Naslov originala

bYI m
Fl zlLlt'A
Sa_d Qu(b
okrilju Kur'ana
zilali-1-Qur'in

SAEVO, I997.

,~ |)o_]| > ''
w
w w
e

|
:

|
__ ,<f
a - - - X

o n 'J'l_
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po
nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se
uputi u vjerke nauke i neka opominju narod svoj da mu
se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/122).
lWL WRR

U IME ALlA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG!

PREOSTALI DIO SUR EN-NISA ( I POETAK SURE EL-MAID E
U ime Allaha, Milostvog, Samilosnog!
Ovaj Y duz se sastoji iz dva dijela. dio je dopuna sure En-Nisa
(IV' a koja je poela pri kraju duza, pro te gla se kroz cijeli pet duz i
preostli dio dat je u ovom duzu. Drugi dio ovog duza, a to je njegov vei
dio, odnosi se na suru El-Maide.
Na ovom mjestu ograniit emo se na sadraj prvog dijela ovog
duza, a razgovor o drugom dijelu odgodit emo za kasnije i izloit
osobenost sure El-Maide, njenu atosferu i teme prema metodu kojeg
smo primjenjivali U okrilju Kur'ana, uz Boiju pomo.
Izlaganje preostalog dijela sure En-Nisa, prema metodu kojeg smo
objasnili u predgovoru ove sure u duzu (st. 20I.-229.),zasluuje da se
na njega i ovdje ukratko osvrnemo.
Ova sura tetra izgradnju zdravog islamskog poimanja u svijest
muslimanske zajednice koju je islam izukao ispod podnoa dahilijjeta da
bi se razvijala postepeno dok ne dostgne svoj vrhunac, da bi oslobodila
ovu svijest od naslaga dahiliieta koja prekriva ovu sliku, ili kao to smo
rekli tamo, da odstani dahiliietske naslage i uvrsti nove, islamske.
Ova slika razmata, u svetlu novog poimanja, svijest muslimanskog
Ummeta, njegov moral i njegovu drutenu tadiciju, i oslobaa tu svijest
od dahilijjetskih naslaga, morala i tradicije isto onao kao to ga je
oslobodila tih naslaga u vjerovanju da organizira drutveni ivot
muslimanskog Ummeta i njegove parodine veze na principu vrstog
Boanskog programa.
I
Ovaj preostali dio sure En-Nisa suoava se i sa iskrivljenim
vjerovanj ima i njihovim nosiocima, bili oni politeisti ili sljedbenici
objavljene Knjige, Jevreji i krani; ispravlja ova vjerovanja, potvruje i
ukazuje ta je istna kod ovih devijacija koje kvare vjerovanje.
Nadalje, u ovom preostalom dijelu vodi se sa islamskom zajednicom
estoka borba protv sljedbenika Knjige openito, a posebno protv Jevreja,
jer su i oni pokuali obustavit novi poziv otkako je Verovjesnik (alejhi-s
selam) doao u Meinu, i od asa od kada su oni spoznali opasnost ovog
novog poziva protv njihova bia i njihove izrazito pozitvne pozicije u
Jesribu (Medini) , zatm se vodi borba protv njihove tvrdnje da su oni
jedini bliski Allahu i da su oni Allahov odabrani narod. Zbog toga su oni
navijestli rat svim svojim orujem protv novog poziva. Ova sura otkriva
nji hovu prirodu i postupak kroz povijest ta su radili sa svojim
verovjesnicima. Ovo potvruje kakav je bio njihov stav u odnosu na svaki
istiniti poziv bez obzira ko ga predstavljao, pa makar bio i jedan od njihovih
poslanika, njihovih voda i spasitelja.
Ova sura objanjava takoder i veliinu obaveza koje su stavljene na
plea vjerika, ozbiljnost uloge dodijeljene Ummetu, svrhu njegove
pripreme, ienje i odstranjenje naslaga dahilijjeta u svij est tog
muslimanskog Ummet i njegovog ivota. Sura takoer govori i o nunosti
da se preuzme ova obaveza sa odgovarajuom budnou i snagom, govori
O izvrenju th obaveza koje zahtjeva ta velika uloga, podrazumijevajui Ht
i dihad protiv samog sebe, dihad u svijetu realnost i podnoenju tekih
rtava.
Ova sura nastavlja sa svojim metodom izlaganja isto onako kao to je
to inila kroz sve ranije iznijete cjeline i kao to e init i kod svih
preostalih cjelina u ovom duzu.
Ovaj duz poinje rijeima koje se odnose na ienje due ovjeka i
drutva i irenje pouzdanja u atosferi muslimanske zajednice, odnosi se
na odstranjenje loih pria u drutvu, postupajui pravedno u sluaju
nasilja, bodrenjem na oprost i toleranciju i ukazivanjem da Allah ne voli
iriti zlo, osim kome je uinjeno nasilje, kako bi se i spravilo njemu uinjeno
2
nasilje. Pa i pored toga, Allah (Subhanehu) voli oprost za uinjeno gnusno
djelo. On je Oprostvi i Moni.
Ovdje se iznosi objanjenje prirode islamskog poimanja, koje ui da
je Allahova vjera jedna, da su Allahovi poslanici poput povorke koja nosi
ovu jedinu vjeru, pravi se razlika izmeu poslanika i onih koji ine
otvoreno nevjerovanje.
Ovo objanjenje kao da je dolo poradi prijetnje Jevrejima,
sljedbenicima objavljene Kjige, onima koji nijeu poslanstvo i poslanike iz
ovinizma i mrnje.
Odavde se nastavlja cjelina koja se odnosi na Jevreje, a koja tkriva
njihovu neraumnost i tvrdoglavost prema svojim poslanicima; Musau
(alejhi-s-selam) npr. Ovaj postupak otkriva u njima lou prirodu i njihov lo
stav prema istni i njegovom pozivu. Oni se tako ponaaju bez obzira ko
pozivao na ovu istnu, ak i kada se radi o njihovom najveem poslaniku
Musau (alejhi-s-selam). Takav je njihov stav i prema isau (alejhi-s-selam) i
njegovoj majci. On je izraen veoma runim rijeima. Sve ovo Allah ne voli
i osuuje. Na osnovu svega ovoga moe se sasvim jasno shvatt i zato je
bio takav njihov stav prema Verovjesniku (alejhi-s-selam) - posljednjem
pozivu ka istni. Povodom iskaza Jevreja protv isaa (alejhi-s-selam) i
njihovog radovanja zbog njegova "ubistva", Kur'a iznosi injenice i
potruje ovaj sluaj i prirodu te njihove tvrdnje. Kur'an spominje i kakva
je posljedica Allahove kazne prema Jevrejima - zbog njihova nasilja i
odvraaja od Allahovog puta, zbog njihova ubiranja kamate, koja je bila
zabranjena zbog prisvajanja tue imovine na nepravedan nain, zbog
njihove zabrane nekih dobrih svari koje im je Allah dozvolio na ovom
svijetu; spominje se bolna kana koja ih eka na onom svijetu, izuzimajui
samo one koji su dobro prodrli u nauku, i koji vjeruju, koji su upoznali
Istnu, verovali u nju i slijedili je.
Tekst odgovara na pokuaj demantranja poslastva Verovjesnika
(alejhi-s-selam) od stane Jevreja, iste da je poslanstvo neto prirodno,
neto prisuto, neto to ne izaziva nikakvo udo nit osudu, jer je Boiji
zakon da se alju i upuuju poslanici ljudima od Nuha, Ibrahima, Ismaila,
Ishaka, Ja'kuba, njegovih potomaka, isaa, Ejjuba, JUnusa, Haruna,
Sulejmana, Davuda i drugih, od kojih Jevreji neka njihova poslanstva
prihvaaju, a neka odbacuju zbog svoje upornost i mrnje. Sasvim je
prirodno da Allah upuuje ljudima poslanike, misionare i upuivae, da
ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali (4/165).
To je qeto nuno, pored toga to je prirodno.
3
Kur'an iste, nasuprot osude i odbijanja jevreja, svedoenje Allaha
(Subhanehu) i meleka, a Allahovo svjedoenje sasvim je dovoljno onima koji
ne veruju i odvraaju od Allahova puta, onima koji ne veruju i nasilje ine,
Allah je obeao da im nee oprostt, da ih nee uputt na pravi put, nego
da e ih uputt u Dehennem, gdje e ostat vjeito. Ovo je popraeno
pozivom upuenom svim ljudima, obavjetavajui ih da im je ovaj
verovjesnik donio Istnu od njihova Gospodara, donio im poziv u iman, da
vjeruju, u protvnom, Allahu pripada sve to je na Zemlji i na nebu. Ovim je
on potrdio ispravnost ove poslanice i pozvao ih da vjeruju u ovo
poslanstvo. Prema tome, oni su onda odabrali sami sebi ono to su hteli i
s tme se suoili pozivu Onoga kome pripada sve to je na nebesima i na
Zemlji.
Tako zavrava ovaj osvrt koji se odnosi na Jevreje i sljedbenike
Knjige. U njemu je otkriveno: njihova priroda, njihova sredstva i njihov
obiaj da ine zlo, to ih karakterie odranije, navedeno je njihovo
spletkarenje u ovom razotkrivanju, potvrena rije Istne o poslanstvu
M u hamm eda (alejhi-s-selam), uspostavljen dokaz protiv ljudi
svjedoenjem Allaha (Subhanehu), pored isticanja vanost obaveze
Poslanika i onih koji pozivaju u Istnu. Prema tome, ovo je uspostavljen
dokaz protv ljudi, s jedne strane, i, s druge stane, da je pitanje svih ljudi
vezao za poslanike i one koji vjeruju u njihovo poslanstvo, da bi se ljudi
spasili Allahove kazne ili je zasluili nakon objanjenja . . . To je velika i
sloena odgovorost.
Kada je zavrio ovaj osvrt na jevreje, i Alah ispravio njihov sud o
isau, sinu Merjeminom, i njegovoj majci, kada je oborio porone jevrejske
tvrdnje o isa u i Merjemi, Kur'an nastavlja drugi osvrt vezan za krane,
sljedbenike isaa (alejhi-s-selam) da bi ispravio njihovu preteranost vezanu
a isaa (alejhi-s-selam) i potvrdio istnu u pogledu njega. On je Allahov rob.
Ne gadi mu se da bude Allahov rob, kao to su i meleki, ispravljajui
njihovu tvrdnju o Dibrilu i negirajui tojstvo i oinstvo Allaha Uzienog.
Za vrijeme ove izave potvruje se ispravna islamska koncepcija i
svodi cjelokupan sluaj na Boanstvo i robovanje, Boanstvo Allaha
Jedinog, a ne robovanje i pripisivanje Boanstva nekome drugome. To je
4
glavno i osnovno pravilo islamskog vjerovanja, istknuta naznaka i osnovni
sud.
Poslije ovoga slijedi radosna vijest vjernicima, upozorenje
nevjernicima koji se susteu i nee da robuju Allahu, slijedi i opi proglas
ljudima, kao i onaj ist kao to je zavrila cjelina sa Jevrejima, t. da je on,
Kur'an, poslat ljudima kao dokaz njihova Gospodara i da je Kur'an jasno
svetlo, tako da oni koji su se suprotstvili poslije toga nee imat nikakva
dokaa, nikakve sumnje, nit izvinjenja.
Ova sura zavrava ajetom koji sadri ostatak odredaba o nasljedstvu
u sluaju kad umrli nema direktih potomaa. U ovoj suri ve je tretrano
nekoliko sluajeva. Preostali njen dio tretra novo drutveno i ekonomsko
ureenje koje donosi islam, na ijoj osnovi se uspostavlja ivot
muslimanske zajednice i pretae je, kao to smo rekli na poetku ove sure,
H Ummet koji nosi peat posebnost i u svom sistemu i samostalnim
osobenostma kako bi izvrio svoju vanu ulogu u ljudskom ivotu i
humanom drutvu, ulogu rukovoenja, zatte i ouvanja.
Ovako se, kroz izlaganje cjelokupne sure pa i kroz izlaganja ovog
dijela sure, javlja da drutveno, ekonomsko i politko ureenje ide
uporedo sa etkim proiavanjem i ispravljanjem vjerovanja i poimanja,
sa voenjem borbe protv neprijatelja koji vrebaju muslimansku zajednicu,
sa objanjenjem veliine ove odgovornost i ove uloge koju mora izvrit
ova zajednica, da Kur'a, Knjiga ovog poziva i Ustav ovog Ummeta"
preporoduje ovo sve, i ini kompletu, do u detale uravnoteenu sliku,
sliku koja usavrava svakoga ko hoe da radi na popravci ovog Ummeta,
njegovom oivljavanju i proivljavanju, da ga preporodi ponovo slijeenjem
te slike i njene uloge, da postavi svoj program u ovom pozivu na principima
Kur'ana, program za svoje kretanje, program za svaki korak na putu
oivljenja, proivljenja i popravka. Kur'an je uvijek spreman da izvri onu
ulogu koju je izvrio prvi put. To je Allahov veit govor ljudskom rodu za
sva vremena. Njegova nadnaravnost ne prestje, nit se haba, uprkos
mnogom odbijanju, kao to to kae ovek koji najbole poznaje Kur'an,
Boiji Poslanik (alejhi-s-selam), koji se, oslanjajui se na Kur'an, borio
protv nevjerika, licemjera i sljedbenika objavljene Knjige, koji su unosili
5
devijaciju u t Objavu, Poslanik koji je, zahvaljujui Kur' anu, uspostavio
ovaj U HHet, jedinstven u povijest svih naroda.
G
Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to moe samo onaj kome je
uinjena nepravda. - A Allah sve uje i sve zna (4/MBJ.
Bilo da vi dobro djelo javno uinite ili ga sakrijete ili nepravdu
oprostite. - pa, i Allah mnogo prata i sve moe (4/149J.
Oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju i ele da izmeu
Allaha /poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: "U neke
v;eru;emo, a u neke ne vjerujemo", i ele da izmeu toga nekakav stav
zauzmu- (4!1.o;
7
oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili
sramnu patnju f1/1.1J.
A oni koji u Allaha i u poslanike Njegove vjeruju i nijednog od njih ne
izdvajaju - On e ih, sigurno, nagraditi. - A Allah prata i samilostan je
(1/752).
Sljedbenici Knjige trae od tebe da im s neba spusti Knjigu. Pa, od
Musaa su traili i vie od toga, kad su, uglas, rekli: "Pokai nam Allaha!'
Zato ih je, zbog bezdunosti njihove, munja oinula. Poslije su, kada su im
oigledni dokazi bili pokazani, tele prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau
smo oitu vlast dali, f4/1.3J
i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli:
"Na kapiju pognutih glava uite!" - i jo smo im rekli: "O subotu se ne
ogrijeite!" - i od njih smo vrsto obeanje uzeli (4/151J.
Ali zato to su zavjet prekrili i to u Allahove dokaze nisu povjerovali,
to su ni krive ni dune vjerovjesnike ubijali i to su govorili : "Naa su srca
okorjela" - Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapeatio, pa ih je
samo malo vjerovalo- f4/155J
i zbog nevjerovanja njihova i zbog iznoenja tekih kleveta protiv
Mereme (1/156J
i zbog rijei njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, lsaa, sina Meremina,
Allahova poslanika" . . . A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve im se priini/o. Oni
koji su se o njemu u miljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o
tome nisu nita pouzdano znali, samo su nagaali ; a sigurno je da ga nisu
ubili, (1/757)
ve ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar f4/1 5BJ.
nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nee u
njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on e protiv njih
svjedoiti (1/159J.
I zbog tekog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja
su im bila dozvoljena, i zbog toga to su mnoge od Allahova puta odvraali
(4/160)
i zato to su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato to su tue
imetke na nedozvoljen nain jeli. A za nevjernike meu njima Mi smo kaznu
bolnu pripremili (1/161).
8
Ali onima meu njima koji su u nauku sasvim upueni, i pravim
vjernicima, - oni vjeruju u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno
prije tebe - naroito onima koji namaz obavljaju i onima koji zekjat daju i u
Allaha i u onaj svijet vjeruju, - njima emo sigurno veliku nagradu dati
(4/162).
Mi objavljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima
poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i ]akubu i
unucima, i lsau, i Ejjubu, i ]unusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo
dali ZebUr - (4/16)
i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti
nismo kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom razgovarao-, (4/164)
o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi
poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je
silan i mudar (4/165).
Allah svjedo da je istina ono to ti objavljuje, objavljuje ono to jedini
On zna, a i meleki svjedoe; a dovoljan je Allah kao svjedok (4/166).
Oni koji nee da vjeruju i koji druge od Allahova puta odvraaju
daleko su zalutali (4/167).
Onima koji nee da vjeruju i koji ine nepravdu Allah doista nee
oprostiti i nee im put pokazati, (4/I6BJ
osim puta u dehennem; u kome e vjeno i zauvijek ostati ; to je
Allahu lahko (4/169).
O ljudi, Poslanik vam je ve donio Istinu od Gospodara vaeg ; zato
vjerujte - bolje vam je ! A ako ne budete vjerovali, - pa, Allahovo je ono to je
na nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je (4/170).
Kur'an je izgradio novi Ummet, on ga je izgradio iz muslimanskih
zajednica koje je islam izukao iz podnoja dahilijjeta u koje su bili
zavedeni, izvukao ga da bi ga poveo ka progresu penjui se do najvieg
vha; da bi ga osposobio, nakon to je upotpunio njegov razvitk, da
povede ovjeanstvo. Kur'an mu je odredio veliku ulogu u ovom
rukovoenju.
Meu faktorima izgradnje Ummeta je ienje savjesti ove
zajednice, ienje atosfere drutva u kome ivi ta zajednica, podizanje
etkog i duhovnog nivoa, nad kojima se ova zajednica uzdie.
9
Kada je ova zajednica dostgla ovaj nivo, ona je nadmaila sve svojim
dragocjenim etikim i drutvenim ponaanjima, onoliko koliko je
nadmaila svojim vjernikim poimanjima ostle narode Zemle. Tada je
Allah nju odredio i postavio za staara Njegove vjere na Zemlji i Njegova
programa, postavio je za rukovodioca zalutalom ovjeanstvu da ga izede
na svetlo i pravi put, i osigurao joj da rukovodi ovjeanstvom i da gu
upuuje.
I kada je Ummet nadmaio ovim svojim specifnostma ostle
stanovnike Zemlje, onda je i njegovo rukovoenje ovjeanstvom postalo
neto sasvim normalno i prirodno, jer je uspostavljeno na zdravim
osnovama. Ovom izvanrednom pozicijom on je nadmaio takoer ostale
narode u nauci i civilizaciji, privredi i politci. Ovo posljednje nadmaivanje
ostalih naroda bilo je plod prog nadmaivanja, t. u vernikom i etkom
pogledu. Ovo je Allahov zakon, koji se odnosi i na pojedinca i na zajednice.
Jedan vid ienja i pojedinca i drutva predstavljen je u ova dva
ajeta:
Allah ne voli da se o zlu glasno govor, to moe samo onaj kome je
uinjena nepravda. - A Allah sve uje i sve zna f4/t4BJ.
Bilo da vi dobro djelo javno uinite ili ga sakr,ete ili nepravdu
oprostite, - pa, i Allah mnogo prata i sve moe f4/I49J.
Ovo drutvo je veoma osjetljivo i u potrebi za drutvenom etkom.
Njegova etka mo ogleda se u ovoj osjetljivost. Mnoge rijei koje ovjek
izrekne esto ne uzima u obzir i ne misli ta stoji iza njih, mnoge glasine
iskae samo neko od ljudi, ali i u jednom i u drugom sluaju na duhovnost
drutva, njegov moral i tradiciju, pa i atosferu tog drutva ostavlja
ruilaki eho i prelazi granice pojedinca na koga se mislilo, prelazi na
veliku zajednicu.
Razglaavanje zla u bilo kojoj formi je vrlo lahko ovjeku ako kod
njega u svijest ne postoji neka zabrana i ako nije bogobojazan.

esto ove
rune glasine ostavljaju ja odraz na svijest drutva.

esto one rue

uzajamno povjerenje u ovom drutvu, pa ljudima izgleda da je zlo svugdje
nadvladalo, to pomae da ga ire oni u ijim je duama puna spremnost za
zlo. Oni se ne ustuavaju da to ine, jer je zlo postlo raireni obiaj u
drutvu, pa se ovjek nit kloni, nit se uva. Oni nisu prvi t koji su ga irili.

esto grozot zla ide ukorak i prat druenje. ovek smata neto jako
runim zlo kada se ono prvi put pojavi, ali kada se ponovi njegovo
zbivanje, ili ponavlja u rijeima, oslabi ovekova estna osude tog runog
0
djela, ovjek ga tada sa lahkoom slua, i moda i gleda, a da ga ne
pokuava izmijenit i osudit.
Ova nepravda i nasilje koji se dogaaju ne obuhvataju samo one koji
su optueni za zlo i koji ga ire, nego meu njima moe bit i nevinih. Kada
se proiri kazivanje zla i kada njegovo prenoenje i kazivanje postane
glasno i javno, i nevini uestvuje zajedno sa iniocem zla kada to prenosi.
Tada se pomijeaju nevini i grijeni bez ustruavanja u lai i optubi, opada
std pojedinca i druta koji spreava da ljudi prenose rune rijei i koji
uva mnoge da ne padnu u zlo.
irenje zla neega u poetku je kao pojedinana optuba, kao grdnja
i ljaga, a zavrava kao drutveno doputanje i u etkom anarhizmu slabi
meusobno potovanje. Ljudi jedni druge ne cijene, bilo kao pojedinca ili
kao zajednicu. U zajednicama nestje poverenja. Medu ljudima se ire
optube i klevete bez ikakva ustezanja. Zbog toga, Alah je zabranio
muslimanskoj zajednici da iri zle glasine, da se ogranii kod irenja zla
samo na onoga kome je nasilje uinjeno, da bi se odstranile rijei zla,
pravedno postupilo prema nasilniku i u granicama koliko je on uinio
nasilje. Cilj je da se ogranii pravo irenja uinjenog zla samo na onoga
kome je uinjena nepravda.
Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to moe samo onaj kome je
uinjena nepravda (4/I4BJ.
U ovom sluaju opisuje se zlo, a zlo obuhvata i ono to u zakonskoj
terminologiji znai psovku i ljagu, da bi se ono nadvladalo, da bi se
odstranila nepravda i odbilo zlo u istoj mjeri u kojoj se i dogodilo nad
drugim ovjekom i razglasilo nasilje, a nasilnik u drutvu; da bi drutvo
zattlo onoga kome je uinjeno nasilje, a kanilo nasilnika; da bi se
nasilnik bojao posledica injenja takvog djela i kolebao da li da ga ponovi.
irenje zla u ovom sluaju ima ogranieni izvor, a to je osoba nad kojom je
uinjeno nasilje, ima ogranieni uzrok, a to je defnirano nasilje koje je
izloio ucviljeni, ima uzrok koji je upuen pravoj osobi koja je uinila
nasilje. U tom sluaju, ostvarenje dobra ovim glasnim irenjem, glasnim
govorom, bit e opravdano, a ostvarenje pravde bilo bi cilj, a nikako
razglaavanje nije cilj.
Islam tt ugled ljudi koji ne ine nasilje. Oni koji ine nasilje ne
zasluuju ovu zatt. Ovo znai da osoba kojoj je uinjeno nasilje ima
pravo da glasno govori o zlu kojeg mu je poinio nasilnik. Ovo je jedini
izuzetak u kome se ne oduzima pravo ovjeka da govori o zlu.
I I
Islam tme tei da ostvari pravdu, jer ne dozvoljava zlo, tei na
ouvanju etke, jer ne doputa vrijeanje pojedinca i druta.
Ovo objanjenje kur'anski tekst poprato je ovim rijeima: A Allah
sve uje i sve zna (4/148J da bi se cio sluaj na kraju povezao sa Allahom,
nakon to ga je povezao u poetku sa ljubavlju Allaha i Njegovim
prijezirom, . o . a Allah ne voli da se o zlu glasno govori W148J, da bi ljudsko
srce osjetlo da se eli ocijenit namjera i povod, procijeni rije i optubu,
radi Allaha koji uje ta se govori, koji zna ta se krije iza th rijei u
grudima ovjeka.
Kur' ansk tekst ne ostje pri negatvnoj defniciji ili odredbi na kraju
kod zabrane glasnog govorenja o zlu, on usmjerava oveka ka pozitvnom
dobru uope, usmjerava ga da oprata zlo i nudi u svojstvu Allaha
(Subhanehu) oprost, a On je sposoban i moa da se osvet, kako bi se
ljudi oboruali Alahovom (Subhanehu) etkom onoliko koliko mogu i
koliko su u stanju:
Bilo da vi dobro djelo javno uinite ili ga sakrjete ili nepravdu
oprostite, - pa, i Allah mnogo prata i sve moe (4/149).
Ovako odgojni program uzdie vjerniku duu i muslimansku
zajednicu na drugi stepen. U poetku govori vjernicima da Allah
(Subhanehu) osuuje glasno govorenje o zlu, a dozoljava to onome kome
je uinjeno zlo, kako bi se pravedno postupilo ili ostvarila pravda u glasnom
govorenju o nanijetom zlu onome kome je nepravda uinjena i kakva mu je
nepravda uinjena. A na drugom stupnju, die sve lanove muslimanske
zajednice na nivo da ine dobro, zatm usmjerava osobu kojoj je uinjeno
zlo i koja ima pravo da o tome glasno govori, na oprost i poravnanje onoliko
koliko je to mogue, jer oprosta nema bez mogunost. Na taj nain se eli
ostvarit pravda i tolerancija, a to je bolje i ie.
Tada se u muslimanskom drutvu iri dobro, a onaj ko to ini
izvrava svoju ulogu odgoja ljudi i njihova proiavanja ako to oni prikriju.
Dobro je dobro i na javi i u tajnost. Tada dolazi do irenja oprosta meu
ljudima i nema mjesta i povoda da se glasno govori o zlu, s tm da oprost
onoga koji to moe uinit i to to ini proiste iz njegove tolerancije, a ne
zbog ponienja i nemoi, i da bude primjenjivao u svome ponaanju etku
Allaha koji je moan i koji oprata .
. . . pa, i Allah mnogo prata i sve moe (4/149) .
I2
Poslije toga, tekst Kur'ana se odnosi na one kojima je dta Objava,
openito, a onda prelazi na Jevreje u jednom dijelu, pa zatm na krane, u
drugom dijelu. Istie da Jevreji glasno govore o zlu izmiljajui i
potvarajui npr. Merjemu i isaa (alejhi-s-selam). O ovom glasnom
govorenju govori se u okviru slijedee cjeline i povezuje tu cjelinu s
objanjenjem koje sadre dva ranije spomenuta ajeta u tekstu.
Cijela ova cjelina je jedan vid borbe koju Kur'an vodi protv
neprijatelja muslimanske zajednice u Medini, o kojoj je ranije govoreno
djelimino u ovoj suri, a djelimino i u dvije prethodne sure El-Bekare i Ali
lm ran (II, III, !.
Da prijeemo na izlaganje onako kako je to navedeno u tekstu
Kur'ana.
Oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju i ele da izmeu
Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: "U neke
vjerujemo, a u neke ne vjerujemo, i ele da izmeu toga nekakav stav
zauzmu f4/I50J
oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili
sramnu patnju f4/I5V.
A oni koji u Allaha i u poslanike Njegove vjeruju i nijednog od njih ne
izdvajaju - On e ih, sigurno, nagraditi. - A Allah prata i samilostan je
(4/152).
Jevreji su tvrdili da vjeruju u svoje poslanike, ali su odbacivali
poslanstvo isaa i M uhammeda, isto onako kao to su krani zauzimali
stav prema vjerovanju u isaa, pravei od njega i boanstvo, a zanijekali su
poslansto Muhammedovo.
Kur'an je osudio verovanje i jednih i drugih, defnirao puni i
kompleti islamski koncept verovaja u Alaha i Njegova Poslanika, a ne
pravei razliku ni izmeu poslanika. Ovom openitou i
sveobuhvatou, islam je vjera koju Allah prima od ljudi, drugu ne prima,
jer se vjera islam podudara sa jednou Allaha i zahtevima ove jednost,
vahdanijjeta. Apsolutni monoteizam, vjerovanje u Jedinog Allaha
(Subhanehu), zahtjeva i jednost njegove vjere, koju je On slao preko
I3
poslanika ljudima, zahtjeva jednost svih poslanika koji su prenijeli ovaj
emanet ljudima. Svako nevjerovanje u jednost poslanika ili jednost
poslanstva jeste nevjerovanje u jednost Allaha u bit, jeste loe poimanje
onoga to tai ova jednost Allahove vjere date ljudima. Njegov program
ljudima jedan je te ist u principu. Program se ne mijenja, isto onako kao
to se ne mijenja ni njegov izvor.
Zbog toga tekst Kur'ana ovdje govori o onima koji ele da prave
raliku izmeu Allaha i Njegovih poslanika, da vjeruju u Allaha (a ne
vjeruju u poslanike) i govori o onima koji ele da unesu raliku izmedu
poslanika (da vjeruju u neke, a ne vjeruju u neke). Kur'an govori i o jednim
i o drugima da su oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju r4/150J,
i ubraja njihovo unoenje razlike izmeu Allaha i Njegovog Poslanika i
ralike meu samim poslanicima, u nevjerovanje u Allaha i Njegova
Poslanika.
Verovanje je jedno. Ono se ne moe dijelit. Verovanje u Allaha jeste
verovanje u Njegovu (Subhanehu) jednost. Njegova jednost zahtjeva
jednost vere kakvu On eli ljudima, da bi njihov ivot bio uspostavljen kao
jedna cjelina na toj osnovi, zahtjeva jednost poslanika koji su prenijeli ovu
veru ljudima od stae Allaha, ne od samih sebe, ni nezavisno od Njegove
volje i Njegove Objave, zahtjeva jednost mesta kome e se usmjeravat.
Nema razloga nit naina cijepanja ove jednosti osim apsolutnim
nevjerovanjem, makar neki smatrali da u neke veruju, a u neke ne vjeruju.
Za sve takve Allah je pripremio stranu kaznu.
Oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili
sramnu patnju (4/15/J.
Meutm, muslimani grade svoje vjerniko poimanje na verovanju u
Allaha i sve Njegove poslanike bez unoenja bilo kakve ralike meu
poslanicima. Svaki poslanik zauzima kod muslimana mjesto verovanja i
potovanja. Sve objavljene vjere kod muslimana su istnite, ukoliko u njih
nije unijeta nikakva devijacija. Ukoliko jeste, takva vera nije Allahova vjera
iako je u njoj preostalo neega u to nije unijeta devijacija. Ovo je zbog toga
to je vjera jedinstvena. Muslimani poimaju ovo pitaje, a to je tano, da je
Allah Jedan, da On eli da ljudi imaju jednu veru, postavio im je u ivotu
jedan program, slao poslanike ljudima da prenesu ovu jednu vjeru i ovaj
jedan program. Povorka imana prema shvatanju muslimana jeste
povezana. Nju vode Nuh, lbrahim, Musa, isa, Muhammed i drugi poslanici
- njihova braa. Neka je Allahov salat-i selam na sve njih! Pripadnost svih
njih ovoj kontnuiranoj povorci je drevna. Svi oni nose veliko povjerenje.
I4
Oni su nasljednici ovog kontinuiranog dobra, na ovom dugom
blagoslovljenom putu. Nema nikakve razlike, nikakve izolacije, nikakva
odvajanja. Nasledstvo ove prave vere samo njima pripada. Sve to stoji
izvan toga jeste neistna i zabluda.
Ovo je ta predanost, islam. Alah ne prima ni od koga nit drugo do
ovakav islam. Ovo su t muslimani koji zasluuju nagradu od Allaha za
djela koja su uradili, zasluuju oprost i milost za djela koja su bila
nepotpuna.
On e ih, sigurno, nagraditi. - A Allah prata i samilostan je (4/I52J.
Islam jako insistra na tevhidu (monoteizmu) verovanja u Allaha i
Njegove poslanike, jer je tevhid osnova koja je prilagoena vernikom
poimanju Njegova (Subhanehu) Boanstva, kao to je tevhid osnova
prilagoena postojanju jednog a ne vie regulatora pa da dolazi do
sudaranja. Ovo je i zbog toga to je islam vera pogodna za ovjeka da
primijet jedinstvo zakona u ovom Kosmosu, ma gdje bacio svoj pogled, jer
je islam sigurno poimanje o prikljuivanju svih vernika ovoj jednoj jedinoj
povorci koja stoji pred redovima neverovanja, stoji u jednoj parji pred
ejtanskim partjama. Meutm, ovaj jedini red, nije on red koji imaju ljudi
iskrivljena vjerovanja, makar osnova th verovanja bila nebeska. To je red
ljudi ispravnog vjerovanja i akide, u koju nije unijeta nikakva devijacija.
Zatm, islam je vera, a muslimani najbolji ummet meu narodima.
To su muslimani koji vjeruju ispravnim verovanjem. Oni postupaju prema
ovoj vjeri, a to ne ini svaki onaj koji je roen u muslimanskoj kui, nit onaj
koji klevee i koji sramot rije islam.
U okrilju ovog objanjenja vidi se da oni koji unose raliku izmeu
Allaha i Njegova Poslanika i prave raliku meu poslanicima, da su se
odvojili od povorke verovanja, odvojili od Jednost koju je Alah dao, koji
nijeu Jednost na kojoj poiva verovanje u Jednog Allaha.
Nakon koncentiranja tog osnovnog pravila u islamskom konceptu o
sutni verovanja i sutni nevjerovanja, vezano za poslanike i poslanstva,
Kur'an poinje sa izlaganjem u tekstu nekih stavova Jevreja o ovom pitanju
i o pitanju glasnog govora o zlu, ime je poela ova cjelina, kritkuje se
15
jevrejski stav prema Verovjesniku (alejhi-s-selam) njegovu poslanstvu,
njihova upornost kod zahteva da im se daju neki znaci poredi se ovaj stav
sa njihovim stavovima prema vjerovesniku Musau (alejhi-s-selam), zatm
prema poslanicima poslije Musaa, t. isaom (alejhi-s-selam) i njegovom
majkom Merjemom, to znai da su oni jedna te ista priroda u slijedu
pokoljenja. Tekst ujedinjuje pokoljenje koje se suoilo sa Verovesnikom
(alejhi-s-selam) i pokolenje koje se suoilo sa isaom (alejhi-s-selam) kao i
pokoljenje koje se suoilo sa Musaom, prije isaa (alejhi-s-selam) da bi
potvrdilo ovaj smisao i razotkrilo ovu'prirodu.
Sljedbenici Knjige trae od tebe da im s neba spusti Knjigu. Pa, od
Musaa su traili i vie od toga, kad su, uglas, rekli: "Pokai nam Allaha!"
Zato ih je, zbog bezdunosti njihove, munja oinula. Poslije su, kada su im
oigledni dokazi bili pokazani, tele prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau
smo oitu vlast dali, (4/1 53)
i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli:
"Na kapiju pognutih glava uite!" - i jo smo im rekli: "O subotu se ne
ogrijeite!" - i od njih smo vrsto obeanje uzeli (4/154) .
Ali zato to su zavjet prekrili i to u Allahove dokaze nisu povjerovali,
to su ni krive ni dune vjerovjesnike ubijali i to su govorili : "Naa su srca
okorela" - Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapeatio, pa ih je
samo malo vjerovalo - (4/155J
i zbog nevjerovanja njihova i zbog iznoenja tekih kleveta protiv
Mereme (4/156)
i zbog rijei njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, lsaa, sina Meremina,
Allahova poslanika" . . . A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve im se priini/o. Oni
koji su se o njemu u miljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o
tome nisu nita pouzdano znali, samo su nagaali; a sigurno je da ga nisu
ubili, r4/157J
ve ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar (4/15BJ.
I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nee u
njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on e protiv njih
svjedoiti (4/159).
I zbog tekog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja
su im bila dozvoljena, i zbog toga to su mnoge od Allahova puta odvraali
(4/160)
16
i zato to su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato to su tue
imetke na nedozvoljen nain jeli. A za nevjernike meu njima Mi smo kaznu
bolnu pripremili (4/161).
Jevreji su zauzeli takav neprijateljski, odbojni i otkriveni stav prema
islau i Poslaniku na Poluotoku, i skoro da su ga cijelo vrijeme takvog
imali. Kur'an to opisuje detaljno, a izloio nam je neto od toga u prole
dvije sure, El-Bekari i Ali Imranu (II i III), a i neto, takoer, u ovoj suri
neto ranije, u V duzu, a ovo to ovi ajet ovdje donose, ima drugu nijansu.
Oni se dre toga uporno i trae od Verovjesnika (alejhi-s-selam) da
im spust Knjigu s neba . . . Knjigu koja bi bila napisana, upuena s neba
njima, otelovljena, koju mogu dohvatt i osjett rukom.
Sljedbenici Knjige trae od tebe da im s neba spusti Knjigu (1/15.1).
Alah (Subhanehu) preuzima na Sebe da im odgovori umjesto Svoga
Poslanika, i iznosi i Verovjesniku i muslimanskoj zajednici, kod
suoavanja sa Jevrejima, neto iz njihove historije, sa njihovim poslanikom,
voom i spasiocem, Musaom (alejhi-s-selam), za koga oni tvrde da veruju
u njega, a odbijaju potvrivanje poslanstva isaa i Muhammeda poslije isaa.
Ova narav nije neto novo kod njih. Nije to znak samo njihovog
pokolenja, nego je to njihova narav od iskona.
Oni su jedni te ist, od vremena Mtsaa, njihova poslanika, voe i
spasitelja, oni su jedni te ist; grubog osjeaja, spoznaju samo ono to je
opipljivo; oni su jedni te ist, odbojni i tvrdoglavi, pri hvataju neto samo pod
silom i prisilom; oni su jedni te ist nevernici, vjerolomci, brzoprevrtljivci,
prekidaju svoje ugovore, ne samo sa ljudima, nego i sa svojim
Gospodarom. Oni su jedni te ist i kod razmiljanja i pretvaranja. Njih ne
interesira da ostanu vrsti na rijei, nit bogobojazni kod glasnog
izraavanja negatvnog, oni su jedni te ist u pohlepi za ovim svijetom, za
prisvajanjem imetka drugih bespravno i izbjegavanjem Boije odredbe i
svega onoga za to se kod Allaha ste sevab.
Ovo je napad koji ih sramot i razotkriva, napad ija snaga i vrsta
ukazuju na smjerove, na ono to je bilo potrebno preuzet radi suoavanja
loih jevrejskih spletki prema islamu i Verovjesniku u to vijeme. Oni su
jedni te ist i po runoi spletkarenja koje jo uvijek praktkuju protv ove
vere i njenih pristalica sve do danas.
Sljedbenici Knjige trae od tebe da im s neba spusti Knjigu ( 4/153).
I7
Nemoj se udit ovom insistranju. Nema tu nikakvog uda.
Pa, od Musaa su traili i vie od toga, kad su, uglas, rekli: "Pokai nam
Allaha!" (4/Ti.1J.
Objanjenja ajeta koje im je Allah pokazao preko Musaa, njihova
verovjesnika, nisu zadovoljili njihov osjeaj, nisu probudili njihovu savjest,
nit poveli njihova srca ka smirenost, predanost, jer oni trae sada da vide
Allaha (Subhanehu) ovako u prirodi. To je zahiev ija je priroda smijena
i koji ne moe potei od ovjeka i njegove prirode, s kojom je pomijeano
bilo koliko vjerovanja ili u sebi ima spremnost za vjerovanje.
Zato ih je, zbog bezdunosti njihove, munja oinula (4/T.
Meutim, Allah (Subhanehu) oprosto im je, primio molbu Musaa
(alejhi-s-selam) i njegovu skruenost upuenu Allahu, u ime njih, kako se
navodi u etvrtoj suri:
. . . A kad ih zadesi potres, on ree: "Gospodaru moj, da Si htio, mogao
Si i njih i mene unititi jo prije. Zar da nas uniti zbog onoga to su uradili
bezumnici nai? To je samo iskuenje Tvoje kojim Ti, koga hoe, u zabludi
ostavlja, a kome hoe, na pravi put ukazuje; Ti si Gospodar na, pa nam
oprosti i smiluj nam se, jer Ti prata najvie; i dosudi nam milost na ovom
svijetu, i na onom svijetu, - mi se, uistinu, vraamo Tebi!" (7/155

156) .
Poslije su, kada su im oigledni dokazi bili pokazani, tele prihvatili
(4/15.1).
Tele od zlata koga im je oblikovao Samarianin, a koga su oni uzeli
varkom od nekih ena Egipana koji su napustli Egipat, pa se poeli
obraati teletu, uzimali su ga za boanstvo u odsutost Musaa, dok je on
razgovarao sa svojim Gospodarom u vrijeme koje mu je Gospodar odredio,
da bi mu poslao ploe na kojima je bila Uput i Svetlo.
Ali smo i to oprostili (1/153).
Jevreji ostaju Jevreji. Spas mogu nai samo prisilom i strahom.
a Musau smo oitu vlast dali, i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta
koji su dali, i Mi smo im rekli: "Na kapiju pognutih glava udite!" - i jo smo
im rekli: "O subotu se ne ogrijeite!" - i od njih smo vrsto obeanje uzeli
(1/15.1,1.4).
Vlast koju je Allah dao Musau jeste preteno zakon, kojeg su
sadravale ove ploe, zakon od Alaha, vlast od Allaha. Svaki zakon osim
18
zakona Allahova nema vlast nit moe utecat na srca ludi. Zbog toga
ljudska srca olahko shvataju zakone i propise koje donose ljudi sami po
sebi, oni provode te zaone samo pod strogom kontrolom i pod maem
koljaa. Meutm, Allahovu zakonu srca se povinavaju. U njima se javlja
strah i bogobojaznost.
Meutm, Jevreji ija srca ne osjeaju veru odbili su predaju onome
to im je bilo napisano na ploama. Tada im dolazi materijalna prisila koja
odgovara njihovoj gruboj prirodi. Kada su pogledali i primijetli stjenu da
visi iznad njihovih glava, prijetei im da padne na njih ako se ne predaju i
ne obaveu da prihvate obavezu koju je dao Alah i da prihvate obaveze
koje su napisane na ovim ploama, tek tada su se predali, prihvatli
obavezu, dali prisegu, grubu prisegu, dokument o kome se govori u ovoj
sahif. Ovo je prikazano tako da bi bila usklaena ova scena sa tvrdoom
stjene podignute iznad njihovih glava, sa grubou srca koje je u njihovim
grudima, zatm pored skladnost i veliina, iskazana pouzdanost i vrstna
na nain kako to Kur'an donosi u slikovitom izrazu, u osjetlno j i
utelovljenoj viziji. '
U ovoj poveli nareeno je da ulaze u Jerusalem inei seddu, da
potuju subotu za koju su traili da im bude pranik.
Meutm, ta se zbilo? Oni su, im je otiao strah od njih i nestalo
prisile, napustli strogu povelju, odbacili je i prestali vjerovat u Boije
znake, poeli su ubijat Allahove poslanike bespravno, radovati se i
govorit:
"Naa srca ne prihvataju savete nit do njih dopire bilo kakvo
miljenje, jer su ona zatvorena, blokirana. U njih ne prodiru nikakve rijei."
Oni su radili sve drugo o emu kazuje Allah (Subhanehu) Svome
Poslaniku i muslimanima kod suoavanja sa Jevrejima u kontekstu ovih
ajet.
Ali zato to su zavjet prekrili i to u Allahove dokaze nisu povjerovali,
to su ni krive ni dune vjerovjesnike ubijali i to su govorili : "Naa su srca
okorela" (4/155J.
Kod njihovih rijei naa srca su okorela, rijei kojima su Jevreji
odgovarali na poziv Verovjesnika (alejhi-s-selam), bilo zbog oajavanja ili
svoga verovanja i usliavanja, bilo zbog ismijavanja poziva upuenog njima
i radovanja to su odbacili poziv ne posvetvi mu nikakvu panju, bilo iz
Y.. P/Tasawiru-1-enni f-l-Kur'an.
I 9
ovog ili onog razloga, u kontekstu Kur'ana se upravo ovdje, kod rijei naa
srca su okorjela, presijeca, da bi im se u Kur' anu odgovorilo:
Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapeatio, pa ih je samo
malo vjerovalo - (1/I 55J.
Njihova srca nisu po prirodi zatvorena, nego njihovo nevjerovanje ih
je vuklo da im Allah da takvu prirodu srcima, da postanu kruta, tvrda,
prekrivena, da ne osjeaju poziv imana, ni okus njegove slast. Zbog toga
je samo mali broj njih prihvatio vjeru, a to su oni koji nisu zasluili svojim
radom da im Allah srca krutm uini, i. povjerovali su. To su oni ija je srca
Allah otvorio Istini, pa su je paljivo promotriH. Allah ih je na to uputo i
opskrbio ih time. Veoma je mali broj takvih Jevreja kao to su: Abdullah
ibni Selam, Sa' leb ibni Sa'je, Esed ibni Sa' je i Eseb ibni Ubejdullah.
Poslije ovakvog predoenja i popraenja, tekst se vraa da pobroji
uzroke zbog kojih su Jevreji zasluili ono to su zasluili, da im se zabrane
neke dozvoljene stvari na ovom svijetu, da im se ukae na pripremu vatre
koja e ih iekivat na onom svijetu.
zbog nevjerovanja njihova i zbog iznoenja tekih kleveta protiv
Merjeme i zbog rijei njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, !saa, sina Meremina,
Allahova poslanika"r4/I56, I.7).
Kur'an redovno spominje svojstvo neverovanja kad god istakne
neto to oni preziru. Tako je spomenuo nevjerovanje kad su oni
bespravno ubijali poslanike, a nikada nije s pravom ubijen nijedan
poslanik. To je predstavljanje realnost. Svojstvo neverovanja ovdje je
spomenuto povodom njihovih rijei o Merjemi, iznoenjem tekih kleveta
protiv nje. Rekli su protv iste Merjeme tu klevetu, a to moe rei samo
Jevrej . Potvorili su je da je imala spolne odnose sa Jusufom Neddarom,
zatm se radovali to su ubili fsaa i stavili ga na kri, izrugivali se njegovom
pozivu i poslanstvu, govorei: "Mi smo ubili Mesiha, lsaa, sina Meremina,
Allahova poslanika" (4/157).
Dotiui se ove njihove tvrdnje, tekst se zadrao i na odgovoru
njima, potrujui u tome ta je istina.
A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve im se prini/o. Oni koji su se o njemu
u miljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu nita
pouzdano znali, samo su nagaali ,
.
a sigurno je da ga nisu ubili, ve ga je
Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar (4/157,158).
20
Pitanje ubistva
i
saa (alejhi-s-selam) i njegovog raspea je pitanje
pred kojim su pali i Jevreji i krani sa svojim miljenjem. Jevreji govore da
su ga oni ubili. Oni mu se ismijavaju zbog toga to kae da je on Allahov
poslanik. Oni mu pripisuju ovo svojstvo, ali podrugljivo i na ismijavajui
nain. Krani kau: "On je razapet i ukopan, ali je uskrsnuo poslije tri
dana." Historija ne govori nita o roenju i smr Mesiha. Ona kao da se ne
uzima u obzir.
Ni jedni ni drugi ne kau nita pouzdano. Dogaaji slijede vrlo brzo
jedan za drugim, verzije se sukobljavaju i zadiru u vrijeme kada je vrlo
teko nai pravu istinu. Istina je samo ono to govori kazivanje Gospodara
svetova.

etri indila (evanelja) koja govore o sluaju hvatanja Mesiha,

njegovu raspeu, smrt, ukopavanju i uskrsnuu - sva su napisana mnogo
kasnije, poslije vremena Mesiha, kada je njegova vjera bila pod pritskom,
a njegovi uenici nisu imali prilike proverit podatke u atosferi tajnosti,
straha i progonstva. Pored th napisana su brojna evan d elja, ali su ova etri
odabrana koncem drugog stoljea nove ere i smatraju se slubenim i
priznatm zbog nekakvih razloga, a svi ti razlozi nisu bez sumnje.
Meu evaneljima koji su napisani u periodu pismja brojnih
evanelja jeste i lndil Bernabe. On se svojim sadrajem suprotstavlja
ovim akreditranim etrima evaneljima u kazivanju o ubistvu i raspeu. U
ovom evanelju se kae: Kada se vojska pribliila sa Judom, mjestu u Kumt
je bio jesu, Jesu je uo pribliavanje velike gomile, pa se povukao u KuU
zbog straha. Bilo je jedanaest lanova. Kda je vidio opasnost za svog ruba,
naredio je Dibrilu, Mikailu, Raaelu i Orailu, svojim poslanicima, da uxmu
Jesua sa ovog svijeta. Doli su aneli, uzeli Jesua i iznijeli ga kroz |u zt
koje gleda prema jugu, nosili ga i stavili na tree nebo u pratji anela koji
stalno slave. Juda je uao nasilu u sobu iz koje se uspeo Jesu. Svi uenici
su spavali. Allah je uinio udo, udnom naredbom, Juda se izmijeni o i u
govoru i u licu i postao slian Jesu u, tako da smo svi pomislili da je on jesu.
I nakon to smo se uvjerili, poeo je da trai i gleda gdje je uitelj . Zbog
toga smo se i zaudili i odgovorili: "Ti si, gospodine, na uitelj . Zaboravio
si nas sada?"
2
Tako istraiva ne moe da pronae istnitu vijest o ovome sluaju
koji se desio u noi prije zore, nit mogu nai oslonac oni koji se spore o
2
v. ejh Muhammed Ebu Zehre: Muhaderatu j--nasranijje.
2I
tome, ne mogu da pronau oslonac - lanac prenoenja vijest koji bi dao
prednost jednoj verziji nad drugom.
Oni koji su se o njemu u miljenju razilazili, oni su sami o tome u
sumnji bili; o tome nisu nita pouzdano znali, samo su nagaali (4/157).
Kur'an je kod ovog pitanja kategorian:
A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve im se priinilo (4/167).
A sigurno je da ga nisu ubili, ve ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je
silan i mudar (4/157, 158).
Kur' an ne ukazuje doslovno na ovo uzdizanje, da li je ono bilo
telesno ili duhovno u stanju ivota ili je bilo samo duhovno, poslije smrt.
Ne govori ni kada je bila ova smrt, ni gdje. Oni ga nisu ubili nit raspeli,
nego se desilo ubistvo ili raspelo oveka koji je bio njemu slian.
Kur'an ne ukazuje podrobno ni ono to se dogodilo poslije te
injenice, osim to navodi u teoj suri, u rijeima Uzvienog Allaha: "O
Isa, duu u ti uzeti i k Sebi te uzdignuti" (3/55).
Ni ovo ni ono ranije ne daju podrobnije podatke o ovoj smrt, nit
njenoj prirodi i vremenu. Mi, primjenjujui na metod U okrilju Kur'ana,
ne elimo izii iz tog okrilja, nit elimo navodit razne prie i legende. Ne
elimo navodit nita za to nemamo dokaza nit razloga.
Da se od ovog udaljavanja od teksta Kur'ana vratm na preostali dio
ovog ispravka.
I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nee u
njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on e protiv njih
svjedoiti (4/159).
Raniji znalci razilaze se o ovom ajetu, vezano za prisvojnu zamjenicu
u terminu mewtihi. ]edni kau: Nema ni jednog sljedbenika Knjige a da
nee vjerovat u isaa (alejhi-s-selam) prije njegove smr, t. svoje smrt,
smrt sljedbenika Knjige. Ovo se zasniva na miljenju da mrtvacu, dok je u
smrtom hropcu, postje jasna istna, ali mu ne korist tada to to spoznaje.
Mi smo skloni da prihvatmo ovo drugo miljenje, za koje pledira i
kiraet Ubejja. Kada budu umirali, umjesto kada bude umirao. Ovaj kiraet
ukazuje na prisvojnu zamjenicu, da se odnosi na pristalice Knjige; prema
tome, ovo bi znailo da su Jevreji t koji ne vjeruju u isaa (alejhi-s-selam) i
da ga i danas negiraju. Oni kau da su ga oni ubili i raspeli. Nema ni jednog
22
od njih koji umire, a da mu se ne otkrije injenica kod hropca, kada
prihvat da je
i
sa istnit, da je njegovo poslanstvo istnito i poveruje u to.
Meutm, to je vrijeme kada vjerovanje nita ne korist o . . a na Sudnjem
danu, on e protiv njih svjedoiti <4/159J.
Zbog toga,

asni Kur' an odbija kazivanje raspea i nastavlja sa

nabrajanjem runih djela Jevreja i kakva ih bolna kana zbog toga eka i
na ovom i na buduem svijetu.
I zbog tekog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja
su im bila dozvoljena, i zbog toga to su mnoge od Allahova puta odvraali,
(4/160)
i zato to su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato to su tude
im etke na nedozvoljen nain jeli. A za nevjernike medu njima Mi smo kaznu
bolnu pripremili (4/161).
Na ranija njihova prljava djela dodaju se i nova: nasilje i odvraanje
od Allahova puta. Oni nijeu i ostaju uporni u tome. Oni uzimaju kamatu,
ne D neznanja nit to nisu bili upozoreni, jer im je to bilo izriito
zabranjeno, nego zato to su ustrajali na tome, tude imetke na nedozvoljen
nain prisvajaju, bilo putem kamate ili na drugi nain.
Zbog ovih neasnih i u kontekstu ranije spomenutih djela,
zabranjena su im neka lijepa jela, koja su im ranije bila dozvoljena. Allah je
za one koji medu njima nisu verovali pripremio bolnu kaznu.
Ovaj verbalni napad razotkriva prirodu Jevreja i njihovu historiju,
sramoti njihovu oholost, njihovo neodazivanje Resulullahu i raotkriva
njihovu odbojnost u odnosu na njihova poslanika, njihovog vodu i njihovog
spasioca, govori da se lahko prihvataju neasnoga, ire rune glasine o
istni vjerovjesnika i dobrih ljudi, tavie, oni ih ubijaju i raduju se njihovim
ubistvima. Na taj nain padaju i strmoglavljuju se spletke Jevreja koje
ubacuju u tabor muslimana, padaj u podvale i njihove mree. Muslimanska
zajednica zna ta teba da zna muslimanski Ummet u svako vrijeme o
prirodi jevreja ! njihovoj naravi, njihovim sredstvima i metodima,
dalekosenosti njihovog stava prema istni, da li to dolo od drugih ili
izviralo i njih samih. Oni su neprijatelji Istne i predstavnika Istne,
neprijatelji Upute i nosilaca Upute u svim pokoljenjima, u svim vremenima,
sa svojim prijateljima i svojim neprijateljima, jer njihova narav je takva da
su oni neprijatelji same Istne, ija su srca tvrda, jetre otporne, povijaj u se
samo pred udarcima ekia, predaju se Istni samo pred biem i maem,
kada vitla nad njihovim glavama.
23
Ovo defniranje ove vrste stvorenja nije bilo samo da se ogranii na
prvu muslimansku zajednicu u Medini. Kur' an je knjiga ovog Ummeta,
dokle god on ivio. Kada se trai sud o Kur'anu o neprijateljima Ummeta,
on e im ga dati. Kada tae savjet od ove Knjige, vezano za neki problem,
ona e ih po savjetovati . Kada Ummet zatrai u ovoj Knjizi uputu, Knjiga e
mu je dat. Eto, Kur'an mu je dao sud, savjet i uputu vezano za Jevreje i
predoio mu to, jevreji su postali beznaajni u oima Ummeta, a kad je
Ummet napusto Kur' an, Ummet je postao beznaaja u oima Jevreja i
mizeran, Jevreji su se, kao to smo vidjeli, okupili i ta mala grupa nadvlada
Ummet koji je zanemario Knjigu, Kur' an, daleko odstupio od upute
Kur'ana, bacivi tu uputu za lea, a nastavio da slijedi miljenje ovoga i
onoga. Razumljivo da e Ummet ostat tako u mrei spletki Jevreja i biti
po raa van od njih sve dok se ne povrat Kur' anu.
Tekst nije napustio razgovor o Jevrejima a da prethodno nije
pravedno postupio i sa malim brojem vernika medu Jevrejima. Kur' an
potvruje da e t Jevreji imat lijepu nagradu. Kur'an ih prikljuuje drevnoj
povorci verovanja, svjedoi im da znaju i da vjeruju, potvruje im da onaj
ko ih je uputo na pravi put, u cjelokupnu vjeru, uputo ih da veruju u ono
to je dato Verovjesniku (alejhi-s-selam) i u ono to je dato poslanicima
prije njega, da je to onaj koji je u nauku i verovaje sasvim dobro upuen.
Ali onima meu njima koji su u nauku sasvim upueni, i pravim
vjernicima, - oni vjeruju u ono to se objavluje tebi i u ono to je objavljeno
prije tebe naroito onima koji molitvu obavlaju i onima koji zekat daju i u
Allaha i u onaj svijet vjeruju, - njima emo sigurno veliku nagradu dati
(4/l6?1.
Istnita nauka i pravo svjetlo vjerovanja vode oveka da veruje
cjelovito. I jedno i drugo, nauka i vjera, vode ovjeka ka monoteizmu,
jedinstvu vere koja je objavljena od Allaha Jedinoga.
Spominjanje da prava nauka predstavlja put ka istnitoj spoznaji kao
spoznaji verovanja koje otvara srce svetlu, jeste jedan od k U

anskih
osvrta koji ocrtava realnost situacije toga vremena; on ocrtava i realnost
ljudske due u svakom vremenu. Povrno saznanje kao i negatorsko
nevjerovanje jesu neto to se ubacuje izmedu srca i prave spoznaje. Mi
smo svjedoci tome za sva vremena. Oni koji su duboko prodrli u sananje
i nauku i izvlae iz toga pravi dio, nalae sebe pred kosmikim dokazima
verovanja. U najmanju ruku nalaze sebe pred dokazima. U najmanju ruku
nalaze sebe pred brojnim kosmikim upiticima na to moe odgovorit
samo vjerujui da ovaj Kosmos ima svoga Gospodara, Jedinoga, Koji vlada,
rasporeuje i upravlja, da je jedna jedinstvena Volja postavila taj j
e
dan
24
jedinstveni zakon, da je dala vjernike ija srca sa ljubavlju tee ka uput,
vjernike kojima je Allah otvorio oi i ije su se due povezale sa Uputom.
Medutm, oni koji su samo opipali sananje i sebe smataju znalcima, jesu
oni kod kojih se je oblanda nauke ubacila izmeu njih i spoznaje dokaa
verovanja ili ubacila da im se zbog te njihove povrne i nepotpune nauke
ne moe pojavit ak ni znak upitika. Oni su poput onih ija srca brzo
posegnu za uputom, ali nemaju elje ni volje i otuda takav ne nalai u sebi
nikakvu potrebu za istaivanjem smirenost u verovanju m da djeluje
verniki na dahiljetsko drutvo da bi ono uoilo razliku izmeu pravih
vera koje su date od Jedinoga koji daje vere, preko jedne povorke,
spojene poslanicima (neka je na sve njih salat-i selam).
U tadicionalnim tefsirima navodi se da se ovo k ur' ansko kazivanje
odnosi, prije svega, na grupu Jevreja koji su prihvatli poziv Resulullaha
(alejhi-s-selam), a ija smo imena malo prije naveli. Meutm, tekst ima
opu poruku. On se primjenjuje na svakoga ko je meu Jevrejima upuen
i koji je prihvato ovu vjeru, odnosi se na svakoga koga vodi dubinsko
sananje ili vidljivo vjerovanje}
Kur' aski tekst prikljuuje i jedne i druge povorci vjernika ije su
osobine odreene rijeima: . naroito onima koji namaz obavljaju i onima
koji zekjat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju . . (4/I62J.
Svojstva muslimana kojima se oni karakteriu jesu: klanjanje
namaza, dijeljenje zekjata, vjerovanje u Allaha i Sudnji dan. Nagradu e svi
dobit kakvu im je Allah odredio:
Njima emo sigurno veliku nagradu dati (4/162).
Primjeujemo da onima koji namaz obavljaju - el'muqimine-s-salate
ima drugi padeni nastavak a ne onaj kakav bi slijedio s obzirom na veznik.
Ovo je uinjeno da bi se ista vrijednost obavljaja namaza, ovdje u
tekstu u znaenju ''naroito" onima koji namaz obavljaju. Ovakvih primjera
stla arapskog jezika moemo nai na vie mjesta u Kur'anu, da bi se
istalo posebno znaenje u kontkstu i koje odgovara situaciji. Termin el
muqimine-s-salate upotijebljen je u svim musha:ma u genitvu, mada se
navodi u nominatvu (el-muqimune-s-salate) u Mushafu Abdullah ibni
M es' uda.
3
Moemo spomenuti meu ovakve, ograiavajui se pri tome kod naeg suda, u novije
vrijeme na M u hamm eda Eseda, Austrijanca koji se ranije zao Lopold Vajs, koji je upuen
i primio isla, prozao se Muhammed Esed, autora knjige El-Islamu 'ala mufereqi-t-turuq.
25
U tekstu se nastvlja dalje sa suoavanjem sa sljedbenicima Knjige,
u ovom sluaju sa Jevrejima, iznosei nj ihov stav prema poslanici
Muhammeda (alejhi-s-selam) i njihovu tvrdnju da ga Allah nije kao
poslanika poslao, zatm njihovo unoenje razlike medu poslanicima,
njihovu upornost gdje trae da im se poalje nekakav znak vezan za
poslanicu Verovjesnika, trae Knjigu koja bi njima bila sputena s neba.
Zbog toga se u tekstu potvruje da Objava ovom poslaniku nije novost, nije
neto udno. To je Allahov zakon koji se odnosi na upuivanje poslanika
poevi od vremena Nuha do vremena Muhammeda (alejhi-s-selam) . Svi
su oni poslanici. Svi su oni upueni radi donoenja radosne vijest i
upuivanja. To trai Boija milost ljudima, da bi bila kao doka protv njih
da su bili upozoreni prije Dana obrauna. Svi su poslanici donosili jednu te
istu Objavu, imali jedan te ist cilj . Unoenje razlike medu njima dolazi
zbog trdoglavost koja se ne oslanja na bilo kakav dokaz. Ako oni nijeu
poslanike i ostaju tako uporni, pa Allah ih potvruje, a On sam je dovoljan
kao svjedok, a i meleki to svjedoe.
Mi objavljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima
poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i ]akubu i
unucima, i lsau, i Ejjubu, i ]unusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo
dali Zebur - (4/16.)
i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti
nismo kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom razgovarao-, (1/161)
o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi
poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je
silan i mudar (4/16.).
Prema tome, to je jedna povorka koja se primjeuje povezana na
putu kroz ljudsku povijest, jedna poslanica vezana za jednu Uputu, za
upozorenje i dostavljanje vesele vijesti, jedna povorka koja okuplja
odabranu grupu ludi: Nuha, Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Ja' kuba, unuke,
isaa, Ejjuba, Junusa, Haruna, Sulejmana, Davuda, Musaa i druge o kojima
je kazivao Allah Svome Poslanik u (alejhi-s-selam) u Kur' anu i o drugima o
koj ima nije kazivao. To je povorka sastavljena od raznih naroda i
nacionalnost iz raznih krajeva Zemlje i Svijeta, iz ranih vremenskih
perioda, ije saputike ne dijeli ni porijeklo, ni nacionalnost, ni zemlja, ni
domovina, ni vrijeme, ni sredina. Svi oni dolaze iz tog plemenitog izvora,
svi oni nose Svetlo koje upuuje, svi oni upozoravaju i donose vesele
vijest, svi oni pokuavaju da uzmu tu ljudsku kolonu i vode je ka Svetlu,
bez obzira da li je neko od njih doao samo porodici, narodu jednog grada,
2G
ili zemlji ili itavom Svijetu kao Muhammed, Resulullah (alejhi-s-selam)
kao posljednji verovjesnik.
Svi oni primaju Objavu od Allaha. Niko od njih nije donio nita od
sebe. I kada je Allah govorio sa Musaom, i to je bila jedna vrsta Objave.
N iko ne zna kako je voen taj ragovor. Kur'an - a on je jedini istnit izvor
u iju se ispravnost ne moe ni najmanje posumnjat - nije nam nita
podrobnije o tome rekao. Otuda mi ne znamo nita drugo nego da je samo
bio razgovor. Meutm, kakva je priroda tog razgovora? Kako je obavljen?
Kakvim ulom ili snagom je Musa doekivao taj govor? Sve je to
nepoznanica o kojoj nam Kur'an nita nije kazao. Sve drugo to postoji
izvan Kur'ana vezano za ovaj sluaj nije nita drugo do prie koje nemaju
nikava pouzdanog dokaza.
Te poslanike o kojima je Allah kazivao Svome Poslaniku (alejhi-s
selam) i o kojima nije kazivao - Allahova pravda i Njegova milost zahtjeva
da su oni upuivani ljudima obavjetavajui ih o onome to je Allah
pripremio za vjernike koji se pokoravaju, kaka uivanja i zadovoljstva, a
upozoravajui ih i na to ta je Allah pripremio za nevjernike, grijenike,
kakav Dehennem i srdbu zbog toga!
. . . da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom
imali (4/165).
Bog je dao puni dokaz i u ljudima i u Kosmosu. Dao je ovjeku pamet
da razmilja o tome i iznalazi znakove vjerovanja u sebi i u horizontu.
Meutm, Allah iz milost prema ljudima i ocjenjujui da stast preovlauje
nad tm velikim darovima koje im je Allah dao, preovlauje nad raumom,
pa to zahtjeva Njegovu milost i mudrost da im uput poslanike koji donose
radosne vijest i opomene koji ih podsjeaju, otvaraju im oi i pokuavaju
spasit njihovu prirodu i oslobodit njihove razume nagomilanih stast koje
prekrivaju te velike darove m prekrivaju dokaze Upute i nadahnjuju
verovanja kroz ono to je u ludima i u horizontu.
A Allah je silan i mudar (4/165).
Silan - sposoban da tetra oveka onako kako je ovek zaradio;
Mudar da rasporeuje svaku stvar mudro i postavlja je na njeno mjesto.
Mo i mudrost imaju svoj zadatak u onome to je Allah odredio u ovom
sluaju i Svom zadovoljstvu.
27
Da se zadrimo na stvci : . . . da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva
opravdanja pred Allahom imali (4/165J pred gomilom prijatih i znaajnih
nagovetaja od kojih emo mi izabrat U kako nas ne bi izvelo iz Okrilja
Kur'ana.
Zadrat emo se prvo pred vrijednostima ljudskog uma, njegovoj
zadai i ulozi kod sloenijeg pitanja vezanog za ovjeka, pitja vjerovanja
u Allaha, na emu poiva ivot ovjeka na Zemlji, ivot u korijenu sa svim
ivotim osobinama, stremljenjima, realnostma i postupcima, na emu
takoder, poiva i nada ovjeka na buduem svijetu, a to je neto najvee i
najtrajnije.
Da je ljudski razum, koga je Allaha poklonio oveku - a On najbolje
poznaje ovjeka i njegovu cjelokupnu energiju - dovoljan ovom oveku da
prima upute njemu upuene i ono to je od interesa za ivot oveka na
ovom i buduem svijetu, Allah bi to povjerio tom razumu, povjerio bi da taj
razum istrauje dokaze Upute i otkrovenja vjerovanja u samom oveku i
Kosmosu oko ovjeka, povjerio bi Allah (Subhanehu) samom razumu da
otkriva program na kome bi poivao taj ivot uspostavlen na pravdi i isti
i ne bi H upuivao vjerovesnike kroz povijest, ne bi slao poslanice preko
poslanika kao dokaz ludima da se klanjaju samo Alahu i da im poruke
poslanstva od njihova Gospodara prenesu . . . Poslanici ne bi dolazili v v v da
ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali (4/lli.J ,
ali poto je Allah (Subhaehu) znao da je razum koga je On dao ovjeku
nedovoljan sam po sebi da pronae uputu bez usmjerenja preko
poslanstva, bez pomoi i discipline i poto je znao da je ljudski razum
nesposoban da ocrta program ljudskog ivota koji bi mu omoguio da
ostvari pravi interes u ovom ivotu i spasio nosioca tog programa loe nade
ovog i onog svijeta, poto je Allah (Subhanehu) to znao, to je Njegova
mudrost i Njegova milost htela da alje poslanike ljudima da bi kanjavao
ljude tek nakon poslansta i saopenja e . . A Mi nijedan narod nismo kaznili
dok mu poslanika nismo poslali! (17/15J. Ovo bi bila skoro oevidna i
temeljna istna koja proiste iz ovog k ur' anskog teksta, a ako nije oevidna
i temeljna istna, onda je jedna nuna neminovnost.
Onda, ta je zadaa ovog ljudskog razuma?

ta je njegova uloga kod

pitanja verovanja i upute i kod pitaja programa ivota i njegova ureenja?
Uloga ovog razuma je da prima saznaja od poslansta, a dunost
mu je da shvat i razumije ono to primi od vjerovjesnika. Zadaa
vjerovjesnika je da saopava i objanjava i da spasi ljudsku prirodu iz
nagomilanost koje su je snale, da upozori ljudski razum da ramilja o
28
dokazima Upute i sanaje vjerovanja u samom sebi i u Kosmosu i da ocrta
sebi program ispravnog primanja Upute, program ispravnog gledanja, da
pomou razuma uspostavi pravilo na kome e izrast program praktnog
ivota, program koji bi vodio ka dobru i ovog i onog svijet.
Nije uloga rauma da bude presuditelj u veri i odlukama vere, da li
je neto ispravno ili neispravno, da li je neto to se moe prihvatt ili
odbacit nakon to se uvjeri u tnost izora U odluka, t. shvatla jezika
znaenja i termini teksta, bilo da razum to primi ili odbije nakon to spozna
smisao th termina, jer je on taj koji se ne podudara sa ovim znaenjem ili
ne eli da ga prihvat, a to zasluuje da bude kanjen od stane Allaha
zbog nevjerovanja nakon to mu je objanjeno. Prema tome, razum je
obavezan da prihvat odluke vjere kad god su do razuma dole ispravnim
putem i kad god raum oveka spozna ta se eli tm odlukama i kakav im
je cilj.
Ova poslanica obraa se razumu da ga probudi, da ga usmjeri, da mu
da i omogui da uspostavi program ispravnog pogleda a ne u smislu da je
raum taj koji prosuuje da li su ove odluke ispravne ili neispravne, da li da
ih primi ili odbije. Kada Tekst potvrdi da je to tako i to prosudi tako, onda
ljudski razum mora da ga takvog prihvat, mora da mu se pokori i provede
u ivot, bez obzira bio smisao tog Boijeg suda blizak oveku, odnosno
njegovom razumu ili tu i dalek od njegovog razuma.
Uloga rauma u ovom smislu je da shvat ta se namjerava rei
Tekstom, ta je smisao teksta u ponuenoj cjelini izraenoj rijeima i
terminima. Kod ove granice prestaje uloga rauma. Pravilni smisao Teksta
ne prihvaa odbijanje, nit da je neto neispravno, procjenjujui to ovim
razumom. Ovaj Tekst je dat od strane Allaha, a razum nije boanstvo koje
moe prosuivat ta je istnito a ta neistnito, ta se moe prihvatt a ta
odbit od onoga to je dolo od Allaha.
Kod ovog veoma osjetljivog pitanja esto dolazi do zbrke izavane
podjednako od onih koji hoe da ljudski razum ima ulogu boanstva i da
njemu daju snagu presude da li su vjerske injenice i odredbe ispravne ili
neispravne ili od onih koji nastoje anulirat znaaj razuma, zanijekat
njegovu ulogu u vjerovanju i uput. Srednji ispravni put ili metod je taj
kojeg emo ovdje objasnit, a to je da se poslanstvo obraa razumu da
spozna odluke poslanstva, da mu potcra ispravni program gledanja ili
stanovita prema ovim odlukama u cjelokupnim poslovima i pitnjima
ivot. Kada razum spozna sve odluke ove poslanice, t. kada shvat ta se
eli rei Tekstom, pred razumom ostaje samo da to potvrdi , pokori mu se
29
i provede u ivotu. Ovo znai da poslanica ne optereuje oveka da radi
prema odlukama, razumio on te odluke u ne raumio. Poslansto ne
dozvoljava raumu da polemie o njima da li da ih primi ili odbije, ne
dozvoljava da presuuje da li su ispravne ili pogrjene. Za razum je bito
da on spozna da su one, odluke, dostvljene od Allaha koji govori ono to
je stvarno i nareuje samo dobro.
Ispravan program oveka kod primanja Upute od Allaha jeste da se
ljudski raum ne suprotstavlja ispravnim odlukama vere, nakon to razum
spozna ta je cilj th odluka, odlukama koje su prethodile a koje su njegovo
kazivaje i koje mu izgledaju logine, da se ne suprotstavlja svojim
ogranienim primjedbama ili nepotpunim iskustom. Pravi program je da
se prihvataju verodostojni tekstovi iz ega i proistu odredbe tog
programa. Prema tome, ove odredbe su vjerodostojnije od odredaba koje
bi donio razum, program ovih odredaba vri i pouzdaniji je od odredaba
koje bi sainio razum prije nego to ustanovi stav ispravnih vjerskih
mjerila, zatm raum ne moe presuivat o odlukama u veri kad ustovi
da su te odluke date od strane Allaha, nit ih moe zamjenjivat za bilo koje
odluke koje bi razum sainio.
Razum nije boanstvo da bi mogao prosuivati svojim linim
stavovima o Boijim odlukama.
Razum jednog ovjeka se moe suprotstaviti racionalnim
shvatanjem tog istog Teksta od stane drugog oveka. To je njegovo
mjesto djelovanja. Tada on ne bi bio grijea, ne bi bio odgovora, jer
iznalaenje pravilnih osnova ima iroko podruje na kome e se to
istaivat, a postoje i brojna miljenja. Sloboda miljenja na ispravnim
raumskim osnovama i ogranienjima koja je vera postavila jeste garant
ljudskom umu u ovom irokom podruju. Tamo nema nikakva foruma,
nikakve vlast, nikakve osobe koja bi stavila ogranienje razumu do
spoznaje cilja ispravnim tekstom i nainima primjene tog teksta, kad god
postoji mogunost za raznovrsnost sudova i kad god su stavovi u
granicama zdravih ogranienja i ispravnog programa sainjenog na bazi
verskih odluka. Ovo takoer znai da se ova poslanica obraa razumu.
Islam je vera razuma. Da ... To znai da se obraa razumu u svojim
pitanjima i odlukama. Islam ne potinjava razum materijalnim
nadnaravnostma. Islam trai samo pokornost. Islam se obraa razumu da
mu ispravi njegov program miljenja, poziva ga da razmilja o dokazima
Upute o naznakama vjerovanja u samom oveku i u Kosmosu kako bi se
razum digao iznad prirodnih nagomilanost suosjeaja obiaja i glupost,
30
digao iznad nagomilanost strast koje zavode razum i prirodu. Islam se
obraa razumu da mu povjerava poimanje i razumijevanje sadraja
tekstova koji nose odluke islama. Islam ne namee ovjeku da veruje u
ono iji smisao ne moe spoznati, nit ga shvatt. Meutm, kad ovjek
doe do faze spoznaje znaenja toga i shvat odluke, onda njemu predstoji
samo puna predaja tome, da postupa kao pravi vjernik ili da ne postupa, to
znai ostt kao nevjernik. Razum nije presuditelj da li su vjerske istne
ispravne ili neispravne. On nema odobrenja da bi mogao donosit sud da li
su one primljene ili odbijene, kao to to neki kau pregonei u svom stavu
pa ine od ljudskog razuma boanstvo, pa da prima verske vrednote koje
hoe da primi, a odbija koje hoe da odbije, nema odobrenja da bira,
izmeu verskih odredaba, ono to hoe, a zanemaruje ono to hoe. O
tome Uzvieni Allah kae: Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi
odbacujete?! (2/B.J.
N a tome se gradi svojstvo neverovanja, na njemu se gradi i kazna.
Kada Allah (Subhanehu) odlui za neku injenicu vezanu za Kosmos i
ovjeka ili za bilo ta drugo, stvoreno, ili kada donose odluku o obavezama
ili nekoj zabrani, onda to to Allah odlui, njega mora primit i pokorit mu
se svaki raum do koga to doe, nakon to spozna smisao traenoga.
Kada Allah (Subhanehu) kae: Allah je sedam nebesa i isto toliko
zemalja stvoro (65/12}, Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili
jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve ivo stvaramo?
(21/30), Allah sve ivotinje stvar od vode (2/45), On je ovjeka od sasuene
ilovae, kao to je grnarija, stvorio, a dina od plamena vatre (55/1115) itd.
Kda Subhanehu neto kae o prirodi Kosmosa, bia, ivota i stvari, to je
istna to Allah kae. Razum ne moe rei tada, nakon to je shvato smisao
Teksta i odluka koje su Tekstom postavljene: Ja ovo ne nalazim u svojim
zakljucima, m svom saznanju ili spoznaji i ne susreem u svom iskustvu.
- Sve to raum dosee u ovoj oblast izloeno je grjeki i tanost, dok ono
to Allah (Subhanehu) odlui moe bit samo istna i tanost.
Kada Allah (Subhanehu) kae:
A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi
nevjernici (5/11).
O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi
vjernici. Ako ne uinite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i
Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostae vam glavnice imetaka vaih,
neete nikoga otetititi, niti ete oteeni biti (2/278-279).
31
U kuama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba,
ne pokazujte (33/33J,'
. . . i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne
pokazuju drugima (2/3v, itd.
To se sve odnosi na program ljudskog ivota; istna je to Uzvieni
kae. Raum ne moe rei: Ali ja mislim da interes lei u tome i tome, to
proturijei Allahovoj odredbi, ili da kae neto o tome to Allah nije
dozolio i nije ovjerozakonjeno ljudima . .. Sve ono to razum misli da je od
korist, ono moe bit izloeno grjeki ili tanost, moe nai podstek za to
i u stastma, i u sklonostma, dok ono to odlui i potvrdi Allah
(Subhanehu) donosi samo dobro i sebi i drugima.
Sve to je Allah odredio iz oblast doktrinarnih postavki i koncepcije
u i oblast programa ivota u njegova ureenja, bez obzira na stav
razuma o ovom pitanju, kada je Tekst autentan i nudi kategoriki doka
i nije vremenski odreen, raum nema pravo rei: Prihvaam doktrine i
obrede klanjanja, ali mislim da se vrijeme izmijenilo u odnosu na program
ivota i njegova ureenja . . . Da je Allah hto da vremenski ogranii snagu
tekstova, On bi to i uradio. Poto Tekst ima apsolutu poruku, to znai da
je na snazi i u vrijeme Objave i u svakom drugom vremenu . .. znai da se
ovek treba uvat da ne istupi protv Allaha (Subhaehu) i prigovori Mu
da Mu je znanje manjkavo i nepotpuno, kao to neki iz oholost govore.
Preostaje samo idthad - iznalaenje najboljega kod primjene apsolutog
Teksta na pojedinane situacije, a ne primjene idhada kod prihvatanja
apsolutog principa ili njegovog odbijanja pod bilo kakvim objanjenjem
putem razuma u bilo kom pokoljenju.
Ni u jednom sluaju kod ove konsttacije koju smo utvrdili nema
naruavanja vrijednost razuma i njegove uloge u ljudskom ivotu. Prostor
pred njim je prostan kod primjene teksta Kur'ana u ponovljenim
situacijama nakon to se razum prilagodi stavu programa i njegovim
mjerilima nadahnutm vjerom u Allaha i pravilnim znanjem iz oblast vjere.
Pred razumom je prostrano podruje u spoznaji prirode ovog Kosmosa,
njegove energije, moi i onoga to Kosmos pohranjuje u sebi. Pred njim je
irok prostor za spoznaju prrode, bia u Kosmosu i ivot, pred njim svako
podruje za koritenje svega onoga to nam je Allah potinio u ovom
Kosmosu, biima i ivotu, svom prostoru za razoj i napredovanje u ivotu
u granicama Allahova programa, a ne kao to ele stast i prohtevi koji
zavode razum i prikrivaju prirodu ranim natuhama.
32
Da se zadrimo ponovo na stavu . . = da ljudi poslije poslanika ne bi
nikakva opravdanja pred Allahom imali. . . (4/165). Da se zadrimo prije
svega na velikoj odgovornost koja je stvljena u zadatak poslanicima
(alejhimu-s-selam), a onda poslije njih stavljeno u zadatak vernicima koji
vjeruju u njihova poslanstva, da prenesu cjelokupnom ovjeanstvu. To je
teka odgovornost upravo onoliko kolika je njena vanost.
Sudbina cjelokupnog oveanstva i na ovom i buduem svijetu ovisi
o poslanicima i slijeenju th poslanika od stane vernika poslije smrt
poslanika. Na osnovu njihovog prenoenja i saopenja ove naredbe
ovjeanstu, ovo ovjeanstvo moe bit sreto ili nesreto. Na tome e
bit njima dodijeljena nagrada ili kazna i na ovom i na buduem svijetu.
Ovo je neto veliko i veoma znaajno. Poslanici (alejhimu-s-selam)
i :vravali su svoje zadatke na najbolji nain, a Allah (Subhanehu) dao im je

Ovidenje da sagledaju teret koji je ovisio o njima. To je ono o emu

lJzvieni govori Svom Poslaniku: Mi emo ti, doista, teke rijei slati (73/5) . .
Allah ga j e pouio kako da to oblikuje i kako da se usrei i kae: | ti,
umotani! Probdij no, osim malog dijela; - polovinu njezinu ili malo manje
od nje; ili malo vie od nje, i izgovaraj Kur'an paljivo, Mi emo ti, doista,
teke rijei slati (73/I-5) . Od vremena do vremena Mi objavljujemo Kur'an tebi,
zato izdri do odluke Gospodara tvoga, i ne sluaj ni gijenika ni nevjernika
njihova! I spominji ime Gosodara svoga ujutro i predvee, i u jednom dijelu
noi radi Njega namaz obavljaj, i dugo Ga nou hvali (76/23-26). Ovo je to to
je primijeto i osjeto Njegov Verovesnik (alejhi-s-selam) dok mu je Allah
nareivao da prenosi i da trai da se primjenjuje ono to kae: Reci: "Mene
niko od Allahove kazne ne moe u zatitu uzeti; samo u njega ja mogu
utoite nai - samo mogu d oglasi m ono to je od Allaha i poslanice Njegove
(72/2223). On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga
On za poslanika odabere; zato on i ispred njega i iza njega postavlja one koji
e ga uvati da bi pokazao da su poslanice Gospodara svoga dostavili, On u
tanine zna ono to je u njih, On zna broj svega to postoji (72/26-21).
To je velika i znaajna naredba, naredba koja prat ljude, naredba
koja se odnosi na njihov ivot i na njihovu smrt, naredba o kojoj ovisi srea
ljudi i njihova nesrea, naredba kojom ludi postu nagradu ili kaznu. To
je naredba upuena ovom ovjeanstvu, koje, ako mu se dostavi ova
poslanica i ono je bude prihvatlo i primjenjivalo, usreit e se na ovom i na
onom svijetu, ili ako mu bude ta poslanica dostavljena, a oveansto je
odbije i baci za lea, navui e na sebe nesreu i ovog i onog svijeta, ili ako
mu ne bude dostavljena ova poslanica, onda, u tom sluaju, ono e imat
opravdanje pred Allahom, a posljedica njihove nesree na ovom svijetu i
33
njihova zabluda vezana za odgovornost pada na onoga ko je bio zaduen da
prenese poruku poslanice, a on to nije uradio.
Allahovi poslanici (alejhimu-s-selam) izvrili su povjereni im
zadatak, prenijeli poruku poslanice i otli svome Gospodaru rijeivi se
ove velike obaveze. Oni ovu poruku nisu saopili samo verbalno nego i
praktno pri emu su bili idealni uzor, trudei se danonono kako da
odstane odgovornost i smetje bez obzira da li ove odgovornost i
smetnje bile sumnje koje kopkaju ovjeka u grudima i zablude
neprimjete ili bile nasilnika mo koja odvraa ljude od ovog poziva i
unosi smetje u veri. Ovakav poziv i rijeima i djelom idealnog uzora,
danononom borbom itd. inio je Resulullah (alejhi-s-selam) , posljednji
verovjesnik, s obzorim da je njegovo saopenje bilo posljednje saopenje,
i da je njegova poslanica bila kraj poslanica. On se nije oslonio samo da
otkloni smetnje i prepreke rijeima, nego je odstranjivao tkoer i
otricom, dok mnogobotvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane
(8/39).
Ovaj teki zadatak prenosi se na vjernike poslje Resulullaha koji
veruju u njegovu poslanicu, prenosi se sa pokoljenja na pokoljenja koja su
dolazila poslije Resulullaha (alejhi-s-selam) i pokoljenja koja e doi. Dalje
prenoenje poruke poslanice Resulullaha (alejhi-s-selam) ovisit e o
njegovim sljedbenicima. Oslobodit se ove teke obaveze da ljudi poslije
poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Alahom imali obaveze spaavanja
ljudi od kazne budueg svijeta i nesrea na ovom svijetu, mogue je samo
sa prenoenjem poruke poslanice i izvravaja njene sadrine na bazi istog
programa kojega je saopio i prenio Verovjesnik (alejhi-s-selam) i
praktno izvravao. Ova poslanica i njene poruke ostaju i dalje na snazi.
Ljudi su ist ljudi jer postoji i zabluda i stast i sumnja ... a postoji i mo koja
se oholi i sili ne obraajui panju na ljude nit na poziv poslanice. Ti poroci
odvraaju vernike od njihove vere zavodei ih ponekad i putem moi.
Situacija je ista, zapreke iste, ljudi ist.
Saopenje i prenoenje poslanice mora se izvravat, moraju se njene
poruke primjenjivat praktno, kako bi oni koji prenose poslanicu bili iva
i realna interpretacija onoga to prenaaju i saopavaju, kako bi se
odstranile i izbjegle zapreke koje se susreu na putu ovog poziva, koje
stavljaju ljude na kunju neistnom pa i moi. U protvnom, ako se ne bi
tao postupilo, ne bi se prenijela ni u praksi primijenila poruka poslanice.
To je o ba vezna naredba od koje se vjernik ne moe povui ni pred
kakvim uvjetma, ne moe povui i ne preuzet obaveze te poruke na sebe.
34
U protivnom, blijedila bi teka posljedica, posljedica zavoenja
cjelokupnog ovjeanstva, slijedilo bi njegovo unesreenje na ovom svijetu
i neistupanje sa bilo kakvim opravdanjem pred Allahom na Sudnjem danu.
Snosili bi ljudi posljedice svega ovoga.

ovek se ne bi mogao spasit pakla.

