Antropologija buducnosti

Emil Herak e-pota: ehersak@ffzg.hr / ehersak@gmail.com, tel: 098 1777-880 Maja Adija e-pota: maja.adzija@gmail.com, tel: 091 7232-655

Uvod
Gle, dolazi s oblacima i gledat de ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat de nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog Onaj koji jest i koji bijae i koji dolazi, Svevladar. Otkrivenje (1: 7) Simboliki poinjemo nau tematiku odlomkom iz Otkrivenja, djela koje je negdje prije 100. n.e. napisao krdanin Ivan (prema klasinoj tradiciji sv. Ivan apostol), dok se nalazio u prognanstvu na otoku Patmosu, na sjeveru skupine Dodekaneza u istonom dijelu Egejskom moru. Ivan je opisao viziju koju je imao o kraju svijeta, ili bolje reeno o konanoj sudbini ovjeanstva, i nastupu Bojeg kraljevstva. "Otkrivenje" je vie-manje doslovni prijevod gr. imenice , koja je u antici oznaavala in uklanjanja skrivenosti (), pogotovo razotkrivanje lica (skidanja vela, koprene) ili drugih dijelova tijela, koji se iz kulturnih, vjerskih ili ak praktinih razloga u pravilu nisu pokazivali u javnosti. U tom smislu, mogli bismo govoriti i o razgolidenju neke stvarnosti, koja postoji, doista, ali koju mi ne moemo vidjeti. Stvarnost, u Ivanovom Otkrivenju, dakako nije fizika stvarnost koju u ovo vrijeme moemo vidjeti oko sebe, i koja se moe i fiziki razotkriti ako nije odmah vidljiva, nego je to mnogo dublja stvarnost postojanja. Sadanja fizika stvarnost koju vidimo, prema ovom krdanskom shvadanju, samo je mutni odraz ili pak "zagonetka" prave stvarnosti bitka, koja de nam se pokazati tek kada ovaj ivot prestane, kao to je jo i prije Ivana istaknuo sv. Pavao: "Sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada licem u lice!" (Kor. I 13: 12). Pretee te Pavlove misli moemo nadi i mnogo prije, recimo u Platonovoj alegoriji o spilji (Drava, knj. VII), i isto tako izriite ili barem implicitne vizije o bududnosti, koje se mogu usporeivati s Ivanovim Otkrivenjem moemo pronadi u razliitim vremenima i u razliitim kulturama, filozofijama i vjerskim sustavima diljem svijeta. Ali ne mislimo tu o njihovim konkretnim sadrajima, koji mogu biti razliiti, nego o potrebi da se neto odredi u odnosu na cilj prema kojemu idemo. Vjerske vizije o bududnosti, razumije se, imaju modan zahvat nad onima koji ih prihvadaju, jer esto odreuju smjernice ivota do kraja egzistencije svijeta. Mogli bismo pretpostaviti da su znanstvene vizije drukije iako se razlika izmeu znanosti i vjere uspostavljala postupno kroz ljudsku prolost, i ak danas kada se jedna i druga sfera dogurane do krajnosti, bit de podruja u kojima se na stanovite naine opet pribliuju (barem u tematikama).

 Napokon, postoje i vrlo prizemne, svakodnevne vizije o bududnosti, utemeljene na obinim ekstrapolacijama ritma ivota, i koje se vrte oko pitanje "to de biti sutra?" to de biti sutra? Upravo nas to pitanje potie na oblikovanje najprizemnije vizije o bududnosti. I to kljuno polazite obino se moe dalje razraditi: kada demo se uopde ustati i zapoeti taj sutranji dan, to moramo napraviti sutra (htjeli to ili ne), to de se moda dogoditi izvan nae kontrole (u dobrom ili loem smislu, i moemo li se za to pripremiti), i napokon to bismo htjeli da se dogodi.

Gramatika budunosti
Misli u odnosu na sutranje dogaaje: dakle "kada", "to moramo", "to elimo", itd. izravno su odredile nain kako govorimo o bududnosti, ili tonije glagolsku konjugaciju bududega vremena. U nekim jezicima ne postoji posebna konjugacija, nego se u sintagmu tek stavlja neka oznaka tempiranja vremenskoga odreenja, koja daje na znanje "kada" de se neto dogoditi ("sutra", "poslije", "onda", "idude godine", "napokon", itd.). Katkad se u takvom ili slinom sklopu prvo koristi glagol koji prenosi znaenje "poeti", nakon kojega slijedi drugi glagol koji odreuje radnju koja de poeti (primjerice, "poinjem raditi" sutra). Iz takvih konstrukcija mogu se poslije oblikovati pomodni glagoli. Njemaki werden "postati", koji se koristi upravo kao pomodni glagol, moe se djelomino uvrstiti u tu kategoriju, meutim "postajanje" upuduje i na osobitu inaicu "bivanja". S tim u vezi, moemo razmotriti razvitak u latinskom jeziku. Latinski je stvarao temeljni oblik bududeg vremena, futur prvi (futrum exctum), s pomodu umetaka b, bi, bu, a i , podrijetlom od ie. korijena *bh- (< *bh-ti-s), koji je jasno uoljiv i u hrv. i opdem slav. glagolu biti (< praslav. i stclav. byti). Ako uzmemo jedan od najedih primjera iz prve konjugacije, amre "voljeti", na taj nain dobivamo: ambo, ambis, ambit, ambimus, ambitis, ambunt. Dakako, i sam lat. pojam futrus nastao je od istoga korijena (*bh- > *f-), kao i hrv. apstraktum "bududnost", koji je u drugom dijelu 19. stoljeda Bogoslav ulek (18161896) oznaio kao istoznanicu za njem. Zukunft i tal. avvenire (u jednom i drugom sluaju, "to to de dodi"). I to je taj korijen, koji se odnosi izravno na nau tematiku, zapravo oznaavao? Prema Petru Skoku (18811956) izvorno znaenje bilo je "rasti", pa smo zato od iste osnove dobili i "biljku" i "bujnost". Ako bismo tu semantiku dalje uopdili najvjerojatnije bismo dobili ideju o kontinuitetu, o nastavku ivota, ili o drvu ivota, koje raste i raste. U nordijskoj mitologiji, svjetsko drvo Yggdrasil ivi i raste, i ostat de i dalje ivo i nakon "sumraka bogova" (Ragnark). Sve nas to upuduje na neko opde shvadanje, koje see daleko u prolost. Iako moda izgleda tako, isti korijen nije dao oblike "buditi (se), buenje", no ipak moemo se tu vratiti i na razmiljanje o sutranjemu danu. I kako je bilo reeno, kada se probudimo, vrlo esto moramo pomisliti i na to to moramo napraviti? Latinski je poslije, u vremenu prijelaza na puke inaice, polazio, ini se, od te potrebe. Tako je nastala formula u kojoj se bududnost oznauje s pomodu glagola habere, "imati", koji de poslije dati vedinu romanskih tvorbi za budude vrijeme.

 Umjesto prijanjeg ambo, puki latinski koristit de amare habeo, to bi prenosilo znaenje"imam voljeti", u smislu "trebam voljeti", to de se poslije saeti u jedno i dati tal. amer (< amare + ho), fr. aimerai (< aimer + ai), panj. amar (< amar + he), i port. amarei (amar + hei). U pukom latinskom i poslije u romanskim jezicima koji su od njega nastali postojali su i drugi naini oznaavanja bududeg vremena. Na zapadu bila je esta konstrukcija tipa "idem to napraviti", koja je prisutna i u germanskim jezicima (usp. fr. je vais manger i engl. I am going to eat), dok su na istoku, u rumunjskom i u aromunskim ili "vlakim" govorima, prevagnule tvorbe uz pomod glagola "htjeti", rum. vrea (npr. voi iubi, "voljet du, ljubit du"). Engleski pomodni glagol will i srodni germ. oblici (norv. i dan. vil) ulaze u tu istu kategoriju (stengl. *willan, stgerm. *welljam, "htjeti, eljeti"), pa tako svjedoe o motivu elje u odreivanju bududnosti. Dakako, rumunjski je iz nae perspektive zacijelo zanimljiviji, jer govori o razvitku koji je utjecao i na hrvatska tokavska narjeja. Kada su se slavenski jezici rairili po jugoistonoj Europi, zapravo nisu imali neki posebni nain oznaavanja bududeg vremena. Jedan razlog bio je i osobita struktura glagola, koju je svojedobno francuski slavist Andr Vaillant (18901977) nazvao "revolucionarnim". Mislio je na paralelnu shemu svrenih i nesvrenih vidova. U starocrkvenoslavenskom, konjugacija prezenta oznaava sadanje vrijeme ako je glagol nesvren, i budude vrijeme ako je svren: primjerice, stcslav. (tvorit) "ini", (stvorit) "init de", to se i danas zadralo u mnogim slav. jezicima, i djelomino u hrvatskom. No slav. jezici razvili su i pomodne konstrukcije gotovo svuda na osnovi glagola "biti" o kojem smo ved govorili, katkad koristedi glagol (nati), "poeti", a u jugozapadnoj Europi preuzeli su istu strukturu kao i rumunjski. Zapravo se tu radi o jednom od crta "balkanske jezine zajednice" (njem. Balkan sprachbund), koja obuhvada (vie-manje) rumunjski, grki, albanski, makedonski, bugarski i srpski. Hrvatski je tu na granici kajkavska i akavska narjeja slijede iri i stariji slavenski obrazac, dok su tokavska narjeja (pa i knjievni jezik koji je na njima utemeljen) preuzeli balkanski model. Zapravo, nije rije sasvim o balkanizmu, jer smo vidjeli da je isti model prisutan i u germanskim jezicima i tovie, moemo ga nadi, primjerice, i u kineskom jeziku. Kineski koristi priloge jing ( ), yo () i sline tvorbe, koje imaju opde znaenje "htjeti", za odreivanje bududeg vremena: primjerice T yo hu kludey ( ), "On de idi u Hrvatsku" (dosl. "On hotedi idi Hrvatska"). U svakom sluaju, bududnost odreena prema "htijenju" vrlo je zanimljiva misao, i zato smo iznijeli ove kratke crte o "gramatici bududnosti". Polazite je bilo, da ponovimo, prizemna svakodnevna vizija o bududnosti: to de biti sutra, to moram, to elim, dok nas ie. korijen pojma (*bheuH-, *bh-ti-s) upuduje, vjerojatno, na dublju i iru viziju o ivotu.

Antropologija i budunost
Antropologija je znanost koja holistiki prouava ovjeka, dakle u svim mogudim izrazima njegova postojanja: pojedinanim i skupnim, iz perspektive njegova tijela ili njegove kulture, drutva, vjerovanja, itd., i to u prolosti (natrag sve do prvih hominida), sadanjosti i dakako bududnosti. 3

 Bududnost je neto to jo ne postoji, ali ima nevjerojatno jak utjecaj na razvitak ovjeka i ljudskih zajednica. Kako smo pokuali implicitno naznaiti u prethodnim komentarima, ovjek se nosi s problemom bududnosti gotovo uvijek kada razmilja o svom ivotu i bitak i bududnost, kako smo spomenuli, takoer su povezani u etimolokim korijenima. Vizija o onomu to de se dogoditi odredit de i nae ponaanje danas, pa de zato imati utjecaj na posljedice naega ponaanja i tako djelovati na daljnje procese koje de odrediti bududnost. Primjerice, krdanski vjernici koji prihvadaju viziju iz Ivanovog Otkrivenja ponaat de se u skladu s naelima svoje vjere da bi svoj bitak ostvarili na Sudnjem danu. Druga je stvar to da je Otkrivenje prepuno metafora, koja se mogu protumaiti na razliite naine, kao to se esto radilo (ak je bilo fanatikih povezivanja nekih zvijeri iz Ivanovog teksta s modernim politikim silama, Rusijom, Kinom, itd.). Slian utjecaj mogu imati i znanstvene vizije o bududnosti, ako im ljudi vjeruju. Jedan granini sluaj vrlo je indikativan u tom smislu tzv. "znanstveni socijalizam", koji je Karl Marx (18181883) pokrenuo sredinom 19. stoljeda. Misli nalik na neke socijalistike ili komunistike ideje nastale su ved mnogo prije u povijesti, barem od antike, ali su esto proizlazile iz vjerskih naela. Marx je pokuao ukloniti sva ta naela i dokazati ispravnost svojih vienja na temelju znanstvene analize razvitka drutva, i pritom se posluio i podacima od kojih bi se neki danas mogli uvrstiti u povijest antropologije. Zajedno s Friedrichom Engelsom (18201895) prouavao je razliite stvari, sve od tadanjih shvadanja o prapovijesti i drevnom drutvu, do zbivanja u njegovom dobu (parike komune i slino). Meutim, je li Marx donio pravi zakljuak o smjeru razvitka drutva? Nakon boljevike revolucije u Rusiji 1917. godine, "znanstveni socijalizam" sve se vie pretvorio u neto nalik na religiju, bez obzira na ateistiku filozofiju, a vjernici te religije imali su vrlo jak utjecaj na dogaaje u 20. stoljedu. Ali onda se prije dvadesetak godina taj marksistiki idejni okvir gotovo sasvim slomio, pogotovo u Europi. Pokazalo se da Marx nije tono predvidio bududnost, i tu nisu mnogo pomogli ni razni pokuaji redigiranja njegovih misli. Ali njegova vizija i naputci koje je dao za ostvarivanje velikih ciljeva zato to su dugo vremena bili prihvadeni u nekim vanim sredinama, doveli su do posljedica i reakcija koje i danas odreuju na svijet. Moemo to ovako saeti: nain kako vidimo bududnost, odredit de nae planove danas, i ako slijedimo te planove, ako u njih vjerujemo, to de utjecati na daljnji razvitak, iako nede nuno dovesti do rezultata koje smo predvidjeli. Zapravo, gotovo u svemu, ovjek razmilja o bududnosti. Bududnost je vana kada mislimo o svojim odlukama za sutra ili prekosutra, o svom bududem izgledu ili zdravlju, o svom drutvenom probitku, o svom potomstvu i o prijenosu svoje genetike na idude narataje, o perspektivama svoje zajednice, o opasnostima na koje bismo mogli naidi, o nainu kako demo biti ocijenjeni zbog svojih odluka i napokon o ostvarivanju smisla svoga ivota. Odnos prema bududnosti kljuan je dio ovjekove biti, i stoga predstavlja izrazitu antropoloku problematiku. 4

Istraivanja i studiji u svijetu

Ako potraimo tematiku preko Interneta nadi demo tu i tamo lanke ili osvrte u kojima se pojavljuje izraz "antropologija bududnosti". Meutim, teko se moe nadi primjer u kojem je ova tematika obraena iz svih antropolokih perspektiva. Iako je tematika po svemu sudedi izrazito antropoloka, i kako smo naglasili vrlo holistika, nain kako se zasad istraivala bio je vrlo specijaliziran. Jedna knjiga kotskog geologa Dougala Dixona (1946), "ovjek poslije ovjeka", doista nosi (barem) podnaslov "antropologija bududnosti" (Man after Man: An Anthropology of the Future, 1990). Trebat demo je ukratko opisati i u ovom kolegiju ali rije je ponajprije o bududoj fizikoj evoluciji ovjeka, to je samo jedna naa podtema. to se tie studija, nakon vie pretraivanja, ini se da je antropologija bududnosti zasad zastupljena jedino u studijskom programu na Kalifornijskom sveuilitu u Berkleyju, gdje seminar o toj temi vodi profesorica Aihwa Ong. Seminar na Berkeleyju fokusiran je na aspekte kulturne antropologije i etnologije (kulturne dezorijentacije u doba nagle ekspanzije tehnologije i inovacija, uinke urbanih i klimatsko-ekolokih promjena na kulturu i drutvo, itd.). Postojao je jo jedan zanimljiv pokuaj prije desetak godina. Smithsonijski institut u Washingtonu organizirao je 2002. pokretnu izlobu o tzv. "postkulturi" u Sjevernoj Americi. Tematika se odnosi na mogudnosti razvitka u sluaju sloma dananje sjeverno-amerike kulture, zbog globalnog zatopljenja, ili drugih kriznih pojava. Ilustracije za izlobu, s motivima povratka u amerindsku prolost, priredio je Michael Green (1943 ).

Naelo brzinomjera
Model brzinomjera odnosi se na kratkorona i dugorona predvianja bududeg razvitka. Kao i brzinomjer, predvianja bududih razvojnih mogudnosti izvode se iz trenutnih okolnosti ako vozimo malo preko 110 km/h tono jedan sat, to de se ostvariti, tj. predi demo tu udaljenost od malo preko 110 km u vremenu od jednog sata. Ali to je i apstrakcija ako se bilo koja okolnost tijekom vonje promjeni, nede se dogoditi to to brzinomjer u jednom trenutku previa.

Vjerovanja, kultura i zamisli o budunosti

imii i kozmologija
U junom Brazilu u dijelovima pokrajina Mato Grosso, Paran i So Paulo ivi narod Apapokva, koji govori jezikom iz tupi-gvaranijske skupine. Danas ih ima svega oko 500 pojedinaca. Nama de kao polazite za idude teme posluiti njihov mit o nastanku svijeta. U poetku, kau, svuda je bio mrak i u tom mraku stvorila se golema masa imia koji su se meusobno borili. Ovaj je primjer osobit po svom sadraju, ali nismo ga naveli tek zbog tog sadraja. 5

 Tu je bitno redi da naini kako ljudi zamiljaju nastanak svijeta, ili tonije strukture njihovih shvadanja kozmogonije, esto sadre i najave o bududem vremenu. Apapokuve su vjerovali da se daleka prolost moe ponoviti, i da to to je bilo nekada, moe se opet dogoditi. Je li vrijeme, dakle, ciklino? Ne nuno u ovom primjeru jer je ponavljanje tek mogude i ne mora se ostvariti, bez obzira na to to postoji strah od povratka u iskonsko vrijeme. S druge strane, znanje o tomu to je bilo nekada slui kao naputak za znanje o tomu to de se dogoditi. Nae planiranje bududnosti esto se temelji upravo na takvim prolim iskustvima, i ako imamo vrsto znanje o prijanjim dogaajima ili stanjima, onda naa svijest moe pokuati stvarati sliku o bududnosti. To radimo redovito u mnogim modernim znanostima skupljamo informacije o dogaajima i o uzrocima i posljedicama, i zatim te informacije pokuamo prenijeti na budude dogaaje. Slinu metodu, utemeljenu na logici razvitka, rabimo i u fikcijskim prikazima. Ali prije nego to preemo na problem takvih prognoza, razmotrit demo nekoliko tema o sustavima vjerovanja, koji u razliitim kulturama mogu odrediti kako ljudi razmiljaju o bududnosti.

Postoji li uope budunost?

Australski uroenici kau da je svijet bio stvoren u "vremenu sna" ili "snovienja" (razni nazivi u australskim jezicima: malchera, alcheringa, mura-mura, tjukurrpa, itd., zapravo su imena za vrhovnog boga neba koji vodi "snovienje", iako se esto prenose na engleski kao dreamtime, ili the dreaming). To vrijeme u biti je osobita struktura, koja obuhvada i prolost, i sadanjost i isto tako i bududnost. Prie o "vremenu sna" opdenito govore o nastanku svemira, Zemlje i ivih bida (ivotinja, biljaka i ljudi), o oblikovanju krajoliku, i vrlo esto o tome kako su preci uroenika stigli u Australiji primjerice, prema jednoj su stigli na kontinent iz neke zemlje na sjeverozapadu, u bijegu pred vatrenim mravima. U njima se mogu nadi objanjenja za to zato stvari i iva bida izgledaju i/ili djeluju onako kao to je to u prirodi; mogu se doznati podaci o mjestima gdje ive bogovi ili duhovi, i takoer se dobivaju informacije o nainu kako se ljudi trebaju ponaati prema zemlji i prema ivotinjama. Kako je jedna autorica istaknula, "Vrijeme sna je kozmika knjinica koja je toliko obuhvatna da moe predvidjeti bududnost naeg planeta" (v. Carole A. Travis-Henikoff, Dinner with a canibal, Santa Monica, 2009, str. 183). Preci iz "vremena sna" postali su duhovi, koji i dalje ive svuda naokolo. No jesu li to preci iz davne prolosti (recimo iz prapovijesti) koji su se pretvorili u duhove tek nakon to se "vrijeme sna" dovrilo? Ovo je pitanje problematino. "Vrijeme sna" je prema australskom shvadanju trajno vrijeme, jer kako smo rekli ono obuhvada prolost, sadanjost i bududnost, ali danas Australci imaju razliita gledita o njegovom bitku. Neki smatraju da se doista zavrilo u prolosti, i da dalje traje tek u duhovnom obliku (sve od trenutka kada su se preci naroda pretvorili u duhove). Moglo bi se pretpostaviti da je na takvo shvadanje utjecala koncepcija o linearnosti vremenu koju su u Australiji rairili bijeli doseljenici, koji su svojom prevladu ipak snano utjecali na uroenike tradicije. S druge strane, neke skupine uroenika vjeruju da se "vrijeme sna" i dalje dogaa ili odvija simultano sa sadanjodu, i da se takva struktura nastavlja i u bududnost, jer zapravo nema linijskog pomaka. 6

 Snovi mogu biti naini ulaska, "kanali" ili "prozori" u taj vjeiti bezvremenski svijet, i u njima, razumije se, bududnost ved postoji, kao to postoji prolost i sadanjost. Na razne naine, ne samo u fizikom snu, australski uroenici uspostavljaju vezu s "vremenom sna": obredi su tu vani, dodiri s petroglifima, intonacije glazbala, i sl. Primjerice, kao dio "obreda prolaza" (rites de passage), mladi uroenici odlaze na lutanja po divljini (engl. jedn. walkabout), koja traju i pola godine tijekom kojih oni slijede "tragove sna" svojih predaka, ponavljajudi rijei iz njihovih pjesmi, traedi prikaze na kamenu i obilazedi sveta mjesta u krajoliku. Sve ih to povezuje s tim bezvremenim svijetom, i prua im uvid u to to de se dogoditi. Moglo bi se pretpostaviti da je australsko uroeniko shvadanje vremena kakav ostatak iz razdoblja prije nastanka prvih civilizacija ali to se pitanje ne moe tako pojednostaviti. Postoji vie primjera, iz raznih kultura, u kojima je bududnost neto ved odreeno, i neto to je podjednako dio nae prolosti. Prema jednoj opasci, u odnosu na vjerovanja Inka i andskih zajednica, bududnost dolazi iza nas, kao da gledamo nizvodno teenje rijeke: "Bududnost ne lei pred nama, nego iza naih lea. Ona se uzdie oko naih nogu; hvata nas iznenada kao vjetar koji pue iza nas" (Catherine J. Allen, The Hold Life Has: Coca and Cultural Identity in an Andean Community. Washington: Smithsonian, 1998, str. 195). Prolost se tako pojavljuje u bududnosti moda ba u takvom obliku u kakvom je nekada i bila, a to je razlog zato se Apapokuve boje povratka imia. I usput reeno, nakon poraza od panjolaca dio Inka se navodno povukao u grad u dungli Amazonije (legendarni Paititi); i nastala je predaja da de se oni vratiti i opet ujediniti svoje potomke, ali samo one koji su zadrali tradicionalnu odjedu i dalje govorili keuanski, ne panjolski. to je bilo, bit de opet i zato je bududnost odavno poznata, ili barem odreena. Zanimljiva je u tom smislu zadnja reenica iz majanskog korpusa mita, Popol Vuh (u rukopisu iz 1558. godine): ta reenica kae da je to djelo trebalo nadoknaditi jednu nestalu knjigu, koja opisuje svu prolost i bududnost. Dalje na sjeveru Amerike, Navahoi su isto vjerovali u povezanost izmeu prolosti i bududnosti i to u smislu da sve to se dogodilo moglo bi imati posljedice bilo kada u bududnosti. Zato bi u svojim obredima lijeenja ponavljali prie o podrijetlu naroda. Dakako, moemo redi: ali bududi dogaaji, po logici povijesnog kauzaliteta, uvijek imaju uzroke u prijanjem vremenima. No u ovom sluaju bilo kada ne podrazumijeva takvu povijesnu vrstu kauzaliteta, nego spojenost vremena. U ovakvim shemama, sve je stopljeno: nastanak naroda ili svijeta ili ljudi i isto sve to de se dogoditi. U australskom "vremenu sna" sav narod to moe doivjeti ali drugdje je takvo bezvremensko ili vremenski stopljeno stanje osobita domena boanstava. U drevnom Egiptu sve dogaaje iz vremena, bilo kada, poznavao je bog sunca Ra, koji je poslije dao tu sposobnost Horu, sinu Osirisa i Izide U Grkoj je isto bog sunca, Zeusov sin Apolon, znao zbivanja iz svih vremena, iako su i drugi bogovi mogli imati takve sposobnosti. Zacijelo najpoznatiji primjer iz rimske mitologije (ili religije) bio je Janus, bog vrata i vremena, koji je prikazan s dva lica, jedno koje gleda u prolost i jedno koje je paralelno okrenuto prema bududnosti. U Indiji je bog iva koji unitava i opet stvara znao i prolost i bududnost. 7

 I u abrahamistikim tradicijama Bog poznaje sve sudbine, i nalazi se sasvim izvan vremena. Jedna idovska predaja kae da se nad Bojim prijestoljem nalazi veo, pargod, na kojem su bile zabiljeene sve prole i budude sudbine (u kabalistikom rjeniku to je "zastor dua). Jedan drugi izvor iz idovskog misticizma kae da je Bog u poetku, preko svojih poslanika arhanela Raziela, Hadraniela i Rafaela pokazao Adamu svu bududnost ("Knjigu neba" ili "Knjigu Raziela"). Dakako, i u mlaim abrahamistikim religijama, u krdanstvu i u islamu, Bog uvijek poznaje sve to je bilo i to de biti i katkad prenosi neke djelide tih informacija ljudima, ili izvorno preko vizija, ili preko posrednika (najede anela). Vjera i pribliavanje Bogu stoga moe biti nain da se upozna bududnost. Ali je li ta bududnost predodreena? Katkad razotkriviva, ali ne promjenljiva? U krdanstvu je taj problem bio vrlo izraen za vrijeme protestantske reformacije, kada su neke nove krdanske struje zastupale miljenje da su ljudske sudbine ved unaprijed odreene, neovisno o tome to su ljudi inili u ivotu. To podsjeda pomalo na zamisao o pargod-u, koju smo naznaili, a stanovite ideje koje vie-manje podsjedaju na takvu predodreenost moemo nadi drugdje. I u islamu su postojale katkad zamisli koje donekle podsjedaju na nekakvu vrstu predodreenosti (u smislu da ako Bog neto ne sprijei, onda je predodreeno, pa onda je sve to se dogaa zapravo bilo predodreeno). No moemo s tim u vezi spomenuti i jednu mlau interpretaciju iz svahilijske islamske tradicije. Kae se da je treda stvar koju je Bog stvorio bila tableta na kojoj su bili ispisani svi njegovi planovi za vjenost ali Bog moe promijeniti svoje planove! Dakle, Bog je izvan vremena. Kao jo jedan primjer, vrijedi se osvrnuti na kult Izide, koji se na poetku nae ere irio diljem Rimskoga carstva, ba u doba kada se i krdanstvo afirmiralo. U jednom od posljednjih Izidinih hramova, u gradu Saisu u Nilskoj delti, koji je djelovao sve do oko 500 n.e. kada je bio napokon zatvoren, stoji natpis: "Ja sam Izida, koja je bila, koja jest i koja de biti, i nijedan smrtnik mi nikada nije skinuo veo".

Tehnike predvianja budunosti

Jedno je pak kako se bududnost zamilja je li vrijeme jedinstveno, ili razliito, a drugo je svakodnevna praksa. Uostalom i australski uroenici su obavljali razliite radnje kako bi se povezali s "vremenom sna" i tako doznali to trebaju initi, ili kako se trebaju ponaati u svakodnevnom ivotu. Kako smo rekli, Egipdani i Grci vjerovali su da bogovi sunca poznaju sve to de se dogoditi, ali u svakodnevnom ivotu dok fiziko sunce redovito zalazi i opet izlazi i obini smrtnici su na razliite naine pokuavali razotkriti bududnost, kako bi planirali svoja ponaanja. To se odnosi i na kratkorono i na dugorono predvianja.

Gatanje
Gatanje se odnosi, rekli bismo, na kratkoronija predvianja, iako se moe rabiti i za otkrivanje osobnih sudbina. Danas je ova metoda svuda prisutna, bez obzira koliko ljudi u nju vjeruju. U modernom svijetu, horoskopi, itanje dlanova ili taloga u alici kave, vrlo esto su tek oblici zabave, iako na stanovit nain golicaju ljudsku podsvijest. 8

 eki pisac Milan Kundera (1929) spomenuo je u svojoj Knjizi smijeha i zaborava kako je pisanje horoskopa moglo utjecati na ponaanje komunistikih elnika. U Africi, dakako, gatanje je i danas raireno u mnogim tradicionalnim sredinama, i vrlo se ozbiljno shvada i u selima i u gradovima. Moda je najpoznatiji oblik sustav ifa koji je razvio narod Joruba. Prema mitu, ifu je ljudima dao bog Eu, donositelj poruka od vrhovnog boanstva Oloruna; Eu je zamiljen kao aljivac (engl. trickster) i kao bog sluajnosti i nepredvidivosti, ali je ipak za ljude izumio ifu da bi mogli predvidjeti bududnost. Ifa se izvodi tako da gatatelj na tacu baca 16 kauri koli i palminih (ili pak kolinih oraha), i tako nastaju 256 mogudih obrazaca pada, koji mu otkrivaju bududnost. Za vrijeme tog postupka gatatelj takoer rabi razne mitske i povijesne reference, koje upotpunjuju njegovo predvianje. Kauri koljke, koje se rabe u ifi, imaju osobito simboliko znaenje. U mnogim sredinama, uglavnom u Africi i Aziji, te su koljke sluile kao novac, i prema njihovom obliku prenosile su takoer ensku simboliku. I dakako, iako su gatatelji u Africi bili esto i mukog spola, znakovito je da su ene ponegdje imali glavnu ulogu u gatanju. Recimo u mnogim sredinama u Kongu, smatralo se da jedino ene mogu gatati, jer se samo one mogu ubaciti u stanje transa, koji je potreban da se doznaje bududnosti, i samo one mogu koristiti vie jezika prilikom gatanja, od kojih su neki bili obini zemaljski jezici, a neki tzv. "nebeski jezici". tovie, u narodu Ejagham ili Ekoi u Nigeriji i Kamerunu, ene, koje su se bavile gatanjem, stvorile su i posebne asocijacije Obrede povezane i s itanjem bududnosti obavile bi po nodi, pleudi gole, i uz iskljuivanje muke prisutnosti. Kae se da su te ene koristile svoje modi u borbi protiv patrijarhalno-usmjerenih kolonista i krdanskih ustanova, u Ustanku Anlua (19581959) u Kamerunu i u tzv. enskom ratu u Nigerije 1929. Dakako, u drugim sredinama u Africi, gatanjem de se baviti i mukarci, ali inae ovakva enska sklonost prema gledanju u bududnost bila je prisutna u razliitim sredinama, pa tako meu grkim i rimskim prorokinjama, u starih Kelta, Germana, Slavena i napokon meu "vjeticama" iz europskog srednjovjekovlja, kojima se izmeu ostaloga pripisivalo i mod gledanja u bududnost. Moemo tu jo dodati da je u istonih Slavena, osobita uloga u gatanju imala boanstvo poznato kao "Majka zemlja" (rus. -), iji se kult u smislu proricanja bududnosti zadralo uz rijeku Don sve do poetka 20. stoljeda. Dodue, do tog vremena, "Majka zemlja" bila je u Rusiji ved povezana takoer s krdanskom Bogorodicom. Postoji i jedan zanimljiv primjer iz Kine. Navodno je bezumni car Ji (), posljednji iz (mitske) dinastije Xi (), koji je vladao, prema tradicionalnom datiranju izmeu 1728. i 1675. prije Kr., imao omiljenu ljubavnicu koja se mogla pretvoriti u enski zmaj i predviati bududnost. Ji ju je oboavao i hranio ju je svakim danom ljudskim tijelima. Dakako, njegova zla vlast i zloraba modi dovele su do sloma dinastije, nakon koje je slijedilo razdoblje prve povijesne dinastije Shng ().

 I pod angovcima gatanje je postao vaan zadatak prije vojnih zahvata, i u tu svrhu koristili su se oklopi kornjaa i pledke ivotinja. Gatateljski natpisi iz doba Shanga zapravo su oznaili i poetak kineske pismenosti. I ne samo to pretpostavlja se da su angovski gatateljski obiaji bili pretee kasnijeg sustava opisanoga u djelu Y Jng (), "Knjizi promjena", najstarijem od kineskih klasika, koji je bio dovren u doba dinastije Zhu (). No prema kineskoj predaji, podrijetlo tog obiaja see jo dalje u prolost i od angovskih natpisa. Kae se da je car Fx (), koji je prema trad. datiranju vladao izmeu 2800. i 2737. pr. Kr., nakon jedne boanske vizije, izumio osam prvih "trigrama", koji su se poslije razvile u 64 heksagrama na kojima se temelji sustav "Knjige promjena". Fuxi je navodno vidio kornjau kako izlazi iz vode, na njezinom oklopu prepoznao motiv trigrama to svakako sugerira i toniju svezu sa angovskom metodom. Nain gatanja iz "Knjige promjene" katkad se usporeuje s jorubskim ifom, iako nam je takva usporedba upitna. Sve u svemu, u raznim kulturama diljem svijeta, u prolosti i sadanjosti, gatalo se razliitim koljkama, kamenidima, vodom, vatrom ili ivotinjama, dijelovima tijela ivotinja i ljudi, kao i zvijezdama i predmetima poput zrcala, itd. Meu poznatijim takvim primjeri moemo spomenuti rimske augure, koji su itali znakove iz leta ptica (ex avibus). Ovaj je obiaj bio dobro poznat od prije u Grka i drugih naroda. I uostalom i u slavenskim jezicima rije "kob" koja je povezana sa sudbinom i bududnosti u vezi je s imenom ptice, "kobac" (praslav. *kobc, u prasrodstvu takoer sa stnord. haukr, i engl. hawk). No rimski kontekst zacijelo je najbolje poznat, jer su Rimljani razradili promatranje ptica vrlo opseno i to je ukljuivalo i promatranje "svetih kokoi" koje su nosili sa sobom na vojnim pohodima. tovie jedan od prvih takvih (mitskih) augurskih sluajeva dogodio se prilikom gradnje Rima, kada se Romul i Rem nisu mogli dogovoriti treba li se grad nalaziti na palatinskom brdu, kako je prvi brat htio, ili na aventinskom, kako je drugi htio i onda je Rem (prema Plutarhu) vidio est leinara, i Romul dvadeset, to je potvrdilo da je on bio u pravu. Rimljani su preuzeli i tehnike gatanje od njihovih susjeda, Etruana, koji su koristili za to i crijeva i jetra rtvovanih ivotinjska, uglavnom ovaca i peradi. Gatanje jetrom (haruspicija, hepatoskopija ili hepatomancija) imalo je pretee u Mezopotamiji. Francuski arheolog Andr Parrot (19011980) je 1935/1936. otkrio 32 glinenih modela ovjih jetra u palai drevnoga grada Mari u Siriji, koji su datirali iz 1918. stoljeda pr. Kr. Uz gatanje prema rtvovanim ivotinjama, u nekim sredinama u drevnosti u Kelti i u starih Germana ljudske rtve su se takoer rabili. I smatralo se da ljudska smrt dodatno pomae u vienju bududnosti, jer se osoba koja umire nalazi u nekom srednjem poloaju bivanja. Kelti su, primjerice, vjerovali da odsjeena glava moe, dok osoba umire, jedno vrijeme ispriati mnogo o bududim dogaajima. to se tie itanja bududnosti iz zvijezda, ne treba mnogo redi, jer je "astrologija" bez sumnje jedna od najpoznatijih ovakvih primjera, koji ima potvrde ved u izvorima iz najstarijih civilizacija. Zrcala su tu moda zanimljivija, jer nas podsjedaju i na rijei sv. Pavla o mutnom zrcalu ovoga svijeta. Osim toga, jo od antike zrcala su bila viena i kao vrata za duhove, dakle za prizivanja duhova, koji bi priali o bududnosti i ali su isto mogla znaiti i "krau duu". 10

 Taj je motiv, ini se, bio daleko proiren, pa je i ime kneza podzemlja u Asteka, Tezcatlipoca, znailo "zrcalo koje dimi".

Vizije i snovi
O snovima smo ved govorili u australskom kontekstu, no snovi su sluili kao naini upoznavanja bududnosti u vrlo mnogo kultura. U mnogim tim sluajevima ne moemo zapravo govoriti o neemu slino tehnici gatanja, jer se vizije ili snovi esto pojavljuje neoekivano, i upravo se tako daje neko boansko "otkrivenje". Ivanovu viziju na Patmosu ved smo ukratko spomenuli u Bibliji ima jo vie takvih primjera, osobito u Starom zavjetu (vjerojatno je Danielov san najizrazitiji). No katkad se ipak moe govoriti o tehnikama. itanja snova je tehnika, koja se naui, isto kao i prisilno izazivanja vizija i snova. Josipovo tumaenje sna faraona u Starom zavjetu moda nije posve neka tehnika, jer se moe pretpostaviti, prema tekstu, da je i to znanje dar Boji. Ali ved i u drevnosti su postojale "sanjarice", koje su sasvim odreeno govorile to bi neto trebalo znai. Egipatska "Knjiga sna", nastala za vrijeme 19. dinastije, tj. negdje u 13. stoljedu pr. Kr. daje izrazite upute o znaenju snova. Evo nekih primjera: Ubiti vola. Dobro. To znai premjestiti neprijatelja sanjara iz njegove prisutnosti Pisati na paleti. Dobro. To znai da je status sanjara dobro uspostavljen. Pijenje krvi. Dobro. To znai dokrajiti neprijatelja. Berba datulja. Dobro. To znai dobiti hranu od boga. Vidjeti veliku maku. Dobro. To znai veliku etvu za sanjara. Opditi sa svinjom. Loe. To znai izgubiti imovinu. Razotkriti stranjicu. Loe. To znai da de sanjar poslije postati siroe. Penjati se na jarbol. Dobro. To znai da ga dri u visini bog. Piti vino. Dobro. To znai ivjeti u pravednosti. Gledati lica u obliku leoparda. Dobro. To znai stedi autoritet nad mjetanima. Zarobiti robinju. Dobro. To znai dobiti neto to de dati zadovoljstvo. I postojali su i naini kako Egipdanin moe sanjati o neemu to eli doznati. Ako eli doista neto dobro sanjati, onda je najbolje da pokua spavati i sanjati u nekom hramu. Vanija tehnika za vizije ili vizijske u snovima, bile su "vizijska putovanja" (vision quests) osobito u sjevernoamerikim Indijancima. Na tim putovanjima, koji su esto imali sline "prijelazne" funkcije kao i australska "lutanja", osoba bi se podvrgnula raznim stresovima (umoru, gladi, itd.) Takav stres mijenjao bi normalno stanje tijela i po mogudnosti doveo bi do vizije, i to ili u budnom stanju ili u snu. I te vizije govorile bi o bududnosti ili o sudbini osobe, u biti bi odredili njegov bududi identitet. S tim u vezi, neki autori navode da "iskustva na rubu smrti" (engl. NDE, near death experiences) takoer katkad dovode do vizija o bududnosti, i to se isto moe dogoditi u situacijama koje su samo po sebi krajnje naporna ili opasna. Recimo, Charles Lindbergh (19021974) se nalazio u izvanredno stresnom stanju kada je 1927. izveo svoj povijesni let preko Atlantika od New Yorka do Pariza. 11

 Taj let bi se mogao usporediti s amerindskim "vizijskim putovanjima", i doista u svojim kasnijim radovima, Lindbergh je napisao da je tijekom leta vidio uz sebe neka udna bida, nalik na ljude, ali transparentne i bez teine uz to je dodao da se odjednom osjedao kao da ivi u prolosti, sadanjosti i bududnosti Lindbergh nije to priznao odmah jer se zacijelo osjedao neugodno, pa je stoga izostavio to iskustvo iz svoje prve knjige "Mi, pilot i avion" (We, Pilot and Plane, 1927), ali ga je poslije opisao u knjizi "Duh St. Louisa" (Spirit of St. Louis, 1953). Jedna poprilino ilustrativna pria o "vizijskim putovanjima" sjevernoamerikih Indijanaca opisuju ivot i smrt voe i proroka po imenu Motse'eoeve (engl. Sweet Medicine, dosl. "Slatki Lijek") iz naroda ajena (priu je 1967. u rezervatu "Hromi jelen" /= Lame Deer/ u Montani snimio na magnetofonu Richard Erdoes). Motse'eoeve je kao mladid krenuo na put po prerijama kako bi spoznao svoju sudbinu; stigao je do Svetog brda i tu je vidio golem tipi, i u njemu su sjedili mnogi stari mukarci i ene bili su to zapravo duhovi. Duhovi su ga nauili mnoge stvari i dali mu etiri svete strelice koje su trebale sluiti za obrede, i rekli su mu da mora stvoriti vijede od 44 poglavica koje bi upravljalo narodom; nauili su ga isto kako treba potivati ene i dali su mu slatku travu da sebe oisti. Motse'eoeve prenio je to je nauio svom narodu, i tako mu je pomogao da se organizira Mnogo godina poslije, na kraju ivota prije nego to je umro, zatraio je da ga narod opet odvede do Svetog brda i da napravi sklonite (grob) za njega. I onda im je ispriao to de se dogoditi u bududnosti Rekao im da de dodi konji i bijeli ljudi, da de nestati bizoni i da de nastati druge udne stvari koje de promijeniti nain na koji ljudi ive. Kontekst vremena je tu protopovijesni, i neki detalji (primjerice o nainu kada treba potivati ena) svjedoe o promjenama koje su duhovi (iz prolosti) uoili.

Vidovnjaci boanstva i amani

Moemo ukratko oznaiti i neke poznatije "vidovnjake", tj. bida ili osobe, koji su prema pojedinim vjerovanjima (ili mitovima) imali mod vidjeti bududnosti. Kako smo rekli, u Egiptu i Grkoj to su u prvom redu bili boanstva sunca, Ra i Apolon. U egipatskom kontekstu, tu su sposobnost stekli ili imali jo i Hor, Tot(h) i Anubis, uz neka druga boanstva, i u neto drukijem smislu Izida. U Grka titan Prometej je imao tu mod, i vrlo poznat je i rimski primjer Janusa. Usput smo spomenuli i istonoslavensko vjerovanje u proroanska sposobnosti Majke Zemlje, to ima paralelu u Grka, koji su i Geji (= Zemlji) pripisati stanovitu mod vienja bududnosti. Zatim, prema Heziodu, grke Muze gotovo su po definiciji vidjeli "prolost, sadanjost i bududnost ( ' ' ). Istu su sposobnost imali i Nereide, dok su Erinije imali zadatak sprijeiti da ljudi doznaju previe o bududnosti. U germanskoj tradiciji proroansku mod imale su norne i vlve, koje bismo mogli usporediti sa enskim gatateljicama u drugim kulturama. Bududnost su mogli vidjeli i razni aneli i demoni, pri emu je izvorni grki pojam "demon" () bio razliit u Grka, nego poslije u abrahamistikoj tradiciji. 12

 U Grka je demon bio osobni duh i izvor nadahnuda (zamisao je vjerojatno stigla s Istoka). U tom smislu, Sokratov demon, prema Platonu, bio je "dobar duh". Poslije se razvila ideja o zatitniku koji posreduje izmeu duhovnog svijeta i ljudi, i donose ljudima snove i uvide u bududnost, to ved uvelike odgovara pojmu anela u abrahamistikom okviru. Treba spomenuti tu jo jedno boanstvo ili sveto bide, koje na stanovit nain iskae iz ovog kalupa. Rije je o Odinu (inn). Prema nordijskoj mitologiji Odin je rtvovao svoje desno oko u zamjenu za doputenje da popije vodu iz zdenca Mimir, koja tee iz golemih korijena Yggdrasila; tako je stekao mod da vidi bududnost i isto se objesio na Yggdrasil, i dobio znanje o runama, koje su se koristili za previanje bududnosti. I Odin je drukiji od drugih boanstva spomenutih, jer nije besmrtan umrijeti de u posljednjem boju kada doe kraj ovoga svijeta, Ragnark. Zapravo, u mnogim pogledima Odin je mnogo vie nalik na vrlo modnog amana, nego na boanstva. I amanima je u pravilu vienje bududnosti bio jedan od kljunih zadataka. Rije "aman" je tunguska, ali prema jednom tumaenju potekla je od kineskoga naziva za budistikog redovnika (shmn ili sngmn, , ), koji je bio u krajnjoj liniji izveden od sanskrtskog ramaa (), "asket, redovnik". I znakovito je da su u nekim sredinama, pogotovo u Japanu, budistiki redovnici doista provodili postupke za prognosticiranje bududnosti. No amanski model, kako postoji danas u etnologiji, bio je razraen ponajprije na osnovi obrazaca "komunikacija s duhovnog svijetom" u naroda Sibira i susjednih podruja sjeverne Euroazije. Poslije je bio prenijet na amerindske primjere, poglavito na "vizijska putovanja", i na "animistike" obiaje u Africi i Australiji, ali moe se redi da postoje i slinosti s raznim obredima u pretkrdanskoj sjevernoj Europi, i takoer u antikom svijetu. Konkretno, prorokinje u grkim svetitima u Delfima, Dodoni i drugdje, kao i Sibile diljem antikoga svijeta, imale su stanovite osobine koje bismo mogli odrediti kao amanske. Sibila iz Kume, primjerice, odvela je Eneju u podzemlje, gdje mu je pokojni otac Anhiz razotkrio slavnu bududnost Rima. amanski model, dakako, najede ne stoji kada je rije o obinim smrtnicima, spomenutim u antikim i drugim izvorima, koji su u pravilu nenadano stekli mod vienje bududnosti ali ova je tema sloenija. Zacijelo nema amanstva u mitu o Kasandri, kderi trojanskog kralja Prijama. Apolon joj je podario vidovnjake modi, zbog toga da bi je privolio na spolni odnos. Kada ga je ona odbila u toj nakani, on joj nije oduzeo tu sposobnost, nego, prema mitu, pljunuo je u njezina usta, to je osiguralo da nitko nede vjerovati njezinim proroanstvima. I nitko joj nije vjerovao kada je pokuala upozoriti Trojance da de Parisovi postupci dovesti do propasti Troje (inae, danas se naziv "kasandrin kompleks" rabi za situacije u kojima ljudi ne vjeruju na upozorenje o opasnosti). Tiresije iz Tebe, drugi vaan vidovnjak u grkim mitovima (i isto jedan od najede spomenutih), malo je drukiji primjer. I on je dobio proroansku mod nehotino; bio je sin nimfe, ali ipak obian smrtnik, i doivio je nezgodu bio je oslijepljen, nakon ega su mu bogovi, kao nadoknadu, podarili vidovnjatvo. Postoje razne verzije prie o osljepljenju Tiresije. Premda jednoj, ugledao je golu Atenu, koja ga je kaznila; prema drugoj, ugledavi spolno opdenje zmija pretvorio se prvo u enu i zatim nakon sedam godina opet natrag u mukarca, to ga je uinilo 13

slavnim strunjakom za spolne odnose, do te mjere da su ga Zeus i Hera, prilikom jedne njihove svae, zapitali za savjet; Heri se nije sviao njegov odgovor (da od deset udjela, ene uzimaju 9 od 10 u uitku u seksu), pa ga je oslijepila, to je Zeus ispravio proroanskim darom. Vjerojatno je najpoznatija zgoda u vezi s Tiresijem iz Odiseje. Na savjet Kirke, Odisej je poao u had da bi upitao Tiresija o svojoj sudbini. Prie o Tiresiji imaju neke bitne sadraje, koji se mogu protumaiti vieslojno. Prvo, ovozemaljska sljepoda moe biti simbol vidovnjatva: tko ne vidi u ovom svijetu, vidi neto vie, kao to je Homer bio slijep pjesnik, i kao to je sv. Pavao govorio o mutnom zrcalo u ovom svijetu. Drugo, dvospolnost Tiresija podsjeda na spolnu neodreenost u nekih amana, na "meke mukarce" u Skita o kojima je pisao Herodot (484425 pr. Kr.), i na sline pojave katkad u euroazijskim amanskim krugovima. Vidovnjatvo se jako cijenilo u amanskim sredinama, kao i u grkorimskoj antici. Ali katkad se nije smatralo da je ljudima dobro znati to de se dogoditi. Stoga je u grkom mitolokom okviru, Prometej, koji je bio prijatelj ljudi, oduzeo ljudima mod vienja bududnosti. Iako im je dao tehnologiju (vatru, metal), Prometej je zakljuio da je za ljude bolje da ne vide to stoji pred njima. U abrahamistikom okviru, razotkrivanje bududnosti ovisilo je uvijek iskljuivo o Bojoj volji, i proroci su redovito doli do svojih saznanja o bududim dogaajima bez svjesne potrage, ili metodologije proricanja. Svakako, sve to je zapisano o prorocima u idovskim, krdanskim i muslimanskim svetim knjigama, imalo je bitan utjecaj na shvadanja vjernika o bududnosti, ali sve se to dogaalo nenadano, i esto su proroci isticali svoju skromnost i sklonost da ne vode ljude prema prikazanom cilju. Od starozavjetnih proroka, u ovom pogledu istiu se Isaija, Ezekiel i Daniel. I pogotovo je Danielov san o etiri nemani koje izlaze iz more esto bila uzeta kao pretkazivanje o razvitku dogaaja na svijetu: Nodu u vienju pogledah, kad eno: etiri vjetra nebeska uzbibae veliko more. etiri goleme nemani izioe iz mora, svaka drukija. Prva bijae kao lav, a krila joj orlovska. Dok je promatrah, krila joj se iupae, die se ona sa zemlje i uspravi na noge kao ovjek, i bijae joj dano srce ovjeje. Kad eno druga neman: gle, sasvim drukija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, meu zubima. I bijae joj reeno: "Ustani, naderi se mesa!" Gledah dalje, i evo: treda neman kao leopard, na leima joj etiri ptija krila: imae etiri glave, i dana joj je mod. Zatim, u nodnim vienjima, pogledah, kad eno: etvrta neman, strahovita, uasna, izvanredno snana: imae velike gvozdene zube; ona derae, mrvljae, a to preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijanjih nemani i imae deset rogova. Promatrah joj rogove, i gle: meu njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iupae tri prijanja roga. I gle, na tome rogu oi kao oi ovjeje i usta koja govorahu velike hule (Dan 7: 28). Tumaenje Danielovog sna su kroz stoljeda bila drukija, ali najede se zakljuivalo da te nemani predstavljaju babilonsko, medijsko, perzijsko i "grko" carstvo. U hebrejskom izdanju, Danijelova knjiga ne spada u Proroke nego u Pisma (hebr. Ketubim) tredi i posljednji dio Staroga zavjeta, a nalazi se izmeu Estere i Ezre. Tekst je pisan hebrejskim i aramejskim jezikom, ali uglavnom na aramejskom. Poglavlja 1-13 potjeu iz doba makabejske pobune (167164. pr. Kr.) koja je izbila zbog pokuaja helenizacije, neki su se opirali nenasilno i prihvadali muenitvo, a neki su prihvatili oruanu pobunu. 14

 Kroz rijei Danijela (ije ime znai "Bog je moj sudac") govori se o prolim dogaajima (o babilonskom i perzijskom dvoru u 6. stoljedu pr. Kr.), ali se zapravo osvrde na suvremene dogaaje u vremenu Antioha IV. (175164. pr. K). Meu zarobljenim Judejcima, nalazi se i Danijel, odveden nakon opsade Jeruzalema u babilonsko zatoenitvo na dvor vladara Nabukodonozora II., ime se ispunilo stotinjak godina ranije izreeno Izaijino proroanstvo kralju Ezekiji da de potomci judejskog kralja biti sluge kralju babilonskom. Knjiga o Danijelu smatra se vrhuncem starozavjetne apokaliptike. Dakako, vizije o bududnosti ovjeanstva pojavit de se i u Novom zavjetu neke de dati sam Krist, ali najpotpuniji opis dat de sv. Ivan u Otkrivenju. S druge strane, rano krdanstvo bilo je na oprezu prema uvjebanim vidovnjacima ili gatateljima, o emu najbolje svjedoi jedan zgoda sv. Pavla opisana u Djelima apostola: Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vraarskoga i gatajudi donosila veliku dobit svojim gospodarima. Pola je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevinjega; navjeduju vam put spasenja." To je inila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i ree duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izii iz nje!" I izie toga asa. Kad njezini gospodari vidjee da im nesta nade u dobit, pograbie Pavla i Silu te ih odvukoe na trg pred glavare (Dj 16: 1619).

Ciklino vrijeme
Kada je shvadanje o vremenu ciklino, predvianje bududnost vjerojatno je lake, jer, bez obzira na mogude razlike u nijansama iz epohe u epohe, bududnost se u biti vrada na prolost, i kozmogonije se ponavljaju Drugim rijeima, imii opet lete. Od takvih shema, spomenut demo tri: hindusku (i budistiku), asteku i nordijsku.

Hinduski (i budistiki) ciklus vremena

U hinduskom vjerovanju, jedna kalpa (skr. ), tj. dugo vremensko razdoblje ili "dan u ivotu Brahme", traje 8,64 milijardi godina, i Brahma ivi ukupno 311 trilijuna i 40 milijardi godina. Kad se vijek Brahme zavri, svijet odnosno svemir suziti de se u jedinstvenu toku, nakon koje de se roditi novi svemir. Tijekom svake kalpe, svijet se prolazi kroz etiri epohe, svaka pod nazivom yuga ( "jaram"), od kojih se prva zove satya ( "prava") i tad su ljudi najsavreniji, a posljednja je kaliyuga () kada vrline iznosi svega jednu etvrinu njihove poetne vrijednosti. Mi se danas, prema ovoj shemi, nalazimo ved u kalyugi, kada preostale pozitivne odlike ivota odrava deseti avatar (od skr. avatra , "silazak"), boga Vinua. I kada ova yuga zavri, bog iva unitit de svijet i pokrenuti novu kalpu. Budistiko vienje preuzelo je mnogo iz hinduskih temelja na kojima je nastalo, i isto tako i shemu o postupnom propadanju u bududnosti. No ciklusi u budizma oznaeni su prema pojavljivanju pojedinih buddha, od kojih je posljednji Siddartha Gautama (563483. pr. Kr.) bio 28. po redu (to odgovara indijskom shvadanju da trenutno ivimo u 28. kaliyugi). Pet tisuda godina nakon posljednjeg buddhe, on de biti zaboravljen i svijet de utonuti u bijedu. Zatim de se pojaviti novi buddha, imenom Maitreye, koji de izvriti obnoviteljsku (mesijansku) ulogu. 15

 tovie, jedan kineski apokrifski tekst iz doba "srednjovjekovne" kineske dinastije Tng () kae da de se Maitreye roditi kao ena. Na kraju, ipak, ovaj de svijet nestati sveopdim prelaskom u nirvana, ali onda de se ciklus ponoviti, nakon to jedan dua, svojom udnjom, zaeli vradanje svijeta.

Asteki sunani ciklusi

Za razliku od vrlo dugih indijskih epoha, asteka su bila neobino kratka, svega 52 godina i na kraju svakog ciklusa, Asteci su se bojali da de svijet propasti. Ti su cikluse bili vezani za razliita sunca, i nakon propasti svakoga slijedila bi svjetska katastrofa Naime, Asteci i drugi nauanski narodi (ime nahua, od kojih dolazi njihov etnonim zapravo znai "sunce"), vjerovali su da je dananje sunce peto po redu. Prvo su etiri Tezcatlipoca (izg. teskatlipoka) sinovi dvospolnog (i uopde dvonoga) praboanstva Ometeotla stvorili zemlju, boga kie i plodnosti Tlaloka, zatim boicu svih voda Chalchiuhtlicue, i napokon prve ljude, koji su bili divovi. Crni Tezcatlipoca, vladar sjevera i bog osude, nodi, prevare, itd. postao je prvo sunce; no on nije uspio odrati se u toj ulozi, ili zato to je slomio nogu ili zato to je bio preslab; iz neba ga je kamenom toljagom izbacio Bijeli Tezcatlipoca, poznat i kao Quetzalcoatl; zavladao je mrak i tada je Crni Tezcatlopoca poslao jaguare da pojedu sve prve ljude. Bijeli Tezcatlopoca ili Quetzalcoatl, vladar istoka, milosti i vjetra, itd., postao je drugo sunce; meutim, novi ljudi na zemlji postali su sve vie divlji i nisu potivali bogove, pa ih je Crni Tezcatlopoca pretvorio u majmune; Quetzalcoalt postao je uzrujan i poslao je uragane da uniti ljude-majmune. Tlaloc je postao trede sunce, ali ga je obuzela tuga kada mu je Crni Tezcatlopoca ukrao enu; prestala je kia; kada su ga ljudi molili da im je poalje, u bijesu je poslao vatrenu kiu i sagao zemlju; bogovi su zatim stvorili nove ljude iz pepela. Chalchiuhtlicue bila je etvrto sunce; voljela je ljude, ali Crni Tezcatlopoco govorio je da lae, to ju je rastuilo; plakala je krv 52 godina i svijet i ljudi su nestali u velikom potopu; Quetzalcoatla je poao u podzemlje i uzeo kosti ljudi, koje je umoio u svoju krv i oivio. Plavi Tezcatlopoca, poznat kao Huitzilopochtli, bog rata i juga, postao je dananje peto sunce. Ali Asteci su smatrali da i peto sunce moe nestati, i bududi da je Huitzilopochtli bio bog rata, redovito su mu prinosili krvave rtve.

Ragnark
ovom posljednjem boju bogova u nordijskoj mitologiji ved je bilo rijei. Opis tog kraja svijeta nalazi se u stihovima 4058 iz Starije Edde (u rukopisu iz 12-13. stoljede), poznatima kao Vlusp, "Proroanstvo vidovnjakinje". U njima vlva prvo kae Odinu: Siti se krvlju ivotnom Fylliz firvi osuenih ljudi, feigra manna, ocrveni domove modi rr ragna sit s grimiznom bojom krvi. rauom dreyra. Crne postaju suneve zrake Svrt vera slskin u ljetima koja slijede, of sumor eptir, sva vremena opasna. ver ll vlynd I dalje eli znati? I to? Vito r enn, ea hvat?

16

 I zatim nastavlja Brada de se boriti i ubijati se meusobno, djeca sestara okalit de rodstvo. Surovo je u svijetu, kurvanje raireno doba sjekira, doba maa titovi su raskalani doba vjetra, vuje doba prije nego svijet poe naglavce. Nijedan ovjek nede imati milost prema dugom. Brr muno beriaz ok at bnom vera*z+ muno systrungar sifiom spilla. Hart er heimi, hrdmr mikill skeggld, sklmld skildir ro klofnir vindld, vargld r verld steypiz. Mun engi mar rom yrma.

U velikom boju na kraju vremena, umrijet de bogovi, meu njima Odin, Tor (rr), Freyr, Heimdall, i bog ili div (jtunn ) Loki Dodi de do prirodnih katastrofa i do potapanja zemlje; Vuk Fenrir progutat de i sunce i samo de Yggdrasil, drvo ivota preivjeti taj slom. Ali onda de se svijet obnoviti, kako je prorekla vlva, i nova de se zemlja iz mora uzdidi u prekrasnom zelenilo na slapom de letjeti orao i loviti ribe. Tada de dvoje ljudi, mukarac Lf ("ivot") i ena Lfthrasir ("Prteda ivotom"), koji su se spasiti od propasti dredi se za grane Yggdrasila i oko zdenca Mimir ponovo naseliti svijet. Ovaj mit tumaio se na razliite naine. Neki su u toj ciklinosti obnove vidjeli tragove indoeuropskoga nasljea, koje bi bilo prisutno (iako u drukijem simbolikim obliku) takoer u staroindijskim izvorima. Prema drugim tumaenjima, novi svijet poslije Ragnark-a poetak je krdanske epohe.

Eshatologija
Novotvorenica "eshatologija" izvedena je od gr. "zadnji", i po prvi put se pojavila kao filozofski pojam u Europi vjerojatno u 16. ili 17. stoljedu. Neki izvori tvrde da je nastala u engleskom protestantsko-puritanskom okruenju negdje oko sredine 16. stoljedu, drugi da su je izumili luteranski teolozi, ili Philipp Heinrich Friedlieg (16031663) u svojoj Dogmatici (1644), ili Abraham Calov(ius) (16121684), koji ju je koristio u naslovu svoga djela Eschatologia sacra (1677). Ali bez obzira na to kada se prvi put pojavio moderni pojam, korijeni eshatoloke misli ipak seu poprilino daleko u prolost. U idovskoj i u krdanskoj tradiciji, kljuni su odlomci iz knjige proroka Daniela (o kojoj je bilo rijei), u kojima se spominje "vrijeme svretka" (Dan 11: 40, 12: 4). Hebrejski izvornik bio je aarit ha-jamim (" ) svretak dana *mno.+", tj. vrijeme kada svi dani prestaju. Knjiga Daniela datira iz 2. stoljede pr. Kr., no u Ponovljenom zakonu, koji se smatra pet stoljeda starijim, isti izraz ima samo znaenje "u posljednje vrijeme" (Pnz 4: 30), ili "u bududim vremenima" (Pnz 31: 29), i u knjizi proroka Jeremije, koja takoer ulazi u starije spise, aarit znai samo "bududnost" (Jer 29: 11). I tu je zanimljivo da hebrejski oblik ima bliski akadski kognat (ina arit m > ina art [m]), koji isto znai "u bududnosti", ili katkad "za *svu+ bududnost". 17

 Prema ovim primjerima, moglo bi se redi da se opda ideja o bududnosti postupno iskristalizirala u zamisao o kraju vremenu i to je upravo tema eshatologije. Dakako, za razliku od ciklinih kozmolokih shema poput onih koje smo naznaili, eshatoloka poimanja istiu neponovljivosti i linearnosti ovosvjetske egzistencije, i (u pravilu) zamiljaju neki konaan svretak. I bududi da je eshatologija okrenuta prema konanom cilju postojanja, razumljivo je da se esto smatrala iskljuivo religijskom podrujem razmiljanja. Ipak, to nije sasvim tono. Pogotovo u novije vrijeme i svjetovne znanosti ulaze u eshatoloke tematike, i sve ede postavljaju pitanja o konanoj sudbini svijeta, ovjeanstva i svemira. S druge strane, religijske eshatologije ne opisuju samo kraj svega postojedega, nego i put prema tom kraju, ili posljednje dogaaje prije tog kraja, i u tom smislu nude takoer futuroloke sadraje. Za vjernike ti sadraji mogu biti vani putokazi prema bududnosti, i bitno utjecati na njihovo ponaanje, kao to i neka ak vrlo dugorona znanstvena predvianja mogu pokrenuti prikladne pripremne akcije. Napokon, pregledom nekih eshatolokih poimanja dobivamo i opdi antropoloko-povijesni uvid u kulturoloka shvadanja bududnosti. Ali opdenito, osobitost vedine eshatolokih modela, za razliku od ciklinih shema, je njihovo zalaganje za konanu pobjedu same svrhe ivota.

