti ne bi vrijedilo. Kad je svrio tu stvar oko grba, preo je na drugi dio tog posla, a to je da sastavi nekakav potresan zapis... rekne da ga Jim mora imat, ko i svi drugi. Sastavio je vie njih i zapiso ih na papir, pa nam je proito k sve redom: 1. Ovdje je jedno zatoeno srce prepuklo. 2. Ovdje je jedan ubogi suanj, naputen od svijeta i prijatelja, protavorio svoj tuni ivot. 3. Ovdje se jedno osamljeno srce slomilo i umorna dua otila na vjeni poinak, nakon trideset sedam godina samotnikog tamnovanja, i 4. Ovdje je, daleko od domovine i prijatelja, nakon trideset sedam godina gorkog suanjstva, skonao svoj ivot strani plemi, nezakoniti sin Luja XIV Tomu je podrhtavo glas dok je ovo ito i malo je falilo da ne zaplae. Kad je sve proito, nikako se nije mogo odluit koji od njih da Jim nakraba na zid, poto su svi bili tako dobri, pa najposlije rekne nek ih Jim sve nakraba. Jim rekne da e mu trebat godina dana da nakraba sve to skupa ekserom na brvna, i da se on, osim toga, ne razumije u slova, al Tom rekne da e mu ih on iscrtat i da e ih onda Jim samo morat izvu do kraja. Malo zatim nadoda: ' Sad sam se sjetio da brvna nee valjat za tako neto, u tamnici nema drvenih zidova, moramo urezat zapise u kamen. Dobavit emo neki veliki kamen. '' Jim rekne da je kamen jo gori od brvana, da e mu za to trebat toliko vremena da nee nikad odavle iza. Al Tom mu rekne da u mu ja pomo. Onda pogleda kako meni i Jimu ide izradba pera. Bio je to vraki mukotrpan, dosadan, spor i pipav poso pa mi rane na rukama nisu mogle ni zacijelit, a jedva da se primjeivo nekaki napredak. Tad Tom rekne: Znam kako emo. Moramo dobavit neki kamen za grb i potresne zapise, tim emo istim kamenom ubit dvije muhe. Dole kod vodenice ima jedan krasan velik mlinski kamen, njega emo maznut i uklesat na njemu sve to treba, a moemo na njemu i otrit pera i pilu.'' Nije bila ala smislit tako neto, al nije ni mlinski kamen bio ala. Ipak, raunali smo da emo ve nekako iza s njim na kraj. Nije jo bilo ni pola noi pa nas dvojica odemo do vodenice, a Jima ostavimo da radi. Uzmemo kamen i ponemo ga valjat, al je to bilo dozlaboga teko. Koji put, ma koliko pazili, nismo ga mogli zadrat da se ne prevrne, a kad god bi se prevrnuo, samo to nas nije i prignjeio. Tom rekne da e jednog od nas ko bog prignjeit prije nego to stignemo na odredite. Kad smo prevalili pola puta, bili smo ve mrtvi umorni i mokri ko mievi. Vidili smo da ne moemo dalje sami, nego da

moramo pozvat Jima u pomo. I stvarno, Jim odigne svoj krevet, skine lanac s noge od kreveta i obavije ga vie puta sebi oko vrata, pa se svi provuemo kroz rupu i odemo do kamena. Jim i ja navalimo svom snagom na njeg i odvaljamo ga ko od ale. Tom je samo nadziro poso. Nisam vidio deka koji bi bio bolji nadzornik od njeg. Taj se u sve razumije. Rupa je bila povelika, al nije bila tolika da bi kroz nju mogo pro i mlinski kamen. No, Jim uzme kramp i zaas je proiri. Onda Tom naznai na kamenu ekserom sve to treba, a Jim se privati posla slue se mjesto dlijeta ekserom, a mjesto ekia eljeznim klinom koji je Tom nao meu odbaenim stvarima u daari. Tom mu rekne nek radi sve dok mu ne dogori svijea, a onda moe na spavanje, al s tim da mlinski kamen sakrije pod slamaricu i da na njem spava. Jo smo mu pomogli da ponovo navue lanac na nogu od kreveta, a onda smo i mi tjeli oti na spavanje, al se Tom jo neeg sjeti i zapita: Ima li ti, Jime, ovdje pauka?'' Jok, gosn Tom, fala bogu dragome, nema ih.'' Dobro, onda emo ti mi donest nekoliko pauka.'' Al zaboga, diko, ne treba meni paukova. Ja se njija bojim. Skorom bi rade imo voi egrtue.'' Tom se malko zamisli pa rekne: To ti je dobra ideja. Bit e da su ih ve i drugi imali. Mora da su ih imali, to je bar logino. Da, to ti je izvanredna ideja. A e bi je mogo drat?'' ta to, gosn Tom?'' Pa, egrtuu.'' Budiboksnama, gosn Tom! Ma ako vamo doe egrtua, ja glavom pravo kroz ovaj drveni zid, vjerujte mi.'' Ama, Jime, nakon nekog vremena nee te vie bit strah. Moe je jo i pripitomit.'' Pripitomit!'' Da... kako da ne. Svaka je ivotinja zahvalna ovjeku ako je dobar i njean s njom, i nije joj ni nakraj pameti da mu uini neto naao. Tako ti pie u svim knjigama. Samo probaj... to je sve to od tebe traim, samo probaj dva, tri dana. Ama, za kratko vrijeme moe je tako pripitomit da e te zavolit, i da e spavat s tobom, i da se ni naas nee odvajat od tebe, i da e je mo nosit oko vrata, i da e ti glavu turat u usta.'' Ama, gosn Tom, molim vas, ne priajte kojeta! Ja to ne mogu sluat! Ona b men turala glavu u usta... da m ugodi, valjda? Bogme bi dugo ekala da je ja za tako njeto zamolim. A pogotovo ne b eo da spava sa mnom.'' Jime, ne budi lud. Svaki zatoenik mora imat neku pripitomljenu ivotinjicu, a ako jo nikad niko nije imo egrtuu, znai da e ste jo veu slavu zato to

e bit prvi koji je to iskuo, proslavit e se vie nego da ne znam kako izvue ivu glavu iz zatvora.'' Ama, gosn Tom, meni nije stalo do take slave. Ako zmija odgrize Jimu bradu, ta e mu ondak slava? Jok, gosn Tom, ne treba meni take slave.'' Ma do vraga, zar ne moe bar probat? Ne traim od tebe nita drugo nego samo da proba... Ako ti ne bude ilo, ne mora dalje.'' Al ako mene zmija ugrize dok ja probam da nju pripitomim, onda e ve bit kasno. Gosn Tom, ja sam voljan napravit sve samo da nije tolko ludo, al ako vi i Huck donesete vamo meni egrtuu da je pripitomim, ondak ja bjeim odavle, da znate!'' Pa dobro,onda, nek te voda nosi,nek te voda nosi, kad si se ve tako uzjogunio. Donest emo ti nekoliko sljepia, a ti im privei za rep koje dugme i pretvaraj se da su to egrtue, pa e opet bit dobro.'' Njija bi jo mogo njekako podnest, gosn Tom, al proklet bijo ako ne bi mogo ivit i brez njija, vjerujte mi. Nisam ni znavo da je tako muno i teko bit zatvorenik.'' E pa, uvijek je to tako kad se poteno radi. Ima li ti tu takora?'' Jok, gospodne, nijesam vidijo jote ni jednog.'' E pa, onda emo ti nabavit nekoliko takora.'' Ali, gosn Tom, men ne treba takora. To su vam prokleti stvorovi koji najvie od sviju dodijavaju ovjeku, i ukaju oko njeg, i grizu ga za noge kad bi eo spavat. Ne, gosn Tom, dajte vi men sljepie ako jih ba moram imat, al nemojte mi davat takore, oni mi zbiljam ne trebaju, majke mi.'' Ali, Jime, mora ih imat... svi ih imaju. Nemoj mi se sad tu izmotavat. Nema zatvorenika bez takora. Tako neto ne postoji. Oni lijepo vjebaju s njima, i maze ih, i ue ih svakakvim vjetinama, i takori na kraju postanu isto tako pitomi ko i muhe. Samo im mora svirat. Ima li to na emu e svirat?'' Nemam nieg izim jednog rijetkog elja i komadia papira, i brunde, al ne vjerujem da b njima brunda bila po volji.'' Kako ne bi bila! Njima je sasma svejedno kakva je muzika. Brunda je za takore vie nego dobra. Sve ivotinje vole muziku... u zatvoru upravo luduju za njom. Pogotovo za tunom muzikom, a na brundi i ne moe svirat drukije. Njih to uvijek privlai, pa izviruju da vide ta to radi. Da, to je dobro, oko toga nee bit problema. Naveer, prije nego to legne, i rano ujutro, sjest e na krevet i zasvirat na brundi. Sviraj Prekinu se i posljednja sponato e takore primamit bre nego ita drugo. Treba svirat samo oko dvije minute, pa da vidi kako e se svi takori, i zmije, i pauci, i ostale ivotinje saalit na tebe i do da te vide. Naprosto e se sjatit oko tebe i topit se od miline.''

Jes, gosn Tom, vjerujem da e se oni topit od miline, al kako e dotle bit sirotom Jimu? Ja ne vidim emu j to potrebno pa da me ubijete! Al ako se ba mora... Gledat u da ugodim ivotinjama, samo da bude mir u kui.'' Tom se jo malo zamisli, pokuavaju se prisjetit da nije to zaboravio, i domalo rekne: Eh... ima jo neto to sam zaboravio. ta misli, bi l ti mogo ovdje uzgojit koji cvijet?'' Ne znam, vala, gosn Tom, moda bi mogo, samo to je voi dost mrano, a meni ba i ne treba cvijet, imo b samo puno brige oko njeg.'' Ipak, daj probaj. Neki su drugi zatoenici u tom uspjeli. Morebit b voi raso onaj lopuh to lii na velki makov rep, al ne b bio vrijedan ni polovice truda da ga uzgoji.'' Pusti ti to. Donest emo mi tebi jedan struak, a ti ga lijepo zasadi tamo u kutu i uzgajaj ga. I nemoj ga zvat lopuh, nego ga zovi piola...to mu je pravo ime kad raste u tamnici. I treba ga zalijevat suzama.'' Al ja, gosn Tom, dobivam dost frike vode.'' Ne treba tebi frika voda, nego zalijevaj ti njega lijepo suzama. Tako se to uvijek radi.'' Ama, gosn Tom, kladim se da ja dvaput uzgojit jedan od tih lopuva prije neg to i pone rast kod nekog ko ga zalijeva suzama.'' Nije u tome vic. Mora ga zalijevat suzama.'' Uvenut e mi u rukama, gosn Tom, majke mi, jerbo ja skorom nigda ne plaem.'' Tom nije u prvi mah znao ta da mu odgovori, al kad je malo porazmislio, rekne mu da e se morat posluit, ako niim drugim, a onda lukom. Obeo mu je da e sutra ujutro oti do crnakih koliba i kradom ubacit glavicu luka u Jimovu kavu. Jim rekne da bi onda on skoro rade malo duvana u kavu, pa se odjedno pone protiv svega bunit, te da se ne bi on tio muit i brinut oko lopuha, te da ne bi tio svirat takorima na brundi, te da ne bi tio pripitomljavat i mazit zmije, paukove i druge ivotinje, povrh sveg onog posla koji mu zadaju pera i zapisi, dnevnik i ostalo, zbog ega ima puno vie posla i brige i odgovornosti ko zatvorenik nego to je ikad imo, tako da je Tom skoro izgubio strpljenje s njim. Reko mu je da on ima sjajne izglede da se proslavi, vie nego ijedan zatoenik na svijetu do dana dananjeg, al da to ne zna cijenit kako treba, i da je prava teta to je ba njega zapala ta ast. Tad se Jim pokaje i rekne da se to vie nee ponovit, pa ja i Tom odemo na spavanje.

