You are on page 1of 863

Naslov originala SAYYID QUIB F1 ?:IIAU-I.

rQuR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi zilali-1-Qur'an 9' SARAJEVO, 1998.

ri ; "" ;;v-_;: "" ;.;Jr " , ,, ' ', .. T '=""""""" "" - " ' , .", 'JJ.i:-:JJ cj:J J 4.., y ",,", ,

. "" , ,.., . }:", . . " -' ", , . ,"." . (( cJJ; n:-' 'J\.; _,j U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Sv( vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/122).

U OKRIUU KUR'ANA 9 U IME AllAHA, MIWSTIVOG, SAMILOSNOG! PREOSTAU DIO SURE EL-A'RAF I POETAK SURE EL-ENFAL

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovaj, deveti duz sastoji se iz dva dijela: prvog, koji predstavlja ostatak sure El-A'raf - iz dijela mekkanskog Kur'ana-, i on zaprema tri etvrtine ovog duza, i drugog dijela koji se sastoji iz jedne polovine prvog hizba sure El-Enfal - iz dijela medinskog Kur'ana i on zaprema preostalu etvrtinu ovog duza. Ovdje emo se zadovoljiti sa sumarnim izlaganjem prvog dijela, dok emo drugi dio ostaviti na ono mjesto gdje pripada, kad budemo, ako Bog da, predstavljali suru El-Enfal, shodno programu koga smo slijedili u upoznavanju sa surama Kur'ana ... U osmom duzu u dijelu koji smo izloili tiuno u suri El-A'raf

prola su kazivanja o poslanicima, poslanstvima i narodima poslije Adema (alejhi's-selam). Od povorke imana tamo smo izloili kazivanja o Nuhu, Hudu, Salih u, Lutu i Suajbu (alejhimu' s-selam) i o stradanjima onih naroda koji su u la ugonili svoje poslanike i o spasu onih koji su im vjerovali. Sada, ovaj duz poinje sa ostatkom kazivanja o uajbu (alejhi' sselam). Meutim, mi smo odabrali da taj ostatak kazivanja prikljuimo kraju osmog. duza kao dopunu tamonjem kazivanju. Kontekst ove sure, zatim, pravi stanku da bi to bilo povod tim kazivanjima shodno programu ove sure - otkrivajui u ovom pogovoru korake Allahovo g odreenja sa onima koji su ugonili poslanike u la ... Kako ih kanjava neimatinom i boleu ne bi li se njihova srca probudila i postala njenija, ne bi li pribjegla Allahu i pokajala se. Ako se ova srca ne probude, ne otvore se i ne okoriste se iskuenjem, Allah ih preputa zadovoljstvu - to je tee iskuenje tako da oni postanu jo nemarniji .l

prema Allahovom odreenju, drei ivot igrom i zabavom. Tada ih Allah nenadano i neoekivano kanjava: I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove nematinom i boleu nismo kaznili da bi se pokajali. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnoili i rekli: "I nae su pretke pogaale i alosti i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neoekivano kaznili (7/94-95). Ovdje kontekst takoer otkriva vezu izmeu vrijednosti vjerovanja i Allahovih zakona u kanjavanju ljudi, s obzirom na to da nema prekida u koracima Allahovog odreenja izmeu ovih zakona i tih vrijednosti. Ova veza je skrivena za nemarne jer se njen utjecaj vjerovatno ne primjeuje na kratke staze, meutim, sigurno e se dogoditi, dugoronije gledano: A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kanjavali za ono to su zaradili (7/96). U pogovoru slijedi otkrivanje koraka Allahovog odreenja prema

onima koji su poricali Njegove zakone i njihove veze sa vrijednostima vjerovanja u ivotu ljudi; slijede doticaji u vidu prijetnji koje tresu srca i skreu panju na propast poricatelja koja budi nemarna: A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naa kazna nee snai nou dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naa kazna nee snai danju dok se budu zabavljali? Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. Zar nije jasno onima koji nasljeuju zemlju prijanjih stanovnika njezinih da emo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih. kazniti i srca njihova zapeatiti, pa savjet nee posluati <7197-100). Ovaj pogovor zavrava obraanj,em Allahovom Poslaniku (alejhi' sselam) u vezi sa ovim kazivanjem. U njemu je saetak onoga to se desilo narodima koji su odranije poricali; u njemu je opis njihovog stanja i zaborava zavjeta koga su dali Allahu: da e priznavati Njegovo Boanstvo i Njegovu Jedinost; u njemu je beskorisnost dokaza, argumenata i mudiza koje su im donosili njihovi poslanici zbog zatajivanja njihove prirode i nemarnosti njihovih srca: O tim gradovima Mi ti neke dogaaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da povjeruju u ono u to prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapeati, - a Mi smo znali da se veina njih nee zavjeta drati, i znali smo da e veinom, doista, grenici biti (7/101-102). 2

Poslije ove stanke, radi pogovora propasti Nuhovog, Hudovog, Salihovog i uajbovog naroda, dolazi kazivanje o Musu (alejhi's-selam) sa faraonom i njegovim glaveinama prvenstveno, zatim sa njegovim narodom Sinovima Israilovim, naposljetku ... Kazivanje o Musau u ovoj suri zauzima najvie prostora i najvie mjesta u jednoj suri izmedu svih sura Kur'ana ... Dijelovi kazivanja o Sinovima Israilovim su navedeni na mnogim mjestima, pored kraih ukazivanja na ta kazivanja na drugim mjestima u Kur'anu ... Ovo kazivanje je ujedno najvie navoen o kazivanje u cijelom Kur'anu ... Vjerovatno je ta podrobnost u kazivanju o ovom narodu bila radi mudrosti na koju smo ukazali ranije u ovom Okrilju, u estom duzu, na stranicama 138.-139. na slijedei nain: Jedna strana te mudrosti jeste da su Sinovi Israilovi bili prvi koji su se suprotstavili islamu smutnjama i ratom u Medini i na cijelom Arabijskom poluotoku. Ratovali su protiv muslimanske zajednice od njenog prvog dana. Oni su prihvatili licemjerstvo i licemjere u Medini. Oni su ih poduili kako treba spletkariti protiv muslimana i nove vjere. Oni su hukali idolopoklonike i nadmetati se sa njima i zajedniki se savjetovali protiv muslimanske zajednice. Oni su ti koji su predvodili propagandni rat, podvale i spletke u muslimanskim r;edovima, kao to su predvodili sumnjienje i izvrtanje u pitanjima koja se odnose na vjeru i rukovodstvo prije nego su stupili u otvoreni i najavljeni rat. Tada su morali biti otkriveni muslimanskoj zajednici kako bi saznali ko su njihovi neprijatelji, kakva je njihova priroda i historija, kakvim se sredstvima slue i kakva je to borba koju muslimani sa njima vode.

Allah je znao da e oni biti neprijatelji ovoga Ummeta u cijeloj njegovoj povijesti, kao to su bili i neprijatelji Allahove Upute u cijeloj svojoj prolosti. Tada ih je Allah potpuno razgolitio pred ovim Ummetom, kao i njihova sredstva kojima su se sluili. Druga strana ove mudrosti jeste da su Sinovi Israilovi sljedbenici Objave prije nego je sa Allahovom posljednjom Objavom zavren ciklus objavljivanja. Njihova povijest prije objave islama see daleko u prolost. Devijacije u vjerovanju i stalno krenje zavjeta ostavilo je svoje tragove u njihovu ivotu, moralu i tradiciji. Otuda je bilo nephodno da muslimanski Ummet - batinik svih objava koji u naruje uzima Boansku ideologiju u cijelosti - zna povijest ovoga naroda, njene mijene, opasnosti i klizavosti puta i posljedice u ivotu Snova Israilovih i njihovog morala, kako bi ovo iskustvo pridruio - na polju vjere i ivota- svome iskustvu i to iskoristio da bi se sauvao pokliznua, ejtana i poriva devijacije na putu prvih pokusa. 3

Jo jedna strana ove mudrosti ogleda se u pokusima Sinova IsrAilovih tokom njihove duge historije. Allah je znao da e vrijeme koje, to due traje, sve vie utjee na okrutnost srca i da e u generacijama koje dolaze doi do devijacije. Muslimanski Ufnmet e trajati sve do Sudnjega dana i bit e suoen s vremena na vrijeme sa onim sa ime su bili suoeni Sinovi IsrAilovi u svome ivotu. Zato je pred odgovorne ovoga Ummeta i reformatore u stoljeima koja dolaze dao primjere nevolje koje su snale te narode kako bi na osnovu toga mogli uspostaviti pravu dijagnozu u lijeenju bolesti. Najtvra srca koja otkazuju poslunost na Uputu su srca koja su spoznala pa onda skrenula. Srca koja su neobraena bra su u prihvatanju Upute jer su iznenaena onim novim to poziv sadri. To ih potresa i sa njih skida kumulus zbog novine i zaslijepljenosti novinom koja kuca na vrata njihove prirode po prvi put, dok drugi poziv srcu koje je ranije pozivan o ne predstavlja nita novo, niti ga taj poziv uzbuuje i zato je ovdje potrebno uloiti vie truda i strpljivosti! I tako dalje i tako dalje ... Neke serije iz kazivanja o Musa.u (alejhi's-selam) i Sinovima IsrAilovim ranije su navedene u ovom Okrilju - poredane prema redu sura u Mushafu, a ne prema hronologiji objavljivanja - u suri El-Bekare, Ali Imran, En-Nisa', El-Maide, El-En'am ... Medutim, ako uzmemo u obzir hronoloki red objavljivanja, ove njene serije koje su spomenute ovdje u mekkanskoj suri El-En' am prethode onome to je od njih spomenuto u medinskim surama. To je oevidno iz naina njihovog izlaganja ovdje i njhove prirode izlaganja tamo. One se ovdje izlau kao kazivanja, a tamo se

izlau kao suoavanja Sinova lsrAilovih sa ovim kazivanjima, opominjanja njihovim dogaajima i deavanjima i njihovim stavovima prema njima. Ovo kazivanje se spominje na trideset mjesta u cijelom Kur'anu mekkanskom i medinskom dijelu medutim, podrobno iznoenje ovoga kazivanja nalazi se samo na deset mjesta u deset sura, od kojih je ono na est mjesta dato najpodrobnije. Ovo to se nalazi u suri ElA'raf je prvo opirno iznoenje ovog kazivanja. Ono takoder zaprema najvie prostora iako su serije ovog kazivanja koje se nalaze na ovom mjestu manje od onih koje se spominju u suri Ta-ha. l Ovo kazivanje ovdje poinje serijom suoavanja faraona i njegovih glaveina sa poslanstvom. Dok ono u suri Ta-ha poinje serijom u kojoj se MusA (alejhi's-selam) doziva s desne strane Tura, a ono u suri El-Kasas V. poglavlje El-Qissatu fi'lQur'an, u djelu Et-Taswiru'l.fennijju fi'l-Qur'an. 4

poinje serijom o roenju Musaa u periodu progona Sinova Israilovih ... Njegovo iznoenje poinje - u skladu sa atmosferom i ciljevima sure, shodno metodu Kur'ana u iznoenju svih kazivanja2 - skretanjem panje na kraj i posljedice faraon ovog i negiranja njegovih glaveina. To je primjetno od prvog trenutka u njegovom prikazivanju: Zatim smo, poslije njih, poslali Musila faraonu i glaveinama njegovim sa dokazima Naim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skonali oni koji su nered inili (7/103). Potom teku serije kazivanja sa svojim prizorima ... Prvo, sueljavanje sa faraonom i njegovim glaveinama... I, naposljetku, sueljavanje sa Sinovima Israilovim, njihovom stranputicom, zabludom i devijacijom! S obzirom na to da emo - kaSnije - ovo kazivanje izloiti detaljno, ovdje emo se zadovoljiti zastajanjem pred njegovim glavnim znakovima i univerzalnim nadahnuima i inspiracijama ... - M usa (alejhi' s-selam) suoava faraona i njegove glaveine da je on

poslanik Gospodara svjetova: I Musil ree: o faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! Dunost mi je da o Allahu samo istinu kaem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Isrllilovi!" (7/104-105) Isto tako kada dolazi do nadmetanja izmeu njega i faraonovih arobnjaka, pa ovi budu pobijeeni i postanu vjernici, oni povjeruju u Gospodara svjetova: ... a arobnjaci se licem .na tle bacie. 'Yi vjerujemo u Gospodara svjetova"' - povikae, Gospodara Musllova i Hllrii.nova!" (7/I2<H22J .. kada im faraon zaprijeti okrutnom kaznom, oni se . okreu svome Gospodaru izjavljujui da se oni vraaju Njemu, svojim ivotima, smrtima, proivljenju i itavim svojim biem i svime to imaju: A oni rekoe: 'Yi emo se, doista, Gospodaru naem vratiti! Ti nam zamjera samo to to smo u dokaze Gospodara naeg povjerovali kad su nam oni doli. Gospodaru na, daj nam snage da izdrimo i uini da kao vjernici umremo!" (7/125-126). Zatim Musa (alejhi' s-selam), koji poznaje svoj narod, na mnogo mjesta upoznaje ih sa njihovim istinskim Gospodarom ... Zato, kada faraon oglaava da e ponoviti progon Sinova Israilovih, ubijajui njihovu muku, a ostavljajui u ivotu ensku djecu Musil ree narodu svome: "Molite ... Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijee kome On hoe od robova Svojih; a lijep ishod e biti za one koji se budu Allaha bojali."' Zlostavljani smo"' - rekoe oni - "prije nego to si nam doao, a i nakon to si nam doao!"' A Musil ree: Gospodar va e

V. prethodni izvor. 5

neprijatelja vaeg unititi, a vas nasljednicima na Zemlji uiniti, da bi vidio kako ete postupiti (7/128-129) Kada ih je preko mora preveo i kada su naili na narod koji se klanjao kipovima, i oni su traili od Musaa da im napravi boga kipa, kao to ovaj narod ima kipove bogove, pa je odgovorio:"Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti !" - ree on. "Zaista e biti poniteno ono to ovi ispovijedaju i beskorisno e im biti ono to rade. Zar da vam, pored Allaha, traim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" (7/138140). Ovi kur' anski tekstovi u ovom kazivanju potvruju autentinost vjere koju je donio M us (alejhi's-selam) i autentinost vjerskog poimanja koga formira ova autentinost... To je ispravno poimanje koje formira islam i koje sadri Allahova vjera u svim poslanstvima. Oni takoder potvruju neispravnost teorija i nagaanja koju proturaju zapadnjaki istraivai historije religija i oni koji prihvataju njihov program i njihove tvrdnje piui o evoluciji vjrovanja! Ovi tekstovi isto tako potvruju oblike devijacija koje su pratile historiju Sinova lsrrulovih i njihovu iaenu prirodu. Ovo je samo jedan primjer ta su sve govorili:"O Musa," - rekoe - "napravi "i ti nama boga kao to i oni imaju bogove!" (7/I38J .. Oni su tako za Boanstvo prihvatili tele u . Musovom odsustvu kada je otiao na brdo na susret sa svojim

Gospodarom! Oni su, na primjer, traili da otvoreno vide Allaha, 'u protivnom, nee vjerovati! Medutim, ove devijacije nisu predstavljale sutinu vjerovanja koje je donio Mus od svoga Gospodara. To su samo devijacije ovog vjerovanja, pa kako emo, dakle, devijacije drati samim vjerovanjem? Kae se da su one "evoluirale" u monoteizam?! -Sueljavanje Musaa sa faraonom i njegovim glaveinama takoder otkriva sutinu borbe izmedu svake Allahove vjere, na jednoj strani, i svakog neznabotva, na drugoj strani. Ono objanjava kako tirani gledaju na ovu vjeru i kako u njoj osjeaju opasnost po svoje postojanje. Ono takoder objanjava kako vjernici shvaaju sutinu borbe koja se vodi izmedu njih i tirana! Musa (alejhi's-selam) samo to je rekao faraonu: "O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! Dunost mi je da o Allahu samo istinu kaem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!" (7/I04-105J, on je shvatio smisao ovog poziva Gospodaru svjetova ... Shvatio je da to znai povratak sve vlasti Allahu vraanjem potinjenosti svih svjetova,Gospodaru svjetova! Na osnovu ovog znaenja Musa je traio oslobaanje Sinova Israilovih, jer ako je Allah Gospodar 6

svjetova, onda nijedan od Njegovih robova - a to je i oholi i nasilni faraon nema prava da ih potinjava sebi, jer oni su samo robovi Gospodara svjetova ... Vraanje svake vlasti Uzvienom Allahu znai vraanje svakog suvereniteta samo Njemu, jer suverenitet je manifestacija Allahove vlasti nad ljudima - a i oni spadaju u svjetove - koja se ispoljava takoder u svjetovima kroz njihovu potinjenost jedino Allahu. Ljudi nee priznati Allahovu vlast nad sobom sve dok se ne potine jedino Njemu i sve dok svoju potinjenost ne posvete ovoj vlasti... drugim rijeima, ovom suverenitetu ... U protivnom, oni ne priznaju Allahovu vlast nad sobom kada se potine suverenitetu nekog drugog koji im ne sudi prema Njegovom zakonu. Faraon i njegove glaveine su shvatile opasnost poziva Gospodaru svjetova. Osjetili su da jedin ost Gospodara znai oduzimanje vlasti od faraona - i njihove vlasti koja se oslanja na njegovu vlast - pa su ovu opasnost izrazili da MusA hoe da ih izvede iz njihove zemlje: Glaveine naroda faraonova povikae: Ovaj je, doista, vjet arobnjak, on hoe da vas izvede iz zemlje vae, pa ta predlaete?" f7/1()9.1JOJ . . A glaveine naroda . faraonovog rekoe: "Zar e ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i boanstva tvoja napusti ?" (7/127) ... Oni su samo htjeli da ovaj poziv Gospodaru svjetova ne nosi nego samo jedno znaenje, a to je oduzimanje vlasti iz ruku ljudi tirana i njeno vraanje njenom pravom

vlasniku - Njemu Uzvienom, a ovo znai sa njihovog stanovita pravljenje nereda na Zemlji! Ili kako se to kae danas u zakonima dahilijjeta za pozive poput ovog da je to pokuaj prevrata sistema vlasti! Sa dahilijjetskog stanovita tirana koji uzurpiraju Allahovu vlast odnosno koji uzurpiraju Njegovo pravo Gospodara, vrei nadlenosti tog prava, makar to i ne rekli jezikom - ono je prevrat sistema vlasti, jer sistem vlasti u dahilijjetima poiva na boanstvu jednog ovjeka od strane ostalih ljudi, dok poziv Gospodaru svjetova znai da su ljudi obavezni da oboavaju Gospodara ljudi! Faraon je arobnjacima kojima je Istina oi otvorila, pa su povjerovali u Gospodara svjetova, skidajui tako okove potinjenosti njemu ovom izjavom rekao da oni prave smicalice da bi stanovnike grada izbavili iz grada i zaprijetio im najgnusnijom i egzemplarnom kaznom: ((Zar da mu povjerujete prije nego to vam ja dozvolim !" - viknu faraon. - ((Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtiete vi! Izodsijecau vam, sigurno, ruke vae i noge vae unakrst, a onda u vas sve razapeti !" (7/123-124) ... S druge strane, ovi arobnjaci koji su povjerovali u Gospodara svjetova, predali su se jedino Allahu i oglasili naputanje lanog oboavanja 7

tirana koji uzurpira Allahovu vlast i njene prerogative, znali su sutinu borbe izmedu njih i tiranina. To je borba protiv vjere, jer ova vjera prijeti vlasti tirana samim izjavljivanjem njenih sljedbenika da oboavaju samo Gospodara svjetova, zapravo samim izjavljivanjem da je Allah Gospodar svjetova! Zato su rekli faraonu, odgovarajui na njegovu optubu da je ovo samo smicalica koju su oni smislili u gradu da iz njega izvedu njegove stanovnike- a to je u savremenimdahili.ijetima sinonim za optubu za svakog onog ko izjavi da vjeruje u Allahovo gospqdstvo nad svjetovima u stvarnom njegovom znaenju, da on, ustvari, radi na ruenja sistema vlasti! Ti nam zamjera samo to to smo u dokaze Gospodara naeg povjerovali kad su nam oni doli (7/126) . .. Zatim su pribjegli svom Gospodaru u Koga su povjerovali, pobunivi se protiv oboavanja nekog drugog osim Njega rekavi: Gospodaru na, daj nam snage da iidrimo i uini da kao vjernici umremo!" (7/126) . .. Bilo je ovo razluivanje koje je Allah dao u njihovim srcima kad se istina prave predanosti Allahu uvrstila u njima. -Kroz izlaganje dokaza sa kojima je Musa doao faraonu i njegovim glaveinama, kao to su kanjavanje gladnim godinama i nerodicom te slanje nevolja koje su im dolazile od Allaha, vidi se da su oni to sve doekivali sa krajnjom tvrdoglavou, podmuklou i upornou, tako da ih je Allah na kraju unitio, kako Uzvieni kae: I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili : "Ovo smo zasluili", a kad bi ih snala kakva nevolja, Masa u i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo to veina njih nije znala! I govorili su: ((Kakav god da nam dokaz donese da nas njime opara, mi ti neemo

vjerovati!" Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i abe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovaki su bili. I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: O Miis(i, moli se, u nae ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje, mi emo, zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati. " I poto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kog im je bilo odreeno da je podnose, - oni bi, odjednom, obeanje prekrili. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naa poricali i prema njima ravnoduni bili (7/130.136) ... Kroz iznoenje svega ovoga ispostavlja se koliko je tiranin ustrajan u neistini i naoigled istini i do koje mjere je spreman da se suprotstavlja i bori protiv poziva Gospodaru svjetova . . To je stoga to on dobro zna da ovaj . poziv sam po sebi znai rat protiv njega negiranjem legaliteta njegovog postojanja iz osnova! Tiranin ne moe da dozvoli oglaavanje da nema Boga osim Allaha, ili da je Allah Gospodar svjetova, osim kada ove rijei izgube svoj stvarni smisao i postanu obine rijei koje nemaju nikakvog 8

znaenja... One ga u ovoj situaciji ne uznemiravaju, jer ga se ne tiu! Meutim, kada jedna grupa ljudi prihvati ove rijei ozbiljno, u njihovom pravom znaenju, onda tiranin koji se ponaa kao gospodar - obnaajui vlast mimo Allahova zakona, potinjavajui ljude sebi pomou te vlasti i ne upuujui ih Allahu- ne podnosi ovu grupu ljudi, isto onako kao to faraon nije podnosio MusAov poziv Gospodaru svjetova i kao to nije podnio izjavu arobnjaka da oni vjeruju u Gospodara svjetova. Kako su faraon i glaveine iz njegova naroda bili ustrajni u odbijanju ovog poziva, tako njima dolaze dokazi jedan za drugim, kao to im jedna za drugom dolaze katastrofe, kao to su sua, nesree, glad i druge nevolje ... Meutim, ovo je sve za njih bilo lake i jednostavnije od priznavanja da je Allah Gospodar svjetova, s obzirom na injenicu da ono sadri jasno znaenje o njihovom eliminiranju od upranjavanja uzurpirane vlasti kojom oni potinjavaju ljude nekom drugom mimo Gospodara svjetova! Takoer kroz iznoenje ovih dokaza izlaze na vidjelo koraci Allahove odredbe prema onima koji su u la ugonili Boije poslanike ... Prvo su kanjavani neimatinom i boleu, zatim obuzimani blagostanjem i radou, da bi na kraju krajeva bili kanjeni onako kako kanjava Silni i Moni! Vjernici koji su bili potlaeni dobili su satisfakciju za ono to su podnosili: ... a potlaenom narodu dadosmo u naslijede istone i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obeanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato to su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono to su faraon i narod njegov sagradili i ono to su podigli

(7/137) . - Sinove Israilove je, medutim, nadvladala njihova izvitoperena priroda, pa su se ogrijeili o Allahovu odredbu - kako to rasvjetljava kur'anski kontekst - obmanjujui Musaa, svoga poslanika, vou i izbavitelja uvredljivim obmanama; grijeei, potcjenjujui blagodati, ne popravljajui se i ne izraavajui zahvalnost. To se sve od njih ponavljalo nakon Allahovo g oprosta njima i njihovog prihvatanja u Svoje okrilje uvijek iznova, dok se na njima nije obistinila Allahova rije na kraju: I Gospodar tvoj obznani da e do Smaka svijeta preputa ti nad njima vlast nekome ko e . ih na najgori nain tlaiti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kanjava, a On i oprata i samilostan je (7/167). Allahova prijetnja se obistinila ... Sigurno e se, obistiniti i u danima koji dolaze ... To su samo ciklusi u povijest;i. Kad se uzohole, kad uzmu praviti nered, kad se osile i kad pojaaju vrijeenja, Allah e poslati nekoga ko e ih na najgori nain tlaiti do Smaka svijeta! 9