Mazdaizam (zoroastrizam)
ini se da se eshatologija prvo razvila u mazdaizmu, u staroj iranskoj religiji, koju je pokrenuo Zaratutra (avest. Zarautra , gr. ). Tono kada i gdje je Zaratutra ivio ostaje upitno, iako je najedi zakljuak danas da je to bilo u 1110. stoljedu pr. Kr., negdje u istonom dijelu iranske visoravni. I smatra se da su i "Gate" (avest. g "himne"), najstariji tekstovi iz svete knjige mazdaizma, Aveste, takoer nastale u to vrijeme i da ih je napisao sam Zaratutra). Iako se u "Gatama" mogu nadi tek vrlo kratke naznake eshatolokih misli, ipak se spominje "konaan kraj", kao i "sud" koji de dobri bog Ahura Mazda provesti nad grenicima (usp. Ahunuvaiti Gaa, Yas. 32, 78), i pobjedu istine (Ahure Mazde) nad neistinom (tj. dobra nad zlom) (Spentamad Gaa, Yas. 48, 1). Treba dodati da je Ahura Mazda (svjetlost / gospodar mudrosti, istine i dobrote) uvijek bez takmaca u najstarijem dijelu Avesti; slika njegovoga glavnog protivnika, zloduha nazvanog Angra Mainyu, razradit de se tek u mlaim dijelovima. Vano je redi i to da su u ahemenidskom, i poslije u helenistikom i rimskom dobu, misli i motivi koji su potekli iz ove staroiranske tradicije najvjerojatnije utjecali na oblikovanje nekih idovskih i krdanskih shvadanja o kraju vremenu i o konanom boanskom sudu (iste de se ideje poslije preuzeti i razviti i islam). Meutim, mazdaistika vizija o kraju svijetu bit de prvi put sustavno izloena, tek u radu zapisanom u 6. stoljeda n.e., u sasanidskom dobu, i napokon u jednom djelu iz 9. stoljeda. Prvi je taj izvor Bahman jat, tj. "Bahmanov spjev", napisan na srednjoperzijskom jeziku, i bolje poznat kao Zand-i Vohman jat ("Tumaenje Bahmanova spjeva"), to implicira da je izvozni spis nastao prije (i da je bio izgubljen). Bahman ili Vahman (sr. perz. Vohman < avest. Vohmu mani "dobar um"), bio je polumitski kralj Irana koji je spomenut i u Avesti, i o kojem je poslije pisao pjesnik Firdusi (9351025) u ahnami ("Knjizi kraljeva"). 18

 Neki osvrti na Bahmana ukazuju na ahemenidsko vrijeme, to bi bilo znakovito, u smislu kronologije razvitka mazdaistikih koncepcija. Tekst poinje obradanjem Zarduta (= Zaratutre) bogu Ohrmazdu (= Ahuri Mazdi) s molbom da mu dodijeli besmrtnost; Ohrmazd mu objanjava zato to ne moe (jer tada nede biti mogude konano uskrsnude, itd.), ali mu podari san (viziju) koja traje sedam dana, tijekom kojih Zardut vidi sav razvitak i bududnost svijeta. Vrlo su zanimljiva poetak, u kojem prorok vidi stablo drveta, s granama od raznih metala, koje predstavljaju vjekove ovjeanstva. Nema dvojbe da se tu radi o drvetu ivota dok je simbolika vjekova i metala isto tako vana, s obzirom na paralele u indijskoj tradiciji, etiri yuge, i mogudnosti da je ta shema vrlo rano stigla preko Irana do Grke, gdje je od vremena Hezioda (8.-7. stoljede pr. Kr.) doivjela razne grkorimske razrade. Ali u "Bahmanov spjevu" postoji proturjeje u prvom poglavlju stablo ima etiri grana: zlatnu, srebrenu, elinu i mjeovitu eljezno; u tredem ima sedam: zlatnu, srebrenu, mjedenu, bakrenu, olovnu, elinu i mjeovitu eljeznu. Oito je dolo do stapanja razliitih redakcija, i ak bi i razvitak metalurgije mogao objasniti tu nedosljednost, ali je kljuni razlog, ini se, povijesna nadopuna. Zlatni vijek (grana) vrijeme je vladavine Vitspa, prijatelja Zarduta (Zaratutre), koji je uspostavio svjetlu religiju i tada su demoni i Ahriman (= Angra Mainyu) pohrlili natrag u mrak; zatim srebreni vijek pokrede Ardair, "zvan Volumen" (to bi bio Bahman) dok de elini vijek poeti vladavinom sasanidskog aha Hozroja I. Anuirvana (531579). Zlatni, srebreni i elini vijek opisani su podjednako i u prvom i tredem poglavlju, ali u tredem poglavlju dodani su drugi metali i drugi vladari: nakon srebra slijede mjed, vladavina Ardaira I. i apur I. (prva dva sasanidska kralja), poslije bakar, vrijeme Valaha kralja Akana (Araksida), i olovo, vrijeme aha Vahrma i onda se popis vrada na elik i na aha Hozroja Anuirvana, u 6. stoljedu n.e. Dakle, moe se redi da je "Zardutina vizija" bududnosti bila dopunjena politiko-povijesnim detaljima do 6. stoljeda n.e., do vremena kada je "Bahmanov spjev" bio redaktiran i zapisan. Zbog slabljenja vrijednosti metala, jasno je da povijest nazaduje (kao i u indijskom krugu yuga), ali svaki spomenut vladar vrada neto pozitivno. Ali na kraju tih era, u doba "mjeovitog eljeza", vlast preuzimaju zli dusi (dvn) s razbaruenom kosom, potomci demona bijesa Ema (avest. nom. Ama) i tada de zavriti Zardotov milenij (deset stoljeda). Kao i u Indiji (i donekle Grkoj), u tom eljeznom dobu poinje propadanje ljudi. Opisano je vie nevolja iz te epohe propadanja: Zli dusi de paliti i unitavati: velika zemlja svest de se na grad i velik grad postat de selo; ta bida razbaruene kose bit de varalice i imat de nevaljalu vjeru. Sunce de slabiti i skrivati se; usjevi de propadati; nestat de biljke, drvede i grmlje i ljudi de postati zakrljali. Ptica de se vie potivati od pobonog Iranca; ljudi de (u zemlju) pokopavati svoje mrtve; zlo de prevladati: grijeh, krtost, ljutnja i pohlepa. Najnii robovi osvajat de iranska sela; bogatstvo i potovanje idi de onima strane vjere i usmjerenja; nii slojevi uzet de kderi plemida i mudraca; svi de ljudi slijediti lanu pohlepu i lanu vjeru. Vrudi i hladni vjetrovi odnijet de usjeve; nede biti kie nego de kiiti gadna bida; voda u rijekama i jezerima de se smanjiti; stoka de zakrljati, dat de malo mlijeka i sala. Djeca de se bojati; nede se igrati i veseliti. Zavladat de stranci: Turci, Gortaci, Kinezi, Sogdaci i oni s konatim pojasevima, Arapi i Rimljani, koji de dodi zajedno; nod de ojaati, i godine, mjeseci i dani smanjiti de se za tredinu; zemlja de se naduti i patnja, smrt i uvredljivost bit de svuda po svijetu. 19

 Kada sunce pokae tuni znak i mjesec mijenja boje, tuga, tama i turobnost bit de na zemlji i drugi de strani neprijatelji, pod crvenom zastavom (drui "laljivci", ini se da je rije o krdanima), prodrijeti u iranska sela i poraziti prijanje zle duge. Ohrmazd, u viziji tad kae Zardutu da de slijediti tri velike bitke ali da se Zardut ne treba bojati, jer kada zavri zadnji dan desetoga stoljeda njegova milenija, nijedan zao ovjek nede prodi u novi milenij. Ta tri velika boja, dijele milenije koje de voditi tri spasitelja: Hdar, Hdarmh i Sjant, i pobjede de izvriti trojica junaka: Vhrm Vargvandac iz kraljevskoga roda Kaja, Pjtan, besmrtni sin Vitspa i Keressp Smnac Milenij Hdara poinje nakon prvoga boja, u kojem Vhrm unitava zlikovce u velikom boju, nakon kojeg de ostati samo jedan mukarac na svakih tisudu ena. Na kraju toga doba, opet se iri zlo i demonstvo, i Ohrmazd pozove Pjtana, koji de pomodi drugom spasitelju, Hdarmhu da svlada zmaja po imenom Ai Dahka, dosl. "zmaj razornik" (usp. sr. perz. adah, "zmaj"). Zmaj je svladan i zatvoren u goru Damvand u planinskom lancu Alborz, juno od Kaspije (najvedi vrh u Iranu i najvedi vulkan u Aziji). Hdarmh ima zadatak da razvija ljudi, i u njegovom mileniju ljudi pronalaze i nove lijekove, tako da postaju gotovo besmrtni. Ali Hdarmh je previe trpeljiv: zlo opet raste, krivovjerje se trpi, i Ai Dahka se oslobodi iz gore. Tada slijedi tredi i zadnji sukob: Ohrmazd probudi Keresspa, koji svojom toljagom ubije zmaja. Stie tad Sjant, zadnji spasitelj, koji oisti sva stvorenja, i zatim slijedi uskrsnude i poetak nove bududnosti (ili vjenosti). Treba dodati da su poslije nastali i razne druge verzije "Bahmanovog spjeva", od kojih neki sadre detalje koji moda potjeu iz izgubljenih dijelova izvornika. No to se tie opisa mazdaistike eshatologije, kljuno je i drugo djelo, Bundahisn, koje je bilo zapisano vjerojatno u 9. stoljedu. Naslov znai dosl. "Prvo stvaranje", to potvruje da je rije o kozmogoniji, ali tu de se isto opisati fraagird (avest. fra.krti, "uiniti divnim, odlinim", to se odnosi na konanu obnovu svijetu na kraju vremena. Kraj svijeta dodi de nakon tri epoha (vremena stvaranja, mijeanja i razdvajanja), i tada de u velikom boju sile dobra (jazata) pobijediti sile zla (dvn). Spasitelj Sjant uskrsnuti de mrtve, i slijedit de posljednji sud, koji de se izvriti velikom probom: yajate Airjaman i tar ("vatra") rastopit de sve kovine u brdima, i po svijetu de se razliti tekuda goruda rijeka, koji de pravednici osjedati tek kao toplo mlijeko, dok de grenici izgorjeti. Rijeka de se onda spustiti u pakao i rastopiti Ahrimana (Angru Mainyua) i okonati svo zlo. I ljudi de tada postati kao aneli, bez potrebe za hranom i pidem, bez oruja; tijela im nede vie bacati sjene i svi de govoriti jedan jezik i ivjeti u jednom narodu bez granica svi de imati isti cilj i slaviti uzvienost Boga. Nema sugestije pritom da de se ljudi opet pretopiti u iskonsku biljku (drvo ivota), ili da de se vratiti u boansko bide iz kojeg su nastali. Inae u mlaim predajama o Sudnjem danu nastala je jedno zanimljivo tumaenje, koja mijenja i sudbinu grenika i oni de preivjeti; njihova kazna i muka trajat de samo tri dana, i onda de svaka osoba upoznati Boga.

20

Abrahamistike religije
Iz saetka koji je smo iznijeli o mazdaistikoj eshatologiji, moe se zakljuiti da je tumaenje koje je pokrenuo Zaratutra stvorilo sadraje koje su bile prenijete i u abrahamistiki okvir. U svakom sluaju, znakovito je da je knjiga proroka Daniela, u kojem se po prvi pojam bududnosti pretvara u "svretak vremena", nastala u razdoblju nakon to su potomci dijela izraelitskih plemena koji de postati idovi bili izloeni jakom ahemenidskom utjecaju. I kako smo ved naznaili, taj su utjecaj poslije naslijedili krdani i muslimani, i to vjerojatno uz druge naknadno preuzete sadraje. U krdanstvu, pria o dolasku tri kralja da se poklone tek roenom Isusu, i njihovo pradenje nove nebeske zvijezde do mjesta roenja, moe simbolizirati taj dodir, dok je islam, nakon to se proirio u Iranu, imao izravnije mogudnost za usvajanje nekih sadraja. idovstvo / Judaizam U idovstvu je, dakako, kljuan element u odnosu na kraj vremena postala vjera u dolazak mesije, Bojeg "pomazanika" (heb. maa), to donekle odgovara mazdaistikim vizijama o spasitelju. Zanimljivo je u tom pogledu da se ahemenidski vladar Kir Veliki (Kuru, vl. 559530. pr. Kr.), u knjizi proroka Izaije (45: 1) oznauje kao "pomazanik *Jahve+". I uloga Kira u idovskoj povijesti bila je kljuna, jer je on ne samo oslobodio idove od babilonskog suanjstva, nego je omogudio i izgradnju hrama u Jeruzalemu. U idovskoj tradiciji, dakako, mesijanstvo je tijesno vezano za osloboenje i uspon "izabranog naroda", i nije dakle samo religijski, nego vjersko-etniko-politiki imbenik. idovsko shvadanje mesije nije stoga ukljuivalo zamisao o boanskom spasitelju, nego o voi naroda koji de ga uvesti u sretno razdoblje i razumije se da je u tekim povijesnim prilikama elja za takvim voom redovito rasla. Meutim, u kasnijim razradama, vizija o mesiji povezivat de se isto s eshatolokim modelom, koji se izvodio iz idovskog kalendara. Prema tom tumaenje, svijet je trebao udi u zavrni sretni milenij 6000 godina nakon to ga je Bog stvorio i ako bismo preraunali konanu razradu idovskoga kalendara koji je uinio Majmonid (11351204), Bog je stvorio Adama i Eve tono 7. oujka 3761. pr. Kr., pa bi taj milenij trebao poeti 2239. godine! Tada bi se trebao pojaviti i konani mesija. Kabalisti su usporedili tu shemu s danima u tjedno, pa bi taj sedmi milenij, bio tisudljetni abat, tisudljetno vrijeme odmora i srede, nakon kojega bi ovaj svijet prestao postojati. Ali to bi slijedilo poslije, ostaje upitno postoje opisi o uskrsnudu svih mrtvih, o skupljanju svih potomaka djece Izraela, i svakako o pravdi i opdem mira, itd. Opis koji se najede spominje u dolasku mesije i miru u sretnom mileniju, dolaze iz knjige proroka Izaije (prema njegovoj viziji): Dogodit de se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit de postavljena vrh svih gora, uzviena iznad svih bregova. K njoj de se stjecati svi narodi, nagrnut de mnoga plemena i redi: "Hajde, uziimo na Goru Jahvinu, poimo u Dom Boga Jakovljeva! On de nas nauiti svojim putovima, hodit demo stazama njegovim. Jer de iz Siona Zakon dodi, iz Jeruzalema rije Jahvina." On de biti sudac narodima, mnogim de sudit' plemenima, koji de maeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Nede vie narod dizat' maa protiv naroda nit' se vie uit' ratovanju. (Iz 2: 2-4)

21

On de pravdom opasati bedra, a vjernodu bokove. Vuk de prebivati s jagnjetom, ris leati s kozlidem, tele i lavid zajedno de pasti, a djetece njih de vodit'. Krava i medvjedica zajedno de pasti, a mladunad njihova skupa de leati, lav de jesti slamu k'o govedo. Nad rupom gujinom igrat de se dojene, sisane de ruku zavlaiti u leglo zmijinje. Zlo se vie nede initi, nede se pustoiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja de se ispuniti spoznajom Jahvinom kao to se vodom pune mora. (Iz 11: 5-9) Ovi odlomci, i drugi detalji iz Izaijine knjige bili su preuzeti u krdanstvu. Kranstvo idovska zamisao o mesiji bila je temeljna za sam nastanak krdanstva, koje je i nazvanom prema grkoj rijei "pomazanik", dosl. prijevod hebr. maa. I dakako, prihvadanje Isusa iz Nazareta kao mesiju, u biti bi trebalo odrediti doba krdanstva po sebi kao sretni milenij. Ali situacija je bila sloenija od toga. Uzevi u obzire sve potekode koje su postojale ved u ranom krdanstvu (i koji su oito ukazivali na to da nije jo mogude pomisliti na vuka i janjeta kako "prebivaju zajedno") krdani su usmjerili svoje pogleda prema drugom dolasku Isusa Krista, koji bi bio isto tako povezan s krajem svijeta. I predloak se mogao nadi u Danielovoj knjizi. Daniel je u svom snu, nakon prizora nemani koji izlazi iz mora, ugledao Prijestolje, na kojem sjedi Pradavni, "Sud sjede, knjige se otvorie", i etvrta, najstranija, neman bude ubijena i raskomadana; druge nemani gube vlast, i tada: na oblacima nebeskim dolazi kao Sin ovjeji. On se priblii Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, ast i kraljevstvo, da mu slue svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjena i nikada nede prodi, kraljevstvo njegovo nede propasti. (Dan. 7: 13-14) Daniel de opisati i razne nevoljne koje de zahvatiti ljudi tada kada doe "svretak vremena". I krdanstvo de prezuzeti njegovu viziju: Izdisat de ljudi od straha i iekivanja onoga to prijeti svijetu. Doista, sile de se nebeske poljuljati. Tada de ugledati Sina ovjejega gdje dolazi u oblaku s velikom modi i slavom. (Lk 21: 26-27) Meutim, krdanstvo de nadograivati polazita iz svetih knjiga idova, dodavati vlastita tumaenja i preuzimati nove sadraje i/ili simbole, pa tako i neke koje nas podsjedaju na mazdaistike. Ivanovo Otkrivenje isto se istie u povezivanju staroiranskih utecaja. Razumije se, u tom su spisu jako pristupni starozavjetni motivi (silazak iz oblaka, otvaranje knjige, moda simbolika broja sedam za peate, trube i ae gnjeva, imena Gog i Magog i Harmagedona, itd.) Isto tako, neki motivi upuduju na helenistike utjecaje (Alfa i Omega) Meutim patnje na poetku svretka vremena takoer i etiri "jahaa apokalipse" (antikrist, rat, glad, smrt) razne prirodne nevolje, bitke, bacanje Zmaja/Sotonu u bezdan na tisudu godina (milenij), zatim izlazak Sotone iz zatvora i veliki boj prije konanog Suda sugeriraju proimanje s tradicijama koje su dovele i do Bahman jat-a. Opdi komentar o Ivanovom Otkrivenju Otkrivenje zatvara Bibliju vizijom novog svijeta, "novog neba i nove zemlje", i tijekom stoljeda tekst je bio razliito tumaeno. Poetkom 4. st. prvi je to uinio sv. Viktorin Ptujski (250303), biskup i muenik, koji je otkrio da se pieva misao ne odvija jednolinijski, nego spiralno u koncentrinim krugovima; najprije neto 22

navijesti pa to onda u drugoj slici razvije, u tredoj popuni, pa se onda vrati na poetak i isto pod drugim vidom nastavi. Saetak sadraja
1. Uvod 2. Poetak Ivan opisuje spust s oblaka Isusa, Boje rijei da je Alfa i Omega (Onaj koji jest i koji bijae i koji dolazi, Svevladar) Ivan se predstavlja i opisuje kako je uo glas iza sebe i trublje; opis 7 crkava u Maloj Aziji (Efez, Smirna, Tijatira, Sard, Filadelfija, Laodiceja) Ugleda Boje prijestolje i 4 bida (nalik na lava, junca, ovjeka i orla) koja slave Boga; uz desnicu Boga je zapeadena knjiga; Jaganjce de je otvoriti Otvaranje prva 4 peata oslobaa 4 jahaa apokalipse (Antikrist, Rat, Glad i Smrt); nakon otvaranje 5. peata vide se due zaklanih; nakon 6. sunce pocrni, mjesec postane kao krv, zvijezde padaju; broje se plemena Izraela i skupljaju se ljudi iz svih naroda, plemena, puka i jezika; stiu i pravednicima u bijelim haljinama umoenih u krvi jaganjca; poslije 7. peata nastaje muk zasvirat de poslije sedam trublja. Nakon prvih nastaju prirodne nevolje; nakon sedmog pojavi se ena odjevena suncem s vijencem od 12 zvijezda; Zmaj je kraj nje, i eli pojesti dijete koje de roditi ali dijete je odnijeto Bogu, slijedi rat na nebu, dok sv. Mihael ne protjera Zmaja na zemlj u, gdje de loviti enu Iz mora izlazi prva zvijer s 10 rogova i 7 glava; iz zemlje izlazi druga zvijer, koja udara ljudima ig na elo, i tko nema taj ig ne moe kupovati ili trgovati; druga zvijer nosi broj 666. Stie bijeli oblak i na njemu Sin ovjeji; 7 anela izlijevaju gnjev Boji iz 7 zlatnih asa nakon izlijevanja prvih 6. asa unitava se zemlja; more i rijeke se pretvaraju u krv, prolijeva se krv svetaca, sunce potamni, Eufrat posui. Iz usta Zmajevih i Zvijerinih i Lanog proroka izlaze tri duha, kao abe; oni de sabrati sve kraljeve svijeta pa dovesti ih do boja na Harmagedonu. Aneo izlije 7. asu i kae: svreno je. Slijedi najvedi potres koji se ikada dogodio, munja, gromovi i tua. Opis enske (= bludnice) koja sjedi na skrletnoj Zvijeri, punoj bogohulnih imena, sa sedam glava i sedam rogova; 7. glava jesu 7. bregova (itsl.); propast de Babilon veliki . Nebo se otvori i na bijelom konju izie "On, zvan Vjerni i Istin iti"; skupi se Zvijer i kraljevi zemlje i njihove vojske, ali su Zvijer i Lani prorok uhvadena i baeni u ognjeno jezero i nebeski jaha posijee druge maem; aneo sie s neba i zgrabi Zmaja, Staru zmiju, avla, Sotonu i okova ga na tisudu godina. Nakon tisuda godina Sotona je puten i zavede narode etiri strana svijeta; Gog i Magog krenu u boj, s vojskom brojnom kao morski pijesak; sie oganj s neba i sve ih proguta; avao je baen u ognjeno i sumporno jezero gdje se nalaze Zvijer i Lani prorok. Sude se mrtvi, po onomu to je zapisano u knjigama; tko nije zapisan u knjizi ivota baen je jezero ognjeno. Nastaje novo nebo i nova zemlja prvo nebo i prva zemlja vie ne postoje, ni more, i Ivan gleda kako s neba silazi novi Jeruzalem.

3. Otvaranje peata na knjizi

4. Sedma trublja

5. Aneli najavljuje as suda

6. Bludnica babilonska 7. Zatvaranje Sotone

8. Gog i Magog

9. Novi Jeruzalem

Kao to je tipino za apokaliptika djela, uvelike se koristi simbolika brojeva: 3 je Boji broj; 4 je broj svijeta (4 strane svijeta, 4 vjetra); 7 (3+4) je broj savrenstva; 8 (7+1) je broj dovrenosti, vjenog blaenstva; broj 1000 oznauje neizmjernost; broj 12 je broj Izraela (izabranoga naroda) i zato broj Crkve broj savren. 23

 Klju odgonetke znamenitog broja 666 (Okt 13: 18) je u tom da je 6 dvostruko nesavren broj: 7-1, kao i pola od 12; broj 666 oznauje potpunu bespomodnost "druge Zvijeri." Ivan inae neprekidno mijenja perspektivu: prolodu rasvjetljuje sadanjost, a sadanjost je perspektiva za bududnost. Glavno lik Ivanova Otkrivenja jest Jaganjac Krist, "Alfa i Omega", "poetak i svretak." Temeljni zakon koji rukovodi ostvarenjem "novog neba i nove zemlje" jest borba koju vode tri velike sile u povijesti svijeta: ena (Crkva), Dijete (Krist), Zmaj (Antikrist) Treba dodati da su u ranom krdanstvu nastala i druga eshatoloka djela, od kojih mnoga ulaze u kategoriju apokrifa, i u kojima moemo pronadi drukije detalje, i to katkad slikovitije od onih u Ivanom Otkrivenju. Jedno takvo djelo, koje je nastalo oko 380. n.e., "Proroanstvo Tiburtinske Sibile" (lat. Sibylla Tiburtina, prema gradu Tiburu, dananjem Tivoliju u Laciju), takoer se smatra apokrifom, iako je postalo vrlo popularno poslije u srednjem vijeku. Na poetku teksta August zapita Sibilu hode li on postati bogom, na to mu ona odgovori da de se u Grka pojaviti vladar, po imenu Konstant, koji de zavladati nad Rimljanima i Grcima; vladat de 112 godina i rairiti krdanstvo po svijetu (takoer maem); na kraju njegove vladavine idovi de se preobratiti, ali tada de se pojaviti Antikrist iz redova plemena Dana, koji de varati ljude arobnjatvom i prizivanjem vatre iz neba; godine de postati mjeseci i mjeseci dani; i sa sjevera de izbiti neisti narodi, Gog i Magog, koje je Aleksandar "kralj Indije" (= Aleksandar Makedonski) nekada zatvorio iza zida; rimski vladar de ih poraziti i predati carstvo Bogu i Kristu; i tada kada se Rimsko carstvo okona, razotkrit de se i Antikrist; Ilija i Henok (koji odgovaraju dvojici svjedoka iz Ivanovog opisa, Okt. 11: 1 13) najavit de dolazak Gospodina, ali de ih Antikrist ubiti i nasilje de se proiriti po svuda; na kraju de Bog, da bi zatitio pravednike, poslati arhanela Mihaela da ubije Antikrista na Maslinovoj gori. U prii se vidi kako su naknadni dogaaji (iz doba Konstantina) uli u tumaenja, dok se kraj svijeta izjednauje s krajem Rimskoga carstva. Dakako, u tekst proroanstva Tibertinske Sibile uli su i sadraji iz kasnoantikih predaja, pa je stoga Aleksandar usput spomenut kao vladar koji je zatvorio Goga i Magoga iza zida. Ta je legenda nastala po svoj prilici u 2-3. stoljedu n.e., kada su se antike i rane krdanske tradicije spajale, i poslije je bilo doraena u Romanu o Aleksandru, koji potjee iz stoljeda na prijelazu u srednji vijek. Imena Gog i Magog dolaze iz starozavjetne tradicije, no njihovo znaenje nije bilo posve doraeno: Magog je spomenut u "Tablici naroda" samo kao sin Jafeta (Post 10:2; 1 Ljet 1: 5); Gog se javlja prvo kao osobno ime u Prvoj knjizi Ljetopisa (5: 4), zatim u knjizi proroka Ezekiela kao vladar "u zemlji Magogu" (Ezek 38: 1). Ezekielov opis je kljuan, jer se tu kae da de Jahva potaknuti Goga da sa svojim konjanicima i vojskom, s krajnjeg sjevera, navali na Izrael, kada je mir u zemlji, i to "kao oblak koji pokrije zemlju" govori se i o silnom potresu, ruenju planina, o borbi brata protiv brata, kugi, pljusku, kamenju s neba i ognju i sumporu, koji de napokon unititi Goga i njegove ete, pa de poslije ptice i zvijeri jesti meso junaka, piti krv kneeva jesti konja i konjanika, junaka i ratnika (v. Ezek 38: 1-20). Taj napad preao je u Ivanovo Otkrivenju, ali tu su Gog i Magog dva naroda koji de krenuti u rat na koncu vremena. Taj je dogaaj bio kljuan u "Proroanstvu Tiburtinske Sibile", koje je vjerojatno utjecalo i na vano apokrifsko Otkrivenje Pseudo-Metodija iz 7. stoljeda

24

 Ali Pseudo-Metodije spominje i ljudoderstvo (kanibalizam), kao i druge uase: Jer ljudi, izili sa sjevera, poet de jesti ljudsko meso i piti krv *ljudi+ kao vodu. I svi poinju jesti neiste i gnusne zmije i korpione i druge gmazove i zvijeri svakakve... U svakom sluaju, strahovit prizor o napadu Goga i Magoga, katkad nadopunjen, postat de vaan detalj u krdanskim i poslije islamskim tumaenjima uz druge kljune dogaaje: etiri jahaa apokalipse, prirodne katastrofe, Harmagedon, i propast Velike bludnice babilonske, koja sjedi na Zvijeri sa sedam glava. Meutim, kada se krdanstvo poelo dijeliti na segmente, isto se tako naglasak na eshatologiju (i/ili njezino tumaenje) razliito profilirao. Pa ipak, do poetka modernog doba, glavne struje krdanstva na Istoku i Zapadu, bez obzir na "veliki raskol" 1054. godine, nisu se bitno udaljile u svojim gleditima prema svretku vremenu. Grkoistono krdanstvo, odnosno pravoslavlje, i (zapadno) katolianstvo svakako su prihvadali Ivanovo Otkrivenje, ali oprezno. Pravoslavlje zato i danas izbjegava itanje odlomaka iz Otkrivanja za vrijeme misa, i tvrdi da ne moemo znati kada de nastupiti Sudnji dan. Slino tome katolianstvo je polazilo od Kristove rijei u Evanelju po Mateju: "A o onom danu i asu nitko ne zna, pa ni aneli, ni Sin, nego samo Otac." (Mt 23: 36), i isto od komentara sv. Pavla: "Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi ba kao kradljivac u nodi." (1 Sol 5: 2). Rezultat je bio da se nisu osobito traili znakovi o nadolasku Sudnjega dana. S druge strane, nakon rascjepa Zapadne crkve, nove protestantske konfesije, koje su upravo i uvele sam pojam eshatologije, ede su ulagali napore da prepoznaju znakove o pribliavanju toj bududnosti. Protestantizam je i nastao u kriznom razdoblju prijelazu: nakon renesanse koja je prola stoljeda odbacila kao vrijeme barbarstva, i nakon otkrida "Novoga svijeta", koje je temeljito izmijenilo idejne poglede na krdansku ekumenu, kao i drutvene, ekonomske i politike strukture u Europe. U tom kontekstu protestantski je pokret u mnogome vidio sebe kao pomak prema bududnosti, tj. prema svretku vremena i ostvarivanju Bojega plana. I kao drugi dodatak tom gleditu, svoga neprijatelja, Katoliku crkvu, nerijetko je poistovjedivao s Babilonskom bludnicom. U angloamerikom podruju, zamisao o brzom dolasku kraja potaknuo je razvitka pojam "ushita" (engl. rapture), koji se polazio od objanjenja sv. Pavla: Jer sam de Gospodin na zapovijed, na glas arkanelov, na zov trublje Boje sidi s neba. I najprije de uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim demo mi ivi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak (1 Sol 16-17). Protestantizam je, dodue, poprilino sloena shema, u koju je i teko uvrstiti sve novonastale konfesije na krdanskom Zapadu, ali se opdenito moe redi da su te nove konfesije stavljale vedi naglasak na biblijske tekstove koje su i provodili na narodne jezike, u pravilu mnogo ustrije od katolika. To je dovelo katkad do "demokratskih" ili doslovnih tumaenja, ili do "natezanja metafora", kako bi se povijesni dogaaji uklopili u biblijski okvir. U svakom sluaju, protestanti su barem relativno gledano pozornije oekivali znakove Sudnjega dana, to neke fundamentalistike skupine ine i danas. Kao vrlo oiti (krajnji) primjer, jedna je takva sekta u novijoj povijesti tvrdila da su uspostava Izraela 1948. i bitke na Bliskom istoka (tj. sedmodnevni rat 1967. i jomkipurski rat 1973.) povezani s 25

Harmagedonom, i da uspostava EEZ-e Rimskim dogovorom odgovara povratku Rimskog carstva i sedmoglavoj zvijeri iz Ivanova Otkrivenja, na kojoj de jahati Velika bludnica babilonska. Znakovi koji najavljuju povratak Krista na Zemlju (= kraj svijeta) Jednu apokaliptiku viziju, s naznakama o dolasku kraju, iznio je ameriki evanelist Hal Lindsey (Harold Lee Lindsey, 1929 ) u stripu There's a New World Coming (= "Dolazi Novi svijet"), Old Tappan, N.J: Spire Christian Comics, 1973. Te bi naznake, prema tom izvoru, navodno bile: Povratak rasutih idova u Izrael. idovi ponovno osvajaju Jeruzalem Uspon Rusije kao svjetske sile i neprijatelja Izraela. Arapska konfederacija protiv Izraela Crvena Kina postaje sposobna pokrenuti vojsku od 200 milijuna vojnika. Povratak Rimskog carstva u obliku konfederacije deset zemalja (Zajedniko trite). Obnova mranih tajanstvenih praksi Babilona. Nezapamdeno koritenje droga. irenje meunarodne revolucije. Porast ratovanja. Povedanje broja potresa. Povedavanje gladi zbog populacijske eksplozije. irenje kuga. Povedanje zagaenja Skretanje mnogih krdanskih Crkvi od povijesnih istina krdanstva. Pokret prema jednoj svjetskoj religiji. Tendencija prema stvaranju jedne svjetske vlade. Smanjenje uloge Sjedinjenih Drava kao velike svjetske sile. Povedavanje bezakonja. Propadanje obiteljske jedinke. Islam Kao i krdanstvo, islamska eshatologija slijedi dobar dio prijanjih abrahamistikih tradicija, kao i vlastita tumaenja i proirenja. Ukratko, shema bi trebala biti ovako: Ljudi poinju prelaziti u Boju vjeru u skupinama. Zatim de se negdje izmeu Iraka i Irana pojaviti al-Mas ad-Dadl () , zadnji od trideset varalica (neto nalik na antikrista u krdanstvu). Protiv Dadala borit de se Mahd (), dosl. "voeni" i tada de se, usred borbe, s neba spustiti Isus (= s, )i pomodi Mahdiju da svlada velikog varalicu. Mahd de pobijediti, i vladati od 7 do 19 godina prije Sudnjega dana; svi "ljudi knjige" postat de tad muslimani. Poslije Mahdijeve smrti, Isus de vladati svijetom etrdeset godina i bit de to doba mira i pravde; Gog i Magog (Jdd wa-Mdd ) bit de osloboeni, ali na Isusovoj molbi Bog de ih unititi. Meutim, dolazak Mahdija i Isusa isto je i najava Sudnjega dana (za sve ljude i dinove); nitko, osim Boga, nede znati kada de se dogoditi, ali pojavit de se znakovi: potresi de se iriti s istoka i zapada, jedan iz Arapskog poluotoka (govori se i o tri velika potresa), vatra de buktati iz Jemena; past de 26

brda; unutranjost zemlje de se slomiti i rairiti, i pojaviti de se "ivotinja iz zemlje" (Kur'an, 27: 82), dabbetul-erd (). Zasvirat de truba (sur) (Kur'an 39: 68); s neba de se spustiti dim (Kur'an 44: 10), koji de donijeti bolesti; ali vjernici de se tek malo oboljeti i Bog de zatim poslati hladan vjetar koji de im blago oduzeti ivot, dok de nevjernike ostaviti da proive Sud. Ima i u ovoj shemi kraja svijeta postoje razliite inaice i to osobito izmeu sunitske i ijitske verzije. Meutim, ako se drimo prve, vrlo su zanimljive naznake o Sudnjem danu, koje su razradili uenjaci hadisa )(, tumaenja rijei Muhameda. Te de se naznake pokazati u nekoliko podruja: 1) Ljudsko znanje: Nestanak znanja i pojava ignorancije. Pisat de se mnoge knjige, ali vjersko znanje bit de slabo. 2) Moral: irit de se koritenje opojnih sredstava. Ubijanje, ubijanje, ubijanje. Ljudi de druge tui, repovima od volova (trgovina robljem). Posljednji u ummi (= vjerskoj zajednici), poet de kleti prve. Ljudi de tvrditi da slijede Kur'an, ali odbacit de hadisu i sunet. Ljudi de vjerovati u zvijezde (= praznovjerje). Bit de manja dobra djela. Godine obmane, u kojima se nede vjerovati istinitom ovjeku i vjerovati de se laljivcu. Lano svjedoenje bit de raireno. Arogancije de se povedati. Ljudi de potivati druge zbog straha koje mogu uiniti. 3) Spolni (rodni) odnosi i i bududnost ena: Preljub i blud prevladaju (i s tim u vezi nove bolesti). Blud prevagne meu voama. Preljub i blud vrit de se javno. Ljudi de hodati po trnicama, s bedrima otkrivenima. Mukarci de poeti nositi svilu. Mukarci de spavati s drugim mukarcima i ene sa enama. Mukarci de poeti izgledati kao ene i ene kao mukarci. ene de nadvladati mukarce 50:1. ene de se urotiti. ovjek de sluati svoju enu, ne majku; bit de dobar prema prijatelju i izbjegavati oca. ene de biti gole, iako su odjevene i te de ene biti zavedene i druge de zavesti. Trgovina de se toliko rairiti da de ene morati pomagati svojim muevima. Pjevaice i glazbala postat de popularni. Mnoge ene u plodnoj dobi nede htjeti roditi djecu. 4) Obitelj i djeca: Djeca de biti puna bijede. Djeca de biti neista (iz bluda). Nevolja udi de u svaiji dom. Obiteljske veze de se rezati. 27

5) Ekonomija: Povjerenje postaje ostvarivanje dobiti. Dobitke de dijeliti samo bogati, bez koristi za siromahe. Pladanje zakta ( )postat de teret; krtost bit de rairena i milodari dat de se nevoljko. U srca ljudi udi de krtost. Ljudi de se i dalje baviti svojom poslom, ali de biti malo ljudi u koje se moe vjerovati. Bogatstvo de se toliko povedati, da ako ovjek dobije 10.000 nede mu biti dovoljno. Trgovina bit de toliko rairena da de ene morati pomodi svojim muevima u poslovima. ene de udi u radnu snagu zbog ljubavi prema ovom svijetu. 6) Priroda: Kia de biti kisela ili goruda. Smog de se pojaviti nad gradovima zbog zla koji ine. Povedat de se broj potresa. Bit de pokuaja uiniti pustinju zelenom. Divlje ivotinje modi de govoriti ljudima. 7) Drugo: esti bit de sluajevi nagle smrti. Ljudi de skakati izmeu oblaka i zemlje. Vrijeme de brzo prolaziti. Ljudi de se poeti takmiiti s drugima u izgradnji viih zgrada. 8) Islam / Povijest: Voe naroda bit de najgori meu njima. Pojava lanih glasonoa (30 dalala). Muslimani de osvojiti Konstantinopol. Muslimani de osvojiti Indiju, prije povratka Isusa, sina Marije. Eufrat de dati / otkriti blago. Svjetske nacije udruit de se protiv muslimana, kada de muslimani postati brojni kao "morska pijena". Ljudi Iraka nede dobiti hranu niti novca zato to ih podreuju Rimljani. Dvije velike skupine iz iste vjere borit de se uz velike gubitke. Ahmedije () Rije je o sekti nastaloj u okviru islama (iako je vedi dio muslimana u svijetu ne prihvada kao islamsku), koju je u britanskoj Indiji 1889. osnovao Mrz Ghulm Amad (18351908). Za ahmedijci je Mahija oznaavao mesiju, i povezali su ga s Isusom, tonije s Isusovim duhom koji se toboe ponovno pojavio u osobi njihove voe. Sam je Admad tvrdio da je Isus na kraju ivota poao u Indiju, gdje je umro prirodnom smrdu. U tom smislu poruka o Isusovom drugom dolasku bila bi tek alegorija o povratku njegovoga duha. U ahmedijstvu se proreena bududnost zapravo upravo ostvaruje, to je znakovito s obzirom na promjene koje su se dogaale na prijelazu iz 19. u 20. stoljede, kada je tzv. "prva globalizacija" (europski imperijalizam) bila na pomolu sloma.

28

Toni datumi kraja svijeta (alternativne eshatologije)

Prvi je lanak objavio 15. svibnja 1832. u baptistikom listu Vermont Telegraph, i dvije godine poslije skupio je svoje tekstove u publikaciji "Dokazi iz Svetog pisma i iz povijesti o drugom dolasku Krista, oko godine 1843: Izloeni u nizu predavanja" (Evidence from Scripture and History of the Second Coming of Christ, about the Year 1843: Exhibited in a Course of Lectures, 1834). Miller je prvo smatrao da de se Krist vratiti i ovaj svijet dokonati (tj. u smislu posljednjega suda), izmeu 21. oujka 1843. i 21. oujka 1844., ali kada se to nije dogodilo preinaio je dan na 22. listopada 1844. (prvi je datum trebao odgovarati idovskoj Novoj godini u rabinskom, i drugi u karaitskom kalendaru). Kada se predvienje nije ostvarilo, Miller i njegovi sljedbenici zakljuili su da su vjerojatno pogrjeili u svojoj analizi, ali da je kraj svijeta ipak vrlo blizu. Dakako, koritenje kalendara i izrauna godina prema shemana iz svetih izvora za datiranje kraja svijeta ima dugu tradiciju. Francuski redovnik i ljetopisac Rodulfus Glaber (9851047) tvrdio je da su se ljudi jako bojali kraja svijeta u drugom dijelu 10 stoljedu, i premda je to poprilino upitno (jer kalendari nisu dotad bili ujednjaeni i mnogi ljudi nisu vodili rauna o tonim godinama), zamisao o vanosti prijelaza izmeu milenija (a godina 1000. bila je i "prototip") djelovala je donekle "logino". Poslije, ved na poetku modernoga dobu, Nostradamus (= Michel de Nostredame, 15031566) nije tono prognozirao dan kada de svijet zavriti , ali je napisao da njegova predvienja idu do 3797. godine! Zatim je na prijelazu iz 17. u 18. stoljede Isaac Newton (o kojem de biti jo rijei), u razliitim spisima zakljuio na temelju prouavanja svetih tekstova da de svijet trajati do 2060. (odnosno barem do tada). S tim u vezi, najede se spominje njegov rad "Primjedba o proroanstvu Daniela i Otkrivenju sv. Ivana" (izvorno Observations upon the Prophecies of Daniel, and the Apocalypse of St. John), objavljen nakon njegove smrti, no Newton je tu ideju iznio u vie radova (iako neke nije potpisao). Newton je, dakle, prouavao iste biblijske izvore na koje de se poslije usredotoiti i Miller. I kada se predvianja nisu ostvarivala, slijedili su ispravci, uz pomod matematike, pretumaenja povijesnih dogaaja i katkad bi se proroci pozivali na osobne vizije. Primjerice, na poetku 20 stoljeda jednu takvu prognozu dala je Margaret W. Rowen, koja je postala lanica "Reformirane adventisike crkve" u Los Angelesu. Rowenova je 1916. toboe doivjela svoju prvu nebesku viziju i 1923. je proglasila da de svijet zavriti 6. veljae 1925. i tada de oko 144.000 izabranih doivjeti ushit na nebo. Zvali su je "holivudskom prorokinjom propasti" (Hollywood prophetess of doom). Poslije je bila optuena za prijevaru i za pokuaj ubojstva svoga glavnog suradnika (Berta Fulmera), s kojim se bila posvadila. Zatim u drugom dijelu 20. stoljedu, dan svretka svijeta dobio je nove datume. Harold Egbert Camping (1921), od 1961. evangelistiki radio voditelj, zakljuio je do 1970-ih, prema svojim biblijskim analizama, da de do ushita i posljednjeg suda dodi 21. svibnja 2011. i da de svijet zavriti pet mjeseci nakon toga (21. listopada). Zanimljivo je koliko se taj datum podudara s prvim apokaliptikim teorijama u vezi s majanskim kalendarom. Tvrdnje o kraju ili barem promjeni svijeta, koje se pozivaju na majanski kalendar, izlaze obino iz krdansko-fundamentalistikog okvira, i predstavljaju neku vrstu spoja izmeu pseudoznanosti i duhovnog pokreta "Novoga doba" (New Age). 29

 Prouavanje i tumaenje kalendara je dio znanosti, arheologije itsl., ali popularne interpretacije mogu prerasti u pseudoznanost, i "novodobne" vizije esto prelaze izvan domenu znanosti. Dakako, ameriki arheolog i antropolog Michael D. Coe (1929 ), inae i strunjak za prolost Maja, napisao je 1966. da postoji sugestija da su Maje smatrali da de svijet zavriti na zadnjem dana 13. b'ak'tun-a, tj. na kraju trinaestoga ciklusa od 400 godina, od dana stvorenja. Prema prvom izraunu taj datum trebao je biti 24. prosinca 2011. a od sredine 1970-ih prihvatili su ga i "novodobni" autori. Godine 1983. arheolog Robert J. Sharer (1940 2012) preraunao je datum na 21. prosinca 2012. Zatim je mistik Jos Argelles (19392011) u knjizi "Majanski imbenik: Put dalje od tehnologije" (The Mayan Factor: Path Beyond Technology, 1987) tvrdio da su Maje odredili 13. kolovoza 3113. pr. Kr. kao dan poetka svemira, jer je tada svijet preao kroz "galaktiku sinkronizacijsku zraku" iz sredita galaksije. Nakon 5200 tuna (majanskih ciklusa od 360 dana), tj. na spomenutom kraju 13. ciklusa, ta de zraka navodno dovesti do "potpune sinkronizacije" i "galaktikoga zahvadanja" pojedinaca "ukljuenih u elektromagnetsku bateriju Zemlje". Treba redi da su takve "novodobne" ideje predstavljale taj kraj ne nuno ba kao propast, nego kao trenutak kada de se morati promijeniti svijest ljudi. S druge strane, dananje informatike mogudnosti poticale su takoer i irenje masovne zabrinutosti. Posljednjih godina stotine tisude internetskih stranica, uglavnom na vie-manje pseudoznanstveni nain, bavile su se majanskim proroanstvom o kraju svijetu, i znanstvene ustanove, kao to je NASA, dobivale su tisude i tisude pisma, katkad s upitima trebaju li ljudi ubiti sebe, svoju djecu, kudne ljubimce, itd. Globalna marketinka tvrtka IPSOS iz Pariza provela je 2012. anketu u 21 zemlji na 16.000 ispitanika, koja je pokazala da u tim zemljama neki ljudi doista vjeruje da de se svijet okonati za vrijeme njihovih ivota. Podaci ankete IPSOS-a iz izvijeda 1. svibnja 2012. (v. www.ipsis-na.com)
ZEMLJA Kina Turska Rusija Meksiko Juna Koreja SAD Argentina % 20 13 13 13 13 12 12 ZEMLJA Maarska Poljska vedska Francuska panjolska Belgija Kanada % 12 12 11 10 10 9 9 ZEMLJA Australija Italija Juna Afrika Velika Britanija Indonezija Njemaka UKUPNO % 9 7 7 7 7 7 10

Iako su neki znanstvenici ak i podrali pretpostavke o kraju svijetu (pa tako je, primjerice, jedan dokumentarac National Geographic-a intervjuirao neke koji su govorili o mogudem pomicanju magnetskih polova Zemlje), ipak su mnogi istaknuli da nema osnove zakljuiti da su Maje vjerovali da de svijet zavriti nakon trinaestoga b'ak'tun-a. Jedino to je moda reeno na kamenom spomeniku iz nalazita Tortuguero jest da de se bog Bolon Jokte' spustiti na zemlju taj dan, ali nema rijei o kraju svijeta. Bolon jokte inae nije dobro poznato boanstvo, i ini se da je bio slabo poznat i Majama, jer potjee iz davnih tradicija. Katkad se tumai kao bog rata, sukoba i podzemlja, no prikazan je na jednoj steli s konopcem oko vrata i vredicom tamjana ili mirodija, to bi ukazivalo na rtvovanje na kraju vremenskih ciklusa. 30

 S tim u vezi, E. Willys Andrews V. (1943), sa Sveuilita Tuluane u New Orleansu (i ravnatelj Srednjoamerikog istraivakog instituta, MARI), izjavio je nedavno: "Bit de jo jedan ciklus. Znamo da su Maje mislili da je ciklus postojao i prije, i to bi impliciralo da su se osjedali dobro i u odnosu na ideju o jo jednom ciklusu". Isto, prema Susan Milbrath, kustosici za latinskoameriku umjetnost i arheologiju u Prirodoslovnom muzeju Floride, nema nikakvih dokaza ili znanja o tome da su Maje mislili da de svijet zavriti 2012. godine. Sandra Noble, izvrna direktorica Zaklade za promidbu mezoamerikih studija u Crystal Riveru u Floridi, isto je izrekla kritiko miljenje o takvim tezama. Prema Nobelovoj, Maje su zamiljale 21. prosinca 2012. samo kao dan za veliku proslavu na kraju ciklusa, i pretpostavka o kraju svijeta ista je izmiljotina, koja bi nekima samo donijela novanu korist. Dakako 2011. meksiki odbor za turizam odluio je iskoristiti godinu 2012. (bez apokaliptikih konotacija) kao nain jaanja turistike industrije, usmjerene prema privlanosti majanskih ruevina. Zato je 21. prosinca 2011. u majanskom gradu Tapachula u pokrajini Chiapas turistiki odbor podigao velik digitalni sat koji odbrojava vrijeme do kraja trinaestoga b'ak'tun-a, i takoer su u tamonjem arheolokom nalazitu Izapa majanski svedenici poeli paliti tamjan i provoditi tradicionalne molitve. Gotovo je nemogude naznaiti sve prie o tonim datumima kraja svijeta koje su se u prolosti pojavljivali u raznim kulturama i drutvenim sredinama, ali moemo se prisjedati da su neki ved zamiljali i sam poetak 21. stoljeda, tj. 2000. godinu, kao mogudi kraj svega. Uostalom bilo je tada govora da de na taj dan jedan kompjuterski virus slomiti sva raunala na svijetu i Internet, pa bi to isto utjecalo na bududnost.

Znanstvena eshatologija
Na kraju moemo spomenuti isto i neke zamisli, koje ulazile u to to bismo moglo doista nazvati "znanstvenom eshatologijom". Te de ideje esto biti implicitne i u idudima tematikama u ovom kolegiju. Prvo treba redi da postoji hipoteze da de bududi tokovi dovesti ovjeka (H. sapiens) do toga da vie nede biti dominantni oblik ivota na Zemlji. S jedne strane, takve misle zagovara i filozofija "transhumanizma" (skradeno H+), koja se pojavljuje i kao meunarodni intelektualni i kulturni pokret koji smatra da de biti mogude promijeniti ljudsko stanje i razviti tehnologije za uklananje staranje i jaanje ljudskih intelektualnih, fizikih i psiholokih osobina. S druge strane, znanstvenici i popularizatori njihovih ideja istiu razne presudne imbenike koji mogu dovesti do izumiranja ljudi: raspad okolia, globalno zatopljenje (i ledena doba), pandemije, demografska propast, razvitak nove vrste ljudi, dugotrajne promjene Zemlje, magnetizam, udare kometa, svemirske sudare ili crne rupe, invazije izvanzemaljaca, sunane zrake, itd. Najdalje vremenske analize esto su doista eshatoloke u smislu kraja postojanja. U odnosu na Zemlju, hipoteza da de se Sunce pretvoriti u veliki crveni div za oko 5 milijardi godina, jedna je takva pretpostavka. Takva vienja, ili hipoteze o znatno kradoj bududnosti Zemlje (zbog udara komete, itd.), poticala su neke znanstvenike da zagovaraju nunost odlaska u svemir. Jedan od takvih znanstvenika je i Stephen Hawking (1942). Meutim, postoji i znanstvene eshatoloke teorije o samom kraju svemira

31

 To su, zasad, teza o stalnoj ekspanziji i "velikom zamrzavanju" (big freeze), teza o tamnoj energiji u svemiru, koja de napokon dovesti do "velikog razdiranja" (big rip), zamisao da de se sila tea zaokrenuti i dovesti do "velikog suavanja" (big crunch), i napokon dopunska zamisao o "veliko odskakanja" (big bounce), tj. da de se nakon suavanja, opet ponoviti "veliki prasak" (big bang). Ova potonja hipoteza, opdenito, nalikuje na neke religijske eshatologije, osobito na indijske primjere.

Zamisli o ulasku u budunost

Kornjae nas vode u budunost
Stihovi s pomodu kojih prelazimo u ovaj dio nae tematike potjeu iz japanske knjige Man'j, "Zbirke stotinu tisuda pjesama", sastavljene u drugom dijelu 8. stoljedu, kada se prijestolnica Japana nalazila u mjestu Heid-kj (), tj. u dananjem gradu Nara (), prema kojemu je ovo povijesno doba i nazvano (710795. n.e.). Autor je bio pjesnik Takahai Muimaro (), koji je, izmeu ostaloga, bio dunosnik u vladi u Nari, i ivio do negdje oko 730. n.e. Obala suminjoijska (Sumin Yoi, ) koju spominje, ime je jedne etvrti u gradu Osaki, na jugu otoka Honu; u razdoblju Nare tu se nalazila najveda luka u Japanu. I drevna pria koju se prisjetio, bila je predaja o mladom ribaru Uraimi (), ije ime na japanskom znai "morska sreda". Njegova pria bila je zapisana takoer u starijim japanskim ljetopisima s poetka 8. stoljeda, i prema tim izvorima zapoela je nekoliko stoljeda prije. Nalazimo je u "Zapisu o okrugu Tango" (Tango no kuni fudoki, ) i isto u "Kistom ispisanom ljetopisu Japana", Nihonoki (), koji je poznat i pod imenom Nihoni (). U prvom izvoru, pria je opsenija: U zemlji Tango, u okrugu Josa postoji selo Cucugaha, gdje je ivio lijep mladid imako ili Uraimako; u danima cara Asakure (= Jurjaku, 457-459. n.e.) poao je ribariti usred mora nije nita ulovio, osim petobojne kornjae; poloio ju je na dno amca i zaspao; kad se probudio ugledao je prelijepu djevojku; tko je ona, pitao je, i rekla mu je da ga je vidjela samog na moru i stigla mu preko vjetra i oblaka bila je besmrtnica; mladid se uplaio, ali mu je rekla da mu eli biti supruga, "sve dok de nebo i zemlja i sunce i mjesec postojati"; odvela ga je do zemlje vjenosti usreda mora; njezin rod proslavio je njegov doek na gozbi, deset tisuda puta radosnije nego meu smrtnim ljudima imako je zaboravio svoju prolost i uivao, ali nakon tri godine, tuga ga je obuzela; na upit ene zato mu se lice izmijenilo, odgovorio je: "kako kau stari, obian ovjek eli vidjeti svoje selo, kao to lisica na samrti eli poloiti glavu na zemlju"; hodali su skupa tuno, i ona mu je dala dragocjenu kutiju; rekla je da ako ponovo eli vidjeti svoju enu, mora kutiju uvati, ali nikada ne otvoriti; imako se vratio u svoje selo i vidio ljude i stvari koje nije poznavao; upitao je jednog ovjeka, gdje je kuda u kojoj je Uraimako ivio, i ovaj mu je rekao da je uo od ljudi da je netko tim imenom poao na plavo more, ali se nikada nije vratio bilo je to prije tri stotine godine; nitko iz njegova roda nije bio iv; deset dana mladid je lutao po zaviaju, i zaboravivi rijei svoje drage otvorio je kutiju vjetar i oblaci su se uzvili u zrak, i u tuzi se okrenuo prema besmrtnoj zemlji; plakao je dok se bijeli oblak irio; izgovarajudi svoje posljednje rijei uo je tihi glas svoje ene preko vjetre; pjevao je da je eka na pragu, sve dok valovi zapljuskuju obalu Sretne zemlje.

32

 Britanski orijentalist Frederick Victor Dickins (18381915), koji je prenio jednu od prvih irih prijevoda ove prie, smatrao je da je nastala pod kineskim utjecajem, iako je po svojoj stilistici ipak izrazito japanska (v. Primitive & Mediaeval Japanese Texts. Oxford, 1906). Znakovito je, kako je bilo reeno, da se usput (iako poprilino saeto) spominje i u Nihonokiju, vrlo vanom povijesnom izvoru: [478. n.e. = rekonstrukcija] U jeseni u osmom mjesecu, jedan ovjek iz [sela] Cucukahe u okrugu Josa, u pokrajini Tamba (), Uraimako iz Mizunoje, otiao je ribariti u amcu. Napokon je uhvatio kornjau, koja se odmah pretvorila u enu. Zatim se mladi Uraima zaljubio u nju, i oenio je. Zajedno su poli na more i stigli do Hrai Sana (, dosl. "brdo ljepote"), gdje su vidjeli besmrtnike. Muimarina pjesma s kojom smo poeli isto je znatno skratila, ali i izmijenila detalje iz "Zapisa o okrugu Tango": Mladi Uraima iz sela Mizunoje lovi ribu sedam dana na moru kada se iznenada pred njim pojavi "kdi morskih dubina"; porazgovaraju, zaljube se, i ona ga povede u oblast vjenosti, u dvorac gdje ivi bog mora; tu su mogli ivjeti zauvijek "u prekrasnim dvoranama", bez starosti i smrti ali Uraima eli se nakratko vratiti u svoje selo, i redi roditeljima to se dogodilo; ena mu daje kutiju, koju mora nositi sa sobom, ali ne smije je otvoriti; Uraima se vrati doma, ali ne nae ni svoju kudu, ni selo, ni plot pomisli da su moda u kutiji; otvori kutiju i iz nje izie bijeli oblak; bore mu prekriju lice i kosa mu odjednom osijedi, dah mu nestaje i mladid umre. Pjesnik je na kraju zakljuio da je Uraima trebao ostati u svijetu besmrtnosti, i da je bio bedak to se opde vratio u svoje selo. Dogaaji iz prie su se tijekom idudih vjekova dalje razraivali. Glavni junak, koji je u starijim verzijama nazvan Uraimako (), ili skradeno imako, to bi znailo samo "mladid/dijete Uraima", do 16. stoljeda bit de poznat kao Uraima Tar ( ), "Uraima velik mladid", dok de princeza-kornjaa (kame hime, ) postati boica Orohime (), kdi zmajskog bog mora Rjdina (), koji ivi u velebnom dvorcu na dnu mora. I kutija koju de Orohime dati Uraimi nazvat de se tamatebako (), "kutija s blagom". Nain susreta s princezom takoer de se promijeniti. U mlaim verzijama, Uraima blizu obale ugleda djecu kako mue malu kornjau; on joj spasi ivot, i idudi dan doe po njega velika kornjaa koja mu daje arobne krge i odvede ga u podmorski dvorac, gdje sretne Orohime, koja mu se predstavi kao kornjaica koju je spasio i oni ive zajedno, i promatraju godinja doba kako prolaze u vjenosti, to traje sve dok Uraima ne zaeli vratiti se u svoje selo. Kraj ostaje vie-manje isti kao i u prijanjim verzijama. Nakon povratka u sela, Uraima nikoga ne prepozna; svi su umrli; u oaju otvori kutiju koju mu je dala Orohime i tada ga prekrije oblak bijelog dima i ubrzo ostari 300 godina i umre. Takva verzija prie prikazana je i na oslikanom japanskom svitku, nastalom izmeu 1590. i 1620. godine, koji se uva u Bodleyjevoj knjinici (Bodlean) na Sveuilitu u Oxfordu (primjeri u nastavku). Vrlo je zanimljivo koliko je dugo predaja o Uraimi zadrala svoju popularnost. U Japanu su nastali i hramovi posvedeni tom junaku koji je ponegdje poprimio i boanske odlike. Ved odavno su se izvodili igrokazi o sudbini Uraime, nastala su i brojna umjetnika djela, lutkarske predstave, glazbene djela, u novije vrijeme i jedna opera i jedan od prvih japanskih animiranih filmova (iz 1918. godine). 33

 Danas se motivi iz prie koriste i u japanskim kompjuterskim igrama. Ali zato nam je ova pria toliko vana? Prema jednom zakljuku, rije je o jednom od prvih opisa pomaka u bududnost. Dodue, u povijesti se mogu nadi i stariji primjeri. Recimo, spomenuti autor Frederick Dickins ukazao je na slinost prie o Uraimi s kineskom bajkom o dvojici putnika, po imenu Run Zho () i Li Chn (), koji su za vladavinu cara Mnga ( 58 75. n.e.) stigli do brda Tinti () u Zheijiangu, gdje su ih dvije prekrasne djevojke dozvale, nahranile sjemenjem od konoplja i povele u svoje krevete i kada su se poslije vratili svojim kudama prolo je ved sedam narataja. Rije je tu o budistikom djelu Yumngl (), "Zapisu o tami i svjetlu", to bi znailo "o skrivenom i vidljivom", koje je nastalo u 5. stoljedu i govori o sluajnom prodoru putnika u rajski prostor.

Mahbhrata
Ta budistika veza vodi nas, dakako, do Indije, i takoer do predbudisikih epohe, kad je motiv pomaka u vremenu opisan u staroindijskom epu Mahbhrata. U Mahbhrata, kralj Raivata ( = Kukudmi), vladar zemlje Kuasthal usred mora, odlazi sa svojom kderi Revat u posjetu stvoritelju Brahmi, da upita boanstva za koga treba udati svoju kder; Brahm se nasmija i odgovori mu da su nestali svi njegovi mogudi zetovi i sav njegov rod, jer je za to malo nebesko vrijeme dok je kralj bio s njim, na zemlji ved prolo 27 ciklusa od etiri yuga, pa je najbolje da Raivata pokloni svoju kder gospodaru Baladevi (= Balarami, starijem bratu Krine), koji je i dalje na nebu (v. rmad Bhgavatam 9. 3.2736).

Redovnik i ptica
I u europskim, tj. krdanskim, tradicijama moemo nadi primjere u kojima kratki dodiri s boanskim svijetom, ili s rajom, dovode do pomaka u bududnost. Meu njima jedna od najpoznatijih je srednjovjekovna pria o redovniku i ptici, koja se rairila diljem Europe i na Zapadu sluila kao pouka barem od 13. stoljeda. U tom stoljedu Alfonso X. Mudri, kralj Kastilje i Lona (r. 1221, vl. 12521273) ukljuio je jednu takvu priu u svoj zbornik, na starogalicijanskom jeziku, "Pjesme o sv. Mariji" (Cntigas de Santa Maria). Tonije, u Pjesmi 103. jedan redovnik moli se sv. Mariji i ona ga uvede u vrt, u koji je esto zalazio, ali sada tu tee izvor, ist i prekrasan; redovnik opere svoje ruke i zaeli vidjeti raj, barem nakratko, i onda slijedi udo: Nakon sluanja pjesme rajske ptice, redovnik se vrati u svoj samostan, ali opat na vratima ga ne prepoznaje; sva subrada iz vremena kada je redovnika uao u vrt ved su davno umrla; kad su to doznala, nova brada su se uznemirila, misledi da im je poslan zlokobni znak ipak, ubrzo su shvatila da je tim udesnim dogaajem Bog nagradio ovjeka koji se molio sv. Mariji. Ova je pria zacijelo zasnovana ponajprije na predaji o redovniku Virilu iz Tiermasa (sv. Virilu), koji je bio opat u benediktinskom samostanu Sv. Spasitelja u Leyri na sjeveru Navare (= San Salvador de Leyre), u prvog dijelu 10. stoljeda. Virila, ili Viril, rodio se oko 870. i jedan sauvani dokument potvruje da je doista bio opat u tom samostanu 928. godine. Meutim, za njega se govorilo da je sumnjao u postojanje ivota poslije smrti, ili da se uasavao pri pomisli o vjenosti provedenoj u dosadi, sve dok nije jednom zauo nebesku pjesmu slavuja. 34

 Prema jednom izvoru, Virila je ovako opisao taj doivljaj. U to vrijeme, muila me je dvojba oko vjenosti, i sumnja me neprekidno opsjedala. Molio sam se Bogu, Gospodinu naemu, da me prosvijetli o tom otajstvu i dovede svjetlo u moje srce. Jedno proljede poslijepodne, kao to sam obino inio, poao sam u etnju kroz lisnato drvede po Lejrskim brdima. Umoran, sjeo sam da se odmorim uz izvor, i tu sam ostao opinjen, zamiljen, sluajudi prekrasnu pjesmu slavuja. Nekoliko sati poslije vratio sam se u samostan, svoj dom. Nakon to sam uao kroz vrata, nijedan brat redovnik nije mi izgledao poznat. Lutao sam kroz razne prostorije, iznenaen svim pojedinostima, i shvatio sam da se neto neobino dogaa. Shvativi da me nitko ne poznaje, otiao sam opatu, koji je zapanjen paljivo sluao moju priu. Otili smo u knjinici da pokuamo odgonetnuti zagonetku. Pregledali smo stare spise i utvrdili da "prije tri stotine godina, sveti redovnik po imenu Virila, vladao je u samostanu i pojela ga je zvijer za vrijeme jedne od njegovih proljetnih etnji." Sa suzama u oima, shvatio sam da sam ja bio taj redovnik i da je Bog na kraju usliao moje molitve. To mu je vratilo vjeru, pa zato sve do danas njegov samostan ima grb na kojem je prikazan na lijevoj strani slavuj i na desnoj biskupski tap. Dakako, neki dananji komentatori ponudili su i "ovozemaljsko" tumaenje: Virila je poao na hodoade u Svetu Zemlju, i kad se vratio u svoj samostan poslije etiri godine sav sijed, stariji i drukiji, njegova subrada ga nisu prepoznala, to je postao jedan od motiva u prii. I nije iskljueno da se tako neto moda dogodilo meutim, ta pretpostavka nije osobito zanimljiva, niti bitna za nau tematiku. Vanije je da se uz Virila, nakon epizode s pticom, vezivalo jo i dvadesetak drugih pria o udesima, to dodatno potvruje do koje je mjere taj (alegorijski) "dodir s rajom" bio vien kao znakovit. Moemo dodati da u nekim verzijama prie, Virila zapravo spava tri stotine godina dok slua pjesmu pticu. Pria o redovniku i ptici posluila je kao odlian exemplum za srednjovjekovne ljude, koji su prolazili kroz krize u vjerovanju, pa stoga, kako je bilo naznaeno, moemo nadi sline ili ak gotovo istovjetne primjere diljem Europe. U jednoj se govori o redovniku Bernardu iz samostana negdje na Rajni: Bernard je bio najumniji meu svojom subradom, ali se brinuo za stanje svoje due i bojao se da de mu raj biti jednolian; molio se Boga za udo i naao se u nepoznatom dijelu okolne ume; poao je do istine i gledao kako je sunce osvjetljava iglice jelke na tlu; udisao je miris ljepote, i mala ptica na grani iznad njega poela je pjevati osjetio je divotu; kada se vratio u svoj samostan, nitko ga nije prepoznao; pitao je: "Zna li tko za brata Bernarda?" redovnici su pogledali u ljetopise, i rekli mu da je brat Bernard ivio prije tisudu godina, da je otiao u umu i nikada se nije vratio. (v. Lilian Gask, Folk Tales from Many Lands. New York, 1910., str. 170-174) Pripovijest o bratu Bernardu, osim u smjetaju dogaaja uz Rajnu i u broju godina koje su proletjele dok je redovnik sluao pticu tisudu umjesto tri stotine, sasvim odgovora prii o Virilu. Meutim, broj godina tu je usklaen sa stihom iz Psalma 90 u Starom zavjetu: Prije nego se rodie bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Boe, ti jesi! Smrtnike u prah vrada i veli: "Vratite se, sinovi ljudski!" Jer je tisudu godina u oima tvojim k'o jueranji dan koji je minuo i kao straa nodna (Ps 90: 2-4). U biblijskom okviru, broj tisudu esto simbolizira samo velik broj, pa ne moramo tu mnogo razmisliti o matematici.