Ko je taj ko bi moga potcijenit i omalovaiti ovu odgovornost i ovu
posljedicu? To je posledica pod kojom se povijaju leda, podrhtavaju vratne
ile i stesaju zglobovi.
Onaj koji kae za sebe da je musliman, taj je obavezan ili da prenosi
poruku poslanice i da je praktno primjenjuje, kao to je reeno, ili, u
protvnom, on nee imat spasa ni na ovom ni na drugom svijetu. On kada
kae za sebe da je musliman, a onda ne prenosi poruku poslanice, nit je u
praksi primjenjuje, ne prenosi ni u kakvom vidu nit je primjenjuje u bilo
kom smislu, on tada izraava svjedoenje protv islama, a tvrdi da je
musliman, umjesto da izgovara i potvruje svjedoenje u korist islama,
ostvarujui tme rijei Uzvienog: tako smo od vas stvorili pravednu
zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas
svjedok (2/J4.1J.
Vjernik poinje svoje svjedoenje u prilog islama tme to poinje od
sebe samoga, zatim to prenosi na svoju kuu i porodicu, svoju uu, a potom
i iru rodbinu, ini realnu sliku islama pozivajui u islam. Drugi korak
njegovog svedoenja u prilog islama jeste da poziva Ummet poslije poziva
porodice, ue i ire rodbine, u cilju ostarivanja principa islama u okviru
ivlenja cjelokupnog U mm eta, i pojedinca i u drutvu, privredno i politki.
Njegovo svjedoenje u prilog islama zavrava dihadom u cilju
odstranjenja svake prepreke koja zavodi ljude i stavlja ih u kunju, bez
obzira kakve te prepreke bile. Ako sluajno pogine na tom putu, onda je on
postao ehid koji je izvrio zadatak svoga svjedoenja u prilog svoje vjere i
otao je svome Gospodaru. Samo ovakav koji se rtvuje je ehid.
Na kraju ovog kruenja, da se zadrimo malo sa puno skruenost
pred Allahom Uzvienim i Njegovom veliinom predstavljenom u
`V.ehadetu-l-haqq od Mvdudija.
35
Njegovom znanju, Njegovoj pravdi, zatt, dobrot, milost i dobroinstvu
ovom ljudskom biu koje stalno nijee i sili se.
Da se zadrimo pred veliinom znanja datog ovom biu, pred moi i
snagom koju mu je Allah podario, pred spremnost za Uputu i zabludu
sloenu u njegovom biu, da se zadrimo i na onome to je Allah omoguio
da se odvija na osnovu ovog znanja kada je to povjerio razumu ovjeka, da
se zadrimo pred veliinom ovih darova koje je Allah ovjeku poklonio i
dokazima upute i nunost verovanja na bazi brojnosti onoga to se
primjeuje u samom ovjeku i u Kosmosu. Allah je znao da su ovi veliki
darovi podareni ovjeku esto preplavljeni strastma i hirovima, da dokazi
smjeteni u Kosmosu i u samom ovjeku bivaju katkad prekriveni
odreenim ciljem i elj om, neznanjem i manjkavostma, zatm Allah nije
dodijeli o ljudskom raumu obaveznost slijeenja upute ili zablude prije
nego mu je dostavio poslanicu i objanjenje, nije povjerio ovjeku, nakon
ovog objanjenja i upute, da sam postavlja program ivota, nego mu je
povjerio da primjenjuje program ivota kojeg je Allah odredio ovjeku.
Poslije toga, Allah mu je prepusto sve, iroki posjed da u njemu kreira to
hoe, da mijenja to eli, da konstruie to mu dui drago, da mijenja u
njemu to eli, koristei se pri tome ovim cjelokupnim posjedom kojeg je
Allah potinio ovom oveku, a ovek je taj iji razum as pogrijei, as
potref, as posre, as upravi pravim putem.
Da se zadrimo pred veliinom pravde na kojoj bi gradili ljudi svoj
dokaz protv Allaha (Subhanehu) u sluaju da im nisu bili upuivani
poslanici koji donose veselu vijest i opomenu pored brojnih znakova u
otvorenoj knjizi Kosmosa i knjizi ovjeka, znakova koji svjedoe o
Stvoritelju, o Njegovoj jednost, Njegovom rasporedu, procjeni, moi i
Njegovom znanju, pored ljudske prirode ispunjene enjom i
nagovjetajima spajanja ovjeka sa njegovim Stvoriteljem i pokoravanjem
Njemu, pored skladnost pribliavanja i privlaenja prirode i dokaza
postojanja Stvoritelja u samom Kosmosu i u oveku, pored dodjele i
darivanja ovjeka razumom koji moe da pobroji dokaze i izvue zakljuke,
ipak, Allah (Subhanehu) , s obzirom da zna da postoje i faktori slabost kod
ovih svih moi pa dolazi do kvarenja ili nepravde ili brisanja ili unoenja
grjeke i odstupanja u sudu i zakljuku, pa ljudi katkad nisu sposobni da
istrae dokaze Kosmosa, dokae prirode, dokaze razuma sve dok im se ne
poalju i poslanici da spase ovu cjelokupnu aparaturu koja se osilila, da to
reguliu mjerilima Boanske istne predstavljene u poslanici, da sudovi th
aparata kada se baziraju na regulara Boanskog programa budu ispravni .
3G
Samo tada potrebno ih je prihvatt, pokoravat im se i slijedit ili e njihov
dokaz past i zasluit e kaznu.
Da se zadrimo pred veliinom Allahove zatte, dobrote, milosti i
dobroinstva ovom stvorenju kojega je Allah poasto i odabrao iako je
znao kakve slabost i manjkavosti lee u tom biu, pa ipak mu je povjerio
ovo iroko posjednitvo, hilafet na Zemlji. To posjednitvo u odnosu na tog
ovjeka jeste veliko posjednitvo, ali u odnosu na vlast i posjednito
Allaha, malo, kao atom koga vrsto dri Boija ruka tako da se ne izgubi u
tom svom posjednitvu i vlasnitu.
Allahova zatta, dobrota, milost i dobroinstvo nije prepustila
ovjeka njegovoj prirodi satkanoj u njegovom biu, pa umjesto da ga
upuuje, ona ga zavodi, nije ga prepustla njegovom razumu koji bi trebao
da ga upuuje, a on zavodi, nego se smilovao njegov Gospodar prema
njemu, uinio dobro ovjeku i slao mu poslanike jednog za drugim, a
ovjek ih negirao i suprotstavljao im se, progonio ih ili se drao daleko od
njih. Pa i pored toga Allah ga ne kanjava zbog grjeaka nit ga liava dobra
darivanja, ne liava ga upute preko Svojih poslanika upuivaa na pravi
put, ne kanjava ga na ovom svijetu nit na buduem, sve dok tom oveku
poslanici ne prenesu poruku Objave, pa on moe da se suprotstavi njoj i ne
vjeruje i kao takav umre kao nevernik, ne pokorivi se niti traei oprosta.

udno je da ovjek doivi i to vrijeme u kome smatra da mu Allah

nije potreban, smata da mu ne treba Njegova zatta, Njegova dobrota,
Njegova milost i dobroinstvo, smatra da mu ne treba Allahova uputa,
Njegova vjera i Njegovi poslanici, smatra da mu ne trebaju nikakve m]eie
za koje Allah kae da su neophodne, a koje ne vrijede ako se ne uspostave
na Boijem programu, i Koji ne dosuuje ovjeku kazne bez dostave
poslanica i objanjenja, te nam se ovek tada predstavlja kao dijete, koje
posre i pada, a koje osjea izvjesnu snagu u nogama i ide ispruivi ruke
ispred sebe da se na njih osloni. Meutm, ovo dijete je i upuenije i
pokornije prirodi jer pokuava da se osamostali i pomou ruke na koju se
oslanja, odaziva se pozivu prirode i ulae svu svoju mo u svom biu u elji
za napretkom koliko je to mogue, trenira udove i miie da se razijaju |
jaaju vjebom, doim ovjek danas, od koga je daleko Allahova ruka i
Allahova Uputa, svojim cijelim biem i svom svojom snagom kojom
raspolae - a Allah zna da to bie nema tolike u sebi sadrane moi da ne
bi imalo potrebe za pomoi Allahove ruke i Njegove upute, zna da je
njegova snaga nedovoljna da bi ga uputila i usmjerila Allahovom
poslanicom - ono luta, posre i potresa kada se osloni na sebe sama i
skrene od Allahove Upute.
37
Grjeke i zablude, ako ne i obmane i namjerno zavoenje jeste
tvrdnja svakog onog koji smatra da su veliki umovi bili slobodni da
dosegnu do poruke same poslanice i bez poslanice. Domet e bit kako
treba sa poslanicom, sa ispravnim programom, a ako doe do grjeke kod
primjene, ta grjeka e bit poput grjeke sahata koji je valjano napravljen
i uraen, a onda atmosferski faktori i drugi utecaji djeluju na njega i na
materijal, pa je sahat prestao da radi, ne zbog grjeke u sahatu, da sahat
nije bio uraen kako treba i preputen sluajnost i neurednost, itd.
Znai da ono to je upotpunjeno poslanicom ne moe biti
upotpunjeno putem razuma, ne moe bit upotpunjeno bez nje, ne moe
ljudski razum bit bez poslanice. Povijest ovjeansta nije registrirala da
je i jedan od rijetkih i velikih umova bio upuen na ono na ta su upueni
prosjeni obini umovi zahvaljujui poslanici. Nije bio upuen ni u
doktrinarnoj koncepciji, ni u ljudskoj etci, ni u sistemu ivota, pa ni u
jednom zakonu ovog sistema.
Umovi Platona i Aristotela svakako su najvei. tavie, ljudi kau da
je Aristotelov um najvei koga je ikad upoznalo oveanstvo, ali da je
daleko od Allahove poslanice i Njegove upute. Kada smo se mi obratli na
njegovu koncepciju o Boanstvu, kako to on opisuje, primijetli smo da je
velika razlika i rastojanje koje ga odvaja od koncepcije obinog muslimana
o Boanstvu na koje je upuen zahvaljujui uput poslanice.
Ahnaton u Starom Egiptu doao je do spoznaje vere monoteizma,
iako je bio daleko od utjecaja u ovoj oblast zraenja monoteizma izraenog
u poslanicama Ibrahima i Jusufa. Pa ipak, praznine i legende kojima je
proeta vjerovanje Ahnatona prouzrokovalo je veliko odstojanje izmeu
njegovog vjerovanja i monoteizma, s jedne strane, i monoteizma obinog
muslimana kod poimanja Boansta, s druge strane. Meu ljudima nai
emo u periodu u kome dominira islam, prvih dana islama, uzorak sredine
onih koje je odgojio Vjerovesnik (alejhi-s-selam) kakvog neemo nai kroz
cijelu historiju meu ljudima koje nije odgojila uzviena poslanica.
Kod principa drugih sistema i zakona ne nalazimo nikada tj sklad i
ravnoteu u ravni i nivou kakvu nalazimo u sistemu islama, njegovim
principima i zakonima, ne nalazimo nikada onakvo drutvo kakvo je
izgradio islam, da se dogodilo bilo tada kada se pojavio islam ili prije m
poslije njega u drugoj zemlji, ne nalaimo da je tako u skladu, ravnotei,
lahkoi ivota i punoj melozvunost.
38
Nije civilizirani i materijalni nivo taj na kome se baira sud, jer
materijalna civilizacija razvija se sa razvitkom sredstava koje gradi nauka i
koja se stalno razvijaju, nego je mjerilo ivota u bilo kom periodu,
skladnost i ravnotea izmeu svih dijelova, aparat i poloaja jedne
civilizacije. To je skladnost i ravnotea na kojoj se gradi srea i smirenost i
koja omoguava da cjelokupna ljudska energija radi bez pritiska i
pregonjenja ni u jednoj od brojnih pojavnost vota. Period ivota u islamu
kompleto nije ostvarilo oveanstvo daleko od poslanice ni u jednom
vremenu. Potes i nesklad su stalni peat ivota u neislamskom nainu
ivljenja bez obzira koliko neke strane tog ivota i naina ivljenja zasjale,
bez obzira koliko porasle. One se ravijaju i rastu da bi ugasile druge
pojavnost. oveanstvo tm poinje da se klat, iznenauje i trpi nesreu. `
a se zadrimo ovdje, sukladno djelu U okrilju Kur'ana, na
razgovoru o snanim i dalekosenim inspiracijama koje izazivaju u dui
ovjeka Allahove rijei:
. . . o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi
poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. - A Allah je
silan i mudar (4/165).
Nadstavljamo sa tekstom Kur'ana:
Allah svjedoi da je istina ono to ti objavljuje, objavljuje ono to jedini
On zna, a i meleki svjedoe; - a dovoljan je Allah kao svjedok (4/166).
Ako sljedbenici Knjige negiraju ovu posljednju poslanicu, a ona se
dogodila shodno Allahovom zakonu i upuivanju poslanika ljudima koji su
radosne vijesti i opomene ljudima donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi
nikakva opravdanja pred Allahom imali (4/165) , a priznaju poslanike prije
Muhammeda (alejhi-s-selam) , Jevreji priznaju poslanike koji su bili prije
isaa (alejhi-s-selam) a krani priznaju takoer te poslanike a priznaju i
isaa, koga su pretvorili u boanstvo, a o emu e bit rijei, ako oni negiraju
tvoje poslanstvo, Muhammede, nit t nee naudit, neka negiraju.
`Y El-Islam we mukilatu-l-hadareti, poglavlje Tehabbutu we idtirab.
39
Allah svjedoi da je istina ono to ti objavljuje, objavljuje ono to jedini
On zna, a i meleki svjedoe; - a dovoljan je Allah kao svjedok (4/166).
Ovim svedoenjem od strane Allaha, zatm od strane meleka i od
onih koji su donosili Poslaniku Objavu obara se sve ono to tvrde
sljedbenici Knjige. Pa ko su oni, a Allah svjedoi i meleki svedoe? Samo
svedoenje Allaha o ovom pitanju je sasvim dovoljno svjedoenje.
U ovom svedoenju jeste odbrana Poslanika, odstranjenje spleti i
odbojnost Jevreja koje su mu pripisivali.
U ovom svjedoenju je tkoder i potvrda, uvrivanje i smirenje
muslimanima prog perioda islama u Medini, pred napadima Jevreja. Ovo
svjedoenje ukazuje na veliinu ove kur' anske djelatost, raznovrsnost
metoda i nadahnua kako da se t prigovori odbij u i dokinu . . .
U tekstu , na odreenom mjestu nakon svjedoenja Allaha
(Subhanehu) i meleka da su oni koji su ugoniti u la Poslanika, odbijali
Objavu i okretali mu leda, iznosi se i stana prijetja onima koji to ine.
Oni koji nee da vjeruju i koji druge od Allahova puta odvraaju
daleko su zalutali (4/167).
Onima koji nee da vjeruju i koji ine nepravdu Allah doista nee
oprostiti i nee im put pokazati, r4/JBJ
osim puta u dehennem; u kome e vjeno i zauvijek ostati ; to je
Allahu lahko (4/169).
Ovakvo opisivanje njih i ovakvi zakljuci, s obzirom da imaju opu
poruku, primjenjuju se prije svega na situaciju Jevreja, slikanje njihovog
stava prema ovoj vjeri i sljedbenicima te vere.

tavie, ovo predstavlja

njihov stav openito prema vjeri, bez obzira da li su neki od njih iveli u
rano doba irenja islama u Medini ili prije, j o od vremena Musaa (alejhi
s-selam) pa i poslije koji su doli i ivjeli sve do naih dana. Rijetki su
izuzeci onih ija su srca otvorena za Uputu pa ih je Allah uputo.
Ovi i svi drugi na koje se moe primijenit da su nevernici i koji
odbijaju ponudu daleko su zalutali. Odlutali od Boije Upute, odlutali
40
daleko u svom ivotu od Pravog Puta, zalutali idejno, poj movno i
doktinarno, zalutali etki, drutveno i poloajno, zalutali na ovom i na
onom svijetu, zalutli tako daleko da se na tavom putu ne moe oekivat
uputa, daleko su zalutali (4/167) . U tekstu se vraa na opis njihovog
neverovanja da bi se tom nevjerovanju prikluilo nasilje i nepravda.
Onima koji nee da vjeruju i koji ine nepravdu. . . (4/168)
Nevjerovanje je samo po sebi nepravda. Nepravda prema istni,
nasilje i nepravda prema samom sebi, nepravda i nasilje prema ljudima.
Kur' an ponekad termin nevjerovanje (lf) oznaava rijeju zulm nasilje
i nepravda. Na primjer: Mnogobotvo je, zaista, velika nepravda (.1/13), Oni
koji ne sude prema onom to je Allah objavio pravi su nasilnici (5/45). Ovo je
iznijet sud nakon to je potvreno u prethodnom ajetu da su oni nevernici,
a o emu e bit govora kad doemo na to mjesto u ovom duzu u suri EI
Maide (V) . Oni nisu poinili samo nepravdu u okviru politeizma nego su
poinili i kod odvraanja od Allahova Puta, ostali u nevjerovanju i nepravdi.
Na kraju toga Allah dosuuje njima krajnju kanu rijeima:
Onima koji nee da vjeruju i koji ine nepravdu Allah doista nee
oprostiti i nee im put pokazati, (1/168)
osim puta u dehennem; u kome e vjeno i zauvijek ostati (4/169).
Nije u obiaj u Allaha (Subhanehu) da oprata ovima i njima slinima
nakon to su daleko odlutali i presjekli sebi svaki put i mogunost za
stcanje oprosta. Nije u obiaju Allaha (Subhanehu) da take uput osim
prema Dehennemu. Takvi su prekinuli za sebe svaki put koji vodi Uput,
precrtali pred sobom svaki put osim onog koji vodi u Dehennem. Oni su
odlutali daleko i preterali u lutanju, pa zasluuju trajni i vjeit boravak u
Dehennemu. Oni su se udaljili u lutanju, u neverovanju tako daleko da
odvraaju od Pravog Puta, ine nasilje i nepravdu, odlutali tako daleko da
se ne moe nadat da e pronai sklonite i vratt se iz takve udaljenost.
To je Allahu lahko (4/169).
Allah je moan da radi s ljudima to hoe. Izmeu Allaha i bilo kog
ovjeka nema tazbine nit srodstva pa da mu bude teko primijenit ovu
pravednu zasluenu kaznu nad njim. Nema nijedan ovjek nikakve moi
nit sposobnost koja bi primjenu kane od stane Allaha sprijeila ili
uinila tekom Allahu.
Jevreji bi govorili kao i krani: Mi smo Allahovi sinovi i Njegovi
prijatelji, pa bi na to dodavali: Vatra e nas doticati samo neko vrijeme (2/80J ,
41
a govorili bi: Mi smo odabrani Alahov narod. Kur'an dolazi i demantra to
sve i stavlja na njihovo mjesto, pa kae da su i oni ljudi. Ako ine dobro, bit
e nagraeni, ako ine zlo a ne budu traili oprost i pokajanje, bit e
kanjeni. To je Allahu sasvim lahko.
Nakon ovog objanjenja upuuje se cjelovit poziv svim ljudima da je
ovaj Poslanik donio Istnu od svoga Gospodara, pa ko vjeruje u to bit e mu
dobro, a ko ne veruje ... pa Alah nema potebe ni za kim. On je moan
iznad svih, njemu pripada sve to je na nebesima i na Zemlji, On zna sve
to se zbiva. Sve se dogaa prema Njegovom znanju i Njegovoj mudrost.
O ljudi, Poslanik vam je ve donio Istinu od Gospodara vaeg ; zato
vjerujte - bolje vam je / A ako ne budete vjerovali, - pa, Allahovo je ono to je
na nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je (1/I 70J.
To je poziv kome je prethodilo skliznue i razna izmiljanja
sljedbenika objavljene Knjige, nakon otkria oholosti i umiljenosti
Jevreja, njihovih spletki u cijeloj njihovoj povijest, nakon slikanja njihove
iskonske odbojnost ak i u odnosu na njihova poslanika Musaa (alejhi-s
selam) njihova vode i spasioca i nakon to je prethodilo ovom pozivu
objanjenje prirode ove poslanice i njen cilj. Ovaj cilj i t priroda ljudi
nameu potrebu da Allah upuuje poslanike, nameu neminovnu potebu
da Allah uput i Mu hamm eda. On je Poslanik svjetova i svih ljudi nakon to
su prole sve poslanice posebno za narod svakog poslanika. Zbog toga je
bilo neophodno, na kraju ovih svih poslanica, da uslijedi ope saopenje i
dostavljanje poslanice svim ljudima da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva
opravdanja pred Allahom imali (4/InsJ; da ova poslanica nije imala opu
poruku svim ljudima, ljudi bi, oni koji bi doli kroz pokoljenja i narode
kasnije imali opravdanje pred Allahom. Ovo opravdanje ili dokaz dokinut
je opom poslanicom ljudima za sva vremena. Ovo je posljednja poslanica.
Pobijanje i nijekanje da postoji poslanica nakon Musaa (alejhi-s-selam) ili
poslije isaa (alejhi-s-selam) ne podudara se sa Allahovom pravdom, jer On
kanjava ljude nakon dostave poslanice. Nije se dogodilo da je igdje
dostavljena opa poslanica pa je i zbog toga bilo potebno dostavit ovu
opu poslanicu koja je znak Boije pravde i milost prema ljudima. Istnite
su rijei Allaha (Subhanehu): I tebe smo samo kao milost svjetovima poslali
42
(21/107), milost na ovom i buduem svijetu, kao to e se to rasvijetlit iz
slijedeeg objanjenja.
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu
govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i
Rije Njegova koju je Meremi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u
Allaha i Njegove poslanike i ne govorte: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam
je! Allah je samo jedan Bog, - hvaljen neka je On ! - zar On da ima di- jete?!
Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, i Allah je dovoljan
kao zatitnik (4/171).
Mesihu nee biti zazorno d prizna da je Allahov rob, pa ni melekima,
Njemu najbliim. A one kojima bude zazorno d se Njemu klanjaju, i koji se
budu oholili, Allah e ih sve pred Sebe sakupiti : (4/1 72)
43
vjernike koji su dobra djela inili On e prema zasluzi nagraditi i jo
e im, iz obilja Svoga, vie dati; a one koji su zazirali i oholili se - na nesnosne
muke e staviti i oni nee nai sebi, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa
(4/1 73).
O ljudi, dokaz vam je ve stigao od Gospodara vaeg i Mi vam
objavljujemo jasnu Svjetlost (4/174).
One koji budu u Allaha vjerovali i vrsto se Njegovih propisa
pridravali - On e sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem
Sebi uputiti (4/1 75J.
Ova cjelina odnosi se na krane, sljedbenike objavljene Knjige, kao
to se prola cjelina odnosila na Jevreje, podrazumijevajui da su i jedni i
drugi sljedbenici objavljene Kjige. Zbog toga se ove rijei odnose i na
jedne i na druge.
U proloj cjelini Kur'an je oisto
i
saa, sina Merjemina, i njegovu
istu majku od izmilj otna koje su im pripisivali Jevreji. Oisto autentnu
doktrinu o prii vezanoj za razapinjanje Mesiha (alejhi-s-selam) , oisto
samu istnu od tvrdnje Jevreja, njihovog djelovanja i prigovora.
U ovoj cjelini kontekst je usmjeren prema proiavanju istne i
doktine, ienje
i
saa, sina Merjemina, od ekstremnost krana u pitanju
Mesiha (alejhi-s-selam) , ienje . od totemistikih kazivanj a i
pripovijedaja koja su se uvukla u rano kranstvo od strane pojedinih
naroda i religija, pria koje se pripovijedaju ili pripisuju kranstvu, bez
obzira bile te prie i kazivanja grkog ili rimskog porijekla ili bile prie
starih Egipana i Hindusa.

asni Kur'an preuzeo je ienje doktrina pristalica objavljene

Knjige, koji je, kada je doao, odnosno bio objavljen, naao te doktrine
krcato ispunjene devijacijama, pretovarene bajkama i priama. Islam je
doao i da proist doktrine politeista, doktine koje su ostaci vere
Ibrahim ove (alejhi-s-selam) preostale na Arabi jskom poluotoku iznad kojih
su se nagomilale razne prie i kazivanja predislamskog perioda.
Ne samo to, nego je islam doao da preuzme proiavanje doktrine
i vjerovanja u Alaha cjelokupnog oveanstva, doao da spasi vjeru od
svih devijacija i skretnja, svih pregonjenja i nedogonjenja u ramiljanju
oveanstva u cjelini. Ispravio je ono to je ispravio, ispravio je propuste
poimanja monoteizma u stavovima Aristotela, koji je ivio u Atni prije nove
ere, i Platona, koji je ivio u Aleksandriji poslije nove ere, kao i ono to je
4
bilo izmeu ta dva flozofa i druge pojmove koji su se kasnije javljali u
pojedinim flozofjama koje su padale u blato oslanjajui se na oslabljeni
ljudski raum kojeg je potrebno poduprijet poslanicom da bi ga ona
uputla i izvela iz kaljue.6
Pitanje koje razrauje kontekst u ovim ajetma je pitanje tojstva i
svega drugoga to je vezano za ovo pitanje kao prie o sinovstvu Mes'ha
da bi se potvrdio monoteizam - jednost Allaha (Subhanehu) na pravilan i
autntan nain.
.
U periodu dolaska islama verovanje koga se pridravalo kranstvo,
bez obzira na njihove kole i uenje, bilo je vjerovanje da je boanstvo
jedno koje se javlja u U osobe: ocu, sinu i svetom duhu. Mesih je sin.
Kranska uenja poslije toga su se razila u pitanju Mesiha. Da li je on
Boanske ili ljudske prirode, da li je on samo jedne prirode - boanske? Da
l i on raspolae jednim htjenjem iako predstavlja dvije prirode, da l i je on
veit kao otc ili je stvoren, i druga pitanja u emu se razilaze pojedine
kole. Na tom su se kasnije uspostavila i trvenja meu raznim grupama.7
Pratei historijski faze kranskog doktrinarnog uenja, potvreno
je da je to vjera trojstva i da je Mesih sin boiji. Slino ovom verovanju je i
verovanje u boanstvo njegove majke, Merjeme, da i ona ulai u tojsto
koje se javlja U raznim formama, koje je bilo nepoznato ranom kranstvu.
Sve ovo se uvuklo protokom vremena i prenijelo preko totemista koji su
primili kranstvo. Ovi koji su primili kranstvo nisu se bili tada oslobodili
totemskih koncepcija i brojnost bogova. Preovlauje miljenje da je
trojstvo preuzeto iz starih egipatskih vera tojsta: Oziris, Izis i H oris. U toj
veri Starog Egipta bila su brojna i druga tojstva.
Monoteist krani suprotstavljali su se pritscima koje su im inili
rimski visoki crkveni dostojanstvenici i svet koncilij koji predstavlja
dravu, vlastodrce, sve do Y stoljea nove ere, uprkos svim pritscima
koji su ih zadesili, uprkos osami i progonstvu u tuinu od strane rimskih
vlast. Ideja tojstva jo uvijek se sukobljava sa umovima obrazovanih
krana. Crkveni dostojanstvenici pokuavaju na sve mogue naine da
ideju tojstva prihvate i prime i obrazovani ludi, prenosei ideju tojsta u
neto nepoznato, nedokuivo, ija se tajna oveanstvu nee otrit sve
dok se ne digne zastor sa svega noga to je na nebesima i Zemlji.
6
v. poglavlje Tijek we rukam i poglavlje Er-Rubanije u djelu Hasaisu tesawwuri-l-islam we
muqawwimatihi.
'O tome emo podrobnije govorit u kontekstu vezaom za to u suri El-Maide (.
45
Sveenik Butur, autor djela El-Usul we-l-/uru jedan od interpretatora
kranske teologije kae o ovom pitanju:
"Mi smo raumjeli o ovom pitanju onoliko koliko nam raum
dozoljava. Nadamo se da emo to potpunije i svestranije ubudue shvatt,
a to je - kada nam se digne zastor sa svega onoga to je na nebesima i
Zemlji."8
Mi ne elimo ovdje da ulazimo u histrijsko kazivanje faza i metoda
kroz koje je unijeta ova ideja u kranstvo. Kranstvo je jedna od osnovnih
monoteistkih religija. Mi emo se ovdje zadovoljit samo iznoenjem
nekoliko kur' anskih ajeta navedenih u kontekstu ove sure da bismo
ispravili ovu unijetu i tuu ideju u veru monoteizma.
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu
govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Meremin, samo je Allahov poslanik, i
Rije Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u
Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam
je! Allah je samo jedn Bog, - hvaljen neka je On ! - zar On da ima di- jete?!
Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, i Allah je dovoljan
kao zatitnik (4/mJ.
Prema tome, ovo je pregonjenje i prekoraivanje granice i istne. To
je ono emu pozivaju ovi sljedbenici Knjige, kada govore protv Allaha
neistnu, govore da On (Subhanehu) ima dijete i da je Bog Trojica.
Kod njih se razvila i ideja o sinovstvu, ideja o trojstvu prema stepenu
napretka, shvatanja i padanja. P su prisiljeni pred prirodnim izazovom
pripisivanja djeteta Bogu, da bi racionalno poimanje ovog sinovstva
prokomentarisali da ono nije dolo raanjem kao raanje oveka nego
kroz ljubav izmeu oca i sina, a prokomentarisali su jednotu Boga tme da
(Subhanehu) ima svojstvo jednoga u raliitostma, mada jo uvijek nisu u
stnju da dovedu ova proturjena poimanja do ljudske spoznaje. Oni to
trojstvo pretau u ope nespoznajnost - dogme koje se ne mogu spoznat
sve dok se ne skinu zavese sa nebesa i Zemlje.
B
p
renijeto iz djela Muhadaratun f--nasranijje od M uhammeda E bu Zehrea.
46
Allah (Subhanehu) je daleko iznad pripisivanja Njemu druga, daleko
iznad slinost bilo emu. S obzirom da je On Storitel Kosmosa, proiste
iz samog Njega da je On neto drugo i da se razlikuje od stvorenoga.
Ljudska spoznaja moe pojmit ovu razliku izmeu Stvoritelja i storenoga,
izmeu Gospodara i vlasnitva. Na to ukazuje i slijedei kur' anski tekst:
Allah je samo jedan Bog, - hvaljen neka je On! - zar On da ima di
jete?! Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji (4/1 71).
Ako je raanje isaa (alejhi-s-selam) bez oca neto udnovato u
obiaju ljudi i nadnaravno onome na to je ovek navikao, onda ovu
udnovatost ini ili proiste i suprotost navika. Navike i poznato
ovjeku nije sve ono to postoji. Kosmiki zakoni koje ljudi poznaju nisu
cjelovit Allahovi zakoni. Allah stvara zakone, daje da se primjenjuju i
postupa sa njima kako On hoe. Njegovom htjenju ne moe se stavit
ogranienje.
Allah (Subhanehu) kae o Mesihu, a Njegove rijei su istna:
Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rije Njegova
koju je Meremi dostavio, i Duh od Njega (4/I7V.
Ovim se eljelo rei i defnirat:
da je Resulullah Boiji poslanik.
Situacija sa isaom je ista kao i kod ostalih poslanika: Nuha,
Ibrahima, Musaa, Muhammeda i ostale plemenite grup Allahovih robova
koji su odabrani da preuzmu poslansto i prime poslanicu kroz tok
vremena.
I Rije Njegova koju je Meremi dostavio (4/17V.
Naj prihvatljivije objanjenje ovog teksta jeste da je Allah
(Subhanehu) stvorio isM sa direktom naredbom koju upotrebljava na
brojnim mjesta u Kur' anu, a to je Kun fejekun ("Budi!'' - i ono bi (59J) .
Ove rijei Allah je dostavio Merjemi i
isa je storen u njenom stomaku bez
sperme oca, to je uobiajeno u ivotu ovjeka, osim u ivotu Adema. Rije
je ta koja stvara sve iz niega. Nije nikakvo udo da je rije stvorila isaa
(alejhi-s-selam) u stomaku Me teme bez sperme, rije koja je u Kur'anu
izraena sa: i Duh od Njega (4/171).
Allah je udahnuo u blato Adema daleko ranije ivot od Sebe i bio je
ovjek, kao to kae Uzvieni Allah: I kad je melekima Gospodar tvoj rekao:
47
"Stvoriu ovjeka od ilovae, pa kad mu savren oblik dam i ivot u nj
udahnem, vi mu se poklonite (38/71) . Slino tome On kae u kazivanju o Isau:
A i u onu koja je sauvala djevianstvo svoje, u njoj ivot udahnusmo (21/9V.
Prema tome, ovaj sluaj desio se i ranije. Udahnut ivot ovdje je isto to i
udahnut ivot tamo. Niko od pristalica Knjige nije rekao, a svi veruju u
kaivanje o Ademu i udahnjivanje ivot u njega od stane Allaha, da je
Adem Bog, ni da se Adem javlja u bilo kakvom vidu Boansta i Boije
osobe kao to kau za Isusa, mada je situacija ist sa stanovita ivota i
udahnjavanja i sa stanovita stvaranja. tavie, Adem je stvoren bez oca i
bez majke, a Isa je stvoren sa postojanjem majke. Allah tkoer kae:
Isaov sluaj je u Allaha isti kao i sluaj Ademov: Od zemlje ga je
stvorio, a zatim rekao: "Budi!" - i on bi (3/59).
ovjek se udi, a primjeuje da je pitanje jednostavno i sasvim jasno.
udi se inei to iz prohteva, a kao posljedica naslaga totemizma koji je
zakomplicirao pitanje Isaa do ove sloenost u umovima pokoljenja i
pokoljenja, a on je, kako Kur'an predoava, sasvim jednostavan, sasvim
jasan i otkriven.
Onaj ko je poklonio Ademu ljudski ivot bez roditelja, ivot koji se
ralikuje od ivota ostalih stvorenja d ostavivi ga od Sebe, On je taj ist koji
je poklonio i isau ivot bez oca, poklonio taj ist ljudski ivot. Ove
jednostavne i razumljive rijei imaju primat nad tm priama koje
zavravaju Boanstom Mesiha i to jednostavno reeno zbog toga to je
doao bez oca, a zavravaju sa Boanstvom koje se javlja u ti osobe, a
Alah je daleko od svega toga.
Zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!"
Prestanite, bolje vam je! r4/1 7IJ.
Ovaj apel za vjerovanje u Allaha i poslanike meu kojima i vjerovanje
u isaa da je on poslanik i u M uhammeda da je on posljednji verovjesnik,
apel je da se prestane s t tvrdnjama i priama, apel koji e doi u
povolnom momentu, nakon ovog objanjenja koje raotkriva cijelu stvar i
donese prihvatljivo rjeenje:
Allah je samo jedan Bog (4/17V.
Ovo potvruje jednota zakona, jednot stvaranja i jednot metoda
stvaranja (budi... i bi), i ljudski raum to potvruje, jer je ovo pitnje u
granicama razumske spoznaje, poto raum nikad ne poima Stvoritelja da
je slian stvoren ome, ni da su tojica u jednome nit jedan u tojici.
Hvaljen neka je On ! - zar On da ima dijete?! (4/17V.
48
Raanje je produenje prolaznoga i pokuaj da ostane u obliku
potomstva. Allah je vjeit. Nema potebe za produavanjem lika prolanih,
nestalnih. Sve to je na nebesima i Zemlji vlasnitvo je Allaha
(Subhanehu) , podjednako.
Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji (4/1 71).
Ljudima je dovoljno da svi budu vezani sa Allahom vezom klanjanja
- oboavanjem. On ih tt sve. On nema potrebe za propisivanjem srodstva
izmedu njih i Sebe preko sina Njemu pripisanog od njih. Spona izmedu
Allaha i oveka uspostavljena je na bai zatite i stvaranja.
Allah je dovoljan kao zatitnik (1/1 71).
Eto tako, Kur'an se ne zadovolava samo objanjenjem istne i njena
potvrivanja u pitanju vere, nego daje domet i smiraj osjeaju lj udi s
obzirom da e ih Allah ttt i brinut o njihovim potrebama i interesima da
bi oni prepustli sva svoja pitanja Njemu, u punoj smirenost.
Tekst prelazi na obj anjenje najozbiljnijeg pitanja vjernikog
autentnog poim anja. To je doktrinarna injenica koja gradi u oveku
istnu jednote, istnu da je Boanstvo Stvoritelj , da sve to je stvoreno
Njemu robuje, klanja se. Postoji samo Boanstvo i robovanje, jedno
Boanstvo i jedno robovanje koje obuhvata sve i svakoga.
Kur' an ispravlja verovanje krana kao i svako drugo verovanje
koje ini meleke sinovima, kao to se i s posinovljava ili ini sudrug u
Boanstvu.
Mesfhu nee biti zazorno d prizna da je Allahov rob, pa ni melekima,
Njemu najbliim. A one kojima bude zazorno d se Njemu klanjaju, i koji se
budu oholili, Allah e ih sve pred Sebe sakupiti . (4/1 72)
vjernike koji su dobra djela inili On e prema zasluzi nagraditi i jo
e im, iz obilja Svoga, vie dati; a one koji su zazirali i oholili se - na nesnosne
muke e staviti i oni nee nai sebi, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa
(4/1 7.1) .
Islam se jako interesira i poklanja panju defniranju istne jednote
Allaha (Subhanehu) , jedno te koja nije zamuena nikakvom sumnjom
politeizma ili slinost u bilo kakvoj formi . Islam posveuje veliku panju
49
odrednici da Allahu (Subhanehu) nita nije slino, nita ne uestvuje s
Njim ni u sutni, ni u osobini, ni u svojstvu, ni u specifnost. Islam se
takoder interesira za definiranje istine spone i povezivanj a Allaha
(Subhanehu) i svega drugoga, podraumijevajui t i sve ivo, a ta istna
jeste povezivanje Boanstva i robovanja, Boanstva Allahu i robovanja
svega samo Allahu. Onaj koji prati i slijedi uenje Kur'ana, nai e
bezgranino interesiranje K ur' ana za defniranje ovih injenica ili ove
jedine istne koja se javlja u raznim vidovima, tako da u oveku ne ostavlja
ni traak sumnje ili nejasnoe.
Islam takoer nastoji defnirat da je ovo ta istna koju su donosili svi
poslanici redom. Ona je defnirana u ponaanju svakog poslanika, u pozivu
svakog od njih. Islam ju je uinio osnovom poslanice od vremena Nttha
(alejhi-s-selam) do Muhammeda (alejhi-s-selam) posljednjeg poslanika, sa
poslanicom iji se poziv ponavlja preko usta svakog poslanika:
"O narode moj, " - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog Boga
osim Njega nemate!" (7/59).

udno je da se meu pristalicama nebeskih vera, a one su odlune

u potvrivanju ove istne, nalaze i takvi koji unose devijacije u ovu injenicu
i pripisuju Allahu (Subhanehu) sinove i keri , i pripisuju Allahu
(Subhanehu) umijeanost sa nekim od Njegovih stvorenja u vidu javljanja
u boanstvu, prenosei to iz totemizma iz predislamskog perioda.
Boanstvo i robovanje su jedina istna. Nema nikakve druge istne
osim ove, nema drugog pravila do ovog pravila, nema druge veze i spone
do spone Boansta sa robovanjem ili spone robovanja sa Boanstom.
Ljudsko poimanje nee biti ispravno kao to nee bit ispravan ni
njihov ivot bez preienja ove istne od svake neistne, svake sumnje i
svake sjene.
Da, nee bit ispravna ljudska poimanja, nee se ustalit njihovi
osjeaji sve dok se ne uvjere u Istnu koja spaja njih i njihova Gospodara.
On je njihov Bog, a oni Njegovi robovi, On je njihov Stvoritelj, a oni
storeni; Onje njihov Gospodar, Vlasnik, a oni robovi u Njegovoj zatt. Svi
su ljudi jednaki u ovoj ravni, nema posinovljavanja nijednoga, nema
mijeanja sa Allahom nijednoga, prema tome, nema pribliavanja nikome
Allahu, bez neega to svak posjeduje i usmjeri svoje htjenje prema
Allahu i dosegne Ga, a to je bogobojaznost i dobro djelo. Ovo je u
mogunost svake jedinke da to pokua i ostvari. Meutm, posinovljavanje
i mijeanje sa Allahom- to ne ostvaruje niko.
50
Njihov ivot, njihovo povezivanje i njihove zadae u ivotu nee bit
uspostavljene na Pravom Putu dok se ne ustali u njihovom biu ta
injenica, injenica da su svi oni robovi Jednog Gospodara. Prema tome,
poloaj svakog od njih ili svih njih prema Gospodaru vlasti je jedan te isti.
Pribliavanje Allahu na domaku ruke je svakome. U tom sluaju, bit e
zavedena ravnopravnost svih ljudi, jer su oni ravnopravni u svom pol oaju
u odnosu na Gospodara vlast. Ovo znai da svaka netana tvrdnja o
posred stvu mvezi izmeu Allaha i ljudi pada, a padaju s time i sva prava za
koja se tvrdi da pripadaju pojedincu ili drutu ili dinastji po srodstvu
pri padanja jednoj grupi ljudi, da bez toga nee bit jednakost u ivotu ljudi,
drutva, njihova sistema i poloaja u ovom sistemu.
Pitanje ovako kako je iznijeto nije samo pitanje savjesnog vjerskog
opredjeljenja na ijoj se vrstoj osnovi stabilizira srce, nego je to pitaje
sistema ivota, povezivanje drutva i pitaje odnosa meu narodima i
pokolenjima ovjeansta.
Novo raanje ovjeka zahvaljuj ui islamu je raanje slobodnog
ovjeka, osloboenog od robovanja oveku je robovanje Gospodaru th
robova. Prema tome, u historiji islama ne postoji crkva koja trai ponienje
ljudskih glava pod tvrdnjom da ona predstavlja sina Boijega ili nekoga ko
nastoji da se ukljui u boanstvo i da dopuni to boanstvo, crkva koja trai
pomo u svojoj vlast od vlast toga sina ili vlast koja nastoji da sudjeluje u
boanstvu. U historiji islaa nije postojala nikada sveta vlast koja sudi u
ime boanske istine tvrdei da je njeno pravo donoenje suda i zakonitost
oslonjeno na njeno srodstvo ili njeno opunomostvo od stane Allaha.
Pravo svetosti koje je uivala crkva i pape, s jedne strane, i visoki
crkveni dostojanstvenici koji su smatrali da oni imaju sveto pravo kao to
ima pravo s jedne strane i crkva. To pravo ivelo je u Evropi u ime sina ili
u ime sloenog bia koje se nastoji javit u boanstvu, sve dok nisu doli
kriari u islamsku zemlju pustoei je. Kada su se povratli i ponijeli sa
sobom iz islamske zemlje sjeme revolucije protv svetosti istine, a nastalo je
poslije revolucije Martna Lutera, Kalvina i Zendila, L. reformistikog
pokreta na osnovu utecaja islama, na osnovu jasnoe islamskog koncepta,
negiranja svetost ljudi, negiranja povjeravanja vlast drugome, jer postoji
samo jedno boanstvo i jedno robovanje u islamskom doktrinarom
uenju.
9
"poglavlje Tewhid u djelu Hasaisu-t-tesawwur-l-slami we muqawwimatihi.
51
Ovdje Kur'an donosi odluujuu rije vezanu za boanstvo Mesiha,
njegovo sinovstvo, - boanstvo Svetog Duha (koji se javlja u formi
boanske osobe) i o svim priama o Allahovom sinovstvu nekoga ili
boansta nekoga zajedno s Allahom u bilo kakvoj formi. Kur' an donosi
odluujuu rije precizirajui da je isa, sin Meremin, Boiji rob, da on ne
zazire od toga da bude Boiji rob, da su meleki, Njemu najblii, Allahovi
robovi, da i oni ne zaziru od toga to su Allahovi robovi, da e se sva
Allahova storenja sakupit pred Njim, da oni koji zaziru od toga da nose
svojstvo klanjanja Allahu bit izloeni bolnoj kazni , a oni koji su odluno
prihvatli iskaivanje klanjanja Allahu imat veliku nagradu.
Mesihu nee biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima,
Njemu najbliim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se
budu oholili, Allah e ih sve pred Sebe sakupiti . (4/1 72)
vjernike koji su dobra djela inili On e prema zasluzi nagraditi i jo
e im, iz obilja Svoga, vie datz a one koji su zazirali i oholili se - na nesnosne
muke e staviti i oni nee nai sebi, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa
(4/1 73).
Mesih, isa, sin Merjemin, nee se drati visokim i oholim pa da
odbije da bude Boiji rob, jer on (alejhi-s-selam) verovjesnik i Boiji
poslanik najbolje zna stvarnost Boanstva i stvarnost klanjanja, da se te
dvije razliite osobenost ne mijeaju i ne prelaze jedna u drugu. On
najbolje zna da je i on Allahovo stvorenje i da Allahovo stvorenje ne moe
bit isto to i Alah ili dio Allaha. On najbolje zna da se klanjanje ini samo
Allahu, a pored toga, klanjanje je Allahu jedino potvrena injenica koja ne
umanjuje vrijednost ovjeka i ast koju odbacuje samo nevjernik koji
nijee blagodat stvaranja. Klanjanje Allahu je ast kojom Allah opisuje i
svoje poslanike, a oni su na najviem i najasnijem poloaju kod Allaha.
Time Allah opisuje i meleke, Njemu najblie, meu kojima je i Svet Duh,
Dibril, svi se oni opisuju kao i isa (alejhi-s-selam) i ostali poslanici. ta je
onda sa grupom sljedbenika Mesiha pa mu ne ele to on sam sebi eli, a
ime je zadovoljan i on to najbolje zna.
A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili,
Allah e ih sve pred Sebe sakupiti (4/172).
Njihovo zaziranje i oholost nee sprijeit da ih Allah sabere Svojom
vlau Boastva nad ljudima. Njihovo sabiranje u ovom sluaju bit e isto
kao i sabiranje onih koji su odluili da prihvate klanjanje i onih koji su se
predali Allahu.
52
Oni koji su spoznali ovu istnu i koji su odluili da se Allahu klanjaju,
radili dobra djela, a dobra djela su prirodni pl od ove spoznaje i ove odluke,
dobit e nagradu i Allah e im dat svojom dobrotom vie nego to su
zasluil i:
. . . a one koji su zazirali i oholili se - na nesnosne muke e staviti i oni
nee nai sebi, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa (4/1 7.1;.
Allah (Subhanehu) ne eli od ljudi da odl ue da se Njemu klanjaju i
da samo Njemu ibadete zbog toga to Mu je potrebno njihovo klanjanje i
ibadet, niti zbog toga to bi Mu to povealo vlast ili je moda umanjilo,
nego eli da ljudi spoznaju istnu Boansta i istnu klanjanja, eli da oni
poprave svoja poimanja i osjeaje, eli da ive valjano i pobolj aju svoje
situacije. Nije mogue da se ustle ta poimanja i t osjeaji nit da se
stabilizira takav ivot i situacija na zdravoj i ispravnoj osnovi bez ove
spoznaje i odluke koja proiste iz nje, zatm bez djela koja proistu i th
odluka.
Allah (Subhanehu) eli da se ustali ova injenica u svim svojim
pojavnostma, u duama ljudi i njihovu ivotu da bi preli sa kl anjanja
ljudima, odnosno robovima, na klanjanje samo Allahu, da bi spoznali kome
pripada vlast u ovom Kosmosu i na ovoj Zemlji, da se povinjava samo
Allahu, da se pridrava samo Njegovog programa i zakona u ivotu; da se
pokoravaju samo Onome ko sudi u njihovom ivotu, na principu Njegovog
programa i zakona. On eli da ljudi spoznaju da su svi oni robovi, eli da
spoznaju da dre visoko svoja ela pred svakim osim pred Njim kada se
okreu licem i elom prema Njemu, eli da osjeaju snagu pred silnicima
i nasilnicima, eli, kada ruku' i seddu ine, da se samo Allaha sjeaju i
spominju, i nikoga drugog, eli da spoznaju da se blizina Allaha ne osvaja
putem tazbine i srodstva, nego putem odanost Allahu i dobrog djela.
Obraivanje zemlje i injenje dobrih djela je pribliavanje Allahu. Allah eli
da ljudi spoznaju istnu Boanstva i istnu klanjanja, pa da osjeaju ar
prema vlast Allaha na Zemlji, da oni ne pripadaju nikome bilo u ime Allaha
ili u ime drugoga, nego da vlast i sve drugo pripada samo Allahu. Na taj
nain ivot e im se popravit i bit kako valja.
Oje procjena i napredovanje ove velike istne, povezivanje pogleda
ljudi samo za Allaha, vezivanje svega za Njegovo zadovoljstvo, vezivanje
djela za odanost Allahu i sistem ivota za Njegovu dozvolu i zakon i Njegov
program, a ne za dobrotu, zakon i program drugoga. Sve je to kapital
dobra, plemenitost, slobode, pravde i pravog puta koji se pridodaje raunu
ovjeanstva na zemaljskom ivotu. To poveava dobro, plemenitost,
53
slobodu, pravdu i uputu na pravi put a to ljudi uivaju na zemlji, u ovom
ivotu.

to se te Allahove nagrade vernicima koji se klanjaj u Allahu i

rade dobra djela, nagrade na buduem svijetu, ona e bit neizmjerna ast
i izliv dobra od Allaha.
U ovom svetlu treba da se osvrnemo na pitanje vjere u Allaha u
jasnoj slici koju je dao islam i uinio je osnovom svakog poslanstva, poziva
svih poslanika prije nego to su unijeli sljedbenici u nju izmjene i
poremetla je pokoljenja. Treba da pogledamo na pitanje verovanja u
Allaha koje znai novo roenje oveka koje mu neizmjerno dodjeljuje:
plemenitost, slobodu, pravdu, dobro i izvodi ga iz robovanja oveka
ovjeku ka klanjanju samo Allahu i u obredima i u sistemu ivota.
Oni koji se gnuaju i mrze da se klajaju Allahu pali su u svom
klanjanju na zemlji tako daleko da kraja nema, pali su da se klanjaju
eljama i strastima, zabludama i praznovjerju, da se klanjaj u ovjeku, njima
slinom i povijaju glave pred njim, da primjenjuju pravne regule u svom
ivotu, u svom sistemu, propisu, zakonu, vrijednostma i mjerilima koje
donosi ovjek, ist kao to su i oni, a i jedni i drugi su jednaki pred Allahom.
Ti ljudi uzimaju sebi za boanstvo neto drugo, ne Allaha. To je ono to se
deava na ovom svijetu, a na onom, na nesnosne muke e ih staviti i oni nee
nai sebi, mimo Alaha, ni zatitnika ni pomagaa (1/1 73).
Verovanje u Allaha je veliko pitanje u svim nebeskim doktinama
koje izlae ovaj ajet u ovom kontekstu, suoavajui se sa devijacijama
sljedbenika objavlene Knjige, kranima toga vremena, kao i devijacijama
svih drugih do kraja vremena.
U kontekstu se nastavlja sa pozivom svim ljudima isto kao to je bio
sluaj sa pozivom koji je uslijedio nakon suoavanja sa sljedbenicima
Knjige, Jevrejima, u proloj cjelini, da posljednja poslanica nosi svoj jasan
dokaz od Allaha. Ona je svetlo koje otkriva i odstranjuje nepravde i
sumnje. Onaj ko bude bio upuen ovom poslanicom pa bude naao zattu
kod Allaha, on e nai i Njegovu milost koja e ga zatt i kojoj e se
priklonit, nai e Boije dobro koje e ga obuhvatt, nai e tim svetlom
i uputom pravi Boiji put.
54
O ljudi, dokaz vam je ve stigao od Gospodara vaeg i Mi vam
objavljujemo jasnu Svjetlost (4/174;.
One koji budu u Allaha vjerovali i vrsto se Njegovih propisa
pridravali - On e sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem
Sebi uputiti (4/I7s;.
Ovaj Kur'an nosi jasan dokaz ljudima od strane Gospodara tih ljudi.
O ljudi, dokaz vam je ve stigao od Gospodara vaeg (1/174).
Peat Boanske tvorevine jasno je uoljiv u Kur'anu: razlikuje se od
govora ovjeka i proizvodnje oveka; i u zdanju i u znaenju. To je sasvim
jasno. Katkada ga moe da spozna i onaj ko ne raumije ni jednog slova i
arapskog jezika, moe da ga shvat na nain da to izaziva oduevljenje i
divljenje.
Bili smo na palubi broda, putujui preko Atlantka prema Njujorku
kada smo ustali da klanjamo dumu - nama na palubi. Bilo nas je est
muslimana putnika iz razliith arapskih zemala i vie radnika broda
rodom iz N ubije. Ja sam prouio hutbu, odrao predavanje, koje je u sebi
sadr alo nekoliko ajeta iz Kur'ana. Ostali putnici broda raznih
nacionalnost okruili su nas i posmatrali.
Kada smo zavrili namaz, pristupila nam je, izmeu ostalih, i jedna
mlada ena na koju je jako utecalo islamsko klanjanje, nama. Gospoica
je bila Jugoslovenka, izbjeglica iz Jugoslavije zbog komunizma i sklonila se
U SA. Ona nam je pristupila a u oima su joj bile suze. Skoro da ih nije
mogla zadrati, a glas joj je podrhtavao. Rekla nam je slabim engleskim
jezikom: "Ja HL mogu da se savladam a da ne izrazim svoje duboko
oduevljenje zbog vae skruenost u vaem namazu. Meutm, nije to
zbog ega sam ja vama pristupila, jer ja ne razumijem nijednog slova iz
arapskog jezika, ali osjeam da tu ima rita, muzike, koji se ne nalazi ni u
jednom drugom jeziku, onda, primijetla sam uoljive pasuse u rijeima
hatba, govornika, koji su jo jae djelovali i koji su se na mene veoma
snano odrazili. "
L ahko S otkrio, naravno, da su to kur' anski ajet iji se ritam
karakterie posebno djelotvorno.
Ja neu da kaem da je ovo pravil o prisutno kod svakoga koji slua
Kur' an, a ne zna arapski jezik, ali je ono bez sumnje pojavno i utecajna.
55
Meutm, oni koji imaju sluha za arapski jezik i poseban osjeaj za
njegov stl, s njima se zbilo ono to se zbilo onog dana kad ih je suelio
Alejhi-s-selam s ovim Kur' anom. Kazivanje Ahne sa ih ni ure j k, E bu
Su:ana ibni Harb, Ehu Dehla i Amra ibni Hiam o potajnom sluanju
Kur'ana, kako je Kur'an na njih jako djelovao, poznato e kazivanje.
l
O lb ni
Ishak kae: Prenio mi je Mohammed ibni Muslim ibni Sihab - Zuhri da mu
je ispriano da su Ehu Su:an ibni Harb, Ehu Dehl ibni Hiam i Ahnes ibni
urejk ibni Amr ibni V eh b Seka:, saveznik Benu Zuhre izali jedne noi da
uju Resulullaha (alejhi-s-selam) dok je klanjao u svojoj kui. Svaki od njih
se smjesto na mjesto odakle bi mogao ut Verovjesnika kako ui , a niko
od njih nije znao gdje su se drugi smjestili. Prenoili su sluajui
Resulullaha. Kada je svanulo, razili su se, ali ih je put doveo da se
susretu. Jedan drugog su prekoravati govorei: Nemojte se vie vraat!
Jer ako vas vidi neki od njihovih luaka, moda e izavat kod njega neto.
Otili su svako svojim putem. Kada je nastupila druga no, svako od njih
se vrat na isto svoje mjesto. Prenoili su ponovo sluajui Verovesnika,
kada je svanulo, razili su se. Opet su se sreli na putu i jedni drugima rekli
ono to su rekli i pri put i tako se razili. Kada je dola trea no, svako od
njih zauze svoje mjesto i osta da slua Verovjesnika. I ovaj put razili su se
u zoru i sreli se na putu. Tada su jedan drugom rekli: Neemo se rastati
dok ne damo jedan drugom obavezu da se neemo vratt. To su i uinili.
Dali obavezu jedan drugom i raili se. I tako nastavlja kazivanje lbni
Ishak. Ovo je jedno od brojnih kazivanja koje e primijett svi koji imaju
osjeaja u svakom pokoljenju kad spoznaju kakvu posebnost, dojam i
dokaz ima Kur' an.
to se te sadraja Kur'ana, poimanja kojeg nosi u sebi, programa
kojeg defnira, sistema kojeg ocrtva i projekta kojeg postavlja pred
ovjeka za ivot, mi ovdje nismo u stanju da to opiemo, ali u tom projektu
je jasan dokaz koji ukazuje na izvor odakle je projekt doao, da on nije
ljudska tvorevina jer nosi peat kompletog stvaranja, a ne peat oveka.
l l
U ovom Kur' anu je Svetlo.
Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost (1/174).
lO
prt!uzeto iz prog toma Sire lbni Hiama, str. 337., izdavaka kua Matba'atu-1-Hidazi.
l l _ _
okrilju Kur'ara na nekoliko mjesta u kome se govori o ovom programu kojeg nudi
Kur'an, npr. Predgovor prog duza pod naslovom Fi zilali-l-Kur'an, Zl1B u suri El
Hudurat, duz 26. , sur Ez-Zarja, duz 27, suri El-'r, duz 30., ?.atm pogledaj djelo Haze
d-din od Sejji da Kutba, Menhedu-t-terbijeti+lamijje od Muhammeda Kutba i djelo
Menhedu-t-terbija f-l-Kur'an od Muhammeda edida.
56
Svjetlost koja zasija pod kur' anskim zracima koji otkrivaju sasvim
jasno bit stvari, razotkriva raspue izmeu Istine i neistne, stogo
defnirano i ocrtan o u samom oveku i realnom ivotu podjednako. ovek
e, zahvaljujui ovom Svetlu, pronai ono to ga najprije otkriva, pronai
ovo Svetlo i primijett e da je to oko njega .sasvim jasno, primijet t e da
se gubi uzorak i nestaje ga, razotkriva se sve. Primijett e da se Istna javlja
sasvim jednostavno kao oevidna i zaudit se sam sebi, kako je moglo bit
da on ne primjeuje ovu istnu a ona ovako jasna i jednostvna.
Kada ovek ivi jedno vrijeme u atosferi Kur' ana primajui i
Kur'ana njegove predstavljene vrijednost i mjerila, osjett e sasvim lahko,
jednostavno i jasno stvari oko sebe, osjett e da su brojne odluke koje su
bile uzbudljive u njegovom osjeaju iezle i poele se javljat u miru ije
sutne se javljaju sa lahkoom kao i svi iezli vici koji su bili oko th
injenica, kao kakvi parazit, da bi se te injenice pojavile u prirodnoj
pojavnost i istot kako ih je proizvela Allahova ruka.
Koliko god rekao o ovom tekstu Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost,
ja neu moi nikada da predstavim svojim rijeima tu injenicu onome ko
nije okusio slast Kur' ana nit je imao u sebi. Kod ovakvih i slinih znaenja
mora se bit stpljiv, mora ovek imat lini ukus, mora imat direkto
iskusto.
One koji budu u Allaha vjerovali i vrsto se Njegovih propisa
pridravali - On e sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem
Sebi uputiti (4/1 75).
Pridravanje za Allaha jeste nuni plod verovanja u Njega, kada je
ispravno vjerovanje i kada ovjek spozna istnu o Allahu i injenicu
klanjanja u cjelini samo Njemu, onda pred ovjekom ne preostaje nita
drugo do pridravat se samo Allaha. On je vlast, On je Mo, niko drugi.
Ovakve Allah uvodi u Svoju milost i obilato dariva, milost u ivotu na ovom
svijetu, to znai prije onog ivota, uvodi ih u milost i daje dobrotu brzo
prije nego to ini kasnije na onom svijetu. Prema tome, verovanje jeste
ugodna oaa u kojoj e dua nai sjenu, a naputajui vjerovanje, nai e
zabludu u lutanju kroz nesigurno, uzbudljivo, nai e progonstvo. To je
istovremeno i osnova na kojoj se gradi ivot drutva i njegov sistem, u
atosferi plemenitost, slobode, istote i ispravnost kao to smo to rekli,
gradi se u atosferi u kojoj e svako lice, svaka osoba pronai svoje
mjesto, da bude rob samo Allahu i gospodar nad svakim osim nad
Allahom. Ovakvo neto se ne nalazi ni u jednom sistemu verovanja,
sistemu kakvog je donio islam koji je izveo ljude iz klanjanja robovima na
57
stazu klanjanja samo Allahu. Kada se ujedinilo Boanstvo i izjednaila sva
stvorenja u ovom oboavanju, gdje vlast pripada samo Alahu, i konana
presuda samo Njemu, tda se ovek ne povinjava zakonu ovjeka koji je
kao i on pa da postane njegov rob, bez obzira koliko on bio slobodan.
Oni koji veruju u milost Allahovu i Njegovu dobrotu u svom
svagdanjem, sadanjem i svom buduem ivotu, On e ih
. . . pravim putem Sebi uputiti (4/I75J.
Rije Sebi svodi se na izraz slikovite kretje jer ocrtava vernike dok
ruka Allahova nosi njihove korake putem ka Allahu, Pravim Putem,
pribliujui ih Sebi korak po korak. To je tekst koji nalaz svoj smisao u
samom sebi za onoga ko vjeruje u Allaha i pridrava se vrsto Njega, gdje
osjea u svakom momentu da je upuen i da je pred njim jasan put, da se
zaista pribliava Allahu kao da koraa prema Njemu Pravim Putem. To je
smisao koji se da osjett, a ne moe spoznat sve dok se ne okusi.
Oni trae od tebe tumaenje, Reci: "Allah e vam kazati propis o
''elali": ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj - polovina
njegove ostavtine, a on e naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako
su dvije, njima - dvije treine njegove ostavtine. A ako su oni braa i sestre,
onda e mukarcu pripasti dio jednak koliko dvjema enskima. To vam Allah
objanjava, da ne zalutate. A Allah zna sve (4/1 76).
Ovako se zavrava ovo poglavlje (sura En-Nisa) koje je poelo
tretiranjem porodinih odnosa, drutvene i parodine solidarosti i
zbrinjavanja, a obuhvata i brojna drutvena ustrojstva. Sura zavrava
dopunom odredaba o kelali. Kelala je, prema rijeima Ehu Bekra (Bog mu
se smilovao) , a to je i sud islamskih uenjaka, osoba koja umre a nema ni
roditelja ni djeteta.
58
Dio ovih odredaba naveden je u poetku ove sure. Taj dio vezan je
za nasljedstvo kelale, vezan za parodine veze kada nema blie rodbine
(usbe) . Tamo se u tekstu naznailo:
A ako mukarac ili ena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu
imali brata ili sestru, onda e svako od njih dvoje dobiti - estinu; a ako ih
bude vie, onda zajednic"i uestvuju u - treini, poto se izvri, ne oteujui
nikoga, oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed!
- A Allah sve zna i blag je (4/L2J.
Na ovom mjestu ova odredba se dopunjuje i iznosi dio odredbe o
nasljedstvu (kelale) , pa kae, ako umrli nema ni djeteta ni roditelja, a ima
roenu sestru ili sestru po ocu, ona e tada naslijedit pola ostavtne svoga
brata, a on e naslijedit njenu ostavtinu nakon vraanja duga, ako ona ne
bi imala ni djeteta ni roditelja. Ako su njih dvije sestre ili seste po ocu,
onda one naslijeuju dvije treine njegove ostavtne. Ako bude bilo vie
brae ili sestara, onda mukarac naslijeuje dio dviju enskih osoba,
sukladno opem pravilu o nasljedstvu. !oena braa i sestre zaklanjaju
oevu brau i sestre ako budu bili ivi i jedni i drugi.
Zavravajui ovaj ajet koji govori o nasljedstvu zavrava i ova sura
tm kur' anskim pogovorom koji sva pitanja vraa Allahu. Ovaj pogovor
povezuje organizaciju prava i dunost, imetak i ono to nije imetak sa
Allahovim zakonom.
To vam Allah objanjava, da ne zalutate. A Allah zna sve (4/1 76).
Sintagma kultu ej' obuhvata nasljedstvo, parodine i drutvene
odnose, odredbe i zakone, pa ili slijedit u svemu Allahovo objanjenje, ili
slijedit zabludu . . . su dva pravca ljudskog ivota, treeg nema, put Allahova
objanjenja, a to je Uputa, i put onoga ko mu se suprotstvi, a to je zabluda.
Istnu je obznanio Allah. Pa zar onda poslije istne moe bit ita osim
zablude.
59
q w m w ~ = w ~ m w w m w w m w w m @ q @
m q m w m w W W W W m W W m m M M W % M
b1m
lD %
IZU P
U ime Allaha, milostivog, samilosnog!
Ovaj Kur'an je objavljen u srce Boijeg poslanika (alejhi-s-selam) da
pomou njega formira Ummet, da pomou njega podigne dravu, da
pomou njega organizira drutvo, da pomou njega odgoji svijest, moral i
um, da pomou njega defnira meusobne odnose meu lanovima tog
drutva, kao i odnose te drave sa drugim dravama i veze tog Ummeta sa
drugim narodima . . . zatm da to sve povee jednom vrstom vezom kojom
e sabrat ono to je radijeljeno i sastavit sve njegove dijelove tako da ih
vrsto privee za jedan izvor, za jednu vlast, za jednu stranu . . . Eto, to je
vjera u svojoj sutni kako ju je odredio Allah i kako su je spoznali
muslimani, onda kada su bili muslimani.
Zato u ovoj suri nalaimo, kao to sro nalazili u prethodne tri duge
sure, razliite teme koje sve vee ovaj glavni cilj radi ijeg ostvarenja je !
doao cijeli Kur' an, a to je: podizanje Umreta, formiranje drave i
organiziranje druta na osnovu ove posebne vjere, posebnog poimanja i
na novim temeljima. . . Osnova u svemu tome je idvajanje Uzvienog
Allaha u Boanstvu, Gospodstu, Upravljanju i Vlast, kao i primanje
programa, zakona, sistema, mjerila i vrijednost za ivot jedino od Njega,
Uzvienog, ne pripisujui Mu druga.
60
Takoer se u ovoj suri susreemo sa izgradivanjem vjerskog
poimanja, objanjenjem tog poimanja i njegovim oslobaanjem od mitova
idolopoklonstva i devijacija sljedbenika Knjige i njihovih krivotvorenja . . .
Pored tog, sura upoznaje zajednicu muslimana sa sutnom te zajednice, sa
sutnom njene uloge i prirodom njenog puta koji je klizav i trnovit i koji je
pun mrea koje j oj pletu njeni neprijateli i neprijatelji ove vere ... Sura isto
tko sadri objanjenje vjerskih obreda koji iste duu muslimana
pojedinca i duu itave zajednice muslimana veui je tako za njenog
Gospodara. . . Uz to, sura sadri drutvene zakone koji regul iraj u
meusobne odnose unutr zajednice muslimana, kao i meunarodne
zakone koji reguliraju njene odnose sa drugim zajednicama . . .Tu su, zatm,
propisi i zakoni koji dozoljavaju i zabranjuju jedan broj jela, pia i branih
veza, ili jedan broj postupaka i ponaanja . . . Sve to kao jedan snop u jednoj
suri predstvlja znaenje vjere onako kako ju je hto Allah i onako kako su
je razumjeli muslimani u onim danima kada su bili muslimani.
Meutm, kur' anski kontekst - kao to to izgleda u ovoj suri i kao to
smo to ranije vidjeli u dvije sure: Alu lran i En-Nisa - ne zadovoljava se
ovim indirektim znaenjem koje se razumije iz navoenja svih ovih tema
u okviru jedne sure kao i iz navoenja ovih tema u razliitm surama koje
ine ovu Knjigu i koje predstavljaju Boanski program koji ova Knjiga
sadri . . . Ovdje se, dakle, kur' anski kontekst ne zadovoljava ovim
indirektim znaenjem, ve ga on i tekstualno spominje, jasno naglaava i
na njega se dobro oslanja kad u tekstu navodi da je sve ovo upravo prava
vera, da je priznavanje svega ovoga istnsko verovanje i daje upravljanje i
vladanje po njemu stvarni islam . . . Jer oni koji ne vladaju i ne donose
presudu prema onome to je Allah objavio to su nevjernici, nasilnici i
grijenici . . . Oni, dakle, ele sud i upravu neznabotva, a sud i upravu
neznabotva ne ele vjernici muslimani.
Ova velika osnova je upravo to to se u ovoj suri jasno iste, tano
konstatra i decidno u tekstu navodi. Uz to se vri korekcija vjernikog
poimanja na kome poiva ova velika osnova.
Dobro e bit da iz kur' anskog teksta ove sure napravimo ilustaciju
koja pokazuje kako su ove dvije velike osnove dole do izraaja u cijelom
njenom kontekstu i kako se ovo sasvim prirodno i logino temelji na tome.
U potvrivanju odluke da vladanje i suenje prema onome to je
Allah objavio jeste islam i da ono to je Alah propisao ljudima od
dozvoljenog i zabranjenog jeste vjera, k ur' anski kontekst se oslanja na
injenicu daje Allah Jedan Bog koji nema parera u Boanstvu, daje Allah
61
Jedan Stvoritelj koji nema druga u stvaranju i daje Allah Jedan Vadar koji
nema sudruga u vlast . . . Stoga izgleda potpuno jasno i logino da se ne
moe nita odredit ni utvrdit osim Njegovim zakonom i Njegovim
odobrenjem, jer Stvoritelj svega i Gospodar svega jeste vlasnik istne !
vlasnik moi kad je rije o utrivanju programa kojim je On zadovoljan za
Svoje kraljevstvo i za Svoja stvorenja . . . On je taj koji propisuje zakon za ono
ime vlada i On je taj ijem se zakonu pokorava i ija se odredba izvrava.
U protvnom, to je naputnje, grijeenje i nevjerovanje . . . On je taj koji
odreuje ispravno verovanje za srce, kao to isto tako odreuje ispravan
sistem za ivot. Oni koji veruju u Njega su oni koji vjeruju u vjeru koju je
On odredio i koji slijede sistem kojim je On zadovoljan. Ovo je kao i ono,
bez razlike. Oni Ga oboavaju tako to izvravaju vjerske obrede i oni Ga
oboavaju tako to slijede eriatske propise, ne pravei razliku izmedu
verskog obreda i eriatskog propisa, jer su oboje od Allaha koji nema
sudruga u vlast u Njegovoj kraljevini i nad Njegovim robovima. To je
stoga to je On Jedini Bog i Jedini Gospodar koji zna sve to je na nebesima
i Zemlji . . . Odatle upravljanje i suenje po Allahovu zakonu jeste vjera
svakog poslanika, jer je to Allahova vera pored koje nema druge vere.
Zato se unutar ove sure navode tekstovi koji potvruju ]edno
Boanstvo i koji nijeu svaki politeizam, trojstvo i mijeanje izmeu Bia
Uzvienog Allaha i drugih stvorenja, ili izmedu specifnost Boanstva i
karakteristka svojstvenih ludima uope:
O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na da vam ukae na
mnogo ta to vi iz Knjige krijete, i preko mnogo ega e i prei. A od Allaha
vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna (5/15)
kojom Allah upuuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu
zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi
put im ukazuje (./16).
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Merjemin!" Reci: "Ko
moe sprijeiti Allaha da, ako hoe, uniti Mesiha, sina Meremina, i majku
njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na
Zemlji i na onome to je izmeu njih; On stvara to hoe, i Allah sve moe
(5/1 7).
I jevreji i krani kau: "Mi smo djeca Boja i miljenici Njegovi. " Reci:
"Pa zato vas onda On kanjava zbog grijehova vaih?" A nije tako! Vi ste kao
i ostali ljudi koje On stvara: kome hoe On e oprostiti, a koga hoe, On e
62
kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome to je izmeu
njih, i Njemu e se svi vratiti (5/1BJ.
O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na - nakon to je neko
vrijeme prekinuto slanje poslanika - da vam objasni, da ne biste rekli: "Nije
nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje!" Pa,
doao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. - A Allah
sve moe (5/19J.
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Meremin!" A Mesih
je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vaem
Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u dennet
zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti ; a nevjernicima nee niko
pomoi (5/72).
Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je
jedan Bog! I ako se ne okane onoga to govore, nenosna patnja e, zaista,
stii svakog od njih koji nevjernik ostane (5/73).
L injenice to je Alah Jedini Bog proizilazi da je On Jedini
Stvoritelj, daje On Jedini Gospodar, daje On Jedini taj ko donosi zakon, da
je On Jedini taj ko propisuje ta je dozvoljeno a ta zabranjeno i da je On
jedini kome se pokorava u onome to ozakoni i to propie da je
dozoljeno ili zabranjeno. Isto tako, proizilazi daje on Jedini ko se oboava
i da je On Jedini kome se ljudi okreu u svojim verskim obredima . . .
Ugovor koji postoji izmeu Njega i ludi stavlja sve ovo u dunost, taei
od onih koji vjeruju da ispune svoj ugovor i ono na to su se obavezali
prema Njemu i upozoravajui ih na loe posljedice u sluaju krenja
ugovora i neispunjavanja obaveza, kao to se desilo ranije od strane
Izraeliana:
O vjernici, ispunjavajte obaveze! (5/1) . . .
O vjernici, ne omalovaavajte Allahove odredbe hadda, ni sveti
mjesec, ni kurbane, naroito one ogrlicama obiljeene, ni one ljude koji su
krenuli ka

asnom hramu elei nagradu i naklonost Gospodara svoga

(5/2) . . .
I sjetite se Allahove milosti kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vas je
obavezao, kad ste rekli: "Sluamo i pokoravamo se!" I bojte se Allaha, jer
Allah zna svaije misli (5/7).
O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite!
Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da
63
nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha,
jer Allah dobro zna ono to inite! (5/8).
Allah je prihvatio zavjet sinova lsrtilovih - a izmeu njih bili smo
postavili dvanaest stareina - i Allah je rekao : 'Ja sam s vama ! Ao budete
namaz obavljali i sadaku davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali,
pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno u prei preko
hravih postupaka vaih i uveu vas u dennetske bae kroz koje e rijeke
tei. A onaj meu vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao - s puta
pravoga je skrenuo" (5/12) .
Ali, zato to su zavjet svoj prekrili, Mi smo ih prokleli i srca njihova
okrutnim uinili. Oni su rijei s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar
dio onoga ime su bili opominjani izostavili. I ti e kod njih, osim malo njih,
neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! - Allah,
uistinu, voli one koji ine dobro (5/13).
Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: "Mi smo krani", ali su
i oni dobar dio onoga ime su bili opominjani izostavili, zato smo meu njih
neprijateljstvo i mrnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah e ih sigurno
obavijestiti o onome to su radili (5/14).
Kontekst sure sadri raliite eriatske propise. Neki od th propisa
vezani su za ono to je dozvoljeno a to zabranjeno jest od ivotnja koje se
zakolju ili ulove. Neki su opet vezani za ono to je dozvoljeno a ta je
zabranjeno init u vrijeme noenja ihrama i u Mesdidu-1-Haramu. Drugi
propisi su vezani za dozvoljene i zabranjene brane veze. Tu su i propisi
koji se odnose na istou i nama. Ima i onih propisa koji su vezani za
suenje i zadovoljenje pravde u sudskom postupku. Zat, ima propisa koji
reguliraju sankcije za kradu i naputanje muslimanske zajednice. Ima i
onih koji su vezai za vino, kocku, kumire, strijelice. Ima, opet, onih
propisa koji reguliraju otkup u sluaju lova u vrijeme noenja ihrama i u
sluaju krenja zakletve. Tu su, zatm, propisi vezani za oporuku u sluaju
smr. Tu su, takoder, propisi koji se odnose na stoku: behira, saiba, vasila
i ham, kao i oni propisi iz Tevrata koji su vezani za zakon o odmazdi, a koje
je Alah uinio zakonom i za muslimane. . . Ovako se susreu zakoni sa
obredima u kontekstu ove sure bez ograde i barijere!
Pored ovih ranovrsnih eriatskih propisa dolazi i zapovijed o
pokornost i o pridravanju onoga to je Aah naredio. Tu je i zabrana da
se neto moe proglaavat dozvoljenim i doputenim osim sa Njegovim
odobrenjem. Ima i tekst koji doslovno kae da je ovo ta vera koj om je On
O
zadovoljan da bude vjera muslimanskog Ummeta nakon to ju je usavrio
i njome upotpunio Svoj u blagodat:
O vjernici, ne omalovaavajte Allahove odredbe hadda, ni sveti
mjesec, ni kurbane, naroito one ogrlicama obiljeene, ni one ljude koji su
krenuli ka

asnom hramu elei nagradu i naklonost Gospodara svoga

(./2) . . .
O vjernici, ne uskrujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio,
samo ne prelazite mjeru (5/87) . o .
I budite posluni Allahu i budite posluni Poslaniku i oprezni
budite! (6/92) . . .
Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama
upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera (6/.1) .
Pitanje pokornost, zabranjivanja i doputanja kontekst ne daje
sumarna i saeto. On doslovno navodi da se mora sudit prema onome to
je Allah objavio, a ni prema emu drugom. U protvnom je to nevjerovanje,
nasilje i grijeenje . . . Kur' anski tekstovi su u ovom pitanju brojni, odluni,
kategorini i u ovoj formi:
O Poslanie, neka te ne zabrinjava to to brzo nevjerovanje ispo/javaju
oni koji ustima svojim govore "Verujemo!" a srcem ne vjeruju, i Jevreji koji
izmiljotine mnogo sluaju i koji tue rijei rado prihvataju, a tebi ne dolaze,
koji smisao rijeima s mjesta njihovih izvru i govore: "Ako vam se ovako
presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte
pristati!" A onoga koga Allah eli u njegovoj zabludi da ostavi, ti mu
Allahovu naklonost ne moe nikako osigurati. To su oni ija srca Allah ne
eli da oisti ; njih na ovom svijetu eka ponienje, a na onom svijetu patnja
golema (5/41).
Oni mnogo lai sluaju i rado ono to je zabranjeno jedu; pa ako ti
dou, ti im ili presudi ili se okreni od njih, ako se okrene od njih, oni ti ne
mogu nimalo nauditi. A ako im bude sudio, sudi im pravo jer Allah voli
pravedne (5/42).
A otkud da oni trae od tebe d im sudi kad imaju Tevrat, u kome su
Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni jer nisu
nikakvi vjernici (5/4.3).
Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su
Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni i estiti ljudi, i
65
ueni, od kojih je traeno da uvaju Allahovu Knjigu, i oni su nad njom
bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, ve se bojte Mene, i ne
zamjenjujte rijei Moje za neto to malo vrijedi / A oni koji ne sude prema
onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici (5/11).
Mi smo im u njemu propisati: glava za glavu, i oko za oko, i nos za
nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od
odmazde odustane, bie mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema
onom to je Allah objavio pravi su nasilnici r5/45J.
Poslije njih smo !sia, sina M erjem ina, poslali, koji je priznavao Tevrat
prije njega objavljen, a njemu smo dali Indil, u kome je bilo uputstvo i
svjetlo, i da potvrdi Tevrit, prije njega objavljen, u kome je takoer bilo
uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali, (5/16)
i sljedbenicima lndila smo bili naredili da sude prema onome to je
Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah objavio
- pravi su grenici (5/17).
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije
objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome to Allah objavljuje
i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi;
svima vama smo zakon i pravac propisati. A da je Allah htio, On bi vas
sljedbenicima jedne vjere uinio, ali, On hoe da vas iskua u onome to vam
jropisuje, zato se natjeite ko e vie dobra uiniti; Allahu ete se svi vratiti,
pa e vas On o onome u emu ste se razilazili obavijestiti r5/4BJ.
I sudi im prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za
prohtjevima njihovim, i uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah
objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah eli da ih zbog nekih
grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici (S/41 .
Zar oni da trae da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha
bolji sudija narodu koji vrsto vjeruje? (5/SOJ.
Ovako problem postaje posve jasan i oit. . . Jedan Bog, Jedan
Stvoritelj i Jedan Gospodar . . . Prema tome, i Jedan Vladar, Jedan
Zaonodavac i Jedan Raspolaga . . . Dakle i jedan eriat, jedan program i
jedan zakonik . . . Prema tome, treba bit pokoran, treba slijedit i treba sudit
prema onome to je Allah objavio jer je to vjerovanje i islam. U protvnom,
pada se u grijeh, naputa se vera i sudi prema neemu drugom mimo
onoga to je Allah objavio, a to je otvoreno nevjerovanje, nepravda i
grijeenje . . . Ovo je ta vjera na koju su se Allahu ugovorom obavezali svi
GG
ljudi i s koj om su dolazili svi Boiji poslanici od strane Allaha . . .
Muhammedov Ummet i svi narodi prije njega podjednako . . .
Zato je nuno da Allahova vera bude taj sudac koji e presuivat
prema onome to je Allah objavio, i nit drugo. Ovo je ta manifestacija
Allahove moi. Ovo je to ispoljavanje Allahove jurisdikcije. Ovo je
oitovanje da nema drugog Boga osim Allaha.
Ova nunost, nunost meusobne povezanost izmeu Allahove
vjere i presuivanja prema onome to je Allah objavio, ne proizilai samo
iz injenice da je ono to je Allah objavio bolje od programa, zakona,
sistema i planova koje ljudi sami sebi stvaraju i donose. To je samo jedan
od razloga ove nunosti i to nije pri i osnovni razlog. Pr i osnovni ralog,
pro pravilo i temelj nunost ove meusobne povezanost jeste da je
suenje prema onome to je Allah objavio priznavanje Boanstva Allahu i
negiranje ovog Boanstva i njegovih specifnost bilo kome drugom mimo
Njega. Ovo je islam u njegovom leksikom znaenju "predavanja i
pokoravanja", kao i u njegovom terminolokom odreenju sa kojim su
dolazile vere, a to je "predanost Allahu" . . . To je lienost od pripisivanja
Boanstva nekom drugom uz Njega, to je lienost od pri pisivanja
najspecifnijih karakteristka Boansta nekom drugom mimo Njega, to je
priznavanje vlast i jurisdikcije samo Njemu i to je dava
n
e prava samo
Njemu da privede ljude pokornost i potinjenost Svom Seriatu i Svom
Zakonu.
Nije dovoljno, dakle, da ljudi sami sebi donose i propisuju zakone
sline Allahovom zakonu, ak ni zakone koji su tekstualno ist kao Allahov
zakon ako ih oni pripiu sebi, ako im daju svoje oznake i simbole i ako ih
ne pripiu Allahu i ne primijene ih u Allahovo ime, pokoravajui se
Njegovoj vlast, priznavajui Njegovo Boanstvo i izdvajajui samo Njega u
tom Boanstu. To izdvajanje treba da bude takvo da to liava ljude prava
na vlast i jurisdikciju, to izdvajanje teba da bude, praktno, samo
primjena Allahovog zaona i priznavanje Njegove vlast na zemlji.
L ove nunost proizilazi vlast i suenje koje odreuju ajet u
kontekstu sure: A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su
pravi nevjernici (5/44). . . Oni koji ne sude prema onom to je Allah objavio
pravi su nasilnici (5/45). . . Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah
objavio - pravi su grenici (5/47) . . To je stoga to oni koji ne sude prema
onome to je Allah objavio, ustvari, izavljuju svoje odbijanje Boanstva
Uzienom Allahu i svoje odbijanje izdvajanja Uzvienog Allaha u ovom
Boanstvu. Oni oglaavaju ovo odbijanje svojim postupcima i svojom
67
praksom, makar to ne izavljivali svojim ustma i svojim jezicima, jer je jezik
djela i prakse jai i vei od jezika ustma i jezika izgovorene rijei. Zato ih
Kur'an kvalifcira kao nevernike, nasilnike i grjenike, uzimajui u obzir
njihovo odbijanje Allahog Boanstva, jer odbijaju Njegovu apsolutu vlast
i pravo na propisivanje zakona ljudima i sami sebi pripisuju pru
karakteristku Boanstva kada propisuju ljudima zakone sami od sebe, a to
je ono to Allah nije dozolio.
Na ovo znaenje se oslanja kontekst ove sure kao i njeni jasni i
otvoreni tekstovi.
Kontekst sure, meutm, raspravlja i o jednom drugom pitanju koje
se ne te pitanja izgradnje ispravnog vjerskog poimanja, nit objanjenja
devij acija u koje su se zaodjenuti sljedbenici Knjige i sljedbenici
neznaboakih uenja, nit se, pak, te objanjenja znaenja "ere", a koje
pretpostavlja ispravno vjerovanje, pokornost, primanje jedino od Allaha
kad je rije o zabranjenom i dozvoljenom i prihvatanje da se sudi prema .
onome to je samo Allah objavio bez izmjene, iskrivljavanja i zamjene.
To pitanje je pitanje ovog muslimanskog Ummeta, njegove stvarne
uloge na ovoj zemlji, njegovog odnosa prema njegovim neprij ateljima,
razotkrivanje ovih neprijatelja i njihovih spletki prema ovom Ummetu i
ovoj veri, kao i objanjenje koliko su oni u zabludi i koliko su skrenuli u
svojoj vjeri, kao i to koliki su neprijatelji prema zajednici muslimana i
koliko joj spletkare . . .
To j e, ustvari, bitka koju Kur'an vodi zajedno sa zajednicom
muslimana, a o kojoj je bilo govora u prethodne tri duge sure . . .
Knjiga ovoga Ummeta j e posljednja Allahova knjiga oveanstu.
Ona potvruje ranije objavljene knjige u temeljnim principima verovanja i
poimanja, ali ona, s obzirom na injenicu da je ona posljednj a knjiga,
prekriva sve prethodne knjige i njom se zavrava Allahov zaon kojim je
On zadovolan za lude do Sudnjeg dana. Prema tome, ono to je ova Knjiga
potvrdila od propisa sljedbenika Knjige koje su ranije objavljene, i to je
Allahov zakon, a ono to je ova Knjiga dokinula, to je izgubilo to svojstvo
makar bilo i navedeno u nekoj od ranije objavljenih knjiga:
68
Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama
upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera 5z?J.
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije
objavljene i da nad njima bdi (5/48).
Stoga je uloga ovog Ummeta da bude izvrilac oporuke i staratelj
ovjeanstva. Zadatak ovog Ummeta je da uspostavi pravdu na zemli, ne
povodei se za ljubavlju ili mrnjom prema nekome i ne gledajui na ono
to ga je pogodilio ili to ga pogaa od strane ljudi. Uostalom, ovo su
obaveze koje namee strateljstvo, izvravanje oporuke i voenje rauna o
drugom . . . Islamski Ummet takoer ne smije past pod utecaj devijacija
drugih, njihovim strastma i eljama. Ne smije odstupit ni za dlaku od svog
programa, eriata i Pravog Puta, da bi nekoga zadovolio ili pridobio.
Njegov pogled mora bit usmjeren samo prema Allahu i on mora teit
samo bogobojaznost:
neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite, zato to su vam
sprijeili pristup

asnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! jedni

drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i
neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava (.2J.
| vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite!
Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da
nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha,
jer Allah dobro zna ono to inite! (5/8).
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije
objavljene i da nad njima bdi. ti im sudi prema onome to Allah objavljuje
i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi
(6/18J. . +
I sudi im prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za
prohtjevima njihovim, i uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah
objavluje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah eli da ih zbog nekih
grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici (5/49).
C
injenica je da je ovaj U mm et nasljednik Boi ji h objava, da je nosilac
posljednje Objave i posljednje vere i da je izvrilac oporuke i staratelj
ovjeanstva u pogledu ove posljednje vere, pa prema tome, on ne smije
trait zattnike i prijatelje u onima koji ne veruj u u ovu vjeru i koji
ismijavaju i izigravaju njene odredbe i obrede. Ovaj Ummet za zattika
uzima samo Allaha i Njegovog Poslanika i on zattu i prijateljstvo trai
69
samo kod onih koji veruju u Allaha i Njegovog Poslanika. On je U mm et po
svojoj vjeri, a ne po svojoj rasi, ne po svojoj zemlji i ne po svom
neznaboakom predislamskom naslijeu. On je Ummet po ovoj novoj
veri, po ovom Boanskom programu i po ovoj poslednjoj Objavi. . . To je
jedina vrsta veza koja okuplja i sjedinjuje:
Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ete vi otpasti od svoje
vjere, zato se ne bojte njih, ve se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vau
usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam
islam bude vjera r5/JJ
O vjernici, ne uzimajte za zatitnike Jevreje i krane ! Oni su sami
sebi zatitnici ! A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati;
Allah uistinu nee ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ine
(5/51).
Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno
namaz obavljaju i zekjat daju r5/55J.
Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa,
Allahova strana e svakako pobijediti (5/56J.
O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vjeru vau za podsmijeh i
zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili
mnogoboci, - i Allaha se bojte ako ste vjernici (5/57
).
I kad pozivate na namaz i to za podmijeh i zabavu uzimaju, zato to
su oni ljudi koji ne shvaaju (5/5BJ.
O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom Putu, nee vam nauditi
onaj koji je zalutao! (5/JOs) . . .
A kad j e rije o neprijateljima ovoga Ummet, to su stalni neprijatelji
Pravog Puta i stlni neprijatelji Allahovog programa. Oni ne ele da vide
Istnu, kao to ne ele da napuste neprijateljstvo prema ovoj Istni koje se
otprije i poslije uvrijeilo u njihova srca. Muslimanski Ummet mora da ih
upozna onakvima kakvi oni jesu u sutni, njihov stari postupak prema
Boijim poslanicima kroz historiju i njihov novi odnos prema Ummetu,
prema njegovom Poslaniku i prema njegovoj pravoj vjeri:
Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih - a izmeu njih bili smo
postavili dvanaest stareina - i Allah je rekao : ja sam s vama ! Ako budete
namaz obavljali i sadaku davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali,
pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno u prei preko
70
hrdavih postupaka vaih i uveu vas u dennetske bae kroz koje e rijeke
tei. A onaj medu vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao - s puta
pravoga je skrenuo" (5/12J.
Ali, zato to su zavjet svoj prekrili, Mi smo ih prokleli i srca njihova
okrutnim uinili. Oni su rijei s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar
dio onoga ime su bili opominjan i izostavili. I ti e kod njih, osim malo njih,
neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih.' - Allah,
uistinu, voli one koji ine dobro rs;w.
Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: "Mi smo krani", ali su
i oni dobar dio onoga ime su bili opominjani izostavili, zato smo medu njih
neprijateljstvo i mrnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah e ih sigurno
obavijestiti o onome to su radili (!/14).
A kad Musa ree narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove
blagodatt" prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima uinio, a mnoge
vladarima, i dao vam ono to nijednom narodu nije dao , (!/20J.
| narode moj, udite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne
uzmiite nazad, pa da se vratite izgubljeni", - (!/21J
oni rekoe: "O Musa .' u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju neemo
ui dok god oni iz nje ne iziu; pa, ako oni iz nje iziu, mi emo onda sigurno
ui" |5/2iJ.
Dva ovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost
Svoju - rekoe: "Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju proete, biete
sigurno pobjednici ; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici !" (!/2.J.
"| Musa , "- rekoe oni - "dok god su oni u njoj mi neemo u nju u|0z//t
.' Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati .'" r4J.
"Gospodaru mo; " - ree Musa - 'ja osim sebe imam mo samo nad
bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grenim !" (5/251.
"

etrdeset godina oni e zemljom lutati" - ree On - 'jer e im Sveta

zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grenim/" (!/26).
Zbog toga smo Mi propisati sinovima Israilovim: ako neko ubije
nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da
je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, - kao
da je svim ljudima ivo
t
sauvao. Nai poslanici su im jasne dokaze donosili,
ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili r5/32J.
71
O Poslanie, neka te ne zabrinjava to to brzo nevjerovanje ispo/javaju
oni koji ustima svojim govore: "Verujemo!" a srcem ne vjeruju, i jevreji koji
izmiljotine mnogo sluaju i koji tude rijei rado prihvataju, a tebi ne dolaze,
koji smisao rijeima s mjesta njihovih izvru i govore: 'ko vam se ovako
presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte
pristati!" A onoga koga Allah eli u njegovoj zabludi da ostavi, ti mu
Allahovu naklonost ne moe nikako osigurati. To su oni ija srca Allah ne
eli da oisti ; njih na ovom svijetu eka ponienje, a na onom svijetu patnja
golema rs111J .
Oni mnogo lai sluaju i rado ono to je zabranjeno jedu; pa ako ti
dodu, ti im ili presudi ili se okreni od njih; ako se okrene od njih, oni ti ne
mogu nimalo nauditi. A ako im bude sudio, sudi im pravo jer Allah voli
pravedne r5/12J.
Reci : "O sljedbenici Knjige, zar da nas osuujete zato to vjerujemo u
Allaha i u ono to nam se objavljuje, i u ono to je objavljeno prije, - a veina
ste grenici?" (5/59J .
Reci : "Hoete li da vam kaem koji su gori od takvih i koje e Allah jo
tee kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i
svinje ih pretvorio, oni koji su se ejtanu klanjali - njih eka najgore mjesto,
jer oni su najdalje s pravog puta odlutali" r.60J.
kada vam dolaze, oni govore: "Verujemo!" ali oni dolaze kao
nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah dobro zna ono to oni kriju (tHJ.
Vidi mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono to je
zabranjeno jedu ; runo li je to kako postupaju! (5/62).
Trebalo bi da ih estiti i ueni ljudi od lana govora i zabranjena jela
odvraaju ; runo li je to kako postupaju ! rs/6JJ.
jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i
prokleti bili zbog toga to govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On
udjeljuje koliko hoe! A to to ti objavljuje Gospodar tvoj pojaae kod mnogih
od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili medu njih neprijateljstvo i
mrnju sve do smaka svijeta. Kad god pokuaju da p otpale ratnu vatru, Allah
je ugasi. Oni nastoje da na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli smutljivce!
(5/61).
Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete
pridravali Tevrata i Indila i onoga to vam objavljuje Gospodar va. " A to
to ti objavljuje Gospodar tvoj pojaae, uistinu, kod mnogih od njih
7Z
nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgara j zbog naroda koji nee da vjeruje
(5/68).
Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad god
bi im koji poslanik donio ono to nije godilo duama njihovim, jedne su u la
utjerivali, a druge ubijali (5/70J.
Mislili su da nee biti na muke stavljeni, pa su bili i slijepi i gluhi, i
onda kad je Allah primio pokajanje njihovo, mnogi od njih su opet bili i
slijepi i gluhi; a Allah dobro vidi ono to oni rade (5/71).
jezikom Davuda i !sia, sina Meremina, prokleti su oni od sinova
Israilovih koji nisu vjerovali - zato to su se bunili i uvijek granice zla
prelazili: (5/7RJ
jedni druge nisu odvraali od grenih postupaka koje su radili. Runo
li je zaista to kako su postupali ! rs/79).
Ti vidi mnoge od njih kako s mnogobocima prijateljuju. Runo je
zaista ono to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji
vjeno ostanu (5/BOJ.
A da vjeruju u Allaha i Verovjesnika i u ono to se njemu objavljuje,
oni s njima ne bi priteljevali, ali, mnogi su od njih nevjernici (5/BV.
1! e sigurno nai da su vjernicima najljui nepritelji jevreji i
mnogoboci; i svakako e nai da su vjernicima najblii prijatelji oni koji
govore: "Mi smo krani", zato to meu njima ima sveenika i monaha i to
se oni ne ohole rs/82).
Ova otvorena kampanja protv neprijatelja zajednice muslimana,
koncentiranje ove kampanje na Jevreje i nevjernike posebno i ukaivanje
na licemjere i krane povremeno, vodi nas do jednog drugog pitanja o
kome raspravlja ova sura.
Ona raspravlja o trenutoj situaciji u votu zajednice muslimana u
Medini u ono vrijeme . . . kao to raspravla o stavu i odnosu muslimanskog
Ummeta prema protvnikim tborima kroz njegovu cjelokupnu historiju.
Protvnici su, zaista, jedni te ist kroz itavo vijeme!
73
Pa u kom je to historijskom periodu u ivot zajednice muslimana u
Medini objavljena ova sura?
U mnogim predajama se navodi daje ova sura objavlena poslije sure
El-Feth, a sura El-Feth, poznato je, objavljena je na Hudejbiji, este godine
po Hidri U nekim ovim predajama se navodi da je ova sura objavljena
odjedanput osim treeg ajeta koje sadri i ove rijei: Sada sam vam vjeru
vau usavrio. . . Ovaj ajet je objavljen na Oprotajnom haddu desete
godine po Hidri. . .
Medutm, objektvno izuavanje ove sure u svjetlu dogaaja koji se
navode u biografjama Boijeg Poslanika skoro da negiraju ovu predaju
koja kae da je ova sura u cijelost objavljena poslije sure El-Feth. Pored
toga, jedan dogaaj koji se spominje u biografjama, a te se Bitke na
Bedru, potvruje da su ajet koji se odnose na stav Izraeliana prema
Musau (alejhi-s-selam) i ulazak u Svetu zemlu bili poznati muslimanima
prije Bitke na Bedru druge godine po Hidri.