I na koncu, ova sura je mekkanska. U njoj je reeno mnogo o izopaenosti Sinova Israilovih, njihovom grijeenju i njihovoj zloj prirodi... dok orijentalisti tvrde Jevreji i krani zajedno da Muhammed (alejhi'sselam) nije napadao Jevreje prema njihovoj tvrdnji ovim Kur'anom sve dok u Medini nije izgubio nadu u njihov odziv, te da im je laskao u Mekki i u prvo vrijeme u Medini. Govorio im je prema tvrdnji orijentalista Kur'an u kome ih nije napadao, ve im je govorio da su Arapi i oni po rodu sreu u njihovom praocu Ibrahimu! To je inio iz elje da prime islam. Meutim, poto je u njih izgubio nadu, napao ih je ovom vrstom napada ... Orijentalisti su slagali. Ova mekkanska sura iznosi istinu o njima. Nema razlike izmedu onoga to je dolo u ovoj suri i onoga to je dolo u medinskoj suri El-Bekare o ovoj istini koja se ne mijenja. Ako izuzmemo ajete od broja 163 do broja 170 ove sure, koji su medinski i u kojima je navedena obznana Uzvienog Allaha da e do Smaka svijeta preputa ti nad njima vlast nekome ko e ih na najgori nain tlaiti, doista ajeti koji su prije i poslije njih, i u koje nema sumnje da su mekkanski, sadre istinu o prirodi Sinova Israilovih. U njima se spominje njihovo oboavanje teleta, njihovo traenje od MusAa da im napravi boga kumira iako su iz Egipta izali uime Jedinog Allaha, snaao ih je potres jer su odbijali da vjeruju dok Allaha ne vide oima i traenje da se zamijene Allahove rijei drugim rijeima ulazei u grad i tako redom ... to demantira te orijentaliste koji hoe da bace ljagu

na historiju nakon to su je bacali na Allaha i Njegovog Poslanika ... Neke od ovih pojedinci koji piu o islamu uzimaju za svoje profesore u onome to piu! Dosta su nam ovi znakovi u ovom kazivanju dok ne prijeemo na podrobnije iznoenje tekstova. Ako je ovo kazivanje itavom svojom duinom navedeno u ovoj suri - u povodu smotre povorke vjerovanja da ukae na korake koje Allahovo odreenje preduzima prema negatorima i da predoi vezu izmeu Vrijednosti vjerovanja i Allahovo g zakona u ljudskom ivotu, ono je takoder navedeno da objasni prirodu vjerovanja i prirodu nevjerovanja, predstavljene u likovima kazivanja i njegovim krajolicima. Kazivanje zavrava prizorom uzimanja zavjeta od Sinova lsrailovih pred oiglednim vienjem Allahove sile i moi: A kada smo iznad njih brdo podigli, - inilo se kao oblak -, oni su bili uvjereni da e na njih pasti. Prihvatite odluno ono 10

to smo vam dali, i neka vam je na umu ono to je u njemu - da biste bili poboni !" (7/171). Zato je poslije ovog prizora uslijedio prizor uzimanja zavjeta od iskonske -prirode svih ljudi: I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: "Zar ja nisam Gospodar va?" oni su odgovarali: 1esi, mi svjedoimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo nita znali", ili da ne reknete: "Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar e nas kazniti za ono to su laz1jivci inili?" (7/17 l 173). Iza ovog prizora doao je prizor onoga ko se udaljava od ovog ugovora, ao to se udaljava od znanja o Allahovim dokazima nakon to mu ih je On pokazao ... To je izazovan prizor ... On u sebi nosi snane naznake da ovo udaljavanje treba izbjegavati, kao to krije upozorenje na oekivane . posljedice ovog udaljavanja: I kai im vijest o onome kome smo dokaze Nae dali, ali koji se od njih udaljio pa ga ejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strau krenuo. Njegov sluaj je kao sluaj psa: ako ga potjera, on isplaena jezika dahe, a ako ga se okani, on opet dahe. Takvi su ljudi koji Nae dokaze smatraju lanim; zato kazuj dogaaje da bi oni razmislili. Lo su primjer ljudi koji ne priznaju Nae dokaze, oni zlo ine sami sebi (7/175-177). Zatim dolazi objanjenje prirode Upute i prirode nevjerovanja otkrivajui da nevjerovanje znai pokvarenost aparature iskonske ljudske

prirode, to onemoguava recepciju Allahove upute i to zavrava apsolutnom propau: Kome Allah ukae na pravi put - bie na pravom putu, a koga ostavi u zabludi - taj e izgubljen biti. Mi smo za dehennem mnoge dinnove i ljude stvorili; oni pameti imaju - a njima ne shvaaju, oni oi imaju - a njima ne vide, oni ui imaju - a njima ne uju; oni su kao stoka, ak i gori - oni su zaista nemarni (7/178-179). . Iza ovog objanjenja dolazi do obrta i osvrta na idolopoklonike koji su poziv islama u Mekki oekali negiranjem. Oni nisu priznavali ni Allahova lijepa imena, izvodei iz njih imena izmiljenih bogova. Ovdje je i prijetnja njima Allahovom kaznom. Tu je i poziv upuen njima da duboko promisle, daleko od strasti, o Poslaniku (alejhi' s-selam) koji im je poslan da ih poziva na Pravi Put, a koga oni nazivaju luakom! Tu je i poziv da pogledaju u carstvo nebesa i Zemlje i promisle o svemu onome to na stranicama Bitka sadri inspiracije na Uputu. Tu je i doticaj smru koja ih vreba a da oni o njoj i ne vode puno brige: Allah ima najljepa imena i vi ll

Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreu Njegova imena - kako budu radili, onako e biti kanjeni! A medu onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upuuju istini i koji prema njoj pravedno sude. A one koji Nae rijei poriu Mi emo malo pomalo, a da oni nee ni znati, u propast voditi, i davau im vremena, obmana Moja doista je trajna. Pa zato oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje.! zato oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome to je On stvorio, i da im se, moda, kraj njihov primakao? Pa u koje e rijei, ako ne u Kur'an, vjerovati? Koga.Allah u zabludi ostavi, niko ga ne moe na pravi put uputiti! On e ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju (7/18().180). Ovi idolopoklonici takoder se suoavaju sa svojim nevjerovanjem u Sudnji dan. Oni pitaju kada e biti ... Suoavaju se sa teinom ove pojave oko koje se oni raspituju omalovaavajui je; suoavaju se tako sa krupnom stvari o kojoj oni raspravljaju izrugujui se. To je, medutim, veliko za prirodu poslanstva i sutinu poslanika; potvrda sutine Boanstva i izdvajanje Uzvienog Allaha u svim njenim osobitostima, od kojih je i znanje o nevienom i otkrivanje Sudnjeg dana: Pitaju te o Smaku svijeta kada e se zbiti. Reci: 'To zna jedino Gospodar moj, On e ga u njegovo vrijeme otkriti, a teak e biti nebesima i Zemlji, sasvim neoekivano e vam doi". Pitaju te kao da ti o njemu neto zna. Reci: 'To samo Allah zna, ali veina ljudi ne zna. Reci: 1a ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu tetu otkloniti; biva onako kako Allah hoe. A da znam

pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju" (7/187-188). U kontekstu sueljavanja sa idolopoklonicima dolazi objanjenje prirode irka i kazivanje o devijaciji i naputanju ugovora prirode o Allahovoj Jedinosti te kako dolazi do ove devijacije u ljudskoj dui... Ovo kao da je slikanje devijacije jedne idolopoklonike generacije iji su prvi preci bili u istoj lbrahimovoj vjeri: On je taj koji vas od jednog ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lako breme i nosila ga; a kad joj je ono otealo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam daruje zdrava potomka, biemo, doista, zahvalni!" I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednaili druge s Njim u onome to im On daje a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu nita da stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoi niti mogu da pomognu sebi? (7/189-192) ... To je prikazivanje generacije jedne za drugom u slici sukcesivnih stanja u jednoj osobi... To je slika divnih znaenja u svojoj istinitosti i ljepoti zajedno ... 12

Cilj je, zapravo, davanje primjera za stanje idolopoklonika sa kojima se ovaj Kur'an sueljavao. Kontekst neposredno prelazi sa davanja primjera na direktno obraanje, dajui smjernice Poslaniku (alejhi'sselam) da im prkosi, njima i njihovim bogovima: A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, nee vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili utjeli. Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite! Imaju li oni noge da na njima hodaju,. ili ruke da njima hvataju, imaju li oi da njima gledaju, ili ui da njima uju? Reci: "Zovite boanstva vaa, pa protiv mene kakvo hoete lukavstvo smislite i ne odugovlaiter moj zatitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine. " A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoi. A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne uju; vidi ih kao da te gledaju, ali oni ne vide (7/193-19BJ. Na kraju sure govor je usmjeren Allahovom Poslaniku (alejhi'sselam) i muslimanskom Ummetu. Poslanik se upuuje da lijepo postupa sa ljudima kad ih poziva u vjeru, da se suzdri od srdbe i ljutnje na njihovo suzdravanje i odbijanje i da se utjee Allahu od ejtana koji izaziva srdbu i bijes: Ti sa svakim - lijepo! i trai da se ine dobra djela, a nezrzalica se kloni! A ako ejtan pokua da te na zlo navede, ti potrai utoite u Allaha, On uistinu sve uje i zna. Oni koji se Allaha boje, im ih sablazan ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dou sebi, dok prijatelje ejtanove ejtani

podravaju u zabludi i oni ne dolaze sebi. Kad im nijedan ajet ne donese, oni govore: "Zato ga sam ne izmisli?" - Reci: 1a slijedim samo ono to mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara vaeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju" <7/199-203). Ova nas smjernica podsjea na ono to je navedeno na poetku ove sure: Objavljuje ti se Knjiga - i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominje i da vjernicima bude pouka (7/2)... Ova smjernica istie teinu ovog tereta, tereta pozivanja ljudi, tereta suoavanja sa recidivima, naslagama i ostacima prolosti u njihovim duama, tereta borbe protiv izopaenosti, bolesnih ambicija i strasti, tereta u otklanjanju nemarnosti, oklijevanja i neodlunosti ... Istie nunost strpljenja i lijepog ponaanja i ophoenja, kao i nunost hoda Pravim Putem! 13

Zatim, tu je usmjerenje na konkretnu opskrbu u suoavanju sa potekoama na ovom putu... To je sluanje i utnja za vrijeme uenja Kur'ana ... To je spominjanje Allaha u svako doba i u svakoj prilici. To je upozorenje da se ne bude nemaran i da se slijede meleki bliski Allahu po spominjanju i ibadetu: A kad se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite da biste bili pomilovani. " I spominji Gospodara svoga ujutro i navee u sebi, ponizno i sa strahopotovanjem i ne podiui jako glas, i ne budi nemaran, - oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju (7/204-206), To je opskrba za put, to je etika ibadeta i to je put onih koji su bliski

Gospodaru ... Dosta su nam ove sumarne naznake kako bismo preli na podrobno razmatranje tekstova ... Glaveine naroda njegova, one koje su bile ohole (7/BBJ 3 AJete od 88 do 93 ovoga duza protumaili smo na kraju osmog duza kao dopunu kazivanja o uajbu. 14

I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove nematinom i boleu nismo kaznili da bi se pokajali (7/94). Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnoili i rekli : J nae su pretke pogaale i alosti i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neoekivano kaznili (7/95), A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kanjavali za ono to su zaradili (7/96), A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naa kazna nee sna i nou dok budu spavali? (7/97). Ili, zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naa kazna nee snai danju dok se budu zabavljali? (7/9BJ. Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji (7/99). Zar nije jasno onima koji nasljeuju zemlju prijanjih stanovnika njezinih da emo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapeatiti, pa savjet nee posluati (7/JOOJ. O tim gradovima Mi ti neke dogaaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili,' ali oni nisu htjeli da povjeruju u ono u

to prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapeati, - (7/10V a Mi smo znali da se veina njih nee zavjeta drati, i znali smo da e veinom, doista, grenici biti (7/102). Ovo je stanka u kontekstu ove sure da bi se dao pogovor na kazivanja o Nuhovom, Hudovom, Salihovom, Lutovom i ubovom narodu koja su prethodno navedena ... To je stanka da bi se objasnio Allahov zakon koji se odvijao po Njegovoj volji i koji je ostvarila Njegova odredba o onima koji su poslanike u la ugoniti u svakom gradu (a grad 15

ovdje' znai veliki grad ili prijesto nicu). To je jedan zakon po kome Allah kanjava one koji su poslanike u la ugonili i koji poprima oblik ovjekove historije u pogledu na originalnost... Allah one koji su poslanike u la ugonili kanjava neimatinom i boleu, da bi njihova srca postala njenija i meka, da bi se okrenula Allahu i da bi spoznala sutinu Njegovog Boanstva i sutinu ljudske pokornosti ovom svemonom Boanstvu. Ako se ne bi odazvali, Allah bi ih preputao blagostanju i radostima, otvarao im kapije dobra, ostavljajui ih da se razvijaju, umnoavaju i uivaju Sve to .. radi iskuenja ... Tako da ih je na kraju bogatstvo i blagostanje dovelo do rasputenosti i neobuzdanosti, do nemarnosti i nezainteresiranosti, mislei da se stvari odvijaju naslijepo, bez svrhe i cilja, da radost dolazi poslije alosti bez ikakve mudrosti i iskuenja, da ih je samo pogodilo ono to je pogadalo njihove oeve ranije, jer stvari teku tako, bez plana: Rekoe: '1 nae su pretke pogaale i alosti i radosti!" (7/95J .. Tada bi ih Allah . neoekivano kaznio, dok su jo bili oputeni i nemarni. Oni nisu shvaali Allahovu mudrost u iskuavanju alou i radou, nisu razumjeli Njegovu mudrost u mijenama sudbina ljudi, nisu se uvali Njegove srdbe koju izlijeva na rasputene i nemarne, oni su ivjeli poput stoke, zapravo gori su

od stoke jer ih je pogodila Allahova kazna ... Da su oni vjerovali u Allaha i da su Ga se bojali, stanje bi se promijenilo, doli bi im blagoslovi, Allah bi im poslao Svoju opskrbu s neba i iz Zemlje, dao bi im Svoje blagodati koji ine ivot sigurnijim i ne bi uslijedila kazna ni propast... Zatim Allah upozorava one koji nasljeuju Zemlju od njenih prijanjih stanovnika ... Upozorava ih da ne smiju biti nemarni i nesmotreni i poziva ih da budu budni i bogobojazni skreui im panju da uzmu pouku iz propasti prijanjih naroda koji su naslijedili Zemlju poslije njih ... Upozorava ih da ih oekuje Allahov zakon koji se ne mijenja i pomou koga se formira historija ovjeanstva tokom stoljea. . Stanka zavrava upuivanjem govora Allahovom Poslaniku (alejhi' sselam): O tim gradovima Mi ti neke dogaaje njihove kazujemo (7/IOV, da bi mu se otkrio Allahov zakon u njima i da bi mu se pokazala istina o ovim gradovima i njihovim stanovnicima: A Mi smo znali da se veina njih nee zavjeta drati, i znali smo da e veinom, doista, grenici biti(7/I02J ... Ovaj Posljednji Poslanik i njegov Ummet su nasljednici rezultata svih Allahovih objava i oni su ti koji se koriste njihovim kazivanjima i poukama ... 16

' I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove nematinom i boleu nismo kaznili da bi se pokajali (7/94). ' Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnoili i rekli : "I nae su pretke pogaale i alosti i radosti."'' - i tada bismo ih, da oni

ne predosjete, neoekivano kaznili (7/95). A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kanjavali za ono to su zaradili (7/96). Ovdje kur' anski kontekst ne iznosi dogaaj, ve otkriva Zakon. On ne izlae povijest naroda, ve obavjetava o koracima odreenja Iz toga ... se otkriva da postoji zakon po kome se stvari odvijaju, po kome se dogaaji deavaju i pomou koga se kree povijest ovjeka na ovoj Zemlji... Otkriva se da je poslanstvo samo po sebi - uza svu svoju veliinu - sredstvo za ostvarenje Zakona - koji je, naravno, vei i obuhvatniji od poslanstva - da se stvari ne odvijaju nasumce i da ovjek ne postoji sam na ovoj Zemlji - kako tvrde ateisti koji u ovo vrijeme ne vjeruju u Allaha! Otkriva se da sve to se dogaa u ovom Kosmosu, dogaa se planski, da sve proizilazi iz mudrosti i da se sve kree svom cilju. Ispostavlja se da na kraju postoji Zakon koji se odvija prema Apsolutnoj volji koja je donijela ovo Pravilo i koja je odobrila ovaj Zakon ... Shodno vaeem Allahovom zakonu i shodno Njegovoj apsolutnoj volji dogodilo se sa tim gradovima to to se dogodilo, a to kontekst iznosi. Sa drugim gradovima e se, opet, desiti to to e se desiti! ovjekova volja i njegova akcija u islamskom poimanju vaan su faktor u hodu njegove povijesti kao i u tumaenju ove povijesti. Meutim, ovjekova volja i njegova akcija odvijaju se u okviru apsolutne Allahove volje i njegovog aktivnog odreenja - sarauju sa cijelim Bitkom, padaju pod utjecaj kao to i utjeu na ovaj Bitak. Postoji itav niz faktora i svjetova

koji utjeu na ljudsku povijest, koji su po svojoj sutini i dubini toliko kompleksni da u poreenju sa njima "ekonomsko tumaenje historije", ''bioloko tumaenje historije" i "geografsko tumaenje historije" izgledaju poput malih mrlja na irokom prostranstvu i mala igra meu malim ovjekovim 'igrama!4 V. ta je o ovoj temi reeno U okrilju Kur'ana, VIII, str. 1.61-170. 17

I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove nematinom i boleu nismo kaznili da bi se pokajali (7/94). Uzvieni Allah ne kanjava ljude' nedaama u njihovim ivotima, tijelima, opskrbama i imecima radi igre i zabave - neka je Allah uzvien iznad toga. On ih ne kanjava ni radi zadovoljenja strasne elje, niti lijeenja mrnje - kako su govorile idolopoklonike legende za svoje razuzdane i srdite bogove!S Allah kanjava neimatinom i boleu one koji su svoje poslanike u la ugonili, jer je u naravi iskuenja nedaom i nevoljom da probudi prirodu za koju se nada da u njoj ima jo dobra, da razmeka srca koja su dugo bila tvrda i da usmjeri slabane ljude njihovom monom Stvoritelju, da Mu se pokore i da od Njega trae milost i oprost i da kroz ovu pokornost izjave svoje robovanje samo Njemu. Robovanje Allahu je cilj i svrha ljudskog postojanja. Uzvienom Allahu nije potrebna pokornost ljudi ni njihovo izjavljivanje te pokornosti: Dinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, ja ne traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moni i jaki (51/56-SBJ Kada bi se

... ljudi i dinovi sloili - kao srce jednog ovjeka - da Allahu budu pokorni, to Njegou vlast nita ne bi povealo. Kada bi se ljudi i dinovi sloili - kao srce jednog ovjeka - da Mu grijee, to Njegovu vlast nita ne bi umanjilo (kao to je navedeno u hadisu kudsijju) ... Meutim, pokornost ljudi i njihovo klanjanje Allahu samo ih unapreuje, kao to unapreuje njihove ivote i njihovo ivljenje ... Stoga, kada ljudi izjave svoju potinjenost Allahu, oslobodit e se klanjanja nekom drugom mimo Njega ... Oslobodit e se potinjenosti ejtanu koji eli da ih zavede - kao to je navedeno na poetku ove sure -, oslobodit e se svojih strasti i proht;jeva, oslobodit e se klanjanja ljudima poput sebe. Zastidjet e se da slijede ejtanove korake, zastidjet e se da izazovu Allahovu srdbu kakvim djelom ili namjerom, a ve su se okrenuli Njemu u nevolji i pokoravaju Mu se, stali su na put koji e ih osloboditi, oistiti i proistiti i koji e ih podii iz robovanja strastima i klanjanja ljudima! Stoga je Allahovo htijenje iziskivalo da stanovnike svakog grada u koji bude poslan poslanik, pa ga oni u la nagone, kazni nevoljom, bijedom u njihovim ivotima i duama i boleu u njihovim tijelima i imecima. To kanjavanje je u funkciji oivljavanja srca bolom, a bol je 'najbolji odgajatelj, najbolji upalja za skrivena vrela dobra, najbolji senzor za otkrivanje senzibiliteta u ivim savjestima i najbolj vektor koji je uperen prema V Hasaisu't-tesawwuri'l-islamijji we muqawimatuhu, I, poglavlja Tih we rukam i Elidabijje. 18

dirkama milosti koja slabima i oaloenima pirka oducima lahkoe i ivota u asovima tekoe i tjeskobe ... Da bi se pokajali (7/94) ... Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili (7/95) .. Najednom nastupa blagostanje umjesto nevolje, lahkoa umjesto tekoe, blagodat umjesto oskudice, zdravlje umjesto bolesti, potomstvo umjesto sterilnosti, mnotvo umjesto malobrojnosti i sigurnost umjesto straha. Odjednom dolazi uivanje i blagostanje, spokoj i srea, mnotvo i punoa ... Meutim, to je, u sutini, ispit i iskuenje ... Iskuenje nevoljom vjerovatno mogu izdrati mnogi i njegove potekoe mogu podnijeti mnogi. Nevolja pokree mehanizme odbrane. Ona vjerovatno nevoljnika podsjeti na Allaha pa se - ako u njemu ima ikoliko dobra - okrene Njemu, nalazei u Njegovom okrilju smirenje, u Njegovoj blizini irinu, u Njegovoj utjehi nadu i u Njegovom obeanju radost... Meutim, kad je rije o iskuenju blagostanjem, malo je onih koji ga izdre, jer blagostanje zaboravlja, uivanje zavodi, a bogatstvo uznosi. Stoga ovo iskuenje izdre samo rijetki Allahovi robovi. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok .se ne bi umnoili i rekli: "I nae su pretke pogaale i alosti i radosti!" (7/95). Odnosno, dok se ne bi umnoili i rasprostranili, dok ne bi ivot uzeli olahko i dok ga ne bi shvatili neozbiljno, tako da u sebi ne nalaze ustruavanja ni za to ta rade niti bojazni od onoga ta ine... Izraz umnoili ('afew), pored toga to znai mnotvo, inspirie posebnim duevnim stanjem: to je stanje ravnodunosti, stanje lahkomislenosti i rasputenosti, stanje neozbiljnog odnosa prema svemu i slijeenje spontanosti podjednako u osjeanjima i 'ponaanju ... To je stanje koje je

uoljivo kod onih koji ive u blagostanju, izobilju i udobnosti i kada period blagostanja, izobilja i udobnosti potraje, kod pojedinca i naroda kao da osjetljivost popusti pa ne pridaju vie vanosti niemu niti s im raunaju. Oni troe olahko, uivaju olahko, provode se olahko, kao to nasru nepromiljeno! Oni olahko i smireno ine svaki veliki grijeh od koga se tijelo najei, a emocije pokrenu! Oni se ne boje Allahove srdbe niti prijekora ljudi. Sve to rade, ine to spontano, bez ustruavanja i ravnoduno. Oni ne zapaaju Allahov zakon u Kosmosu i ne razmiljaju o Njegovom testiranju i iskuenju na koje stavlja ljude. Stoga oni misle da se to sve deava nasumce, bez poznatog uzroka i bez zacrtane svrhe: ... I rekli: '1 nae su pretke pogaale i alosti i radosti!" (7/95) . 19

Uzeli smo svoj udio u alosti i sad je doao na red za udio u radosti! I evo, ono dolazi bez posljedica, dolazi tako, naslijepo! Tada,. u asu potpune oputenosti i nemarnosti, koje su rezultat zaborava, igre i bezbrinosti, dolazi kraj shodno vaeem Zakonu: I tada bismo ih, da oni ne predosjete, neoekivano kaznili (7/95) . . . To im je kazna zato to su zaboravili, to su bili umiljeni i to su se udaljili od Allaha, to su pustili na volju strastima, to se nisu ustruavali ni od ega i to im bogobojaznost nikako nije naumpadala! Ovako se trajno odvija Allahov zakon shodno Njegovom . htijenju prema Njegovim robovima. Ovako se kree ljudska povijest prema ovjekovoj volji i njegooj djelatnosti - u okviru Allahovog zakona i Njegovog htijenja. I evo, Kur'an otkriva ljudima ovaj Zakon i upozorava ih na iskuenje... Iskuenje i testiranje alou i radou... Budi u njima pobudu elje i opreza da se uvaju kobnog kraja koji e neizostavno doi,

kao zasluena kazna za ono za ta su se opredijelili i za ono ta su zaradili. Zato, ko ne bude oprezan, ko se ne suzdrava i ko se ne uva, on je taj koji ini nepravdu prema sebi i ko se izlae Allahovoj kazni koja ga nee mimoii. Pritom se nikome nikakva nepravda nee uiniti. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kanjavali za ono to su za!adili (7/96). To je druga strana vaeeg Allahovog zakona. Da su stanovnici sela i gradova vjerovali umjesto to su poricali i da su bili bogobojazni umjesto to su bili razvratni, Allah bi im slao blagoslove i s neba i iz Zemlje. Ba tako, "blagoslove i s neba i iz Zemlje", tako otvorene, bez rauna, koji bi im stizali odozgo i odozdo. Kur' anski izraz svojom univerzalnou i sveobuhvatnou baca svjetlo na pravu poplavu opskrbe i ivotnih namirnica koje se ne mogu okvalificirati kvalifikacijama neuobiajenim za ljude ... Pred ovim tekstom - kao i pred tekstom ispred njega - stojimo, ustvari, pred jednom od istina vjerovanja i istina ljudskog i kosmikog ivota podjednako. Stojimo pred jednim od faktora koji utjee na povijest ovjeka, a koji potpuno zanemaruju pozitivni zakoni, zapravo, potpuno ga negiraju! Doktrina vjerovanja u Allaha i bogobojaznost nije pitanje koje je izolirano od ivotne realnosti i od toka ljudske povijesti. 20