35

 Ako bi gledali to matematiki, jedan Boji dan prema Starom zavjetu svakako bi ispao mnogo kradi od, recimo, jedan dan Brahme u indijskoj tradiciji (koji iznosi ukupno 1022 ljudskih godina, pa je zato prolo toliko mnogo vjekova za nekoliko boanskih minuta dok je kralj Raivata razgovarao s Brahmom). Ali broj godina u prii o bratu Bernardu ipak je bitan, jer nam sugerira da se pria doraivala prema biblijskim izvorima. Dakako, ini se da su i drugi izvori ili pretee utjecale na oblikovanje opde predaje. Usput smo spomenuli da jedna inaica kae da je Virila sluao pjesmu rajske pticu dok je kraj izvora spavao tri stotine godina.

Spavai
I bududi da najstarija osnova za tu priu nije utvrena bez obzira na to to je bila povezana s povijesnim opatom Virilom, ili pak s nepoznatim bratom Bernardom postoji miljenje da je na nju utjecala ranokrdanska legenda o Sedmorici spavaa iz Efeza, koji su isto prospavali oko tri stoljeda. Sedmorica spavaa, prema legendi, bili su krdanski mladidi iz efekoga plemstva, i isto rimski vojnici, koji su ivjeli u 3. stoljedu u doba vladavine cara Decija (249251); car je 250. n.e. izdao ukaz o suzbijanju krdanstva i poslije jednom prilikom posjetio Efez; mladidima je oduzeo vojna odlija i oni su se zatim povukli u spilju izvan grada, gdje su se posvetili molitvi i pripremili se za muenitvo; kad je Decije drugi put stigao u Efez dao je zatvoriti ulaz u spilju, oekujudi da de mladidi umrijeti od gladi i ei; no Bog ih je uspavao i probudio za vladavine Teodozija II. (408450) ili alt. ved za Teodozija I. Velikog (379393), kada je carstvo bilo krdansko. Razlog za buenja bila je navodno jedna krdanska hereza koja je izbila u to vrijeme, i koja je nijekala mogudnost uskrsnuda tijela; kada je nakon buenja, jedan mladid uao u Efez da kupi kruh s novcem iz vremena Decija, to je na stanovit nain potvrivalo opstojnost tijela. Krdani su dolazili do spilje da vide svete mladide, i doao je sam car, ali spavai su onda poloili svoje glave na zemlju i opet usnuli kae se da de spavati sve do sveopdeg uskrsnuda ovjeanstva. Ova je pria, u neto drukijoj verziji, ula i u Kur'an, u 19. poglavlje, pod imenom "Spilja" (Kehf, ;) gdje se spominju razliiti brojevi spavaa (neki kau tri etiri pet est "Sedam ih je, a osmi je njihov pas" 19: 23), i to da su ostali u spilji "tri stotine godina i povedali su devet (godina)" (19: 25). Postoje vie primjera o raznim spavaima koji su prospali vie godina ili stoljeda i na kraju se probudili u bududnosti u srednjem vijeku i u ranom modernom dobu osobito su bili popularne prie o kraljevima ili junacima koji spavaju u brdima, ili u nekim drugim zatidenim mjestima, i koji de se jednoga dana probuditi. Najpoznatije su takve predaje vezane za kralja Artura, za Fridrika I. Crvenobradog (Barbarossa, 1122 1190), i u naem podruju za "kralja Matijaa". Inae u novijoj knjievnosti zacijelo je najpoznatiji takav lik Rip Van Winkle, glavni junak romana koji je 1819. objavio ameriki pisac Washington Irving (17831859). Rip Van Winkle je Amerikanac nizozemskoga podrijetla, koji na poetku romana, u godinama prije amerikoga rata za neovisnost, ivi u mirnom selu u njujorkim brdima Catskill; dobrodudan je i vole ga ljudi u mjestu (esto daje poklone djeci i voli priati prie); ima enu, kder i sina ali bududi da ga ena neprestano gnjavi i istie njegovu lijenost, esto odlazi sam u brda; jednoga dana dok je tako lutao po brdima sa svojim psom Wolfom, dozvao ga je neki ovjek odjeven u nizozemskoj kolonijalnoj odjedi; zajedno su poli do mjesta, gdje su se drugi takvi ljudi kuglali; popio je neko pide i zaspao; kada se probudio, vidio je da mu je puka zarala, brada mu je postala golema i psa nije bilo nigdje; vratio se u selu i nije nikoga prepoznao; doznao je da mu je ena umrla, da su mu djeca odrasla i skoro je upao u nevolju kada je izjavio da je vjeran podanik ure III. to se dogodilo? Amerika se ved 36

osamostalila u ratu, i ljudi koji je sreo bili su duhovi poginulih nizozemskih mornara, koji su eljeli spasiti Ripa od nemogude ene i od tekoda rata. U ovom primjeru, kao i u legendi o Sedmorici spavaa, prelazak u bududnost slui kao nain zatite od nevolja sadanjosti. I u oba ova primjera, politika situacija se bitno promijenila: Rimsko carstvo je ved krdansko kada se Sedmorica spavaa probude, i Amerika je samostalna kada se Rip Van Winkle probudi. U romanu Rip Van Winkle istie se barem jo i razlika u odjedi preko vremena, iako u odnosu na prolost, ne bududnost, ali to je ved jedna osobitost. U vedini ovih primjera ne postoji nikakva velika razlika opdenito u nainu ivota izmeu sadanjosti i bududnosti, osim u tomu da su neki predmeti nestali ili na drukijim mjestima, ili da su ljudi koje su glavni likovi poznavali ved umrli. Uraima poslije 300 godina provedenih u zemlji vjenosti nije naao svoju kudu kada se vratio u svoje selo, ali nije reeno da je uoio neke nove obiaje, ili neke drukije vrste zgrada sve je bilo isto kao i prije, iako vie nitko nije bio iv iz njegovoga roda. Isto se moe redi za epizode iz kineskog Youminglua i indijske Mahbhrate.

Dok je Raivata razgovarao s Brahmom prolo je 27 ciklusa yuga dakle ukupno 115.830.000 godina! ali osim to je izumro sav rod kralja, nema spomena o nekoj promjeni opdenito na svijetu, koji je stalno prolazio kroz iste krugove. I jo je indikativnije ako razmotrimo prie o redovniku i ptici tu nakon 300 ili 1000 godina, redovnik nalazi isti samostan; brada su druga, i stvari su na drugim mjestima, ali sve je zapravo u istom obliku kako je i bilo prije. To je vrlo jasno, ako pogledamo jo jednu ilustraciju iz rukopisa pjesmarice kralja Alfonsa. Redovnik se vrada kroz ista vrata koja je prije poznavao (kako bi ih inae naao), i brada u samostanu su druga, ali su odjevena isto, i ponaaju se u biti isto kao prije tri stoljeda! Neki zamisao o opdem svjetovnom progresu i/ili promjeni u nainu ivota tu ne postoji. Vrijeme moda dovodi do potvrivanja vjere, ali fiziki ivot je i dalje onakav kakav je bio. Meutim, jedan drukiji fiziki detalj vidimo u legendi o Uraimi, iako se ni taj ne odnosi na promjene u ovosvjetskom ivotu. Kada Uraima otvori kutiju, iz nje izie bijeli dim! Dim je u ovom sluaju fiziki simbol vremena, a ta simbolika nam moe zasad posluiti kao uvod u idudu podtemu fiziku putovanja u bududnost. Znanstveni su jednu teoriju o tome, tzv. dilataciju vremena (koja obuhvada i poznatu Einsteinovu teoriju relativnosti), nazvali "uinkom Uraime" (engl. Urashima effect).

Terasa (La Jete, 1962)

Francuski film Reija: Chris Marker Uloge: Davod Hanich, Hlne Chatelain Radnja: Djeak vidi enu na terasi zrane luke Orly i jedno ubojstvo; kad odraste slijedi tredi svjetski rat i postat de zarobljenik u podzemlju razorenog Pariza; znanstvenici testiraju subjekte u raznim vremenima da bi pozvali prolosti i bududnost i spasili sadanjost; ovjek je poslan u predratno vrijeme, sretne enu iz svojih sjedanja i poinje romantiku vezu istraivai ele ga poslati u daleku bududnost ljudi iz 37

bududnost daju mu znanje da bi obnovio svoje uniteno drutvo. ali kada se vrati na redu je da bude ubijen i ljudi iz bududnosti nude mu pomod... on se eli vratiti u prolost, eni koju voli ali na kraju shvada da je to to ga je muilo jo od djetinjstva bila scena njegove vlastite smrti u bududnosti. O reiseru Chris Marker (= Christian Franois Bouche-Villeneuve, 19212012), tvrdio je da se rodio u Ulan Batoru, prijestolnici Mongolije, iako je mogude da se ipak rodio u Francuskoj (neki izvori kae u Bellevilleu kod Pariza, ili u Neully-sur-Seine-u). Studirao je filozofiju prije drugog svjetskog rata, i za vrijeme rata prikljuio se francuskom pokretu otpora; poslije je radio kao novinar, prvo za novokatoliki marksistiki asopis L'Esprit, i od poetka 1950-ih bavio se kinematografijom i esejistikom. Osnovao je 1967. filmaku skupinu SLON (Socit pour le lancement des uvres nouvelles), lijeve orijentacije, koja je 1974. usvojila novo ime I.S.K.R.A. (Images, Sons, Kinescope, Ralisations, Audiovisuelles), navodno s aluzijom na istoimeni Lenjinov list. Od 1974. se ponovno posvetio najvie vlastitom radu, i od 1987. do smrti bavio se multimedijom. La jete ostao je do danas najpoznatiji Markerov film, i asopis Time ga je 2010. rangirao meu deset najboljih filmova o vremenskom putanju. Pod nadahnudem djela La jete, Mamoru Oii (1951) snimio je "Crvene naoale" (Akai Megane , 1987); poslije je Terry Gilliam (1940) preuzeo istu temu u "12 majmuna" (12 Monkeys, 1995) i Robert Schwentke (1968) rabio je neke Markerove motive u filmu "ena vremenskog putnika" (The Time Traveler's Wife, 2009), prema istoimenom romanu Audrey Niffenegger (1963) iz 2003. godine. Ameriki televizijski reiser Timothy Greenberg (1970) snimio je 2003. kratak film La Pupp (= "Lutka"), blagu parodiju, ali i pohvalu Markerovom filmu. Film je utjecao je i na neka glazbena djela, na "Danceramu" sastava "Sigue Sigue Sputnik" (1989), na pjesmu "Jump They Say" (Skoi, kau) iz 1993. Davida Bowiea i na "Last Night at the Jetty" ("Sinod na terasi") iz 2010. sastava "Panda Bear". Chris Marker se nije volio fotografirati, i u posljednjim godinama rabio je avatar, "Guillaume-enEgypte", nazvan prema imenu njegovoga maaka.

Fizika i putovanje u vremenu

Vrijeme
Kako znamo da vrijeme nije tek ljudska izmiljotina? to je to vrijeme? Vrijeme moemo rastumaiti kao nain na koji odjeljujemo dogaaje jedan od drugog. ak i ako ne razmiljamo o vremenu, primjedujemo da se stvari oko nas mijenjaju, godinja doba se izmjenjuju, ljudi stare. injenica da se svijet mijenja je intrinzino obiljeje fizikog svijeta, a vrijeme je neovisno imali mi naziv za njega ili ne. Za fiziare vrijeme je ono to se mjeri satom. Mijenjajudi kazaljke na satu, upravljamo vremenom prema ovoj definiciji. U nastavku demo prvo iznijeti neke postavke o putovanju u vremenu.

38

 Einstein je pokazao da kretanje utjee na vrijeme, a njegove su teorije potvrene eksperimentom u kojem je usporedio vrijeme u atomskom satu u avionu na mlazni pogon. Vrijeme je prolazilo sporije nego vrijeme na zemaljskom satu. Iako je, nakon slijetanja, sat iz mlanjaka, poeo normalno otkucavati vrijeme, vie nije mogao sustidi zemaljski sat, to bi znailo da je vremenski putnik ved meu nama, iako misli da je u bududnosti.

Kakuova interpretacija (i drugi primjeri)

Prema njemu, fiziari su se oduvijek skanjivali nad idejom putovanja kroz vrijeme dredi je, s pravom, arlatanskom i neozbiljnom. Meutim, nova saznanja o kvantnoj gravitaciji ponovo oivljavaju ovu teoriju. Problem s koji se susredu fiziari, a vezano za putovanje kroz vrijeme to se namede mnotvo paradoksa. Paradoks 1. (ovjek bez roditelja) to bi se zbilo da otputujemo natrag kroz vrijeme i ubijemo svoje roditelje prije nego to smo se rodili? Pitanje je: ako su nam roditelji umrli prije nego li smo se rodili, kako smo se onda mogli roditi i prethodno ih ubiti? Paradoks 2. (ovjek bez prolosti) Recimo, mladi pronalaza uzaludno pokuava sagraditi vremenski stroj u svojoj garai. Odjednom, stariji se ovjek pojavljuje niotkuda i odaje mladidu tajnu vremenskog stroja. Mladid se tada nevjerojatno obogati na burzovnom meetarenju, konjikim trkama i sportskim dogaajima, jer je imao saznanja o bududnosti. Tada, kao starac, odluuje zadnji puta vratiti se u povijest i odati tajnu putovanja kroz vrijeme svome mladome ja. Pitanje: Odakle je potekla ideja o vremenskom stroju? Paradoks 3. (paradoks o ovjeku ija je majka "Jane" ostavljena u sirotitu) Kad je "Jane" kroila u pubertet, zaljubila se u lutalicu koji je naputa, ali ostavlja u drugom stanju; i tada se dogaa katastrofa: gotovo umire pri porodu, raajudi djevojicu koju netko otima. Lijenici otkrivaju da Jane jako krvari, ali da zaudo ima oba spolna organa, tako su je iz "Jane", ne bi li je spasili, pretvorili u "Jima". "Jim" naravno postaje teki pijanac, sve dok ne upoznaje prijateljski nastrojenog vlasnika kafida (zapravo preruenog vremenskog putnika) koji povlai "Jima" natrag u prolost. Tada "Jim" susrede prekrasnu mladu djevojku koja sluajno zatrudni i raa djevojicu. Iz osjedaja krivnje otima novoroene i ostavlja je u sirotitu. Kasnije se "Jim" pridruuje vremenskom vodu, vodi uzoran ivot i ima samo jedan san: da se prerui u vlasnika kafida i sretne u prolosti izvjesnog pijanca imenom "Jim". Pitanje: tko je "Janeina" majka, otac, brat, sestra, djed, majka i unue? Naravno da je putovanje kroz vrijeme uvijek inilo nemogudim. Na kraju krajeva, Newton je vjerovao da je vrijeme poput strijele; jednom kad je ispalimo, leti u ravnoj liniji i ne skrede. Jedna sekunda na zemlji je jedna sekunda na Marsu. Sat bilo gdje u svemiru otkucava isto vrijeme.

39

 Einstein je to prispodobio jo radikalnije; prema njemu, vrijeme je vie nalik na rijeku to vijuga oko zvijezda i galaksija, ubrzava i usporava ovisno o masi tijela pored kojih prolazi. Jedna sekunda na zemlji nije jedna sekunda na Marsu, satovi ratrkani po svemiru udaraju na posebnu sekundu na Marsu. Satovi diljem svemira otkucavaju u ritmu vlastitog bubnjara. Prije nego li je umro, Einstein se susreo s neugodnim problemom. Njegov susjed na Princetonu, Kurt Goedel, jedan od, moda, najvedih matematikih logiara u posljednjih 500 godina, pronaao je novo rjeenje Einsteinove jednadbe koja bi omogudila putovanje kroz vrijeme. "Vremenska rijeka" sad je dobila vrtlog u koji se vrijeme moglo zaviti u krug. Goedelov rjeenje bilo je poprilino genijalno: zamislio je svemir prepun rotirajudeg fluida. Tko god bi koraao u smjeru rotacije, naao bi se ponovo na polaznoj toki, ali u prolosti! U svojim sjedanjima, Einstein je zapisao kako je ostao zaprepaten to je njegova jednadba vodila k rjeenju koje bi omogudilo putovanje kroz vrijeme. Ali je naposljetku zakljuio: svemir se ne okrede, nego se iri (kao to se govori i u teoriji o Velikom prasku), i tako se Goedelovo rjeenje moe odbaciti iz "fizikalnih razloga" (naravno kada bi se Veliki prasak okretao, onda bi putovanje kroz vrijeme bilo mogude!). Roy Kerr (1934), matematiar s Novog Zelanda, pronaao je 1963. rjeenje Einsteinove jednadbe za rotirajudu crnu rupu, koja je imala neobina svojstva. Crna rupa, kao to se ranije mislilo, ne bi propala u toku, ved na rotirajudi prsten (neutrona). Prsten bi se okretao tako brzo da bi centrifugalna sila sprjeavala da propadne pod silom tee. Najjednostavnije je zamisliti Kerrovu crvotoinu kao zrcalo Alise u zemlji udesa. Tko bi proao kroz Kerrov prsten naao bi se na drugoj strani Svemira ili u prolosti. Poput sijamskih blizanaca spojenih na boku, imamo dva svemira povezana zrcalom. Otada, stotine drugih "crvotoinskih" rjeenja je pronaeno za Einsteinovu jednadbu. Ove crvotoine ne povezuju samo dva dijela (sloja) svemira (otuda i ime) ved i dva dijela (sloja) vremena zapravo se mogu koristiti kao vremenski strojevi. U novije vrijeme pokuaji da se kvantna teorija spoji s gravitacijskom (pa je tako stvorena "teorija svega") daju nam uvid u problem paradoksa. U kvantnoj teoriji , moguda su viestruka stanja bilo kojeg predmeta. Primjerice, elektron moe postojati istovremeno u razliitim orbitama (injenica koja nam daje kemijske zakone). Shodno tomu, Schrdingerova slavna maka moe istovremeno postojati u dva moguda stanja: ivo i mrtvo. Vradajudi se kroz vrijeme i mijenjajudi povijest, stvaramo paralelni svemir. Mijenjamo i tuu povijest, ako primjerice spasimo Abrahama Lincolna od atentata u kazalitu Ford, ali na je Lincoln i dalje mrtav. Vremenska se rijeka, gledajudi tako, rava u dvije odvojene rijeke. Ali znai li to da demo modi uskoiti u stroj kako de to zamisliti autor H.G. Wells, pokrenuti polugu i odjuriti stotine tisude godina u bududnost Engleske? Ne ba, previe je prepreka koje treba svladati. Prvi je problem energije. Jednako kao to automobil treba gorivo, vremenskom je stroju potrebno nevjerojatno mnogo energije. 40

 Za to je potrebno iskoristiti ili pogonsku snagu zvijezde ili pronadi neto to se naziva "egzotina" tvar (koja odlazi prema gore, a ne pada) ili pronadi izvor negativne energije (fiziari su nekod mislili da je negativna energija nemoguda). Ali malena koliina je eksperimentalno dokazana u neemu to se naziva Casimirov uinak, nazvan prema nizozemskom fiziaru Hendriku Casimiru (19092000). Casimirov uinak se javlja izmeu dva vrlo bliska objekta. Nije ni gravitacijska sila niti je elektrine prirode. Predmeti na maloj udaljenosti poinju utjecati jedan na drugi. Ako bi se stvorilo dovoljno te negativne energije, bilo bi mogude povedati crvotoinu. Iznimno ih je teko zadrati u velikim koliinama, barem jo nekoliko stoljeda! Nadalje, postoji problem stabilnosti. Kerrova crna rupa moe biti nestabilna ukoliko netko kroz nju propadne. Kvantni uinak moe povedati i unititi crvotoinu prije nego to se u nju zakorai. Naalost naa matematika nije u stanju odgovoriti na pitanje stabilnosti jer joj je potrebna "teorija svega" koja ujedinjuje kvantne zakone i gravitaciju.

Teorija svega hiperprostor

Postoje li vie dimenzije? Iako su vie dimenzije bile uglavnom predmet istraivanja mistika, arlatana i pisaca znanstvene fantastike, mnogi fiziari danas tvrde da vie dimenzije ne samo da postoje, ved da pomodu njih moemo otkriti i tajne prirode. Ne postoji jo dokaz, ali pomodu otkrida viih dimenzija, konano bismo mogli ujediniti sva znanja fizike. Primjer arana u jezeru: arani bezbrino plivaju u vodi jezera ispod vodenih ljiljana. Kako aran doivljava svijet oko sebe? Provodi itav ivot na dnu jezera, mogao bi pomisliti da se njegov "svemir" sastoji od vode i ljiljana. Ni ne pomilja da izvan jezera postoji sasvim drugaiji svijet. Na svijet ne mogu ni pojmiti. Sjededi na rubu jezera u svom svijetu, izmeu nas i svijeta arana postoji ogromni jaz. Kada bi meu aranima postojao "znanstvenik" koji bi nasludivao postojanje paralelnog svemira, zasigurno bi bio ismijan. Svijet kojeg nitko nije vidio izvan jezera nema znanstvenu podlogu i samim tim nema smisla. to bi se dogodilo primjerice da zgrabimo arana "znanstvenika" i izvadimo ga iz jezera? to bi u tom trenutku pomislio aran? Preplaeni aran "znanstvenik" ispriao bi zadivljujudu priu kako ga je netko podigao iz njegovom svemira (jezera) i prinio ga blie nekom tajanstvenom svijetu, u kojem bljeti svjetlo i pojavljuju se predmeti udnoga oblika kakve nikada prije nije vidio. A najudnije od svega bilo je bide koje ga je podiglo i uopde nije nalikovalo na ribu. Zastraujude, ali nikakvih peraja nije imalo to bide, a svejedno se i bez njih moglo kretati. Oito je da poznati zakoni fizike se vie nisu mogli primijeniti na ovaj aranu novi i neobini svijet. Teorija o hiperprostoru je teorija o vie dimenzija Fiziari danas tvrde da ivimo u 10-dimenzijskom prostoru. Mi doivljavamo samo etverodimenzijski svemir (duljinu, irinu, visinu i vrijeme). Ostalih est dimenzija nam je neosjetljivo. Einstein je pokuavao napisati teoriju koja bi objasnila etiri sile koje vladaju Svemirom. Teorija svega je teko dokuiva jer ujedinjuje dvije posve oprene teorije; teoriju relativnosti i kvantnu teoriju. 41

 Teorija relativnosti je teorija velikih stvari: galaksije, kvazari, crne rupe i veliki prasak. Kvantna teorija je teorija o malim stvarima: subatomske estice. Temeljena je na malim koliinama energije. Razvoj etiriju dimenzija najuoljiviji je kroz razvoj umjetnosti. Umjetnost srednjega vijeka izdvaja se po tome to joj namjerno nedostaje perspektive. Svi nacrtani likovi su ploni. Bududi da su svi jednaki, svijet je bio prikazivan u dvije dimenzije. Za vrijeme renesanse nastaje pobuna protiv takvog vienje svijeta u kojem je Bog sredite i svi likovi poprimaju tredu dimenziju, onako kako ih ljudsko oko vidi. Nakon toga slijedi kubizam koji se na neki nain bori protiv perspektive i pokuava vidjeti tredu dimenziju iz svih mogudih perspektiva. Picasso slikarstvo jasno pokazuje odbacivanje triju dimenzija perspektive. Primjer enina lica koje istovremeno gledamo iz vie uglova. Umjesto samo jednog oita pokazuje nam mnotvo perspektiva, kao da nam pokazuje bide iz etvrte dimenzije koje moe promatrati sve perspektive istovremeno. Jedina teorija koja bi mogla razrijeiti problem 10 dimenzija je teorija o poljima struna u kojoj se tvrdi da je svemir sainjen od sidunih struna. Na poetku vremena Svemir je imao deset dimenzija, ali je bio nestabilan te se poput mjehura od sapunice podijelio na etverodimenzijski i esterodimenzijski "mjehur". Taj esterodimenzijski svemir je kolabirao, to je dovelo do irenja etverodimenzijskog svemira to danas poznajemo pod imenom Veliki prasak. Na se Svemir iri na osnovu esterodimenzijskog svemira koji je svuda oko nas, ali premali da bismo u njega kroili. Taj se esteroznamenkasti svemir skupio na veliinu mnogo manju od atoma i nemogude ga je analizirati. * * * Stephen Hawking, zanimljivo, opirao se nekod ideji putovanja kroz vrijeme; ak je tvrdio da ima i "empirijske" dokaze koji mu se protive. Kad bi postojalo putovanje kroz vrijeme, tvrdio je, tada bi nas posjedivali mnogi turisti iz bududnosti; a kako oko sebe ne vidimo turiste iz bududnosti dolazimo do zakljuka da putovanje kroz vrijeme nije mogude. Ali kako su u zadnjih 5 ili vie godina mnogobrojni fiziari na ovom problemu radili , Hawking je otada promijenio miljenje i sad vjeruje da je putovanje kroz vrijeme mogude (ali ne nuno i praktino). Dodue, moda samo nismo zanimljivi za te turiste iz bududnosti. Tko god je u stanju iskoristiti pogonsku snagu zvijezde, smatrao bi nas vrlo primitivnim. Zamislite prijatelje koji hodaju preko mravinjaka. Bi li se sagnuli i dali mravima knjige, lijekove, sitnice ili energiju? Ili bi neki od vaih prijatelja osjetili snaan poriv da stanu na kojeg od njih? Ali napokon, kae Kaku u ovom svom opisu: Ako vam jednog dana netko pokuca na vrata i tvrdi da je on va bududi prapraprapraunuk, nemojte ga otjerati jer je moda u pravu.

Dananjica kao prag budunosti

Zapoeli smo ovaj dio nae tematike priom o kornjai, koja je iskljuila japanskog junaka Uraime iz vremena i poslije ga pustila da se "vrati" u bududnost. I nastavili smo kratkim pregledom nekih dananjih teorija o stvarnim mogudnosti putovanja u vremenu, u emu nam je kao oslonac posluio ponajprije saetak koji je pripremio Michio Kaku, podrijetlom iz Uraimine zemlje. 42

 Treba redi da je Kako, za razliku od vedine fiziara dopustio mogudnosti ne samo putovanja u bududnost to se lako moglo izvesti iz Einsteinovih teorija nego i u prolost (prizor dolaska "praprapraunuka" na vrata). Tu drugu mogudnost vedina fiziara i srodnih znanstvenika (ukljuujudi Hawkinga) danas u pravilu ne prihvada, i to ne samo jer nemamo nikakvih naznaka o dolasku turista iz bududnosti u nau dananjicu, nego i zato to bi to moglo poremetiti ved ostvarenu prolost. S tim u vezi, postoji jedan zgodna kratka pria, "Zvuk grmljavine" ("The Sound of Thunder"), koju je 1952. napisao ameriki knjievnik Ray Bradbury (19202012), zacijelo najpoznatiji kao autor distopijskog romana Fahrenheit 451 (1953). Preko agencije "Vremenski safariji" glavni junak odlazi s prijateljem u prolost u lov na tiranosaura; agencija je nala ivotinja koja de ionako umrijeti, i poloila je na zemlju posebnu stazu s koje lovci nisu smjeli sidi; ali susret s ivotinjom bio je vrlo traumatian i sili su sa staze: kada su se vratili u agenciju neto se promijenilo. Bradbury opisuje kako je glavni junak, nakon povratka, osjetio neku blagu kemijsku primjesu u zraku; sve je bilo slino, ali i drukije; agencija je i dalje postojala, ali su rijei na njezinom reklamnom natpisu bili napisane drukije; i onda je pogledao blato na svojim izmama i vidio u blatu mrtvog leptira iz prolosti. Fizika de moda jednoga dana utvrditi da je i sadanjost zapravo varka, i da se sve, i prolost i sadanjost i bududnost, uvijek mijenja ili se vrada, pa bi i Bradburyjev leptir napokon bio i iv i mrtav poput Schrdingerove make. Meutim, kao smo rekli, vedina fiziara koji danas prihvada teorijsku mogudnost putovanja u vremenu, zamilja to samo u smjeru prema bududnosti i ne samo to: vedina fiziara i drugih analitiara obino zamilja bududnost kao gomilanje ili nastavak steevina iz prolosti ili iz dananjosti. Dananjica postaje prag za bududnost stojedi na tom pragu, gledamo svijet oko nas i promatrajudi naine kako se krede i mie, pokuavamo nekako odgonetnuti kamo ide, prema naim dananjim znanjima i kriterijima. Ako smo poprilino zadovoljni na tom pragu, i osjedamo da nam je svakim danim ivot sve ljepi, moda de nas obuhvatiti vizija o sretnoj bududnosti. S druge strane, ako nam prag puca pod nogama i preplaimo se da de se moda slomiti, prizor se moe mijenjati i moemo pomisliti da de se steevine prije ili poslije naruiti ili izgubiti i da ulazimo u neko "mrano doba". Moda ved sada vidimo pojave oko nas koje nas mue, koje predstavljaju prijetnje ili izazove za vrijednosti koje smo prihvatili kao pozitivne. Dakako, brzina, smjer i opseg promjena oko naeg sadanjeg vremenskog praga esto de odrediti ne samo nae pozitivne ili negativne vizije o bududnosti, nego uopde nae zanimanje za bududnost (tj. koliko nas bududnost uopde zanima). Primjeri koje smo naveli u kojima se sadraji bududnosti ne mijenjaju mnogo u odnosu na sadanjost odraavaju drukija vremenska pragova od naega. U povijesti su postojala razdoblja kada su promjene bile spore, ili jedva primjetne, i u takvim razdobljima ljudi su mislili uglavnom o tome da de s vremenom nestati samo osobe koje poznaju, kao to de svi smrtnici s vremenom umrijeti. Meutim, bilo je i epoha radikalnih lomova, ili promjena koje su bitno utjecale na svjetonazore nasilne propasti drutava ili drava, velike epidemije ili prirodne nepogode, otkrida novih prostranstva, masovna preseljenja, i na kraju tehnoloke novine koje su utjecale na svakodnevicu. 43

 Tijekom posljednjih stoljeda europske i uopde zapadne povijesti takva su razdoblja postajala sve ede: sredina 14. stoljeda (uinci "crne smrti"), prijelaz iz 15. u 16. stoljede (otkride tzv. "novoga svijeta" i protestantska reformacija); 17. stoljede (jaka europska kolonizacija i tehnoloki napredak), prijelaz iz 18. u 19. stoljede (uinci amerike i francuske revolucije), 19. stoljede (temeljni znanstveni pomaci), 20. stoljeda (slom europskih carstava, dva svjetska rata, atomsko oruje, epoha komunizma, uspon SAD -a), prijelaz iz 20. u 21. stoljeda (informatika revolucija). To to je kljuno u ovoj shemi, bez obzira na "uase u hodu", je da je u europskom kontekstu nastala ideja o progresu, koja se redovito prenosila na bududnost.

Budunost kao zapadni model

U svojoj knjizi "Sve kulture sutranjice" (= All Tomorrow's Cultures. New York, 2008.), ameriki antropolog Samuel Gerald Collins (1968) istaknuo je upravo zapadnocentriku viziju progresa kao bitan problem u odnosu antropologa prema bududnosti. Prema njegovom miljenju, ta je vizija nastala u kasnoj renesansi i tijekom prosvjetiteljstva, i na ovaj ili onaj nain bila je prisutna u vedini antropolokih interpretacija bududnosti sve do nedavno. U odnosu na knjigu H.G. Wellsa, Collins je zakljuio da je Wells jednostavno svojim vremenskim strojem projektirao viktorijansku sadanjost u bududnost. Koliko je to tono, ostaje upitno no svakako su zanimljivi komentari koji je iznio o stavovima nekih znamenitih antropologa u vezi s naim tematikom. Zapadno- ili europcentrinu sliku prepoznao je u modelima Lewisa Henryja Morgan (18181881) i Edwarda Burnetta Tylora (18321917). Kako znamo, Morganova shema o razvitku drutva od divljatva preko barbarstva do razine civilizacije bila je vrlo utjecajna u doba stvaranja temelja moderne antropologiji (i zbog marksistikih prihvata poslije je dugo ostala u opticaju u SSSR-u i u zemljama Istone Europe). Isto tako Tylorove misli o primitivnom drutvu i o razvitku religije imale su bitan utjecaj. Ukratko, stvorila se shema u kojoj su razliita nezapadna drutva na stanovite naine odgovarala stanju u kojem se Zapad nekada nalazio, pa bi bududi razvitak slijedio opdi put po kojem se krede Zapad. Od vodedih amerikih antropologa, Collins je iz te perspektive donekle izuzeo Franza Boasa (1858 1942) koji je bio skeptian prema "predativnih" mogudnosti" antropologije, sve dok antropologija ne razvije prikladne metode za to. S druge strane, istaknuo je da su Ruth Benedict (18871948) i njezina studentica Margaret Mead (19011978) smatrale da se kulture mogu preoblikovati prema vrijednostima amerikoga drutva, koje su za njih oznaavale put u bududnost, ili viu (progresivniju) kulturnu razinu. Knjiga Benedictove, "Krizantema i ma" (= The Chrysanthemum and the Sword, 1946), prema Collinsu, zagovarala je promjenu japanskoga drutva iz gledita amerikih osvajaa poslije drugoga svjetskog rata, i potrebu da se Japan izvue iz prolosti i pridrui "vremenu" Zapada, koje je ujedno i vrijeme SAD-a. Kulturni inenjering u slinom smjeru navodno je zagovarala i Margaret Mead, ali je neke svoje terenske nalaze rabila i za preporuka u vezi s razvitkom amerikoga drutva primjerice neki zakljuci iz njezine najpoznatije knjige "Sazrijevanje na Samoi" (Coming of Age in Samoa, 1928) koristila je u davanju savjeta amerikim roditeljima za odgoj njihove djece. Collins je zatim iznio vaan i bitno drukiji primjer Symmesa Chadwicka Olivera (19281993), koji je bio ujedno i antropolog i pisac znanstvene fantastike. 44

 Oliver je pokuavao razdvojiti te svoje dvije profesije, i stoga je rabio razne inaice svoga imena u objavljivanju antropolokih radova (potpisanih imenom Symmes C. Olivers) i znanstvenofantastinih djela (koja je potpisivao kao Chad Oliver). Pa ipak, ta podruja su mu se esto proimala jer je koristio znanstvenu fantastiku kao nain osmiljavanja alternativnih struktura modi i kulture, dok je antropoloki terenski rad (u Africi) doprinio njegovom knjievnom stvaralatvu. Od primjera koje je Collins spomenuo, najzanimljiviji se odnosi na Oliverov roman "Nezemaljski susjedi" (Unearthly neighbors), prvi put objavljenu 1960. i zatim, uz novi predgovor 1984. godine. U romanu jedan se antropolog susrede s izvanzemaljcima, Merdosima, koji nemaju ni orue, ni domove, ni odjedu, pa odmah zakljuuje da se nalaze na primitivnom stupnju razvitka ali poslije doznaje da imaju vrlo jake umne sposobnosti, toliko iznad umnih sposobnosti ljudi u SAD-u koliko su SAD u svojoj tehnologiji iznad primitivnih naroda. Collins je u svom pregledu obradio i odnos antropologa prema pitanju o dodiru s izvanzemljcima, i pritom istaknuo radove, raene u suradnji s znanstvenicima povezanim s amerikim svemirskim programom, poput publikacije "Kulture izvan Zemlje: uloga antropologije u svemiru" (Cultures Beyond the Earth: the role of Anthropology in Outer Space), objavljene 1970. godine. Dakako, kritike koje je iznosio imale su svrhu udaljiti razmiljanje o bududnosti od progresistikih, tehnolokih i takoer globalistikih koncepcija koje su dominirale u zapadnim krugovima, i koje su isto, prema njemu, bile povezane s usponom (i dominacijom) amerike kulture, politike i ekonomije. Moe se redi da je vidio i kapitalizam kao temelj za zapadna vienja o bududnosti. Jedna njegova kritika bila je usmjerena i na studente: "Studentske bududnosti postojano ukljuuju niz svjetskih ratova, ekolokih katastrofa, izuma zaraenih znanstvenog fantastikom: ukratko smede (= dreck) od desetljeda holivudske znanstvene fantastike" (89). U nastavku, Collins navodi i jedan citat iz knjige Neuromancer (1984) pisca Williama Gibsona (1948), u kojem se kae da je dananji Tokio zapravo ved Tokio bududnosti. Collins se s time ne slae, i dodaje da se nalazi upravo u Seulu "dok ovo pie", gradu prepunim tehnologije, ali tu su i stari odnosi (radniki pokret, daljnja kolonijalna dominacija SAD-a, podjela korejskoga poluotoka), pa niti to nije neka slika bududnosti. I kakav je njegov konani zakljuak iz samoga naslova Collinsove knjige postaje jasno da on smatra da bududnost mora ukljuivati sve kulture, i ne samo linearni smjer zapadne kulture (ili civilizacije). U zadnjem odlomku u svojoj knjizi, i to opet u odnosu na Wellsov vremenski stroj Collins tvrdi da moemo "graditi protuvremenski stroj" ne samo ako se prestanimo pomicati kroz vrijeme po linearnim prostorima, nego i ako "uruimo sadanjost, prolost i bududnost u palimpsest (= autohtoni sediment) virtualnosti". Tu se stjee dojam o virtualnostima, moda iz vremena sna australskih uroenika. Nije sasvim jasno "to je pjesnik htio redi", iako de neki elementi iz njegova djela biti korisni u daljnjem razmiljanju. Zgodan je njegov komentar da bismo trebali razmotriti i bududnost amanizma, i ne samo tehnologije (to podsjeda donekle na izlobu iz Smithsonijskog instituta o postkulturi o kojoj je bilo rijei). Meutim, u idudim predavanjima ipak demo razmotriti djela zapadnih autora, pa i Wellsa, koji su oblikovali vienja o bududnosti koja je Collins tako kritizirao. Uostalom i zapadni ili industrijski/postindustrijski svijet predmet je antropologije, premda je sklonost klasine (anglo)amerike antropologije esto bila da takve "razvijene" sredine, najede iskljui iz promatranja i reklo bi se da je i Collins, protiv vlastite nakane, upao u tu ablonu. 45

Knjievni i srodni primjeri

Pojam utopije (rije iz 16. stoljea)
un Principe Sacerdote tra loro, che sappella Sole e in lingua nostra si dice Metafisico Postoji Vladar-svedenik meu njima, koji se zove Sunce, i na naem jeziku kae se Metafizik... Tommaso Campanella (Grad Sunca, 1602 )

Uvod od Dilmuna do Hiperboreje

U primjerima koje smo razmotrili u prijanjoj podtemi, naglasak je bio na pomaku u vremenu, najede na putovanje u bududnost. Meutim, moglo se primijetiti, u priama koje smo saeli, da se to obino zbiva u iznimnim prostorima u zemlji usred ili ispod mora, na arobnom brdu ili u vrtu nalik na raj, u samom raju, u spilji ili umi koja je neki nain osobita. tovie, i u pregledu znanstvenih teorija o mogudnosti stvarnih fizikih pomaka u vremenu, mogli smo uvidjeti da se dananje hipoteze takoer odnose na osobite prostore vrijeme i prostor su isprepleteni u Einsteinovoj teoriji o relativnosti (uz dodatni imbenik brzine promjene prostora), i crvotoine itsl. takoer su prostori kroz koje bi se moglo prodi u bududnost (ili moda u prolost). Fiziari su nastojali te prostore znanstveno utvrditi, s pomodu logike, matematike i istraivanja, tj. misaonih i empirijskih pokusa, dok su prie i legende nadahnute vjerovanjima ili matom, polazile od metafora da bi odredile prostore iznimnosti. U ovoj podtemi polazit demo prvo od pojma utopije. Utopije su knjievne i/ili filozofske konstrukcije, koje se odnose na osobita mjesta ili zajednice, u prostoru mate, i u pravilu slue kao primjeri za razvitak drutva (i u tom smislu, nerijetko i kao metode drutvene kritike). Utopije su zanimljive za nas, jer mogu ukazivati na shvadanja o bududem razvitku, premda su tek od 17. stoljeda autori poeli smjetavati utopijske vizije (pozitivne ili negativne) u bududnost. Ali opda zamisao o utopiji, kao mjestu u kojem ljudi ive na drukiji i najede bolji nain, postoji sve od vremena prvih pisanih izvora. Pomislimo na sumerske tekstove o Dilmunu, prvi put spomenutom u klinopisnoj ploi s kraja 4. tisudljeda pr. Kr., naenoj u hramu boice Inane u Uruku. U tom prvom osvrtu nije jo dodana estica ki koja oznauje mjesto, dilmunki, ali je Dilmun poslije bio opisan kao "ista zemlja", u kojoj "gavran ne krii lav ne ubija starica ne govori 'ja sam starica', starac ne kae 'ja sam starac' i pjeva ne pjeva alopojke" postojao je tu, dodue, nekada problem nedovoljne pitke vode, ali je bog Enki popravio to stanje. Bilo je pokuaja da se Dilmun povee s pradomovinom samih Sumerana, i u tom smislu s nekom stvarnom zemljom najede s otokom Bahreinom u Perzijskom zaljevu, gdje postoje bogati arheoloki tragovi, iako najstariji datiraju tek od 2300. pr. Kr., to je prekasno u odnosu na prve sumerske izvore. Uzevi to u obzir, neki su istraivai predloili da se Dilmun nalazio drugdje u irem prostoru od doline rijeke Ind do obale Arapskoga poluotoka, i takoer postoji teza o smjetaju na dnu Perzijskoga zaljeva u doba kada je razina mora bila nia. 46

 Bez obzira na to je li Dilmun doista bila neka realna zemlja (to je mogude), za nas je vano da su ga Sumerani opisali kao mjesto u kojima ljudi ive sretno, to znai da se moe uzeti kao prototip neke pozitivne utopije. Treba redi da se ovaj primjer isto dovodio u vezu s rajskim vrtom, starozavjetnim Edenom (), "mjestu srede, uitaka", i s Elizejskim poljima ( ) ili otocima/otokom srede odnosno blaenih ( , ) u grkim izvorima od vremena Homera i Hezioda (8. stoljede pr. Kr.). I drevni Egipdani zamislili su takvu zemlju ali na krajnjem Istoku, gdje se sunce die, ili u pustinjskim oazama, dok su je Kelti, kao i Grci, smjestili na Zapadu, gdje de prema srednjovjekovnoj prii sv. Brendan Moreplovac (Branainn iz Clonferta, 484577) otkriti zemaljski raj, i ranjeni kralj Artur bit de odveden na otok Avalon (lat. Insula Avallonis, "otok jabuka" u djelu Galfrida iz Monmoutha iz 12. stoljeda). Sve de to djelovati na uokvirenje pojmova o utopiji, i isto de tako utopiju evocirati opisi Herodota (484425. pr. Kr.), Pindara (552443), Hekateja iz Abdere (4-3. stoljede pr. Kr.) i mnogih drugih antikih autora o Hiperborejcima (), narodu koji ivi iznad sjevernoga vjetra. Prema raznim autorima, Hiperborejci su bili lijepi, i ivjeli tisudu godina, bez rada i ratovanja, u potpunoj sredi (prema kasnijim izvorima nisu ni nosili odjedu). Pindar ih je opjevao u svojoj desetoj Pitijskoj odi: Muze im nisu strane U ivotima njihovim: posvuda ples djevojaka, Zvon lira i krik frula sredu se kod njih. Zladanim lovorom rese kose i vesele se. Ni bolesti ni strana starost ne pohode Taj sveti rod; bez muka i bojeva ive oni izmiudi se Strogoj Nemezidi. : , : . :

Ali prije toga Pindar je naglasio da "Ni laama ni pjeice hoded' nede nadi / udesan put do borilita Hiperborejaca" ( / ). Razumije se, ovaj stih oznauje Hiperboreju zapravo kao nestvarnu kao zemlju iz mate ili mitski prostor, iako su mnogi antiki autori doista smatrali da ta zemlja negdje postoji (donekle Herodot, i svakako Hekatej iz Abdere).

Platon (Drava i Atlantida)

Ipak, unato ovim primjerima, kljunu ulogu u razvitku pojma utopije imao je Platon (428427. pr. Kr.). Njegovo djelo Drava ( = lat. Res publica), koje je sastavio oko 380. pr. Kr., opisuje "idealno ureeno drutvo", i to u mjestu koje je nazvao Kalipol (, dosl. "Lijep grad", 527c). U tom drutvu postoje tri klase: "filozofi" () koji vladaju dravom, "uvari" (), ili ratnici, koji je brane i "proizvoditelji" (), tj. razliiti radnici i obrtnici. Filozofi su najsposobniji za vladanje jer nemaju poroke, i umjesto o vlastitim interesima misle sam o opdem dobru, dok uvari, uz vrlinu hrabrosti mogu imati porok astoljublja, i proizvoditelji, uz vrlinu umjerenosti, mogu imati porok gramzljivosti. 47

 U toj dravi nema robova i sva dobra, ene i djeca zajedniki su svima; rodbinstvo je stoga opde, to potie slonost u dravi; ene i mukarci mogu se kolovati za iste poslove; umjesto obitelji, drava odgaja djecu, itd. to se tie muko-enske ravnopravnosti, Platon je to povezao s odgojem: Ovako. Vjerujemo li mi da kuje u uvara moraju kao i mujaci straariti, zajedniki loviti i sve drugo raditi zajedno s njima, ili one treba ostati kod kude, jer ih raanje i njegovanje tenadi slabi, i da se mujaci sami trude i brinu stadima? Sve mora biti zajedniko ree on [= Sokrat] samo to enke koristimo kao slabije, a mujake kao snanije. A je li mogude da se neko bide koristi isto onako kao neko drugo bide, ako mu nisi dao istu hranu i isti odgoj? Nije mogude. Ako, dakle, elimo ene koristiti za iste stvari za koje i mukarce, onda ih moramo istim stvarima i pouavati, zar ne? Tako je. A mukarcima smo dali i glazbeni i gimnastiki odgoj? Da. Onda i ene moraju primiti obje te vjetine, a treba im dati i vjetinu ratovanja, i onda ih treba koristiti za isto za to i mukarce. Poslije toga to si rekao, to se po sebi razumije ree on. Ali moda de, prema naim obiajima, mnogo to u naim rijeima, i kad bismo uradili to to priamo, izgledati smijeno. I to u velikoj mjeri. to misli da je najsmjenije u svemu tome? zapitah. Zar nije to to ene trebaju raditi vjebe zajedno s mukarcima, gole, u vjebaonicama, i to ne samo mlade nego i stare, kao sada starci, iako su ved naborani i nisu vie privlani za promatranje, a ipak rado vjebaju u gimnazijama. Zeusa mi, u ovim prilikama bi to zaista izgledalo smijeno. Kad smo ved prenaglili u svojim rijeima, onda ne trebamo se bojati podsmjeha duhovitih ljudi, bez obzira na to to nam govorili protiv ovakve promjene u gimnastici i glazbenom odgoju, a osobito u noenju oruja i konjici. Pravo ima ree on. Nego kad smo ved jednom poeli da govorimo tome, moramo idi dalje, sve do strogosti zakona, i moramo moliti aljivine da to ne rade, nego da budu ozbiljni, pa demo ih podsjetiti da nije bilo ba tako davno kad je Helenima, kao sada najvedem djelu barbara, izgledalo i runo i smijeno kad su se pojavljivali goli, i da je bilo slobodno da tadanji ljudi dosjetljivci tjeraju egu sa svim tim, kada su najprije Kredani, a zatim Spartanci poeli izvoditi igre goli. Nije li tako? Tako je. (Drava, V. 451 452) Osim toga, Platon je naznaio da de ta drava voditi rauna takoer i o ljudskoj reprodukciji, primjerice: Tako to smo mi slono utvrdili da bi najbolji ljudi to ede morali dolaziti u dodir s najboljim enama, a najgori ljudi s najgorim enama to je mogude rjee da bi se, ako stado eli ostati na visini, djeca onih prvih morala odgajati dok djeca ovih drugih ne, a sve bi to moralo ostati potpuno nepoznato svima osim vladara, ako itavo stado uvara treba ostati to je mogude vie poteeno od nesloge. (Drava, V. 459d-459e) 48

A zatim moramo uvesti dobro smiljeno rebanje, kako bi onaj tko je manje vrijedan kod svakog neuspjelog svadbovanja pripisivao krivnju sluaju, a ne vladarima. I to svakako ree on *= Sokrat+. Mladim ljudima koji su se odlikovali u ratu ili gdjegod treba jo osim ostalih nagrada i odlikovanja dopustiti da ede opde sa enama, kako bismo i pod tim opravdanim izgovorom dobili to vie djece od takvih (Drava, V. 460a). tovie, djeci roenoj s manama, nije trebalo omoguditi ivot (Drava, 460c), i to je katkad bila i praksa u antici. Poznate su provjere zdravlja novoroenadi u Sparti, ali je i najstariji rimski pravni tekst, zapisan u 5. stoljedu pr. Kr. (u Platonovo vrijeme), odredio na etvrtoj ploi da: "Dijete obiljeeno nakaznodu treba brzo (odmah) ubiti" (Zakonik dvanaest ploa / Leges duodecim tabularum, Zagreb: Latina et Graeca, 1994, str. 8485). Dodue, koliko je Platon uopde vjerovao u takav sustav ostaje do danas upitno. tovie postoji i miljenje da Sokrat (glavni govornik u Platonovoj Dravi) zapravo nikad ne bi htio ivjeti u takvoj zajednici, pa da je tekst bila neka vrsta parodije. I nije sasvim izvjesno je li opisana zajednica trebala posluiti kao realni model za ureenje drutva, ili kao neostvariva slika. Ipak, neovisno o tome, Platonov opis najede se smatra idealnim, i u tom smislu utopistikim. I jo su u antici nastale kritike i alternative. Jedna je kritika bila djelo isto pod imenom Drava Zenona iz Kitiona (336264. pr. Kr.), koji je navodno stavio naglasak na ukidanje dravnih ustanova (na anarhiju) i na spolnu slobodu ("zajednicu ena"), i takoer smatrao da ne treba kovati novac (dodue, taj je rad poznat samo iz komentara drugih pisaca). Inae, Platonu dugujemo i jedan drugi utopijski primjer. Rije je o Atlantidi, ili tonije Atlantovom otoku ( ), povijest koje je iznio u svojim dijalozima, Kritiji i Timeju, oko 260. pr. Kr. U tim spisima (osobito u prvom) Platon pria kako je Atlantida bila nastanjena, kako je izgledala i zato je na kraju propala. O povijesti Atlantide doznao je (prema formulaciji) prvo Solon (640560. pr. Kr.), za vrijeme njegove posjete Egiptu, gdje mu je jedan egipatski svedenik u gradu Saisu ispriao tu pripovijest. Kada su bogovi drijebom podijelili sva podruja Zemlje meu sobom, Posejdon je dobio Atlantidu. Bila je velika kao Libija i Azija skupa i nalazila se u oceanu iza Heraklovih stupova; od obale do sredita otoka pruala se prostrana ravnici, i u sredini je bilo brdo, na kojem je ivio autohtoni ovjek Euenor i njegova supruga Leukipa; rodili su kder Klejtu, u koju de se Posejdon zaljubiti. Iz te veze Klejte i Posejdona rodit de se ljudi Atlantide; meu djecom bilo je pet parova mukih blizanaca, pa de se zemlja podijeliti na deset okruga, i najstariji od tih blizanaca, Atlant, postat de prvim kraljem i rodonaelnikom kraljevskoga roda. Atlantida je prerasla u golemu silu, koja je proirila svoju vladavinu sve do Tirenije i Egipta, i trgovala s itavim svijetom. Otok je bio i vrlo plodan, prepun pitomih i divljih ivotinja (pogotovo slonova), i mnogih jezera, movara i rijeka.

49

 Ljudi su sagradili kamene domove, palae, svetita (od kojih je Posejdonovo bilo najvanije), zidine prekrivene mjedom ili kositrom, visoke tornjeve, vrtove, luke, mostove, kanale, cisterne i vodovode, pa i natkrivene kupke za vladare i obine ljude, posebne i za ene, konje i goveda. Vladari deset okruga sastajali bi se svake pete ili pak este godine da odrede zajednike poslove i takoer utvrde je li tko prekrio zakon i ako jest, kako ga treba kazniti; najvaniji zakon bio je da ne smije biti meusobnih ratova, i da svi moraju tititi kralja ako bi tko pokuavao sruiti njegovu vlast. I na kraju sastanaka, vladari bi ostali u Posejdonovom svetitu oko kojega su etali bikovi i zamolili bi boga za izabere rtvu koju bi lovili bez oruja. No prije 9.000 godina, Atena je porazila Atlantidu za vrijeme ekspanzije te drave, i poslije su slijedili potresi i poplave, i otok je utonuo u ocean. Prema Platonu, to se zbilo, jer su se Atlantiani promijenili u njima su sve vie prevladavali ljudski poroci, kako je slabila njihova boanska narav (naslijeena od Posejdona). To je izriito opisano na kraju Kritije: Tijekom mnogih pokoljenja, sve dok je u njima prevagu imala boanska narav, potivali su zakone i bili dobroduno naklonjeni srodnom boanskom naelu; imali su ispravne i u svakom pogledu i uzviene nakane; u meusobnim odnosima i u svim iznenadnim sredama ponaali su se strpljivo i razumno; bududi da su jedino cijenili vrlinu, nisu pridavali veliku vanost bogatstvu oko sebe, i bez naprezanja su podnosili toliki teret zlata i ostalog blaga. Uza sve to, nisu se naslaivali raskonim ivotom, a ubijali su one meu sobom koji su zbog bogatstva postali slabidi. Kao trezveni ljudi, otroumno su opaali da se sva dobra uvedavaju zajednikom ljubavlju i marljivodu, a da tenja tim dobrima i njihovo uvaavanje unitava dobra, a s dobrima i njih same. Zahvaljujudi takvom razmiljanju i ouvanju boanske naravi, njihova mod postala je golema Kada je boanski udio izgubio snagu, zbog estog mijeanja s modnim ljudskim dijelom, pobijedila je ljudska dud, i ved tada nisu bili kadri podnositi postojede okolnosti te su se ponaali nedolino. Kada su unitili najuzvienije meu najvrjednijim osobinama, mudracu su izgledali sramotno, a ljudi nesposobni da shvate to je istinski sretan ivot, smatrali su ih tada osobito lijepim i blaenim, iako su bili prepuni neasne pohlepe i snage. Na kraju Kritije, Platon kae da je Zeus, "bog nad bogovima, koji upravlja u skladu sa zakonima", pozvao sve bogove u svoj presvijetli dom, da bi pronali nain kako bi mogli ukoriti Atlantiane i vratiti ih umjerenodu Meutim, tekst tu zavrava bez spomena odluke bogova, iako se moe zakljuiti iz drugih mjesta u Kritiji i Timeju da su potresi, poplave i potapanje Atlantide mogli biti boja kazna. U svakom sluaju, Atlantida se moe shvatiti kao propala utopija; nain ivota u njezinom idealnom (boanskom) dobu podsjeda na neke detalje iz Drave, s time da je i "tehnoloka" uspjenost istaknuta. Nekoliko stoljeda poslije Platona nastale su i drukije prie, koje govore o nekim razliitim svjetovima, pa i o odlascima ljudi na Mjesec. O naseljivosti Mjeseca raspravljalo je i Plutarh (46120 n.e.) u djelu O moralnoj vrlini (), i poslije je Antonije Diogen (1-2 stoljede), u Nevjerojatnim zgodama s onu stranu Tule (T o ) opisao odlazak putnika prema sjeveru, sve dok ne stigne do Mjeseca, koji je nalik na golemu sjajnu zemlju. Tu je temu zatim preuzeo i Lukijan (120180 n.e.) u svom Istinitom pripovijedanju ( ), u kojem de pijavica povudi Odiseja na Mjesec, gdje de sresti psoglave ljude, koji jau na krilatim irovima, i gdje se upravo odvija rat izmeu kralja Mjeseca i kralja Sunca oko kolonizacije zvijezde Danice.

50

 Lukijanov rad je, dakako, parodija, i ne ulazi ba u tematiku utopije, ali je ipak neka vrsta opisa alternativnog svijeta, koja ima i teoloku stranu.

Thomas More (roman Utopija)

Pojmovnu rije "utopija" napokon de u kasnoj renesansi iskovati Thomas More (14781535), koju ju je rabio u naslovu svoje knjige iz 1516. "O najboljem ureenju drave i o novom otoku Utopiji" (De optimo reipublicae statu deque nova insula Utopia). U tom naslovu svoje knjige i izriito u samom tekstu, More je ukazao na vezu s Platonovom Dravom a to da je Utopiju zamislio kao otok, isto tako podsjeda na Atlantidu. Osim toga, katkad se tvrdi da je na Morea utjecao i djelo O dravi Bojoj (De civitate dei) sv. Augustina (= Aurelije Augustin, 354430. pr. Kr.), o kojem je More svojedobno odravao i predavanja. U knjizi "Utopija" je toponim, dakle ime otoka na kojem More smjeta idealno drutvo. Ali postojala je tu i igra rijei, i to prema engleskom izgovoru, iako je knjiga bila prevedena na engleski tek 1551. godine. Kovanica je izvedena od gr. "ne" + , "mjesto", to bi znailo u biti "nigdje", ali se ved tada u engleskom prva estica izgovarala kao i gr. - "dobro", to je impliciralo oblik Eutopija ("sretno mjesto"). To je More istaknuo u dodatku ispred teksta: "Nekada sam se zvala Utopija, sada sam kao Platonov grad zasluujem da se zovem Eutopija" (Vtopia priscis dicta Nunc ciuitatis aemula Platonicae Eutopia merito vocanda nomine). Meutim, u tom dodatku More prenosi tekst na utopijskom jeziku i pismu, koji je sastavio njegov prijatelj Peter Giles (1486533) i u prijevodi glasi ovako: Utopus knez iz neotoka me pretvorio u otok, Jedina na itavom svijetu bila sam bez filozofije, Filozofski grad izrazila sam za smrtnike, Slobodno dijelim svoje koristi, ne nevoljno prihvadam bolje. Prema ovomu, dakle, ime je od kneza Utopa, to i nije osobito logino prema grkoj etimologiji (poslije de se u tekstu redi da se otok prije zvao Abraxa). More je napisao vedi dio Utopije dok je bio na diplomatskoj misiji u Antwerpenu 1515. godine i tu je susreo Petera Gilesa, koji de biti i jedan od likova u knjizi. Treba uzeti u obzir i injenicu da je tek dvadesetak godina prije (1492) Kristofor Kolumbo (14511506) otkrio Novi svijet, koji de dobiti ime po drugom talijanskom moreplovcu u slubi panjolske, istraivau i kartografu Amerigu Vespucciju (14511512). Na poetku svoje knjige More kae da je jednog dana dok se u Antwerpenu vradao kudi nakon mise sluajno sreo Gilesa, koji je razgovarao sa strancem koji nije vie bio mlad i izgledao kao mornar, ali Giles mu je rekao da nije mornar, nego putnik i filozof Raphael Hythlodaeus, rodom Portugalac, koji je sudjelovao u tri od etiri Vespuccijevih putovanja. Kada se Vespucci vratio *u panjolsku+, Hythlodaeus je ostao sa skupinom ljudi u Novoj Kastilji, i postupno se sprijateljio s narodom te zemlje i onda je krenuo na istraivanje ispod ekvatora: prvo kroz goleme pustinje pod egom sunca, gdje je zemlja bila nenaseljena i puna divljih zvijeri, ali zatim kako je putovao dalje na jug, klima je postala blaa, ivotinje manje divlje, i na kraju je stigao do naroda i gradova, koji su trgovali s dalekim mjestima. I tako je doao napokon do Utopije, gdje je ivio pet godina.