Trideset deveto poglavlje

Ujutro odemo u mjesto i kupimo veliku miolovku i donesemo je kui, pa odepimo najveu takorsku rupu i kroz jedno sat vremena nalovimo petnajst ponajljepih primjeraka. Onda uzmemo miolovku i odnesemo je na sigurno mjesto, pod krevet tete Sally. Al dok smo mi oli vatat paukove, mali Thomas Franklin Benjamin Jefferson Elexander Phelps nae miolovku i otvori je da vidi oe li takori iza iz nje, i stvarno su izali. Uto teta Sally ue u sobu. Kad smo se vratili, zatekli smo je kako stoji na svojem krevetu i cii sve u esnajst, dok su se takori trsili svim silama da joj prikrate vrijeme. Zato nas je ona dobro ispraila ibom, a nama je poslije toga trebalo najmanje dva sata da navatamo opet jedno petnajst, esnajst takora, sve to zbog onog prokletog mrkavca, a ovi takori nisu bili ni bogzna ta, jerbo su u prvom ulovu bih najbolji meu njima.Nisam u ivotu vidio ljepe takore od onih iz prvog ulova. Sakupili smo i prekrasnu zbirku paukova, i bagaca, i aba, i gusjenica, i kojekakvih drugih ivotinjica, tjeli smo ponest i gnijezdo strljenova, al nismo mogli jerbo je sva familija bila kod kue. Nismo odma odustali ve smo ostali uz njih dokle smo god mogli, mislili smo, il emo mi njih prije izmorit il oni nas. Na kraju su oni nas izmorili. Onda smo nabrali omana i istrljali njim bolna mjesta, i nije nas vie nita bolilo, samo to nismo jo mogli pravo sjedit. Onda smo oli u lov na zmije i navatali oko dva tuceta sljepia i bjelouki, potrpali ih u vreu, koju smo spremili u nau sobu, al uto je ve dolo vrijeme za veeru. Dan nam je brzo proo u potenom i tekom radu, a jesmo i bih gladni? Ma ne, rae ne pitajte! Kad smo se vratili u sobu, u njoj nije vie bilo ni jedne jedine zmije... nismo bili dobro zavezali vreu pa su nekako izmigoljile iz nje i nestale. Al to nas nije puno zabrinulo, jerbo su morale bit jo sve nee u kui, pa smo raunali da emo neke od njih jo ulovit. Ne, ne bi se moglo re da je u kui bila nestaica zmija jo dosta dugo vremena. Svaki as bi pala koja od njih sa grede il plafona, i obino bi se nala ovjeku u tanjuru, il za vratom, najee ba tamo e su bile najmanje potrebne. Bile su lijepe i prugaste, i ni itav milijon njih ne bi nikom nita naudio, al je to teti Sally bilo sasma svejedno, ona nije trpila zmije, brez obzira koje vrste bile, nije ih mogla ive vidit, ma ta joj ovjek govorio. Svaki put kad bi se neka od njih survala na nju, brez obzira ta ona u tom asu radila, ona bi ostavila svoj poso i pobjegla. Nikad jo nisam vidio take ene. Vriska joj se mogla ut ak u Jerihonu. Nisi je mogo nagovorit ni da dovati koju od njih maicama. A kad bi se u krevetu okrenula i ugledala kraj sebe zmiju, ipila bi i nadala takvu dreku ko da kua gori. Stari nije imo mira od nje pa je reko da bi najvolijo da zmije nisu nikad ni stvorene. ak ni tjedan dana nakon to se i zadnja zmija naisto izgubila iz kue, teta Sally se jo nije oporavila od njih, ni priblino. Kad bi recimo sjedila i neto se zamislila, trebalo je samo da je dirnete percem po iji pa da skoi ko ofurena. Bilo je to zbilja udno. Al Tom rekne da su sve enske take, da su tako stvorene, bog te

pitaj zato. Kad god bi teta Sally naila na koju zmiju, mi bi izvukli batina, i jo je govorila da te batine nisu nita naspram onog ta nas eka ako joj jo ikad napunimo kuu zmijama. Za mene te batine nisu bile nita jerbo i nisu bile nekake batine, al mi je bila muka to moramo ponovo u lov. Ipak smo nekako nalovili opet dosta zmija i svih drugih ivotinja, i ne moete zamislit kako je bilo veselo u Jimovoj kuici kad je na njegovu svirku sav taj nakot izmilio sa svih strana i navalio na njeg. Jim nije volio paukove, a ni paukovi nisu volili njega, pa su ga vrebali zadavali mu grdne muke. On je reko da od svih tih takora, i zmija, i mlinskog kamena, jedva da ima za njega jo mjesta u krevetu, a kad ga i ima, ne moe na miru spavat jerbo sve vrvi oko njeg, a vrvi zato jerbo oni nikad ne spavaju svi u isto vrijeme nego na smjenu, pa kad zmije spavaju, onda su takori na strai, a kad takori odu na spavanje, onda zmije straare, tako da vjeito jedan nakot mili pod njim a drugi cirkusira nad njim. Kad bi se pak digo da potrai neko drugo mjesto, onda bi paukovi uluili priliku da ga napadnu iz zasjede. Rekne da ako se ikad izvue iz ovoga, da nikad vie nee bit zatvorenik, pa da mu ne znam koliko plate. Konano je nee potkraj treeg tjedna sve bilo na svom mjestu. Koulju smo ve ranije bih poslali Jimu u piti, i kad god bi ga koji takor ugrizo, Jim bi se digo i zapiso neto u svoj dnevnik dok bi mu tinta bila jo frika. Pera smo zgotovili, zapise i sve ostalo uklesali u mlinski kamen, nogu od kreveta prepilili i pilovinu pojeli, od eg smo dobili strane greve u elucu. Mislili smo da emo sva trojica otegnut papke, al nismo. Bila je to nekaka sasma neprobavljiva pilovina, i Tom se s tim sloio. Ipak, ko to reko, obavili smo konano sav poso i svi smo bili jako izmoreni, a pogotovo Jim. Stari je ve dvaput piso na onu plantau juno od Orleansa nek dou po svog odbjeglog crnju, al nije dobio od njih nikakav odgovor, jerbo take plantae nije ni bilo. Stoga je naumio da dadne oglas u novine u St. Louisu i u New Orleansu. Kad je spomenuo novine u St. Louisu, ja sam sav protrnuo i uvidio da ne smijemo vie tratit vrijeme. Al Tom rekne da sad dolaze na red anonimusna pisma. ta je to? priupitam ga. Upozorenje ljudima da se neto sprema. To se nekad radi ovako, nekad onako. Ali uvijek mora bit neki uhoda koji o svemu obavjetava zapovjednika tvrave. Kad se Lujo XIV spremo da kidne iz Tilerija, to je obavila neka slukinja. To je jako dobar nain, al isto su tako dobra i anonimusna pisma. Mi emo uradit i jedno i drugo. Obino zatoenikova majka razmijeni s njim odjeu, pa ona ostane u tamnici, a on pobjegne u njezinoj haljini. I to emo napravit.'' Al pazi vamo, Tome, zato da mi upozoravamo bilo kog da se neto sprema? Nek oni rae to otkriju sami... na njima je da paze.''

Da, znam, al vidi da se u njih ne moe pouzdat. Oni su ti takvi od samog poetka... sve su nama prepustili. Toliko su lakovjerni i blentavi da nita pod bogom ne primjeuju. Ako ih mi ne upozorimo, nee nam niko i nita stajat na putu, pa e nam sav trud i briga oko ovog bijega bit sasma uzaludni, nee nam nita vrijedit... nee imat nikakvog smisla.'' Pa, sad, to se mene tie, Tome, ja bi volio da tako i bude.'' Kojeta rekne on nekakvo gadljivo. Pa u ja opet njemu: Dobro, ja nemam nita protiv. Nek bude ko to ti veli. Kako emo izvest to sa slukinjom?'' Ti e bit slukinja. Uuljat e se oko pola noi u sobu one mulatkinje i zdipit joj haljinu.'' Al, Tome, onda emo ujutro imat neprilika, jerbo ona po svoj prilici druge haljine nema.'' Znam, al tebi e ta haljina trebat samo petnajst minuta da odnese anonimusno pismo i gurne ga ispod ulaznih vrata.'' Dobro, u redu, nek ti bude, iako bi ga isto tako mogo odnest i u svom odijelu.'' Al onda ne bi izgledo ko slukinja, zar ne?'' Ne bi, al ionako me niko nee vidit kako izgledam.'' To nema veze. Na nama je da radimo ono to nam je dunost, a ne da se brinemo o tome je i nas ko gleda da to radimo il ne. Pa zar se ti ne dri ba nikakvog reda?'' Dobro, neu vie nita govorit, ja sam slukinja. A ko e bit Jimova majka?'' Ja u bit Jimova majka. Drpit u jednu haljinu teti Sally.'' E pa, onda e morat ostat u Jimovoj kuici kad nas dvojica pobjegnemo.'' Hou, al ne zadugo. Napunit u Jimovo odijelo slamom i metnut ga u njegov krevet da izgleda ko njegova preruena majka, a Jim e uzet od mene crnaku haljinu i obu je, pa emo umaknut svi zajedno. Kad god pobjegne neki vaan zatoenik, za njega se kae da je umaknuo. Tako se uvijek kae kad recimo pobjegne kralj. Isto tako pobjegne kraljev sin, bez obzira je i zakonit il nije.'' Tad Tom napie to anonimusno pismo, a ja iste noi zdipim klajdu od one mulatkinje, obuem je i gurnem pismo ispod ulaznih vrata, ko to mi je Tom reko. U njem je pisalo ovako: Pazite! Nesrea na pomolu. Budite na oprezu. NEPOZNATI PRIJATELJ Druge smo noi zalijepili na ulazna vrata sliku mrtvake glave s ukrtenim kostima odozdol, to je Tom nariso krvlju, a idue smo noi nalijepili sliku lijesa na stranja vrata. Nisam jo vidio ni jednu familiju da se tako usplahirila. Ne bi se valjda vie prepali ni da im je kua bila puna duhova, da vrebaju na njih iza svakog predmeta i ispod kreveta i vijaju se zrakom. im bi lupnula neka vrata, teta Sally bi poskoila i vrisnula: Joj meni! im bi neto palo na

pod, poskoila bi i vrisnula: Joj meni! im bi je sluajno ovjek dotako s lea, opet bi pomahnitala. Brez obzira na koju stranu bila okrenuta, nije bila zadovoljna jerbo je stalno mislila da neko stoji iza nje... i tako se furt iznenada trzala, okretala i vriskala: Joj meni! I ne bi se pravo ni okrenula oko sebe, a ve bi se opet obrnula i vrisnula. Nije se usuivala le u krevet, a nije mogla ni budna ostat. Tom je reko da stvar dobro napreduje, da nikad nije vidio da togod bolje napreduje. I reko je kako se po tom vidi da je imo pravo. A onda rekne da dolazi na red ono glavno! Tako smo ve sutradan u cik zore imali spremno jo jedno pismo i pitali se ta e bit najbolje da uradimo s njim, jerbo smo za veerom bili uli da e domaini postavit jednog crnju da uva strau i pred jednim i pred drugim vratima. Tom se spustio niz gromobran da izvidi situaciju. Crnja koji je straario pred stranjim vratima bio je zaspo, pa mu Tom tume pismo za vrat i vrati se gore. U pismu je stajalo ovako:

Nemojte me izdati, ja sam vam iskreni prijatelj. Opasna razbojnika druina koja je dola iz indijanskog kraja sprema se da noas otme vaeg odbjeglog crnju. Oni su vas htjeli zaplait kako bi vi ostali u kui da im ne smetate. Ja pripadam toj druini, ali sam se pokajo i htio bih je napustit, da opet poteno ivim, pa vam hou otkrit njihov paklenski naum. Oni e se douljat sa sjeverne strane uz plot tono u pono, s kopijom kljua, pa e otii do crnjine kuice da ga oslobode. Ja bih trebo stajati malo dalje i zatrubiti u plehnati rog ako primijetim kakvu opasnost, ali u ja umjesto toga zablejati kao ovca im oni uu u kuicu, i neu uope zatrubiti, a onda, dok oni njemu skidaju lance, vi se douljajte do kuice i zakljuajte ih u nju, pa ih moete pobiti kako vam drago. Postupite navlas ovako kako vam kaem, ako postupite drukije, oni mogu neto posumnjati i dii viku do neba. Ja ne elim nikakvu nagradu, dovoljno mi je da znam da sam uinio dobro djelo. VA NEPOZNATI PRIJATELJ

etrdeseto poglavlje
Poslije frutuka smo bili dobro raspoloeni, pa smo se mojim amcem prevezli preko rijeke da pecamo, ponesli smo i uinu i lijepo se proveli, pregledali smo i splav i uvjerili se da je sve u redu. Vratili smo se kasno kui na veeru i zatekli ukuane tako uzrujane i zabrinute da nisu znali e im je glava, odma poslije veere potjerali su nas na spavanje, i nisu nam tjeli re ta se zbiva, ni jednom rijeju nisu spomenuli ono drugo pismo, a nisu ni trebali jerbo smo mi znali o njem vie neg iko drugi. im smo se popeli do polovice skalina i teta nam

okrenula lea,mugnuli smo u podrum i iz kredenca nagrabili jela, odnesli smo to u nau sobu i legli. Kad smo se oko pola dvanajst digli, Tom obue opravu tete Sally koju je bio ukro, pa tjede ponest uinu, kad se sjeti: A e je putar?'' Metnuo sam jednu grudu na komad proje odgovorim. E pa, znai da si ga tamo i ostavio... ovdje ga nema.'' Moemo i brez njega reknem ja. Moemo i sa njim opet e Tom. Oduljaj se ti opet lijepo u podrum i donesi ga. A onda se spusti niz gromobran i doi za mnom. Ja u dotle napunit Jimovo odijelo slamom da izgleda ko njegova preruena majka, a onda, im ti doe, zablejat u ko ovca i kidnuti.'' I on ode kroz prozor, a ja u podrum. Gruda putra, velika ko aka, bila je tamo e sam je i ostavio, pa je uzmem zajedno s komadom proje, utrnem svijeu i poem oprezno uz skaline. Sretno se popnem do prizemlja, al tu naletim na tetu Sally sa svijeom u ruci, pa strpam proju s putrom u eir, a eir nataknem na glavu. U taj me as ona spazi i zapita: Bio si u podrumu?'' Da.'' A ta si tamo radio?'' Nita.'' Nita!'' Nita.'' Pa dobro, koji te onda vrag nosio tamo u ovo doba noi?'' Ne znam.'' Ne zna? Nemoj mi, Tome, tako odgovarat, ou da znadem to si tamo radio?'' Nisam, teta Sally, radio nita pod milim bogom, kad vam kaem. '' Mislio sam da e me sad pustit ko to bi me inae pustila, al valjda je zbog sveg onog to se dogaalo oko nje bila toliko usplahirena da joj je i najmanja sitnica bila sumnjiva, pa mi rekne jako odluno: Da si odmak oo u dnevnu sobu i da eka tamo dok ja ne doem. Ti se tu plete u neto to nije tvoj poso, al znaj da mi nee oti odavle dok ne izvedemo naistac ta je to.'' Ode tek poto sam otvorio vrata sobe i unio. Kad tamo, soba. puna svijeta! Petnajstak farmera, svaki od njih s pukom u ruci! Muka me iva spopala pa se skljokam na stolac. Ljudi sjede unaokolo, neki od njih potiho razgovaraju, svi su nekako nervozni i uznemireni, iako se prave da nisu. A ja sam znao da jesu po tom to su svaki as skidali eire i ponovo ih usticali, ekali se po glavi, premjetali se sa stolca na stolac i prebirali po pucetima na kaputima. Ni meni nije bilo lako pri dui, al eir svejedno nisam skido.

Jedva sam eko da doe teta Sally i da se obrauna sa mnom, nek me i istue ako ba oe, samo nek me pusti da odem i kaem Tomu kako smo ovaj put prekardaili, i u kakav smo opasan osinjak dirnuli, i kako se smjesta moramo prestat zezat i odmaglit s Jimom prije neg ovi klipani izgube strpljenje i okome se na nas. Najposlije ona doe i pone me ispitivat, ja joj nisam mogo pravo ni odgovarat, sasma sam bio izgubio glavu, jerbo su ljudi bih ve toliko izbezumljeni da su neki od njih tjeli odma krenut i doekat bandite iz zasjede, govore kako jo svega nekoliko minuta fali do ponoi. Drugi su ih opet pokuavali zadrat dok ne zauju ono blejanje. Dotle je tetica mene zapitkivala, a ja sam se treso ko iba u vodi i samo to se nisam skljoko od trte. U sobi je bivalo sve vrue i vrue, pa se putar poeo topit i curit mi niz obraze i iza uiju. Kad malo zatim jedan od onih rekne: Ja sam za to da najprvo, sad odma, odemo u tu kuicu i da ih povatamo kad dou ja sam sasma klonuo. U taj mah potee mi putar niz elo, a teta Sally to primijeti i uzvikne: Za ime boje, ta je s ovim malim? Sve bi rekla da ima upalu mozga i da mu mozak curi iz glave!'' Svi pritre da vide ta je to sa mnom, a ona mi skine eir s glave pa se ukae proja i ono malo putra to je jo ostalo. Ona me zgrabi, zagrli i rekne: Uh, to si me uplaio! Ai fala bogu to nije nita gorje, jerbo nam je srea okrenula lea, a nesrea nikad ne dolazi sama. Kad sam vidila kako ti to curi po glavi, mislila sam da smo te izgubili, jerbo je po boji i po svemu izgledalo da je mozak... Boe, boe, zato mi nisi reko da si io po to u podrum, ne bi ti ni rii rekla. A sad bi u krevet i da te nisam vidila do jutra!'' U tren oka sam se popeo uz skaline, a zatim se spustio niz gromobran i pojurio po mraku do daare. Jedva sam nekako smogo rijei, toliko sam bio unezvijeren, reknem Tomu to sam bre mogo da moramo bjeat glavom bez obzira, da ne smijemo asit ni asa... daje kua puna ljudi naoruanih pukama. Njemu se oi zakrijese i on rekne: Ma nemoj! Je l zbilja? Pa zar to nije sjajno! Zna, Huck, kad bi mogli sve poet iznova, vjerujem da bi ih namamio najmanje dvije stotine! Kad bi bar mogli odgodit do...'' Bre! Bre! reknem ja. e je Jim?'' Eto ga kraj tebe, moe ga dodirnut ako isprui ruku u stranu. Obuen je i sve je spremno. Sad emo se iuljat van i dat ugovoreni znak.'' Uto zaujemo bat koraka koji su prilazili vratima, i zaujemo kako prtljaju neto oko lokota i kako jedan od njih govori: Ma, ljudi, reko sam vam ja da emo do prerano, nema ih jo, vrata su zakljuana. Ajde da ja vas nekoliko zakljuam u kuicu, pa ih vi doekajte u

mraku i pobijte im dou, a vi ostali raziite se okolo i pazite na njih kad naiu.'' I oni uniu unutra, al nisu nas mogli vidit u mraku i malo je falilo da ne nagaze na nas dok smo se mi bre bolje zavlaili pod krevet. Ipak je sve dobro prolo i provukli smo se kroz rupu, hitro al neujno... prvo Jim, pa onda ja, a Tom zadnji, tako je sam Tom naredio. U daari smo lijepo uli kako ljudi tapkaju vani, sasma blizu nas. Priuljamo se vratima, al nas Tom zadri i zaviri kroz pukotinu, samo je bio taki mrak da nita nije vidio. apne nam da e oslukivat dok se koraci ne udalje, a kad nas gume laktom, nek prvo klisne Jim, a on da e opet zadnji. Pa prisloni uho na pukotinu. Oslukivo je, oslukivo, oslukivo, al tapkanje vani nikako da prestane. Najposlije nas gurne laktom i mi se iskrademo, pognuti, suspreu dah i tiho, sasma neujno, poemo prema ogradi jedan za drugim i sretno doemo do nje, ja i Jim je preskoimo, al Tom zapne hlaama za trijesku na gornjoj preki. Istodobno zauje korake za sobom i tjede se otrgnut, pa se trijeska odlomi i pukne. Kad je potro za nama, neko dovikne: Ko je to? Odgovaraj, il pucam!'' Al mi nita ne odgovorimo neg samo dadnemo petama vjetra. Tad nastane neko komeanje i odjekne bum, bum, bum, i kugle zafijuu oko nas! uli smo ih kako se deru: Eno ih! Bjee prema rijeci! Za njima, momci! Pustite pse!'' I oni nagnu za nama to ih noge nose. uli smo ih jerbo su bili u izmama i derali se iz sveg grla, a mi nismo bili u izmama nit smo se derali. Trali smo stazom to vodi do vodenice, a kad su nam ve bili za petama, sakrijemo se u ipraje i pustimo ih da prou, a onda tek krenemo za njima. Sve su pse bili zatvorili da ne poplae razbojnike prije vremena, al ih je sad neko pustio i oni pojure za nama laju i kevu ko da ih ima mali milijon, no to su bili nai psi pa smo zastali da nas sustignu. Kad su vidili da smo to mi i da tu nema za njih posla, samo su se pozdravili s nama i odjurili dalje, tamo otkud je dopirala dreka i graja. Onda se mi ponovo dadnemo u trk za njima sve dok ne doemo nadomak vodenici, tu udarimo kroz ikaru do mjesta e je bio privezan moj amac, uskoimo u njeg i zaveslamo svom snagom prema sredini rijeke, al to smo tie mogli. Zatim lijepo i komotno skrenemo do otoka na kom je bila sakrivena moja splav. uli smo graju i lave s obale sve dok nismo toliko odmakli da su glasovi postali nejasni i napokon utihnuli. Kad smo se prebacili na splav, ja reknem: Stari moj Jime, sad si opet slobodan ovjek, a vjeruj mi da nikad vie nee bit rob.''