Vjerovanje u Allaha i bogobojaznost omoguuju izljev blagoslova i sa neba i iz Zemlje. To je Allahovo obeanje. A ko bolje od Allaha ispunjava svoje obeanje? Mi - mi koji vjerujemo u Allaha - primamo ovo obeanje srcem vjernika, pa vjerujemo u njega od samog poetka, ne pitajui za uzroke i motive i ne kolebajui se ni jednog trenutka u njegovo mogue znaenje. Mi vjerujemo u Allaha -vjerujemo u nevieno - pa vjerujemo i u Njegovo obeanje u skladu s tim vjerovanjem ... Zatim gledamo u Allahovo obeanje pogledom onoga ko razmilja kako nam takoer nareuje naa vjera - pa nalazimo njegove uzroke i motive! Vjerovanje u Alaha je dokaz vitalnosti iskonske ljudske prirode, dokaz ispravnosti uroene aparature za recepciju, dokaz valjanosti ljudske spoznaje, dokaz ivosti ovjeije strukture i dokaz irine podruja za osjeanje istina Bitka ... Sve su ovo uvjeti za uspjeh u realnom ivotu. Vjerovanje u Allaha je motivirajua i navirua snaga koja okuplja sve

aspekte ljudske egzistencije, koja ih usmjerava u jednom pravcu, koja ih puta da crpe iz vrela Allahove snage, koja radi na ostvarenju Njegove volje kroz namjesnitvo i. kultiviranje Zemlje, kroz otklanjanje nereda i anarhije iz nje, kroz unapreenje i razvoj ivota na njoj... Sve su ovo takoder pretpostavke za uspjeh u realnom ivotu. Vjerovanje u Allaha oslobaa od robovanja strastima i od robovanja ljudima. Zato nema sumnje da je ovjek koji je slobodan da se klanja samo Allahu kudikamo sposobniji da bude razborit i mudar namjesnik od onih koji robuju strastima i koji robuju jedni drugima! Bogobojaznost je svjestan oprez koji uva od naglosti, neobuzdanosti, pretjeranosti i zaslijepljenosti na putu djelovanja i u hodu ivota ... Ona oprezno i sa zadrkom usmjerava ljudski napor tako da ne dolazi do napada, do nepromiljenosti i do prelaenja granica normalne aktivnosti. Kada se ivot odvija u koordinaciji izmeu faktora koji motiviraju i faktora koji obuzdavaju, djelujui na Zemlji, a teei ka nebu, osloboeni strasti i nasilja, oboavajui i pokoravajui se Allahu, onda ivot tee pozitivnim i produktivnim tokom tako da zasluuje Allahovu podrku poslije Njegovog zadovoljstva. Tada ga mora okruiti blagoslov, obuzeti dobro i natkriliti spas ... Pitanje -. sa ovog aspekta - jeste pitanje realne 21

stvarnosti koja se vidi - pored aspekta skrivene Allahove milosti -, stvarnosti iji su uzroci i motivi vidljivi, pored Allahove nevidljive obeane odredbe ... Blagoslova koje Allah obeava onima koji vjeruju i koji Ga se boje, sigurno i uvjerljivo, ima mnogo vrsta koje tekst ne detaljizira niti precizira. Ono ime k ur' anski tekst inspirie jeste slika tog mnotva koje pada sa svakog mjesta i koje izvire iz svakog mjesta, bez odreenja, bez detaljiziranja i bez objanjenja. To su blagoslovi svih vrsta i boja, svih slika i oblika, onih koje su ljudi nauili i onih koje mogli u mati zamisliti, kao i ' onih za koje tada u stvarnosti nisu ni uli ni u mati zamislili! Oni koji vjerovanje u Allaha i bogobojaznost zamiljaju samo pitanjem pukog obreda koji nema nikakve veze sa stvarnim ivotom ljudi na Zemlji, oni ne poznaju ni vjerovanje niti poznaju ivot! Kako je samo potrebno da oni pogledaju da ova veza postoji, a koju i Uzvieni Allah posvjedoava da postoji - a On je dovoljan svjedok. Tu vezu ostvaruje . pogled sa svim njenim motivima i uzrocima koje ljudi znaju. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi

bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kanjavali za ono to su zaradili <7/96). Katkad neki ljudi pogledaju pa vide neke narode - koji kau da su muslimani - da teko ive, a ive, zapravo, u bijedi i neimatini... dok na drugoj strani vide ljude koji ne vjeruju i koji se Boga ne boje, da ive u izobilju, moni su i utjecajni, pa se ljudi pitaju: Gdje je, dakle, taj zakon koji ne izostaje? Meutim, ovo i jedno i drugo je varka koju nagovjetava stvarna situacija! Oni koji kau da su muslimani nisu ni vjernici, niti se Boga boje! Njihov ibadet nije iskren i nije posveen iskljuivo Allahu! Oni u svom stvarnom ivotu ne ostvaruju svjedoenje da nema Boga osim Allaha! Oni svoje vratove predaju ljudima izmeu sebe koji im se nameu za bogove i koji im propisuju zakone - zakone, vrijednosti i obiaje, svejedno - i oni nisu vjernici. Vjernik ne doputa nijednom ovjeku da mu se namee za Boga niti on nekog od ljudi proglaava svojim Gospodarom koji upravlja njegovim ivotom kroz zakone i odredbe koje sam donosi. Onda kada su preci ovih koji tvrde da su vjernici bili istinski muslimani, itav svijet im je bio odan, na njih su se izlijevali blagoslovi i s neba i iz zemlje i njima se ostvarilo Allahovo obeanje. 22

Meutim, oni koji ive u izobilju, za njih vai ovaj zakon: Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnoili i rekli: "l nae su pretke pogaale i alosti i radosti!" f7/95J. To je iskuenje blagostanjem, o emu je prethodno bilo rijei, a to je tee od iskuenja nevoljom A razlika je ... izmeu toga i blagoslova koje Allah obeava onima koji vjeruju i koji su bogobojazni, jer blagoslov nekad moe biti i uz malo neega ako se to dobro iskoristi i ako uz to ide estitost, sigurnost, zadovoljstvo i mir ... Koliko ima bogatih i jakih naroda koji ive u bijedi, ija je sigurnost ugroena, ije su meusobne veze pokidane, ijim pripadnicima vlada nemir i koje oekuje nestanak. To je snaga bez sigurnosti. To je uivanje bez mira. To je obilje bez estitosti. To je bljetava sadanjost koju oekuje nesretna budunost. To je iskuenje iza koga slijedi teka kazna ... Blagoslovi koji prate vjerovanje i bogobojaznost su blagoslovi u stvarima, blagoslovi u duama, blagoslovi u osjeanjima, blagoslovi u prijatnostima ivota... Blagoslovi koji unapreuju ivot i uzdiu ga istovremeno. Nije to puko obilje koje prati nesrea, propast i nestanak. G N akon to kur' anski kontekst potvrdi zakon koji se odvija a koji

svjedoi povijest tih praznih gradova, u trenutku kad su sjeanja pokrenuta a savjest uznemirena nad propau onih koji su poricali i nisu vjerovali niti su se Boga bojali i onih koje su zaveli blagostanje i blagodati pa su zanemarili Allahovu mudrost u iskuenju, u tom trenutku kontekst se usmjerava prema onima koji su nemarni i ravnoduni, probuujui u njima osjeanja oekivanja Allahove kazne u svakom trenutku noi ili dana, dok su oni obuzeti snom, zabavom i uivanjem: A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naa kazna nee snai nou dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naa kazna nee snai danju dok se budu zabavljali? Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. Zar nije jasno onima koji nasljeuju zemlju prijanjih V. poglavlje Tehabbut we idtirab u djelu El-Islamu we mukilatu'l-hadareti, od istog autora, kao i poglavlje ehadetu't-tarih i ehadetu'l-qarni'l-'irine u djelu Et-Tetawwuru we's-sebat od Muhammeda Qutba. 23

stanovnika njezinih da emo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapeatiti, pa savjet nee posluati (7/97-JOOJ. Zar su stanovnici gradova i sela sigurni - a, eto, to je Allahov zakon o iskuenju, alou i radou, neimatinom i blagostanjem i, eto, to su . kobne sudbine onih koji su poricali i nemarni bili, a koji su nastanjivali ova sela i gradove prije njih, pa su ih ostavili i ovi su ih zamijenili u njima - zar su oni sigurni da ih Allahova kazna nee snai u jednom trenutku od trenutaka njihove bezbrinosti i u jednom od asova njihove nesmotrenosti? Zar su oni sigurni da ih Allahova kazna propau i unitenjem nee snai nou dok budu spavali... ovjek je u snu lien volje, lien snage i nije u stanju da bude na oprezu niti da otkloni tetu koju mu nanosi mali insekt, a kamoli kaznu Silnog Allaha, Onoga kome se ovjek ne moe suprotstaviti ni u trenucima kad je najbudniji, najoprezniji i najmoniji? Zar su oni sigurni da ih Allahova kazna nee snai danju dok se oni budu zabavljali? Zabava traje u vrijeme kad je ovjek budan i svjestan i ona odvraa od spremnosti i opreznosti, tako da ovjek nije u stanju da, tako

uronuo u zabavu, od sebe otkloni napadaa, a kamoli Allahov napad kome se ovjek ne moe suprotstaviti ni u trenucima kad je najspremniji i najpripravniji za odbranu? Allahova kazna je ea od toga da bi joj se oni mogli suprotstaviti spavajui ili budni, igrajui se ili dok su ozbiljni. Meutim, kur' anski kontekst iznosi trenutke ljudske slabosti da dotakne ovjekovu svijest, ulije u njega snagu, izazove njegov oprez i pozornost kako bi on, oekujui taj totalni i katastrofalni napad, bio oprezan u trenucima slabosti, nesmotrenosti i iznenaenja. On se ne moe spasiti bio on oprezan ili nesmotren i to je, i jedno i drugo, isto pred Allahovom kaznom! Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? (7/99) .. . Allahovo odreenje je skriveno i nevieno ljudima ... To je stoga da bi Ga se uvali, bojali i bili oprezni... Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji (7/99). A ta se krije iza sigurnosti, nemarnosti i neobuzdanosti do propast? Allahovu kaznu ne zanemaruju tako nonalantno osim oni koji zasluuju tu kaznu! Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne kad oni nasljeuju zemlju poslije onih koji su otili a koji su doivjeli propast zbog 24

svojih grijeha i kojima je njihova nemarnost nanijela zlo? Nije li propast onih koji su bili i proli njima pokazala i osvijetlila put? Zar nije jasno onima koji nasljeuju zemlju prijanjih stanovnika njezinih da emo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapeatiti, pa savjet nee posluati (7/lOOJ. Allahov zakon ne izostaje. Njegova volja se ne zaustavlja. Pa ta ih to onda ini sigurnim da ih Allah nee kazniti zbog njihovih grijeha kao to je kaznio one prije njih? Da nee zapeatiti njihova srca pa poslije toga nee moi nai Pravog Puta, tavie nee moi sluati dokaze Upute, pa e ih stii kazna zato to su bili u zabludi i na ovom i na buduem svijetu ... Propast onih koji su prije njih bili i nestali, njihovo nasljeivanje zemlje poslije njih i vaei Allahov zakon, sve im je to bila opomena da se uvaju i budu oprezni, da od sebe odbace lanu sigurnost, nepromiljenu rasputenost i pogubnu bezbrinost, da uzmu pouku iz toga to je bilo sa onih koji su prije njih bili i nestali, ne bi li to njih mimoilo, ako hoe da

sluaju savjete! Allah ne eli da ljudi ovim upozorenjem u Kur'anu ive preplaen o i uznemireno, da se tresu od propasti i unitenja kojim Allah moe da ih kazni u bilo kom trenutku noi ili dana. Trajni strah od nepoznatog, stalna uznemirenost od budunosti i oekivanje propasti u svakom trenutku esto paralizira i rasipa ljudsku energiju, a esto zavri oajem i naputanjem posla, proizvodnje, unapreenja ivota i obraivanja zemlje ... Allah samo eli da ljudi bubu budni, osjetljivi, bogobojazni, da se kontroliu, da uzimaju pouku iz ljudskih iskustava, da posmatraju pokretae ljudske povijesti, da budu stalno u vezi sa Allahom i da ne budu opinjeni izobiljem i blagodatima ivota. Allah ljudima obeava sigurnost, mir, zadovoljstvo i spas na ovom i na buduem svijetu ako njihova veza sa Allahom bude tankoutna i ako se iskreno Allahu klanjaju; jer ako se oni Njega boje, onda e se uvati svega to zagauje ivot. On ih zove sigurnosti u Allahovom okrilju, a ne u okrilju materijalnih blagodati koje zavode. On ih poziva da se pouzdaju u Allahovu snagu, a ne u svoju materijalnu snagu koja prolazi. On ih poziva da se oslone na ono to je kod Allaha, a ne na imovinu koju oni posjeduju u ivotu. Prola je generacija oriih koji su vjerovali u Allaha i koji su se bojali Allaha a da nisu bili sigurni od Allahove kazne, iako su se oslanjali samo na Njega. Ova generacija je i u jednom i u drugom sluaju bila srca puna 25

vjere, smirena sjeanjem na Allaha, jaka protiv ejtana i njegovih strasti, uspostavljala je red na Zemlji prema Allahovoj Uputi i nije se bojala ljudi, jer je Allah najprei da Ga se boji. Ovako treba da razumijemo to permanentno zastraivanje Allahovom kaznom koja se ne moe otkloniti i Allahovom prijetnjom koje ne moe nestati, kako bi shvatili da to nije poziv za uznemirenost, ve poziv za budnost, da to ne vodi strahu ve da vodi osjetljivosti, da to ne koi ivot ve da ga titi od nepromiljenosti i nasilja. Kur'anski kontekst uz to tretira faze prevrtljivih dua i srca i faze razliitih naroda i zajednica pruajui svakom od njih odgovarajui lijek u potrebnom momentu. On im daje dozu sigurnosti i pouzdanje u Allahovom okrilju onda kada se plae zemaljskih sila i ivotnih okolnosti. Daje im i

dozu straha, opreza i iekivanja Allahove kazne onda kada se priklone zemaljskim silama i primamljivim stranama ivota. Allah najbolje zna koga je stvorio, On je onaj koji sve potanko zna i koji je o svemu obavijeten.7 A sada - s obzirom na injenicu da je kontekst zavrio objanjavanjem trajnog zakona i njime dotaknuo ljudsku svijest tim nadahnjujuim doticajima - govor se usmjerava Allahovom Poslaniku (alejhi's-selam) , da ga informira o sveobuhvatnim posljedicama iskuenja tih sela i gradova i o istinama koje one otkrivaju o prirodi nevjerovanja i o prirodi vjerovanja, zatim o dominirajuoj ljudskoj prirodi kako je ona dola do izraaja kod ovih naroda. O tim gradovima Mi ti neke dogaaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da povjeruju u ono u . to prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapeati, - a Mi smo znali da se veina njih nee zavjeta drati, i znali smo da e veinom, doista, grenici biti <71101-102). To su kazivanja od strane Allaha, a Poslanik (alejhi' s-selam) nije imao informacija o tome. To je samo Allahova Objava i Njegovo pouavanje: V. vie poglavlje Hutut muteqabile ft'n-nefsi'l-insanijje u djelu Menhedu't-terbijeti'lislamijjeti i djelo Dirasatft'n-nefsi'l-insanijje, od Muhammeda Qutba 26

Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili (7/10V . Meutim, njima nisu koristili ovi dokazi. Oni su ostali da i poslije dokaza poriu, kao to su poricali i prije toga. Oni nisu povjerovali ni poslije u ono to su poricali prije nego to im je doao dokaz. Dokazi one koji ne vjeruju ne vode vjerovanju. Nije dokaz to to nedostaje da bi vjerovali. Ono to im je nedotajalo jeste otvoreno srce, senzibilan osjeaj i okretanje ka Uputi. Nedostajala im je iva iskonska priroda koja prima, podlijee djelovanju i odaziva se. Poto oni svoja srca nisu okrenuli prema nadahnuima Upute i dokazima vjerovanja, Allah je njihova srca zapeatio i zatvorio, tako da nisu mogla da prime, nisu mogla podlei djelovanju ni odazvati se. Eto tako Allah srca nevjernika zapeati (7/101). Ta iskustva su otkrila prirodu koja preovladava: A Mi smo znali da se veina njih nee zavjeta drati, i znali smo da e veinom, doista, grenici biti (7/102). Zavjet na koji se ovdje ukazuje moda je Allahov zavjet uzet protiv ljudske prirode koji je spomenut pri kraju ove sure: I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: "Zar ja nisam Gospodar va?" - oni su odgovarali: jesi, mi svjedoimo" (7/172). A moda je to i zavjet vjerovanja koga su dali njihovi preci koji su vjerovali u poslanike, a potom su nasljednici skrenuli s Pravog Puta, kao to se to dogaa u svakom dahilijjetu, s obzirom na to da i ove generacije skreu malo pomalo, sve dok ne iziu iz zavjeta vjerovanja i odmetnu se u

dahilijjet. Bez obzira na to koja je vrsta zavjeta ovdje u pitanju, ispostavilo se da veina stanovnika ovih sela i gradova nemaju zavjeta kojeg bi se drali i na kome bi ustrajali. Ovo je samo prevrtljiva strast i priroda koja ne podnosi obaveze zavjeta i ugovora niti na tome ustrajava. I znali smo da e veinom, doista, grenici biti (7/J02J. Skrenuli su od prave Allahove vjere i od Njegovog zavjeta ... Ovo je rezultat prevrtljivosti, krenja zavjeta i slijeenja strasti ... Ko se ne bude vrsto drao zavjeta ugovora sa Allahom, ustrajavajui na Njegovom Putu i rukovodei se Njegovom Uputom, on mora skrenuti s Pravog Puta, mora 27

zalutati i mora pogrijeiti ... Takvi su bili stanovnici tih sela i gradova ... Tako se zavrilo njihovo putovanje ... 28

Zatim smo, poslije njih, poslali Masaa faraonu i glaveinama njegovim sa dokazima Naim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skonali oni koji su nered inili. I Masa ree: O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! Dunost mi je da o Allahu samo istinu kaem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!" o si donio kakav dokaz" - ree, "pokai ga, ako istinu govori. I on baci tap svoj - kad on prava zmijurina; i izvadi ruku svoju 29

ona za prisutne postade bijela. Glaveine naroda faraonova povikae: "Ovaj je, doista, vjet arobnjak, on hoe da vas izvede iz zemlje vae, pa ta predlaete?" Zadri njega i brata njegova" - rekoe, - "a poalji u gradove one koji e sakupljati, preda te e sve vjete arobnjake dovesti. " I faraonu arobnjaci dodoe. Da li emo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" - upitae. "Da", - ree - '1 biete mi, zaista, bliski. " O Musa", rekoe onda - hoe li ti ili emo mi baciti?" "Bacite vi" - ree on. I kad oni bacie, oi ljudima zaarae i jako ih prestraie, i vradbinu veliku priredie. I Mi naredismo Musau: Baci tap svoj!" - i on odjednom proguta sve ono ime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lano ono to su oni priredili, i tu oni bijahu pobijeeni i ostadoe ponieni, a arobnjaci se licem na tle bacie. "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikae, "Gospodara Milsaova i Ha'Y'Unova!" Zar da mu povjerujete prije nego to vam ja dozvolim!"' - viknu faraon. - Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtiete vi! Izodsijecau vam, sigurno, ruke vae i noge vae unakrst, a onda u vas sve razapeti!"' A oni rekoe: "Mi emo se, doista, Gospodaru naem vratiti! Ti nam zamjera samo to to smo u dokaze Gospodara naeg povjerovali kad su nam oni doli. Gospodaru na, daj nam snage da izdrimo i uini da kao vjernici umremo!" A glaveine naroda faraonovo g rekoe: "Zar e ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i boanstva tvoja napusti ?" - On ree: ((Ubijaemo muku djecu njihovu, a ensku emo im ostavljati u ivotu; mi, uistinu, vladamo njima. ll Musa ree narodu svome: ((Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijee kome On hoe od robova Svojih; a lijep ishod

e biti za one koji se budu Allaha bojali. " 'Zlostavljani smo" - rekoe oni "prije nego to si nam doao, a i nakon to si nam doao!" A Musa ree: "Gospodar va e neprijatelja vaeg unititi, a vas nasljednicima na Zemlji uiniti, da bi vidio kako ete postupiti. I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili : "Ovo smo zasluili", a kad bi ih snala kakva nevolja, Masau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo to veina njih nije znala! I govorili su.; "Kakav god da nam dokaz donese da nas njime opara, mi ti neemo vjerovati!" Zato smo Mi na njih slali i poplave,. i skakavce, i krpelje, i abe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se ont oholili, narod zlikovac"ki su bili. I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Milsa, moli se, u nae ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje, mi emo, zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati. 11 I poto bismo ih nevolje oslobodili do vremena do kog im je bilo odreeno da je podnose, - oni bi, odjednom, 30

obeanje prekrili. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naa poricali i prema njima ravnoduni bili, a potlaenom narodu dadosmo u naslijede istone i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obeanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato to su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono to su faraon i narod njegov sagradili i ono to su podigli (7/103-137). Ova cjelina sadri kazivanje o M OsA u (alejhi' s-selam) , s jedne strane, i faraonu i njegovim glaveinama, s druge strane. Kazivanje polazi od serije njihovog sueljavanja sa vjerovanjem u Allaha, Gospodara svjetova, do serije njihovog potapanja u moru. Izmeu ove i te serije je nadmetanje sa arobnjacima, pobjeda Istine nad neistinom, vjerovanje arobnjaka u Gospodara svjetova, Gospodara Musa.ova i Ha.runova, faraonova prijetnja da e ih kazniti, zlostavljati i pobiti, oglaavanje istine u njihovim duama u

povodu ove prijetnje i pobjeda vjere u njihovim srcima nad ljubavlju za ivotom. Potom je uslijedilo zlostavljanje Sinova Isra.ilovih, pa Allahovo kanjavanje faraona i njegovih glaveina gladnim godinama i nerodicom. Zatim njihovo kanjavanje poplavom, skakavcima, krpeljima, abama i krvlju. Oni bi svaki put traili pomo od Musaa, zovui ga da zamoli svoga Gospodara da im otkloni nevolju. Kad bi im nevolja bila otklonjena, oni bi se ponovo vraali ranijim stopama, stavljajui na znanje da nee vjerovati, bez obzira kakvi im dokazi doli. Na kraju se nad njima obistinila Allahova rije i bili su potopljeni u moru zato to su poricali Allahove dokaze i to su bili ravnoduni prema mudrosti iskuenja - shodno vaeem zakonu o kanjavanju poricatelja alou i radou prije njihovog konanog unitenja i propasti - zatim davanje namjesnitva na Zemlji MOsAovom narodu kao nagradu zato to su bili strpljivi i to su izdrali iskuenje tekoom, koje je uslijedilo. poslije iskuenja izobiljem ... Mi smo odabrali da ovaj isjeak kazivanja bude zasebna cjelina, a drugi isjeak koji se odnosi na kazivanje o Musa.u (alejhi' s-selam) i njegovom narodu, poslije toga, novom cjelinom koja je slijedi, zbog razliite prirode tih dvaju isjeaka kao zbog razlike u njihovim domenima ... Kazivanje ovdje pocrnje saeto o svom poetku i svom kraju, inspirirano ciljem radi kog je navedeno u kontekstu ove sure:B . V. vie poglavlje El-Qissatu ft'l-Qur'an u djelu Et-Taswiru'l-{ennijju ft'lQur'an. 31

Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glaveinama njegovim sa dokazima Naim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skonali oni koji su nered inili r7/I03J. Tekst otvoreno iznosi cilj navoenja kazivanja na ovom mjestu ... To je pogled na kraj onih koji su nered inili ... Nakon tog saetka, koji inspirie ciljem, izlau se serije koje ostvaruju ovaj cilj i koje ga prikazuju opirno. Kazivanje je isjeeno na ive prizore, ono je puno pokreta i dijaloga, krcato emocijama i karakternim crtama linosti, proeta smjernicama do mjesta pouke u kontekstu, otkriva prirodu borbe izmeu poziva Gospodaru svjetova i tirana koji vladaju Allahovim robovima i koji tvrde da njima pripada sva vlast mimo Allaha, kao to u njemu izlazi na vidjelo veliina vjere kad se ona uzdigne do tog nivoa da se ne boji vlasti tirana, niti pridaje vanosti zastraivanju i prijetnjama tekom kaznom ... Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glaveinama

njegovim sa dokazima Naim, ali oni u njih nisu P'ovjerovali, pa pogledaj kako su skonali oni koji su nered inili r7/J03J. Poslije tih sela i gradova i kazne koja je pogodila njih i njihove stanovnike koji su poricali, bilo je Musaovo poslanstvo ... Kontekst iznosi kazivanje od dijela u kome se faraon i njegove glaveine sueljavaju sa poslanstvom, zatim brzo i ukratko otkriva kako su ga oni doekali, kao to brzo ukazuje na kraj koji su doivjeli. Oni su prema ovim dokazima uinili nepravdu - odnosno oni u njih nisu povjerovali i negirali su ih. Kontekst mnogo spominje rije zulm nepravda, i rijejisk - grijeenje, umjesto rijei kufr nevjerovanje, ili rijei irk politeizam. Ovo su upravo ta mjesta koja se esto navode u kur' anskom izrazu, jer su irk i kufr najrunija nepravda, kao to su najodvratniji grijeh. Oni koji ne vjeruju ili oni koji Boanstvu pripisuju dr'uga ine nepravdu prema Velikoj Istini, Istini Boanstva i Istini monoteizma. Oni ine nepravdu prema samima sebi, jer se izlau propasti na ovom i na buduem svijetu. Oni ine nepravdu prema ljudima jer ih izvode iz sfere pokoravanja Jedinom Allahu i uvode u sferu klanjanja brojnim tiranima i razliitim bogovima ... Od ovoga nema vee nepravde ... Stoga, nevjerovanje jeste nepravda, a nevjernici su nepravednici, kako 32

kae izraz Kur'ana asnog ... Isto tako onaj ko ne vjeruje ili Allahu pripisuje druga, doista grijei i skree sa Allahovog Pravog Puta na puteljke koji ga ne vode Uzvienom Allahu, ve ga vode u Vatru! Faraon i njegove glaveine su poinili nepravdu prema Allahovim dokazima, tj. nisu vjerovali u njih i poricali su ih. Pa pogledaj kako su skonali oni koji su nered inili (7/I03J.