51

 Otok je navodno irok dvije stotina milja, i oblikovan kao polumjesec; na jednoj se strani nalazi opasna uvala, s kamenom obalom i plidacima, a na drugoj strani ima mnogo luka; ukupno na otoku ima 54 grada. Glavni grad otoka nazvan je Amaurot (Amaurotum), i tu jednom godinje sastaju se senatori da bi se dogovorili oko zajednikih poslova; grad se nalazi na padini brda i gotovo je kvadratastog oblika; na jednoj strani tee rijeka Anyder ("bez vode") i na tri strane je opasan debelim zidom; ljudi ive u trokatnim domovima, koje meusobno zamjenjuju na kraju svake desete godine. Na Utopiji vlada doivotni knez, kojeg smjenjuju samo ako pokua porobiti narod. Gotovo se svi ljudi bave zemljoradnjom i svaki ovjek razvije i neki obrt; uvijek nose isto odjede, koje ih razlikuje samo po spolu i branom stanju; vanjski ogrtai su od vune (i u prirodnoj boji vune), no uglavnom nose lanenu odjedu. ene, kada su udane, odlaze muevima, ali svi mukarci uvijek ive u istom domu; obitelji imaju najmanje deset i najvie esnaest pripadnika, i ukoliko im se rodi manje ili vie djece, djeca se razmjenjuju s drugim obiteljima da bi se postigao taj brojni okvir. Najstariji mukarac je glava obitelji i starcima se iskazuje osobito potovanje. Kada ljudi izlaze iz svojih gradova, moraju nositi putovnice, koje im izdaje knez i odreuju dokad se moraju vratiti; ako izlaze iz grada bez putovnica strogo su kanjeni kao bjegunci. Na otoku ne postoje krme, pivnice i slina mjesta gdje se ljudi mogu korumpirati; ljudi objeduju zajedno u opdim blagovaonicama, uvijek uz glazbu. Svu robu imaju u dovoljnim koliinama, ali i kada imaju viak u itu, medu, vuni, itd. onda ga izvoze, i jednu sedminu robe daju besplatno siromanim narodima. Glavni grad otoka nazvan je Amaurot (Amaurotum), i tu jednom godinje sastaju se senatori da bi se dogovorili oko zajednikih poslova; grad se nalazi na padini brda i gotovo je kvadratastog oblika; na jednoj strani tee rijeka Anyder ("bez vode") i na tri strane je opasan debelim zidom; ljudi ive u trokatnim domovima, koje meusobno zamjenjuju na kraju svake desete godine. Na Utopiji vlada doivotni knez, kojeg smjenjuju samo ako pokua porobiti narod. Gotovo se svi ljudi bave zemljoradnjom i svaki ovjek razvije i neki obrt; uvijek nose isto odjede, koje ih razlikuje samo po spolu i branom stanju; vanjski ogrtai su od vune (i u prirodnoj boji vune), no uglavnom nose lanenu odjedu. ene, kada su udane, odlaze muevima, ali svi mukarci uvijek ive u istom domu; obitelji imaju najmanje deset i najvie esnaest pripadnika, i ukoliko im se rodi manje ili vie djece, djeca se razmjenjuju s drugim obiteljima da bi se postigao taj brojni okvir. Najstariji mukarac je glava obitelji i starcima se iskazuje osobito potovanje. Kada ljudi izlaze iz svojih gradova, moraju nositi putovnice, koje im izdaje knez i odreuju dokad se moraju vratiti; ako izlaze iz grada bez putovnica strogo su kanjeni kao bjegunci. Na otoku ne postoje krme, pivnice i slina mjesta gdje se ljudi mogu korumpirati; ljudi objeduju zajedno u opdim blagovaonicama, uvijek uz glazbu. Svu robu imaju u dovoljnim koliinama, ali i kada imaju viak u itu, medu, vuni, itd. onda ga izvoze, i jednu sedminu robe daju besplatno susjednim siromanim narodima. Ljudi Utopije ne cijene srebro i zlato i nemaju potrebu za novcem u meusobnim odnosima, nego koriste svoje blago samo kada to trebaju u ratovanju; udno im je to je zlato, koje smatraju bezvrijednim, na cijeni u drugih naroda. Na radu provedu est sati na dan, dok velik dio slobodnoga vremena koriste za itanje. 52

 Tema koja ih najvie zanima je ljudska sreda oni smatraju da je dua ovjeka besmrtna, i da je Bog je stvorio da bi ljudi bili sretni; vrlinu odreuju kao ivot u skladu s prirodom. Ne mogu shvatiti zato ljudi mogu provesti slobodno vrijeme u lovu i uasavaju se pri pomisli na prizora pasa koji ubijaju zeca. Lov, kao i klanje ivotinja za hranu preputaju robovima, jer smatraju da prolijevanje krvi, ak i ivotinja, korumpira um; od svih uitaka najvie cijene te koje su povezane s umom. Oni imaju i robove, ali ne prave robove od ratnih zarobljenika ili od djece robova, nego je ropstvo kod njih nain kanjavanja za zloine. Katkad njihovi trgovci otkupljuju od drugih naroda kanjenika na smrt i katkad siromani ljudi sami dou na Utopiju da bi prihvatili ropstvo (i prema njima se postupa bolje nego prema domadim robovima). Vrlo je zanimljiv opis branih odnosa. ene se ne udaju prije 18 godina, mukarci ne prije 22 godine. Prije braka bududa nevjesta je prikazana gola bududem muu, i isto tako bududi mu je prikazan gol eni, jer smatraju da ako u nekim zemljama ljudi koji kupuju konja pregledavaju svaki njegov dio, da je jo vanije za bududu sredu da ovjek pregleda svoju enu prije braka. Razvodi se mogu dobiti samo uz pristanak senata, i preljub se vrlo teko kanjava. Ako su preljubnici u braku, njihovi se brakovi onda razvode i nevini prijanji suprunici mogu sklopiti nove brakove, dok su krivci kanjeni ropstvom. Meutim, ukoliko suprug ili supruga oprosti preljubniku (-nici), onda mora s njim ili njom raditi kao rob, sve dok ih knez ne pomiluje, i ako se grijeh ponovi, onda je kazna smrtna. Ne postoje odreene kazne za druge zloine, nego senat treba odluiti kako ih rjeavati, i muevi imaju vlast ispravljati svoje ene, i roditelji mogu kanjavati svoju djecu. to se tie rata, ljudi Utopije mrze rat, ali se i mukarci i ene vjebaju za ratovanje. Svoje neprijatelje pokuavaju na razne naine potkupiti, i isto unajmljuju strane ratnike, uglavnom iz redova estokog i divljeg naroda Zapoleta, koji ivi u umi i na kamenju, u ezi, zimi i trudu, ne bave zemljoradnjom, nego samo govedarstvom, lovom i kraom, i koji je stvoren za ratovanje. U Utopiji postoje razliite vrste religije svuda po otoku i u svakom gradu; i ljudi tuju Sunce, Mjesec ili neki planet, ali svi vjeruju u jedno vjeito, nevidljivo, beskrajno i shvatljivo boanstvo u jedno Vrhovno bide, koje nazivaju imenom Mitra (Mithras). Oni vjeruju i da ivotinje imaju besmrtne due, ali da ipak imaju mnogo manje dostojanstva od ljudskih dua. Napokon, svatko u Utopiji ima pravo na sve. Svi ljudi znaju da ako se vodi rauna o tome da javne zalihe budu pune, nijednoj osobi nede nita nedostajati, sve de se jednako podijeliti tako da nitko nede biti siromaan, ili se nadi u nudi. Na kraju knjige, More kae da je Raphael Hythlodaeus izgledao iscrpljen nakon to je dovrio svoju priu, i da su mu neke stvari koje je kazao izgledale apsurdne, ali je na kraju ipak zaelio, vie nego to bi se mogao nadati, da bi "nai gradovi" slijedili primjer Utopije ( permulta esse in Vtopiensium republica, quae in nostris ciuitatibus optarim uerius quam sperarim). Inae More nije imao nakanu, uz opis sretne zajednice, ponuditi i program kako je stvoriti, ved je, krijudi se iza (katkad) satirine fantazije, elio pruiti temeljitu kritiku tadanjeg engleskoga drutva, koje nije podnosilo kritiku. Svoje nakane je sugerirao prije spomenutom dvoznanodu rijei "utopija" (dobro, krasno mjesto, ali i mjesto kojega nema, nepostojede). 53

 Dakle, Moreova utopija postaje mjesto ugodnog ivljenja kojega zapravo nema, ne postoji, a postojanje nije niti predvieno. Njegova utopijska vizija konstruirana je radi sadanjosti i kao takva ne predstavlja zamiljaj bududnosti. U osnovi, utopijski nain miljenja povezuje se sa zapadnom kulturom i antikim i krdanskim korijenima iji su pripadnici esto zamiljali svoje oblike zlatnoga doba ili raja gdje de ljudi biti osloboeni patnje, boli, nepravde, neimatine, i uivati u beskonanoj sredi i blagostanju. Pa ipak, povezivanje glavnoga pripovjedaa o Utopiji, Raphaela Hythlodaeusa, s istraivanjima Ameriga Vespuccija, vrlo je znakovito jer je Novi svijet poticao razmiljanje o alternativnim svjetovima. Uostalom, sam Kolumbo je malo prije svoje smrti (tek desetak godine prije nego to je More napisao Utopiju) zakljuio da se zemaljski raj zacijelo nalazi tek malo dalje od zemalja koje je otkrio. Vrijeme velikih otkrida bilo je osobito pogodno za lansiranje teorija o utopijskim drutvima jer bez obzira na stvarne (kritike) nakane autora takvih teorija, bilo je tada lako poticati matu itatelja uz pomod vizija o drukijim svjetovima. I ta de se shema razmjerno brzo proiriti takoer izvan Zemlje. Nakon to je 1543. Nikola Kopernik (14731543) objavio svoju slavnu raspravu "O kruenju nebeskih sfera" (De revolutionibus orbium coelestium), Giordano Bruno (= Filippo Bruno, 15481600) zakljuit de da je sunce zvijezda, i da svaka zvijezda u svemiru predstavlja jo jedno sunce, okrueno drugim/drukijim svjetovima, na kojima ive umna bida (v. De l'infinito universo et mondi, 1584). Vidjeli smo da su zamisli o ivotu izvan Zemlje postojali jo u antici, ali se Bruno svakako udaljio od tih fantazija, pogotovo od Lukijanovih parodija, i na kraju je za svoje vienje pluralnosti svjetova platio ivotom (bila je to jedna od optubi koja ga je dovela na lomau). Moglo bi se redi da njegovo tumaenje, opdenito uzevi, podsjeda na futuristiki model "zvjezdanih staza", koji je de se pojaviti u drugom dijelu 20. stoljedu, i koji zapravo ima i utopistike dimenzije. Meutim, u vezi s Moreovom vrstom utopija, treba ukratko razmotriti jo dva rada, koja su nastala na poetku 17. stoljeda.

Tommaso Campanella (Grad Sunca)

Filozof, astronom i dominikanac, rodom iz june Kalabrije, Tommaso Campanella (= Giovanni Domenico Campanella, 15681639) objavio je 1602. na talijanskom jeziku djelo Grad Sunca (La citt del Sole), koje je dvadesetak godina poslije bilo prevedeno na latinski (Civitas solis, 1623). Pria je zamiljena kao razgovor izmeu Velikog metra reda sv. Ivana i jednoga enovskog mornara, koji je oplovio svijet. Metar pita mornara da mu ispria sve to mu se dogodilo na tom putovanju. Vrlo brzo, Campanella stie do odredite: mornar kae metru da je nakon plovidbe oko svijeta stigao do Taprobane (naziv za neki otok u Indijskom oceanu, vjerojatno Cejlon), ali se zbog bijesa stanovnika morao skloniti u umu i zatim je preko velikog polja stigao juno od ekvatora. Tu su mornara odjednom zaokruili naoruani mukarci i ene, i odveli ga u grad Sunce. Slijedi opis grada nalazi se na brdu usred visoke livade i ima oko sebe sedam zidina, koji nose imena sedam planeta; u sredini grada, na vrhu brda, nalazi se svetite, i tu je na oltaru poloena samo velika karta svijeta. Grad je imenovan prema Vladaru-svedeniku, koji se zove Sunce, ili " na naem jeziku Metafizik", i taj vladar ima tri pobona upravitelja, Pon (= Potest, "ovlasti, mod"), Sin (= Sapienza, "mudrost") i Mor (= Amore, "ljubav"), koji se u skladu s njihovim imenima brinu za ratovanje, za znanost i za narataje, tj. "za povezivanje mukaraca i ena na nain da naprave dobru rasu". 54

 Ljudi u gradu Sunca navodnu su stigli iz Indije, u bijegu pred tiranima. Sve stvari u gradu su zajednike, premda ih slubenici rasporeuju meu ljudima; svi mladi se smatraju bradom; vladarom (Suncem) moe postati samo osoba koja poznaje svu povijest naroda, sve obrede i sve znanosti; kuhinje su javne; svi mladi slue starijim od 40 godina; svi se oblae u bijelu boju. ene se povezuju s mukarcima tek kada navre 19 godina, i mukarci imaju odnose sa enama nakon to imaju 21 godinu. Sodomija (= homoseksualnost) se kanjava najprije tako da krivci moraju dva dana nositi cipelu objeenu oko vrata, kao znak da su izopaili poredak; drugi put kazna je gora, i napokon bude i smrtna. U nastavku Campanellin mornar pria o metodi parenja mukaraca i ena. Mukarci i ene zajedno provode vjebe za ratovanje, i "poput starih Grka", dok to rade i mukarci i ene su goli (izvor je Platonova Drava); za vrijeme tih vjebi obuitelji promatraju tko je meu njima "impotentan, ili ne za opdenje"; kupaju se i svaki tredi dan opde, ali vodi se rauna da velike i lijepe ene opde s velikim i asnim mukarcima, dok debele ene opde s mravim mukarcima, i obratno. Ovaj opis uzet je kao primjer zagovaranja eugenike, tj. nastojanje napraviti "bolju rasu"; dakako, djeca su opdenito briga grada (= drave), i ne njihovih roditelja. Inae, neke stvari koje Campanella navodi preko svog mornara isto podsjedaju na Moreovu Utopiju: primjerice svuda se istie filozofija ili znanost, novac se koristi samo za vanjsku diplomaciju; roba se ne cijeni, dok je zemljoradnja na visokoj cijeni; vjeruje se u besmrtnost due; postoji opde vjerovanje u Boga, koji je "otac svega", itd. Ali postoje i razlike ljudi u gradu Sunca ne dre robove; reklo bi se da neto vie istiu ratne tehnike; u brdima se bave lovom (nekad nisu rado jeli meso ivotinja, ali sad sve jedu, iako ne vole ubijati goveda i konje); umjereni su u vinu (mladi sve do 19 godina smije ga piti tek u velikoj nudi, i do 50 godina moraju ga mijeati s vodom); imaju zdravstvene tehnike kojima obnavljaju ivote svakih sedam godina, itd. Zanimljiva je i opaska da ive barem 100 godina, najvie 170, i nekada (ali rijetko) ak 200 godina. Meutim, Campanella je moda potkraj ivota opisao i jednu negativnu utopiju.

Francis Bacon (Nova Atlantida)

Posljednje vano utopijsko djelo iz ranomodernog doba na koje vrijedi skrenuti pozornost je Nova Atlantida (= New Atlantis, lat. Nova Atlantis), koju je napisao engleski filozof, znanstvenik, politiar i knjievnik Francis Bacon (15611626). Rad bio je objavljen 1627. na latinskom (godinu dana poslije autorove smrti) i smatra se da ga je Bacon prvo napisao na engleskom, i zatim sam preveo. Naalost, Bacon nije dovrio rad, koji vrlo naglo zavrava. Uostalom to je reeno i u naslovu engleskoga prijevoda "Nove Atlantide" (= New Atlantis. A Worke vnfinished). Na poetku svog spisa, Bacon kae da "smo plovili" od obale Perua prema Kini i Japanu, po Junom moru, i stigli do neke luke *na otoku+; do njih je doplovio amac, u kojem je bilo osam ljudi, i jedan od njih predao im je svitak, na kojem je na hebrejskom, grkom, latinskom i panjolskom pisalo da ne smiju izidi na obalu, da moraju otploviti za 16 dana, ali ako trebaju vodu, hranu ili pomod za bolesne, to de dobiti. Odgovorili su ovjeku na panjolskom rekavi mu sve to trebaju, nakon ega ih je on upitao, isto na panjolskom "jesu li krdani"; kada su odgovorili da jesu, i dali izjavu da nisu gusari, i da nisu prolili krv posljednjih 40 dana, rekao je da de dobiti doputenje boraviti na otoku. 55

 Stanovnici otoka, koji se inae zove Bensalem, po vjeri su krdani i na krdanstvo ih je obratio sv. Bartolemej, dvadesetak godina nakon uzaada Isusa. U nastavku, Bacon prenosi povijesnu pripovijest: jedan od njegovih sugovornika na otoku, kae mu da je prije tri tisuda godina moreplovstvo bilo mnogo razvijenije nego danas Feniani, gotovo Tirani, imali su golema brodovlja, Kina takoer i Velika Atlantida ("koju vi zovete Amerikom") imala je mnotvo visokih brodova; tada su i brodovi iz Bensalema plovili po Atlantiku do Sredozemlja i po istonim morima sve do Velike Tatarije. Uz Veliku Atlantidu, postojala su i drave Coya (Peru) i Tyrambel (Meksiko), koje su takoer bile snana i ponosna kraljevstva, jaka u oruju, u pomorskoj trgovini i s velikim bogatstvima. Brodovi iz Tyrambela prelazili su preko Atlantika do Sredozemlja, i iz Coye preko Junog mora do Bensalema. Ali onda je uslijedila "boanska osveta", i u stotinu godina, Atlantika je bila sasvim unitena, ne potresima (kako je pisao Platon), nego velikom poplavom; preivjelo je samo malo ljudi koji su se sklonili u brda i to su ti novi, malobrojni stanovnici Amerike, ija "neciviliziranost i neznanje" iznenauje Europljane. Zatim Baconov sugovornik kae da je u Bensalemu prije 1900 godina vladao kralj po imenu Salomon, koji je dao zakone narode, koji je imao dobro srce i smisao za to to je dobro, i ustanovio je "Red" ili "Drutvo" po imenu "Salomonov dom". U nastavku, opisuje zajednicu na otoku, i tu ponavlja neke motive iz Moreove (i Campanelline) Utopije: nema trgovine zbog zlata, srebra, bisera, svile, itd.; ljudi su sretni; nema krmi, bijedne domove, nema prostitutki; nema ni traga "muke ljubavi"; postoje umni i odlini zakoni o brakovima; nije doputena poligamija. Zanimljiva je da Baconov sugovornik mu kae da je proitao "knjigu jednog vaeg ovjeka" o nekoj izmiljenoj dravi u kojem bududi brani parovima mogu sebe vidjeti golima prije braka i to se navodno ne svia ljudima na Bensalemu, jer oni imaju "civilniji nain": blizu svakoga grada postoji bazeni (nazvani bazeni Adama i Eve) u kojima mukarci i ene mogu vidjeti jedni druge dok su goli. Ovo je najjasniji pokazatelj da je Bacon polazio i od teksta Moreve Utopije. Meutim, u daljnjem nastavku, Baconov rad postaje znatno drukiji, i uvelike se usredotonije na znanstvena postignuda. Bensalem je s jedne strane opisan donekle slino kao i Platonova Atlantida: na otoku se nalaze duboki rovovi (rudnici), visoki tornjevi (od kojih najvii dostie visinu od pola milje); postoje brojni vodeni izvori i bazeni, kojima se lijee razne bolesti, parkovi i vrtovi sa svakakvim vrstama ivotinja i ptica, itd. Ali Bacon dodaje detalje, koje istiu znanstveni fokus i tehnologiju ivotinje i ptice se dre zbog njihove rijetkosti, ali i za seciranje i pokuse; ljudi na Bensalemu prave nove vrste zmija, glista, itd.; u bazenima izvode pokuse na ribama. Imaju i goleme pedi koje oponaaju toplinu sunca i nebeskih tijela; "kude za perspektive" u kojima se istrauje svjetlost i radijacija. Posjeduju i stakla kojima mogu gledati male stvari (dakle mikroskope); imaju "kude za zvuk" u kojima istrauje razliite zvuke; imaju i kude za parfeme i za pravljenje strojeva. Mogude im je oponaati let ptica i donekle letjeti; imaju brodove koji plove pod vodom. Takoer imaju "kudu za matematiku" sa svim vrstama instrumenata. Kako proizlazi iz teksta, sve su te djelatnosti povezane sa "Salomonovim domom". Za svoje obrede, Bensalemci grade velike galerije, gdje izlau obrasce i svakakve vrste rijetkih i odlinih izuma, kao i kipove izumitelja (imaju i kip Kolumba, jer je otkrio Zapadne Indije). 56

 Na kraju Bacon doznaje da ljudi na Bensalemu mogu predvidjeti prirodne poasti, nestaice, oluje, potrese, poplave, komete, temperature tijekom godine i razliite druge stvari. U saetku moe se redi da Baconova Nova Atlantida nije samo obina utopija, nego i jedno od prvih predvianja tehnoloke bududnosti.

Jo o definiciji i tipovima
Moemo, tu usput jo spomenuti i jednu opdu definiciju: "Utopiju odvaja od puke fantazije osebujna logika veza izmeu stvarnih pojava, uzroka, stanja, zakonitosti i njihove hipotetike nadogradnje. Tako utopijski projekt nije proizvoljna kombinacija iskustva i mate, ved sustavno uopdavanje danih elemenata ovjeje duhovne i drutvene zbilje radi oblikovanja i postuliranja nove realnosti". Kroz povijest su se razvile brojne utopije, od antike, vremena srednjovjekovlja pa do modernoga doba, ali evo neke koje se esto spominju: Feministika utopija: Charlotte Perkins Gilman (18601935), Herland (= "Njezina zemlja"), utopijski roman, 1915. Opis izoliranog drutva sainjenog samo od ena, koje se razmnoavaju putem partenogeneze. Rezultat je idealni drutveni poredak, bez rata, sukoba i dominacije. Ekoloka utopija: Ernest Callenbach (19292012), Ecotopia (= "Ekotopija"), 1975. Tehnoloka utopija: Edward Bellamy (1850 1898), djelo Looking backward (= "Pogled unatrag"), 1887; Kurt Vonnegut (19222007), Player piano (= Mehaniki pijanino, poslije objavljeno pod alternativnim naslovom "Utopija 14"), 1952. Religijska utopija: ved od djela sv. Augustina (= Aurelije Augustin, 354430), De civitate Dei (= Grad Boji, 412. n.e.). Komunistika utopija: Ivan Antonovi Jefremov (19081972), (= Nebula Andromeda), 1957. Snaga utopije oduvijek se nalazila u njenom knjievnom obliku. Pitanje utopije u 20. stoljedu ovisi o sudbini knjievne utopije. Potrebno se prisjetiti to se zbilo na prijelazu u 19. stojedu: otpoelo je revolucijom u Francuskoj i idejom da su sposobni izgraditi valjano drutvo, ne samo zamiljeno, stvarnim drutvima sa stvarnim ljudima. U tehnolokom zanosu 19. stoljeda knjievna je utopija privremeno zamrla. Ali je dotad, pogotovo ved u prijanjem 18. stoljedu, pisani oblik potaknut Moreovom Utopijom bujao diljem Europe. U 19. stoljedu utopija se iz okruja knjievnosti preselila u socijalnu teoriju, te se oivljavala u eksperimentalnim utopijskim zajednicama. Kraj 20. stoljeda obiljeen je slabljenjem i nestankom dobroga dijela utopijskih teorijskih i praktinih tvorevina te snanom anti-utopijskom kritikom. U 21. stoljedu moguda je i rehabilitacija u feministikoj misli i ekolokoj filozofiji.

Negativna utopija Treba dodati da se za negativne utopije, obino se rabi naziv "distopija"(od gr. "loe, abnormalno, teko" + "mjesto"). Dakle, pojam distopije odnosi se na zamiljeno drutvo koje predstavlja antitezu utopije, represivno drutvo esto pod krinkom utopije. Rije distopija i takoer "kakotopiju" (gr. , "ruan, zao, nesretan + ) skovao je 1868. engleski ekonomist i filozof John Stuart Mill (18061873), govoredi u Donjem domu britanskoga parlamenta o irskom pitanju. 57

 No u knjievnosti de se pojaviti tek nakon drugog svjetskog rata. Distopijska je knjievnost zabrinuta za probleme politikog i kulturnoga konteksta koji ih proizvodi. Povodi za distopijsku knjievnosti u 20. stoljedu bili su: totalitarna drutva (nacistika Njemaka, staljinistiki Sovjetski savez) unitenje okolia (utjecaj industrije) ubrzani razvoj tehnologije (utjecaj industrijske revolucije, televizija, kompjutori, informacijska tehnologija koja se moe upotrijebiti za nadzor ljudi) nuklearno naoruanje nakon II. svjetskog rata (mogude unitenje ljudskog ivota i kulture kakvu poznajemo) Tijekom 20. stoljeda tema distopije bit de esto i u knjievnosti i na filmu: Metropolis (F. Lang, 1927.) Vremenski stroj (H.G. Wells, 1895.) Vrli novi svijet (A. Huxley, 1932.) 1984 (G. Orwell, 1949.) Paklena narana (roman: A. Burgess, 1962., film: S. Kubrick, 1971.) Planeta majmuna (F. J. Schaffner, 1968.) Loganov bijeg (M. Anderson, 1976.) Blade runner Istrebljiva (roman: P. K. Dick "Sanjaju li androidi elektrine ovce", 1968, film: R. Scott, 1982.) Brazil (T. Gilliam, 1985.) Slukinjina pria (M. Atwood, 1988.) Terminator (J. Cameron, 1984.) Matrix (A. i L. Wachowski, 1999.)

Preokreti i prosvjetiteljstvo (17-18. stoljee)

Kontekst
Nije lako odrediti tono kada su u Europi nastala prva doista moderna knjievna djela koja govore o bududem svijetu, ali ini da je to ipak bilo u 17-18- stoljedu. Kao opde granice za tu epohe, mogu posluiti vani drutveni i politiki preokreti: na poetku engleski graanski ratovi (16421651) i tzv. "slavna revolucija" (1688), i na kraju ameriki rat za samostalnost (17751783) i francuska revolucija (17891799), kojoj se moe dodati i njezin nastavak u vidu napoleonske ere (17991815). Izmeu tih dogaaja nad Europom su vladali iznimni kraljevi ili carevi: primjerice u Francuskoj Luj XIV. "kralj sunca" (1638., vl. 16431715), u Rusiji Petar I. Veliki (1672., vl. 16821725), u Pruskom kraljevstvu Fridik II. Veliki (1712. vl. 17401786), u zemljama Habsburke monarhe Marija Terezija (1717., 17401780) i u Rusiji Katarina II. Velika (1729., 17621796). Geopolitika slika se mijenjala isto i u hrvatskim krajevima: nakon osloboenja Slavonije, Like i Krbave, utvreno 1699. karlovakim mirom, Pavao Ritter Vitezovid (16521713.) objavio je svoje djelo "Oivjela Hrvatska" (Croatia rediviva, 1700). Ali stotinjak godina poslije s politike karte Europe ieznula je i jedna velika drava, koja je nekada imala vanu ulogu u europskoj povijesti: na poticaj pruskoga kralja, Prusija, Austrija i Rusija podijelile su zemlje Poljsko-litavske unije (17721796). Meutim, to razdoblje imalo je i druge odlike. 58

 Razmotrimo li razvitak kolonijalizma, do sredine 18. stoljeda panjolska, Portugal, Francuska, Nizozemska i Velika Britanija (ili njihove kolonijalne kompanije) zadrale su vlast nad svojim prekomorskim posjedima u vie-manje slinim razmjerima kao u prethodnim stoljedima, dok je Rusija dotad stigla preko Sibira do Aljaske. Ekonomske koristi od iskoritavanja kolonija, dotad preteito u merkantilistikom okviru, bile su osobito naglaene u rubnim dijelovima Europe, pogotovo u Velikoj Britaniji, koja se sredinom 18. stoljeda nalazila pred industrijskom revolucijom. Ali tu je postojala i dodatna komponenta atlantska trgovina robovima, koja je krenula ved od poetka 16. stoljeda, ali je dosegla svoje najvede povijesne omjere u 18. stoljedu kada su Britanci nadmaili svoje glavne konkurente (Portugalce i Francuze) u prijevozu i prodaji robova. Jo jedna bitna odlika ovoga doba bio je sve bri razvitak znanosti i tehnike. Dakako, nove vizije prostora imali su tu vaan utjecaj i spomenuli smo ved kako je otkrida Amerike izmijenilo poglede Europljana na kontinente svijeta, i kako je kopernikanski obrat potaknuo nova shvadanja o sunanom sustavu i svemiru. Meutim, tek de teleskop koji je Galileo Galilei (15641642) izumio 1610. godine, ljudima otkriti kako taj sunani sustav i svemir stvarno izgledaju. U 17. stoljedu slijedio je polet u prirodnim znanostima, matematici i fizici, koje je vjerojatno najbolje predstavljen kapitalnim dijelom Principa mathematica, koje je 1687. objavio veliki engleski uenjak Isaac Newton (16431727). Newtonovo djelo katkad se uzima kao simbol ili najava ulasku u vrijeme kulturne povijesti Europe koje je poznato kao "prosvjetiteljstvo" (od fr. sicle des lumires, njem. Aufklrung). Tono kada je "prosvjetiteljstvo" zapoelo i kada je zavrilo ostaje upitno: neki ga datiraju izmeu 1650. i 1750. godine, i neki ga povezuje sasvim s 18. stoljedem. U svakom sluaju, kratki popis imena najpoznatijih ljudi koji su ivjeli i/ili djelovali u jednoj ili u drugoj shemi datiranja moe biti indikativan: Baruch Spinoza (16321677), John Locke (16321704), Alexander Pope (16881744), Charles-Louis de Secondat Montesquieu (16891755), Voltaire (Franois-Marie Arouet 16941778), Benjamin Franklin (17061790), Mihail Lomonosov (17111765), David Hume (17111776), Jean-Jacques Rousseau (17121778), Denis Diderot (17131784), Jean le Rond d'Alembert (17171883), Adam Smith (1723-1790), Immanuel Kant (17241804), Edmund Burke (17291797), Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais (17321799), James Watt (17361819), Thomas Paine (17371809), Cesare Beccaria (17381794), Thomas Jefferson (17431826). Zapravo, ovo je tek skica vremena, jer se u popisu nalaze i filozofi, pisci i pjesnici, pravnici, politiari i ekonomisti, pa i tehniari poput kotskoga izumitelja Jamesa Watta, koji je 1766. osmislio prvi uinkovit parni stroj, koji je omogudio da Velika Britanija zakorai u industrijsku revoluciju. Inae naglasak na racionalnost bio je opdi u prosvjetiteljstvu, ali reklo bi se da su mislioci u Velikoj Britaniji najede isticali pravila fizike, tehnike i ekonomije, dok su u Francuskoj prevladavali "filozofi" i ideje o prirodnim pravima ovjeka. Nadalje, postojali su u to vrijeme i daljnja vjerska kolebanja. Graanski ratovi u Engleskoj sredinom 17. stoljedu odraavali su, u globalu, sukob izmeu parlamenta i kraljevske vlasti, ali isto i vrlo jako protivljenje puritanskih protestanata prema tenji kralja Karla I. (1600., vl. 16251649) da anglikansku crkvu udalji od kalvinstva i priblii katolianstvu. Englezi su Karlu odrubili glavu 30. sijenja 1649. i zatim u interregnumu do 1660. ivjeli su pod vlasti puritanaca i Olivera Cromwella (15991658, od 1653. "gospodar zatitnik"); slijedila je obnova 59

monarhije i sve veda trpeljivost prema katolicima za vladavine Karla II. (1630., vl. 16601685) i njegovog brata katolika Jakova II. (1633., vl. 1688), ali je napokon "slavna revolucija" svrgnula Jakova i dovela na prijestolje protestanta Vilima III. Oranskog (1650., vl. 16881702) i njegovu enu, Jakovljevu kder Mariju II. (16621694). U Engleskoj, kotskoj i Irskoj uspostavila se tzv. "protestantska ascendencija", koja je prvo zabranila katolicima pristup dravnoj slubi i tovie, unato tenjama iz vremena prosvjetiteljstva, 17301760-ih godina protestantski pokret se ojaao. S druge strane, i katolika Europa prolazila je kroz sukobe, primjerice u odnosima prema Drubi Isusove, koju je Ignacije Lojola (14911556.) osnovao 1540. godine u predzorju katolike obnove (ili protureformacije). Do sredine 18. stoljeda Isusovci su bili optueni za razne makinacije, to je dovelo do njihovog izgona iz glavnih katolikih zemalja i do toga da je papa Klement XIV. (Giovanni Ganganelli, 1705., papa 17691774) ukinuo red 1773. godine. Sve do ponovne papinske legalizacije nakon etrdesetak godina, Druba Isusova preivjet de slubeno jedino u Prusiji i u Ruskom carstvu. Inae prijanji sukobi s Isusovcima u katolikom svijetu u 18. stoljedu ukljuivali su i razilaenja s idejama ili pozicijama prosvjetiteljstva. Napokon treba spomenuti jo jednu razvojnu pojavu iz istog stoljeda na koji ljudi nisu mogli utjecali opdu klimatsku situaciju. Godine 1750. tzv. "malo ledeno doba" doseglo je svoj maksimum, i kako proizlazi iz raznih podataka, europska poljoprivreda redovito je podbacivala, to je dovodilo do gladi i pojaavalo epidemije u nekim podrujima. Nii slojevi stanovnitva, razumije se, najvie su trpjeli te este nevolje, i tovie, neki su analitiari to ak povezivali s pritiscima koji su napokon doveli do pojave poput francuske revolucije. Napokon, moramo ukratko saeti sve te imbenike koji su djelovali na oblikovanja osobitog "povijesnog praga" s kojega se gledalo prema bududnosti. Recimo, tijekom moda stoljeda i pol, dakle u vremenskom rasponu koji moe premostiti pamdenje od nekih djedova do nekih unuka, ueni Europljani barem bi uli neto o drutvenim i politikim preokretima, geopolitikim promjenama, o ekonomskoj dobiti od kolonija i od ropstva, o razliitim znanstvenim i tehnikim dostignudima i ivjeli bi isto kroz epohu "filozofskih preispitivanja" i vjerskih odreenja, i sve to u hladnim i esto gladnim godinama, kada je i sudbina puka mogla (ili morala) utjecati na razmiljanje o ljudskoj bududnosti.

Prvo djelo o budunosti, ili politika propaganda

U mnogim komentarima o knjievnim prikazima bududnosti moe se nadi tvrdnja da je prvi takav rad, pod naslovom "Aulicus, njegov san o kraljevom iznenadnom dolasku u London" (= Aulicus, his dream of the Kings sudden comming to London) objavio 15. svibnja 1644. engleski puritanac Francis Cheynell (16081665). Cheynell, kako znamo pogotovo iz njegovog ivotopisa koji je napisao leksikograf i prosvjetitelj Samuel Johnson (17091784), rodio se u Oxfordu; tu je bio zareen kao anglikanski svedenik; ali u poetku nije uspio stedi vie zvanje u teologiji, jer je zastupao miljenje o predestinaciji, to ga je dovodilo u sukobe s kraljem Karlom I. Osim toga, Johnson je istaknuo, da je Cheynell po prirodi bio nemiran, tvrdoglav i razdraljiv (i pretpostavlja se da je patio od duevnih smetnji).

60

 U svakom sluaju, Cheynell se 1641. deklarirao kao prezbiterijanac, i kad je zatim izbio prvi graanski rat u Engleskoj postao je vojnikom na stranu parlamentaraca, protiv kralja, i poslije doktor teologije i propovjednik u Oxfordu. Njegov rad "Aulicus" nastao je u tim ratnim okolnosti, kao kratak politiki pamflet od svega 6 stranica u vremenu kada je vojska parlamenta ved kontrolirala vedi dio Engleske, i London. Cheynellov junak u snu vidi povratak kralja u London, to se tumailo kao vizija o restauraciji kraljevske modi. Drugim rijeima, Cheynell je razotkrio bududnost. Karlo I., kako smo ved naznaili, izgubit de glavu u daljnjem sukobu ali njegov sin Karlo II. doista de se poslije restauracije monarhije 1660. vratiti u London, pa bi to znailo da je Cheynell tono predvidio bududnosti. Prema Johnsonu, neposredno prije restauracije Cheynellu se vratio smiren um, i ostatak ivota proveo je spokojno na ladanju. Ali je li ovo uopde ima neke veze s opisima bududnosti? Rekli bismo da je rije tek o primjeru "vizionarstva" (uvjetno reeno), koji je moda izvirao iz sumnje autora, ili iz njegovih podsvjesnih zamisli o predestinacije, ukoliko nije bio samo pokuaj politike propagande sa svrhom da ojaa slonost i borbu parlamentaca protiv rojalistikih snaga.

Povijest buduega stoljea

Mnogo je zanimljivije za nau tematiku, francusko djelo iz 1659. pod nazivom "Epigon, povijest bududeg stoljeda" (= Epigone, histoire du sicle futur). Dugo nije poznato tko ga je napisao. Zbog oznake u samom tekstu da je kralj (Luj XIV.) odobrio stanovitom Jacquesu Guttinu da ga objavi, dugo se smatralo da je Guttin bio i njegov autor. Ali nita se nije znalo o osobi s takvim imenom. Daniel Maher sa Sveuilita u Calgaryju i njegovi suradnici poslije su utvrdili da je autor zacijelo bio opet Michel de Pure (16201680), pisac firentinskoga podrijetla roen u Lyonu, koji je svojedobno bio na glasu kao vrstan erudit, prevoditelj i slubeni francuski historiograf (od 1653. godine). Maher je to zakljuio nakon usporedbe "Epigona" s jednim de Pureovim radom iz 1658. godine, "Preciozna ili tajne puta" (= La Pretieuse ou les mystres de la ruelle), u kojem se kritizira knjievni pokret u Francuskoj iz 17. stoljeda usmjeren na salone, ensku eleganciju, ispravno ponaanje i platonsku ljubav koji je i Molire (Jean-Baptiste Poquelin 16221673) ismijao u svojoj komediji iz 1659. "Kadiperke" ("Les Prcieuses ridicules"). Nema sumnje da je de Pure u "Epigonu" iznio drutvenu kritiku svoga doba, i to ne samo prema "precioznosti" nego i prema klasinim vitekim romanima koji su u drugom dijelu 17. stoljedu gubili svoj smisao. Pria je zamiljena zapravo kao distopijska, u jednom i u drugom pogledu, i njezin nastanak u vremenu kada je prijanji feudalni svijet ved blijedio i novi graanski se jo nije digao na noge (kako je zakljuio Mahler) poprilino je indikativna. Meutim, de Pure je u toj kritici uinio jednu novinu. Utopije i distopije mogle su redovito posluiti kao naini za izraavanje drutvene kritike, ili kao upozorenja na smjer razvitka drutva (koliko je drutvo bilo daleko od utopije, ili koliko se pribliavalo distopiji).

61

 I u pravilu, takva mjesta su se smjetavala u nekom dalekom, egzotinom, odnosno nedohvatnom mjestu. Uostalom, kako smo vidjeli, Thomasa Morea je izumio sam pojam utopije igrajudi se s engleskim izgovorom grkih prefiksa, pa je njegova utopija tako postala "sretna zemlja", koja se nije nalazila nigdje (tj. nigdje na dohvatu, recimo). Za razliku od takvih shema, de Pure nije svoj svijet smjestio u nekom dalekom ili nedohvatnom prostoru nego upravo u bududnosti! U tome je bio originalan, pa je stoga jedan komentator (Ignatius F. Clarke) tvrdio da "Epigon, povijest bududeg stoljeda" predstavlja sam poetak, ili slikovito reeno "paleolitiku eru futuristike fikcije". Dodue, osim u samom naslovu, u radu ne postoje mnogo rijei o vremenskom kontekstu osim nekih implikacija. Knjiga poinje kada brod u kojemu se nalaze glavni junaci Epigon (pigone), njegova ljubav, tj. princeza Arescija (Arescie), Epigonov mentor Arikas (Aricas) i sva ostala druina stie do obale princezine zemlje Agnotije. Inae, u uvodu je de Pure dao popis znaenja imena glavnih likova. Epigon znai "postomstvo ili nasljednik" (postrit ou successeur), Arescija znai "savrenost" (perfection), Arikas "star" (ancien), Agnotija je "nepoznata zemlja" (terre inconnu), itd. Preivjelima prvo stiu neki udno odjeveni uroenici, i onda ih jedan starac po imenu Sinim (Synime, to znai "pametan") odvede u velebni grad i u hram, gdje je on glavni svedenik i gdje ispod kristalnog svoda postoji nekakav ureaj za predvoenje. Epigon je iznenaen to uje kako Sinime govori na njegovom jeziku, tj. na jeziku njegove zemlje Klodovisije (Clodovisie). Slijedi opis prie. Epigon bio je mlai sin kralja Klodoveja XVIII. (= Clodove), koji je vladao zemljom Klodovisijom; izabrao je svoje ime da bi napravio vlastitu bududnost i poao je u potragu za slavom. Razmjerno lako uspio je osvojiti Aresciju od svojih takmaca, ali je zatim u plovidbi njegov brod zapao u uasnu oluju i bio nasukan na obali zemlje ili zacijelo otoka naroda Mignjona (Mignones) ili Koketa (Coquettes). Prvo je do broda stiglo mnotvo (bezbroj) malih amaca, u kojima su bili prekrasni mukarci i ene, koji su svi pjevali, pa je Epigon zakljuio da nita prije vidio tako veselo i galantno (Il n'y eut jamais de plus gay n'y rien de plus galant). Ali situacija je ipak bila opasna. Njihova zemlja bila je zapravo "amazonska", jer je tu " drugi spol imao prvo mjesto i izvravao glavni autoritet, to to se drugdje smatra slabodu u tim krajevima smatra se vrlinom i uitci koje filozofija i razum svuda osuuju za *te ljude+ bili su najuvjerljiviji i prihvatljiviji motivi" I onda je slijedila kriza; kraljica zemlje izabrala je Epigona za idudeg kralja, i dobio je naziv Istate (doljak) "jer u zemlji pod vodstvom Koketa uobiajeno postaviti doljake na prijestolje" ali nije imao nikakvu autoritet, i tovie, kraljica je ubrzo postala ljubomorna na Aresciju i odluila je ubiti, ako je se Epigon ne odrekne. Na kraju Epigon postaje opet junak i spasi Aresciju. U prii ima i mnoge motive koje je de Pure preuzeo iz vitekih romana, tj. razne morske i kopnene borbe, otmice i preruavanja, koje su isto izloene kritici no ima li neto doista povezano s vizijom o bududnosti? 62

 Tek neki detalji iz opisa Epigonovoga podrijetlu upuduje moda na bududi razvitak, i sugeriraju kada bi se ta bududnost trebala dogoditi. Naime, Epigonova domovina Klodovisija zacijelo je oznaka za Francusku, preuzeta od imena franakog kralja Klodviga (466., vl. 509511). Osim toga, u tekstu se spominju i preci Epigonova oca Klodoveja XVIII. od kojih bi jedan, nazvan "Klodovej Osvaja", mogao predstavljati upravo Luja XIV. (prema tumaenjima nekih analitiara). I taj Klodovej Osvaja, kako se kae u tekstu, proirio je Klodovisiju sve od Kaspije do afrikih pustinja, i od polarnih regija do ruba amerikoga kontinenta. Ukratko, bez obzira na to to je Michel de Pure imao druge motive za pisanje ove knjige, ipak je predvidio i slavnu bududnost za Francusku.

Dvadeseto stoljee zamiljeno u 18. stoljeu

U prvom dijelu 18. stoljedu nastala je jedna knjiga koja je doista, za razliku od de Pureove prie, pokuavalo govoriti o bududnosti. Napisao ju je irski pisac Samuel Madden (16861765), koji je vedi dio svoga ivota proveo u rodnom Dublinu. Madden je bio svedenik Irske protestantske crkve i godine 1732. bio je jedan od osnivaa Kraljevskog drutva Dublina (Royal Dublin Society), koje je imalo cilj "unaprijediti poljoprivredu, manufakturu i druga korisna umijeda". Poznat je i po tomu to je na protestantskom fakultetu, Trinity College u Dublinu, uveo sustav studentskih stipendija, nazvanih "premijima", po kojima je zatim dobio i nadimak ("Premium" Madden). Madden je 1733. objavio neobino djelo "Memoari dvadesetoga stoljeda" (= Memoirs of the Twentieth Century), koje je svakako pokualo iznijeti neka gledita o bududem svijetu. Posvetio ga je prijestolonasljedniku, Fridriku (engl. Frederick Louis, 17071751), najstarijem sinu kralja ure II. iz hanoverske dinastije, i ocu ure III. 1738., vl. 17611820). Ali rad je imao i neke druge nakane, povezane s Maddenovim osobnim problemima u politici. U predgovoru je spomenuo da je kupio sebi mjesto u Parlamentu "za potenu cijenu, uz veliku koliinu govedine i piva za gomilu i okruglu svotu novca za vrijedne izbornike" ali je zatim u idudim izborima izgubio to svoje mjesto i postao ogoren, razoaran i oajan. Na kraju predgovora je napisao, da nije naao bolji nain da ocrni mjere *svojih protivnika+, nego da im pokae kako de u bududnosti postojati uspjeniji ministri od njih. Ta izjava i drugi elementi u knjizi oito su bili problematini, i zato je Robert Walpole (16761745), prvi faktiki premijer u povijesti Velike Britanije, nekako zamolio Maddena da povue knjigu. Prema postojedim informacijama knjiga je ved bila tiskana u oko 1000 primjeraka, i 890 bilo je isporueno Maddenu, koji je ih vjerojatno unitio. Ostalo je malo primjeraka, pa je zato rad imao neznatni utjecaj na daljnji razvitak knjievnih opisa bududnosti. Pa ipak, struktura djela poprilino je zanimljiva. Madden kae da je uio razne znanosti od magije do kabale, do kamena mudrosti i pogotovo astrologiju da bi otkrio povoljne utjecaje Neba. I onda u nodi 20. sijenja 1728. dok je leao u krevetu, iznenada su se otvorila zakljuena vrata u njegovu sobu i zastori na prozorima su se sami razotkrili; jaka svjetlost ispunila je sobu i vidio je prekrasno bide, izgledom nalik na anela. 63

 Dok je tiho leao aneo ga je podigao rukom i rekao mu da je njegov dobri "genij", i da mu je donio nekoliko velikih svezaka pisama koje je primio, ili napisao njegov praprapraprapraunuk, koji de biti glavni ministar na kraju 20. stoljeda. U prvom pismu u nastavku, kae se da tada vlada britanski kralj uro VI. Kako znamo, u 20. stoljedu u Velikoj Britaniji doista je vladao kralj po imenu uro VI. (otac dananje kraljice Elizabete II.), to se moe smatrati udnom sluajnodu. Meutim, nas ne trebaju zanimati takve sluajnosti, nego rekonstrukcija bududega svijeta koju je Madden napravio. Koliko tu ima tonosti? Koliko je Madden u svom razmiljanju pokuavao predvidjeti bududi razvitak? Ili, je li ovo njegovo djelo, kao i de Pureovo, postavljeno u bududnost uglavnom zbog stilistike? Pisma koja ine glavnu strukturu Maddenovih "Memoara dvadesetoga stoljeda" prikazana su kao dio prepiske izmeu britanskih veleposlanika u Carigradu, Rimu, Moskvi i Parizu i "Visokog gospodara riznice, itd." u Londonu (Lord High Treasurer, &c., to je blisko naslovu koji je od 1721. imao prvi premijer, Robert Walpole). I u tim pismima se opisuju stanje i razvitak u Turskom carstvu, Vatikanu, Rusiji i Francuskom, i poloaj Velike Britanije u 20. stoljedu. Tursko carstvo i dalje postoji, ali su se dogodile promjene: osmansku je dinastiju ved zamijenila tatarska dinastija; Turska je izgubila sve svoje posjede u Perziji i na sjeveru Crnog mora u Europe se suzila do ruba Hadrianopola i nakon to je 1876. njezina flota doivjela poraz od Velike Britanije sva je turska trgovina pala u ruke Britanaca; u zemlje se sve vie naputao islam, Turci su poeli naveliko piti vino, i irilo se krdanstvo, to de od 1975/6. poticati vezir otpadnik Ibrahim, koji je uveo i niz reformi: pojaao je hrabrost vojske uz pomod odteta za ranjenike i naknada za udovice i djecu poginulih vojnika, konjicu je preusmjerio od lijepih i brzih konja na snane, zabranio je svim ljudima (izvan vojske) da nose oruje kako bi suzbio razbojstva i ubijanje, uveo je zakon da svi Turci moraju imati neko zanimanje (da ne bi bilo prosjaka i zgubidana), i postroio je zakone, jer je slabljenje vjere zahtijevalo da svjetski zakoni budu jai. Veleposlanik u Carigradu preporuio je vladi u Londonu da daje novanu potporu grkim svedenicima u Turskom carstvu (koju su oni spremni prihvatiti), jer bududi da su u bijednom stanju mogli bi pasti pod utjecaj Vatikana. Od glavnog ministra u Londona, veleposlanik je zatraio i da poalje teleskop kao poklon turskom Velikom gospodaru i ovaj je to uinio, uz komentar da je rije o najsavrenijem teleskopu, kroz koji je mogude vidjeti ne samo brda, rijeke, doline, ume, nego i prave gradove na Mjesecu; turski vladar bio je jako impresioniran tim darom i veleposlanik mu je priao o ivotu na Mjesecu, na Jupiteru, i o tome da je svaka zvijezda ista kao nae sunce i ima planete oko sebe; i na pitanje kakvi su to ljudi na Mjesecu, odgovorio je da su zacijelo isti kao i mi, ali i drukiji kao to su ameriki Indijanci drukiji od Europljana. Veleposlanik izvjeduje svoga nadreenog u Londonu da je u Carigrad neki "rabin Soloman" iz Tunisa donio vijest o otkridu deset plemena Izraela u Africi, koji imaju carstvo od 50 milijuna ljudi i meu kojima se pojavio Mesija koji je stvorio vojsku od 50.000 hrabrih vojnika i nadalje da je uo da se u Perziji pojavio velik prorok po imenu "Mahomet Mahadi". Za razliku od pisama veleposlanika u Carigradu, u kojima se istiu zapravo prilike za dobre odnose izmeu Velike Britanije i Turske, izvijeda veleposlanika iz Rima, stiu iz neprijateljske sredine. U jednom izvijedu kae se da je Papa potvrdio da Velika Britanija ima pravo na slobodnu luku u Civitavecchiji (u tekstu Civita Viechia), da de joj se vratiti sve povlastice na Jadranu, i da de se uskoro objaviti papinska bula po kojoj nijedan britanski podanik nede biti podloan postupcima Inkvizicije. 64

 Ali unato tome, Rim i/ili Vatikan obino su oznaeni kao neprijateljske sile. Isusovci su navodno preuzeli vlast u Vatikanu i ustoliili papu Pavla IX. koji je bio iz njihovih redova; Vatikan je zatim proirio svoju vlast gotovo po svim podrujima Italije i Isusovci su stvorili za sebe korisnu nadgradnju u bogatstvu, teritorijima i modi; veliki prihodi stizali su iz Afrike, Paragvaja i Kine; s druge strane Isusovci su pokuavali podijeliti i ometati protestantske sile, ili ih korumpirati i izopaiti, i isto su nastojali potkupiti jadne grane grke i armenske crkve. Tvrdi se da je ukupno u Europi ved bilo 170.000 isusovaca! Meutim, veleposlanik u Rimu naglasio je da se ambicije "Vatikanskog carstva" ipak mogu poraziti; pritom je pohvalio mudrost ministra vlade Velike Britanije u otporu prema papinstvu, kao i njegov "iskren ar kao "Britanac i protestant", uz primjedba da ako ministar izrazi neku gorinu u toj borbi, to je zato to ga mui briga za opdu dobrobit Europe i ast krdanstva jer Papa ima nakane postati europskim carem. U prvom diplomatskom opisu Rusije, veleposlanik u Moskvi blizu poetka svoga pisma glavnom ministru u Londonu kae da je dan prije *valjda iz Moskve+ krenuo veliki karavan u Kinu, u kojem je bilo i 20 britanskih trgovaca kojima je car izdao iste povlastice kao i ruskim podanicima i malo poslije je izrazio misao da golemo i modno Rusko carstvo, moe biti opasno kao neprijatelj i korisno kao prijatelj. No u nastavku veleposlanik je opisao jednu novinu koja je postala vrlo popularna i uvelike se proirila po sjevernim podrujima Rusije laponsku tehniku pravljenja sunane svjetlosti! Sve je navodno poelo 1971. godine kad je neki knez Petar Kikin, koji je ivio blizu Novgoroda, unajmio dva brata Laponce kao sluge i bududi da je volio vrtlarstvo, pozvao je i vrtlara iz Moskve i dao mu jednog Laponca za pomodnika; ali vrtlar je prigovarao da je klima bila prehladna, na to mu je Laponac odgovorio da ako mu plati dovest de jo jednog Laponca koji de za njega stvoriti sunevu svjetlosti. I tako se dogodilo da su Laponci na sjeveru Rusije poeli praviti po tri jutra suneve svjetlosti na dan, to je omogudilo da tamo rastu breskve, nektarine, smokve, groe, pa i ananas i to su postizali zvukom bubnjeva, koritenjem mahovine i drugih biljaka i pjevanjem pjesama. No izvijeda iz Rusije govorila su takoer o prodoru Isusovaca u tu zemlju, gdje su uspjeli stedi naklonost cara, patrijarha i drugih crkvenih voa na to je utjecao i razvitak medicine koju su Isusovci tamo provodili, jer su preko medicinskih pokusa na kanjenicima koje im je car odobrio uspjeli otkriti nove lijekove i spasiti ivote mnogih tisuda Rusa, i poeli su rabiti i biljke poput "udesnog kineskog korijena ginsenga"; veleposlanik je pohvalio te napore i postignuda Isusovaca, ali je dodao da su to ipak inili iz krivih nakana, "... da zarobe te koje se prave da slue, i da uspostave Vatikansko carstvo i sve njegove praznovjernosti i zablude". U jednom dopisu, glavni ministar u Londonu odgovorio je veleposlanika u Moskvi da je i kralj obratio pozornost na informacije koje je poslao o djelovanju Isusovaca u Rusiji, i da je osobno uvjeren prema onom to je veleposlanik napisao da de ruska crkva u kratko vrijeme postati provincijom Rimske stolice. to se pak tie Francuske, iz prvog dopisa (iz Carigradu) doznajemo da su Britanci ved preuzeti sve luke uz La Manche, pa i Dunkirk i Calais; veleposlanik u Parizu poslije de zakljuiti da su Francuzi mnogo potroili na osvajanje u 17-18. stoljedu, ali da je to sve "nestalo u dimu", da "ova nacija nije stvorena za carstvo". Francuski narod opisan je kao bijedan; sve se u zemlji oporezuje; ene se moraju baviti prostitucijom (premda de se spomenuti i uvoenje zakona za zatitu ena od povreda asti i zavoenja); ali trgovina i proizvodnja propadaju, plemstvu nosi ili koristi sve to je strano, pa je zato bio unijet visok porez; 65

religija propada i ire se razne mode i obiaji u viim slojevima, primjerice dranje nijemih sluga, zbog ega se esto maloj djeci reu jezici, kao to u Italiji stvaraju eunuhe (vjerojatno se tu misli na praksu stvaranja kastrata za potrebe opere). Miljenje o Francuzima i Francuskoj opdenito je najnegativnije. S druge strane, zanimljiva je primjedba koji de u jednom od posljednjih dopisa dati glavni ministar vlade u Londonu o ljudima u britanskim kolonijama u Americi. Kolonije donose veliku korist, i ljudi u Americi su snaniji, uzvieniji i ratoborniji duhom *nego u matinoj Britaniji+; vie su pustolovni, smioni, u najgorem sluaju melankolini, ali i domiljati i inventivni; dodue, ministar dodaje da je mogude prigovoriti protiv "plantaa", koji su nastale od oloa, i zbog idenja nacije od zloinaca i lopova ali zatim dodaje da je i Rim razvio svoju hrabrost i vrline na temeljima koji nisu bili nita bolji, i da je uvjeren de nove biskupije koje su kraljevi preci i sam kralj stvorili u Americi promijeniti ponaanje i naela u kolonijama. Izmeu upravo saetih pisama, Madden je u "Memoarima dvadesetoga stoljeda" ukljuio i drugi predgovor prije drugog dijela knjige i tredi predgovor na samom kraju, jer tredi dio knjige nije bio objavljen. Drugi predgovor nije osobito zanimljiv, jer je samo odgovor na tobonje prigovore od itatelja da takvi aneli ili geniji ne postoje, pa zato je onda napisao da mu je njegov genij donio pisma iz bududnosti. Duhovit je ipak nastavak u kojem Madden navode sve naine gatanja koje je ved nauio: antropomantiju (prema izgledu ljudi), kiatomantiju (iz asa), enomantiju (iz vina), hiromantiju, itd. sve do kopromantije, tj. itanje bududnosti iz izmeta; tu se zacijelo radi o satiri. Tredi predgovor zapravo je neka vrsta saetka njegovih misli o povijesti i vremenu. Tu je istaknuo da se i ponaanje i obiaji nacija mijenjaju iz vijeka u vijek: Grka, koja je nekada bila sjedite slobode i znanja, filozofa i patriota, postala je "gnijezdo robova i ignoranata"; dok je pak Rim, u prolosti slavan grad, prerastao u "majku praznovjerja, kukavtine i okrutnosti. Ali " s druge strane, Velika Britanija, nekada toliko prezrena i zanemarena u Europi pretvorila se, pod vodstvom dobrih vladara, u sjedite trgovine i modi, znanja i slave i divljenja od svega svijeta" Prije nego to komentiramo Maddenovo djelo "Memoari dvadesetoga stoljeda", vrijedi ukratko razmotriti sadraj jo jedne "futuristike" knjige koju je ovaj autor napisao i objavio (anonimno) trideset godina poslije. Rije je o knjiici pod naslovom "Vladavina ure VI. 19001925. Jedno predvienje napisano 1763. godine" (The Reign of George VI. 1900-1925 A Forecaste Written in the Year 1763). U toj knjizi sukob s Isusovcima koji je Madden naglasio u prijanjem radu nije vie vaan, i glavni neprijatelji Velike Britanije i kralja ure VI. su Francuska i Rusija. Francuska, i dalje kraljevina, zauzela je jo u 19. stoljedu Austrijsku Nizozemsku i Holandiju; Rusija, pod agresivnim carem Petrom IV., osvojila je u 20. stoljedu sve skandinavske zemlje i Poljsku; panjolska na poetku stoljeda i dalje ima veliko prekomorsko carstvo, u koju ulaze i Filipini, i jo je osvojila je Portugal i njegove posjede; Italija se ujedinila ali ne pod Vatikanom ili pod Pijemontom, nego je to izvela Kraljevina dviju Sicilija; jedino je Venecija zadrala samostalnost, i to kao kraljevina; Tursko carstvo se ouvalo; ouvalo se i Njemako carstvo, no njegovi vladari vie nisu Habsburgovci nego carevi iz kude Brandenburga (koji su slabi); vicarska konfederacija isto se zadrala. Na poetku Maddenove povijesti bududnosti, car Petar IV. je u ekspanziji, ali ga uro VI. uspije odbiti; Francuska zatim sklapa savez s Rusijom, ali car Petar tada se nae u ratu s turskim sultanom Bajazidom.

66

 Slijedi rat izmeu Francuske i Velike Britanije: uro VI. zauzme vedi dio protivnike zemlje, francuski kralj Karlo X. pogine i njegov nasljednik Filip VII. mora se povudi. Nakon toga, sile ure VI. kredu na panjolsku i njezine kolonije: jedan dio njegove mornarice otplovi prema panjolskom Meksiku, i drugi dio, pod admiralom Clintona krene prema panjolskim Istonim Indijama. U nastavku vojne snage ure VI. osvojit de svu Francusku i velik dio panjolskoga carstva (panjolsku Ameriku i Filipine); uro dobije sva panjolska bogatstva, to de mu pomodi izgraditi novu britansku prijestolnicu Stanley, i na kraju, de na dan 16. studenoga biti okrunjen za kralja Francuske u Reimsu. to se tie Britanske Amerike (= SAD i Kanada), Madden kae da je u 20 stoljedu ved imala 11 milijuna stanovnika, da je Amerika dala velik doprinos manufakturi, i da Amerikanci nikada nisu izrazili elju da odbace vlast Velike Britanije. I tako je zapoelo "augustovo doba" Velike Britanije vijek srede i obilja, zlatni vijek, i premda je puk u Francuskoj bio okiran pojavom brojnih knjiga u kojima se ismijavalo ili kritiziralo rimskokatoliansko, "razumni dio" nacije navodno je bio zadovoljan da moe iznositi razliite misli, kralj je naredio da se velik broj engleskih knjiga prevede na francuski, i ljude je iznenadilo opadanje korupcije u Francuskoj. Dakako, Madden nije predvidio francusku revoluciju, niti ameriko odcjepljenje od Velike Britanije, dakle dogaaje koji de uslijediti tek nekoliko desetljeda nakon to je napisao to svoje druge predvianje o razvitku dogaaja u 20. stoljedu. I razumije se uvelike je pogrijeio u statistikoj procjeni Britanske Amerike: u SAD-u je ved na kraju 19. stoljeda ivjelo 70 milijuna i u Kanadi 5 milijuna ljudi. Isto je tako prije pogreio u procjeni broja Isusovaca u Europi nikada ih nije bilo 170.000 (najvedi broj u 20. stoljeda u svemu svijetu bio je malo iznad 35.000), i takoer nije mogao previdjeti da de upravo katolike zemlje i Vatikan stanovito vrijeme zabranjivati Druba Isusovu. Ali ovo drugo je indikativno za opde shvadanje barem prve Maddenove knjige, jer su optube koje je u njoj iznosio pogotovo o bogatstvu, kontroli teritorija i modi Isusovaca bile sline napadima protiv njih diljem Europe, i ne samo u Irskoj ili u Velikoj Britaniji, koje su tada bile pod protestantskom ascendencijom. to, dakle, redi na kraju o Maddenovom vienju bududnosti? Tonosti oito ima vrlo malo osim da je u 20. stoljedu doista kralj po imenu uro VI. vladao nad Velikom Britanijom. Zanimljiva je i njegova misao da velika ruska drava moe biti ili jak protivnik ili koristan prijatelj. Meutim, s druge strane, mora se redi da je Madden ipak pokuavao projicirati neke tendencije iz svoga vremena, barem na nain kako ih je vidio, i razumije se da je na njega utjecala njegova ideologija i njegova vezanost za Veliku Britaniju koju je vidio kao svoju domovinu. To da de se njegova rodna Irska boriti za slobodu od Velike Britanije u 20. stoljedu, i da de pravi povijesni kralj uro VI. vladati u vremenu kada se Britansko carstvo sve vie raspadalo nije mogao previdjeti. Nije predvidio ni da konjice nede vie biti vane u vojsci, da karavane vie nede kretati na duge putove, itd. Ali je u poprilino nezgodnom opisu Francuske vjerojatno osjetio eksplozivnost drutvenog razvitka, i isto tako je uoio vanost razvitka novih znanja o svemiru, medicini i slino. tovie, ak i opisi Laponaca koji prave sunevu svjetlosti i omoguduje uzgoj voda i povrda u inae nepovoljnim krajevima sugeriraju tehnologiju staklenika, premda njegov opis odgovara amanskim obredima! 67

 Napokon Je li njegovo djelo smjeteno u bududnost samo zbog stilistike? Moe se redi da su neki sadraji trebali biti kritike ponajprije postojedega stanju u njegovom vremenu, i da je prijenos tema u bududnost jaalo njegove argumente; uostalom, i sam je tvrdio da de vizija boljih naina vladanja u bududnosti ocrniti njegove sadanje protivnike. Opdenito, Maddenovi opisi mogu nas danas zauditi ili nam se initi smijenima, jer znamo to se doista dogodilo u 20. stoljedu, ali nam takoer mogu posluiti kao potvrda ved istaknute pretpostavke da ljudi u pravilu stvaraju svoje vizije o bududnosti, "na praga (njihove) dananjosti".