A kako j samo sve dobro prolo, Huck! To j bilo majstorski smiljeno, i majstorski izvedeno, niko drugi ne b mogo smislit plan zamreniji i krasniji od ovog naeg.'' Svi smo bili sretni i presretni, al je najsretniji bio Tom jerbo je dobio kuglu u list na nozi. Kad smo ja i Jim to uli, nae je veselje naglo splasnulo. Toma je noga jako bolila i krvarila, pa ga smjestimo u vigvam i razderemo vojvodinu koulju da mu previjemo ranu, al on rekne: Dajte meni te krpe, mogu ja to i sam. Nemojte sad tu stajat i tratit vrijeme, kad nam je bijeg tako sjajno uspio, vesla u ruke i odvezujte splav! Ovo smo fino izveli, momci, zaista fino! teta to nismo mi organizirali bijeg Luja XVI, onda ne bi u njegovom ivotopisu stajale one rijei: Sine svetog Luja, uzai na nebo! Jok, gospodine moj, mi bi njega prije prebacili preko granice, eto ta bi mi uradili, i to bi uradili onako, ko od ale. Vesla u ruke... vesla u ruke!'' Al ja i Jim smo se posavjetovali... i zamislili se. Poslije kraeg razmiljanja ja reknem: Kai ti, Jime.'' Jim prozbori: E pa, evo, Huck, kako ja mislim. Da je njeg trebalo oslobaat pa da je neko od nas bijo ranjen, je i bi on morebit reko: Ajde samo vi mene oslobodite, nemojte sadeka trait doktora da se ovaj voi spasi? Je l bi to morebit bilo slino gosnu Tomu Sawyeru? Je l b on tako reko? Sigurno da ne b. E pa, oe i ondak Jim tako re? Jok, gospodne moj... ja ne mrdam odavle brez doktora, pa makar ekali i etereset godina! '' Znao sam ja da je Jim u dui bijel, i mislio sam si da e upravo tako neto kazat... pa je sad stvar bila u redu i ja reknem Tomu da idem po doktora. On digne vatru na nas, al smo ja i Jim ostali pri svome i nismo se dali pokolebat. On je ve tio da sam otpuzi i odvee splav, al mu nismo dali. Onda nam rekne ta misli o nama... al ni to mu nije nita pomoglo. Kad je vidio kako se ja spremam da preem u amac, rekne mi: Dobro, onda, ako ba silom oe i, rei u ti ta da radi kad doe u mjesto. Zatvori najprije vrata za sobom pa doktoru dobro i vrsto svei oi i nek ti se zakune da e utit ko grob. Hitni mu u ruku punu kesu zlata i onda ga povedi sve samim pokrajnjim puteljcima okolo, naokolo po mraku i prebaci ga amcem vamo, zaobilaznim putem izmeu otoka, pretresi ga i oduzmi mu kredu, i nemoj mu je vraat dok se ne vrati s njim u mjesto, jer bi on inae mogo obiljeit kredom ovu splav kako bi je poslije mogo opet prona. Tako se to inae radi. '' Ja mu obeam da u tako uinit i odem. Jim se pak trebo sakrit u umu im me vidi kako se ja vraam s doktorom, i nije se smio pojavljivat dok doktor ne ode.

etrdeset prvo poglavlje

Kad sam ga digo iz kreveta, pokazalo se da je doktor star ovjek, simpatian i dobroudan. Reknem mu kako sam juer po podne bio s bratom u lovu preko, na panskoj adi, i kako smo zanoili na nekakoj splavi koju smo tamo nali, i kako je moj brat nee oko ponoi valjda u snu udario nogom u svoju puku, jerbo je ona opalila i ranila ga u nogu. Zato ga sad molim da poe sa mnom tamo preko i previje mu nogu, al da nikom nita ne govori i da niko nita ne sazna, jerbo bi se htjeli jo veeras vratit kui i iznenadit nae. A ko su ti vai? zapita me on. Phelpsovi, tamo dole.'' Aha rekne on, a poslije jedne minute pripita me: A kako si ono rekao da ti se brat ranio?'' Neto je sanjo reknem pa se sam ranio. udan neki san rekne doktor. Pa upali fenjer, uzme svoje bisage i mi krenemo. Al kad je ugledo moj amac, nije mu se dopo... rekne da je za jednog dosta velik, al da ne izgleda ba siguran za dvojicu. A ja u njemu: Ma ne morate se nita bojat, gospodine, sasma je dobro podnio nas trojicu.'' Koju trojicu?'' Pa mene, i Sida, i... i... nae puke, to sam tio re.'' Aha rekne on. Doktor metne nogu na rub amca i zaljulja ga, pa zavrti glavom i rekne da e ipak rae potrait neki vei. Al svi su drugi amci bili privezani lancem i lokotom, pa sjedne u moj amac i rekne mi nek priekam dok se on ne vrati, da dotle mogu tu i dalje lovit, al da bi moda najbolje bilo da odem kui i pripremim ukuane na iznenaenje, ako ou. Al mu ja reknem da neu, pa mu samo objasnim kako e prona nau splav, i onda se on otisne. Malo poslije padne mi neto na pamet. A ta e bit, pomislim, ako on ne bude mogo obavit svoj poso dok bi, tono rije, dlanom o dlan? Ako mu za to bude potrebno tri, etri dana? ta emo onda? Da sjedimo skrtenih ruku dok on ne rastrubi nau tajnu? Jok, gospodine moj, nego evo ta u ja. Priekat u ga, a kad se vrati i kae da e morat tamo jo koji put, poi u i ja s njim preko, pa makar i plivaju, a onda emo ga lijepo uvatit, svezat i zadrat ga s nama, pa emo otplovit dalje niz rijeku, a kad izlijei Toma, platit emo mu koliko je zasluio, il emo mu dat sve to imamo, i onda ga pustit na obalu. Tad se zavuem meu naslaganu drvenu grau, da malo odspavam, a kad se probudim, sunce je ve bilo visoko odskoilo! Skoim na noge i odletim do

doktorove kue, al mi tamo reknu da je on sino oo nekud u neko doba noi i jo se nije vratio. E, pomislim ja, to ne sluti na dobro, idem i ja odma na otok. Pa potrim i zakrenem za oak i umalo to se ne zabijem glavom u trbuh tetku Silasu! On e meni: Oho, Tome! A di si bio dosad, mangupe jedan?'' e bi bio reknem ja nie, samo smo lovili onog odbjeglog crnju... ja i Sid.'' Ma kud ste se to skitali? opet e on. Teta vam se strano zabrinula.'' Nije trebala, nije nam se nita desiloreknem ja.Letili smo za ljudima i psima, al su oni bili bri od nas pa su nam izmakli, a onda nam se uinilo da ih ujemo odnekale s vode, pa smo sjeli u amac i krenuli za njima, i preli na drugu stranu al ih nismo nali, onda smo veslali uz vodu vamo tamo dok se nismo izmorili i smalaksali, pa smo zavezali amac i zaspali, i tek smo se pred jedan sat probudili i vratili se vamo da ujemo novosti. Sid je osto na poti da uje ta ima novo, a ja sam poo da potraim neto za jest, i onda emo se vratit kui.'' Tad odemo zajedno na potu po Sida, al ba ko to sam i oekivo, tamo ga nije bilo. Nakon to je stari podigo jedno pismo na poti, jo smo neko vrijeme ekali, al Sida nema pa nema, onda stari rekne da idemo, nek Sid dojde za nama pjehe il nek se vrati amcem kad mu dodija landrat... a mi emo se lijepo odvest kui. Nisam ga uspio nagovorit da ja ostanem i priekam Sida, rekne da to nema smisla i da moram po s njim, da teta Sally vidi da sam iv i zdrav. Kad smo se vratili kui, teta Sally je bila toliko sretna to me vidi da se u isti mah i nasmijala i rasplakala, izgrlila me i onda istukla na svoj nainto me nije skoro nita bolilo i rekla da e isto tako dobit i Sid kad se vrati. Kua je opet bila dupkom puna farmera i njihovih ena koji su ostali na ruku. I kako su se samo raskokodakali! Najgora je bila ona stara gospoja Hotchkiss, ta nikako da zatvori labrnju? Ja, sestro Phelps, poto sam pregledala onu tamo kuicu, mislim da je taj crnja bio lud. Velim ja sestri Damrellje i istina, sestro Damrell? velim ja njojzi, on je lud, eto, tako... uprav sam tako rekla. Eto, sad ste me svi uli, on je lud, velim ja, po svemu se to vidi, velim ja. Pogledajte samo taj mlinski kamen, velim ja, pa recite i sami, zar bi eljade pri zdravoj pameti nakrabalo sve one budalatine na njemu, velim ja! Tom i tom je ovdi kobajagi prepuklo srce, i ovdi je taj i taj amio punih trideset sedam godina, i sve tako... nezakoniti sin nekog Luje, ma sve tamo neke ludorije. Taj vam je totalno lud, velim ja, to je prvo to sam rekla, to sam i potljam govorila, a to i sad kaem taj je crnja lud lud ko sam Nebukadanazar, velim vam.'' A ta velite, sestro Hotchkiss, na one lojtrice od krpa privati gospoja Damrell to li su mu one trebale, za ime boje...'' Evo, uprav sam ja ovog asa. to isto rekla, od rii do rii, sestri Utterback, evo nek vam ona sama kae. Ona veli, gleite samo ove krpene lojtrice, veli ona, a