O ovom skonavanju bit e govora uskoro u kontekstu ... Meutim, mi hoemo da pogledamo sada znaenje rijei koji su nered inili, koja je sinonim rijeima nevjernici ili nasilnici na ovom mjestu. Oni su poinili nasilje prema Allaho,vim dokazima, odnosno nisu povjerovali u njih i porekli su ih, pa pogledaj kakav su kraj doivjeli ovi koji su nered inili ... . Oni ine nered jer su poinili nasilje, odnosno porekli su i nisu povjerovali ... To je stoga to je nevjerovanje najruniji nered i najodvratnija izopaenost... ivot ne moe biti normalan ni ispravan osim ako se ne uspostavi na temelju vjerovanja u Jedinog Allaha i pokoravanja Jedinom Bogu ... Na Zemlji e doi do nereda ako se pokornost u ljudskom ivotu ne posveti iskljuivo Allahu ... Pokornost samo Allahu znai da' ljudi imaju jednog Gospodara prema kome se okreu u ibadetu i pokornosti i da . se povinjavaju samo Njegovom zakonu, tako da im je ivot lien potinjenosti prevrtljivim ljudskim strastima i sitnim ljudskim prohtjevima!.. N ere d doista pogaa ljudska poimanja kao to pogaa njihov drutveni ivot kada postoje razni bogovi - mimo Allaha - koji imaju' kontrolu nad ivotima ljudi. Prilike na Zemlji su jedino bile dobre, a i ivot ljudi je bio normalan jedino onda kada su se klanjali samo Allahu - u vjeri, ibadetu i zakonu. ovjek se nikad nije oslobodio osim u okrilju Boanske vlasti ... Zato Uzvieni Allah kae za faraona i njegove glaveine: Pa pogledaj kako su skonali oni koji su nered inili (7/103). Svaki tiranin koji potinjava ljude zakonu koji sam donosi, eliminirajui Allahov eriat, jeste od onih koji nered ine, koji ire anarhiju na Zemlji i koji nikako red na njoj ne uspostavljaju! ' Otvaranje azivanja na ovaj nain jeste jedan od naina kur' anskog

izlaganja kazivanja openito. Ovaj nain jeste odgovarajui ovdje za 33

kontekst ove sure i za sredite oko kojeg se ona kree. Ovdje kazivanje uri da saopi kraj od prvog trenutka - u skladu sa ostvarenjem cilja ovog kazivanja -, potom uzima da podrobno izlae, nakon sumarnog pregleda, tako da vidimo kako su se dogaaji odviti do kraja. ta je to to je bilo izmeu MusAa i faraona i njegovih glaveina? Ovdje poinje prvi prizor onoga to se dogodilo izmeu njih dvojice: I Musa ree: ((O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! Dunost mi je da o Allahu samo istinu kaem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!" o si donio kakav dokaz" - ree, ((pokai ga, ako istinu govori. " I on baci tap svoj - kad on prava zmijurina; i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela. Glaveine naroda faraonova povikae: "Ovaj je, doista, vjet arobnjak, on hoe da vas izvede iz zemlje vae, pa ta predlaete?" ((Zadri njega i brata njegova ' rekoe, - ((a poalji u gradove one koji e sakupljati, preda te e sve

vjete arobnjake dovesti" (7/104-112). To je prvi prizor susreta izmeu Istine i neistine, izmeu vjerovanja i nevjerovanja... Prvi prizor susreta izmeu poziva Gospodaru svjetova i tiranina koji prisvaja i prakticira boanstvo mimo Gospodara svjetova! I Musa ree: ((O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! Dunost mi je da o Allahu samo istinu kaem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara ,vaeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Isrtiilovi!" (7/104-lOSJ. O, faraone ... nije mu rekao: "Moj gospodaru!", ka() to kau oni koji ne znaju ko je pravi Gospodar! Meutim, on ga doziva njegovom titulom, uljudno i utivo. Doziva ga da mu potvrdi ono to jeste u stvarnos, kao to .mu potvruje najveu istinu Bitka: ... ja sam poslanik Gospodara svjetova! (7/104). MusA (alejhi's-selam) je donio ovu Istinu koju je donosio svaki pos1anik prije njega, Istinu o Jedinom Allahu, Gospodaru svih svjetova ... Jedno Boanstvo i totalna pokornost. .. A ne kao to kau "naunici religija" koji lutaju po mraku i oni koji ih slijede u njihovoj tvdnji o "evoluciji vjerovanja" openito, ne izuzimajui ni ono to su svi poslanici donosili od svoga Gospodara! Vjerovanje sa kojim su dolazili svi poslanici jeste jedno i nepromjenljivo vjerovanje koje potvruje jedno Boanstvo za sve svjetove. Ono nije evoluiralo iz mnogo botva u dualizam, pa u monoteizam na kraju kruga ... Ljudskim dahiliijetima i neznabotvima - kad ljudi skrenu s prave Boanske vjere - nema granice u njihovim lutanjima izmeu totema, l 34

duhova, mnogobotva, oboavanja Sunca, dualizma i monoteizma .p omijeanog sa idolopoklonstvom... I ostalim vrstama dahilijjetskih vjerovanja ... Nije dozvoljeno mijeati nebeske vjere koje su sve donosile pravi monoteizam koji utvruje Jednog Boga za svjetove sa tim tumaranjima koja su odstupila od prave Allahove vjere. Musa (alejhi' s-selam) je suoio faraona i njegove glaveine sa ovom jedinstvenom istinom sa kojom se svaki poslanik - prije ili poslije njega suprotstavio neispravnim dahilijjetskim vjerovanjima... Suoio ga je s njom znajui da ona znai revoluciju protiv faraona, njegovih glaveina, njegove drave i sistema njegove vlasti ... Allahova vlast nad svjetovima znai - prvo ta znai - stavljanje izvan snage svakog sistema koji vri vlast nad ljudima mimo Allahovog zakona i Njegove odredbe. Znai uklanjanje svakog tiranina tako da ne moe vie pokoravati ljude sebi - mimo Allahu potinjavajui ih svom vlastitom zakonu i svojoj vlastitoj odredbi... Suoio ga je sa ovom krupnom Istinom u svojstvu poslanika Gospodara svjetova ... Sa Istinom koja ga obavezuje i koja mu nalae da o svom Gospodaru koji

ga je poslao govori samo istinu. Dunost mi je da o Allahu samo istinu kaem (7/JOsJ Poslanik koji poznaje Allahovu bit ne moe a da o Njemu ne kae samo istinu, s obzirom na injenicu da zna Njegovu mo i s obzirom na to da istinu o Njemu Uzvienom nalazi u samome sebi... l . Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vaeg (7/IOSJ ... O n vam dokazuje d a s u istinite moje rijei: J a sam poslanik Gospodara svjetova. U ime te velike istine, istine o potpunoj vlasti nad svjetovima, Musa je traio od .faraona da pusti Sinove Israilove da idu s njim ... Sinovi Israilovi su samo Allahovi robovi, pa ne treba da ih faraon ini svojim robovima! ovjek ne slui dva gospodara, niti oboava dva boga. Ko je rob Allahu ne moe biti robom nekom drugom mimo Njega. Ako je faraon Sinove Israilove uinio robovima svoje strasti, Musa ga obavjetava da je Gospodar svjetova samo Allah. Obznanjivanje ove istine dokida legalitet faraonove prakse porobljavanja Sinova Israilovih! Obznanjivanje da je Allah Gospodar svjetova jeste, ustvari, obznanjivanje ovjekovog osloboenja. To znai njegovo osloboenje od potinjenosti, pokornosti, odgovornosti i klanjanje nekom drugom mimo 35

Allahu. Znai njegovo osloboenje od ljudskog zakonodavstva, od ljudske strasti, od ljudskih obiaja i od ljudske vlasti. Oglaavanje da je Allah GC!spodar svjetova ne ide zajedno sa pokoravanjem bilo kome od svjetova mimo Allahu, niti ide zajedno sa propisivanjem zakona od strane bilo I{ oga za druge ljude ... Oni koji misle da su muslimani, a pokorni su zakonu koji je ljudski proizvod - zapravo pokorni su vlasti koja nije Allahova vlast - varaju se ako misle i jedan trenutak da su muslimani! Oni nisu u Allahovoj vjeri ni jedan trenutak ako rijima vlada neko drugi mimo Allaha i ako je njihov zakon nekakav drugi mimo eriata. Oni su tada u vjeri tog svog vladara. U vladarevoj vjeri, a ne

u Allahovoj vjeri! Musau (alejhi's-selam) je nareeno da svoj zahtjev faraonu za oslobaanje Sinova Israilovih utemelji na ovoj injenici: O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! (7/104) ... Zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi! (7/Jos; ... Premisa i zakljuak ... Idu jedno s drugim i ne razmimoilaze se ... Faraonu i njegovim glaveinama nije bilo nepoznato znaenje ovog proglasa... Proglasa da je Allah Gospodar svjetova... Njima nije bilo nepoznato da ovaj proglas u svojoj sutini nosi ruenje faraon ovog carstva, promjenu sistema njegove vlasti, nepriznavanje njegovog legaliteta i otkrivanje njegovog neprijateljstva i tiranstva ... Meutim, pred faraonom i njegovim glaveinama ukazala se prilika da M us prikau u liku Jaca koji tvrdi da je poslanik Gospodara svjetova bez dokaza i argumenta: o si donio kakav dokaz"- ree, pokai ga, ako istinu govori".(7/106J. ]et', ako se ispostavi daje ovaj pobornik koji poziva vlasti Gospodara svjetova laac u svom pozivu, onda e njegova misija propasti, postat e beznaajno i ova velika misija nee vie predstavljati opasnost - a njen protagonist bit e sumnjiv jer nema argumenta ni dokaza kod sebe! Medutim, Musa odgovara: I on baci tap svoj - kad on prava ;mijurina, i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela (7/10710BJ. To je pravo iznenaenje! tap se pretvara u zmiju u iju zmijsku prirodu nema nikakve sumnje... Prava zmijurina (7/107)... I kao to je reeno u drugoj suri: Kad on - zmija koja mili (20/20) ... Zatim njegova tamna 36

ruka - Musa (alejhi's-selam) je bio sme, tj. naginjao je crnoj puti - kad je izvadi iz depa, ona postade bijela, ali ne od bolesti, 'bijela, ali ne bolesna, ve prava mudiza. A kad bi je vratio u svoj dep, opet bi postala tamna! Ovo je taj dokaz i argument u prilog tvrdnji s kojom je doao Musa ... J a sam poslanik Gospodara svjetova. Medutim, hoe li se faraon i njegove glaveine povinovati ovoj krupnoj tvrdnji? Hoe li se predati vlasti Gospodara svjetova? Na emu e, dakle, onda poivati faraonov prijesto, kruna, vladavina i vlast? Na emu e ostati glaveine njegovog naroda i njihovi poloaji koji su dar faraona i njegovog plana i sistema? Na emu e ovo sve ostati ako bude da je Allah Gospodar svjetova? Jer, ako bude da je Allah Gospodar svjetova, onda nema druge vlasti do vlasti Allahovog zakona i nema viSe nikome pokdrnosti do Allahovoj odredbi... Gdje e, dakle, otii faraonov zakon i njegova odredba kad ne poiva na Allahovom zakonu niti se povinjava Njegovoj odredbi? ... Ljudi ne mogu imati drugog gospodara koji e ih potiniti svojoj vlasti, svom zakonu i svojoj odredbi ako Allah bude njihov Gospodar... Ljudi se povinjavaju faraonovom zakonu i njegovoj odredbi kada im je faraon gospodar. Vladar je - kroz svoje odredbe i zakonodavstvo - gospodar ljudi i oni su u njegovoj vjeri ko bio da bio! . . . Ali, ne! Tiranin se ne predaje tako lahko. On ne priznaje tako jednostavno da je njegova vlast nitavna i nelegalna! Faraon i njegove glaveine ne grijee u razumijevanju ove krupne istine koju oglaava Musa. .. Oni to priznaju. Meutim, oni skreu

pozornost sa njenog ogromnog znaenja optuujui Musaa da je vjet , arobnjak: Glaveine naroda faraonova povikae: "Ovaj je, doista, vjet arobnjak, on hoe da vas izvede iz zemlje vae, pa ta predlaete?" (7/109-llO). Oni otvoreno iznose stranu .posljedicu oglaavanja te istine. To je izlazak iz zemlje ... To je odlazak vlasti ... To je ponitenje legaliteta vlasti ... Ili pokuaj prevrata sistema vlasti kako bi se to reklo savremnim rjenikom! Zemlja pripada Allahu. lJdi su Allahovi. Kada se suverenitet na Zemlji vrati Allahu, iz nje e iza1 tirani, vlastodrci koji ne vladaju po Allahovom zakonu! Ili e iz nje i gospodari koji su se predstavljali 37

Boanstvom i koji su prakticirali osobenosti Boanstva tako to su potinjavali ljude svojim zakonima i svojim odredbama. Iz nje e izai glaveine kojima su gospodari dali visoke poloaje i funkcije i koji su ljude pokoravali ovim gospodarima! Tako su faraon i njegove glaveine shvatile opasnost ove misije ... Kao to je svaki put shvaaju tirani... Obini Arapin je po svojoj prirodi i intuiciji, uvi da Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) poziva ljude da posvjedoe da nema drugog Boga osim Allaha i daje Muhammed Allahov poslanik, rekao: "Ovo je stvar koju kraljevi mrze!" A drugi mu je ovjek Arapin, opet po svojoj prirodi i instinktu, rekao: "Dakle, ustat e protiv tebe i Arapi i stranci ... " Jedan i drugi Arapin dobro su razumjeli smisao svoga jezika. Razumjeli su daje svjedoenje da nema Boga osim Allaha revolucija protiv onih vladara koji ne vladaju po Allahovom zakonu, bili Arapi ili stranci! Svjedoenje da nema Boga osim Allaha imalo je ozbiljnost ti osjeanjima ovih Arapa jer su oni dobro razumjeli znaenje svoga jezika. Niko od njih nije razumio da je mogue da se u jednom srcu ili u jednoj zemlji zajedno nau svjedoenje da nema Boga osim Allaha i vlast bez Allahovog zakona! To jest, da pored Allaha postoje i drugi bogovi! Niko od njih nije razumijevao ehadet da nema Boga osim Allaha, kao to ga danas

razumijevaju oni to tvrde da su muslimani.. . Zapravo, tim udnim, banalnim i loim razumijevanjem! I ovako su rekle glaveine iz faraon ovog naroda, konsultirajui sa sa faraonom: "Ovaj je, doista, vjet arobnjak, on hoe da vas izvede iz zemlje vae, pa ta predlaeter (7/109-llOJ. Ovako su zakljuili i odluili: "Zadri njega i brata njegova ' rekoe, - "a poalji u gradove one koji e sakupljati, preda te e sve vjete arobnjake dovesti" (7/lll-112). l Egipatska zemlja bila je puna sveenika u razliitim bogomoljama. Sveenici su se bavili arobnjakim poslovima. Skoro u svim idolopoklonstvima spojena je vjera sa arobnjatvom, tako da su se arobnjatvom bavili sveenici i uvari hramova! Ovo je ta pojava za koju su se hvatali "uenjaci religija"! Stoga neki od njih govore o arobnjatvu kao jednoj od faza u razvoju vjerovanja! A ateisti meu njima govore: Religije e ieznuti kao to je iezlo arobnjatvo! Nauka e okonati doba rligije kao to je okonala doba arobnjatva ... Pa do posljednje ove besmislice koju zovu "naukom"! 38

Glaveine iz faraonovog naroda zakljuili su da faraon zadri M us jedno vrijeme, a da u sve krajeve zemlje poalje misionare koji e iskupiti velike arobnjake kako bi se "Musaovoj vradbini" suprotstavili - prema njihovoj tvrdnji - istom vradbinom. Uprkos svemu onome to je bilo poznato iz arsenala faraonove tiranije, ti njegovi postupci kudikamo su bili manje tiranski od postupaka mnogobrojnih tirana u dvadesetom stoljeu u sueljavanju sa ovim ljudima koji pozivaju vlasti Gospodara svjetova i u sueljavanju sa prijetnjama koje dolaze ovoj delikatnoj misiji' od strane lane vlasti! Kur'anski kontekst prelazi preko postupka iskupljanja arobnjaka po gradovima od strane faraona i njegovih glaveina. On sputa zastor nad prvim inom da bi ga podigao nad drugim ... To spada u kreaciju kur' anskog naina izlaganja kazivanja. Djeluje kao da je to stvarnost koja se gleda, a ne kazivanje koje se kazuje!9 I faraonu arobnjaci dodoe. "Da li emo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" - upitae - "Da", - ree - ''i biete mi, zaista, bliski" r7/li3II4J. To su profesionalci ... Oni se profesionalno bave vradbinom kao to se profesionalno bave sveenikim pozivom! Zarada je to to je cilj profesije i u jednom i u drugom sluaju! Sluenje lanoj vlasti i dominirajuoj tiraniji jeste zadaa profesionalaca meu ljudima od vjere!

Kad god doe do situacije u kojoj iskrenost pokoravanja Allahu i Njegova jednoa suvereniteta doive devijaciju i u kojoj vlast tiranije zauzme mjesto Allahovog zakona, tiranima su potrebni ovi profesionalci koje oni nagrade i koji sa njima sklope unosan sporazum: oni njima potvrde vlast uime vjere, a ovi njima daju nagradu i uine ih sebi bliskim! Faraon im je potvrdio da e biti nagraeni za svoj posao obeavi im i svoju blizinu, kako bi ih to vie naveo i stimulisao da uloe maksimum truda ... Ni on ni oni ne znaju da pitanje nije pitanje profesije, vjetine i obmane, ve je pitanje nadnaravnog djela, poslanstva i kontakta se V. vie poglavlje El-Qissatu fi'l-Qur'ani u djelu Et-Taswiru'l-fennijju fi'l-Qur'ani. 39

nesavladivom Silom kojoj se ne mogu oduprijeti arobnjaci niti nepokorni drznici! arobnjaci su se uvjerili da e dobiti nagradu i ispruili su vratove prema faraonu i njegovoj bliskosti i pripremili se za nadmetanje .. l, evo ih, . oni se, potom, obraaju MusAu (alejhi' s-selam) izazivajui ga ... Zatim, u toj njihovoj stvari biva onoliko dobra koliko je Allah odredio da bude a na koje oni nisu raunali, i nagrada koju oni nisu pretpostavljali: "O Milsa", - rekoe onda - "hoe li ti ili emo mi baciti?" "Bacite vi" ree on (7/115-116). Izazov 'izgleda jasan u njihovom preputanju MusAu da bira ko e poeti prvi. Isto tako iZgleda da su oni sigurni u svoju vradbinu i u svoju sposobnost da pobijede... Na drugoj strani, opet, dolazi do izraaja MusAova (alejhi's-selam) sigurnost i njegovo omalovaavanje izazova:

"Bacite vi" - ree on (7/116)... U ovoj jednoj rijei ispoljava se toliko nezainteresiranosti, ali baca svjetlo na sigurnost koja se iza nje krije u MusAovoj dui. Upravo se to izraava na nain na koji to ini Kur'an asni bacanjem svjetla samo jednom rijeju u mnogim sluajevima. lO Meutim, kontekst nas iznenauje onim ime je bio iznenaen i sam M usA (alejhi' s-selam) .n Dok to . drimo s omalovaavanjem i nezainteresiranou, odjednom se naosmo pred prizorom sjajne vradbine koja prestrauje i zastrauje: I kad oni bacie, 'oi ljudima zaa rae i jako ih prestraie, i vradzoinu veliku priredie (7/116). Dovoljno nam je da Kur'an potvruje da je to velika vradbina da mi shvatimo kakva je to vradbina bila. Dovoljno nam je da znamo da su oni oi ljudima zaarali i da su izazvali strah u njihovim srcima: i jako .ih prestraili, da pretpostavimo kakva je to vradbina bila. Izraz isterhebe -jako prestraiti, sam po sebi je slikovit izraz. Oni su izazvali osjeaj straha u V. poglavlje Et-Tenasuku'l-fennijju, u prethodnom izvoru.' ll Ovo iznenaenje za MusAa nije ovdje tekstualno spomenuto, ali je navedeno u suri Ta Ha: I Mus u sebi osjeti zebnju. We boj ser - rekosmo Mi -, Nti e, doista, pobijediti!" (20/67 68). 40

ljudima, zapravo time su ih prisilili na strah. Zatim, dosta nam je da znamo iz drugog kur'anskog teksta, iz sure Ta-ha, da je Musa u sebi osjetio zebnju, pa da pretpostavimo kakvo je to bilo u sutini! Meutim, drugo iznenaenje snalazi faraona i njegove glaveine, snalazi arobnjake, sveenike i mnotvo ljudi iskupljenih na velikom trgu koji su prisustvovali toj velikoj vradbini: I Mi naredismo Musau: ((Baci tap svoj!" - i on odjednom proguta sve ono ime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lano ono to su oni priredili, i tu oni bijahu pobijeeni i ostadoe ponieni, (7/117119). La se nakostrijei, ona oi ljudima zaara, srca prestrai, tako da se mnogima ini da e ona pobijediti, da e sve odnijeti i da e sve zbrisati! Meutim, kad se suoi sa mirnom i sigurnom istinom, odjednom pukne poput mjehura, skupi se poput jea i ugasi se poput plamena od suhe trave! Istina najednom pretegne, uvrsti temelje, pusti duboko korijenje ... Kur' anski izraz ovdje na to ukazuje slikajui istinu kako izbija na vidjelo i kako dobiva na teini: I tako istina na vidjelo izbi (7/118) ... Uvrsti se, stabilizira se ... Sve osim nje nestade, tako da vie nije ni postojalo: I pokaza se da je bilo lano ono to su oni priredili (7/lJBJ. .. La i laljivci bijahu

pobijeeni, omalovaeni i ponieni, i povukoe se, nakon sjaja koji je oaravao oi: ... i tu oni bijahu pobijeeni i ostadoe ponieni, (7/119) Meutim, iznenaenje jo nije zavreno. Prizor donosi novo iznenaenje ... Veliko iznenaenje ... .. . a arobnjaci se licem na tle bacie. ((Mi vjerujemo u Gospodara svjetova " - povikae, "Gospodara Musaova i Haranova!" (7/12M22J. Doista je to provala Istine u savjestima. Svjetlo Istine u osjeanjima i dodir Istinom srca spremnih da prime Istinu, svjetlo i uvjerenje ... arobnjaci su ljudi koji najbolje poznaju sutinu svoga umijea i domete do kojih ono moe dosei. Oni su ljudi koji najbolje poznaju ono sa ime je doao Musa. Oni najbolje znaju je li to arolija i je li u ljudskoj moi ili to dolazi od Snage koja je izvan ljudske moi i arolije. Poznavalac svoje umjetnosti je najpozvaniji ovjek da prihvati istinu u svom umijeu kada mu se ona otkrije, jer on bre shvaa ovu istinu od onih koji u tome umijeu znaju samo povrne stvari ... Stoga su se arobnjaci iz otvorenog 41

izazova preobratili u apsolutno prihvatanje, iji argument sigurno nalaze u sebi samima ... Meutim, oholi tirani ne shvaaju kako se svjetlo provlai do ljudskih srca, niti kako ih privlai vedrina vjerovanja, niti kako ih dodiruje toplina uvjerenja. Oni, s obzirom na injenicu da dugo vremena porobljavaju ljude, misle da mogu prekretati due i prevrtati srca - koja su meu dva prsta Milostivog i On ih prevre kako On hoe ... Zato se faraon iznenadio ovom neoekivanom vjerovanju, ije puzanje do srca nije shvatio, ije korake do due nije mogao upratiti i ije prolaze do mladica savjesti nije mogao pojmiti ... Zatim ga je potreslo to strano iznenaenje koje drma prijesto ispod njega: iznenaenje predavanja arobnjaka - koji su sveenici bogomolja - Gospodaru ' svjetova, Gospodaru Musa.ovu i Ha.runovu. A nakon to su se bili sabrali da stave izvan snage Musa.ov i Ha.rf:tnov .poziv Gospodaru svjetova! ... Prijesto i vlast su dvije stvari koje predstavljaju sve u ivotu tiranina... Svakl zloin oni mogu poiniti, bez ustruavanja, samo da sauvaju tiraniju: 'Zar da mu povjerujete prije nego ito vam ja dozvolim!"- viknu faraon. - "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtiete vi! Izodsijecau vam, sigurno, ruke vae i noge vae unakrst, a onda u vas sve razapeti!" (7/123-124). Upravo tako 'Zar da mu povjerujete prije nego to vam ja dozvolim!"' ... (7/123) ... Kao da su bili duni' da od njega trae dozvolu da im srca zadrhte

pred Istinom - a ni oni sami nemaju vlasti nad njima -, ili da zatrae dozvolu od njega da im zaigraju savjesti - a oni sami nemaju nikakve vlasti nad njima -, ili da od njega trae dozvolu da im due zasjaju - a oni sami ne vladaju njihovim prolazima. Ili kao da su bili obavezni da istrgnu uvjerenje koje klija iz dubina ili da ugase vjerovanje koje blista iz udubina ili da zaklone svjetlo koje izbija iz mladica uvjerenja! Meutim, tiranin je neznalica, glupak i slijep. On je istovremen,o umiljen, ohol i uobraen! Potom, to je strah za uzdrmani prijesto i poljuljanu vlast: "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtiete vi! (7/123). U drugom tekstu stoji: on je uitelj va, on vas je vradzoini nauio! (20/71) . . . 42