San o 25. stoljeu

Jedno drugo djelo predstavlja dobar primjer rane knjievnosti o bududnosti, pod naslovom "Godina 2440, san ako je ikada postojao" (= L'An 2440, rve s'il en fut jamais), napisao je 1771. Louis Sbastien Mercier (17401814). Mercier se rodio u obitelji obrtnika i bio je primio dobro obrazovanje. Bio je pristaa francuskih enciklopedista, i smatra se da je na njega velik utjecaj izvrio Jean Jacques Rousseaua Drugi njegovi najvanija radovi bili su: "Esej o dramskoj umjetnosti" (= L'Essai sur l'art dramatique, 1773); "Neologija ili rjenik" (= Nologie ou Vocabulaire, 1801); "Slike Pariza" (= Le Tableau de Paris, 17811788); "Novi Pariz" (= Le nouveau Paris, 1799); "Povijest Francuske" (= Histoire de France, 1802) i "Satira protiv Racinea i Boileaua" (= Satire contre Racine et Boileau, 1808). U knjizi Godina 2440. udaljeni otoci srede premjetaju se u udaljenu bududnost; tako se utopija i povijest povezuju utopija vie nije nedostini otok, ved bududnost za koju se tek treba izboriti. Od tada znanstvena fantastika predstavlja znanost, tehniku i planiranje kao instrument umne kontrole nad prirodom i drutvom. Opet je uspostavljen horizont nade, oekivanja, usmjeren ka bududnosti u kojoj de biti rijeeni svi ovjekovi problemi. Godina 2440. u biti je prva utopija smjetena u bududnost (bez obzira to je de Pure tamo smjestio svoju distopiju) i novi obrazac za utopijsku literaturu, ne samo to je radnja smjetena u bududnost koja je kronoloki povezana s naom prolodu i sadanjodu, ved to je opisana bududnost napredovala. Radnja romana zapoinje raspravom izmeu pripovjedaa i Engleza koji mu ukazuje na nepravde francuskog drutva. Englez mu ukazuje na bljetavilo spomenika Louvrea i sve to je iznimno skupo za odravanje i postavlja pitanje emu to sve zapravo slui? Pisac nas na poetku romana upoznaje s Francuskom i Parizom, a da ne bi bio metom kritika, sve nedostatke izgovara njegov sugovornik Englez. On opisuje Francusku kao dijete s velikom glavom i zakrljalim tijelom (sve se bogatstvo slilo u Pariz, a provincija ostaje u bijedi i siromatvu). Osvrde se i na mnotvo zakona koji ljude ine jo iskvarenijima i jadnijima. Kroz tekst se provlae citati Jean-Jacqusa Rousseaua koji je tvrdio da su svi veliki gradovi nalik jedan drugome, pa tako i Pariz i London te da je mir mogude pronadi samo u prirodi. Englez ga potom naputa i pisac utone. Nakon to je pripovjeda u snu preletio 660 godina,i naao se u dalekoj bududnosti i u pravednijem drutvu. Probudivi se u 2440., grad je izgledao vedi, ljepi, uredniji, ulice su bile prostrane, nitko nije galamio, to mu je u njegovo vrijeme paralo ui.

68

 Vidjevi ga, graani iz 2440. su pomislili da je zakrabuljen, a kad su doznali njegovu dob, udivljeno su mu prilazili, misledi da je otkrio eliksir besmrtnosti ili kamen mudraca. Priao mu je uen ovjek koji de postati njegov vodi te ga nagovara da kupe novo odijelo, jer mora biti propisno odjeven i osim toga, bududi da je vlada zabranila dvoboje, ne smije nositi sa sobom ma (u Parizu onog doba svaki je mukarac, osim slugu, nosio ma). Prolazedi gradom, promatra jednostavnu odjedu kakvu nose ljudi, primjeduje da nema kurtizana i dandyja (kicoa), nema suvinog luksuza (tovie zabranjen je) i svi idu pjeice (ak i kralj!). Plemidki se naslovi ne nasljeuju ved se moraju dokazati. Drutveno je ureenje napravljeno po mjeri ovjeka. Vojnici ne smiju bezrazlono ozljeivati graane. Na mjestu Bastilje (koju pisac naziva smijenom graevinom i mjestom kraljeve osvete) podignut je hram u ime milosra, zbog svih onih graana kojima je sueno u tajnosti. Vodi objanjava vremenskome putniku: "Mislili ste da dete iskorijeniti zloin okrutnodu i nehumanodu, a zapravo ste bili nesposobni napisati pravedne zakone. Lake vam je bilo muiti krivca ili sirotinju, umjesto da ste nali naina da sprijeite nered i bijedu. Vae je barbarsko nasilje samo uinilo tvrdim srca kriminalaca!" Promijenilo se i obrazovanje. emu uiti grki i latinski, kad su Homer, Platon i Sokrat izvrsno prevedeni? Latinski je umro prirodnom smrdu, zamijenio ga je francuski. Bolnice se nalaze i u predgraima, mnoge se bolesti spreavaju cijepljenjem. Lijenici vie nisu toliko potrebni, a umjerenost doprinosi zdravlju vie od modnih eliksira. Sve su teoloke knjige spremljene duboko pod zemljom. Svaki ovjek za sebe izuava pravo i sam se brani pred sudom, a suci ne primaju nikakve darove. Lopove se ne kanjava smrdu (jer oni isto tako nisu nikoga ubili). Svi zatvorenici kao kaznu dobivaju prisilni rad, u sluaju da ne promijeni svoje navike proganja ga se iz zemlje. Vremenski putnik potom ulazi u crkvu i opaa da na zidovima nema slika, nema skulptura, alegorijskih prikaza, samo se ime Boje na svim jezicima irilo meu zidovima crkve. Svi su ukrasi zabranjeni, Bogu je vraden hram. Strop crkve je prekriven staklom, a ne mramorom ili nekim drugim neprozirnim materijalom, jer na taj nain ovjek biva svjestan svih ivotnih mijena. Kia se izmjenjuje sa suncem. U crkvi se moli jednom dnevno i ukinute su sve sveanosti. Ukoliko se potuje ista moralnost, osloboena svih dogmatskih naela, iskorijenit de se ateizam, fanatizam i praznovjerje. Vremenski putnik primjeduje da se i odnos prema enama promijenio (iako ne previe). ene u miraz donose samo moralne kvalitete i ljupkost. Pisac se u udu pita, kako de se udati bez miraza? Tko de ih htjeti? Umjesto glazbe i plesa one izuavaju ekonomiju, ugaanje muu i obrazovanje djece. Ne postoje vie vii i nii drutveni slojevi, svi su posve jednaki. Nakon to je obiao cijeli Pariz, putnik se nalazi u Versaillesu koji je sav u ruevinama jer se pod vlastitom teinom uruio i susrede starca koji plae. Starac je Luj XIV i plae zbog osjedaja krivnje. Niotkuda se pojavljuje zmija i ugrize ga i pisac se budi. Mercier je i dalje zamiljao Francusku kao monarhiju, ali je njezin kralj bio odgojen kao obini graanin, a razvijena i vrsta hijerarhija kakva je postojala u njegovo vrijeme vie ne postoji. Kritika kralja za kojeg smatra da se ne bavi dovoljno ljudima, ved samo izvanjskim sjajem palaa, domjencima i spomenicima, umjesto da se brine o uvjetima u kojima ljudi ive i o njihovu opismenjivanju. 69

 Iz nae perspektive Mercierova utopija ini se pomno napisana, iako nije uspio predvidjeti brze tehnoloke promjene koje de se dogoditi u Industrijskoj revoluciji, a nije ni pomislio da bi Bastilja mogla pasti za vrijeme njegova ivotnoga vijeka. Implicitna kritika postojedega reima i institucija iznesena u knjizi bila je odvie radikalna za cenzore te je proglaena subverzivnom propagandom i promptno zabranjena. Iako ju je i Inkvizicija zabranila, autor je mirno ivio i dalje, a zabrana nikako nije utjecala na prodaju djela i smatra se za jedno od najuspjenijih djela 18. stoljeda. Prodana je u 60.000 primjeraka. Bila je i prvi utopijski roman objavljen u Sjevernoj Americi (George Washington i Thomas Jefferson posjedovali su primjerke) Roman je kritika nasljednog prava i posluit de kasnije Mercieru za sljedede vano djelo "Slike Pariza" nastalo deset godina kasnije, u kojem je opisao sve slojeve parikog drutva. Te njegove parike slike smatraju se i preteom feljtona (fr. feuilleton), novom vrstom novinarstva koji opisuje kratke crtice iz ivota grada. Mercier se smatra pionirom urbane etnografije (sudionik-promatra koji opisuje drutvo oko sebe s istom znatieljom s kojom onodobni istraivai opisuju uroenike na dalekom pacifikom otoju).

Prema suvremenosti (iz 19. u 20. stoljea)

Devetnaesto stoljee
U mnogim pogledima, 19. stoljede moe se smatrati poetkom suvremenosti ili dojueranje suvremenosti, tj. modernog razdoblja u kojem se ili i dalje nalazilo, ili iz kojega moda tek izlazimo. Napoleonski ratovi na poetku stoljeda proirili su ideje francuske revolucije po itavom kontinentu, i doveli, dakako, poslije do Restauracije prijanjih monarhija, ali ipak mnogo u drutvu nije vie bilo isto. U prvom dijelu stoljeda u Americi su se osamostalile panjolske kolonije i Brazil, a ved prije toga su SAD, nakon kupnje Louisiane od Francuske (1803), poele veliko irenje prema zapadu. S druge strane, na karti Europe pojavit de se nove ujedinjene ili osamostaljene zemlje: Njemako carstvo, Talijansko kraljevstvo, balkanske drave i zatim, potkraj stoljeda europske sile krenut de u novo nametanje za vlast nad kolonijama u Starom svijetu (poglavito u Africi). Tehnologija i znanost brzo su napredovali. Ved je 1804. nastala prva lokomotiva na paru (parobrodi su zaplovili u prethodnom desetljedu, i 1829. je nastao prvi elektrini motor. Od 1830-ih krenula je intenzivna gradnja eljeznikih pruga, u Europi i Americi i u drugim zemljama. Isto tako zrani prijevoz u balonima postigao je poetni pravi uspjeh ved na prijelazu u 19. stoljede, tonije 1785. kada je francuski "aeronaut" Jean-Pierre Blanchard preletio preko La Manche u balonu. Meutim, ozbiljniji razvitak balonskih "zranih bordova" krenut de (postupno) tek od sredine 19. stoljeda, i pogotovo od tada zrani prijelaz postat de i vrlo vana tema u knjievnosti. to se tie drugih vanih izuma, od 1820-ih godina postojale su i koristive tehnike fotografiranja. Godine 1837. Samuel Morse (17911872) izumio je prvi sustav telegrafskih signala i 18. srpnja 1866. prvi je telegrafski signal bio poslan preko Atlantika. U idudem desetljedu nastali su i prvi telefoni tko je tono izumio telefon nije poznato, ali ga je 1876. Alexander Graham Bell (18471922) prvi patentirao u SAD-u.

70

 Tri godine poslije (1876) Thomas Alva Edison (18471931) izradio je svoju prvu arulju (i 1877. preteu gramofona). Nikola Tesla (18561943), koji je neko vrijeme radio za Edisona, demonstrirao je 1893. u St. Louisu beinu radio komunikaciju iako de najveda slava za izum radija pripasti Guglielmu Marconiju (1874 1937), koji je stekao britanski patent za radio ureaje 1896. godine. U meuvremenu, 3. srpnja 1886. u Mannheimu, Karl Benz (18441929) patentirao je prvo vozilo s etverotaktnim motorom i "benzinskim" gorivom. Tijekom stoljeda razvijale su se i razliite tehnike pokretnih slika (fantaskopi, kronofotografije, itsl.) i napokon je 1888. Edison patentirao prvi kinematoskop. Napredovala je i medicine Louis Pasteur (18221895) prouio je temelje zaraza i izumio nova cjepiva, sredinom stoljeda (1846) obavila se prva operacija s pomodu opde anestezije, napokon 1896. Wilhelm Conrad Rntgen (18451923) objavio je prvi lanak o "rntgenskim zrakama", i 1897. njemaka farmaceutska tvrtka Bayer AG izumila je aspirin. Moemo dodati da je iste 1897. godine grof Ferdinand von Zeppelin (18381919) otkupio od Melanije, udovice hrvatskog izumitelja Davida Schwarza (18571897), mueve nacrte za zrane brodove kao i prvi Schwarzov prototip. Zeppelin je poslije na temelju tog prototipa izradio prve uinkovite "zepeline". Opdenito, moemo pomisliti kako su svi ti izumi temeljito izmijenili drutvo. U svijet u kojem su od drevnosti glavna sredstva za prijevoz bile noge, konji ili jedra, stigli su parobrodi i lokomotive, automobili, zepelini i odmah na poetku idudega stoljeda motorni zrakoplovi, o kojima su ljudi prije samo sanjali. I kontakti su se intenzivirali poruke su se mogle slati preko golemih udaljenosti; telefonski razgovori povezali su ljude neovisno o prostoru; arulje su nodne djelatnosti uinile znatno intenzivnije i tako utjecale na ljudski bioritam, dok de pak radio biti pretea bududih masovnih medija. tovie, likovna umjetnost se mogla osloboditi od potrebe za praktinim realizmom, jer su fotografije i kinematografija izmijenili nain dokumentiranja ivota. Sve su te promjene bile toliko znaajne i temeljite da je francuski povjesniar Jacques Le Goff (1924) jednom zakljuio da je sve do 19. stoljeda zapravo trajao srednji vijek, i da moderno doba poinje tek od tada (Intervista sulla storia, 1982: 81). Zamisao o progresu bila je svuda prisutna. No postojali su i skeptici, primjerice Thomas Robert Malthus (17661834), koji je od 1798. do 1826. objavio est izdanja svoga glasovitog "Eseja o naelu stanovnitva" (= An Essay on the Principle of Population). Taj je rad najpoznatiji po tvrdnji da se ovjeanstvo razmnoava u geometrijskoj progresiji, dok se proizvodnja hrane moe povedati aritmetiki, to znai da je katastrofa neizbjena u bududnosti, ukoliko se ne pronae nain zaustavljanja porasta stanovnitva (Malthus je zagovarao, ponajvie, suzdrljivost u spolnim odnosima). Malthus je napisao svoj rad u vremenu kada je industrijska revolucija ved uvelike povedavala masu "proletarijata", to je nedvojbeno utjecalo na njegove misli, kao i na pretee socijalistikog pokreta. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljede opdenito su se irile ideje o ljudskoj jednakosti, dovodedi i do francuske revolucije. Krilatica "sloboda, jednakost, bratstvo" (libert, galit, fraternit), koja je nastala za vrijeme francuske revolucije u 19. stoljeda uvelike de se proiriti po Europi i zemljama zapadne kulture. S tim u vezi pojaao se pokret za ukidanje ropstva (abolicionizma). 71

 Velika Britanija bila je 1833. prva (zapadna) zemlja koja je ukinula ropstvo, i Brazil je 1888. bila posljednja. Meutim u SAD-u je borba za ukidanje ropstva potaknula graanski rat (18611865), u kojem je zemlja pretrpjele najvedi broj ratnih gubitaka u svojoj povijesti. tovie, idudi pomak prema ideji o ljudskom razvitku promijenit de takoer neka gledita o ljudskoj jednakosti. Opdenito znanost se u 19. stoljedu uvelike posvetila temeljnim pitanjima o razvitku ivota i ljudskih vrsta. Znatan pomak u shvadanju prolosti ivota bio je rezultat prouavanja fosila. Godine 1842. engleski biolog Richard Owen (18041892) prvi je odredio naziv dinosauria za skupinu golemih izumrlih gmazova, koji su dotad bili nepoznati a tijekom 19. stoljeda znanost je upoznala i prve ljudske fosile. Zacijelo najpoznatiji primjerak meu njima, iako ne prvi koji je bio otkriven, bila je kalota lubanje koju je bila naena 1856. u dolini Neandera blizu Dsseldorfa. Inae, znanost o prapovijesti bitno je napredovao u 19. stoljedu; uostalom, 1833. danski je povjesniar Christian Molbech (17831857) prvi put uveo i sam pojam o prapovijesti (tonije pridjev "pretpovijesni", dan. forhistorisk). Pozvanje prapovijesti bilo je kljuno za teorijsko odreivanje smjera razvitka bududnosti. I ne samo to, istraivake ekspedicije po razliitim kontinentima, esto povezane s kolonijalnim pothvatima europskih imperijalnih sila, donosile su nove informacije o drukijim ljudima, ili "rasama". Razvijali su se i zemljopis i etnologija pa su tako do sredine 19. stoljeda nastale i prve "rasne karte" svijeta. Traila su se i udna bida iz grkih izvora gorile (gr. "dlakave ene" iz opisa Hanona Moreplovca iz 5. stoljeda pr. Kr., i pigmejce, od , "duina lakta" , o kojima je pisao jo Homer). Do sredine 19. stoljeda Richard Owen i drugi istraivai ved su temeljito opisali impanze i orangutane, ali prvu gorilsku lubanju pronaao je tek 1847. u Gabonu ameriki lijenik i protestantski vjerovjesnik Thomas Staughton Savage (18041880), koji je predloio naziv Troglodytes gorilla (prema Hanonovom opisu) Zatim je francusko-ameriki istraiva, prirodoslovac i antropolog Paul du Chaillu (18851903), za vrijeme svoje prve ekspedicije u Gabonu (18561859), vidio i lovio ive gorile, i upoznao Europljane i Amerikance s tim novim majmunom. Godine 1863. du Chaillu je tijekom svoje druge ekspedicije otkrio i pigmejce. Istraivaki podaci o fosilima, majmunima i neobinim vrstama ljudi, imat de velik utjecaj na teorije o razvitku ovjeanstva. Do sredine 19. stoljeda nastale su prvi zemljovidi ljudskih rasa, primjerice u knjizi amerikog prirodoslovca Charlesa Pickeringa (18051878), "Rase ovjeka i njihov zemljopisni raspored" (Races of Man and Their Geographical Distribution, 1848). U tom djelu Pickering je zagovarao hipotezu o poligenezi (viestranom podrijetlu) ljudske vrste. Louis Agassiz (18071873), vicarski paleontolog i geolog, koji je 1840. utvrdio da je zemlja prola kroz ledena doba u svojoj prolosti, takoer de negdje od 1850-ih prihvatiti takvu misao. Treba i spomenuti da je sredinom stoljeda Arthur de Gobineau napisao svoj "Esej o nejednakosti ljudskih rasa" (Essai sur l'ingalit des races humaines, 1853-54).

72

 I napokon, tri godine poslije pronalaska fosila iz Neandertala, Charles Darwin (18091882) objavit de svoje glasovito djelo Podrijetlo vrsta (= On the Origin of Species, 1859). Kae se da je na to bio gotovo prisiljen, jer je njegov glavni znanstveni takmac, Alfred Russel Wallace (18231913), najavio da de uskoro objaviti slino djelo o prirodnoj selekciji vrsta, tj. o evoluciji vrsta. Darwin je 1871. objavio svoje drugo vano djelo Podrijetlo ovjeka i odabir ovisan o spolu (= The Descent of Man and Selection in Relation to Sex). Nakon Darwinova rada o podrijetlu vrsta, Gregor Johann Mendel (18221884) predstavio je svoje zakone o genetskom nasljedstvu (1865). I nekoliko godina poslije Darwinov bratid, Francis Galton (18221911), napisao je knjigu "Nasljedni genij" (Hereditary Genius, 1869), u kojem je prvi put iznio misli koje de biti temelj moderne prakse eugenike (iako de tek Galton 1881. iskovati engl. rije eugenics). Bio je to nain stvaranja bududega ovjeka, s pomodu selektivnog parenja, koje su zagovarali, kako smo vidjeli, odavno Platon i poslije Tommaso Campanella u svom Gradu Sunca (pa i Platon u Dravi). Eugenika de imati snaan utjecaj na predodbe o razvitku ovjeka u drugom dijelu 19. stoljeda, i u 20. stoljedu sve do kraja drugoga svjetskog rata. Jedan od njezinih pobornika bit de ugledni engleski biolog Thomas Henry Huxley (18251895), poznat svojedobno kao "Darwinov buldog", koji je 1870. objavio i kartu rasa svijeta. tovie, uz Gobineauove ideje o rasnoj nejednakosti, eugenika je katkad pomogla u opravdavanju svjetske dominacije bijele rase. Na samom kraju 19. stoljeda, drukiju vrstu opravdanja iznijet de Rudyard Kipling (18651936), u pjesmi "Breme bijeloga ovjeka" (= "The White Man's Burden", 1899). Ta epoha imperijalizma bilo je opisana kao vrijeme "prve globalizacije", i bilo je to opdenito doba kada su se zamisli o progresu prenijele od tehnologije na bioloke teorije i na drutveni razvitak. Paradoksalno, upravo jedan od jakih kritika imperijalizma, Herbert Spencer (18201903) zagovarao je tada opdu filozofiju o evolucijskom progresu kao temeljnoj drutvenoj zakonitosti (to se poslije nazvalo "socijalnim darvinizmom" (Spencer, a ne Darwin, izumio je frazu "preivljenje najsposobnijih"). Osim toga, na ideju o progresu djelovalo je i Morganovo kapitalno dijelu Drevno drutvo (= Ancient Society, 1877), koje je Friedrich Engels (18201895) iskoristio kao polazite za svoj rad O podrijetlu obitelji, privatnog vlasnitva i drave (= Der Ursprung der Familie, des Privateigenthums und des Staats, 1884). I razumije se, 19. stoljede bilo je i vrijeme novih drutvenih pokreta: Marx je razradio svoj "znanstveni socijalizam" i 1848. objavio Komunistiki manifest; razvio se i pokret za ensku ravnopravnost (ene su dobile pravo glasa najprije tek na malim otocima: Pitcairnu 1838., otoku Man 1881., otoj u Cook 1893. i iste godine napokon na Novom Zelandu). Isto tako 19. stoljede bilo je doba definiranja modernih nacija, to je bilo povezano s pokretima za samostalnost. Tijekom stoljeda, prirodne znanosti su se povezivale s drutvenim i humanistikim, evolucija Zemlje s evolucijom ovjeka i drutva, i ujedno su nastale nove znanosti, pa tako i antropologija. Napokon treba spomenuti i utjecaj koje de Sigmund Feud (18561939) imati ne samo na disciplinu psihoanalize, nego uopde na shvadanja o ljudskoj spolnosti. Sve de to oblikovati naine kako su ljudi (na Zapadu) poeli gledati na bududnost. U svakom sluaju osoba koja bi ivjela u to vrijeme, i koja bi imala ili potreban drutveni poloaj, interes i/ili potrebnu obrazovnu razinu da uoi dinamiku zbivanja, zacijelo bi osjetila da svijet ulazi u novu epohu, i to je djelovalo takoer na knjievne i druge pisane prikaze o bududem vremenu. 73

Novi Prometej
Moemo u biti poeti ved od romana Frankenstein, ili Moderni Prometej (Frankenstein; or, The Modern Prometheus), koju je 1818. objavila Mary Shelley (1797 1851). Opdenito se Frankenstein uvrtava u tzv. gotiku kategoriju knjievnosti, ali treba uzeti u obzir podnaslov. Dr. Victor Frankenstein u romanu stvara udovite iz dijelova mrtvih ljudskih tijela, to unosi element horora u priu, ali rije je ipak o stvaranju novog ovjeka, a to je na neki nain pretee za androide. Mary Shelley je napisala i jednu priu koja izravnu govori o bududnosti, odnosno o kraju vremenu, "Posljednji ovjek" (= The Last Man, 1826), ali po svemu sudedi bila je nadahnuta istoimenim francuskim romanom (Le Dernier Homme) Jean-Baptiste Cousin de Grainville (1746 1805), koji je bio objavljen 1805., odmah nakon smrti autora. Smatra se da je Grainvilleovo djelo prvi primjer iz moderne knjievnosti koji govori o kraju svijeta (i takvi de primjeri ponovno postati esti na kraju stoljeda). Meutim, razlog za kraj ljudskog roda kod Grainvillea je opadanje plodnosti (protivno Malthusovim oekivanjima), dok je Shelleyjeva smjestila propast na kraj 21. stoljeda, kada se rairila smrtonosna zaraza, kao i strah od "crnoga sunca". Jo jedan djelo s poetka 19. stoljeda koje moemo usput spomenuti je "Roman o bududnosti" (Roman d'Avenir, 1834) autora Flixa Bodina (17951837). Za nas je vano samo to to je Bodin prvi izumio naziv "futuristika knjievnost". Zatim na poetku drugoga dijela 19. stoljeda, tonije 1863. godine ruski autor Nikolaj Gavrilovi ernievski (18281889) napisao je vrlo utjecajno djelo to da se radi (= ?), u kojem se nalaze i "Vjerokini snovi" (tj. snovi Vjere Pavlovne) o bududnosti. Ta je knjiga snano djelovala na socijaliste, i pogotovo na Lenjina, koji ju je navodno proitao ak pet puta. Dakako, s obzirom na sve ede tehnoloke novine, u drugom dijelu 19. stoljeda (zapadna) knjievnost o bududnosti poela se sve vie fokusirala i na idude mogude izume. Danski pisac Hans Christian Andersen (18051875), koji je stekao svjetsku slavu kao sastavlja odlinih bajki ("Snjene kraljice", "Runog paeta", "Male sirene", i drugih) jo je 1952. napisao kratak tekst "Za tisudu godina" (0m rtusinde). Prve reenice te priice saima njezin sadraj: Da, za tisudu godina ljudi de letjeti parnim krilima po zraku, preko ocean! Mladi itelji Amerike, postat de posjetitelji stare Europe. Dodi de pogledati spomenike i velike gradove, koje de tada biti u ruevinama, upravo kao to mi pravimo hodoada da vidimo labave divote june Azije. I u nastavku Andersen kae da de mladi Amerikanci kriknuti "Idemo u Europu u slavnu zemlju naih predaka" i putovat de zranim brodom, prepunim putnika, koje de voditi elektromagnetska ica pod oceanom. Sletjet de prvo u Englesku, "u zemlju Shakespearea", politike i strojeva, i onda podi tunelom ispod La Manche u Francusku, "zemlju Karla Velikoga i Napoleon... gdje de biti radosti i prizivanja junaka, pjesnika i znanstvenika koji de se roditi poslije naega vremena u Parizu, sreditu Europe"; nastavit de u panjolsku, gdje "Lijepe tamnooke ene i dalje ive u bujnim dolinama, i najstarije pjesme pjevaju o Cidu i Alhambri"; stidi de u Italiju, "gdje je nekad leao vjeni Rim", koji je nestao, i vidjet de ruevine Sv. Petra; iz Italije krenut de u Grku, noditi u Grand hotelu na Olimpu, i nastaviti put do mjesta, gdje je postojao Bizant i "gdje legenda kae da je stajao harem u doba Turaka"; slijedit de prelet preko

74

gradova uz Dunav, posjeta Njemakoj i Sjeveru, sve do Norveke, "zemlje starih junaka i mladih Normana"; na putu kudi svratiti de na Island, gdje vie nema gejzira i gdje je Hekla ved ugaen vulkan. I na kraju, kae Andersen, mladi de Amerikanac redi da je ovo odlina ponuda, sve to vidjeti za tjedan dana! Jasno, Andersen je uvelike pogrijeio prvo u kronologiji zrani prijevoz poet de redovito za stotinjak, ne tisudu godina, a za tisudu godina, ukoliko europska mjesta poput Rima lee u ruevinama, moda de i ameriki gradovi, Washington ili New York, dotada isto tako propasti. I hode li Amerikanci za tisudu godina zamisliti Europu kao zemlju svojih predaka? Pa ipak, ini se da ima neto u Andersenovoj prii to doista odgovara motivima u posljednje vrijeme moemo pomisliti na turizam, ali Andersen je u biti oznaio kako de dodir s prolodu, s podrijetlom, i dalje biti vaan u bududnosti.

Jules Verne
Jules Gabriel Verne (18281905) zacijelo je najpoznatiji pisac "teholoke futuristike" iz 19. stoljeda. Najpoznatija su mu djela Putovanje u sredite Zemlje (= Voyage au centre de la Terre, 1864), 20.000 milja pod morem (= Vingt mille lieues sous les mers, 1870.) i Put oko svijeta u 80 dana (= Le Tour du monde en quatre-vingts jours, 1873). Napisao je i svemirske prie: Put na Mjesec (= De la Terre la Lune, 1865), Let oko Mjeseca (= Autour de la Lune, 1870), Putovanje na kometi (= Hector Servadac, 1877) i druge. Verne je odrastao u gradu Nantesu i provodio je ljeta na obalama rijeke Loire promatrajudi brodove, koji su u mladidu budili elju za putovanjem i istraivanjem. Nastala je i glasina da je vrlo mlad pokuao potajice ukrcati na brod i ak otploviti prema Amerikama, ali je stigao samo do sljedede luke u kojoj ga je ekao otac. Jedan od Verneovih prvih romana bio je izrazito futuristiki, ali poprilino drukiji od svih njegovih ostalih djela. Jo 1863. napisao je "Pariz u 20. stoljedu" (= Paris au XXe sicle) o mladidu Michelu Dufrnoyju, koji ivi u francuskoj prijestolnici 1960. godine. Grad je prepun staklenih nebodera, brzih vlakova, automobila, raunala i s komunikacijskom mreom koja povezuje cijeli svijet, ali uza sva tehnoloka uda mladid nikako ne moe pronadi sredu i nakraju tragino zavrava (distopino). Svu Europu pogodi strana zima, poljoprivreda propadne, glad se iri i industrija stane mladid troi svoje zadnje novce da kupi cvijede za svoju ljubav, no doznaje da je bila izbaena iz svoga stana i ne moe je vie pronadi; u oaju krui po gradu i napokon stigne do staroga groblja i srui se u snijeg. Zbog vrlo pesimistinog tona u tom romanu Verneov izdava Pierre-Jules Hetzel (18141886) mu je svajetovao ga ne objavi odmah, nego da prieka 20 godina. Verne je rukopis odloio i knjiga je bila napokon objavljena tek 1994. godine. Odmah idude godine napisao je Putovanje u sredite Zemlje. U toj knjizi, znanstvenik pronalazi stari zapis u kojem se tvrdi da postoji put do sredita Zemlje; voen znatieljom i pustolovnim duhom, sa svojim nedakom krede na neizvjesno putovanje, niti ne slutedi to ga na njemu oekuje. Pratedi upute iz zapisa, dolaze na Island i u pratnji iskusnog vodia kredu na opasan put kroz grotlo ugaslog vulkana i doista, nakon niza nevolja dolaze do goleme podzemne dvorane, ali pustolovina tu tek zapoinje.

75

 U nastavku de se spustiti 100 milja u unutranjost Zemlje, udi u prekrasne spilje, pune diivog zraka, stidi do podzemnih oceana, susresti morske nemani, naidi na goleme gljive, ostatke pretpovijesnih ivota, pa i na krokodile-morske pse koji ive izvan vode i na gorile visoke preko etiri metra. Premda, za razliku od drugih Verneovih radova, njegov opis unutranjosti Zemlje gotovo ni u emu ne odgovara naim dananjim spoznajama, Verne je ipak saeo neke misli iz razliitih podruja tadanjih znanosti, i pretpostavljao je da de ljudi jednom otkriti svata u dubini Zemlje. Verne je nastavio sa svojim prvim "svemirskim" romanom, Put na Mjesec, u kojem je doarao neku vrstu raketne tehnike (ispaljivanje projektila iz velike puke), ali o sudbini ljudi poslanih na Mjesec pisat de tek nakon pet godina, u nastavku Let oko Mjeseca. Smatra se da je u tim djelima predvidio neka rjeenja, koja de se doista rabiti ili uzeti u obzir u svemirskim programima (raketne projektile, prizemljenje u ocean, svemirske brodove koje pokrede svjetlost). U romanu 20.000 milja pod morem, Verne je takoer uvelike previdio bududnost, u opisu podmorskih putovanja, koritenja elektrine energije, i takoer u osvrtu na vrstu pitolja koji zadaje strujni udarac (nalik na dananje tazere). Knjiga opisuje kapetana Nema (kneza Dakkara, sina indijskog rada) i njegovu podmornicu, "Nautilus", kroz lik pripovjedaa profesora Pierra Aronnaxa. Verne je preuzeo ime podmornice od istoimenoga podvodnog plovila, koje je 1800. testirao Robert Fulton (17651815), u vremenu dok je ivio u Francuskoj. Radnja Verneova romana zapoinje 1867. kada ekspedicija krede u potragu za morskim udovitem; podmornica plovi morima i na tom putu prolazi i kraj Atlantide; "Nautilus" svoje putovanje zavrava pred obalama Norveke gdje nestaje u vrtlogu. to se tie djela Put oko svijeta u 80 dana, moe se redi da nam je danas moda zanimljivo iz drugih razloga nego u Verneovo vrijeme danas moemo prodi oko svijeta u gotovo 24 sati, dok je 19. stoljedu ipak trebalo vie mjeseci, sve do godinu danu. Ali Verne je zapravo istaknuo neto to je bilo u velikom napretku u njegovo doba: razvitak brzog prijevoda eljeznicom i parobrodima, pa de zato glavni junak romana, Phileas Fogg, modi dobiti svoju okladu i zaokruiti svijet u 80 dana. Jules Vernes je moda iznio najvie predvianja o bududnosti, u jednoj kratkoj prii, "Dan jednog amerikog novinara u godini 2990" (Le journe d'un journaliste amricain en l'an 2990), objavljenoj prvi put 1889. u engleskom prijevodu, u amerikom asopisu The Forum. Tekst je najvjerojatnije redigirao njegov sin, Michel Verne (18611925). U toj priici spominju se "pneumatske cijevi" ispod oceana koje prevoze putnike brzinom od 1500 km/s, "telefoti" (neto nalik na dananje videokonferencije), produenje prosjenoga ivotnog vijeka na 68 godina, koritenje antiseptika u pripremi hrane, oglasi na nebu, "fotobrzojavi" od itelja Marsa, Merkura i Venere, rjeenje matematikih jednadbi, prostor s 24 dimenzije, teleskopi s promjerom od 3 km, prouavanje tvari iz drugih planeta, vojne granate koje putuju 100 km, elektrine iskre duge 20 milja, bakterijsko ratovanje, kontrola nataliteta u Kina, zrani automobili koji putuju brzinom od 600 km/s, krionika, udesni raunalni strojevi ili kalkulatori. Pretpostavlja se da je Verne razraivao te ideje moda za budude romane, pa to da je tekst objavljen prvi put samo u prijevodu moda znai da nije bio spreman predstaviti ga svom glavnom itateljstvu. Francusko izdanje bilo je objavljeno 1910., pet godina poslije autorove smrti.
* * *

76

 Sada se moramo usmjeriti fokus na jednog od vrlo utjecajnih futuristikih autora, koga smo ved par puta i spomenuli

Herbert George Wells

H. G. Wells se rodio 1866. godine u grofoviji Kent u Engleskoj. Bilo je to ved gotovo tridesetak godina nakon ustolienja britanske kraljice Viktorije (1819., vl. 1937 1901), i u idudim desetljedima britanski imperij bit de na vrhuncu modi kako kod kude tako i u brojnim prekomorskim krajevima. No ubrzo de imperijalna snaga Engleske poeti opadati, industrijsku de prevlast preuzeti Sjedinjene drave, Irska de pokazivati sve vedu elju za samostalnodu, a i Njemaka postaje konkurentna. Radnika se klasa trajkovima ujedinjuje i osvjetava svoj poloaj; u vrijeme kada Wells objavljuje svoja prva djela, u umjetnosti vlada tzv. larpurlartizam. Novo nadolazede stoljede izazivalo je osjedaj osamljenosti, beznaa i otuenja. Wells pak, s druge strane, nije pripadao krugu umjetnika koje obuzima oaj pred novim stoljedem i koji su najavljivali krizu suvremenosti i ovjeanstva. Otac mu je bio sitni trgovac i odmalena je osjetio nepravde izazvane drutvenim raslojavanjem; majka mu je povremeno radila kao slukinja na imanju i on bi potajno odlazio u knjinicu, itao i zavolio knjievnost. Posebice ga je zanimala znanost to nije za uditi bududi da je to vrijeme (kako smo naznaili) obilovalo tehnolokim novostima: elektrinim aruljama, telefoni, gramofoni, poeci automobilizma. Nakon to je dobio stipendiju za "Normalnu znanstvenu kolu" (Normal School of Science, danas dio Imperial College-a) u Londonu, poeo je studirati biologiju (mentor mu je bio Thomas Huxley), ali nakon nekog vremena izgubio je interes i napustio studij prije diplome. Izdravao se pouavanjem, i poeo je pisati knjievne tekstove. Danas se Wellsa, uz Julesa Verna i Huga Gernsbacka (18841967), esto smatra utemeljiteljem ili ak "ocem" znanstvene fantastike. Najpoznatija su mu djela, njegov prvi, a neki de redi i najbolji roman Vremenski stroj (= Time machine, 1895.); slavu je postigao i kasnijim romanima Nevidljivi ovjek (= The Invisible Man, 1897.), koji je mnogo puta ekraniziran i Rat svjetova (= The War of the Worlds, 1898.). Bio je iznimno plodan pisac, napisao je preko stotinu knjiga, od ega je pedeset romana; napisao je i "Pregled povijesti" (= An Outline of History, 1920) i popularnu inaicu, "Kratku povijest svijeta" (= A Short History of the World, 1922), no u djelima nastalim 1920-ih i dalje se, dodue s manjim uspjehom, bavio znanstveno fantastinim temama, a poslije se usredotoio na drutvene komedije. Jedno od zanimljivijih djela iz te kasnije faze je roman Obrisi bududnosti (= The Shape of things to come, 1933.), koji je 1936. posluio i kao motiv za film, za koji je sam Wells napisao scenarij. U romanu se predvia dogaanja od 1933. do 2106. dodine i tu prevladava Wellsova ideja o uspostavi svjetske vlade kao rjeenje za probleme ovjeanstva. Tvrdio je da su to zapisi diplomata dr. Philipa Ravena i njegovih vizija bududnosti; Wells je predvidio drugi svjetski rat sukobom kod Danziga (polj. Gdaoska) izmeu Poljske i Njemake; u njegovim predvianjima rat je trajao deset godina, Francuska i Sovjetski savez su samo djelomino sudjelovali, a Velika Britanija je bila neutralna. Rat je zavrio potpunim iscrpljenjem i sve zemlje osjedaju posljedice ekonomske krize; gotovo sve vlade su unitene, a kuga je odnijela veliki dio ovjeanstva.

77

 Predvidio je potom vladavinu diktature koja promie znanost, namede engleski kao jezik sporazumijevanja, iskorjenjuje religiju; stvara preduvjete za stvaranje utopijskog drutva. Spisateljski rad zavrio je u pesimistinom tonu, djelom Ljudski um na kraju svojih snaga (= The mind at the end of its Tether, 1945), godinu prije smrti. Wells je bio vrlo popularan i utjecajan, politiki su mu nazori bili ljeviarski (iako je bio zagovornik prvoga svjetskog rata). ivio je nekonvencionalno te je uz dva braka imao i nekoliko izvanbranih veza. Odmalena je osjedao nepravdu klasnog drutva i u svojim se djelima zalae za bolji ivot tzv. "malog ovjeka"; vjerovao je u znanost i tehnoloki napredak te mu je bilo veoma stalo do promicanja znanstvenih ideja i ideja opdenito, esto nautrb umjetnikog dotjerivanja djela. Roman Vremenski stroj, najprije se 1894. objavljivao u nastavcima da bi se godinu dana kasnije pojavio kao knjiga. Djelo odraava Wellsova ljeviarska politika uvjerenja, njegov stav prema ivotu i obilju. Na poetku, skupina prijatelja razgovara nakon veere; domadin, naznaen samo kao "Vremenski putnik" (Wells u knjizi ne navodi njegovo ime) objanjava pojam etvrte dimenzije, tj. vremena. Vremenski putnik pokazuje prijateljima stroj za koji tvrdi da je mogude putovati u bududnost i prolost (Wells je vjerojatno bio upoznat s paradoksima putovanja kroz vrijeme te se uvijek vradao samo do vremenske toke iz koje je i krenuo). Nakon to su se gosti povukli pripovjeda nam govori o tome kako je Vremenski putnik otiao u daleku bududnost, u 802.703. godinu. Tamo se zaustavlja i susrede siduan i njean narod, Eloi, koji su zasigurno daleki potomci engleske visoke klase. Za razliku od Wellsovog romana, u filmu iz 1960. zasnovanom na tom djelu, koji je reirao George Pal (= Gyrgy Pl Marczincsak 19081980), prije susreta s Eloima Vremenski putnik (sada pod imenom "George") najprije prolazi kroz 20. stoljede. Pal je u filmu ukljuio dva svjetska rata i nuklearni napad to je znakovito, jer je film bio snimljen tek dvije godine prije nego to je kubanska raketna kriza dovela svijet vrlo blizu takvom ratu. Meutim, najnoviji film "Vremenski stroj" iz 2002., koji je reirao ak H.G. Wellsov unuk, Simon Wells (1961), mnogo se vie udaljio od izvornika. U romanu, kada Vremenski putnik sretne Eloie, oni se hrane iskljuivo vodem, jer mesa, primjerice vie nema oni ne rade apsolutno nita, i posve su djetinjasti. Putnik odnosno narator to primjeduje ved pri prvom susretu s Eloima: U tim je lijepim i sitnim ljudima bilo naprotiv neto to je stvaralo povjerenje bila je to nekakva graciozna njenost, nekakva djetinja leernost. A osim toga su izgledali tako krhko da sam glatko mogao zamisliti sebe kako ih razbacujem na tucete kao unjeve Pokazao sam na Vremenski stroj pa na sebe. Onda sam, ne znajudi na trenutak kako da izrazim vrijeme pokazao na Sunce. Bajkovito lijepa spodobica u kariranom purpurno bijelom ruhu ponovila je moju gestu, pa me iznenadila oponaanjem grmljavine. Na trenutak sam bio zapanjen, iako mi je znaenje te geste bilo sasvim jasno. Smjesta mi se u glavi stvorilo pitanje: Jesu li ta stvorenja glupava? Teko dete i shvatiti koliko me to pogodilo. Shvadate, uvijek sam pretpostavljao da de ljudi iz godine osamsto dvije tisude i neke biti od nas nevjerojatno napredniji znanjem, umjetnikim sposobnostima, svime. A onda mi je jedan od njih najednom postavio pitanje koje je pokazalo da je na intelektualnom nivou naega petogodinjeg djeteta upitao me, zapravo, jesam li sa Sunca doao s gromovima i olujom!

78

 Kasnije de svojim prijateljima Vremenski putnik objasniti da je ljudski rod degradirao do te mjere upravo zbog nedostatka potekoda i promjena. U svijetu u kojem se nita ne mijenja i postignut je sklad nema potrebe za intelektualnim naporom koji ovjeka ini otpornim i omoguduje mu da preivi; u dalekoj bududnosti ljudi su tjelesno slabi i intelektualno nemodni; u ovakvom zamiljaju bududnosti zamjetan je utjecaj Darwinove (tonije Spencerove) teze da samo najjai preivljavaju, a ujedno je to i kritika dekadentnog visokog drutva. Vremenski se putnik sprijatelji s pripadnicom Eloia, Weenom i spoznaje da postoji jo jedan narod koji ivi u podzemlju, isto degeneriran, Morloci (engl. Morlocks). Morloci se hrane mesom Eloia, koji ih se boje. Ovim je opisom Wells samo elio na radikalan nain prikazati koliko duboke mogu biti razlike u drutvenim slojevima. Za razliku od marksista koji su idealizirali radniku klasu, Wells o njima nije imao tako dobro miljenje i u romanu upravo su od "plavih ovratnika" (engl. blue-collar workers) evoluirali Morloci, radnici, a otuda i boja njihove koe. Vizija ovih degeneriranih vrsta bila je povezana s tadanjim Wellsovim vienjima eugenike. Nakon to se jedva spasio od njihovih krvolonih zubi odluio je, otidi jo dalje u bududnosti, do kraja Zemlje: Najednom sam opazio da se kruni obris Sunca na zapadu promijenio; da se na njegovoj krivulji pojavila konkavnost, udubljenje. Vidio sam kako se povedava. Moda sam tako itavu minutu zurio u tu crninu to je puzala preko dana, i tada sam shvatio da je to poetak pomrine. Preko Suneve je ploe prelazio ili Mjesec ili planet Merkur. Naravno da sam u prvi as pomislio da je to Mjesec, ali me mnogo toga navodi na uvjerenje da sam zapravo vidio tranzit nekog unutranjeg planeta koji je proao vrlo blizu Zemlje. Mrak se sputao naoigled, s istoka je zapuhao studeni vjetar u svjeim zapusima, a umnoile su se i bijele pahulje to su pljutile s neba. S ruba je mora dolazilo mrekanje i apat. Zanemarimo li te beivotne zvukove, svijet je bio nijem. Nijem? Teko bi mi bilo prenijeti vam njegovu tiinu. Svi zvukovi to ih stvara ovjek, blejanje ovaca, krikovi ptica, zujanje kukaca, sve to micanje to tvori pozadinu naeg ivota sa svim je tim bilo gotovo. A kako se tama produbljivala, lelujave su pahulje postajale sve obilnije, pleudi mi pred oima; a i studen je zraka bila ba estoka. A onda, jedan po jedan, brzo, jedan za drugim, bijeli su vrhunci dalekih brda nestali u tami. Povjetarac je prerastao u zavijanje vjetra. Vidio sam kako mi se crna sredinja sjena pomrine u zamahu primie. U sljededem su se trenutku vidjele jo samo blijede zvijezde. Sve ostalo je bila tama bez zraka svjetlosti. Nebo je bilo apsolutno crno. Na mene se spustila jeza te silne tame. Studen, to me je tukla do sri kostiju, i bol to sam ga osjedao pri disanju, nadvladali su moje snage. Stresao sam se i obuzela me smrtna munina. A onda se na nebu, poput crveno usijanog lka, pokazao Sunev rub. Siao sam sa stroja da se malo oporavim. Vrtjelo mi se u glavi i nisam se bio sposoban suoiti s putom povratka. Dok sam tako stajao, zbunjen i obuzet muninom, opet sam ugledao ono neto to se micalo u plidaku sad vie nije moglo biti dvojbe da je rije o neemu to se mie na pozadini crvene morske vode. Bilo je to neto okruglo, veliko moda kao nogometna lopta, ili moda malo vede, a iza toga su se vukli pipci; izgledalo je crno, onako na pozadini valnog mlata krvavocrvene vode, i sad je prpono skakutalo. A onda sam osjetio da gubim svijest. Ipak me odrao jeziv strah da bih mogao ostati leati tako, bespomodan u tom dalekom i stranom sumraku, tako da sam se uspio uspeti u sedlo. Drugi poznati Wellsov roman je Otok dr. Moreaua (= The Island of Dr. Moreau, 1886) o ludom znanstveniku koji transplantacijama i kirurkim zahvatima stvara poluljudska i poluivotinjska bida; 79

roman Nevidljivi ovjek (= The Invisible Man, 1897.) takoer je pria o znanstveniku koji postaje zloinac nakon to je pronaao naina biti nevidljiv. U Ratu svjetova (= The War of the World, 1898.) rije je takoer o zloinu i invaziji Marsijanaca na Zemlju; klima na Marsu je postala sve hladnija i morali su pronadi ugodnije mjesto za ivot; nakon to gotovo unite ivot na Zemlji, unite ih zemaljske bakterije na koje nisu bili otporn. Roman je adaptirao i pretvorio u radijsku dramu ovjek koji je imao prezime slinim autoru, ameriki glumac i reiser Orson Welles (19151985), i kada ju je izveo na "dan vjetica" (Halloween) 1938. godine, uslijedila je panika. Wells je isto tako iskoristio ved poznatu temu o spavanju do bududnosti u romanu "Kad se spava probudi" (= When the Sleeper Awakes, 1898-99) o ovjeku s kraja 19. stoljeda koji zbog nesanice uzme lijek i probudi se nakon 203 godina i tada doznaje da je nasljednik golemog imetka kojim se izgradilo veliko svesvjetsko politiko i ekonomsko carstvo. Isto tako u poznate teme ulazi i Wellsov roman "Prvi ljudi na mjesecu" (= The First Men in the Moon, 1901), o dvojici Engleza, poslovnog ovjeka i znanstvenika, koji u kuglastom svemirskom brodu stignu na Mjesec, gdje de otkriti civilizaciju bida nalik na kukce ("Selenita"). Wells je 1905. napisao i fikcijsko djelo "Moderna utopija" (= A Modern Utopia), u kojem je, primjerice, zagovarao stvaranje svjetske drave, koja bi poivala na kompromisima interesa, zalagao se za pladanje u zlatu, za ensku ravnopravnost, pa i za ivotinjska prava (prestanak konzumiranja mesa). U "Modernoj utopiji" Wells izraava elju za drutvom u kojem vladaju humani i dobro obrazovani ljudi, i ovdje, kao i na vie mjesta bio je veoma kritian prema privilegijama i nasljednom faktoru u kapitalistikom drutvu; u njegovoj utopiji ljudi dobivaju mod zbog inteligencije i obrazovanja. Tada je Wells bio lan fabijanskog drutva (Fabian Society), britanske reformistiko-socijalistike organizacije osnovane 1983/84. nazvane prema rimskom vojskovoi iz 3. stoljeda pr. Kr., Kvintu Fabiju Maksimu (s nadimkom Cunctator, "Oklijevalo"), koji je taktiku iekivanja i odugovlaenja nastojao iscrpiti Hanibala. Fabijansko drutvo tvorili su poglavito intelektualci, pisci i znanstvenici i svoja su politika motrita izlagali u nizu posebnih publikacija (Fabian Tracts); zastupali su teoriju o mirnom, evolutivnom preobraaju kapitalistikog drutva u socijalistiko putem postupnih reformi. Tijekom 190006. fabijanci su uli kao autonomna organizacija u sastav britanske Laburistike stranke, i znatno su utjecali na njezino kasnije politiko djelovanje. Zbog svojih radova o politici, tehnologiji i bududnosti, Wells je bio pozvan da se prikljui ovom drutvu, ije su voe i utemeljitelji bili George Bernard Shaw (18561950), Sidney Webb (18591947) i Beatrice Webb (18581943). Wells se pridruio, ali je odmah pokuao mijenjati drutvo od malenog drutva u kojem su intelektualci raspravljali o socijalistikim reformama, elio stvoriti veliku grupu, koja bi pritiscima izvojevala promjene. Vodstvo se opiralo toj ideji i Wells je htio preuzeti kontrolu nad organizacijom, to mu je i polo za rukom (i svejedno je imao premalu podrku lanova da bi sproveo svoj naum). Udruenje je napustio 1908., ali je i dalje gorljivo zagovarao socijalizam. Spomenuli smo u uvodnom komentarima o antropologiji bududnosti da se 1920. sastao s Lenjinom u Moskvi. Posjetio je Sovjetski savez i 1934. i sastao se u Moskvi sa Staljinom. Govorio je, izmeu ostalog, i o potrebi za stvaranjem svjetske drave.

80

 Staljin je bio skeptian prema toj ideji i nije prihvadao Wellsov stav da ameriki predsjednik (F.D. Roosevelt) takoer na izvjestan nain ima socijalistike ideje. Taj razgovor nije bio uspjean, ali je Wells bio uvelike oduevlje SSSR-om. Ipak, za razliku od Staljina, Wells nije smatrao da nad svjetskom dravom treba vladati partija, nego znanstvenici i ta ga je misao drala do kraja ivota. Isto tako je izriito osuivao ratnike gospodare (war-lords), poput Hitlera, to se moglo uoiti i u filmu "Obrisi bududnosti" za koji je, kako smo rekli, napisao scenarij 1936. godine. Meutim, postojala je i problematinost u Wellsovoj viziji o razumnosti. George Orwell (= Eric Arthur Blair 19031950) pokuao je to objasniti 1941. u eseju "Wells, Hitler i svjetska drava": Rani boljevici moda su bili aneli, ili demoni, kako ih tko eli smatrati, ali u svakom sluaju nisu bili razumni ljudi. Oni nisu uvodili Wellsovsku Utopiju nego Vladavinu svetaca, koja je kao i engleska Vladavina svetaca, bila vojno despotstvo oivljena sudovima protiv vjetica. Ista zabluda opet se pojavila u izvrnutom obliku u Wellsovom odnosu prema nacistima. Hitler predstavlja sve ratne gospodare i vraare zamotane u jedno. Dakle, tvrdi Wells, on je apsurdnost, duh prolosti, stvorenje osueno da nestaje gotovo odmah. Ali naalost, poistovjedivanje zdravoga razuma i znanosti zapravo ne stoji. Zrakoplov, koji je bio iekivan kao civilizatorski utjecaj, ali koji se u praksi rijetko koristio osim za bacanje bombi, simbol je te injenice. Moderna Njemaka daleko je znanstvenija od Engleske, i daleko vie barbarski. Mnogo toga to je Wells zamislio i za to je radio fiziki postoji tamo u nacistikoj Njemakoj. Poredak, planiranje, dravno poticanje znanosti, elik, beton, zrakoplovi, svi su tamo, ali svi su u slubi ideja prikladnih za kameno doba. Znanost se bori na strani praznovjerja. Ali to je za Wells oito nemogude prihvatiti. "Wells, Hitler and the World State" (Horizont, London, kolovoz 1941) Orwell je, dakako, naglasio Wellsov golem utjecaj na mlade ljude na poetku 20. stoljeda ("Umovi svih nas, i dakle fiziki svijet, bio bi zamjetno drukiji ako Wells ne bi nikada postojao"), da je do 1914. bio "pravi prorok" i da su fiziki detalji njegove vizije svijeta bile ispunjeni u iznenaujudem omjeru. Ali za Orwella "Wells ima prerazuman um da bi shvatio moderni svijet". Pa ipak, u jednoj stvari Wells je potkraj ivota bitno promijenio svoju poziciju. Kako smo naznaili, njegov opis Eloia i Morloka iz Vremenskog stroja potjecao je takoer od njegovih ideja o eugenici (obje te ljudske vrste bile su degenirane). I upravo s tim u vezi, ameriki ekonomist Irving Fisher (18671947) rekao je 1912. u govoru pred Udrugom za eugenika istraivanja (SAD-a) da de nordijska rasa *bez eugenikih mjera+ propasti i postati hranom za jo vie generirane ivotinje. Poput mnogih mislilaca svoga doba, Wells je vjerovao da se mogu poduzeti koraci za poboljavanje ljudskoga roda. Nadalje, kao bivi student Thomasa Huxleyja podravao je "etiku evoluciju", koja je imala vie socijalni, nego rasni naglasak. Pa ipak, katkad je dao i neke rasistike komentare (moda u satirikom smislu); tako je u "Modernoj Utopiji" napisao da: "Postoji samo jedna razumna i logina stvar koja se moe uiniti s doista inferiornom rasom, i to je da se uniti". Inae Wells nije podravao "pozitivnu eugeniku" (birano parenje), ali je do pred kraj ivota smatrao da u znanstveno ureenom drutvu stanovitu korisnu ulogu moe imati "negativna eugenika" (sprjeavanje razmnoavanje uroenih invalida i kriminalnih tipova, i eutanazija deformirane novoroenadi). 81

 Potkraj ivota, pod utjecajem dogaaja iz nacistike Njemake, Wells je odbacio eugeniku u jednom lanku iz serija "Prava ovjeka" objavljene u The Times-u 1939. (ak prije Orwellova eseja), napisao je da " nijedan ovjek ne smije biti podvrgnut bilo kojoj vrsti unakaenja ili sterilizacije, osim ako ne daje svjestan pristanak" (v. The Rights of Man or what are we fighting for, Penguin, 1940). Napokon Wells je 1944. u svojoj "Tezi o kvaliteti iluzije" izriito osudio Francisa Galtona, napisavi da je imao "umnu sklonost faista i bio sve za fhrere i ducee" (A Thesis on the Quality of Illusion in the Continuity of the Individual Life in the Higher Metazoa, with Particular Reference to the Species Homo Sapiens. London: Scientia, 1944, str. 183). U posljednjim godinama, Wells je naelo razvitka bolje vrste ovjeka u bududnosti, sve vie prebacivao s eugenike na obrazovanje. est godina nakon Wellsove smrti, Bertrand Russell (18721970) osvrnuo se na znanost, eugeniku, i na ljude bududnosti, te iznio neke misli koje podsjedaju na podjelu ljudske vrste koju je u Vremenskom stroju oznaio Wells: Znanstvena drutva jo su u djetinjstvu Bilo je za oekivati da de napretci u fiziologiji i psihologiji dati vladama mnogo vie kontrole nad pojedinanim mentalitetom nego to imaju danas ak u totalitarnim zemljama. Fitche je ustvrdio da obrazovanje mora teiti prema unitavanju slobodne volje, tako da de uenici, nakon to napuste kole, biti nesposobni, sav ostali ivot, misliti ili djelovati drukije nego to su njihovi uitelji htjeli Prehrana, injekcije i naredbe de se spojiti, od vrlo rane dobi, kako bi stvorila vrsta karaktera i vrsta vjerovanja koje vlasti smatraju poeljnima, i bilo kakva ozbiljna kritika vlasti postat de psiholoki nemoguda Postupno, selektivnim parenjem, uroene razlike izmeu vladara i vladanih de se povedati sve dok ne postanu gotovo razliite vrste. Pobuna plebejaca bit de toliko zamisliva kao i organizirani ustanak ovaca protiv prakse jedenja ovetine. "Uinak znanosti na drutvo" (The Impact of Science on Society, 1953, 49-51). Neke razlike izmeu Julesa Vernea i H.G. Wellsa I Verne i Wells bili su plodni pisci i obojicu se esto nazivaju "oevima znanstvene fantastike". Dakako, Verne je bio 38 godina stariji od Wellsa i vjerojatno je da ga je Wells itao kao dijete. Od svemirskih romana Verne je napisao Put na Mjesec (i nastavke toga dijela) i Wells je objavio knjigu Prvi ljudi na Mjesecu; obojica su pisala o letjelicama prije nego li je let bio mogud. Meutim, uz mnoge podudarnosti i slinosti ova se dvojica autora u mnogoemu razlikuju. Wells je primjerice koristio neimenovanog pripovjedaa koji govori, i tu je metodu koristio u svojim najpoznatijim romanima, Vremenski stroj i Rat svjetova; Verne pak pripovijeda kroz prizmu promatraa. Dok kod Wellsa stjeemo dojam da nam se izravno obrada, Vernov nas pripovjeda provodi kroz nizove dogaaja. Vedina Wellsovih romana smjetena je u Englesku (ili se iz nje putuje), dok Verne ne pie o Francuskoj (radnja njegovih djela na smjetena je na Island, na Antarktici, u Afriku). Jo vanije, njihova gledanja na znanost i tehnologiju jako se razlikuju Verne je skloniji tehnolokih detaljima od Wellsa. U svim romanima Verne redovito koristi tehnologiju kako bi se protagonisti spasili iz bezizlaznih situacija (u Putovanju u sredite Zemlje i Putu na Mjesec znanstvenici su ujedno i glavni likovi romana). S druge strane, Wells na tehnologiju ne gleda uvijek tako blagonaklono. 82

 U njegovim knjigama mnotvo je ludih znanstvenika koji vre pokuse na ljudima i ivotinjama niti u jednom Wellsovom romanu tehnologija se ne koristi za opde dobro (iako je vjerovao u razumnosti znanosti). Oba autora imaju svoje vienje znanstvene fantastike: Verne se vie slui znanodu nego fantastikom, dok je Wells vie koristio fantastiku, manje znanost. U Verneovim su djelima potanko opisani dijelovi strojeva (recimo tehniki detalji podmornice u 20.000 milja pod morem). Najveda razlika u njihovim opisima je na primjeru putovanja u svemir. Verne u Putu na Mjesec posveduje panju tehnikim pojedinostima, gravitacijskoj snazi, mehanizmima ispaljivanja, dok Wells u Prvim ljudima na Mjesecu zamilja tvar koja ponitava uinak gravitacije i omoguduje putovanje kroz svemir, ali nam ne daje nikakve detalje od ega se ta tvar sastoji, i kako djeluje. Iako se obojica smatraju oevima znanstvene fantastike, a Wellsa je Oscar Wilde (18541900) ak zvao "engleskim Verneom" razlika meu njima je vie nego to bi se u prvi mah i pomislilo. Sam Verne je tvrdio da Wellsova djela nemaju nikakvog znanstvenog utemeljenja ("Ja se sluim fizikim zakonima. On izmilja" rekao je). Iako je sam Wells jednom prigodom izjavio da je "jo mnogo toga na svijetu neotkriveno", njegova je namjera bila odgonetnuti ovjekovo mjesto u svemiru i u bududnosti, a tehnologija mu je posluila kao sredstvo pomodu kojeg to istrauje. Njegovo otkride vremenskog stroja posluilo mu je ne da bi dokazao kako ovjek moe izmisliti takav stroj, ved da bi sam sebi priskrbio ureaj koji de mu posluiti kao sredstvo za istraivanje bududnosti, tj onoga to de uslijediti. U svojim djelima u kojima govori o biolokim i fizikim znanostima, romanu Otok dr. Moreaua ili kratkoj prii "Hrana bogova" (= Food of the Gods, 1904), u kojoj razmatra mogudnost poticanja rasta usjeva pomodu kemikalija, njegova primarna zabrinutost ide u pravcu zlorabe znanosti u sebine svrhe. Verne se koristio onodobnim dostignudima znanosti, dok je Wells elio naglasiti vrijednosti koje bi znanost mogla donijeti ovjeku u obliku spoznaja i svrhu obrazovanja. Dobar dio Verneovih predvianja se ostvario, put u svemir, put pod more, pa tako i vedina ideja u "Godini 2990". Za Wellsov zamiljaj putovanja kroz vrijeme jo nemamo pokrida u stvarnosti. Iako je u romanu Kad se spava probudi predvidio kako de se avioni koristiti kao vojno oruje, u kasnijim romanima je predvidio premod kemijskog naoruanja (i zapravo je u scenarij za film "Obrise bududnosti" iz 1936. dao pilotima osobito ulogu u mirotvorstvu). U prii "Osloboeni svijet" (= The world set free, 1914) Wells je predvidio otkride nuklearnog naoruavanja i precizno je pogodio godinu u kojoj se to i dogodilo. Dodue, imao je prednost nad Verneom zato to je bio tek u tridesetim godinama kada se radioaktivnost otkrila, dok je Verne tada bio starac. Prvu nuklearnu fisiju, bombardiranjem urana neutronima, izveo je 1934. talijanski fiziar Enrico Fermi (19011954) i opisao u radu "Radioaktivnost dobivena bombardiranjem neutronima" (Radioattivit provocata da bombardamento di neutroni). Fermi je za to otkride 1938. primio Nobelovu nagradu, i u Chicagu je 1942. pod njegovim vodstvo bio izgraen prvi nuklearni reaktor.

83

 Wells je, dakle, mogao predvidjeti i oslobaanje atomske energije koja bi se rabila i u industrijske svrhe, i za razvoj atomske bombe i za svjetski rat. Meutim, u njegovim djelima rat bi otpoeo 1956. iako je u stvarnosti do tada ved dva grada bilo razoreno atomskom bombom. Protagonisti iz Wellsovih djela, posebice Moreau i Griffin (iz Nevidljivog ovjeka), predstavljaju opdenitu ljudsku tenju za prevladu i u povijesti demo pronadi mnotvo primjera. Njihove eksperimente koje je Wells opisivao svoju su potvrdu doivjeli u brojnim koncentracijskim logorima u 20. stoljedu. U nekim romanima i likovima (primjerice Ostrog u romanu Kad se spava probudi) Wells je predvidio dolazak na scenu europskih faistikih voa. Napokon, Wellsovi romani, za razliku od Verneovih, puni su arhetipskih predodbi. Primjerice u Vremenskom stroju jasna podjela na boanski i demonski imaginarij simbolizira sudar svjesnog i prijetedeg nesvjesnog, ije de tumaenje dati Freud i kasnije Jung svojim analizama. I lik dr. Moreaua je primjer manifestacija "super ega" kojeg de na kraju progutati mrane i primitivne sile koje je on pokuao kontrolirati i suspregnuti. Napokon, Wells je ivio u vremenu koji je bio politiki i drutveno dinaminiji i u mnogim pogledima tei od doba Julesa Vernea Verne se rodio vie godina kraja Napoleonove epohe, i umro je prije velikih kriza i prevrata u 20. stoljeda (desetak godina prije prvoga svjetskog rata i ruske revolucije, i znatno prije uspona faizma-nacizma i drugoga svjetskog rata). Zato je Verne mogao ostati na razini tehnolokih vizija 19. stoljeda, dok se Wells morao suoiti s ozbiljnim drutvenim lomovima u svijetu koji je poznavao.