ja velim, da, gleite ih samo, velim ja... ta li je samo njima tio, velim ja. A ona veli, sestro Hotchkiss, veli ona...'' Ma kako su uope, zaboga, unili onaj mlinski kamen tamo? I ko li je samo iskopo onu rupu? I ko li je...'' To sam se ba i ja pitala, brate Penrode! Rekla sam... dodajte mi molim vas tu zdilu sa sirupom... rekla sam ba sestri Dunlap, evo ovog asa, kako su samo unili taj mlinski kamen tamo, velim ja. I to brez iije pomoi, pazite... brez iije pomoi! To je ono! Priajte vi to nekom drugom, velim ja, tu je njemu neko pomago, velim ja, i to vie njih, velim ja, njih jedno desetak pomagalo je tom crnji, i ja vam kaem da bi ja svim crnjama u ovoj kui oderala kou s lea, al bi saznala ko mu je sve pomago, velim ja, dapae, velim ja...'' Desetak, kaete! Ni etereset njih ne bi moglo napravit sve ono to je tamo napravljeno. Pogleite samo one testere napravljene od kujinskih noeva i druge stvari, koliko je truda tu uloeno, pogleite samo kako su time prepilili onu krevetsku nogu, to vam je nedilja dana posla za estoricu, pogleite samo onog crnju od slame to lei u krevetu, i pogleite onu...'' Pravo velite, brate Hightoweru! Uprav sam to isto ja rekla i bratu Phelpsu glavom. Veli on, ta vi o tom mislite, sestro Hotchkiss, veli on.O emu to, brate Phelpse, velim ja. ta mislite o tom kako je prepiljena ona krevetska noga, veli on. ta ja o tom mislim, velim ja. Ja bi rekla da se ipak nije sama prepilila... neko ju je prepilio, velim ja, takvo je bar moje miljenje, pa svialo se vama il ne svialo, moda nita ne vridi,velim ja, al kakvo je da je, to je moje miljenje, velim ja, a ako neko ima drugojaije miljenje, velim ja, molim lipo, nek ga iznese, i gotovo. Velim ja sestri Dunlap, velim, ja...'' Ama, trista mu jada, sestro Phelps, tamo je moralo bit etri nedilje svake noi puna kua crnja da sve ono naprave. Pogledite samo onu koulju... vaki i najmanji komadi na njoj ispunjen je nekim tajnim afrikim znakovima pisanim krvlju! Mora da ih je tamo za sve ovo vrime bila itava eta koja je na tom radila. Ja bi, bogme, dao i dva dolara da mi to neko proita, a crnje koje su to pisale dao bi iibat do...'' Da su mu pomagali, brate Marples! O tom ne bi ni najmanje dvojili da ste u ovoj kui bili u zadnje vrime. Ama, pokrali su sve to im je dolo pod ruku... iako smo, znate, furtom budno pazili. Onu koulju ukrali su nam sa samog trika! A onu plahtu od koje su napravih lojtrice ne znam ni sama koliko je puta nisu ukrali, pa onda brano, pa svie, pa svinjake, pa kaike, pa staru grijalicu, pa valjda iljadu drugih stvari, ne mogu ih se sad sviju ni sitit, pa moju novu cicanu klajdu. I jo smo, velim vam, i ja, i Silas, i moj Sid, i Tom pazili na njih dan i no a da im niko od nas nije mogo uni u trag, nit ih vidio, nit uo, nit nanjuio, i onda nam, gle, u zadnji as pobignu ispred nosa, pa i povuku nas za nos, i ne samo da su nas povukli za nos ve i one razbojnike sa Indijanske

teritorije, i lipo pobignu s onim crnjom, ivi i zdravi, prem im je za petama furt bilo esnajst ljudi i dvajst dva ukca! Virujte mi, tako neto nisam nikad ula. Ma ni sami duhovi ne bi to bolje izveli, ni lukavije. I ja sve mislim da su to fakat bili duhovi... jerbo vi bar znate nae ukce, znate da nema boljih od njih, a eto, ak im ni oni nisu mogli nanjuit trag! Ajde, dajte mi to objasnite ako moete!Bilo ko od vas!'' Ma to zbilja prelazi...'' Bog i bogme, nikad ne bi...'' Boe sauvaj, ja ne bi...'' Pa i kuni lopovi i...'' Oslobodinasboe, ja bi se bojala ivit u takoj...'' Bojali bi se ivit! Ma ja sam vam, sestro Ridgeway, bila u takom strahu da se nisam usuivala ni spavat, ni ustat, ni le, pa ni sist. Ma oni bi vam ukrali i... o, Boe sveti, moete si mislit na kakvim sam mukama bila sino, o ponoi. Sve sam se bojala, Boe mi prosti, da ne ukradu jo koga od nae familije! Ve sam dotle dola, nisam vie znala ta da mislim. Sad, po danu, to moda izgleda zbilja glupo, al sam tad govorila sama sebi, eno ona moja dva deka spavaju sami tamo gore u onoj sobi, i virujte mi da me spopala taka neka muka da sam ola gore i zakljuala ih! Da, zakljuala ih! I svak bi drugi to isto uinio. Jerbo, znate, kad ste tako uplaeni, i kad vam sve ide naopako, i kad furt biva sve gorje i gorje, i kad se oviku ve sve pomia u glavi pa vie ni sam ne zna ta radi, pa pomisli u sebi, a ta bi bilo da sam ja deko i da sam tamo gore, i da vrata nisu zakljuana, i da... Tu ona uuti, ko da se neem udi, a onda polako okrene glavu i, kad joj pogled padne na mene... ja se dignem i izaem da se proeem. Mislio sam si, ako malo izaem van i porazmislim o svemu,moda u znat bolje objasnit kako se to desilo da nas dvojica jutros nismo bili u sobi. Zato sam i izao. Ai nisam io daleko jerbo bi inae teta Sally poslala po mene. I kad se nee pred veer drutvo razilo, ja se vratim u kuu i ispriam joj kako smo se ja i Sid probudili od galame i pucnjave, i kako su vrata bila zakljuana, a mi smo tjeli da vidimo svu tu komendiju, pa smo se spustili niz gromobran i obadvojica se malko ozlijedili, nikad vie neemo tako neto ni pokuat. I onda sam joj isprio sve ono to sam ve bio reko tetku Silasu, a ona je rekla da e nam oprostit, i da to sve moda i nije bilo tako strano, i da se tako neto moglo i oekivat od djeaka jerbo su svi deki, koliko je njoj poznato, veliki hahari, pa zato, glavno da se nije dogodilo nikako zlo, ona e rae zafalit Bogu to smo ostali ivi i zdravi, nego da se dere zbog onog to je bilo i prolo. I onda me poljubi i pogladi po glavi i neto se duboko zamisli, al odjedno skoi na noge i uzvikne: Joj meni, Boe sveti, skoro e no a Sida jo nema! to li je s tim dekom?''

Vidim ja da je to zgodna prilika za mene, pa skoim i ja i reknem: Idem ja trkom u selo po njeg.'' Ne, nikud ti ne ide odrjeito e ona. Ti ostaje lipo tu di si, dosta je i to jednoga nema. Ako ne dojde do veere, tetak e ga oti potrait.'' Naravno da Tom nije doo do veere, pa tetak ode odma iza veere da ga trai. Vrati se oko deset, pomalo zabrinut, jerbo od Toma nije bilo ni traga. Teta Sally je bila ozbiljno zabrinuta, al tetak Silas rekne da nema razloga za to deki ko deki, rekne on, vidit e da e sutra ujutro osvanut iv i zdrav. I teta se morala s time zadovoljit. Al rekne da e svejedno jo ekat neko vrijeme na njeg, i da e ostavit svjetlo da gori, nek ga on vidi. Kad sam ja poo na spavanje, uzela je svijeu i otpratila me, i uukala me, i mazila me ko roena mater, tako da sam se osjeo bijedno i nisam joj mogo pogledat u oi, a onda je sjela na krevet i jo dugo priala sa mnom, i rekla kako je Sid sjajan deko, i nikako da prestane govorit o njem, svaki as me zapitkivala ta mislim, nije i moda zaluto, il se povrijedio, il se ne daj boe utopio, moda u ovom asu lei nee bolestan il mrtav, a ona nije kraj njeg da mu pomogne, pa bi joj suze neujno potekle niz obraze, a ja bi joj govorio da njemu nije nita, i da e se ujutro sigurno vratit, pa bi mi onda ona stisla ruku, il bi me poljubila,i rekla mi nek joj to ponovim, i nek joj to stalno ponavljam, jerbo joj je onda lake, u toj njezinoj velikoj brigi. A na odlasku me pogleda u oi, njeno i netremice, pa mi rekne: Neu zakljuavat vrata, Tome, tu ti je i prozor i gromobran, al e ti bit dobar, je i da oe? I nee nikud biat? Meni za ljubav.''Sam bog zna koliko sam elio da odem i vidim ta je s Tomom, i stvarno sam namjeravo zbrisat, al poslije ovih njezinih rijei ne bi oo ni za kako blago na svijetu. Al mi je ona stalno bila na pameti, i Tom mi je stalno bio na pameti, pa sam jako nemirno spavo. Dvaput sam se spustio niz gromobran te noi, i kradom obio kuu i vidio tetu Sally kako sjedi uz svijeu u prozoru i gleda na cestu, oiju punih suza, i poelio sam uinit neto za nju, al nisam nita mogo, osim da se zareknem da nikad vie neu uinit nita to bi je raalostilo. A kad sam se trei put probudio, nee u zoru, i spustio se dole, ona je jo tamo sjedila, svijea joj je bila skoro dogorila, a stara sijeda glava poivala joj na ruci spavala je.

etrdeset drugo poglavlje

Stari je prije frutuka opet oo u mjesto, al od Toma nie ni traga. Oboje su sjedili za trpezom zamiljeni i alosni, nisu nita govorili, kava im se ladila, nisu nita ni okusili. Najedno stari nju zapita:

Jesam li ti dao ono pismo?'' Kako pismo?'' Ono koje sam juer donio s pote.'' Ne, nisi mi dao nikako pismo.'' Pa, valjda sam zaboravio.'' I on pone kopat po depovima, a onda ode nekud i nae pismo e ga je ostavio, donese ga i preda njoj. Ona usklikne.: Gle, pa to je pismo iz St. Petersburga... od moje seje.'' Pomislim da bi mi dobro dola jo jedna etnja, al nisam se mogo ni maknut. Meutim, prije nego to ga je otvorila, ispusti ga i potri... jerbo je neto ugledala. I ja sam to isto ugledo. Bio je to Tom Sawyer na nosilima, i onaj stari doktor, i Jim u njezinoj cicanoj klajdi, ruku vezanih na leima, i jo puno drugih ljudi. Ja sakrijem pismo pod prvu stvar koja mi je dola pod ruku i izjurim van. Teta Sally baci se na Toma plau i govore: O, mrtav je, mrtav, znam da je mrtav!'' A Tom malko okrene glavu i probrglja neto, po emu se vidilo da nije pri sebi. Ona digne ruke uvis i usklikne: iv je, fala bogu! Glavno da je iv! Na brzinu ga poljubi i potri u kuu da mu spremi krevet, dobacuju svakim korakom na sve strane naloge crnjama i ostalima, to je bre mogla. Ja poem za ljudima da vidim to e uradit sa Jimom, a stari doktor i tetak Silas pou za Tomom u kuu. Ljudi su bili goropadni, neki su od njih tjeli objesit Jima, za primjer svim drugim crnjama u okolici, kako im ne bi padalo na pamet da bjee ko to je on pobjego, i da stvaraju toliko neprilika i da itavu jednu familiju dre u smrtnom strahu danima i noima. Al su drugi govorili nek to ne ine, da to nikako ne bi valjalo, da to nije njihov crnja i da e se njegov vlasnik javit i ko bog zatrait odtetu od njih. Tad su se oni prvi malo oladili, jerbo su oni koji jedva ekaju da objese crnju to je neto zgrijeio uvijek oni isti koji su najmanje voljni platit odtetu za njeg poto su na njemu iskalili svoj bijes. Ipak su ga grdili na sva usta i udarali ga od vremena do vremena akama po glavi, al je Jim utio ko zaliven i nije pokazo da me pozna. Odvedu ga u onu istu kuicu, obuku mu njegovo odijelo i ponovo sveu lancem, al ovog puta ne za nogu od kreveta ve za veliki eljezni kolut privren za najdoljnje brvno. Okuju mu i ruke i noge i reknu da e odsad dobivat samo kruv i vodu dok ne doe njegov vlasnik il dok ga ne prodaju na drabi, ako se vlasnik ne javi u odreenom roku. Onda zatrpaju onu nau rupu i reknu da e dva farmera naoruana pukama uvat strau svake noi oko kuice, a po danu e za vrata bit vezan buldog. Kad su sve to obavili i poeli se razilazit psuju ga jo pomalo na rastanku, naie onaj stari doktor, pogleda ta se zbiva i rekne:

Nemojte postupati s njim gore nego to treba, jer to vam nije lo crnja. Kad sam doao tamo e je deko leao, vidio sam da neu moi izvaditi kuglu ako mi netko ne pomogne, a deko je bio u takvom stanju da ga nisam mogao ostaviti i otii po pomo, bivalo mu je sve gore i gore i poslije nekog vremena poeo je buncati i nije mi vie dao ni blizu sebi. Rekao je da e me ubiti ako mu splav obiljeim kredom, i svakakve je druge budalatine mljeo. Vidim ja da ne mogu nita uiniti s njim, pa mu kaem da mi je potrebna neija pomo. im sam ja to rekao, iskrsne odnekud ovaj crnja i rekne da e mi on pomoi, i stvarno mi je pomogao, i to mi je puno pomogao. Dakako da sam pomislio da je to neki odbjegli crnja, a ja se sad tu naao i moram ostati s njim do kraja dana, pa jo i cijelu no. Bio sam u gadnom kripcu, vjerujte mi! Imao sam dva bolesnika s temperaturom i dakako da sam htio skoknuti u mjesto i obii ih, ali se nisam usuivao, jer je crnja mogao pobjei i onda bih ja bio kriv, a nijedan amac da nam se priblii toliko da ga mogu dozvati. I tako sam morao tamo ostati sve do zore. Nisam jo vidio crnju koji bi bolje i portvovnije nekog njegovao, a morate znati da je istodobno stavio na kocku svoju slobodu. I bio je sav iscrpljen, lijepo se vidjelo da se u zadnje vrijeme premorio od silnih napora. Zbog toga mi se svidio i vjerujte mi, gospodo, da je takav crnja vrijedan tisuu dolara... i da zavreuje da se s njim dobro postupa. Imao sam sve to mi je trebalo, i deku je tamo bilo isto tako dobro kao da je kod kue... moda ak i bolje zato to je imao mir. Ali, ja sam ve bio kao na iglama, s njima dvojicom na dui, a morao sam ostati tamo sve do jutros u ranu zoru. Tad su naili neki ljudi u amcu, sva srea to je crnja upravo u tom asu sjedio uz leaj s glavom naslonjenom na koljena i spavao kao top. I tako ja tajno dadem ljudima znak i oni mu se prikradu, zgrabe ga i sveu prije nego to se mogao snai, i onda vie nismo imali s njim okapanja. A kako je i deko bio upravo zaspao lakim snom, omotamo vesla krpama i priveemo splav za njihov amac, pa se lijepo nesmetano prebacimo na obalu. Crnja se nije ni najmanje opirao, niti je rijei rekao od samog poetka. Nije lo taj crnja, gospodo, kad vam kaem.'' Uto se neko oglasi: E pa, valja priznat, doktore, da je to bilo lipo od vas ut.''Onda se i drugi malo smekaju. Ja sam bio od srca zafalan tom starom doktoru to je uinio Jimu tako lijepu uslugu, i bilo mi je drago to se to slagalo s mojim miljenjem o doktoru, jerbo im sam ga prvi put ugledo, pomislio sam da ima dobro srce i da je dobar ovjek. Ondak se svi odreda sloe da se Jim jako lijepo ponio, i da je zasluio da se to uzme u obzir i nagradi. I svi obeaju, smjesta i od srca, da ga nee vie grdit. Ondak svi izau, a Jima zakljuaju. Ja sam se bio ponado da e neko re nek se Jimu skine jedan lanac il dva, jerbo su bili vraki teki, il nek mu se uz kruv i vodu dadne neto mesa i povra, al se niko nije sjetio, a mislio sam da e bit

bolje da se ja ne mijeam. Ipak sam nakanio ispriat teti Sally na neki nain to je sve doktor kazo, im prebrodim sve one tekoe koje su jo stajale preda mnom, ou re, im objasnim kako sam zaboravio spomenut da je Sid nastrijeljen kad sam prio kako smo on i ja proveli tu prokletu no u amcu tragaju za odbjeglim crnjom. Za to je bilo jo vremena.Teta Sally nije cijeli dan i cijelu no izlazila iz ranjenikove sobe,a kad god bi ja opazio tetka Silasa kako tumara po kui, sklonio bi mu se s puta. Sutradan ujem da je Tomu ve puno bolje, i da je teta Sally ola prile, i tako se ja uuljam u ranjenikovu sobu. Mislio sam, ako ga zateknem budnog, da skupa na brzinu izmislimo neku priu za familiju. Al ba je spavo, mirno ko anelak. Nije vie bio onako uaren u licu ko kad je doo, ve je bio blijed. Ja ondak sjednem da priekam dok se ne probudi. Poslije jedno pola sata eto ti tete Sally kako tiho ulazi, pa se opet naem u sosu! Ona mi mahne rukom nek sjedim s mirom, ter sjedne do mene i pone mi aputat, i rekne kako sad svi moemo bit sretni jerbo se po svem vidi da mu je bolje, i kako ve dugo ovako spava, i kako svakim asom izgleda sve bolje i mirnije, i kako bi se kladila da e bit sasma pri sebi kad se probudi.Tako smo sjedili i gledali ga. Najedno se on promekolji, sasma normalno otvori oi, pogleda oko sebe i rekne: Oho, pa ja sam kod kue! Kako to? A e je splav?'' Sve je u redu reknem ja. A Jim? I on reknem, al mi nekako glas nije bio vesel. On to ne primijeti, nego rekne: Fino! Sjajno! Sad smo na konju! Jesi li rekao tetii?'' Tio sam kazat da jesam, al se ona umijea i zapita: ta to, Side?'' Pa kako smo sve skupa izveli.'' ta to sve skupa?'' Pa, sve skupa. Ima vie toga, kako smo oslobodili odbjeglog crnju... ja i Tom.'' Za boga miloga! Oslobodili odb... o emu to govori ovo dite? Boe, boe, pa on opet bulazni!'' Ne, nita ja ne bulaznim, znam ja dobro ta govorim. Mi smo ga stvarno oslobodili... ja i Tom. Skovali smo plan da to izvedemo, i izveli smo. I to smo elegantno izveli. On se rasprio, a ona ga uope ne prekida neg samo sjedi i bulji u njeg, i puta ga da govori, a ja vidim da ne bi vrijedilo da se u to upliem. Da zna, tetie, koliko smo samo truda u to uloili tjednima smo radili sate i sate, svake noi, dok ste vi spavali. I morali smo krast i svijee, i plahtu, i koulju, i tvoju haljinu, i kaike, i plehnate lanjure, i kuhinjske noeve, i grijalicu, i mlinski kamen,i brano, i ta ja znam ta sve ne, a nema pojma kako je bilo teko napravit pile, i pera, i zapise, i ovo i ono, a jo manje ima pojma

kakva je to bila uivancija. I morali smo crtat ljesove i druge stvari, i pisat anonimusna pisma u ime razbojnika, i verat se uz gromobran i sputat se niz njega, i kopat jamu u kolibi, i pravit ljestvice od trika i slat ih peene u kolau, pa slat kaike i druge potrebne stvari u depu od tvoje pregae...'' Budiboksnama! ...I ispunit kolibu takorima i zmijama i drugim ivotinjama da prave drutvo Jimu, a onda si ti zadrala Toma ovdje sa putrom u eiru tako da si nam skoro pokvarila itav poso, jer su ljudi doli tamo prije nego to smo se mi izvukli iz kolibe, pa smo se morali na brzinu pokupit, i onda su nas uli i pojurili za nama, i tako sam ja dobio po repu, a onda smo skrenuli sa staze i pustili njih da prou, a kad su naili psi, mi im nismo bili interesantni pa su otili tamo otkud je dopirala graja, i onda smo sjeli u na amac i prebacili se na splav, nali se na sigurnom, i Jim je posto slobodan ovjek, a sve smo to uradili sami, zar to nije, tetie, bilo sjajno!'' E pa, ovako neto nisam ula otkako znam za sebe! To ste dakle vi, mali mangupi, zakuvali svu tu kau i sve nas izludili i utirali nam strah u kosti! Najrae bi vas sad odma istukla na mrtvo ime. Kad se samo sitim kako sam ovdi iz noi u no... al ekaj samo dok prizdravi, balave jedan nevaljali, istirat u ja tog bisa iz vas obadvojice!'' Al Tom je bio toliko ponosan i razdragan da se jednostavno nije mogo svladat, nije mogo drat jezik za zubima... a ona mu je upadala u rije i stalno rigala vatru, i obadvoje su govorili u isti mah, bila je to prava maja deraina. Ona mu rekne: Dobro, uivaj i veseli se sad koliko ti drago, samo pazi dobro da te ne ufatim da opet njim neto uruje...'' S kim to? priupita je Tom, odjedno ozbiljan i iznenaen. S kim? Pa, s tim odbiglim crnjom, dabogme. Nego s kim drugim?'' Tom me ozbiljno pogleda i zapita: Tome, pa zar mi nisi maloprije reko da je s njim sve u redu. Zar Jim nije uteko?'' Ko, on? opet e teta Sally. Onaj odbigli crnja? Bogme nije. Ufatili ga, ivog i zdravog, eno ga opet u kuici, na kruvu i vodi, u verigama, i ostat e tu dok ne dou po njeg il dok ga ne prodaju!'' Tom se naglo uspravi u krevetu, uagrenih oiju, nosnice mu se ire i podrhtavaju ko krge, tek se najedno izdere na mene: Oni nemaju nikakvog prava da ga dre zatvorenog! Kifeli! Da nisi ni asa asio! Oslobodi ga! On nije nikakav rob, on je slobodan ko i svaki drugi stvor na ovom svijetu!'' to to govori ovo dite?''