ak je navedena i aluzija na
ove aje te u rijeima iskaanim jezikom S' ada i b ni Muaza Ensarije (neka je
Allah njim zadovoljan) prema jednoj predaji, a u rijeima iskazanim
jezikom Mikdada ibni Amra prema drugoj predaji, koji je rekao Boijem
Poslaniku (alejhi-s-selam) : "Mi, tako mi Allaha, neemo tebi rei, Boiji
Poslanie, ono to je Musaov narod rekao Musau: "Hajde t i toj Gospodar
pa se bijte, mi emo ovdje ostat! ", ve emo t rei: "Hajde t i tvoj
Gospodar pa se bijte, mi emo vas slijedit" . . .
Dakle, objektvno preispitvanje odslikava stav da su Jevreji - u to
vrijeme kad su objavljeni ovi ajet a koji se odnose na njih - imali mo,
utecaj i aktvnost u Medini i u muslimanskim redovima, to je iziskivalo
ovu kampanju kako bi se razotkrio njihov stav i osujetle njihove spletke.
Ova mo i ovaj utecaj znato su oslabili poslije dogaaja sa plemenom
Benu Kurejza, neposredno poslije Bitke na Hendeku. Zemlja je praktno
oiena od tri mona jevrejska plemena: Benu Kajnukaa, Benu Nedira i
Benu Kurejza. Ona poslije Hudejbije nisu imala toliki utecaj da im je
tebalo posveivat toliku brigu u ovoj mjeri. Zatm bio je i period primirja
s njima a i mirovni plan je bio istekao, tako da vie nisu imali onaj poloaj
koji su ranije imali. Zato su Allahove rijei upuene Svom plemenitom
Poslaniku: I ti e kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo
nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! (5/I.J sigurno prethodile ovom periodu.
Ist je sluaj i sa naredbom Boijem Poslaniku da im presudi ili da se
okrene od njih . . .
74
Iz ovih zapaanja kod nas preovladava miljenje da su poeci ove
sure i neki njeni dijelovi to to je objavljeno poslije sure El-Feth, dok su
drugi njeni dijelovi objavljeni prije toga. Isto tako ajet u kome se nalaze
Allahove rijei: Sada sam vam vjeru vau usavrio t5z3J sigurno je objavljen
poslije toga. Ovaj ajet je, zapravo, posljednje to je objavljeno iz Kur' ana
prema najpretenijim miljenjima. Osim toga, ova sura nije objavljena
odjedanput u cijelost, kao to je navedeno u jednoj od predaja.
Ko to smo ranije rekli u predgovoru za suru El-Bekare
12
, u
predgovoru za suru Alu Imran
13
i u predgovoru za suru En-Nisa
14
, to isto
emo rei i ovdje, a rije je o borbi koju je Kur' an vodio zajedno sa
zajednicom muslimana protv neprijatelja ove zajednice, protv neprijatelja
njene vjere, a na prvom mjestu protv Jevreja, nevernika i licemjera. Ova
borba se odvijala istovremeno sa izgradnjom islaskog poimanja u
duama vernika i sa uspostavlanjem islamskog drutvenog sistema
pomou smjernica i propisivanjem zakona . . . Sve se to deavalo u jedno te
isto vrijeme, pomou jednog te istog programa i u jednom i na jednom te
istom ovjeku!
Najvanija pravila izgradnje o kojoj je rije jesu: liavanje verovanja
u Boiju jedinost svih nejasnoa i objanjenje znaenja ''vjere" u smislu da
je ona program ivota, da je presuivaje prema onome to je jedino Allah
objavio i da rjeenja za sva pitanja u ivotu treba uzimat jedino od Allaha,
da je to vjerovanje i da je to islam, jer bez toga nema verovanja u Allahovu
jedino st. Verovanje u Allahovu jedinost jeste izdvajanje Njega, Uzvienog,
u Boanstvu i u Boanskim karakteristkama tako da On u tome nema
partera. Pravo da donosi i propisuje zakone po kojima e se lj udi vladat
jedna je od specifnost Boanstva, kao to je Njegovo pravo da ih sebi
pokorava kroz obrede i ibadete . . . Ova sura je, kao to smo rekli, naroito
koncentrisana na ovu taku . . .
Pored bliskost tema o koj ima raspravljaju prethodne tri duge sure
sa temama o kojima raspravlja ova sura, kao to izgleda iz ovog letmino g
1
2
u Okrilju Kur'ana, 1, str. 233
6
.
13
u okrilju Kur'ana, 3, str. 1
2
1-1 40.
14
u okrilju Kur' ana, 1, str.
2
15
2
48.
75
pregleda, svaka sura zadrava svoju individualnost, svoju atosferu, svoj
izgled i svoj poseban nain u tretranju ovih tema, kao i uglove iz kojih o
njima raspravlja, svjetla koja na njih koncentrira i vrstu inspiratvnih
inilaca koj i prate to izlaganje, tako da se potpuno jasno ocrtva
individualnost svake sure i iste njen poseban karakter.
A karakter ove sure koji naroito dolazi do izraaja jeste karakter
odlunost i rijeen ost u izrau, bilo da je rije o eriatskim propisima koji
po svojoj prirodi zahtjevaju odlunost i rijeen ost u cijelom Kur' anu, ili da
je rije o principima i smjernicama koje u drugim surama moda
poprimaju druge forme, ali se u ovoj suri odreuju i utvruju tako odluno
i kategoriki i u stlu precizne odluke, tako da je to ono to daje opi
specifan karakter individualnost ove sure, od njenog poetka do kraja.
Prije nego to zavrimo ovaj predgovor za ovu suru ne moemo a da
ne istknemo injenicu koju sadri njen trei ajet. lijei Uzvienog Allaha
upuene ovom Ummetu: Sada sam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju
prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera (5/3)
sadre jedinstvo izvora i koga ovaj Ummet crpi program za svoj ivot,
sistem za svoje drutvo i zakone kojima ureduje svoje obaveze i svoje
interese do Sudnjeg dana, kao to sadre stalnost ove vere sa svim njenim
doktinarnim, obrednim i zakonodavnim pojedinostma u kojima nema
izmjene ni promjene. Ova vjera je usavrena, upotpunjena i dovrena, zato
bi izmjena bilo ega u njoj bilo kao njeno cjelokupno negiranje, jer bi to
znailo negiranje onoga to je Allah odredio savrenim i potpunim. Ovo
negiranje bi zapravo znailo nevjerovanje o kome ne moe bit rasprave . . .
Meutm, naputanje njenog programa u cijelost u ime nekog drugog
programa, drugog sistma i drugog zakona nema potrebe za naom
kalifkacijom, jer je to Uzvieni Allah okalifcirao u ovoj suri i nema vie
od kvalifkacije Uzvienog Allaha za onoga ko tai vie . . .
Ovaj ajet uvruje o emu nema nikakve rasprave - da j e to vena
vera, vjeni eriat i da je ova forma vjere kojom je Allah zadovoljan da bude
vera muslimanima njena posljednja forma i njen posljednji oblik . . . Ona je
zakon tog vremena i i zakon svakog vremena. Nema svako vrijeme svoj
zakon i nema svako doba svoju vjeru. . . Ona je posljednja Objava
oveanstvu, ona je usavrena, upotpunjena i Allah je zadovoljan da ona
76
bude vera ljudima. Zato onaj ko hoe da preinauje, modifcira, mijenja ili
unapreuje, pa do poslednjih ovih iaza koji se izgovaraju u ovo vrijeme,
on neka tai neku drugu vjeru mimo islama: Onaj ko eli neku drugu vjeru
osim islama, nee mu biti primljena r3!BSJ .
Ovaj Boanski program koji sadri vjersko poimanje, vjerske obrede
i verske zakone koji reguliraju itavu ivotu aktvnost, zacijelo vlada,
raspolae i bdije nad cjelokupnom ivotom aktvnou. Ovaj program
omoguava ivotu da se razvija, unapreuje i usavrava u njegovim
okvirima, ne izlaei iz onoga to je u njemu elementarno i sekundarno, jer
je on zato i doao, jer je zato i dola posljednja Objava cijelom
ovjeanstvu . . .
Raoj ivota u okrilju ovog programa ne znai da ivot treba da
odustane ili zanemari bilo ta to je osnovno ili sporedno u ovom
programu, ve znai da sama priroda ovog programa sadri sve
mogunost koje omoguavaju taj ravoj , bez naputnja glavnog ili
sporednog u tom programu. To istovremeno znai da je svaki razvoj u
ivotu bio uraunat i pretpostavljen u tom programu, jer Uzvienom Allahu
nije bilo nepoznato - kad je donosio ovaj program u njegovoj posljednjoj
formi i kad je objavio njegovu zavrenost, savrenost i zadovoljstvo da on
bude vera ljudima - nije Mu bilo nepoznato da e doi do promjena, da e
se pojavit nove potrebe i da e doi do novih zahteva koji e izskivat te
promjene i te potrebe. Zato je bilo neophodno da je ovaj program ve bio
ugradio sve ove zahteve . . .
Onaj ko ne misli ovako o nekom od ovih pitanja ne poznaje Allaha
onako kako teba . . .
Ovim zavravamo ovaj opi sumarni uvod u ovu suru, a sada
prelazimo na opirnije ramatanje . . .
77
78
* ? _ -
_ ' " _
O_
O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona
koja e vam se navestt dok obrede hadda obavljate, nije vam dozvoljeno d
lovite. Uistinu, Allah propisuje to On hoe rs/JJ.
O vjernici, ne omalovaavajte Allahove odredbe hadda, ni sveti
mjesec, ni kurbane, naroito one ogrlicama obiljeene, ni one ljude koji su
krenuli ka

asnom hramu elei nagradu i naklonost Gospodara svoga. A

kad obrede hadda obavite, onda loviti moete. I neka vas mrnja koju
prema nekim ljudima nosite, zato to su vam sprijeili pristup

asnom
hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomaite u
dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se
Allaha, jer Allah strano kanjava rs12J.
79
Zabranjuje vam se strv, i kr, i svinjsko meso, i ono to je zaklano u
neije drugo, a ne u Allahovo ime, i to je udavljeno i ubijeno; i to je
strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri naeto - osim ako ste ga
preklali - i to je na rtvenicima rtvovano, i zabranjuje vam se gatanje
strelicama. To je porokl - Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ete vi
otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih, ve se bojte Mene. Sad sam vam
vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan
sam d vam islam bude vjera. - A onome ko bude primoran, kad hara glad,
bez namjere da uini grijeh, Allah e oprostiti i samilostan biti (5/3) .
Pitaju te ta im se dzvoljava. Reci: "Dozvoljavaju vam se lijepa jela i
ono to vam ulove ivotinje koje ste lovu poduili, onako kako je Allah vas
nauio. jedite ono to vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i
bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo svia raune" (5/4.
Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela ; i dozvoljavaju vam se jela
onih kojima je data Knjiga, i vaa jela su njima dozvoljena; i estite vjernice
su vam dozvoljene, i estite keri onih kojima je data Knjiga prje vas, kada
im vjenane darove njihove dadete s namjerom da se njima oenite, a ne da
s njima blud inite i da ih za prilenice uzimate. A onaj ko otpadne od prave
vjere - uzalud e mu biti djela njegova i on e, na onom svijetu, nastradati
(5/5).
O vjernici, kad hoete da namaz obavite, lica svoja i ruke svoje do iza
lakata operite - a dio glava svojih po tarite - i noge svoje do iza lanaka. A ako
ste dunubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvrili
prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa enama, a ne naete vode, onda
rukama svojim stu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih
preite. Allah ne eli da vam priini potekoe, ve eli da vas uini istim i
da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni (5/6).
I sjetite se Allahove milosti kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vas je
obavezao, kad ste rekli: "Sluamo i pokoravamo se/" I bojte se Allaha, jer
Allah zna svaije misli (5/7).
O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite!
Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da
nepravedni budete! Pavedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha,
jer Allah dobro zna ono to inite! (5/8).
Onima koji budu vjerovali i dobra djela nili Allah obeava oprost i
nagradu veliku , (5/9)
80
a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Nae budu poricali - bie
stanovnici dehennema (5/IOJ.
O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su neki ljudi
hteli da se vas doepaju, a On je zadrao ruke njihove. I bojte se Allaha, i
neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! (5/l iJ .
O vjernici, ispunjavajte obaveze! r.s;v . . .
U ivotu moraju postojat obaveze. . .

ovekov ivot je ispunjen

obavezama prema samome sebi, prema drugim ljudima, prema ivim
biima i stvarima openito . . .

ovjek ima obaveza prema ljudima, bliim i

daljim, porodici i rodbini, zajednici i Ummetu, prijateljima i neprijateljima . . .
Prema ivim biima koja je Allah stvio ili nije stavio ovjeku na
raspolaganje . . . Prema stvarima koje okruuju ovjeka u ovom irokom
Kosmosu . . . Potom, ovjek ima obaveza prema svom Gospodaru
Zattiku i njegova veza s Njim je temelj svakog ivota.
Islam uspostavlja ove obaveze u ivotu ljudi. Uspostavlja ih i
odreuje sasvim precizno i jasno. Islam sve ove obaveze vee za Uzvienog
Allaha i garantra im nuno potovanje, pa ne dolazi do njihovog
skrnavljenja i ismijavanja. O njima ne mogu odluivat ljudske elje,
prevrtljive stast i trenuti interesi nekog pojedinca, grupe, ire zajednice
ili itave generacije koji u cilju ostvarivanja th interesa kre ove obaveze . . .
Ove obaveze koje j e ustanovio Allah i tano i h precizirao su pravi interes s
obzirom na injenicu da ih je Allah uspostavio . . . One su pravi interes,
makar neki pojedinac, grupa, zajednica ili generacija drali da je interes
neto drugo, jer Allah zna, a ljudi ne znaju! Ono to im Allah odreuje je
bolje od onoga to oni sami odreuju! Najnii stupanj utvost i lijepog
ponaanja prema Uzvienom Alahu jeste da ovjek svoju vlasttu procjenu
interesa podredi Allahovoj procjeni i odreenju. Meutm, istnska utvost
zahtjeva da ovek nema druge procjene ni odreenja osim onog koje mu
Aah odredi, te da njemu, uz to Allahovo odreenje, ne preostaje nita
drugo do pokornost, prihvatanje i predanost, uz puno zadovoljstvo,
povjerenje i pouzdanje . . .
Ove norme i pravila Allah naziva "ugovorima", nared ujui onima koji
vjeruju da ih ispunjavaju . . .
Sura zapoinje naredbom da se ispunjavaju ugovori, t. obaveze.
Zatm, poslije ovog poetka slijedi objanjenje ta je dozvoleno a ta
zabranjeno od zaklane stoke, od jela, pia i branih veza. Slijedi objanjenje
mnogih eriatskih i obrednih propisa, objanjenje sutne Ispravnog
81
vjerovanja i objanjenje sutne ljudske pokornost i sutne Boansta.
Potom dolai objanjenje veza i odnosa ovog Ummete sa drugim raliitm
narodima svjetonazorima i vjerama. Zatm nastavlja sa objanjenjem
obaveza koje vjerniki Ummet teba da ispunjava u ime Allaha, da
pravedno svedoi, da izvrava oporuku prema ovjeanstu svoj om
Knjigom i da sudi prema svemu onome to je Allah objavio. Upozorava i na
mogue iskuenje jednim dijelom onoga to je Allah objavio, kao to
upozorava i na nepravedan postupak na koji mogu da navedu lini osjeaji,
ljubav ili mrnja . . .
Otvaranje sure na ovaj nain i njen nastavak u ovom smislu daje
rije.i "ugovori" ire znaenje od onog koje naumpada u prvom trenutku,
otkrivajui da su ono to se misli pod ugovorima i obavezama sva ivota
pravila koja je Allah propisao . . . A na prvom mjestu jeste obaveza i ugovor
o vjerovanju u Allaha, spoznaj a sutne Njegovog Uzvienog Boanstva !
nunost ljudske pokornost tom Boanstvu . . . To je obaveza i ugovor i
koga proizilaze i na kome poivaju sve druge dunosti i obaveze u ivotu.
Ugovor o verovanju u Allaha, priznavanje Njegovog Boanstva,
Njegove moi i Njegovog suvereniteta, te obaveze potpune potinjenost,
totalnog pridravanja, apsolute pokornost i duboke predanost koje
proizilaze |Z ovog priznavanja jeste taj ugovor kojim je Allah obavezao
Adema (alejhi-s-selam) u samom poetku kada mu je predavao klueve i
ovlatenja nan1jesnitva na Zemlji pod uvetom i ugovorom iji kur'anski
tekst glasi: Mi rekosmo: "Silazile iz njega svi! Od Mene e vam uputstvo
dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili - niega se nee bojati i ni za
im nee tugovati. A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nae budu poricali -
bie stanovnici dehennema; u njemu e vjeno ostati" (2/38-39). . . To je
namjesnitva uvjetovano slijeenjem Allahove upute koju Allah objavljuje
u Svojim knjigama Svojim poslanicima. U protvnom, to je krenje ugovora
o namjesnitvu i vlasnitvu. To je krenje koje svako djelo koje je oprena
onome to je Allah objavio ini nitavnim i lanim u principu i nepodlonim
novoj korekciji! Zato je obavezan svako ko vjeruje u Allaha, a eli da
ispunjava obaveze i ugovor prema Allahu, da odbije tu la i neistnu, da je
ne prizna i da ne prihvat saradnju na toj osnovi. U suprotom, on nije
ispunio obavezu i ugovor prema Allahu.
Ovaj ugovor, i li ovaj sporazum, ponovljen je sa Ademovim
potomstom jo dok je bilo u kimama svojih oeva, kako je spomenuto u
drugoj suri: I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo
njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: "Zar ja nisam Gospodar
va?" - oni su odgovorili: "esi, mi svjedoimo" - i to zato da na Sudnjem danu
hZ
ne reknete: "Mi o ovome nismo nita znali". Ili da ne reknete: "Nai preci su
prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar
e nas kazniti za ono to su laljivci inili?" (7/1 7Z.1 73J Ovo je drugi ugovor
sa svakim pojedincem, ugovor za koji Uzvieni Allah potvruje da je njime
obavezao sve
A
demove potomke jo dok su bili u kimama svojih oeva . . .
Mi ne moemo pitat kako, jer Allah najbolje zna svoja stvorenja i On
najbolje zna kako e im se obraat i kako e s njima razgovarat u svakoj
fa njihovog ivota u vezi sa onim za to im je neophodan doka. On im
govori da ih je On obavezao ovim ugovorom i da se On obavezao da bude
njihov Gospodar . . . Ovo je nuno da je bilo, kako je rekao Uzvieni Alah . . .
Zato ako ne ispunjavaju obaveze i z ovog ugovora sa svojim Gospodarom
nee bit vjernici! Allah je od Izraeliana uzeo zavet - kao to e u ovoj suri
doi - onog dana kada je iznad njih brdo podigao i kada se njima uinilo da
e ono na njih past . . . Lkonteksta emo vidjet kako oni nisu ispunili zavet
i kako ih je stglo ono to ste svakoga ko prekri zavjet.
Oni koji su vjerovali u Muhammeda (alejhi-s-selam) preko njega su
sklopili opi ugovor sa Allahom na poslunost i pokornost "u onomne to
to radimo i to osuujemo, i u onome to odabiremo za sebe, a mi se
neemo mijeat u njihov posao."
Poslije toga neki su sklopili posebne ugovore koji se temelje na tom
opem ugovoru ... Tako je na Drugoj prisegi na Akabi, koja je rezultrala
hidrom Boijeg Poslanika (alejhi-s-selam) i Mekke u Meinu, sklopljen
ugovor sa predstavnicima ensarija ... Na Hudejbiji je sklopljen ugovor pod
jednim dretom koji se naziva "Prisegom zadovoljstva".
Na obavezi i ugovoru o vjerovanju u Allaha i na pokornost i
potinjenost Allahu poivaju ostali ugovori . . .
Obaveze i ugovori koji se tu svake naredbe i svake zabrane u
Alahovom zakonu, obaveze i ugovori koji se odnose na postupanje i
ponaanje prema ludima, ivim biima i stvarima u ovom Kosmosu u
granicama koje je Allah propisao. Sve su to obaveze i ugovori i Allah poziva
one koji veruju - upravo ih oslovljava ovim njihovim svojstvom - da
ispunjavaju ove obaveze, jer ih svojsto vjerovanja obavezuje na ispunjenje
i vernost, kao to ih ono na to podste i motvie . . . Zbog toga je i ovaj
poziv:
O vjernici, ispunjavajte obaveze! (5/lJ . . .
Zatm podrobno navodi neke od ovih obaveza:
8:
O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona
koja e vam se navesti; dok obrede hadda obavljate, nije vam dozvoljeno da
lovite. Uistinu, Allah propisuje to On hoe (5/1). O vjernici, ne
omalovaavajte Allahove odredbe hadda, ni sveti mjesec, ni kurbane,
naroito one ogrlicama obiljeene, ni one ljude koji su krenuli ka

asnom
hramu elei nagradu i naklonost Gospodara svoga. A kad obrede hadda
obavite, onda loviti moete. I neka vas mrnja koju prema nekim ljudima
nosite, zato to su vam sprijeili pristup

asnom hramu, nikako ne navede

da ih napadnete! jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne
sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano
kanjava (./2J. Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono to je
zaklano u neije drugo, a ne u Allahovo ime, i to je udavljeno i ubijeno; i to
je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri naeto - osim ako ste ga
preklali - i to je na rtvenicima rtvovano, i zabranjuje vam se gatanje
strelicama. To je porok! Danas su nevjernici izgubili svaku nadu d ete vi
otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih, ve se bojte Mene. Sada sam vam
vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan
sam da vam islam bude vjera. - A onome ko bude primoran, kad hara glad,
bez namjere da uini grijeh, Allah e oprostiti i samilostan biti (.5/3) .
Ova zabrana i dozvola u vezi sa stokom, vrstom, mjestom i
vremenom, sve su to "ugovori" . . . To su ugovori i obaveze koji se zasnivaju
na ugovoru o vjerovanju od samog poetka, a ugovor o vjerovanju iziskuje
od onih koji vjeruju da naredbu o zabranjenom i dozvoljenom primaju
jedino od Allaha i da nita to se odnosi na ovo ne primaju od nekog
drugog . . . Zato se i pozivaju na ovaj nain na poetku ovog objanjenja . . . A
poslije tog poziva uzima da objanjava dozvoljeno i zabranjeno, halal i
haram:
Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja e vam se navesti
rvv . . Shodno ovom Allahovom doputenju, shodno Njegovoj dozvoli i
propisu - a nikakvom drugom izvoru koji je drugog porijekla - postaje vam
halal i doputeno da jedete sve to ulazi pod pojam "stoke" od zaklanih i
ulovljenih ivotnja, osim onih ija e vam zabrana bit navedena i to e bit
spomenuto kao zabranjeno, privremenom ili mjesnom zabranom,
apsolutom zabranom za svako mjesto i za svako vrijeme. Pojam stoka
obuhvaa deve, goveda i situ stoku, a njima se dodaju i njihove divlje
vrste, kao divlje govee, divlji magarci i divokoze.Zatm iz te cjeline
izuzima, a prvo ono to izuzima je lov u vrijeme noenja i hraa i hadskih
obreda: Dok obrede hadda obavljate, nije vam dozvoljeno da lovite (5/1) . . .
84
Zabrana se ovdje primjenjuje na samu operaciju lova. Oblaenje
ihrama za hadd i li umru znai naputanje svakodnevnih uvjeta i
uobiajenog naina ivota, zapravo znai usmjeravanje i okretanje Allahu i
Njegovom Hramu koji je Allah utoitem i sigurnim mjestom uinio. Zbog
toga kod tog Hrama teba prestat sa potezanjem ruke na bilo ta to je
ivo . . . To je duhovna atosfera koja je neophodna ljudskoj dui kako bi u
tom vremenu mogla da osjet vezu ivota koja povezuje sva iva bia sa
Onim ko poklanja ivot, kako bi ona bila sigurna, a i drugima garantrala
sigurnost od bilo kakvog napada i kako bi u tom periodu smanjila ivotne
potrebe radi kojih je i dozvoljeno lov lenje ptca i ivotnja i njihovo jedenje,
sve da bi se u tom vremenu uzdigla iznad uobiajenog i svakodnevnog
naina ivota teei tim blistavim i svijetlim obzorjima.
Prije nego to kontekst nastavi sa objanjavanjem izuzetaka iz tog
opeg pravila o onome to je dozvoljeno, on dovodi u vezu ovu obavezu sa
onom velikom obavezom, podsjeajui one koji vjeruju na izvor tog zavjeta
i ugovora:
Allah propisuje to On hoe (5/1).
Njegova volja je slobodna i Njegovo htjenje je odluujue. On,
Uzvieni, sam ! neovisno od bilo koga drugog, propisuje to hoe. Ne
postoji niko tamo ko hoe s Njim, ne postoji niko tamo ko propisuje poslije
Njega, ne postoji niko tamo ko moe pobit ono to On propie . . . Ovo je U
Njegova odredba o dozvoljavanju onoga to On hoe da dozvoli i O
zabranjivanju onoga to On hoe da zabrani. . .
Kontekst zatim nastavlja sa dozivanjem onih koji vjeruju da b! im
zabranio da smatraju doputenim ono to je Alah uinio zabranjenim:
O vjernici, ne omalovaavajte Allahove odredbe hada, ni sveti
mjesec, ni kurbane, naroito one ogrlicama obiljeene, ni one ljude koji su
krenuli ka

asnom hramu elei nagradu i naklonost Gospodara svoga. A

kad obrede hadda obavite, onda loviti moete (5/2J. . .
Najblie znaenje koje naumpada u izrau "Allahove odredbe" na
ovom mjestu jesu odredbe i obredi haddda i umre i zabrane koje one
pretpostavljaju, a odnose se na onoga ko obue ihrame za hadd ili umru
sve dok ne okona svoj hadd klanjem kurbana kojeg je doveo do Svetog
hrama. Dakle, onaj ko obue ihrame ne smije u tom periodu u kome nosi
ihrame smatrat doputenim one stvari kQje je Allah zabranio, jer bi njihovo
injenje dozvoljenim znailo omalovaavanje onoga to je Allah uinio
zabranjenim, a Allah je taj ko je propisao ove odredbe. Kontekst ove
85
odredbe pripisuje Allahu iz potovanja prema njima i iz upozorenja da se
ne smatraju dozvoljenim.
Svet mjesec znai svete mjesece, a to su redeb, zu-l-ka' de, zu-1-
hidde i muharrem. Allah je u ovim mjesecima zabranio borbu. I Arapi su
prije islama ove mjesece drali svetim, medutm, oni su se tm poigravali
shodno svojim eljama pa su ih premjeti, odnosno odgadali odredbom
nekog sveenika ili nekog voe jaog plemena, iz godine u godinu! Kada
je doao islam, Allah je propisao njihovu svetost, temeljei tu svetost na
Allahovoj odredbi od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, kako je to rekao
u suri Et-Tevbe: Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi,
od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a etiri su sveta; to je prava vjera
(/351. . . Takoder je propisao da premjetanje sveth mjeseci samo poveava
nevjerovanje. Pitanje sveth mjeseci je ureeno i ostavljeno onako kako je
Allah odredio ako u njima ne doe do napada na muslimane, meutm, u
sluaju napada, oni su tda duni da odgovore na napad. Oni ne smiju
pustt napadae da se kriju iza sveth mjeseci - a oni ionako ne dre do
njihove svetost - i da se tte njihovom svetou kako bi zadali udarac
muslimanima a sami ostali sigurni i spaeni! Allah je objasnio propise o
borbi u svetm mjesecima, kao to je navedeno u suri El-Bekare.
15
Kurban je rtena ivotnja koju hadija ili onaj ko odlazi na umru
vodi sa sobom i kolje je posljednjih dana hadda ili umre, okonavajui
tao obrede svoga hadda ili umre.

rtvena ivotnja moe bit deva,

govee ili ovca . . . Neomalovaavanje kurbana znai da se on ne kolje izuzev
za onaj cil za koji je nabavljen i doveden, da se ne kolje izuzev u dane
klanja na haddu i po zavretku obreda umre na umri i da se ne uzima
nita od njegovog mesa, koe, vune i kostijet, zapravo da se to sve podijeli
siromasima.
Izraz "oglicama obiljeeni" znai stoku koju njeni vlasnici obiljee
stavljanjem ogrlice na vrat kao znak njenog posveenja i zavetovanja
Allahu. Tako obiljeena stoka se puta na ispau i kolje na dan i na mjestu
zavjeta. U ovu stoku spada i kurban koji se obiljei, zapravo oznai da je to
kurban i puta se na ispau do dana klanja. Ove ogrlice je zabranjeno
skidat nakon njihovog stavljanja i ovako obiljeena stoka se ne kolje izuzev
u onu svrhu za koju je namijenjena . . . Takoer je reeno da su ogrlice i ono
to su stavljali i nosili oko vrata oni koji su traili i eljeli sigurnost od
osvete, neprijatelja ili neeg drugog. Oni su obino uzimali Haremovog
drveta i stavljali ga oko vrata da bi mogli hodat slobodno po zemlji, tako
1
5
u oknlju Kur'ana, 2, 177 1 82.
86
da na njih niko nije pruao ruku sa neprijateljskom namjerom. Oni koji
zastupaju ovo miljenje kau daje to poslije derogirana Allahovim rijeima:
O vjernici, mnogoboci su sama pogan, i neka vie ne dolaze na hadd
asnom hramu poslije ovogodinjeg hadda (9/28) , kao i rijeima: Vi ih
hvatajte i ubijajte gdje god ih stgnete (4/9!). . . Medutm, najispravnije je pro
miljenje, a ono glasi da izraz "ogrlicama obiljeeni" znai onu stoku koja
je obiljeena ogrlicama kao zavet Allahu. Ovo je spomenuto poslije
spominjanja kurbana obiljeenog ogrlicom koji se kolje na haddu ili umri
radi postojanja veze izmeu jednog i drugog.
Takoder je zabranio omalovaavanje onih ljudi koji su krenuli ka
asnom hramu elei nagradu i naklonost Gospodara svoga . . . To su oni
koji dolaze asnom hramu radi dozvoljene trgovine i traenja Allahovog
zadovoljstva, bili hadije ili ne bili . . . I njima je Allah dao sigurnost u
nepovredivost Svog Svetog hrama.
Zatm je dozvolio lov poslije isteka perioda noenja ihrama, ali izvan
Svetog hrama, jer nema lova u granicama Svetog hrama:
A kad obrede hadda obavite, onda loviti moete (5/2) . . .
To j e zona sigurnost koju Allah uspostavlja u Svom Svetom hramu,
kao to uspostavlja period sigurnost u svetm mjesecima . . . Zona u kojoj su
ljudi, ivotnje, ptice i dree sigurni od nanoenja bola i tete i od
ispo ljavanja neprijateljstva prema njima. . . To je apsolutni mir koji
natriljuje ovaj Hram kao udovoljenje lbrahimovoj dovi, plemenitom uCU
ovoga Ummeta, mir koji tt ovu itavu zemlju puna etri mjeseca u toku
godine u okrilju islama. To je mir u kome ljudsko srce kua njegovu slast.
tinu i sigurnost, uvajui ga, pod uvjetma pod kojima je propisan, bdijui
nad Allahovim ugovorom i Njegovim zavjetom i pokuavajui da ga
praktno primijeni u cijelom ivotu tokom itave godine i na svakom
mjesht . . .
U atosferi ovih svetost i u zoni sigurnost Allah poziva one koji
veruju ! one koji su s Njim sklopili ugovor da ispunjavaj u svoj ugovor i
svoje obaveze i da se uzdignu na nivo uloge koja im je povjerena . . . A to je
uloga upravljanja i rukovoenja ovjeanstvom, ne potpadajui pod utjecaj
linih osjeaja, individualnih emocija i trenutih okolnost U ivotu . . . Poziva
ih da neprijateljski ne postupe i ne napadnu one koji su im sprijeili pristup
Svetom hramu u Godini Hudejbije, kao i ranije, ostavljajui u duama
musli mana rane i oiljke ovim sprjeavajem i ostvljajui u njihovim
srcima prezir i mrnju. Sve ovo na jednu stranu, a obavezu muslimanskog
87
U mm eta na drugu, na drugu stranu koja je u skladu sa njegovom velikom
ulogom:
I neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite, zato to su vam
srijeili pristup

asnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! jedni

drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i
neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava (6/2).
To je vrhunac u svladavanju i obuzdavanju sebe, to je vrhunac u
irokogrudnost i velikodunost srca ... Meutm, to je vrhunac do koga se
mora uzdii Ummet koji je od svog Gospodara zaduen da vodi brigu o
ovjeanstvu kako bi ga uputo na Pravi Put i uzdigao na ovaj asni i svijetli
horizont.
To je odgovornost rukovoenja, vodenja brige i svedoenja o
ljudima ... Odgovornost u kojoj vernici moraju zaboravit uvrede i tete
koje su lino doiveli, kako bi ljudima ponudili model ponaanja koji
ostvaruje islam i kako bi ljudima pruili sliku visokh stremljenja koju
stvara islam. Oni ovim na najbolji nain svjedoe islam, privlaei ljude
njemu i omiljavajui njega ljudima.
To je ogromna obaveza, medutm, ona, u ovoj svojoj formi, ne dovodi
u teak poloaj oveka nit ga optereuje preko njegovih mogunost. Ona
priznaje da ovjek ima pravo da bude lut i da prezire, ali da nema pravo da
napadne u asu izljeva srdbe i naleta mrnje... Potom ona trai od
vjernikog Ummeta da se meusobno pomae u dobroinstvu i
bogobojaznost a da ne sudjeluje u grijehu i neprijateljstvu. Ona ga
zastrauje Allahovom kaznom i nareuje mu da bude bogobojazan kako bi
mu ova osjeanja pomogla da se suzdrava i savladava, da tei viim
ciljevima i da se ui tpeljivost, inei to iz bogobojaznost prema Allahu i
traei Njegovo zadovoljstvo.
Islamski odgoj je, zahvaljujui Allahovom programu, uspio da
privikne due Arapa da se povinuju ovim snanim osjeanjima i da uobiaje
ovo lijepo ponaanje a a a A poznato je da su te due bile daleko od ovog nivoa
i od ovog usmjerenja ... Arapski program i put koji je u to vrijeme slijeden i
uveni arapski princip glasio je: "Pomozi svoga brata bio on nasilnik ili mu
se ini nasilje"... Vladao je jednostavno neznaboaki zanos i ar
plemenske pristranost. Pomaganje u grijehu i neprijateljstvu bilo je blie i
odnosilio je prevagu nad pomaganjem u dobroinstvu i esttost. U tom
drutvu je bila zakletva da e se pritei u pomo u neistni prije nego to e
se pritei u pomo istni. Rjetko je u predislamskom drutvu bilo zakletve
88
u istnu. To je bilo prirodno u sredini koja se nije vezala za Allaha i koja
svoje obiaje i moral nije crpila iz Allahovo g programa i Njegovih mjerila . . .
Sve je to bilo predstavljeno u tom uvenom predislamskom principu:
"Pomozi svoga brat bio on nasilnik ili mu se ini nasile" . . . To je taj princip
koji predislaski pjesnik izraava na drugi nain pjevajui:
Nisam li ja iz plemena Gazi jj a,
ako ono zaluta, zaluta i ja,
ako je ono u pravu, u pravu sam i ja.
Zatm je doao islam . . . Doao je Boanski progra za odgoj . . . Doao
je da kae onima koji veruju:
I neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite, zato to su vam
sprijeili pristup

asnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! jedni

drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i
neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava rs;2;.
Doao je da povee srca sa Allahom i da povee mjerila vrijednost i
morala sa Allahovim mjerilima. Doao je da izede Arape - i itavo
ovjeanstvo - iz predislamskog zanosa, iz ara plemenske pristranost i
pritska linih, porodinih i plemenskih osjeanja u sferi odnosa i
ponaanja sa prijateljima i neprijateljima . . .
"ovjek" je iznova roen na Arabijskom poluotoku . . . Roen je ovek
koji se oplemenjuje Boanskim moralom i etkom. . . Bilo je ovo novo
roenje za Arape, kao to je bilo novo roenje za ovjeka u ostalim
dijelovima zemlje. . . Prije islama na Arabijskom poluotoku iskljuivo je
vladalo fanatno i slijepo neznabotvo sadrano u principu: "Pomozi svoga
brata bio on nasilnik ili se njemu inilo nasilje". Takoer na itavoj zemli
nije bilo nita drugo do ovo fanatno i slijepo neznabotvo!
Ogromno je rastojanje izmeu provalije dahilijjeta i horizonta
islama, upravo toliko kolika je ralika izmeu poznatog predislamskog
principa: "Pomozi svoga brata bio on nasilnik ili se njemu ini nasilje" i
velikih rijei Uzvienog Allaha: I neka vas mrnja koju prema nekim
ljudima nosite, zato to su vam sprijeili pristup asnom hramu, nikako ne
navede da ih napadnete! Jedni drugima pomaite u dobroinstvu
esttost, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu (5/2) .
Velika je ralika izmeu jednog i drugog principa!
89
Zatm kontekst nastavlja da objanjava ono to je izuzeo u prvom
ajetu ove sure, a te se onoga to je dozoljeno od stoke:
Zabranjuje vam se strv, i kr, i svinjsko meso, i ono to je zaklano u
neije drugo, a ne u Allahovo ime, i to je udav/jeno i ubijeno; i to je
strmoglav/jeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri naeto - osim ako ste ga
preklali - i to je na rtvenicima rvovano, i zabranjuje vam se gatanje
strelicama. To je porok.' - Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ete vi
otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih, ve se bojte Mene. Sada sam vam
vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan
sam d vam islam bude vjera. - A onome ko bude primoran, kad hara glad,
bez namjere da uini grijeh, Allah e oprostiti i samilostan biti rs/3J .
Propis o stri, kri i svinjskom mesu prethodno je objanjen, u
granicama do kojih je stglo ljudsko znanje o mudrost Boanskog
ozakonjenja ovog propisa. O ovome je bilo govora kad je razmatran ajet !x
sure El-Be kare koji se odnosi na ove zabrane (U okrilju Kur'ana, 2, str. 60-
62) . Svejedno je je li ljudsko znanje stglo do mudrost ove zabrane ili nije,
Boansko sveznanje je ustanovilo da ova jela nisu dobra i to je samo po sebi
dovoljno. Allah ne zabranjuje nita osim ono to je prljavo i ono to je tetno
po ljudski ivot sa bilo kog aspekta, bez obzira na to da li ljudi znaju ili ne
znaj u je li to teto ili nije . . . Uostalom, jesu li ljudi spoznali sve to je tetno
i sve to je korisno?!
to se te onoga to je zaklano u neije drugo, a ne u Allahovo ime,
ono je zabranjeno jer je to u principu nespojivo sa verovanjem. Vjerovanje
priznaje Allahovu jedinost i Njegovu izdvojenost u Boanstu, pa tako iz
vere u Boiju jedinost proizilaze i obaveze, a prva od th obaveza jeste da
se ovek usmjerava samo prema Allahu u svakoj namjeri i svakoj radnji,
da samo sa Njegovim imenom otpoinje svaki posao i svaki pokret i da
samo sa Njegovim imenom izodi svaki pokret i radi svaki posao. Sve to
se otpone u neije drugo, a ne u Allahovo ime, sve nad ime se prizove
neije drugo, a ne Allahovo ime (tkoer ni ono nad ime nije spomenuto
Allahovo nit bilo ije ime) , ono je haram i zabranjeno. To je u osnovi
nespojivo sa vjerovanjem i to od poetka ne proizilazi iz vere . . . To je loe i
nevaljalo sa ove strane i zato se pripaja vidljim prljavtnama, poistoveuje
se sa strvi , krvlju i svinjskim mesom.
Kad je rije o udavljenom, to je ono to umre davljenjem ili
guenjem. Ubijeno je, pak, ono to se usmrt udaranjem tapom, dretom
m kamenom. Strmoglavljeno je ono to padne sa ravnog krova ili terase,
to se stmoglavi niz brdo ili upadne u bunar pa ugine. Rogom ubodeno je
90
ono to druga ivotnja rogom ubode pa ugine. A kad je rije o jedenju
onoga to su zijeri nae le, to je rtva bilo koje zvijeri . . . To su sve vrste strvi
ako se ne stgne i ne prekolje dok je jo dua u njemu: osim ao ste ga
preklali (5/3) . Njegov status je status stvi . . . Ovo je ovdje radvojeno da bi se
izbjegla sumnja da ovo podlijee zasebnom propisu. . . Postoje opirna
raanjenja fkhskih miljenja i ralika u vezi sa propisom "onoga to je
preklano", te razanjenje kada se ivotnja smatra preklanom. Neka
miljenja iskljuuju da je ivotnja preklana ako ju je neto pogodilo tako da
ju je to brzo ubilo ili ju je ubilo na mjestu. Ovakva ivotnja makar i
preklana nema status preklane ivotnje. Druga, pak, miljenja smatraju
ovakvu ivotnju preklanom ako se stgne i prekolje dok je jo dua u njoj,
bez obzira na vrstu povrede . . . Opirna miljenja treba potrait u stunim
f k h skim djelima . . .
A to se te onoga to je na rtvenicima rtvovano, poznato je da su
u Kbi u predislamskom dobu bili kipovi pored kojih su idolopoklonici
klali rtvene ivotnje i njihovom krlju prskali kipove. Ist status ima i sve
drugo na bilo kom mjestu - i to je zabranjeno zbog toga to je zaklano
pored kipova - makar pri klanju spomenuto Boije ime zato to u sebi nosi
znaenje irka u pridruivanja druga Allahu.
Ostlo je jo gatanje strjelicama. Strjelice su strijele bez peraja
kojima su idolopoklonici taili savet da li da neto urade ili ne urade.
Prema jednoj verziji, bilo ih je tri, a prema drugoj sedam. One su takoer
upotrebljavane u igri na kocku poznatoj kod Arapa. Pomou njih je
dijeljena zaklana ivotnja, zapravo deva na koju su se kockali. Svaki
uesnik u kocki je imao stelicu koja je kolala i kada bi izala strjelica
nekog od njih, taj bi od rtvene ivotnje imao onoliko koliko mu je bilo
odreeno tom stelicom . . . Allah je zabranio dijelenje strelicama, jer je to
vrst zabranjene kocke, kao to je zabranio i meso koje se dijeli na ovakav
nain .
. . . A onome ko bude primoran, kad hara glad, bez namjere da uini
grijeh, Allah e oprostiti i samilostan biti (5/3J.
Onaj ko je prisilen zbog gladi - a to je vrijeme kad glad hara - i koji
se plai da nee dovest u pitanje svoj ivot, njemu je dozvoljeno da jede od
ovih zabranjenih jela, pod uvjetom da nema namjeru da ini grijeh nit ima
cilj da se prepust haram u. Seriatski pravnici se razilae oko toga kolika je
to dozoljena koliina hrane: je li to samo onoliko koliko se moe odrat i
sauvat ivot, ili je to toliko da se ovek zadovolji i najede, ili je, pak, toliko
da moe ostavit i u zalihu za druge obroke ako se plai prekida dotoka
91
hrane. Mi neemo ulazit u ove pojedinost. Nama je dovoljno da shvatmo
koliko je ova vera lahka jer u sluaju nude daje propise bez imalo
zanovijetanja i stda. Zapravo, ona itavu stvar vee za skrivenu namjeru i
bogobojaznost povjerenu Allahu. Pa ko je primoran, a nema namjeru ni cil
da poini haram, on nema, dakle, grijeha ni kane:
Allah e oprostiti i samilostan je rs!3J.
Ovim zavravamo sa objanjavanjem onoga to je zabranjeno od
hrane, a sada emo se posebno zadrat na rijeima Uzvienog koje se
nalaze u sredini ovog ajet o zabrani:
Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ete vi otpasti od svoje
vjere, zato se ne bojte njih, ve se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vau
usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam
islam bude vjera f./3J.
Ovo je poslednje to je objavljeno iz Kur'ana asnog, sputeno da
oglasi zavretak i savrenstvo Objave i potpun ost Allahove blagodat, tako
da je Omer (neka je Allah njime zadovoljan) svojom proniciljvou i
otroumnou osjeto da su dani Boijeg Poslanika (alejhi-s-selam) na
zemlji izbrojani. Poslnik je izvrio povjerenje, dostavio Objavu i nije
preostalo nita osim da se srete sa Allahom. Zato je Omer (neka je na
njega Allahovo zadovoljstvo) zaplakao jer je njegovo srce osjetlo da je dan
rastanka blizu.
Ove krupne rijei se navode u sastavu ajeta iji je predmet zabrana i
dozvola jedenja nekih ivotnja kao i u kontekstu sure koja sadri teme
koje smo naprijed objasnili . . . ta onda ovo znai? Jedno od th znaenja
jeste da Je Allahov eriat jedna nerazdvojna cjelina i potpuno savrenstvo.
U njemu je jednako ono to se odnosi na poimanje i vjerovanje, ono to se
odnosi na obrede i obredoslovlje, ono to se odnosi na dozvoljeno i
zabranjeno kao i ono to se odnosi na drutveno ureenje i meunarodne
odnose. Sve ovo u svojoj sveukupnost jeste vjera za koju Allah u ajetu kae
da ju je usavrio i da je to blagodat za koju Allah kae onima koji vjeruju da
im ju je upotpunio. U ovoj veri nema ralike izmeu onoga to se te
poimanja i vjerovanja, onoga to se te obreda i obredoslovlja, onoga to
se tie halala i barama i onoga to se te drutenog uredenja i
medunarodnih odnosa. . . Sve to u svojoj sveukupnost ini Boanski
program kojim je Allah zadovoljan da bude program za ivot onima koji
veruju. Zato je naputanje ovog prograa, makar u jednom njegovom
92
dijelu ravno njegovom potpunom naputanju, naputanju ove Vere
sljedstveno tome, izlaak iz ove vere . . .
Ovo pitnje se vraa na ono to smo mi ve prethodno ustanovili, a
to je da odbijanje bilo ta iz ovog programa kojim je Allah zadovoljan da
bude program vernicima i njegova zamjena neim drugim to su lj udi
stvorili, otvoreno znai odbijanje Boanstva Uzvienog Allaha i davanje
odlika i specifnost Boanstva nekom od ljudi. To znai napad na
Allahovu vlast na zemlji i pretenziju na Boanstvo prisvajanjem Njegove
velike posebnost, a to je jurisdikcija ili pravo na propisivanje zakona
ljudima. Ovo otvoreno znai naputanje ove vjere, a to ima za posljedicu i
sam izlazak iz nje.
Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ete vi otpasti od svoje
vjere (5/.1) . . .
Izgub l i su nadu da e je stavit izvan snage, da e j e okrnjit ili da e
je iskrivit. Allah je njoj dosudio savrenstvo i zapisao joj opstanak i
trajanje . . . Oni moda mogu pobijedit muslimane u jednoj bitki, u jednom
periodu, ali ne mogu pobijedit ovu vjeru. Ona je jedina vjera koja je ostla
sauvana da je ne moe zadesiti nestajanje niti je moe snai
izvitoperivanje, uprkos mnogih pokuaja njenih neprijatelj a da je
izvitopere, uprkos tekih spletki koje su joj spletali i uprkos dubokom i
totalnom nepoznavanju vjere od stane samih njenih pripadnika u nekim
vremenima. Takoer Allah ne liava Zemlju od vernike grupe koja
poznaje ovu veru i koja se za nju bori, tako da vera ostaje potpuna,
razumljiva i sauvana dok je ne preda drugoj grupi koja iza nje dolazi.
Obistnilo se Allahovo obeanje da su nevjernici izgubili svaku nadu da e
stat na put ovoj veri:
Zato se ne bojte njih, ve se bojte Mene rs/3) . . .
Oni koji ne veruju nikad nisu mogli napakostt ovoj veri i samom
njenom uenju. Oni njenim sljedbenicima nisu mogl uinit nit osim da
njeni sljedbenici odstupe od nje, da ne budu njena iva interpretacija i
prijevod u praksi, da ne ispunjavaju njene obaveze i zahteve i da ne
ostvaruju njene tekstove i ciljeve u svom ivotu . . .
Ova smjernica koju je Alah dao muslimanskoj zajednici u Me dini ne
svodi se sao na to pokoljenje, ve j e ona univerzalni govor upuen onima
koji vjeruju u svakom vremenu i na svakom mjestu . . . Mi kaemo onima
koji vjeruju: Oni koji su zadovoljni ovom verom kojom je Allah zadovoljan
da im bude vera, u njenom potpunom i savrenom znaenju, oni koji
93
prihvaaju ovu cijelu veru kao program za itav ivot, ovi, samo ovi su
vermc1. . .
Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama
upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera rs/3) . . .
Danas, danas kada j e objavljen ovaj ajet na Oprotajnom haddu,
Allah je usavrio ovu veru. U njoj nema da se moe neto dodat za onoga
ko ta vie. Danas je Allah upotpunio Svoju veliku blagodat vernicima
ovim potpunim i sveobuhvatim programom i zadovolja je da im islam
bude vjera, pa onaj ko nije zadovoljan da mu ona bude program u
njegovom ivotu on, dakle, odbija ono ime je Allah zadovoljan da bude
program vjernicima.
Vernik stoji pred ovim velikim rijeima i skoro da ne moe sebi da
predoi krupne istne, duboke smjernice, obaveze i dunost koje ove rijei
u sebi sadre.
Prvo, vernik stoji pred injenicom upotpunjavanja i usavravanja
ove vere, predoavajui sebi povorku verovanja, povorku objava i povorku
poslanika od poetka ovjeanstva, od prog poslanika, Adema (alejhi-s
selam) do ove poslednje Objave, Objave koja je objavljena nepismenom
Poslaniku da je dostavi itavom ovjeastvu. I ta vidi? Vidi ovu dugu i
neprekidnu povorku, povorku upute i svetla. Vidi znakove na putu,
duinom itavog puta, ali nalazi da je svaki poslanik, prije posljednjeg
Poslanika, poslan samo svom narodu. Vidi da je svaka Objava, prije
posljednje Objave, dola za jedan vremenski period. Vidi da je to bila
posebna Objava, za posebnu grupu i za posebnu sredinu. Stoga su te
Objave bile uvetovane ovim svojim uvjetma i prilagoene ovim uvetma.
Sve su one pozivale Jedinom Bogu - ovo je verovanje u Boiju jedinost ili
monoteizam -, sve su pozivale jednom oboavanju ovog Jedinog Boga - i
ovo je t prava vjera -, i sve su pozivale da se uzima i crpi od ovog Jedinog
Boga i da se bude pokorno samo ovom Jedinom Bogu - i ovo je upravo
islam -, meutm svaka od njih je imala eriat ili vjerozakon za realni ivot
koji je odgovarao stanju te zajednice, stanju te sredine i stanju vremena i
prilika.
94
Kada je Allah hto da zavri Svoje Objave ljudima, poslao je itavom
ovjeanstvu Poslanika koji je posljednji poslanik, poslao ga je sa Objavom
ovjeku, a ne grupi ljudi za posebno vrijeme i posebne prilike. To je Objava
koja se obraa ovjeku izvan posebnih prilika, sredina i vremena, jer se ona
obraa ovjekovoj prirodi koja se ne mijenja, ne modifcira i ne podlijee
promjenama: Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vernik, veri, djelu
Allahovu, prema kojoj je On ljude nainio, - ne treba da se mijenja Allahova
vjera, jer to je prava vjera (JO/J0) On je u ovoj Objavi podrobno izloio eriat
koji obuhvat ivot oveka sa svih aspekata i sa svih strana ivote
aktvnost. Ovaj eriat donosi univerzalne principe i osnovna pravila za ono
to se razvija i modifcira u ivotu promjenom vremena i mjesta, kao to
donosi podrobne propise i detaljne zakone za ono to se ne razvija i ne
modifcira u ivotu promjenom vremena i mjesta. Takoder ovaj eriat
svojim univerzalnim principima i podrobnim propisima sadri sve ono to
je potrebno za ivot ovjeka od te Objave pa do kraja vremena, u to
spadaju ope norme, smjernice, zakonodavstvo i drutveno ustrojstvo,
kako bi taj ivot mogao da traje, da se unapreuje, razvija i obnavlja oko
ove okosnice i unutar ovog okvira . . . Uzvieni Allah je rekao onima koji
vcru]u.
Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama
upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera (5/3) . . .
Oglasio i m j e usavrenje vjere i usavrenje eriata zajedno. I ovo je
upravo vera. Vernik ne moe ni pretpostavit da ova vera - u ovom svom
znaenju - ima nekih nedostataka koji zahtjevaju dopunu nit nekih
nedoreenost koje iziskuju dodatak. Vernik ne moe da dr da je ova
vera lokalnog ili vremenski ogranienog karaktera pa da to potrebuje njen
preobraaj ili modifkaciju. U protvnom, ako bi tko mislio, on, onda, nije
ni vjernik, nit priznaje da Allah govori istnu nit je zadovoljan onim ime
je Allah zadovoljan da bude vjera vernicima!
eriat onog vremena u kome je objavljen Kur'an jeste eriat svakog
vremena, jer je to - Allahovim svedoenjem - eriat vere koja je dola
ovjeku u svakom vremenu i na svakom mjestu, a ne jednoj grupi ljudi,
jednoj odreenoj generaciji i za jedno odreeno mjesto, kao to su dolaili
raniji poslanici i Objave.
Detlni propisi su dol da ostanu kakvi jesu, a univerzalni principi
su doli da budu okvir unutar koga e se ravijat ljudski ivot do Sudnjeg
dana, ne izlaei iz njega osim ako ne izae iz okvira vere!
95
Allah je onaj ko je stvorio ovjeka i On zna ko gaje stvorio. On je onaj
ko je zadovoljan da mu ovo bude vera koja sadri ovaj eriat. Zato rijei
poput ovih: e riat od juer nije eriat za danas moe izrei samo ovjek koji
tvrdi da vie od Allaha zna koje su potebe oveka i njegova razvoja!
Drugo, ovjek stoji pred upotpunjenou Allahove blagodati
vernicima usavravanjem ove vere, a to je velika, krupna i potpuna
blagodat. To je blagodat koja predstavlja raanje ovjeka u bit, kao to
predstavlja njegovu mladost i njegovu zrelost. Covjek, ustvari, ne postoji
dok ne spozna Boga onako kako ga mu je de:nisala ova vjera, prije nego
spozna bitak i egzistenciju u kojoj ivi onako kako mu ju je de:nisala ova
vera i prije nego to upozna sebe i svoju ulogu u ovom Bitku i nain na koji
e potovat i uvaavat svoga Gospodara, a to sve moe nauit i svoje
vere kojom je njegov Gospodar zadovoljan da mu bude vjera.

ovek nema
prave egzistencije prije nego to se oslobodi oboavaja ljudi u korist
oboavanja jedino Allaha i prije nego to postgne istnsko uvaavanje da
njegov zakon bude Allahov produkt i produkt Allahove vlast, a ne ljudski
produkt i produkt ljudske vlast.

ovjekova spoznaja ovih velikih istina onako kako mu ih je

predstavila ova vjera jeste poetak ovjekovog rodenja . . .

ovjek je bez ove

spoznaje upravo na ovom nivou: moe da bude ivotnja ili da bude "projekt
oveka" koji je na svom putu ka stvaranju i formiranju! Medutm, on ne
moe bit ovek u najsavrenijem obliku oveka sve dok ne spozna ove
velike istne onako kako ih je predstavio Kur'an . . . A ralika je veoma:
veoma velika izmedu ovog oblika i ostalih oblika koje formiraju ludi u
svakom vremenu!
1
6
Ostvarenje ovog oblika i ove forme u ljudskom ivotu jeste upravo to
to ovjeku ostvaruje njegov potpuni humanitet i njegovu ludskost. . . Ono
mu to ostvaruje izvodei ga verskom doktinom i vjerovanjem u Allaha,
Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan iz sfere
ivotjskog opaanja koje dokuuje samo ono to je opiplivo i prevodei
ga u sferu ljudskog poimanja koje dokuuje ono to je opipljivo i ono to je
mimo tog opipljivog i oevidnog . . . vidljivi i nevidlivi svijet. . . materijalni i
izvanmaterijalni svijet, spaavajui ga tko od teskobe ogranienog
ivotnjskog opaanja.l7 Ostvaruje mu humanitet izodei ga vjerovanjem
"predgovor U okrlju Kurana, l, st. !-! ! , i knjigu Hasaiu-t-tesawwuri-1-islamijji we
mukawwimatuhu.
1
7
y
IumacnjcsurcEI-Fatha, U okrilju Kur'ana, ! , str. 12-22; i tmaenje poetka sure Fl
cKc, U okrilju Kur'ana, l, 3
9
-41 .
96
u Allahovu jedinost iz oboavanja i pokoravaja ljudima a uvodei ga u
oboavanje i pokoravanje jedino Allahu, uvodei ga u ravnoteu,
osloboenost i superiornost nad svim osim Allaha. Tako se ovek samo
Allahu usmjerava u ibadetu, samo od Allaha prima program, eriat i
sistem, samo se na Allaha oslanja i samo se Njega boji. . . '' Ostvaruje to
ovjeku Boanskim programom uzdiui njegova interesiranja i odgajajui
njegove sklonost i nagone i akumulirajui njegovu energiju za dobro,
izgradnju, uzdizanje i superiornost nad ivotnjskim nagonima, niskim
strastma i razularenou i rasputenou.
1 9
N e shvaa sutnu Allahove blagodat u ovoj veri nit j e istnski cijeni
onaj ko nije poznavao bit dahiieta i ko nije okusio njegovu nesreu.
Dahilijjet ili neznaboto u svakom vremenu i na svakom mjestu jeste
program za ivot koji nije propisao ni ustanovio Uzvieni Allah. Samo onaj
ko je poznavao neznabotvo i ko je kuao njegove nesree, nesree u
poimanju i verovanju, nesree u stvarnom ivotu, samo je on taj ko opaa
i osjea, vidi i zna, shvaa i osjea slast sutne Allahove blagodat u ovoj
yen.
Onaj ko zna i ko proivljava nesree zablude i slijepila, nesree
zbunjenosti i rastrganosti , nesree izgubljenosti i praznine u
neznaboakim doktrinama i njihovim idejama i koncepcijama u svakom
vremenu i na svakom mjestu, on je taj ko poznaje i ko uiva u blagodat
imana.
2
0
Onaj ko poznaje i ko trpi strahote tranije i hirove pojedinaca,
strahote izbezumljenost i uznemirenost, strahote prekomjernosti i
preteranost u svim sistemima dahilijjetskog ivota, on je taj ko poznaje i
ko se naslauje blagodatma ivota u okrilju vere u programu islama.
21
Arapi kojima se ovaj Kur' an obraao prvi put su znali, shvaali i
naslaivali se ovim rijeima, jer su njihova znaenja bila predstavljena u
njihovom ivotu, u istoj generaciji kojoj se obraao ovaj Kur' an.
Oni su bili okusili dahiietski ili predislamski nain ivljenja.
Okusili su njegova doktrinarna poimanja, okusili su njegove drutvene
prilike, okusili su njegov individualni i grupni moral, zapravo iskusili su
knjigu Haze-d-in, st. 15-2
0
.
1 9
y
komentar rijei Uzienog Allaha: O, vjerici, ivite svi u miru . . . U okrilju Kur'ana, 2,
Slt. 1 47-155.
2
0y poglavlje Tih we ruka u knjizi Hasaiu-t-tesawwur-l-islamijji.
21
y
poglavlje Tehabbut we idtirab u knjizi El-Islamu we mukilatu-l-hadareti.
97
sve ovo tko da kroz to mogu da shvate sutinu Allahove blagodati koju im
je ukazao ovom vjerom, da shvate sutnu Allahovog dara i milost prema
njima darovavi im islam.
Islam ih je podigao sa dna dahilijjeta i vodio ih putem koji se uspinje
sve do visokih visina, kako smo objasnili na samom poetku sure En
Nisa.
22
Tako su se oni nali na samom vrhu gledajui odozgo na ostle
narode na Zemlji okolo sebe i gledajui na svoju prolost koju su ivjeli u
dahilijjetu i neznabotvu.
Islam ih je podigao sa dna dahilileta u verskom poimanju koje je
karakteriziralo oboavanje kipova, anela, sotona, zvijezda, predaka i
ostalih ovih naivnih legendi i apsurdnih mitova da bi ih prenio na horizont
tevhida. Na horizont vjerovanja u Jedinog Boga, Svemogueg i
Nesavladivog, Milostvog i Dragog, Onog koji sve uje i sve vidi, Onog koji
sve zna i koji je o svemu obavijeten, Onoga koji je apsoluto pravedan,
Onoga koji je sigurno blizu i koji usliava molbe. Izmeu Njega i ljudi
nema posrednika, svi ludi su Boiji robovi, svi su Boije sluge ... Tako ih je
On oslobodio vlast sveenika i vlast rukovodstva onoga dana kada ih je
oslobodio vlast predrasude i praznovera.
Islam ih je podigao sa dna dahilijjeta i u drutvenim odnosima,
briui razlike medu drutvenim slojevima, liivi ih loih obiaja i
oslobodivi ih samovolje koju je provodio svako ko je imao imalo vlast (a
ne, kao to vlada pogrjeno miljenje, da je arapski ivot u predislamsko
doba predstavljao demokraciju) .
"Mo da se uini nepravda bila je sionim za ugled i slavu po
miljenj u i obiaju u odnosima izmeu nadreenog i podreenog diljem
Aabijskog poluotoka od krajnjeg j uga do krajnjeg sjevera. Pjesnik Nedai
ak preteruje u klevetanju svoga protvnika i ne pridaje mu nikakvu
vanost jer:
Njegovo pleme ne kri jamsta ni obaveze,
Nit ini nepravdu ni koliko zrno goruice.
Hudr ibni Haris ponaao se samo kao arapski kralj kada je pleme
Benu Esed silom prisilio na pokornost, pa njihov pjesnik Ubejd ibni Ebras
nastoji da mu se priblii usrdno ga molei:
Ti si posjednik njihov a oni robovi do Kijameta,
22v.
predgovor Sul En-Nisa, Uokrilju Kur'ana, 4, SU.
2
1 !
24
8.
98
Pokorili su se sili tvojoj kao to se pokorio Uejkir H uzama.
Omer ibni Hind je bio arapski kralj kada je navikao lude da mu se
obraaju iza zastora i kada je smatrao da arapska gospoda ne vrijedi nita
tako da je odbijao njihove majke da mu slue na dvoru.
Nu' man ibni Munzir je bi o arapski kralj kada je u okrutnost
dostgao takav stepen da je jedan dan proglaavao danom radost, u kome
je nasumice obilato nagraivao svakoga ko mu doe, a drugi dan danom
srdbe u kome je ubijao svakoga ko se pojavi od jutra do veeri.
Za Izeta Kulejba ibn i Vaila se kae da je tako navan jer je putao psa
tamo gdje mu se svialo da lovi tako da se niko nije usuivao da se priblii
mjestu iz kojega je dolazio lave. Zato je reeno: "Nema slobodnog u Vadi
Avf", jer od njegove sile niko nije traio utoite u njegovoj dolini ko je bio
slobodan u njegovom susjedstvu. Dakle, svi su slobodni u svojstvu
robova . . . "
2
3
Islam ih je podigao sa dna dahilijjeta u navikama, obiajima, moralu
i drutvenim odnosima . . . Podigao ih je sa dna obiaja ive zakopane keri,
nesrete ene, vina, kocke i rasputenih seksualnih veza, kienja i
mijeanja uz nipodatavanje i omalovaavanje ene, osveta, napada, krae
i pljake. Njihove meusobne odnose je karakterisala raedinjenost i
slabost snalaenja pred bilo kavim ozbiljnijim vanjskim napadom, kao to
se desio napad Abesinaca na Kabu u Godini slona, karakterizirala ih je
nemo i slabost svih plemena, th plemena koja su bila junaci samo u
meusobnim obraunima i borbama!
24
Islam je od njih formirao U mm et koji sa visokih visina gleda na cijelo
ovjeanstvu na dnu i podnoju u svim aspektma ivota i to u jednoj
generaciji. Jedna generacija je upoznala i dno i vrh, upoznala dahilijjet i
upoznala islam. Zato su uivali i shvaali znaenje Allahovih rijei
upuenih njima:
Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama
upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera rs/JJ. . .
Tree, vjernik stoji pred Allahovim zadovoljstvom da islam bude
vjera onima koji vjeruju . . . Stoji pred brigom i panjom Uzvienog Allaha o
ovom Ummetu, ak dotle da mu On bira veru i daje On njom zadovoljan . . .
2
3
Mahmud Akkad, Haqaiqu-l--lam we ebatlu huumihi, str. 150151 .
24
v. tumaenje sure El-Fil u 30. duzu Zilala, kao i U okrilju Kur'ana, 4, 1 17-135.
99
To je izraz koji odraava i koji govori o Allahovoj ljubavi prema ovom
Ummetu i Njegovom zadovoljstvu ovim Ummetom, tako da mu On ak
bira i program za njegov ivot. . .
Ove velike rijei stavljaju teko breme na plea ovog Ummeta,
breme koje se poredi i izednaava sa ovom uzvienom brigom . . . Boe,
oprosti . . . Nit se ne moe mjerit ni izednaavat sa ovom uvienom
brigom Uzvienog Gospodara, ba nita to posjeduje ovaj Ummet sa svim
onim to mogu ponudit sve njegove generacije . . . Nita osim truda i
nastojanja da se zahvali na blagodat i da spozna Onoga ko blagodat daje . . .
To je samo shvaanje obaveze, zatm njeno izvravanje onoliko koliko se
moe, traenje oprosta i prelaska preko propusta i greaka pri njenom
izravanju.
Allahovo zadovoljstvo da islam bude vera ovoga Ummeta zahtjeva
od njega da on odmah u poetku shvat vrijednost ovog izbora, zatm da
tei i eli da ustraje u ovoj veri trudei se svim svojim snagama i
mogunostma. U protvnom, kako je nesretn i kako je glup onaj ko
zanemari, a kamoli onaj ko odbije, ono sa ime mu je Allah zadovoljan,
biraj ui za sebe neto drugo mimo onoga to mu je Allah odabrao! To je,
dosita, veliki grijeh koji ne moe proi bez kane i koji nikad nee ostavit
svog poinioca da bude siguran i spasen jer je odbio ono ime mu je Allah
zadovoljan. Allah moe ostavit one koji nisu uzeli islam za svoju veru da
grijee i grijee, ali sve do odredenog roka. Meutm, one koji su upoznali
islam zatm ga ostavili ili odbili, uzimajui sebi druge programe za ivot
mimo onoga kojim im je Allah zadovoljan, njih nee ostavit nikad nit e ih
ikad pustt a da ne okuse kaznu koju zasluuju!
Ne moemo se vie zadravat pred ovim velikim rijeima jer bi nas
to daleko odvelo. Zadovoljit emo se ovim naznakama u ovoj prilici,
nastavljajui dalje sa praenjem novog odlomka u ovoj suri:
Pitaju te ta im se dozvoljava. Reci: "Dozvoljavaju vam se lijepa jela i
ono to vam ulove ivotinje koje ste lovu poduili, onako kako je Allah vas
nauio. jedite ono to vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i
bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo svia raune" (5/4J.
100
Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela ; i dozvolavaju vam se jela
onih kojima je data Knjiga, i vaa jela su njima dozvoljena; i estite vjernice
su vam dozvoljene, i estite keri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada
im vjenane darove njihove dadete s namjerom da se njima oenite, a ne da
s njima blud inite i da ih za prilenice uzimate. A onaj ko otpadne od prave
vjere - uzalud e mu biti djela njegova i on e, na onom svijetu, nastradati
(5/5).
Ovo pitnje koje dolazi od onih koji vjeruju o onome to im se
dozvoljava odslikava psihiko stnje ove izabrane zajednice koj a je bila
sretna govorom Uzvienog Allaha koji j oj je pri put upuen, kao i to
govori o njihovom ustuavanju i bojani od svega to je bilo u dahilijjetu
inei to iz bojazni da je to islam zabranio i o potebi da pitaju kako bi bili
sigurni da je novi program tm zadovoljan i da je to potrdio.
Onaj ko posmata historiju ovog perioda primijett e tu duboku
promjenu koju je napravio islam u dui arapskog ovjeka. On ga je toliko
estoko uzdrmao da ga je oslobodio svih naslaga predislamskog vremena.
Upozorio je i upoznao muslimane - one koje je podigao sa dna dahilijjeta
d0 bi ih podigao na najvii vrh - da se oni raaju iznova, da se ponovo
stvaraju. . . Kao to ih je uinio da osjeaj u ogromnost ovog prijelaza,
veliinu ovog skoka, uzvienost ovog uzdignua i obilnost ove blagodat.
Zato je njihova briga postala da se adaptraj u i prilagode ovom Boanskom
programu iju su blagodat i blagoslov na sebi osjetli i da budu oprezni
kako ga ne bi krili. Ovaj oprez i ova bojalj ivost od svega onoga na to su
se navilki u dahilijjetu bila je plod ovog dubokog osjeaja, plod tog
krupnog preokreta.
Zato su uzeli pitat Boijeg Poslanika (alejhi-s-selam) nakon to su
sasluali ajete o zabrani:
Pitaju te ta im se dozvoljava (5/4).
Pitaju da bi bili sigurni prije nego mu se priblie.
N a to pitanje im je doao i odgovor:
Reci: "Dozvoljavaju vam se lijepa jela . .
"
(5/4) .
Ovaj odgovor zasluuje da se o njemu razmisli. On u njihova
osjeanja ulijeva ovu injenicu, a to je da im ono to je lijepo nije
zabranjeno, da i nije sprijeeno ono to je dobro, da im je sve ono to je
lijepo i dobro dozoljeno a da i je zabranjeno samo ono to je nevaljalo i
prljavo. injenica je da se ono to je Allah zabranio zdrava ljudska priroda
101
smatra prljavim sa ulnog aspekta, kao to je strv, kr i svinjsko meso, ili
vernikovo srce osjea odvratost prema tome, kao ono to je zaklano u
neije drugo a ne u Allahovo ime, ono to je na rtvenicima rtvovano ili
dijeljeno pomou strjelica, to je vrsta kocke.
Lijepim jelima - to je opi pojam - dodaje i ono to upuuje na to da
je lijepo - spominjanje posebnog poslije opeg -, a to je ono to ulove
ivotje nauene lovu, kao to su soko, lovaki psi, panteri i druge
ivotnje koje su njihovi vlasnici dresirali i nauili kako e ulovit ivotinju,
odnosno kako e je sputat i ulovit:
I ono to vam ulove ivotinje koje ste lovu poduli, onako kako je Allah
vas nauio. jedite ono to vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome,
i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo svia raune (l/4).
Uvjet da bude dozvoljeno ono to ulove ove ivotnje koje su
dresirane i nauene lovu jeste da one ostave za svog vlasnika, odnosno
sauvaju ono to ulove, ne jedui pri tome nita osim u sluaju ako joj je
vlasnik odsutn pa ona ogladni. U sluaju da ova ivotnja nauena lovu
pojede neto od rtve prilikom lova - to je znak da nije nauena lovu ve da
je vjerovato ulovila za sebe i njenom vlasniku nije dozvoljeno da jede to to
ona ulovi, makar preostala veina ulova koga nije pojela. Ako bi ova
ivotinja donijela rtvu ak i ivu ali je od nje neto pojela, ni ovo nije isto
ni dozvoljeno makar i preklano.
Allah podsjea vernike na Svoju blagodat prema njima u ovim
dresiranim ivotnjama, jer su ih oni nauili onome emu je njih Allah
nauio. Allah je taj ko im je upokorio ove ivotnje, osposobio ih da naue i
nauio njih kako e nauit te ivotnje. To je kur'anski obrt koji odslikava
kur' anski metod odgoja i koji govori o prirodi ovog mudrog programa koji
ne proputa nijedan trenutak, nijednu priliku koja se ukae a da je ne
iskorist da u ljudskom srcu ne probudi osjeaj ove pre istne, istne da je
Allah tj ko je sve dao, da je On taj ko je stvorio, da je On taj ko je pouio,
da je on taj ko je upokorio i da Njemu pripada svaka zasluga u svakom
pokretu, u svakoj dobit i svakoj mogunost do koje ovek doe. Verik
ne zaboravlja nijednog trenutka da je od Allaha i da se vraa Allahu svaka
stvar u samoj ovjekovoj prirodi, kao i stari i dogaaji okolo njega. Vernik
ne proputa nijedan trenutak a da u njemu ne vidi Allahovu ruku i Njegovu
zaslugu i milost u svakom treptju due, u svakom pulsiranju nerva, u
svakom pokretu ruke i noge . . . Sa ovog stanovita vjerik je sav "boanski".
102
Allah pouava vjernike da spomenu Allahovo ime pri lovu koga e
uloviti dresirana ivotnja. Ime se spominje pri putanju ivotinje jer ona
moe ulov ubit zubima ili kandama, pa se ovo smatra klanjem, jer se
Allahovo ime spominje pri klanju pa se isto tko spominje pri putanju
dresirane votnje.
Na kraju ajeta vraa ih bogobojaznost i plai ih brzim svianjem
rauna. On pitnje svega dozvoljenog i zabranjenog pri tome povezuje sa
ovim osjeajem koji je sredite svake namjere i svakog djela u ivotu
vjernika koji, zapravo, itav ivot pretvara u vezu sa Allahom, u osjeaj
Njegove veliine i u jednu vrstu kontrole i nadzora u tajnost i javnost:
I bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo svia raune (5/1J.
Kontekst nastavlja objanjavanjem dozvo
l
jene hrane prikljuuj ui
tore i dozvoljene brane veze:
Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela , i dozvoljavaju vam se jela
onih kojima je data Knjiga, i vaa jela su njima dozvoljena; i estite vjernice
su vam dozvoljene, i estite keri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada
im vjenane darove njihove dadete s namjerom da se njima oenite, a ne da
s njima blud inite i da ih za prilenice uzimate (.J.
Ovako poinje sa nabrajanjem dozvoljenih uivanja po drugi put
rijeima Uzvienog Allaha:
Od sada vam se dozvolavaju sva lijepa jela (5/5) . . .
On ovim potvruje znaenje na koje smo mi ukazali povezujui
izmedu njega i novih vrsta uivanja koja su lijepa i dozvoljena.
Ovdje se upoznajemo sa jednom drugom stranom islamske
tolerancije U odnosima sa nemuslimanima iz reda sljedbenika Knjige koji
ive U islamskom drutu, u "zemlji islama", ili ih za to drutvo veu
obaveze koje proistiu iz ugovora i garancija o zatt.
Islam se ne zadovoljava tme da sljedbenicima Knjige ostavi njihove
vjerske slobode 3 zatm da se izolira od njih, tako da oni ostanu po strani i
izolirani , ve ih obuhvaa jednim vidom drutvene saradnje, prijateljsta,
lijepog postupanja i druenja sa njima, tako da ini njihova jela dozoljena
muslimanima kao i jela muslimana dozvoljena njima, kako bi dolo do
meusobnog posjeivanja i ugoavanja, do zajednikog objedovanja,
jedenja i pijenja, kako bi, zapravo, cijelo drutvo ivjelo u ljubavi i
toleranciji . . . Islam takoer dozvoljava muslimanima da se ene s njihovim
103
ednim enama - a to su estte, to znai edne i slobodne - veui njihovo
spominjanje za spominjanje slobodnih i estitih muslimanki. To je
tolerancija koju su osjetili samo sljedbenici islama izmeu ostalih
sljedbenika drugih vjera. Katolik kranin se ustuava da se oeni sa
pravoslavkom, protestantkinjom ili maronitkinjom koje su isto tako
kranke. Na to se meu njima odvaavaju sao oni koji su "raistli sa
religijom"!
Ovako izgleda da je islam jedini program koji tole rie uspostavljanje
kosmopolitskog druta u kome nema izoliranost izmeu muslimana i
pripadnika objavljenih Knjiga, u kome nema pregrada izmeu pripadnika
raliith religija koji ive u okrilju i pod bajrakom islamskog drutva. Ovo
se odnosi na zajedniki ivot i meusobno ponaanje, meutm, kad je rije
o zatt i pomoi, to je regulirano drugim propisom koji e bit naveden u
kontekstu ove sure.
Uvjet pod kojim su dozvoljene estte keri onih kojima je data
Knjiga je ist onaj uvet pod kojim su dozvoljene i estte vjernice:
Kada im vjenane darove njihove date s namjerom da se njima
oenite, a ne da s njima blud inite i d ih za prilenice uzimate rs;s) . . .
To znai da se daje mehr m vjenani dar s najerom zakonitog
sklapanja braka kojim mukarac uva i tt svoju suprugu, a ne da ta
imovina bude put u blud ili put za uzimanje ene za prilenicu. Put u blud
znai da ena pripada bilo kom mukarcu, a put za uzimanje za prilenicu
znai da ena pripada odreenom prijatelju mimo brane veze. I jedno i
drugo je bilo poznato i priznato u arapskom predislamskom drutvu prije
nego to ga je islam oisto, popravio i podigao sa najnieg dna do najviih
visina.
Iza ovih propisa slijedi zakljuak i komentar pun otrine i prijetje:
A onaj ko otpadne od prave vjere - uzalud e mu biti djela njegova i on
e, na onom svijetu, nastradati (5/5J.
Svi ovi zakonodavni propisi skopani su sa vjerovanjem, zapravo
njihovo izvravaje onako kako su ustanovljeni i propisani jeste vjerovanje,
ili je doka vjerovanja. Zato onaj ko odbaci ove propise, on otpada od prave
vere, on je prekriva, on je pokriva i nijee. A onaj ko otpada od prave vere,
njemu propadaju i djela, vraaju mu se, ne primaju mu se i ne potvruju.
Ovaj izraz uzalud je uzet od napuhane ivotnje koja ugine zbog toga to je
pojela neto otovno. To je ilustacija sutne beskorisnog djela. I ono se
104
napue a zatm nestane, poput ivotnje koja se otruje, nadme i ugine. Na
buduem svijetu teta e bit mnogo vea od uzaludnost i nitvnost djela
na ovom svijetu.
Ovaj oti pogovor i ova stana prijetja dolae odmah poslije
navoenja eriatskog propisa koji se odnosi na dozvoljena i zabrajena jela
i brane veze . . . To upuuje na povezanost pojedinost ovog programa, te da
je svaka pojedinost u njemu, ustari, vjera koja nema milost ako joj se
protrei i u kojoj nema prihvatanja onoga to je u oprenost s njom ni u
malom ni u velikom.
U kontekstu govora o lijepim jelima i dozoljenim enama dolazi
spominjanje namaza i propisa o istoi i higijeni potebnoj za namaz:
O vjernici, kad hoete da namaz obavite, lica svoja i ruke svoje d iza
lakata operite - a dio glava svojih potarte - i noge svoje do iza lanaka. A ako
ste dunubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvrili
prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa enama, a ne naete vode, ond
rukama svojim istu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih
preite. Allah ne eli da vam priini potekoe, ve eli da vas uini istim i
da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni (./6).
Govor o namazu i istoi dolazi uz govor o lijepim jelima i
dozvoljenim enama. N a voenje propisa o istoi uz propise o lovu,
ihramima i odnosima prema onima koji su sprijeili muslimane da pristupe