Stvar je posve jasna ... To je Musaov poziv Gospoaru svjetova .. I to je . to uznemirava i zastrauje ... Jer nema ostanka i nema sigurnosti za vlast tirana uz poziv Gospodaru svjetova. Njihova vlast ionako poiva na potinjavanju Allahove vlasti ljudima uklanjanjem Njegovog zakona, a postavljanjem sebe za bogove, mimo Allaha, koji ljudima propisuju zakone koje sami ele, potinjavajui ljude onome to propisuju! To su dva programa koja se ne mogu sresti ... Ili, to su dvije vjere koje se ne mogu nai zajedno ... lli, to su dva gospodara koja se ne mogu sastati ... Faraon je to znao, a i njegove glaveine su to znale ... Oni su se doista uplaili od Musaovog i Hariinovog poziva Gospodaru svjetova. Stoga je prijeko potrebno da sada budu uplaeni kada su se arobnjaci licem na tle bacili govorei: Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, Miisaova i Harunova Gospodara! A arobnjaci su sveenici idolopoklonike religije koja faraona dri Bogom i koja mu omoguava da upravlja ljudskim vratovima uime vjere! Zato je faraon odapeo barbarsku i okrutnu prijetnju: {(Zapamtiete vi! Izodsijecau vam, sigurno, ruke vae i noge vae unakrst, a onda u vas sve razapeti !"' (7/123-124). To je prijetnja muenjem, nakaenjem i zlostavljanjem... To je

sredstvo tirana u sueljavanju sa istinom koju ne mogu otkloniti argumentom niti dokazom ... To je prijetnja koju la upuuje istini otvoreno ' u lice... Meutim, ljudska dua, kada istina u njoj postane oita, uzdie se nad zemaljskom snagom, ona prezire kaznu tirana, u njoj pobjeuje vjerovanje nad ivotom i ona omalovaava ovu kratkotrajnu prolaznost na raun vjenog boravita. Ona ne ustaje da pita: ta e uzeti a ta ostaviti? ta e primiti a ta platiti? ta e izgubiti a ta dobiti? ta e sresti na putu od potekoa, uvreda i rtava? Pred njom je samo svijetli i obasjani horizont i ona ne gleda ni u ta na putu ... A oni rekoe: {(Mi emo se, doista, Gospodaru naem vratiti! Ti nam zamjera samo to to smo u (iokaze Gospodara naeg povjerovali kad su nam oni doli. Gospodaru na, daj nam snage da izdrimo i uini da kao vjernici umremo!" (5/126). To je vjerovanje koje se ne strai i ne koleba. Ono se takoer ni pred kim ne povinjava i ne pokorava. To je vjerovanje koje je sigurno u kraj i ono se njime zadovoljava. Ono je uvjereno u povratak svome Gospodaru i ono je sigurno u Njegovu blizinu:

A oni rekoe: 'Mi emo se, .doista, Gospodaru naem vratiti! (7/125). Onaj ko shvaa prirodu borbe izmeu vjerovanja i tiranije i ko zna da je to u osnovi borba za vjerovanje, on ne laska i ne manevrie ... On ne moli milost i oprost od neprijatelja koji e od njega primiti samo naputanje vjere, jer se protiv njega i bori i progoni ga zbog vjere: Ti nam zamjera samo to to smo u dokaze Gospodara naeg povjerovali kad su nam oni doli (7/126). Onaj ko zna gdje e se okrenuti u borbi i kome e se okrenuti ne trai od svoga protivnika sigurnost i zdravlje, ve trai od svoga Gospodara strpljivost u nevolji i da umre kao musliman: Gospodaru na, daj nam snage da izdrimo i uini da kao vjernici umremo! (7/126J. Tiranija ostaje nemona pred vjerovanjem, pred svijeu, pred pouzdanjem ... Tiranin ostaje nemoan pred srcima za koja mu se ini da posjeduje vlast nad njima kao to posjeduje vlast nad vratovima! Da srcima moe raspolagati kao to moe raspolagati tijelima. Meutim, ona mu najednom postaju nepokorna, jer su ona Allahova stvar i njima vlada samo

Allah .. A ta moe tiranin ako srca poele da su u Allahovoj blizini? ta . moe sila ako srca potrae utoite kod Allaha? ta moe vlast ako srca ne ele ono to posjeduje vlast! To je jedna od odluujuih situacija u historiji ovjeanstva. Ova situacija izmedu faraona i njegovih glaveina i izmedu vjernika, bivih arobnjaka ... To je odluujua situacija u povijesti ovjeanstva oglaavanjem rodenja stvarne slobode. A ta je sloboda drugo do uzdizanje vjere nad silom silnika i nasiljem nasilnika. ta je drugo do omalovaavanje materijalne snage koja je u stanju da gospodari tijelima i vratovima, ali ne moe da potini srca i due. Kad materijalna snaga ne bude u stanju da potinjava srca, onda se raa istinska sloboda u tim srcima. To je odluujua situacija u povijesti ovjeanstva oglaavanjem steaja materijalizma! Ova manjina koja je samo jedan trenutak prije traila od faraona nagradu za pobjedu i poeljela da bude blizu vlasti, ona je ta koja se die protiv faraona, ona ne dri do prijetnje i ona strpljivo i svjesno prihvaa muenje i razapinjanje. U njenom ivotu se nita nije promijenilo, oko nje se nita nije izmijenilo - u svijetu materije - samo to je dolo do neprimjetnog dodira koji uklapa pojedinanu planetu u veliki ciklus, koji 44

privodi zalutali atom vrstoj osovini i koji spaja prolaznu jedinku sa Snagom vjenosti i beskonanosti ... Dolo je do dodira koji mijenja iglu i smjer, pa srce prima ritmove Svemoi, savjest prislukuje odjeke Upute, a unutranja mo zapaanja prima ozraja svjetla ... Dolo je do dodira koji ne oekuje nikakvu promjenu u materijalnoj stvarnosti, ve je on taj oji mijenja materijalnu stvarnost i koji podie ovjeka iz svijeta realnosti na horizonte kojima je mogao stremiti samo u mati! Zastraivanje odlazi... Prijetnja iezava... Vjerovanje ide svojim putem ne osvrui se, ne kolebajui se i ne skreui! Kur' anski kontekst sputa zavjesu na prizor kod ove granice i ne daje nita vie ... Ljepota situacije dostie vrhunac i ona postie svoj cilj.

Tada se susree ljepota izraza u izlaganju sa psiholokim ciljem kazivanja na nain na koji to ini Kur'an kad se obraa vjerskom uvstvu jezikom savrene ljepote u takvom skladu koji moe postii samo Kur'an.12 Medutim, mi u ovom okrilju treba da napravimo malu stanku pred ovim zapanjujuim i privlanim prizorom ... * Odmah da zastanemo pred injenicom da su faraon i njegove glaveine shvatili da vjerovanje arobnjaka u Gospodara svjetova, Mtisaova i Hartinova Gospodara, predstavlja opasnost po njihovo carstvo i njihovu vlast zbog toga to su temelji na kojima poiva ovo vjerovanje u potpunoj oprenosti sa temeljima na kojima se zasniva ta vlast... Ovu stvar smo izloili ranije ... elimo samo da konstatiramo i potvrdimo ovu injenicu, a to je da se ne moe sastaviti u jednom srcu, u jednom mjestu niti u jednom sistemu vlasti da Allah bude Gospodar svjetova a da vlast u ivotu ljudi pripada jednom od ljudi koju on vri kroz svoje zakonodavstvo i zakone ... Ovo je jedna vjera, a to je druga vjera. * Poslije toga da zastanemo pred injenicom da su arobnjaci shvatili - nakon to je zasjalo svjetlo vjerovanja u njihovim srcima i to je to, prema njihovom poimanju, postalo dokaz - da borba izmedu njih i faraona i njegovih glaveina jeste doktrinalna borba i da im se on sveti zato to su povjerovali u Gospodara svjetova. Ovo vjerovanje na ovakav nain V. Et-Taswiru'l-/ennijju fi'l-Qur'an. 45

predstavlja prijetnju faraonovom prijestolju, njegovom carstvu i vlasti. Ono predstavlja prijetnju za poloaje glaveina iz njegovog naroda i za njihovu vlast koju izvode iz faraonove vlasti. Drugim rijeima, iz faraonovog boanstva. Ono je prijetnja vrijednostima na kojima se temelji itavo idolopokloniko drutvo. Ovakvo shvaanje i razumijevanje prirode borbe nuno je svakome ko se prihvati poziva da je Allah Jedini Gospodar. On je Jedini taj ko je osposobio vjernike da dre lahkim ono to doivljavaju na Njegovom putu ... Oni se odvaavaju i na smrt, smatrajui je lahkom, zbog svoga uvjerenja da oni vjeruju u Gospodara svjetova, a da njihov neprijatelj nije njihove vjere, jer on, vrei voju vlast i porobljavajui ljude svojoj naredbi, negira Boanstvo Gospodara svjetova ... Njihov neprijatelj, dakle, spada u nevjernike ... Vjernici mogu ii putem poziva Gospodara svjetova zbog zlostavljanja i muenja koja ih oekuju - samo ako su ovako vrsti u svom dvojakom uvjerenju: da su oni vjernici, a da su njihovi neprijatelji nevjernici, da se oni bore protiv njih zbog vjere i da im se svete samo zbog vjere. * Da poslije toga napravimo stanku pred zadivljujuom i oaravajuom ljepotom pobjede mjere u ivotu ovjeka, pobjede odlunosti nad bolom, pobjede ovjeka nad ejtanom. To je prizor savrene ljepote ... Mi priznajemo da smo nemoni da o njemu govorimo. Ostavljamo ga tako kako ga je naslikao tekst Kur'ana asnog! Zatim se vraamo kontekstu kur' anskog kazivanja gdje se podie zavjesa sa novog, etvrtog prizora ... To je prizor zavjere i tajnih razgovora o grijehu i hukanju, nakon poraza i ponienja u borbi za vjerovanjem i

tiranijom. To je prizor glaveina iz faraonovo g naroda kojima teko pada da Musa i oni koji s njim vjeruju odu kao pobjednici - a ne povjerova Musau niko osim malo njih iz naroda faraonova, iz straha da ih faraon i glaveine njegove ne ponu zlostavljati, kao to je navedeno na drugom mjestu u Kur'anu. I evo, glaveine se tajno dogovaraju o zlu i grijehu, hukajui faraona na MusAa i one koji su s njim i straei ga od loih posljedica ako s njima bude popustljiv i upozoravajui ga na gubitak moi i vlasti ako nova vjera pusti korijen, vjera da je Allah Gospoda,r svjetova. Faraon je, naravno, raspaljen i uznemiren, strai i prijeti, uznosei se ogromnom silom koju posjeduje i materijalnom snagom u koju se uzda! 46

A glaveine naroda faraonovo g rekoe: "Zar e ostaviti Masaa. i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i boanstva tvoja napusti?" - On ree: ((Ubijaemo muku djecu njihovu, a ensku emo itn ostavljati u ivotu; mi, uistinu, vladamo njima" (7/I27J. Faraon nije tvrdio da je Bog, u smislu da je on stvoritelj i upravitelj ovog Kosmosa, ili da ima vlast nad svijetom kosmikih uzroka. On je tvrdio da je Bog svom portienom narodu! U smislu da je on vlastodrac ovog naroda uz pomo svog zakonodavstva i svog zakona i da po njegovoj volji ureuju poslovi i da se po njegovoj odredbi odluuju stvari. Ovo tvrdi svaki vlastodrac koji vlada po svom zakonodavstvu i po svom zakonu i po ijoj se volji ureuju poslovi i po ijoj se odredbi odluuju stvari. Ovo je to jeziko i praktino znaenje Boanstva u datim okolnostima. Takoer, ljudi u Egiptu nisu oboavali faraona u smislu da su njemu posveivali svoje religijske obrede. Oni su imali svoja boanstva, kao to je i faraon imao svoja boanstva, koja su oboavali, kao to je vidljivo iz rijei njegovih glaveina upuenih njemu: i da tebe i boanstva tvoja napusti (7/127) i kao to potvruju opepriznate injenice iz historije faraonskog Egipta. Oni su ga oboavali u smislu da su se povinjavali onome to je on oI njih elio ne grijeei mu ni u emu i ne proturjeivi njegovom zakonu ... Ovo je jeziko, realno i terminoloko znaenje obreda i pokornosti ... Stoga, ljudi koji prihvate zakon koji je donio neko od ljudi i koji se pokoravaju tom ovjeku, oni ga i oboavaju. To je i tumaenje Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) rijei Uzvienog o Jevrejima i kranima: Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i monahe svoje (9/31) kada ih je od

njega uo Adi ibni Hatem - koji je bio kranin i koji je doao da primi islam - pa je rekao: "Boiji Poslanie, oni ih nisu oboavali", nato mu je Boiji Poslanik odgovorio: "Svakako da jesu. Oni su im dozvoljavali zabranjeno, a zabranjivali dozvoljeno, pa su ih oni u tome slijedili; eto, to je njihovo oboavanje dotinih" (firmizi) . A kad je rije o faraonovim rijeima koje je uputio svom narodu: 'Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene" (28/38J, njih objanjavaju njegove rijei koje kazuje Kur'an na drugom mjestu: "Zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavi rijeke koji ispred mene teku, - shvaate li? I zar nisam ja bolji od ovoga bijednika koji jedva umije da govori? Zato mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zato zajedno s njim nisu doli meleki?" (43/51 53). . . Oito je da je on vagao izmeu carstva i narukvica kojima se ukraavaju carevi i izmeu lienosti Musaa vlasti i ukrasa! Ono to je on namjeravao rei svojim rijeima: 1a ne znam da vi imate drugog boga osim mene" r28/38J jeste da je on vladar i vlastodrac koji njima upravlja kako on 47

hoe i iju rije oni slijede bez pogovora! Vrenje vlasti na ovakav nain jeste boanstvo, kao to na to upuuje etimoloko znaenje! To u praksi i jeste Boanstvo. Bog je onaj ko ljudima propisuje zakone i vri vlast nad njima! Svejedno da li to izrekao ili ne!13 U svjetlu ovog objanjenja moemo razumjeti rijei faraonovih glaveina: "Zar e ostaviti Musila i narod njegop da nered u zemlji pravi i da tebe i boanstva tvoja napusti? (7/127). Prav ljenje nereda u zemlji - sa njihovog stanovita - jeste poziv da je jedino Allah gospodar svjetova, s obzirom na to da iz toga, pc;> prirodi stvari, proizlazi nitavnost legaliteta faraonove vlasti i itavog njegovog sistema, jer ovaj sistem poiva na osnovu faraonovog legaliteta vlasti, ili, drugim rijeima, na onovu faraonovog boanstva nad svojim narodom. To je, dakle - prema njihovoj tvrdnji - pravljenje nereda na zemlji ruenjem sistema vlasti i promjenom vladajuih okolnosti u kojima ljudi oboavaju ljude i stvaranje drugih okolnosti potpuno oprenih ovima, okolnosti u kojima e se oboavati Allah, a ne ljudi. Odatle su oni poistovjetili pravljenje nereda na zemlji sa Musaovim naputanjem i naputanjem njegovog naroda faraona i njegovih boanstava koje oboava on i njegov narod ... Faraon je crpio svoju snagu i vlast iz vjere u kojoj su se oboavala ova boanstva ... On je tvrdio da je on dragi sin ovih boanstava! To sinovstvo nije bilo fizike prirode! Ljudi su dobro znali da je faraon roen od oca i

majke koji su ljudi. Bilo je to simbolino sinovstvo iz koga je on izvodio svoju vlast i svoj suverenitet. Ako Musa i njegov narod budu oboavali Gospodara svjetova, ostavljajui ove bogove koje oboavaju Egipani, ovo znai ruenje temelja iz koga faraon crpi svoju duhovnu vlast nad svojim zavedenim narodom koji mu se pokorava jer je i on sam bio grijean i daleko od prave Allahove vjere ... Kao to o tome kae Uzvieni: I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod greni (43/54J. Ovo je pravo tumaenje historije ... Faraon nije bio u stanju da zavede svoj narod, pa da mu se oni pokore, da nisu bili grijeni i daleko od Allahove vjere. Jer, pravog vjernika u Allaha ne moe zavesti ejtan, pa da mu on u neemu bude pokoran, jer on dobro zna da to Allah nije propisao ... Odavde je i dolazila prijetnja itavom sistemu faraonove vlasti sa pozivom Musaa (alejhi' s-selam) Gospodaru svjetova, sa vjerovanjem arobnjaka u ovu vjeru, kao i sa vjerovanjem jedne grupe iz Musaovog naroda i njihovim V. vie djelo El-Mustalehatu'l-ube'atu, od Ebu E'ala elMewdudija, vode Islamske zajednice u Pakistanu. 48

vrenjem obreda Gospodaru svjetova ... Odavde dolazi prijetnja svakom stanju koje poiva na principu da ljudi oboavaju ljude od poziva da se oboava jedino Allah ... Ili od svjedoenja da nema Boga osim Allaha ... Ali samo onda kada se ono uzima u svom ozbiljnom znaenju sa kojim su ljudi ulazili u islam, a ne u njegovom blijedom i bijednom znaenju na koje je spalo ovih dana! Odavde su takoder ove rijei izazvale faraona i podsjetile ga na stvarnu opasnost po njegov itav sistem, pa je obznanio svoju bara barsku i gnusnu odluku: On ree: "Ubijaemo muku djecu njihovu, a ensku emo im ostavljati u ivotu; mi, uistinu, vladamo njima" (7/127). Sinovi Israilovi su ranije - u vrijeme Mllsaovog roenja - trpjeli slina divljaka zlostavljanja od faraona i njegovih glaveina, kao to kae Uzvieni Allah u suri El-Kasas: Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlaio, muku im djecu klao, a ensku u ivotu ostavljao, doista je smutljivac bio (28/4). To je to tlaenje na svakom mjestu i u svakom vremenu. Nema razlike u njegovim sredstvima danas i njegovim sredstvima prije desetine stoljea i godina! Kontekst ostavlja faraona i njegove glaveine da kuju zavjeru sputajui zavjesu zavjere i prijetnje, da bi je podigao na petom prizoru od prizora kazivanja iz koga uviamo da se faraon prihvatio izvrenja

prijetnje ... To je prizor poslanika Musaa (alejhi's-selam) i njegovog naroda u kome im on govori srcem i jezikom poslanika o svojoj spoznaji sutine svoga Gospodara, o Njegovom zakonu i Njegovom odreenju, preporuujui im da izdre iskuenje, da budu strpljivi u nevolji_ i da trae Allahovu pomo da je lake podnesu. Istovremeno ih upoznaje sa sutinom ko smike realnosti, da je Zemlja Allahova i da je On daje u naslijede kome On hoe od Svojih robova te da e lijep ishod biti za one koji se budu Allaha bojali i koji se ne budu plaili nikoga osim Njega ... Kada su mu se poalili da ih je ovo zlostavljanje, koje ih je sada snalo, snalazilo i prije nego to im je on doao, tako da mu nema kraja i da mu se ne nazire svretak, on im izraava svoju nadu da e njegov Gospodar unititi njihovog neprijatelja i 49

da e njih nasljednicima na Zemlji postaviti, da bi ih iskuao u emanetu hilafeta: Masa ree narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijee kome On hoe od robova Svojih; a lijep ishod e biti za one koji se budu Allaha bojali. " "Zlostavljani smo" - rekoe oni - prije nego to si nam doao, a i nakon to si nam doao/" A Musa ree: "Gospodar va e neprijatelja vaeg unititi, a vas nasljednicima na Zemlji uiniti, da bi vidio kako ete postupiti"' (7/12FH29). To je poslanikovo vienje istine Boanstva i njen odsjaj u njegovom srcu, vienje sutine kosmike realnosti i sila koje u Kosmosu djeluju i vienje sutine Boanskog zakona i ta se od njega oekuje i emu se nadaju strpljivi... ' N osi oci poziva Gospodaru svjetova imaju samo jedno utoite, to je sigurno utoite. Oni imaju samo jednog zatitnika, to je moni i snani Zatitnik. Na njima je da izdre dok ovaj Zatitnik ne odlui o pomoi u vrijeme koje On odredi Svojom mudrou i Svojim znanjem. Na njima je da ne pouruju, jer oni ne znaju nevieno i ne znaju ta je dobro ... Zemlja je Allahova. Faraon i njegov narod su samo gosti na njoj. Allah e je dati u nasljedstvo onome kome On hoe od Svojih robova -

shodno Svom Zakonu i Svojoj mudrosti. Zato zagovornici poziva Gospodaru svjetova ne smiju gledati ni u kakvu vanjsku manifestaciju koja se posmatraima ini da su tirani toliko vrsti na Zemlji da ih se ne moe pomai... Gospodar Zemlje i njen vlasnik je Onaj ko e odluiti kada e ih iz nje protjerati! Lijep ishod e biti za one koji se budu Allaha bojali... Prije ili kasnije ... Neka srca onih koji pozivaju Gospodaru svjetova ne obuzima rezignacija nad sudbinom. Oni ne smiju pomiljati da su oni koji ne vjeruju, a po raznim zemljama putuju, vjeni ... To je poslanikovo vienje istina velikog Bitka ... Meutim, Izraeliani su Izraeliani! "Zlostavljani smo"'- rekoe oni - "prije nego to si nam doao, a i nakon to si nam doao!"' (7/129). Ove rijei imaju iznijansirano znaenje! One otkrivaju koliko se zlovolje iza njih krije! Zlostavljani smo prije tvog dolaska, a nita se nije 50

promijenilo ni s tvojim dolaskom. Ovo zlostavljanje toliko dugo traje tako da izgleda da mu nema kraja! Plemeniti poslanik ide svojom stazom. On ih podsjea na Allaha, vee njihovu nadu za Njega, nagovjetava unitenje njihovih neprijatelja i njihovo postavljanje za nasljednike na Zemlji, uz upozorenje da budu oprezni u iskuenju hilafetom: A Masa ree: "Gospodar va e neprijatelja vaeg unititi, a vas nasljednicima na Zemlji uiniti, da bi vidio kako ete postupiti" (7/129). On gleda poslanikim srcem i vidi da se Allahov zakon odvija shodno Njegovom obeanju i prema strpljivima i prema poricateljima! On kroz Allahov zakon vidi propast tlaitelja i njihovih pomagaa, a postavljanje za nasljednike na Zemlji onih koji su strpljivi i koji trae pomo jedino od Allaha. Stoga svoj narod okree na put kojim e ih Allahov zakon odvesti tamo gdje on eli. On ih pouava . - od poetka - da je Allahovo postavljanje njih za nasljednike njihovo iskuenje. Nije to zbog toga to su oni njegovi sinovi i miljenici - kao to su tvrdili - pa ih nee kazniti zbog njihovih grijehova! Nije to nasumice i bez cilja. Nije to vjeno i bez' vremenskog roka. To postavljanje za nasljednike je radi iskuenja: da bi vidio kako ete postupiti f7/I29J Uzvieni Allah zna ono to e biti prije nego