Paolo Mantegazza
Verne i Wells bili su, dakako, knjievnici nadahnuti znanstvenim temama, koji su pisali o bududnosti, ali mogu se nadi i primjeri profesionalnih znanstvenika koji su svoje zamisli o bududem (ili moda prolom) razvitku ovjeanstva takoer pokuali iznijeti u romanima. Jedan od prvih takvih bio je Paolo Mantegazza, roen 1831. u Monzi vrlo blizu Milana, jo dok se Lombardija nalazila u sastavu Habsburke monarhije. Obitelj Mantegazza imala je staro plemidko podrijetlo, i takoer kroz povijest dala je mnoge razne umjetnike, politiare i znanstvenike. Paolov otac, Giovan Battista Mantegazza (u. 1867) bio je sin gradonaelnika Monze (isto s imenom Paolo), no poznatija je bila majka Laura, ro. Solera (18131873). Laura Solera Mantegazza zapamdena je jedna od velikih talijanskih patriotkinja iz vremena ujedinjenja Italije; nakon ustanka od "Pet dana" 1822. rujna 1848. kad je Milano po prvi put bio osloboen od habsburke vlasti, ini se da je poela odravati kontakte s Giusseppeom Mazzinijem (18051872); kad su Habsburgovci 6. kolovoza 1846. opet uspostavili vlast nad Lombardijom, povukle se s Paolom u pijemontsko mjestace Cannero uz jezero Maggiore, u obiteljski ljetnikovac kamo je ved premjestila svoju mlau djecu; blizu Cannera dodi de do jake bitke izmeu talijanskih ustanika i habsburkih vojnika i Laura de poslije predloiti talijanskom voi Giuseppeu Garibaldiju (18071882) da ranjenike smjesti u njezinoj vili. To je dovelo do prijateljstva s Garibaldijem sav ivot; Laura Mantegazza skupljat de i sredstva za Garibaldijev slavni pohod na Siciliju 1860. i njezin mlai sin Emilio borit de se 1866. u redovima Garibaldijeve vojske u tzv. "tredem ratu za neovisnost" .

84

 S druge strane, Laura Mantegazza jo je 1850. u Milanu pokrenula prvo sklonite za dojenad i malu djecu u Italiji (idude godine jo jedno), i nakon to se konano uspostavila talijanska vlast, osnovala je u 17. veljae 1862. zajedno s prijateljicom Isemijom Sormani Castelli (18111903) prvu ensko udruenje u zemlji, tj. Opdu udrugu za zajedniku pomod (Associazione Generale di Mutuo Soccorso), koja je imala cilj pomodi i obrazovati milanske radnice. Meutim, bez obzira na to svoje zalaganje za dobrobit i obrazovanje ena, Laurin opdi odnos prema muko-enskim odnosima ostao je u osnovi patrijarhalan. To da je imao tako osobitu i jaku majku zacijelo je utjecalo na kasnije misli Paola Mantegazze, i takoer de biti vano vrijeme kada je odrastao, tj. razdoblje kada se poela stvarati moderna talijanska drava i kada se zbog tehnolokih novina sav svijet sve vie povezivao. Kao esnaestogodinjak gledao je ustanak u Milanu i neki izvori kau da je ak sudjelovao u njemu. Studirao je medicinu najprije u Pisi i Milanu, i zatim na Sveuilitu u Paviji gdje je 1854. stekao lijeniku diplomu. Odmah poslije, s habsburkom putovnicom, proputovao je Francusku, Njemaku i Englesku i nastavio putovanje do June Amerike. Radio je kao lijenik u Argentini, Paragvaju i Boliviji, i u argentinskom mjestu Saba upoznat de 1856. i oeniti svoju prvu suprugu Jacobinu Tejadu Montemajor (isto u Argentini de se idude godine roditi njegov prvi sin). Svakako najvanije Mantegazzin rad dok je bio u Junoj Americi bili su pokusi koje je izvodio na sebi s kokom i drugim biljnim tvarima koji djeluju moda slino. Kada se vratio u Italiju 1858. objavio je u milanskom medicinskom asopisu rad "O higijenskim i ljekovitim vrlinama koke i opdenito o hrani za ivce" ("Sulle virt igieniche e medicinali della coca e sugli alimenti nervosi in generale", Annali universali di medicina, 4, XXI. 1859, 501). Taj je rad imao golem utjecaj i citirat de ga mnogo poslije i mladi Sigmund Freud, u svom djelu iz 1884. u kojem je i on zagovarao korisnost koke. Mantegazzin opis svoga iskustva kada je isprobao najvedu dozu koke koje je ikada uzeo, vrlo je zoran: Neke prizore koje sam pokuao opisati u prvom trenutku delirija bile su pune poezije i oplakao sam jadne smrtnike osuene da ive u ovoj dolini suza, dok sam odnesen na krilima dva lista koke krenuo letjeti kroz prostore 77.438 svjetova, jedan sjajniji od drugoga. Sat poslije, ved sam bio dovoljno miran da napiem ove rijei sigurnom rukom: "Bog je nepravedan, jer je ovjeka napravio nesposobnoga da moe ivjeti uvijek cocheando [tj. vakajudi koku+. Radije du imati ivot od 10 godina s kokom nego jedan od 100000 (i tu je slijedio red s nulama) stoljeda bez koke" (ibid., 493). U spomenutom lanku podijelio je hranu u tri skupine: hranu za obnavljanje tkiva ili "oblikovna hranu" (alimenti plastici), hranu za metabolizam, koja daje kalorije i omoguduje disanje (alimenti respiratorij), i hranu za modano-ivani sustav, dosl. "hranu za ivce" (alimenti nervosi). Tu tredu skupinu podijelio na alkoholnu hranu (fermentati i destilati), alkaloidnu hranu (kavovine i narkotici) i aromatsku hramu (slabi aromati i iritantni). Zanimljivo je dodati da je Mantegazzin lanak iste godine kada ga je autor objavio proitao mladi Korzikanac iz ljekarske obitelji Angelo Franois Mariani (18381914), koji se upravo preselio u Pariz i koji de izumiti osobitu mjeavinu koke i vina, koju de plasirati kao vin Mariani ("vino Mariani"). Taj de napitak piti umjetnici, politiari, pape, i isto tako H.G. Wells, dok de u SAD-u potaknuti povijesni izum Coca-Cole.

85

 Mantegazza postat de glasovit kao prvi istraiva utjecaja narkotika na ljude; poslije je i zagovarao neke narkotike (dakako, uz komentare i o zlorabi). No u prije navedenom citata u kojem je opisao svoj "delirij" nakon uzimanja velike doze koke vidi se i neka naznaka futuristikih razmiljanja, tj. "letjeti kroz prostore 77.438 svjetova". Uz ulogu narkotika, Mantegazzine glavne teme postat de ljudske fizioloke osobine i emocije (koje je sveo na etiri: uitak, bol, mrnja i najjau, ljubav), muko-enski odnosi, i fizioloke, emotivne, spolne i druge raznolike meu "rasama" svijeta. Mantegazza je pokuavao te pojave objasniti evolucijski; dopisivao se s Darwinom i smatrao da darvinizam moe pomodi u oslobaanju Italije od tadanjih "katolikih ogranienosti". Jedno od svojih najpopularnijih djela, "Filozofiju uitka" (= La filosofia del piacere), Mantegazza je poeo pisati jo kao student izmeu 1852. i 1854. ali je rad bio objavljen tek 1880. i to nakon to je autor ved postignuo druge pomake. Knjigu "Slike ljudske prirode. Proslave i opijanosti" (= Quadri della natura umana. Feste ed ebbrezze), objavio je 1871. godine i danas neki kritiari misle da mu je to bilo vrhunsko djelo. Njegov "Atlas izraavanja boli" (= Atlante della espressione del dolore) iziao je iz tiska 1876. i u njemu je koristio fotografije da bi prikazao naine kako ljudi iz raznih "rasa" izraavaju osjedaje boli. Fotografije su mu postale vano sredstvo kojim je pokuavao dokazati svoje teze. Mantegazza je vie djela napisao o muko-enskim odnosima, i to polazedi ili od fiziolokih ili od neuroloko-emocijskih postavki. U tu kategoriju moemo uvrstiti njegove knjige "Fiziologiju ljubavi" (= Fisiologia dell'amore, 1873), "Ljudska ljubav" (= Gli amori degli uomini, 1885., iji je naslov bio preveden na engleski kao "Spolni odnosi ovjeanstva", Sexual relations of Mankind, to nije ba tono), i napokon "Fiziologiju ene" (= La Fisiologia della donna, 1893); na hrvatskom je bio objavljen tek jedan Mantegazzin tekst, i to lanak od tridesetak stranica "Stupnjevi mukarake snage i spolne slabode", u zagrebakom Zabavnom dnevniku 1928. godine. Mantegazza je isto tako napisao knjige o svojim putovanjima po svijetu: prvo mu je takvo djelo bilo "Rijeka La Plata i Tenerife" (= Rio de la Plata e Tenerife, 1867), zatim "Put u Laponiju" (= Viaggio in Laponnia, 1881) u suautorsku sa Stephanom Sommierom (18481922), biologom i Talijanom francuskoga podrijetla, s kojim je putovao sve do Sibira, i zadnje mu je kljuno takvo djelo bila India (1888). Dakako, ponovio je neka svoja prijanja putovanja, primjerice 1861. i 1863. opet je posjetio Junu Ameriku. * * * Inae, nakon prvoga povratka u Italiju iz Amerike, Mantegazza je postao kirurg u Milanu i poslije profesor patologije u Paviji. U politici je izmeu 1865. i 1876. bio zastupnik Monze u talijanskom parlamentu, i poslije je stekao poloaj senatora u talijanskoj vladi. Meutim, za nas je najvanije neto drugo: nakon prvih poslova, Mantegazza je 1869. bio pozvan da pokrene katedru za antropologiju i etnografiju u Firenci, pa je tako postao prvi profesor antropologije u Italiji. Nakon to se istaknuo kao lijenik i strunjak za fiziologiju i neurologiju, otvorio je vrata ranoj talijanskoj antropologiji i osnovao u Firenci 1869. takoer prvi muzej za prirodoslovlje u Italiji, s odjelom za antropologiju i etnografiju (Museo di storia naturale di Firenze, Sezione di antropologia ed

86

etnologia), i pokrenuo asopis "Arhiv za antropologiju i etnologiju" (Archivio per l'antropologia e l'etnologia). Osim toga Mantegazza je sav ivot, do svoje smrti 1910. u San Terenzo blizu grada La Spezia, isticao umjetnost i osobito knjievnost. Prvi njegov vlastiti roman, objavljen 1876., zvao se "Jedan dan u Maderi" (= Un giorno a Madera) i govorio je o braku izmeu bolesnih ljudi; 1893. nakon to je navrio 60 godina izila je njegova "Pohvala starosti" (= Elogio della vecchiaia), vie-manje pjesniko djelo, i kad je ved imao 66 godina objavio je za nau temu bitno djelo, "Godina 3000" (= L'anno 3000). Knjiga je izila nakon to je Wells objavio svoj znamenit Vremenski stroj i takoer poslije nekih drugih zanimljivih pria ili slika o bududnosti, nastalih na prijelazu iz 19. u 20. stoljede (i o kojima de biti jo rije). Ali u odnosu na mnogo druga djela iz tog razdoblja, Godina 3000 poprilino jasno prenosi znanstvene misli koje su u to vrijeme bile vane, i odraava Mantegazzine stavove o utemeljenosti tih ideja.

Godina 3000 Mantegazza je roman posvetio svojoj drugoj supruzi, firentinskoj grofici Mariji Fantoni, koju je nazvao " boanskom zrakom sunca koja osvjetljava i grije posljednji sumrak moje veeri". I glavni junaci u prii nazivaju se upravo Paolo i Maria. Radnja moe se ukratko saeti: Paolo i Marija kredu na put iz Rima, glavnog grada Sjedinjenih Drava Europe (Stati Uniti d'Europa) u Andropol, prijestolnicu Planetarnih Sjedinjenih Drava (Stati Uniti Planetari). Pet godina ved su ivjeli u "braku ljubavi" i sada trebaju posjetiti bioloki senat u Andropolu, gdje de vrhovno Povjerenstvo za znanosti (Concesso delle scienze) odluiti smiju li "prenijeti ivot na druge ljude", tj. imaju li pravo raati djecu i u tu svrhu sklopiti "rasplodni brak" (matrimonio fecondo, to bi dosl. znailo "plodni brak"). ini se, dakle, da de roman govoriti o "eugenikom" parenju i donekle i hode, ali putovanje Paola i Marije u Andropol tek je povod za razne prie o bududnosti: Andropol se nalazi u podnoju Himalaja, u nekadanjoj pokrajini Dardiling, no prije odlaska iz Europe u Aziju, Paolo eli Mariju odvesti do velikog Nekropola u Speciji (Necropoli di Spezia), gdje su Talijani 3000. sabrali sve uspomene iz prolosti; tamo odlaze u "aerotaku", letjelici koju pokrede struja brzinom od 150 km na sat; poslije nastavljaju put do piramida u Egiptu, koji se nalaze uz rub mora, jer su ljudi uspjeli preinaiti pustinju u more i tu na morskom alu uz piramida Paolo i Maria uivat de u ribljoj gozbi. Ukrcavaju se zatim na potanski brod Cosmos, koji putuje iz Londona u Indiju, kako bi isto posjetili Cejlon, poznat kao Otok pokusa (Isola degli esperimenti), jer se tamo nalaze razne vrste drutvenih ureenja; slijedi posjeta otoku Dinamo (u bivem Andamanskom otoju), i napokon Paolo i Maria stiu u Andropol. Opisana je arhitektura Andropola, trnice i jelo, sustav pravde i kanjavanje zloinaca, struktura vlasti, etiri sekcije Vladine palae (posvedene Zemlji, Zdravlju, kolovanju i Industriji i trgovine, uz ured za financije); Paolo i Maria navradaju u andropolsku gimnaziju i u Igeju (Institut za zdravlje), gdje de vidjeti kako se lijei tuberkuloza ali i kako se pravi selekcija novoroenadi; posjetiti de i "grad mrtvih Andropola"; opisivat de se isto i razna kazalita u Andropolu, te posjeta Paola i Marije glavnom muzeju Andropola i "Bojem gradu" (podruju hramova i crkvi). Potkraj prie Marija se ali Paolu da on ima tajnu koju joj je obedao iznijeti, ali jo nije; Paolo joj kae da de je uskoro doznati; tajna je da je Paolo dobio prvu nagradu Andopolske Akademije 87

(najvie znanstvene ustanove na svijetu) za izum "psihoskopa", sprave koja ita misli i moe otkriti lai; nakon dodjele nagrade za taj izum, Paolo i Maria dobit de dozvolu za sklapanje "rasplodnog braka" i na kraju se vjenaju u "Bojem gradu". Detalji: to se tie tehnikih detalja, to redi o "aerotaku", kojim se Paolo i Maria prevoze u La Speciju, ili o brodu Cosmos, koji de ih iz Egipta prevoziti u Cejlon. "Aerotak" pokrede struja, ima dva ugodna mjesta u kabini, osvijetljenu upravljau plou (slinu dananjim primjerima) i malu kantinu u kojoj se nalaze tri eliksira za "poticanje cerebralnih sredita" prema mislima, pokretu i ljubavi. Brod Cosmos krede se po moru koristedi vodik dobiven iz morske vode kao energent, i od morske vode dobiva i pitku vodu za putnike; i to da de se pitka voda redovito dobivati iz mora objanjava zato je Mantegazza vrlo pozitivno govorio o irenju mora preko pijeska do egipatskih piramida. to se tie naslova romana, na poetku prvog poglavlja kae se da je Godina 3000 jedna od nekoliko knjiga koje je Paolo ponio sa sobom na putu kako bi zabavljao Mariju prevodedi joj tu "bizarnu fantaziju", koju je "prije deset stoljeda" napisao neki talijanski lijenik; Maria pita Paola je li ta knjiga razlog zato je od svih mrtvih jezika nauio ba talijanski; svi europski jezici ved su izumrli i sad u svjetskoj dravi ljudi govore "kozmiki jezik"; Paolo odgovara da to nije razloga, nego da je nauio talijanski jer je "ljubljena i najstarija kdi grkoga i latinskoga" govoredi talijanski, misli se o Sokratu i Fidiji, Aristotelu i Apeleju, Cezaru i Tacitu, Augustu i Horaciji, Michelangelu i Galilea, Leonardu i Rafaelu nijedna drugi jezik nema tako plemenitu i veliku genealogiju i zatim je Rim bio jednoglasno izabran kao prijestolje Sjedinjenih Drava Europe Mantegazza de vie puta u romanu pohvaliti talijansku kulturu. Povijest ujedinjenja Europe i poslije svijeta poeo je, prema opisu, nakon velikoga rata u Europi poetkom 20. stoljeda, s golemim gubitcima; zbog uasa u tom ratu Europu se poela bojati sama sebe i rat je tako "ubio ratovanje" i doveo do toga da bude poloen "prvi kamen Sjedinjenih Drava Europe". Meutim, poslije je "pijetet aljenja, ne razum, doveo Europu do socijalizma"; kralj Italije siao je s prijestolja da bi se pokrenuo pokus socijalizma, koji de trajati etiri generacije, odnosno jedno stoljede Ali bio je to "krivi put", jer su pojedinci i sloboda bili potisnuti "uznemirujudom i nadmodnom tiranijom umjetnog ustrojstva" a da bi se titio i branio "anonimni kolektivizam" *vlasti su+ guile i gasile "klice individualne inicijative i svete borbe prvenstva"; oslabilo je i nasljee i obitelj je postala tek "mehanika tvornica djece i sterilnih i alosnih dosada". Napokon je skupina sociologa i biologa zakopala socijalizam i osnovala Sjedinjene Drave Svijeta (tj. Planetarne Sjedinjene Drave), "pod vladu najboljih". Dakako, Mantegazza je tu dodao i primjedba da je svijet u toj godini bududnosti bio tek na pola puta prema tom eljenom cilju, jer "Umijede biranja najboljih nije jo otkrivena" U ovim uvodnim osvrtima, koji de se u tekstu poslije nadopuniti i utoniti, govori se ipak o nekim velikim uspjesima: primjerice, na svijetu vie nema ni nameta ni carina kao u doba "barbarstva", zdravstvo je znatno napredovalo i svi ljudi na svijetu ive u prosjeku 60 godina (to de se poslije u tekstu korigirati).

88

 Posjeta Paola i Marije Cejlonu, "Otoku pokusa", posluila je Mantegazzi zapravo kao okvir za usporeivanje razliitih politikih i drutvenih sustava i filozofija, i to dovedenih do njihovih krajnjih razmjera. Stigavi na Cejlon, Paolo i Maria najprije de posjetiti "Zemlju jednakosti" (= Paese dell'Eguaglianza), gdje svi ljudi izgledaju gotovo potpuno jednako; svi nose istu odjedu napravljenu od vrlo bijele svile; ene se ne mogu razlikovati od mukaraca, jer reu svoju kosu i samo im glas odaje spol; isto tako, teko je razlikovati starce od mladih ljudi, jer boje svoju kosu u crno i osim toga, ini se, da svi imaju istu fizionomiju! U zemlji jednakosti ljudi nemaju imena, nego su oznaeni brojevima; ukupno ima 10.000 stanovnika, i svaki ovjek poglavar je za jedan dan; na razliitosti se gleda s uasom, no (strani) gosti se prihvadaju u svakoj kudi. Paolo i Maria trae smjetaj u jednoj kudi, gdje ih prima osoba koju prepoznaju kao enu, zamolit de da im daje neto jesti ("dva jaja i malo kruha"), jer su stigli gladni s puta, ali ona kae da to ne moe, jer je vrijeme doruka prolo i treba ekati vrijeme objeda; svi u "Zemlji jednakosti" moraju jesti istu hranu i to uvijek u isto vrijeme; sredom, Paolo i Marija imaju umjetnu hranu sa sobom i takoer "hranu za ivce", pa mogu izdrati glad Inae u "Zemlji jednakosti" celibat je zabranjen, ali svaka obitelji smije imati (u pravilu) samo troje djece; svaki mukarac mora oploditi svoju enu na dan prvoga svibnja. Paolo i Maria kredu dalje i stiu u "Tiranopol", ije se vladar naziva Nikola III. i nosi naslov "car", prema modelu ruskih vladara; Tiranopol vrvi vojnicima, iako nema vanjske neprijatelje; vojnici imaju policijsku ulogu, i svaka rije protiv cara kanjava se zatvorom, dok se pokuaji pobune ili bijega (tj. emigracije) u druge zemlje kanjavaju smrdu; Nikola je apsolutni vladar i poglavar ovdanje religije; narod je ved prihvatio svoje ropstvo kao i "najapsurdnije i tiranske zakone", iako najumnije ljudi oekuju Mesiju, koji de ubiti tiranina i svrgnuti aristokraciju. Treda posjedena zemlja na Otoku pokusa je "Turacija" (Turazia), nazvana prema talijanskom socijalistu iz 19. stoljeda Turatiju (= Filippo Turati 18571932); Mantegazza nije bio vrlo kritian prema toj zemlji, ali de njegov junak Paolo ipak redi: "Velika masa socijalistikog naroda sastavljena je od ignoranata i ljudi slaba karaktera, koji su tu doli, nadajudi se da de tu nadi panaceju za svoje boli". "Logopol", etvrta zemlja u koju Paolo i Maria ulaze je "kopija drevne Engleske, kad je bila samostalna drava pod vladu parlamenta"; razlika je u tome da kralj nije vie odreen nasljedno, nego ga svakih pet godina bira vlada i on moe samo potpisivati dekrete i nema ovlasti pomilovanja; nadalje u ovoj dravi postoje iste vrste intrige i korupcije meu izabranim zastupcima koje su postojale nekada. Opdenito, to se tie Otoka pokusa, autor kae se da je dovoljno da stotinjak ljudi pomisli na bilo kakvu utopiju, ili na obnovu nekog iezlog poretka, i mogu na Cejlonu uvijek pronadi netaknuti prostor za osnutak nove Republike ili Teokracije; za "politiare" iz Planetarnih Sjedinjenih Drava, svi su ti pokusi na ovom otoku ili zabavni ili pouni. Na otoku postoje nekoliko zemalja koje Paolo i Maria nisu stigli posjetiti: Poligam (poludespotska drava u kojoj svaki mukarac ima vie ena), Poliandra (gdje ene imaju vie mueva); Kenobija (iz koje su iskljuene ene, i mukarci ive u stalnom asketizmu), Monahija (mali grad pun redovnica, koje slijede kult Sapfe), Peruvija (komunistika drava, koja oponaa drevni socijalistiki reim Carstva Inka). Ljubavni par zatim nastavlja put i zaustavlja se na otoku Dinamo, na podruju bive Andamanske skupine (gdje je nekada ivjela "pigmejska i divlja rasa"); taj je otok jedan od etiri sredita za proizvodnju i umjeravanja svjetske energije; drugi takvi otoci su Malta, otok Fernando de Noronha (uz obalu Brazila) i jedan od Kurilskih otoka. Otok je ist, nema vie odvratnog tvornikoga smrada, i drvede je uvijek zeleno. 89

 Glavni inenjer vodit de Paola i Mariju kroz izlobu o "evoluciji mehanike", i s tim u vezi Mantegazza saet de razvitak mehanike: prvo su ljudi rabili ivotinjsku silu (volovi su vukli plugove, kola konji, magarci, mule, i svoje su miide ljudima dali i slonovi, devi i psi u zaprezi); slijedilo je koritenje sila prirode (vodeni i vjetreni mlinovi, jedrilice), i u 19. stoljedu ljudi su poeli rabiti silu pare i struje. Poslije se dogodio idudi pomak: engleski znanstvenik "Macstrong", dok je jedne veeri etao uz rijeku Ticino kraj Pavije, ugledao je krijesnicu; "Taj mali kukac je za tog velikoga ovjeka bio isto kao i svjetiljka katedrale u Pisi za Galilea i jabuka koja je pala sa stabla za Newtona" i Macstrong de u svom laboratoriju izumiti nain da se prirodnom sintezom proizvodi energija. Inenjer je Paolu i Mariji zatim objasnio kako s otoka Dinama moe osvijetliti sav lanac Himalaja, i stigla je tada i poruka od Kineza, koji su zatraili da njihovu idudu nod osvijetli, jer de sutra imati proslavu u ast Konfucija. Nakon toga, Paolo i Maria stidi de konano u Andropol; taj grad osnovao je godine 2500. engleski dravljanin "Cosmete", opisan takoer kao najvedi zakonodavac na svijetu, nakon skupa u Londonu 2490. na kojemu je bila donijeta kljuna odluka o osnivanju Sjedinjenih Drava Svijeta. Kako je bilo reeno, Andropol je smjeten u Dardilingu, jer se zakljuilo da je taj kraj najljepi i najzdraviji na svijetu, iako su Europljani zagovarali izbor Rima kao svjetske prijestolnice, Amerikanci Quito (u Ekvadoru), Australci su htjeli da bude na Novom Zelandu i Afrikanci na njihovoj Istonoj visoravni. Mantegazzin opis Andropola izraz je razliitih njegovih vienja bududnosti. Grad ima vie desetaka milijuna stanovnika; arhitektura slijedi raznovrsne stilove (gotiku, pompejsku, itd.), no zgrade se ne zidaju ciglama, nego nekom plastinom materijom koja moe izgledati kao mramor ili ak kao srebro ili zlato; posvuda se nalaze fontane i kipovi velikih ljudi (od vremena antike Grke nadalje). Paolo i Maria posjetit de trnice cvijeda i voda; ponuene vrste mnogo su bogatije nego ikada u prolosti (s tim u vezi kae se da postoji tu i vodka pata, koja je prije rasla samo u djevianskim umama Argentine i o kojoj je "neki Mantegazza" u 19. stoljedu pisao da uopde nije poznata u Europi). Dok Paolo i Marija razgledavaju trnicu, jedan de djeak ukrasti naranu i zatim autor objanjava pravni sustav u Andropolu. Nema vie policije, nego se sedam ljudi odmah skupe oko mogudeg prijestupnika i donesu odluku; ako se utvrdi da je krivnja, osoba se alje u popravni dom, gdje ostaje krade vrijeme na obuci i poslije mora neko vrijeme nositi trakicu na reveru odijelu kako bi upozorio ljudi na svoj prijestup: ute boje ako je rije tek o krai ili crvene boje ako je poinio ozbiljni zloin (ubojstvo ili drugo silno nasilje); ukoliko krivac ponavlja zloin, mora de nositi dvije trake (iako su takvi sluajevi navodno rijetki, i dogaaju se samo ako su procjene sklonosti mozgova /novoroenadi/ prema zloinima bile pogrene+. Ovaj opis u vezi s ponovljenim zloinima ved najavljuje "eugeniko" miljenje koje je Mantegazza prihvadao, iako ne sasvim bez emotivnih dvojbi. Kada de Paolo i Maria udi u Palau svjetske vlade u Andropol razgledat de sadraje etiri sobe posvedene poljoprivredi (tj. zemlji), zdravstvu, obrazovanju i industriji zajedno trgovinom (spomenut de i ured za financija). Zanimljiv je slikovit opis svjetske vlade, koje autor daje u poetku: I kao to u naem tijelu svaki organ, svaka stanica ima vlastit samostalni ivot i samo se odrava povezano u velikoj federaciji i u velikom jedinstvu organizma putem ivanoga sustava i sustema krvi; tako na naem planetu svaka Opdina ivi za sebe, ali putem telegrafskih ica koje predstavljaju ivce komunicira s Andropolom, koji je u jednom tek mozak i srce golemog planetarnog organizma. Izmeu Opdina i sredita ive mnogi manji centri koji su Regije, koji predstavljaju ganglije 90

 Mantegazza je tu koristio fizioloku usporedbu kako bi naglasio decentraliranost svjetske drave, i opdenito je zagovarao razvitak prema sve jaoj decentralizaciji (i razvitku pojedinanosti), to je bilo u opreju prema ideji o jedinstvenoj, saetoj i socijalistikoj svjetskoj dravi, koju su zagovarali autori poput H.G. Wellsa. U ovom poglavlju govorit de se o dvojbama u vezi s krenjem ili pak odravanjem prauma u Amazoniji i Africi; redi de se i da su mnoge zemlje na svijetu prihvatile "maltuzijansko pravilo" i zaustavile prevelik natalitet, ali neke to nisu i u njima se pojavljuju nove epidemije; ipak, ivotni vijek ljudi opdenito se produio (tu de se redi, za razliku od prijanjeg komentara, da je prosjeni ivotni vijek na svijetu 72 godine i u zdravijim regijama ak 85); oko 30% svjetskog stanovnitva navodno ved umire prirodnom smrdu (tj. od starosti), i postoji nada da de jednoga dana svi ljudi tako umirati (ta je misao nekoliko ponovljena u knjizi). U opisu obrazovnog sustava, Mantegazza je istaknuo " raspravu oko toga dotle trebaju ene pratiti mukarce u viim studijama"; moe se tu pomisliti o utjecaju oprenih misli u Italiji u njegovo vrijeme, tim vie to je njegova majka poticala obrazovanje ena (Mantegazza je tu bio skeptian i smatrao da ak i najumnije i najbolje ene uvijek misle o ovjeku kao mukarcu, i trae prije svega maksimalnu dareljivost i pravo da budu majke). Nadalje, obrazovni sustav u godini 3000. vie ne namede religiju; no sve obitelji mogu same odluivati kakve religije ele slijediti. Paolo i Maria posjetit de i gimnaziju u Andropol, koja ima zasebna muka i enska odjeljenja, i fizike aktivnosti (pa i masae s pomodu struje) su dio obrazovanja, zajedno s uenjem razliitih predmeta. kolski sustav se opdenito dijeli na primarne (osnovne) kole, srednje i kole za visoke studije. Pismo koje uenici ue u primarnim kolama drukije od abecede koja se uila u kolama sve do 21. stoljeda, u kojoj se zasebni znakovi rabili za samoglasnike i suglasnike; novo pismo je stenografsko i brzo, i izostavlja samoglasnike ili ih biljei jednostavnim znakovima. U srednjoj koli ui se knjievnost na kozmikom jeziku; filozofije je "djelomino" izopdena iz nastave i zamijenila su je psihologija i antropologija, i osobitu vanost imaju prirodne znanosti, matematika, mehanika i kemija. Vii studiji nisu obvezni. Paolo i Maria poslije de navratiti u tzv. Igeju, tj. Institut za zdravstvo u Andropolu, i tu de vidjeti kako lijenici s pomodu nove vrste rntgenskog aparata (koji je u 25. stoljedu izumio talijanski lijenik Micali) mogu pregledavati sve dijelove tijela. Tijelo postaje prozirno kao staklo i zdravlje svih organa moe se ocijeniti. Jedan lijenik tim novorntgenskim aparatom pregledava mladida i ustvruje da boluje od tuberkuloze; poslije mu daje naputak da se mora podi u zdravstvenu stanicu Darley 2000 m. na Everestu i lijeiti se mlijenom i mesnom dijetom; kada mladid pita lijenika zar ne treba uzimati neki lijek, slijedi odgovor da su ljekarne (pilule, napitci, itd.) stvar prolosti i da se danas sve bolesti lijee kombinacijom klime i prehrane s racionalnom primjenom topline, svjetla i struje (ljekarnici su, navodno mnogo stoljeda bili magi i lijeili bolesti s eksorcizmima). Zacijelo je Mantegazza to napisao zbog svojih sukoba s ljekarnama i ljekarnicima u njegovo doba, i to vjerojatno oko pitanja narkotika. Svakako najtunija epizoda u knjizi dogaa se kada Paola i Maria uu u prostoriju Igeje gdje lijenici pregledavaju novoroenad i donose odluke jesu li sposobna za ivot; prvo pregledano dijete posve je normalno, druga dva imaju manje mane, pa se majkama preporuuju kako da te mane uklone (dijeta, odgoj); no etvrto je dijete nesposobno za ivot prema oduci lijenika, i prijedlog je da se "ugui" majka na to pristaje i dijete bude poloeno u crnu pednicu i brzo ubijeno udarom topline od 2000 91

stupnjeva; peto dijeto je isto ocjenjeno kao nesposobno za ivot, ali njegova majka ne doputa da se dijete ubije. Nakon ove vrlo neugodne scene, koja de duboko uznemiriti Mariju, par odlazi u nekropol kraj Andropol, tj. u "Grad Mrtvih". Mantegazza je tu opisao razne naine sahranjivanje mrtvih u bududnosti. Vedina umrlih tijela se rastapaju u duinoj kiselini i roaci dobivaju preostale kapi tekudine u kristalnim boicama; vre se i kremacije i balzamiranja (uz razne naine polaganja ili sahranjivanja pepela i tijela); meutim, najudnije je obiaj siderofilija iz tijela se vadi sva koliina eljeza, kojom se prave medaljoni na kojima pie ime i domovina poginule osobe i datum smrti; taj je postup navodno bio popularan u 27. i 28. stoljeda, ali onda je 2858. jedan kemiar uinio prijevaru, i umjesto da provodi skup i sloen postupak vaenja eljeza iz tijela, u medaljone je ubacivao eljezo iz jeftinih avala. U Andropolu postoje i mnotvo razliitih kazalita, zapravo kino dvorane ili mjesta gdje ljudi mogu gledati razne predstave: klasine, moderne, glazbene, svjetlosne, instruktivne, botanike, kazalite kukaca, pomorske, udesne, mirisne, atletske, itd.; Paolo i Marija posjetit de kazalite "Panoptikom" i gledati predstavu "Ciklus kozmikih uitaka od Homera do godine 3000"; predstava poinje prikazom golih i dlakavih spiljskih ljudi koji na vatri peu meso; gledatelji imaju "beretke" na glave, s dodatcima, kojima mogu pojaati doivljaje i ovom prvoj sceni osjetiti miris mesa koje se pee. Paolo i Maria otidi de isto u Andropolski muzej, koji ima nekoliko odjela: geoloki i botaniki, bioloki, antropoloki i sekciju posvedenu ljudskim ostvarenjima. Eksponati biljaka, ivotinja i ljudi izloeni su evolucijski (kraj svih primjeri stoje i fosili njihovih predaka, i takoer su izloeni paraziti pojedinih vrsta). U antropolokom dijelu prikazane su ljudske rase, no kae se da nekih (ili vedinu) tih rasa vie nema: u Africi navodno nema vie crnaca, jer su svi mulati, i isto tako su Kinezi ved postali mjeavina "Arijaca, Semita, Malezijaca i Mongola". Meutim, najzanimljiviji je komentar o muzeju odnosi se na dio u kojem se nalaze mogude rekonstrukcije ljudi s drugih planeta; teleskopi su se razvili do te mjere da je mogude vidjeti terene tih planeta, i premda nije jo mogude vidjeti i njihove stanovnici znanstvenici su pokuali zamisliti njihove izglede. Gledajudi te rekonstrukcije, Paolo prasne u smijeh, i kae Mariji: Mi ne moemo zamisliti nita osim antropomorfnih oblika i kao to su antiki utemeljitelji teogonija znali stvoriti samo njihove Bogove odjenute u ljudskoj koi, tako ovi bizarni stvaratelji nadljudi ne mogu izidi iz ljudskoga svijeta i svijeta ivotinja.

Ljudi s Venera oblikovani su kao aneli s krilima, kako su rekonstruirale razliite religije; razlika je samo u tome to imaju i trede oko na glavi da bi gledali natrake i urinarni i spolni organi su im podijeljeni, "jer je taj prirodni spoj uvijek bio stidan za ljude". U pretposljednjem poglavlju Paolo i Maria ulaze u "Grad Boji"; i to prvo u Hram Nade; Maria je prihvatila religiju Boice Nade, koja je zamijenila vjerovanje ili pak negiranje postojanja Boga i ivota poslije smrti s naelom nade. Slijedi posjeta Crkvi evangelista. Katolika crkva raspala se u 25. stoljedu, prema opisu, zbog "simonije i ignorancije papa", ali krdani su se odrali i poslije povezali u jedinstvu evangelistiku crkvu, koja je najjaa u sjevernoj Europi, ali ima i manjih sredita u Sjevernoj Americi, Tibetu i Sibiru. Paolo gleda kipove i oltare Isusa i Djevice Marije u Crkve evangelisti, te zakljuuje da ako bi se trebao prikloniti nekoj religiji, postao bi evangelist, tj. krdanin, jer ti oltari dovode visoko, do razine gdje 92

razum uti, temeljni nagoni nestaju, i die se ist zrak i upija se fantastina svjetlost, koji nisu dio ovoga svijeta. Paolo i Maria posjetit de i Hram deista, ali taj ih nede impresionirati. Pokraj romana Akademija Andropola dodjeljuje nagrade za najuspjenije izume ostvarene te godine. Engleski inenjer John Newton dobiva tredu nagradu za golemo svrdlo koje moe prodrijeti do sredita Zemlje; astronom Carlo Copernic dobiva drugu nagradu za teleskop kroz koji se mogu vidjeti stanovnike drugih planeta i napokon Paolo, sad s prezimenom "Fortunato", dobiva prvu nagradu za izum "psihoskopa", kojim je mogude itati ljudske misle. Trai se od Paola da pokae kako psihoskop radi. Prvo ga usmjeri na desetogodinjaka u dvorani, i kae da je djeak tuan, jer nita ne razumije i hode idi kudi igrati nogomet sa bradom; onda usmjeri psihoskop opdenito na publiku i kae da tu postoji mrnja i elja za osvetom; mnotvo ljudi burno izie iz dvorane. Poslije tajnik Akademije objanjava da je psihoskop osvojio prvu nagradu, jer de prognati la sa svijeta; moralnost je jo daleko iza progresa i psihoskop obedava da de se ostvariti stoljetni san o harmoniji; svi preostali ljudi u dvorani, bez straha da de ih sprava otkriti jer nemaju zle misli u glavi, ustaju i pljedu. Na kraju prie Paolo i Maria u Hramu Nade dobivaju dozvolu od zdravstvenog suda u Andropolu da smiju sklopiti "rasplodni braku" i slijedi vjenanje.

Svakodnevica i slike budunosti Albert Robida

Iako je kao dijete bio kratkovidan, mnogo je crtao i roditelji su mu, nakon to su prepoznali njegov talent, dopustili da se iz Compignea preseli u Pariz, u dobi od devetnaest godina. U Parizu je zapoeo karijeru karikaturiste u mnogobrojnim asopisima, kao to su La Chronique illustre i Le Polichinelle. Robida je putovao Europom kao slobodni novinar dopisnik i biljeio je slovima i crteom Francuskopruski sukob 1870. i sukobe za vrijeme Parike komune. Tijekom ivota najpoznatiji je bio po svojim ilustracijama za raskona izdanja Franoisa Rabelaisa, Charlesa Perraulta, Honor de Balzaca, Miguela de Cervantesa, Williama Shakespearea i mnoge druge. Ilustrirao je i knjige o francuskoj urbanoj arhitekturi i povijesti. Kad se sve zbroji, tijekom ivota je napravio oko 60.000 crtea i ilustrirao vie od 200 knjiga. Iako je nakon prvoga svjetskog rata Robida pao u zaborav, zahvaljujudi futuristikoj trilogiji zanimanje za njega je ponovo naraslo i danas je nezaobilazan u svim pregledima povijesti i korijenima futuristikog romana. Ta trilogija ukljuuje tri djela: "Dvadeseto stoljede" (= Le vingtime sicle, 1883), "Rat u dvadesetom stoljedu" (= La guerre au vingtime sicle, 1887) i "Dvadeseto stoljede. Elektrini ivot" (= Le vingtime sicle. La vie lectrique, 1890). Naglasak na elektrika u tom tredem djelu, podsjeda na Julesa Vernea. Dakako, usporedba s Julesom Vernom namede se sama od sebe, ali Robida, za razliku od Vernea sve tehnoloke inovacije ukljuuje u svakodnevni ivot i niti ih ne opisuje kao kreacije ludih znanstvenika. Znaajan je zbog svojih, poprilino preciznih, zamiljaja bududeg drutva, poloaja ena, razvoja turizma i slino. U romanu "Rat u dvadesetom stoljedu", primjerice opisuje moderno ratovanje u kojem se koriste otrovni plinovi i navoeni projektili. 93

 U Robidinim su radovima, jedinstvenim za ono doba, futuristike, tehnoloke inovacije dijelom ivotnog stila pa se tako u operu odlazi u "letedem automobilu", na izlet se putuje "eljeznicom na mlazni pogon", kude bogatih krase "fotografske slike". Robida koristi ove tehnoloke novotarije da bi naglasio hirovito ljudsko ponaanje. Iako je vaan za razvoj futuristikog romana, Robidin nain pripovijedanja "pogledajmo sami sebe, oima Drugoga" navodi nas da ga usporedimo s njegovim knjievnim prethodnicima, drutvenim satiriarima, Voltaireom i Montesquieom. Ali kada je Robida uvidio kako razorno tehnologija i znanost moe djelovati u prvome svjetskome ratu, njegov se odno prema napretku uvelike promijenio. U posljednjim godinama ivota razvio je zazor prema tehnologiji. "Dvadeseto stoljede. Elektrini ivot" opisuje ivot u Francuskoj 1955. godine. Pratimo ivot znanstvenika Philoxa Lorrisa, a veliki je naglasak stavljen na injenicu da je tehnologija promijenila svakodnevni ivot Francuza. Zaplet prie dogaa se za vrijeme elektrine oluje uslijed koje dolazi do prekida napona struje i tom se zgodom upoznaju Georges Lorris i Estelle Lacombe putem "telefonoskopa". Georges je pripadnik francuske vojske zaduen za kemijski inenjering i jedini sin Philoxa Lorrisa, dok je Estelle pripadnica srednjeg stalea. Radnja prie se nastavlja ovako: Georges i Estelle se odlue vjenati, ali se njihovom naumu protivi njegov otac koji sina jedinca eli oeniti pripadnicom visokoga drutva. Georges ne kani odustati od prvotne ideje i zajedno sa svojom odabranicom odlui podi na putovanje prije vjenanja, a njegov otac zadui kolegu Sulfatina da rastavi mladi par. Umjesto obilaska tvornica i laboratorija, kako je to zamislio otac, misledi da de to mladom paru predstavljati napor, Georges odvodi svoju druicu i kolegu Sulfatina u mirno selo, iji se stanovnici opiru modernoj tehnologiji i ive tradicionalnim ivotom 19. stoljeda. Na put s njima krede i Sulfatinov tidenik koji pati od iscrpljenosti tijela, uslijed napornog mentalnog rada tijekom ivota (rekli bismo danas da pati od posljedica stresa). Sulfatin se ne eli uplesti u odnos izmeu Georgesa i Estelle i postaje jasno da mu je elja da znanstvenik Lorris razbatini svoga sina, to de se dogoditi ukoliko oeni Estelle. Tada bi on bio jedini nasljednik velikog znanstvenika. Kada mu taj plan nije uspio, Philox Lorris alje svoga sina na vojne vjebe, ali to u njemu samo jaa elju da oeni Estelle. Ta to vrijeme Philox Lorris radi na biolokom oruju i na cjepivu koje ima za namjenu ojaati ljudsko zdravlje. Kako bi predstavio svoja nova dostignuda prireuje proslavu u svojoj kudi. Na proslavi je Georges bio zaduen da pusti snimke najvedih pjevaa toga vremena, ali otkrivaju da je zvuk veoma lo, svi zvue kao da su prehlaeni. Otkriva se da je za to kriv Sulfatin koji je ostavio snimke na hladnodi. ini se da de video koncert morati biti prekinut, ali zabavu spaava Estelle koja je imala primjerke snimki na koje nije utjecao hladan zrak i drutvo nastavlja uivati u glazbi. Nakon koncerta znanstvenik Lorris odluio je predstaviti svoja cjepiva, ali je Sulfatin pomijeao bioloko oruje s cjepivom i ono se umjesto cjepiva proirilo sobom s gostima. Nastaje panika i mnogi su otrovani. Nasredu, cjepivo nije smrtonosno, a Lorrisova se kuda pretvara u bolnicu. 94

Novine izvjetavaju da su gosti postali muenici znanosti. Philox Lorris primjenjuje cjepivo na sebi i u potpunosti se oporavlja u dva dana, to potom ini i sa svima ostalima. Brzo ozdravljenje svih oboljelih posluilo mu je kao reklama i uskoro cjepivo postaje lijek protiv svih bolesti i zatim roman zavrava s bezbroj vjenanja. Ono zbog ega je Robida vaan stoji u injenici da je vjerojatno prvi znanstveno-fantastini ilustrator i uz tekst nam daje i potpuni vizualnu informaciju pomodu koje nam proiruje pogled na svijet koji opisuje. Robidine knjige su svojedobno bili veoma popularni, ali su ih ipak zasjenili Verneovi romani. Verneovi su romani bili pravi znanstveno fantastini romani, a znanstvena su mu dostignuda sluila da potkrijepi svoje zamisli, ali je s druge strane malo mario za utjecaj na drutvo (osim u posljednjem djelu Pariz u 20. stoljedu). Za razliku od njega, Robidino predvianje sredine 20. stoljeda, zamiljeno iz 1882. potpuno ignorira fiziku i sve se odvija udesnim djelovanjem elektrine energije. Njega je vie zanimalo kako drutvo koristi tehnologiju, i ono to ga razlikuje od Vernea je satira i humor s kojima pristupa opisu drutva. Robida je ipak bolje predvidio nau realnost, nego to je to mogao uiniti Verne, vjerojatno jer je uspio dobro procijeniti prirodni razvoj ljudskog drutva. Istaknuo je neke nove izume koje su se razvijale u vrijeme kada je pisao svoj rad (1890), primjerice "fonograf", ili ureaj pomodu kojeg ljudi na velikoj udaljenosti mogu razgovarati (dakle telefon), pa i podmornicu (kojoj je Verne posvetio pozornost, i koja je bila poznata od poetka stoljeda). No dodao je i druge izume: podzemnu eljeznicu (iako u njegovom romanu ona vozi iznad grada), "telefonoskop", ureaj ovalnog oblika s ekranom pomodu kojeg se moe prenositi vizualna informacija (i ima svojstva televizora, videorekordera i kamere), pa i helikopter i razne letjelice. Govorio je i o drutvenim fenomenima: Predvidio je emancipacija ena i stvaranje enskih, politikih stranaka. Smatrao je da je bioloko oruje humana alternativa tradicionalnom voenju ratova (ideja da ono ubija slabe i bolesne, a privremeno onesposobljava zdrave granii s faizmom). Naglasio je vanost znanstvenog obrazovanja. Govorio je o iscrpljenost uzrokovana mentalnim radom (o "stresu", koji de u biologiji inae tek 1926. definirati Hans Selye). Osvrnuo se takoer na tetne posljedice znanosti (u romanu: elektrina oluja kao posljedica neispravnog rukovanja u elektrinoj stanici i istjecanje biolokog oruja na zabavi). Robida je oslikao i pojave zagaenja, kao i klimatsku kontrolu i pretvaranja Sahare u poljoprivredno podruje. Pisao je o bududem napadu Kine na Europu 1941., koju je navodno odbio general po imenu Zagovicz! I kontinente je prikazao kao "slavi Meduze", koje tone i prepune su glavnih ljudi spremnih da se meusobno pojedu, u analogiju na slavu sliku o brodolomcima Thodorea Gricaulta (17911824) iz 1818/19. godine. Meutim, jedna od utjenijih scena iz bududnosti bila je njegovih slika o odmoru ispod dolmena daleka prolost tako slui kao utoite za bududnost.

U desetljedu nakon te idiline prapovijesne slike pod dolmenima, Robida je 1908. izradio 520 ilustracija za seriju pod naslovom "Paklenski rat" (= La guerre infernale), koju je napisao novinar Pierre Giffard (18531922). 95

 Serija je bila za mlade itatelje; imala je 30 knjiica, svaka od 32 stranice, i smatra se da je na njezinu temu utjecao rusko-japanski rat (19041905), prvi primjer u novijoj povijesti da je jedna izvaneuropska zemlja porazila vodedu europske sile. "Paklenski rat", prema autoru, zapoet de 1937. godine prvo izmeu Njemake i Velike Britanije, Francuske, i SAD, koje de se stati na stranu potonjih; ali de zatim slijediti velik obrat, kada Japan krene u rat. U toj drugoj fazi rata koji su prvi pokrenuli Nijemci, Japanci i Kinezi osvajaju velik dio Europe i SAD-a, i zato se Britanci, Nijemci, Rusi i Amerikanci moraju ujediniti da bi sprijeili azijsko osvajanje Protiv azijsko-kineskih metoda muenja, zapadne sile rabe tehnologiju, ali i to de vrlo uasno povedavati broj mrtvih; Zapad stvar "bijeli zid" prema Istoku, i rat se pretvara u sukob izmeu bijele i ute rase. Od podnaslova knjiica iz serije moemo spomenuti, primjerice, "Planet u poaru" (= La plante en feu", "Vojske zraka" (= Les armes de l'air), "Opsadu Londona" (= Le sige de Londres), "Krv samuraja" (= Les sang des samouras), "Znanstveno ubilatvo" (= La tuerie scientifique), "Bijeli zid" (= La muraille blanche), "Sudar dvije rase" (= Le choc des deux races), "Kineze u Moskvi" (= Les chinois Moscou) i "Kraj nodne more" (= La fin d'un cauchemar). Nekoliko godina poslije objavljivanja ovoga dijela izbio je prvi svjetski rat; Robida je tada doivio obiteljsku muku njegova trojica sinova stradali su u rati; jedan je ostao bez noge, drugi je poginuo u boju i tredi je jedva preivio nakon napada od otrovnoga plina u rovovima. To je sve oito imalo jak utjecaj na Robidu, koji je u svojim posljednjim radovima na drukiji nain ocijenio ivot: u svom djelu "Inenjer von Satanas" (= Ingnieur von Satanas, 1919) osudio je rat, i na kraju je poslije, godine 1922. izrazio idilu u "Ljetnikovcu na zraku" (= Un Chalet dans les airs). Na kraju ivota Robida se posvetio povijesnim i arhitektonskim motivima, od kojih je zacijelo najpoznatiji njegov prikaz srednjovjekovnoga grada Carcasssonnea.

Druge vizije na prijelazu iz 19.u 20. stoljeu

U meuvremenu, dok je Robida izraivao svoje slike o bududnosti, u Francuskoj, Njemakoj i Rusiji pojavile su se druge ilustracije bududnosti. Jean-Marc Ct Po narudbi jedne duhanske tvrtke, Jean-Marc Ct i njegovi suradnici izradili su od 1899. do 1910. seriju katkad vrlo duhovitih "kartica za cigarete", prikazujudi Francusku u 2000. godini Hildebrandova tvornica Vjerojatno pod utjecajem francuskoga primjera, u sijenju 1900. njemaka tvrtka za okoladu Hildebrand i sinovi (= Hildebrands Deutsche Schokolade) angairala je umjetnike da naslikaju prizore iz Njemake takoer u 2000. godini Carska Moskva u bududnosti. Napokon, u Rusiji 1914. godini nastala je serija slika Moskve u 23. stoljedu. Slike su bile dio promidbu tvrtke za okoladne slatkie "Ejnem" (= ), koju je u moskovskom Arbatu 1851. osnovao njemaki poduzetnik Theodor Ferdinand von Einem (18261876). Dakle, i u Rusiji, kao u Njemakoj, okolada je najavljivala bududnost. Naalost, autorstvo slika nije poznato.

96

Vrli novi svijet (20. stoljee)

Sklon sam misliti da de znanstvene diktature bududnosti biti blii novovrlosvjetskom obrasca, nego obrascu iz 1984. Aldous Huxley, Berkeley 1962. Jules Verne, Albert Robida, pa i autori slika koje smo prikazali i H.G. Wells preivjeli su prijelaz u novo stoljeda, i svaki je od njih mogao biti svjedokom novih promjena. Dvije godine do svoje smrti, dok jo nije navrio 75 godina ivota, Verne je mogao doznati o letu motornoga zrakoplova brade Wright i moemo pretpostaviti kako je doivio taj doivljaj. Meutim, ved od poetka 20. stoljeda zrani brodovi, diriabli ili "cepelini", letjeti su svuda: 1910. jedan je preletio Atlantski ocean, i zatim, zajedno s zrakoplovima, bili su koriteni u prvom svjetskom ratu. Robida je to predvidio i osim toga, u prvom svjetskom ratu, kako je bilo reeno, njegov tredi sin jedva je preivio kemijski napad (od otrovnoga plina), o emu je Robida mnogo godina prije pisao. Raspao se stari poredak u Europi, i pojavile su se nove zemlje: uskrsnula Poljska, Austrija i Maarska (bive jezgre Austro-Ugarske), ehoslovaka, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), Finska, baltike drave i prva marksistiko-socijalistika zemlja na svijetu, Sovjetski Savez (SSSR). I Wells je proao kroz isto iskustvo kao socijalist, radovao se SSSR-u, ali je morao odrediti svoju poziciju prema drugom skretanju povijesti, usponu faizma u Italiji i nacizma u Njemakoj, to je dovelo do drugoga svjetskog rata. Kako je George Orwell napisao, Wells je bio prerazuman da bi shvatio taj moderni svijet umro je malo poslije drugoga svjetskog rata, previdjevi ipak neke pojave koje de obiljeavati 20. stoljede: mogudnost nuklearnog rata, prije svega. * * * Za sve odrasle ljude danas, 20. stoljede bilo je stoljede naega roenja ali to se zapravo dogodilo u tom stoljedu, to moda odreuje nae misli o bududnosti? Velik dio kljunih tehnolokih izuma iz 19. stoljeda bio je unaprijeen: brz prijevoz (brodovi, lokomotive, automobili, zrani prijevoz), biljeenje slika (fotografije do kinematografije), elektrina energija, komunikacije (telefon, brzojav, radio, itd.). Kakvi su novi vani izumi nastali u 20. stoljedu? Televizija se razvila od kraja 1920-ih, i utjecaj de joj biti golem. U istom desetljedu nastali su i prvi koristivi strojevi koji su zamjenjivali ljudski rad, i dobili ime "roboti" (prvi je bio Westinghouseov jednostavni robot "Mr. Televox", sagraen 1927. godine, koji je tek prenosio telefonske signale). Dakako, ime "robot" prvi se put rabio 1920. u igrokazu Karela apeka (18901938), R.U.R. Rossumovi univerzln roboti, i potjee od rijei u srodstvu s hrv. pojmom "rob" (naziv je predloio autorov brat, umjetnik Jozef apek, 18871945). apek je inae poznavao H.G. Wellsa, s kojim se dopisivao, i kao i Wells polazio je ponajprije od matovitosti . Ali njegovi roboti nisu bili tek mehaniki strojevi, nego barem djelomino bioloke imitacije ljudi, sastavljene od kemijske tvari nalik na protoplazmu. U igrokazu, tu je tvar 1932. na jednom tropskom otoku otkrio morski biolog "stari Rossum" (apek je moda izveo to ime od korijena koji postoji i u hrv. rijei "razum"), koji je iz nje poeo stvarati ivotinje; ali poslije je Rossumov nedak, "mladi Rossum", osnovao veliku poslovnu tvrtku, koja de do 1950-60-ih 97

masovno proizvoditi robote i oni de postati temelj svjetske ekonomije; ali slijedit de pobuna robota i uspostava robotske vlasti nad svijetom; svi de ljudi stradati, osim strojara Alquista, koji de napokon shvatiti da roboti predstavljaju ljude bududnosti. Ova apekova pria ne odraava u biti dananji pojam o robotima, nego reklo bi se da polazi od motiva, prisutnih u romanu Mary Shelley Frankenstein, pa isto tako u Wellsovom Otoku dr. Moreaua. Ali na apeka je vjerojatno utjecao i idovski mit o Golemu (, moda od hebr. gelem, , "neobraen" ), ovjekolikom bidu iz neive tvari, tim vie jer je jedna verzija prie povezana s prakim rabinom Jehudom ben Becalelom (15201609), koji je navodno stvorio Golema da bi zatitio idovski geto od napada. Jo vanije, na osnovi te predaje, 1914. austrijski pisac Gustav Meyrink (18681932) napisao je roman "Golem" (= Der Golem), prema kojemu je njemaki reiser Paul Wegener (18741948) snimio tri nijema filma; pa tako i njemake kinematografsku klasiku, "Golem, kako je doao na svijet" (Der Golem, wie er in die Welt kam), i to upravo 1920. kada je apek napisao svoje djelo. Ali osim ove vrste inspiracije, u apekovom djelu o stvaranju nove vrste moemo prepoznati i utjecaj eugenikih zamisli, vrlo snano prisutnih u Europi i Americi u vremenu kada ga je napisao. Uz tehnoloki napredak pokuavalo se prekrojiti i ljudsko tijelo, preko selektivnih parenja roditelja, ili uz primjenu negativne eugenike sterilizacije, eutanazije, itd. Kako smo spomenuli, eugenika je dovela do vrlo munih posljedica do sredine 20. stoljeda ali moemo ukazati na dvije stvari koje postale vrlo vane u 20. stoljedu. Opdenito je porastao interes za ljudskim tijelom i njegovom biologijom. Njemaki pokret "kulture golotinje" (Nacktkultur) razvio se na poetku stoljeda. Moemo pomisliti na to kakav se krupan pomak dogodio tijekom 20. stoljeda od viktorijanskih i srodnih europskih vienja koji su svojedobno krpicama krili ak i noge namjetaja i prvi put u povijesti definirali pojam pornografije, i naine sve slobodnijeg odijevanja u 20. stoljedu (ali, o tome demo poslije govoriti). Ali da ponovimo usmjerenost na tijelo i na evoluciju ovjeka, sve se vie razvila u 20. stoljedu, s jedne strane potaknuta od eugenikih naela o napretku, koji su zavrila u uasu, ali s druge strane, ovo stoljede naega roenja je doista izrazito po naglom pomaku jedne temeljne odrednice medicine. Dakako, postoji poslovica da lijenici, osobe koje se bave medicinom (zdravljem ljudi), ine jednu od dviju najstarijih profesija na svijetu i kako znamo i druga se isto tako moe povezati s tijelom i biolokim odrednicama ovjeka. U 20. stoljedu medicina je gotovo nevjerojatno u odnosu na prole epohe ljudske povijesti brzo napredovala. Ved 1901. na poetku epohe, austrijski je lijenik Karl Landsteiner (18681943) utvrdio da ljudi imaju razliite krve skupine (to je osiguralo uspjene tranzfuzije); kotski biolog Alexander Fleming (1881 1955) otkrio je 1928. uinak penicilina, tijekom stoljeda pronale su se nove anestetike metode, to je omogudila da se operacije provedu sporije i tonije; postizao se sve sigurniji uspjeh u presaivanju organa, izraivale su se bolje proteze; od 1960-ih rairila se oralna kontracepcija; na samom kraju (za svrhe lijeenja) krenulo se u istraivanje matinih stanica. Od svih dostignuda 20. stoljeda, napredak medicine bio je kljuan. Prosjeni ljudski vijek u svemu svijetu produljio se od tek 31 godina na poetku 20. stoljeda do oko 67 na kraju (prema procjeni Svjetske banke), to je gotovo dostiglo predvianja koje je Jules Verne iznio u "Danu jednog novinara u godini 2990". 98

 U razvijenijim zemljama svijeta, razumije se, taj je prosjek u nae vrijeme ili iznad 75 godina (primjerice u SAD-u i u naoj Hrvatskoj), ili iznad 80 godina (u Japanu, Njemakoj, itd.), iako postoje katkad znatne razlike izmeu ena i mukaraca. Statistike su razliite, ali zanimljivo je primijetiti da se u Europi, prema najnovijim podacima CIA-e iz 2011. danas najdulje ivi u najmanjim zemljama kontinenta, u Monaku, San Marinu i Andori (u prosjeku preko 82 godina), dok se najkrade ivi u najvedim zemljama, u Ukrajini i u Rusiji (tek preko 70 godina). Uzevi to u obzir, moemo pomisliti je li ima smisla za ljudski napredak vjerovati u ideju o golemim dravama svijeta, o svesvjetskim vladama, itd., o emu su sanjali autori poput Wellsa. Dui ivotni vijek je bitan i za razvitak znanja to smo due na ovom svijetu, to moemo skupiti vie podataka i prenijeti ih na idude narataje. Hrvatski znanstvenik Miroslav Radman (1944) prije par godina zorno je objasnio zato de biti kritino u bududnosti imati "umnih stogodinjaka" to je tako, jer u nae vrijeme informacije se udvostruuju svakih pet godina, pa ili moramo ivjeti due da podatke svladamo, ili moramo stvar prepustiti strojevima, i u potonjem sluaju propast demo kao vrsta. I ak bez medicine, moda zbog misli, ljudi danas fiziki stare sporije nego prije. S druge strane, 20. stoljede vidjelo je razvitak atomske fizike, o kojem je bilo rije, to je dovelo do nuklearnih oruja. Atomske bombe koje su unitile Hiroimu i Nagasaki 6. odnosno 9. kolovoza 1945., ubivi preko 250.000 ljudi, oznaile su bitnu prekretnicu u ratovanje, i uvele svijet u razdoblje nuklearne opasnosti. Dakako, politika i ideologija isto se bitno mijenjala 20. stoljeda vidjelo je uspon faizma i komunizma, kao i razvitak kapitalizma i proirenje demokratskih naela, enskih prava, itd. Autori s kraja 19. stoljeda, poput Robide, predvidjeli su drutveni uspon ena u to vrijeme ene su u vrlo malom broju zemalja imale, recimo, bitno pravo glasa (najprije 1838. na otoku Pitcairn koji je imao aicu stanovnika, i prvi put u vedoj sredini na Novom Zelandu 1893. godine). Od poetka 20. stoljeda do kraja prvog desetljeda 21. stoljeda ene su stekle pravo glasa u svim zemljama svijetu, osim u Saudijskoj Arabiji, gdje se predvia da de ga dobiti do 2015. godine). Tijekom 20. stoljeda ne samo u zakonskim pravimo, nego i u zanimanjima, ene su se gotovo poistovjetile s mukarcima, to je bio bitan pomak. Nadalje, u raznim pogledima, drugi svjetski rat, sa svim svojim strahotama, u mnogim je zemljama oznaio bitnu prekretnicu. Umjesto imperijalizma iz 19. stoljeda, koji se odrao i u prvim dijelu 20. stoljeda, nakon drugoga svjetskog rata, svijet je ivio u bipolarnom sukobu, izraenom u ideologiji, izmeu kapitalizma i zapadnih naela demokracije s jedne strane, i komunizma s druge, to je bilo i blisko povezano s ekonomskim kretanjima. No s druge strane, 20. stoljede bilo je i vrijeme snane afirmacije popularne kulture, i to ovisno o mogudnostima. Nakon to je 1908. Henry Ford (18631947) proizveo i plasirao na tritu svoj prvi Model-T, automobili su postali dostupni velikom broju ljudi, to je njihove ivote znatno promijenilo i druga strana medalje bila je uvoenje metode pokretnih traka u industrijama, to je poticalo masovnu proizvodnju, velika trita i prijenos dostignuda tehnologija na mnotva. Sve dostupnije obrazovanje i informiranje preko raznih medija, kao i oglaavanje, utjecalo je na stvaranje masovnih kultura.