asnom hramu nije sluajno i radi obinog nabrajanja, kao to nije daleko
nit izan kontekst i njegovih cileva. Ovo upravo dolazi na svom pravom
mjestu u kontekstu, a i radi mudrost u kur'anskom izrau i diskursu.
Prvo, to je obr prema jednoj drugoj vrst onoga to je lijepo. Posve
lijepo za duu, pored lijepih jela i dozoljenih ena. To je vrsta lijepog koju
vernikovo srce ne nalazi u ostalim vrstama uivaja. To je uivanje u
susretu sa Allahom, u atosferi besprijekornost, poniznost i istoe.
Poto je okonao govor o uivanjima koja se odnose na hranu i brak,
kontekst se uzdie i uzima da govori o uivanjima koja se tu istoe i
namaa, kompletrajui tako lijepa uivanja u ovjekovom ivotu, a pomou
ega se kompletra i egzistencija ovjeka.
105
Drugo, propisi o istoi i namau, propisi o jelima i brau, propisi o
dozvoljenom i zabranjenom lovu, propisi o odnosu prema ljudima u miru i
ratu, kao i ostali propisi koji e bit navedeni u ovoj suri, svi su oni vid
ibadeta i pokornost Allahu i svi su oni Allahova vera. Nema razdvajanja i
cijepanja u ovoj vjeri izmeu onoga to je u fkhu konano nazvano
"propisima o vjerskm obredima" i onoga to je imenovano "propisima o
poslovanju".
Ovo razlikovanje koje je napravio fkh prema zahtevima sorranja i
klasifkacije ne postoji u osnovi Boanskog programa nit u osnovi
islamskog eriata. Ovaj program se sastoji i od jednog i od drugog
podjednako. Status jednog je i status drugog, jer to zajedno ini Allahovu
veru, Njegov eriat i Njegov program. Jedno nije pree od drugog kad je
rije o pokornost i slijedenju. To nikako, zapravo, jedno od tog dvoga ne
moe opstat bez drugoga. Nema prave vere bez ostvarenja oba ova
segmenta podjednako u ivotu zajednice muslimana.
Ovo su sve obaveze koje je Allah naredio muslimanima da ih
ispunjavaju. Ovo su sve ibadet koje musliman vri u namjeri da se priblii
Allahu. Ovo je sve islam i svedoenje muslimanove pokornost Allahu.
Ne postoje ibadet za sebe nit poslovanje za sebe osim u fkhskoj
klasifkaciji. Ovo oboje, ibadet i poslovanje, u svom terminolokom smislu,
sve su to ibadet, dunost i ugovori sa Allahom i naputanje bilo ta od
ovoga znai neispunjenje ugovora o verovanju sa Allahom.
2
5
Ovo je taj obrt na koji ukazuje kur'anski red i slijed navodei razliite
propise u jednom kontekstu.
O vjernici, kad hoete da namaz obavite r./6). . .
Namaz je susret sa Allahom, stajanje pred Njim, Uzvienim, dova
upuena Njemu, tjni razgovor i povjeravanje. Zato je za ovaj susret
potrebna priprema. Potrebna je tjelesna istoa koju prat duhovna
spremnost. Zato je ustnovljen abdest - kako mi mislimo i drimo, a Allah
2
5y poglavlje E-umul U knji.i Hasaisu-t-tesawwuri-l-islamiJi we mukawwimatuhu.
106
najbolje zna. Ovo su farzovi abdesta koji su tekstualno navedeni u ovom
aje Ht .
pranje lica, pranje ruku do iza lakata, potranje glave i pranje nogu do
iza lanaka . . . U vezi sa ovim abdeskim farzovima postoje neznata :khska
razilaenja . . . Najvanije gdje se :khski pravnici razilaze jeste pitanje da li
ove farzove treba obavit ovim redom kojim su navedeni ili ih je dovoljno
izvrit bez potovanja reda. Ovdje, dakle, postoje dva miljenja.
Ovo je kad je rije o maloj neistoi, medutim, kad je rije o velikoj
neistoi - svejedno bila ona rezultat spolnog akta ili polucije u snu -, ona
obavezuje na kupanje . . .
Poto je zavrio sa objanjavanjem abdeskih i gusulskih obaveza,
preao je na objanjavanje tejemmuma i to u ovim sluajevima:
u sluaju nepostojanja vode, bilo da treba uzet abdest ili se
okupati . . . ;
u sluaju bolest, bilo da treba uzet abdest ili se okupat ako voda
kodi i udi . . . ;
u sluaju putovanja, bilo da teba uzet abdest ili se okupat.
Malu neistou izrazio je rijeima: ako ste izvrili prirodnu potrebu
(5/6) - doli iz gaita - a gait je uvalica u kojoj su obavljali prirodnu potrebu.
Dolazak iz gait je aluzija na obavljanje prirodne potrebe, male ili velike.
Veliku neistou je izrazio rijeima: ako ste dotcali ene. . . Ovaj
njean izraz je dovoljan za aluziju na spolni akt.
U ovim sluajevima onaj ko je neist - bilo da mu je potrebno da
uzme abdest ili da se okupa - nee se pribliavat namau dok ne uzme
tejemmum. U ovom sluaju treba nai istu zemlju, ili neto to pripada
vrst zemlje - izraava istou ienje zemljom - makar bila zemlja na
ledima ivotnje m zid, pa je dotakne dlanovima, zatm ih otrese i njima
potare lice, potom potare ruke do iza lakata. Prema jednom miljenju
dovoljno je jedno dotcanje i za lice i za ruke, a po drugom, potebna su dva
dotcanja, jedno za lice, a drugo za ruke. l ovdje, dakle, postoje dva
milenja.
Postoje fikhska razmimoilaenja u vezi sa znaenjem rijei
Uzvienog Allaha: ako ste .ene dotcali. Je li to obino dotcanje? Ili je to
107
spolni akt? Je li svako dotcanje praeno stau i uivanjem ili je bez strasti
i uivanja? I ovdje postoji razilaenje.
Takoer, da li bolest openito doputa uzimanje tejemmuma? H
samo bolest pri kojoj smeta i kodi voda? I ovdje postoji razilaenje.
Zatm, da li studen vode, sama po sebi, bez bolest, kao i strah od
bolest i kakve smetje doput uzimanje tejemmuma. Najvjerovatnije da
dozvoljava.
Na kraju ovog ajeta dolazi ovaj pogovor i ovaj komentar:
Allah ne eli da vam priini potekoe, ve eli da vas uini istim i da
vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni rs/6).
istoa je stanje koje je obavezno za susret sa Allahom, kao to smo
ranije rekli, i ona se poste abdestom i telesnim i duhovnim ienjem.
Kad je rije o tejemmumu, u njemu se ispunjava ovaj posljednji dio i on se
dozvoljava kao sredstvo za ienje u sluaju nepostojanja vode ili u sluaju
postojanja tete od upotebe vode. To je stoga to Uzvieni Allah nee da
grubo postupa sa ljudima nit da ih obavezuje obavezama koje e im
prouzrokovat teskobe i tekoe. On eli da ih oist, da im ukae Svoju
blagodat ovim ienjem, da ih navede da Mu zahvale na ovoj blagodat
kao bi im je umnogostuio i poveao. Dakle, ovaj pravi i lahki program
odlikuje blagost, dobrot i realnost.
Ovo nas dovodi do mudrost abdesta, kupanja i tejemmuma koju
ovdje otkriva i sam tekst:
. . . ve eli da vas uini istim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da
biste bili zahvalni rs
.
Dovodi nas do tog jedinstva koje ostvaruje islam i u obredima i
zakonadavnim propisima. Abdest i kupanje nisu puko ienje tjela, da bi
oni koji se prave flozofma ovih dana mogli rei: "Nama nisu potrebne ove
mjere kao to su bile potrebne Arapima beduinima! Mi se kupamo i
istmo svoje organe s obzirom na civilizacijsko dostgnue! " Nije to u
pitanju, ve je to dvostruko nastojanje da se objedini istoa tjela i istota
due u jednom inu, u jednom ibadet kojim se vjernik usmjerava svom
Gospodaru. Meutim, aspekt duhovne istoe je j ai, jer se u
nemogunost upotrebe vode to nadomjeta tejemmumom koji samo
ostvaruje ovaj jai aspekt. Ovo je sve zbog toga to je ova vera univerzalni
program koji je sposoban da se suoi sa svim situacijama, svim sredinama
i svim vremenima jednim trajnim sistemom koji e ostvarivat njegovu
108
mudrost u svim situacijama, svim sredinama i svim vremenima, u bilo kom
obliku i u bilo kom znaenju, tako da njegova mudrost ne prestaje nit
izostaje ni u kom sluaju.
Zato pokuajmo da shvato mudrost ove vjere prije nego to o njoj
uzmemo davat miljenja bez ikakva znanja, bez ikave upute i bez Knjige
svijetle. Pokuajmo bit pristojniji i utviji sa Allahom, podjednako u
onome to znamo i onome to ne znamo.
2
6
Takoer nas govor o tejemmumu za namaz u sluaju nemogunost
ienja abdestom ili kupanjem, ili u sluaju njihove tete, govor o ovome
nas vodi do jednog drugog osvrta o samom namazu. Zapravo, vodi nas do
injenice koja govori koliko islamski program vodi brigu o obavljanju
namaza i o uklanjanju svih prepreka koje onemoguavaju njegovo
obavljanje. Ovaj propis, uz druge propise kao to su propisi o namazu za
vrijeme straha i namazu u sluaju bolest koji e se obavit sjedei ili leei,
ve prema mogunopsti, svi ovi propisi otkrivaju veliku tenju za
obavljanjem namaa i objanjavaju do koje mjere se ovaj progra oslanja
na ovaj ibadet radi postzanja svojih odgojnih ciljeva u ljudskoj dui. On od
ovog susreta sa Alahom i stajanja pred Njim ini sredstvo dubokog
utecaja tako da se namaz ne moe ostavit nit doi u pitanje ni u
najdelikatijim ni u najkritnijim situacijama. Zapravo, on ne ostavla
mogunost da se ijedna prepreka moe isprijeit izmeu muslimana i
ovog prizora i ovog susreta . . . susreta oveka i njegovog Gospodara i ovaj
se susret ne moe prekidat iz bilo kog raloga. . . U njemu je pravo
osveenje za srce, u njemu je pravi odmor i u njemu je prava radost.
Propise o istoi kao i prethodne propise zavrava podsjeanjem
vjernika na Allahovu blagodat koju im je ukazao vjerovanjem i Alahovim
ugovorom s njima na poslunost i pokornost, a to je ugovor i zavjet sa
kojim su uli u islam, kao to je prethodno reeno. Takoer ih podsjea na
bogobojaznost i injenicu da Allah zna ono to grudi kriju:
kav je sluaj zekjatom i porezima, jedno nije drugo i jedno drugo ne zajenjuje. O
ovome e neto biti reeno u ovom duzu.
109
I sjetite se Allahove milosti kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vas je
obavezao, kad ste rekli: "Sluamo i pokoravamo se!" I bojte se Allaha, jer
Allah zna svaije misli (.'/7).
Oni kojima se Kur' an pri put obraao znali su, kao to smo rekli,
vrijednost Allahove blagodat koju im je On ukazao ovom verom. Oni su
njenu sutnu nalazili u svom biu, u svom ivotu, u svom drutvu i u svom
mjestu i poloaju u odnosu na sve ljude oko sebe. Stoga je samo jedan
znak, obian znak, bio dovoljan da ukae na ovu blagodat, s obzirom na to
da je upuivao srce i pogled na krupnu injenicu i istnu koja je egzistrala
i bila vidljiva u njihovom ivotu.
Takoder im je ukazivanje na zavjet kojim ih je Allah obavezao na
poslunost i pokornost smjesta predoilo izravnu injenicu koju oni sami
znaju. Ono je isto tako u njihovim osjeanjima izazivalo ponos jer ih je u
odnosu na Allaha postavilo u ulogu druge stane u sklapanju ugovora sa
Allahom, to je velika i krupna stvar u vjernikovom osjeanju kad shvat
ovu njenu sutnu i kad s njom ivi.
Stoga ih Allah u ovome preput bogobojanost, da srce osjea
Allaha i da je svjesno Njegove kontrole skrivenih misli:
I bojte se Allaha, jer Allah zna svaije misli (5/7).
Izraz "svaije misli" - ono to je u grudima je slikovit i nadahnjujui,
koji mnogo susreemo u Kur'anu. Zato je dobro da ukaemo na suptlnost,
lepotu i inspiraciju koju on u sebi nosi. Ono to je u grudima, to jest ono
to je njihov saputik, njihov pratlac i ono to se za njih prilijepilo. To je
aluzija na skrivena osjeanja, zapretane misli i pohranjene tajne ija je
karakteristka da prate grudi i da su njihov saputik. A one su, pored toga
to su skrivene i tajne, otkrivene Allahovom znanju Koji zna ono to je u
grudima pohranjeno.
Od obaveza iz zavet kojim je Allah obavezao muslimanski Ummet
jeste i pravedan postpak prema ljudima. Apsoluta pravda ija se kazaljka
na vagi nee pomjerat zbog ljubavi i mrnje i koja ni u kom sluaju nee
bit pod utecajem rodbinskih veza, interesa ili hira. Pravda koja proizilai
samo iz dunost prema Allahu koji je jedini uzrok spasa i izbavljenja = = = I
1 10
osjeaja Allahove kontrole i Njegovog znanja skrivenih misli . . . Odatle i ovaj
poziv:
O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite/
Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da
nepravedni budete/ Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha,
jer Allah dobro zna ono to inite/ (!/8J.
Allah je onima koji vjeruju ranije zabranio da ih mrnja prema onima
koji su im sprijeili pristup asnom hramu ne navede da ih napadnu. Bio
]e ovo vrhunac samokontrole i tolerancije kojoj ih Allah uzdie Svojim
Boanskim programom. I, evo, njima istma se zabranjuje da ih mrnja ne
navede da odstupe od pravde. To je vii stepen u uzdizanju, to je tee i
munije. To je faza iznad nenapadanja i nezadravanja kod nje; ona prelazi
u uspostavljanje pravde uprkos osjeaju prezira i mrnje! Pa obaveza je
laka, jer je ona pasivna mjera koja zavrava odustajanjem od napada.
Medutm, kad je rije o drugoj obavezi, ona je tea jer je to aktvna mjera
koja zahtjeva od ovjeka da provodi pravdu i pravinost i prema onima
koje prezire i prema onima koje mrzi!
Mudri odgojni program nasluuje koliko tekoe ima u ovom
moralnom uspinjanju pa stoga nudi ono to e u tome bit od pomoi:
O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite/
|^d
Isto tako zavrava onim to pomae njegovom ostvarenju:
I bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite/ (5/8J.
ovek se nikad ne moe uzdii na ovaj nivo osim ako u ovoj stvari
ne sarauje izravno sa Allahom, ako ne ispunjava svoje obaveze u ime
Allaha, lien svakog drugog cilja osim Njega, ako nije obuzet
bogobojanou i ako ne osjea Njegovo oko na onom to savest i grudi
kriju i taje.
Nema nikakvog obzira na cijeloj zemlji koji moe oveka uzdii na
ovaj nivo i na njemu ga zadrat i uvrstt osim ispunjavanje obaveza u ime
Allaha, saradnja sa Njim izravno i liavanje svaog drugog obzira za koji se
misli da moe ovjeka podii na ovaj stepen.
Nema nijedne vjere i nijednog sistema na ovoj Zemlji koji garantra
apsolutu pravdu omraenim neprijateljima kao to im je garantra ova
1 1 1
vera koja poziva vernike da ovu obavezu ispunjavaju u ime Allaha i da s
Njim sarauju lieni svakog drugog obzira.
Ovi principi u ovoj vjeri je to to je ovu veru uinilo posljednjom
svetskom ljudskom verom iji sistem garantra svim ljudima - njenim
pripadnicima i onima koji to nisu - da u njenom okrilju uivaju u pravdi i da
ova pravda bude obavezna za njene pripadnike po kojoj e saraivat sa
svojim Gospodarom bez obzira na prezir i mrnju koju doivljavaju od ljudi.
Uistnu je obaveza Ummetu da bude pravedan prema oveanstu
bez obzira na to koliko u tome bilo potekoa i napora.
Ummet je uspostavio ovu pravdu i ispunio njene zahteve onoga dana
kada je istnski prihvato islam. Ona u njegovom ivotu nije bila obina
preporuka nit obian moralni princip, ve je bila realnost u njegovom
svakodnevnom ivotu, realnost koju ovjeanstvo nije poznavala prije ni
poslije i koju nije poznavala na ovom nivou osim u svijetlom islamskom
periodu. Primjeri koje je sauvala historija na ovom polju su bezbrojni. Svi
oni svedoe da su ove Boanske zapovijedi i obaveze u ivotu ovoga
Ummeta pretorene u program koji se u realnom svijetu jednostavno
provodio i koji je bio otelovljen u obinoj svakodnevnici tog Ummeta. Nisu
to bili nikakvi utopistki moralni principi nit pojedinani primjeri. Bio je
to stl i nain ivota tako da ljudi nisu mislili da postoji nekakav drugi nain
osim taj.
Kada pogledamo sa tog visokog uzvienja na neznabotvo u svim
vremenima i svim mjestma - u to spada i neznabotvo savremenih
vremena - vidjet emo ogromnu razdaljinu izmeu programa koga Allah
donosi ludima i programa koje ljudi prave za ljude. Vidjet emo razdanjinu
koja se ne moe prei izmeu rezultata ovih programa i rezultata
jedinstvenog programa u svijest i ivotu.
Ljudi esto poznaju principe i esto ih iznose i hvale. Meutm, to je
jedna, a njihovo ostarenje u svijetu realnost je druga stvar. Ovi principi,
kojima ljudi jedni druge pozivaju, to je i prirodno, ne ostvaruju se u
realnom svijet. Nije vano da ljudi pozivaju ovim principima, ve je vano
ko je tj ko ih njima poziva. Vana je stana iz koje dolazi poziv. Vana je
mo i vlast ovog poziva na svijest i savest. Vaan je izvor kome e se ljudi
obratt sa uinkom svoga tuda i napora radi ostvarenja ovih principa.
Vrijednost vjerskog poziva principima kojima ona poziva jeste vlast i
mo vjere koju ona crpi iz Allahove vlast i moi. Stoga se postavlja pitanje
na to se oslanja taj i taj i taj i taj za ono to govore. Koju on vlast i mo ima
1 1 2
nad ljudima i savestma? ta posjeduje i ta nudi ljudima kada mu se
obrate sa svojim tudom i naporom u ostvarenju ovih principa?
Hiljadu je onih koji pozivaju pravednost, istoi, slobodi, veliini,
toleranciji, ljubavi, rtvi i portvovanju, ali njihov poziv ne potresa ljudsku
sviest i ne namee se srcu jer je to poziv kome Allah nije dao vlast i mo!
Nije vaan govor ve je vano ko stoji iza tog govora!
Ljudi sluaju pozive od ljudi poput njih koji ih pozivaju principima,
idealima i parolama - koje su liene Allahove vlast - i - kakav je njihov
uinak? Ljudska priroda shvaa da su to uputsva koja dolaze od ljudi poput
njih i koja karaktere sve ono to karakterie ljude, a to su neznanje,
nemo, stast i manjkavost. Ljudska priroda ih prima po ovom osnovu, zato
ona nemaju nikakvu mo na tu prirodu! Zato ih ona ne pokreu u njihovim
biima i zato ona imaju sasvim mali utecaj na njihove ivote!
Zatm, vrijednost ovih zapovijedi u veri se upotpunjava mjerama za
regulisanje ivota. Zato ih ona ne puta tek tko slobodne u zrak. Meutim,
kad se vjera pretvori u obine preporuke i u obine parole onda se one ne
izvravaju i ne sprovode, kao to to danas vidimo na svakom mjestu.
Mora postojat sistem za cijeli ivot prema programu vjere, tako da
vjera u okrilju ovog sistema provodi svoje zapovijedi, da ih provodi u
realnim okolostma u kojima se nadopunjavaju zapovijedi mjerama! Ovo
je upravo vera po islamskom shvaanju, a ne po nekom drugom. Vera
koja je otelovljena u sistemu koji vlada svim aspektma ivota.
Kada se ostvari vera u ovom svom poimanju u ivotu muslimanske
zajednice, ta zajednica e gledat na cijelo oveanstvo sa tog visokog
uzvienja. Ona zapravo odozgo jo uvijek gleda u dno savremenog
neznabotva, kao to je podjednako gledala u dno arapskog i drugih
neznabotava. A kada se vera pretvori u preporuke na tribinama, u parole
u damijama i kad bude liena sistema ivota, onda vjera u sutni i ne
postoji u ivotu!
Zato vernici moraju dobit nagradu od Allaha, sa Kojim oni jedino
sarauju, nagradu koja stmulie i daje snagu da se izvravaju obaveze koje
zadaje pravda i da se ispunjavaju dunost predviene ugovorom i
1 13
zavjetom. Mora da se kod Allaha razlikuje sudbina onih koji ne vjeruju i
dokaze poriu od sudbine onih koji veruju i dobra djela ine:
Onima koji budu vjerovali i dobra djela inili Allah obeava oprost i
nagradu veliku , (!/9J
a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Nae budu poricali - bie
stanovnici dehennema <IOJ.
To je nagrada koja nadoknauje dva dobra za ono to im promakne
od ovosvetskih dobara - dok oni obavljaju ove najvie obaveze - i sa kojom
postaju male i neznate obaveze pravde usprkos ljudskoj udljivost,
tvrdoglavost i nepopustljivost na ovoj zemlji . . . Zatm, to je Boija pravda
koja ne izednauje izmeu nagrade dobroinitelima i kazne za zlikovce!
Srca vernika i njihovi pogledi moraju bit vezani za ovu pravdu i onu
nagradu, kako bi mogla saraivat sa Allahom liena svih faktora zapreka i
smetji koje nameu ivote okolnost. Nekim srcima je dovoljno da im se
ukae na Allahovo zadovoljstvo pa da osjete i uivaju u slast ovog
zadovoljstva, kao to uivaju u slast ispunjavanja obaveza iz ugovora na
koje su se obavezala. Meutm, program se obraa i sarauje sa svim
ljudima. On sarauje sa ljudskom prirodom, a Allah zna da je ljudskoj
prirodi potrebno ovo obeanje oprostom i velikom nagradom. Njoj je isto
tako potrebno da zna za kaznu koja e sti one koji ne budu verovali i
dokaze budu poricali ! I jedno i drugo zadovoljava ovu prirodu, smiruje je i
uvjerava u njenu nagradu koja je eka, kao to iscjeljuje njenu srdbu na
postupke zlikovaca! Posebno onda kada joj se nareuje da bude pravedna
prema onima koje od njih mrzi! Naravno, poslije spletki i uvreda koje je od
njih doivjela. Boanski program uzima ljudsku prirodu onakvom kakvom
je Allah u bit poznaje i obraa j oj se onako kako se prema njemu otvaraju
njena osjeanja i onako kako se njemu odaziva njemo bie i njeno
postojanje. Povrh toga, oprost i velika nagrada su dokaz zadovoljstva
plemenitog Gospodara i u njima je okus zadovoljstva iznad okusa
blagodat.
Kontekst nastavlja jaajui duh pravde, pravinost i tolerancije u
muslimanskoj zajednici, a suzdravajui osjeaj neprijateljstva, nepravde i
osvete. On podsjea muslimane na Allahovu blagodat prema njima kada je
zadrao ruke nevernika koje su ovi bili digli na njih elei da ih se na
Hudejbiji - ili nekom drugom prilikom i na drugom mjestu - doepaju i
napadnu:
J !4
O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su neki ljudi
htjeli da se vas doepaju, a On je zadrao ruke njihove. I bojte se Allaha, i
neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! rs/I V.
Predaje se razilae oko toga na koga se odnosi ovaj ajet. Medutm,
najvjerovatije se odnosi na sluaj jedne grupe koja je je na Dan Hudejbije
htela da iznenada napadne Boijeg Poslanika (alejhi-s-selam) i
musilimane. Medutm, Alah je uinio da oni dospiju kao zarobljenici u
ruke muslimana, kako smo objasnili tumaei suru El-Feth.
2
7
Bez obzira na dogaaj, njegova pouka na ovom mjestu jeste ono to
se tai u jedinstvenom odgojnom programu, a to je obuzdavanje srdbe i
mrnje prema ovim ljudima u srcima muslimana, kako bi se smirili i bili
sigurni, uviajui da ih Allah tt i uva. U okrilju smirenost i sigurnost
samokontrola, irokogrudnost i pravedno postupanje postaju veoma lahke
stari. Muslimani se stde da ne ispunjavaju svoje obaveze iz ugovora sa
Allahom kad znaju da ih On tt i uva i kad On zadrava ruke dignute na
njih da im zlo nanesu.
Neemo zaboravt da malo zastanemo pred slikovitm kur'askim
tzraom:
kada su neki ljudi htjeli da vas se doepaju, a On je zadrao ruke
njihove rs111J.
Dakle, kada su krenuli da na vas navale i da vas napadnu, pa vas je
Allah od njih zatto.
Slika pokret dizanje ruke i njenog vraanja je mnogo ivlja od tog
drugog izraa koji odraava to isto znaenje. A kur' anski izraz slijedi
metod slike i pokreta, jer tj metod odraava pravu puninu izraza, tako da
djeluje kao da je taj izra upotijebljen prv put, jer on prat realno stanje
koje izraava i daje ga u ivoj i pokretoj slci . . . Eto, to je k ur' anski
metod.
28
'Uokrilju Kur'aa, 2
6
, st. 8
1
-122.
28
y p
glavlje Tariqatu-l-Qur'ani u knjizi Et-Tasviru-l-enniju f-l-Qur'an i poglavlje El
qijemu-t-ta'irjetu u knjizi En--naqdu--edeb u: usuluhu we manahiduhu.
1 15
>
>

e
~*`
`'
\ "

~
[
b
* t

\t
, '

`
-
v *
.
.
-
_
.
`\
\

L.
~

.~
t ^
W
`
\
_

~
\

+-
..
*

1
l

\
.

-~
b
.
_.
.

. .
\
!
W V
v
!
1
|
.
.

A>

`
v
-

~%

@\
g

s=
_ .
~
\
|
.
.

.
\
. . * \
C

L
b

!`'
.
\
'
y

v
|`
3* .

.
V
\
g . .
@

.

\
.-

~
8

. -

.
/ .\
__
^ .
.
V
'

\
- .
~ V j
;.
.
g
'
'

_
, .
\

\
-
.

v

:

'
t \

C

t

" \ ` _
[
V.
\

~
L

=
` - '
~%
_ .
g
. .

"

\

- ~ x ~"`

@
_\
.
Gv \`1
|
+

C
t
,

'

9 `
w
-

`

.'-
^

l`
V
'
g
l _
L.
~

\
e^

~
+ "

-
\

,
\
'
8
\
.
V
\

.
.
I `
~ *
.
v
' ' '
'[g

j=
_

Q

=

. -

"
'

' [ ,

*\
`~ ``
.
' ~

\
L
-
'
,.
~ `
\

.,
\
*
~
_

gv
V
"

+

\\
-

' \

.
"
.
@\
%

c
W
t
v
C

> *
.
_.
V
wz V
8 ^
\
`tv

~
G\
L

l
.
L

_
.

.
: ,
_
.

'

_ >

- \

v_
" v

c \
\ "
=

\
_
~v
y
l v

c.
W :'

'
C
` _
o \ .I
_


J

ti

X

: ~
\
W
v \
I`

`
_.
L
. V q _

l
- ,

, \

[ =
'=
\

'
+ ` 1 t,
V e
\
V
g \ \ .;%
` \
t
_ .

C
~
` ' ,
\
,
o \

- v
.
`\ '

:. \ ~ \

. V V
_ v \ _ * r
= - ' .
\

'` .

\V
W
L ,
_
, m
C _

+
,

__ -
+
q

.
g
\

\ ` \

P T

V L
\ > ` A

'
' '

,
_ ` [
j\ r V
'

_

_ \ , [
WW
V

\
l
, '
" _` G\
.
_ . .
" "
`
! - _ `
*
. N
_
. c . . .
,
g .
(

y
t
.

o *
.v
1
. .f _ (
~
,
P 0\ C

> _^ ,, _
_ * _ '

,
, .
\
, \ _
j

~
)
s
- _\
`
* y \ v
y

'=
_
>

'
_

*
. V

`*
.
_ . } V ` g | _@ _

_ _
~ \

' ; _ ^
j
'

= N

F
\

~

*`
+
t \1
.
`
L

, T ~ Ey [-

- ~
'

-
V
v

~
qt V ~* w
_

L
>
[} f' '
.
e

'

~*^
.

g v L
r. P *
.
\

[ \
.
~ y V . .
.
@ + 4

. > , ~ @
- + . . \ \ _ v ,
_
,
.
'=\

`

`

?
, ^, > _ ,7 ~ ^ ~ , ~ -o .@ @ _ ~
,,,_ ~ ~ , _ _ ,
.
= , ,,
. i,'_; (
Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih - a izmedu njih bili smo
postavili dvanaest starjeina - i Allah je rekao : 'Ja sam s vama / Ako budete
namaz obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali.
pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno u prei preko ravih
postupaka vaih i uveu vas u dennetske bae kroz koje e rijeke tei. A
onaj medu vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao - s puta pravoga je
skrenuo" r.t2J.
Ali, zato to su zavjet svoj prekrili, Mi smo ih prokleli i srca njihova
okrutnim uinili. Oni su rijei s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar
dio onoga ime su bili opominjani izostavili. I ti e kod njih, osim malo njih,
neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! - Allah,
uistinu, voli one koji ine dobro rs/J3J.
Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: ''i smo krani", ali su
i oni dobar dio onoga ime su bili opominjani izostavili, zato smo medu njih
117
neprijateljstvo i mrnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah e ih sigurno
obavijestiti o onome to su radili (5/14J.
O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na da vam ukae na
mnogo ta to vi iz Knjige krijete, i preko mnogo ega e i prei. A od Allaha
vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna (5/15J
kojom Allah upuuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu
zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi
put im ukazuje (5/I6J.
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Meremin." Reci: "Ko
moe sprijeiti Allaha da, ako hoe, uniti Mesiha, sina Meremina, i majku
njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na
Zemlji i na onome to je izmedu njih; On stvara to hoe, i Allah sve moe
(5/17).
I jevreji i krani kau: "Mi smo djeca Boja i miljenici Njegovi. " Reci:
"Pa zato vas onda On kanjava zbog grijehova vaih?" A nije tako! Vi ste kao
i ostali ljudi koje On stvara: kome hoe On e oprostiti, a koga hoe, On e
kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome to je izmedu
njih, i Njemu e se svi vratiti (5/1BJ.
O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na nakon to je neko
vrijeme prekinuto slanje poslanika - da vam objasni, da ne biste rekli: "Nije
nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje!" Pa,
doao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. - A Allah
sve moe (5/19).
A kad Musa ree narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove
blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima uinio, a mnoge
vladarima, i dao vam ono to nijednom narodu nije dao ; (5/2J
O narode moj, udite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne
uzmiite nazad, pa da se vratite izgubljeni", - (5/21)
oni rekoe: "O Musa ! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju neemo
ui dok god oni iz nje ne iziu; pa, ako oni iz nje iziu, mi emo onda sigurno
ui. " (5/22J.
Dva ovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost
Svoju - rekoe: "Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju proete, biete
sigurno pobjednici ; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici !" (5/21).
1 1 8
"O Musa, rekoe oni - "dok god su oni u njoj mi neemo u nju ulaziti!
Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati !" rs;21J.
"Gospodaru moj, " - ree Musa - ''a osim sebe imam mo samo nad
bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grenim !" (5/25).
"

etrdeset godina oni e zemljom lutati" - ree On - ''er e im Sveta

zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grenim/" rs/26).
Na kraju prole cjeline Alah je skrenuo panju muslimanima na
ugovor koji je sklopljen s njima, na blagodatima kojima ih je obasuo u
ovom ugovoru, da bi sa svoje stane izrili ono to im je povjereno na
uvanje i da se uvaju da taj ugovor sa Allahom ne prekre.
Ova cjelina sada u cijelost izlae stav sljedbenika Knjige u odnosu
na njihove ugovore. Ona izlae i ono to ih je snalo kada su prekrili ove
ugovore, da bi to bila opomena muslimanskoj zajednici, primjer iz dubine
historije i stvarnog stanja sljedbenika Knjige prije njih, kako bi Allah sa
Svoje strane otkrio Svoj zakon koji je nepromjenljiv i koji nije naklonjen ni
prema kome. Ova lekcija takoer otkriva stvarno stanje sljedbenika Knj ige
i stvaro stanje njihovog stava samo da bi onemoguila njihove splete u
muslimanskim redovima i osujetla njihovu taktku i zavjeru koju zaogru
ogrtaem duboke pobonost. Oni su, ustari, jo ranije obesnaili ovu
veru i prekrili ono na to su se obavezali prema Allahu.
Ova cjelina obuhvata i izlae Allahov ugovor sa narodom Musaa
(alejhi-s-selam) kada ih je spasio od ponienja u Egiptu, a onda njihovo
krenje ugovora i ono to ih je zadesilo nakon krenja ugovora, kao
posljedica toga, i sve drugo to ih je pogodilo, kao to je prokletstvo !
progon iz podruja upute i blagostanja . . . Celina dalje izlae Allahov ugovor
sa onima koji su rekli: Mi smo krani, a kao posljedica njihovog krenja
ugovora jeste neprijateljstvo medu njihovim razliitm sljedbama sve do
Sudnjeg dana zatm iznosi jevrejski stav pred Svetom zemljom u koju im je,
prema Allahovom ugovoru, bilo dato da uu, pa su odustali od svoje
namjere i uplaeni obaveze Allahovog ugovora sa njima rekli Musau:
Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati! rs/21) .
Kroz ovo izlaganje ugovora i stava sljedbenika Knjige u odnosu na
ove ugovore, proima se i otkriva ideoloki revizionizam Jevreja i krana
kao posljedica krenja ovih ugovora kojima ih je Allah obavezao na Svoju
Jednotu i predaj u samo Njemu u zamjenu za blagodat koje im je dao i
garant opstojanja. Sve su to odbili, pa su doivjeli prokletstvo, progon i
raedinjenje.
119
Ponovo su pozvani na Pravi Put, posljednjom Objavom i posljednjim
Boijim poslanikom koji im je doao. I to su opovrgli odgovorom da je
prolo mnogo vremena od njihovog posljednjeg poslanika. To su zaboravili
i to im se ini nejasnim. A sada, evo, doao im je onaj koji opominje i donosi
radosne vijest. Izgovor pada naspram dokaa.
Kroz ovaj poziv na Pravi Put vidi se jedinsto Boje vere u njenoj
osnovi i jedinstvo Boijeg ugovora sa Svojim robovima: da Ga vjeruju kao
Jednog i Jedinog, da vjeruju u Njegove poslanike bez ralike meu njima,
da ih pomau, da nama obavljaju i zekjat daju, da dijele na Bojem putu
od onoga ime ih je On opskrbio. To je ugovor koji inaugurira ispravno
verovanje i ispravno obredoslovlje i koji odreuje osnove ispravnog
drutvenog sistema.
Sada poinjemo sa izlaganjem ovih injenica, onako kako su date u
k ur' anskom tekstu.
Allah je prihvatio zavjet Sinova Isriilovih - a izmeu njih bili smo
' postavili dvanaest stareina - i Allah je rekao : 'Ja sam s vama ! Ako budete
namaz obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali,
pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno u prei preko
hravih postupaka vaih i uveu vas u dennetske bae kroz koje e rijeke
tei. A onaj meu vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao - s puta
pravoga je skrenuo" rs112J.
Ali, zato to su zavjet svoj prekrili, Mi smo ih prokleli i srca njihova
okrutnim uinili. Oni su rijei s mjesta na kojima su bile uklanjali; a dobar
dio onoga ime su bili opominjani izostavili. I ti e kod njih, osim malo njih,
neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ihf - Allah,
uistinu, voli one koji ine dobro r.'/13).
Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: "Mi smo krani", ali su
i oni dobar dio onoga ime su bili opominjani izostavili, zato smo meu njih
neprijateljstvo i mrnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah e ih sigurno
obavijestiti o onome to su radili W14J.
Allahov zavet sa Sinovima Isralovim bio je zavet sa dvije stane koji
sadri uvet i posljedicu. K ur' an registira tekst zavjet, uvjete i posljedice,
!ZU
nakon to je spomenuo njegovo zakljuivanje i okolnost pod kojima je
zakljuen. To je bio ugovor sa dvaaest stareina Sinova Isrilovih koji
predstavljaju oganke doma Jakubova (IsrAilova) potomke jevrejskog
plemena (unuke Jakubove) , a bilo ih je dvaaest. Ovo je tj tekst:
I Alah je rekao . 1a sam s vama ! Ako budete namaz obavljali i
milostnju davali, i ako budete u poslanike Moje verovali, pomagali im i
drge volje zajam Allahu davali, sigurno pre preko hrdavih postupaka
vaih i uve vas u dennetke bae kroz koje e rjeke tei. A onaj medu
vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao - s puta pravoga je skrenuo" (5/12) .
ja sam s vama! (5/12) . To je veliko obeanje. Onaj s kirje Allah, nema
nita to bi bilo protv njega i to god bi bilo protv njega, bilo bi, ustvari,
mro, nepostojee i bez utecaja . . . Onaj s kim je Allah, taj nee zalutt na
svome putu, jer bit u Allahovom drutvu, znai bit upuen i zaten. Onaj
s kim je Allah, taj nee bit uznemiravan, nit e bit nesretan, jer ga blizina
Allahova ini sretim i sigurnim. Ukratko, onaj s kim je Allah, taj je
osiguran i nagraen. Zato bi on traio vie od ovoga poloaja?
Allah (Subhanehu) , meutm, nije Svoje prisustvo s njima prodao
uture, nit je sa ovim njima dao prednost u odnosu na druge, bezuveto.
To je ugovor, govor koji ima svoje uvjete i posljedice.
Uvjet su: obavljanje namaza . . . ne samo da se to obavi. Obavlaje
namaza na temeljima koji ga ine istnskom vezom izmeu roba i
Gospodara, odgoj nim faktorom, sukladno ispravnom Boanskom
programu, daleko od runih djela, bojei se stajanja pred Allahom zbog
runih i nevaljalih djela.
Davaja zekjata iz zahvalnost za Boije blagodat u opskrbi i
Njegovo posjedovanje svega poev od kapitala, pokornost Njemu u
raspodjeli ovog kapitala shodno Njegovim propisima - A On je Taj koji
posjeduje, a ludi su Njegovi poverenici u kapitalu - ostvarenje socijalne
sigrnost na kojoj poiva ivot vjernikog drutva, za uspostavljanje
vernikog ivota na osnovama programa koji garantra da kapital nee bit
snaga bogath i da gomilaje kapitala u rukama manjine nee bit uzrok
ope stagnacije u kojoj veina gubi mo kupovine i potonje to dovodi do
polarizacije drutva, do podjele na bogate i siromane, do korupcije i
poremeaja u drutvu u svim njegovim segmentma . . . Svo ovo zlo bit e
otklonjeno dijeljenjem zekjata, primjenom Allahovog programa u
raspodjeli i obrtanju kapitala.
121
Verovanje u Alahove poslanike . . . sve Njegove poslanike bez razlike
medu njima. Svi su oni poslat od Allaha (Subhanehu) i svi su doli sa
Allahovom Objavom. Negiranje jednog od njih jeste negiranje svih njih |
negiranje Allaha koji je ove poslanike poslao.
Ovo nije apstrakto, pasivno verovane. Ovo moe da bude samo
aktvno, praktno pomaganje svih poslanika, njihovo bodrenje u onome u
emu ih je Allah opunomoio, a u emu su oni bili ustajni cijelog svoga
ivot, da tu zadau privedu kraju. Vera u Allaha podraumijeva da se
vernik pripravi da pomogne ono u to vjeruje i da ga uspostavi na zemlji i
realizira u ivotu ljudi. Allahova vjera nije apstrakto ideoloko shvaanje
nit je apstrakti obredoslovni vjerozakon. To je realni program ivota.
Sistem strogo defniran koji regulie pitanja ovog ivota. Program i sistem
imaju potrebu da budu pomagani i tovani, imaj u potrebu da budu
poduprijet silom da bi se uspostavili i da bi bili zateni poslije uspostave.
U suprotom, vjernik nije izrio obavezu preuzetu iz ugovora.
Poslije zekjata dolazi ope dijeljenje. Allah kae da je to davanje
zajma Allahu. Allah posjeduje sve. On je Darodavac, ali On, milou
Svojom, to to ovek udjeljuje naziva - kada to udijeli - zajmom Allahu . . .
Ovo su uvjet, a posljedice su slijedee:
Oprost od grijeha . . .

ovjek koji je neumoran i dalje grijei, i dale

srlja u grijehu, ma koliko inio dobro . . . Oprost od grijeha u odnosu na
ovekaje velika nagrada i milost Allahova, i nadoknada za ljudsku slabost,
nemo i ogranienost. . .
Dennetske bae kroz koje e rijeke tei (5/!2) . To je iskrena
Allahova milost i dobrota koju ovjek ne moe stei trudom, ali moe
Allahovom milou i dobrotom kada uloi tud koj posjeduje i snagu koju
ima.
U ugovoru postoji i uvetovana posljedica.
A onaj meu vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao - s puta
pravoga je skrenuo" rs!J2J.
On poslije ovoga nema upute, nit se moe vratt i zablude poslije
kada mu je uputa bila posve jasna, ugovor utvren, put jasan i nagrada
zagarantrana.
To je bio Allahov zavjet sa sarjeinama Sinova Israilovih i onima iza
njih, a svi su zavet prihvatli i on je postao zavet svake osobe meu njima
122
i zavjet sa narodom od njih sastavlenim. Pa ta je onda bilo sa Sinovima
Israilovim?
Oni su prekrili zavjet dat Allahu. Uijali su svoje poslanike ni krive
ni dune, oglasili su ubistvo i raspee isaa (alejhi-s-selam) - a on je njihov
posljednji poslanik -, promijenili su slovo Tevrata, zaboravili svoj
verozakon i nisu ga praktcirali. Njihov stav u odnosu na Muhammeda,
posljednjeg Boijeg poslanika (neka je salavat i mir na njega) bio je
negatvan, pun podvala, inata i spletki. Izdali su ga kao i svoj ugovor sa
njim. Tada su proterani iz Allahove milost. Njihova srca su okrutim
uinjena i nisu bila spremna da prihvate ovu uputu . . .
Ali, zato to su zavjet svoj prekrili, Mi smo ih prokleli i srca njihova
okrutnim uinili. Oni su rijei s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar
dio onoga ime su bili opominjani izostavili (.13).
Istnu je rekao Allah. Ova svojstva ne naputaju Jevreje . . . Prokletstvo
se vidi na izrazu njihovih lica kad opravdavaju svoje udaljavanje od Upute,
okrutost se vidi na crtama njihovih lica lienih ljubaznog saosjeanja i u
njihovim postupcima koji su prazni od ljudskog osjeanja. Koliko god
pokuavali obmanom da budu blagi u govoru kod staha i interesa i njeni
u dodiru kod obmane i klevete, uvijek su njihova suha lica i izrazi odra
suhoe njihovog srca. Njihov uroeni peat jeste da rijei s mjesta na
kojima su bile uklanjaju, da mijenjaju Knjigu koja im je dostavljena, u
obliku u kome je dostavljena od Allaha Musau (alejhi-s-selam) ,
dodavajem mnogo toga, ukljuujui i svoje skrivene ciljeve, opravdavajui
ih tekstom Allahove Knjige koju su flsifcirali ili tumaenjem tekstova koji
su ostali nepatvoreni shodno svojim prohtevima, hirovima i pokvarenim
ciljevima. Zaboravljanje i zapostavljanje onoga to im je njihov zakon
naredio, kao i neprovoenje toga u svom ivotu i drutvu, jer provodenje
toga u ivotu ih obavezuje da se pridravaju Allahovog programa.
I ti e kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti
(5/13).
Ovaj govor upuen Poslaniku (alejhi-s-selam) slika stnje Jevreja u
muslimanskom drutu u Medini. Oni ne prestaju sa pokuajima obmane
Poslanika (alejhi-s-selam) Oni su imali neprekidne istupe zavere. To je
njihovo stnje tokom cijelog njihovog boravka u Medini, zatim na
Arabijskom poluotoku. I dalje je ovo prisuto u islamskom drutu tokom
cijele njihove historije, bez obzira to su jedino u islamskom drutvu nali
svoje utoite i to jedino tu nisu proganjani, nego se s njima lijepo
123
ophodilo U punu mogunost da lijepo ive u tom drutvu. P, oni su uvijek
bili - kao to su bili i u vrijeme Poslanika - akrepi, zmije, lisice i vukovi koji
kriju obmane i podvale i koji nikada od toga ne odustaju. Ako nemaju
dovoljno snage na otvorenu podvalu, muslimanima postavljaju zasjede i u
tome angairaju sve njihove neprijatelje sve dotle dok se ne ukae prilika
da se srue na njih grubo, okruto i surovo bez milost, ne tedei nikoga,
ak ni onoga koji je meu njima bio zaten . . . Najvie ih je takvih upravo
onako kako ih je Allah opisao u Svojoj Knjizi i kao to nas o tome
obavetava njihova priroda o krenju zaveta datog Allahu u davna
vremena.
Kur'anski izraz o stvarnom stnju jevreja sa Boijim Poslanikom u
Medini je neobian izra:
I ti e kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti
(5/13).
Nain postupanja je neveran, odluka je neverna, rije je nevjerna,
ramiljanje je nevjerno. Sve ovo je obuhvaeno u tekstu isputanjem
imena koje ima atibut i unoenjem atibuta, hainetun - neveran, da taj
atribut ostane sam, ovako obnaen, da puni atosferu i baca svoju sjenu
na ovaj narod. Ovo je bit njihove naravi, bit njihovog stava u odnosu na
Poslanika i muslimansku zajednicu.
Kur'an je uitelj ovog Ummeta, njegov vodi, izvida, kormilar
njegovog puta njegovom cijelom duinom. Kur'an otkriva muslimanskoj
zajednici stanje njenih neprijatelja, njihove naravi i njihove historije u
odnosu na cijelu Allahovu Uputu. Da je ovaj Ummet konsultrao Kur' an,
sluao njegove upute, uspostavio njegove principe i zakon u svom ivotu,
njegovi neprijatelji nikada mu ne bi mogli nanijet zlo, ali on je, kada je
raskinuo zavjet sa Allahom i kada je napusto Kur'an - iako i dalje slui za
recitranje, zapisivanje i dove -, Ummet je snalo to to ga je snalo.
Allah je ispriao muslimanima to to se desilo sa Sinovima
Israilovim: prokletstvo, progon, okrutost srca, revizija Tevrata. To je
posljedica krenja zavjeta, a opomena muslimanima da se suzdre od
krenja datog zavet da ih ne bi snalo ono to snalazi svaoga koji kri
ugovor i koji je vero loman . . . Kada su se ogluili o ovo i krenuli putem koji
nije Allahov put, Allah je njima uskrato rukovodeu ulogu ovjeanstva i
ostavio ih ovako da idu na repu karavane sve dok se ne pokaju, vrsto
prihvate zavet i ispune svoje obaveze prema ugovoru. Tada e Allah
ispuniti Svoje obeanje i omoguiti im da na Zemlji rukovode
124
ovjeanstvom i da budu ahidi, svedoci ljudima. U suprotom, ostat e i
dalje na repu karavane. To je Alahovo obeanje, a Allah Svoje obeanje ne
iznevjerava.
Allahovo upozorenje Poslaniku u vrijeme kada je objavljen ovaj ajet
bilo je:
Ali im oprosti i ne karaj ih! - Allah, uistinu, voli one koji ine dobro
(5/13).
Oprost od runih djela njihovih je dobro; taoder je dobro i ne karat
ih zbog njihovog verolomstva.
P, dolo je vrijeme u kome nema mjest oprostu i nekaranju. Allah
je naredio Svome Poslaniku da ih iseli iz Medine, zatm da naredi da ih
isele sa cijelog Arabijskog poluotoka. I to se desilo . . .
Allah takoder saopava Poslaniku i muslimanima da je zavet onih
koji kau: Mi smo krani, od pripadnia objavljenih Knjiga, prekren, pa
su zbog tog krenja kanjeni:
Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: "Mi smo krani", ali su
i oni dobar dio onoga ime su bili opominjani izostavili, zato smo meu njih
neprijateljstvo i mrnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah e ih sigurno
obavijestiti o onome to su radili (5/14J.
Ovdje imamo poseban izraz koji ima posebno znaenje:
I od onih koji govore: "Mi smo krani" rs111J.
Znaenje ovoga izraza je slijedee: Oni su ga izgvorili, ali ga u ivotu
nisu primijenili. Osnova ovog zaveta jeste Allahova jedino st. Ovdje je dolo
do revizije ovoga temelja na liniji cijele historije kranstva. Ovo je to to
su oni zaboravili, a na to su bili upozoreni. Zaboravljanje toga poslije je
dovelo do potpunog revizionizma. Taj zaborav je takoder bi o uzrokom
velike podjele medu njima. Od tada medu njima postoje razne grupe,
mezhebi i sljedbe koje nije mogue sve nabrojat u prolost, a i u njihovoj
sadanjost (kao to e o tome openito bit rijei poslije) . Medu njima je
nastao antagonizam, neprijateljstvo i silna mrnja koja e, prema
125
Alahovom objanjenju, tajat sve do Sudnjeg dana kao kana za krenje
zavjeta i zaborav blagostanja na koje im je skrenuta panja . . . Ostaje kazna
na drugom svijetu kada im Alah navede ono to su radili, kada ih kani
shodno obavijest o onome to su inili.
Meu onima koji su rekli: "Mi smo krani" bilo je railaenja,
mrnje, neprijateljstva i radora u povijest ranije, a i sada, to svedoi o
istnitost onoga to je kaao Allah (Subhanehu) u Svome Kitabu. Meu
njima je proliveno vie K nego u njihovim ratovima sa drugima tokom
cijele povijest. Svejedno da li je tome bio uzrok razilaenje u pitanju
verskog uverenja ili razilaenje zbog vjerskog poloaja, il zbog politkog,
ekonomskog m drutvenog neslagaja. U dugoj povijest ova neslaganja i
neprijateljstva nisu ukinuta, nit je rati poar ugaen . . . To e tajat sve do
Sudnjeg dana kao to je rekao Onaj koji najiskrenije govori, kao kazna za
krenje zavjeta i zaborav blagostnja na koje im je skrenuta panja od
vremena kada je ugovor sklopljen. Pa taka ovoga ugovora jeste
vjerovanje u Boiju jedinost (tewhid) od koga su odstupili dosta brzo
poslije smrt Mesiha (alejhi-s-selam) zbog uzroka koje ovdje podrobno ne
treba izlagat.
2
9
I kada kontekst stgne na ovo mjesto izlaui stav Jevreja i krana u
odnosu na zavet Allahu, kontekst se tada okree svim sljedbenicima
objavljenih Knjiga i obavetava ih o objavi posljednjeg Boijeg poslanika,
objavi koja je dola i njima kao i nepismenim Arapima i cijelom
oveanstvu. Govor je njima upuen i njima je nareeno da slijede
posljednjeg Boijeg poslanika - ovo je dio zavjet, kao to je ranije kazano -
koji je doao da i ukae na mnogo toga to iz Knjige kriju i to uvaju i tako
kre ugovor koji su s Allahom sklopili, a preko mnogo ega e i prijei to
krie, a emu nije neophodan novi verozakon . . . Kontekst dalje iznosi neka
odstupanja u njihovom vjerovanju, kao to je kazivanje krana da je
Mesih, Isa, sin Meremin - bog, i kao to su rijei krana i Jevreja: "Mi
smo djeca Boija i miljenici Njegovi..." Ovaj proglas zavrava rijeima da
oni nee imat dokaa kod Allaha poslije ove objave koja otriva, objanjava
2
Muhammed Ehu Zehre, Muhadaratun f-n-asranije; Sejid Kutb, Fi zilali-1-Kur'an,
3/
1
41-142.
126
i osvjetljava i da nee moi rei da je proteklo mnogo vremena od objave i
da su zaboravili, odnosno da im je mnogo toga bilo nejasno.
O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na da vam ukae na
mnogo ta to vi iz Knjige krijete, i preko mnogo ega e i prei. A od Allaha
vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna (f/15J
kojom Allah upuuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu
zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi
Put im ukazuje (./16).
Nevjernici su oni koji govore: {(Bog je - Mesih, sin Meremin!" Reci: 'J0
moe sprjeiti Allaha d, ako hoe, uniti Mesiha, sina Meremina, i majku
njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na
Zemlji i na onome to je izmeu njih; On stvara to hoe, i Allah sve moe
(5/1 7).
I jevreji i krani kau: ({Mi smo djeca Boja i miljenici Njegovi. " Reci:
tta zato vas onda On kanjava zbog grijehova vaih?" A nije tako! Vi ste kao
i ostali ljudi koje On stvara: kome hoe On e oprostiti, a koga hoe, On e
kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome to je izmeu
njih, i Njemu e se svi vratiti (5/IBJ.
O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na nakon to je neko
vrijeme prekinuto slanje poslanika - da vam objasni, da ne biste rekli: {Nije
nam dolazio ni onaj koji donosi rdosne vijesti, ni onaj koji opominje/" Pa,
doao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. - A Allah
sve moe (5/I9J.
Sljedbenici Knjige smatraju da je previe da ih islamu poziva
poslanik koji nije od njih . . . poslanik i naroda nepismenih od kojih su oni
vei i ueniji jer su sljedbenici Knjige, a ovi nepismeni. Poto je Alah hto
da ovi nepismeni imaju ugled, izmeu njih je poslao Svoga posljednjeg
Poslanika i Svoju posljednju Objavu sveobuhvatu cijelom oveanstvu. I
ovi nepismeni su podueni pa su postali najueniji stnovnici Zemlje i
najnapredniji shvaanjem i ubjeenjem, najispravnijeg programa i put,
najboljim vjerozakonom i sistemom, drutvom i etkom. Sve je ovo Alahov
poklon njima, Njegova blagodat i Njegovo zadovoljstvo da oni budu nosioci
ove vere. Ovi nepismeni nikada ne bi bili staratelji oveanstva da nije ove
Allahove blagodat, nit bi mogli ponudit neto vie oveanstu da ih ova
vera tm ne opskrbljuje . . .
127
U ovom boanskom dozivanju sljedbenika Knjige registiran je i
njihov poziv u islam, poziv verovanju u ovoga Poslanika, njegovoj podrci
i pomoi, kao to je zapisano u zavetu s njima. Allah (Subhanehu) svedoi
da je ovaj nepismeni Poslanik i njihov poslanik, kao to je i poslaik Arapa
i svih ljudi. Nema mjesta negaciji njegova poslanstva od Alaha, nit
uveravanja da je sve ovo ogranieno samo na Arape i da nije upueno i
sljedbenicima drugih objavienih Kjiga:
O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na da vam ukae na
mnogo ta to vi iz Knjige krijete, i preko mnogo ega e i prei (5/I5J.
On je Allahov poslanik vaa. Njegova uloga jeste da vam ukae i
otkrije ono u emu ste sloni da sarijete od injenica i istna Allahove
Knjige koja je sa vama . . . Svejedno radilo 5 o Jevrejima ili kranima.
Krani su sakrili pri temelj vere, Allahovu jedino st (tewhid) , a Jevreji
mnoge eriatske propise kao to je kamenovanje bludnika, zabrana svih
vrsta kamata, a svi zajedno su sakrili najavu posljednjeg Boijeg poslanika
kojeg oni kod sebe, u 'eratu i lndilu, zapisana nalae (/I5 kao to e
on (alejhi-s-selam) preko mnogo ega i prijei to su sakrili ili promijenili
a to se ne nalazi u njegovom verozakonu. Allah je dokinuo propise i
prole vjerozakone koji su bili u Knjigama, a po kojima se nie radilo u
ljudskom drutvu jer su propisi bili vremenski ogranieni u posebnim
malim drutvima kojima su slat poslanici odranije i u ogranienom
vremenu, prije nego je dola sveobuhvata i tajna Objava, koju je Allah
upotpunio i njome upotunio Svoju blagodat i zadovoljan bio da to ljudima
bude vera, u kojoj nema dokidanja, promjene i ispravljanja.
Tekst dalje objanjava prirodu onoga sa ime je doao ovaj Poslanik,
njegovu ulogu u ivotu oveansta i ono to je Allah odredio da bude u
ivotu ljudi.
A od Allaha vam dlazi svjetlost i Knjiga jasna (5/15)
kojom Allah upuuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu
zadvoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi
Put im ukazuje (5/16).
Nema preciznijeg, iskrenijeg ni oitjeg ukazivanja na prirodu ovoga
Kitaba . . . Kur' ana . . . i na prirodu ovoga programa . . . islama . . . od toga daje on
svetlo (n ur) . . .
To je istna koju vern naai u svome srcu, u svojoj prirodi, u
svome ivotu, u svome vienju i svojoj ocjeni stvari, dogaaja i linost . . . Tu
128
istnu nalazi im u svome srcu nae iman . . . Nur izbija iz njegovog bia pa
je zadovoljan, lagahan i potovan. Sve pred njim blista i sija, postaje jasno,
otkriveno i ispravno.
Teina materija od koje je sainjeno njegovo bie, tina zemlje,
grubost mesa i krvi, silovitost stast i poriva . . . sve to blista, svijetli i otriva
se . . . teina postje laka, tina svjetlija, grubost meka, a stast su u
okruenju . . .
Zastor i zamagljenost u gledanju, kolebanju i neodlunost u
koracima, nedoumica i lutanje u orijentaciji i nejasan put. . . sve to blista i
sija, put postaje jasniji i ispravniji, a i dua na tom putu . . .
Svjetlost i Knjiga jasna (5/I5). . . dva atibuta jedne stvari. . . onoga sa
ime je doao plemenit poslanik . . .
. . . kojom Allah upuuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu
zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi
Put im ukazuje (.5/J6J.
Allah je zadovoljan da vam islam bude vera . . . On upuuje one koji
nastoje da steknu Njegovo zadovolstvo, koji su to sebi izabrali kao to im
je i Alla to odabrao. On upuuje te na puteve spasa . . .
O, kako j e precizan i istnit ovaj izra spas, izra koji ulijeva ovu vjeru
u cijeli ivot. . . Spas linost. Spas drutva. Spas cijelog svijeta. Spas savest,
rauma, organa, kue, porodice. Spas drutva i naroda. Spas oveanstva
i ljudstva. Spas sa ivotom. Spas sa svemirom. Spas sa Gospodarom
svemira i ivota. Spas kojeg ne nalazi ovjeanstvo, nit e ga ikada nai,
osim samo u ovoj vjeri, u njenom programu, sistemu, verozakonu, u
drutvu koje poiva na ovoj veri i ovom verozakonu.
Uistnu Allah upuuje na puteve spasa one koji su zadovolni ovom
verom, one koji nastoje da steknu Allahovo zadovolj stvo . . . Sve puteve
spasa sa svih stana. Dubinu ove injenice moe da shvat samo onaj koji
je kuao puteve rat u predislamskom i novom vemenu . . . Dubinu ove
injenice ne moe shvatt onaj koji nije kuao nemir rat formiran na
predislamskim ideologijama u dubini svijest. Nemir rata formiran na
predislamskim vjerozakonima i sistemima i njegovo estoko udaranje na
ivot. . .
Oni kojima su ove rijei pri put upuene znali su i z svog
predislamskog iskusta t znai rije spas (selam) , jer su to osobno kuali
i naslaivali se ovog lijepog okusa.
129
O kako je danas nama potrebno da shvatmo ovu injenicu, a
neznanje (dahilijjet) je tu oko nas, a oveanstvo meu nama doivljava
nesree . . . sve vrste ratova u svijest i savjest, u drutvu - stoljeima!
O, kako je nama potrebno, mi koji smo iveli jedan period nae
historije u miru, zatim smo napustli mir i poeli rat, rat koji je razarao naa
srca i due, na moral i nae ponaanje, rat koji je razorio nae drutvo i
nae narode, a imamo ulazak u mir koji nam je Allah darovao im slijedimo
zadovolj stvo Njegovo i budemo zadovoljni onim to nam Allah eli!
Mi patmo od predislamskog sindroma, a islam je tako blizu, patmo
od pred islamskog rata, a mir islama je tu pred naim rukama, ako hoemo.
ta e se izgubit ovom zamjenom u kojoj emo zamijenit ono to je gore
za ono to je bolje, u kojoj emo kupit zabludu za uputu i rat za mir? Ono
to je bolje za ono to je loije, da zamijenimo uputu za zabludu, rat za mir?
Mi moemo spasit ovjeanstvo od zla rata u svim njegovim
vidovima, ali ne moemo spasit ovjeanstvo prije nego to spasimo sebe,
prije nego doemo u sjenu mira kad ispunimo Allahovo zadovoljstvo i
slijedimo ono to nam On eli i budemo od onih za koje Allah kae da ih
upuuje na puteve spasa.30
. . . i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo rs/J6J.
Dahiliijet je sav u tinama. . . tinama podozrenja, praznovJera,
bajki i predodbi. Tminama strasti, stremljenja i upada u zablude.
Tminama zbunjenosti, uznemirenost i raskida sa Uputom i otuenosti od
povjerljive strane. Tminama poremeaja vrijednosti, propisa i
pravednosti . . . Svetlo je svjetlo . . . To je ono svetlo o kome smo opirno
govorili kada smo raspravljali o svijest i savest, o razumu, o postojanju, o
ivotu i drugim stvarima . . .
. . . i na Pravi Put im ukazuje rs/I6J.
Pravi Put sa prirodnim instnktom due i njenim zakonima koji
njome upravljaju. Pravi Put sa prirodom Kosmosa i njegovim zakonima
koji u njemu vladaju. Pravi Put Allahu na kome nema uvijanja, nit
zamrenih injenica, smjerova i ciljeva . . .
ogledaj vit o znaenju spasa na koji Allah upuuje one koji nastoje da steknu
;.adovoljstvo Njegovo u djelu Es-Selamu-1-'alemi we-l-islam, i djelu El-Islam we mukilatu-1-
hadareti, i U Zilalu tumaenje rijei Uzienog Allaha O, vjenzici, ivite svi u miru, ?/!34
112.
130
Allah koji je stvorio ovjeka i njegovu prirodu, Kosmos i njegove
zaone, On je Taj koji je ovjeku postvio ovaj progam, On je taj koji je
zadovoljan da vernici imaju ovu veru. Prirodno je onda i nesporno da ih
ovaj program uput na Pravi Put, jer ih programi koje nesposobni i prolazni
ljudi prave nee uputt na Pravi Put.
Istnu je obznanio Uzvieni Allah. Neovisan od svetova. Njega nee
sti njihova uputa ili zabluda. On je milostv prema njima.
To je Pravi Put. to se te rijei da je Bog Mesih, sin Merjemin, pa
to je kufr, dok su rijei Jevreja i krana da su oni djeca Boija i miljenici
Njegovi potvora koja nema nikakvog dokaza. Ovo i to su prie sljedbenika
objavljenjih knjiga koje kriju oitost tewhida a zbog toga je i doao
posljednji Boji poslaik da otrije istnu o tome i da vrat prognanike i
revizioniste ovoj Istni.
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesh, sin Merjemin!" Reci: 'Ko
moe sprjeiti Allaha d, ako hoe, uniti Mesiha, sina Meremina, i majku
njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na
Zemlji i na onome to je izmedu njih; On stvara to hoe, i Allah sve moe
(./1.
Ono sa ime je doao isa (alejhi-s-selam) od svoga Gospodara jeste
tewhid sa kojim je doao svaki Boiji poslanik.
Potvrivanje Boastva samo Allahu bila je zadaa svakog poslanika.
Pu ovu potpuno istu doktinu unijet su neka zastanjivanja zahvaljujui
paganima koji su prihvatli kranstvo i njihovoj upornost da sauvaju
naslijede prolost i da ga na neki nain pomijeaju sa idejom Boije
jedin ost (tewhida) . To je ilo do te mjere da je kasnije bilo nemogue iz
svega toga izdvojit ist monoteizam.
Ova zastanjivanja nisu nastala odjednom nego u etapama. Ona su
putem koncila jednog poslije drugog pridodavaa tako da se na kraju dolo
do udnovate smjese predodbi, pria i bajki gdje razum ostaje zapanjen,
ak i razum komentatora ovoga uenja koji vjeruju u njega.
Ideja monoteizma tewhida ivjela je poslije isa (alejhi-s-selam) kod
njegovih uenika i sljedbenika. Jedno od mnogih Evanelja koja su
napisana-, Barnabino, govori o isau (alejhi-s-selam) kao Allahovom
poslaniku. Zatm je medu njima dolo do razilaenja. Neki od njih kazuju
da je isa (alejhi-s-selam) Allahov poslanik kao i svi drugi poslanici. Neki
kau daje on poslanik, ali da on sa Allahom ima posebnu vezu. Drugi tvrde
131
da je on Boiji sin, jer je stvoren bez oca, radi Boga. Trei tvrde da je on
Boiji sin, ali da nije stvoren, nego da ima svojstvo bespoete vjenost
kao i otac.
Da bi se opovrgle ove ralike sazvan je koncil u Nikeji 325. godine
kome su prisustvovali etrdeset i osam hiljada patijarha i episkopa. O
tome lbni Patrik, jedan od historiara kranstva kae:
"Razili su se u verovanju i miljenju. Neki od njih su zastupali
miljenje da su Mesih i njegova majka dva boga pored Boga. Drugi su bili
miljenja da je Mesih u odnosu na oca kao plamen vate u odnosu na drugi
plamen, koji se odvojio od njega tako da njegovo odvajanje nije nita
umanjilo onaj plamen od koga se odvojio. To su rijei Sabeliusa i njegovih
pristalica. Trei kau da ga Merema nije nosila devet mjeseci, nego da je
proao u njenom stomaku kao to voda prolazi kroz cijev, jer je Rije ula
u njeno uho i izala tamo gdje izlai dijete u isto vrijeme. etvrt kau da je
Mesih ovek stvoren od boanske prirode kao i svaki od nas od svoje
supstnce poev od sina Mererina. On je odabran da bude odan ljudskoj
supstanci koga je pratla Boija blagodat koja je uelovljena u njega voljom
i ljubavlju. Zbog toga je i nazvan ''Boiji sin". Oni kau: ''Bog je jedna
supstanca, oduvijek postojea, jedna Boanska osoba koju nazivaju sa U
imena. Oni ne vjeruju u Rije i Svetog Duha. To su rijei Pavla amatja,
antohijskog patrijarha i njegovih pristalica pavliana. Meu njima ima i
onih koji kau da su to ti boga: dobar, zao i pravedan meu njima. To su
rijei Marciona, prokletog, i njegovih sljedbenika koji su tvrdili da je
Marcion poglavar apostola. Negirali su Peta. Meu kranima je bilo i
onih koji su govorili o boanskoj prorodi Mesiha. To su rijei apostola
Pavla i rijei ti stotne i osamnaest episkopa.3
1
Rimski imperator Konstant, konvertt iz paganstva u kranstvo,
koji o kranstvu nije znao nita, odabrao je ovo posljednje miljenje i
poeo, on i njegovi istomiljenici, da progoni one koji ga ne dijele, a
posebno one koji su govorili samo o boanskoj prirodi oca, a o ljudskoj
prirodi Mesiha.
Autor djela Tarihu-1-ummet-l-qibtjje o ovoj odluci kae:
"Svet zajednica i apostolska crkva zabranjuje svakome da govori o
postojanju vremena u kome Boiji sin nije postojao, da on nije postojao
Prenijeto U djela Muhadaretun f--nasranijje od Muhameda Ebu Zehrea, a i sve ostalo o
koncilima preuzeto je U ovog izvora i izora na koje D on poziva.
132
prije nego je roen. I da je nastao i nit. Ili onima koji govore da je Sin
nastao i materije ili supstance koja koja nije supstanca Boga oca.
Zabranjeno je svakome da veruje da je on stvoren ili da je podloan
promjenama i da ga obuzimaju promjene kretanja".
Povaj koncil sa svojim zakljucima nije dokrajio sektu monoteist,
pristalica Aija, u Carigradu, Antohiji, Babilu, Aleksandriji i Egiptu.
Zatm je dolo do novog razilaenja o pitanju Svetog Duha za koga su
neki rekli da je Bog, a drugi da nije Bog. Tada je saan Prvi carigradski
koncil 381. godine da razrijei ovo pitanje.
Ibni Patik prenosi odluke ovog koncila na osnovu izjave
aleksandrijskog episkopa:
'Timotje, aleksandrijski patijarh, kae: Svet Duh kod nas znai
samo Boiji Duh. Boiji Duh nije nita drugo nego njegov ivot. Ako
kaemo da je Svet Duh stvoren, onda smo rekli da je i Boiji Duh stvoren.
A ako kaemo da je Boi ji Duh stvoren, onda smo rekli da je i njegov ivot
storen. A ako kaemo da je i njegov ivot stvoren, onda smo ustvrdili da
on nije bio iv. Ako ustvrdimo da on nije bio iv, onda smo ga porekli. A ko
to porekne, on zasluuje prokletstvo! ! !"
Na ovome koncilu je zakljueno da je Svet Duh Bog, kao to je
zakljueno i na koncilu u Nikeji da je Mesih Bog i tako se dolo do svetog
trojstva: Otac, Sin i Svet Duh . . .
Zatim je dolo do novog razilaenja u pitanju objedinjavanja
boanske i ljudske prirode u Mesihu. Nestorije, carigradski patrijarh,
smatra da postoje dvije odvojene prirode Isusa Hrista, boaska i ludska.
Boanska priroda je od Oca i njemu se pripisuje, a ljudska od Merjere
koja je rodila Isusa Hrista. Merema je majka oveka - u Mesihu -, a nije
majka Boga. O Mesihu koji se pojavio meu ljudima i njima se obraao,
kako to od njega prenosi lbni Patik, kae:
"Ovaj ovjek koji kae: On je, zaist, Mesih . . . pomou ljubavi spojen
sa Sinom i govori se: On je Bog i Sin Boiji, nije u sutni, nego
darivanjem".
Zatm navodi: "Nestorije dri da na Gospodar Isus Mesih nije Bog
U svojoj bit nego ovjek pun blagoslova i blagodat, ili on je nadahnut od
Boga, nije poinio grijeh, nit je doao sa neim loim. "
133
Sa njim se u ovome nisu sloili rimski episkop, aleksandrijski
patrijarh i antohijski episkopi. Oni su zataili da se odri etvr koncil
koji je odran u gradu Efesu 431. Zakluci ovoga koncila, kako navodi lbni
Patrik, su slijedei:
"Marija Djevica je Boija majka. Mesih je uistnu Bog i ovjek. Ima
dvije prirode, objedinjene u Boanskoj osobi. Nestorija su prokleli."
Poslije toga aleksandrijska crkva se pojavila sa novim miljenjem. Na
Drugom efekom koncilu je odluila:
"Mesih ima jednu prirodu u kojoj je sjedinjeno ono boansko i
ljudsko".
Meutm, ovo miljenje nije prolo. Otra suprotstavljanja su se
nastavila. Godine 451. odran je Halcedonski koncil koji je zakljuio da
Mesih ima dvije prirode, a ne jednu: boansku i ljudsku koje su se susrele
u njemu. Zakljuke Drugog efekog koncila proglasili su nevaeim i
prokleli one koji su te zakljuke donijeli. "
Egipani nisu prihvatli odluke ovog koncila. Dolo je do kravih
sukoba i razilaenja izmedu Egipana monofzita i monarhista ije uenje
je prihvatla Imperije. O ovome je bilo rijei u navodima preuzetm od
Arnolda u njegovom djelu Ed-Da'vetu ila-l-islam na samom poetku
tumaenja sure Au Imran.3
2
Zadovoljit emo se opim prikazom ovog iskrivljenog shvaanja o
Mesihu kao Boanstvu, kravim razilaenjima, neprijateljstvima i silnom
mrnjom meu kranskim sljedbama, mrnjom koja kransto prat sve
do naih dana.
Posljednja Objava je dola da ustanovi pravo stnje i da kae
posljednju rije o ovom pitanju. Posljednji Boiji poslanik je doao da
objasni pripadnicima objavljenih Knjiga istnu:
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je Mesih,sin Meremin!" (.5/I 7J
+ + Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" (5/73), o emu e
u ovoj suri kasnije bit rijei .
U njima je uznemirena logika, razum, priroda i starnost:
:-11
1
- 1
42
, tei dio ovog izdanja.
I34
Reci:"Ko moe sprijeiti Allaha da, ako hoe, uniti Mesiha, szna
Meremina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji?" (5/J 7J.
Tekst ovdje pravi razliku izmeu Boijeg Bia, Njegove prirode,
volje i vlast i izmeu linost isaa (alejhi-s-sela) i njegove majke i svake
druge linost, jasno, otro i odluno. Boije Bie je jedno, Njegova volja je
slobodna, Njegova vlast je iskluivo Njegova. Niko ne posjeduje nita ime
bi se Njegovoj volji suprotstavio ili odbio Njegovu vlast ako On hoe da
unit Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na
Zemlji . . .
On (Subhanehu) posjeduje sve . . . On j e Stvoritel svega, On je taj koji
stvara, a nije storen. Sve drugo je storeno:
Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome to je izmedu
njih, On stvara to hoe, i Allah sve moe (5/I 7J.
istoa, jasnoa i jednostavnost islamskog vjerovanja se takoder
jasno ukazuje . . . Njena jasnoa dolazi do punog izraaja kada se sueli sa
ovim iskrivljenim shvaanjima i bajkama zaogrnutm u verovanje nekih
sljedbenika Knj ige. Tu se jasno vidi prva karakteristika islamskog
vjerovanja, utvrdivanje sutne verovanja i sutne oboavanja i potpuno
razdvajanje izmedu ove dvije sutne, bez ikakve nejasnoe i sumnje .
Jevreji i krani kau da su oni djeca Boija i Njegovi miljenici:
I jevreji i krani kau:" Mi smo djeca Boija i miljenici Njegovi" (5/I BJ.
Na taj nain oni Allahu (Subhanehu) pripisuju oinstvo; ao to nije
telesno oinstvo, onda je to oinstvo Duha. Bilo kako bilo, ova tvrdnja baca
sjenu na verovanje u ist monoteizam i sjenu na potpuno razdvajanje
sutne Boanstva i sutne oboavanja. Vera i ivot bit e ispravni samo
kada se ovo dvoje radvoji kako bi se objedinila stana prema kojoj se
okreu ljudi, svi ljudi, radi oboavanja, i objedinila stana koja objavljuje
ljudima i postavlja vrijednost, mjerila, zakone, poredak i ponaanje bez
uplitanja kompetencija, osobenost i svojstvenost i mijeanja onoga koga
treba oboavat sa onim koji treba da ga oboava. Problem nije samo
ideoloke devijacije, nego je to izopaenost cijelog ivota graeno g na ovoj
devijaciji!
Jevreji i krani tvrde da su djeca Boija i miljenici Njegovi. Oni
govore na osnovu ovoga da ih Allah nee kaznit zbog njihovih grijeha i da
oni nee bit stanovnici Dehennema a i ako budu bit e kratko vrijeme,
nekoliko dana. To znai da Boija pravda ne ide svojim tokom, da Alla
135
(Subhanehu) daje prednost nekm svojim robovima u odnosu na druge
koji na Zemlji smutju prave, a On ih ne kanjava kaznom kojom kanjava
druge smutljivce. Koja smutja u ivotu moe da nastane na temeljima
ovog poimanja? Kakve sve poremeaje u ivotu moe da proizede ovo i
slina shvaanja?
Islam ovdje zadaje posljednji odluan udarac ovom poimaju i svemu
to moe da nastne u ivotu ovim poimanjem. On potvruje da Boija
pravednost ne daje prednost nikome, kao to potruje da je i ovo
polaganje prava na Allahovu naklonjenost isprano:
Reci: (Pa zato vas ond On kanjava zbog grjehova vaih?" A nije
tako. Vi ste kao i ostali ljdi koje On stvara: kome hoe On e oprostiti, a
koga hoe, On e kazniti (5/18).
Islam odluno potruje ovu injenicu u vjerovanju, a sinovstvo
naziva ispranim, lanim. Oni su ludi kao i svi drugi koje je stvorio. Islam
takoer potvruje i Allahovu pravednost i da oprost i kazna kod Njega
poivaju na istm osnovama. Na Njegovoj volji da oprost kome hoe i kazni
koga hoe. Sinovstvo ili neka druga veza nemaju nikaka udjela!
Zatm ponavla da je Allah taj koji sve posjeduje i da e 5 na kraju
sve Njemu vratt:
Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome to je izmedu
njih, i njemu e se svi vratiti (5/18).
Onaj koji sve posjeduje nije onaj koji je u posjedu. Njegovo bie
(Subhanehu) je jedno. Njegova volja je jedna. Njemu se svi vraaju . . .
Ova cjelina zavrava ponovljenim sljedbenicima Knjige pobijajui
njihove dokaze, njihove isprike, stavljajui ih pred "povratom" licem u lice
bez prijevare, isprika i nejasnost:
O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na nakon to je neko
vrijeme prekinuto slanje poslanika - da vam objasni, da ne bite rekli: "Nije
nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje. Pa,
doao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. - A Allah
sve moe (5/19).
136
Sa ovim odlunim suoavajem sledbenici Knjige gube dokae da
ovaj nepismeni poslaik nije njima poslat, jer A ah (Subhanehu) kae:
O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na (5/19).
Takoder, njihov doka da nisu upozoreni, obradovai radosnom
vijeu i opomenut due vrijeme u kome je dolo do zaborava i devijacije
nema mjesta. Sada je, evo, i njima doao onaj koji opominje i koji donosi
radosne vjest . . .
Zatm i h podsjea da Allah nita ne proput pa ni to da poalje
nepismenog poslanika, kao ni to da sljedbenike Knjige zadesi ono to su
zasluili:
A Allah sve moe (5/I9) .
Ovo putovaje sa sljedbenicima Knjige ovdje zavrava. Ono otkriva
koliko su se oni udaljili od prave Allahove vjere sa kojom su im dolazili
njihovi poslanici. Ono takoder potvruje vjerovanje kojim je Allah
zadovolan. Ono na kraju batali njihov dokaz i stav u odnosu na
nepismenog poslanika i oduzima im put izvnjavanja na drugom svijet . . .
Ovime on, s jedne stane, poziva ih na Pravi Pt, i smanjuje njihov
utecaj u muslimanskim redovima, s druge stane, osvjetljavajui put
muslimanskoj zajednici i svima onima koji ta Uput . . . na Pravom Putu . . .
Na kraju cjeline kontekst se zadrava na posljednjem stvu Sinova
Israilovih sa svojim poslanikom i izbavitelem Musaom (alejhi-s-selam) na
vratma Svete zemlje koju im je Allah obeao. Kontekst se takoer
zadrava i na njihovom stavu prema Zavjetu sa svojim Gospodarom, kako
je dolo do njegovog krenja i kaka i je kana prireena zbog krenja
ovoga zavet:
A kad Musa ree narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove
blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima uinio, a mnoge
vladarima, i dao vam ono to nijednom narodu nije dao ; (5!20J
O narode moj, udite u Svetu zemlj, koju vam je Allah dodijelio, i ne
uzmiite nazad, pa da se vratite izubljeni", (5/2V
137
oni rekoe: "O Musa ! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju neemo
ui dk god oni iz nje ne iziu; pa, ako oni iz nje iziu, mi emo onda sigurno
ui. " (5/22).
Dva ovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost
Svoju - rekoe: "Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju proete, biete
sigurno pobjednici ; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici !" (5/2).
"O Musa , " - rekoe oni - "dok god su oni u njoj mi neemo u nju ulaziti
! Hajde ti i Gosodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati !" rs!2J.
"Gospodaru moj, " - ree Musa - 'Ja osim sebe imam mo samo nad
bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grenim !" (.
"

etrdeset godina oni e zemljom lutati" - ree On - 'Jer e im Sveta

zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grenim!" (5/26).
To je samo jedna karika u stariji Sinova Isnilovih koju je Kur'an do
u detalje opisao zbog viestruke mudrost . . .
Jedna strana te mudrost jeste da su Sinovi Israilovi bili prvi koji su
se suprotstavili islamu smutjama i ratom u Medini i na cijelom
Arabijskom poluotoku. Ratovali su protv muslimanske zajednice od
njenog prog dana. Oni su prihvatli licemjerstvo i licemjere u Medini. Oni
su ih poduil kako teba spletkarit protv muslimana i nove vere. Oni su
hukali idolopoklonike i nad
.
metali se sa njima i zajedniki se savjetovali
protv muslmanske zajednice. Oni su t koji su predvodili propagandni rat,
podvale i spletke u muslimanskim redovima, kao to su predvodili
sumnjienje i inje u pitanjima koja se odnose na veru i rukovodstvo
prije nego su stupili u otvoreni i najavljeni rat. Tada su morali bit otkriveni
muslimanskoj zajednici kako bi saznali ko su njihovi neprijatelji, kakva je
njihova priroda i historoja, kakvim se sredstvima slue i kakva je to borba
koju muslimani sa njima vode.
Allah je znao da e oni bit neprijatelji ovoga Ummeta u cijeloj
njegovoj povijest, kao to su bili i neprijatelji Allahove Upute u cijeloj svojoj
prolost. Tada ih je Allah potpuno razgolito pred ovim Ummetom, kao i
njihova sredstva kojima su se sluili.
Druga stana ove mudrost jeste da su Sinovi Israilovi sljedbenici
Objave prije nego je sa Allahovom posljednjom Objavom zavren ciklus
objavljivanja. Njihova povijest prije pojave islama see daleko u prolost.
Devijacije u verovanju i stalno krenje zavjeta ostavilo je svoje tagove u
njihovu ivotu, moralu i tradiciji. Otuda je bilo neophodno da muslimanski
138
Ummet - batnik svih Objava koji u naruje uzima Boansku ideologiju u
cijelost - zna povijest ovoga naroda, njene mijene, opasnost i klizavost
puta i posljedice u ivotu Sinova Israilovih i njihovog morala, kako bi ovo
iskustvo pridruio - na polju vjere i ivot- svome iskustvu i to iskoristo da
bi se sauvao pokliznua, ejtana i poriva devijacije na putu prvih pokusa.
Jo jedna strana ove mudrosti ogleda se u pokusima Sinova
Israilovih tokom njihove duge historije. Allah je znao da e vrijeme koje,
to due taje, sve vie utee na okrutost srca i da e u generacijama koje
dolaze doi do devijacije. Muslimanski Ummet e tajat sve do Sudnjega
dana i bit e suoen s vremena na vrijeme sa onim sa ime su bili suoeni
Sinovi Israilovi u svome ivotu. Zato je pred odgovorne ovoga Ummet i
reformatore u stoljeima koja dolae dao primjere nevolje koje su snale te
narode kako bi na osnovu toga mogli uspostavit pravu dijagnozu u
lijeenju bolest. Najtvra srca koja otkazuju poslunost na Uputu su srca
koja su spoznala pa onda skrenula. Srca koja su neobraena bra su u
prihvatanju Upute jer su iznenaena onim novim to poziv sadri. To ih
potresa i sa njih skida kumulus zbog novine i zaslijepljenost novinom koja
kuca na vrata njegove prirode po prvi put, dok drugi poziv srcu koje je
ranije pozivano ne predstavlja nit novo, nit ga taj poziv uzbuuje i zato je
ovdje potebno uloit vie tuda i stpljivost!
A tu su i mnoge druge stane Alahove mudrost u kazivanju
pripovijest Sinova Isnlilovih i njeno iznoenje u detaljima muslimanskom
Ummetu, nasljedniku i vjere i doktine, skrbnicima cijelog oveanstva . . .
mnoge stane o kojima ne mislimo detaljno govorit osim ovih usputih
iareta, kako bismo se vratli krugu ove cjeline u ovoj suri:
A kad Musa ree narodu svome: (O narode moj, setite se Allahove
blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima uinio, a mnoge
vladarima, i dao vam ono to nijednom narodu nije dao ; <SI20J
O narode moj, udite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne
uzmiite nazad, pa da se vratite izgubljeni", <6/2IJ + o
Mi u rijeima Musaa (alejhi-s-selam) osjeamo njegovu zabrinutost
zbog odbojnost njegova naroda i uzmicanja na kraju. I prije ovoga na
mnogim mjestma bili su podvrgnut kunji tokom ovoga dugakog
139
putovanja... Bili su stavljeni na kunju kada ih je izbavio iz Egipta i
oslobodio ponienja i prijezira u ime Allaha i Njegove vlast, koji je zbog
njih more rastvio, a faraona i njegovu vojsku potopio. I kada su prolazili
pored naroda koji je oboavao kipove rekli su: O Musa, napravi i ti nama
boga kao to i oni imaju bogove! r7/13BJ e e e i dok se on jo nije udaljio od njih
radi susreta sa svojim Gospodarom, Samarianin je od zlatog nakita koji
je otuen od egipatskih ena napravio njima tele od zlata koje rie, i kada
se oni oko njega okupe, govore: Ovo je Musaov bog kome je on otao u
ugovoreno, odreeno vrijeme! . . .
Kuao ih je i kada im je tpom po stjeni udario iz koje je dvanaest
vrela provrelo usred pustnje i manu i prepelice im davao, ukusno jelo, a
oni su taili ono to su u Egiptu jeli - zemlji ponienja u odnosu na njih -
povra, i krastavica, i penice, i lee, i luka crvenog, a nisu se stpiti na
hranu i ivot na putu slave i izbavljenja i viih ciljeva kojima ih Musa vodi,
a oni se bave besposlicama!
I kuao ih je u kazanju o kravi koju su tebali da zakolju pa su
tumarati i lutali u pokornost i izvrenju, pa je zaklae, i jedva to uinie
(2/71) ! Kuao ih je i kada se vrato nakon susreta sa svojim Gospodarom, a
sa sobom je donio i ploe na kojima je bio ispisan Allahov ugovor sa njima.
Odbili su da odobre Ugovor i da ga potpiu poslije svih ovih oprosta za
grijehe koje su poinili; nisu odobrili Ugovor ak i kada je brdo bilo iznad
njihovih glava i kada su bili uvjereni da e na njih pasti (7/171 ) !
Bili su propitvani na mnogim mjestma na dugom njihovom putu . . . i
na kraju, evo ih pred vratma Svete zemlje zbog koje su napustli Egipat,
zemlje u kojoj im je Allah obeao da e bit vladari i da e izmeu njih svoje
poslanike slat da bi bili u Boijoj zatt i pod Njegovim vodstvom . . .
Kuao ih je, i on ima pravo da bude zabrinut. Njegov poziv je njima
upuen posljednji put, poziv u kome su skupljena najsjajnija sjeaja i
najvee radosne vijest, stmulacije, a i najee opomene:
O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke
od vas vjerovjesnicima uinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono to
nijednom narodu nije dao ; (5/2J . . .
O narode moj, uite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne
uzmiite nazad, pa da se vratite izgubljeni", (5/21)
Boija blagodat i njegovo obeanje da e neke od njih
verovjesnicima i vladarima uinit i da e im dat ono to nikome na svijetu
140
nije dao do toga vremena . . . Sveta zemlja prema kojoj se oni kreu njima
propisana Allahovim obeanjem ... Ona je, dakle, vsto obeanje. I prije
ovoga vidjeli su koliko je Allah prema njima bio iskren. A ovo je obeanje
prema kome se oni okreu, a uzmicanje od ovoga je oit gubitak.
P Israil je Israil ! Kukaviluk, uzmicanje i izmiljanje isprika,
povlaenje unazad i krenje Ugovora:
Oni rekoe: "O Musa! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju neemo
ui dok god oni iz nje ne iziu; pa, ako oni iz nje iziu, mi emo onda sigurno
ui. " (5/2).
Priroena sklonost Jevreja ovdje se pokauje u svojoj bit, otvorena
bez zastora bez maar i blagog uljepavanja. A to je zbog toga to se oni
nalaze pred opasnou, i za uljepavanje nema mjesta, nit pokuaja
bodrenja, a nema mjesta ni za stpljivost. Opasnost se pojavila vrlo blizu.
Otuda ih od toga nita ne moe odbranit, ak ni Allahovo obeanje da su
oni vlasnici ove zemlje i da je to od stane Allaha njima zapisano. Oni hoe
jefnu pobjedu. Pobjedu bez cijene i tuda. Vedru pobjedu koja e im doi
kao to su im dole mana i prepelice!
U njoj je nemilosrdan narod i mi u nju neemo ui dok god oni iz nje
ne iziu, pa ako oni iz nje iziu, mi emo onda sigurno ui (5/2).
Ali cijena pobjede nije ovakva kaku ele Jevreji, srca praznih od
iman a!
Dva ovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost
Svoju - rekoe: '1avalite im na kapiju, pa kad kroz nju proete, biete
sigurno pobjednici ; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici." rs/2).
Ovdje dolazi do punog izraaja vrijednost verovanja u Alaha i
stahovaja od Njega . . . Ovoj dvojici ljudi koji se boje Allaha stah od Njega
ini da oni nipodatavaju monike i daje im snagu pred soenom
opasnou. Oni 5 ovim svedoe vrijednost imana pred ovim opasnostma,
vrijednost straha od Allaha na mjestima strahovanja od ljudi , jer
stahovanje od Allaha i strahovanje od ljudi u jednom srcu ne mogu bit
jedno pored drugog. Onaj koji se boji Allaha ne boji se nikog drugog, nit
se boji it osim Njega.
Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju proete, biete sigurno
pobjednici rs/2J.
141
Pravilo o neustaivost i pravilo o ratu navalit i upadajte i kada
uete usred kue njihova srca, bit e slomljena onoliko koliko e vaa bit
ojaana. Oni e osjeat pora u duama, a vama e bit upisana pobjeda . . .
A u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici! C. . .
Na Allaha, samo na Njega se oslanjaju vjernici. Ovo j e osobenost i
znak iman a. Ovo je logika imana i njegov smisao . . .
P kome su upuene ove rijei? Sinovima Israilovim?
"O Musa , " - rekoe oni - "dok god su oni u njoj mi neemo u nju ulaziti
! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati !" (5/24J.
I ovako zaslijepljeno, kukaviki su se drznuli, poplaeni zbog
opasnost koja stoji pred njima, ritaju 5 nogama kao magarac i tapkaju u
mjest. Kukaviluk i zaslijepljenost su rijei koje ne iskljuuju jedna
drugu, nit su jedna od druge udaljene. One su dvojnici u mnogim
situacijama. Kukavica krene da izvri obavezu pa 5 uplai, zaslijepljeno
govorei kako je on slab da ovu obavezu izvri, zatm opsuje obavezu koja
zahtjeva tud koji on nee!
'. . Hajde ti i Gospodr tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati!" (5/24).
I ovako u drskost "nemonog" koga njegova drskost nita ne kota
osim samo da isplazi jezik! Ali tud koji teba uloit da bi se zapovijed
izvrila ta od njega dodate napore!
Hajde ti i Gospodar tvoj (5!24J .
On nije njihov Gospodar ako e ih njihovo robovanje kotat rat!
Mi emo ovdje ostati (5/2J.
Ne elimo da budemo kraljevi, nit elimo slavu, a ni obeanu zemlju,
i bez toga, ipak, slijedi susret sa Allahom.
Ovo je kraj puta sa Musaom (alejhi-s-selam) , kraj tuda i dugog puta
i mogunost devijacija, izopaenost i pokvarenost od stane Sinova
Israilovih!
To je kraj puta . . . Uzmicanje ispred Svete zemlje, a bili su joj na
vrata. Povlaenje pred obavezama Ugovora sklopljenog sa Allahom. Pa
ta da se ini? Gdje nai utoita?
"Gospodaru moj, " - ree Musa - 'Ja osim sebe imam mo samo nad
bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grenim !" (5/25J.
142
Poziv u kome ima bola, traenja utoit, predaje, u kome poslije
svega ima i odlunost, rijeenost i konanog obrauna.
On zna da je njegov Gospodar upoznat da on nema nikog osim sebe
i brata svoga, ali njegovo stanje je stanje ponienog oveka, u veri
poslanika koji je razgovarao sa Allahom, vrstog i ispravnog vernika koji
nita ne moe da nae emu bi svoje lice usmjerio osim Allaha. Njemu se
ali na svoje stnje, moli Ga i tai da povue liniju radvaj anja izmedu
njega i njegovog nevernog naroda. ta ga vee za njih poslije odbij anja
Ugovora sa Allahom? Ne vee ga ni srodstvo, ni historija, ni ranije utoeni
trud. Njega sa njima vee samo ovaj poziv Alahu, ovaj ugovor sa Alahom.
Oni su ga izolirali i ta izoliranost je dubinska. Njih nikakva veza poslije
ovoga ne vee. On je ustajan na Allahovu Ugovoru, a oni su licemjeri. On
se dri Allahova Ugovora, a oni ga kre.
Ovo je poslaniki odgoj, vjernika crt i, konano, ovo je veza oko
koje se okupljaju ili razdvajaju vernici. Ne nacionalnost, nit srodstvo nit
pripadnost narodu, jeziku ili historiji. Nema nita na Zemlji to bi ih vezalo
ako je korijen Verovanja prekinut i ako se u programu i putu railae.
Allah se odazvao svome poslaniku. I pravedno je presudio
licemjerima.
"