... to to bude, meutim, Allahov zakon i Njegova pravda nalau da On ne poziva ljude na odgovornost dok se to oito od njih ne dogodi, za ono to je otkriveno iz svijeta nevidljivog i to je poznato Njegovom vjenom znanju. Kontekst ostavlja M tisAa i njegov narod sputajui nad njim zavjesu da bi je, s druge strane, podigao na estom prizoru: prizoru faraona i njegovog naroda koga Allah kanjava zbog nasilja i tiranije koju su provodili ostvarujui Mtisaovo obeanje svom narodu i njegovu nadu u svog Gospodara, kao i potvrujui upozorenje koje natkriljuje atmosferu ove sure, a i radi ije potvrde se navodi i itavo kazivanje. Pri2or zapoinje mirno, meutim, oluja se, malo pomalo, pojaava, da bi skoro pred sputanje zavjese oluja zagrmjela, sve razorila, sve opustoila i sa lica Zemlje zbrisala nasilnike i njihove pomagae. Nauili smo da su Sinovi Isrlovi bili strpljivi i da su dobili lijepu nagradu za svoju 51

strpljivost; a da faraon i njegov narod nisu vjerovali, pa su kao kaznu za svoje nevjerovanje doivjeli propast. Ispunilo se Allahovo obeanje i prijetnja i odvi o se Allahov zakon o kanjavanju poricatelja propau nakon to su kanjavani alou i radou: I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: Ovo smo zasluili", a kad bi ih sna$la kakva nevolja, Mastiu i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo to veina njih nije znala! I govorili su: 'Xakav god da nam dokaz donese da nas njime opara, mi ti neemo vjerovati!" Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i abe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovaki su bili. I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: aa Masti, moli se, u nae ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje, mi emo, zaista, vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati. " I poto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kog im je bilo odredeno da je podnose, - oni bi, odjednom, obeanje prekrili. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naa poricali i prema njima ravnoduni bili, a potlaenom narodu dodadosmo u naslijede istone i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obeanje Gospodara tvoga .sinovima Isrtiilovim bilo je ispunjeno - zato to su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono to su faraon i narod njegov sagradili i ono to su podigli (7/130137). Faraon i njegove glaveine su, dakle, krenule da provode silu. Faraon je ostvario svoju prijetnju, ubijao je mukarce, a ostavljao ene u

ivotu. Musa. i njegov narod su podnosili muenje molei Allaha da im otkloni nevolju, durajui iskuenje ... I tada, kada se situacija raistila: vjerovanje naspram vjerovanja, nasilje naspram izdrljivosti, zemaljska sila koja izaziva Allaha, tada je velika Snaga uzela da intervenira posredujui izmeu oholih i strpljivih: I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili <7/130). Ovo je prvi znak upozorenja... Sua i nedostatak plodova... Izraz sinin- nerodne godine, u jeziku se upotrrebljava za godine sue, oskudice i nerodice. To je bilo u zemlji Egiptu, rodnoj i plodnoj zemlji, to djeluje kao pojava koja privlai pogled, trese srce, izaziva rezignacij i poziva na oprez i razmiljanje. Meutim, tirani i oni koje tirani zavedu svojim grijeenjem o Allahovu vjeru - pa im se oni pokoravaju, ne ele da promisle ni da razmisle, oni ne ele da vide Allahovu ruku u sui i nedostatku plodova. 52

Oni ne ele da se sjete Allahovog zakona; Njegovog obeanja i Njegove prijetnje. Oni nee da priznaju da postoji vrsta veza izmeu vrijednosti vjerovanja i stvarnosti praktinog ivota ... To ine zato to ova veza pripada svijetu nevidljivog, a njihova osjetila su toliko gruba i njihova srca toliko nerazumna tako da ne mogu da vide nita dalje od opipljive stvarnosti koju vide ivotinje i koju osjeaju, a ne vide nita drugo i ne osjeaju! A ako i vide neto iz svijeta nevidljivog, oni sebi ne dozovu u pamet Allahov zakon koji se odvija prema apsolutnoj volji, ve to pripisuju kojekakvim sluajnostima koje nemaju nikakve veze sa vaeim zakonima Bitka.14 Takoer, faraonov narod nije obratio panju na ovaj upozoravajui doticaj koji je upuivao na Allahovu milost prema Njegovim robovima - ak i onda kad nisu vjerovali i kad su grijeili. Idolopoklonstvo i njegova praznovjerja su bili iskvarili njihovu prirodu i prekinuli i onemoguili im spoznaju ispravnih i preciznih zakona koji upravljaju ovim Kosmosom, kao to upravljaju ivotom ljudi koje u njihovoj sutini vide i shvaaju samo oni koji vjeruju u Allaha ispravnim vjerovanjem... Oni koji shvaaju da ovaj Bitak nije stvoren badava i da ne traje uzalud i da njime vladaju strogi i precizni zakoni... Ovo je taj stvarni "nauni racionalizam" i ovo je racionalizam koji ne negira "Allahove tajne", jer on nije u kontradikciji sa stvarnom "naunou" i "transcendentnou". On ne negira vezu izmeu vrijednosti vjerovanja i realnosti ivota, jer iza njih stoji Allah koji ini ta

hoe, koji od Svojih robova hoe vjerovanje, koji hoe da oni budu zastupnici na Zemlji i koji im Svojim eriatom propisuje propise koji su u skladu sa kosmikim zakonima tako da dolazi do sklada izmedu pokreta njihovih srca i njihovih pokreta na Zemlji... Faraonov narod nije shvatio vezu izmeu svog nevjerovanja i svog odstupanja od Allahove vjere, svoje nepravde i svog nasilja prema Allahovim robovima, s jedne strane, i izmeu kanjavanja suom i oskudicom u plodovima, s druge strane... I to u Egiptu koji je veoma . plodan i izdaan u darovima, iji proizvodi nisu podbacili da nisu mogli prehraniti njegove stanovnike osim u sluaju da su se ogrijeili i da su kanjeni radi iskuenja ne bi li se opametili! Poto su se smanjile etve i prinosi u komunistikoj Rusiji i itavom komunistikom lageru, Hruov nije naao drugo nego da kae: "Priroda nam mrsi raune." A on je bio ovjek koji je tvrdio da pripada "naunom socijalizmu", a opovrgavao "nevidljivo"! Meutim, to je sljepilo koje onemoguava da se vidi Allahova mona ruka . . Jer, ta je onda ova "priroda" koja ima volju koja "mrsi raune" ljudima? 53

Nisu l;>ili svjesni ove pojave koju je Allahova milost prema Njegovim robovima htjela da istakne pred njihovim oima. Meutim, oni su, kad bi ih snalo dobro i blagostanje, drali to svojim prirodnim pravom, a kad bi ih pogodila nevolja i sua, oni bi to pripisivali Mtlsaovoj nesrei i nesrei onih koji su bili s njim. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zasluili", a kad bi ih snala kakva nevolja, MU5u i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali <7/131). Kad se ljudska priroda udalji od vjerovanja u Allaha, ona ne vidi Njegovu ruku u raspolaganju sa ovim Bitkom, niti vidi Njegovu mo pomou koje nastaju stvari i dogaaji. Ona tada gubi sposobnost da shvati i osjeti stabilne i djelotvorne kosmike zakone pa dogaaje tumai fragmentarnim i izoliranim tumaenjima, tako da meu njima nema nikakvog zakona ni veze, pravila ni relacije. Ona tumara u praznovjerjima krivudavim i razliitim stazama ne dolazei do pravila i ne nalazei u tome nikakav sistem. Upravo onako kako je rekao Hruov, jedan od ideologa "naunog" socijalizma, da im "priroda" mrsi raune kad objanjavaju uzrok nerodice i manjka etve! I kao to kau oni koji zastupaju ovu takozvanu naunost kad objanjavaju uzroke ovih dogaaja ... Oni pri tome negiraju Allahovo odreenje ... Meu njima ima i onih koji, nakon toga to negiraju Allahove tajne i Allahovo odreenje, tvrde da su muslimani, iako negiraju osnovne principe vjerovanja u Allaha! Ovako su faraon i njegovi sljedbenici objanjavali uzroke dogaaja. Dobro koje ih zadesi rezultat je njihove sree i oni to zasluuju, a zlo koje ih pogodi bilo je Mtlsaova nesrea i onih koji su s njim vjerovali, bilo je iz

njihovih glava! Osnova izraza tetajjur - smatrati loim predznakom, u arapskom jeziku potie iz obiaja koje su pred islamski Arapi u svom idolopoklonstvu, mnogobotvu i neshvaanju Allahovih zakona i Njegovog odreenja prakticirali... Naime, ovjek koji je neto elio odlazio je do ptiijeg gnijezda i poplai o pticu; ako bi ptica odletjela desno od njega - srea bi bila na njegovoj strani - to bi ga obradovalo i prihvatio bi se stvari koju eli da uradi, a ako bi ptica odletjela lijevo od njega - zla kob bi bila na njegovoj strani - to bi ga onespokojilo i odustao bi od onoga na ta se bio odluio! Islam je dokinuo ovo praznovjerno razmiljanje, a nadomjestio ga naunim razmiljanjem - ispravnim naunim razmiljanjem - vraajui stvari stabilnim Allahovim znakovima u Bitku i Allahovom odreenju koje ostvaruje ove zakone svaki put kad se oni ostvaruju. Islam je postavio 54

stvari na naune osnove 'raunajui pri tome na ovjekovu namjeru, rad, akciju i trud i stavljajui to na svoje pravo mjesto u okviru apsolutne Allahove volje i Njegovog sveobuhvatnog djelotvornog odreenja: Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo to veina njih nije znala! (7/131). Ono to im se dogaa sve ima jedan izvor ... To je Allahova odredba ... Iz ovog izvora pogaa ih dobro da bi bili stavljeni na kunju ... Pogaa ih zlo da bi bili stavljeni na kunju: Mi vas stavljamo na kunju i u zlu i u dobru i Nama ete se vratiti (21/35) Pogaa ih kazna, da bi bili kanjeni... Meutim, veina njih to ne zna... Kao oni koji negiraju Allahove tajne i Njegovo odreenje u onim danima pod imenom "naunog racionalizma", ili poput onih koji prirodi pripisuju mrenje rauna pod imenom "naunog socijalizma"! Sve su to neznalice ... Svi oni ne znaju! Faraonove pristalice nastavljaju sa svojom oholou, ponose se grijehom, a iskuenje im poveava ponos i tvrdoglavost: I govorili su: "Kakav god da nam dokaz donese da nas njime opara, mi ti neemo vjerovati!" (7/132). To je prkos koga .ne moe ukrotiti opomena niti povratiti dokaz. On nee da pogleda ni da razmisli, jer on oglaava istrajnost u negiranju prije nego to se suoi sa dokazom - da bi preduhitrio dokaz! To je psihiko stanje koje snalazi ohole kada ih pogodi istina, oine dokaz i progoni argument. .. Dok su njihove elje, interesi, posjed i vlast, sve to na drugoj strani koja je suprotna istini, dokazu i argumentu! Tada intervenira velia Sila, djelujui Svojim monim sredstvima:

Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i abe, i krv - sve jasna znamenja (7/133). Radi upozorenja i radi iskuenja ... Sve su to jasna znamenja ... Jasnih znaenja, koordiniranih koraka, tako da jedan slijedi drugi, a naredni potvruje prethodni. Kontekst je ovdje sabr:ao ta jasna znamenja koja su im dolazila pojedinacno, jedno po jedno. Oni su svaki put traili od Musa.a, pod pritiskom nevolje, da se moli svome Gospodaru, u njihovo ime, da ih spasi nevolje, obeavajui mu da e poslati s njim Sinove Israilove ako ih od nje spasi i ako ih oslobodi "ove nevoije", tj. kazne, koju oni nisu u stanju otkloniti: 55

I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: ((O Masa, moli se, u nae ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje, mi emo, zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati"' (7/J34J. Oni bi svaki put krili obeanje i vraali se onome u emu su bili prije otklanjanja kazne, prema Allahovom odreenju, do vremena do kog im je bilo odreeno da je podnose: I poto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kog im je bilo odreeno da je podnose, - oni bi, odjednom, obeanje prekrili (7/135). Kontekst je sabrao sva znamenja, tako da se dobije utisak da su im ona sva dola odjedanput i kaq da se krenje obeanja s njihove strane desilo samo jedanput To je stoga to su sva iskustva, ustvari, bila jedno iskustvo, kao to je i njihov ishod bio jedan ishod. To je jedan od naina kur' anskog iznoenja kazivanja u kojima se objedinjuju poeci zbog njihove slinosti. U njemu se objedinjuju ishodi, takoer zbog njihove slinosti ... To je zato to zatvoreno i slijepo srce prima razliita iskustva kao jedno, od koga se nita ne okoristi, niti u njemu nalazi pouku ... Meutim, kako su se ova znamenja dogodila, mi, mimo kur' anskog teksta, nemamo nita to o tome govori. U hadisima koji svojim lancem prenosilaca seu do Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) , o njima nismo nita nali. Zato mi, shodno naoj mtodologiji, u ovom Okrilju ostajemo u granicama kur' anskog teksta o temama kao to su ove, jer mi o njima ne moemo nita vie govoriti osim putem Knjige ili vjerodostojnog Sunneta. To inimo iz opreza prema israilijjatima, iskazima i predajama koje nemaju nikakvog osnova i koje su se, naalost, uvukle u sve stare tefsire, tako da

nijedan od ovih tefsira nije imun na to. ak ni Te/sir Imama Ibni Derira et Taberija - uprkos njegovoj ogromnoj vrijednosti -, kao ni Te[sir Ibni Kesira - uprkos njegovoj velikoj vrijednosti - nisu lieni ove opasne pojave ... Navode se razliite predaje o ovim znamenjima od lbni Abbasa, Seida ibni Dubejra, Katadea, Ibni Ishaka ... Njih prenosi Ebu Da'fer ibni Derir et-Taberi u svojoj Historiji i svom Te/siru. Ovo je jedna od njih: "Priao nam je Ibni Humejd: Prenio nam je Ja' kub Kummi, ovaj od Da'fera ibni Mugirea, ovaj od Seida ibni Dubejra da je rekao: Poto je doao Musa faraonu, rekao mu je: "Poalji sa mnom Sinove IsrAilove", a ovaj je to odbio. Allah im je onda poslao poplavu - a to je kia - koja se izlila, pa su se pobojali da to nije kazna, pa su rekli Musau: "Moli se u nae ime Gospodaru svome da nas oslobodi kie, pa emo povjerovati u tebe i poslati sa tobom Sinove Israilove." On se pomolio svome Gospodaru, 56

meutim, oni opet nisu povjerovali niti su poslali s njim Sinove -Israilove. Te godine su rodili usjevi, plodovi i ispaa kao nikada do tada. Oni su tada rekli: "Ovo je to to smo eljeli!" Allah je tada poslao skakavce koji su navalili na travu i zelen. J?oto su vidjeli ta se desilo sa tr;lvom i zelenilom, shvatili su da nee ostati ni usjevi, pa su rekli: "0, Musa, moli se u nae ime Gospodaru svome da nas oslobodi skakavaca, pa emo ti povjerovati i poslati s tobom Sinove Israilove! On je zamolio svoga Gospodara, pa ih je oslobodio skakavaca, meutim, oni nisu povjerovali, niti su s njim poslali Sinove Israilove! Potom su ovrhli ito i sklonili ga u kue. Tada su rekli: "Zatitili smo ljetinu!" Allah im je onda poslao iak - a to je crv koji izlazi iz zrna -, tako da je ovjek vadio po deset deriba za mlin, a nije vraao vie od tri kafiza.15 Onda su rekli: "0, Musa, moli se u nae ime Gospodaru svome da nas oslobodi ika, pa emo ti povjerovati i poslati s tobom Sinove Israilove!" On je zamolio svoga Gospodara pa ih je oslobodio, ali su odbili da poalju s njim Sinove Israilove. I dok je on sjedio kod faraona, uo je kreket aba, pa je upitao faraona: "ta ti i tvoj narod doivljavate od ovoga?" Odgovorio je: "A ta bi moda bilo drugo do kakava spletka?!" Nije bila nastupila veer, a ljudi su ve sjedili do brada u abama. Kad bi htio da progovori, aba bi mu skoila u usta. Rekoe Musau: "Moli se, u nae ime, Gospodaru svome da nas oslobodi ovih aba, pa emo ti povjerovati i poslati s tobom Sinove Israilove!" On ih je oslobodio, meutim, oni nisu povjerovali. Pa im je Allah poslao krv, tako da je ono to bi zahvatili iz rijeke ili bunara, ili ono to je bilo u njihovim posudama, bila svjea krv. Poalili su se faraonu i rekli mu: "Stradali smo od krvi, nemamo nita za pie!"

Odgovorio je: "On vas je, sigurno, oparao!" Upitali su ga: "Odakle nas je oparao kad mi ne nalazimo u naim posudama nimalo vode, ve nalazimo svjeu krv?" Doli su mu i rekli: "0, Musa, moli se, u nae ime, Gospodaru svome da nas oslobodi ove krvi, pa emo ti povjerovati i poslati s tobom Sinove Israilove!" On je zamolio svoga Gospodara, pa ih je oslobodio, meutim, oni' mu nisu povjerovali niti su s njim poslali Sinove Israilove." Allah najbolje zna kako je to bilo ... Oblik u kojem su dolazila ova znamenja, zapravo njihova razliitost, ne utjee na prirodu ovih znamenja .. Uz-Vieni Allah ih je slao Svojom Moi, u odreeno vrijeme, da iskua odreen narod, shodno Svom zakonu o kanjavanju poricatelja nevoljom da bi se pokorili. Faraonov narod je u svom idolopoklonstvu i svom dahili]etu, u ponienju u kome ga je drao faraon zbog nevjerovanja, pribjegavao Derib i kafiz su mjere za ito. Derib ima etiri kafiza. 57

MtisAu (alejhi's-selam) da moli svoga Gospodara, onako kako mu je On propisao, da im otklanja nevolje ... Meutim, aktualna vlast je poslije toga l krila obeanje i nije udovoljavala preuzetim obavezama, jer je ona poivala na dranju faraona za boanstvo od strane ljudi i na strahu da ti ljudi ne prihvate Allaha za Boanstvo. To je dalje znailo ruenje sistema vlasti koji je poivao na faraonovom suverenitetu, a ne na Allahovom suverenitetu! A to se tie sljedbenika savremenog dahilijjeta, Allah njihovim usjevima alje nesree tako da oni ne mogu nikako da se vrate Allahu! Kada vlasnici usjeva, odnosno seljaci, osjete Allahovu ruku u ovim nesreama - a to je iskonski prirodni osjeaj ak i u nevjernikim duama u asovima opasnosti i nevolje - i kada se okrenu Allahu s molbom da im On otkloni nevolju, protagonisti lane naunosti im kau: To je "onostrano" praznovjerje! Smatraju ih udacima i ismijavaju ih, da bi ih vratili u nevjerovanje koje je gore i odvratnije od nevjerovanja idolopoklonika! Zatim dolazi kraj - shodno Allahovom zakonu o kanjavanju poricatelja poslije iskuenja alou i radou - i dogaa se Dogaaj. Allah unitava faraona i njegove glaveine - nakon to im je dao vremena i odgodio .im propast do vremena do kog im je bilo odreeno. Allah ispunjava Svoje obeanje dato onima koji su bili potlaeni i strpljivi poslije unitenja oholih nasilnika: Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naa poricali i prema njima ravnoduni bili, a potlaenom narodu dodadosmo u naslijede istone i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo

obeanje Gospodara tvoga sinovima Isrilovim bilo je ispunjeno - zato to su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono to su faraon i narod njegov sagradili i ono to su podigli (7/136-137). Kontekst ovdje govori veoma kratko o dogaaju potapanja ne idui u irinu dogaanja kao to to ini na drugim mjestima u drugim surama. To je zato to je ovdje atmosfera odlunog kanjavanja poslije davanja dovoljno vremena, tako da nije potrebno detaljno izlaganje ... Brzo rjeenje ovdje je djelotvornije za duu i stranije za osjeanje! ZCftO ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo (7/136). Jedan udarac i oni su uniteni. Iz ponosa, drskosti i oholosti odlaze pravo u susret u bezdanima i dubinama mora, kao zasluena kazna: ... jer su znamenja Naa poricali i prema njima ravnoduni bili, (7/136J 58

Kontekst povezuje poricanje znamenja i ravnodunost prema njima i ovu dosuenu sudbinu. On potvruje da se dogaaji ne deavaju sluajno i da se ne odvijaju kao prolazni postupak, kao to misle ravnoduni ljudi! U skladu sa atmosferom odlunosti kontekst uri da izloi drugu stranicu - stranicu postavljanja za namjesnike onih koji su bili potlaeni - jer postavljanje Sinova Isra.ilovih za nasljednike - u periodu u kome su bili najblii ispravnosti i prije nego to su zalutali pa im je Allah propisao ponienje i izgon - nije bilo u Egiptu, niti je bilo u faraonovom mjestu, ve je bilo u zemlji amu posllje nekoliko desetina godina od dogaaja' potapanja faraona - poslije smrti Musaa (alejhi's-selam) i poslije lutanja koje je trajalo etrdeset godina, kako se navodi u drugoj suri. Meutim, kontekst prelazi preko vremena i dogaaja urei da iznese postavljanje za namjesnike ovdje u skladu sa dvije stranice prizora koje stoje jedna nasuprot druge. . . . a po tlaenom narodu doda do smo u naslijede istone i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obeanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato to su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono to su faraon i narod njegov sagradili i ono to su podigli (7/137). 16 Mi ljudi - prolazni i ogranieni vremenom - kaemo prije i poslije, jer mi dogaaje datiramo po vremenu njihova prolaska pored nas i naeg uvianja tih dogaaja! Zato kaemo: Postavljanje za namjesnike onih koji su bili potlaeni bilo je poslije dogaaja potapanja u moru ... To je nae

ljudsko shvaanje... Meutim, Apsolutni Bitak i Apsolutno Znanje ne poznaje prije ni poslije! Njemu je izloena cijela stranica, otkrivena tako da je ne zaklanja ni vrijeme ni prostor ... Allahu pripada najvii ideal. .. A vama je dato samo malo znanja ... Ovako se sputa zavjesa na prizor propasti i unitenja, s jedne strane, i prizor postavljanja za nasljednike na Zemlji i njenog kultiviranja, s druge strane. Odjednom faraon, oholi tiranin i njegov narod bivaju potopljeni. Odjednom ono to su gradili za ivot, luksuzne graevine koje su podizali na stubovima i temeljima, vinogradi koje su uzgajali i njihovi plodovi - sve se to pretvara u ruevine u jednom treptaju oka ili za nekoliko kratkih rijei! Odnosno, sagradili ... Moda se pod ovim misli na vrtove koje su podizafi, a najvie se upotrebljava u znaenju - podizanje nosiljki za vinovu lozu. 59

Ovo je primjer koji Allah navodi vjernikoj manjini u Mekki, manjini koja je pro gonjena od mnogo botva i njegovih protagonista. Ovo je svjetlo na vidiku svakoj muslimanskoj grupi koja doivljava od nekoga ko je poput faraona i njegove tiranije ono to su doivljavali potlaeni na Zemlji, pa im je Allah dao u naslijede istone i zapadne krajeve zemlje koji su blagoslovljeni - zato to su bili strpljivi - da vidi kako e oni raditi! 60

62

I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naioe na narod koji se klanjao kumirima svojim ((O Musa,"- rekoe - napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove!" - 'Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - ree on (7/138). Zaista e biti poniteno ono to ovi ispovijedaju i beskorisno e im biti ono to rade (7/139). Zar da vam, pored Allaha, traim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" (7/140). I poto smo vas Mi od faraonovih Ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno muili: muku djecu su vau ubijali, a ensku vam u ivotu ostavljali, - to je

bilo teko iskuenje Gospodara vaeg , (7/141) Mi odredismo da as susreta sa Masaom bude kad se napuni trideset noi, i dopunismo ih jo sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za etrdeset noi. A Masa je bio rekao bratu svome H aronu: 'Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!" (7/142). 63

I kad Nam Masli doe u odredeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on ree: Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!" - We moe Me vidjeti" - ree -, ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjee Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musli se onesvijeten strovali. im se osvijesti, ree: Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" (7/143). o Musli", - ree On - 1a sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono to ti dajem uzmi i zahvalan budi!" (7/144). I Mi mu na ploama napisasmo pouku za sve, i objanjenje za svata. Primi ih svojski, a narodu svom zapovijedi da se pridrava onoga to je u njima ljepe!" A pokazau vam i zemlju grenika (7/145). Odvratiu od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god dokaz oni vide nee ga vjerovati; ako vide pravi put - nee ga kao put prihvatiti; a ako vide stranputicu - kao put e je Prihvatiti. To zato to e dokaze Nae poricati i to e prema njima ravnoduni biti (7/146). A onima koji dokaze Nae ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu vjerovali, bie ponitena djela njihova. Zar e biti drukije

kanjeni nego kako su radili? (7/147). I narod Masliov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govon' i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatie i prema sebi se ogrijeie (7/148). I poto. se poslije gorko pokajae i uvidjee da su zabludjeli, oni rekoe: 'Wlo se Gospodar na na nas ne saali i ako nam ne oprosti, doista emo biti izgubljeni!" (7/149). A kad se Musli srdit i alostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako runo poslije odlaska moga postupili! Zato ste se pourili i o nareenje Gospodara svoga se ogluili?" - i ploe baci, i brata svoga za kosu dohvati i poe ga vui sebi. "O sine majke moje," - ree Hlirnn - "narod nije nimalo do mene drao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dumani i ne smatra j mene jednim od onih koji su se prema sebi ogrijeili" (7/150). "Gospodaru trtoj, - zamoli Masli - "oprosti meni i bratu mome i uini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!" (7/15V. 64