Govorim ono to znam, teto Sally, a ako niko drugi ne ode, idem ja. Ja njega poznajem otkako znam za sebe, a isto ga tako poznaje i Tom. Stara gospojica Watson umrla je pred dva mjeseca i na kraju se stidjela to ga je uope kanila prodat dole na Jug, tako je sama govorila, i u oporuci mu je poklonila slobodu.'' Pa to ste ga onda uope tili oslobaat kad si znao da je ve slobodan?'' E, i to mi je neko pitanje, nema ta. Pravo ensko pitanje! Ma to ti je, zaboga, bila prava pustolovina, i da je trebalo gazit po krvi do grla, ja bi... o, boe sveti, TETA POLLY!'' I stvarno, vrag me odnio ako nije teta Polly stajala na samim vratima, sva sretna i blaena, ko aneo koji se nadroko pite! Teta Sally pohrli do nje i samo to joj ne otkine glavu svojim zagrljajem, i proplae nad njom, a ja naem za sebe zgodno mjesto pod krevetom jerbo mi se uinilo da je za nas dvojicu postalo u sobi jako vrue. Kad sam izvirio ispod kreveta, vidio sam kako se nakon nekog vremena Tomova teta Polly oslobodila zagrljaja, stala pred Toma i zagledala se u njeg povrh naoala... ko da e ga smlavit pogledom. A onda prozbori: Da, bolje ti je da okrene glavu na drugu stranu... i ja bi tako uinila, Tome, da sam na tvom mjestu.'' O, kuku meni! uzvikne teta Sally. Zar se zbilja toliko prominio? Ma, to ti nije Tom, nego Sid.Tom je... Tom je... ma di je sad taj Tom? Ovaj je as bio ovdi.'' Oe rei e je Huck Finn... to valjda oe rei! Nisam ja valjda sve ove puste godine podizala na noge takvog mangupa ko to je moj Tom da ga ne bi prepoznala kad ga vidim. Taman posla! Huck Finn, izlazi ispod kreveta!'' I ja se izvuem ispod kreveta, al nisam se ba osjeo ko neki junak. Tako osupnuto eljade ko to je bila teta Sally nisam u ivotu vidio, osim jednog jedinog ovjeka, a to je tetak Silas kad je unio u sobu i kad su mu sve ispriali. Reklo bi se da je pijan, do kraja dana nije mogo do k sebi od uda, a te je veeri odro u kapelici propovijed kojom se nadaleko proslavio, jerbo ni najstariji mudrac ne bi nita od te propovijedi razumio. Tomova teta Polly rekla je svima ko sam ja, i ta sam, a onda sam moro sam ispriat kako sam se nao u nebranom grou kad me je gospoja Phelps doekala ko Toma Sawyera, al onda mi ona upadne u rije i rekne: Ma zovi me i dalje teta Sally, ve sam se na to navikla, pa emu da sad to mijenjamo! A kad me teta Sally ve doekala ko Toma Sawyera, moro sam ostat Tom Sawyer... druge nije bilo, a znao sam da on nee imat nita protiv, dapae, da e jo i cvast u tom zato jerbo je to naa tajna, i da e se otud izle neka pustolovina, i da e on bit putpunoma zadovoljan. Tako je i bilo, on se onda predstavio ko Sid i priteko mi u pomo tako da je sve ilo ko podmazano. Teta Polly potvrdi da je istina ono to je Tom reko o staroj gospojici Watson, da je u oporuci poklonila Jimu slobodu, pa je dakle istina i to da je Tom Sawyer

napravio svu onu zbrku i uzbunu da oslobodi crnju koji je ve bio slobodan! A meni sve do tada, dok to nisam uo, nikako nije ilo u glavu kako je on mogo, s onim svojim odgojem, nekom pomagat da oslobodi crnju! Na kraju je teta Polly rekla da kad joj je teta Sally javila da su Tom i Sid sretno stigli k njima, da je rekla sama sebi: Pazi sad ovol Niem se drugom nisam mogla ni nadat kad sam ga pustila da ode sam na put, brez ikog da pazi na njeg. I sad moram sama krenut na taj dugi trapac niz rijeku, da prevalim iljadu i stotinu milja, samo da vidim ta je taj objeenjak ovog puta napravio, kad ve nisam mogla dobit nikakav odgovor od tebe.'' Pa, ti mi nisi nita ni pisala rekne teta Sally. Ma ta mi pria! Pa, pisala sam ti dva puta i pitala te u pismu ta to ima znait da je i Sid tu kod vas.'' Ja, sejo, nisam ta tvoja pisma uope primila.'' Tad se teta Polly polako i strogo okrene i podvikne: uj, Tome!'' Ma ta je opet? odazove se Tom nekako preko volje. Nema tu nikakav ta, brezobraznie jedan brezobrazni... amo ta pisma!'' Kakva pisma?'' Ta pisma. Pazi da te ja sad ne dovatim i...'' Eno ih u koferu. Eto, vidite. Ista su ko to su i bila kad sam ih podigo na poti. Nisam ih ni otvaro, nisam ih ni taknuo. Ali sam znao da bi nam mogla donijet neprilika, pa sam mislio, ako se tebi ba ne uri, da u...'' E, ti si zbilja zasluio da te prebijem ko maku, o tom nema dvojbe. Napisala sam ti jo jedno pismo u kojem ti javljam da dolazim, valjda je i to on...'' Ne, to je pismo juer stiglo, nisam ga jo proitala, al je stiglo u redu, kod mene je.'' Mogo sam se mirne due okladit za dva dolara da nije kod nje, al sam sve neto mislio da e bit pametnije da utim. I tako nisam ni pisno.

Zadnje poglavlje
Kad sam se prvi put nao nasamo s Tomom, pito sam ga ta je on zapravo mislio kad smo pripremali bijeg? ta je smislio da uinimo ako bijeg uspije i ako mu poe za rukom da oslobodi crnju koji je ve slobodan? A on mi rekne da je u samom poetku bio skovo plan u glavi, ako sretno izbavimo Jima, da pobjegnemo s njim dalje niz rijeku,na splavi, i da doivimo to vie pustolovina do ua rijeke, i da mu istom onda kae da je slobodan, pa da ga otpratimo kui parobrodom, u velikom stilu, i da mu platimo za izgubljeno vrijeme, i da javimo gore da dolazimo, pa da se skupe sve crnje iz okolice i da ga sveano, u

povorci, doprate u nae mjesto,sa bakljadom i pleh muzikom, pa da ga slave ko junaka, a isto tako i nas. Al ja sam mislio da je bolje to je ispalo ovako kako je ispalo. Zaas smo oslobodili Jima iz lanaca, a kad su teta Polly, tetak Silas i teta Sally saznali koliko je on pomogo doktoru i kako je njegovo Toma, nisu znali kako da mu ugode, obukli su ga od glave do pete i dali mu da jede to god eli, da uiva i planduje do mile volje.Onda smo ga odveli gore u bolesnikovu sobu, i priama nije bilo kraja, Tom mu je dao etereset dolara to je nama za volju bio tako strpljiv zatvorenik, i to se tako dobro dro, a Jim nije znao ta bi od sree i najedno se rasprio: Eto, vidi, Huck, ta sam t ono reko? ta sam t ono reko tamo na Jacksonovom otoku? Reko sam ti d imam rutava prsa, i ta mu to znai, i reko sam ti da sam jedno ve bijo bogat, i da jope bit bogat, i vidi da je istina, da se sve to obistinilo! Eto, vidi! Rec ti ta o, al znaci su znaci, paz ta t kaem, i ja sam vala znavo da u se jope obogatit ko to je jedan i jedan dva!'' Onda je opet Tom razvezo nadugako i nairoko, predloio je da sva trojica kidnemo odatle jedne noi i da pribavimo opremu, pa da odemo na dva ,tri tjedna preko, meu Indijance, na njihov teritorij,da se odamo krvavim pustolovinama. A ja u nato, dobro, moe, to se mene tie, al ja nemam para za opremu, a sve mislim da ih neu ni od kue dobit, jerbo se aa ko bog opet vratio i izdranio sve pare od suca Thatchera i zapio ih. Ne, nije rekne Tom sve su pare jo tamo... est tisua dolara, pa i vie od toga, a tvoj se aa uope nije odonda vrao. Bar nije dok sam ja bio tamo.'' Nato e Jim pomalo sveano: Nee se, Huck, vie ni vratit.'' Ja ga zapitam: Zato, Jime?'' Nemoj me pitat zato, Huck... al nee se vala vie vratit.'' Ipak, nisam mu dao mira dok mi najposlije ne rekne: Je i se sjea one kue to ju je nosila rijeka, u kojoj je bio jedan ojek, pokriven njeim, i kako sam mu ja prio i otkrijo ga, i kako te nisam puto do njeg? E pa, mo podignit svoje pare kad god o, jerbo j to bio on.'' Tom je sad ve fala bogu zdrav, i nosi onu kuglju oko vrata na laniu mjesto sata, i svaki as gleda koliko je sati, i sad vie nemam o em pisat i vraki mi je drago to nemam, jerbo da sam znao kakva je to muka napisat knjigu, ne bi se u to uputo, i vie se nikad neu ni uputat. I sve neto mislim da u morat kidnut prije ostalih meu Indijance,jerbo teta Sally oe da me usvoji i sivilizira, a ja to ne mogu podnest. Ve sam jedno probo. Svretak. Va odani Huck Finn

Biljeka o knjizi Uspjeh Pustolovina Toma Sawyera (1876) nagnao je Twaina da razmilja o nastavku te knjige. tovie, iste godine kad je izaao Tom Sawyer poeo je pisati Autobiografiju Hucka Finna, o emu je svom prijatelju knjievniku Howellsu napisao: Malo,pomalo u provesti dvanaestogodinjeg djeaka kroz ivot (u prvom licu) ali ne Toma Sawyera,on ne bi bio pogodan za tako neto. Meutim, ini se da pisanje nove knjige nije ilo Twainu od ruke jer je iste godine javio prijatelju: Samo mi se donekle svia, moda u rukopis odloiti ili u ga spaliti kad ga dovrim (iako je bio napisao vie od 400 stranica). Sreom, nije spalio rukopis nego ga je samo odloio i povremeno mu se, u iduih sedam godina, vraao. Tako je 1883. pisao svojoj obitelji: I sam se udim kako mi rukopis naglo raste. Mislim da u za dva mjeseca dovriti knjigu koju sam pisao preko 7 godina. Ljetos je piem isto tako lako kao to laem. U rujnu iste godine ponosno je priznao: Skromnost mi nalae da kaem da je to vraki dobra knjiga.Nakon loeg iskustva s nakladnicima, Twain je odluio sam uloiti kapital u novu izdavaku kuu koja e objaviti Pustolovine Hucklebenyja Finna i prodavati ih putem pretplate. Tako je osnovana tvrtka Charles L. Webster and Company. Knjigu je ilustrirao mladi karikaturist i crta Edward Windsor Kemble (1861-1933). Twain nije u prvi mah bio zadovoljan ilustracijama, ali je poslije morao priznati da su one znatno pridonijele velikom uspjehu knjige. Ovaj je prijevod raen prema amerikom kritikom izdanju The Annotated Huckleberry Finn to ga je priredio Michael Patrick Hearn 1981. godine. U njemu je vjerno reproducirano prvo britansko izdanje iz 1884., s Kembleovim ilustracijama, koje je izalo etiri mjeseca prije prvog amerikog izdanja, na temelju palti sloenih u SAD-u. To izdanje velikog formata popraeno je opsenim predgovorom,mnogobrojnim fotografijama i crteima, te jo brojnijim komentarima o manje poznatim pojmovima i izrazima koji se pojavljuju u tekstu romana. Dakako da je takvo izdanje uvelike olakalo posao prevodiocu. Ipak, prevodilac je imao mnoge druge probleme koje je morao uglavnom sam svladati, ponajvie zato to je odluio prvi put kod nas pokuati to vjernije i tonije prenijeti svu jezinu i stilsku kompleksnost izvornog djela. Naime, veina naih itatelja koji poznaju Pustolovine Huckleberryja Finna samo iz naih dosadanjih prijevoda nisu uope svjesni te kompleksnosti jer se prevodioci nisu ni potrudili da je doaraju u svojim prijevodima. Stoga nisu ni prevodili objanjenje to ga je autor stavio na sam poetak knjige, objanjenje u kojem istie da se posluio sa tri razliita narjeja iz Missourija i sa etiri varijante jednog od tih narjeja. U obranu tih prevodilaca valja priznati da se ni