etrdeset godina oni e zemljom lutati" - ree On - 'Jer e im Sveta

zemla zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grenim!" <S/2).
Tako ih je Allah predao lutanju - a bili su na vratma Svete zemlje, i
zabranio im Zemlju koju im je obeao. Najverovatije da je ona zabranjena
ovoj generaciji sve dok se ne pojave nove generacije, generacije koje e
izui pouku iz ove lekcije i koje e u surovoj i slobodnoj pustnji bit
spremne na otpornost, generacija, a ne ova koju je izopailo ponienje,
ropsto i tranija u Egiptu, a koja nije bila spremna za ove velike odluke.
Ponienje, ropstvo i tranija kvare prirodu ovjeka kao i cijelog naroda.
Ovdje ih kontekst ostvlja u zabludi. Vie od ovoga nita nije dodao.
To je mjesto na kome se susree duhovna pouka i ljepota umjetost koju
ima samo kur' anski izraz.33
3ogledati odjeljak "ElKssatu f-1-Kurani" u djelu "Et-Taswirul-fenni f-1-Qurani" od
Sejjida Qutba i djelo "Menhedu-1-fenni el-islai" od Muhameda Qutba.
143
Muslimani su ramjeli ovu lekciju - kaivaje koje im Alah kauje
i kada su kao majina bili suoeni 5 potekoama naspram veine u Biti
na Bedru, rekli su Poslaniku (alejhi-s-selam) da mu nee rei ono to su
Sinovi Israilovi rekli svome Poslaniku: Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte,
mi emo ovdje ostati! (5/Z4), nego su mu kaali: Idi t i Gospoda tvoj pa
ratu j te i m emo s vaa prdruit . . .
Ovo su so neke stae kur' askog prograa u odgoju pomou
kur' anskog kazivaja i neki element Boije mudrost u podrobnom
izlagaju kavanja o Sinovima Israilovim.
144
I ispriaj im priu o dvojici
A
demovih sinova, onako kako je bilo, kad
su njih dvojica rtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog
nije, ovaj je rekao: "Sigurno te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su
dobri" - ree onaj (5/2J.
"I kad bi ti pruio ruku svoju prema meni da me ubije, ja ne bih
pruio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara
svjetova (5/2).
fa elim da ti ponese i moj i svoj grijeh i da bude stanovnik u vatri. "
A ona je kazna za sve nasilnike m.
I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade
jedan od izgubljenih (5/30).
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao
kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. (Teko meni !" - povika on - 1'ar i
ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja
se (5/.1IJ.
145
Zbog toga smo Mi propisati sinovima Israilovim: ako neko ubije
nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da
je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, - kao
da je svim ljudima ivot sauvao. Nai poslanici su im jasne dokaze donosili,
ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili 65/3?1.
Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered
na Zemlji ine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i
noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je ponienje na ovom svijetu,
a na onom svijetu eka ih patnja velika, r5/13J
ali ne i za one koji se pokaju prije nego to ih se domognete! I znajte da
Allah prata i da je milostiv (5/34J.
O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite i na putu
Njegovu se borite da biste postigli to elite r./35J.
Kad bi sve ono to je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i jo toliko, i
htjeli da se otkupe od patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo. Njih eka
muka nesnosna (66).
Zaeljee oni da iz vatre iziu, ali im iz nje nee izlaska biti, za njih e
biti patnja neprestana r5/37J.
Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna
za ono to su uinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar r./8RJ.
A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se - Allah e
sigurno oprostiti. Allah doista prata i samilostan je rs/.19).
11sigurno zna da samo Allah ima vlast na nebesima i na Zemlji. On
kanjava onoga koga hoe, a prata onome kome hoe. Allah sve moe r5/40J.
Ovaj tekst poinje objanjenjem nekih osnovnih eriatskih propisa u
ljudskom drutvu. To su propisi koji se odnose na zattu jedinke i drutva
u kome je na snazi Allahov program i Njegov zakon. Zatta poretka uope
i njegova zatita od pobunjenika. Vlast mora da poiva na Allahovoj
zapovijedi U sjeni Allahova zakona i na muslmanskoj zajednici koja ivi u
sjeni i slamskog zakona i islamskih propisa. Zatta kapitala i private
svoj ine u ovome drutvu iji poredak poiva na Allahovu zakonu.
Ovi propisi koji se odnose na ove fndamentalne stari u ivotu
drutva zauzimaju skoro cijelu ovu lekciju uz predgovor ovim propisima
kazivanjem o dvojici
A
demovih sinova koja otkriva prirodu zloina i njene
146
poticaje unutar ljudske due kao to otkriva i njegovu ogavnost i
ravratost, zatm nunost da se tome stane u kraj i da se poinilac ovoga
zloina kani, kao i suzbijanje potcaja koji pokreu oveka na ovo djelo.
Kazivanje i njengova sugestja u jakoj su vezi sa propisima koji
slijede u kontekstu ove sure. italac koji se udubi u kontekst osjea
fnkciju ovog kazivanja i dubinu inspiratvnog ubjeenja kojeg ostavlja u
dui kumuliranog i spremnost koja nastaje u srcu i raumu da prihvat ove
preteke propise sa kojima islam suoava nasilje na oveku i ivotu,
sistemu i kapitalu i privatoj svojini u sjeni islamskog druta koje poiva
na Allahovu programu i propisima Njegova zakona.
Muslimansko druto uspostavlja svoj ivot na Allahovu programu i
Njegovu zakonu, regulie svoja pitanja, veze i odnose na osnovama toga
programa i propisima ovoga zakona, a onda garantra svakoj osobi kao i
drutu pravednost i pravo na osiguranje ivotih uvjeta, stabilnost i mira
i tt ga od svih provokatvnih elemenata i elemenata guenja i suzbijanja,
nasilja i nepravde, siromatva i nude. Atak na ovakvo pravedno, uzorno,
uravnoteeno i solidarno drutvo, atak na jedinku i ivot, na sistem i
privatu svojinu je zloin, zabranjeno i runo djelo, atak bez uzroka koji
moe bit opravdan ili ne. Ova stogost protv zloina i zloinaca objanjena
je stvaranjem normalnih uvjeta za sve lude i odstranjivanjem uzroka koji
vode zloinu u ivotu oveka i drutva. I pored svega ovoga, islamski
sistem omoguava zloincu potpunu sigurnost i besprijekornost u istazi i
suenju, otklanjaj ui svaku kaznu koja je donijeta na osnovu bilo kakve
sumnje, otvarajui pred njim i vrata teobe koja se uvaava kod zloina
poinjenog na raun ovoga svijet u nekim situacijama, kao to se uvaava
i u svim situacijama kada je rije o drugom svijetu.
Sve ovo emo vidjet u ovoj cjelini i propisa koji se u njoj nalae.
Ali, prije nego to krenemo sa kontekstom i izravnim govorom o
propisima koji se nalaze u ovoj lekciji, moramo rei neto uopeno o
sredini u koj oj se primjenjuju ovi propisi u uvjetma koji to ine
djelotornim . . .
Propisi koji se nalaze u ovoj cjelini - bez obzira da l i se radi o napadu
na linost, ili na sistem ili na kapital - kao i svaki su drugi zakonski propisi,
kazna za zloin, kisas i te' azir, mogu se provesti u djelo samo u
muslimanskom drutvu, islamskoj zemlji. Zbog toga je potrebno objasnit
ta to zakon podrazumijeva pod terminom islamska zemlja (Daru-l-islam) .
Svijet se u teoriji islama i shvaanju muslimana dijeli na dva dijela:
147
, Daru-l-islam (slamska drava) - drava koja obuhvat sve
zemlje u kojima se primjenjuju islamski propisi, u kojima su na snazi
islamski propisi bez obzira da li su njeni podanici muslimani ili su
muslimani i nemuslimani ili su svi nemuslimani, osim vladara koji su
muslimani i koji primjenjuju propise islama i upravljaj u prema islamskom
zakonu,3
4
ili su muslimani, ili muslimani i nemuslimani, ali je veina dola
iz nemuslimanske zemlje, a domicilno stnovnitvo primjenjuje propise
islama i donose presude prema islamskom zaonu. Sve se svodi na
primjenu islamskih propisa i na suenje po zakonu islama.
Drugi, Daru-1-harb (Neislamska drava) - to je drava koja obuhvat
sve zemlje koje ne primjenjuju propise islama, nit donose presude na
osnovu islamskog zakona, bez obzira ko su njeni podanici, muslimani ili
pripadnici drugih objavljenih knjiga, ili nevernici. I ovdje se sve svodi na
to da se u dotnoj dravi ne primjenjuju islamski propisi i ne donose se
presude na osnovu islamskog zakona. To je neislamska drava u odnosu
na muslimane i muslimasku zajednicu.
Muslimansko drutvo poiva u islamskoj dravi prema gore datoj
defniciji.
Ovo druto koje poiva na Allahovu programu u kome je na snazi
Allahov zaon je drutvo koje je dostojno da u njemu bude zatena kr,
imetak, sistem i da se pravda srui na one koji remete njegovu sigurnost,
koji napadaju imetk i ljude u ovome drutvu, jer je ono visoko kreposno,
slobodno, pravedno, drutvo u kojem su zajameni rad i uinak svakome
ko je sposoban ili nesposoban, drutvo u kome obiluju potcaji na dobro, a
reduciraju potcaji na zlo u svakom pogledu. Svako ima pravo ko god ivi u
uvome drutvu da radi na zatt ovoga dobra, na zatt prava drugih,
njihovog imetka, ivota, ast i morala, da se brine o zatt islamske drave
u kojoj ivi sigurno, mirno i uspjeno ija su sva prava zatena, kome se
priznaju sve osobenost oveka i sva njegova drutvena prava. I ne samo
to, on je zaduen da uva ove osobenost i ova prava. Ko poslije svega
ovoga povrijedi ovaj sistem u ovoj , islamskoj dravi, on je, dakle, nasilnik i
veliki grijenik i on ste pravo da mu bude sueno i da bude kanjen
najstroijom kaznom, naravno, uz osiguranje i garanciju da mu se ne izrie
kazna na osnovu sumnje.
a nemuslimaa bit e primijenjeni samo oni propisi islama koji su suglasni sa njegovim
verovanjem, ostali islamski propisi koji nisu suglasni nee se na njemu prmjenjivat.
148
Neislamska drava (Daru-1-harb) je takoder naprijed defnisana. Ona
kao i njeni pripadnici ne uivaju garancije koje se daju kod primjene kazne
u islamskom zakonu, jer ona ne primjenjuje islamsko sudstvo nit priznaje
islamsku vlast. Ove eriatske garancije daju se osobama koje dolaze u
islamsku zemlju iz Daru-1-harba, na osnovu ugovora o sigurnost za period
njegovog vaenja.
Na osnovu ovih pojanjenja moemo ii dalje sa kontekstom ove
cjeline:
I isriaj im priu o dvojici
A
demovih sinova, onako kako je bilo, kad
su njih dvojica rtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog
nije, ovaj je rekao: "Sigurno u te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su
dobri" - ree onaj (5/27J.
" kad bi ti pruio ruku svoju prema meni da me ubije, ja ne bih
pruio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara
svjetova (5/28).
ja elim da ti ponese i moj i svoj grijeh i da bude stanovnik u vatri. "
ona je kazna za sve nasilnike (5/29).
I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade
jedan od izgubljenih (5/30).
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao
kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. 'Teko meni ! povika on - "zar i
ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga/" I pokaja
se (5/3V.
Ovo kazivanje je primjer prirode dobra i zla, primjer otvorenog Z8
koje nema nikakva opravdanja. Ona takoer nudi primjer prirode dobra i
tolerancije kao i primjer istote i smirenost. I zlo i dobro stoje jedno
naspram drugog i ponaaju se prema svojoj prirodi. Slika neuvenog
zloina koje ini zlo i otvorenog napada zbog kojeg raum staje izaziva
osjeaj za potrebom djelotvornog zakona, pravedne kazne kako bi zlo bilo
sprijeeno, zakona koji bi ga uplaio i plaenjem sprijeio njegovu nakanu.
A ako to poini i nakon ovoga, onda slijedi pravedna kazna koja odgovara
poinjenom djelu. Na taj nain bi se zatitilo dobro i sauvala
nepovredivost njegove krvi, jer ova vrsta ljudi treba da ivi i treba da bude
zatena i sigurna u sjeni pravednog i zastraujueg zakona.
Kur' anski kontekst ne navodi ni vrijeme, ni mjesto, nit imena ovog
kazivanja iako postoje neke predaje o "Kabilu i Habilu" koje govore da su
149
njih dvojica Ademovi sinovi u ovom kazivanju. Takoer postoje u nekim
predajama i detalji ovoga konflikta medu njima, njihovom sukobu zbog
njihove dvije sestre. Mi tu predaju ostavljamo kao to je i zabiljeena,
uopena, bez detala. Ove predaje su sumnjive jer su preuzete od
sljedbenika Knjige. Ovo kazivanje se nalazi u Starom zavjetu i u njemu je
preciirano vrijeme, mjesto i imena tano onako kako je zabiljeeno u ovim
predajama. Jedini taan hadis koji o ovome govori ne ulazi u detalje. Njega
prenosi lbni Mes'ud od Poslanika u kome se kae: "Svako ko se
nepravedno ubije, u njegovoj krvi ima udio prvi Ademov sin, jer je on pri
koji je propisao ubojstvo". Ovaj hadis prenosi Imam-i Ahmed u svome
Musnedu: Ehu Muavi-i i Veki' kau da i je ovo prenio ' Ame od
Abdullaha ibni Murre, a on od Mesruka, a ovaj od Abdullaha ibni
M es' uda . . . H adis biljei grupa osim Ehu DavCda preko ' Amea. Sve to
moemo da kaemo jeste da se ovaj dogaaj desio u periodu nastanka
oveka i da je to bilo prvo namjerno uboj stvo i da njegov izvrilac nije znao
kako da sahrani tjelo . . .
Saetim izlaganjem ovog kazivanja u k ur' anskom kontekstu
ostvaren je cilj i puna sugestja. Detaljno njeno iznoenje ne bi ovim
ciljevima dodalo nita novo. Zbog toga mi ostajemo pri njenoj saetost:
ispriaj ir priu o dvojici
A
demovih sinova, onako kako je bilo, kad
su njih dvojica rtvu prnijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog
nije, ovaj je rekao: "Sigurno u te ubiti!" - "Allah prima samo od onih koji su
dobri" - ree onaj (5/27J.
Ispriaj im priu o ova dva primjera, poslije kaivanja o Sinovima
Israilovim sa Musaom (alejhi-s-selam) Ispriaj im to iskreno. Ta vijest je
tana i istnita. Ona saopava istnu o ljudskoj prirodi. Ona ukazuje i na
neophodnost pravednog, zastraujueg zakona.
Ova dva Ademova sina nalaze se na mjestu koje ne ukazuje da bi se
mogla nanijet nepravda dobroudnoj dui. Oni se nalaze na mjestu
pokornost pred Alahom, mjestu prinoenja rtve pomou koje se ele
pribliit Allahu:
Kad su njih dvojica rtvu prinijeli (5/27) . . .
Pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije (5/27J.
Glagol u pasivu ukazuje da je prihvatanje ili neprihvatanje rtve
preputeno metkim snagama. Ova forma ukazuje na dvije stvari.
Prvo, da ne istaujemo nain kako je dolo do ovoga prihvatanja, niti da se
150
uputamo u ono u to su se upustla mnoga djela iz oblast tefsira. Mi
smatamo da su ove predaje preuzete i z bajki Starog zaveta . . . Drugo na to
nam ukazuje ova forma jeste da onaj ija je ra primljena nije napravio
prijestup koji trai oprez i razmiljanje da bi mogao biti ubijen. On ni u
emu nije imao nikakva udjela. Njime je upravljala metafzika snaga na
metaziki nain koja je iznad domaaja njihovog zapaanja. Nije bilo
nikakva opravdanja da se jedan brat razbjesni protiv drugog i da se u
njemu probudi misao o ubojstvu. Pomisao o ubojstvu se ne javlja u
potenoj dui ovjeka koji se nalazi na ovome mjestu, mjestu ibadeta i
pribliavanja Allahu, mjestu tajnovite metzike snage u kojoj on nema
nikakva udjela:
Sigurno u te ubiti! - ovaj je rekao rs/27).
Ovako se ovaj govor doima. Ovim pojaanjem on ukazuje na
odlunost koja dolazi od drugog i izaziva prezir jer niim nije bila izazvana,
osim tog podmuklog i prezrenog osjeanja, osjeanja slijepe zavidnost
koja ne gradi dobru duu . . .
l ovao od samog poetka naemo se protv nasilja sugestijom ajeta
iji kontekst nije upotpunjen . . .
Ali kontekst ide j o dalje i ovo lukavo i odvratno ubojstvo pojaava
slikom odgovora drugog uzorka, njegovom smirenou i dobrotom srca:
Allah prima samo od onih koji su dobri - ree onaj (5/27).
l ovako nevino vraa cijelu stvar na njeno mjesto i porijeklo i pomou
vere shvaa i prihvaa uzroke, usmjeravaj ui napadaa da se Allaha boji ,
ukazujui mu na put koj i vodi napretku uz lijepu aluziju koja ne otkriva
prijekor nit uzbuenost.
Zatm poboni, vjerni, mirotvorni i blagi brat ide dale i razbija zlo
raspaljenog zla u opakoj dui svoga brata:
kad bi ti pruio ruku svoju prema meni da me ubije, ja ne bih
pruio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara
svjetova (512RJ.
Ovako se ocrtava primjer blagost, mira i pobonost na mjestu koje
je najtee u buenju svijest ovjeka i hrabrost napadnutog protv
napadaa i udnovate smirenost i sigurnost pred neprijateljem. Njegovo
SlCCjC pobono i boji se samo Allaha, Gospodara svjetova.
I 5I
Ovaj njegov govor jo uvijek gasi mrnju, rastura zavidnost, umiruje
zlo, smiruje uzavrele nere, vraa brata bratskoj ljubavi, veselost imana i
senzibilitetu bogobojaznost.
Da. To bi bilo dovoljno. Meutm, dobri brat tome jo dodaje
opomenu i upozorenje:
Ja elim da ti ponese i moj i svoj geh i da bude stanovnik u vatri. "
A ona je kazna za sve nasilnike (5/2).
Ako t prui ruku da me ubije, ja t to neu uzvratt, jer to nije moja
priroda i u to neu da se mijeam. Ova pomisao - pomisao uboj stva - nije u
osnovi prisuta kod mene, nit je moja misao tome okrenut, jer j a se bojim
Allaha, Gospodara svetova. Ja nisam nesposoban da to uinim. Ja te
ostavljam da grijeh moga smaknua pridoda svome grijehu zbog koga B
Allah nije primio rtvu. Toj grijeh e bit dvostuk, a i kazna dvostruka .
A ona je kazna za sve nasilnike (5/2).
Na ovaj nain on mu je ilustratvno kaao o svome saaljenju u
odnosu na zloin ubojsta da bi ga odvrato od onoga to ga je spopalo i da
bi ga zastdio od toga u odnosu na brata, blagog, mirnog i pobonog.
Zatm mu je izloio teinu zloina ubojstava da bi ga od toga udaljio
i ilustratvno pokazao kako da se rijei dvostrukog grijeha pomou
bogobojanost i straha od Allaha, Gospodara svetova. I u jednom i u
drugom postgao je ono to ovek moe da postgne da bi zlo i njegove
porive udaljio iz ljudskog srca.
P slika zlotvora ne bi bila potpuna kad ne bismo znali kakav je bio
njegov odgovor.
I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade
jedn od izgubljenih (5/30).
Poslije svega ovoga. . . Poslij e prisjeanja, pomirenja, savjeta i
opomena . . . Poslije svega ovoga, zla dua je jurnula i desio se zloin. Desio
se i pored svih prepreka . . . Svaka prepreka je savladana i onje dopusto sebi
ubojsto . . . Ubojsto koga? Ubojstvo brata svoga . . . ! I zasluio je kaznu:
I postade jedan od izgubljenih (5/10).
Izgubio je duu i doveo je do propast. Izgubio je brata pomagaa i
druga. Izgubio je ovaj svijet jer ivot nije sretan za ubicu. Izgubio je i drugi
svijet jer je na sebe navukao pri i posljednji grijeh. Predstavljen mu je
152
zloin u opipljivom obliku, obliku mrtvog tjela, tjela koga je ivot napusto
i koje je postalo meso u koje tuhle prodire. To je mrto tjelo koje ovek
ne podnosi.
Boija mudrost je htela da bude nemoan - a bio je odvaan ubica -
da zakopa mrtvo tjelo brata .svoga, nemoan da bude kao gavran u svijetu
ptca:
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao
kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. 'Teko meni /" - povika on - "zar i
ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga." I pokaja
se (5/31).
Neke predaje kau: jedan gavran ubio je drugog gavrana, ili on je
naao tjelo gavrana, m je doao sa tjelom gavrana i poeo da kopa po
zemlji, zat je tu gavrana stavio i na njega zemlju nanio. Tada je ubica
rekao to to je rekao i uinio to to je vidio da gavran ini . . .
Izgleda da ubica nije od prije vidio kako se mrtvi pokopava. U
suprotom, i on bi to uinio. Mogue daje tome bio uzrok to to je ovo pri
mrtvi na Zemlji od sinova Adem ovih, ili je ubica bio novost i nije znao kako
e pokopat ubijenog. Obje mogunost su prisute. Takoer je vidljivo i da
njegovo pokajaje nije bilo pokajanje. U suprotom, bilo bi prihvaeno od
strane Allaha. To je bilo kajanje zbog uzaludnost ovoga ina i svega onoga
to je slijedilo poslije: umor, potekoa i uznemirenost.
Pokop koji je gavran priredio svome bratu gavranu je, kako neki
kau, obiaj u svijetu gavraa, ili je to nadnaravan dogaaj koji je Allah
priredio . . . I ovo je, kao i to, isto. Onaj ko ivim biima daje instnkt je ist
Taj koji moe da prouzrokuje bilo koji dogaaj posredstvom nekog drugog
ivog bia. I jedno i drugo je u Njegovoj moi.
Ovdje kontekst biljei duboke tragove koje u dui ostavlja
prenoenje vijest ovim neprekidnim slijedom kako bi poslije toga preao
na propise pomou kojih bi uklonio zloin u dui zloinca ili pravednom
kaznom kaznio zloinca ako ga poini nakon to je spoznao ta ga eka od
bolne kazne:
Zog toga smo Mi propisati sinovima Israilovim: ako neko ubije
nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da
je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, - kao
da je svim ljudima ivot sauvao. Nai poslanici su im jasne dokaze donosili,
ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili (5/32).
153
Zbog toga . . . Zbog postojanja ovih primjera u ovjeanstvu . . . Zbog
nasrtaja na mirne blage i dobre ljude koji ne ele nikome zlo, nit
neprijateljstvo . . . Zbog savjeta i opomene koji kod nekih sklonih zlu ne
koriste. . . Miroljubivost i blagost ne mogu zaustavit zloin ako zlo ima
duboke korijene u dui . . . Zbog toga smo Mi zloin ubojsta jedne due
uinili velikim grijehom koji je ravan ubojstvu svih ljudi i uinili smo rad na
sprjeavanju ubojstva i potedi jednog ivota velikim djelom koje je ravno
spaavanju itavog oveanstva. To smo propisali Sinovima Israilovim u
zakonima koje smo im dali. (O tome e bit vie rijei u narednoj cjelini u
kontekstu sure gdje e bit detaljno objanjena kazna odmazde, kisasa) .
Ubojstvo nekoga ko nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered
ne ini, ravno je ubojstvu svih ljudi. Jedna dua je kao i sve due, pravo na
ivot koje ima jedna dua potreno je i svim drugim. Uojstvo jedne due
je nasrtaj na lino pravo ivota, pravo u kome su svi udrueni. Takoer je
sprjeavanje ubojstva i poteda jednog ivota ovim spreavanjem bez
obzira da li se radi o sprjeavanju dok je jo iva ili odmazdom nakon
poinjenog djela kako bi se sprjeilo uboj stvo jo nekoga - ravno
spaavanju svih ljudi, jer je to zatt prava na ivot u kome svi sudjeluju.
Vraanjem na propise koje smo objasnili vidi se da se ova rjeenja
odnose samo na stanovnike islamske drave (Daru-l-islam) - muslimane,
nemuslimane i one koji su pod njenom zattom. to se te stanovnika
nem uslimanske drave (Daru-1-harbi) , i na njih je mogue primjenjivat
ove odredbe ako postoji meudravni ugovor. Ist je sluaj i sa imovinom.
Lijepo je da se uvijek prisjetmo da je ovo eriatsko pravilo i da je islam ska
drava ona U kojoj je na snazi islamski zakon, u kojoj se presude donose na
osnovu ovoga zakona, a da je neislamska drava (Daru-1-harb) ona u kojoj
nisu na snazi islamski zakoni, nit se po njima donose presude.
Allah je propisao ovaj princip Sinovima Israilovim jer su oni u to
vrijeme bili sljedbenici Knjige koji su predstavljali islamsku dravu (Daru
l-islam) - sve dok su primjenjivali zakon Tevrat koji nije bio revidiran. Ali
Sinovi Israilovi su prekoraili granice zakona nakon to su im Allahovi
poslanici dolazili sa jasnim porukama, a u vrijeme Muhameda (alejhi-s
selam) i dalje su granice zla prelazili. Kur'an to registrira bez isprika. On
registrira i kraj njihovog dokaza i njegov pad dolaskom poslanika koji su
im objanjavali njihov zakon:
Nai poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih,
poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili rs/32).
154
Ima li veeg preterivanja od prekoraivanja Allahovih granica
injenja nasilja prema Njegovom zakonu izmjenama ili zanemarivanjem?
U prethodnom aje tu Allah je povezao ubojstvo sa neredom na Zemlji,
inei svako od dva spomenuta prolijevanja krvi opravadanjem za ubojstvo
i izuzetkom u zatt prava na ivot i prikaujui zloin ubojstva pretekim
i gnusnim inom . . . To je stoga to je sigurnost muslimanske zajednice u
islamskoj zemli kao i zatta opeg sistema i javnog reda, u ijem se okrilju
ivi sigurno i u miru odvija njena plemenita aktvnost, nuna za sigurnost
pojedinaca . . . tavie, to je nunije jer se sigurnost pojedinaca ostvaruje
samo sigurnou zajednice. Ne teba ni govorit da se na taj nain tt ovaj
primjerni uzorak drutva i obezbjeuju sve garancije za njegovu stbilnost,
tako da ljudi u njemu obavljaju svoje plemenite aktvnost, ivot u
njegovom okrilju prosperira i cvjeta i pupoljci dobra, vrline, proizvodnje i
napretka u takvoj atosferi se rascvetavaju . . . Pogotovo to ovo drutvo
svim ljudima jami sve garancije za ivot, iri unaokolo klimu u kojoj se
razvija sjemenje dobra, a sui sjemenje zla, radi na preventvi prije nego to
radi na lijeenju, a zatm lijei ono to nisu obuhvatla sredstva preventve.
Ono ne daje povoda nit opravdanja da se zdrava linost okrene zlu i
nasilu . . . Ono to prijet njegovoj sigurnost - poslije svega toga - jeste tj
opaki i hravi element koji se mora izrezat i odstranit ukoliko se ne
dozove pamet i ne osvijest se . . .
A sada utruje kaznu za taj hravi element, kanu koja j e u
islamskom pravu poznat pod imenom sankcije za odmetitvo.
Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered
na Zemlji ine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili d im se unakrst ruke i
noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je ponienje na ovom svijetu,
a na onom svijetu eka ih patnja velika, rs/33J
ali ne i za one koji se pokaju prije nego to ih se domognete! I znajte da
Allah prata i da je milostiv rs!34J.
Defnicija ovog zloina o kome se govori u ovom tekstu jeste pobuna
protv muslimanskog vladara koji vlada prema Allahovom zakonu u vidu
organizirane bande koja ustaje protv vlast ovoga vladara, sije smrt meu
stanovnicima muslimanske zemlje i vri nasilje nad njihovim ivotima,
155
imovinom i svetnjama. Neki eriatski pravnici uvetuju da to bude van
zemlje, daleko od domaaja vlast vladara. Meutm, drugi kau da sao
okupljanje u bandu i otpoinjanje sa nasiljem nad stanovnicima
muslimanske zemlje silom ini da se tekst primjenjuje na nju, bilo to van
zemlje ili u zemlji. Ovo miljenje je blie pratnom stanju kako bi mu se
suprotstavilo merama koje ono iziskuje.
Ov buntovnici protv vladara koji vlada po Alahovom zakonu, ovi
napadai na stanovnike islamske zemlje koji uspostvljaju Allahov zakon
(bilo da su muslimani, nem uslimani ili zateni ugovorom) ne vojuj u samo
protv vladara i samo protv ljudi, ve oni vojuju protv Allaha i Njegovog
Poslanika dok vojuju protiv njegovog eriata, dok vre nasilje nad
Ummetom koji uspostvlja ovaj eriat i dok prijete islamskoj zemlji u kojoj
vlada Allahov zakon. Oni isto tko, vojujui protv Allaha, Njegovog
Poslanika i Ummeta koji ga uva i zemlje koja ga primjenjuje, ine nered
na Zemlji. A nema goreg nereda od pokuaja sprjeavanja Allahovog
zaona i zastraivanja zemlje u kojoj se provodi eriat. . .
Oni ratuju protv Allaha i Njegovog Poslanika, iako, ustvari, ratuju
protv muslimanske zajednice i muslimanskog vladara. Tano je da oni ne
ratuju protv Uzvienog Allaha sabljom, kao to ne ratju protv linost
Allahovog Poslanika (alejhi-s-selam) poslije njegove smrt, meutm, rat
protv Allaha i Njegovog Poslanika se ostvaruje ratom protv Allahovog i
Poslanikovog eriat, protv zajednice koja je zadovoljna Allahovim i
Poslanikovim zakonom i protv zemlje u kojoj se provodi Allahov i
Poslanikov zakon.
Takoer tekst - u ovoj formi - ima i drugi smisao, jasan kao to je i
ovaj smisao jasan, a to je da vlast koja ima pravo da - Allahovom odredbom
- kazni Njegove neprijatelje ovim kaznama propisanim za ovo nedjelo jeste
ona vlast koja je uspostavljena na Allahovom eriatu i eriatu Njegovog
Poslanika, u islamskoj dravi u kojoj vlada Allahov i zakon Njegovog
Poslanika . . . Nikakva druga vlast koja ne ispunjava ovaj uvet ni u kakvoj
drugoj zemlji koja nema ovaj atribut. . . Ovo jasno potvrujemo jer su
pojedini prirepci vlast u svakom vremenu izdavali fete vladarima koji ne
izvode svoju vlast iz Allahovog eriat, koji ne rade na provoenju ovog
eriat i koji ne ostvaruju postojanje islamskog sistema u svojim dravama,
makar tvrdili da su muslimani, izdavali su im fetve da mogu kanjavat one
koji ustau protv njih ovim kaznama - uime Allahovog zakona - iako ovi
pobunjenici nisu vojevali protv Allaha i Njegovog Poslanika, ve su ustajali
protv vlast koja se digla protv Allaha i Njegovog Poslanika . . .
156
Nijedna vlast koja ne poiva na Allahovom eriatu u islamskoj dravi
nema pravo da u ime Allahovog zakona kanjava one koji ustaju protv
nje u u u A danas nema neto ni nalik na ovu vlast i Allahov zakon? Ona samo
uzurpira pravo Boanstva i prisvaja ga sebi. Ona nema pravo da se ee o
Allahov zakon i da se na njega poziva?!
Kazna pripadnicima ovih naoruanih bandi koje ustj u protiv
muslimanskog vladara koji uspostavlja Allahov eriat - koje zadaj u stah
ljudima u islamskoj zemlji i koje vre nasilje nad njihovom imovinom,
ivotma i svetnjama jeste da budu ubijeni obinim uboj stvom, ili raapet
d ok ne umru (neki eriatski pravnici tekst tumae da je razapinjanje poslije
ubijanja kazna za zastraivanje i terorizam) ili da im se odsijeku desna ruka
i lijeva noga unakrst. . .
eriatski pravnici se nairoko razilae u vezi s ovim tekstom i pitaju
ima li vladar pravo izbora u ovim kaznama ili postoji utvrena kana za
svako zlodjelo koje poine pobunjenici?
Pravnici Ebu Hani:ne, a:ine i Amed ove pravne kole smatraju da
su kazne regulirane prema konkreto izrenom zloinu. Onaj ko ubije, a
ne opljaka, ubija se; onaj ko opljaka, a ne ubije, podlijee odsijecanju;
onaj koji ubije i opljaka ubija se i razapinje; a onaj ko zastai na putu, a ne
ubije i ne opljaka, progoni se.
Po Maliku, ako pobunjenik ubije, nuno ga je ubit i vladar nema
pravo izbora da l da ga podvrgne sjei ili progonstvu, ve ima pravo izbora
da ga ubije ili razapne. Meutm, ako opljaka, a ne ubije, nema pravo
izbora da ga progna, ve ima pravo izbora da ga ubije, razapne ili odsijee
ruku i nogu unakrst. Ako samo zastrai na putu, vladar ima pravo izbora
da ga ubije, razapne, podvrgne sjei ili progonstvu . . . Pravo na izbor kod
Malika znai da se stvar o tom pitanju preput vladarevom idthadu. Pa
ako je pobunjenik od onih koji misle i snuju, onda je stanovite idthada
da ga treba ubit ili razapet, jer se odsijecanjem ne otklanja njegova
tetost. A ako je od onih koji ne misle i ne snuju ve posjeduje snagu i
mo, odsijeca mu se ruka i noga unakrst. A ako nema nijedno od ta dva
svojsta, onda se kanjava blae, a to je progonstvo i ublaena kazna".35
Mi se opredjeljujemo za miljenje Imam-i Malika u posljednjem
njegovom paragraf, a to je da se kazna ponekad primjenjuje za samo
'b knjige Abdulkadira Ode, Et-Ter'u-l-dinaijju f-l-ilami muqarenen bi-1-qanuni-l
wad'ijji.
157
izlaenje i zastraivanje na putu, jer je to preventvna mjera koja ima cilj
prenstveno da zloin sprijei u njegovom korijenu, da se ispolji grubost
prema smutljivcima na Zemlji koji siju strah islamskom zemljom i
zastrauju muslimansku zajednicu koja provodi Allahov zakon u ovoj
zemlji, a ona je najdostojnija zajednica i naj dostojnija zemlja da bude
sigurna i mirna.
Takoer se razilaze u znaenju progonstva iz zemlje . . . Je li to
progonstvo iz zemlje u kojoj je poinjen zloin? Ili je to progonstvo iz
zemle u kojoj posjeduje slobodu, a to znai hapenjem? Ili je progonstvo
uope sa lica zemlje, a to biva samo smru?
Mi se opredjeljujemo za progon iz zemlje u kojoj je poinio zloin na
pusto mjesto na kome e osjett samou, progonstvo i nemo, za kaznu to
je on progonio ljude, zastraivao ih i tranizirao i gdje e u progonstu bit
onemoguen da ini zloin slabljenjem njegove okorjelost ili izoliranjem
od njegove bande!
To im je ponienje na ovom svijetu, a na onom svijetu eka ih patnja
velika (5/33).
Kazna koju dobiju na ovom svijetu ne brie im, dakle, patju na
buduem svijetu i ne ist ih od prljavtne zloina kao to je sluaj sa
nekim drugim sankcijama. Ovo takoer upuuje na strogost kazne i
odvratost zloina, jer muslimanska zajednica u islamskoj zemlji mora da
ivi u sigurnost, a muslimanska vlast koja provodi Allahov zakon mora da
bude potvana. Ovo je ta odgovarajua i plemenit sredina koja mora da
osigura sve garancije za svoj prosperitet i ovo je taj pravedni i savreni
sistem koji mora da bude zaten od nanoenja zla . . .
Kada se ovi odmetici i smutljivci sustegnu od grijeha i smutje
uslijed toga to su osjetli antpatju prema zloinu, to su 5 pokajali Allahu
i vratli na ispravan put - dok su jo u snazi i prije nego ih stgne ruka vlast
- briu se njihovi zloini i kazne i vlast nema vie dokaza protv njih, a Allah
prata i bit e im milostv na posljednjem polaganju rauna:
ali ne i za one koji se pokaju prije nego to ih se domognete. I znajte da
Allah prata i da je milostiv (5/34).
Mudrost brisanja njihovog zlodjela i kazne u ovom sluaju je posve
jasna sa dva aspekta.
158
Prvo, potovanje njihovog pokajanja - kad su jo u mogunost da
poine nasilje - i dranje pokajanja dokazom da su se popravili i krenuli
pravim putem.
Drugo, stmuliranje da se pokaju, jer se tako najlake utede
sredsta potrebna za njihovu likvidaciju.
Islamski progra sarauje sa ljudskom prirodom i svim njenim
osjeanjima, svim njenim unutarnjim putevima i mogunostma, a Allah,
koji je zadovoljan da ovo bude program muslimana, jeste Stvoritelj ove
prirode, On je dobro obavijeten o ovim putevima i stazama i On dobro
poznaje ono to dovodi u red ovu prirodu i to je dobro za nju . + + A kako i ne
bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna i koji je o svemu
obavijeten?
Boanski program ne obuzdava ljude samo zakonom. On izlai
sablju zakona i podie je kad treba da povrat onoga koga obuzdava samo
sablja. Njegov prvi oslonac jeste odgoj srca, formiranje karaktera i uputa
due - to pored izgradnje drutva u kome e rast i napredovat sjeme
dobra, a u kome e vehnut i suit se klica zla. Zato kur' anski kontekst
jedva da zavri zastrai vanjem kaznom, a zapu uje se ka srcima, savjestma
i duama, pobuujui u njima osjeanje bogobojaznost, bodrei ih da
iznau put do Allaha i da se bore na Allahovom putu ako ele spas,
upozoravajui ih na posljedice neverovanja u Njega i slikajui im sudbine
nevernika na buduem svijetu takvim slikama da to tera na stah i
potovanje:
O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite i na putu
Njegovu se borite da biste postigli to elite (5/35J.
Kad bi sve ono to je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i jo toliko, i
htjeli da se otkupe od patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo. Njih eka
muka nesnosna (5/36J.
Zaeljee oni d iz vatre iziu, ali im iz nje nee izlaska biti, za njih e
biti patnja neprestana (5/37J.
Ovaj integralni program zahvaa oveka sa svih stana; obraase
ljudskom biu na sva njegova ula, dote sve njegove ive strune
159
motviui ga na pokornost i odvraajui ga od grtJesenja. . . Prvi cil
programa jest pravilno formiranje ljudske linost i spreavanje od
devijacije. Kazna je jedno od mnogobrojnih sredstva, ali ona nije cilj, kao
to ona nije ni jedino sredstvo.
Ovdje vidimo da ova cjelina poinje kazivanjem o dvojici Ademovih
sinova - sa svim nadahnuima koje ono u sebi nosi - zatm nastavlja
govorom o kazni koja upa srce i zavrava pozivom da se boji Allaha, da se
ima stahopotovanje prema Njemu i da se ima strah od Njegove kazne. Uz
ovaj poziv data je i zastraujua slika kazne . . .
O vjernici, Allaha se bojte (5/3Q
Stah teba da bude od Allaha i to je stah vrijedan ovekovog
dostojansta. to se te staha od sablje i bia, to je poniavajui stupanj
straha i on je poteban samo posrnulim osobama . . . Stah od Allaha je
najdostojniji, najplemenitji i najii . . . Jer strah od Allaha je to to prat
savjest u onome to je tajno i onome to je javno, on je to to spreava od
zla u situacijama koje ljudi ne vid i koje nisu na dohvat zakona. Ne moe
sam zakon - mada je nuan - nadzirat sve bez bogobojanost, jer ono to
promakne zakonu mnogostruko je vie od onoga to on dosegne. Nema
esttog ovjeka i nema ispravnog drutva koje poiva samo na zakonu,
bez nevidljive kontole iza tog zakona i bez Boanske vlast koje se boji
savjest.
I nastojte da Mu se umilit e rs;asJ . . .
Alaha se bojte, put do Njega taite, veze koje vas spajaju s Njim
dotite . . . U predaji od lbni Abbasa stoji da l nastojte da mu se umilite znai:
Molite Njega za svoje potebe. Kada ljudi osjeaju potebu za Allahom i
kada od Njega trae svoje potrebe, tada su u pravoj poziciji potinjenost,
tada su, kroz tu potinjenost, u najboljoj situaciji i najblii su spasu. Oba
tumaenja odgovaraju tekstu i vode okrepljavanju srca i oivljavanju
savjest, kao to zavravaju eljenim spasom.
. . . da bite postigli to elite (5/35) .
Na drugoj stani je prizor nevjernika koji se ne boje Allaha, koji ne
trae put do Njega i koji nee bit spaeni . . . To je oevidan i iv prizor koji
kur' anski kontekst ne ozraava opisima i konstatacijama ve pokretma i
emocijama, upravo na nain na koji to ini Kur'an predstvljajui prizore
Sudnjeg dana i interpretrajui veinu ciljeva:
160
Kad bi sve ono to je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i jo toliko, i
htjeli da se otkupe od patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo. Njih eka
muka nesnosna (5/36).
Zaeljee oni d iz vatre iziu, ali im iz nje nee izlaska biti, za njih e
biti patnja neprestana (6/37).
Najvie to mata moe da zamisli i da pretpostavi jeste da sve ono
to ima na Zemlji bude u posjedu nevjernika. Meutm, kontekst
pretpostavlja da posjeduje vie nego to se moe zamislit i poeljet, pa
pretpostavlja da posjeduju sve ono to ima na Zemlji i jo toliko. Kontekst
ih slika kako pokuavaju da se otkupe i jednim i drugim kako bi se spasili
muke na Sudnjem danu. Slika njihov prizor kako pokuavaju da izau iz
vatre, zatm njihovu nemo da ostvare eljeni cilj i kako ostaju u nesnosnoj
muci . . .
Prizor j e otelovljen i sastoji se od nekoliko scena i uzastopnih
pokreta . . . Prizor koji prikauje njih i s njima sve ono to ima na Zemlji, i jo
toliko . . . Prizor u kome oni nude sve to da bi se otkupili. Prizor kako su
razoarai jer im zahtevu nije udovoljeno i molba nije primljena . . . Prizor
kako ulaze u Dehennem . . . Prizor kako pokuavaju da izau iz njega . . .
Prizor kako se prisiljavaju da ostanu tamo gdje jesu. Zastor se sputa
ostavljajui ih da tao borave!36
Na kraju ove cjeline dolazi propis Q krai:
Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna
za ono to su uinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar (5/38).
A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se - Allah e
sigurno oprostiti. Allah doita prata i samilostan je (5/39).
Ti sigurno zna da samo Allah ima vlast na nebesima i na Zemlji. On
kanjava onoga koga hoe, a prata onome kome hoe. Allah sve moe (5/40).
Muslimansko drutvo osigurava sredstva za ivot iteljima islamske
zemlje - bez ralike na njihovu vjeru - tako da to otklanja i pomisao na
krau kod svakog oveka bez razlike . . . Ono im osigurava garancije za
ivot i zadovoljenje votih poteba. Ono im osigurava uvjete za odgoj i
pravilno usmjerenje kao i garancije za pravilnu raspodjel u. Ono
istovremeno ini da privato vlasnitvo u tom drutvu pote i dolazi iz
*.+.poglavlje Tarqatu-l-Qur'an u knjizi Et-Taswiru-l-enniju f-l-Quran, ko .knjigu
Meahidu-'ijame f-l-Qur'an.
161
halala, kao to ini da to privato vlasnito ima drutvenu funkciju koja e
koristt drutvu, a nee mu tett . . . Zbog svega ovoga, to drutvo otklanja
i pomisao na krau kod svakog ovjeka bez razlike . . . Zato ono ima pravo
da bude strogo pri izricanju kane za krau, za napad na privatu svojinu i
za napad na sigurnost zajednice . . . Uz to to je tako strogo, ono ipak
otklanja sankcije u sluaju sumnje i osigurava pune garancije
osumnjienom da nee bit kanjen bez vrsth dokaza . . .
Verovato je ovo prilika da kaemo neto ire o ovome to smo
ukratko rekli.
Islamski sistem je jedna savreno zaokruena cjelina. U njemu se ne
shvaa mudrost zakonodavnih detalja kako treba sve dok se ne pogleda u
prirodu tog sistema, njegove temelje, principe i garancije. Takoer teba
rei da ovi detalji nisu podesni za primjenu ako se ne primjenjuje itav
sistem i ako se ne postupa po njemu u cijelost. Parcijalno uzimanje nekog
islamskog propisa ili principa i njegova primjena u okviru sistema koji u
cjelini nije islamski - nema korist. Zapravo, primjena tog njegovog
istrgnuto g dijela ne smatra se primjenom islama, jer islam nije struktuiran
iz dijelova i rastavljenih elemenata. Islam je upravo ovaj cjelovit sistem ija
primjena obuhvaa sve aspekte ivota.
Ovo je opi stav. Pa i kad je rije o krai, stvari se ne razlikuju.
Islam poinje utvrivanjem prava svakog pojedinca u
muslimanskom drutvu u islamskoj zemli na ivot kao i njegovog prava na
sva neophodna sredstva za zattu ivota. Svaki pojedinac ima pravo da
jede, pije i da se oblai, da ima kuu u koju e se sklonit i nai utoite, u
kojoj e nai stanite i mir . . . Pravo je svakog pojedinca da od zajednice -
zapravo od drave koja zamjenjuje tu zajednicu - dobije sve ove neophodQe
potreptne. To pojedinac prenstveno treba da ostvari putem rada - ako je
sposoban za rad - a zajednica - drava koja vri funkciju zajednice - duna
je da ga naui kako e radit, da mu osigura posao i sredstva za rad . . . Ako
je nezaposlen zato to nema posla, ili sredstva za rad, ili je nesposoban za
rad, ogranieno m potpuno, privremeno ili trajno, ili ako njegova zarada na
poslu nije dovoljna da pokrije njegove nune potebe, on ima pravo da
dopuni ove potrebe iz nekoliko izvora. Prvo, i izdravanja koje mu se
odredi zakonom, a koje pada na teret sposobnih lanova njegove porodice,
a onda i na sposobne stanovnike njegova mjesta ivljenja, zatm iz dravne
blagajne, i to iz njegovog prava na propisani mu dio zekjata. Ako zekjat nije
dovolan, muslimanska drava koja provodi eriat islama u cijelost u
islamskoj zemlji propisuje onoliko koliko je dovoljno za izdravanje onih
162
koji nemaju iz imetka onih koji imaju, tolio da to ne prelazi ove granice i
ne proiruje se na ono to je mimo nunog nit nanosi nepravdu privatom
vlasnitvu koje proizilazi iz dozvoljeno steene imovine - halala . . .
Islam je takoer strog u defniranju sredstava za stcanje imovine.
Privato vlasnito u islamu moe potei samo od halala . . . Zato privato
vlasnitvo u islamskom drutvu ne izaziva mrnju onih koji nemaj u nit
izaziva njihove apette da uzurpiraju ono to je u rukama drugih . . . Pogoto
kad im sistem garantra zadovoljenje potreba i ne ostvlja ih liene i
siromane.
Islam odgaja savest ljudi i njihov moral inei da se njihovo
razmiljanje okree ka radu i zaradi putem rada, a ne kradi i zaradi putem
krade . . . A ako nema posla ili ako nije dovolja za obezbjeenje potreptna,
onda im daje prava kroz druga ist i asna sredstva . . .
Zato onda krade kradljivac u okrilju ovog sistema? On ne krade da
zadovolji potebe, ve krade i z pohlepe za bogatstvom putem nerada.
Meutm, bogatstvo se ne ste na ovaj nain koji zastrauje muslimansku
zajednicu u islamskoj zemlji, koji je liava mira u kome ima pravo da uiva
i koji liava vlasnike dozvoljeno steene imovine da budu mirni za svoj na
halal nain steeni imetak.
Zaista je pravo svakog pojedinca u drutvu poput ovog da ste svoju
imovinu na dozvoljen nain, a ne kamatom, prijevarom, gomilanjem robe
radi njene prodaje u oskudici, ni jedenjem zarade radnika; zatm je njegovo
pravo da izdvaja zekjat i daje ono to je moda potrebno zajednici mimo
zekjata . . . Pravo je svakog pojedinca u drutvu poput ovog da bude siguran
za svoju privatu imovinu i da ta imovina ne bude preputena krai ili
drugim vidovima otuivanja.
Ako kradljivac poslije svega toga ukrade, ako ukrade a ima
zadovoljene potebe jasno znajui da je zlodjelo zabranjeno, da nema
potrebe da otma ono to je u tuim rukama, jer ni drugi nisu oteli svoj
imetak od drugih nit ga sakupili na nedozoljen nain, ako, dakle, ukrade
u situaciji poput ove, on ne krade iz opravdanja i niko ne treba da ima
obzira prema njemu ako mu se zlodjelo dokae.
Meutm, kada postoji sumnja da je bio u nudi ili neto drugo,
osnovni princip u islamu jeste da se sankcije ne primjenjuju na sumnjivim
dokazma. Zato Omer (neka je Allah zadovoljan njime) nije primijenio
sankciju odsijecanja u godini velike tete i kada je vladala opa glad.
Takoer nije odsjekao u jednom posebnom sluaju kada su mladi robovi
163
lb ni Ha t ba i b ni Ebi Balta' a ukrali devu jednom oveku iz plemena
Muzejna. Naime, on je bio naredio da se priijeni sankcija odsijecanja,
medutm, kada se ispostavilo da ih njihov gospodar izgladnjuje, oslobodio
ih je sankcije za krau a kaznio njihovog gospodara dvostukom cijenom
deve kao odgojnom mjerom.
Ovako treba razumjeti kazne u islamu u okviru njegovog
zaokruenog sistema koji daje garancije svma, a ne jednoj klasi na raun
druge . . . Sistema koji preduzima mjere zatte prije nego to posegne za
kaznenim mjerama. Sistema koji kanjava samo nasilnike koji nemaju
opravdanja za nasilje . . .
Poslije objanjenja ove ope injenice moemo poet sa govorom o
saknkciji za krau . . .
Kraa je potjno uzimanje tue imovine koja j e na sigurnom. Uzeta
imovina mora imat svoju vrijednost... Muslimanski eriatski pravnici su se
otprilike sloili da imovina koja se uzme potajno sa zatenog mjesta i to
se ubraja u krau odgovara vrijednost jedne etvrtne dinara, odnosno
dvadeset i pet pjastera u sadanjoj naoj valut . . . Ta imovina mora bit na
sigurnom mjestu i da je kradljivac uzme sa tog mjest na kome se uva i
da je iznese odatle. Zato se npr. ne odsijeca ruka povereniku koji uva
imovinu ako je ukrade. Ne odsijeca se ruka ni slugi kome je doputeno da
ulai u kuu za ono to ukrade jer to nije uvano od njega. Ni zajmoprimcu
ako porekne da je uzeo neto u zajam. Nit za plodove u polju dok se ne
sakupe na gumno. Nit za imovinu koja je izvan kue ili van kase u kojoj se
uva . + . I tako redom.
Ova imovina koja je na sigurnom mora pripadat drugom ... Zato se
ne odsijeca ruka ako vlasnik ukrade iz imovine svoga ortaa, jer i on ima
sudionitvo u tome tako da to nije samo imovina drugog. Isto tako, onome
ko ukrade iz dravne blagajne muslimana ne odsijeca se ruka jer i on ima
svoj udio u njoj i nije samo imovina drugog . . . Kazna u sluajevima slinim
ovom nije odsijecanje ruke ve ublaena kazna - t'zir. . . (Ta'zir je
nedefnirana kazna, kao bievanje, zatvor, sramoenje ili savet, a to e se
primjenjivat prema uvetma i miljenju sudije.)
Pri odsijecanju odsijeca se desna ruka do zgloba. U sluaju povratka,
ponovljenog krivinog djela odsijeca se lijeva noga do zgloba. Ovo je ta
mjera oko koje je postignuta saglasnost kod odsijecanj a. Miljenja
eriat.kih pravnika su razliita u sluaju tree i etvrte krae.
164
Sumnjivi i nepotpuni dokai obaraju sankciju . . . Sumnja da postoji
glad ili nuda otlanja sankciju. Sumnja da je neko suvlasnik u imovini
otklanja sankciju. Odustajanje od prethodno datog priznanja - ako ne
postoje svjedoci - je sumnja koja otklanja sankciju. Sustezanje svedoka od
davanja iskaa je sumnja e . . I tako redom . . .
Pravnici se razilaze oko toga ta ubrajaju u sumnju. Ebu Hanife npr.
ne primjenjuje sankciju u sluaju krae onoga to je u principu doputeno
- ak i poslije njegovog obezbjeivanja - kao to je kraa vode poslije
njenog osiguravanja ili kraa ulova poslije lova, jer je to oboje u principu
doputeno. Doputenost u principu ostavlja sumnju da to ostaje doputeno
i poslije njegovog osiguravanja. Javno suvlasnitvo u tome ostavlja sumnju
u ostajanju suvlasnitva i poslije osiguravanja i obezbjedivanja . . . Meutim,
Malik, afi i Ahmed ne otklanjaju sumnju u sluaju poput ovog. Ebu Hanife
otlanja sankciju i u sluaju krade svega to je podlono brzom kvarenju,
kao to je svjea hrana, povre, meso, hljeb i tome slino. U ovome mu se
protvi Ebu Jusuf i on se dri miljenja prethodne trojice.
Mi ne moemo ii dalje objanjavajui razilaenja eriatskih
pravnika u ovoj oblast jer se ovo moe nai u fkhskim djelima. Nama su
dosta ovi primjeri da ukaemo na irokogrudnost islama i njegovu elju da
se ljudi ne kanjavaju na osnovu sumnjivih i nepotpunih dokaza . . . Allahov
Poslanik (alejhi-s-selam) u tom smislu kae: "Otklanjajte primjenu sankcija
na sumnjivim dokazima", a Omer ibni Hattab kae: "Da obustavim
primjenu sankcije na osnovu sumnjivih dokaa drae mi je nego da je
izvrim" .. `'
Medutim, neophodno je rei koju rije o prikladnost kazne
odsijecanja ruke za krau, naon to smo objasnili nunost strogosti U
primjeni sankcije nad kradljivcem u muslimanskom drutu nakon to UHU
osigura uvjete zatte i garancije pravinost . . .
"Ralog zbog koga je propisano odsijecanje ruke za kradu jeste to
kradljivac, kad razmilja o kradi, razmilja da povea svoju zaradu zaradom
drugog. Njemu se ini malo ono to zaradi na dozvoljen nain i on to hoe
da uvea na nedozvoljen nain. On se ne zadovoljava plodovima svoga rada
ve je pohlepan za plodovima rada drugih. On to ii kako bi poveao svoju
mogunost za potonjom ili istcanjem, u da bi se rijeio napora posla ili
da osigura svoju budunost. Motv koji podste na krau a koji se svodi na
3
7
vidi knjigu Abdulkadira Ode Et-Teri'u-l-inaijju-1-ilamijju muqarenen bi-1-anuni-l
uad`i]]i.
165
ove razloge jeste poveanje zarade i poveanje bogatstva . . .

eriat je objavio
rat ovom motvu u ovjeijoj dui utvrivanjem kane odsijecanja, jer
odsijecanje ruke ili noge vodi smajenju zarade, s obzirom na to da su
oboje, i ruka i noga, sredstva za rad bez obzira na njegovu prirodu. A
smanjenje zarade vodi smanjenju bogatstva, a ovo vodi smanjenju
mogunost za toenje i istcanje, iziskuje vie truda i mnogo rada i izaziva
veliki stah za budunost
Odreujui kaznu odsijecanja islamski eriat je otklonio psiholoke
motve koji navode na injenje zlodjela drugim protupsiholokim motvima
koji odvraaju od zlodjela krade. Kada u ovjeku preovladaju motvrajui
psiholoki razlozi i kada jedanput poini zlodjelo, kana i gorina koji ga
poslije pogode pojaaju otklanjajue psiholoke motve pa se ne vraa
krivinom djelu po drugi put.
To je taj osnov na kome je zasnovana sankcija za krau u islamskom
pravu. To je, tako mi ivota, najbola osnova na kojoj je zasnovana kazna za
krau od dana postanka naeg svijeta pa do danas . . .
Pozitvni zakoni propisuju zatvor za krau. To je kazna koja je
doivjela neuspjeh u borbi protv krivinog djela uope, a protv krade
posebno. Uzrok ovog neuspjeha jeste to kazna zatvora ne stvara u
kradljivevoj dui psiholoke barijere koje ga odvraaj u od krivinog djela
krae. Jer kana zatvorom odvaja oveka od posla samo onaj period koji
provodi u zatvoru.38 On u zatvoru nema potrebe da radi jer muje u zatvoru
sve osigurano. Kada izae iz zatvora, moe da radi i ste. Zapravo, sada
ima ire mogunost da uvea dobit i povea bogatstvo na dozvoljen i
nedozvoljen nain! Moe da vara ljude i da se pred njima predstalja kao
estt ovjek pa mu oni veruju i uzmu s njim suraivat. Pa ako na kraju
stgne do onoga emu tei, to je ono to je i elio, a ako ne stgne do
eljenog cilja, nije nita izgubio i nije ga promakla kakva velika korist.

to se te kazne odsijecanja, ona odvaja kradljivca od rada ili uveliko

smanjuje njegovu radnu i poslovnu sposobnost.

ansa za poveanjem
zarade je izgubljena u svakom sluaju, kao to je ansa za zaradom
svedena na minimum, ako ne i izgubljena u najveem broju sluajeva.

ovjek koji nosi tag zlodjela na svom tjelu i ija odsjeena ruka govori o
njegovoj prolost ne moe nikako da obmanjuje ljude ili da zadobije
njihovo poverenje kako bi s njim suraivali. Ishod u ijem raunu nema
grjeke jeste da sigurno gubi ona strana kada je kazna odsijecanje, a da
38
Neki zarauju ak i u zatvoru i to na raznovrsne naine, tko da im je dobit u zatvoru vea
od one na slobodi!
166
preteno dobija ona strana kada je kana zatvor. U prirodi je svih ljudi - ne
samo kradljivca - da ne zaostaju iza posla u kome pretee strana koja
dobiva a da se ne uputaju u posao u kome je siguran gubitak.

udim se poslije toga onima koji govore: Kazna odsijecanjem se ne

podudara sa dostignuima humanost i civilizacije u naem vremenu. Kao
da je humano i civilizirano da kradljivca nagradujemo za njegovo zlodjelo,
da mu dajemo podstreka da ustraje u svom grijehu, da ivimo u strahu i
nemiru i da se trudimo i muimo da bi se plodova naeg rada doepali
lopovi i besposliari!
Po drugi put se udim onima koji kau: Kazna odsijecanjem se ne
podudara sa dostgnuima humanost i civilizacije. Pa kao da je humano i
civilizirano da poriemo savremenu nauku i preciznu logiku, da
zaboravlj amo karaktere ljudi, da zanemarujemo iskustva naroda, da
ponitavamo svoju pamet i nipodatavamo rezultate do kojih je dolo nae
miljenje kako bismo prihvatli ono to kae neko ko za to nema
argumenta osim zastraivanja i obmanjivanja!
Ako je zbilja primjerena ona kazna koja se podudara sa humanou
i civiliziranou, onda kana zatvora zasluuje da se ukine, a da se kazni
odsijecanja propie ostanak, jer ova druga je vrsto utemeljena u
psihologiji, karakteru lj udi, iskustvu naroda, logici rabora i logici stvari , a
to su ist oni temelji na kojima je utemeljena civilizacija i humanizam.