One koji su tele Prihvatili stii e doista kazna Gospodara njihova i ponienje jo na ovom svijetu;. tako Mi kanjava mo one koji kuju lai (7/152). A onima koji rava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj e, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti (7/153). I kada Masaa srdzoa minu, on uze ploe na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje (7/154). I Masa odabra iz naroda svoga sedamdeset Ljudi da u odredeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on ree: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene unititi jo prije. Zar da nas uniti zbog onoga to su uradili bezumnici nai? To je samo iskuenje Tvoje kojim Ti, koga hoe, u zabludi ostavlja, a kome hoe, na pravi put ukazuje; Ti si Gospodar na, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prata najvie; (7/155) I dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu, - mi se, uistinu, vraamo Tebi " - "Kaznom Svojom ]a kanjavam koga hou" - ree On -, ''tl milost Moja obuhvaa sve; dau je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nae budu vjerovali, (7/156) onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nee znati ni da ita ni da pie, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indilu, zapisana nalaze, koji e od njih traiti da ine dobra djela, a od odvratnih odvraati ih, koji e im lijepa jela dozvoliti, a runa im zabraniti, koji e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi. Zato e oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podravali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postii ono to budu eljeli (7/157). Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je

i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On ivot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da ita i pie, koji vjeruje u Allaha i rijei Njegove; njega slijedite - da biste na pravom putu bili!" (7/15BJ. U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upuuju i koji prema njoj pravedno sude (7/159). I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Masau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatraio: "Udari tapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog e piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: "]edite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu uinili, sami su prema sebi nepravedni bili (7/160). 65

A kada im je bilo reeno: Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hoete i recite: 'Oprosti! a na kapiju udite glava pognutih - oprostiemo vam grijehe vae, a onima koji ine dobra djela daemo i vie", - (7/16V onda su oni nepravedni medu njima zamijenili drugom rije koja im je bila reena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato to su stalno nepravedni bili <7!162J. I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti krili: kada su im ribe, na oi njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskuenje dovodili zato to su stalno grijeili <7!163J. A kad neki od njih rekoe: 'Zato opominjete narod koji e Allah unititi ili ga tekim mukama namuiti?" - oni odgovorie : JJa bismo se pred Gospodarom vaim opravdali i da bi se oni grijeha klonili" <7/164). I kada zaboravie ono ime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraali, a tekom kaznom kaznismo grenike, zato to su stalno u grijehu bili <7/165J. I poto su oni bahato odbili da se okane onoga to im se zabranjivala, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni !" <7/166). I Gospodar tvoj obznani da e do Smaka svijeta preputati nad njima vlast nekome ko e ih na najgori nain tlaiti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kanjava, a On i oprata i samilostan je <7!167J. I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijeli/i: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih proveravali da bi se opametili (7/16BJ. I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: "Bie nam oproteno!" A

ako bi im opet dopalo aka tako neto, opet bi to inili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi - a oni itaju ono to je u njoj - da e o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se! <7/169). A oni koji se vrsto dre Knjige i koji obavljaju molitvu - pa, Mi doista neemo dopustiti da propadne nagrada onima koji ine dobra djela (7/170J. A kada smo iznad njih brdo podigli, - inilo se kao oblak -, oni su bili uvjereni da e na njih pasti. Prihvatite odluno ono to smo vam dali, i neka vam je na umu ono to je u njemu - da biste bili poboni !" <7!17V. 66

U ovoj cjelini kazivanje o Mflsu (alejhi's-selam) se odvija u drugom krugu... sa njegovim narodom, Sinovima Isrovim, poslije njihovog izbavljenja od neprijatelja, potapanja faraona i njegovih glaveina i ruenja onoga to su napravili i onoga to su sagradili. Musa (alejhi' s-selam) sada nije suoen sa tiranijom faraona i njegovih glaveina. Rat sa ovim tiraninom je zavren, ali on je suoen sa drugom borbom, jaom, okrutnijom i duom. On je suoen sa "ljudskom duom", suoen sa naslagama dahilijjeta u njoj, sa naslagama prijezira koji je unitio prirodu Sinova Isrlovih, napunio je izopaenostima, s jedne strane, i grubostima, s druge strane, malodunou, s jedne strane, i slabou da ponese odgovornost, s druge strane, i ona je ostavljena ovim tendencijama. Nita gore za ljudsku duu nema od prijezira i duge pokornosti tiraniji, od ivota u sjeni terora, stalnog skrivanja, straha, izopaenosti, kako bi se izbjegle opasnosti i kazne, od pokreta u tmini sa stalnim strahom i stalnim oekivanjem nevolje! Sinovi Isrilovi su dugo ivjeli u ovoj patnji, u sjeni terora, u sjeni faraonskog politeizma, kada je faraon njihovu muku djecu ubijao, a ensku im ostavljao u ivotu. Kada je ova vrsta terora oslabila, oni su i dalje ivjeli prezrenim, poniavajuim ivotom u stalnom progonstvu. Njihove due i prirode su postale porone, vjera izopaena, a shvaanja devijantna. Njihove due su bile ispunjene kukavilukom i ponienjem, s jedne strane, i zavidnou i grubostima, s druge strane. To su dvije nerazdvojne strane u ljudskoj dui kad god je ona izloena tiraniji i teroru.

Omer (Allah bio njime zadovoljan) je ljudsku duu posmatrao Boanskim nurom. On je, zahvaljujui tome, mogao da vidi njen sastav i prirodu. On je, upuujui savjet svojim namjesnicima u pokrajinama, rekao: ''Nemojte tui ljude kako biste ih pokorili!".,. On je znao da tua vodi ponienju, a islam hoe da ljudi budu ponosni u islamskoj dravi i Allahovom carstvu. Ljudi u Allahovom carstvu trebaju biti potovani, da ih vladari ne tuku i na taj nain poniavaju, jer oni nisu njihovi robovi, nego robovi svoga Gospodara. Oni su Allahovi robovi, ponosni u odnosu na druge, osim Allaha. Sinovi Isrovi su u faraonskoj tiraniji bili udarani sve do ponienja. I to je vjerovatno bio laki oblik poniavanja u vremenu blagostanja. I Egipani su bili izloeni ovoj vrsti poniavanja u doba faraona i Rimljana. Njih je islam spasio ovog poniavanja kada je proklamirao slobodu i zamijenio njihovo robovanje ljudima robovanjem samo Allahu, Gospodaru 67

ljudi. Kada je sin Amra ibni Asa, osvajaa i muslimanskog vladara Egipta, udario po leima jednog koptskog sina, a tragovi rimskog bievanja na njegovim leima jo nisu nestali, otac ovog Kopta, ljut na udarac koji se sruio na lea jednog od njegovih sinova od strane sina osvajaa i vladara Egipta, putovao je mjesec dana na devi da bi se poalio hali:fi Omeru ibni Hattabu za samo jedan udarac koji je dobio njegov sin. Meutim, bio je strpljiv na donedavne udarce Rimljana. Ovo je udo islamskog preporoda u duama egipatskih Kopta, a i u duama drugih, ak i onih koji su prihvatili islam. Ovo je udo ovog preporoda koji je due izbavio iz hiljadugodinje naslage starog poniavanja. N a ovaj nain su te naslage otreene osjeajem plemenitosti u duama koje je islam oslobodio. Nita drugo osim islama nije moglo osloboditi ove due. Proces ienja dua Sinova Isrrulovih od naslaga poniavanja faraonskih silnika je proces sa kojim e biti suoen Musa (alejhi's-selam) u ovom krugu, nakon njihovog izbavljenja i prevoenja preko mora. Vidjet emo kroz kur'anska kazivanja ove due koje gledaju u slobodu sa svim naslagama ponienja, koje gledaju u poslanicu sa svim naslagama dahilijjeta i koje konano gledaju u MusAa (alejhi's-selam) sa svim izopaenostima, devijacijama, nemoima i neznanjem koje je tokom vremena nagomilano. Vidjet emo potekoe Musaa (alejhi's-selam) u velikom njegovom pokuaju, teinu prirode koja se dugo zadrala na Zemlji, koja ne eli da se izvue iz blata u kojem je dugo uivala i koja je smatrala da nema nita

drugo osim toga obinog. Kroz patnje i potekoe Musaa (alejhi' s-selam) vidjet emo i sve patnjeonih koji nose poziv, kako se suoavaju sa duama koje su dugo bile pokorne tiraniji, posebno ako su ov due spoznate pravu vjeru kojoj su pozivane, a zatim je od toga prolo mnogo vremena ija je slika izblijedjela i postala forma bez sadraja! Trud onoga koji poziva u ovakvoj situaciji jeste dodatni trud. Otuda i njegova strpljivost mora biti dodatna .. Treba biti strpljiv na izopaeno st u ovim duama i teinu poriva i bezvrijednim preokupacijama poslije svake etape, treba biti strpljiv na recidive koji se u dui iznenada javljaju poslije svake etape i ponovnog vraanja u dahilijjet prvom prilikom. Moda je ovo jedna strana Allahove mudrosti u izlaganju kazivanja o Sinovima Isrrulovim muslimanskom Ummetu. Ova slika je ponovljena i detaljno izloena kako bi se u njoj mogla vidjeti sva iskuenja, kako smo 68

ranije naveli. Ovdje tome dodajemo i ovo, punu opskrbu onima koji pozivaju Allahovom Putu u svakoj generaciji. I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naioe na narod koji se klanjao kumirima svojim, Q Masa," - rekoe - napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove!" - "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - ree on. Zaista e biti poniteno ono to ovi ispovijedaju i beskorisno e im biti ono to rade. Zar da vam, pored Allaha, traim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" I poto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno muili: muku djecu su vau ubijali, a ensku vam u ivotu ostavljali, - to je bilo teko iskuenje Gospodara vaeg (7/138141). Ovo je sedmi prizor ovog kazivanja - prizor Sinova lsmlovih poslije prevoenja preko mora - a mi se nalazimo licem u lice sa ovom devijantnom i grijenom prirodom, zbog taloga koji se nataloio u dugoj povijesti njenoj. Period nije dug od kada su bili tlaeni i poniavani u sjeni dahilijjetskog politeizma kod faraona i njegovih saradnika. I od vremena kada ih je spasio i izbavio njihov poslanik MusA (alejhi's-selam) - uime Jedinog Boga - Stvoritelja svjetova - Koji je unitio njihovog neprijatelja, a njih preveo preko mora i spasio ih uasne zvjerske kazne kojoj su bili izloeni. Od prvog momenta kada su izali iz Egipta i tamonjeg politeizma i im su preli more i vidjeli politeiste kako zduno oboavaju svoje kipove, oni su zatraili od MusAa (alejhi's-selam) - poslanika Gospodara svjetova koji ih je izbavio iz Egipta uime islama i tevhida da im nade nekog kipa koga e oni nanovo oboavati: I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naioe na narod koji se klanjao kumirima svojim. Q Masa," - rekoe - napravi i ti nama

boga kao to i oni imaju bogove!" (7/138). To je bolest koja napada duu kao to napada i tijelo, ali ona ne napada duu sve dok ne primijeti njenu spremnost da to prihvati. Priroda Sinova IsrAilovih - kao to je Kuran izlae precizno, ciljno i istinito u vie navrata i prilika - je neodluna, duhovno slaba, tek to je upuena - zaluta, tek to je dosegla visinu - pada, tek to je krenula Pravim Putem - vraa se na staro izopaenje; uz to, ona je i svirepa, kruto se ponaa u odnosu na Istinu, osora je u opaanjima i osjeajima. Evo ih u toj svojoj prirodi! Oni 69

su, dok jo nisu ni proli pored naroda koji se klanjao svojim kipovima, zaboravili ono to su nauili tokom dvadeset godina od vremena kada im je MusA (alejhi' s-selam) doao sa uenjem o Jednom i Jedinom Bogu. Neke predaje kazuju daje Musa (alejhi's-selam) u Egiptu proveo dvadeset i tri godine od vremena kada je suoio faraona i njegove glaveine sa Objavom pa sve do izlaska iz Egipta prevodei Sinove Israilove preko mora - nego su ak zaboravili i mudizu koja ih je spasila od faraona i njegovih doglavnika, a ove sve unitila. Oni su bili politeisti. Uime politeizma su ih P,Oniavali - ak su faraonove glaveine podsticali faraona protiv MusAa i onih koji su bili sa njim rijeima: ((Zar e ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i boanstva tvoja napusti?" (7/127). Sve ovo zaboravljaju da bi od svoga poslanika zatraili, poslanika Gospodara svjetova, da im on napravi boga! Da su oni sami sebi napravili boga, bilo bi manje udnovato od toga da trae od poslanika Gospodara svjetova da im on napravi boga ... Ali - to je IsrAil! Zbog toga je MusA (alejhi' s-selam) bio ljut, ljutnjom poslanika Gospodara svjetova, ljut i uime Gospodara svjetova ljubomoran da njegov narod njemu pripisuje Boanstvo! Tada je izgovorio poznate rijei koje dolikuju ovom udnovatom traenju: "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - ree on (7/13BJ:

A nije rekao zbog ega pameti nemaju kako bi rije dehl bila sveobuhvatna i potpuna. Rije dehl - neznanje je suprotna rijei ma'rifa znanje. Dehl je od rijei hamaqatun - glupost, koja je takoer suprotna rijei 'aql razum. Ove rijei mogu proistei samo iz neznanja i gluposti u njenim krajnjim granicama! Zatim one ukazuju da je odstupanje od Allahove jednote ka politeizmu takoer proizvod neznanja i gluposti. Znanje i razum vode jedino Allahovom jedinstvu. Nema znanja niti razuma koji bi ovjeka vodili nekom drugom putu ... Razum i znanje su suoeni sa zakonima ovoga Kosmosa koji svjedoi o egzistiranju Stvoritelja i Ravnatelja i o Jednoti ovog Stvoritelja i Ravnatelja. Elelment odredbe i ravnateljstva je jasno istaknut u ovim zakonima. Peat Jednote je takoer vidljiv u ovim zakonima i njegovim tragovima koje otkriva pogled i. razmiljanje - sukladno ispravnom metodu - a to niko ne ignorira niti se odrie osim glupih i neznalica makar oni i polagali pravo na nauku, kao to mnogi polau! MusA (alejhi's-selam) nastavlja otkrivati narodu svome loe ishodite onoga to oni trae, otkrivajui im lo kraj onih koje su vidjeli kako se klanjaju kumirima svojim, pokuavajui da ih imitiraju: 70

Zaista e biti poniteno ono to ovi ispovijedaju i beskorisno e im biti ono to rade (7/139). Politeizam u kome se nalaze i kome su odani i ivot koji na ovome poiva u kome su mnogobrojna boanstva, a iza toga i mnogobrojni uvari hramova i sveenici i vladari koji iz ove mase crpe svoju vlast... i sve drugo to odvraa od Allahove }ednote kao to je pokvarenost u poimanju i ivotu ... sve ovo je pokvareno i prezreno. Njega oekuje, kao to oekuje i svakog pokvarenjaka, propast i unitenje na kraju puta.

Ton ljubomore na svoga Gospodara u rijeima Musaa (alejhi'sselam) se poveava. udenje takoder zbog zaborava njegovog naroda na blagodatima kojima su bili poaeni od strane Allaha. Te blagodati su prisutne i vidljive: ((Zar da vam, pored Allaha, traiim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" (7/140). Uzdizanje iznad ostalog svijeta - u njihovom vremenu - dolo je dd izraaja u njihovom izboru za poslanicu monoteizma medu politeistima. Poslije ovoga poklona ne postoji nikakav drugi poklon, niti ovome postoji . ita ravno. Takoder su odabrani kao nasljednici svete zemlje - koja je tada bila u rukama politeista - pa kako onda poslije svega ovoga oni trae od svoga poslanika da im zatrai drugog Boga osim Allaha, a u Njegovoj blagodati i Njegovoj milosti uivaju?! N a kur' anski nain u spajanju .Onoga to kazuju Allah ovi odabranici sa onim to Allah (Uzvieni) kazUje kontekst sa Allahovim spojenim sa Mtisaovim govorom usmjerava se prema Mtisaovom narodu: I poto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno muili: muku djecu su vau ubijali, aiensku vam u iivotu ostavljali, - to je bilo teko iskuenje Gospodara vaeg (7iz4v. Ovo spajanje izmeu Allahovog govora (Uzvienog) i onoga to kazuje na usta Svojih odabranika je,, bez sumnje, poast njima, i to kakva poast! Ova milost kojom je Allah obasuo Sinove Israilove - na ovome mjestu - bila je prisutna u njihovom pamenju i ona je bila dovoljna da se podsjete i zahvale. Uzvieni Allah usmjerava njihova srca da izvuku pouku iz tako tekog iskuenja ... iskuenja kazne, spasa, tegoba i blagostanja:

To je bilo teko iskuenje Gospodara vaeg (7/141). 71

Nita od toga nije bilo nasumce, bez procjene. To je iskuenje radi pouke i sjeanja, ispitivanja i obuavanja, isprike prije nego to doe ono tee, ako iskuenje ne uspije da popravi srce. Ovaj prizor izmedu MusAa i njegova naroda se zavrava, da bi otpoeo osmi prizor koji dolazi odmah poslije ovoga ... prizor pripreme Musaa (alejhi' s-selam) za susret sa svojim Gospodarom, njegova spremnost da se nade pred svojim Gospodarom na ovome dunjalukom ivotu ... i njegova oporuka bratu HArUnu (alejhi' s-selam) prije odlaska na ovaj veliki susret: Mi odredismo da as susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noi, i dopunismo ih jo sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za etrdeset noi. A Musa je bio rekao bratu svome Haranu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!" (7/I42J. Zadatak MusAa (alejhi's-selam) radi koga je poslat u ovoj prvoj etapi je zavren. Zavrena je etapa spaavanja Sinova IsrAilovih koji su ivjeli ivot pun muenja, ponienja, patnje i bijede pod faraonom i njegovim glaveinama. Njihovo izbavljenje iz zemlje kojom vlada ponienje i zlostavljanje u otvorenu pustinju na putu ka svetoj zemlji... Medutim, oni nisu bili spremni za ovaj veliki zadatak ... zadatak namjesnitva na Zemlji sa Allahovom vjerom ... Vidjeli smo kako su njihove due bile pune politeizma i paganstva samim tim to su vidjeli narod koji se klanjao svojim kumirima.

Ideologija monoteizma sa kojim je doao Musa (alejhi' s-selam) kod njih je odmah bila poljuljana. Neophodno je bilo doi sa novom detaljnom poslanicom radi preodgajanja ovoga naroda i njihove pripreme za velike stvari koje ih oekuju. Zbog ove sveobuhvatne i detaljne poslanice odreden je i susret MusAa (alejhi' s-selam) sa svojim Gospodarom. Ovaj susret je bio pripremni za MusAa (alejhi's-selam) kako bi se u ovim noima pripremio za Objavu i primio je. Priprema je trajala trideset noi koje su dopunjene sa jo deset pa se vrijeme koje je odredio Allah ispuni za etrdeset noi. U tim noima se MusA (alejhi's-selam) pripremao za ovaj obeani susret u kojima je napustio ovozemaljsku preokupaciju i posvetio se nebeskom pozivu, 72

izolirao se od ljudi da bi se posvetio samo Uzvienom Stvoritelju, da bi svoju duu oistio, pribliio i uinio osvijetljenom kako bi ojaao svoju odlunost naspram oekivanog sastanka i prihvatanja obeane poslanice ... Musa je, prije nego je napustio svoj narod, izolirao se i zatvorio i oporuio svome bratu Harunu: A MUsa je bio rekao bratu svome Haranu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!" (7/142). Musa. je znao da je Harun poslanik poslat od svoga Gospodara sa njim, ali musliman savjetuje muslimana. Savjet je dunost i pravo muslimana u odnosu na drugog muslimana. Osim toga, Musa cijeni teinu zastupanja, a zna i prirodu svoga naroda, Sinova Israilovih. Harun je primio savjet. Njemu to nije bilo teko. Savjet teko pada zlim duama jer ih on ograniava u onome to ele. Takoer savjet teko pada na male ohole due, na one koji u tome vide postepeno smanjivanje njihove moi. Takvi se dre daleko od pruene ruke pomoi da bi se oitovali velikim. to se tie trideset noi i dopune jo od deset noi, o tome Ibni Kesir kae: Allah je odredio da as susreta sa Musaom bude kada se upotpuni trideset noi. Mufessiri kau da je Musa (alejhi's-selam) te noi proveo u postu i kada je doao as susreta, on je zube oistio korom od drveta. Tada mu je Allah naredio da te noi upotpuni sa jo deset noi i da se to vrijeme

koje je Gospodar odredio ispuni za etrdeset noi. Poslije toga u kontekstu ajeta imamo devetu scenu. Scena izuzetna, koju je Allah odabrao za Svoga poslanika, Musaa (alejhi's-selam) , scena direktnog govora izmeu Njegove veliine (Uzvienog) i jednog od Njegovih robova. Scena u kojoj se spaja ono prolazno sa neprolaznim bez posrednika, sposobnost ljudskog stvorenja da primi od Vjenog Stvoritelja koji je i dalje na ovoj Zemlji. Mi ne znamo kako, niti koliko je Allah govorio Svome robu Musau (alejhi's-selam) . Takoer ne znamo kojim sredstvom je Musa primio Boije rijei. Poimanje toga realno je nemogue, teko, nama ljudima koji smo ogranieni u naem poimanju, ogranieni udjelom spoznajne moi i naim ogranienim saldom u realnim opitima. Meutim, mi posjedujemo nevidljivu tajnu koja ima uporite u Allahovom duhu u naem biu da se upravimo i paljivo promatramo ovaj visoki, lijepi 73

horizont, zatim da,stanemo kod ovog promatranja, ali ne da to pokvarimo pitanjem o njegovim osobinama, elei da to shvatimo naim ogranienim poimanjem. I kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on ree: Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!" - We moe Me vidjeti" - ree -, "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjee Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijeten strovali. im se osvijesti, ree: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" "O Musa", - ree On Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono to ti dajem uzmi i zahvalan budi!" I Mi mu na ploama napisasmo pouku za sve, i objanjenje za svata. '17imi ih svojski, a narodu svom zapovijedi da se pridrava onoga to je u njima ljepe!" A pokazau vam i zemlju grenika. Odvratiu od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god dokaz oni vide nee ga vjerovati; ako vide pravi put - nee ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put e je prihvatiti. To zato to e dokaze Nae poricati i to e prema njima ravnoduni biti. A onima koji dokaze Nae ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu vjerovali, bie ponitena djela njihova. Zar e biti drukije kanjeni nego kako su radili? (7/143-147). Mi imamo potrebu da sebi predoimo taj jedinstveni dogaaj u naoj mati i cijelom biu . . . imamo potrebu da ga sebi predoimo radi promatranja i pokuaja da to pri b liimo naem poimanju kako bismo neto

osjetili od onoga to je osjetio M tisa (alejhi' s-selam) . I kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on ree: "Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!" (7/143). To je zapanjujui strah kada Musa poima rijei svoga Gospodara, a njegova dua eli to to eli. Tada Musa zaboravlja ko je on, zaboravlja ta je on i trai ono to nije dato nikome na ovoj Zemlji i to ne moe ponijeti nijedan ovjek na ovoj Zemlji... Trai veliko vienje, ubaen u guvu silne elje, ljubavi i nade vienja ... sve dok nije upozoren odluno i konano: we moe Me vidjeti" - ree (7/143). Zatim se Uzvieni Gospodar smilovao i pojasnio mu zato Ga ne moe vidjeti ... jer on to ne moe podnijeti: Ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjee Me! (7/143). 74

Brdo je vre i sigurnije. Ono je takoer i manje osjetljivo od ljudskog bia .. Ali i pored toga, ta se desilo? . I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni (7/143), Na koji nain je ovo otkrivanje bilo? Mi to ne moemo opisati, niti to moemo pojmiti, ni paljivo promatrati, osim sa tim poklonom koji nas vee za Allaha kada su nae due zadovoljne i iste i okreu se u cijelosti svome izvoru. Same rijei ne mogu nita prenijeti. Zbog toga mi i ne pokuavamo da rijeima iskaemo ovo otkrivanje ... Mi vie volimo da se udaljimo od svih predaja koje govore o tumaenju ove pojave. Ni jedna od njih nije vezana za nepogrjeivog Alejhisselama, a i plemeniti Kur'an o tome nita ne govori. I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni (7/143). Brda je nestalo i sa zemljom je sravnjeno! MusA je shvatio situaciju. Kroz njegovo slabo ljudsko bie duboko je prodro strah. A Masa se onesvijeten strovali (7/143). Onesvijeen, odsutan, bez svijesti. im se osvijesti .. . <71143). Sabra se i shvati dokle seu njegove mogunosti i da je ovdje prekoraio s pitanjem. Ree: "Hvaljen neka si!" (7/143).