u mnogim drugim zemljama njihove kolege nisu uputale u takav vratoloman pothvat da pokuaju slijediti autora na tom tekom i nezahvalnom terenu. Prevodilac je ovog izdanja to ipak pokuao. Nije uvjeren da je u tome uspio, ali se tjei injenicom da je, sto godina nakon objavljivanja izvornika, obavio pionirski posao. Kako je rije o klasinom djelu svjetske knjievnosti, nema sumnje da e se u nas i dalje pojavljivati novi prijevodi, pa se moemo nadati da emo danas, sutra dobiti i kongenijalan prijevod u koji e moda biti ugraen i trud ranijih pregalaca na tom polju. Budui da je niepotpisani prevodilac odrastao u rodnom selu aglinu kod Poege, smatrao je da e najbolje biti da se u ovom poslu poslui onim govorom i narjejem koje je sluao oko sebe od malih nogu, koje dakle najbolje poznaje. Rije je, s jedne strane, o tokavskom govoru ijekavskog izgovora u kojem ima podosta turcizama i nepravilnih oblika, pa i lokalizama to se mogu uti i u nekim drugim slavonskim krajevima, a s druge strane o jeziku upijenom i zapamenom u djetinjstvu, dakle jeziku djetinjstva. Prije nego to je zagrizao u ovaj tvrdi orah, prevodilac je osvjeio svoje poznavanje slavonskih dijalekata itajui neke starije slavonske pisce. Valja imati na umu daje Twainov Huck, koji govori u prvom licu, bistar ali neobrazovan djeak koji jedva da je nauio itati i pisati u prvom razredu osnovne kole. Autor je nastojao da u izraavanju glavnog junaka,pripovjedaa bude dosljedan, ali se nije ustruavao da govor kolovanih ljudi u romanu bude lien svih onih gramatikih i stilskih pogreaka i nezgrapnosti kojima inae vrvi Huckovo kazivanje. Prevodilac mora priznati da mu je na mahove bilo vrlo teko prisiliti se da upotrebljava rijei, fraze i konstrukcije od kojih inae bjei kao vrag od tamjana i koje,u svojoj urednikoj funkciji, nemilosrdno progoni lektorirajui i redigirajui tue prijevode i originalna knjievna djela. Najvei je problem u ovom poslu svakako bio pogoditi pravi ton i nai pravu mjeru. Ako uzmemo da Huck u ovoj naoj varijanti govori odreenim slavonskim dijalektom, crnci, ih crnje (Twain rabi rije nigger koja u njegovo doba zacijelo nije imala tako jak pogrdni prizvuk kakav ima danas), govore nekom bosansko-hercegovako-crnogorskom mjeavinom, a teta Sally i njeni zemljaci to ive na Mississippiju vie od 1000 milja nizvodno od Huckova rodnog mjesta govore slavonskom ikavicom. Prevodilac se nada da e unato tom govornom i jezinom arenilu njegov prijevod biti dovoljno itljiv i jasan da e ga moi bez veih tekoa pratiti i oni, osobito mlai itatelji, koji ne poznaju tako dobro sve te dijalekte. Ako im se ipak neke jezine nepravilnosti i iskrivljavanja uine pretjeranim i suvinim, prevodilac ih uvjerava da originalni tekst jo znatno vie odstupa od engleske ili amerike jezine norme. Z. C.

Sadraj
Prvo poglavlje Siviliziranje Hucka Gospojica Watson Tom Sawyer eka Hucka Drugo poglavlje Deki izmiu Jimu Druina Toma Sawyera Dobro promiljeni planovi Tree poglavlje Pranje glave Milost boja Jo jedna la Toma Sawyera etvrto poglavlje Huck i sudac Praznovjerice Peto poglavlje Huckov otac Njeni roditelj Na pravom putu esto poglavlje Stari tui suca Thatchera Huck nakanio da bjei Politika ekonomija Batrganje Sedmo poglavlje Vrebanje prilike Zatoen u kolibi Potapanje lea Predah.. Osmo poglavlje Spavanje u umiBuenje mrtvihIstraivanje otokaOtkrivanje Jima Jimov bijeg Znaci Balam Deveto poglavlje Spilja Kua plovi rijekom Deseto poglavlje Dobar ulov Stari Hank Bunker Prerueni Huck Jedanaesto poglavlje Huck i nepoznata ena Potraga Izvrdavanje Na putu za Goshen Dvanaesto poglavlje Polagana plovidba Posuivanje stvari Na olupini Urotnici Traganje za amcem Trinaesto poglavlje Bjeanje s olupine uvar Potapanje etrnaesto poglavlje Dobra zabava Harem Francuski jezik Petnaesto poglavlje Hucku je pobjegla splav U magli Huck sustie splav Kr esnaesto poglavlje Iekivanje Neduna laNovac plovi rijekomHuck je isplivao na obalu

Sedamnaesto poglavlje Veernji posjet Farma u Arkansasu Unutarnje dekoracije Stephen Dowling Bots Osamnaesto poglavlje Puk. GrangerfordGospodarska obiteljKrvna osvetaEvanelje ''Otkrivanje splavi Iza naslaganih drva Svinjetina s kupusom Devetnaesto poglavlje Mirovanje po danu Jedna astronomska teorijaAntialkoholiarska kampanja Vojvoda od Bridgewatera Muke jednog kralja Dvadeseto poglavlje Huckovo objanjenjeKovanje ratnog planaObraivanje vjerskog sabora Gusar na crkvenom saboru Vojvoda u ulozi tiskara Dvadeset prvo poglavlje Vjebanje u maevanju Hamletov monolog vrljanje po graduDokoni gradi Stari Boggs Ubojstvo Dvadeset drugo poglavlje Sherbum U cirkusu Pijanac u areni Uzbudljiva tragedija Dvadeset tree poglavlje Prevareni gledaoci Usporeivanje kraljeva Jim ezne za kuom Dvadeset etvrto poglavlje Jim u kraljevskom ruhu Putnik u amcu Prikupljanje podataka Ucviljena obitelj Dvadeset peto poglavlje Jesu li to oni? Pjevanje hvalospjeva Pretjerana estitost Pogrebne orgije Loa investicija Dvadeset esto poglavlje Poboni kralj Kraljevi sveenici Ona njega moli za oprotenjeSkrivanje u sobi Huck uzima novce Dvadeset sedmo poglavlje Sprovod Udovoljavanje radoznalosti Osumnjieni Huck Brza prodaja, mala zarada Dvadeset osmo poglavlje Putovanje u Englesku Betija jedna! Mary Jane pristaje da se ukloni Huck se rastaje s Mary Jane Mumps Protivnika stranka Dvadeset deveto poglavlje Osporeno srodstvoKralj objanjava nestanak novcaUsporeivanje rukopisa Iskopavanje lea Huck bjei Trideseto poglavlje Kralj napada Hucka Velikaka svaa Utjeha u piu Trideset prvo poglavlje

Zloslutni planoviVijesti o Jimu Stare uspomene Pria o ovnu Dragocjeni podaci Trideset drugo poglavlje Sve mimo, kao da je nedjelja Zamjena osoba U kripcu U dilemi Trideset tree poglavlje Kradljivac crnje Junjaka gostoljubivost Podugaka molitva prije ruka Katran i perje Trideset etvrto poglavlje Kuica kraj spremita za pepeo Sramota Penjanje uz gromobranNevolje s vjeticama Trideset peto poglavlje Bjeanje na propisan nain Mrani planovi Luenje krae od krae Duboka jama Trideset esto poglavlje Gromobran Najbolje to se moe Ostavtina za potomstvoVelika svota Trideset sedmo poglavlje Posljednja kouljaMjesearenjeProtjerivanje iz kueVjetiin kola Trideset osmo poglavlje Grb Struni nadzornik Trnovit put do slave Razgovor o suzama Trideset deveto poglavlje takori ivahno drutvo u postelji Lutka napunjena slamom etrdeseto poglavlje Na pecanju Odbor za "sigurnost graana Bjeanje glavom bez obzira Jim predlae da se pozove doktor etrdeset prvo poglavlje Doktor Tetak Silas Sestra Hotchkiss Zabrinuta teta Sally etrdeset drugo poglavlje Tom Sawyer ranjen Doktorova pria Tom sve priznaje Stie teta Polly Amo ta pisma! Zadnje poglavlje Jim vie nije rob Plaanje nadoknade zatvoreniku Va odani Huck Finn Biljeka o knjizi Mark Twain pseudonim je amerikog knjievnika, novinara i humorista Samuela Langhornea Clemensa roenog 1835. godine u Floridi u dravi Missouri. Obitelj se 1839. godine preselila u mjesto Hannibal na obali Mississippija, trajnog nadahnua stvaralatva koje je obiljeilo knjievnost tog doba. "Huckleberry Finn" (1884.), nastavak romana "Doivljaji Toma Sawyera", djelo je koje se smatra draguljem Twainova opusa i nezaobilaznim romanom

amerike knjievnosti. Roman govori o djeaku Hucku koji bjei od svoga oca putujui na splavi rijekom Mississippi u potrazi za slobodom, a drutvo mu pravi odbjegli rob Jim. Iz Twainova opusa od djela prevedenih na hrvatski izdvajaju se jo "Doivljaji Toma Sawyera", "Kraljevi i prosjak". "Novanica od milijun funti", Novinarstvo u Tennesseeju i druge prie"... Mark Twain umro je u mjestu Redding 1910. godine. "Sva moderna amerika knjievnost dolazi iz jedne knjige Marka Twaina, a to je 'Huckleberry Finn'" ameriki nobelovac Ernest Hemingway

Corry & kokica