to
se te kazne zatvora, ona nije utemeljena ni na temeljima nauke ni
iskustva, nit se podudara sa logikom rabora ni prirodom stvari .
Osnova za kaznu odsijecanjem lei u izuavanju psihologije ovj ka
! njegovog umnog mentalitet. To je, dakle, kazna prikladna za pojedince i
ona je istovremeno valjana i za zajednicu, jer vodi smanjenju kriminala |
sigurnost drutva, a im je kana prikladna za pojedinca i valjana za
zajednicu, ona je najbola i naj pravednija kana.
Meutm, to sve nije dovoljno da bi se kod ljudi opravdala kana
odsijecanja, jer je oni - kako kau - smatraju kaznom koja je obiljeena
okrutou. To je njihov i prvi i posljednji argument. To je nitavan
argument. Ime kazne (' uqube) izedna je iz rijei kanjavanje (' iqab) , a
kanjavanje nije kanjavanje ako ga karakterie mehkoa i slabost, ve je
jednostvno igra i poigravanje, ili neto slino ovome. Okrutost mora bit
zastupljena u kazni kako bi se mogla zvat ovim imenom."39
`|z knj ige' Abdulkadira Ode, Et-Teri'u-l-di1aijju-l-ilamijju muqare1e1 bi-l-anuni-l
wad'ijji, pri dio, S!t. G52554.
167
Uzieni Allah - a On je najmilostviji - kae osnaujui kaznu za
krau:
Odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono to su uinili i
opomena od Allaha.' (5/38)
To j e opomena od Allaha koja odvraa, a odvraanje od injenja
zlodjela je milost onome ko samog sebe nastoji u to da uvjeri, jer ga to
odvraa od zlodjela. To je milost za itavu zajednicu, jer joj to osigurava
mir . . . Niko ne moe tvrdit daje on milostviji prema ljudima od Stvoritela
ljudi, a da nije slijep u srce i slijep u duu! Starnost pokazuje da je sankcija
odsijecanja ruke u toku jednog stoljea u prvom periodu islama
primjenjena samo na nekolicinu, jer su drutvo svojim sistemom, sankcija
svojom strogou i garancija svojom sigurnou proizveli samo nekolicinu
delikvenata.
Zatm, Allah otvara vrata pokajanja - tevbe za onoga ko hoe da se
pokaje, da se pokaje i povrat i ponovo ne padne pod udar sankcija, zapravo
da radi dobro i bude pozitvan:
A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se - Allah e
sigurno oprostiti. Allah doista prata i samilostan je rs/39).
Nedjelo je zao i poroan aktvan in i nije dovoljno da se zlotvor
proe zlodjela i da sjedi, ve mora da ga nadoknadi dobrim i korisnim
pozitvnim djelom. Meutm, ova stvar je u Boanskom programu mnogo
dublja od ovoga . . . Naime, ovek mora da se pokrene, jer ako se okani zla
i poroka, a ne okrene se dobru i esttost, ostaje pranina i meuprostor
koji lahko mogu da ga vrate zlu i paroku. Ako se ovek okrene dobru, to
je garancija da nee ponovo past u iskuenje i vratt se grijehu. Ovo se
poste ovakvom pozitvnou i ovakvim postupkom. A Onaj koji odgaja
ovim programom, jeste Allah - Onaj koji je stvorio i Onaj koji zna koga je
storio . . .
Spominjui nedjelo i sankciju i spominjui pokajanje i oprost,
kur' anski kontekst daje komentar jednim univerzalnim principom na
kome se zasniva zakon o nagraivanju i kanjavanju na ovom i buduem
svijetu. Storitelj i Gospodar ovoga Kosmosa jeste posjednik vrhovne volje
u njemu, kao i posjednik apsolute vlast o njegovoj sudbini. On je taj koji
odreuje njegovu sudbinu i sudbine onih koji su u njemu. Kao to je On
onaj koji propisuje ljudima zakone za ivot, zatm ih nagrauje ili kanjava
za njihova djela na ovom i buduem svijetu.
168
Ti sigurno zna da samo Allah ima vlast na nebesima i na Zemlji. On
kanjava onoga koga hoe, a prata onome kome hoe. Allah sve moe (5/40).
To je jedna vlast. . . Vast Gospodara . . . Vlast koja izdaje zakone za onaj
svijet i vlast koja nagrauje ili kanjava na buduem. Nema mnotva, nema
podjele i nema odvajanja . . . Stanje ljudi je dobro samo ako je jedinstvena
zakonodavna i sudska vlast na ovom i na buduem svijetu . . Da Zemljom i
nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se (2!/22) On je
Bog i na nebu i na Zemlji (43/84)
O Poslanie, neka te ne zabrinjava to to brzo nevjerovanje ispoljavaju
oni koji ustima svojim govore ''Vjerujemo!" a srcem ne vjeruju, i jevreji koji
izmiljotine mnogo sluaju i koji tue rijei rado prihvataju, a tebi ne dolaze,
koji smisao rijeima s mjesta njihovih izvru i govore: 'Jko vam se ovako
presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte
prtati!" A onoga koga Allah eli u njegovoj zabludi da ostavi, ti mu
Allahovu naklonost ne moe nikako osigurati. To su oni ija srca Allah ne
eli da oisti ; njih na ovom svijetu eka ponienje, a na onom svijetu patnja
golema (5/41).
Oni mnogo lai sluaju i rado ono to je zabranjeno jedu; pa ako ti
dou, ti im ili presudi ili se okreni od njih; ako se okrene od njih, oni ti ne
mogu nimalo nauditi. A ako im bude sudio, sudi im pravo jer Allah voli
pravedne (5/42).
170
A otkud da oni trae od tebe da im sudi kad imaju Tevnit, u kome su
Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni jer nisu
nikakvi vjernici (5/43).
Mi smo objavili Tevrtt, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su
jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni i estiti ljudi, i
ueni, od kojih je traeno da uvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom
bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, ve se bojte Mene, i ne
zamjenjujte rijei M oje za neto to malo vrijedi ! A oni koji ne sude prema
onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici (5/44).
Mi smo im u njemu propisati: glava za glavu, i oko za oko, i nos za
nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od
odmazde odustane, bie mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema
onom to je Allah objavio pravi su nasilnici mJ.
Poslije njih smo Isa a, sina M eremina, poslali, koji je priznavao Tevrat
prije njega objavljen, a njemu smo dali Indil, u kome je bilo uputstvo i
svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoe bilo
uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali, (5/46)
i sljedbenicima Indila smo bili naredili da sude prema onome to je
Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah objavio
- pravi su grenici (5/47).
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije
objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome to Allah objavljuje
i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odtupaj od Istine koja ti dolazi;
svima vama smo zakon i pravac propisati. A da je Allah htio, On bi vas
sljedbenicima jedne vjere uinio, ali, On hoe da vas iskua u onome to vam
propisuje, zato se natjeite ko e vie dobra uniti; Allahu ete se svi vratiti,
pa e vas On o onome u emu ste se razilazili obavijestiti (./48).
I sudi im prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za
prohtjevima njihovim, i uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah
objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj d Allah eli da ih zbog nekih
grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici (5/49).
Zar oni d trae da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha
bolji sudija narodu koji vrsto vjeruje? (5/50).
Ova cjelina raspravlja o naj delikatnijem problemu i sl amskog
verovanja i islamskog programa, a to je sistem vlast i ivota u islamu . . . To
je problem o kome je bilo govora ranije u surama Alu hran i En-Nisa, ali
171
on u ovoj suri poprimna strogo utvren oblik. Na ovaj problem ukazuje
tekst svojim rijeima i izraima, a ne svojim smislom i sugestjom . . .
To j e problem vlast, zakona i sudstva - a iza toga je problem
Boanstva, monoteizma i vjerovanja - i on se u sutni svodi na odgovor na
pitanje :
Hoe li vlast, zakon i sudstvo bit prema Allahovim ugovorima,
dokumentma i zakonima za koje je traio da ih uvaju pripadnici nebeskih
vera, jedne za drugom, i kojima je obavezivao poslanike i one koji su
preuzimati vlast poslije njih kako bi ili putem kojim su ili poslanici? H e
to sve bit preputeno prevrtljivim stastma, interesima koji nemaju vst
korijen u Allahovom eriatu ili obiajnom pravu o kome postgne
saglasnost jedna ili vie generacija? Drugim rijeima: hoe li Boanstvo,
vlast i uprava na zemli i u ivotu ljudi pripadat Allahu ili e to sve ili neto
od toga pripadat nekom od njegovih stvorenja koje e ljudima propisivat
ono to Allah nije dozvolio?
Uzvieni Allah kae da je On Allah i da nema drugog Boga osim
Njega i da su Njegovi zakoni koje je propisivao ludima u skladu sa
injenicom da je On njihovo Boanstvo, a da su oni Njemu potinjeni i da
su se oni ugovorom obavezali da e ih ispunjavai, da su upravo oni to to
mora da vlada ovom zemljom, da su upravo t zakoni to emu ljudi treba da
se obraaju u sudskim sporovima i da su oni zapravo to po emu su
poslanici morali sudit kao i vladari koji su dolazili poslije njih . . .
Uzvieni Allah kae da nema milosti u ovoj stvari, da nema
poputanja ni u emu kad je ovo u pitanju i da nema odstupanja od ovoga
ni u najmanjoj stvari. On takoer kae da nita ne znai ono to se
meusobno dogovori jedna generacija nit ono oko ega se sloi jedna
grupa, ako to spada u ono to Allah nije dozvolio, ni u malom ni u velikom!
Uzieni Allah kae da je pitanje, u cijeloj ovoj stvari, pitanje
verovanja ili neverovanja, pitnje islama ili neznabotva, pitanje zakona ili
stast, i da u ovoj stvari nema sredine, nagodbe i naravnanja! Vernici su
oni koji sude prema onome to je Alah objavio - ne isputaj ui nijedno
slovo nit mijenjajui ita - dok su nevjernici, nasilnici i grijenici t koji ne
sude prema onome to je Allah objavio. Stoga, vladari ili potpuno postupaju
po Alahovom eriatu pa su u sferi vjere, ili postupaju po nekim drugim
zakonima po kojima Allah nije dozolio da se postupa pa su nevernici,
nasilnici i grijenici. Ljudi od vladara i sudija ili prihvataju Allahove propise
i Njegove odredbe po svojim pitnjima pa su vernici, ili ih ne prihvatju pa
172
nisu vernici . . . Nema sredine izmeu ovog i onog put, nema agument,
nema isprike i nema pozivanja na interes. Allah je Gospodar ljudi i On zna
t je njihov interes, pa zato i donosi Svoje zakone za ostvarenje istnskih
interesa ljudi. Od Njegovog propisa i zakona nema boljeg propisa ni
zakona. Niko od ludi nema pravo da kae: ja odbijam Allahov zakon, ili ja
bolje poznajem interese ljudi od Allaha. . . Ako to kae - jezikom ili
postupkom-, sigurno je iziao iz sfere vjerovanja . . .
Ovo j e taj krupni i delikati problem o kome raspravlja ova cjelina u
rezolutim i otvorenim tekstovima. . . Pored toga ova cjelna odslikava
stanje Jevreja u Medini, njihove manevre i zavjere zajedno sa licmjerima:
Oni koji ustma svojim govore: (erujemo. a srcem ne vjeruju m. Isto
tako, ova cjelina sadri smjernice Boijem Poslaniku (alejhi-s-selam) kako
bi se suelio sa spletkama od kojih Jevreji nisu odustali od tenutka kada
je islam uspostavio dravu u Medini. . .
Pro to k ur' anski kontekst u ovoj cjelini utvruje jeste: odlunost i
rijeenost svih vera koje su dole od Allaha na obaveznost i neizbjenost
suenja prema onome to je Allah objavio, da se itav ivot uspostavi na
Allahovom eriatu i da ova stvar bude raspue na putu izmeu verovanja i
neverovanja, izmeu islama i dahilijjeta i izmeu zakona i stast . . . Tevrat
je Allah objavio i u njemu je uputstvo i svjetlo: Po njemu su jevrejima sudili
vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni i estiti ljudi, i ueni, od kojih je
traeno da uvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli (5/44) . . A otkud
da oni trae od tebe da im sudi kad imaju Tevrlt, u kome su Allahovi
propisi? (5/43) Mi smo u njemu propisati: glava za glavu, (5/45) . . . lndil je
Allah objavio isau, sinu Merjeminom: da potvrdi Tevrlt, prje njega
objavljen, u kome je takoer bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha
bojali, i sljedbenicima Indila smo bili naredili d sude prema onome to je
Allah objavio u njemu (5/4647) a a a Kur'an je Allah objavio Svom Poslaniku
samu istnu: da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi (5/48) . o .
Allah je Svom Poslaniku rekao: I ti im sudi prema onome to Allah
objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja
ti dolazi (5/48) . . . Oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su
pravi nevjernici (5/44). . . Oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio
pravi su nasilnici (5/45). . . Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah
objavio - pravi su grjenici (5/47). . . Zar oni da trae da im se kao u pagansko
doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji vrsto vjeruje? (5/50) . . o
Sve vjere su odlune u ovom pitanju, pod uvjetom da su vjernici i
muslimani, bilo da je rije o podanicima m o vladarima . . . Ono to se tai
jeste da vladari sude prema onome to je Allah objavio i da podanici
173
prihvate te da ne prieljkuju druge zakone i propise mimo onoga to je
Allah objavio . . .
Pitanje koje je u ovoj temi izloeno veoma je sloeno. Stogost koju
ono u sebi sadri na ovaj nain zasniva se na motvima koji isto tako moraju
bit sloeni. Pa t t misli koji su to t motvi? Pokuat emo da ih
odredimo, bilo u ovim tekstovima, bilo u itavom kur' anskom kontekstu i
vidjet emo da su jasni i oit . . .
Prvo to se mora uzet u obzir kod razmatanja ovog problema jeste
da je to problem priznavanja Allah ovog Boanstva, Njegovog Gospodstva i
Njegovog Starateljstva nad oveanstvom - bez sauesnika u tome - ili
odbij anje ovog priznavanja. . . Odatle je to problem nevjerovanja ili
verovanja, dahilijjet ili islama . . .
. . . Cijeli Kur'an je, zapravo, mjesto za objanjenje ove istne . . .
Zaist je Allah jedini Stvoritelj . . . On je stvorio ovaj Kosmos i On je
storio ovog ovjeka. On je potinio ono to je na nebesima i ono to je na
Zemlji ovom oveku . . . On, Uzvieni, nema Sebi ravnog u stvaranju, On
nema sauesnika u tome ni najmanje.
Doista je Allah jedini Gospodar ... To proizilazi iz injenice to je On i
jedini Stvoritelj . . . Allahu pripada vlast na nebesima i na zemlji i na onome
to je izmeu njih . . . On, Uzvieni, nema Sebi ravnog u vlast. On nema
sauesnika ni u velikom ni u malom.
Uistnu je Allah jedini Opskrbljiva . . . Niko nije u stnju da podari
sebi ni drugom bilo ta, ni u velikom ni u malom . . .
Zasta je Allah jedini Posjednik vlast koji raspolae Kosmosom i
ljudima. . . To proizilazi iz injenice to je On jedini Stvoritelj i jedini
Opskrbljiva . . . Kao to proizilazi i iz injenice da je On jedini nosilac one
moi bez koje nema stvaranja, opskrbljivanja, korist il tete. On, Uzvieni,
nema Sebi ravnog u ovom Bitku.
Verovanje jeste priznavanje Uzienom Allahu ovih posebnost:
Boanstva, Gospodstva, Vlast . . . One iskljuivo Njemu pripadaju. On u
tome nema sudruga. Islam je predaja i pokoravanje prema onome to
iziskuju ove posebnost . . . A to je izdvajanje Uzvienog Allaha u Boanstvu,
Gospodstu i Staratelstvu nad itvim bitkom - to podrazumijeva i ljudski
ivot - i priznavanje Njegove vlast predstavljene u Njegovom odreenju i
oliene u Njegovom zakonu. Predaja Allahovom eriatu znai, prije svega,
priznavanje Njegovog Boanstva, Njegovog Gospodstva, Njegovog
174
Strateljsta i Njegove Vlast. Nepredavanje ovom eriatu i prihvatanje
drugih zakona u bilo kojoj pojedinost ili detlju u ljudskom ivotu znai,
prije svega, odbijanje priznavanja Allahovog Boanstva, Njegovog
Gospodstva, Njegovog starateljstva i Njegove Vlast . . . Svejedno je da li ova
predava ili odbijanje izraeno jezikom ili inom bez verbalnog iskaza . . . To
je, dakle, problem nevjerovanja ili verovanja, to je pitanje neznabotva ili
islama. Otuda i dolazi ovaj tekst: A oni koji ne sude prema onome to je Allah
objavio, oni su pravi nevjernici (5/4), pravi nasilnici r5/45J i pravi grijenici
(5/17).
Drugo to se mora uzet u obzir jeste nuna i kategorina prednost
Aahovog eriata nad ljudskim zakonima . . . Na ovu prednost ukazuje
posljednji ajet u ovoj cjelini: A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji vrsto
.
`
v;eru;e. r5/50J.
Apsoluto priznavanje ove prednost Allahovom zakonu u svim
faama ljudske zajednice i u svim njenim stanjima i situacijama takoer
ulazi u problem neverovanja i vjerovanja . . . Nijedan ovek nema pravo da
tvrdi da zakon bilo kog oveka ima prednost ili da je slian Allahovom
zakonu, u bilo kojoj situaciji ili u bilo kojoj fazi razvoja ljudske zajednice . . .
A zatm, poslije toga, da tvrdi da vjeruje u Allaha i da j e musliman . . . On u
tom sluaju tvrdi da on bolje od Allaha poznaje stanje ljudi i daje on mudriji
od Allaha u snovanju njihovih poslova. Ili tvrdi da je bilo situacija I potreba
u ljudskom ivotu koje Uzieni Allah nije poznavao kad je propisivao Svoj
e riat, ili ih je poznavao ali za njih nije donio propise! Uz ovu tvrdnju ne ide
zajedno i tvrdnja da se vjeruje i da se u islamu, bez obzira na to koliko se
to jezikom govorilo!
Kad je rije o manifestacijaa i oitovanjima ove prednost, njih je
teko sve dokuit, jer se sva mudrost Alah ovih zakona ne otkriva u jednoj
generaciji, a i ono to je otkriveno teko je ovdje opirno izloit . . . Mislim u
ovom Okrilju Kur'ana . . . Zato emo se zadovoljit samo nekim nanakama:
Alahov eriat predstavlja kompletan i univerzalan program za
ljudski ivot. On organizira, usmjerava i unaprijeuje sve aspekte ljudskog
ivota, u svim situacijama, u svim formama i oblicima . . .
To je progarm koji j e zasnovan na apsolutom poznavanju sutne
ljudskog bia i ljudskih poteba, sutne Kosmosa u kome ovek ivi,
prirode zakona koji u njemu vladaju i koji vladaju ludskim biem . . . Stoga
ne zanemaruje i ne proputa nijednu stvar u ovom ivotu. U njemu se ne
deava nit iz njega moe proistei bilo kakav razarajui sukob imedu
175
ranih oblika ljudske aktvnost, nit bilo kakav raorni konflikt izmeu ove
aktvnost i kosmikih zakona, ve, nasuprot tome, u njemu se nalazi
ravnotea, ravnomjernost, harmonija i koordinacija . . . To je stvar koja se
nikad ne moe nai ni u jednom programu koga donosi ovek koji ne zna
nita drugo osim vanjske manifestacije i otkrivene stane stvari u jednom
odreenom vremenskom periodu. Program koga donosi ovjek nije lien
tragova ljudksog neznanja nit je siguran od razornog sukoba izmeu
ranih vrsta ljudske aktvnost, nit od estokih potesa koji proizilaze iz
ovog sukoba.40
To je program koji je zasnovan na apsolutoj pravdi. . . Prvo, jer Alah
savreno dobro zna ime se ostvaruje apsoluta pravda i kako se ona
ostvaruje . . . Drugo, jer je On, Uzvieni, Gospodar svih i On je u stanju da
bude praveda prema svima. On je u stanju da donese program i zakon
lien stast, naklonost i slabost - kao to je lien neznanja, nedostataka,
preteranost i neumjerenost - to je nemogue da se nae u bilo kom
programu ili zakonu koga donosi ovek sklon strastma, naklonostma,
slabostma i eljama - povrh svoga neznanja i nedosttaka - bez obzira je li
zakonodavac pojedinac, klasa ili narod, mjedna ljudska generacija . . . Svaka
od ovih situacija ima svoje stast, prohteve, naklonost i elje, povrh toga
to ima neznanje, manjkavost i nemo za potpuno vienje svih aspekata
cijele stvari ak ni u jednom sluaju u jednoj generaciji. . .
To je program koji je u potpunoj koordinaciji sa itavim Kosmosom,
jer njegov Donosilac je Posjednik ovog itvog Kosmosa. On je Stvoritelj
Kosmosa i Stvoritelj oveka. Kada ovjeku propisuje zakon, On mu ga
propisuje kao kosmikom elementu koji ima vlast i kontrolu nad
kosmikm elementima koji su mu upokoreni naredbom njegovog
Stvoritelja, pod uvjetom da se dri Njegove upute i pod uvjetom da poznaje
ove elemente i zakone koji njime vladaju . . . Odavde i dolazi do koordinacije
izmeu ovjekovih pokreta i pokreta Kosmosa u kome on ivi. Odavde
zakon koji ureuje njegov ivot poprima kosmiki peat, tako da ovek ne
postupa prema njemu samo u odnosima prema samome sebi nit samo u
odnosima prema lanovima svog ljudskog roda, ve isto tako prema svim
ivim stvorenjima i stvarima u ovom irokom Kosmosu u kome ivi i iz
koga ne moe pobjei, zbog ega mora s njim saraivat shodno pravom i
ispravnom programu.
Zatm, to je jedini program u kome se ovjek oslobaa robovanja
oveku . . . U svakom programu, izuzev islamskog programa, ljudi robuju
"o mmev. El-Islamu we mukilatu-1-hadreti, poglavlje Tehabbut we idtirab.
176
ljudima i ljudi oboavaju ljude. Jedino u islamskom programu ljudi
naputaju klajanje ljudima u korist klanjaja Jedinom Alahu koji nema
sauesnika . . .
Najspecifinija osobitost Boanstva, kao to smo rekli, jeste
jurisdikcija ili pravo na propisivanje zakona oveku . . . Onaj ko propisuje
zakone za grupu ljudi preuzima meu njima mjesto boanstva i korist se
njegovim prerogatvima i osobitostma. lJudi su tada njegovi, a ne Allah ovi
robovi, oni su tada u njegovoj, a ne u Allahovoj veri.
Dajui prerogatve zakonodavstva jedino Allahu, islam izodi ljude iz
oboavanja ljudi i uvodi ih u oboavanje jedino Allaha. On tme proklamira
oslobaanje oveka, zapravo proklamira "raanje ovjeka" . . . Jer ovjek se
ne raa i ovjek ne postoji osim ako 5 ne oslobodi vlast ovjeka poput
sebe i osi ako u tom pogledu ne bude jednak sa svim ljudima pred
Gospodarom ljudi...
Ovo pitanje o kome raspravljaju tekstovi ove cjeline j este
najdelikatije i najsloenije pitanje verovaja . . . To je pitanje Boanstva i
pokornost, pitnje pravde i esttost, pitnje slobode i jednakost, pitaje
oslobaanja ovjeka - zapravo raanja oveka - i zbog svega toga ono je
pitnje nevjerovanja ili verovanja, pitje neznabota m islama e . . '
N zna boto nije jedan historijski period, ve je ono stanje koje
postoji kad god postoje njegovi inioci u nekom poretku m sistemu . . .
Neznabotvo je u svojoj bit vraaje kroz vlast, sudstvo i zakonodavstvo
ljudskim prohtevima, a ne Allahovom programu i Njegovom zakonu za
ivot. Svejedno je jesu li to prohtevi pojedinca, klase ili naroda, ili pak
prohtevi jedne itave generacije. Sve su to, s obzirom da ne postoji
povratak Allahovom zakonu, prohtevi i stast.
Kad pojedinac donosi zakone za jednu grupu ljudi, to je
neznabotvo, jer su njegovi prohtevi, ustvari, zakon. Ili je njegovo
miljenje upravo zakon. Ralika je samo u formulacijama!
Kad jedna klasa propisuje zakone za ostale klase i to je neznabotvo,
jer su interesi te klase, ustvari, zakon - ili je miljenje parlamentarne veine
zapravo zakon - pa nema razlike izuzev u rijeima!
mme N. Hasaiu-ttesawwur-l-islamijji we muqawwimatuhu, Haze-in i El
mustaqbelu li haze-in.
177
Kad predstavnici svih klasa i svih dijelova drutva donose zakone za
sebe, i to je nezna botvo . . . Jer ljudske strast kojih se ljudi nikad ne
oslobaaju, jer ljudsko neznanje koga se ljudi nikad ne l iavaju postaju,
ustvari, zakon - ili je miljenje naroda zapravo zakon - pa nema razlike osim
u iskazima!
Kad jedna grupa naroda donosi zakone, i to je neznabotvo ili
dahilijjet, jer njeni nacionalni ciljevi postaju zakon - ili je miljenje
meunarodnih insttucija zakon - i nema razlike osim u izrazima!
Medutm, Stvoritelj ljudi kao pojedinaca, Stvoritelj grupa i zajednica
i Stvoritelj naroda i generacija donosi zakone za sve i to je, zapravo, Allahov
eriat i zakon u kome nema pristranost ni prema kome na bilo iji raun,
ni prema pojedincu, ni prema jednoj grupi, ni prema jednoj dravi, ni
prema jednoj generaciji. To je stoga to je Allah Gospodar svih i svi su kod
Njega jednaki. To je zato to Allah zna pravo stanje svih i interes svih pa
Njemu, Uzvienom, ne moe promai a da ne tit njihove interese i
njihove potrebe bez preterivanja i neumjerenost.
Kad ljudi, mimo Allaha, propisuju zakone ljudima,
l
judi postaju
robovi onih koji im te zakone propisuju, bez obzira na to ko to bio,
pojedinac, klasa, nacija ili grupa nacija.
A kad Allah donosi zakone za ljude, ljudi su svi slobodni i jednaki, ne
klanjaju se ni pred kim osim pred Allahom i ne oboavaju nikog drugog
osim Allaha.
Odavde i proizilazi delikatost ovog pitnja u ivotu ljudskog roda !
u sistemu itavog Kosmosa: Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi,
sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom to je na
njimar21/7IJ . Stoga suenje prema onome to Allah nije objavio, prema
tekstu Kur'ana, znai zlo, nered i, na kraju, naputanje sfere vjerovanja.
O Poslanie, neka te ne zabrinjava to to brzo nevjerovanje ispo/javaju
oni koji ustima svojim govore "erujemo.'" a srcem ne vjeruju, i jevreji koji
izmiljotine mnogo sluaju i koji tue rijei rado prihvataju, a tebi ne dolaze,
koji smisao rijeima s mjesta njihovih izvru i govore: '1ko vam se ovako
presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte
I78
pristati!" A onoga koga Allah eli u njegovoj zabludi d ostavi, ti mu
Allahovu naklonost ne moe nikako osigurati. To su oni ija srca Allah ne
eli da oisti ; njih na ovom svijetu eka ponienje, a na onom svijetu patnja
golema (./11).
Oni mnogo lai sluaju i rado ono to je zabranjeno jedu; pa ako ti
dou, ti im ili presudi ili se okreni od njih; ako se okrene od njih, oni ti ne
mogu nimalo nauditi. A ako im bude sudio, sudi im pravo jer Allah voli
prvedne (5/12).
A otkud da oni trae od tebe d im sudi kad imaju Tevn't, u kome su
Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni jer nisu
nikakvi vjernici (./43).
Ovi ajet ukauju na to da su oni od onih ajeta koji su objavleni u
prvim godinama Hidre, s obzirom na to da su Jevreji jo bili u Medini
odnosno najvjerovatije prije Bitke Ahzab i prije kanjavanja plemena
Benu Kurejza, ako nije bilo i prije toga, zapravo u dane kada su tamo jo
bila plemena Benu Nedir i Benu Kajnuka' ; pro je proterano poslije Bitke
na Uhudu, a drugo prije njega -. Upravo u ovom periodu Jevreji su izvodili
svoje manevre, a licemjeri su se bili sklonili kod njih kao to se zmija
zavlai u rupu! I jedni i drugi su se utkivali u nevjerovanju, mada su
licemjeri ustma govorili: "Verujemo! " ... Ovaj njihov in je alosto i
vrijeao Boijeg Poslanika (alejhi-s-selam) .
Uzieni Allah tei Svog Poslanika (alejhi-s-selam) , umiruje ga i
trai od njega da ne pridaje vanost djelatost ovih ljudi. On otkriva
zajednici muslimana sutnu onih koji se utrkuju u nevjerovanju, i jednih i
drugih, usmjeravajui Boijeg Poslanika (alejhi-s-selam) kakav e kurs
zauzet i kako e se ponaat prema njima kada mu dou traei da i
presudi, nakon to mu je otkrio urotu kojom su se bili urotli protv njega
prije nego to su mu i doli i iznijeli to to su mislili:
O Poslanie, neka te ne zabrinjava to to brzo nevjerovanje ispo/javaju
oni koji ustima svojim govore "Verujemo!" a srcem ne vjeruju, i jevreji koji
izmilotine mnogo sluaju i koji tue rijei rado prihvataju, a tebi ne dolaze,
koji smisao rijeima s mjesta njihovih izvru i govore: 'ko vam se ovako
presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte
pristati/" (5/41) a
Prenosi se da su ovi ajet objavleni u povodu nekih Jevreja koji su
poinili neke prijestupe - predaje se razilae u njihovom odreenju - od
prijestupa bluda do prijestupa krae . . . To su prijestupi koji po Tevratu
179
iziskuju sankcije. Meutm, oni su ih drugaije nazivali, jer nisu hteli da ih
u poetku primjenjuju na svoje uglednike. Zatm su ih ublaili pa su ih
analogijom primjenjivali na sve, tako da su umjesto njih uveli druge
ublaene kane (kao to to ine oni koji u ovom vremenu trde da su
muslimani!) . Pa kada bi se desili ovi prijestupi s njihove stane u vrijeme
Poslanika (alejhi-s-selam) , dogovorili bi se da pravno miljenje potae kod
njega. Ako bi im presudio blaim i lakim kazanama, prihvatli bi to reenje
i po njemu bi postupili. Ovo e im bit kao argument kod Boga jer im je,
navodno, eriatko miljenje dao Poslanik! .. A ako im presudi onako kako
je kod njih u Tevratu, nee prihvatt njegovu presudu. Stoga su kriomice
poslali neke svoje lude da od njega tae eriatsko miljenje. Stoga su
ovakve njihove rijei:
'lko van se ovako presudi, ond pristanite na to, a ako vam se ne
presudi, onda nemoje pritati!" (/4U.
Do ove mjere je dostglo njihovo potcjenjivanje i omalovaavanje. Do
ove mjere je dostgla njihova pokvarenost u ophoenju sa Allahom i u
ophoenju sa Allahovim Poslanikom (alejhi-s-selam) . To je slika koja
predstavlja svaog sljedbenika Knjige kad im proe dugo vremena, kad im
srca ogrube, kad u njima nestane topline vjere, kad se ugasi njena bala i
kada izmicanje od ove vjere, njenih propisa i obaveza postane cilj za ije se
ostvarenje taga za sredstvima i "fetvama" ne bi li se u njima naao izla i
varka. Zar nije ista stvar danas sa onima koji govore da su muslimani: Oni
koji ustima svojim govore "Vjerujemo!" a srcem ne vjeruju r/4!Zar oni ne
tae fetu s namjerom da obmanjuju vjeru, a ne da provode veru? Zar se
oni ne dodvoravaju veri kako bi im ona potvrdila njihove prohteve i na
njih dala svoju saglasnost! Meutm, ako vera kae rije istne i presudu
iste, oni za njom nemaju potebe . . . Govore: 'lko vam se ovako presudi,
onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte prstati!" (/4U.
Situacija je zaista ista. Verovato zbog ovoga Uzvieni Ala ovao opirno
i detaljno navodi kazivanje o sinovima Israilovim, kako bi se ovim
kazivanjem upozorile generacije "muslimana" i kako bi ramni bili svjesni
klizavih mjesta na putu.
Uzvieni Allah kae Svom Poslaniku u vezi 5 ovima koji se nadmeu
u nevjerovanju i u vezi sa onima koji kuju zavjere i pletu ove igre: neka te
ne zabrinjavaju oni to hitju u nevjerovanje, jer oni sliede put zablude,
zapravo, oni su upali u zabludu i t nema nit s njima, t nisi u stanju da
odstani zabludu od njih s obzirom na to da su oni na njenom putu i da su
u nju upali:
180
A onoga koga Allah eli u njegovoj zabludi da ostavi, ti mu Allahovu
naklonost ne moe nikako osigurati (5/41).
Njihova nagrada je ponienje na ovom svijetu i golema patja na
buduem svijetu:
Njih na ovom svijetu eka ponienje, a na onom svijetu patnja golema
(H/41).
Ne vodi t brigu o njima, nemoj da te njihovo neverovanje zabrinjava
i ne pri daji vanost tome to oni ine, jer je to svrena stvar . . .
Zatm se nastavlja sa objanjavanjem stnja u kome se nalazi ta
grupa, navodei do koje mjere su se izopaiti u moralu i ponaanju prije
nego to objasni Boijem Poslaniku (alejhi-s-selam) kako e se ponaat
prema njima kada mu dou da tae sudsko reenje:
Oni mnogo lai sluaju i rado ono to je zabranjeno jedu; pa ako ti
dodu, ti im ili presudi ili se okreni od njih; ako se okrene od njih, oni ti ne
mogu nimalo nauditi. A ako im bude sudio, sudi im pravo jer Allah voli
prvedne rs/42).
Ponovio je da oni mnogo lai sluaju, to ukazuje na to da im je to
postalo svojstvo: Njihove due su raspoloene da sluaju lai i neistne, a
zatvorene su Z istnu i iskrenost. . . Ovo je inae priroda srca kada se
pokvare i obiaj dua kada oslijepe. Kko je draga rije neistne i klevete u
devijantim drutima, a kako je teka rije istne i iskrenost u ovim
drutima! Kako je rairena neistna u ovom vremenu, a kako se teko
probia istna u ovim prokletm radobljima!
Ovi su oni to mnogo lai sluaju. Oni rado jedu ono to je
zabranjeno. A ono to je zabranjeno pretostavlja svaku zabranjenu
imovinu ... Kamat, mito i naknadu za rije i izdato pravno miljenje! N u
prom mjestu dolazi to to su jeli i to jedu drutva koja odstupe od
Allahovog programa u svakom vremenu! Zabranjenim je nazvana svaka
nezakonito steena imovina jer ona prekida be reket i unitava blagoslov. A
kako je teko to je nestalo bereketa i to je presuio blagoslov u
devijantim drutvima, to svojim oima gledamo u svakom drutu koje
je skrenulo sa Allahovo g programa i Allahovo g eriat.
Allah ostavlja Poslaniku pravo slobodnog izbora u vezi sa ovima kad
mu dou taei njegovu presudu: ako hoe, moe da se okrene od njih jer
mu oni ne mogu nita naudit, a ako hoe, moe da im presudi. U sluaju
da izabere da im presudi, onda treba da sudi pravedno ne povodei se za
181
njihovim prohtevima i ne potpadajui pod utecaj njihovog nadmetanja u
nevjerovanju, njihovih zavera i njihovih manevara . . .
fer Allah voli pravedne rs/42) .
Poslanik (alejhi-s-selam) vladar musliman i sudija musliman,
surauju sa Allahom u ovom pitanju. On sudi pravo u ime Allaha, jer Allah
voli pravedne. Kad ludi ine nepravdu, kad iznevjeravaju i kad skrenu,
pravda, ipak, ne smije da bude pod utecajem bilo ega to od njih dolai,
ona mora da bude iznad toga, jer to nije pravda u ime njih, ve pravda u
ime Allaha . . . Ovo je ta sigurna garancija u islamskom zakonu i islamskom
sudstvu, na svakom mjestu i u svakom vremenu.
Ovaj slobodan izbor o pitanju ove grupe Jevreja upuuje na to da je
ovaj propis objavljen ranije, jer je tek poslije toga postao konanom
odredbom i sudstom u islamskom zakonu. U islamskoj zemlji primjenjuje
se samo Allahov zakon i svim njenim pripadnicima obavezno je sudit po
ovom zakonu. Ovdje se mora uzet u obzir islamski princip koji se odnosi
na sljedbenike Knjige u islamskom drutvu u islamskoj zemlji, a to je da se
oni ne smiju prisilit osim na one propise i odredbe koji se navode u
njihovom zakonu i na ono to se odnosi na javni red i opi sistem. Zato se
njima dozoljava ono to je dozvoljeno u njihovim zakonima, kao to je
posjedovanje svinje i jedenje svinjetne i pijenje alkohola, pod uvetom da
ga ne prodaju muslimanu. I njima se zabranjuje kamato poslovanje, jer je
ono i kod njih zabranjeno. Nad njima se primjenjuju sankcije za blud i za
kradu, jer one postoje u njihovoj Knjizi, i tako redom. Nad njima se
primjenjuju kazne za krenje opeg sistema i za staranje haosa na zemlji
isto kao i nad muslimanima, jer je to nuna stvar za sigurnost islamske
zemle i svih njenih pripadnika, muslimana i nemuslimana. U ovom pitanju
nema milost ni prema kome od pripadnika islamske zemlje . . .
U tom periodu kada j e izlaak pred ovaj ili onaj sud bilo stvar izbora,
neki Jevreji su o pojedinim pitajima dolazili Boijem Poslaniku (alejhi-s
selam) . Kao primjer za to navodi se Malikova predaja koju on prenosi od
Nafa a ovaj od Abdullah ibni Omera (neka je Allah njima zadovoljan) u
kojoj stoji: "Jevreji su doli Boijem Poslaniku (alejhi-s-selam) i rekli mu da
su jedan njihov mukarac i jedna ena poinili blud. Boiji Poslanik (alejhi
s-selam) ih je pitao: ta nalazite u Tevn'tu u vezi sa kamenovanjem?
Odgovorili su: Osramotmo ih i biujemo ih. Abdullah ibni Selam je dodao:
Slagali ste, u njemu je kamenovanje. Donijeli su Tevrat i otvorili ga.
Medutm, jedan od njih je rukom pokrio ajet o kamenova ju proitavi ono
to je prije i ono to je poslije tog ajeta. Abdullah ibni Selam je traio:
182
Podigni ruku! Kad je ovaj podigao ruku ukaao se ajet o kamenovanju.
Tada su rekl i: Rekao je istnu, Muhammede, u njemu i ma ajet o
kamenovanju! Boiji Poslanik (alejhi-s-selam) je naredio da se kamenuju
pa su kamenovani. Vidio sam mukarca kako se nadnio nad enom ttei
je od kamenja". . . (Prenose Buhari i Muslim, a rijei su Buharijeve) .
Primjer za to je i predaja koju prenosi Imam-i Ahmed, sa svojim senedom,
od lb ni Abbasa da je rekao:
"Allah je ovaj ajet objavio u povodu dva idovska plemena, od kojih
je jedno pobijedilo drugo u predislamskom periodu. Kad su se pomiriti,
dogovorili su se da za svakog ubijenog koga ubije ugledno pleme
ponienom plemenu plaa otkupninu u iznosu od pedeset tovara, a da za
wakog ubijenog koga ubije ponieno pleme uglednom plemenu plaa
otkupninu u iznosu od stotnu tovara. Toga su se drali sve dok nije doao
Boiji Poslanik (alejhi-s-selam) kada se desilo da je ponieno pleme ubilo
jednog ovjeka iz uglednog plemena, pa je ovo ugledno pleme poslalo
poruku ponienom plemenu da im poalju stotnu tovara. Ponieno pleme
je odgovorilo: Zar moe bit da u dvije plemenske zajednice ija je vera
jedna, ije je porijeklo jedno i ija je zemlja jedna otkupnina jednih bude
polovi na otkupnine drugih? Mi smo vam to davali jer ste bili nai tlaitelji
i iz straha od vas, meuti m, sad kad je doao Muhammed neemo vam to
davati ! I umalo da nije buknuo rat izmedu ova dva plemena. Zatm su
pristali da im presudi Boiji Poslanik (alejhi-s-selam) . Ugledno pleme je
reklo: Bogami, Muhammed vam nee presudit da vi dobijete dva puta vie
nego to vi dajete njima, oni su istnu rekli i oni su nam to davali samo
straha od nas i iz svoje nemoi! Potjno poalite do Muhammeda nekoga
ko e vam prenijet njegovo miljenje . . . Ako vam da to to elite, trait ete
ela vam presudi, a ako vam ne bude dao, onda nemojte pristajati ! Potajno
su poslali Boijem Poslaniku (alejhi-s-selam) nekoliko licemjera koji t | m
prenijet miljenje Boijeg Poslanika (alejhi-s-selam) . Kada su dol i
Boijem Poslaniku (alejhi-s-selam) Allah je obavijesto Svog Poslanika
(alejhi-s-selam) o itavom njihovom sluaju i o tome ta su eljeli. Pa je
Uzvieni Allah objavio: , Poslanie, neka te ne zabrinjava to to brzo
nevjerovanje ispo)javaju", do rijei: "pravi su grijenici" . . . U povodu njih je,
tako mi Allaha, objavljeno i njih je imao u vidu Uzvieni Allah . . . (Prenosi
Ehu Davtd i hadisa Ehi Zennada, a ovaj od svog oca.) U predaj i od lbni
Derira precizirano je da je ugledno pleme Benu Nedir a ponieno Benu
Kurejza. I ovo upuuje, kao to smo rekli, da su ovi ajet objavljeni ranije i
prije njihovog protjerivanja.
183
Kontekst pitanjem u kome je sadrano negodovanje i neodobravanje
komentarie stv Jevreja - bilo da je rije o ovom konkretom pitanju ili
nekom drugom, jer je to njihov generalni stv i neizbjean postupak, pa
kae:
A otkud da oni trae od tebe da im sudi kad imaju Tevrat, u kome su
Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni (5/43) . . .
Veliko je to i neodobravajue j e da oni tae da i m presudi Boiji
Poslanik (alejhi-s-selam) pa presuuje po Allahovom zaonu i Allahovoj
odredbi, a oni, pored ovog, imaju Tevrat u kome je Allahov zakon i Njegova
odredba, pa se presuda Boijeg Poslanika (alejhi-s-selam) podudara sa
onim to oni imaju u Tevratu, a to je potrdio i Kur' an koji nad njim bdije,
zatm, poslije toga, okrenu lea i odbiju presudu. Svejedno je da li to
okretanje znailo neprihvatanje presude m izraavanje nezadovoljstva
istom tom presudom.
Kontekst se ne zadovolava samo negodovanjem, ve iznosi islamski
sud u vezi sa ovakvim i slinim stavom:
Oni nisu nikakvi vjernici rs/4.).
Nemogue je da se srete vjerovanje i neprihvatanje presude po
Allahovom zakonu ili izraavanje nezadovoljstva presudom po ovom
zakonu. Oni koji sami sebi ili drugima tvrde da su "vjernici", potom ne
uzimaju za normu Allahov eriat u svom ivotu ili nisu zadovoljni njegovom
presudom kada se ona primjenjuje na njima, iznose lane tvrdnje. Oni se,
zapravo, sudaraju sa ovim kategorinim tekstom: Oni niu nikakvi vjernici
(/4I. U ovome nije u pitnju neprihvatanje Allahovog eriat za sudiju
samo od stane vladara, ve isto tako i nezadovoljstvo Allahovom
presudom od stane podreenih, to ih izodi iz kruga verovanja, bez
obzira na to koliko to tvrdili jezikom.
Ovaj tekst ovdje se podudara sa drugim tekstom u suri En-Nisa: I
tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima
meusobnim tebe ne prihvate i d onda zbog presude tvoje u duama svojim
nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore (4/65) Oba teksta su u vezi
sa podanicima ili podreenima, a ne u vezi sa vladarima ili nadreenima.
Oba teksta izvode iz imana i odriu svojstvo verovanja onome ko nije
zadovoljan Allahovom presudom i presudom Njegovog Poslanika i ko
okrene glavu i odbije tu presudu.
184
Stvar se, kao to smo rekli na poetku govora o ovoj temi, svodi na
to da je ovo pitanje, ustvari, pitanje priznavanja jedino Allahovog
Boanstva, Njegovog Gospodstva i Njegovog Starateljstva nad
ovjeanstvom ili, pak, odbijanje ovog priznavanja. Kao to se svodi na to
da je prihvatanje Allahovog eriata i zadovoljstvo njegovom presudom
samo po sebi oitovanje priznavanja Njegovog Boanstva, Njegovog
Gospodstva i Njegovog Starateljstva, a da je odbijanje i okretanje lea
eriatu izra odbijaja ovog priznavanja.
To je bio Allahov sud o podreenima koji ne prihvataju presudu po
Allahovom zakonu u svom ivotu. A sada dolazi Njegov sud o vladarima
koji se ne vladaj u prema onome to je Allah objavio. To je sud i presuda
oko koje su saglasne sve nebeske vjere koje su dole od Allaha.
Kontekst poinje sa Tevratom:
Mi smo objavili Tevr:U, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su
jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni i estiti ljudi, i
ueni, od kojih je traeno da uvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom
bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, ve se bojte Mene, i ne
zamjenjujte rijei Moje za neto to malo vrijedi ! A oni koji ne sude prema
onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici (./44).
Mi smo im u njemu propisati: glava za glavu, i oko za oko, i nos za
nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od
odmazde odustane, bie mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema
onom to je Allah objavio pravi su nasilnici (5/45).
Svaka vjera je dola od Allaha da bude program ivota, program
realnog ivota. Vera je dola da preuzme rukovoenje nad ljudskim
ivotom, da ga organizira, usmjerava i tt. Vera nije dola od Allaha da
bude puko uvjerenje u svijest i savest, kao ni da bude puki religiozni
obred koji e se izvravat u hramu i mihrabu. Ovo i jedno i drugo iako je
nuno za ljudski ivot i vano za odgoj ljudske svijest i savest nije samo
po sebi dovoljno da rukovodi ljudskim ivotom, da ga organizira,
usmjerava i tt, ako se na temelju toga ne uspostavi program, sistem i
zakon koji e se praktno primjenjivat u ljudskom ivotu, koga e ljudi
185
prihvatt kao zakon i vlast, po kome e ljudi bit kanjavani ako ga budu
krili i prihvatali izreene kazne.
Ljudski ivot se moe uspostavit na pravim osnovama samo ako se
vjerovanje, obredoslov]je i zakoni crpe iz jednog izvora koji posjeduje vlast
nad savjeu i skrivenim stranama ljudske due kao to posjeduje vlast nad
postupcimaj ponaanjem, te koji nagrauje ili kanjava ljude prema svom
zakonu na ovom svijetu kao to e ih prema svedenom raunu nagradit ili
kaznit na buduem svijetu.
Medutm, kada se vlast distribuira i raspodijeli, kada ima vie izvora
odakle se prima i crpi, kada vlast nad savjestma i obredima pripada Allahu
dok vlast nad sistemima i zakonima pripada nekom drugom mimo Alaha,
kada vlast nad nagradom ili kanom na buduem svijetu pripada Allahu
dok vlast nad kaznama na ovom svijetu pripada nekom drugom mimo
Njega, tada dolazi do trganja ovjeka izmeu dvije razliite vlast, izmedu
dva razliita pravca, izmeu dva raliita programa. Tada ljudski ivot
postaje poremeen takvom poremeenou na koju ukazuju k ur' anski ajeti
na raliitm mjestma i u razliitm prigodama: Da Zemljom i nebesima
upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se (21/22) Da se Allah za
prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i
Zemlji i u onom to je na njima (23/71) A tebi smo poslije odredili da u vjeri
ide pravcem odreenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji
ne znaju (4/rBJ.
Zbog ovoga je dola svaka vjera od Allaha da bude program za ivot.
Svejedno je da li je ova vera dola jednom kraju, jednom od naroda ili
cijelom ovjeanstvu za sve njegove generacije. Ona je dola donosei
utvreni zakon koji e vladat ivotom stvarnou, pored vjerovanja koje
izgrauje pravilno poimanje ivota i pored religioznih obreda koji povezuju
srca sa Allahom. Ova tri aspekta su bila temelj Allahove vjere ma gdje
dolazila vjera od Allaha, jer ljudski ivot moe bit ispravan moe se
utemeljiti na pravilnim osnovama samo ako Allahova vera bude progTam
ivota. 12
U Kur'anu ima ranih dokaza da su pre religije, koje su esto
dolazile jednom od mjesta ili jednom od plemena, sadravale ovu
komponentu kompletost u onom obliku koji je odgovarao stupnju ravoja
kroz koji je prolaila dotno mjesto ili pleme. . . Ovdje se izlae ta
'~Vieo tome N. El-Islamu we mukilatu-1-hadareti, El-Mustaqbelu li haze-d-din Hasaisu-t
teawwuri-1-ilamijji we muqawwimatuhu.
186
kompletost i ta univerzalnost u trima velikim religijama: jevrejstvu,
kranstvu i islamu.
Otpoinje sa Tevntom u ovim ajetma s kojima se mi upravo bavimo
u ovom odlomku:
Mi smo objavili Tevn, u kome je uputstvo i svjetlo (./4J . . .
Tevnl j e - onakav kakvog ga j e Allah objavio - Allahova knjiga koja
je dola da uput sinove Israilove, da im osvijetli njihov put do Allaha i
njihov put u ivot. . . Tevrat je doao donosei vjeru u Jednoga Boga,
donosei razne religiozne obrede i donosei isto tako eriat:
Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni,
i estiti ljudi, i ueni, od kojih je traeno da uvaju Allahovu knjigu, i oni su
nad njom bdjeli (./4J.
Allah je objavio Tevrat ne samo da bude uputstvo i svjetlo za svijest
i srca kroz vjerovanje i obrede koji su u njemu sadrani, ve isto tako da
bude uputsto i svjetlo kroz zaon koji e upravljat stvarnim ivotom
shodno Allahovom programu i koji e uvati ovaj ivot u okviru ovoga
programa. Po ovom zakonu su sudili vjerovjesnici koji su se u potpunost
predavali Allahu. Oni u samima sebi nemaju nita to je njihovo, sve
pripada Allahu. Oni nemaju volje, nemaju vlast nit za sebe mogu tvrdit da
im pripada ikakva osobitost od osobitost Boanstva - i ovo je upravo islam
u svom izvornom znaenju -. Oni su po njemu sudili jevrejima - i on je samo
njihov eriat koji je objavljen njima u ovim njihovim granicama i u ovom
njihovom svojstvu - kao to su po njemu njima sudili estt ludi i rabini, t.
njihove sudije i ueni ljudi. Oni su bili zadueni da uvaju Allahovu Knjigu
i oni su bili zadueni da budu njeni svjedoci, svjedoei je u sebi tako to
e uredit svoj privati ivot prema njenim smjernicaa i uputama, kao to
e je svjedoit u svom narodu tako to e uspostavit njen eriat u tom
narodu.
Prije nego to kontekst zavri govorom o Tevratu, on se obraa
zajednici muslimana da je usmjeri u vezi sa suenjem prema Allahovoj
Knjizi openito, kao i da je upozori na ono to esto moe da se isprijei
pred ovim suenjem poput ljudskih strasti, tvrdoglavost, otpora i otvorene
borbe, te da skrene pozornost na obavezu svaog od koga se trai da uva
Allahovu Knjigu t mu je init u slinim situacijama i na kanu koja ga
eka ako ustukne i li joj proturjei:
187
Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, ve se bojte Mene, i ne
zamjenjujte rijei Moje za neto to malo vrijedi. A oni koji ne sude prema
onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici rs/4J.
Uzvieni Allah je znao da e suenje prema onome to je Allah
objavio - u svakom vremenu i u svakom narodu - nailazit na otpor od
jednog broja ljudi i da due th ljudi nee to primit sa zadovoljstom,
poslunou i predanou. . . Nailazit e na otpor monika, nasilnika i
nosilaca nasljedne vlast, jer to e s njih svui plat boanstva koji sebi
pripisuju, vraajui Boanstvo iskljuivo Alahu, onda kada ih lii prava na
vlast, zakonodavstvo i suenje prema onome to su oni sami propisali
ljudima mimo onoga to Allah nije odobrio . . . Nailazit e na otpor
zastupnika materijalnih interesa zasnovanih na eksploataciji, nepravdi i
nedozoljenoj zaradi, jer pravedni Allahov eriat nee dalje tolerirati
njihove nepravedne interese. Suelit e se sa onima koji su ogrezli u
strastma, poudi, razvratom uivanju i rasputenost, jer e ih Allahova
vera obavezat na istou i istotu i kanjavat e ih u sluaju da s tm
nastave . . . Nailazit e na otpor raznih straa, mimo ovih, th i onih, koje ne
ele da zemljom zavlada dobro, pravda i esttost.
Uzvieni Allah je znao da e suenje prema onome to je On objavio
nailait na ovaj otpor raliith fontova i da e oni od kojih se trai da to
uvaj u i da nad tm bdiju morat da se suoe sa ovim otporom, da e morat
da ga izd re i da podnesu njegov teret rtvujui sebe i svoju imovinu. Zato
ih On poziva:
Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, ve se bojte Mene rs/4J . . .
Stah od ljudi ne smije bit prepreka da oni ne provode eriat, bilo od
onih nasilnika koji nee da se povinuju Allahovom eriatu i koji odbijaju da
priznaju izdvojenost Uzvienog Allaha u pogledu Boanstva, bilo onih
eksploatatora kojima Allahov eriat onemoguava eksploataciju na koju su
oni navikli ili onih zalutlih, devijantih i rasputenih grupa koje Alahove
propise smatraju pretekim i sa kojima se nikao ne mire i protv kojih
stlno viu i galame. Strah od svih ovih kao i od drugih nikao ne smije da
ih zaustavi da oni ne sude po Allahovom eriatu u ivotu, jer jedino Allah
zasluuje da Ga se boji. Stah jedino moe bit od Allaha.
Takoer je Uzvieni Allah znao da e neke od onih od kojih se trai
da uvaju Allahovu Knjigu i da nad njom bdiju esto zavodit lakomost za
ovim svijetom tako to e ustanovit da nosioci vlast, bogat i ljudi eljni
uivanja ne ele da se sudi prema Allahovim propisima pa e poputat i
188
udovoljavat eljama svih ovih i pohlepe za ovosvetskim dobrima - kao to
se dogaa od profesionalnih teologa u svakom vremenu i u svakoj
zajednici i kao to se to dogaalo od uenih ljudi iz reda Isralovih sinova.
Zato ih Allah poziva:
I ne zamjenjujte riei Moje za neto to malo vrijedi! rs/44 . . .
To je susret utje, susret krivotorenja ili susret falsifciranih
eriatskih miljenja!
Svaka cijena je u sutni mala, makar bila i pravo vlasnitva nad ovim
svijetom . . . Meutm, kako to kad ona ne prelazi iznos plae, slube, zanja
i sitih interesa? Kako to da se za to proda i zamijeni ova vera i sigurno
kupuje Dehennem?!
Zaista nita nije runije od izdaje onoga ko se smatra pouzdanim,
nit nije odvratije od nemarnost onoga od koga se tai da neto uva i
nita nije podlije od prijevare onoga od koga se tai da neto posvedoi.
Oni koji nose ime "teolozi" varaju, previaju, obmanjuju i ute prelae
preko ina da sude prema onome to je Allah objavio. Oni smisao rijeima
s mjest njihovih izvru samo da bi udovoljili prohtevima onih koji su na
vlast a na raun Allahove Knjige.
A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi
nevjernici rs/44).
L ove odlunost, stogost i kategorinost, iz ove uopenost koju
sobom nosi pogodbeni izra "oni koji" i glavna reenica, s obzirom na to da
kontekst izodi iz granica konkretne situacije, vremena i prostora,
proizilai i opi sud koji se odnosi na svakoga ko ne sudi prema onome to
je Allah objavio u bilo kojoj generaciji i u bilo kojoj zajednici . . .
Uzrok tome je ono to smo ve prethodno rekli, a to je da onaj ko ne
sudi prema onome to je Allah objavio odbija Allahovo Boanstvo.
Osobitost Boansta i njegovo znaenje jeste pravo na zakonodavnu vlast
nad ljudima, stoga onaj ko ne sudi prema onome to je Allah objavio odbija
Allahovo Boanstvo i osobitost tog Boansta, s jedne stane, a sebi
pripisuje prava Boanstva i njegovu osobitost, s druge stane . . . I ta je onda
neverovanje ako nije i jedno i drugo? vrijednost ima tvrdnja o
verovanju uislamu jezikom, kad djelo - koje je izraajno jae od verbalnog
iskaza - govori o nevjerovanju jasnije od jezika?!
189
Zanovijetanje oko ovog strogog, kategorinog, opeg i univerzalnog
propisa ne znai nita drugo do pokuaj bjeanja od suoavanja sa istnom.
Svako tumaenje i pretpostavljeno znaenje u propisu i sudu poput ovog ne
znai nita drugo do pokuaj izvrtanja smisla rijeima s njihovih mjest . . .
Ovo zanovijetanje nema nikakvu vrijednost niti utecaja da otkloni
Allahovu odredbu od izvrenja nad onima na koje se ona odnosi otorenim,
jasnim i pouzdanim tekstom.
Nakon objanjenja temeljnog postulata u Allahovoh vjeri, kontekst
se vraa da iznese neke primjere zakona iz Tevrata koji je Allah objavio da
po njima Jevrejima sude vjerovjesnici, estit i ueni ljudi od kojih je
traeno da uvaju Allahovu Knjigu i da nad njom bdiju:
Mi smo im u njemu propisa/i: glava za glavu, i oko za oko, i nos za
nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti (5/45) . . .
Ove odredbe koje su objavljene u Tevratu zadrane su i u islamskom
eriatu. Tako su one postale dijelom muslimaskog verozakona koji je
doao da bude vjerozakon cijelog ovjeanstva do Sudnjeg dana iako e
bit primjenjivan samo u islamskim zemljama. Islamska vlast nije u stanju
da ga primijeni izvan granica islamske zemlje, ali gdje god joj to pode za
rukom, ona je duna da ga provodi i primjenjuje s obzirom na to da je ovaj
zaon univerzalan i za sve lude i za sva vremena, kako to Allah eli.
U islamu je ovim propisima dodata druga odredba:
A onome ko od odmazde odustane, bie mu to od grijeha iskupljenje
(5/4.
To nije bilo u zakonu Tevrata. Odmazda je bila bezuvjeta. Nije bilo
odricanja i nije bilo odustajanja, pa prema tome nije bilo ni iskupa . . .
Zato je dobro da kaemo koju rije o ovim kaznama za odmadu
shodno kontekstu Okrilja Kur'ana.
Prvo to Allahov zakon propisuje o odmazdi jeste princip
ravnopravnost. Ravnopravnost u krvi i ravnopravnost u kazni . . . Nijedan
drugi zakon - osim Alahovog zakona - nije priznao ravnopravnost meu
ljudima, tako da se kanjava po principu glava za glavu i organ za ist organ,
bez obzira na poloaj , klasu, rod, krv i rasu.
Glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho Z uho, i zub za zub,
a da rane treba uzratti . . . Nema razlike, nema rase, nema klase, nema
190
nadreenog, nema podredenog . . . Svi su jednaki pred Allahovim eriatom.
Svi su iz jedne due po Allahovom stvaranju.
Ovaj uzvieni princip koji je donio Allahov zakon jeste istinski
univerzalni proglas o raanju "ovjeka", oveka ija svaka individua uiva
u pravu ravnopravnosti po tom proglasu. Po, u presuivanju po jednom
zakonu i jednom sudstvu. Drugo, u kanjavanju po jednom principu i po
jednom mjerilu.
To je prvi proglas ove vrste. Ljudski pozitvni zakoni su kasnili
desetine stoljea dok su dostgli izestan nivo ovog proglasa sa teorijsko
pravnog aspekta, mada su ostali ispod ovog nivoa sa aspekta praktne
primjene.
Jevreji su odstupili od ovog uzvienog principa u svojoj knjizi -
Tevnltu - ne samo u svojim odnosima sa drugim narodima, s obzirom na
injenicu da su govorili: "Nama nije grijeh to uinimo neuki ma" (3/7.), ve
su ga bili zapostavili i u meusobnim odnosima unutar svoje zajednice.
Vidjeli smo kakvi su odnosi vladali izmeu ponienog plemena Benu
Kurejza i uglednog plemena Benu Nedir, sve dok im nije doao
Muhammed (alejhi-s-selam) koji ih je vrato Allahovom zakonu, zakonu
ravnopravnost . . . koji je podigao lica ponienih medu njima i izednaio ih
sa licima uglednih!
Odmazda po ovom uzvienom principu - povrh toga to nosi ovaj
proglas o raanju oveka - jeste i odbijajua kazna koja ini da onaj ko
pode prema ovjeku s namjerom da ga ubije, rani ili povrijedi, razmisli dva
i vie puta prije nego to se odvai da uini ono na to ga nagovara njegova
strast i to mu ini lijepim njegova neobuzdanost, znajui da e i sam bit
ubijen ako ubije - ne gledajui na njegovo porijeklo, poloaj, klasu ili rasu -
i znajui da e bit kanjen isto onoliko koliku je on povredu nanio
drugome. Ao odsijee ruku ili nogu, i njemu e bit odsjeena ruka ili
noga; ako upropast oko, uho, nos ili zub i njemu e od njegovog tjela bit
oteeno onoliko koliko odgovara organu koji je on upropasto . . . Meutm,
tako stvari nee tei kad on zna da e bit kanjen zatorskom kanom -
bila ona dua ili kraa - jer bol u tjelu, nedostatak dijela tjela i nakaenje
izgleda su neto drugo u odnosu na bolove koje priinjava zatvorska kana,
kako smo objasnili kad smo govorili o sankciji za krau.
Odmazda po ovom uzienom principu - povrh toga to nosi proglas
o raanju ovjeka - jeste podmirenje i presuda kojom je zadovolna ljudska
priroda. To je presuda koja odnosi mrnje iz dua i rane iz srca, to je
191
presuda koja smiruje neukrotvi bijes za osvetom kojim rukovodi slijepa
mrnja i neznaboaka uzrujanost. Poneko katkad i primi otupninu za
ubistvo i nadoknadu za nanesene rane, meutm, neke due ne lijei i ne
zadovoljava nita drugo osim odmazda.
Alahov eriat u islamu vodi rauna o ljudskoj prirodi - kao to je o
njoj vodio rauna Allahov eriat u Tevrtu - tako to joj je garantrao
odmadu koja e je umirit. Meutm, on ovdje uzima da se obraa
osjeanju velikodunost i pomilovanja pomilovanja od stane onoga ko
ima pravo da uzat milo za drago:
A onome ko od odmazde odustane, bie mu to od grjeha iskupljenje
/
Ko od odmazde odustane dobrovoljno, svejedno bio on staratelj kri
u sluaju ubistva ( odustajanje znai uzimanje krarine umjesto odmazde
ili odricanje od kri i krarine zajedno, to je pravo staratelja, jer su kazna
i pomilovanje preputeni njemu a vladaru ostje da ublai kaznu ubici
prema svom sudu ) ili to bila oteena stana u sluaju nanoenja povreda,
pa odustane od odmazde . . . Ko, dale, odustane od odmade, to njegovo
odustjanje mu je iskupljenje od grijeha koje Allah s njega skida.
Ovaj poziv na velikodunost i pomilovanje pobuuje osjeanje u srcu
i vee ga za Allahovu milost i oprost. Pobuuje ljude koje ne zadovoljava
materijalna nadoknada i koje ne tei sama odmada za onoga koga su
izgubili ili ono to su izgubil . . . Jer, ta dobiva staratelj ubijenog od ubijanja
ubice? Ili, t mu to materijalno nadoknauje ako uzme'krarinu za onoga
koga je izgubio? .. To je cilj koji je u stanju da na zemlji uspostavi pravdu i
zatt zajednicu . . . Meutm, u dui ostaje neto to se jedino moe izbrisat
samo ako se srca veu za nadoknadu koja dolazi od stane Aaha.
Imam-i Ahmed prenosi i kae: Prenio nam je Veki' , kazivao nam je
]Unus ibni Ehi Ish. a ovaj od Ehi Sefa da je rekao: '1zbio jedan
Kurejevi zub jednom ensariji. Suprotstvio mu se Muavija i rekao:
Zadovoljit emo ga . . . Ensarija je, meutm, osto uporan . . . Muavija je tada
rekao: Nagodi se s njim! Tuje sjedio Ehu Derda. Ehu Derdaje kazao:

uo
sa Allahovog Poslanika (aejhi-s-selam) kako kae: ''Nema muslimana
kome bude oteen neki dio tjela pa odustane od tenja nadoknade a da
ga Allah nee uzdii na vii stepen ili mu izbrisat grijeh" . . . Ensarija je tada
rekao: "I ja sam oprosto".
Tako se ovek smirio i zadovoljio se neim ime ga nije moglo
zadovoljit Muavijevo nagovaranje da uzme nadoknadu.
192
To je eriat Uzvienog Allaha koji poznaje Svoja stvorenja, koji zna
osjeanja i misli koje kriju njihove due, koji zna ta je u dubini njihovih
srca i ta ih ini zadovoljnim i koji zna koji su to propisi koji u njihova srca
ulijevaju sigurnost i mir.
Nakon iznoenja ovog dijela eriata iz Tevrata, a koji je postao
jednim dijelom i eriat Kur' ana, slijedi ovaj opi i univerzalni sud:
Oni koji ne sude prema onom to je Allah objavio pravi su nasilnici
(5/45).
Izraz je openit i ne postoji nita to ga ograniava. Ovdje je samo
novo svojstvo, a to je "nasilnici".
Ovo novo svojstvo ne znai da je to neko drugo stanje u odnosu na
prethodno koje je oznaeno neverovanjem. To samo znai dodavanje
drugog svojstva onome ko ne sudi prema onome to je Allah objavio. On
je nevjernik s obzirom na to da odbija priznat Boanstvo Uzvienom
Allahu i Njegovu osobitost da propisuje zakone ljudima. On je nevernik po
tome to sebi pripisuje pravo na Boanstvo samim tm to sebi pripisuje
pravo na propisivanje zakona ljudima. On je nasilnik jer navodi lude da
slijede zakon koji nije zakon njihovog Gospodara, a koji je prikladan za
ljude i koji sreuje njihovo stanje. Povrh toga, on je nasilnik prema sebi jer
sebe izlae propast i kani koja proistee iz nevjerovanja. On izlae ivote
ljudi - u to spada i njegov vlastt - neredu i radoru.
Ovo je ono to iziskuje objedinjenje subjekta i glagola kojim je
izraena pogodba: Oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio # .
Druga glavna reenica pridodaje se prvoj glavnoj reenici, a obje se
vraaju subjektu u sporednoj pogodbenoj reenici, a to je oni koji, ime se
izraava openitost i univerzalnost.
Kontekst nastavlja objanjavanjem dosljednost ovog univerzalnog
suda i propisa poslije Tevrata:
Poslije njih smo Isaa, sina M erem ina, poslali, koji je priznavao Tevrat
prije njega objavljen, a njemu smo dli Indil, u kome je bilo uputstvo i
svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoe bilo
uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali, (5/46)
193
i sledbenicima Indila smo bili naredili da sude prema onome to je
Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah objavio
- pravi su grenici (5/47J.
Allah je isau, sinu Merjeminom, dao Indil da bude program ivota i
zakon po kome e se sudit. lndil je u sebi od zakonodavstva sadravao
samo neznate izmjene u odnosu na eriat Tevrata. Indil je doao da
potvrdi Tevrat uzimajui za osnovu njegov eriat iuzimaj ui ove neznate
izmjene. Njega je Allah uinio uputstvom i svjetlom, uputom i poukom. P
kome? Onima koji su se Allaha bojali. Oni koji se Allaha boje su ti koji u
Allahovim knjigama nalaze uputsvo, svjetlo i pouku. Oni su t ija se srca
otvaraju za uputu i svjetlo koje se nalazi u ovim knjigama. Oni su t kojima
se ove knjige otvaraju uputom i svjetlom koje se nalazi u njima.

to se te
tvrdih, grubih i skamenjenih srca, do njih ne dopire pouka, ona u rijeima
ne nalaze njihova znaenja, ona u smjernicama ne nalae njihovu duu, ona
u vjeri ne nalaze njenu slast, ona se ne koriste ovom uputom i ovim
svetlom, ona nemaju nita od ovog uputsta i ovog znanja, ona se ne
odazivaju na poziv. Svjetlo je tu i ono je prisuto, meutm, njega vidi samo
otvorena razboritost i otvoren vid. Uputa je tu i ona je prisuta, meutm,
nju razumije samo paljiva dua. Pouka je tu i ona je prisuta, medutm, nju
prima samo svjesno srce.
Allah je lndil uinio uputstvom, svetlom i poukom onima koji se
Allaha boje. On ga je uinio programom za ivot i zaonom po kome e
sudit sledbenici Indila. To znai daje on namijenjen samo njima. On nije
univerzalan poziv cijelom oveanstvu. Njegov status je kao i status
Tevrata ili status svake Knjige, svake misije i svakog poslanika prije ove
posljednje vjere. Meutm, ono to se od njegovog eriata - a to je eriat
Tevrata - podudara sa propisima Kur'ana, to je i e riat Kur' ana, kao to
smo ranije govorili kad je bilo rijei o zakonu o odmazdi.
Od sljedbenika lndila se, dakle, trailo da sude prema eriatu koji
je priznao | potvrdio Indil iz eriata Tevnlta:
I sljedbenicima lndila smo bili naredili da sude prema onome to je
Allah objavio u njemu (5/47J.
Pravilo je, dakle, da se sudi prema onome to je Allah objavio, a ni
prema emu drugome. Sljedbenici Indila kao i jevreji nisu bili nikakve
vere ako se nisu pridravali Tevrata i Indila - prije islama - i onoga to im
je njihov Gospodar objavio - poslije islama. Sve je to jedan eriat i oni su
njime bili obavezani, a posljednji Allahov eriat je autentan eriat:
194
A oni koji nisu sudili prema onome to je Allah objavio - pravi su
gremct <5!47J.
I ovdje je tekst takoer openit i univerzalan . . . Svojstvo grijeenja se
pridodaje dvama ranijim svojstvima nevjerovanja i nasilja. Ono ne znai
novi narod nit novu situaciju odvojenu od pre situacije. Ono je samo
dodato svojstvo onim dvan1a ranijim svojstvima pridodato onima koji ne
sude prema onome to je Allah objavio u svakoj generaciji i u svakoj
zajednici.
Nevjerovanje koje je sadrano u odbijanju Allahovog Boanstva
predstavljeno je u odbijanj u Njegovog eriata. Nasilje se sastoji u
nagovaranju ljudi da prihvate neki drugi zakon mimo Allahovo g eriat i u
irenju nereda u njihovom ivotu. Grijeenje znai naputanje Allahovog
programa i slijeenje nekog drugog mimo Njegovog puta. To su. svojstva
koja sadri prvi glagol (predikat) , a sva se odnose na subjekta i njemu se,
bez ralike, sva vraaju.
Naposljetku kontekst stie do posljednjeg poslanstva i do
posljednjeg eriata. To je poslanstvo koje je dolo da izloi islam u njegovoj
posljednjoj i konanoj formi, da bude vera cijelom oveanstvu, da njegov
eriat bude e riat svim ljudima, da bdije nad svim to je bilo prje njega i da
on bude konani izor, kao i da uspostavi Allahov program za ljudski ivot
sve dok Allah nasljeuje Zemlju i one koji ive na njoj . To je program na
kome poiva ivot u svim njegovim aspektma i aktvnostma. To je eriat
u okviru koga se odvija ivot i kree se oko njegove osovine, iz koga ivot
crpi svoje doktinarno poimanje, svoj druteni sistem i pravila za svoje
individualno i grupno ponaanje. On je takoer doao da se prema njemu
sudi, a ne da se samo upozna i prouava i da se pretvori u kulturu u
knjigama i spisima! Doao je da se slijedi sa punom preciznou i da se od
njega nita ne izostavlja i ne zamjenjuje drugim propisom, bilo u malom ili
velikom, u pitanjima ivota . . . Pa ili jedno ili drugo, samo je ovo drugo
neznabotvo i stast. Nikoga ne moe oslobodit odgovornost za ovaj
grijeh njegov izgovor da on povezuje ljudi pravei kompromise u veri. Da
je Allah hto, On bi ljude sledbenicima jedne vjere uinio. Allah samo eli
da vlada i sudi Njegov eriat, a ludi su takvi kakvi jesu:
195
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije
objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome to Allah objavljuje
i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi;
svima vama smo zakon i pravac propisati. A da je Allah htio, On bi vas
sljedbenicima jedne vjere uinio, ali, On hoe da vas iskua u onome to vam
propisuje, zato se natjeite ko e vie dobra uiniti; Allahu ete se svi vratiti,
pa e vas On o onome u emu ste se razilazili obavijestiti r5/4B) .
I sudi im prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za
prohtjevima njihovim, i uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah
objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah eli da ih zbog nekih
grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici (5/49).
Zar oni da trae d im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha
bolji sudija narodu koji vrsto vjeruje? (5/50).

ovjek stoji pred ovom jasnoom u izrazu, ovom odlunou u

konsttaciji i ovom velikom oprezu prema svemu onome to katkad
naum pada u taenju opravdanja da se neto - makar bilo i malo - ispust i
ovog eriata u nekim prilikama i okolnostma. Stoji ovjek pred svim ovim
i udi se kako musliman - koji tvrdi da je pripadnik islama - moe sebi
dozvoliti da napust cijeli Allahov eriat pozivajui se na prilike i okolnost!
I kako to da poslije ovog totlnog naputanja Allahovog eriata moe da
kae da je i dalje pripadnik islaa! Kako to da ludi i dalje sami sebe
nazivaju "muslimanima"?! Oni su sa svog vrata skinuli vezu islama odriui
se cijelog eriata! Oni odbijaju da priznaju i Allahovo Boansto tako to
odbijaju da priznaju Njegov eriat, to odbijaju da priznaju da je ovaj eriat
prikaladan za sve prilike i okolnost i to odbijaju da priznaj u da ga je
cijelog nuno primjenjivat u svi prilikama i okolnostma!
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu (5/48) . . .
Istna j e predstavljena u samoj injenici to j e ova Knjiga dola sa
Boanske strane, a to je stana koja je kompetenta da objavljuje Boanske
zakone i propisuje pravila i norme . . . Istna je predstavljena i u njenim
sadrajima, u svemu onome to izlae o verovanju i eriatu, u svemu
onome to donosi kao informaciju, i onome to nosi kao smjernicu.
Da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi (5/48) . . .
Ova Knjiga j e poslednje izdanje Allahove vere, ona j e posljednji
izvor u ovom pogledu i posljednji izvor za program ivota, za
196
zakonodavstvo ljudima i za sistem njihovog ivot, bez izmjene poslije toga
i bez zamjene.
Stoga se reenje za svaku nesuglasicu mora potait u ovoj Knjizi
kako bi ona o njoj rekla svoju konanu rije. Svejedno je li ta nesuglasica
na podruju verskog poimanja meu pripadnicima nebeskih vera, ili
nesuglasica na podruju eriat koji je ova Knjiga donijela u njegovoj
konanoj formi, ili, pak nesuglasica meu samim muslimanima. Izvor na
koji se moraju obratt sa svojim miljenjima o svakoj stvari u ivotu jeste
ova Knjiga, stoga nemaju nikaku vrijednost ludska miljenja ako nemaju
osnove na koju se mogu oslonit u ovom posljednjem izvoru.
Iz ove injenice proizilaze i njeni direkti zahtevi:
I ti im sudi prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za
prohtjevima njihovim, i ne odtupaj od Istine koja ti dolazi (5/4BJ
Naredba j e prenstveno upuena Allahovom Poslaniku (alejhi-s
selam) u vezi sa onim sluajevima u kojima su sljedbenici Knjige dolaili
njemu da im on presuuje. Meutm, ona se ne svodi samo na ovaj povod,
ve je ona univerzalna ... Do Sudnjega dana ... Jer nema vie novog
poslanika i nema vie novog poslansta, da bi se moglo izmijenit neto u
ovom posljednjem izvoru!
Ova vjera je usavrena i njome je Allahova blagodat muslmanima
upotpunjena. Allah je zadovoljan da ona bude program ivota svim ljudima.
Ne postoji nikakav nain da se izmijeni ili promijeni bilo ta u ovoj vjeri, niti
da se prepust neki njen propis nekom drugom propisu nit da se prepust
neto iz njenog eriata nekom drugom zakonu. Allah je znao,
zadovoljavajui se da ona bude vjera svih ljudi, da e ona obuhvatt >VC
ljude. Allah je znao, zadovoljavajui se da ona bude posljednji izvor, da e
ona ostvarivat dobro svim ljudira i da e ona obuhvatt ivot svih ljudi do
Sudnjega dana. Stoga bilo kakva izmjena u ovom programu - a da se i ne
govori o potpunom odstupanju od njega - jeste neminovno nijekanje onog
poznatog i utvrdenog u vjeri. Inicijatora te promjene to izodi iz ove vere,
makar hiljadu put jezikom tvrdio da je muslima!
Allah je znao da e se koristt brojne isprike za pravdanje odstupanja
od bilo ta to je Allah objavio; znao je za povoenje za prohtevima onih
kojima se sudi i koji se meusobno spore, kao i da e se katkad uvlait
kojekake tlapnje u nunost suenja prema onome to je Allah objavio bez
ikaog odstupanja od toga u nekim prilikama i okolnostma, pa je
upozorio Svog Poslanika (alejhi-s-selam) u ovim ajetma, i to dva puta, da
!
97
se ne povodi za prohtevima onih koji se meusobno spore i da se uva da
ga oni ne odvrate od neega to mu Allah objavljuje.
Jedna od glavnih ovih tlapnji jeste skrivena ljudska elja da 5 zblie
srca brojnih grupa, pravaca i vjera koncentiranih u jednoj zemlji, da se
prilagode neke njihove elje kada se one sudare sa nekim eriatskim
propisima i da se tei olaanju u pitanjima koja su neznata ili koja
izgledaju da su bez osnove eriata!
Prenosi se da su Jevreji ponudili Poslaniku (alejhi-s-selam) da e
poverovat u njega ako on s njima sklopi sporazum o popustljivost u
nekim odreenim propisima, od kojih je i propis o kamenovanju, i da je ovo
upozorenje objavljeno u vezi sa ovom ponudom . . . Meutm, pitanje je - kao
to je to vidljivo - openitje od konkretog sluaja i konkrete ponude. To
je pitanje koje se iznosi u razliitm prilikama i kome se izlau sljedbenici
ovoga eriata u svako vrijeme . . . Uzvieni Allah je hto da ovu star odluno
rijei i da presijee puteve skrivenoj ljudskoj elji za olakavanjem iz obzira
prema okolnostma i prilikama i iz elje da se zblie srca kad se elje i
prohtevi ralikuju. Zato je rekao Svom Poslaiku: Da je Allah hto, On bi
ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Meutm, On je svima zakon i
pravac propisao. On hoe da ih iskua i proveri u onome to im je dao od
vere i zakona i u onome to im je dao u itavom ivotu od darova. Svako
od njih slijedi svoj put, zatm se svi vraaju Allahu, On ih obavjetava o
Istni i onda polau raun za program i put koji su slijedili . . . Nije, dakle,
dozoljeno ramiljat o olakanju u bilo emu iz eriata radi zbliavanja
onih koji pripadaju razliitm pravcima i programima, jer se oni ne mogu
zbliit:
Svima vama smo zakon i pravac propisati. A da je Allah htio, On bi
vas sljedbenicima jedne vjere uinio, ali, On hoe da vas iskua u onome to
vam propiuje, zato se natjeite ko e vie dobra uiniti; Allahu ete se svi
vratiti, pa e vas On o onome u emu ste se razilazili obavijestiti (5/4BJ.
Time je Uzvieni Allah zatvorio sve ulaze ejtnu, naroito one koji
izgledaju navodno dobri, koji zbliavaju srca i koji zbijaj u redove
olakavanjem u poneem iz Allahovo g eriata u zamjenu za zadovolenjem
svih! H u zamjenu za ono to nazivaju jedinstvom u redovima!
Allahov eriatje trajniji i vredniji od rtvovanja nekog njegovog dijela
u zamjenu za neto to je Allah odredio da ne moe bit! Ljudi su stvoreni
svako sa svojim predispozicijama, svako ima svoj pravac, svako ima svoj
program i svako ima svoj put. Radi neke od brojnih Allahovih mudrost
198
stvoreni su tako kako su stvoreni, dakle - raliit. Allah i je ponudio
uputu i ostavio ih da se nateu. To im je uinio iskuenjem na kome e se
zasnivat njihovo polaganje rauna kada Mu se vrate, a sigurno e Mu se
vratt!
Uzaludno je to, dakle, nastojanje i propao je to pokuaj da neko
nastoji da ljude okupi na raun Allahovog eriata, ili, drugim rijeima, na
raun mirnog i sigurnog ivota ljudi. Jer odstupanje ili izmjena u
Allahovom eriatu nije nit drugo do nered na Zemlji, nije nita drugo do
odstupanje od jedino ispravnog programa, nije nita drugo do nepostojanje
pravde i pravinost u ivotu ljudi i nije nita drugo do da ljudi jedni druge
oboavaju i da jedni druge za bogove, mimo Allaha, uzimaju. To je veliko
zlo i velika izopaeno st. Takav prijestup nije dozvoljeno napravit u jalovom
pokuaju da se ostvari neto to ne moe bit, jer to Allah nije odredio da
tako bude u ljudskoj prirodi i jer je to potpuno opreno mudrosti zbog koje
je odredio to to je odredio, a to je razliitost progran1a i puteva, razliitost
smjerova i pravaca. On je Storitelj ljudi i On je Prvi i Posljednji
Naredbodavac ljudima, Njemu se vraaju i Njemu idu.
Pokuaj olaavanja u neemu i Allahovog eriata radi ovog cilja
izgleda - u svjetlu ovog istnitog teksta ija se istnitost ogleda u svakom
aspektu realnog ljudskog ivota - ovaj pokuaj izgleda poptuno glupim i on
nema opravdanja u stvarnost, on nema uporita u Allahovom htjenju i on
ne nailazi na prijem u osjeanjima muslimana koji nastoji samo da ostvari
Allahovu volju. Pa ta e bit sa nekima koji sebe nazivaju muslimanima
govore da nije doputena primjena eriata kako ne bi izgubili turiste?! !
jeste, Boga mi , ovako govore!
Kontekst se vraa i potvruje ovu istnu inei je jo jasnijom. Prvi
tekst: I ti im sudi prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za
prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi (5/48J, moe da
znai zabranu preputanja Allahovog eriata u cijelosti njihovim
prohtevima! Sada ga upozorava da se uva da ga oni ne odvrate od neega
to mu Allah objavljuje:
I sudi im prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za
prohtjevima njihovim, i uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah
objavljuje (./49) .
Upozorenje je ovdje otije i preciznije. To je odslikavanje stvari u
njenoj sutini. To je iskuenje u kome se mora bit oprezan . . . Stvar je ovdje
199
postavljena tako da je to ili potpuno suenje prema onome to Allah
objavljuje ili slijeenje prohteva i zabluda na koju Allah upozorava . . .
Kontekst nastavlja da prat ove tlapnje i primisli skreui panju
Boijem Poslaniku (alejhi-s-selam) da bude ravnoduan prema injenici
ako se njima ne bude svidjelo potpuno prihvatanje malih prije velikih stari
u ovom eriatu i ako okrenu glavu ne izabravi islam za veru ili odstupe
od toga da i Allahov eriat presuuje (u tom vremenu kada je to bilo stvar
izbora prije nego to je postalo obavezujue u islamskoj zemlji) :
A ako ne pristaju, ti onda znaj d Allah eli da ih zbog nekih grijehova
njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici (5/49).
Ao ne pristaju, t nita nema s njima i neka to tebe ne odvrat od
potpunog slijeenja Allahovih propisa i Njegovog eriata. Neka to njihovo
odbijanje ne oslabi tvoju snagu i neka te to ne udalji sa tvog stjalita . . . Oni
odustju i glavu okreu jer Alah eli da ih zbog nekih njihovih grijeha
kazni. Oni su t koje e sti zlo zbog ovog odustajanja, a ne tebe, nit
Allahov eriat i Njegovu vjeru, nit muslimanske redove koji se dre
Njegove vjere . . . Zatm, tkva je priroda ljudi: A mnogi ljudi su, zaista,
nevjernici (5/49). Oni naputju i skreu. Oni su , t nita ne moe
uinit u tome nit eriat ima ikakvog grijeha! Nema naina da ih se izvede
na pravi put!
Time on zatvara sve prolae i ulaze ejtanu u vjerniku duu, tme on
prepreava put svakom argumentu i svakoj izlici da se napust neto od
eriatkih propisa za neki od ciljeva u nekim okolnostma.
Zatm ih zaustavlja na raspuu. Pa ili je Allahov sud ili je paganski
sud. Nema sredine izmeu te dvije stane i nema alternatve. Ili se
uspostavlja Allahov sud na Zemlji, provodi Allahov zakon u ivotu ljudi i
rukovodi Allahov program ivotom ljudi, ili je, pak, paganski sud, zakon
prohteva i program ropsta . . . Pa koji god hoe?
Zar oni da trae d im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha
bolji sudija narodu koji vrsto vjeruje? (5/50J.
Znaenje dahilijjeta se precizno odreuje ovim tekstom. Dahilijjet
- kako ga kvalifcira Allah i precizira Njegov Kur'an - jeste da ljudi sude
ljudima, jer je to robovanje ljudi ljudima a naputnje robovanja Allahu,
odbijanje Allahovog Boanstva i priznavanje, nasuprot ovog odbijanja,
boanstva nekim ljudima i robovanje njima umjesto Allahu . . .
200
Dahilijjet - u svetlu ovog teksta - nije jedan vremenski period, ve
je to tajno stanje. Stanje koje je bilo jue, koje se nalazi danas i koje e bit
sutra, pa stoga poprima atibut dahilijjeta, suprotn i oprean islau.
Ljudi - u bilo kom vemenu i u bilo kom mjestu - ili sude prema
Allahovom eriatu - bez odstupanja od nekog njegovog dijela, primajui ga
i prihvatajui potpuno, pa su, dakle, u Alahovoj veri, ili sude prema
zakonu koji su stvorili ljudi - u bilo kojoj formi - primajui ga kao takvog, pa
su, dakle, u dahili.jetu, pa su u vjeri onih po ijem im se zakonu sudi, a
nikako nisu u Alahovoj vjeri. Onaj ko ne trai da mu se po Allahovom
zakonu sudi, tai da mu se kao u pagansko doba sudi; onaj ko odbija
Allahov eriat, prima zakon dahilijjet i ivi u dahilijetu.
Ovo je raspue na kojem Allah zaustavlja ljude, a ljudi poslije toga
mogu da biraju!
Zatm ih prijekorno pita: zar ele da im se kao u pagansko doba sudi,
a pitanje, u stvari, znai potvrivanje prednost Alahovog suda:
A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji vrsto vjeruje? r5/50J.
I stvarno! Ko je od Alaha bolji sudija?
Ko je taj ko se usuuje tvrdit da on propisuje zakone ljudima i da im
on sudi bolje od Alaha?
Koji je to argument koji moe navest u prilog ove iroke tvrdnje?
Moe l da kae da on bolje poznaje ljude od Stvoritelja ljudi? Moe
li da kae daje on milostviji prema ljudima od Gospodara ljudi? Moe li da
kae da on bolje zna interese ljudi od Boga ljudi? Moe li da kae da
Uzvieni Alah - kada je propisivao Svoj posljednji eriat, kada je slao Svog
poslednjeg Poslanika, kada je Svog Poslanika inio peatom poslaika,
kada je njegovo poslanstvo inio peatom poslanstava i kada je njegov
eriat inio eriatom za sva vremena, - da On, Uzveni, nije znao da e doi
do neoekivanih sitacija, da e doi do novih poteba i da e izbit nove
okolnost, pa to nije uzeo u obzir u Svom eriatu, jer su mu te okolnost bile
skrivene dok se one nisu otrile ljudima u posljednje vrijeme?!

ta je to to moe da kae onaj ko odstanjuje Allahov eriat iz

suenja u ivotu, zamjenjujui ga paganskim zakonom i paganskim
sudom, i ko podie svoje prohteve uprohteve jednog naroda, uprohteve
jedne generacije inad Allahovog suda i iznad Allahovog eriata?
201

ta je to to moe da kae, pogotovo ako tvrdi da je musliman?!

Prilike? Okolnosti? Nepostoj anje elje kod lj udi? Strah od
neprijatelja? Nije l i to sve bilo u Allahovom znanju kad j e nareivao
muslimanima da se pridravaju Njegovog eriata, da slijede Njegov
program i da ne budu odvraeni od nega to je On objavio?
Nesposobnost Allahovog eriata da obuhvat nepredviene potebe,
novonastale situacije i vladajue stane? Nije li to bilo u Allahovom znaju
kad ovako ovo naglaava i kad ovako upozorava?
Nemusliman moe da kae ta god hoe. Meutm, musliman ili bar
oni to tvrde da su muslimani, zar mogu sve ovo rei i imat bar neto od
islama? Ili ostat neto od islama pri sebi?
To je raspue na kojem se je neizbjeno opredijelit i napravit izbor
i nema korist od zanovijetanja i raspravljanja o tome.
Ili islam ili dahilijjet. Ili iman ili kuf. HAllahov sud ili dahilijetski
sud.
Oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi
nevjernici, nasilnici i grijenici. Oni kojima se sudi a ne prihvaaju Allahov
sud, oni nisu vjernici.
Ovo pitanje mora bit jasno i defnitvno u svijest muslimana. On ne
smije da se koleba u njegovoj primjeni na ljudsku realnost u svoje vrijeme,
on mora da se ponaa u skladu sa ovom injenicom i da prihvat rezultate
.
ove primjene na neprijatelje i prijatelje!
Ako musliman u svojoj svijest odluno ne rijei ovo pitanje, on nee
imat ispravno mjerilo, nee mu bit jasan program, nee u svojoj svijesti
napravit jasnu razliku izmeu istne i neistne i nee kroit nijedan korak
na ispravnom putu . . . Ako je i doputeno da ovo pitanje ostane nejasno ili
nerazgovijeto u duama obinog svijeta, nije doputeno da ono ostane
nejasno i neragovijeto u duama onih koji hoe da budu muslimani i da
sebi priskrbe ovaj veliki atribut.

'
_ 7 -
' " 7
7 # *P >> t ~
, ,,- ,)' q' {,l Y |_- \ _ ,;
~ ^ . - # -p@
*
g " ? }
_ . _ . + | 7 u| ^ +

. -~ .. b

$
} " _ - ~~ ^ J

? 7 g
7 ?
| l ~ l ' '- J
|
*

; ;- -: -_-
202
203
O vjernici, ne uzimajte za zatitnike jevreje i krane! Oni su sami sebi
zatitnici! A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati; Allah
uistinu nee ukazati na Pavi Put ljudima koji sami sebi nepravdu ine (5/5JJ.
Zato ti vidi one ija su srca bolesna kako se ure d s njima
priteljstvo sklope, govorei: "Bojimo se d nas kakva nevolja ne zadesi. " A
Allah e sigurno pobjedu ili neto drugo od sebe dati, pa e se oni zbog onoga
to su u duama svojim krili kajati, (5/52J
a oni koji vjeruju rei e: 'Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom,
svojom najteom zakletvom, da su zaista s vama?" Djela njihova bie
ponitena, i oni e nastradati (5/53J.
O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa, Allah e sigurno
mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima
ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu putu boriti i
nee se n iijeg prijekora bojati. To je Allahov dar koji On daje kome hoe - a
Allah je neizmjerno dobar i zna sve (5/54J.
Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno
namaz obavljaju i zekjat daju (5/.55).
Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa,
Allahova strana e svakako pobijediti (5/56J.
204
O vjernici, ne prijateljjte sa onima koji vjeru vau za podsmijeh i
zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prje vas, ili bili
mnogoboci, - i Allaha se bojte ako ste vjernici (5/57J.
I kad pozivate na namaz i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato to
su oni ljudi koji ne shvaaju (5/5BJ.
Reci: ((O sljedbenici Knjige, zar da nas osuujete zato to vjerujemo u
Allaha i u ono to nam se objavljuje, i u ono to je objavljeno prije, - a veina
ste grenici?" (5/59J.
Reci: (Hoete li da vam kaem koji su gori od takvih i koje e Allah jo
tee kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majune i
svinje pretvorio, oni koji su se ejtanu klanjali - njih eka najgore mjesto, jer
oni su najdalje s Pavog Puta odlutali" (5/60J.
A kada vam dolaze, oni govore: (Vjerujemo!" ali oni dolaze kao
nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah dobro zna ono to oni kriju (5/6V.
Vidi mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono to je
zabranjeno jedu; runo li je to kako postupaju! (5/62).
Trebalo bi da ih estiti i ueni ljudi od lana govora i zabranjena jela
odvraaju; runo li je to kako postupaj! (5/63J.
jevreji govore: (<llahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i
prokleti bili zbog toga to govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On
udjeljuje koliko hoe! A to to ti objavljuje Gospodar tvoj pojaae kod mnogih
od njh zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili meu njih neprijateljstvo i
mrnju sve do smaka svijeta. Kad god pokuaju d potpale ratnu vatru, Allah
je ugasi. Oni nastoje d na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli smutljivce!
(5/64).
A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se uvaju, Mi bimo preli
preko runih postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u dennetske bae
uivanja (5/65).
Da se oni prdravaju Tevrata i Indta i onoga to im objavljuje
Gospodar njihov, imali bi ta da jedu, i od onoga to je iznad njih i od onoga
to je ipod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali runo je ono to radi
veina njih (5/66J.
Tekstovi cijele ove cjeline potvruj u ono to smo rekl u uvodu u ovu
suru, da ona nije u cijelost objavljena naon sure El-Feth koja je objavljena
205
povodom Spora na Hudejbiji 6. godine po Hidri, da su brojni njeni
pasusi, po pretenom miljenju, objavljeni prije toga i prije proterivanja
Benu Kurejze 4. godine po Hidri, u godini napada koalicije El-Ahzab, ako
ne i prije tog datuma, prije proterivanja Benu Nedir nakon Bitke na
Uhudu, i Beni Kajnuka' poslije Bitke na Bedru.
Ovi ajet ukazuju i aludiraju na brojne dogaaje i sluajeve koji su se
desili muslimanskoj zajednici u Medini, zatm na postupke i ponaanje
Jevreja i munafka koje se ne bi moglo nipoto desit nakon razbijanja
njihove snage i moi, a posljednji takav sluaj 5 desio u pohodu na Beni
Kurejza. Ovaj tekst koji govori o uzimanju Jevreja i kraa za zattike;
ovo upozorenje, zapravo prijetja da je njihov onaj ko ih za zattike
prihvat; naznaka da prijateljstvo s njima sklapaju oni ija su srca bolesna
potkrijepljujui to stahom od spletki; izazivanje odvratost kod
muslimana prema prijateljstvu sa onima koji se izigravaju njihovom
verom; ukazivanje na one koji se ismijavaju sa namaom vjernika kada ga
obavlaju; sve ovo moe bit samo u situaciji dok Jevreji u Medini j o uvjek
imaju mo, upliv i utecaj, koji omoguuje nastanak ovakvih okolnost i
dogaaja. Ozbiljnost situacije nalae estoko upozorenje, ponovljenu
prijetju, a zatm i obznanu stvarnih namjera Jevreja i njihove prirode,
razoblienje njihovih spletki, podvala i manevara na ovaj nain,
raznovrsnim stlom i u razliitm varijantama.
U nekim predajama se spominju povodi objave navedenih ajeta od
kojih su neki vezani za sluaj Benu Kajnuka' nakon Bitke na Bedru, zatm
za stav Abdullaha ibni Uejja ibni Selula i njegove rijei u vezi sa lojalnou
Jevrejima i njihove lojalnost njemu: "Ja sam ovjek koji se boji poraza. Ne
mogu 5 odrei prijateljsta gospodara."
ak i bez ovih predaja, objektvno izuavanje prirode ovih tekstova,
njihove atosfere i njihovo promatanje u svetlu dogaaja vezaih za
Poslanikov ivotopis, njihove fae i razvojne etpe u Medini dovoljno je da
potrdi nae miljenje vezano za priod objave ove sure.
Tekstovi ove cjeline ukauju na metodu kur' anskog programa u
odgoju muslimanske zajednice i njenoj pripremi za ulogu koju joj je Allah
(Subhanehu) odredio; kao to ukazuju i na osnovne postavke tog
206
programa i principe koje ele usadit u duu pojedinca i zajednice u
svakom vremenu. Ove temeljne postvke i principi su stabilni i tajni i nisu
posebno namijenjeni nekoj generaciji ovog Ummeta mimo drugih. Ovo su
osnove podizanja muslimanske jedinke i zajednice u svakoj generaciji.
Kur'an odgaja pojedince u duhu iskrene odanost svome Gospodaru,
Poslaniku, vjeri i muslmaskoj zajednici i nunost potpune distnkcije
izmeu safa u kojem se nalazi i svakog drugog saf koji nije pod Allahovim
bajrakom, koji ne slijedi Poslanikovo (alejhi-s-selam) vostvo i ne
prikljuuje se Zajednici koja predstavlja Allahovu stanku. On je takoer
podsjea na injenicu da ga je Allah (Subhanehu) odabrao da bude zastor
za Njegovu mo i sredstvo realizacije kadera u ivotu ljudi i povijesnim
dogaajima. Ovaj izbor je, sa svim dogaajima koji iz njega proistu,
rezultat Allahove dobrote koju daje kome On hoe i da lojalnost
nemuslimanskoj zajednici znai odmetitvo od Allahove vjere,
odustajanje od ovog velianstvenog izbora i odbacivanje Alahove dobrote.
Ovo usmjerenje je oito i jasno u mnogi tekstovima u ovoj cjelini:
O vjernici, ne uzimajte za zatitnike jevreje i krane. Oni su sami sebi
zatitnici.' A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati; Allah
uistinu nee ukazati na Pravi Put ljudima koji sami sebi nepravdu ine f5/5V.
O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa, Allah e sigurno mjesto
njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a
prema nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu putu borti i nee se
niijeg prijekora bojati. To je Allahov dar koji On daje kome hoe - a Allah
je neizmjerno dobar i zna sve (5/54). Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik
Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekjat daju (5/55). Onaj ko za
zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana
e svakako pobijediti f5/56J .
Kur' an zatm upoznaje vjernika sa sutnskim karakterom njegovih
neprijatelja, borbe koju vodi protv njih i oni protv njega. To je borba
doktrine, vjerovanj a. Doktrina, akida, postojei je problem izmeu
muslimana i svih njegovih neprijatelja. Oni se neprijateljski ponaaju
prema muslimanu prije svega zbog njegove vjere; suprotstavljaju mu se s
ovakvim neprijateljstvom stoga to ne prihvaaju Allahovu vjeru i to mrze
svakog onog ko je na Allahovom putu: Reci: "O sljedbenici Knjige, zar da
nas osuujete zato to vjerujemo u Allaha i u ono to nam se objavljuje, i u
ono to je objavljeno prije, - a veina ste grenici?" (5/59). To je sutna
problema i ovo su osnovni motvi i porivi.
207
Vrijednost ovog programa i vrijednost ovih temeljnih smjernica je
ogromna. Iskrena odanost Allahu (Subhanehu) , Njegovu Poslaniku, veri i
muslimanskoj zajednici uspotvljenoj na ovim vrijednostma i spoznaja
prirode borbe i naravi neprijtelja u toj borbi su dvije vane stvari kako u
realizaciji uvjeta imana tako i u linom odgoju muslimana, ili u akcionom
ustojstvu Zajednice. Oni koji nose bajrak ove vjere u osnovi ne veruju u
nju, nit svojim biima neto predstavljaju, nit mogu neto realizirat u
realnom svijetu ukoliko se u njihovim duama ne iskristalie jasna
distnkcija izmeu njih i ostalih blokova i saveza koji ne nose njihovu
zastavu, ukoliko njihova odanost Allahu, Njegovom Poslaniku i njihovom
vodstvu ne bude ista i iskrena, ukoliko ne budu poznavali prirodu njihovih
neprijatelja, njihove motve, porive i karakter borbe koju vode s njima i
ukoliko ne budu potpuno sigurni i uvjereni da svi oni skupa rade protv
njih, da oni jedni drugima pomau u borbi protv muslimanske zajednice i
islamske vjere istovremeno.
Tekstovi ove cjeline ne zadravaju se samo na otkrivanju motva
borbe u duama neprijatelja muslimanske zajednice. Oni takoer otkrivaju
i prirodu ovih neprijatela, obim i domet njihovog grijeenja i devijantog
ponaanja kako bi musliman u bilo jasno s kime ratuje, da mu savjest bude
mirna zbog borbe koju vodi i da bude uvjeren, u dubini svoje due, u
neizbjenost i nunost ove borbe:
O vjernici, ne uzimajte za zatitnike jevreje i krane, oni su sami sebi
zatitnici (5/5IJ.
O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vjeru vau za podmijeh i
zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili
mnogoboci, - i Allaha se bojte ako ste vjernici (5/57J. I kad pozivate na namaz
i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato to su oni ljudi koji ne shvaaju
(5/58).
A kada vam dolaze, oni govore: (erujemo!" ali oni dolaze kao
nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah dbro zna ono to oni kriju (5/6V. Vidi
mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono to je zabranjeno
jedu; runo li je to kako postupaju! (5/62J. Jevreji govore: "Allahova ruka je
stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga to govore! Ne,
obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljje koliko hoe! A to to ti objavljuje
Gospodar tvoj pojaae kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje (5/64. U
ta njihova svojsta spada i njihovo ponaanje prema muslimanskoj
zajednici, udruivaje protv nje, ismijavanje i izigravanje njene vere i
208
namaa. Musliman nema drugog izbora osim da im se odupre i suprotstavi
potpuno mirne savest.
Ajet takoer naznaavaju ishod i rezultt ove borbe kao i vrijednost
imana u ivotim putevima i sudbinama zajednica na dunjaluku prije
samog obrauna na ahiretu: Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslanika
Njegova i vjernike - pa, Allahova strana e svakako pobijediti (5/56). A da
sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se uvaju, Mi bismo preli preko runih
postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u dennetske bae uivanja
(5/65). Da se oni pridravaju Tevrata i Indila i onoga to im objavljuje
Gospodar njihov, imali bi ta da jedu, i od onoga to je iznad njih i od onoga
to je ispod nogu njihovih (5/66).
Ajet preciziraju i karakteristku muslimana kojeg Allah odabire za
Svoju veru i nagrauje ovim velikim dobroinstvom koje se ogleda kroz
izbor za veliku ulogu: O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, -
pa, Allah e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole,
prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na
Allahovu putu boriti i nee se niijeg prijekora bojati. To je Allahov dar koji
On daje kome hoe - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve (5/S4J.
Sve ove odredbe i naznake su etape u Programu, u oblikovanju
muslimana pojedinca i muslimanske zajednice na vrstom i stabilnom
temelju.
O vjernici, ne uzimajte za zatitnike jevreje i krane! Oni su sami sebi
zatitnici! A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati; Allah
uistinu nee ukazati na Pavi Put ljudima koji sami sebi nepravdu ine (5/5V.
Zato ti vidi one ija su srca bolesna kako se ure da s njima
prijateljstvo sklope, govorei: "Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. " A
Allah e sigurno pobjedu ili neto drugo od sebe dati, pa e se oni zbog onoga
to su u duama svojim krili kajati, (5/52)
a oni koji vjeruju rei e: "Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom,
svojom najteom zakletvom, da su zaista s vama?" Djela njhova bie
ponitena, i oni e nastradati (5/53J.
209
Dobro bi bilo da pro pojasnimo smisao . i pojam zattitva i
prijateljstva (vilajeta) kojeg Allah (Subhanehu) zabranjuje vernicima da
uspostavljaju sa Jevrejima i kranima.
Ovo podrazumijeva meusobno potpomaganje i saveznitvo, a ne
odnosi se na slijeenje i povoenje za njihovom verom. Vrlo je daleko i
mala je verovatoa da ima meu muslimanima neko ko bi naginjao i teio
za slijeenjem jevrejske ili kranske vere. Tu se radi o saveznitvu i
potpomaganju iji je propis bio nejasan muslimanima pa su smatal da je
ono dozvoljeno s obzirom na isprepletenost meusobnih veza i interesa; a
i s ozirom da je postojalo saveznito izmedu njih i nekih jevrejskih
grupacija prije islama i u poetku islama u Medini, sve dok im Allah
(Subhanehu) nije to zabranio i naredio prekid tkvih veza nakon to je
postla jasna nemogunost saveznita i meusobnog pomaganja i zatte
izmeu muslimana i Jevreja u Medini.
Ovaj smisao je poznat u k ur' anskom izraavanju. To znaenje je
prisuto u govoru o odnosu izmeu muslimana u Medini i muslimana koji
nisu uinili hidru u muslimansku dravu. Uzvieni Allah (Subhaehu) o
tome kae:
A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili - vi ne moete, sve dok se ne
isele, zatitnici biti (B/72J.
Prirodno je da se ovdje ne misli na vilajet - zattitvo u vjeri, jer
musliman je u svakom sluaju zattik i prijatelj drugom muslimanu po
veri, nego se misli na saradnju i potpomaganje, a to je saradnja i
potpomaganje koje ne postoji izmedu muslimana u islamskoj dravi i onih
muslimana koji nisu uinili hidru. Ovu vrstu prijateljstva i saveznitva
ajet zabranjuju izmedu vjernika, s jedne stane, i Jevreja i krana, s druge
strane, nakon to je ono postojalo u poetku islama u Medini .
Velikodunost islama prema sljedbenicima Knjige je jedna stvar, a
uzimanje njih za zattike je druga stvar. Meutm, ova dva znaenja se
mijeaju i prepleu u glavama nekih muslimana koji jo nisu u potpunost
spoznali bit ove vere i njenu ulogu kao realnog programiranog pokreta
koji stremi uspostavi realitt na Zemlji u skladu sa islamskim konceptom
koji se po svojoj prirodi ralikuje od ostalih koncepata koje je upoznalo
oveanstvo i stoga se neminovno sudara i sukobljava s tm suprotim
koncepcijama i stanjima; on se sudara i sa prohtevima ljudi, njihovim
devijacijama i udaljavanjem od Boanskog programa; ulazi u neminovnu
borbu s ciljem uspostavljanja nove stvarnost koju on eli i prema kojoj se
kree u jednom progresivnom, aktvnom i kreatvnom procesu.
210
Onima kojima nije jasna ova istna nedostaje isto osjeanje sutne
verovanja, kao to i nedostje nepatvorena svijest o karakteru borbe i
prirodi pozicije i stava sljedbenika Knjige u njoj . Oni zanemaruju jasne
k ur' anske smjernice, mijeaju izmeu poziva islama na velikodunost i
toleranciju u postupku sa sljedbenicima Knjige i injenja im dobra u
muslimanskom drutvu u kojem su im zagarantrana prava i izmeu
lojalnost i odanost koja moe bit samo prema Allahu, Njegovom
Poslaniku i muslimanskoj zajednici. Oni pri tome zaboravljaju injenicu
koju Kur'an potvruje, a to je da su sljedbenici Knjige jedni drugima
zattici u borbi protv muslimanske zajednice. Ovo je neto to je poznato
i stalno prisuto kod njih; da mrze kod muslimana njegov islam, da nee
bit zadovoljni sve dok on ne ostavi svoju i prihvat njihovu veru; da
ustrajavaju u borbi protv islama i muslimana; da mrnja izbija iz njihovih
usta, a da jo gore stvari kriju njihove grudi.
Od muslimana se tai da bude tolerantan prema sljedbenicima
Knjige, ali mu se zabranjuje da im bude zattik u smislu potpomaganja i
saveznitva. Njegov put uvrenja i konsolidacije vjere i ostarenje
jedinstvenog islamskog sistema nespojiv je sa putem sljedbenika Knjige. I
bez obzira koliko im iskaao tolerancije i ljubavi, oni nee bit zadovoljni da
musliman ostane u svojoj vjeri, nit da realizira svoj sistem i nee ih to
sprijeit da se meusobno potpomau u borbi i urotama protv islama i
muslimana. Koja je to samo naivnost i gaflet mislit da i oni i mi tre bam o ii
istim putem s ciljem uvrenja vjere i initi jedan front prema
neznabocima i ateistma! Ta oni su sa njima kada je u pitanju borba protv
muslimana! Ove injenice i istne previaju oni naivni meu nama u ovom,
a i u svakom vremenu; oni koji misle da se sa sljedbenicima Knjige
moemo uzet za ruke i zajedno se suprotstavit materijalizmu i ateizmu u
svoj stvu pripadnika vjere, zaboravljajui i zanemarujui pri tome
cjelokupni kur' anski nauk i cjelokupno povijesno iskustvo. Oni
(sljedbenici Knjige) su oni koji su govorili: {Oni su na ispravnijem putu od
vjernika" (/SV. Ti ist sljedbenici Knjige su okupljali pagane u borbi protv
muslimana u Medini i bili su im stalna potpora i zatta. Sljedbenici Knjige
su bili t koji su tokom 20 godina poduzimali krstake ratove; oni su t koji
su poinili poinili genocid i grozote u Andaluziji; oni su t koji su proterali
Arape muslmane u Palestni i na njihova zgrait i statt doveli Jevreje
suraujui u tome sa ateistma i materijalistma. Sljedbenici Knjige su ti
koji progone muslimane po cijelom svijetu, u Etopiji, Somaliji, Eriteji,
Aliru, surauju u to'me sa pobornicima ateizma, materij alizma
paganstva, u Jugoslaviji, Kini, Turkestanu, Indiji, u svakom mjestu.
21 1
A zatm se meu nama pojavljuju oni koji misle, u potpunoj
udaljenost od kategorikih kur' askih postavki i odredbi, da je mogue
uspostaviti sa sljedbenicima Knjige saveznitvo i meusobno
potpomaganje u borbi protv ateistka - materijalistkog monopola na
vjeru!
Takvi oito ne itaju Kur'an, a ako ga itaju, onda je kod njih dolo
do zbrke pa misle da je poziv na toleranciju, koji je obiljeje islama, poziv
na saveznitvo i lojalnost koju zabranjuje Kur' an. Kod ovakvih osoba islam
nije ivo prisutan u njihovim osjeanjima, ne kao doktina i vera osim koje
Allah (Subhanehu) drugu vjeru ne prima od ljudi, a nit kao dinamian
pokret iji je cilj uspostavljanje nove realnost na Zemlji i suprotstavljanje
neprijateljstvima i agresiji sljedbenika Knjige danas, kao to se
suprotstavio i juer. To je pozicija koja se ne da mijenjat, jer je to neto
prirodno.
Ostavimo ovakav svijet koji se ne interesuje za smjernice Kur' ana, i
pokuajmo mi shvatt ovu jasnu kur' ansku poruku:
O vjernici, ne uzimajte za zatitnike jevreje i krane/ Oni su sami sebi
zatitnici/ A njihov je i onaj medu vama koji ih za zatitnike prihvati; Allah
uistinu nee ukazati na Pravi Put ljudima koji sami sebi nepravdu ine r5/5JJ.
Ovaj poziv je upuen muslimanskoj zajednici u Medini, ali je on
istovremeno upuen svakoj muslmanskoj zajednici na bilo kojem dijelu
Zemlje do Kijametskog dana; upuen je svim onim na koje se odnosi opis
oni koji vjeruju.
Povod za upuivanje ovog poziva onima koji vjeruju u ono vrijeme je
bila injenica to jo nije postojala potpuna i defnitvna radvojenost
izmedu nekih muslimana u Medini i nekih sljedbenika Kjige, poglavito
Jevreja; postojale su jo uvijek odreene veze saveznitva i zattita,
ekonomije i trgovine, komiluka i druenja. Sve je to bilo prirodno u
historijskoj, ekonomskoj i drutvenoj situaciji u Medini prije islama,
izmedu medinskih Arapa i Jevreja posebno. Takva situacija i poloaj
Jevreja im je omoguio spletkarenje protv islama i njegovih sljedbenika
svim onim vrstama spletki koje otkrivaju i nabrajaju brojni kur' anski
tekstovi, a neke od njih su ve predoene i prezentrane u pet pretodnih
duzova Zilala. Neke od njih upravo opisuju tekstovi ovoe cjeline.
Kur'an dolazi da kod muslimana formira neophodnu svijest o borbi
koju vodi putem vjere za realizaciju islamskog programa u stvarnom ivotu
i da U njegovoj svijest potakne osjeaj potpune raluenost izmeu njega
2I2
i svakog ko ne pripada muslimanskoj zajednici i ne stoji pod njenim
posebnim bajrakom; radvojenost koja ne negira i ne eliminie etku
toleranciju i velikodunost. Jer, to je osobina koja uvijek krasi muslimana.
P eliminie zattito i lojalnost koju musliman iskauje u svom srcu
samo Allahu (Subhanehu) , Njegovom Poslaniku i vernicima; ta svijest i
razluenost su neophodni muslimanima u svakoj zemlji i u svakoj
generaciji.
O vjernici, ne uzimajte za zatitnike jevreje i krane! Oni su sami sebi
zatitnici! A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati, Allah
uistinu nee ukazati na Pravi Put ljudima koji sami sebi nepravdu ine (6l'.
Oni su jedni drugima zatitici. To je istna koja nije vezana za
vrijeme, jer ona izvire iz same prirode stvari. Oni nee biti prijatelji i
zattici muslimanske zajednice u bilo kojoj zemlji i u bilo koje vrijeme.
Stoljea su prohujala jedno za drugim potvrujui istinitost ovih rijei.
Jedni su drugima pomagali u sukobu protv Muhammeda (alejhi-s-selam)
i muslimanske zajednice u Medini. U takvim stvarima su se ispomagali i
suraivali u svim zemljama i u svim povijesnim radobljima. To pravilo nije
izostalo ni jednom; na terenu se nije desilo osim ono to je Kur'an ustvrdio
u formi trajnog opisa, a ne pojedinanog sluaja. Izbor imenske reenice u
ovoj formi: oni su jedni drugima zatitnici, takoder nije sluajan; izbor je
ciljan kako bi upuivao na tajno i autentno svojstvo i karakter. Na ovu
temeljnu istnu nadovezuje se posljedica i zakljuak: ako su Jevreji i
krani jedni drugima zattici, njima je odan i lojalan jedino onaj ko je i
sam takav. Osoba iz islamskog sata koja ih uzima za zattnike sama sebe
izbacuje iz islamskog sata i odbacuje od sebe svojstvo tog safa - islam i
prikljuuje se drugom satu. To je normalan i realan rezultat: A njihov ] i
onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati (5/sv.
On sam sebi nasilje i nepravdu ini, a i Allahovoj vjeri i muslimanskoj
zajednici. Zbog ovog nasilja i nepravde Allah (Subhanehu) ga ubraja medu
Jevreje i krane kojima je dao svoju lojalnost i odanost i nee ga uputti na
Pravi Put i vratti u muslmanski saf: Allah uistinu nee ukazati na Pravi
Put ljudima koji sami sebi nepravdu ine (5/51).
Ovo je bilo estoko i otro upozorenje muslimanskoj zajednici u
Medini, ali ono svakako nije preterano. Otro jeste, ali je slika stvarnog
stanja. Nije mogue da musliman pokloni svoje saveznitvo, zatitu i
lojalnost Jevrej ima i kranima, a oni su jedni drugima zatitici, i da u isto
vrijeme ostane sa svojim islamom i imanom i da zadri lanstvo u
213
muslimanskom safu koji je lojalan Allahu, Njegovom Poslanikt1 i
vernicima. Tu se putevi razilaze.
Ne moe se odlagati i razvodnjavati konano i definitivno
opredjeljenje muslimana i njegovo distanciranje od svakog onog ko ne
slijedi islamski program ili ide pod neislamskim bajrakom. N akon toga
izanjavanja musliman je u mogunost da uradi dobro djelo u velikom
islamskom pokretu koji, u prom redu, ima cil uspostavu jedinstvenog,
realnog sistema na Zemlji, razliitog od svih drugih sistema, koji se temeli
na samosvojnom konceptu, raliitom od svih drugih koncepcija.
Musliman mora bit kategoriki uvjeren u emu nema nimalo
kolebanja, da Allah (Subhaehu) , nakon poslanstva Muhammeda (alejhi-s
selam) jedino njegovu veru, islam, prihvat od ljudi kao vjeru; daje njegov
program, kojim ga Allah (Subhanehu) dui, samosvojan i jedinstven, da
mu drugi programi ne nalikuju; da ga ne moe zamijenit neki drugi
program; da ljudski ivot nije valjan bez njegove primjene; da mu Allah
(Subhanehu) nee oprostt i ukabulit ako ne utoi svu svoju snagu i
energij u u realizaciji tog programa u svim njegovim aspektima:
doktrinarnim i drutenim; da mora uloit sav svoj trud, da ne smije
prihvatt neki drugi program kao zamjenu, pa makar se radilo i o malom
djeliu, da ne smije pomijeat izmeu njega i nekog drugog programa u
doktrinarnim pitnjima, drutvenom sistemu ili pravnim propisima, osim
kada se radi o propisima koje je Allah (Subhanehu) zadrao u ovom
eriatu, a bili su propisani i u prethodnim pravnim sistemima sljedbenika
Knjige.
Samo kategorika uverenost muslimana u sve ovo e ga podstai da
se prihvat odgovornost i ponese teret realizacije Allahovog programa
savlaujui teke prepreke, napore, estoko opiranje, spletkarenje i bol
koji nekada prelazi granice izdrlivost i snage. U protvnom, emu sav taj
trud i patja koja se ulae u instaliranju neega to moe bit zamijenjeno
iz arsenala postojeeg dahilijjeta, bez obzira da li se radilo o dahilijjetu u
obliku paganskih verovanja, devijacija sljedbenika Knjige ili otvorenog
ateizma? Zapravo, emu sva ta muka i naprezanje u instliranju i slamskog
koncepta ako su razlike izmeu njega i koncepcije sljedbenika Knjige ili
nekog drugog neznate u tolikoj mjeri da se o njima moe posti
nagodba? Oni koj i pokuavaju razvodnjavanje ovog definitvnog
razluivanja u ime tolerancije i pribliavanja stavova izmeu pripadnika
nebeskih vera, pogrjeno shvaaju pojam vere, kao to grijee i u
raumijevanju pojma tolerancije. Jedino priznata i legitmna vjera kod
Allaha (Subhanehu) je posljednja vera. A tolerancija se ispoljava i ogleda
214
u personalni m odnosima, a ne u doktrinarnom konceptu niti u drutvenom
sistemu. Oni pokuavaju da raodne i rastoe nepokoleblj ivo uvjerenje
Gekin) u dui muslimana da Allah (Subhanehu) ne prihvata drugu vjeru
osim islama; da je on obavezan provest Allahov program formulisan i dat
kroz islam i ela ne moe pri hvatiti nikakvu zamjenu niti i kakvu promjenu,
pa makar i malu; takvo uvjerenje gradi Kur'an svoji m ajetima: Allahu je
prava vjera jedino - islam (3!19J.
A onaj ko eli neku drugu vjeru osim islama, neGe mu biti primljena
ra!H!J, | uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah objavljuje l4J= = = ()
vjenu:ci, ne uzimajte za zatitnike Jevreje i krane! Oni su sami sebi
zatitnici! A njihov je i onaj medu vama koji ih za zatitnik1 prihvati (:'.
Konana presuda pripada Kur' anu. Musliman se ne treba obai rat na
popustljivost popustljivaca niti na njihovo rastakanje ovog uvjerenja.
Kur'anski kontekst odslikava to stanje koje je vladalo i zbog ega se
objavlj uje ovo upozorenje: Zato ti vidi one ija su srca bolesna kako St ure
Ju s njima pnjateljstvo sklope, govorei: "Bojimo se da nas kalwa nevolja Ht
zuJ(S/ |J/h2I .
l bni Derir vel i : Kazivao namje Ebu Kurej b, njemu Idris da je uo od
svog oca, a on oct ' Ati.Ue ibni Sa' da koji je rekao: Doao je ' Ubade i bni Sait
iz plemena Benu Haris ibni Hazred kod Resulullaha (alejhi-s-selam) i
rekao: "Allahov Poslanie, i main mnogo prijatelja i zatitnika medu
jevreji ma, ja s pred Alahom i Njegovim Poslani kom odriem prijateljstva
i zatitnitva Jevreja, a za prijatelja i za.:titnika uzimam Allaha i Njegova
Poslanika." Tada Abdul lah i bni Ubejj (predstavnik licemjera) ree: "Boj i m
se da nas kakva nevolja ne zadesi. Ja se ne odriem zatitnitva prijatelja."
Posl anik ree Abdullahu i bni Ubejju: O, Ebu Habbabe, zatitnitvo
(vi lajet) Jevreja s koj i m krtari i otma ga oc Ubadea ibn i Samita neka l
cijelosti pripadne tebi, bez njega!" "Prihvatam," odgovori mu ovaj l icemj 'I.
Pot om je dola objava ajeta: O vjernici, ne uzimajte za zatitnike Jevreje t
krane = = = (S,hI1.
I bn i D ri r veli: Prenio nam je Hennad da mu je kazivao ]Unus ibni
Bukejr. a njemu Osman ibni Abdurahman da je Zuhri rekao: Kada su
murici poraeni ua Bedru, muslimani rekoe svoj i m zati tni ci ma
jevrej i ma: "Pri mite islam prije nego va zadesi ista sudbina kao i murike
na Bdru." Na to Malik ibni Sajf ree: "Vara vas to to ste pobijedi li grupu
Kurejija koji nerruj u znanja o voenju rata Ali ako bismo mi vrsto
odluili da sakupimo vojsku protiv vas, ne bi nam se mogli oduprijeti ."
' Ubacle ibni Sarnit tada ree: "Allah ov Poslanie, doista su moji prijatelj i
ZIh
meu Jevrejima moni, dobro naoruani i opasni. Ali ja 5 odriem
prijateljstva i zattitva Jevreja. Nemam drugog prijatelja i zattika
osim Allaha i Njegova Poslanika." "Ja se ne odriem prijateljstva i
zattitva jevreja", ree Abdullah ibni Ubei, "oni su mi neophodni. " "Ebu
Habbabe", ree Poslanik (alejhi-s-selam) "to prijateljstvo i zattitvo
Jevreja koje tko visoko cijeni i o kojem se prepire sa ' Ubadeom, u
cijelost sada pripada tebi. " "Onda prihvatm", odgovori ovaj licemjer.
Muhammed ibni lshak veli: "Benu Kajnuka' je pro jevrejsko pleme
koje je raskinulo sporazum sa Poslanik om (alejhi-s-selam) . Kazivao mi je
Asim ibni Omer ibni Katade da ih je Poslanik (alejhi-s-selam) opsjedao sve
dok nisu prihvatli njegovu presudu. Kada se to desilo prie Abdullah ibni
Ubei ibni Selul i ree Poslaniku: "Muhammede, lijepo postupi sa mojim
zatticima i prijateljima, a bili su saveznici plemena Hazred. " Poslaik
(alejhi-s-selam) ga zadra, a on opet ree: "Muhammede, lijepo postupaj sa
mojim prijateljima.'' Poslanik se okrenu od njega, a on stavi ruku u prorez
na njegovom ttu, nato mu Poslanik (alejhi-s-selam) ree: "Pust me! "
Poslanik se bio toliko rasrdio da su mu na licu vidjeli sjenu, a zatm mu
ree: 'Teko tebi, pust me! " "Bogami te neu pustt sve dok mi ne obea
da e lijepo postupit s mojim prijateljima.