99

 Osim u ekonomiji, to je potaknulo temeljite promjene, i to ne samo u drutvenom i politikom shemama, nego i u svakodnevici i opdem stilu ivotu, u seksualnosti i spolno-rodovskim i obiteljskim odnosima, u umjetnosti, u popularnoj glazbi, itd. Tek su se promjene intenzivirale gotovo geometrijskom brzinom, nakon prvoga i jo vie nakon drugoga svjetskog rata i nove medije, pogotovo televizija, su ih snano poticale. I to je bilo vrlo vano takoer za ekonomiju, za stvaranja trita, kao i za politike programe pa su zbog toga tijekom 20. stoljeda ljudi sve vie podlegli medijskim i reklamnim utjecajima. I tako de inventivnost koja je oblikovalo taj novi svijet, ujedno dovesti do novih naina manipuliranja ljudima, do pojave "standardizacije individualnosti", pa ak i u pokretima usmjerenih protiv "uvrijeenih" ustanova, koji su postali vrlo vidni u zapadnim zemljama od 1960-ih nadalje. U 20. stoljedu ljudi su i sve vie putovali po svijetu parobrodske linije postale su redovite, eljeznice su spajala velika prostranstva, gradile su se moderne ceste za osobna motorna vozila, i prvo celepini i poslije toga sve vie motorni zrakoplovi prevozili su putnike preko tisude i tisude kilometara. Inae, vie-manje do sredine stoljeda, gotovo sva su podruja na Zemlji ved bila poznata, sjeverni i juni pol, duboke dungle, daleki otoci, visoke planine, itd. Napokon, prema vizijama Vernea, Wellsa i drugih, ljudi su krenuli u svemir. Dana 12. travnja 1961. sovjetski (ruski) pilot Jurij Aleksejevi Gargarin (19341968) postao je prvim ovjekom u svemiru, i zatim 16. lipnja 1963. Valentina Vladimirovna Terekova (1937), bit de prva ena koja je poletjela u svemir. I tek nekoliko godina poslije, tonije 21. srpnja 1969. ameriki astronaut Neil Armstrong zakoraio je na Mjesec. Hladni rat izmeu SAD-a i SSSR-a poticao je utrku u svemir, i mnoge druge pojave koje su obiljeili razdoblje od kraja drugoga svjetskog rata do sloma komunizma u Sovjetskom Savezu i u istonoj Europi. U posljednjim desetljeda stoljeda, iz okvira amerikih vojnih programa izrastao je Internet, koji danas bitno mijenja nae mogudnosti u svijetu. Isto tako, pojavila se mobilna telefonija koji je prvi put prodrla u nau zemlju za vrijeme domovinskog rata, u kojem je Hrvatska stekla punu nezavisnost. Od kraja 20. stoljeda ljudi ive sve vie u tzv. virtualnom svijetu, sve vie u nekom odnosu prema najnovijim rjeenjima iz svijeta raunala, dok u se u stvarnom svijetu uz pomod novih raunalnih tehnike, stvaraju i roboti vrlo nalik na ljude.

Filippo Tomasso Marinetti i futuristiki pokret u Italiji

Svakako je u kontekstu antropologije bududnosti vano barem naznaiti pokret futurizma, koji se razvio na poetku 20. stoljedu. Kako je istaknuo profesor knjievnosti John (Giovanni) Picchione sa Sveuilita York u Torontu, u naslovu svoga predavanja na Filozofskom fakultetu, u svibnju 2011., talijanski futurizam izraavao je i estetsku i antropoloku revoluciju, u smislu da je pokuavao redefinirati ovjeka. Glavni zaetnik talijanskog futurizma bio je pjesnik, pisac i urednik Filippo Tommaso Marinetti (1876 1944), koji se rodio u Aleksandriji, u Egiptu. Marinetti je bio usko vezan za pariki kulturni krug svoga doba i njegova je knjievna aktivnost bila usmjerena na stvaranju novog oblika kulture. Upravo je u parikom listu Le Figaro 20. veljae 1909. prvi put iznio svoj znameniti "Futuristiki manifest", na francuskom jeziku, ija je objava oznaila slubeni poetak samoga kulturnoga pokreta. 100

 U tekstu je predloio radikalno odbacivanje prolosti; u mnogim je sluajevima izazivao i skandale promiudi svoje ideje. Manifest futurizma 1. Hodemo pjevati o ljubavi prema opasnosti, energiji i uurbanosti. 2. Osnovni elementi nae poetike bit de hrabrost, drskost i pobuna. 3. Knjievnost je do sada veliala zamiljenu nepokretnost, ekstazu i drijeme. Mi hodemo slaviti agresiju, grozniavu nesanicu, usiljeni mar, rizini skok, pljesak i udar pesnice. 4. Objavljujemo da su divote svijeta obogadene novom ljepotom: ljepotom brzine. Trkadi automobil s poklopcem motora ukraenim velikim cijevima nalik na zmije s eksplozivnim dahom... urlajude motorno vozilo koje kao da se pokrede vatrom iz mitraljeza ljepe je od Nike sa Samotrake. 5. Hodemo pjevati ovjeku za upravljaem, idealnoj osovini cijele zemlje, dok ona juri svojom orbitom. 6. Pjesnik mora ispuniti sebe toplinom, raskoi i genijalnodu da bi pojaao ar primordijalnih elemenata. 7. Ljepota postoji samo u borbi. Nema remek-djela iji karakter nije agresivan. Poezija mora predstavljati nasilni obraun s nepoznatim silama, primoravajudi ih da se podine ovjeku. 8. Nalazimo se na krajnjem rtu vjekova! Kakva je danas korist od gledanja u prolost kada moramo otvoriti tajanstvene kapke nemogudeg? Vrijeme i Prostor umrli su juer. Ved sada ivimo u apsolutnom, jer ved smo stvorili vjenu, sveprisutnu brzinu. 9. Hodemo slaviti rat jedini lijek za svijet militarizam, patriotizam, destruktivne inove anarhista, divne smrtonosne ideje i prezir prema enama. 10. Hodemo unititi muzeje i knjinice, suprotstaviti se moralu, feminizmu i svakom oportunizmu i utilitaristikom kukavstvu. 11. Pjevat demo o irokim masama zanesenim radom, zadovoljstvom i pobunom; o raznobojnom i polifonom valu revolucija u modernim gradovima; o nodnim vibracijama skladita oruja i radionicama obasjanima snanim elektrinim mjesecima; o prodrljivim eljeznikim stanicama koje gutaju pernate zmije; o tvornicama koje su za oblake zakaene nitima dima koji isputaju; o mostovima koji su se, poput gimnastiara, pruili preko korita osunanih rijeka; o avanturistiki nastrojenim parnjaama koje njukaju horizont; o lokomotivama velikih grudi koje, poput golemih elinih konja s visokim dimnjacima umjesto uzda, pudkaju po inama i o klizedem letu aviona iji propeleri zvue kao lepetanje barjaka i pljesak entuzijastine publike. 12. Ovaj manifest razornog i zapaljivog nasilja sastavljamo u Italiji i time danas osnivamo Futurizam, jer hodemo spasiti Italiju od gangrene profesora, arheologa, turistikih vodia i antikvara. Pokret je od samoga poetka bio politiki aktivan i branio je individualistiku i antidemokratsku ideologiju, a mogudu realizaciju takve ideologije vidi u faistikoj politici. Ipak, knjievnosti futurizam daje novi poticaj i zamah. U Tehnikom manifestu futuristike knjievnosti iz 1912., kritike su okrenute prema tradicionalnim i ustaljenim vrijednostima, prema prevladavajudoj poetici za koju se smatralo da je odved sentimentalna i nostalgina. Za Marinettija novi je temelj knjievnosti tehnologija i napredak, gradovi i brzina. Manje su poznata, ali podjednako vana jo dva manifesta koja je on sam uredio ili na njima suraivao "Plesni manifest" i "Politiki manifest". Zanimljivo je da se Marinetti zanimao i za kulinarsko umijede pa je tako nastalo djelo "Futuristika kuhinja" koje je objavio u talijanskom asopisu Gazzetta del Popolo 1930. u kojem je bio jednako radikalan kao i u ostalim manifestima. 101

 Bududi da je, kako on tvrdi, "ovjek ono to jede i pije", izmeu ostaloga, zalae se za prestanak konzumiranja tjestenine, jer ona navodno uzrokuje pesimizam i nedostatak strasti, a to nije u skladu s revolucionarnim futuristikim naelima. Osim toga htio je uvesti prestanak koritenja noa i vilice, a tehnologija mu je posluila da primjerice hrana dobije miris ozona ili da ultraljubiastim lampama aktiviraju vitamini. Futuristi su voljeli provocirati i sablanjavati javnost izmiljanjem neobinih kulinarskih kombinacija, primjerice mortadela s ljenjacima ili ananas sa srdelama. Marinetti je takoer elio da Talijani prestanu rabiti strane rijei pa je primjerice za rije "bar", koju Talijani koriste za "kafid" predloio quisibeve, to doslovno znai ovdje se pije, ili za sendvi je predlagao traidue ("izmeu dva"). Jedno od mogudih tumaenja Marinettijeve radikalizacije prehrane bila je i elja da pripremi Talijane za rat, jer je jednom izjavio kako "pageti nisu hrana za borce". Poznat je i Marinettijev koncept da je "rat samo higijena svijeta". Iako je na poetku bio oduevljen pojavom Benita Mussolinija i smatrao je da je on "pun futuristikih ideja", ubrzo je promijenio svoje miljenje jer je prepoznao Mussolinijevu elju za vladu i njegov napoleonski karakter. Unato dvojbenim politikim stajalitima, ipak Marinettijev knjievni utjecaj na budude generacije spisatelja bio je golem, pa tako u talijanskoj knjievnosti treba svakako spomenuti Palazzeschija i Pirandella. Futuristike su ideje doprle i do Rusije u kojoj se u to vrijeme ved javljaju umjetnici poput Vladimira Majakovskoga (18931936) i Vasilija Kamenskog (18841961). Sam Marinetti je odrao nekoliko predavanja u Moskvi i Sankt Peterburgu, ali je bio poneto razoaran razvojem futuristikih pravaca u Rusiji dok su futuristi u Rusiji njega smatraju odved burujskim. Ameriki pjesnik Ezra Pound (18851972) opisao je njegov utjecaj ovako: "Marinnetti je dao golem poticaj europskoj knjievnosti. Knjievni pokret koji smo u Londonu zapoeli, Joyce, Eliot i ja ne bi postojao bez futurizma." Marinetti je umro 1944. u mjestu Bellagio uz jezero Como.

Jevgenij Ivanovi Zamjatin

Zamjatin se rodio 1884. u Lebedjanu, juno od Moskve, sin oca svedenika i majke glazbenice. Studirao je pomorsko inenjerstvo na Politehnikom institutu u Petrogradu, ali je za vrijeme studija zbog svoje podrke boljevicima bio 1905. uhiden i prognan iz grada (ivio je prvo protuzakonito u Petrogradu i zatim u Finskoj). Uspio je ipak diplomirati 1908., ali je 1911. slijedio novi izgon (i poslije dvije godine pomilovanje). Godine 1916. dobio je zadatak nadgledavati gradnju ledolomaca u Engleskoj, u brodogradilitu Newcastle-upon-Tyne; nakon povratka u domovinu zbog izgleda (brke, kape, odijela od tvida), neko je vrijeme dobivao nadimak "Englez". Zamjatin se vratio u Rusiji neposredno prije listopadske revolucije, prema kojoj je najprije bio sklon, ali nakon pobjede boljevika poeo je kritizirati ogranienje slobode, i pojave koje je povezao s primitivizmom. Svoja knjievna djela ("Pokrajinsko", , 1912., i zatim druge prie) poeo je objavljivati prije revolucije, a poslije je pisao lanke za sovjetske asopise. 102

 Najvaniji svoj rad, futuristiki roman Mi (rus. ) dovrio je 1920. (ili 1921.), i u meuvremenu ga je nova vlast dva puta uhapsila (1919. i 1921. godine). esto se smatra da je Zamjatin usmjerio kritiku u svom tom djelu na perspektive razvitka nove sovjetske drave, ali shema nije tako jednostavna. Neke teme koje su prisutne u romanu nastale su na osnovi autorovih iskustava iz Engleske, i treba takoer uzeti u obzira da je Zamjatin prevodio na ruski radove H.G. Wellsa, koga je cijenio, ali s ijem se filozofijom o bududnosti nije slagao. Zamjatin nije prihvadao Wellsovu utopistiku viziju o svesvjetskoj (socijalistikoj) dravi, niti zamisao o prevlasti znanosti i razuma nad ljudskim osjedajima. Tijekom 1920-ih sovjetski je reim postojano napadao Zamjatina, koji je napokon 1931. u pismu Staljinu zatraio dozvolu da napusti Sovjetski Savez, uz primjedbu da "Prava knjievnost moe postojati jedino kada je stvaraju ne marljivi i pouzdani slubenici, nego luaci, pustinjaci, sanjari, pobunjenici i skeptici" Na nagovor Maksima Gorkoga (18681936) Staljin je dopustio odlazak Zamjatina, koji se idude godine (1932) sa suprugom preselio u Parizu, gdje je umro 1937., i to u vremenu kada je ved jako htio vratiti se u domovinu. Roman Mi bio je objavljen u Sovjetskom savezu tek 1988. u doba "glasnosti", no kruio je meu itateljima u rukopisima od vremena kad ga je Zamjatin dovrio. Knjiga je bila slubeno zabranjena u Sovjetskom Savezu 1923. (nakon to je Staljin ved postao elnik KP-a), ali francuski prijevod (Nous Autres, "Mi drugi") pojavio se gotovo odmah nakon to je Zamjatin dovrio djelo, i 1924. bio je objavljen prvi engleski prijevod. Radnja Pria je smjetena u 26. stoljedu n.e., u "Jedinstvenoj Dravi" (rus. ), koja je nastala nakon to se zavrio "Veliki dvostoljetni rat". Vladar ili glavni upravitelj drave naziva se "Dobrotvorom" (). Prostor drave okruen je tzv. "zelenim zidom"; gotovo sve zgrade unutar zida su staklene, pa svi vide to drugi rade. Ljudi su "brojevi" i svi nose iste plavosive "[j]unife" (odore). Glavni junak D-503 (= -503) matematiar i inenjer, radi na izgradnji svemirskoga broda "Integral", koji ima cilj prenijeti znanje i isto prednosti "Jedinstvene drave" drugim bidima u svemiru. Zato D-503 svakodnevno pie zapise o ivotu u Dravi (ali i o svojim doivljajima). Na poetku D-503 ima djevojku/enu po imenu 0-90, koju zove "Mila O"; ona je 10 cm nia i 10 cm ira od uobiajenih materinskih razmjera, pa zato i nalikuje na slovo O. D-503 je registriran na ljubiastom kartonu za opdenje s O-90, i kada u dnevnom rasporedu doe sat opdenja, tada i samo tada zastori u domu se spuste i mogude je obaviti intimni posao. Meutim, D-503 upoznat de i ensku I-330, "tanku, otru, svjesno-gipku kao bi", koja de ga bitno pogoditi u razmiljanjima (slovo I, koje je bilo isto u ruskoj dirilici u starom pravopisu kao i danas u latinici, tanka je crta i odraz tih motiva). I-330 potaknut de D-503 da ini stvari koje Drava ne doputa: da pui cigarete, pije alkohol, itd., i pozvat de ga da posjeti "Drevnu kudu", jedinu zgradu u Dravi koji nije izgraena iz stakla, i tu de vidjeti kip Buddhe i sliku Pukina. D-503 je uznemiren, ali I-330 ima vezu s lijenikom, koji de osigurati njegov otpust od posla i drevnoga rasporeda. 103

 D-503 poinje sanjati, ali "snovi to je ozbiljna mentalna bolest"; i tovie, potom de ga zahvatiti jo veda bolest, u njemu de se pojaviti "dua"! Postupno, I-330 razotkriva D-503 da je lanica pokreta MEFI, koji se nalazi izvan "zelenoga zida" iji su ljudi odjeveni u krznima i imaju cilj razbiti Zid oko Jedinstvene Drave i povezati je opet s vanjskim (divljim) svijetom; "Integral" im u tome moe pomodi. U meuvremenu, O-90 trai od D-503 da joj zane dijete, i on to uini, ali O zatim ne eli predati dijete na odgoj dravi, i uspije, uz pomod I-330, prebaciti djeteta preko Zelenoga zida. Potkraj prie D-503 poleti svemirskim brodom "Integral" i ugleda daleke vidike; ali nakon povratka doznat de, od susjeda, da je svemir konaan. To de ojaati njegove sumnje; sastat de se i s Dobrotvorom, "sokratovsko-delavim ovjekom", i poslije de mu I-330 redi da O ved ivi iza Zida s njegovim djetetom. Slijedi preobrazba: D-530 bit de povrgnut "Velikoj operaciji", koja de mu ukloniti bolest, tj. duu (njegov susjed i drugi koji sumnjaju bit de isto uhideni i operirani). Poslije de se zapitati: "Zar sam ja D-503 napisao tih dvjesto dvadeset stranica?", i ispriat de Dobrotvoru sve to zna o "neprijateljima srede". Prie zavrava kada je I-330 uhvadena, dovedena "ispod Zvona" i povrgnuta plinu; to se ponavlja tri puta, ali ona ne izdaje protivnike Jedinstvene Drave, i na kraju je odvedena do "stroja Dobrotvora" i ubijena. Pojedinosti Neke reenice ili komentare iz zapisa D-503 vrijedi istaknuti. Jedinstvena Drava je zatvoren, nepokretni svijet, jer kako D-503 smatra povijest je uvijek bila prijelaz od nomadskih oblika na postojane: "Ako su ljudi vrvjeli po zemlji s jednoga kraja na drugi, bilo je to samo u prapovijesnim vremenima, kada su postojale nacije, ratovi, trgovina, otkrida raznih Amerika". Sve je u Jedinstvenoj Dravi ureeno i tono tempirano; sav vremenski raspored odreuje "Tablica" (): vrijeme buenja, jela, vrijeme kada ljudi moraju idi na obvezne etnje, kada moraju podi spavati, itd. I svi brojevi u Drave, dok su bila djeca u koli, itali su "velianstveni spomenik drevne knjievnosti" djelo eljezniki raspored. Za osobne potrebe, svima je doputeno samo dva sata dnevno: 1617:00h i 2122:00h, i u tada se moe vidjeti kako se u staklenim sobama sputaju zavjese, jer u tim intervalima brojevi obavljaju spolno opdenje. D-503 smatra nevjerojatnim da su u prolosti ljudi ivjeli u vremenski slobodnom, tj. "divljem" stanju, da su ivjeli bez "Tablice" i prema povjesniarima, svjetlo je svu nod gorjelo uz ulice, po kojima se hodalo i vozilo. S tim u vezi, D-503 de poslije dodati da je "Taylor" *= ameriki inenjer Frederick Winslow Taylor, 18561915, koji je htio usavriti industrijsku proizvodnju+ bio najgenijalniji od svih "drevnih", ali ipak nije uspio proiriti svoj raspored rada na ukupno 24 sati! to se tie naela humanosti, drave su u prolosti toboe donosile zakona protiv ubojstava pojedinaca, ali nisu sprijeavale ubojstva milijuna! Za E-503 bio je isto tako velik apsurd da je spolni ivot bio sasvim izvan kontrole, i tovie, "smjeno je" da su ljudi poznavali vodarstvo, ivotinjovodstvo, ribarstvo, ali nisu stigli do idude toke na razumnoj ljestvici, tj. do "djetovodstvo" (dravnog odgoja, tonije uzgoja djece), i stoga nisu uveli materinske i oinske norme kao u Jedinstvenoj Dravi. 104

 Jedinstvena Drava, nakon Dvotogodinjega rata, svladala je prvo Glad, i zatim je uspjela nadvladati "drugoga gospodara svjeta", tj. Ljubav, i 300 godina poslije bio je donijet povijesni Lex sexualis, prema kojemu "svaki broj *= ovjek+ ima pravo na *svaki+ drugi broj". Meutim, D-503 kae da je ved "bolestan" (dok zapisuje svoje misli), jer nakon to ga je [neplanirana ljubav] I-330 odvela u "Drevnu kudu", gdje je vidio kip Buddhe, poeo je sanjati; i premda se "vidjeti san" smatralo normalnim "u drevnih", sve je u njih bila "uasan vrtuljak", jer su sni "ozbiljna psihika bolest". Slijedi primjedba o slobodi i prijestupima (nezakonu): "Jedini nain [sredstvo+ da se ovjeka izbavi od prijestupa, jest da ga se izbavi od slobode". E-503 opisuje i kako je Dobrotvor uklanjao otpadnike svojim Strojem: zloinac se polako penje po stubitu, inedi posljednje korake u ivotu, i zatim, "licem prema nebu", spusti se i legne na posljednji leaj; Dobrotvor krede oko Stroja, sve su oi uperene u njegovu golemu ruku, i onda povude polugu; tijelo zloinca se rastvara i od njega ostaje samo "kemijski ista voda". I sve je to kako pie u zapisima D-503 dobro, povratak u raj: "Dobrotvor, Stroj, Kocka, Plinsko Zvono, uvari velianstveno, predivno, uzvieno, kristalno isto". Zatim glavni junak prie zapisat de da su i "bogovi ovdje u Uredu, u kuhinji, u radionici, u zahodu bogovi su postali kao mi: ergo mi smo postali kao bogovi". Dakako, po svemu sudedi Zamjatin je u ovom reenici aludirao na Wellsovu fikciju o svesvjetskoj dravi, "Modernoj Utopiji" (1905) o kojoj je ved bilo rije, i koju je Wells poslije doradio u drugom romanu "Ljudi poput bogova" (Men Like Gods, 1923). D-503 unato svojim rijeima pohvale savrenoj Dravi ipak pati; u njemu se oblikovala dua! Svakako bitan pomak. Ipak, zapisat de : "ovjek je prestao biti divlja ivotinja kada je izgradio prvi zid prestao je biti divlja ivotinja samo tada, kad smo mi izgradili Zeleni zid, kada smo izdvojili na strojni, savren svijet od nerazumnoga svijeta drveda, ptica i ivotinja." ivot unutar Zida je sreen; ubrzo de nastupiti i "Dan jednoglasja"; sve je u ritmu, i ljudi se dre "Tablice", i nije bilo poremedaja u posljednjih 119 godina, a tada se to dogodilo (prema ljetopisima) zbog neoekivanog udara meteorita s neba. Tijekom obveznih etnji ljudi hodaju skladno poput asirskih ratnika prikazanih na spomenicima, no D503 biti de svjedokom dva sluaja smetnje: jedan se mladid odvoji iz reda i straar ga udari "elektrinim biem"; jedna enska krikne da joj je dosta i utekne, kao kada je prije 119 godina udario meteorit! U nastavku D-503 pie da su u drevnom svijet, krdani: " jedini nai (iako vrlo nesavreni) preci" znali da je smirenost vrlina, i oholost porok, i da smo "MI od Boga, i 'Ja' od avola". Ipak, D-503 ved osjeda sebe i svoju individualnost, i razmilja: Zar nije jasno da je osobna svijest samo bolest? No moda on vie nije fagocit koji unitava mikrobe *u drutvu+, nego mikrob; i bit de da je bolestan; on ima duu on je mikrob Idudi dan odrat de se godinji izbor Dobrotvora (= Dan jednoglasja, EH); D-503 se udi da su u "drevnih ljudi" izbori bili neizvjesni jer je besmisleno graditi dravu na sasvim nepoznatim sluajnostima; ali novi su izbori simboliki i potvruju prema rijeima "Evanelja" da smo jedinstvena Crkva; Jedinstvena Drava ne zna za sluaj da bi jedan glas naruio to jedinstvo I onda de se to dogoditi to: tisude ruka diu se za potvrivanje Dobrotvora, osim I-330 koja de podidi ruku protiv izbora napast de je, razderati njezinu unifu, bit de krvava s razgolidenim grudima

105

 Kad je I-330 odvela D-503 ljudima izvan Zelenoga zida, prepoznao je meu njima prvo neke u sivomodrim unifama, ali je onda ugledao sve druge, u crnim, riim, zlatnim, tamnosmeim i pjegavo bijelim krznama bez odjede, pokriveni krznom kakvo se moe vidjeti na punjenom konju u Prapovijesnom muzeju; ene su imale lica poput "naih ena", bez dlaka i isto krupne grudi bez dlaka, ali mukarcima je samo jedan dio lica bio bez dlaka "kao u naih predaka". D-503 bio je oku, jer "nitko od nas od dvogodinjega rata nije bio iza Zida" Dan prije probnog leta "Integrala" I-330 objanjava D-503 da de pokret MEFI oteti svemirski brod, jer de to brzo i bezbolno osigurati pobjedu pokreta. Zapanjen, D-503 joj kae da je to nezamislivo zna li ona da bi to bila revolucija, to je besmisleno; I330 potvruje da doista jest revolucija, i pita ga zato je to besmisleno; D-503 odgovara: " jer revolucije ne moe biti naa revolucija bila je posljednje. I vie ne moe biti nikakvih revolucija. To je poznato svakomu" Prije odlaska na let u "Integralu", D-503 vidi skupinu od pedesetak ljudi u koloni, ali nede mu izgledati kao pravi ljudi svi hodaju u redu kao "ovjekoliki traktori", i nad njima vijori natpis "Mi smo prvi! Mi smo ved operirani! Svi za nama!" Nakon povratka s leta, D-503 ulazi u daljnju krizu; zamislio je svemir bez kraja i to mu se inilo dok je letio, ali mu poslije delavi susjed kae da je izraunao da svemir nije beskonaan, i onda ga D-503 zapita, uznemireno no to de onda biti dalje kada se svemir zavri! Kraj prie ved smo ukratko oznaili u saetku: D-503 bit de operiran, dua de mu biti uklonjena, i izdat de I-330, koja de biti ubijena u Stroju Dobrotvora. * * * George Orwell proitao je Zamjatinovo djelo na francuskom, i poslije je rekao da je njegov kljuni roman, 1984., bio nadahnut Zamjatinovim radom. Prema Orwellu, Aldous Huxley je isto utemeljio svoje veliko djelo Vrli novi svijet na Zamjatinovom radu, ali Huxley je u pismu 1962. rekao da o tome nije nita znao, sve dok Kurt Vonnegut nije izjavio da je i on "ukrao" svoju temu od Zamjatina.

Aldous Huxley
Aldous Leonard Huxley rodio se 26. srpnja 1894. u engleskom gradu Godalmingu, jugoistono od Londona. lanovi njegove obitelji pripadali su britanskoj vladajudoj klasi. Njegov je djed bio Thomas Huxley, biolog koji je zagovarao Darwinovu teoriju evolucije (i koji je bio, kako je bilo reeno, i profesor H.G. Wellsa). Aldous je imao vie brade i sestara od kojih de najpoznatiji biti biolog i genetiar Julian Huxley (18871975), prvi ravnatelj UNESCO-a, i fiziolog i biofiziar Andrew Huxley (1917), dobitnik Nobelove nagrade za medicinu (fiziologiju) 1963. godine. Dok je Huxley pohaao srednju kolu u Etonu (Eton College) dobio je keratiris (bolest oiju), i gotovo je tri godina bio gotovo slijep. Slab vid mu je oteao rad u laboratoriju, pa se zato za razliku od vedine mukih lanova obitelji Huxley, posvetio knjievnosti, umjesto prirodnim znanostima (dakako, majina strana njegove obitelji dala je mnogo romanopisaca i pjesnika). Takoer zbog slabosti vida nije bio primljen u britansku vojsku za vrijeme prvoga svjetskog rata. Kada mu se vid popravio diplomirao je knjievnost na Oxfordu, i neko je vrijeme predavao francuski jezik na Etonu, gdje mu je tada jedan od uenika bio Eric Blair (bududi George Orwell). 106

 Huxley je sa suprugom Marijom Nys (Belgijankom), i mladim sinom Matthewom proputovao svijet i od 1921. je ivio due vrijeme u Italiji, gdje je i nastala ideja za njegov vjerojatno najvaniji roman, Vrli novi svijet (= Brave New World). Italija je jo bila zemlja futurizma i uskoro je faistika vlada Benita Mussolinija (18831945) poela predvoditi autoritarnu vlast, koja se borila protiv kontrole raanja, kako bi se stvorilo to vie ljudi sposobnih za rat. Huxley je naglasio u jednom intervju iz 1960. da se preselio u Francusku, nakon to su faisti uinili ivot u Italiji neugodnim. Za pisanje romana Vrli novi svijet, Huxleyju je trebao samo etiri mjeseca i objavio ga je 1932. dakle u razdoblju nakon prvog svjetskog rata (1914 1918), potkraj velike depresije (19291933.), i prije dolaska Hitlera i Staljina na vlast. U djelu se problematizira ideoloku zabrinutost nad individualnim slobodama i autoritarnodu drave. Prije izbijanja drugoga svjetskog rata, Huxley se preselio u SAD, i ivio je u Los Anglesu od 1937. sve do svoje smrti. Treba spomenuti da je 1950-ih, u SAD-u, Huxley doao u doticaj s halucinogenim drogama (LSD), koje su mu bile poticaj da napie djela Vrata percepcije (= The Doors of Perception, 1954) i Raj i pakao (= Heaven and Hell, 1956). Tijekom ivota desetak je puta uzeo drogu, a motiv je bio "pobjedi od sebe", to je dosta zanimljivo, jer se ove vrste droga nazivaju i introspektivnima to bi bilo potpuno suprotno od bijega. Posljednji vaan Huxleyjev roman, Otok (= Island, 1962) bio je objavljen u godini prije autorove smrti; u tom djelu opisuje se pozitivna utopija, i sam naslov "otok" odraava tipine knjievne primjere smjetanja utopija u otonim sredinama. Vrli novi svijet Ovoj knjizi treba posvetiti osobitu pozornost. Da ponovimo, roman je bio objavljen 1932. i uz Zamjatinov Mi (1920-21), i isto Tminu u podne (1940.) Arthura Koestlera (19051985) i Orwellov 1984, smatra se jednim od najvanijih futuristikih djela 20. stoljeda. Kada se danas spomene ovaj naslov, asocijacije koje izaziva odnose se na strepnje vezane za ljudsku osobnu slobodu. Radnja u romanu odvija se u 632 FE ("Fordove ere"), tj. ba toliko godina nakon roenja Henryja Forda (to bi znailo da se pria dogaa na kraju 25. stoljeda, tonije 2495. n.e.). O vanosti Forda ne samo za automobilsku industriju, nego opdenito za masovnu proizvodnju (pokretne trake, itd.), ved je bilo rijei. Inspiracija da za vrhovno boanstvo izabere upravo jednoga od kljunih tvoraca moderne amerike industrije bila mu je Fordova knjiica "Moj ivot i rad" (= My Life and Work), koju je itao na putu prema SAD-u. Nakon to se Huxley svojedobno iskrcao iz broda u San Franciscu, inilo mu se da svijet ved ivi po Fordovim naelima. U Svjetskoj dravi u Huxleyjevom romana, ne samo da se Ford slavi kao boanstvo, nego je stabilnost postignuta i biolokim inenjeringom. Graani su od djetinjstva, hipnopedijom (= uenjem u snu), naueni na pasivnu poslunost, bezumni konzumerizam, koritenje droga i promiskuitet. Misao vodilja Svjetske drave je "Zajednica, istovjetnost, stabilnost". 107

 Svijet se u romanu dijeli na "civilizirano" stanovnitvo kojim upravljaju nadzornici i stvaraju ih, te na "necivilizirano" stanovnitvo odnosno "divljake", koji ive u rezervatima. Divljaci ive vie-manje na nain kako mi danas ivimo. Uas totalitaristikog reima postat de vrlo jasan kada de divljak John iz rezervata, tj. "John Savage", biti doveden London. Strepnja o razvoju svijeta u romanu zapravo odraava Huxlejev strah prema irenju "amerikog naina ivota", za koji je smatrao da promie vrijednosti koje de u konanici dokinuti slobodan izbor svakog pojedinca. S druge strane, Huxleyja se smatralo i za velikog kritika H.G. Wellsa, koji je esto ismijavao Wellsova djela zbog pretjeranog optimizma i utopistikim prikazima bududnosti koju nastanjuju "vrli" graani (primjerice u djelu "Ljudi poput bogova", Men like gods, 1923). No to to je Huxleyju jedno vrijeme bilo zajedniko s Wellsom bila je skeptinost u odnosu na parlamentarnu demokraciju kao i uvjerenost da se drutvo mora preustrojiti u oblik hijerarhijske ljestvice umnih sposobnosti kojom upravlja kasta strunjaka. Nakana da parodira Wellsa u romanu Vrli novi svijet pretvorila se u izraz njegove istinske zabrinutosti onodobnim zbivanjima. Pisanju romana prethodio je slom burze na Wall Streetu 1929. I kriza koja je uslijedila imala je globalni uinak, a posebice na one dijelove svijeta koja su ovisila o sirovinskoj industriji. Na Huxleyjev pesimizam je u znatnoj mjeri utjecala neuinkovitost i nespremnost britanskog parlamenta da nae rjeenje za izlazak iz krize i pomogne podrujima masovne nezaposlenosti. Prije nego li je objavljen Vrli novi svijet Huxley je govorio o mogudoj primjeni eugenike kao instrumentu politike kontrole i izrazio spremnost prihvadanja eugenikih mjera kako bi se sprijeilo zastranjivanje zapadnjakih drutava. Zanimanje za eugeniku, koju su u razdoblju izmeu dva velika rata zastupali mnogi intelektualci, u Huxleyja se prvi put pojavljuje u Proper Studies (1927). Iako je bio svjestan devijacija koje se mogu iz nje izvesti, drao je da je "bilo koji oblik reda bolji od kaosa." Eugenike, kao mogudeg rjeenja, odrekao se nakon drugog svjetskog rata, nakon Hitlerovog "konanog rjeenja." Kao i Wells, koji u svom Vremenskom stroju nije fokusiran toliko na opis daleke bududnosti, koliko na strepnju nad beznaem i otuenjem koje je obuhvatilo duh vremena na prijelazu stoljeda, Huxley u Vrlom novom svijetu izraava strah od politike nesposobnosti i tromosti, ekonomske krize i drutvenih nemira. S tim u vezi, na roman moemo gledati ne samo kao na satiru amerikoga ivota, nego i kao na projekciju opasnosti koje prijete od totalitarizma koji je svojstven za korporacijsku dravu. Za Vrli novi svijet vano je istaknuti tri termina: utopiju, totalitarizam i sustav kasti. Inspiraciju za sustav kasti Huxley je pronaao u hinduizmu, s time da treba dodati da su drutvene uloge kasta bile ukinute u Indiji tek nakon samostalnosti poslije drugoga svjetskog rata. U romanu pet je glavnih kasti nazvanih prema slovima iz grkoga pisma (od alfe do epsilona); pripadnici se razlikuju vanjskim izgledom (tijelom i odjedom), kao i inteligencijom i rezultat takvoga drutva je postizanje stabilnosti i srede.

108

 Svjetska drava podijeljena je na deset podruju; postoji samo 10.000 prezimena za ljude; nije dozvoljeno zaljubiti se, ili imati djecu, ali svatko je sretan to pripada vlastitoj kasti i svi rade za svakoga. Glavni su likovi u romanu: Tomas /Tomakin
Upravitelj tvornice za proizvodnju djece, koja su odmalena podvrgnuta hipnopediji i neopavlovljevom uinku pomodu kojih postaju vjeno sretna bida s dodijeljenom ulogom u drutvu.

Bernard Marx
Neuobiajeno nizak pripadnik kaste alfe, zbog alkohola u surogatu krvi (nesreda pri njegovom stvaranju); neprilagoen, ne uiva u zajednikim sportskim aktivnostima, promiskuitetu i zajednikim druenjima; ne uiva niti u drogi soma i zaljubljen u djevojku Leninu.

Lenina Crowne
Mlada, lijepa i seksualno slobodna pripadnica kaste beta; koristi somu da bi potisnula neeljene osjedaje; zaljubit de se u Johna Divljaka, koji bi joj elio uzvratiti osjedaje, ali ga odbija njezina istaknuta seksualnost.

Linda
Majka Johna Divljaka koju je Upravitelj Tomakin napustio u rezervatu, nakon to je grekom ostala u drugome stanju; nakon povratka u civilizirani svijet, zavrava u Bolnici za umiranje Park Lane; njezina smrt, od pretjeranog uzimanja some, potie Johna da se pobuni protiv te opasne i otrovne droge.

John Divljak (= John Savage)

Nezakoniti sin Upravitelja Tomakina i Linde; roen i odgojen u Rezervatu ("Malpais") nakon to je Lindu napustio njezin ljubavnik; John de biti neprilagoen i u rezervatu, u kojem se divlji uroenici i dalje obiavaju eniti, osnivati obitelji i prakticirati vjeru, a neprilagoen de biti kad doe i u civilizirani novi svijet, totalitarnu zemlju blagostanja, utemeljenu na principima stabilnosti i srede; divljak je jedino u ivotu proitao Sabrana djela Williama Shakespearea i neprestance ih navodi; njegov lik je moralan i naivan; nakon majine smrti, sve se iluzije o utopijskom drutvu razbijaju; tehnoloka uda i bezduni konzumerizam ne mogu zamijeniti osobne slobode, dostojanstvo i estitost; nakon to ne uspije povesti pobunu meu niim kastama o prestanku uzimanja some povlai se u osamu, ali ne uspijeva izmadi proganjanju te na kraju i sam poklekne pred drogom i ne mogavi izdrati teret osjedaja krivnje, vjea se.

Mustafa Mond
On upravlja jednim od ukupno deset podruja Svjetske drave; brani naela Vrlog novog svijeta "Zajednica, Jednakost, stabilnost"; iako i dalje posjeduje zabranjene knjige, smatra da umjetnost, knjievnost i znanstvenu slobodu treba rtvovati u ime osiguravanja drutvene srede; isto tako brani genetski sustav kasti i nedostatak osobnih sloboda to je cijena koja se mora platiti za postizanje stabilnosti.

Radnja u romanu poinje tako da Bernard Marx s Leninom Crowne odlaze na put u Novi Meksiku, gdje de susresti Divljaka i njegovu majku. Pobjedonosno se Bernard vrada u Svjetsku dravu zajedno s Divljakom, ali njegov je trijumf kratkoga vijeka jer biva izgnan zbog svog nekonformistikog ponaanja. Nakana je Bernarda bila raskrinkati nedjelo Tomasa/Tomakina, Upravitelja tvornice koja proizvodi djecu koja su odmalena podvrgnuta hipnopediji i (spomenutom) neopavlovljevom uinku, da bi postala sretna bida s fiksnim ulogama u drutvu. Naime, upravo je upraviteljev poloaj bio poljuljan nakon to se otkrilo da je on zapravo Divljakov otac koji ga je zaeo na putu u Novi Meksiko. Huxley u romanu upozorava na opasnost od koritenja tehnologije u svrhu kontrole drutva i uspostavljanja nadzora pomodu novih i modnih tehnologija. Nadzor se vri strogom kontrolom reprodukcije tehnolokom i medicinskom intervencijom, uspostavljanjem sloenih mehanizama zabave koji slue za oputanje, ali potiu i potronju.

109

 Koriste se opojne droge, "some" (Huxley je preuzeo to ime iz sanskrtskih izvora, koji govore o tomu da je bog Indra davao "somu" svojim ratnim sljedbenicima). Inae, u romanu je sve prenaglaeno i djeluje bizarno. Svjetska drava je ekstremna, ali razvijena inaica ekonomskih vrijednosti naega drutva u kojem se sreda pojedinca oznaava kao sposobnost zadovoljavanja potreba, a uspjeh drutva se mjeri ekonomskim rastom i prosperitetom. Sam naslov za knjigu, Huxley je preuzeo iz Shakespeareove Oluje, u kojem Miranda, mlada djevojka koja je ivjela osamljena na otoku i poznavala samo svoga oca i duha Ariela, po prvi put vidi druge ljude i kae: O vrlo novi svijet / koji ima takve ljude u sebi (engl. O brave new world / That has such people in't! ). Postoje poveznice izmeu Shakespearove Oluje i Huxleyjeva Vrlog novog svijeta. Naime, neki smatraju da je Oluja alegorija imperijalizma, a slijedom toga svjetska drava koristi neki oblik britanskog imperijalizma i pokuava "civilizirati divljake". U romanu se nasluduje da je engleski jezik svjetski dominantan, a jezici poput poljskog, njemakog i francuskog se spominju kao "mrtvi jezici". Vrli novi svijet ponovno posjeen Huxley je napisao nastavak svom djelu, pod naslovom "Vrli novi svijet ponovno posjeden" (= Brave New World Revisited) tridesetak godina nakon izvornika (1958), i u njemu je razmotrio je li se svijet primakao prema viziji bududnosti koju je imao 30-ih godina 20. stoljeda. U tom nefikcionalnom djelu zakljuio je da svijet postaje bre nalik onom iz Vrlog novog svijeta nego to je on to izvorno mislio. Pokuao je analizirati koji bi mogli biti uzroci tomu, kao to je prenapuenost stanovnitva kao i sva sredstva kojima bi se ljudi mogli kontrolirati. Ranije je spomenuto da ga je zanimalo djelovanje droga i podsvjesnih sugestija. Neke razlike izmeu Aldousa Huxleyja i Georgea Orwella Huxleyjevo vienje bilo je katkad usporeeno s vanim romanom njegovoga nekadanjeg uenika Georgea Orwellsa, "1984" (= Nineteen Eighty-Four), objavljenoga 1949. godine. Orwell se u svom romanu 1984. bojao da de postojati Odbor za cenzuru koji de zabranjivati knjige, kontrolirati sadraj na Internetu i da do zabranjenih i nepodudnih knjiga ljudi nede modi dodi. Huxley se, s druge strane, u romanu Vrli novi svijet, bojao da nede biti potrebno zabranjivati knjige, jer ih vie nitko nede itati. Ljude de zanimati posve plitka i bezumna zabava (primjerice "Survivor" na jednoj od komercijalnih televizija, program u kojem ljudi ne pokazuju razliite vjetine kojima su ovladali, ved pokazuju koliko se mogu poniziti, pa tako u jednoj od igara pobjednik ima pravo dvaput zagristi u hamburger i popiti dva gutljaja vode, ali jasno je da su svi izgladnjeli). Opdenito, popularni su programi u kojima obini ljudi iznose svoju intimu, ostvaruju razliite vrste odnosa i samo se oblikom odnosa i bave, bez ikakvoga sadraja: Orwell se bojao da de postojati sustav koji de nam uskradivati pravo na informacije; Huxley se naprotiv bojao da demo biti obasuti s toliko mnogo informacija to de na kraju rezultirati pasivnodu, apatijom i samoljubljem. Orwell se bojao da nam se nede redi istinu; Huxley se bojao da de istina postati nebitna (Danas smo svakodnevno preplavljeni mnogim istinama koje nam na kraju dana nita ne znae). 110

 Orwell se bojao da demo postati zarobljenika kultura; Huxley se bojao da demo postati kultura u kojoj caruju trivijalnosti, zadovoljstva koja dobivamo putem interaktivnih video igara. Kod Orwella ljude se kontrolira nanoenjem boli; Kod Huxleyja se ljude kontrolira ugodom i zadovoljstvom. Orwell se bojao da de nas unititi sve ono ega se bojimo; Huxley se bojao da de nas unititi sve ono to volimo. Sam Huxley de u radu "Vrli novi svijet ponovo posjedenom" pisati o tome i osvrnuti se na Orwellov tekst: Drutvo opisano u 1984 je drutvo koje se u potpunosti kontrolira kanjavanjem ili strahom od kanjavanja. U mome zamiljenom svijetu pripovijesti kazne nisu este i uglavnom su blage. Gotovo savrenu kontrolu vlada postie sistematskim nametanjem poeljnoga ponaanja, mnogim nainima gotovo pa nenasilne manipulacije, kako fizikog tako i psiholokog karaktera te genetskom standardizacijom. Dojenad u bocama i centralizirana kontrola reprodukcije moda nisu nemogudi; ali je posve jasno da demo jo dugo ostati vrsta koja raa svoje mlade nasumice. Genetska se standardizacija iz praktinih svrha moe iskljuiti. Drutva de se i dalje kontrolirati po poroaju kanjavanjem, kao i u prolosti i sve uinkovitijim metodama nagraivanja i znanstvene manipulacije.

Hrvatske vizije o budunosti

August enoa: Draga hrvatska itateljice, koja de ivjeti u gradu Zagrebu poslije 500 godina, tebi da reknem danas rie. Nadam se svakako da nas donde ne de biti izjeli koje kakvi mili prijatelji kojih, hvala bogu, imamo, ko na krunici zrnja, nadam se, da de Zagrepkinje i onda hrvatski itati, pae vie nego sada. Ti de ivjeti u svjetskom gradu Zagrebu, etati po gradskom korzu kraj obale savske, ti de gledati kako dolaze dvokatni parobrodi iz crnog mora do Zagreba, ti de u velikom kazalitu na Ciglani gledati prvu junakinju mostarskog ili sluati prvog tenora sarajevskog kazalita, koji su doli u Zagreb "gostovati". Ti de biti ubde velegradska gospodjica. Nu radoznala bit de sigurno, ko godj i sadanje djevojke, jer se ta enska vlastitost nikad ne mienja. Zato de ti se moda nametnuti pitanje: Kakve bijahu Zagrepkinje prije 500 godina? Vienac, 1877

Milan ufflay
Milan ufflay rodio se 9. studenoga 1879. u Lepoglavi; u Zagrebu je zavrio gimnaziju i studij povijesti na Filozofskom fakultetu, a povijest de mu ostati kao glavna preokupacija znanstvenog rada, poglavito balkanologija i albanologija; ubraja se takoer i meu prve hrvatske sociologe. Po politikim je nazorima bio blizak Hrvatskoj stranci prava ("frankovcima") Najvanija ufflayeva djela jesu: Srbi i Arbanasi, Konstantin Balid (povijesni roman), Na Pacifiku g. 2255. i Hrvatska u svijetlu svjetske historije i politike. ufflay, sav ivot praden policijom, ivio je dva usporedna ivota: htio je sebi i iroj javnosti, ne samo policiji, ostaviti predodbu da, iako je 1921. bio osuen kao hrvatski nacionalist, nije opasan jer ivi kao bonvivan, pomalo lijeno i leerno, izmeu dvije ene; svakodnevno je odlazio u stan, prijateljice i suradnice Betike Lucid, gdje je mogao u miru pisati. Uenje o razliitim rasama, ne samo narodima, bilo je vrlo utjecajno meu europskim znanstvenicima nakon 1918., nakon Velikog rata, koji je bio golem ok za "bijelu rasu", kako je esto ufflay isticao u svojim lancima o uzrocima Velikog rata u Obzoru, u kojem je objavljivao i lanke i prikazivao radove 111

europskih, mahom anglosaksonskih znanstvenika i intelektualaca; radove koji razmatraju sukobe izmeu razliitih "rasa". Teorije o rasnim razlikama meu narodima, o utjecaju plastike tla na ponaanja naroda, o ljudima kao izdancima tla, bile su rairene na Zapadu, pa to pogotovo na anglosaksonskom Zapadu. Te teorije nisu nastale iz mrnje prema drukijoj rasi, tvrdio je ufflay, niti iz elje za postojanjem rasnih razlika meu narodima, nego iz potrebe da se objasne uzroci Velikog rata, u kojemu su meusobno ratovali upravo narodi Zapada, dakle narodi koji pripadaju istim kulturnim krugovima, istim civilizacijskim dosezima, te da se, dakle, ustanovljavanjem pravih uzroka Velikoga rata sprijee bududi ratovi, ili da se pak barem mogu predvidjeti. ufflay smatra da su u narodima, a pogotovo u narodima europskih velegorja, jo snani plemenski predindoeuropski pranagoni, tj. nagoni tala na kojima narodi ive, nagoni olakog posizanja za palicom i pradkom, a onda je svakako bolje da su narodima za meusobne obraune pri ruci palica i pradka, nego topovi, otrovni plinovi, avioni i rakete. Istie da povijesni razvoj uvjetuju "poglavito krv i zemlja", odnosno "ivotni elan pa klima i plastika tla". Iz navedenoga je jasno da je ufflay bio izrazito kontroverzna linost, a recepcija je njegovog umjetnikog i publicistikog rada oteana zbog neobinog rjenika i osebujnoga stila i danas su njegova djela teko shvatljiva i moglo bi se redi da italaka publika jo za njih nije spremna, kao to nije bila spremna i u vremenu nastanka, jer je on zapravo posve promaio duh vremena u kojem je stvarao i njegovi su radovi promaili obzor oekivanja tadanje publike. ufflay je tragino stradao 19. veljae 1931. kada su ga brutalno pretukli policijski agenti, i to sigurno po nalogu velikosrpskog reima, odnosno organizacije "Mlada Jugoslavija" (ba u vrijeme kad je zagovarao suradnju sa Srbima u okviru ire dravne zajednice). To ubojstvo izazvalo je burnu reakciju u meunarodnoj znanstvenoj zajednici. Zacijelo najpoznatiji bio je apel koji su Albert Einstein i Heinrich Mann u travnju te godine uputili Ligi naroda, u kojem su traili da "Meunarodna liga za ljudska prava poduzme sve da se ovoj beskrajnoj nasilnoj vladavini stane na kraj" (mislilo se na tadanju diktatorsku vladu kralja Aleksandra). Deset godine poslije, nakon uspostave NDH, zato to je bio ubijen u takvoj situaciji, ufflay je bio proglaen "borcem za vjenu Hrvatsku". ufflay je, izmeu ostaloga, bio poznat po vidovnjatvu, kao i po izjavama koje su predviale bududnost. Ideje o bududnosti ljudskoga roda, od kojih su se neke dijelom i obistinile u vedoj su mjeri napisane u njegovom romanu Na Pacifiku 2255. Na Pacifiku god. 2255. metagenetiki roman u etiri knjige izlazio je u podlisku zagrebakog dnevnika Obzor od 23. travnja do 1. kolovoza 1924. U 75 nastavaka, roman je izlazio pod pseudonimom Eamon OLeigh, izvorno je bio napisan na njemakom i kasnije preveden na hrvatski jezik; u cjelovitom izdanju objavit de ga tek 1998. izdavaka kuda "Prosvjeta" (ureenom prema njemakom izvorniku, vidi lijevo). Ovo djelo smatra se prvim hrvatskim znanstveno- fantastinim romanom, iako bi ga po nekima trebalo zvati "etnofikcijom", a tipoloki bismo ga svrstali izmeu tog anra i utopije. Sa anrom znanstvene fantastike povezuje ga interes za prirodoznanstvene injenice i metode o spekulaciji o mogudim dogaajima u bududnosti. U prii su prisutne takoer i tehnoloke teme, tj. moguda negativna posljedica industrijskotehnolokog razvoja za bududnost Zemlje.

112

 Na bogatu tradiciju utopijske misli, odnosno utopije kao literarnog anra, u kojem slijedi Platonov i Moreov tip utopije i misli o drutvu, naslanja se opisom drutvenog, politikog, religioznog i pravnoga ivota bududnosti. Ponegdje anticipira rjeenja koja su u negativnim utopijama predloili Huxley u Vrlom novom svijetu, i Orwell u 1984, ali za razliku od spomenute dvojice, koji o bududnosti ovjeanstva piu na nain da se o njoj odluuje u njihovoj domovini, ufflay Hrvatsku ni ne spominje. U svojoj futurolokoj viziji ufflay nabraja mnoge autore iz ega su jasno razvidni utjecaji i poticaji za nastanak djela: spominje Wellsa, Vernea, Doylea, Mumforda, Hertzlera, Butlera, Wallacea, Konfucija, Rousseaua, Schopenhauera, Bergsona, Maxwella, Clasiusa, Fechnera, Kelvina, Einsteina, Russella, Freuda, Flammariona, Edisona, Williama Jamesa i Gandhija. Bududi da se bavio okultizmom i ezoterijom presudan je utjecaj imala i Kabala. ufflayev se roman moe povezati i s misaonim krugom Nikolaja Aleksandrovia Berdjajeva (1874 1948), autora djela Novo srednjovjekovlje (1924), bududi da obojica, nezavisno jedan od drugoga, razmiljaju o prekretnici jedne epohe, izlazu iz svjetske krize i poetku itavog, novoga razdoblja, "novog srednjovjekovlja", u kojem de dodi do totalnoga sloma doktrina, institucija i materijalizma, i koje de u svojoj biti opet postati religiozno. Uz Berdjajeva, u ufflayjevom djelu primjetan je i utjecaj ideja koje je zastupao Oswald Sprengler (18801936) i iznio u svom utjecajnom djelu Propast Zapada (Der Untergang des Abendlandes, 1918.1922). Sprengler je predvidio novi poredak nakon demokracije i razlikovao osam glavnih civilizacija: 1. babilonsku, 2. egipatsku, 3. kinesku, 4. indijsku, 5. meksiku (u biti mezoamerika), 6. klasinu, 7. arapsku, 8. zapadnu ili "europsko amerika". ufflay u romanu projicira dogaaje u 23. stoljede i konstruira mogudu stvarnost, viziju nove zajednice i kulture koja de nastati na Pacifiku nakon konanog raspada zapadne civilizacije. Jaz od tri stotine godina izmeu pisanja romana i vremena zbivanja radnje autor premoduje napomenama kojima objanjava to se u meuvremenu dogodilo. Brojni dogaaji koji su se zbili nakon pieve smrti potvruju ispravnost njegovih profetskih prognoza. ufflay je predvidio: Izbijanje Drugog svjetskog rata s preciznim rasporedom snaga Poraz Japana "od udruenih Engleza i Amerikanaca" (dogaaje je smjestio u 1941./1942.) Porast temperature na Zemlji za 3C, zbog potronje ugljena i pojaanog djelovanja vulkana (Sibir, Aljaska, Mandurija de postati plodne zemlje s ugodnom klimom) juni Sibir i sjeverna Mandurija pretvorene su u njivu koja daje obilnu etvu. Posvuda tude uspijeva i "soja", taj udesni grah iz kojega se moe praviti bezbroj korisnih stvari, poev od variva do makarona, od firnisa do finog ulja, do sira i margarina, od tamparske tinte do glicerina, od linoleja do sapuna, od sijena do djejega brana Arktik je postao oporavilite za arijsku rasu Uspon feminizma Porast uporabe droge i raznih stimulansa kao sredstva za socijalizaciju (u romanu se koristi asclepias acida, iji sok daje napitak zvan "soma", mlijeko besmrtnosti) Slobodnu ljubav Prijelaz na vegetarijanstvo i koritenje soje Vitaminske terapije Bioinenjering

113

 O onome to se jo nije dogodilo, barem ne u potpunosti, a ufflay je u romanu presumirao treba istaknuti: 1. Rast napetosti meu spolovima, 2. Propast patrijarhata, 3. Obitelji bez oca, 4. Pokret mainoklasta, 5. Svladavanje bolesti, 6. Skradivanje trudnode, 7. Eutanazija, 8. Ideja Svjetske drave O odnosima meu spolovima i o spolnosti redi de: Tendenca prema tredem spolu ved je posve jasno vidljiva. Homoseksualnost, inverzni tip osobito mukaraki, seksualne brave, poremedenje spolnoga ravnoteja i psihika impotenca uslijed napetosti izmeu mozga i hrptenice, uslijed profinjenja metastrukture ivaca, u stalnom su porastu sve je veda napetost izmeu spolova, sve izrazitija postaju sekundarna spolna obiljeja. Raspored politikih dogaaja: 19411942. 1992. Rat na Pacifiku Nezavisnost Indije

1996.
2015. 2054. 2063. 2176.

Veliki socijalni potresi

Dokinuto englesko prijestolje Federacija Rusije i Indije Slom imperijalne snage Amerike i Engleske Federacija svih drava engleskog jezika

2056 2063. Graanski rat u Americi za unitenje strojeva

Na Pacifiku god. 2255. sastoji se od jasno razdvojenih slojeva: 1. literarne fikcije, 2. znanstvenofantastine i utopijske misli (izraene kompliciranim metajezikom i vokabularom posuenim iz znanosti i orijentalne filozofije). No radnja romana vrlo je banalna i u opreci je sa snanim imaginativnim vizijama; sama fabula zapravo slui samo autorovim mentalnim konstrukcijama. Glavni likovi romana (Cold, Kunialov, Heat, Vikra, Maja, Satja Marble) ine posvedenu dravnu i intelektualnu elitu; njima je povjereno vodstvo u novoj zajednici i redom su sveuilini profesori. Sporazumijevaju se uenjakim jezikom "mum" (ufflay pojanjava podrijetlo, tvrdedi da je rije nastala konstrukcijom ili od ruskog "Mo uenih mozgov", ili engleskoga "mankinds united minds" ili latinskog "mentalis unificatio mundis"); kabalisti su vidjeli simboliku izraenu rimskim brojkama MVM (1995.) Feng-ui smatra se vrhunskom znanodu, koja u sebi ujedinjuje mnoga znanja od medicine do astronomije: U nae je doba starokitajski mantiki feng-ui bila znanost harmoninog milieu-a koja je bazirala poglavito na novo pronaenim zakonima morfe i ududenja *rije "ududenje" je ufflayev prijevod empatije]. O ivotu svakodnevice malo pie, bez obzira na evolucijske studije, nove spoznaje, znanstvene rezultate i genetike mutacije, ljudski de problemi i za tri stoljeda biti identini naima. 114

 Kao i svaka utopija i ova se temelji na usporednosti fakticiteta i fikcionaliteta, i ako uzmemo definiciju utopije po Frye-u koji kae da je ona "spekulativni mit s ciljem da obuhvati ili omogudi sagledavanje neijih ideja o drutvu, a da pritom ne bude teorija koja objedinjuje drutvene injenice" u ufflayevom demo djelu pronadi konstrukciju imaginarnog drutva u kojem on spaja mogude s racionalnim, znanstvenu intuiciju s literarnom fantazijom. On sam djelo naziva "historiki roman bududnosti"; i njegova vremenska utopija zapravo logiki slijedi svijet zamislivog reda. Kae: Nema vie nacija, za nas ne postoji ni rasa, postoji samo ovjeanstvo koje treba ujediniti ujediniti oko Pacifika, jer to je sve. Pripadnici elitnog Budarha bave se jogom, hipnozom i autosugestijom, slue se mudrostima Konfucija, Upaniada i Kabale. Pokreta ufflayevog razmiljanja o bududnosti su sumnje u postojedi svijet i drutveni poredak. Kada govori o napretku, ufflay iskljuivo govori o promjenama u sferi duha, o "poboljanom" ovjeku. O tehnikom napretku nema ni govora, jer tehnoloki napredak nije i ljudski napredak; upozorava na posljedice nekontroliranog industrijskog i tehnolokog progresa. ...Umah nakon svjetskog rata javili su se i na Zapadu novi Rousseaui, ali vapaj njihov "za povratkom k polju" iezao je u golemoj buci univerzalne fabrike. Nema izbora, stranaka, slobode znanosti. Sva fundamentalna otkrida nikada se ne objavljuju, nego samo ostaju u posjedu Budarha. ufflay predvia i kraj slobode javne rijei i tiska. Ved odavna i posvuda ukinuta je "slobodna i nezavisna tampa", dokinuti su "organi javnog miljenja" i kako se sve nazivalo "bijelo novinstvo" 20. i 21. stoljeda, koje je tek svoj najkorumpiraniji dio zvalo "utim". Nakon to je izazvalo bezbroj irokih ludila i dugakih katastrofa, to je novinstvo napokon spoznato kao najantisocijalnija institucija, koja spreava svako usklaenje ovjeanstva, jer halabukom i hukanjem bez svakoga ritma prekida mirni rad i zdravi san gomila. O Kitaju *= Kini+ kao novom sreditu pie: ... Kitaj je u etvrto doba spoznat kao zemlja sklada izmeu ljudske kulture i ljudske nature kao nacija jajeta, koja nikada nije mozgom sala s tranice klice. Nastavlja o rasama: Od bijele rase najblia i najslinija kitajskoj bila je slavenska. Poput Kitajaca ona je gutala svoje osvajae bili oni Germani, Avari ili Bugari. Ideja o nastanku djela objanjena je na samome kraju, u epilogu pod naslovom San budilac. Tu de ufflay napisati kako je sadraj romana razvio za vrijeme boravka u bolnici i zatvoru. Nakana ufflayja bila je "prodrmati podsvijest itaoca" te je umjesto znanstvenog djela napisao roman. Tako je namjesto znanstvenog djela, namjesto namjeravanog etotehnikog romana baen na papir jedan jedini san, faktiki san tempiran na god. 2255., realniji od fikcije jave, vii od autopije mozga. Taj san daje autor sa svim potankostima, kojih se je mogao sjetiti u budnom stanju. I za neke navode, koji su se obistinili na planetu tek poslije njegova sna tvrdi on, da se nijesu nipoto potkrali iz poznije jave u pripovijedanje ranijeg sna.

115

asopis Sirius (1976 1989)

Sirius (u izdanju Vjesnika) izlazio je u Zagrebu od 1976. do 1989. godine. Prvi urednik bio je Borivoj Jurkovid (19282006) i drugi Hrvoje Prdid (1954), dananji urednik hrv. izdanja asopisa National Geographic. U rujnu 2011. (jedan semestar prije nego to je na kolegij o antropologiji bududnosti krenuo na FF-u), u Zagrebu (u izdanju "Hangar 7") iziao je prvi broj novoga asopisa Sirius B, koji je preuzeo logotip i tradiciju svoga prethodnika; urednik je Davorin Horak.