etri stotne ljudi bez oklopa i

tri stotne vojnika sa oklopom branili su me i ttli od svih neprijatelja, da
ih eliminie za jedan dan? Ja sam ovek koji se boji nesree i nevolje",
ree Abdullah ibni Ubejj . "Eto t ih", ree mu Poslaik (alejhi-s-selam) .
Muhammed ibni Ishak takoer prenosi od Ebu Ishaka ibni jesara, a
on od ' Ubadea da je Velid ibni ' Ubade ibni Samit rekao: ''Kada je pleme
Benu Kajnuka' povelo rat protv Resulullaha, Abdullah ibni Ubejj ih je
branio i zauzimao se za njih. Ubade ibni Samit je doao kod Allahovog
Poslanika, a bio je jedan od pripadnika plemena Beni Auf i b ni Hazred i bio
je u saveznitvu sa jevrejima kao i Abdullah ibni Ubejj, i odrekao se
saveznita s njima rekavi: Allahov Poslaie, odriem se saveznitva s
njima pred Allahom i Njegovim Poslanikom i za saveznike uzimam Allaha,
Resulullaha i vjernike; odriem se saveznitva i zattitva nevjernika." U
predaji se dalje navodi da su povodom ovog sluaja i stva Abdullaha ibni
Ubeia objavljeni ajet iz sure El-Maide: O vjernici, ne uzimajte za zatitnike
jevreje i krane. Oni su sami sebi zatitnici. rs;sv sve do ajeta: Onaj ko za
zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana
e svakako pobijediti rs/.6J.
Imam-i Ahmed prenosi senedom Kutejbe ibni Seida - Jahjaa ibni
Zekeriia Muhammeda ibni Ishaka, Zuhrija - Avde, od Usame ibni Zejda
da je on rekao: "Bio sam u pratji Poslanika (alejhi-s-selam) prilikom
216
posjete Abdullahu ibni Ube.ju, koji je bio bolestan. Poslanik mu tada ree:
"Zabranio sam t ljubav prema Jevrejima", nato mu on odgovori: "Mrzio ih
je i Es' ad ibni Zurare, pa je umro." (Prenosi Ehu Davud od Muhammeda
ibni Ishaka.)
Ove predaje u globalu ukazuju na stanje u muslimanskom drutvu
koje vue korijene iz atosfere koja je vladala u Medini prije islama i iz
shvatanja koja jo nisu bila zauzela odluan stav u pitanju odnosa sa
Jevrejima, koji se odnosi izmeu muslimana i Jevreja mogu razvijat, a koji
ne. Ono to privlai panju je injenica da ove predaje govore samo o
Jevrejima i da se u tm sluajevima ne spominju krani. Meut, tekst
obuhvata i Jevreje i krane. To je stoga to on kani uspostavit tajni
koncept, stabilan i tajan odnos izmeu muslimana i ostlih grupa, bez
obzira da li se radilo o sljedbenicima Knjige ili politeistma (o emu e bit
govora u ovoj cjelini) . Iako u globalu postoji razlika izmeu stavova Jevreja
i stavova krana prema muslimanima u Poslanikovo vrijeme, a i sam
Kur'an ukazuje na ovu razliku na drugom mjestu u ovoj suri u ajetu: Ti e
sigurno nai da su vjernicima najljui neprijatelji jevreji i mnogoboci; i
svakako e nai da su vjernicima najblii prijatelji oni koji govore: (Mi smo
krani" (6/BJJ, i pored ove razlike koja je tada postojala, tekst ovdje povlai
liniju jednakost izmeu Jevreja i krana, kao to naredni tekst povlai
liniju jednakost izmeu i jednih i drugih, s jedne stane, i izmeu ostalih
nevernika, s druge strane, kada je u pitanju saveznitvo i zattito. To
je stoga to se ovaj problem temelji na drugom stabilnom principu, a to je
da musliman ne moe pravit saveznitvo sa nemuslimanom, da musliman
moe bit lojalan i odan samo Allahu, Njegovom Poslaiku i muslimanskoj
zajednici. Sve grupe izan ovog, su u ovom pitanju iste, bez obzira koliko
njihov odnos u odreenim sluajevima i okolnostma bio divergentan.
Allah (Subhanehu) je, postavljajui i odreujui muslimanskoj
zajednici ovo vrlo stogo pravilo, Svojim znanjem obuhvato cijelu povijest,
a ne samo period vezan za Poslanika (alejhi-s-selam) i njegove okolnost.
Povijesna zbivanja su kasnije pokazala da neprijateljstvo krana prema
ovoj vjeri i muslimanskoj zajednici u veini zemalja nije nimalo manje od
neprijatelstva Jevreja. Ako izuzmemo arapske i egipatske krane i njihov
korektn odnos prema islamu, imamo kranske zemlje na Zapadu koje su
tokom cijele svoje povijest, od moment dotcaja sa islamom, pokazivale
prema njemu neprijateljstvo i mrnju i vodile rat i urotu protv njega nita
drugaije od rata i urote Jevreja u bilo koje vrijeme. ak je i Etopija, iji je
tadanji poglavar lijepo primio muslimanske muhadire i islam,
217
promijenila politu i povela najei i najbrutalniji rat protv islama i
muslimana; u emu su im jedino Jevreji ravni.
Allah (Subhanehu) je sve ovo znao. I stoga je musliman u utemeljio
ovo ope pravilo, bez obzira na stvarnost vremenskog perioda u kojem je
Kur'an objavljivan i njegovih privremenih okolnost i bez obzira na
pojedinane iznimne sluajeve koji se deavaju tu i tamo. Islam i oni koji se
smatraju i ubrajaju u njegove sljedbenike, pa makar sa islamom ne imali
nikakve veze, jo uvijek su pod teretom brutalnog rata kojeg protv njih i
njihove vere vode Jevreji i krani u svim dijelovima Zemlje, potrujui
istnitost Allahovih rijei: Oni su jedni drugima prijatelji i zatitnici, a to
obavezuje svjesne muslimane da ostaje savet njihova Gospodara, zapravo
kategorikom naredbom, nedvosmislenom zabranom i defnitvnom
presudom o potpunom razdvajanju izmeu Allahovih prijatelja i prijatelja
Njegovog Poslanika, s jedne strane, i svakog drugog bloka i saveza koji
nije pod Allahovim bajrakom, s druge stane.
Islam nalae muslimanu da svoje odnose s drugi ljudima gradi na
temelju svoje vere. Prijateljsto, lojalnost i neprijateljstvo baziraju se kod
muslimana na razini shvatnja, a i praktno, na njegovom verovanju
(akidi) . Stoga ne moe bit zattita (el-vela' ) , a to je meusobno
potpomaganje, izmeu muslimana i nem uslimana. Jer oni se ne mogu
potpomagat u sferi vjere, pa ak ni u frontu prema ateizmu, npr. kako to
zamiljaju neki navni izmeu nas i oni koji ne itaju Kur' an. A kako da se
potpomau kada nemaju jedinstvene platforme na kojoj e se to
potpomaganje zasnivat?
Neki koji ne itaju Kur'an i ne poznaju sutnu islama i neki koji su
obmanuti i opsjenut smatraj u da je svaka religija vjera, a svako
neznabotvo ateizam te stoga moe doi do formiranja vjerskog bloka i
fronta nasuprot ateizmu, jer on nijee i negira svaku vjeru i bori se protv
bilo kakvog vjerskog osjeanja openito.
Meutm, po islamskom shvatanju, stvar ne stoji tako, a ni u osjeaju
muslimana koji je okusio islam, a islam moe okusit samo onaj ko ga
prihvat kao doktinu i angaira se u duhu te doktrine na planu uspostave
islamskog sistema.
U islamskom konceptu i osjeaju muslimana svaka je stvar jasna i
odreena. Din je samo islam. Nema druge legitmne vjere koju islam
priznaje. Jer Allah (Subhanehu) to kae: Allahu je prava vjera jedino - islam
(3/I9J; A onaj ko eli neku drugu vjeru, osim islama, nee mu biti prmljena
218
(/B5J. Naon poslanstva Muhammeda (alejhi-s-selam) nema vjere kojom je
Allah (Subhanehu) zadovoljan i koju priznaje i prima osim ovog islama u
obliku u kojem ga je donio Muhd ed (alejhi-s-selam) . Ono to je bilo
prihvatljivo kod krana prije poslanstva Muhammeda (alejhi-s-selam) vie
nije prihvatljivo. Isto tako, ono to je bilo prihvatljivo kod Jevreja prije
poslanstva isaa (alejhi-s-selam) nije bilo vie prihvatljivo nakon njegovog
poslansta.
Postojanje Jevreja i krana - sljedbenika Knjige - i nakon poslanstva
Muhammeda (alejhi-s-selam) ne znai da Allah (Subhanehu) prihvata
njihovo opredjeljenje i priznaje im da slijede nebesku (Boansku) vjeru. To
je bilo prije poslanstva posljednjeg Poslanika. Ali nakon njegovog
poslanstva nema druge vere, po islamskom shvatanju i u osjeaju
muslimana, osim islama. Na ovo ukazuje decidan, jasan i nedvosmislen
kur' anski tekst koi 5 ne moe drugaije protumait.
8N ih ne psiljv da ostve soja uvjerenja i doktinu i da
prihvate islam, jer: U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti r2/256J, ali to ne
znai da on priznaje njihovo ispovijedaje obreda i njihove dogme
legitmnom vjerom.
Zato ne moe bit govora o nekom vjerskom bloku ili savezu u kojem
bi uestvovao islam, kao jedan od lanova, u suprotstavljaju ateizmu.
Postoji vera, a to je islam, na jednoj stani, i nevjera, sve to je mimo
islama, na drugoj strani. Ova nevjera moe bit u okviru dogmi iji je
korijen nebeski, 8 su one same iskrivljene, u u obliku dogmi koje su u
osnovi paganske i koje su kao takve i ostle, ili u obliku ateizma koji negira
veru. Ove ranovrsne forme nevjere se meusobno razlikuju, ali se sve
one takoer razlikuju od islama i nema zajednitva i saveznitva izmeu
njih i islama.
Musliman kontatra i komunicira sa sledbenicima Knjige i duan je
lijepo postupat sa njima, kao to smo to istakli raije, pod uvjetom da ga
ne uznemiravaju u njegovoj veri. Dozoljeno mu je oenit se s esttm i
ednim prpadnicaa Knjige, U postojaje pravnih razmimoilaenja kada
je u pitanju kranka koja vjeruje u boanski karakter Mesiha m njegovo
sinovsto, ili tojstvo, da li je ona sljedbenica Knjige, te je dozoljeno
oenit se s njom, ili je politeistkinja paje zabranjeno oenit se s njom. ak
i ako prihvatmo princip dozole enidbe s krankama i Jevrejkama
openito. Lijep odnos, postupak i dozola enidbe ne znae lojalnost,
zatitnitvo i potpomaganje u vjeri, niti podrazumijeva priznanje
muslimana da je vjera sljedbenika Knjige, nakon poslanstva Muhammeda
219
(alejhi-s-selam) vjera koju Allah (Subhanehu) prihvata i s kojom islam
moe bit u zajednikoj koaliciji u suprotstavljanju ateizmu.
Islam je doao da ispravi vjerovanja sljedbenika Knjige isto kao to
je doao da ispravi verovanja politeista i totemista. Sve ih poziva u islam,
jer je samo on vera koju Allah (Subhanehu) prima od ljudi. Poto su
Jevreji razumjeli da oni nisu pozvani da prihvate islam, i poziv u islam
imteko pao, Kur'an ih suoava sa ajetma u kojima ih Allah (Subhanehu)
poziva u islam, i u sluaju da to odbiju, naziva ih nevjernicima.
Musliman ima obavezu da poziva sljedbenike Knjige u islam kao i
ateiste i pagane bez ikakve ralike. Njemu nije dozvoljeno da prisili u vjeru
ni jedne ni druge. Jer, uvjerenje i vjerovanje se u srcima ne moe gradit
prisilom. Prisila u vjeru ne samo daje zabranjena ve ne daje nikakva ploda
ni rezultata.
Nije ispravno da musliman priznaje vjeru sledbenika Knjige, nakon
poslanstva M uhammeda (alejhi-s-selam) , da je to vera koju prihvata Allah,
a onda, i pored toga, da ih poziva u islam. On je obavezan da ih poziva u
islam samo na osnovu jedne stvari, a to je da to u to oni vjeruju i to
ispoljavaju nije vjera i da ih on poziva u vjeru. Ako se prihvat ova injenica
onda je nelogino da on sa svojim doktrinarnim uenjem pristupi u
meusobnu suradnju u promicanju vjere sa nekim ko ne ispoljava
islamsko uenje. Ovo pitanje u islau je doktnarno, imansko. Ono je
tkoer i organizaciono - akciona pitanje.

to se te doktrinarno - imanskog aspekta ovog pitanja, mislimo da

je ono, poslije ovog pojanjenja koje smo naveli i koje je utemeljeno na
kategorikim kur' anskim tekstovima koji zabranjuju saveznitvo i lojalnost
izmeu muslimana i sljedbenika Knjige, postalo sasvim jasno. Kada je u
pitanju organizaciono - akcioni aspekt problema, stvar je takoer jasna.
Ako se sva aktvnost muslimana teba usmjerit u pravcu uspostave
Allahovog programa u ivotu, a to je program kojeg je zacrtao islam s
kojim je doao Muhammed (alejhi-s-selam) sa svim njegovim detaljima i
aspektma koji obuhvataju svako polje aktvnost ovjeka u ivotu, pa kako
onda muslman moe suraivat u tom svom angamanu i aktvnost sa
onim koji ne vjeruje u islam kao vjeru, program, sistem i eriat, i s onim ko
svoju aktvnost usmjerava ka drugim ciljevima, koji, ako nisu neprijateljski
okrenut islamu i njegovim ciljevima, u najmanju ruku nisu identni sa
ciljevima islaa. Islam ne priznaje cil ili djelo koje nije utemeljeno na veri
bez obzira koliko samo po sebi izgledalo dobrim: Djela nevjernika H
220
Gosodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese
(14/18) .
Islam nalae muslimanu da sva njegova djela budu iskreno na putu
islama i ne moe se ni zamislit mogunost odvajanja bilo kojeg djelia
svakodnevne aktvnost muslimana od islama. Ovu mogunost moe
pretpostavit samo onaj ko ne poznaje prirodu islama i narav islamskog
programa. Nemogue je zamislit da postoje neki aspekt ivota izvan ovog
programa u kojem bi bila mogua suradnja sa onima koji gaje
neprijateljstvo prema islamu ili koji nisu zadovoljni muslimanom osim ako
ostavi islam, kako Allah (Subhanehu) izriito kae u Kur'anu iznosei ono
to Jevreji i krani tae od muslimana da bi s njim bili zadovoljni. U
pitanju je teorijska i praktna nemogunost. Abdullah ibni Ubei, jedan od
onih u ijem je srcu bolest, opravdavao je svoje zalaganje i tud u
iskazivanju lojalnost i zattitvu Jevrejima rijeima: "Ja sam ovjek koji
se boji kakve nesree. Bojim se da nas ne zadesi kakva nevolja, tekoa i
bijeda." Ovakvo argumentranje je znak bolest srca i slabost imana. Jer,
istnski zattik je Allah, istnski pomaga je Allah; traenje pomoi od
drugog je zabluda, beskorisna besposlica. Ali izgovor i opravdanje Ibni
Selula je argument i opravdanje svih Ibni Selula tokom povijest; njegova
predodba i shvatanje je shvatanje svakog munafka bolesnog srca, koje ne
spoznaje sutnu im ana. S druge strane, srce Ubadea i b ni Samita je osjetlo
odvratost prema lojalnost i zattitvu Jevreja nakon to su pokazali i
uradili to to su uradili. Jer, to je srce koje veruje i ono je odbacilo lojalnost
Jevrejima kada ju je iskazao i objeruke prihvato Abdullah ibni Ubejj ibni
Selu l.
To su dva raliita ponaanja nastala iz dva divergenta shvatanja i
osjeanja. Ova ralika izmedu srca vjernika i srca onog ko ne poznaje iman
postoji tokom cijele povijest.
Kur'an prijet onima koji pomo tae od neprijatelja njihove vere,
koji se udruuju protv njih, munafcima koji Allahu iskreno ne ispoljavaju
svoju vjeru i svoju lojalnost, koji se u Njega iskreno ne uzdaju; prijet im
moguim osvajanjem ili neim to raluuje situaciju i otkriva licemjersto
koje je skriveno.
A Allah e sigurno pobjedu ili neto drugo od Sebe dati, pa e se oni
zbog onoga to su u duama svojim krili kajati (5/52).
I tada, nakon pobjede, svejedno da H se radilo o oslobaanju Mekke
ili t pobjeda bila u vidu raskrinkavanja licemjerstva ili nakon dolaska
221
druge Allahove odredbe, kajat e se oni ija su srca bolesna, zbog svog
utkivanja u iskazivanju lojalnost i zattitaJevrejima i kranima, zbog
svog licemjersta koje je raskrinkano. Tada e se vjernici udit stju
licemjera i poniavajuem poloaju u koji su dospjeli, osuujui njihovo
licemjerstvo i postupke:
A oni koji vjeruju rei e: "Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom,
svojom najteom zakletvom, da su zaista s vama?" Djela njihova bie
ponitena, i oni e nastradati (5/53).
Allah (Subhanehu) je dao pobjedu, raotriJe su se namjere, djela su
ponitena, neke grupe su poraene. Allahovo (Subhanehu) obeanje
pobjede i dalje vai dokle god se i kad god se budemo drali Njegova ueta,
kad budemo samo Njemu iskreni i lojalni, kad budemo razumijevali
Njegov program, na njemu gradili svoja shvatanja i stanja i kad god
budemo polazili u borbu sukladno Allahovoj uput i smjernicama, ne
uzimajui druge zatitike i saveznike mimo Allaha (Subhanehu) ,
Njegovog Poslanika i vernika.
Nakon zavreta prog poziva vernicima da se okanu saveznitva i
prijateljsta sa Jevrejima i kranima, da paze da ne postanu njihovi zbog
lojalnost i saveznitva s njima te da zbog toga ne izau iz islama a da to i
ne osjete ili ne namjeravaju, dolazi drugi poziv u kojem je sadrano
upozorenje i prijetja onome ko se odmete od islama zbog ove lojalnost
i zattita u iz nekog drugog razloga, da on za Allaha (Subhanehu) ne
predstavlja nita, da nije izvan Njegovog domaaja, da ne moe natett
Njegovoj veri, da Njegova vera ima svoje pristalice i pomagae; ako
odustnu ovi, dovest e druge. Ovaj proglas ocrtava lik i izgled te, u
Njegovom znanju odabrane, grupe za Njegovu veru. Te karakteristke i
crte su privlane, lijepe, svijetle. On takoer nanaava jedinu stanu kojoj
musliman teba usmjerit svoju odanost, lubav i lojalnost. Proglas zavrava
utvrivanjem neizostavnog kraja i rezultata borbe koju vodi Alahova
stanka protv drugih stanaka, u kojima uivaju oni koji su bili iskreno
odani i lojalni Allahu (Subhanehu) , Njegovom Poslaniku i vernicima:
O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa, Allah e sigurno
mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima
222
ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu putu boriti i
nee se niijeg prijekora bojati. To je Allahov dar koji On daje kome hoe - a
Allah je neizmjerno dobar i zna sve r5/54J.
Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno
namaz obavljaju i zekjat daju (5/55).
Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa,
Allahova strana e svakako pobijediti (5/56).
Prijetja i upozorenja onome ko se od vere svoje odmete u ovoj
formi i na ovom mjestu odnosi se u prvom redu na sponu izmeu
saveznitva sa Jevrejima i kranima i izmeu odmetitva od islama,
posebno kada se uzme u obzir da ono dolazi nakon stava da 5 onaj ko ih
uzme za zattika smatra jednim od njih, izopenim od muslimanske
zajednice i prikljuenim njihovom drutvu. A njihov je i onaj meu vama
koji ih za zatitnike prihvati rSMJ. S tog aspekt je ovaj drugi proglas u
ovom kontekstu, ustvari, potrda prvog poziva i proglasa. Na ovo ukazuje
i trei proglas koji slijedi iza ovog drugog, a koji je skoncentisan na
zabranu saveznitva sa sljedbenicima Knjige i nevernicima. Tekst spaja
meu njima na nain koji upuuje na to daje lojalnost sljedbenicima Knjige
jednako lojalnost nevjernicima, te da ralika u odnosima prema j ednima i
drugima nije vezana za problem lojalnost i zattitva, ve za neto drugo
u ta ne ulazi saveznitvo:
O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah e
sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema
vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu
putu boriti i nee se niijeg prijekora bojati. To je Allahov dar koji On dje
kome hoe - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve (5/54).
Allahov izbor . vernike skupine koja e bit sredstvo izvrenja
Njegovog kadera vezanog za uvrenje Allahove vjere na Zemlji, potrdu
Njegove supremacije i vlast u ivotu ljudi, nametje Njegovog programa
za arbitra u njihovim stanjima i sistemima, primjena Njegovog eriat u
zaonodavnoj sferi i ostvarenje dobra, istote, razvoja i prosperitet na
Zemlji, uz pomo ovog programa i eriat, taj izbor izvritelja ovog zadatka
je ista Allahova blagodat i dobrota. Pa ko moe odbit tu blagodat i liit se
te dobrote? A Allah je u svakom sluaju neovisan i od jednog i od drugog i
od svih svetova. On odabire za tu veliku blagodat i dobrotu izmeu Svojih
robova one koje smata dostojnim za to.
Slika u kojoj se predstavlja ovdje ova izabrana skupina je jasnih
obrisa, snanih crta, svijetla, privlana, srcima draga:
Pa, Allah e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega
vole (5/54J.
Meusobna ljubav i zadovolstvo - to je veza izmeu njih i njihova
Gospodara; ljubav, taj sveproimajui, profnjeni, fluidni, njeni, prijazni i
draesni duh vee narod sa njihovim voljenim Gospodarom.
Vrijednost Allahove (Subhanehu) ljubavi prema nekom od Njegovih
robova moe spoznat samo onaj ko je spoznao Allaha (Subhanehu) preko
Njegovih atibuta, onako kako je On Sam Sebe opisao i ko je osjeto odjek
th svojstava u svojoj dui, svojim osjeanjima u cijelom svom biu.
Da, starnu vrijednost ovog dara moe procijenit samo onaj ko je
upoznao Darovatelja, onaj ko zna ko je Allah, ko je Stvoritelj ovog
ogromnog, kolosalnog Kosmosa, Stvoritelj ovjeka koji predstavlja
Kosmos u malome; kolika je Njegova veliina, mo, vlast; ko je On, a ko je
taj rob kome Allah daruje Svoju lubav, taj rob koji je proizvod Njegovih
(Subhanehu) ruku, a on je Veliansteni, Veliki,

ivi, Veni, Koji je

oduvijek, Koji je zauvijek, , Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi. Ljubav roba
prema Njegovom Gospodaru je blagodat koju takoder moe spoznat samo
onaj ko ju je okusio. Ako je Allahova ljubav prema nekom Svom robu
ogromna, velianstvena stvar i neizmjerno velika dobrota, Njegova
blagodat prema robu u vidu upute ka ljubavi prema Alahu i iskuenja tog
jedinstvenog neponovljivog ukusa kojem nije ravan ni slian nijedan okus
ljubavi je takoder ogromna, velianstena blagodat i neizmjerno velika
dobrota. Ako je Allahova ljubav prema robu neto to se ne da opisat i
izrazit, ljubav roba prema njegovom Gospodaru je neto to rije teko i
rijeto moe registirat i iskazat osim u rijetkim izljevima osjeanja u
rijeima zaljubljenika. U tome su najdalje otli iskrene sufje, a njih je mali
broj meu masom onih koji oblae sufjsku odjeu i imaju dugogodinji
sufjski sta. Sthovi Rabi je 'Adeviije jo uvijek transponiraju u moja
osjeanja njeno iskreno kuanje te jedinstvene ljubavi:
224
Da mi je osjett Toju slast kada se ivot zamut
da si Ti zadovoljan kad su ljudi ljut!
Da je ono to je izmeu mene i Tebe u redu
pa makar ono to je izmedu mene i ljudi u neredu.
Sve je lahko kad ljubav Toja taje
sve iznad praine, praina je.
Ova ljubav Velianstvenog prema Svome robu i ljubav roba prema
Dobroinitelju, Darovatelju, iri se kroz Univerzum, ulazi u sve pore
prostanog Kosmosa, urezuje se u sve ivo i u svaku stvar, pretvara se u
atmosferu koja natkrilj uje Univerzum, preplavljuje cijelu lj udsku
egzistenciju olienu u tom zalubljenom, voljenom robu.
Islamski koncept vee izmeu vernika i njegovog Gospodara ovom
udnom, draesnom vezom; ne radi se tu o jednom sluaju, prolaznoj
omaci, neoekivanost. Naprotv, radi se o bitom, izvornom, temeljnom
elementu u tom konceptu:
One koji su vjerovali i dobra djela inili Milostivi e sigurno voljenim
uiniti (1 9/96) . . . Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi o 1/90) = = & I
On prata i pun je ljubavi rRs/14) . . . A kada te robovi Moji za Mene upitaju, ] a
sam, siguro, blizu: odazivam Se molbi molitelja, kad Me zamoli r2/1B6J o . . Ali
pravi vjernici jo vie vole Allaha (2/16.) & . Reci.''Ako Allaha volite, mene
slijedite, i vas e Allah voljeti (3/31) . . i mnogi drugi ajet.
Za uenje su oni koji prolae pored svih ovih ajeta da bi onda izjavili
kako je islamski koncept suhoparan i grub, pa vezu izmeu Allaha i
ovjeka predstavlj aj u kao pokoravanje, prisilu, kanjavanje, patnj u,
otuenost i odsjeenost, a ne kao koncept koji Mesiha predstavlja kao
Boijeg sina, boansku osobu u trojstvu i tako vee izmeu Boga i ovjeka
kroz ovaj spoj !

istoa i jasnoa islamskog koncepta, koji pravi razliku izmeu

Boanskog Bia i roba ne isuuju tu miomirisnu rosu, dobrotu i
dareljivost izmeu Allaha i ljudi; veza meu njima je veza milost, pravde
i ljubavi, ali je ona i stovremeno transcendentna. To je savren i
sveobuhvatan koncept koji u potpunost odgovara potrebama ljudskog
bia u njegovom odnosu prema Gospodaru svetova.
I ovdje, sa opisom odabrane skupine vjernika, dolazi ovaj divni,
udesni tekst: koje On voli i koji Njega vole, oslobaajui sav svoj naboj i
energiju u atosferu. Taj naboj i energija su potrebni vernikom srcu koje
se priprema da ponese taj teki teret, osjeaj ui da se tu radi o izboru,
blagodaru i bliskost od stane Veliastenog Dobroinitela.
Dalje se u kontkst navode ostali obrisi i karakteristke:
Prema vjernicima ponizne r.?54).
225
Ovo svojstvo je uzeto iz dragovo ljnost, lahkoe i njenost, vernik je
ponizan prema vjerniku, nije nepokoran i teak; pitom je i njean, lahak i
dozivan, velikoduan i drag. To je smisao poninost prema vernicima.
U poniznost prema vernicima nema ponienja ni sramot; to je
bratski odnos koji otklanja barijere, usiljenost, mijea ljude jedne s
drugima, tako da nema meu njima neposlunih i nedokuivih.
Lina preosjetljivost pojedinca, zatvorenog i zabarikadiran og u sebe,
ini ga prgavim, jogunastm, nepristupanim, krtm prema svome bratu.
Ali kada se njegova dua izmijea sa duama vernike skupine nee u njoj
nai nikakvih zapreka, averzije i neposluha; ta e imat mmo drugih kad
su se svi okupili u ime Allaha kao braa, On ih voli i oni Njega vole; ova
uzviena ljubav se iri meu njima i oni je meusobno dijele.
A prema nevjernicima ponosite (5/54).
Prema nevjernicima oni pokazuj u ponos i nadmo. Ove
karakteristke ovdje imaju svoje mjesto. Nije to uznositost i ponos izmeu
sebe, nit nadmo radi line promocije; to je ponos radi vere, uzdianje
bajraka pod kojim stoje suprotstavljajui se nevernicima; to je sigurnost
da je ono to je s njima dobro i ispravno, da je njihova uloga u tome da
druge privole i priklone dobru, a ne da ih privole sebi, nit sebe njima.
Zatm, to je pouzdanje da e Allahova vjera nadvladat vjeru hira, da e
Allahova mo i snaga nadjaat druge snage, da e Allahova stanka
nadvladat dahilijjetske stanke. Muslimai su nadmoniji, supriorniji,
pa ak i onda kada budu poraeni u nekim bitama tokom dugog puta.
Oni e se na Alahovom putu boriti i nee se niijeg prjekora bojati
(5/54).
Dihad na Allahovom putu radi primjene Allahovog programa na
Zemlji, obznana Njegove vlasti nad ljudima, primjena eriata radi
dobrobit, napretka i prospritt ljudske zajednice, to je osobina koja krasi
skupinu vjernika koju je Allah (Subhanehu) izabrao da pomou nje uradi
na Zemlji ono to eli. Oni se bore na Allahovu putu, ne na putu radi sebe,
ne na putu radi svog naroda, ne na putu i radi svoje domovine, nit na putu
svoje rase.
Oni se bore na Allahovom putu, radi realzacie Allahovog programa,
ustanovljenja Njegove vlast, primjene Njegovog eriat i ostaenja
dobrobit za sve ljude. Oni u tome nemaju neke line korist. Oni u
tome nemaju nikakvog udjela. Sve je radi Alaha i na Njegovom put.
226
Oni se bore na Allahovom putu i niijeg se prijekora ne boje. Ta
zato stah od prijekora ljudi, a oni su priskrbili ljubav Gospodara ludi?
Zato se zadravat kod obiaja ljudi, navika generacije i uzusa dahilijjeta,
a oni slijede Allahov zakon i nude Njegov program za ivot? Prijekora ljudi
se boji samo onaj ko svoje kriterije i propise preuzima iz hirova ljudi i onaj
ko pomo i potporu tai od ljudi. A onaj ko se obraa Allahovim
kriterijima, mjerilima i vrijednostma i njima daje premo i prevlast nad
hirovima, prohtevima i vrijednosnim mjerilima ljudi, onaj ko svoju snagu i
ponos crpi UAllahove snage i moi ne obazire se na ono to ljudi govore i
rade, ma ko oni bili i ma kaa njihova civilizacija, znanje i kultura bila.
Mi pridajemo vanost onome to ljudi kau, rade, posjeduju, izumiju;
vrijednostma, shvatanjima i mjerilima koje oni primenjuju u svom ivotu
zato to zanemarujemo ili zaboravljamo i previamo temelj i izvor kojem se
tebamo vratt kada je u pitanju mjerenje, vrednovanje i procjena a to je
Allahov program, Njegov eriat i Njegova odredba. Samo je to istna, a sve
to nije u skladu s tme je neistna i la pa makar se radilo o obiaju miliona
ljudi i makar ga potvrdile generacije tokom desetina stoljea. Nije
vrijednost nekog stanja, obiaja, tadicije il bilo kojeg vrijednosnog
sustva u injenici to on egzistra, to predstavla realnost, to ga
prhvataju milioni ljudi, ive s njime, uzimaju ga modelom i pravilom svoga
ivota. Islaski koncept ne priznaje taj kriterij. Bilo koje stanje, obiaji,
tadicia i vrijednosni sustav ima svoju vrijednost ako je utemelen na
Alahovom programu iz kojeg se jedino mogu crpit vriednost i kriteriji .
Otuda se vjernika skupina bori na Allahovom putu ne plaei se
niijeg prijekora. To je karakterna crta odabranih vernika.
To je izbor od stane Allaha (Subhanehu) . To je meusobna ljubav
izmedu Njega i izabranihTo su karakterne crte koje je On uinio njihovom
prirodom i osobinom. Ovo je pouzdanje u njihovim duama u Allaha
(Subhanehu) i borba na Njegovom putu u duhu Njegove upute. Sve je to
blagodat i dobrot od Allaha (Subhanehu) :
To je Allahov dar koji On daje kome hoe - a Allah je neizmjerno dobar
i zna sve (5/54.
Daje neizmjerno i sa znanjem. Kako je samo velikoduno i iroko
Njegovo davanje, za koje izabira koga On hoe, prema Svome znaju i
odreenju!
Allah (Subhanehu) objanjava vernicima koga mogu uzet za
zattika:
227
Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno
namaz obavljaju i zekjat daju (5/55).
Ovako kratko i jasno da nema prostora ni za kakvo taenje izlika i
razliitu interpretciju; nit ima mjesta za razvodnjavanje islamskog
pokreta i razodnjavanje koncepta.
Tako je, neizostavno, moralo bit. Jer je pitanje, u svojoj bit, pitnje
vjerovanja - akide; pitanje pokreta i akcije u duhu vjere; da lojalnost i
odanost budu iskreno Allahu usmjereni, da pouzdaje u Njega bude
apsoluto, da islam bude vjera; da d ode do defnitvnog radvaj anja izmedu
muslimanskog safa i ostalih safova koji ne prihvataju islam kao vjeru i
program ivota; da u islamskom pokretu vladaju ozbiljnost i sistem, jedno
vodstvo i jedan bajrak; da se vjernici meusobno potpomau, jer je to
potpomaganje na programu utemeljenom na akidi.
da islam ne bi bio samo puki naslov, bajrak i tansparent, ili samo
gole rijei, porijeklo koje se prenosi nasljednim putem, ili samo opis koji se
vee za stanovnike nekog mjesta, u ajetma se spominju neke glavne
karakterne crte i osobine vjernika:
Vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekjat daju (./55).
Jedno od njihovih svojstava je ikametu-s-salat ispravno obavljanje
namaa, ne puko izvravanje fzikih radnji iz kojih se sastoji namaz;
islamsko klanjanje znai potpuno izvrenje ove obaveze koje proizvodi one
rezultate koje je Allah (Subhanehu) spomenuo u ajet: Namaz zaista
odvra od razvrata i od svega to je runo (29/4t. Onaj koga nama ne
odvaraa od razvrat i od svega to je runo ne obavlja ispravno namaz, jer
da ga obavlja ispravno, odvrato bi ga od onoga to je runo, kako kae
Allah (Subhanehu)
Njihovo svojstvo je i davanje zekjata, t. izdvajanje dijela imovine iz
pokornost prema Allahau (Subhanehu) sa eljom pribliavanja Njemu,
zadovoljne due. Zekjat nije samo materijalno davanje i rtvovanje. On je
takoder ibadet - imovinski ibadet. To je odlika islamskog programa koji
realizira mnogobrojne ciljeve jednim farzom - obavezom, a ne kao
zemaljski programi i sistemi koji realiziraju jedan cilj, a promaknu ih i
promae mnogi drugi ciljevi. Nije dovoljno za popravlanje stanja druta
da ono uzima porez na imetak, m da vlast oduzme od bogataa imetak i
preda ga siromanima u ime drave, ili u ime naroda i li bilo koje zemaljske
insttucije. U ovom sluaju i u ovoj formi porez e moda ostvarit jedan cilj,
a to je davanje imetka potrebnima. A to se te zekjata, on ima svoje ime,
228
svoj smisao i svoj sadraj. On je u prom redu ienje i razvoj. On je
ibadet. On je lijepi osjeaj koga osjea i onaj koji daje zekjat prema
siromanoj brai. S obzirom da je zekjat ibadet, dobroinitelj se nada od
Allaha (Subhanehu) dobroj nagradi na ahiretu, kao to se nada i razvoju i
unapreenju imetka na dunjaluku u vidu berieta i putem valjanog
ekonomskog sistema. Irenje ove obaveze rezultra tkoer lijepim
osjeanjima u duama samih siromaha koji uzimaju zekjat, oni osjeaju da
je propisivanje zekjata na imetak bogath Allahova blagodat i dobrota
prema njima, oni ne osjeaju pri tome mrnju nit zluradost i elju za
osvetom prema njihovoj bogatoj brai (uz podsjeanje da bogat u
islamskom sistemu ne steu imetak samo putem halala, da, sakupljajui i
stui svoj dio imovine, nikoga ne zakidaju i niije pravo ne uzimaju) . I na
koncu, ustanova zekjata ostvaruje fnkciju poreza u atosferi zadovoljstva
i dobra, atosferi zekjata - istote i napretka.
Izvrenje obaveza zekjata je osobina vjerika koja potvruje njihovo
slijeenje Alahovog eriata u ivotu; davanje zekjata je njihova potvrda i
priznavanje Allahove vlast nad svim stvarima i u svim poslovima, a to je,
ustvari, islam.
Koji ponizno namaz obavljaju (.
Takva je njihova osobina; kao da je to njihovo autentno stanje; zato
se nije zadrao kod rijei koji namaz obavljaju - juqimune-s-salate. Ova nova
pozicija je openitja i obuhvatija; ona ih ocrtava u naoj misli tako kao da
je to stlno i trajno stanje (da su oni na ruku'u) . Najistaknutija njihova
osobina je upravo ova i po njoj se raspoznaju.
O, kako su samo duboko sugestvni kur' anski izraaji u ovakvim
prilikama.
Allah (Subhanehu) obeava vjernicima - nasuprot pouzdanju U
Njega, obraanja Njemu, odanost i lojalnost samo Njemu, a sledstveno
tome i Njegovom Poslaniku i vernicima, i nasuprot potpunog razdvajanja
izmeu njihovog i ostalih safova - pomo i pobjedu:
Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa,
Allahova strana e svakako pobijediti (5/56).
Obeanje pobjede dolai naon pojanjenja naela imana, a to je da
odanost i lojalnost pripadaju Allahu, Njegovom Poslaniku i vjernicima, i
nakon upozorenja od uzimanja Jevreja i krana za zattike i prijatelje i
229
tretranja tog ina kao izlazak iz muslimanskog safa i prkljuenje sa
Jevreja i krana i odmetitvo od vjere.
Ovdje imamo kontnuiranu i konsekventu kur'ansku natukicu;
Allah (Subhaehu) eli od muslimana da prihvat isla samo zato t je
islam sa po sebi dobar, hajr, a ne zato to e on pobijedit, nadvladat i
zagospodarit Zemljom. To su rezultat i plodovi koji e doi u svoje
vrijeme; doi e da realiziraju Allahovo odreenje (kader) vezano za
konsolidaciju i uvrivanje ove vjere, a ne da oni sami predstavljaju motv
i potcaj na ulazak u ovu vjeru. Pobjeda muslimana njima lino ne donosi
nita, oni lino za sebe od toga nemaju nekih materijalnih korist; to je
Allahovo odreenje koje On posredstvom njih realizira; On im daruje
pobjedu zbog njihove vjere, ne na njihov osobni raun i lini konto. Oni
imaju sevap i nagradu za uloeni tud, kao i rezultt koji 8 na to
nadovezuju u vidu konsolidacije i uvrenja vere, reda i mira na Zemlji.
Allah (Subhanehu) nekada obeava muslimanima pobjedu radi uvrenja
njihovih srca i osloboenja od stega i okova stvarnost, a te stege i
prepreke su esto ogromne i razorne, pa kada su sigurni u to kaav bit
kraj i konani rezultat, njihova srca postaju snanija i spremnija za
prevazilaenje i nadvladavanje kunja i prepreka, a javlja im 5 i lja da
Alah (Subhanehu) ostvari Svoje obeanje Ummetu posredstvom njih.
Njima e pripast nagrada i sevap za dihad, konsolidaciju Allahove vere i
posljedice koje proizilae iz te konsolidacije.
Navoenje teksta sa ovom sadrinom u ovom kontekstu i na ovom
mjest aludira na stnje muslimanske zajednice u to vrijeme i njenu
potrebu za ovim optmistkim i radosnim najavama. Spominjaje principa
pobjede Alahove stanke osnauje nae miljenje vezano za vrijeme objave
ovog dijela sure.
Nama ostaje ovo naelo koje nije vezano ni za vrijeme ni za prostor;
oslanjao se, sasvim smireni, na njega kao na Alahovu zaonitost koja ne
izostaje. Pa i u sluaju da vjernika skupina izgubi neke bitke i pozcije,
neoborivo je pravilo i zakonitost da Allahova stranka pobjeuje.
Kategoriko Allahovo obeanje je istitje od vanjskog izgleda i pojavnost
nekih stari u odreenim fazama i etapama puta. Odanost i lojalnost
Allahu, Njegovom Poslaniku i vjernicima je put koji vodi ostvarenju
Allahovog obeanja na kraju putovanja.
230
K ur' anska metodologija koristi raznovrsne metode i oblike
djelovanja iji je cilj zabrana vernicima da tae zattitvo kod onih koji
im 5 suprotstavlaju zbog njihove vere, sljedbenika Knjige i politeist, a
toder i radi urenja ovog imanskog naela u njihovim duama,
svijest, osjejima i umovima, to ukauje na izuzetu vanost ovog
naela kako u islamskom konceptu, na teorijskoj razini, tako i u islamskom
pokret, na praktnoj razini. Vidjeli smo da je u prom proglasu koristo
metod direkte zabrane kao i metod zastaivanja pobjedom i Boijom
odredbom koja e otkrit masku i zastor 5 munafka. U drugom proglasu
Kur'an upotebljava metod upozorenja da je lojalnost neprijateljima Allaha,
Njegova Poslanika i vjernika ridet - otpadnitvo od vjere, kao to korist i
metod motvacije i podstcanja da budu od izabrane grupe, od onih koje
voli Allah i koji vole Njega; u ovom pogledu korist i metod obeanja
pomoi pobjednikoj, Allahovoj stanci.
U treem proglasu upuenom vernicima u ovoj cjelini Kur'an
podste u njihovim duama zanos i oduevljenje za vjeru, ibadet, njihov
nama s kojim se neprijatelji izigravaju i ismijavaju. U njemu se toer
pravi jednakost u zabrani uzimanja za prijatelje sljedbenike Knjige i
nevernike. Vezuje se zabrana za bogobojaznost, a njeno provoenje za
svojstvo imana; Kur'an kvalifcira svojstvo nevjernika i sljedbenika Knjige
kao runo i odurno djelo i opisuje ih kao nerazumne:
O vjernici, ne prijateljjte sa onima koji vjeru vau za podsmijeh i
zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prje vas, ili bili
mnogoboci, - i Allaha se bojte ako ste vjernici (5/57).
I kad pozivate na namaz i to za podmijeh i zabavu uzimaju, zato to
su oni ljudi koji ne shvaaju (5/58J.
To je vlo uzbuujua scena za svakog ko ima zanos i ponos vernika
koji smata da je izgubio svoje dostojanstvo ako se ponizi i uvrijedi njegova
vera, njegov ibadet, nama, ako njegovo stajanje pred Gospodarom
postane predmetom zabave i izigravanja. Kako je onda mogue da doe do
prijateljevanja izmeu vjernika i nekog od th koji ine ovakvu radnju, a
ine je zbog pomanjkanja pamet. Jer, ovek zdrave pamet ne moe se
izigravat sa Allahovom verom i ibadetom vernika. Ispravan i zdrav um
vidi u svemu oko njega nadahnue i izvor imana - vjere u Allaha
(Subhanehu) . Kada se poremet i izgubi ravnotea ne primjeuje ove
znake i impulse jer se tda kvae i remete njegovi odnosi sa cjelokupnim
Bitom. Sve to postoji i egzistra sugerira da ima Boga koji zasluuje
oboavanje i velianje. Um, kada je zdrav i ispravan, osjea ljepotu i
231
veliinu ibadeta - oboavanja Gospodara Kosmosa, pa taj ibadet nee uzet
predmetom zabave i igre.
Ovo ismijavanje i izigravanje se deavalo od strane nevjernika, a
posebno od strane Jevreja meu sljedbenicima Knjige u periodu
objavljivanja Kur'ana. Nije nam poznato, na osnovu podataka iz historijskih
izvora (sire) da su to inili i krani. Meutm, Allah (Subhanehu)
postvlja i utvrduje za muslimansku zajednicu fndamentalno naelo
njenog shvatanja, Programa za trajni ivot. On je znao ta e se dogoditi
generacijama muslimana tokom vremena. Evo, mi smo vidjeli i vidimo da
su neprijateli ove vere i neprijatelji muslimanske zajednice kroz povijest,
juer i danas, meu onima koji za sebe kau da su krani, daleko brojniji
od Jevreja i od nevjernika zajedno. I jedni i drugi su se postavili prema
islamu neprijateljski, stoljeima mu prave zamke i vode protv njega
nesmiljeni i neprekidni rat od momenta kada je dolo do sudara islama !
rimske drave u vrijeme Ebu Bekra i Omera (Neka je Allah njima
zadovoljan) , zatim krstaki ratovi, pa onda L. istono pitanje, kada su se
krstake zemle iz cijelog Svijeta udruile s ciljem unitenja hilafeta; zatm
dolazi kolonijalizam koji u svojim njedrima skriva krstaki duh pa se on
pojavljuje samo u neopreznim verbalnim izljevima; zatm misionarstvo koje
je utrlo put kolonijalizmu i podralo ga; i na kraju H! spadaju i jo uvijek
aktuelni zloglasni rat i napadi na prethodnike i nosioce islamskog buenja
i obnove svugdje u Svijetu. Sve su to pohodi i napadi u kojima uestvuju
skupa Jevreji, krani, ateist, pagani. . .
Kur'an je objavljivan da bude Knjiga vodilja islamskom Ummetu u
njegovom ivotu do Kijametskog dana; Knjiga koja gradi njegov
doktrinarni i drutveni sistem kao to mu naznaava i akcioni plan i pravac
djelovanja. On ga, evo, ovdje poduava da prijateljevanje moe bit jedino
sa Allahom (Subhanehu) , Njegovim Poslanik om i vernicima. Zabranjuje
mu da prijateljuje sa Jevrej ima, kranima i ateistma. On je u ovom pitanju
kategorian i odsjean i izlae ga na ovako mnogovrstan nain. Ova vjera
nareuje svojim pripadnicima da budu toleranti i da lijepo postupaju sa
sljedbenicima Knjige, a naroito sa kranima. Ali im zabranjuje
prijateljevanje sa svima njima, jer, tolerantcija i lijepo ophoenje je stvar
pitanja etke i lijepog ponaanja, a prijatelevanje je pitanje vjerovanja -
akide i organizacije. Prijatelevanje je pruanje pomoi. To je meusobno
pomaganje izmeu grupe i grupe, a nije meusobno pomaganje izmeu
muslimana i sljedbenika Knjige, kao to je sluaj kod nevjernika, jer
meusobno pomaganje u ivotu jednog muslimana jeste, kao to smo
rekli, meusobno pomaganje u vjeri i dihadu radi ostvarenja islamskog
232
programa i sistema u ivotu ljudi. Prema tome Kako e se onda ispomagat
u ovome musliman i nemusliman?
To je odsudno i granino pitnje koje se ne moe razvodnjavat i u
kojem Allah (Subhanehu) prihvata samo krajnju ozbiljnost, ozbilnost koja
prlii musliman u kada je u pitanju njegova vjera.
Nakon tri proglasa upuena vjermc1ma diskurs se usmjerava
Poslaniku alejhi-s-selam) sa zahtevom da se obrat sljedbenicima Knjige
pitajui ih: Sta to prigovaraju i predbacuju muslimanskoj zajednici? Da li im
predbacuju neto drugo osim to veruju u Allaha i ono to je objavljeno
sljedbenicima Knjige i ono to je objavljeno muslimanima nakon onog to
je objavljeno sljedbenicima Knjige? Da li im oni prigovaraju neto drugo
osim to to muslimani vjeruju, a t koji prigovaraju, sledbenici Knjige,
veinom su grijenici? Ovo sueljavanje za njih je sramno i zbunjujue. Ali
ono tkoer otkriva i precizan izvor ovog neprijateljsta i raspue puteva:
Reci: "O sljedbenici Knjige, zar da nas osuujete zato to vjerujemo u
Allaha i u ono to nam se objavljuje, i u ono to je objavljeno prije, - a veina
ste grenici?" (5/59).
Reci: "Hoete li da vam kaem koji su gori od takvih i koje e Allah jo
tee kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i
svinje pretvorio, oni koji su se ejtanu klanjali - njih eka najgore mjesto, jer
oni su najdalje s Pravog Puta odlutali" r5/6J.
Ovo pitanje, za koje Allah (Subhanehu) tai od Poslanika (alejhi-s
selam) da ga uput sljedbenicima Knjige je, s jedne stane, potvrdno pitanje
koje potvruje ono to oni stvarno ine i otkriva sutnu motva koji ih
podstu na ovakav stv prema muslimanskoj zajednici, njenoj veri i
namau. A s druge stane - to je odreno pitanje kojim se osuuje njihov
postupak i motvi koji ih pobuuju na njega. Istovremeno ono predstavlja i
upozorenje muslimanima da ne iskauju zattitvo nemuslimanima kao i
potvrdu u prethodnim pozivima i proglasima izreene zabrane i
upozorenja ovog prijateljevanja. Sljedbenici Knjige nisu zamjerali i
osuivali muslimane u vrijeme Poslanika (alejhi-s-selam) kao to ni danas
ne zamjeraju nosiocima i predvodi ocima islamskog buenja i obnove nita
drugo osim to ovi muslimani veruju u Allaha, i to je Allah objavio njima
233
i ono to potvruje njihovu Knjigu i u ono to je objavljeno ranije u
Knjigaa.
Oni se suprotstvljaju muslimanima zato to su muslimai, a ne
Jevreji, ni krani, jer su sljedbenici Knjige grijenici koji su odstupili od
onoga to im je Gospodar njihov objavio. Doka i znak njihovog
pogenog put je to to oni ne veruju u posljednju poslanicu, a ona
potvruje ono to je njima objavljeno - a ne ono to oni tvrde i to su
izmijenili u Knjizi! - i to ne vjeruju u posljednjeg Poslaika, a on potruje
i velia sve pretodne Allahove poslanike.
Oni vode ovaj stani rat protv muslimana, rat koji ne prestaje i ija
estna s ne stava tokom I400godina, od moment kada su muslimai
posti fktor u Medini, od kada su postli zaseban identtet i nezavisan
enttet utemelen na njihovoj autntnoj vjeri, neovisnom konceptu i
sistemu u sjeni jedinstvenog Allahovog programa.
Oni potpaljuju rate sukobe i poare protv muslimaa prije svega
zato to su oni muslimani; i nemogue je da oni ugase ovaj rati poar osim
u sluaju da odvrate muslimane od njihove vjere i postanu nemuslimani.
To je stoga to su pripadnici Knjige mahom grijenici pa ne vole one
muslimane koji su na pravom putu i koji se pridravaju svoje vere.
Allah (Subhanehu) potvruje ovu istnu u kategorikoj formi
obraajui s Svome Poslaniku u drugoj suri: Ni jevrej ni krani nee biti
s tobom zadovoljni sve dok ne Prhvati veru njihovu <2112). U ovoj suri Allah
(Subhaehu) tai od njega da suoi sljedbenike Knjige sa sutnom
njihovih motva i temeljnim elementom njihovog stava:
Reci: "O sljedbenici Knjige, zar da nas osuujete zato to vjerujemo u
Allaha i u ono to nam se objavljuje, i u ono to je objavljeno prje, - a veina
ste grenici?" <5159).
Ovu istnu koju Allah (Subhaehu) ustnovljuje i potvuje na
mnogim mjestma u Svom istnitom i jasnom Govoru ele mnogi sadanji
pripadnici Knjige raodnit, prekrit i osporit. To rade i mnogi koji sebe
nazivaju muslimanima u ime saradnje vjernika u sueljenju sa
materijalizmom i ateizmom, kako oni izavljuju.
Sljedbenici Knjige danas ele rasplinjavaje ove istne, zapravo njeno
brisanje i prekrivanje, jer ele obmanut stnovnike islamske domovine - il
tanije, koja je bila islamska - i omamljivanje i uspavljivanje svijest koju je
u njima posijao i kreirao islam svojim Boanskim programom. Dok je ova
284
sijest bila zdrava i nepomuena, krstki kolonializam nije mogao
zaustvit irenje islama, a kaoli da pokori i kolonizira islamsku
domovinu. Nakon njihovog neuspjeha u otorenim krstkim raovima i
otorenom misionarstvu, nije preostalo drugo nego da krenu putem
prevare, obmane i omamljivanja, simulirajui mirotvorstvo medu
muslimanima i propagirajui da je problem vjere i verskog rata zavren;
daje to bio tmni poviesni period kojeg su proivjeli si narodi i zednice.
Zatm 8 svijet prosvijetlio i uznapredvao, pa vi nije dozoleno, ni
prmjereno, ni prihvatjivo da nastane sukob na osnovu vere. Sukob daas
nastje zbog matrije, prirodnih resursa, njihove eksploatcie i tit!
Shodno tome, nije dozoljeno muslimaima - ili nasljednicima muslimaa
- da uope raziljaju o veri ili sukobu zbog vere.
I kada sljedbenici Knjige, koji dre pod kolonijalnom (ili
neokolonijalnom) vlau muslimanske zmlje, budu sigurni da su uspavali
muslimane, da je problem raodnjen u njihovim duama i svijest, mogu
bit mirni od muslimanske srdbe u ime Allaha i zara njihove vere,
srdbe pred kojom 8 nikada nisu mogli odupriet. Nakon uspavlivanja i
aestezije sta postje lahka. Ne samo da dobijaju bitu vere, ve dobijaju
s njom i ono to slijedi iz toga u vidu ratog plijena, investcia, sirovina.
Nakon pobjede u bici za veru, dobijau i bitku za materiu. One su blizu
jedna drugoj.
Nosioci stvova sledbnika Knjige u islamskom sijetu, oni koje
postvla kolonialm, javno tjno, oni govore isto to i sledbenici
Knjige, jer to su njihove sluge i pslunici koji iravau svoju zadau
unutr granie. 'Oni K z krstake rtove da to nisu bili krstki ratovi!
A za muslmae koji su uestovai u njima pod barakom vjere kau da to
nisu bili muslimani ve naionalst!
Postoji i tea grupa koja je predmet manipulacije i obmae. Njih
nazivaju potomcima krtaa u kolonijalnom Zpadu i pozivaju ih: Doite
nama, doite da se okupimo u savez i brnimo veru od mrnje i najezde
ateist! Ova izmanipuliraa, obmauta grupa 8 odaziva na taj poziv,
zaboravljajui pr tome da su potomci ovih krstaa svai put stali U bok
atistma kada je bio u pitnju sukob sa muslimanima; tokom stoljea je
bilo tako i ne prestju to radit ni daas. Njih ne zanima tolko borba protv
nevernikog materializma koliko ih zaima borba protv islaa. Zato to
oni vrlo dobro znau da je ateistki materijaliam varedna pojava i
privremeni neprijatelj, a da je isla stabilna pojava i stalni nepriatelj. Ovaj
maskirai, u celofa zmotni poziv ima cilj raodnjavanje zapoetog
islaskog buenja kod predvodnika tog pokret i iskoritvanje tuda
235
izmanipuliranih i prevarenih u isto vrijeme, kako bi bili pogonsko gorivo u
borbi protv ateista, politkih neprijatelja kolonijalizma. I jedni i drugi vode
rat protv islama i muslimana, rat u kojem musliman nema drugog orua
i orua osim te svijest koju odgaja i razvija konkreti i komplementarni
Boanski program.
Oni koje obmanjuje igra ili demonstriraju svoju podrku i uvjerenje
smatrajui sljedbenike Knjige ozbiljnim jer ih pozivaju na solidarnost i
saveznitvo u borbi protv ateizma i zatt vere od njega, zaboravlaju
povijesne injenice i realnost tokom etrnaest stoljea kao to
zaboravljaju nauk svoga Gospodara ba u ovom pitnju, a to je nauk u
kome nema dvosmislenost i od koga se ne moe odstupit ukoliko postoji
pouzdanje u Allaha (Subhanehu) i uvjerenje u ozbiljnost onoga to govori.
Oni u onome to govore i piu izdvajaju ajete i hadise koji nareuju
muslimanima da se lijepo ophode i komuniciraju sa sljedbenicima Knjige,
da budu toleranti prema njima u svakodnevnom ivotu i ponaanju. A
zanemaruju odsjene prijetje i odvraanje od prijateljevanja s njima,
osvjeujue obznane njihovih motva, izriith uputstava vezanih za plan
islamske akcije i organizacije koja zabranjuje potomaganje i zattitvo,
jer je ono kod muslimana skopano sa vjerom, uspostavom njenog
programa i sistema u realnom ivotu. Ne postoji zajedniki temelj ,
platorma na kojoj bi se sreo musliman sa sljedbenicima Knjige, bez obzira
koliko bilo dodirnih taaka u temeljima th vjera prije iskrivljivanja sa
njegovom verom. Oni mu prigovaraju i osporavaju ovu vjeru i nisu
zadovoljni s njime sve dok je on ne napust, kao to kae Gospodar
svetova.
Doista oni koji Kur'an na dijelove dijele, parcijaliziraju ga i cijepaju,
uzimaju od njega ta hoe, ono to se slae sa njihovim lahkomislenim,
naivnim pozivom pod pretpostavkom njegove nevinost, a ostavljaju ono iz
Kur'ana to se ne slae s njihovim lahkomislenim m sumnjivim pravcem.
Mi ovdje preferiramo i volimo da ujemo vie Allahov govor o ovom
pitanju od govora obmanuth ili obmanjivaa. Allahov (Subhanehu) govor
o ovom pitanju je kategorian, jasan, izriit i nedvosmislen.
Zadrat emo se nakratko na ovom mjestu nakon potvrde da je
razlog prigovora i osude verovanje u Allaha (Subhanehu) , i u ono to je
objavljeno nama i u ono to je objavljeno prije, zadrat emo se na motvu
preostalog uzroka:
A veina ste grenici (59).
236
Ovo grijeenje je dio razloga i motva. Grijeenje navraa ovjeka na
prigovor i osudu esttog i potenog. To je pozitvistki psiholoki princip
kojeg potvruje ova udesna k ur' anska opservacija. Zaista onaj koji grijei
i skree sa Pravoga Puta ne podnosi da vidi esttoga kako se vrsto dri
Pravoga Puta. Postojanje estitoga stalno ga podsjea na njegovo
grijeenje i devijaciju; on mu se pojavljuje kao neumoljivi svedok njegovog
grijeenja i slabost i stoga ga prezire, mrzi i osuuje. Prezire njegovu
ispravnost i esttost i prigovara mu zbog njegovog pridravanja propisa;
ulae sve napore da ga odvue na svoj put, ili da ga eliminie i izbrie ako
ga ne moe privui.
To je konsekventno i koherentno pravilo koje nadilazi stav
sljedbenika Knjige prema muslimanima u Medini i postaje stav sljedbenika
Knjige prema muslimanima openito i stav svakog grijenika, koji je
napusto estto drutvo. Protv dobrih se stlno vodi rat u drutu zlih,
protiv estitih u drutvu pokvarenih i protiv ispravnih u drutvu
devijantih. Taj rat je prirodna stvar koja ima oslonac u ovom pravilu kojeg
naznaava udesni k ur' anski tekst.
Alah (Subhanehu) je znao da se dobro nuno mora suoit sa
prigovorom i osudom od stane zla, da se istna mora suoit sa neistnom,
da estitost izaziva srdbu i gnjev grijenika i pokvarenjaka i da
pridravanje Pravog Put povlai za sobom mrnju onih koji su skrenuli s
njega.
Allah (Subhanehu) takoer zna da se dobro, istna, esttost i
ispravnost moraju branit od napada, da moraju ui u neizbjenu borbu
protv zla, neistne, grijeenja i devijacije; da je to borba u kojoj nema
izbora; Istna ne moe izbjei tu borbu - borbu protv neistne jer e je
neistna napast; dobro ne moe izbjei sukob sa zlom, jer e zlo pokuat
da unit dobro.
Koja je to samo tupoglavost i naivnost da sljedbenici Istne, dobra,
esttost i potenja misle da e bit ostavljeni na miru od neistne (batla) ,
zla, grijeenja i devijantost; da mogu izbjei sukob i da je mogua
pomirba, primirje i suivot. Bolje im je da se pripremaju za neizbjeni
sukob duhovno i materijalno nego da se predaju iluziji i obmai. Jer, tda
e bit pojedeni, smodeni.
Pratimo dalje kur' anski kontekst u kome Allah (Subhanehu)
usmjerava Svoga Poslanika (alejhi-s-selam) da se obrat sljedbenicima
Knjige i suoi ih, nakon otkrivanja njihovih motva prigovora muslimanima
237
i osude th prigovora, njihovom davnom prolou, odnosom prema
Gospdaru i stokom kanom:
Reci: "oete li da vam kaem koji su gor od takvih i koje e Allah jo
tee kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majune i
svinje pretvoro, oni koji su se ejtanu klanjali - njih eka najgore mjesto, jer
oni M najdalje s Pavog Puta odlutali (5/6).
Ovdje na se ukauje pravo lice Jeveja i njihova povijest. Oni su oni
koje je Alla prokleo, na koje s rasrdio i u majmune i sije ih pretvorio;
oni su se jtu klajali.
Kzivaje o Allahovom prokletstu i srdbi prema njima nalaz se na
mnogim mjestma u Kur'anu, a takoder i kazivaje o njihovom pretvaraju
u majmune i svinje. A to se te pitnja njihovog klanjanja ejtnu
(tgutu) , njega teba ovdje raasnit i eksplicirat jer se radi o posbno
interesatoj opseraciji u kontesktu ove sure.
ejtan (tgut) ovdje oznaava svaku vlast koja nie oslonjena na
Allahovu vlast, svai propis i zakon koji s ne tmelji na riatu, svako
nasile koje prekorauje Istnu. Atak na Allahovu vlast, Njegovo Boanstvo
na Njegovo sudsto je nagrozniji atak i najvee nasilje. To ulazi u znaenje
pojma tagut, po izgovoru i po znaenju.
+
Sljedbenici Knjige se nisu klanjali svojim sveenicima i monasima,
ali jesu sliedili njihove zkone, a ostvljali Allahov eriat i On ih je naao
njihovim oboavatljima i muricima. U ovoj opsraciji ovde primjeto je
to precizno znaenje. Oni su obovateli taguta, t. nasilnike vlast koja
prelazi okvire prava vlast; oni nisu oboavali tut u smislu i.jenja
sdde i ruku' a, ve su ga oboavali u smislu slijeenja i pkornost. Taj
ibadet, to obovanje iskluuje tog initla izvan kruga Allahovih robova
i izan Njegove vere.4
Alah (Subhanehu) usmerava Svoga Poslanika.da suoi sledbenike
Knjige s ovom prolou lkanom koju su zasluli zbog ne, kao da se radi
o jednoj generacii jer im je i narav i karakter ist. Usmerava ga da im kae
da je to najgora posledic:
Reci: "oete li da vam kaem koji su gor od takvih i koje e Allah jo
tee kazniti? (5/6).
Y m]|ge.|Mevu|,El-M.talMtu-be'at, peg|av}e; Haza eti,, peg|av|}e
jedinstven prgm; Hasaiu eteawwr--lami we muawimatuhu, pg|av]eTewhid.
238
To je gore od prigovora sljedbenika Knjige muslimanima i onog to
im splete i uznemiravaju ih zbog njihovog imana. ta je prigovor i osuda
nemonih ljudi spram Allahove osude, kazne i presude kojom su
preputeni zlu i zabludi:
Njih eka najgore mjesto, jer oni su najdalje s Pravog Puta odlutali
(5/6).
Kontekst ide dalje u pravcu omraavaja pruanja zattitva i
lojalnost sljedbenicima Knjige iznosei njihova svojstva i karakteristke,
nakon podsjeanja na njihovu historiju i kanu. On sadri i upozorenje od
njih kroz otrivanje njihovih tajnih planova. Na sceni se takoder pojavljuju
Jevreji jer s govori o tekuim dogaajima, a najvei dio zla je dolaio od
njih:
A kada vam dolaze, oni govore: 'erujemo!" ali oni dolaze kao
nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah dobro zna ono to oni krju (5/6JJ.
Vidi mnoge od njih kako u grjehe i nasilje srljaju i kako ono to je
zabranjeno jedu; runo li je to kako postupaju. (5/62J.
Trebalo bi da ih estiti i ueni ljudi od lana govora i zabranjena jela
odvraaju; ruo li je to kako postupaj. (5/6J.
jevreji govore: Allahova ruka je stinuta. Stisnute bile ruke njihove i
prokleti bili zbog toga to govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On
udjeljuje koliko hoe. A to to ti objavljje Gospodar tvoj pojaae kod mnogih
od njh zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili medu njh neprjateljstvo i
mrnju sve do smaka svijeta. Kad god pokuaju d potale ratnu vatr, Allah
je uasi. Oni nastoje da na Zemlji smutnj prave, a Allah ne voli
smutljivce (5/64.
Ovo su rijei koje oblikuju pokretljive slike i ive prizore shodno
jedinstenom kur' anskom nainu izraavanja,4 i U zastora prohujalih
stoljea u8 ovih ajeta moe okom imaginacije posmatat tj narod o
kojem Kur' a govori, a najverovatije da se rdilo o Jevrejima jer kontekst
o njima govori, iako je mogue da s odnosi i na neke licemjere u Medini;
predoava im kako dolae muslimanima i govore: Verujemo, a vidi
istovremno u njihovim tobolcima kuf - nevjerovanje s kojim ulae i izlae
dok im jezci govore suproto onome to nose u svojim tobolcima.
'0 pIavqe 7cpctu4-Qur'cnukj|z|Et-7ctwtru+{enntJ+-Qur'cnt.
239 .
Verovato se radi o onim Jevrejima koji su nou u potaji plairali
irenje dezinformacija, nesigurnost i zbrke, govorei jedni drugima:
Pokaite da i vi verujete u ovaj Kur'an i to na poetku dana, a to na kraju
dana porecite ne bi li i oni svoju vjeru napustli. }. ne bi li i muslimani
napustli svoju vjeru zbog te zbrke, nereda i paklenog, podmuklog
sumnjienja.
A Allah dobro zna ono to oni kriju (./61).
Allah ovo kae jer je to istna, a i da se vernici umire i budu sigurni
u zattu njihovog Gospodara od spleti neprijatelja; da On zna za njihovu
prikrivenu podvalu i urotu i, na koncu, i da zaprijet uesnicima ove
podvale i sramne urote ne bi li se okanili toga.
Kontekst dalje odslikava i registrira njihove pokrete kao da se oni
vide i posmataju kroz sam iska:
Vidi mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono to je
zabranjeno jedu; runo li je to kako postupaju! (5/62).
Sr ljanje je aktvnost koja prikauje narod kao da se utku je u grijehu,
nasilu i jedenju barama. To je slika koja ocrtava grozotu, runou i
odvratost, ali istovremeno ona odslikava i duhovno stanje pojedinaca i
zajednica kada se u njima rairi fesad, nered; kada padnu vrijednost i
ovlada zlo. Kada ovek posmata drutva koja su dospjela u takvo stnje,
on vidi kao da se svi njegovi lanovi, monici i slabii, bez ralike, nadmeu
i utrkuju u zlu, grijeenju i nasilju. Grijeenje i nasilje u posrnulim,
iskvarenim drutvima nisu ogranieni samo na monike, ve ih ine i slabi,
nemoni lanovi.

ak i oni idu za stnjem i trendom grijeenja. I oni ine

nasilje. Naravno, oni ne mogu init nasilje nad monicima nego ine
nasilje jedni nad drugima, kre i prekorauju Allahove zabrane i granice.
A one su u iskvarenim drutvima dozvoleno podruje koje nema uvara ni
od strane vladara ni od strane podanika. Grijeenje i nasilje je obiljee
druta kada se ono iskvari i sr ljanje u njih je posao takvih drutava.
Takvo je bilo jevrejska drutvo th dana; tu spada i jedenje onog to
je zabranjeno (arama) to je inae obiljee i karakteristka Jevreja u svim
vremenima.
Runo li je to kako postupaju! (5/62).
Zatm se u ajetma ukazuje na jednu drugu karakteristku i svojstvo
iskvarenih drutava kroz osudu utje estth ljudi zaduenih za uvanje
eriata i uenih ljudi odgovornih za vjerski nauk i njihovog pasivnog
240
dranja prema srljanju obinih ljudi u grijeenje, nasilje i jedenje barama te
odsustva bilo kakve zabrane zla u kojem se nadmeu:
Trebalo bi da ih estiti i ueni ljudi od lana govora i zabranjena jela
odvraaju; runo li je to kako postupaju. (5/63).
Ova pojava - utja odgovornih za primjenu eriata i verski nauk na
grijeenje, nasilje i zlo koje se dogaaju u drutvu, karakteristna je za
drutva koja su se pokvarila i dospjela na ivicu propast i nestanka: jedni
druge nisu odvraali od grenih postupaka koje su radili (5/79J, kako o njima
kae Kur'an.
Odlika je esttog, dobrog, zdravog, ivog, snanog i koherentog
drutva da njime vlada princip nareivanja dobra i zabranjivanja zla; da u
njemu postoje oni koji nareuj u dobro, a zabranjuju zlo; da u njemu ima
onih koji se povinjavaju i pokoravaju tom principu. To drutvo treba da
izgradi tako snano javno miljenje (' urf) da se pokvarenjaci ne usuuju
bit ravnoduni prema ovom nareivanju i zabranjivanju nit da ezijjete one
koji nareuju dobro i zabranjuju zlo.
Tako Allah (Subhanehu) opisuje islamski Ummet: Vi ste narod
najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od
nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete (/l lOJ. S druge strane, lzraeliane
opisuje ovako: jedni druge nisu odvraali od grenih postupaka koje su radili
(5/79). To je bila vododjelnica izmedu dva drutva i dvije zajednice.
Ovdje Allah (Subhanehu) obasipa pogrdama i anatemie estte i
uene ljude koji ute na srljanje ljudi u grijeh, nasilje i jedenje barama i ne
bdiju kao teba nad onim to im je povjereno na uvanje iz Allahove
Knjige.
Ovo je glas opomene za sve vernike. Valjanost m iskvarenost
drutva vezana je za izvravanje obaveze nare ivanja dobra i zabranjivanja
zla od stane uvara eriata i nauke. Nareivanje, kako smo to ranije rekli
u Zilalu, pretpostavlja vlast koja nareuje i zabranjuje.
4
5
Nareivanje i zabranjivanje nije isto to i da'wa - pozivanje. Da' wa je
objanjavaje, a nareivanje i zabranjivanje - vlast. Oni koji nareuju dobro
a zabranjuju zlo tebaj u dobiti ovlasti koje e osigurati njihovom
naredivanju i zabranjivanju vrijednost u drutvu, da ono ne bude puki
govor.
45
y okrlju Kur'ana, 4, ZoZZ,
241
Kao najopskurniji primjer njihovog grijenog govora Kur'an-i kerim
navodi podle i glupe rijei Jevreja:
jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i
prokleti bili zbog toga to govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On
udjeljuje koliko hoe! r5/64J.
To je posljedica jevrejskog loeg poimanja Allaha (Subhanehu) .
K ur' an-i kerim kazuje o mnogim njihovim slinim po grjenim
predodbama. Izmeu ostlog, govorili su, kada je od njih zatraeno da
udjeljuju od svog imetka: Allah je siromaan, a mi smo bogat. Govorili su:
Allahova ruka je stsnuta, pravdajui time svoju krtost. Allah
(Subhanehu) , prema njihovoj tvrdnji, drugim ljudima ne daje nita, a njima
samo malo, pa kako e onda dijelit od onoga malo to im je dato?
Grubost njihovih osjeanja i tvrdokornost srca je dostgla takvu
mjeru da netaan, lani smisao koji su namjeravali, a to je krtost, ne
iskau na direktan nain, pravim rijeima, pa su izabrali sintagmu koja je
jo opskurnija, grublja i cininija; govorili su: Allahova ruka je stsnuta.
Na ove njihove rijei dolazi odgovor kojim se ova osobina pripisuje
njima i u kojem se na njih baca prokletstvo i udaljavanje od Allahove
milosti kao kazna za te njihove rijei:
Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga to govore! r.!MJ.
Takva su i bila ova najkrtja Allahova stvorenja.
Zatm se ispravlja ovaj neispravni koncept i shvatanje i opisuje se
Allah (Subhanehu) plemenitm opisom, kako udjeljuje Svojim robovima iz
Svoje bezgranine dobrote:
Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoe! r5/64J.
Njegovi darovi koji su nepresuni, vidlivi u svakom stvorenju,
svjedoe daje Njegova ruka pruena, dobrota velika, darovanje obilno; oni
govore punim ustma, ali ih Jevreji ne vide i ne primjeuju jer su
preokupirani njihovim skupljanjem i gomilanjem, nijekanjem, poricanjem i
prostaklukom pa ak i kada je rije o Allahu (Subhanehu)
Allah (Subhanehu) govori Svome Poslaniku (alejhi-s-selam) o tome
ta e se od naroda pojavit i ta e ih zadesit zbog njihove mrnje i zlobe
zato to je njega Allah odabrao za Svoju misiju i poslanstvo i zato to ona
otkriva njihove stare i nove mutne igre:
242
A to to ti objavljuje Gospodar tvoj pojaae kod mnogih od njih
zabludu i nevjerovanje r5/64J.
Zbog mrnje, zavist i diskreditacije njihovih postupaka u Objavi kod
mnogih od njih e se poveat zabluda i nevjerovanje. Jer oni, odbijajui
verovanje, moraju oti u drugu krajnost, pojaat svoju oholost, loa djela,
nasile i neverovanje. Poslanik na tj nain predstavlja milost za vjernike,
a tegobu i propast za nevernike.
Zatim Allah (Subhanehu) govori Poslaniku (alejhi-s-selam) o
meusobnom neprijateljstu, trvenju i mrnji koja vlada u duama
nevernika Njegovom odredbom, o demontai i unitenju njihovih spletki
u tenucima kada one kulminiraju i o njihovim propalim planovima i
porazu u ratu kojeg vode protv muslimanske zajednice:
Mi smo ubacili meu njih neprijateljstvo i mrnju sve do smaka
svijeta. Kad god pokuaju da potpale ratnu vatru, Allah je ugasi (5/64).
Jevrejske sekte i grupe se meusobno te i glou iako na prvi
pogled izgleda da je Svetski jevrejski pokret kompaktan i uvezan i da
uspijeva u potpaljivanju ratih sukoba protv islamskih zemalja. Medutm,
ne bi tebali gledat na kratak vremenski period i na spoljnju stanu ovog
fenomena koja nije reprezent potpune istne. Tokom perioda od 1300
godina, i u periodu prije pojave islama, Jevreji su u meusobnom
tvenju, ponienju i egzilu. Takva ih sudbina i u budunost <fekuje bez
obzira koliko veliku podrku imali. Ali klju svega toga je postojanje
vernike grupe na koju se odnosi Allahovo obeanje. Gdje je danas ta
vernika skupina koja e prihvatt Allahovo obeanje, bit zastor za
Allahov kader i kojom e Allah (Subhanehu) realzirat ono to eli na
Zemlji? Onoga dana kada se Ummet vrat islamu vjerujui istnskim
verovanjem i usklaujui cjelokupni svoj ivot sa njegovm programom i
eriatom, tada e se ispuniti Allahova prijetnja najgorim Boijim
stvorenjima. Jevreji to znaju i zato usmjeravaju zlo i spletke koje su imali u
svoj im arsenalima, istresaju sve mukle kojima su raspolagali na
prethodnicu islamskog preporoda na svakom pedlju zemlje i udaraju ne
samo svojim rukama ve i rukama svojih agenata estokim i krolonim
udarcima ne vodei rauna, kada je u pitanju vjernika skupina, ni
najmanje. P Allah ini to hoe i njegovo obeanje se neizostavno
realizira:
Mi smo ubacili meu njih neprijateljstvo i mrnju sve do smaka
svijeta. Kad god pokuaju da potpale ratnu vatru, Allah je ugasi (5/64J.
243
Allah (Subhanehu) e neizostavno poslat nekoga ko e zaustvit i
eliminirat zlo i nered kojeg otelovljuju Jevreji, jer Alah (Subhanehu) ne
voli nered na Zemlj i; i On e poslat nekoga od Svojih robova ko e
dokrajit ono to Allah ne voli:
Oni nastoje da na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli smutljivce!
(5/M).
Na kraju ove cjeline dolazi veliko imansko pravilo, a to je da
uspostava Allahove vere na Zemlji znai napredak, prosperitet i spas u
ivotu vjernika i na dunjaluku i na ahiretu. Nema razdvajanja izmeu dina
i dunjaluka kao to nema podvojenost izmeu dunjaluka i ahiret. Islam je
jedinstven progra za dunjaluk i ahiret, za ivot i veru.
Ovo veliko islasko pravilo se spominje u kontekst govora o
devijantom ponaanju i udaljavanju sljedbenika Knjige od Allahove vere,
jedenju onog to nije dozvoljeno, interencijama i interpolacijama u svetm
tekstovima s ciljem zadobijanja nekih dunjalukih korist. A slijeenje
Allahove vere bilo je bolje i korisnije za njih na dunjaluku i ahiretu da su
odabrali taj put:
A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se uvaju, Mi bismo preli
preko runih postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u dennetske bae
uivanja (5/65).
Da se oni pridravaju Tevrata i lndila i onoga to im objavljuje
Gospodar njihov, imali bi ta d jedu, i od onoga to je iznad njih i od onoga
to je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali runo je ono to radi
veina njih (.i/66).
Ova dva ajeta ustanovljuju jedan od velikih principa islaskog
koncepta. Otuda oni predstavljaju krupnu injenicu i istnu u ljudskom
ivotu. Poteba za pojanjenjem tog principa ranije nije bila tako izraena
kao danas kada ljudski razum, kriteriji i stnja osciliraju i lutaju u magli
koncepcija i zabludi programa vis-a-vis ove vane stvari.
Allah (Subhanehu) kae sledbenicima Knjige, a to se odnosi na
svakog sljedbenika Knjige; da su vjerovali i grijeha 5 uvali, On bi preko
runih postupaka njihovih preao i uveo ih u dennetke bae. Ovo je
244
ahiretska nagrada. A da su u svom ovozemnom ivot primijenili i
realizirali Allahov program sadran u Tevratu i lndilu i nauk koji im je
objavljen - onako kako je Allah objavio, bez iskrivljivanja i zamjenjivanja -
njihov dunjaluki ivot bio bi ureen, napredan, s obilnom ospkrbom; imali
bi t da jedu i od onog to je iznad njih i od onog to je ispod njihovih nogu
iz te obilne opskrbe, mnotva proizvoda, lijepe raspodijeljenost i dobrog
ivota. Ali oni ne vjeruju, ne uvaju se grijeha i ne primjenjuju Alahov
program, osim malog broja umjerenih u njihovoj dugoj povijest, ali runo
je ono to radi veina njih <SI66J.
Tako vidimo iz ova dva ajeta da iman, odanost Allahu i primjena
Allahovog programa u ljudskom ivotu na ovome svijetu ne garantraju
samo nagradu na ahire tu - premda je ona vanija i trajnija - ve i prosperitet
i dobar dunjaluki ivot onima koji se pridravaj u tog programa,
blagostanje, razvoj , pravinu raspodjelu i optmalno zadovoljenje poteba.
Kur'an to predoava na plastan nain u osjetlnoj slici koja otelovljuje
pojam blagostnja i obilja: Imali bi ta da jedu, i od onoga to je iznad njih
i od onoga to je ispod nogu njihovih <SI66J.
Tako nam se razanjava da ne postoji neki neovisan put za
postzanje lijepe nagrade na ahiretu, a drugi, neovisno od prog, za
postojanje dobrog i lijepog ivota na Zemlji. To je jedan put kojim se poste
dobro i na dunjaluku i na ahiretu. Ako se odstupi s ovog puta, kari se ivot
na ovom svijetu i gubi se ahiret. Taj jedan i jedini put je iman, odanost
Alahu i primjena Allahovog programa u dunjalukom ivotu.
Ovaj program nije samo program doktrine, imana, unutranjeg
osjeaja i odanost Allahu. On je, takoer, sljedstveno tome, program
stvarnog ljudskog ivota; primjenjuje se u ivotu i na njemu se temelji
ivot. Njegova primjena, uz iman i odanost Allahu, ustvari omoguuje i
garantra ureen i valjan ivot na Zemlji, obilnu opskrbu, dobre plodove i
optmalnu raspodjelu tako da svi ljudi imaju ta jest - u sjeni ovoga
programa - od onoga to je iznad njih i od onoga to je ispod nogu njihovih.
lmanski program ivota ne nudi vjeru kao zamjenu za dunjaluk, nit
ahiretsku sreu umjesto dunjaluke sree, nit ahiretski put mimo ovog
dunjalukog puta. Upravo je ova istna danas maglovita i nejasna u
mislima, umovima i srcima ljudi i njihovoj stvarnost.
U razmilanju, osjeanjima i stvarnost ljudi dunjaluki i ahiretski
put je razdvojen. Obini pojedinac misli, a takva je i opa misao zalutalog
ovjeanstva, da nema naina da se ta dva puta sretu; smatra da moe ili
245
odabrat dun jal uki put i eliminirat ahiret iz svojih dunjalukih kalkulacija,
ili odabrat ahiretski put a zanemarit dunjaluk u svojim raunicama. Nema
naina da se oni konceptualno ili stvarno spoje. Jer stvarno stanje Zemlje i
ljudi u ovom vremenu to sugerira.
Doista, stanje dahilijjetskog ivota, udaljenog od Allaha
(Subhanehu) i Njegovog programa ivota danas udaljava dunjaluki od
ahiretskog puta i prisiljava one koji ele istaknuto mjesto i poziciju u
drutvu i stcanje na polju dunjalukih vrijednost da u potpunost odbace
ahiretski put, da rtvuju vjerske i etke vrijednost, visoke ideale shvatanja
i neporono ponaanje na koje podste vera. To stnje, s druge strane,
namee onima koji ele spas na ahiretu da se udalje od toka i stujanja
ovog ivota i njegovih neisth stanja kao i od sredstava pomou kojih ljudi
u tkvim stanjima dobijaj u istaknute pozicije u drutvu i stu imetke, jer ta
sredstva ne mogu bit ista, regularna, u skladu s vjerom i moralom i nisu
ona kojima je Allah (Subhanehu) zadovoljan.
Meutm, vidi da je to neizbjeno, da se ne moe pobjei iz tog
nesretnog i zlokobnog stanja; nema naina ni izgleda da se spoje
dunjaluki i ahiretski putevi.
Ne, nipoto, nije to neto to je neizbjeno. Antagonizam izmeu
dunjaluka i ahireta, razdvajanje izmeu dunjalukog i ahiretskog puta nije
konana i defnitvna istna koja nije podlona promjeni i zamjeni. Zapravo,
ona u osnovi ne ini prirodu ivot; ona je nebita pojava nastala zbog
iskrsle, prolazne devijacije i zastranjenja.
Temeljna je injenica u prirodi ljudskog ivota da se spajaju
dunjaluki i ahiretski put; da ist put koji vodi dobru i uspjehu na ahiretu,
vodi i dobru na dunjaluku; da proizvodnja, rast i raoj u djelovanju i
aktvnost na Zemlji kvalifciraju i preporuuju ovjeka za postzanje sevapa
i nagrade na ahiretu, kao to je to i uvet blagostnja u ovozemnom ivotu;
da su iman, odanost Allahu i dobro djelo reference i faktori izgradnje i
kultvacije na Zemlji, kao to su, istovremeno, i sredstva zadobijanja
Alahovog zadovoljstva i ahiretske nagrade.
To je osnova u prirodi ljudskog ivota. Ali ona postoji tek onda kada
se ivot uskladi sa Allahovim programom. Sao taj program ini aktvnost
i agaman ibadetom, a ibadet na Zemlji sukladno Allahovom eriatu
fardom. Hilafet je djelovanje i proizvodnja, umnoavanje i razvoj i pravina
raspodjela zbog koje izvire obilje Allahove nafake svima, iznad i ispod njih,
kako kae Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi.
246
U islamskom konceptu funkcija i zadaa ovjek na Zemlji je
realizacija hilafeta Allahovom dozvolom i shodno Njegovom uvjetu. Stoga
je i plodonosna i produktvno djelovanje, ostarivanje blagostanja kroz
upotrebu svih bogatstava, sirovina i resursa na Zemlji, kao i sirovina i
resursa koji postoje u Kosmosu u funkciji realizacije hilaeta. Vrenje ove
fnkcije u skladu sa Allahovim programom i eriatom i uvjetom hilafeta
smatra se Allahu ugodnim, dobrim djelom za koje e ovek dobit nagradu
na Ahiretu . A vrei ovu fnkciju na ovaj nain on ubire i korist zemaljske
blagodat koje mu je Allah (Subhanehu) potinio, opskrba mu dolazi sa
svih strana, kako to doarava lijepi kur' anski iskaz.
Shodno islamskom konceptu, ovjek koji ne istrauje i ne
eksploate zemaljske resurse i svemirsku energiju koja mu je potinjena
smatra se grijenikom, Allahu nepokorni m, a njegovo ponaanje
odstupanjem i neizravanjem zadae i funkcije za koju ga je Allah
(Subhanehu) stvorio. A On je melekima rekao: 'a u na Zemlji
namjesnika postaviti. (2/JOJ. A ljudima kae: I daje vam se da se koristite
onim to je na nebesima i onim to je na Zemlji, sve je od Njega (1.'/I3J.
Takvim svojim stavom ovek se liava i Allahove opskrbe darovane
ljudima. l na taj nain gubi nagradu na ahiretu jer je izgubio i propao na
dunjaluku.
Islamski program na taj nain spaja rad za dunjaluk i rad za ahiret u
skladnu i harmoninu cjelinu. Ne liava ovjeka dunjaluka zarad postzanja
ahireta, a ne liava ga ni ahireta zarad postzanja dunjaluka. Oni u
islamskom konceptu nisu dvije oprenost i alternatve.
Ovo se odnosi na ljudsku vrstu openito i ludske zajednice koje na
Zemli primjenjuju Allahov program. Nema razlike u tome ni kada su u
pitanju pojedinci. Jer, put individue i put kolektva, u islamskom programu,
nisu opreni, ne sudaraju se i ne i du u suprotim smjerovima. Program
zahtijeva od pojedinca da uloi i aktvira sve svoje fzike i umne snage i
potencijale u radu i proizodnji; da to radi u ime Allaha, oekujui od Njega
nagradu za to; da ne ini npravdu, prijevaru, podvalu, izdaju, da ne jede na
haram nain steeno; da ne vri monopol i skriva robu od onog kome je
potrebna uz potpuno priznanje prava private svojine nad rezultatma i
plodovima njegovog rada kao i prava zajednice u imovini pojedinaca u
granicama Allahovih propisa. Program biljei i tretra rad pojedinca, u
ovim granicama i sukladno ovim normama, kao ibadet za koji Allah
(Subhanehu) daje nagradu na dunjaluku u vidu berieta, a na ahiretu
nagrauje takva djela Dennetom. Program uspostavlja najjau moguu
veru izmedu jedinke i Gospodara putem ibadeta - obreda koj e je On
247
propisao, CIJI Je cilj da garantra stalno obnavljanje veze sa Allahom
(Subhanehu) : putem namaa pet puta dnevno, trideset dana godinje
postei mjesec ramazan, jednom u toku ivota kroz injenje hadskih
obreda i svake godine, odnosno prilikom etve, davanje zekjata.
Otuda ovi obredni farzovi imaju posebnu vrijednost u islamskom
konceptu. Oni predstvljaju obnavljanje prisege Allahu (Subhanehu) , da
e se slijedit Njegov opi, univerzalni program ivota; oni predstavljaju in
pribliavanja Allahu (Subhanehu) kojim se obnavlja odlunost da se
odgovori obavezama programa koji regulie sve sfere ivota: pitnja rada,
proizodnje, raspodjele i arbitrae meu ljudima u njihovim meusobnim
odnosima i sporovima. Pomou th ibadet (obrednih farzova) obnavlja se
i osjeanje Allahove pomoi i podrke u izvravanju obaveza koje zahtjeva
primjena ovog zaokruenog i cjelovitog programa kao i savlaivanje
prepreka koje stoje na putu u vidu ljudskih prohteva, njihovog inata,
deformacija i strast. Ovi obredi nisu odvojeni od rada, proizvodnje,
distribucije, arbitrae i sudstva, borbe za etabliranje ovog programa na
Zemlji i potvrdu Allahove vlast u ivotu ljudi. Iman, odanost Allahu i obredi
ine jedan dio programa koji pomae u izrenju i realizaciji drugog dijela.
Tada su iman, odanost Allahu i prijena programa u praktnom ivotu put
i uzrok obilju i blagostanju, kao to i obeava Allah (Subhanehu) ljudima u
ova dva ajeta.
Islamsko shvatanje, a i program na njemu utmeljen, ne nudi
ahiretski ivot kao alternatvu dunjalukom ivotu, a ni obrato. On nudi i
jedno i drugo u isto vrijeme, jednim putem i jednim trudom.
Pse oni takoer nee spojit u ivotu ovjeka ao on ne slijedi samo
Allahov program u ivotu, bez unoenja primjesa i korekcija preuzeth iz
nekih drugih stanja, situacija i okolnost koje nisu utemeljene i proistekle
iz Njegovog programa ili preuzete iz njegovih osobnih shvatanja i
promiljanja koja nisu regulirana ovim programom. Samo u ovom
programu postoji taj savreni sklad i ravnotea.
Islamski koncept, kao ni program na njemu utemelen, ne nude
iman, ibadet, esttost i odanost Allahu kao zamjenu za rad, proizvodnju,
raoj i poboljanje materijalnih uveta ivota. Nije to program koji obeava
ljudima Dennet na ahiretu i tasira im put do njega preputjui ljudima
da sami sebi trasiraju put do Denneta na dunjaluku, kako zamilj aju neki
naivci i povrni mislioci u ovom vremenu. Rad, . proizvodnja, razvoj i
poboljanje materijalnih uvjeta ivota predstvljaju u islamskom konceptu
i programu dunost proisteklu iz fnkcije hilafeta - namjesnitva na Zemlji.
248
Iman, ibadet, esttost i odanost Allahu predstavljaju obaveze, pravila,
potcanje i impulse u primjeni programa u ivotu ljudi. I jedno i drugo
skupa ine preporuke i kvalifkacije i za zemaljski i za ahiretski Dennet;
put je jedan. Nema podvojenost izmeu vere i materijalne stvarnost
ivota kao to je sluaj u postojeim dahilietskim stanjima i stukturama
danas na cijeloj zemaljskoj kugli iz kojih i poteu iluzije i obmane
obmanuth da ljudi neizostvno moraju odabrat m dunjaluk ili ahiret i da
ne mogu spojit jedno s drugim ni konceptualno ni pratno, jer su oni,
navodno, nespojivi.
Ova zlosluta podvojenost izmeu dunjaluka i ahireta u votu ljudi,
izmeu rada za dunjaluk i rada za ahiret, izmeu duhovnog ibadeta i
materijalne kreacije, izmeu uspjeha u dunjalukom ivotu i uspjeha u
ahiretskom ivotu, ova zlokobna podvojenost i ambivalentnost nije
nametut danak oveanstvu, predodreen kaderom. Zapravo je to
nesreti danak kojeg je oveanstvo nametulo samo sebi udaljavajui se
od Allahovog programa i prihvatjui druge programe suprotstavljene
Allahovom programu u osnovi i u smjeru.
To je danak koji ljudi plaaju svojom krlju i ivcima na ovom svijetu,
a cijena koju e za to platt na ahiretu je mnogo vea, ea i tea.
Platt e tu cijenu nemirom, dezorijentcijom, osjeajem nesree,
bijede, nesigurnost i zbrke u dui i svijest zbog toga to su im srca prazna,
to nisu ispunjena smirenou i radou koju prua iman, ukoliko
preferiraju i odaberu potpuno odbacivanje vere pod izgovorom da je to
jedini put rada, proizvodnje, nauke, eksperimenta i individualnog i
kolektvnog uspjeha na meunarodnoj sceni. To je zato to se oni tada bore
protv svoje prirode, odupiru se prirodnoj gladi za vjerom koja i spunjava
srce i ne podnosi prazninu i glad. Tu glad apsoluto ne mogu utolit razni
socioloki, flozofski ili umjetiki pravci jer je to glad i enja za
Stvoriteljem.
Oni e takoer platti tu cijenu nemirom, dezorijentacijom,
nesretim srcem i konfuznim mislima ako pokuaju ouvat vjerovanje u
Allaha (Subhanehu) , s jedne stane, i ukljuenje u tokove ivota u ovoj
svetskoj zajednici iji cjelokupni sustav, ponaanje, shvatanja, sredsta
zarade i uspjeha poivaju i temelje se na neislamskom programu u kome
se sukobljavaju i sudaraju verska doktrina, etka i ponaanje sa stanjima,
zakonima, vriednostma i vladajuim kriterijima u ovom zlosretom
drutvu, s druge stane.
249
Cjelokupno ovjeanstvo osjea tu nesreu i bijedu kako oni koji
slijede ateistika - materijalistike pravce, tako i oni koji slijede
sekularistike pravce, koji pokuavaju zadrati vjeru kao doktrinu
(teologiju) daleko od praktnog sistema ivota, zamiljajui - ilijoj tako
predoavaju neprijatelji ovjeastva - da vjera pripada Allahu a ivot
ludima; da je vjera doktina, osjeanje, obred i moral, a ivot je sistem,
zakon, proizvodnja i rad.

ovjeanstvo plaa ovaj tegobni danak u vidu nesretog i munog

ivota, nemira, izgubljenost i praznine, jer ono ne pronalazi puta do
Allahovog programa koji ne razdvaja dunjaluk i ahiret nego ih spaja, i koji
ne uspostavlja kontadikciju i protvrjeje izmeu blagostanja na dunjaluku
i blagostnja na ahiretu, nego ih usklauje i pomiruje.
Ne smiju nas prevarit i obmanut lani fenomeni u odreenom
periodu kao to vidimo narode koji ne veruju i ne primjenjuju Allahov
program u svome ivotu a opet uivaju u obilju blagodat, velikoj
proizvodnji, ogromnom blagostanju.
To blagostanje je privremeno, dok stabilne, neumoljive zakonitost
ne urade svoje i dok se ne pojave posljedice zlokobne podvojenost izmeu
materijalne kreacije i Boanskog programa. Sada se pojavljuju neke
posljedice u razliitm oblicima:
U looj raspodjeli koja ini drutvo punim nesree i bijede, mrnje !
straha od oekivanih prevrat kao rezultata latente mrnje. To je velika
nevolja i nesrea uprkos blagostanju;
Pojavljuju se u vidu guenja, suzbijanja i staha kod naroda koji ele
osigurat neku vrstu pravedne raspodjele odabirui put ruenja, guenja,
terora, irenja staha i nesigurnost u cilju etabliranja mjera preraspodjele.
To je iskuenje i nevola u kojoj ovek nije siguran za svoj ivot, u kojoj
nijednu no ne provede u miru.
Te posljedice se javljaju i u vidu psihikog i moralnog rastrojstva
koje na svoj nain, prije ili kasnije, dovodi do rastakanja i destukcije
materijalnog ivot. Rad, proizvodnja i raspodjela trebaju garanciju etke.
Zemaljski zakon sam po sebi je potpuno nemoan da ponudi garancije u
sferi rada, to, uostlom, vidimo na svakom mjest.
Pojavljuju se u vidu nerne uznemirenost i drugih raznovrsnih
bolest koje rastakaju i pustoe mnoge narode u svijetu, a naroito one sa
najveim materijalnim standardom i blagostanjem, negatvno uteui na
250
nivo inteligencije i izdrljivost, a nakon toga i na nivo rada i produktvnost
i, na kraju, dovodei do raaraja ekonomije i blagostanja. Ti dokazi i
pokazatelji su daas dovolno oit da skreu na sebe pozornost.
Pojavljuju se u stahu u kojem ivi cijelo oveanstvo od planetarne
katastofe koja moe nastupit svakog tena - u uzburkanom svijetu nad
kojim se nadvila avet i prijetja razarajueg rata. Taj stah djeluje na ivce
ljudi bili oni toga svjesni ili ne, to dovodi do razliith nernih oboljenja.
Smrt uslijed sranog i modanog udara i samoubista najrairenija je u
zemljama i narodima blagostanja i obilja.
Sve ove posljedice se javljaju u jasnom i napredujuem obliku, u
procesu nestka i izumiranja nekih naroda. N ajeklatantiji primjer u
modernom svijetu imamo u fancuskom narodu, - a to je samo primjer i za
druge narode - do ega dovodi distnkcija izmeu materijalne aktvnost i
Boanskog programa, dunjaluka i ahiret, vjere i ivota, m slijeenje
Allahovo g prograa kada je u pitanju ahiret, a ljudskog programa kada je
u pitanju ivot i kakve su posljedice ovog pogubnog radvajanja izmeu
boanskog programa i ivot ljudi.
Prije nego to privedemo kraju ovaj komentar na kur'ansku potvrdu
te velike istne, elimo da potvrdimo vanost harmonije u Allahovom
programu izmedu imana i bogobojaznosti, i uspostave tog realnog
programa u ivotu ljudi, s jedne stane, i izmedu rada, proizvodnje i vrenja
hilafeta na Zemlji, s druge stane. Ta usklaenost i harmoninost je,
ustvari, realizacija uveta kojeg je Allah (Subhanehu) zadao sljedbenicima
Knjige - i svakoj drugoj zajednici - da bi imali ta jest i iznad njih i ispod
nogu njihovih na dunjaluku, da im grijesi budu oproteni, da udu u
Dennet na ahiretu, da imaju i zemaljski :rdevs u vidu obilja, zadovoljenja
poteba uz mir i sigurnost, a i ahiretski frdevs sa njegovim uicima i
zadovoljstvom.
Ali i pored ove potvrde ne smijemo zaboravit da je pri i osnovni
temelj iman, odanost Allahu i primena Allahovog programa u stvarnom
ivotu. To involvira i djelo, proizvodnju, ravoj i napredak u ivotu. Osim
toga, veza sa Allahom (Subhanehu) ima i svoj poseban okus i aromu koji
mijenja sve okuse ivota, uzdie sve vrijednost i ispravlja sva mjerila u
ivotu. To je osnova u islamskom konceptu i prograu. Sve drugo je
vezano za tu osnovu, izvire iz nje i oslanja se na nju. Zatm se sve
upotpunjava i zaokruuje na dunjaluku i ahiretu skladno i harmonino.
251
Treba jo napomenut da plod imana, odanost Allahu, ibadet i
primjene eriata u ivotu pripada ovjeku i ljudskom ivotu. Allah
(Subhanehu) je neovisan od svjetova. To to islamski program naglaava
ove temelje, to ih ini osnovom djelovanja i aktvnost, to odbija svako
djelo i aktvnost koja se ne zasniva na njima i smata ga neispravnim,
neprihvatljivim, neim beznaajnim to ne moe preivet i to vjetar
ranosi, ne znai i nije tako zato to Allah (Subhanehu) ima nekakve korist
od imana ljudi, njihove odanost Allahu, ibadet i primjene Njegovog
programa. To je zato to On zna da nema dobra ni spasa za njih izvan ovog
programa.
U hadis-i kudsiju kojeg prenosi Ebu Zerr (Neka je Allah njime
zadovoljan) od Poslanika (alejhi-s-selam) a on ga prenosi od Gospodara,
navodi se:
"Robovi moji, Ja sam zabranio Sam sebi injenje nepravde i nasilja, a
to sam zabranio i vama, pa nemojte jedni drugima init nepravdu i nasilje.
Robovi moji, svi ste vi zalutali osim onog koga Ja uputm, pa traite od
Mene uputu, Ja u vas uputt. Robovi moji, svi ste vi gladni osim onog
koga Ja nahranim, traite od Mene hranu, Ja u vas nahranit. Robovi moji,
svi ste vi goli, osim koga Ja obuem, pa od Mene molite, Ja u vas obui.
Robovi moji, vi grijeite i nou i danju, a Ja opratam sve grijehe, pa od
Mene oprost molite, J a u va oprostt. Robovi moji, vi Mi nita ne moete
nakodit a ni koristt. Robovi moji, kada bi svi vi, od prog do posljednjeg,
ljudi i dinni, bili kao najbogobojazniji ovek medu vama, nita ne bi
poveali Moju vlast. Robovi moji, kada bi svi vi, od prog do posljednjeg,
ludi i dini bili kao najpokvareniji ovek medu vama, nita ne bi umanjilo
ni okrnjilo od Moje vlast. Robovi moji, kada bi svi vi od prog do
posljednjeg, ljudi i dini, stajali na jednom mjestu i pitali Me i Ja udovoljio
molbi svakog ovjeka, to ne bi umanjilo od onoga to Ja imam osim koliko
igla umanji od mora kada se u njega stavi. Robovi moji, vama pripadaju
vaa djela koja Ja biljeim i za njih vas nagraujem. Ko zaradi dobro, neka
zahvali Alahu, a ko se suoi sa drugaijim ishodom neka kori samo sebe"
(Muslim) .
Na ovom osnovu tebamo razumijevat i ulogu imana, odanost
Allahu, ibadeta, primjene Allahovog programa u ivotu i suenja prema
eriatu. Sve je to nama ukorist, za nae dobro, za dobrobit oveanstva na
dunjaluku i ahi retu. Sve je to neophodno da se ovo ovjeanstvo preporodi,
kako na dunjaluku, tako i na ahiretu.
252
Mislimo da nije potrebno da kaemo da Boanski uvjet
sljedbenicima Knjige nije specijalno vezan samo za njih. Uvjet
sljedbenicima Knjige sadri u sebi iman, odanost Alahu, primjenu
Alahovog programa sadranog u Tevrat i Indilu i u onome to im je
objavljeno od njihovog Gospodara, a to je, naravno, bilo prije posljednjeg
poslansta. Pree je da se ovaj art odnosi na one kojima je objavljen
Kur'an, na one koji govore da su muslimani. Njihova vera doslovno sadri
verovanje u ono to je objavljeno njima i to je Allah zadrao u njihovom
eriatu iz prethodnih eriata. Oni su sljedbenici vjere i drugu vjeru Allah
ne prima ni od koga. Sve prethodne vjere su se slile u nju i ne postoji vera
koju Alah priznaje i prihvata mimo islama.
Oni su prei da se na njih odnosi Allahov uvjet i ovaj ugovor. Oni su
prei da budu zadovoljni onim ime je i Allah zadovoljan, da uivaju
povlastce koje im je Allah uvetovao: oprost grijeha, ulazak u Dennet na
ahiretu i obilna opskrba na dunjaluku.
Oni su prei da uivaju u onome to im je Alah uvjetovao umjesto
gladi, bolest, staha i grubost u kojoj ive u svim dijelovima islamske
zemle, il, drugim rijeima, koja je islamska. Uvjet Allahov je tu, a put ka
njemu poznat, kad bi o tome razmiljali.
253
O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga, - ako ne
uini, onda nii dostavio poslanicu Njegovu - a Allah e te od ljudi tititi.
Allah zaista nee ukazati na Pravi Put narodu koji nee da vjeruje (5/67).
254
Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete
prdravali Tevrata i Indila i onoga to vam objavljuje Gospodar va. " A to
to ti objavljuje Gospodar tvoj pojaae, uitinu, kod mnogih od njih
nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji nee da vjeruje
(5/68).
Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i Sabijci, i krani
oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela inili, - niega se
oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati (./69).
Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad god
bi im koji poslanik donio ono to nije godilo duama njihovim, jedne su u la
utjerivali, a druge ubijali (5/70J.
Mislili su da nee biti na muke stavljeni, pa su bili i slijepi gluhi, i
onda kad je Allah primio pokajanje njihovo, mnogi od njih su opet bili i
slijepi i gluhi; a Allah dobro vidi ono to oni rade (S/71J.
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Meremin!" A Mesih
je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vaem
Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u dennet
zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti ; a nevjernicima nee niko
pomoi (5/72J.
Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je
jedan Bog! I ako se ne okane onoga to govore, nenosna patnja e, zaista,
stii svakog od njih koji nevjernik ostane (5/73).
Zato se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah
prata i samilostan je (5/74).
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i
odlazili poslanici -, a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu
jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako
se odmeu (5/7.5).
Reci: "Kako moete, pored Allaha, da se klanjate onome koji nije u
stanju da vam kakvu tetu uini, ni da vam neku korist pribavi, a Allah je
Taj koji sve uje i zna?" (5/76J.
Reci: "O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome,
suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su jo davno
zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga Puta skrenuli!" (S/77) .
255
jezikom Davuda i Isaa, sina Meremina, prokleti su oni od sinova
Israilovih koji nisu vjerovali - zato to su se bunili i uvijek granice zla
prelazili: (5/78)
jedni druge nisu odvraali od grenih postupaka koje su radili. Runo
li je zaista to kako su postupali ! (5/79).
Ti vidi mnoge od njih kako s mnogobocima prijateljuju. Runo je
zaista ono to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji
vjeno ostanu (5/80J.
A da vjeruju u Allaha i Verovjesnika i u ono to se njemu objavljuje,
oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su od njih nevjernici r./8JJ.
Ova cjelina nastvlja sa objanjavajem stanja sljedbenika objavlene
Knjige, Jevreja i krana, tei da otrije devijacije u njihovom verovanju,
da otkrije loe stane u njihovim djelima kroz svu historiju, posebno kod
Jevreja, zatm da defnie vrstu odnosa izmeu sljedbenika objavljene
Knjige, s jedne strane, i Poslanika (alejhi-s-selam) i muslimanske
zajednice, s druge stane; nastoji da otkrije dunost Poslanika (alejhi-s
selam) u njegovoj suradnji s njima kao i dunost muslimana, pored
defniraja osnovnih i vanih injenica kod temelja vernikog poimanja i
kod temelja stalne aktivnost muslimanske zajednice u odnosu na
iskrivljena verovanja i one koji unose devijacije.
Uzvieni Allah pozao je Verovesnika (alejhi-s-selam) i zaduio ga
da saopi sve to mu je dato od njegovog Gospodara, da nit ne zanemari
nego da sve prenese, da ni najmanje ne otee ni kod ega zbog uveta i
okruenja ili izbjegavanja sukoba sa stastma ludi i realnost drutva. Ako
to ne bude uradio, onda on kao poslanik nie prenio poslanicu.
Zbog ovoga je Poslanik (alejhi-sselam) zaduen da prenese poruku
poslanice i suoi se sa sljedbenicima Kjige istui da se oni ne
pridravaju niega sve dok ne prihvate Tevrat, lndil i ono to im je
objavljeno od Gospodara njihova, da to iznese kategoriki, odluno,
otvoreno i naglas, da iznese takoer da Jevreji ne veruju zbog prekidanja
ugovora Zaveta i ubijanja poslanika, da i krani ne veruju kad govore:
Bog je Mesih, sin Meremin r5/72J, zatm: Allah je jedan od trojice (5/73).
Kur'an takoer iste da je Mesih (alejhi-s-selam) upozorio Sinove
Isralove na posljedicu zbog politeizma, da je Alah liio politeiste
Denneta, da je na Sinove Isralove izliveno prokletstvo od stane Davuda
i
i
saa, sina Meremina, zbog njihovog grijeenja i neprijateljstva.
256
Ova cjelina otkriva stv sljedbenika Knjige kod podstekivanja
politeista na demonstacije protv muslimana i iste da je ovo nastlo zbog
njihova nevjerovanja u Allaha i Verovesnika, da su oni pozivani u vjeru
preko Muhammeda (alejhi-s-selam) meutm, oni se nisu odazvali.
Poslije ovog ukupnog iznoenja, da prijeemo na detaljnije izlagaje
teksta.
O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga, ako ne
uini, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu - a Allah e te od ljudi tititi.
Allah zaista nee ukazati na Pravi Put narodu koji nee da vjeruje r5/67J.
Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete
prdravali Tevrata i Indila i onoga to vam objavljuje Gospodar va. " A to
to ti objavljuje Gospodar tvoj pojaae, uitinu, kod mnogih od njih
nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji nee da vjeruje
(5/68).
Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i Sabijci, i krani -
oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela inili, - niega se
oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati r.'/69J.
Odluna i stoga naredba Resulullahu (alejhi-s-selam) da prenese i
saopi, sve mu je stglo od njegova Gospodara, da ne uzima nita u obzir
to bi odvratlo da kae Istnu. U protvnom, on ne bi prenio to to mu je
objavljeno nit bi izvrio ono to zahtjeva poslanica. Allah preuzima na
Sebe njegovu zattu i odbranu od ljudi, a kome Allah bude zattik, pa ta
mu onda mogu uinit obini ljudi?
Rije Istne u vjerovanju ne moe se apatom prenosit. Ona mora da
se saopi konkreto i detaljno, pa neka kae ko hoe od protvnika t
hoe, neka uradi ko hoe od neprijatelja ta hoe, jer rije Istne kod
vjerovanja ne tolerie nalonost prema sugovorniku nit vodi rauna o
njegovim eljama, nego nastoji da bude jasna kako bi prodrla do srca ljudi
kojima je snano i prodorno upuena.
Rije Istne u verovanju, kada bude jasna, doi e do pravog mjesta
u srcu u kome se sabire spremnost za Uputu, doim, kada rije Istne bude
proaptaa i promrmljana, njoj nee bit srca prilagoena, srca U kojima
257
nema spremnost za iman. To su ona srca kod kojih nosilac poziva na Pravi
Put eli da njegov poziv bude prihvaen, a oni kojima je taj poziv upuen,
oni bi to prihvatili kad bi im malo polaskao i preuto neke istne.
Allah zaista nee ukazati na Pravi Put narodu koji nee da vjeruje
|'vn/J.
Prema tome, rije Istne neka bude odluna, sveobuhvatna i
kategorina. Uputa i zabluda ovise od spremnosti srca i njihovoj
otvorenosti, a ne o laskanju i udvaranju na tetu rijei Istne ili njoj u prilog.
Snaga i odlunost u dostavljanju rijei Istne kod vjerovanja ne znai
da treba bit okrutan i grub. Allah je naredio Verovesniku (alejhi-s-selam)
da poziva na put svoga Gospodara mudro i lijepim savjetom. Tu nema
proturjenost nit razilaenja izmeu brojnih kur' anskih usmjerenja.
Mudrost i lijep savjet ne traniziraju odlunost i detaljno iznoenje i
objanjenje rijei Istne. Sredstvo i metod prenoenja Istne je neto drugo
od predmeta prenoenja i njegovog sadraja. Poeljno je da se ne laska kod
iznoenja rijei Istne kad je rije o verovanju. Poeljno je da se ne stane
na pola puta kod objanjenja same injenice. Verska injenica ne poznaje
polovino rjeenje. Od prih dana poziva Verovjesnik (alejhi-s-selam)
pozivao je mudro i lijepim savjetom. Bio je potpuno odluan kod vjerovanja
jer mu je bilo nareeno da kae: O vi nevjernici, ja se neu klanjati onima
kojima se vi klanjate.' (J09/J. 2J. On ih opisuje njihovim svojstvom onakvim
kakvi oni jesu. On je odluan u ovoj naredbi. Ne prihvaa polovino
rjeenje koje mu je bilo ponueno. On ne laska pa da da povoda da i oni
laskaju. On ne obmanjuje, pa da da povoda da i oni obmanjuju kao to bi
eljeli . On njima ne govori da od njih tai samo neznate izmjene u
njihovom vjerovanju, nego im kae da su oni na sutoj neistni, a on na
potpunoj Istni. Postaje sasvim jasno kod iznoenja rijei Istne i iste da
treba promijenit stl u kome nema grubost.
Ovaj poziv i ova obaveza u ovoj suri glasi: O Poslanie, kazuj ono to
ti se objavljuje od Gospodara tvoga, - ako ne uini, onda nisi dostavio
poslanicu Njegovu - a Allah e te od ljudi tititi. Allah zaista nee ukazati na
Pravi Put narodu koji nee da vjeruje rs/67).
L ovog konteksta i poziva prije reenog i poziva kasnije reenog
primjeuje se da se radi o direktoj nameri, a to je predstavljanje
sljedbenika Knjige onakvima kakvi oni jesu opisujui ih svojstvima kakva
oni zasluuju, suoavajui se s njima rijeima da oni nemaju nita sa
vjerom (dinom) , ni ta sa doktrinom (akidom) , nit verovanjem (iman om) .
258
To je zbog toga to se oni ne pridravaju Tevnlta i lndila i onoga to im je
objavljeno od njihova Gospodara. Ovo znai da oni nemaju nita kod sebe
od onoga to tvrde - da su sljedbenici Knjige, nosioci doktrine verovanja i
pristalice vere.
Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete
prdravali Tevria i lndila i onoga to vam objavljuje Gospodar va (5/6BJ.
Kada je Verovjesnik bio zaduen da se suoi s njima i iznese da oni
nisu nikakve vere, tvie, da oni nemaju niega nata bi se ovjek mogao
oslonit, u vrijeme kada je Verovesnik (alejhi-s-selam) bio zaduen da se
s njima ovako odluno i konkreto suoi, oni su ve tada itali svoje knjige
i prisvajali sebi svojstvo jevrejstva ili kranstva, govorei da su vjernici.
Meutm, saopenje kojim je Resulullah (alejhi-s-selam) bio zaduen da im
predoi - ono im u tom asu nije uope nita priznavalo iz oblast onoga to
su tvrdili za sebe jer vjera nije rije koja se da izgovorit jezikom, nije ni
knjiga koja se da itat i recitrat, nije ni svojstvo koje se naslijeuje i
prisvaja. Vera je program ivota, program koji obuhvata doktrine
sakrivene u srcu. Vjera je ibadet predstavljen u obredima, ibadet koji je
predstvljen u uspostavljanju cjelokupnog sistema ivota na temelju ovog
programa. Poto sljedbenici Knjige nisu drali do vere koja bi poivala na
ovim pravilima, to je Poslanik (alejhi-s-selam) bio zaduen da im predoi da
oni nisu nikakve vere nit imaju bilo ta to bi bilo vezano za ovakvo neto.
Pridravanje sadraja Tevrata i Indila i svega onoga to im je dato
od njihova Gospodara zahtjeva, u prvom redu, prihvatanje Allahove vere
koju objavljuje Muhammed (alejhi-s-selam) . Allah ih je zavjetom zaduio
da veruju u svakog poslanika i da ih pomau. Svojstvo Muhammeda
(alejhi-s-selam) i njegova naroda spominje se u Tevratu i lndilu, kao to
kae Allah - a On je najistnitji govornik - pa ipak, oni se ne pridravaju
Tevnlta i Indila i onoga to i je objavljeno od Gospodara njihova (bez
obzira ta se mislilo u rijeima Uzvienoga: i onoga to im objavljuje
Gospodar njihov (5/66J , da li se misli tme na Kur'an kao to kau neki
komentatori Kur' ana, ili na druge Knjige koje su im objavljene kao to je
Zebur Davudu) , i mi kaemo da se oni ne pridravaju Tevrata i lndila, ni
ostaloga to im je objavljeno od Gospodara sve dok ne prihvate novu vjeru
koja potvruje i uva prethodno objavljene Knjige. Oni ne veruju u Allaha
(ne izraavaju ehadet) sve dok ne prihvate posljednju vjeru. Verovesnik
(alejhi-s-selam) je zaduen da se s njima suoi sa ovom Boanskom
odlukom vezanom za njih, da im saopi istnu o njima i njihovom poloaju,
u protvnom, ako ne bi to njima saopio, on ne bi prenio poslanicu svoga
Gospodara. O, kako je to strana prijetja!
259
Uzvieni Alah zna da suoit njih sa ovom kategorikom istnom i
ovim nepobitim rijeima vodi ka poveanju nasilja i nevjerovanja,
upornost i tvrdoglavost s njihove strane. Meutm, to ni u kom sluaj u ne
sprjeava Resulullaha da dostavi ovu naredbu i da se suoi s njima, da ne
izgara zbog nevjerovanja, nasilja zablude i progonstva to e ih zadesit kao
posljedica ovog predoenja Istne, jer Allahova mudrost zahtjeva da se
otvoreno iznese rije Istne, da se na toj rijei grade posljedice u duama
stvorenja, da se vernik uput na Pravi Put poslije oigledna dokaza, a da
zaluta nevernik takoer poslije oigledna dokaza, da se upropast ko se
upropast poslije oiglednog dokaza i ivi ko ivi poslije jasnog dokaa.
Gospodar tvoj pojaae, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i
nevjerovanje ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji nee da vjeruje rs;csJ.
U ovim smjernicama Uzvieni Allah ucrtao je program poziva onima
koji pozivaju, dao im da sagledaju mudrost AHabovu u ovom programu, da
im se srca utee zbog nesree koja e zadesit one koji nisu na Pravom
Putu i kada im se iznese na vidjelo rije Istne a oni pojaaju napokornost
i neverovanje. Prema tome, oni zasluuju takvu stanu sudbinu jer im
srca ne mogu da podnesu rije Istne nit u njihovim utrobama lei bilo
kakvo dobro nit istna. Mudrost Alahova je htela da se njima predoi rije
Istne, da se iskae ono to je tajno i sakriveno, da se iznese na vidjelo
zabluda i neverovaje i, prema tome, da zabludnici i nevernici zaslue
kaznu.
Da se vratimo na pitanje prijateljstva, meusobnog pomaganja i
saradnje izmeu muslimana i sljedbenika Knjige u svetlu ovog saopenja
ime je bio zaduen Verovjesnik (alejhi-s-selam) i u okvru njegovih
rezultata koje je odredio Allah da budu, a to je da e se kod mnogih od njih
poveat nepokornost i neverovanje, pa da vidimo ta emo nai.
Nalazimo da je Allah (Subhanehu) defnirao da sljedbenici Knjige
nisu ni na emu sve dok se ne budu pridravali Tevrata i Indila i onoga to
im je objavljeno od njihovog Gospodara sve dok ne prihvate posljednju
vjeru slijedei ono to se da sasvim jasno shvatt iz poziva upuenog da
veruju u Allaha i Verovjesnika i na osnovu drugih brojnih mjesta. Tada
260
ovo znai da se oni nisu povratli Allahovoj veri, nisu se vratli meu
vernie koje Allah prima.
Nalazimo da je Allah znao da e ovo suoavanje njih sa ovom
injenicom poveat kod mnogih njih nepokornost i neverovanje, ali i
pored toga Allah je naredio Resulullahu da ih suoi s tm bez oklijevanja i
aljenja to e mnoge od njih zadesit nesrea zbog toga.
Kada uzmemo u obzir da je Allahova rije kod ovog pitanja odluna,
to je prava istna i realnost, onda ne preostaje nikakva prostora da bi se za
sljedbenike Knjige moglo rei da su oni vjernici s kojim bi musliman
mogao da surauje i potpomae se u zajednikom stavu protv ateizma i
ateist, a za to plediraju neki zavedeni i neki koji zavode. Sljedbenici
Knjige ne potuju Tevrat ni Indil, ne potuju ono to im je objavljeno od
njihova Gospodara, pa ih musliman smata da nisu ni na emu. Musliman
nema pravo da odlui mimo odluke Allahove jer kada Allah i Poslanik
Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom
nahodenju postupe (..1/.16J. Allahova rije ima tajnu vrijednost. Nju ne
mijenjaju okruenja ni okolnost.
Kada imamo u vidu da je Allahova rije konana rije, a to je tano
i realno, onda nemamo prava da uzimamo u obzir posljedicu ovog
suoavanja sljedbenika Knjige sa ovom istnom, nemamo prava uzimat u
obzir njihovu ljutju prema nama i estnu njihova napada u0 nas. Mi
nemamo prava, na osnovu toga, da pokuavamo stei njihovu naklonost i
ljubav priznavajui im da su vjernici, ijom vjerom bismo bili zadovoljni, i
tme ih prihvatt da meusobno suraujemo protv ateizma i branimo
takva vjerovanja na nain kao to se borimo protv ateizma u korist naeg
vjerovanja. Islam je jedina vera koju Allah prima od ljudi.
Allah (Subhanehu) ne upuuje nam ovo usmjerenje nit e primit Od
nas ovo priznavanje, nit oprostt ovakvo meusobno potpomaganje, nit e
prihvatt koncept iz koga proiste ovakvo meusobno pomaganje, jer
bismo mi tada sobom odluili suproto od onoga to je odluio Allah,
odabrali bismo kod ovog pitanja suproto od onoga to je On odabrao,
priznali bismo vjeru u koju je unijet devijacija da je ona Boaska vjera
koja nas povezuje u nit Boanske vjere. Allah kae da oni nisu nikakve
vere ako se ne budu pridravali Tevrat i Indila i onoga to Hje objavio
njihov Gospodar, a oni to nee init.
I oni koji kau da su muslimani a ne pridravaju se onoga to im je
objavljeno od njihova Gospodara, i oni su ist kao i ovi sljedbenici Knjige,
261
ni oni nemaju nita s verom. Ovo je Allahova rije i odnosi se na
sljedbenike svake i bilo koje objavljene Knjige, a koji se ne pridravaju
sadraja th Knjiga u sebi i svom ivotu. Onaj ko eli da bude musliman
obavezan je, nakon prihvatanja Allahove Knjige u sebi i svom ivotu, da
predoi onima koji se ne pridravaju ove Knjige da nemaju nit s vjerom
sve dok to ne izravaju. Njihovu tvrdnju da su vjernici odbacuje Gospodar
ove vjere. Pravit razliku u ovom pitanju je neophodno i tkve pozvat
ponovo u islam je dunost svakog muslimana koji se pridrava Allahove
Knjige i u sebi i u svom ivotu. Tvrdnja da je neko musliman samo jezikom
ili da je musliman po naslijeu ne potvruje da je on musliman. Time se ne
ostvaruje vjerovanje. To ne daje nosiocu takvih tvrdnji karakteristku
verovanja u Allahovu veru ni kod jednog naroda ni u jednom dobu.
Nakon to ovi prihvate taj poziv i u svom ivotu ponu da se
pridravaju sadraja Allahove Knjige, tada musliman ima pravo da s njima
surauje i meusobno se pomae u odbrani vjere i vernika od ateizma i
ateista. Prije toga, to bi bilo uzaludno razvodnjavanje poziva. Tako ini
zavodnik ili zavedeni.
Allahova vera nije tansparent, nije simbol nit nasljedstvo. Allahova
vjera je injenica koja se istovremeno odraava u savest ovjeka i njegovu
ivotu. Ona se odraava u verovanju koje oivljava srce putem obreda koji
se vre radi klanjanja samo Allahu i sistemom koji regulie ivot. Allahova
vera uspostavlja se samo primjenom svega ovog i u cjelini. Ljudi e bit
pravi vjernici samo tada kada se to bude odrazilo i u njihovim duama i
njihovim ivotima. Svako drugo poimanje vjerovanja razvodnjava
verovanje i zavodi savest oveka. Na tom drugom verovanju musliman
ne moe uspostavit istu savest
Musliman je duan da oglasi ovu istnu i da ini razliku medu
ljudima na ovoj osnovi. Sve drugo to se gradi izvan ovog principa nije
obaveza. Allah je oveku zattik, On ne upuuje neverniki narod.
Onaj koji se bavi ovim pozivom saopit e Poruku ljudima upuenu
od Allaha, imat e pravo da podnosi doka, radi Allaha, protv ljudi samo
onda kada im kompleto prenese istnu ovog poziva i saopi im istnito i
otvoreno kakvi su oni, bez uvijanja i laskanja. U sluaj u da im ne kae da
oni nemaju nit s vjerom, onda bi im nanio tetu. On je duan da im kae
da ono to oni rade jeste, u osnovi, neistna, duan je da ih pozove na neto
sasvim drugo, da se prenesu daleko iz situacije u kojoj su, da ih pozove na
drugi put i korjenitu izmjenu u svojim poimanjima, stavovima, sistemima i
etkom ponaanju. Ljudi moraju da sanaju od onoga ko ih poziva gdje su
262
oni u odnosu na istnu kojoj ih on poziva: e . da nevjernik ostane nevjernik
poslije oigledna dokaza, i d vjernik ostane vjernik poslije oigledna
dokaza . . . (R/42).
Kada onaj koji poziva ponavlja i tepavo govori a ne istakne osnovnu
razliku izmedu neistne i Istne u stvarnost kojoj on ljude poziva i HLiznese
kategorinu razliku izmeu ovog dvoga zbog uvjeta ili okruenja i uvajui
se da se ne sui sa realnou ludi kojom je ispunjen njihov ivot, misli,
ideje i poimanje, onda ih je on obmanuo i nanio Htetu, jer ih nije upoznao
sa poeljnom istnom, pored toga to nije ni prenio zaduenje ili saopenje
ime ga je Allah zaduio.
Lijepo postupanje kod poziva ljudi ka Allahovoj vjeri treba da bude
na nain kojim bi se ostario cilj tog poziva, a ne na nain kako bi im se to
samo prenijelo. Ovo trai da im se poziv prenese u cjelini, a sami nain
prenoenja primijenit e se sukladno postojeim uvetma. Ovaj nain
koncentrisan je na pravilo koje glasi: postupit mudro i na lijep nain.
Danas neki od nas, posmatrajui svijet oko sebe, kau npr. da su
sljedbenici Knjige veoma brojni i vlasnici materijalnih dobara, da se glas
razni h politeista kojih ima na stotne miliona u svijetu veoma dobro uje u
medunarodni m odnosima, da su predstavnici ranih materijalistkih
uenja takoer veoma brojni i vlasnici ruilake moi, a muslimani da
nemaju nita s vjerom jer se ne pridravaju Allahove Knjige njima
objavljene, pa im ovo pitanje izgleda veliko. Oni smatraju da bi bilo
preerano i veliko zaduenje da se suoi ovo cjelokupno zalutalo
ovjeanstvo sa rijeima Istne i da nije potrebno da se svima kae da oni
nemaju nita s vjerom, nit da se tm i takvim objasni istnita vjera.
Ovo nije pravi metod. Dahilijjet ostaje dahilijjet pa makar on
obuhavato i cijelu Zemlju. Stvarnost ljudi ne znai nita sve dok ne bude
uspostavljena na principima prave Allahove vjere. Dunost onoga koji
poziva je dunost koju ne mijenja mnotvo zabluda i veliina neistine.
Neistna je nagomilana i isto onako kao to je poeo prvi poziv sa
prenoenjem poruke Objave cijelom svijetu istui da oni nemaj u nita s
vjerom, tako isto treba da se ponovo nastavi taj poziv. Vrijeme krui i ono
se danas povratlo kao da je vrijeme iz onog dana u kome je Allah poslao
Verovjesnika (alejhi-s-selam) rijeima:
C Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga, - ako ne
uini. onda nisi dostavio poslanicu Njegovu - a Allah e te od ljudi tititi.
Allah zaista nee ukazati na Pravi Put narodu koji nee da vjeruje (6Z6/1.
2G3
Reci: , "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete
pridravali Tevrata i Indila i onoga to vam objavljuje Gospodar va" (5/68).
Ovaj odlomak zavrava posljednjim proglasom vjere koju Alah
prima od ljudi, bez obzira ko su oni i ta su oni. Govori o ljudima koji su
ivjeli prije poslastva Muhammeda (alejhi-s-selam) i o narodima i vjerama
kroz historiju:
Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i Sabijci, i krani -
oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela inili, - niega se
oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati (5/69).
Oni koji su vjerovali - oni su muslimani. Oni koji su upueni, - oni su
Jevreji, a Sabijci su preteno grupa koja je napustla klanjanje kipovima
prije poslanice Muhammeda (alejhi-s-selam) i oboavala Jedinoga Alaha,
grupa koja nije tano verski odreena. Meu njima su i pojedinci Arapi.
Kani su sljedbenici Mesiha (alejhi-s-selam) .
Ovaj ajet jasno iste koja god bila vjera pa prema tome da su oni koji
su verovali u Allaha i Sudnji dan i dobra djela inili, razumljivo, ukljueni
u ovu grupu, a i na drugim mjestma govori se otvoreno da su oni koji su
inili dobra prema Objavi koju je donio posljednji Verovesnik svi spaeni
- niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati (5/69). Oni nee bit
odgovorni za ono to su ranije bili i radili, nit za imena kakva su nosili i
nazive imali. Vano je ta su bili na kraju.
Ovo je to to istemo da se razumije sasvim jasno iz ovog ajeta i ta
se podrazumijeva i vjera za nevolju. Oito je, proiste U ovog vjerovanja
da je Muhammed (alejhi-s-selam) posljednji poslanik, daje upuen cijelom
ovjeanstvu, da su svi ljudi, bez obzira na narode, vjere, vjerska
opredjeljenja, nacionalnost i domovinu pozani da vjeruju u ono to je
Muhammed (alejhi-s-selam) prenio, podraumijevajui t i ono to je
uopeno reeno i podrobno izloeno, a da je onaj koji ne vjeruje da je
Muhamed (alejhi-s-selam) poslanik nit vjeruje ono to je Verovjesnik
(alejhi-s-selam) prenio, u cjelini ili detaljno, zalutao i da Allah ne prima od
njega vjeru koje se pridravao prije islama. Takav ne ulazi u okvir rijei
Uzvienoga: niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati (5/69).
264
Ovo je ta osnovna injenica, saznanje o vjeri za nevolju, injenica koja
ne dozvoljava pravom muslimanu da apue ili mrmlja o njoj pred
veliinom dahilijjetske stvarnost u kojoj ivi oveanstvo. To je injenica
koja ne dozoljava muslimanu da je zaboravi kod uspostavljanja svojih
odnosa sa ljudima na ovom svijetu - raznim narodima i verama. Neka ga
ne optereuje pritsak dahilijjetske realnost pa da prihvaa sebi za
prijatelje bilo koga od predstavnika ovih naroda i vera, a koji se pridrava
vjere kojom Allah nije zadovoljan, nit odgovara da se s njim suraduje i
uzima ga sebi za prijatelja.
Samo je Allah prijatelj onome ko za zattika uzme Alaha i
Poslanika Njegova i vernike - pa, Allahova strana e svakako pobijedit bez
obzira kako izgledala situacija. Oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali
i dobra djela nili, ffi69J , na osnovu ove vjere koja se tetra kao jedina
vera se niega nee bojat i ni za im nee tugovat. Za nj ih nema
staha ni na ovom svijetu, ni na buduem. Za njih nema staha od stane
snaga neistne nagomilanog dahilijeta, za njih nema straha ni od saih
vjernika i oni ne tebaju tugovat.
Poslije ovog izlaganja iznosi se jedan isjeak historije Sinova
Israilovih, Jevreja. U ovom isjeku razotriva se kako oni nemaju nita s
verom. D toga proiste neminovnost saopenja i upuivanja njima ovog
poziva, neminovnost da se pozovu u islam kako bi se sklonili u zattu
Allahove vjere, zatm, da bi se izloila stvarnost Jevreja koja ih prat i koja
se ne mijenja, da se upoznaju i muslimani sa ovom injenicom, da opadne
vrijednost Jevreja u oima muslimana, da se muslimani klone sklapanja
prijateljstva s njima i potpomaganja sve dok su Jevreji u odnosu na ovu
veru takvi .
Mi smo od sinova lrailovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad god
bi im koji poslanik donio ono to nije godilo duama njihovim, jedne su u la
utjerivali, a druge ubijali (5/70J.
Milili su da nee biti na muke stavljeni, pa su bili i slijepi i gluhi, i
onda kad je Allah primio pokajanje njihovo, mnogi od njih su opet bili i
slijepi i gluhi; a Allah dobro vidi ono to oni rade (5/71}.
265
To je stara historija. Ovakav njihov stv prema Verovjesniku (alej hi
s-selam) nije ni prvi ni poslednji, oni su ogrezli u grijeenju i odbojnost,
oni su ogrezli u nijekanju Povelje Allahove, ogrezli da prihvataj u ono to
oni ele za svoje boanstvo a ne prihvataju vjeru Allahovu ni Uputu
vjerovjesnika (alejhimu-s-selam) oni su ogrezl u grijeenju i injenju
svakog nasilja onima koji pozivaju ka Istni i ustajnima pozivu u vjeru.
Mi smo od sinova lsrailovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad god
bi im koji poslanik donio ono to nije godilo duama njihovim, jedne su u la
utjerivali, a druge ubijali r5!70J.
O stavovima Sinova Israilovih prema nj ihovim poslanicima
registirana su brojna nagonjenja u la svojih poslaika i odbijanje,
registrirana broja ubistva i neprijateljski stavovi pri emu preovlauje sud
strast i zabluda.
Moda je najsvetliji sluaj u vezi s tm kaivanje Allaha o historiji
Sinova Isniilovih u kojoj se govori detaljno i dugo protv muslimanskog
U mm eta. Moda je to zbog toga da se s uava Ummet da ne postane neto
slino Sinovima Israilovim. Moda se mislilo tme upozorit muslimane na
klizav teren ili moda da oni koji su svjesni te klizavosti terena i koji tee
ka Allahu spoznaju tu klizavost, ili da se tee poslanicima upuenim
Sinovima Israilovim, kada se suoe sa onim sa ime su se suoili t
poslanici, odnosno, da se upozore pokolenja potomaka muslimana da ne
padnu u situaciju u koju su pali Sinovi Israilovi tokom vremena, pa da im
srca postanu okruta, zavlada strast, srca odbace Uputu te nagone u la
jednu grupu onih koji pozivaju ka Istni i poubijaju drugu, kao to su inili
nasilnici Sinova Israilovih u toku svoje duge historije.
Sinovi Israilovi poinili su sva ta nedjela - grijehe, a smatraju da ih
Allah nee stavit na iskuenje, da ih nee kaznit, tako misle zanemarujui
Allahov zaon i obmajuju sami sebe tme to tvrde da su odabrani Allahov
narod.
Mislili su da nee biti na muke stavljeni, pa su bili i slijepi i gluhi (5/71).
Allah je uinio da su izgubili vid te nisu shvaali ono to su
posmatrali, uinio je da ne raspoznaju ono to uju tako da im to to su uli
ne korist nita, pa i pored toga:
i onda kad je Allah primio pokajanje njihovo r.'/71)
i obuhvato ih Svojom milou, oni je nisu ouvali , nit su se tme
koristli.
266
Mnogi od njih su opet bili i slijepi i gluhi; (5/71)
a Allah dobro vidi ono to oni rade (./71J.
On ih nagrauje prema onome to vidi i zna . . . A oni se toga ne
oslobaaju.
Dovoljno je za vernike da imaju u vidu ovaj drevni sluaj iz historije
o Jevrejima i ovu sadanju starnost, pa da im se njihova vjernika srca
klone prijateljstva s Jevrejima, kao to je uinilo srce Ubadea ibni Samita.
Njih sebi za prijatele uzimaju samo licemeri poput Abdullaha ibni Ube.a
ibni Selula.
To je stav Jevreja, sljedbenika Knjige, doim stav krana objasnit e
kur' anski tekst odluno i potvrdno sukladno prirodi same sure i sluaja
kojeg bude tetrala.
Ranije je u ovoj suri objanjeno da su nevernici oni koji kau da je
Allah Mesih, sin Merjemin. Sada se ponovo govori o tome i odnosi se i na
one koji kau: Allah je jedan od trojice i na one koji kau: Allah je M esih, sin
Meremin. U tekstu se istovremeno navodi da i
i
sa (alejhi-s-selam) kae da
su takvi nevernici i upozorava ih da se samo Allah moe opisat kao
Boanstvo. On priznaje da je Allah njegov Gospodar i njihov Gospodar
istovremeno. U Kur' anu ih Allah upozorava na kraju ovog tekst da ne
nastavljaju sa ovakvim neverovanjem. Takve tvrdnje, kao to ovi trde, ne
mogu rei oni koji veruju u Allaha i Njegovu ispravnu vjeru.
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Meremin!" A Mesih
je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vaem
Gosodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u dennet
zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti ; a nevjernicima nee niko
pomoi (5/72).
Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je
jedan Bog! I ako se ne okane onoga to govore, nesnosna patnja e, zaista,
stii svakog od njih koji nevjernik ostane (5/73).
Zato se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah
prata i samilostan je (5/74).
267
Mesih, sin Meremin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i
odlazili poslanici -, a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu
jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako
se odmeu (5/75).
Reci: "Kako moete, pored Allaha, da se klanjate onome koji nije u
stanju da vam kakvu tetu uini, ni d vam neku korist pribavi, a Allah je
Taj koji sve je i zna?" (5/76).
Reci: "O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome,
suprotno Istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su jo davno
zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga Puta skrenuli!" (5/77).
Ranije smo ukratko iznijeli kako su se i na koji nain uvukle ove
devijante prie Koncila u kransko vjerovanje, verovanje koje je objavio
i
sa (alejhi-s-selam) , prethodni poslanik od Allaha, kao i ostala njegova
braa - poslanici koji su donosili objavu o monoteizmu koga ni najmanje ne
proima politeizam. Sve poslanice dole su da potvrde monoteizam na
Zemlji i neistnitm proglase politeizam.
Da se sada ukratko osvrnemo i na to kakvim su se dogovorom
zavrili t koncili vezani za trojstvo, Mesihovo boanstvo i razilaenje koje
se dogodilo kasnije u vezi s ovim, da izloimo kako smo to i ranije inili.
U knjizi Sevsenetu Sulejman od Noufela ibni Ni' metullaha ibni
Girgiza Nasranija stoji da vjera krana po kojoj se razilae crkve, a to je
pravilnik kojega je objasnio Nikejski koncil, jeste vjerovanje u jednog
Boga: jedan Otc, regulator svega, stvoritelj nebesa i Zemlje, stvoritelj
svega to se vidi i ne vidi, jedan Bog Jesu' , jedinstveni sin, roen iz svjetla
Allahova prije vremena, Bog Istne od Boga Istne, roen nestvoren,
jednak ocu u sutni i bit u kome je bilo sve i koji je radi nas, nas ljudi, zbog
naih greha siao s neba, uelovljen od Svetog Duha i djevice Marije u
oveka, raspet zbog nas u vrijeme Pilata, namuio se i bio sahranjen, ustao
iz mrtvih teeg dana prema onome kako stoji u knjigama, ispeo se na
nebo i sjeo s desnu stanu Gospodara, on e doi sa slavom da uvodi u
vjeru ive i mrtve. Njegovom gospodstvu nema ieznua i verovanje u
Svetog Duha, gospodara koji oivljava a koji je proistekao iz oca koji sa
sinom seddu ini njemu i slavi ga, koji govori u ime poslanika."
Dr. Post u Historiji Svetog pisma kae da se priroda Boga sastoji od
tojice podjednakih boanstava, boga Oca, boga Sina i boga Svetog Duha.
268
Ocu pripada stvorenje posredstvom Sina, a Sinu iskupljivanje, a Svetom
Duhu ienje.
16
S obzirom na potekoe shvatanja koncepcije tri boanstva u jednom
i s obzirom na potekou dovoenja u sklad monoteizma i tojstva, to su
kranski pisci teolozi pokuali odgodit racionalno ramiljanje o ovom
problemu koje razum odbija u samom poetku. Zbog toga sveenik Butr u
svom taktatu El-usul ve-l-ru kae: "Iz toga smo razumjeli onoliko koliko
omoguuje na razum. Nadamo se da emo to raumjet potpunije i jasnije
ubudue kad nam se digne zastor sa svega onoga to je na nebesima i na
Zemlji. Medutm sada, u sadanje vrijeme, dovoljno je onoliko koliko smo
raumjeli. '
Uzieni Allah kae da su sva ova kazivanja nevjerovanje, jer ona
govore, kao to smo vidjeli, o boanstvu Mesiha (alejhi-s-selam) govore da
je Bog jedan od trojice. Doim poslije Allahovih rijei nema razgovora.
Allah govori istnu i upuuje na Pravi Put.
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mes'h, sin Meremin!" A Mes'h
je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vaem
Gosodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u dennet
zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti ; a nevjernicima nee niko
pomoi r5!72J.
Ovako ih je upozorio Mesih, a oni se nisu opametli. Poslije njegove
smrt poinili su upravo ono na to ih je on upozoravao da ne ine.
Upozorio ih je da e bit lieni Denneta i da e im kraj bit Dehennem ako
to budu inili. Medutm, oni su zaboravili rijei Mesiha (alejhi-s-selam)
koje glase:
Csinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vaem Gosodaru!"
(5/72).
Ovdje im je jasno ukaao da su i on i oni u klanjanju Allahu jednaki,
jednaki u robovanju samo Jedinome Allahu koji nema sudruga.
Kur'an zavrava ovaj sud ije se odluke proteu i na druge njihove
nevernike rijei:
Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" r5/73J.
16rrenijeto i djela Muhadaratu f--asranijje od M uhammeda Ebu Ze h C.
4
7
Isto.
269
Ova istna, a na njoj poiva svaka vjera koju je donio bilo koji poslanik
od Alaha, potruje:
A samo je jedan Bog! (5/73J.
Aah prijet kaznom zbog neverovanja kojeg oni izraavaju i u to
veruju:
I ako se oni ne okane onoga to govore, nesnosna patnja e, zaista, stii
svakog od njih koji nevjernik ostane (5/73J.
Nevjernici su svi oni koji ustaju u ovakvim priama za koje Kur' an
kae da su otvoreno nevjerovanje. U tekstu se i dalje prijet kaznom, ali
donose i privlane rijei kako bi se oni pridobiti.
Zato se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah
prata i samilostan je (5/74J
Ovo se u tekstu Kur'ana donosi kako bi im vrata pokajanja bila
otvorena, kako bi ih Kur'an ponuka o da potrae oprost od Allaha i Njegovu
milost prije nego to doe smrti as.
Ovdje ih Kur'an suoava sa snanom stvarnom logikom ne bi li
njihovu prirodu naveo na zdravo saznanje izraavajui i uenje zbog
njihovog odstupanja od ove logike nakon jasne interpretcije i objanjenja.
Mesih, sin Meremin, samo je poslanik - i prije njega su dlazili i
odlazili poslanici -, a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu
jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako
se odmeu (./75J.
Jedenje hrane je stvarna injenica u ivotu Mesiha (alejhi-s-selam) i
njegove iskrene majke. To je jedna od osobenost ivota njih dvoga i doka
da su i Mesih i njegova majka ]judi ili, eventualno, da su boanstvo po
njihovom teolokom izrau. Jedenje hrane je odaziv telesnoj potebi, a ne
neto drugo, npr. licemjerstvo i obmana. Onaj ko ima potebu za hranom
da bi ivio ne moe bit Bog. Alah ivi Sam po Sebi, opstoji Sam po Sebi,
Veit Sam po Sebi, nema potebe ni za im to je stvoreno, kao npr. da
hranu unosi u Svoje bie (Subhanehu) ili da je iznosi.
Imajui u vidu ove jasne logike misli i njihovu istotu, pametan
ovek ne moe o njima raspravljat. Kur'an je to poprato i osudio njihov
stv istovremeno se udei zbog njihovog odstupanja od ove logike:
270
Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih
kako se odmeu (5/75).
Ovaj realni ljudski ivot Mesiha (alejhi-s-selam) bio je izvor zamora
svih onih koji Mesiha ele pretoit u boanstvo, uprkos njegovim rijeima.
Mnogo su raspravljali i razilazili se boanstvu Mesiha (alejhi-s-sela) i
njegovoj prirodi kako smo ranije ukratko naveli.
N astavljajui sa ilaganjem kroz drugi vid ove jasne k ur' anske
logike, dolazimo do ove osude:
Reci: "Kako moete, pored Allaha, da se klanjate onome koji nije u
stanju da vam kakvu tetu uini, ni da vam neku korist pribavi, a Allah je
Taj koji sve uje i zna?" r5/76).
Ovdje je upotijebio termin ma u zamjenu za rije men na ovom
mjestu, namjerno, - da bi se ukljuila sva stvorenja u jednu mreu koja se
klanjaju Allahu, podraumijevajui tu i razumna bia, jer se u tekstu ovdje
ukazuje na neto to je stvoreno, proizvedeno, koja je daleko od injenice
Boansta, pa prema tome, i
i
sa, i Svet Duh i Merema ukljueni su u ovaj
termin ma jer su oni neto to je proizvedeno od stane Allaha. Ovaj termin
odgovara da bude upotrijebljen na ovom mjestu i niko od Allahovog
stvorenja ne zasluuje da mu se drugi klanjaju, jer niko od th stvorenja ne
moe nanijet ni tetu ni korist.
A Allah je Taj koji sve uje i zna" (5/76).
On je Taj Koji sve uje i zna, Koji moe da natet i da drugom
korist. On je Taj Koji uje dovu Njegovih robova i njihov ibadet upuen
Njemu. On zna ta kriju njihove grudi u sebi, zna ta stoji iza te njihove
dove i ibadeta. Od ostalih niko ne moe nit ut, nit znat, nit usliat
njihovu dovu.
Ovo sve zavrava opim pozivom ime je Resulullah (alejhi-s-selam)
zaduen da ga prenese sljedbenicima Knjige.
Reci: "O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome,
suprotno Istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su jo davno
zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga Puta skrenuli!" rs/77J.
Kod zastranjivanja i uveliavanja
l
saa (alejhi-s-selam) unijete su sve
mogue devijacije, izmeu ostloga, sklonost rimskih vladara koji su,
primajui kranstvo, sa sobom unijeli svoj totemizam, zatm elje Koncila
koji se meusobno spore. Unijeta su ta brojna kazivanja protv vere
271
Allahove koju je objavio preko Mesiha, vere koju je Mesih saopio kao
poslanik, govorei: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vaem
Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u dennet
zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti ; a nevjernicima nee niko
pomoi" (5/72).
Ovaj novi apel jeste posljednji poziv za spas sljedbenika Knjige, da se
izuku iz nesagledivih situacija, razilaenja, elja i stast u koje su uronili
oni koji su ranije zalutali, zaveli mnoge i odlutali od Pravog Puta . . .
Da se zadrimo, poslije ovog poziva, pred tima velikim injenicama
na koje ukratko ima smisla ukaat.
Prvo, to je injenica ove velike borbe koju ini islamski program da
bi ispravio vjerniku koncepciju, postavio je na princip apsolutnog
monoteizma, da bi oisto tu koncepciju od totemistkih natruha i
politeizma koji su naruili vjerovanje sljedbenika Knjige, da bi defnirao
ludima injenicu Boanstva, osamljenost Allaha (Subhanehu) u Njegovim
svojstvima i da niko, nit bilo ta to je stvoreno, nema ova svojstva.
Ova velika panja na proiavanju doktinarnog poimanja i njegovo
uspostavljanje na osnovu kompletog i odlunog monoteizma ukazuje na
vanost ovog proiavanja, na vanost doktinarnog koncepta u izgradnji
ljudskog ivota i njegova popravljanja. Ova velika panja ukazuje takoder
da islam uzima u obzir vjeru, da je ona temelj i osnova svake ljudske
aktvnost i svakog ljudskog povezivanja.
Druga injenica je: otvoreno istupanje Kur' an-i Kerima da su
nevjernici oni koji kau: Bog, to je Mesih, sin Meremin, ili kau: Bog je
jedn od trojice. Nijeda musliman nema pravo da kae bilo ta poslije
rijei Allaa Uzvienog. Musliman nema pravo da smata te koji tako tvrde
da se pridravaju Allahove vere. Uzvieni Allah kae da su oni nevernici
zbog ovaih kazivanja.
Ako islam, kao to smo rekli, ne prisiljava nikoga da napust ono to
jeste i u to veruje da bi prihvato islam, islam istovremeno ne kae da ima
iko drugi veru kojom je Allah zadovoljan do muslimai.

tavie, islam
272
otvoreno kae da je to nevjerovanje, da nevjerovanje ne moe bit vjera
kojom bi Allah bio zadovoljan.
Trea injenica poiva na ove dvije a glasi: da je nemogue
uspostavit prijateljstvo i suradnju izmeu sljedbenika Knjige i muslimana
koji vjeruje u monoteizam Allahov i koji vjeruje da je islam u onoj formi
kakvog ga je donio Muhammed (alejhi-s-selam) jedino priznata vera kod
Allaha.
Na osnovu toga, govor o meusobnom potpomaganju izmeu
sljedbenika vjera pred naletom ateizma postaje neto nerazumno prema
shvatanju islama. Kada se vjere doktrinarno meusobno railaze na
kategorian nain, one se ne mogu susretat na drugim podrujima. Sve na
svijetu, u ivotu, poiva, prije svega, na osnovama vjere prema shvatanju
islama.
Najzad, slijedi i kompleksni sud o stavu poslanika Sinova Isnlilovih
prema nevernicima Sinova Israilovih kroz historij ski tok predstavljen u.
stavu Davuda i Is (alejhime-s-selam) . I jedan i drugi proklinjali su
nevernike Sinova Israilovih i traili da im Allah to prihvat. To su inili
zbog grijeenja Sinova Israilovih i nj ihova nasilja, zbog njihovog
drutvenog ponora, zbog njihovog prelaenja preko nedjela koja su se
meu njima irila, a oni ih nisu sprjeavali, zatm i zbog njihovog
prihvatanja nevjernika za prijatelje. Zbog toga su oni zasluili ovakvu
srdbu i prokletstvo i dosuena im je veitost u paklu.
jezikom Davuda i lsaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova
lsr1ilovih koji nisu vjerovali - zato to su se bunili i uvijek granice zla
prelazili: rs/78J
jedni druge nisu odvraali od grenih postupaka koje su radili. Runo
li je zaista to kako su postupali / (5/79).
Ti vidi mnoge od njih kako s mnogobocima prijateljuju. Runo je
zaista ono to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji
vjeno ostanu r5/80J.
A da vjeruju u Allaha i Verovjesnika i u ono to se njemu objavljuje,
oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su od njih nevjernici rs/BJJ.
Ovo pokazuje da je historija Sinova Israilovih koja govori o
nevjerovanju, grijeenju i prokletstvu drevna, da su njihovi poslanici koji su
im upueni da ih spasu na kraj u preuzeli na sebe da ih proklinju i progone
273
zbog Alahove upute. Allah je uo njihove molbe, uknj iio srdbu |
prokletstvo protv Sinova lsnlilovih.
Sinovi Israilovi koji ne veruju mijenjali su njima dostavljene Knjige,
nisu primjenjivali u meusobnom sudstvu Allahov zakon, kao to je
spomenuto na vie kur' anskih mjesta u ovoj i drugim surama. Oni su
prekidali zavjet sa Allahom, zavjet koji govori da e pomagati svakog
poslanika, podravat ga i slijediti .
. . . zato to su se bunili i uvijek granice zla prelazili rs!7BJ.
To je grijeenje i neprijateljstvo. Ono se susree u svim njihovim
vjerikim vidovima i ponaanjima. Historija Sinova Israilovih prepuna je
grijeenja i nasilja, kao to je Alah objasnio u Svojoj

asnoj Knjizi.
Grijeenje i neprijateljstvo nije bi lo djel o pojedinaca drutva Sinova
Israilovih, nego je to postala karakteristika cjelokupnog njihovog druta
o kojima drutvo ut i ne pokuava da ga sprijei i osudi .
jedni druge nisu odvraali od grenih postupaka koje su radili. Runo
li je zaista to kako su postupali /5Z/J
Grijeenje i neprijateljstvo deava se u svakom drutvu. Njega ine
zli, pokvarenjaci i devijant. Zemlja nije nikada bez zla. Ni drutvo nije
nikada bez izuzetaka. Medutm, priroda dobrog drutva ne dozvoljava da
zlo i zabranjeno postanu njegov obiaj, ne dozvoljava da postane tako lahko
i dostupno svakome ko se usudi i zaeli da uini kakvo zlo. Kada injenje
zla postje tee od injenja dobra u bilo kom drutvu, a kazna za zlo
postane neto to opominje, neto to je kolektvno, cijelo drutvo ostaje
bez zla i kana koja opominje past e na krivca. Tada se zlo povlai, a
povodi za to iezavaju. Drutvo postaje vrsto, nema propusta, a sumnja i
spletke ograniavaju se na pojedi nce ili grupe koje progoni drutvo i ne
dozvolava im da zavladaju. Grozote i sramna djela se ne ire nit uzimaju
opi karakter.
Islamski program sa svojim izlaganjem ove pojave u israilskom
drutu u slici koja zasluuje prezir i kritku eli tme muslimanskoj
zajednici da ima ivo, povezano i vrsto bie kako bi moglo odbit svako
nasilje i gTijeenje u njenom zaetku prije nego to to postane opa pojava.

eli ea muslimansko drutvo bude uistnu vrsto i veoma osjetljivo protiv

svakog neprijateljstva upuenog protv njega, eli od odgovornih faktora Zu
verska pitanja da obavljaju poverene im dunosti kako valja i da ih uvaju,
ele da se suoe licem u lice sa svakim zlom, neredom, nasiljem i
274
neprijateljstvom, da se ne plae ukora onih koji kore, bez obzira dolo ovo
zlo od onih koji dre vlast silom ili od bogataa koji dre vlast zahvaljuj ui
bogatstvu, ili zlih ljudi koji vladaj u muenjem i uznemiravanjem drugih, ili
irokih masa nad kojima vladaju hirovi i prohtevi. Allahov program ostaje
uvijek Allahov program, svi oni koji odstupe od njega desno ili lijevo
jednaki su.
Islam insistra na iznoenju ovih obaveza i ini da se kazna protee
na cijelu skupinu zbog toga to se u njoj dogodilo zlo, a ona ga pn-utila.
Islam Ha da je svaka osoba odgovorna za poverenu star jer je to
povjerenje vezano za zajednicu u cjelini.
Prenosi Imam-i Ahmed svojim lancem prenoenja od Abdullaha ibni
Mes' uda: Vjerovjesnik (alejhi-s-selam) je rekao: "Poto su sinovi I srailovi
ogrezli u grijeenju, njihovi uenjaci su im to pokuali zabraniti, ali oni to
nisu prekidali; tada su se i uenjaci njima pridruili, jeli i pili s njima, pa je
Allah uinio da su se oni meusobno ubijali. Allah ih je prokleo putem
Davit da i isaa, sina Merjemina (zbog toga to su grijeili i odmetali se) .''
Tom prilikom Vjerovjesnik (alejhi-s-selam) bio se malo osloni o, a onda
sjede i ree: "Ne, tako mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot, oni nee prestat
sve dok ne budu prisiljeni ! "
Prenosi Ebu Davtd svoj im senedom od istog Abdul laha ibni
Mes' uda slijedee: Vjerovjesnik (alejhi-s-selam) je rekao: "Povod da je
unijet propust medu Sinove Israilove prouzrokovao je jedan ovek koji je
susreo drugog ovjeka i rekao mu: "Covee, boj se Allaha! Proi se toga
to radi! To t nije dozvoljeno! " Sutradan ga je ponovo susreo, a to to je
taj ovek juer radio nije ga sprijeilo da mu se pridrui da jede i pije S
nj im. Kada su to uradil, Allah je dao da su se digli jedan protv drugog i
meusobno se pokokali. Zatm je rekao:
jezikom Davuda i !saa, sina Meremina, do rijei: ali, mnogi od njih
SH nevjernici. Zatm Resulullah dodade: "Nikako, tako mi Allaha, vi ete
nareivat ea se ini dobro i zabranjivati zlo, vi ete nasilnike kanit i pred
Istinom i m savijati ije ili ete ostat kratkih rukava pred Istnom. "
Ovaj problem se ne rjeava tme ea se naredi i zabrani i daje svreno
s tim, nego treba insistirati, bojkotirat pa i silom sprijeit zlo, gTijeenje,
smutnju i neprijateljsto.
Muslim prenosi svojim lancem prenoenja od Ebu Seida Hudrija da
je Vjerovjesnik (alejhi-s-selam) rekao: "Ko od vas primijeti neto to ne
valja, pa neka ga izmijeni fiziki, rukama; ako ne moe fziki, onda
275
rijeima; a ako ne moe ni rijeima, onda srcem (da ga osudi) , a to je
najslabiji iman."
Imam-i Ahmed prenosi svojim senedom od Adija ibni U mejra, da je
uo Vjerovjesnika gdje kae: "Allah nee kanit sve zbog djela to je neko
uinio dok oni oito ne vide to djelo pred sobom i ne osude ga, a mogu ga
osudit. Ako se tako dogodi, Allah e kaznit i pojedinca i sve ostale. "
Ebu Davtd i Tirmizi prenose svojim senedom od Ebu Seida:
Resulullah (alejhi-s-selam) je rekao: "Najbolji dihad je rije Istne izreena
pred vladarom nasilnikom."
Brojni su k ur' anski i hadiski tekstovi koji se navode jedan za drugim
u ovom smislu jer je to veoma vano za odravanje bia jedne zajednice,
gdje niko u toj zajednici nee rei kad primijet neto to je zabranjeno koje
je poinio neko drugi, a ne on:

ta ja imam s tm? Ova elja je brana irenja

nedjela u drutvu jer nee niko rei kad vidi neko nedjelo kako se zbiva i
iri:

ta da ja radim i da se suprotstav lam neredu i nepravdi koja mi moe

tetu nanijet? Ova elja za ouvanjem Allahov svetost i osjeaj direkte
odgovornost za zattu drutva i njegove odbrane, za sticanje spasa kod
Allaha, jeste temelj na emu poiva muslimanska zajednica, odnosno, ono
bez ega ona ne moe postojat.
Sve navedeno je nuno radi pravog vjerovanja u Allaha, radi spoznaje
obaveza koje proistiu iz ovog vjerovaja i ispravnog saznanja o Allahovom
programu, radi spoznaje da Allahov program obuhvata sve stane ivota,
radi ozbilnost prihvatanja vjere snano, radi truda za uspostavlanje ovog
programa koji izrasta iz tog uspostvljanja u cjelokupnom ivotu druta.
Muslimansko drutvo koje izodi svoj zakonu iz Allahovog .akona i
izgrauje svoj cjelokupni ivot na Allahovom programu jeste drutvo koje
doputa muslimanu da provodi naredbe dobra i zabrane zla kako se ne bi
dodilo da ovo pojedinano djelo bude izgubljeno na puini ili da ga uini
nemogue ostvarivim u ivotu, kao to je situacija u dahilijjetskim
drutvima danas svugdje u Svijetu, drutvima koja dijele ivot na tadiciju
i drutvenu terminologiju, gdje se smata runim da se neko mijea u
poslove drugoga, gdje se grijeenje i ispadi smataju linim problemima i
gdje niko nema pravo da se mijea u poslove drugog, gdje se od nasilja,
ugnjetvanja, pritska, napada i tranije ini britka sablja terora, zatvaraju
ust, vee jezik i plai onaj ko direkto govori istnu u lice nasilnika.
Osnovni napor i plemenite rve trebaju da budu usmjerene prije
svega na uspostavljanje dobrog drutva. Dobrim drutvom smatra se ono
276
drutvo koje je uspostavljeno na Allahovom programu. Ovo teba init
prije nego se prijee na ulaganje truda i podnoenje rtava na putu
djeliminog popravka linog i pojedinanog, putem naredbe dobra i
zabrane zla.
Nema nikakve korist od djeliminog pokuaja kada je drutvo u
cjelini loe, kada ga prekriva neznanje i kada je uspostavljeno na drugom
a ne Allahovom programu, kada se u drutvu primjenjuje drugi a ne
Allahov zakon. U tom sluaju treba poet s radom iz osnova, da izrasta iz
korijena, da se ulae trud i napor radi uspostavljanja Allahove vlast na
Zemlji. Kda se uspostavi ova vlast, onda naredba da se ini dobro a
sprjeava zlo postje neto to se oslanja i gradi na toj osnovi.
Ovo sve trai vjerovanje, trai spoznaju istne ovog vjerovanja i
njegovo podruje u sistemu ivota. Verovanje na ovom nivou jeste ono
koje se u cjelini oslanja na Allaha, koje se u cjelini pouzdaje na Njegovu
pomo kod ostvarivanja dobra, bez obzira koliko to potrajalo, i koje
oekuje nagradu samo kod Allaha. Onaj ko izvrava ovaj zadatak, on ne
oekuje nagradu na ovom svijetu, nit da ga cijeni i hvali neko iz zalutalog
drutva, nit oekuje pomo od predstavnika dahiliijeta na bilo kom
mjestu.
Svi k ur' anski i hadiski tekstovi u kojima se navodi naredba dobra i
zabrana zla odnose se na dunost muslimana u muslimanskom drutvu,
drutu koje u principu priznaje vlast Allaha, u kome je na snazi Allahov
zakon bez obzira koliko bilo nasilja u vlast u nekim vremenima i
proirenost grijeha u drugima. Ovo nalazimo u rijeima Resulullaha
(alejhi-s-selam) : "Najboli je dihad rije Istne pred vladarom nasilnikom".
On je voda (imam) , a imam ne moe bit sve dok ne prizna u principu
Allahovu vlast i dok ne bude prihvato arbitrau Allahova zakona. Onaj koji
ne sudi po Allahovom zakonu za njega se ne moe rei da je imam (voa_.
Za takve Allah (Subhanehu) kae:
A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi
nevjernici (SZ44J.
U dahiljetskim drutvima u kojima se ne primjenjuje Allahov
zakon smatra se najveim ono zlo iz koga izviru sva zla. To je odbijanje
Boansta Allahova, odbijanje primjene Allahovog zakona u ivotu. To je
najvee osnovno i korjenito zlo kome se moraju uputt sve osude prije
nego to se prijee na pojedinana zla koja slijede i proistu iz ovog
najveeg zla i koja izrastaju iz njega.
277
Nema nikakve koristi od uzaludnog gubljenja truda dobrih i esttih
ljudi kod suprotstavljanja samo nekim zlima koja proistu, po svojoj
prirodi, iz ovog glavnog zla, zla suprotstavljanja Allahu i tvrdnji za sebe da
ima boaske osobine i odbijanje i nepriznavanje Boanstva Allahu i
Njegova zakona u ivotu. Nema nikakve korist od uzaludnog gubljenja
vremena kod suprotstavljanja zlima koja su uslijedila kao posljedica tog
velikog zla i njegova munog ploda bez dvojbe.
Dakle, na to da se ljudi oslone kod presude nekih zala koje neki
ljudi poine, kojim mjerilima da izmjere njihova djela da bi im mogli rei:
Ovo je neto to ne vala, neto prezirno, pa se klonite toga. Ti npr. kae:
Ovo je nedjelo. Meutm, sa svih strana desetne njih rei e t: Nikako,
nije ovo nevaljalo djelo, nije to prezirno djelo, to je nekada bilo prezirno
djelo koje je zasluivalo osudu u minula vremena. Svijet se danas razvija,
druto napreduje i to to se nekada uzimalo u obzir, danas se ne trai.
Ovo znai. da je potrebno pronai stabilno mjerilo kojem bismo se
obraali kod odmjeravanja djela. Ono bi moralo imat vrijednost koje mu
se priznaju na osnovu ega bismo mjerili da je neto dobro, a neto zlo,
neto to treba init i neto to treba odbacit. Odakle da izvuemo ove
vrijednost i da se na njih oslonimo i gdje da ih pronaemo?
Procjene ljudi, njihovi obiaji, elje i strast su prevrtljivi, nikada nisu
stalni. Prema tome, ako bismo se oslanjali na to, mi bismo dospjeli u
bespue gdje nema nikakva dokaza, na puinu na kojoj nema nikakva
znaka.
Prema tome, neophodno je pristupit uspostavljanju mjerila koje bi
moralo bit stabilno, koje se ne bi klatla, nit se mijenjalo prema eljama.
Ovo stabilno i vrsto mjerilo jeste Allahovo mjerilo.
Pa ta e bit ako jedno drutvo u principu ne priznaje Allahovu
vlast?
S
at e bit ako se to drutvo ne pridrava Allahova zakona i ne
primjenjuje ga?

tavie, ta e bit ako to drutvo ismijava, osuuje i porie

onoga koji poziva ka Allahovu programu?
Nee l bit izgubljen, bezvrijeda i uzaludan trud, da neko u
ovakvom drutvu nareuje da se ini dobro, a zabranjuje zlo kod detalja i
sporednih elemenata u ivotu oveka, u drutu gdje se mijenjaj u mjerila
i vrijednost, suprotstavljaju miljenja i elje?
278
U principu, neophodno je sloit se na jedan sud, na jedno mjerilo, na
jednu vlast i na jedan izvor kome se obraaju svi oni koji se razilaze u
stavovima i eljama.
Nuno je da se nareuje ono dobro koje je najvee, a to je
prznavanje Allahove vlast i Njegova programa u ivotu i zabrana najveeg
zla, a to je odbijanje Boanstva Allahova koje se odraava u nepri hvatanju
i odbijanju Allahova zakona u ivotu. Nakon uspostavlanja ovakve osnove
mogue je na njoj gradit zdanje, mogue je tada sabrat rasut trud,
pokupiti sve napore na jednom mjestu i usmjerit u jednom smjeru radi
uspostavljanja osnove na kojoj poiva i izgrauje se ovo zdanje.
ovjek katkada naslijeuje i oduevljava se dobrim ljudima koji
ulau svoje napore insistrajui na dobrim djelima i sprjeavajui zlo u
sporednim djelima dok je ono to je najglavnije na Zemlji i na emu poiva
ivot muslimanskog drutva i ono na emu se bazira naredba, da se ine
pozitvna djela i sprjeavaju negativna, - izostavljeno.
Kakve korist ima od toga to se ljudima zabranjuje da jedu ono to
je zabranjeno, npr. u drutvu ija privreda u cjelini poiva na kamat, to
znai sva sredstva ostvarena tme su zabranjena i nijedna jedinka u tome
drtvu ne moe jest neto to je halal, jer drutveni i privredni sistem u
cjelini nije postavljen na Allahovom zakonu, jer je u osnovi odbijeno
Boanstvo Allaha izraeno u neprihvatanju Njegovog zakona u ivotu.
Kakva je korist od zabrane ljudima da ne grijee u drutvu iji zakon
ne tretira prosttuciju prekrajem osim u sluaju prezrenja, i ne kanjava se
ak ni u tm momentma primjenivi Allahov zakon, jer to drutvo odbija
Boanstvo Allahovo, ne primjenjuje Njegov zakon u ivotu.
Kakva je korist od zabrane ljudima da konzumiraju alkohol u
drutvu koje dozoljava da se prodaje i pije alkohol, a kanjava samo onda
kada se u pijanom stanju ogrijei na javnom putu o zakon, pa i tada ga ne
kanjava Boijom odredbom (hadd jer to druto u osnovi ne priznaje
sudstvo Allahovo.
Kakve korist ira to se ljudima zabrajuje da grde i psuju vjeru u
drutvu koje ne priznaje Allahovu vlast i koje se ne klanja Allahu nego
uzima sebi za boanstvo neto drugo mimo Allaha, prihvata tog drugoga,
prihvata se njegov zakon, sistem, vrednovanje i mjerila, a onaj koji psuje i
grdi i koga psuju i grde, ni jedan ni drugi nemaju nita sa Allahovim
djelom. Oni su kao i cijelo njihovo drutvo odani veri onoga ko im donosi
te propise i zakone i koji im postavlja vrijednost i mjerila.
279
Kakva je korist od insistranja da se ini dobro a sprjeava zlo u
ovakvim i slinim situacijama? Kakva je korist od zabrane ovih grijeha, a
neki od njih su sasvim mizerni, dok se najvei grijeh ne zabranjuje, grijeh
nevjerovanja u Allaha izraen kroz odbijanje primjene Njegova programa u
ivotu .
Pitanje je mnogo krupnije, ire i sloenije od truda kojeg ul au ove
dobre, moi i interesiranja, to u ovoj fai nije neto to prat sporedne
zabrane bez obzira koliko to bilo ogromno, makar se to izraavalo i kroz
primjenu Allahovih odredaba (hudu jer Allahove odredbe poivaju prije
svega na priznavanju samo Njegova sudstva. Ako ovo priznavanje nije
postalo realna injenica predstavljena u priznavanju Allahova zakona kao
jedinog izora za zakonodavstvo i priznavanja Boanstva Allahu i Njegove
moi da su jedini izvor vlast, onda svaki trud uloen u ono to je sporedno
izgubljen je i nema korist, svaki pokuaj ulaganja truda u tome je
uzaludan. Radit na sprjeavanju onoga to je najvee zlo zasluuje da se
prije svega t1 ulae trud i pokua to odstranit i osudit prije ostalih zala.
Verovesnik (alejhi-s-selam) kae: "Ko od vas primijet neko
zlo neka ga odstani fzik; ako ne moe da g odstani fziki,
neka ga osudi rijeima; ako ni U ne moe, onda u sebi, srcem, H
ovaj posljednji stv je U naslabijeg imana. "
Ponekad dolazi vrijeme i takva situacija da u njemu muslimani nisu
u staju odstranit neko nedjelo fziki, nit su u stanju to osuditi verbalno,
pa im preostaje samo ono to predstavlja najslabiji iman, a to je bar tenja
da ga izmijeni i osudi u svom srcu. Nema nijednog koji ne moe bar ovo
uinit ako i ole bude musliman.
Ovo nije na negatvni stav prema zlu, kao to to ustvari izgleda.
Izraz Resulullaha (alejhi-s-selam) ovdje govori o tenji izmjene stnja u
njegovoj prirodi . Osudit zlo srcem znai sauvat srce i ouvat u njemu
pozitvnost protv onoga to je negatvno. Takvo srce ga osuuje, prezire i
ne predaje mu se, ne smatra takvu situaciju da je zakonska, kojoj se treba
povinovat i priznat je. Osudit neku situaciju srcem je pozitvna mo koja
tei ruenju te negatvne situacije i uspostvljanju bolje i pozitvne prvom
prilikom kada to bude mogue iekujui da se ono osudi im se pokae
povoljna prilika. Prema tome, ovo sve je pozitvno djelo u cilju izmjene u
pravcu boljega. Istna je da je to najslabiji vid imana, ali musliman ne smije
ii ispod granice ouvanja najslabijeg vida imana. Predaja zlu i onome to
je osueno zbog toga to je zlo realnost i to je uslijedilo zbog pritska jeste
280
izlaenje iz poslednjeg kruga i naputnje ak i ovog najslabijeg vida
tman a.
U protivnom, na drutvo bi se izlilo prokletstvo kakvo se izlilo na
Sinove Israilove.
jezikom Davuda i !saa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova
Israilovih koji nisu vjerovali - zato to su se bunili i uvijek granice zla
prelazili: (5/7RJ
jedni druge nisu odvraali od grenih postupaka koje su radili. Runo
li je zaista to kako su postupali .' (./79).
\ kontekstu se dalje govori do kraja ovog odlomka o Sinovima
Israilovim. To je ujedno i kraj ovog duza. Tu se opisuje njihov stav u
vrijeme Resulullaha (alejhi-s-selam) , a takav njihov stav je stv za sva
vremena i za sva mjesta. Oni uzimaju za prijatele nevjernike, meusobno
se potpomau protv muslimanske zajednice, uzrok tome lei, premda su
oni sledbenici Knjige, u tome to ne veruju u Alaha i verovjesnika
Muhammeda i to nisu prihvatli posljednju Allahovu veru. Prema tome,
oni nisu vjerici, jer da su bili vjernici, ne bi uzimali nevjernike za prijatelje.
11 vidi mnoge od njih kako s mnogobocima prijateljuju. Runo je
zaista ono to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji
vjeno ostanu (S/ROJ.
A da vjeruju u Allaha i Verovjesnika i u ono to se njemu objavljuje,
oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su od njih nevjernici rs;sv.
Ovo govori o stavu Jevreja u vrijeme Resulullaha (alejhi-s-selam) , on
isto tako govori o njihovom stvu danas i sutra i u svako vrijeme. On se
moe primijeniti takoer i na drugu grupu sljedbenika Kjige na veem
dijelu prostora danas na Zemlji. Ovo upozorava da se dobro razmisli o
taj nama ovog K ur' ana i njegovim pohranjenim nadnaravnostima za
muslimansku zajednicu svakog vremena.
Jevreji su uzimali sebi za prijatelje politeiste, nagovarali ih protv
muslimana: a o neznabocima govore: "Oni su na ispravnijem putu od
vjernika" wsv, kao to o njima kae asni Kur'an. Ovo je dolo do izraaja
28I
najpotpunije u vrijeme borbe Ahzab kao i prije te borbe i poslije nje - sve do
posljednjeg trena. Ono to su nedavno uradili Israeliani u Palestni, uradili
su samo uz pomo prijatelja i saradnjom sa novim nevjernicima -
materijalistma i ateistma.
Ova druga grupa sljedbenika Knjige surauje sa materijalistima,
ateistima. To ini kad god su u pitnju muslimani. Oni surauju i sa
totemistma, koji su tkoder politeist. To ine kad god iskrsne borba
protv muslimana, ak i kad ovi muslimani ne predstavljaju islam ni u emu
osim to su potomci naroda koji su bili muslimani. To je u njma
ukorijenjeno i nikada da se smiri u odnosu na ovu veru i u odnosu na one
koji joj pripadaju, makar t toboe pripadali islamu.
Istinu je obznanio Uzvieni: 11 vidi mnoge od njih kako s
mnogobocima prijateljuju. Runo je zaita ono to sami sebi pripreaju: da
se Allah na njih rasrdi i da u patnji vjeno ostanu rs/RJ.
To je uinak kojeg su sami ostvarili, zasluili su srdbu Allahovu i
vjeitost u paklu. Pa zar moe bit loiji rezultat i ostvarenje, zar moe biti
neto loije od ovoga to su oni sami sebi pripremili?! O, kakav je to gorak
plod . plod njihova uzimanja nevjernika sebi za prijatelje!
Pa ko od nas uje rijei Uzvienog Allaha o nekom narodu, pa onda
donosi nekakve odluke koje nije dozolio Allah, odluke prijateljevanja i
suradnje izmeu pristalica ove vjere i njenih neprijatelja koji prijate1juju s
nevjernicima?
Kakav je t motv?

ta je t povod?

ta je t navelo taj narod da uzme

sebi za prijatelje one koji ne veruju? Nita drugo do neverovanje u Allaha
i Verovjesnika.
A da vjeruju u Allaha i Verovjesnika i u ono to se njemu objavljuje,
oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su od njih nev,iernici /58U.
Ovo je taj razlog. Oni ne vjeruju u Allaha i Verovjesnika. Mnogi su
ogrezli u grijeh, sroditi se sa onima koji ne veruju, sroditi u osjeanju i
stremljenju i siguro uzimaju sebi za prijatelje one koj i ne vjeruju, a ne
uzimaju vjernike.
I ovog kur' anskog pogovora pro istu Ujako uolive injenice:
Prva: svi sljedbenici Knjige, osim male grupe koja je vjerovala u
Muhammeda (alejhi-s-selam) ne vjeruju u Allaha. Ne veruju jer ne vjeruju
u Njegovog posljednjeg poslanika. Kur'an njima ne negira samo vjerovanje
?82
u Verovjesnika, nego negira i njihovo verovanje u Allaha. A da vjeruju u
Allaha i Verovjesnika i u ono to se njemu objavljuje, oni s njima ne bi
prijateljevali . . (5/RrJ. Ovo je sud Allahov (Subhanehu) koji nema potrebe za
objanjenjem, bez obzira koliko oni tvrdili da vjeruju u Allaha, posebno ako
imamo u vidu kakva su nastrana poimanja unijeli vezana za injenicu
Boanstva, o emu je bilo govora u ajetma ove cjeline i u drugim ajetma
asnog Kur'ana.
Druga injenica: svi sljedbenici Knjige pozani su da prihvate vjeru
Allahovu, pozvani su preko Mohammeda (alejhi-s-selam) . Ako prihvate
poziv, onda su vjernici Allahove vere, a ako se okrenu i ne prihvate poziv,
onda su oni upravo onakvi kakvim ih je opisao Allah.
Trea injenica: nema prijateljstva nit suradnje izmeu njih i
muslimana ni u jednoj oblast jer svaki posao u ivotu muslimana potinjen
je Allahovoj naredbi.
Preostaje da islam nareuje svojim sljedbenicima da lijepo postupaju
i ine dobro sledbenicima Knjige kod druenja i ponaanja, da tte
njihove ivote, imovinu, rz i obra u islamskoj zemlji. Da ih ostavi u veri
onakvoj kakvi su, da ih poziva lijepo u islam i da lijepo raspravlja i govori s
njima. Njima se preputa da urade to hoe u svojim odnosima sa
muslimanima. Oni se, u svakom sluaju, ne prisiljavaju ni na to u vezi sa
vjerom.
Ovo je islam. U svojoj istot, jasnoi, dobrot i toleranciji. Allah
govori istnu, On upuuje na Pravi Put.
Kraj estog duza, slijedi sedmi rijeima Uzienoga:
11e sigurno nai da su vjernicima najei neprijatelji . . .
283