Filmovi
Iz pregleda znanstveno-fantastikih ili futuristikih filmova iz 20. i 21. stoljeda, mogli bismo naznaiti nekoliko opdih tema. Znakovito je da su futuristiki filmovi vrlo esto isticali odlazak ljudi u svemir. Opisi prvih svemirskih putovanja, tonije prvih odlazaka ljudi na Mjesec, Mars ili na Veneru, bili su u tom smislu uobiajeni sve do stvarnoga slijetanja ovjeka na Mjesec 1969. godine. Svemirska putovanja / prva istraivanja
Le Voyage dans la lune (1902) Trip to Mars (1910) The First Men in the Moon (1919) Frau im Mond (1929) (1935) Destination Moon (1950) Rocketship X-M (1950) Flight to Mars (1951) Abbott and Costello Go to Mars (1953) Cat-Women of the Moon (1953) The Lost Planet (1953) Project Moonbase (1953) (1962) First Men in the Moon (1964) Robinson Crusoe on Mars (1964) Voyage to the Prehistoric Planet (1965) 2001: A Space Odyssey (1968) Voyage to the Planet of Prehistoric Women (1968) (1981) (2004)

Jedan dio tih filmova ukljuuje i dodir s izvanzemaljskim bidima, ali treba redi da ta tema nije uvijek povezana s futuristikom tematikom znanstvene fantastike. Izvanzemaljski kontakt
Le Voyage dans la lune (1902) Trip to Mars (1910) Rocketship X-M (1950) The Day the Earth Stood Still (1951) Flight to Mars (1951) The Man from Planet X (1951) Abbott and Costello Go to Mars (1953) This Island Earth (1955) Teenagers from Outer Space (1959) Moon Pilot (1962) First Men in the Moon (1964) Robinson Crusoe on Mars (1964) 2001: A Space Odyssey (1968) Close Encounters of the Third Kind (1977) The Alien Factor (1978) Gosti iz Galaksije (1981) E.T. the Extra-Terrestrial (1982) Creature (1985) Enemy Mine (1985) Alien Nation (1988) The Abyss (1989) Peacemaker (1990) Species (1995) Avatar (2009)

Vaan film "Bliski susreti trede vrste" (Close Encounters of the Third Kind, 1977) Stevena Spielberga (1946), primjerice, nema futuristiku osnovu, i niti to nema, recimo, hrvatsko-eka znanstvenofanatastina komedija Gosti iz galaksije (1981) Duana Vukotida (19271998). Ipak, katkad dodiri s izvanzemaljskim bidima upuduju i na neki mogudi razvitak u bududnosti; tako filmovi "Raketni brod X-M (Rocketship X-M) Kurta Neumanna (19081958) i pogotovo "Dan kada je 116

Zemlja stala" (The Day the Earth Stood Still, 1951) Roberta Wisea (19142005) prenose upozorenje protiv agresivne uporabe nuklearnog oruja. Od kraja 1960-ih temom veza s izvanzemaljskim vrstama bavili su se i antropolozi. Tako je u spomenutom djelu "Kulture izvan Zemlje: uloga antropologije u svemiru" (Cultures Beyond the Earth: the role of Anthropology in Outer Space, 1970), Ashley Montagu (= Israel Ehrenberg, 1905 1999), izjavio da se ved danas moramo spremiti za takve susrete. Filmovi o napadima iz svemira, isto tako ne ulaze uvijek u futuristiki okvir; osim toga, katkad su ti napadi imali metaforijsko znaenje za sukobe na Zemlje. Napadi iz svemira
Flying Disc Man from Mars (1950) The Day the Earth Stood Still (1951) The Thing (1951) Radar Men from the Moon (1952) Invaders from Mars (1953) Phantom from Space (1953) The War of the Worlds (1953) Devil Girl from Mars (1954) Target Earth (1954) The Beast with a Million Eyes (1955) Invasion of the Body Snatchers (1956) The Day Mars Invaded Earth (1963) The Andromeda Strain (1971) Invasion of the Body Snatchers (1978) Alien (1979) Contamination (1980) Flash Gordon (1980) Wojna wiatw - nastpne stulecie (1981) Enemy Mine (1985) Predator (1987) The Dark Side of the Moon (1990) Body Snatchers (1993) Evolution (2000) G.O.R.A. (2004) Alien Abduction (2005) War of the Worlds (2005) dva filma iste godine

Vjerojatno je najjasniji takav primjer, "Stvar" (The Thing, 1951) reisera Christiana Nybyja, i u produkciji Howarda Hawks (18961977), koji je imao svrhu upozoriti Amerikance na mogude sovjetske napade iz zraka za vrijeme hladnoga rata. Svemirske avanture uglavnom ulaze u shemu futurizma, no tu je zacijelo jedan od kljunih poticaja bila je znamenita serija "Zvjezdane staze" (Star Trek), prema zamisli Genea Roddenberryja (1921 1991), koja je krenula sredinom 1960-ih. Svemirske avanture
Flash Gordon, serijal od 1936-ih Buck Rogers (1939) Captain Video: Master of the Stratosphere (1951) Lost Planet Airmen (1951) Commando Cody: Sky Marshal of the Universe (1955) Barbarella (1968) Star Wars, filmska serija (1977) The Black Hole (1979) Star Trek: The Motion Picture (1979) Flash Gordon (1980) Forbidden World (1982) Dune (1984) Creature (1985) Enemy Mine (1985) Jichinin Iru ("Bilo ih je 11", 1986) Spaceballs (1987) Stargate (1994) Prometheus (2012)

Alternativni svemirski svjetovi

Forbidden Planet (1956) Alphaville (1965) Women of the Prehistoric Planet (1966) Planet of the Apes (1968) (1968) (1972) La Plante Sauvage (1973) Planet of Dinosaurs (1978) Chronopolis (1982 ) --! (1986) Planet of the Apes (2001) Solaris (2002 ) Avatar (2009)

117

 Donekle se mogu u tu kategoriju uvrstiti i filmovi o alternativnim svjetovima u svemiru. Dakako, jedna od kljunih futuristikih tematika odnosi se na distopijska ili post-apokaliptika drutva u bududnosti. Distopije
Metropolis (1927) Nineteen Eighty-Four (1954) Nineteen Eighty-Four (1956) The Time Machine (1960) Fahrenheit 451 (1965) A Clockwork Orange (1971) Z.P.G. (1972) Soylent Green (1973) Proroanstvo Nostradamusa / japanski (1974) Zardoz (1974) Izbavitelj (1976) Logan's Run (1976) Brave New World (1980) Chronopolis (1982) Sekmisja (1984) Nineteen Eighty-Four (1984) Brazil (1985) Demolition Man (1993) Brave New World (1998) Minority Report (2002) Children of Men (2006) V for Vendetta (2006) Brave New World (2011) The Hunger Games (2012)

Njemaki film Metropolis iz 1927. Fritza Langa (= Friedrich Christian Anton Lang, 18901976), prema scenariju koju je napisala reiserova supruga Thea von Harbou (18881954) predstavlja u tom smislu preteu distopijskih filmova. Kao i prijanji sovjetski film "Zraka smrti" ( , 1925) Ljeva Kuleeva (18991981), Langov film je izniman u tome to istie klasne odnose, izmeu podreenih radnika i upravitelja svijeta No Metropolis prikazuje i arhitekturu bududih gradova, tehnoloke promjene, i tematiku robotistike. Distopijska tematika takoer je ukljuila nekoliko ekranizacija Huxleyjevog Vrlog novog svijeta i Orwellovog 1984. Post-apokaliptini filmovi postali su sve ede od 1950-ih, i to zbog opasnosti od nuklearnog rata izmeu SAD-a i SSSR-a, koja je po svoj prilici postigla vrhunac u doba kubanske raketne krize; jedan od bitnih motiva iz tih filmova odnosi se na nazadovanje civilizacije (katkad do kamenoga doba) Post-apokalipsa (poslije atomskoga rat / utjecaj nuklearne radijacije
Five (1951) When Worlds Collide (1951) Captive Women (1952) Them! (1954) Day the World Ended (1955) Forbidden Planet (1956) Teenage Cave Man (1958) Last Woman on Earth (1960) Panic in Year Zero! (1962) Konec srpna v Hotelu Ozon (1967) Planet of the Apes (1968) Crimes of the Future (1970) Mad Max (1979) Warlords of the 21st Century (1982) I nuovi barbari (1983) Il mondo di Yor (1983) Nausikaja iz doline vjetrova / japanski (1984) America 3000 (1986) Planet of the Apes (2001) The Hunger Games (2012)

Srodna tema je "kraj svijeta" premda nije bila osobito popularna u amerikoj kinematografiji, jer ide protiv filozofije o "sretnom zavretku". U hrvatskoj kinematografiji, primjer je film Rat iz 1960. Veljka Bulajida (1928). Kraj svijeta
The Last Man on Earth (1924) La fin du monde (1931) Crash of the Moons (1954) svijet tu nije zemlja Rat (1960) The Day Time Ended (1980) Until the End of the World (1991) Lost in Space (1998)

118

 Neke znanstveno-fantastiki filmovi mogu se opdenito odrediti kao opisi bududeg svijeta, i donekle se u taj okvir mogu uvrstiti i filmovi o "izgubljenim svjetovima", prema to nije uvijek futuristika tematika (esto, vie je rije tek o fantastici, i ne o modelima bududnosti). Bududi svijet (opdenito)
Metropolis (1927) Things to Come (1936) 1. April 2000 (1952) La decima vittima (1965) Vendetta dal futuro (1986) Renaissance (2006) The Show Must Go On (2010) In Time (2011)

Izgubljeni svjetovi
The Phantom Empire (1935) Undersea Kingdom, serijal od 1936. Lost Continent (1951) Untamed Women (1952) Atlantis, the Lost Continent (1960) Warlords of Atlantis (1978) L'isola degli uomini pesce (1979) The Lost World (1992)

Meu naglascima na bitne odrednice bududnosti, mogli bismo zasad izdvojiti tri: prvo tehnologiju, koja je bila istaknuta ved u Metropolisu, i imala je popularnu inaicu u crtanoj seriji (i filmu) o Jetsonima; zatim razvitak raunala ili umjetne inteligencije (u filmovima ved iz 1960-ih nadalje), i trede, stvaranje umjetnih ljudi, robota i raznih preinaka DNK. Tehnologija (opdenito)
(1925) (1935) Blade Runner (1982) Brazil (1985) retrotehnologija Jetsons: The Movie (1990) The Core (2003)

Raunala
Alphaville (1966) 2001: A Space Odyssey (1968) Demon Seed (1977) Matrix (1999) Mr. India (1987)

Stvaranje umjetnih ljudi je tematika koja je u modernom dobu naela Mary Shelley svojim romanom Frankensteinom i doista prvi iz klasinih ekranizacija romana Shelleyjeve bio je film iz 1931. u reiji Jamesa Whalea (18891957), s "Borisom Karloffom" (= William Pratt, 18871969) u glavnoj ulozi. No postupno se sve veda pozornost usmjerila na robote Langov Metropolis, kako je bilo reeno, predstavlja tu prekretnicu; u novije vrijeme sve se vedi naglasak stavljao na DNK inenjering. Umjetni ljudi, roboti, klonovi, inenjering DNK
L'uomo meccanico (1921) Metropolis (1927) Frankenstein (1931) Robot Monster (1953) Gog (1954) Target Earth (1954) Tobor the Great (1954) The Creation of the Humanoids (1962) Frankenstein (1970) Westworld (1973) Futureworld (1976) Android (1982) Blade Runner / hrv. Istrebljiva (1982) The Terminator (1984) Gattaca (1987) Vendetta dal futuro (1986) Cherry 2000 (1987) RoboCop (1987) Cyborg Cop (1993) Frankenstein (1994) Species (1995) A.I. Artificial Intelligence (2001) Robot Stories (2003) The Island (2005) Splice (2009) Enthiran (2010) Womb (2010) In Time (2011)

119

 U vezi s tim, nastao je i niz filmova koji govore o antropologiji "vrsta". Antropologija vrsta (ljudske i druge)
The Neanderthal Man (1953) The Time Machine (1960) The Creation of the Humanoids (1962) 2001: A Space Odyssey (1968) Planet of the Apes (1968) Z.P.G. (1972) Zardoz (1974) Altered States (1980) Enemy Mine (1985) Planet of the Apes (2001) The Island (2005 film) Avatar (2009) Rise of the Planet of the Apes (2011) Prometheus (2012)

Posebna tema (katkad i u kominom sklopu) odnosi se na ensko-muke odnose u bududnosti; premda je tematika o spolnim odnosima opdenito esto prisutna u futuristikom sklopu misli se tu na filmove u kojima postoje bitne promjene u pogledu tih odnosa (sukob izmeu spolova, neplodnost ili gubitak jednog spola, prestanak prirodne reprodukcije, itsl.). ensko-muki odnosi u bududnosti
The Last Man on Earth (1924) Cat-Women of the Moon (1953) Devil Girl from Mars (1954) Mars Needs Women (1967) Konec srpna v Hotelu Ozon (1967) Barbarella (1968) Voyage to the Planet of Prehistoric Women (1968) Crimes of the Future (1970) Z.P.G. (1972) Brave New World (1980) America 3000 (1986) Seksmisja (1984), Brave New World (1979) Children of Men (2006)

Napokon, sve je vie bilo i filmova o vremenskom putovanju. Vremenska putovanja

The Time Machine (1960) La jete (1962) The Time Travellers (1964) Planet of the Apes (1968) The Sleeper (1973) Time After Time (1979) Time Bandits (1981) The Terminator (1984) Seksmisja (1984) Back to the Future (1985) Planet of the Apes (1968) 12 Monkeys (1995) The Time Machine (2002) A Sound of Thunder (2005)

Utjecaj Julesa Vernea i H.G. Wellsa na futuristike filmove bio je vrlo velik. Djela Julesa Vernea
Le Voyage dans la lune (1902) 20.000 lieues sous les mers (1907) 20,000 Leagues Under the Sea (1916) The Mysterious Island (1929) Der Herr der Welt (1934) Mysterious Island , serial (1951) 20,000 Leagues Under the Sea (1954) Les Matres du temps (1982)

Djela H.G. Wellsa

Le Voyage dans la lune (1902) The First Men in the Moon (1919) Island of Lost Souls (1932) The Invisible Man (1933) Things to Come (1936) The War of the Worlds (1953) The Amazing Transparent Man (1960) The Time Machine (1960) First Men in the Moon (1964) Wojna wiatw - nastpne stulecie (1981) The Island of Dr. Moreau (1977) Time After Time (1979) The Island of Dr. Moreau (1996) The Time Machine (2002) H. G. Wells' The War of the Worlds (2005) War of the Worlds (2005)

120

 Treba jo dodati da je dosad bilo i tri ekranizacija Orwellovog futuristikog djela 1984. i isto tako tri ekranizacije Huxleyjevog Vrlog novog svijeta. Popisi filmova koje su prikazani i dalje de se dopunjavati i doraivati.*

Izgled ovjeka i drutvo u budunosti

Moda odjea i tijelo
Moda se na prvi pogled ini neobinim zapoeti tematiku bududega izgleda ljudi podtemom "moda", ali to je ipak dosta indikativno polazite. Moda je kulturno odreena kategorija, ali je katkad povezana (esto nesvjesno) s mislima o razvitku, dakle o pomaku prema bududnosti, i za razliku od dugotrajnih biolokih promjena nae vrste modu je razmjerno lako "prekrojiti". Kada je uopde nastala moda? Koliko se moe zakljuiti iz antropolokih (ili etnolokih) podataka, gotovo nema drutva u kojem ne postoje barem neka opda pravila o tome kako se ljudi trebaju odijevati, ili kako trebaju ukraavati svoja tijela. ak u drutvima u kojima ljudi ive praktiki goli, nerijetko u tzv. "primitivnim" ili drevnim zajednicama, tijelo se ukraava na razne naine (pa i mutilacijom), i nose se oznake povezane sa spolnim, statusnim, rodovskim ili drugim razlikama. I moda se mijenja i biti "pomodan" u opdem smislu znai biti "moderan", to de redi ivjeti u skladu s najnovijim trendovima. Isto tako i tradicionalni oblici odjede i/ili nakita ("narodne nonje" iz etnografije), iako se mogu initi postojanim, otpornim na promjene, odraavaju nekadanju "pomodnost" (primjerice, poznato je da u nas neke slavonske narodne nonje zadravaju modne stilove iz renesanse). Neto novo, brzo moe poprimiti "pomodno" znaenje. Ali u zapadnim kulturama barem od sredine 19. stoljeda futuristika dinamika poela je sve vie utjecati na nain kako su se ljudi odijevali. Meutim, tono odrediti granicu kada se to poelo dogaati nije lako, tj. odrediti kako se to odnosi prema modnim tenjama u 18. stoljedu, u 17. i 16. stoljedu, u srednjovjekovlju, u antici ili opdenito u drevnosti? U prolosti, kako je bilo reeno, moda je odraavala razliite identitete, pa su tako u 16-17. stoljedu, primjerice, Poljaci isticali svoju slobodnu "sarmatsku" modu, da bi se razlikovali od zapadnoeuropskih "arapara" (pludracy). Te ranije faze moemo zasada apstrahirati, i predi na pojavu koja se po svoj prilici poela razvijati najkasnije od sredine 19. stoljeda, ubrzavi se poslije sve vie, od vremena prijelaza iz 19. u 20. stoljede. Prisjetimo se Robidinih prikaza bududnosti, u kojima su ljudi odjeveni vie-manje kao na kraju 19. stoljeda, bez obzira na to to su ivjeli u bududnosti.
*

Nismo u popisima iznijeli kritike komentare o kvaliteti ili popularnosti filma, jer nam je svrha bila samo naznaiti prisutne teme. Dakako, neki su filmovi iz popisa dobili vrlo loe ocjene, dok su neki postali klasike. Dakako, u popise nisu ukljueni filmove iz anra "futuristike pornografije", primjerice "Nude on the Moon" (1962), "Cinderella 2000" (1977), ili komedije s glavnim junakom "Flesh Gordona" (1974 i 1989). Takvi filmovi imaju drukije motive.

121

 Robida je 1880-ih nacrtao i jednu sliku, koja je u tom pogledu sasvim izriita, pod naslovom "Veernje mode 1952. [godine]". Dakako, francuski je umjetnik vie-manje tono previdio stil na samom poetku 20. stoljeda (to je ipak bilo znakovito), ali ne mnogo dalje od toga. Vidjeli smo i prikaze ene bududnosti tvrtke A. Bergerteta iz Nancyja (1902), i ne treba mnogo mate da se zakljui da se te ene oblae sasvim kao mukarci. Bio je to odraz postupnih pomaka prema enskoj ravnopravnosti, ali i neka vrsta najave tendencije prema "uniseksu", koja je postajala sve jaa u 20. stoljedu. Simboliki, u modernoj zapadnoj kulturi, ta je promjena poela na samom kraju 19. stoljeda, kada su ene poele nositi hlae. Zanimljiva je to kao kulturoloka pojava. Bioloki hlae su katkad loe za ljude, i to vie za mukarce nego za ene, ali i za jedne i za druge, zbog njihov utjecaj na pregrijavanje ili nedovoljno vjetrovanje spolnih organa. Kako znamo, kotski su mukarci tradicionalno nosili suknje, kiltove, upravo zbog hlaenja spolnih organa, i nisu ispod nosili drugih porivala (gade ili slino); no jednoga dana kada je kraljica Viktorija izvrila inspekciju kotskih vojnika na vrlo vjetrovitom danu vjetra je zapuhao, i otada se na suknji nosi posebne ukrasne pribadae (engl. kilt pins). Ipak, hlae su bile nune iz druge vrste zatitnih razloga za nomadske stoare (jahae), i za ljude u vrlo hladnim krajevima (Eskima, itd.). Orijentalne dimije (ar. , tur. alvar, dosl. "skitske hlae) imale su drukiju funkciju, neto slino problemu koji je moda natjerao kotske vojnike "zihericama" zatvore svoje suknje; u svakom sluaju dimije su osiguravale vedu pokrivenost tijela. S druge strane, za Rimljane su hlae uvijek bile znak barbarstva za razliku od rimskih toga i tipinih oblika odjede. U svakom sluaju, ved poslije prvoga svjetskog rata moda se poela temeljito mijenjati, i to bre nego to se prije ikada dogodilo. Tijekom tzv. ludih 20-ih, osobito u Americi (ali i drugdje), ene su se dalje oslobaale u odjedi. I zatim tijekom 1930-ih i pogotovo 1940-ih, za vrijeme angamana ena u ratnim tvornicama, postalo je uobiajeno da se ene odijevaju sve vie slino kao i mukarci. Nakon drugoga svjetskog rata, kada su se mukarci vratili s bojita u svoje domove i u tvornice, bilo je pokuaja da se ene preusmjere natrag u njihove "tradicionalne" uloge, ali drutvena struktura (to se tie spolnih uloga) ved se bila uvelike promijenila. I s tim u vezi, tendencija prema manjoj razlici u ensko-mukoj odjedi, odrazila je pomake u drutvu. Do 1950-ih godina, moda je ved bila drukija nego to je Robida mogao zamisliti na kraju 19. stoljeda. No formalna modna bila je jedno (vidi sliku) jer se zapravo nastavila tendencija prema "uniseksu", tj. smanjenju seksualnog dimorfizma u odjedi. Tijekom 1960-ih masovna kultura, ponajprije u Sjevernoj Americi i Europi, sve je vie postizala visoke domete. Na nain kako su se ljudi tada odijevali ili kako su opdenito ureivali svoja tijela (kosa, nakit, i druge detalje) ved su znatno utjecali vodedi dizajneri, ali jo vie reklama, filmovi i televizija, "slavne" osobe, itsl. Primjerice, lanovi tada mladog engleskog pop-sastava "the Beetles", tijekom svoje prve posjete SAD-u 1964. toboe nisu imali vremena podi na ianje, pa je to potaknulo novo-staru muku modu sve due 122

kose (bitno razliitu nego u doba "arapara"), koja je isto utjecala na smanjivanje razlika izmeu spolova. ene su nosile sve kradu kosu, mukarci sve duu jedni i drugi nosili su hlae, i dizajneri su ak isticali da je "enstveno" krasiti se kao mukarac, i obratno. I prema kraju 1960-ih godina razvio se i drugi pomak, koji Robida u 19. stoljedu zacijelo ne bi mogao predvidjeti. Rije je, dakako, o hipijskoj pojavi, koja je s jedne strane izraavala nove smjernice iz popularne kulture, pa i umjetnosti (filma, knjievnosti, itd.), i s druge je strane bila idejno usmjerena protiv dotad prevladavajude ivotne filozofije. Zbog te paradoksalne dvojnosti konformizma prema popularnoj kulturi (kao i prema reklama) i ujedno otpora prema uvrijeenim drutvenim normama teko je govoriti o nekom "hipijskom pokretu". Taj otpor imao je, dakako, i realni politiki motiv prije svega krizu u amerikom drutvu od sredine 1960-ih zbog vijetnamskoga rata i borbe za ljudskih prava, ali de napokon i otpor postati nain konformizma. Hipijska moda izgledala je prvo "inovativno-pobunjenika" isticanje jakih boja, cvijeda, ogrlica, pojaseve oko glave, iroke koulje ili haljine u indijanskom stilu, traperice, ali s vremenom neki su sadraji postali standardni, pa su i prevagnuli u zapadnim zemljama (pogotovo traperice i majice). Meu inim, hipijska pojava sa svojim idejnim usmjerenjem na "prirodnost" i bez obzira na druge misli (o miru, itd.) isticala je tjelesnost, to je zapravo bilo u skladu s tendencijom u zapadnim kulturama ved barem od 1920-ih godina (sjetit demo njemake "kulture golotinje"). Jo potkraj 1960-ih ta golotinje bila je izrazit dio "seksualne revolucije", ali je imala i opdu funkciju okirati, ili uznemirivati i potkopati uvrijeene drutvene norme na prosvjedima, koncertima, i slino. Kao primjer moemo navesti i slavu "gola scena" na kraju mjuzikla Kosa (= Hair) autora Jamesa Rada (1932) i Geromea Ragnija (19351991), prema glazbi Galta MacDermota (1928), koja je bila prvi put izvedena 1967. u New Yorku (i 1968. u Londonu). Koncert u Woodstocku 1969. godine isto je tako bio obiljeen golotinjom. Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina, stvari su se smirile nije se vie esto dogaalo da bi se mladi ljudi skidali do gola na koncertima ili u prosvjedima, ali isto tako golotinja je postala sve manje i manje okantna, i naelo skrivanja tijela nije vie bila toliko kljuna. Barem u zapadnim kulturama, drutvo se naviknula na golotinju: cenzura filmova, fotografija i umjetnikih djela, kao i nekadanji (viktorijanski ) kriteriji pornografije bitno su oslabili; odjeda koja je jasno iskazivala enske ili muke odlike tijela (grudi, miide, itd.) nije se vie smatrala skandaloznom, i u mnogim zemljama nudizam na plaama postao je legalan, i stanovit stupanj golotinje trpio se ak i na plaama koje nisu bile odreene kao nudistike. Ukratko, ako razmotrimo opdi trend u "modi" (itd.) u 20. stoljedu, uoit demo ne samo smanjenje uloge odjede u nadopunjavanju spolnoga diformizma, nego isto tako i postupno razotkrivanje tijela. Ali napokon, negdje od sredine 1980-ih godina, dotadanja grupna moda poela je gubiti vanost koja je imala u prijanjim desetljedima 20. stoljeda. Nema dvojbe da su i dalje postojali i stilovi i dizajneri ali sve se vie polazilo od individualnog izbora, umjesto od popularnih kriterija. U tzv. globalizacijskom okviru, odjeda je postala sve vie jednostavna, sve manje formalna i poprilino ujednaena (majice i traperice su definitivno prevagnule).

123

 S druge strane, na prijelazu iz 1980-ih u 1990-e godine, ili od sredine 1990-ih sve se vedi naglasak stavljao na izravno ureenje / ukraavanje tijela. Ukratko, od sredine 1990-ih, tijelo i kosa poeli su se preoblikovati neovisno o odjedu i opdenito reeno, protiv naslijeenih biolokih odrednica. U prvoj fazi, kosa se poela bojati svakim bojama, pa tako i zelenim i ljubiastim i drugim za ljude neobinim bojama (po svoj prilici, u europskim razmjerima, taj je trend bio najraireniji u Velikoj Britaniji). Slijedilo je proirenje obiaja tetovae, poslije i bojanja tijela i buenja razliitih dijelova tijela za noenje nakita, engl. body piercing. Tetovae, dakako, imaju dugu tradiciju, i nama najblii povijesni primjeri bile su nekada tradicionalne krdanske tetovae hrvatskih / katolikih ena u BiH, koje su barem prema predaji imale i zatitnu ulogu. Buenje dijelova tijela za nakit isto ima tradiciju u Europi, Americi i drugdje, ali sve donedavno rije je bila preteito o buenju ui, i to preteito enskih. U nekim sredinama majke (ili roditelji) esto su buili i ui malih djevojica. Muko buenje ui isto se dogaalo, ali donedavno, uglavnom se odnosilo na mukarce iz neobinih skupina no osim povijesnih gusara, mukarci su obino buili sam jedno uho; u tom smislu poznati su primjeri umjetnika i raznovrsnih "nekonformista" koji su redovito buili lijevo uho (dok su homoseksualci, ini se negdje do kraja 1980-ih buili desno uho kao znak spolne orijentacije). Poetkom 1990-ih i neki hrvatski vojnici u domovinskom ratu buili su ui. Ta se tjelesna moda uvelike proirila, i danas se bue razliiti dijelovi tijela: obrve, nosovi, usne, bradavice (to je bilo poznato jo u rimskom dobu), koa oko pupka, jezik i dijelovi genitalije. Gotovo se ne moe pronadi razdoblje u povijesti (barem) zapadne kulture da je buenje tijela dostiglo takve razine kao 1990-ih i 2000-ih godina. Dodue, dolo je i do pomaka; medicina i zatitni mehanizmi pomau da bruenje tijela ne bude opasno, i isto tetovaa nije prela u skarifikaciju, i ima zamjenu u privremenim tetovaama i u "slikanju tijeka" Deformiranje tijela opdenito je vrlo stari ljudski obiaj, zacijelo s korijenima jo iz paleolitika, ali hode li ikada naa vrsta u modernom razdoblju, prihvatiti oblike muke i enske deformacije koje su postojale u drugim kulturama i drukijim kulturno-povijesnim kontekstima. Oslikavanje tijela postat de, po svoj prilici, vrlo popularni ukras idudih desetljeda (i to ne nuno svega tijela nego samo nekih dijelova), ali se ne ini vjerojatnim da de skarifikacija i druge sline deformacije imati prou, barem to se tie zapadnih i srodnih kultura. Ipak, za razliku od vizije koje su postojale prije stotinjak godina, danas ovjek mijenja svoje tijela. Prva operacije prsa, sa silikonskim umetcima, bila je obavljena 1962. u Houstonu, u Teksasu, na tada mladoj eni Timmie Jean Linsey (1932), koja je ved rodila estoro djece i imala smetnje sa grudima. Gospoa Lindsey je zatim imala vrlo loe (bolne) posljedice od te operacije, no bila je pokusna kunica, i poslije su operacije za povedanje ili smanjenja grudi postali uobiajene, iz zdravstvenih, estetskih ili drugih razloga. Medicina je, kako je reeno, znatno napredovala tijekom 20. stoljeda i izmjena fizikoga izgleda, ne samo grudi, nego i raznih drugih dijelova tijela: nosova, zubi, eljusti, kose (osobito u mukaraca), ruke i noge, ak i genitalije, postale su sve ede. Izgled ovjeka se mogao mijenjati. 124

 To je bilo dobrim dijelom odraz zamisli o psiholokom zdravstvu, jer je polazite bilo da ispravka izgleda/defekata moe ukloniti komplekse osobe u drutvu, ali je ubrzo sve postalo i dio mode. to se tie europoidske skupine ljudi, prijanji genetski razvitak iao je u smjeru da odredi muku alopeciju (delavost) kao pozitivnu drutvenu oznaku, ali je moda poslije odluila da to nije dobra. U SAD-u, transplantacije korijena kose u mukaraca su sve vie toliko este kao i operacije grudi u ena, ako ne i vie. Bitno je uzeti u obzir, da to nije nuno neto problematino, u smislu biolokih odrednica rijetka ili gusta kosa u mukaraca, kao i male, velike ili visede grudi u ena, nisu povezane (u pravilu) s biolokim ili drutvenim defektima. Moda je, dakle, odreivala kako de ovjek izgledati i to je neto to prevoditelji bududnosti nisu analizirali. Hipoteze o bududem izgledu ljudi nisu uzimali u obzir, da se taj drutveni motiv nede razvijati prema loginim zamislima koje su pretpostavili i to je opet neto vrlo znakovito. I kako su prijanji futuristi zamisli da de ljudi izgledati u bududnosti, odnosno kako su razmiljali o bududoj "modi"? Film "Obrisi bududnosti" koji je bio oznaen, i za kojeg je (da ponovimo) scenarij napisao sam H.G. Wells, prikazao je ljude u odjedi, koja ulazi u kategoriju tzv. "rimske bududnosti". Ljudi su odjeveni na futuristiki nain, ali koji podsjeda na rimske toge, plateve, itsl., uz neke dodatke koje sugeriraju aerodinaminost. Moemo pogledati i neke druge zamisli tijekom 20. stoljeda o bududoj "modi", ili izgledu ljudi.

Fiziko-bioloki izgled
Napokon prelazimo na drugu temu, koju je pregled "mode" posredno naznaio, u smislu kreacije izgleda bududnosti. Za antropologe (i vjerojatno opdenito) svakako je zanimljivo postaviti pitanje kako de se ljudska vrsta razvijati fiziki u bududnosti. Hodemo li nai potomci u bududnosti izmijeniti svoj fiziki izgled kao to su nai preci, u prapovijesti, tj. razne vrste australopiteka i zatim predstavnici roda Homo, izmijenjali svoj bioloki oblik u skladu sa zakonitostima evolucijskih procesa. To pitanje jo ne moe dobiti jasan odgovor, ali se i dalje ini vanim iz gledita antropolokih teorija povezanih s teorijskim rekonstrukcijom evolucije. Teorije koje ili naznauje ili izriito iznose vizije o biolokoj bududnosti ljudskoga roda u pravilu imaju ulogu "brzinomjera", koju smo naznaili na poetku ovoga kolegija. Brzinomjer je mjerilo ili sprava, kako je bilo istaknuto, koja nam govori da ukoliko i dalje nastavimo svoj put po istoj brzini i istim uvjetima, prodi demo odreeni broj kilometara u jednom satu. Ali to je ipak vrlo velika apstrakcija kada je rije o razvitku ljudske vrste jer je vremenski hod do nastanka nae vrste sve dosada bio mnogo dulji od svih drugih pomaka koji su odredili na fiziki oblik. to je bilo vanije u posljednje vrijeme biologija ili kultura? I jesmo li stigli do razine da de daljnji tok odreivati kultura, vie nego biologija, pa demo napokon i mijenjati svoje tijelo, kao to je bilo naznaeno u osvrtu na "modu". Pa ipak, znanstvene zamisli prisutne i u popularnoj kulturi sve negdje do sredine 20. stoljeda, zamislile su bududi bioloki razvitak ljudske vrste kao daljnji nastanak do dananjega smjera evolucije, od

125

majmunolikih predaka hominida do praovjeka i suvremenog ovjeka i zatim do neke vrste koja de dovesti "sapientizaciju" do jo viih razina. Ukratko, ovjek bududnosti trebao bi imati sve vedi mozak i umni potencijal to bi moglo biti povezano s nastankom novih cerebralnih modi (eventualno s dodatkom nekih telepatskih komunikacijskih sposobnosti i kakvih sila telekineze), dok bi ostali dijelovi i funkcije njegovog i dalje ivotinjskoga tijela moda oslabili ili atrofirali. Albert Robida, o kojem smo poprilino ved rekli, bio je jedan od prvih koji je takvu viziju oslikao (ne raunajudi Wellsovu karikaturi ovjeka iz godine 1.000.000). Naime, u vremenu dok su se evolucijske teorije jo razvijale, Robida je nacrtao taj svoj bududi lik ovjeka, kao ilustraciju za svoj roman "Elektrini ivot" (1892) o kojem je bilo rijei. Premda je Robidin lik bio komian s golemom toboe futuristikom glavom (ali u odjelu s konca 19. stoljeda), u biti je taj model izraavao misli mnogih tadanjih evolucionista. Majmuni kao i Duboisov pitekantrop, pronaen iste godine kada je Robida objavio svoj crte, imali su manje glave i mozgove od suvremenih ljudi, tako da se moglo pretpostaviti da de se taj trend nastaviti. U prvom dijelu 20. stoljedu, nova fosilna otkrida raznih vrsta australopiteka kao i pekinkoga praovjeka dalje su potkrijepili teoriju da de se ljudi razvijati prema sve vedoj masi mozga, i dakle sve vedim lubanjama.

Neandertalac je bio problematian, jer je imao obujam lubanje u prosjeku vedi od nae vrste ljudi, ali ipak tadanje rekonstrukcije njegovog "primitivnoga" izgleda kao i razmjerno jak nagib ela u neandertalaca, dovodili su do zakljuka da de se ljudska glava, odnosno mozak, nadasve povedavati u frontalnom dijelu. S druge strane, u 20. stoljedu sve su se vie razvijali i teorije o mogudem izgledu inteligentnih bida u svemiru. Premda je bilo logino zamisliti da bi inteligentni ivot na nekom drugom planetu mogao izgledati bitno drukiji od inteligentnog ivota na Zemlji, i da bi bio moda za nas ak neprepoznatljiv ni znanstvenici nisu mogli iskljuiti mogudnost da bi se na slinom planetu ivot razvijao vie-manje analogno kao na zemlji. Moda bi se na nekom takvom planetu razvila bida nalik na umne lankonoce ili kukce, ili na dinosauroide hipotetsku vrstu o kojoj je spekulirao kanadski geolog i paleontolog Dale Russell (1937), uzevi u obzir hipotetski scenarij da prije 65 milijuna godina, na kraju epohe krede, kometa nije udarila u Zemlju i prema pretpostavci ubila dinosaure. Meutim, sav vii ivot na Zemlji slijedio je vie-manje isti obrazac usredotoenja ivanih i orijentacijskih funkcija na prednjem kraju tijelu (tj. u glavi), to se najvie postiglo u opdoj biolokoj arhitekturi primata, i napokon u ljudskoj vrsti. Dakako, za takvu evolucija nije nuno da vrsta razvija i nain raanja ili hranjanja mladunadi slian onomu koji su razvili primati i drugi sisavci, ali indikativno je to da i Russellov dinosauroid ima zapravo antropomorfni oblik. Dakle, logino je da bi se na kakvom drugom planetu slinom Zemlji (no ne nuno na svakom takvom planetu) mogla razviti vrsta inteligentnog ivota donekle slina ovjeku (iako su antropolozi poput Mantegazze bile skeptini prema tome). I zatim, kada su se poele pojavljivati sve ede hipoteze o mogudnim posjetima inih umnih bida iz svemira naoj Zemlji bez obzira na to jesu li to bile oprezne sugestije maloga broja znanstvenika ili pseudoznanstvene matarije laika na fiziki izgled takvih eventualno antropomorfnih posjetitelja primjenjivala se ved postojeda shema o bududem razvitku ljudske vrste. 126

 Uostalom, da bi proputovali svemirske udaljenosti i stigli do nas ta su bida morala biti znatno razvijeniji i pametnija od nas. I zato su izvanzemaljci stali nalikovati na Robidin crte s kraja 19. stoljeda, s rukama, prstima, nogama i tijelima poput ljudi, s uspravnim stasom kao Homo sapiens, ali s golemim glavama, izboenim modanim renjama uz tu i tamo neke egzotine razlike, poput velikih oi sa zmijolikim zjenicama, ili zelene ili sive boje koe. Takvo su vienje vanzemaljaca uvelike rairili i holivudski filmovi iz 1950-ih i ranih 1960-ih godina, primjerice komedija "Napad ljudi iz letedih tanjura" (Invasion of the Saucer-Men, 1957) reisera Edwarda L. Cahna (18991963), i horor iz serije Zone sumraka, pod naslovom "Posluiti ovjeka" (= To Serve Man, 1962, u reiji Richarda L. Barea, 1913). U to vrijeme, u SAD-u se poeo iriti i kult NLO-a i vanzemaljskih otmica ljudi, iji su glavni akteri, tzv. "sivi" tuinci (engl. Greys) nalikovali na postojedu shemu. Godine 1963. u sklopu amerike serije "Vanjske granice" (The Outer Limits) bio je prikaz televizijski film amerikog reisera Jamesa Goldstonea (19311999), "esti prst" (= The Sixth Finger), koji je vratio temu na evoluciju ovjeka. U filmu jedan znanstveni odmetnik u Walesu prvo svojim pokusima nastoji otkriti nain kako povedati inteligenciju majmuna za tu svrhu izumi metodu i stroj kojim moe ubrzati hod evolucije, a zatim nae jednog rudara, koji dobrovoljno pristaje da sudjeluje u njegovom pokusu, ovaj put na ovjeku. Uinkom evolucijskog stroja rudar postaje ovjeka bududnosti s golemim mozgom i glavom i novim mogudnostima telepatije i telekineze. U poetku, ispitanik eli koristiti svoje nove umne mogudnosti kao sredstva za osvetu protiv ljudi koji su mu inili zlo dok je bio jadan rudar, ali poslije se uzdie nad tim niskim strastima i tovie, preuzima daljnju vlast nad pokusom, teedi sve vie prema ovjeku bududnosti. U zadnjim kadrovima filma, on trai od svoje djevojke da potegne ruku na stroju do kraja jer, navodno, jedino njoj vjeruje ali ga ona ne poslua i povue ruku prema natrag, da bi ga vratila u njegovo nekadanje postojanje. Bez obzira na tehnike nedostatke filmografije ranih 1960-ih, to kratko djelo dobro saima misli o daljnjoj ljudskoj evoluciji iz vremena kada je nastao. Predloak je bila pripovijest "udan Ivan" (= Odd John) britanskoga znanstveno-fantastikoga pisca Olafa Stapledona (18861850), koji je snano utjecao takoer na takve autore kao to je bio Arthur C. Clarke (19172008). Ovakva fizika vizija nastavila se tijekom 1960-ih, i to ne samo u angloamerikom okruju. Godine 1969. upravo kada su ljudi stigli na mjesec poljski je antropolog Andrzej Wiercioski (1930 2003) objavio u ruskom etnografskom asopisu ("Okolo svijeta", asopis s tradicijom od 160 godina), rekonstrukciju glave ovjeka iz bududnosti koja ponavljala iste pretpostavke. I ta koncepcija evolucije nastavit de se, uz rijetke iznimke kako na Zapadu tako i na Istoku "eurosvjetskih" podruja i to zapravo sve do nedavnih dana. Dakako, u dananjim ruskim izvorima moemo naidi na rekonstrukcije ovjeka iz bududnosti koje govore jedno te isto, i isto tako u amerikoj i zapadnoeuropskoj znanosti moemo naidi na prikaze (i katkad karikature) o bududem izgledu ljudi. Ali razmiljanja ili teorije o daljnjoj evoluciji ljudi nisu bili uvijek isti, i moglo bi se redi da je jednu od prvih drukijih ekstrapolacija uinio na kraju 19. stoljeda upravo H.G. Wells, u romanu Vremenski stroj, o kojem smo ved podosta rekli.

127

 Kako smo ved naznaili, Wells je polazio od klasne podjele, tipine za njegovo vrijeme i njegov je zakljuak bio da de se ljudski rod napokon (do 802.701. godine) podijeliti na dvije bioloke vrste, i dakle, da ponovimo: na malene i djetinjaste Eloie, opdenito bez altruistikih osjedaja, i na podzemni narod Morloka, koji dri Eloie kao stoku, i hrani se njihovim mesom. Nije ba jasno je li Wells doista vjerovao u mogudnost takve bioloke evolucije; prije bi se reklo da je opis sluio vie kao drutvena metafora, iako nema nikakve sumnje da je Wells vrlo esto razmiljao o bududnosti ovjeanstva. Trebalo je prodi nekoliko godina, prije nego to se teorije opet preoblikovale. Ali ved od kraja 1960-ih zbog novih pomaka u genetskim istraivanjima i to prvo zahvaljujudi radu Alana Wilsona (1934199) i Vincenta ("Vinka") Saricha (1934), koji su pokrenuli genetska istraivanja o evoluciji ovjeka i zatim (priblino) od poetka 1980-ih kada je tehnologija doivjela nagli skok, zbog "informatike revolucije", vizije o daljnjoj (biolokoj) bududnosti ljudi poeli su se temelji na mogudnosti genetskoga inenjeringa i na kibernetici. Tada se poelo ozbiljnije smatrati da de sva ta nova znanja utjecati na oblikovanje bududih ljudi, i takvo se gledite uvelike zadralo do danas. Dakako, zamisao o izraivanje nove bolje ljudske vrste postojala je jo od prije, i imala je pretee u nekadanjim eugenikim teorijama, premda su se nova ideje udaljile od bivih eugenikih metoda i sve se vie oslonile na genetski inenjering i zamjene loih, bolesnih ili istroenih dijelova ljudskoga tijela. Rije je u nekoj vrsti "transhumanizma", prema nazivu koji je prvi put uveo 1957. brat Aldousa Huxleyja, Julian. Meutim, pojam transhumanizam poprimilo je s vremenom i razliita znaenja, i nije uvijek iskljuivo vezan za biologiju iako je cilj svakako stvaranje neke vrste, koja bi bila razvijenija (fiziki, umno, duevno) od dananjih ljudi. Kako smo vidjeli, ved su vani pomaci u medicini tijekom 20. stoljeda pomogli da se znatno promijeni opda ljudska egzistencija u svakom sluaju, sve dui ljudski ivotni vijek imao je povratne uinke i na kvalitetu ovjekova ivljenja. S druge strane, u posljednjem desetljedu mladi znanstvenik Oliver Curry, iz Instituta za kognitivne i evolucijske antropologije Sveuilita u Oxfordu, vratio se hipotezi koja je imala neke slinosti s Wellsovom vizijom (Bravo Evolution Report, listopad 2006). Prema Curryju, ljudski rod mogao bi dostidi svoj fiziki vrhunac (uz sve bioloke i ine inovacije) do 3000. godine n.e., kada de ljudi imati prosjenu visinu od 6-7. stopa (oko 2 m i vie), i ivjeti obino oko 120 godina. Osim toga, Curry je mislio da de se povedati spolne odrednice, pa de ene imati znatno vede grudi, izdaniju kosu i meku kou, dok de mukarci imati uglastije (prema njemu, muevnije) glave, dublje glasove i isto due penise (to su britanske novine naglasile). Nadalje, prema Curryju (iako u tom zakljuku nije osamljen), boja koe sveukupne svjetske populacije do tada de se ujednaiti, zbog mijeanja raznih rasnih skupina. Ali, prema Curryjevom shemu, poslije toga vrhunca u razvitku ljudi, zbog sve vede ovisnosti o tehnologiji slijedit de mnogo tisudljeda fizikoga nazadovanja, to de napokon od 100.000. n.e. dovesti do toga da de se ljudski rod podijeliti na dvije vrste: na zdravu, pametnu i stvaralaki sposobnu "genetsku elitu" i na podreenu vedinsku vrstu malih, runih i priglupih stvorenja. Postoji, dakako, i drukije hipoteze recimo jednu koju je nedavno iznio Stephen C. Sterns, profesor ekologije i evolucijske biologije na Sveuilita Yale i koja se odnosi uglavnom na bududi razvitak ena. 128

 Prema Sternsovom zakljuku, koji se temelji na analizi lijenikih zapisa od 1948. do danas za oko 14.000 stanovnika u gradu Framingham u Massachusettsu, nakon deset narataja, ili tonije do godine 2409. n.e., ene de u prosjeku biti 2 cm nie nego danas i jedan kg tee; rodit de svoje prvo dijete pet mjeseci ranije i udi u menopauza 10 mjeseci kasnije. Dakako, moe se pretpostaviti da de ivjeti i due, ali ovakva prognoza ne govori, ini se, o nekim bitnim promjenama u odnosu na dananjicu. U meuvremenu kotski je geolog Dougal Dixon (1947) u knjizi "ovjek poslije ovjeka" (= Man after Man, 1990) iznio znatno sloeniju viziju o bududnosti ljudskoga roda, koja je ukljuila mnogo vie ravanja, i to zato to je Dixon, kao geolog, ukljuio u svoj prognozi i razmiljanja o daljnjem razvitku same Zemlje. Dixon je uzeo u obzir mogudnosti genetskoga inenjeringa, i smatrao je da de za 200 godina nastati vrsta ljudi, sposobna ivjeti pod vodom, sa krgama umjesto pluda, tj. akvamorfi kako ih je nazvao, i takoer bida koja de imati vanjski kostur i modi ivjeti u zrakopraznom prostoru svemira vakumorfi. Ali ipak de ljudska civilizacija, prema njemu, za 200. do 300. godina propasti, premda de dio ovjeanstva dotad uspjeti nadi novo stanite u svemiru. Kljuni imbenik u toj propasti bio bi magnetski obrat na Zemlji i poslije toga bi se od akvamorfa razvila nova vrsta akvatika, dok bi na kopnu, jedan dio ljudi postao krajnje ovisni o visokoj tehnologiji da bi opstali i pretvorio bi se u "hajteke" (od engl. high-tech ili, prema Dixonu, u Homo sapiens machinadiumentum). Dixon je nastavio svoju priu o daljnjem toku. Za 500 godina razni izdanci ljudskog roda nadomjestili bi prijanju faunu u dijelovima svijeta: na tundri neki tip ovjek nalik na legendarnog jetija (umjesto mousnog goveda i sjevernog jelena), na stepama vrsta nalik na "trola", koja bi zauzela niu gazela, vodenih bivola, itd., u tropskim dunglama potomci ljudi nalik na orangutane, i u listopadnim uma vrsta ljudskih potomaka slina nekadanjim australopitecima. Za 1.000 godina Dixon je smatrao da de "hajteci" modi bioloki prilagoavati izgled i broj udova svoje mladunadi prema modi, to de dovesti do pojave "tika", ali ipak za 2000 godina posljednji najnapredniji ljudi napustit de zemlju i podi na drugi planet. Dixonova daljnja shema prepuna je matovitosti. Za 5.000 godina nastat de "ljudi pamdenja", potomci nekadanjih australopitekoida iz listopadnih uma, koji de modi naslijediti misli svojih predaka, i isto tako "selitelji", potomci trolova stepe, i "tropski itelji drveda", potomci prijanje vrste nalik na orangutana. Za 10.000 godina nastupit de novo ledeno doba, i stanovnici tundre pretvorit de se u bida s gudom krznom i manjom inteligencijom, koja de nositi "lovce" iz listopadnih krajeva, u kojem de nastati i "hibernatori" i "itelji pilja". Za 50.000 godina, mala bida sa iljastim uima naselit de uglavnom vulkanske otoke, i "tragai za vodom", goblinasta bida nastala isto od itelja listopadnih uma, kretat de stalno u potragu za vodom, dok de na stepi, od prijanjih selitelja, nastati nova vrsta s naglaskom na drutveni ivot. Za 500.000 godina, od tih drutvenih stepnjaka nastat de udovini "drutvenjaci", i od potomaka "ljudi pamdenja" novi rod "ljudi amaca". Zatim, za 1.000.000 godina, akvatici de izidi na zemlju (ponavljajudi nekadanji opdi hod evolucije), i ljudi na tundri postati de sve agresivniji. Dixonova daljnja razrada ukljuuje doista veliku raznolikost ljudske evolucije.

129

 I na kraju, poslije 5.000.000 godina, kada bi se prema njemu trebali vratiti potomci ljudi koji su poli u svemir, s pomodu genetskog inenjeringa neke zateene vrste pretvorili bi u teglede ivotinje, neke druge u ivotinje za hranu ili u male radnike, itd. No Dixon je, ini se, zamislio da bi jedna vrsta akvatika, koja je ostala u dubini mora, opet naselila kopno, i nakon odlaska potomaka ljudi iz svemira. Dixonova vizija oito se ini bizarnom i njezin vrlo dalek vremenski raspon kae nam da je brzomjerski okvir tu poprilino problematina. Svata se jo moe dogoditi tijekom idudih 10.000 godina, a kamoli do 5 milijuna godina u bududnosti, kada bi se potomci prvih ljudi koji su poli u svemir (prema Dixonu) mogli vratiti na Zemlju. Naa Zemlja je stara svega 4,6 milijuna godina i za 5 milijuna godina, kao to su pretpostavili znanstveni apokaliptiari, sunce bi se trebalo ved pretvoriti u crvenu divovsku zvijezdu, i trebat demo se davno prije toga, kako tvrdi Hawking, preseliti u neki drugi svemira. * * * Inae, zanimljivo je da Dixon nije zapravo toliko polazio od klasine argumentacije o sve vedoj glavi ljudi u bududnosti. I tu moemo dodati da je i Michio Kaku odbio takvu mogudnost, tvrdedi da je evolucija ovjeka zapravo ved gotovo. tovie, prosjeni obujam ljudskih lubanja danas je par stotinu cm2 manji nego to je bilo u gornjem paleolitiku. Ali to moda i nije toliko znakovito, jer je omjer mozga prema tijelu najvaniji, i nijedna dananja ljudska populacija (bez obzira na ubrzani rast u 20. stoljedu) nije jo postigla visinu i veliinu tijela gornjopaleolitskih ljudi. I bit de da su to vani i mnogi drugi imbenici.

Jezik, drutvo i virtualni svijet

Na kraju moemo naznaiti i nekoliko opdih tema za razvitak u bududnosti. Prvo, hode li ovjeanstvo ikada govoriti samo na jednom jeziku; budu li se ikada ostvarili opisi Wellsa i Huxleyja o prevazi engleskog (to je za Wellsa bio utopijski pomak i za Huxleyja distopijski), ili pak Mantegazzine misli o "kozmikom jeziku". Teko je danas utvrditi bududi razvitak komunikacije, meutim treba naglasiti da prihvadanje opdih jezika nije nikada bilo neto bez vrlo jakih idejnih naboja, koje nisu imali mnogo veze s naelima komunikacije. Engleski je u tom smislu odlian primjer, jer se znatno razlikuju po svojoj strukturi od prijanjih opdih jezika (iz kategorije lingua franca). Naime, engleski ima golem rjenik, krajnje sloenu frazeologiju koja se mijenja iz dana u dan, osobitu fonetiku i neujednaen pravopis, to sve objektivno oteava uenje (procjene vremena za uenja engleskog su vrlo velike, do 1012 godina). Nadalje, zbog svoje sintakse, fonetskih i drugih osobina, engleski nije prikladan kao posrednik ili "most" u prijevodima izmeu razliitih jezika. Osim toga, upravo je bilo reeno da jezici nisu samo elementi komunikacije, nego isto (i moda ak i vie) odrazi identiteta, varijacija u mislima i osjedaja. Stoga je za oekivati da nede u doglednoj bududnosti, i vjerojatno nikada dok je ljudsko drutvo donekle slino dananjem, neki opdi jezik prevladati. 130

 Problemi koji de biti kljuni u prognoziranju bududnosti iz antropoloke pozicije, bit de po svoj prilici vezani ponajprije za odnose modi u bududnosti, za dostupe do prirodnih resursa, i za odnose unutra drutva. Primjerice, moemo li u bududnosti oekivati neku bitnu promjenu u obiteljskim odnosima? Uzevi u obzir znatan porast nestabilnosti brakova, barem u zapadnim zemljama, kao i sve drukije odreivanje spolnih odnosa i odnosa prema djeca, postoji mogudnost da smo barem u tom pogledu na putu prema Huxleyjevom Vrlom novom svijetu. Demografski uinak mogao bi biti vrlo problematian tijekom idudih desetljeda, to ne znai da nede dodi do neke promjene. S druge strane, kada su promjene prebrze i eventualno ne u skladu s tipinim tenjama ljudske vrste ili ljudskih zajednica, moe dodi do naglih reakcija, pa i do nasilja. To je danas ozbiljan problem, koji se treba redovito razmotriti kada razmiljamo o pojavi poznatoj kao globalizacija. Napokon, nismo dosada sasvim dotaknuli budude perspektive virtualnoga svijeta, koji je nastao kao posljedica razvitka raunala i Interneta. S jedne strane, internetski kontakti i virtualni svijet otvaraju vrlo velik broj novih mogudnosti za zarada, razonodu, i za oblikovanje identiteta ali to je vrlo iroka tema, koju demo morati obraditi u suradnji s vanjskim kolegama. Na kraju polazedi od poznate karikature Petera Steinera o psima pred kompjuterom, s komentarom "Na Internetu nitko ne zna da si pas" (New Yorker, 1993) moemo postavimo pitanje: Hode li ljudi u bududnosti sve vie ivjeti, zaraivati i izgraivati svoje identitete u virtualnom svijetu, i to bi to moglo znaiti za cjelovito shvadanje ljudskog bida?

Izbor literature*
Bastin, Georges L. i Paul F. Bandia (ur.). Charting the Future of Translation History. Ottawa: University of Ottawa Press, 2006. Bellamy. Edward. U godini 2000 osvrt na god. 1887. Zagreb: Hrvatska biblioteka, 1903. Bijlefeld, Willem A. "Eschatology: Some Muslim and Christian Data", Islam and ChristianMuslim Relations, sv. 15, br. 1., sijeanj 2004, str. 3554). Bloom, Harold. Aldous Huxley. New York: Infobase Publishing, 2010. Bodin, Flix. Roman d'Avenir. Paris: Lecoint et Pougin, 1834. Bostrom, Nick, "A History of Transhumanist Thought", Journal of Evolution and Technology, sv. 14, br. 1, travanj 2005. Brady, Andrea i Emily Butterworth (ur.). The Uses of the Future in Early Modern Europe. New York: Routledge, 2010. Bruno, Giordano. De l'infinito, universo e mondi. Firenze: Sasoni, 1985. , . . . : , 2010. Callenbach, Ernest. Ecotopia. New York, Bantam Books, 1975. Campanella, Tommaso. Grad Sunca. Zagreb: Zora, 1995.
*

Popis ukljuuje i znanstvene (katkad i popularne) analize), i isto kljuna knjievna djela koja odraavaju tematiku kolegiju. Radovi na stranim jezicima, koji imaju hrvatske prijevode, navedni su prema hrvatskim izdanjima.

131

Cesaro. Antimo. Tommaso Campanella. La repubblica di Bananab. Una critica secentesca all'Italia del duemila. Guida, 2011. Chad, Oliver. Unearthly Neighbors. New York, Ballantine Books, 1960 Collins. John J. The Apocalyptic Imagination. An Introduction to Jewish Apocalyptic Literature. Grand Rapids: Wm. B. Eerdmans Publishing Co., 1998. Collins, Samuel Gerald. All Tomorrow's Cultures. New York: Berghahn Books, 2008. Curran, Brendon. A Terrible Beauty is Born. Clones, Genes and the Future of Mankind. London: Taylor & Francis, 2003. Curry, Oliver. "The Bravo Evolution Report", X. 2006. (http://www.kingkraal.com/bravo.pdf). ale, Morana, Oko kiklopa, ArtTresor, 2005. apek, Karel. R.U.R. Zagreb: Vjesnik, 1920. ernievski, Nikolaj avrilovi. to da se radi? Zagreb: Kultura, 1947. Diamond, Jared. Slom Kako se drutva odluuju za propast ili uspjeh. Zagreb: Algoritam, 2008. Dixon, Dougal. After Man: A Zoology of the Future. St. Martin's Griffin, 1981. Dixon, Dougal. Man after Man. An Anthropology of the Future. New York: St. Martin's Press, 1990. Dougal Dixon, "The Shape of Things to Come", Nature, 416, 127 (14.03.2002). Duncan, Richard C. "The Olduvai Theory Energy, Population, and Industrial Civilization", The Social Contract, zima 2005-2006, str. 112. (predavai de nastojati pripremiti saetak na hrvatskom) Ekstrm, Peter. "The Future of Fine Arts. The past, present, and future trends in fine arts", Independent World Report, Malm, br. 6, 2011. Flaker, Aleksandar i Dubravka Ugreid (ur.). Pojmovnik ruske avangarde, sv. 1-9, Zagreb: GHZ, 1984. Gilman, Charlotte Perkins. Herland. New York, Pantheon Books, 1979 (i na projektu Gutenburgu). Graddol, David. "The Future of Language", Science, sv. 303, 2004. Graddol, David. The Future of English. A Guide to Forecasting the Popularity of the English Language in the 21st Century. London: British Council, 1997. de Grainville, Jean-Baptiste Cousin. Le Dernier Homme. Paris: Deterville, 1805. Greco, Thomas H. The End of Money and the Future of Civilisation. Chelsea Green Publishing, 2009. Hawking, Stephen W. Bududnost svemira i drugi eseji. Zagreb: Izvori, 1997. Herak, Emil. "Jezine strategije i drutvo", Revija za sociologiju, 32 (2001), 34, str.175-196 Hosein, Imran N. An Islamic View of Gog and Magog in the Modern World. [Vlastito izdanje], 2009. Huxley, Aldous Leonard. Vrli novi svijet. Zagreb: Izvori, 1998. Huxley, Aldous. Brave New World Revisited. New York: Harper & Row, 1958. Huxley, Aldous. Majmun i bit. Zagreb: August Cesarec, 1986. Huxley, Aldous. Otok. Zagreb, August Cesarec, 1980. James, Edward i Farah Mendlesohn (ur.). The Cambridge Companion to Science Fiction. Cambridge: Cambridge University Press 2003 Jameson, Frederic. Archaeologies of the Future. The Desire Called Utopia and Other Science Fictions. London: Verso, 2005. [Jefremov] , . . : , 1957. Kaku, Michio. Fizika bududnosti. Kako de znanost oblikovati ljudsku sudbinu i nae svakodnevne ivote do 2100. godine. Zagreb: MATE, 2011. 132

Kolker, Robert (ur.). Stanley Kubrick's 2001: A Space Odyssey. Oxford University Press, 2006. Krauss, Lawrence. Beyond Star Trek: From Alien Invasions to the End of Time. New York: HarperPerennial, 1998. Krauss, Lawrence. The Physics of Star Trek. New York: HarperPerennial, 1997. Lewis, James R. UFOs and Popular Culture. An Encylopedia of Contempory Mythology. Santa Barbara: ABC-Clio, 2000. Madden, Samuel. Memoirs of the Twentieth Century , 1733. (dostupno na "Google books") Madden, Samuel. The Reign of George VI. 1900-1925. A Forecaste Written in the Year 1763. Rivington, 1899. Maher, Daniel i Lise Leibacher-Ouvrard. pigone, histoire du sicle futur (1659). Sainte-Foy: Presses de l'Universit Laval, 2005. Mantegazza, Paolo. L'Anno 3000. Milano: Fratelli Teves, 1897; elektronsko: www.liberliber.it (2002) Marinetti, Filippo et al. I manifesti del futurismo. Firenze: Lacerba, 1911. Marinkovid, Ranko, Kiklop. Zagreb, Mladost, 1985. Maruyama, Magoroh i Arthur Harkins (ur.). Cultures Beyond the Earth: the role of Anthropology in Outer Space. New York: Vintage Books, 1975. Mercier, Louis Sbastien, L'An 2440, rve s'il en fut jamais. Montrouge: Burozoique, 2010. Mlinsky, Marvin. Emotion Machine. Commonsense Thinking, Artificial Intelligence, and the Future of the Human Mind. New York: Simon & Schuster, 2006. More, Thomas. Utopia / Utopija [lat. izvornik i hrv. prijevod]. Zagreb: Globus, 2003. Morgan, Rose. M. The Genetics Revolution. History, Fears and Future of a Life-Altering Science. Westport, Conn.: Greenwood Press, 2006. . .. . : , 2010. Nye, Joseph S. Nye Jr. Bududnost modi. Zagreb: MATE, 2012 (u tisku). Orwell, George. 1984. Zagreb: Alfa, 2010. "Otkrivenje" sv. Ivana, Biblija: Krdanska sadanjost, 2011. , . . : Terra fantastica, 2009. Picchione, John. "Pokret talijanskog futurizma: estetska i antropoloka revolucija". Knjievna smotra (u tisku). Platon. Drava. Zagreb: Naklada Jurid, 2009. Poole, Kevin R. "In Search of Paradise: Time and Eternity in Alfonso Xs Cantiga 103 ", eHunanista, sv. 9. 2007. [de Pure, Michel / Jacques Guttin]. pigone, histoire du sicle futur, 1669 (Gallica, BnF). Robida, Albert. Le Vingtime Sicle. La vie lectrique, Paris, 1890. (projektu Gutenberg). Rose, Mark (ur.). Science Fiction. A Collection of Critical Essays. Spectrum/Prentice-Hall, 1976 " XIX XX " [Antologija], . : /, 1991. Russell, Bertrand. The Impact of Science on Society. New York: Simon and Schuster, 1953. Sagan, Carl. Koliko sunaca, toliko svjetova Razmiljanja o ivotu i smrti na prijelomu tisudljeda. Izvori, 1990. Sagan, Dorion. Notes from the Holocene: a Brief History of the Future. Chelsea Green Pub., 2007 133

Shelley, Mary Wollstonecraft. Frankenstein ili Moderni Prometej. Zagreb : Konzor, 2003. [postoje i drugi hrvatski prijevodi: Zlatar: Partenon, 2000; Koprivnica: areni dudan, 2001; Zagreb: Konzor, 2003] Shelley, Mary Wollstonecraft. The Last Man. London: Henry Colburn, 1826. Seed, David. A Companion to Science Fiction. Oxford: Blackwell, 2005. Seidensticker, Bob. Future Hype. The Myths of Technology Change. San Francisco: Berrett-Koehler, 2006. , . . : , 1998. Sykes, Bryan. damovo prokletstvo: bududnost bez mukaraca: znanost o naoj genetikoj sudbini. Zagreb: Algoritam, 2006. ah, Ivan. Novovjeki izumi. Zagreb: Matica hrvatska, 1882. ufflay, Milan. Na Pacifiku god. 2255. Metagenetiki roman u etiri knjige. Zagreb: Prosvjeta, 1998. Taubes, Jacob. Zapadna eshatologija. Zagreb: Antibarbarus, 2009. Teilhard de Chardin, Pierre. Bududnost ovjeka.Split: Crkva u svijetu, 1970. Toffler, Alvin. ok bududnosti. Rijeka: Otokar Kerovani, 1970. Verne, Jules. Pariz u XX. stoljedu. Zagreb/Sarajevo: Zoro, 2011. Verne, Jules [i Michel Verne+. "La Journe d'un journaliste amricain en 2889", Hier et demain, Paris: Hetzel, 1910. [prva engl. izdanje, "In the Year 2889", The Forum, veljaa 1889]. Vonnegut, Kurt. Mehaniki pijanino. Zagreb:August Cesarec, 1985. Ward, Peter i Donald Brownlee. ivot i smrt planete Zemlje. Zagreb: Izvori, 2008. Ward, Peter. "The Future of Man How Will Evolution Change Humans?", Scientific American, 17. prosinca, 2008. Ward, Peter. Future Evolution. Henry Holt & Co, 2001. Wells, Herbert George. A Modern Utopia. Hutchinson, 1905. (projekt Gutenberg) Wells, Herbert George. The Shape of Things to Come. Hutchinson, 1933. (projekt Gutenberg) Wells, Herbert George. Vremenski stroj. Zagreb: Stvarnost, 1969. Welsch, Wolfgang, Wolf J. Singer i Andre Wunder. Interdisciplinary Anthropology: Continuing Evolution of Man. London: Springer, 2011. Zamjatin, Jevgenij. Mi. Zagreb: Breza, 2003. Emil Herak i Maja Adija, 1. veljae 2013.

134