Ti si slobodan od svakog nesavrenstva. Ti si daleko od toga da Te moemo vidjeti ulima i spoznati. Kajem Ti se! <7/I43J. Zbog moga prekoraenja domaaja u pitanju! fa sam vjernik prvi! <71143). Poslanici su uvijek prvi vjernici veliinom njihova Gospodara, Njegovom uzvienou i onim to im objavljuje od Svoje Objave. Njihov Gospodar im nareuje da to obznane. Kur'an o tome kazuje na vie mjesta. 75

MusAa (alejhi' s-selam) je stigla Allahova milost po drugi put kada je od Njega primio radosnu vijest. .. radosnu vijest odlikovanja usmjeravajui ga da se okrene svome narodu nakon njegovog izbavljenja... Njegova poslanic!l bila je upuena faraonu i njegovim glaveinama porad ovog izbavljenja: o Musa", - ree On - Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono to ti dajem uzmi i zahvalan budi!"' (7/144). Iz govora Uzvienog Allaha upuenog MusAu: Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim (7/144J razumijemo da se pod svijetom nad kojim je MusA odlikovan misli na Musaova vremena; poslanici su dolazili i prije i poslije MusAa. To je odlikovanje nad jednom generacijom ljudi sudei prema ovome kontekstu. to se tie govora, on je izdvojen samo za MusAa (alejhi' s-selam) , dok je zapovijed Allaha Musau da uzme ono to mu daje i da zahvalan bude, zapovijed pouke i usmjerenja koja treba da stoji naspram Allahove blagodati. Poslanici su. (neka je Allahov salavat i selam na njih) uzor ljudima, a ljudi se na poslanike ugledaju. Ljudi treba da uzmu i prihvate ono to im Allah daje i da to bude dodatna zahvalnost na blagodatima, zatita od razuzdanosti i povezanost sa Allahom. Nakon toga kontekst govori o sadraju poslanice i kako je dostavljena Musau: I Mi mu na ploama napisasmo pouku za sve, i objanjenje za svata (7/145).

Predaje i komentatori Kur'ana nisu suglasni u odnosu na ove ploe. Negdje su one detaljno opisane, vjerujemo da su to israilijjati koji su uli u tefsir. Poslanik o ovome nije nita kazao. Zbog toga emo stati samo kod kur' anskog teksta i neemo ii dalje. Ti opisi nita ne dodaju niti oduzimaju od sutine ovih ploa. ta su one i kako su napisane, to nas, pak, najmanje zanima jer o tome nemamo nita autentino. Vano je ono to se nalazi na ploama. Na njima ima pouka za sve ljude, to je svojstveno za predmet poslanice i njen cilj, Allahovo objanjenje, Njegov zakon i potrebna uputa za reformu stanja ovoga naroda i njegove prirode koju je pokvarilo dugotrajno ponienje. J>rimi ih svojski, a narodu svom zapovijedi da se pridrava onoga to je u njima ljepe!"' (7/I4SJ. 76

Naredba Uzvienog Allaha MusAu da ploe primi svojski i da zapovijedi narodu svome da se pridrava onog ta u njima pie, ukljuujui i teke obaveze, kao najboljeg i najcjelishodnijeg za sreivanje njihovog

stanja ova zapovijed, na ovaj nain, pored toga to sugerira nunost ovog naina u tretiranju prirode Israeliana koju je upropastilo ponienje i duina njegovog trajanja, sugerira odlunost i ozbiljnost u izvravanju i preuzimanju odgovornosti u odnosu na poslanicu i namjesnitvo, kao to sugerira na prihvatanje programa i vjere svim narodima kojima se objavljuje. Vjera je velika stvar kod Allaha (Uzvienog) , velika stvar u razmatranju ovog Kosmosa i Allahove moi, velika stvar u historiji ovjeka u njegovom ivotu na Zemlji i na drugom svijetu ... Program koji inaugurira vjeru u Jedinost Allaha (Uzvienog) i robovanje ovjeka sam'o i jedino Allahu jeste program koji u osnovi, mijenja ljudski ivot i postavlja ga na novim temeljima boljim od onih na kojima je poivao u vremenu dahilijjeta u kome su ljudi robovali svemu, ali ne Allahu (l.Jzvienom) , program ivota nije Allahov program koji izbija iz tog ubjeenja. Stvar koja ima ovu teinu kod Allaha, u Kosmosu, u prirodi ivota, u historiji ovjeka - mora se uzeti snano, ozbiljno, otvoreno i odluno. To ne treba uzimati mlako niti mlitavo, niti kao popust. To je stvar koja je velika u svojoj biti; uz to, njena su optereenja velika. Njih ne moe izdrati mlaka priroda, niti mlitava, niti neki popusti, niti bilo ko ko to prihvati na ovaj nain. Ovo ni u kom sluaju ne znai strogost, kompliciranost, stezanje, niti dovoenje u nepriliku. Ovo nije u prirodi ove vjere. Medutim, sve ovo ipak ima znaenje ozbiljnosti, vanosti, odlunosti i otvorenosti. To su druga svojstva i druge osobine od onih koje smo naveli kao to su: strogost,

kompliciranost, zajedljivost i pakost Prirodi Sinova Israilovih, posebno poslije izobliavanja zbog dugog poniavanja i robovanja u Egiptu, potrebno je ovo usmjeravanje. Zbog toga i primjeujemo da su sve zapovijedi njima bile popraene ovom strogou i ovim pojaavanjima kao odgojnom faktoru ove slabe, devijantne i haotine prirode, kako bi postala jasna, odredena, ozbiljna i iskrena. Slino ovoj prirodi je svaka druga priroda koja je bila due vrijeme izloena .robovanju i ponienju, pokoravanju teroru i robovanju tiranima. Na toj prirodi su se pojavili znaci izopaenosti i podmuklosti prihvatanjem onoga to je lake, a izbjegavanjem onoga to je tee. Primjetno je da je to 77

realnost mnogih naroda u naem vremenu koji bjee od vjere da bi pobjegli. od obaveza i idu sa krdom, jer kretanje sa krdom ih nita ne obavezuje. Naspram svojskog prihvatanja ove naredbe stoji Allahovo obeanje Musa.u i njegovom narodu da e im dati vlast na Zemlji i uiniti ih nasljednicima u zemlji glaveina: A pokazau vam i zemlju grenika (7/145). Najblie kazano, to je iaret na Obeanu Zemlju koja je u tom vremenu bila u posjedu politeista. To je radosna vijest njima za ulazak u ovu zemlju - iako oni u vremenu Musaa (alejhi's-selam) nisu uli u ovu zemlju jer im odgoj jo nije bio upotpunjen i priroda ispravljena. Zato su stali pred ulazom u svetu zemlju i rekli MusAu (alejhi's-selam) : Oni rekoe: "O Mus! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju neemo ui dok god oni iz nje ne iziu; pa, ako oni iz nje iziu, mi emo onda sigurno ui" (5/22J. Meutim, nakon insistiranja dvojice vjernika meu njima koji su se Allaha bojali, oni su odgovorili MusAu kukaviki drsko kao deva koja se rita na svoga gonia: .

"O MU5 , " - rekoe oni - "dok god su oni u njoj, mi neemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati!" (5/24) ... to odslikava tu duhom klonulu, raskidanu i nejasnu prirodu koju je vjera i zakon sa kojom je MusA (alejhi's-selam) doao lijeio i kome je nareeno Allahovom (Uzvienog) naredbom da to svojski primi i da naredi svome narodu da podnese te potekoe. Na kraju prizora i razgovora dolazi objanjenje kazne za one koji se na zemlji ohole bez ikakva dokaza i koji odbijaju da prihvate Allahove dokaze i Njegove upute. Ovaj dio precizno opisuje prirodu ove vrste ljudi. Lijepom, jasnom i jedinstvenom kur' anskom slikom daju se razne vrste ovih priroda i vrste ljudi: Odvratiu od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god dokaz oni vide nee ga vjerovati; ako vide pravi put - nee ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put e je prihvatiti. To zato to e dokaze Nae poricati i to e prema njima ravnoduni biti. A onima koji dokaze Nae ne budu priznavali i koji u susret 78

na onom svijetu ne budu vjerovali, bie ponitena djela njihova. Zar e biti drukije kanjeni nego kako su radili? (7/14147). Allah oglaava Svoju volju u pogledu onih koji se ohole na zemlji bez ikakva dokaza. Ako vide Pravi Put, nee ga kao put prihvatiti. A ako vide stranputicu, kao put e je prihvatiti. Odvratit u ih od znamenja Njegovih koja nee koristiti, niti e im elja biti ispunjena. Njegova znamenja u knjizi vidljivog Kosmosa. Moja znamenja u Njegovim objavljenim Knjigama poslanicima zato jer e oni nijekati ta znamenja i prema njima ravnoduni biti. Ova vrsta ljudi ocrtava se kroz kur'anske rijei - kao da gledamo njihove osmijehe i pokrete! One koji se.budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili (7/146). Nijedan od Boijih robova bez ikakva osnova se nikada ne ohoii na zemlji. Veliina je svojstvo koje pripada samo Allahu u kome On ne prima sudruga. Kad god se ovjek oholi na zemlji, to je oholost bez osnova. Njegova oholost jeste ona koja istie pravo Boanstva na zemlji nad Boijim robovima, primjenjuje ovo pravo propisujui zakone bez Allaha i potinjava ih ovim ispraznim zakonima. Iz ove vrste oholosti nastaju sve druge. Ona je osnova i poticaj svakog zla. Nakon ovoga dolaze ostale karakteristike. Ako vide pravi put - nee ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put e je prihvatiti (7/146). To je priroda koja se sklanja od Pravog Puta im ga vidi. Ona je sklona stranputici im joj se ukae kao da je ona nagraena u toj prirodi.

Ovo je ta osobina koja je predstavljena ovim terminom i koja je utisnuta u one koji se ohole, a koju je Allahova volja kaznila zbog nijekanja Njegovih znamenja i ravnodunosti prema njima. Te emo zauvijek odvratiti od znamenja Naih. Kada ovjek sluajno susretne ovu vrstu ljudi sa ovim opisom i ovim crtama, vidi kako sa lahkoom izbjegavaju Pravi Put i slijede stranputicu bez razmiljanja i razmatranja. Oni su slijepi za Pravi Put. Oni ga izbjegavaju. Oni su raspoloeni za stranputicu i nju slijede. Oni su u isto vrijeme odvraeni od Allahovih znamenja. Ne vide ih, niti o njima razmiljaju. Njihovi instrumenti ne primaju ovu vrstu signala. Oni nisu nadahnuti ovim ritmom. 79

Subhanallah! Kroz ove brze crte nadnaravnog kur' anskog izraza izlistava se ovaj primjer stvorenja jasno i istaknuto tako da italac jednostavno vikne: "Da, da! Znam ovu vrstu stvorenja ... To je taj i taj! On odgovara opisu ovih rijei!" Allah ne ini zulum ovoj vrsti ovom kaznom koja ih vodi u propast na ovom i na drugom svijetu. To je pravedna nagrada za onoga koji nijee Allahova znamenja, koji je ravnoduan prema njima, koji se oholi na zemlji bez ikakva osnova, koji izbjegava Pravi Put i ne prihvata ga, a prihvata stranputicu kad god mu se ukae prilika. N a osnovu svoga rada on je nagraen. Svojim ponaanjem on je sebe doveo do propasti. To zato to e dokaze Nae poricati i to e prema njima ravnoduni biti (7/146). A onima koji dokaze Nae ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu vjerovali, bie ponitena djela njihova. Zar e biti drukije kanjeni nego kako su radili? (7/147). Ponitavanje djela je uzeto iz rijei: naduhnutost trbuha deve kada ona pase otro'vno bilje, pa uslijed toga doe do naduhnutosti njenog trbuha i smrti. To je zapaen opis. U njemu je isprazna priroda onih koji nijeu Allahove doaze i susret na Sudnjem danu. Na kraju, on se uzoholi pa ljudi misle da je to zbog njegove snage i veliine! Zatim umire, kao to umire i deva koja je pojela otrovno bilje! To je kazna i pravo da djela onih koji nijeu Allahove dokaze i susret na Sudnjem danu budu ponitena. A kako se ponitavaju ova djela? Iz ugla uvjerenja ... Mi iskreno vjerujemo u Allahovu prijetnju. To je

neizbjeno bez obzira na pojave koje se suprotstavljaju ovoj neizbjenoj kazni. Ko god nijee Allahove dokaze i susret sa Njim na drugom svijetu njegovo djelo bit e poniteno na kraju, bit e uniten tako kao da nije ni postojao. Iz ugla promatranja ... Mi nalazimo jasne uzroke u ljudskom ivotu ... Onaj koji nijee razasute Allahove dokaze u ovom Kosmosu ili Njegove pratee dokaze kod objava ili one koje nose poslanici, i nijee, sljedstveno tome, susret sa Allahom na drugom svijetu ... Ovo izoblieno stvorenje, ija je dua zalutala i udaljila se od prirode ovog mirnog Kosmosa njegovih zakona, koju za ovaj Kosmos ne vee nita, ono je odsjeeno od poticaja iskrenog kretanja koje vodi konanom usmjerenju i cilju. Svako djelo koje iz ovog proizlazi je nitavno i izgubljeno makar se to pokazivalo kao 80

uspjeno jer ne proizlazi iz dubokih i originalnih poticaja u strukturi ovog egzistiranja. Ono nije usmjereno velikom cilju kome je usmjeren cijeli Kosmos. Njemu je slian rukavac koji se odvojio od svog glavnog toka. On e jednog blieg ili daljnjeg dana presuiti i nestati. Oni koji ne vide tu tijesnu vezu izmeu duhovnih vrijednosti i kretanja ljudske historije, oni koji su ravnoduni prema Allahovoj odredbi po kojoj tee kazna onih koji nijeu ove vrijednosti, oni su ravnoduni prema onome to je Allah objavio o Svojoj volji koja se odnosi na njih, a koji e biti odvraeni od vienja Njegovih znamenja i razmiljanja o Njegovim zakonima. Allahova odredba je u zasjedi, a oni su prema njoj nehajni... Oni koje vara ono to vide u jednom kratkom, odreenom roku o uspjehu nekih koji su nehajni prema tim duhovnim vrijednostima, oni su prevareni kao i napuhana deva koja je pojela otrovno bilje, a za' koju su mislili da je debela, puna loja, vitalna i zdrava. Meutim, propast je bila u zasjedi napuhivanja i nestanka toga. Narodi koji su bili i nestali su dokaz ovome. Meutim, oni koji su umjesto njih nastanili njihova boravita u ovome ne nalaze pouku i ne vide da se Allahov zakon ne mijenja i da Allahova odredba bez prestanka tee, a Allahu oni nee moi umai ... I dok je MusA (alejhi' s-selam) bio u prisutnosti svoga Gospodara na tom jedinstvenom mjestu koje um paljivo promatra, a oi nisu u stanju da to vide, dua shvaa, a misao ostaje zbunjena, narod njegov poslije njegovog odlaska vraa se na staro i degenerira, prihvaa tele koje rie, a

u kome nije bilo ivota, i poe ga oboavati umjesto Allaha! Kur' anski kontekst nas iznenauje svojim daljnjim prijenosom od devetog do desetog prizora, prijenosom iz viih blistavih sfera u kojima se velia Allah, ezne se za Njim i priziva do pada i strovale u praznovjerje i de generiranje: I narod Masaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatie i prema sebi se ogrijeie. I poto se postije 81

gorko pokajae i uvidjee da su zabludjeli, oni rekoe: o se Gospodar na na nas ne saali i ako nam ne oprosti, doista emo biti izgubljeni!" (7/14B-149J. To je priroda Sinova Israilovih koja, im napravi ispravan korak, skree sa puta i koja se ne moe uzdii od ulnih vienja u poimanju i vjerovanju i koja je podlona degeneriranju svaki put kada oslabi usmjerenje i uputa ... Nastojali su jo odranije da pridobiju svoga poslanika da im napravi boga da mu se klanjaju smo zato to su vidjeli neke politeiste koji su se klanjali svojim kumirima. Njihov poslanik ih je od te pomisli odvratio i odgovorio im estokim odgovorom. Meutim, kada su ostali sami i vidjeli kip teleta od zlata koje je rikalo - u kome nije bilo ivota kao to na to up uje rije desed a koje im je napravio Samarianin - ovjek iz Samare, o kome e vie biti rijei u suri Taha - koji je uspio da ga naini u obliku koji je davao riku poput rike vola ... kada su to vidjeli, oni su svi odjurili tamo i natiskali se oko toga. Tada im je Samirija rekao: Ovo je va bog i Mustlov bog (20/88J kome je Musa otiao na susret. Meutim, Musa je zaboravio na svoj sastanak s njim - moda zbog onih dodatnih deset noi na susretu o kojima njegov narod nije bio upoznat Kada je isteklo trideset noi, a M tisa se nije vratio, Samirija im je rekao: ''M tisa je zaboravio na svoj susret sa svojim bogom. Ovo je njegov bog!" Oni se nisu prisjetili oporuke svoga poslanika odranije da oboavaju svoga Gospodara koga oi ne vide, Gospodara svih svjetova, niti su uistinu razmiljali o teletu koje im je sainio jedan od njih. To je loa slika ovjeanstva, slika koju predstavlja

ovaj narod; slika kojoj se Kur'an udi iznosei je arab lj anskim politeistima u Mekki koji oboavaju kipove. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatie i prema sebi se ogrijeie (7/148). Ima li veeg zuluma od toga da se oboava stvorenje koje je ljudska ruka napravila? A Allah je i njih i ono to su napravili stvorio. Meu njima je bio Harun (alejhi' s-selam) . On nije imao odgovora na ovu njihovu zabludu. Meu njima su bili i neki njihovi ueni ljudi koji takoer nisu mogli savladati zabludjelu masu koja se gurala prema teletu, a posebno to to je tele bilo napravljeno od zlata - uroeno boanstvo Israeli ana. Na kraju, uznemirenost je stiana, otkrivena je istina, objanjena glupost i zabluda. Tada je dolo pokajanje i odluka: 82

I poto se poslije gorko pokajae i uvidjee da su zabludjeli, oni rekoe: 'o se Gospodar na na nas ne saali i ako nam ne oprosti, doista emo biti izgubljeni!" (7/149). Kae se: pokajao se ako nema mogunosti da odbrani ono to je naumio da uini. Poto su Sinovi IsrAilovi uvidjeli da su sa ovom degeneracijom doli na mjesto koje ne mogu braniti, to im je ispalo iz ruke i dovreno. Zato su kazali: ,o se Gospodar na .na nas ne saali i ako nam ne oprosti, doista emo biti izgubljeni!" (7/149J. Ove rijei ukazuju da je meu njima - u to vrijeme - bilo i onih koji su bili spremni na estitost. Njihova srca nisu bila tvrda kao to e biti nakon toga - kao kamen, ili jo tvra, kao to ih opisuje Onaj koji ih najbolje poznaje! - Kada su vidjeli da su u zabludi, pokajali su se i shvatili da ih od kazne ne moe nita spasiti osim milosti i oprosta njihovog Gospodara ... Ovo je dobar znak za one koji su po prirodi spremni na pobonost. Sve se ovo deavalo dok je Musa bio pred svojim Gospodarom u razgovoru i molitvi i ne znajui ta se deava sa narodom poslije njega, osim onoga o emu ga je obavijestio njegov Gospodar. Ovdje se die zastor u jedanaestom prizoru: A kad se Masa srdit i alostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako runo poslije odlaska moga postupili! Zato ste pourili i o nareenje Gospodara svoga se ogluili?" - i ploe baci, i brata svoga za kosu dohvati i

poe ga vui sebi. "O sine majke moje," - ree Harun - "narod nije nimalo do mene drao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dumani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogrijeili. " "Gospodaru moj," zamoli Musa - "oprosti meni i bratu mome i uini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!" (7/15o-151J. Musa se srdit vratio narodu svome. Srdba je primjetna u njegovim rijeima i djelu ... Primjetna je u rijeima koje je uputio svome narodu: Kako ste tako runo poslije odlaska moga postupili! Zato ste pourili i o nareenje 'Gospodara svoga se ogluili? (7/ISOJ, 83

primjetna je u djelu kada je svoga brata uhvatio za kosu i poeo ga vui sebi: I brata svoga za kosu dohvati i poe ga vui sebi (7/150). MusA ima ptino pravo na srdbu. Iznenaenje je veliko, a iseljenje daleko. Kako ste tako runo poslije odlaska moga postupili! (7/150J. Ostavio sam vas sa Uputom, a vi ste to zamijenili za zabludu. Ostavio sam vas i uputio da oboavate Sa.mo Allaha, a vi ste to zamijenili sa kipom napravljenim u obliku teleta koje mue. Zato ste pourili i o nareenje Gospodara svoga se ogluili? (7/150). Odnosno, pourili ste Njegovu presudu i kaznu: Ili ovo ima znaenje: pourili ste Njegov as susreta sa MusAom! I ploe baci, i brata svoga za kosu dohvati i poe ga vui sebi (7/150). Ovaj postupak ukazuje na veliku srdbu. Na ovim ploama bile su zapisane Rijei njegova Gospodara. On ih je bacio jer ga je srdba obuzela, kao to je zbog srdbe poeo vui za kosu brata svoga. A njegov brat je H!rtin, dobri i poboni rob Boiji. H4rtin je u dui MusAa izazvao osjeaj bratske milosti i ljubavi kako bi stiao njegovu srdbu i otkrio mu prirodu njegova stava. On nije zakazao sa uputom i savjetom svome narodu: "O sine majke moje," - ree Harun - ((narod nije nimalo do mene drao

i umalo me nije ubio (7/150). Ovdje vidimo koliko je narod navalio na tele od zlata. Ilo se ak dotle da H!rtina dokraje ako im stane na put i pokua ih u tome sprijeiti: O sine majke moje (7/150). Ovo blago dozivanje, rodbinsko, milostivo. l ' Narod nije nimalo do mene drao i umalo me nije ubio (7/150). Ovo slikovito objanjenje istinskog njegovog poloaja. Nemoj da mi se svete dumani (7/150). Ovo je drugo ukazivanje na bratsku ljubav. Tamo postoje neprijatelji, dumani koji se svete. I ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogrijeili (7/JsoJ. 84

Narod koji je zalutao i koji ne vjeruje u svoga Istinskog Gospodara. Ja nisarp zalutao. Ja vjerujem u svoga Gospodara. Ja se njih odriem. Tada, pred ovim objanjenjem i ovom blagou dolazi do smirivanja MusAa (alejhi's-selam) . Tada se on obraa Svome Gospodaru i trai oprosta sebi i svome bratu, trai milost od Onoga koji je najmilostiviji: "Gospodaru moj, zamoli Mu.sa - "oprosti meni i bratu mome i uini 111 da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostivijir (7/151). Ovdje dolazi konana presuda onima koji su u Allahovom posjedu. Allahov (Uzvienog) govor spojen sa govorom Njegovog roba Musaa (alejhi' s-selam) onako kako Kur'an kazuje u slijedu koji se pokazuje u kur' anskom kontekstu: One koji su tele Prihvatili stii e doista kazna Gospodara njihova i ponienje jo na ovom svijetu; tako Mi kanjavamo one koji kuju lai. A onima koji rava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj e, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti (7/152-153). To je presuda i obeanje. Narod koji je tele prihvatio stii e doista kazna Gospodara njihova i ponienje jo na ovom svijetu. To uz pravilo da oni koji hrava djela rade, pa se poslije pokaju, Allah e njima oprostiti Svojom milou. Allah je, dakle, znao da se oni koji su tele prihvatili nee pokajati iskrenim pokajanjem. Oni e poiniti grijeh koji e ih iskljuiti iz ovog pravila. A to je tako stvarno bilo. Sinovi Israilovi su nastavili sa grijeenjem. Pravili su prijestupe jedan za drugim, a Allah im je opratao

svaki put dok nisu skonali u Njegovoj stalnoj srdbi i prokletstvu: Tako Mi kanjavamo one koji kuju lai (7/15ZJ. Sve one koji lau sve do Sudnjeg dana To je kazna koja se ponavlja kao to se ponavljaju i potvore na Allaha od strane Sinova Israilovih, i ne samo njih ... Boije obeanje je iskreno, neizbjeno. Onima koji su prihvatili tele kao Boanstvo propisao je kaznu i ponienje. Posljednje to im je A,llah propisao jeste da im poalje sve do Sudnjeg dana onoga ko e ih neizmjerno muiti. Ako u nekom historijskom periodu bude izgledalo da oni vladaju na zemlji, da imaju prednost svojim utjecajem nad nepismenima, da kontroliu novane tokove, sredstva informiranja, uspostavljaju vlast koja izvrava ono to ele, ponivaju neke Boije robove i izgone ih na zvjerski nain iz njihove domovine, a zabludjele drave ih u 85

tome pomau i podravaju i sve drugo to vidimo u ovome naem vremenu ... sve ovo nije u koliziji sa Allahovom prijetnjom njima, niti sa onim to im je Allah propisao. Oni sa ovim svojim osobinama i ovim svojim djelima pohranjuju odmazdu u srcima drugih i pripremaju zalihu srdbe i gnjeva koja e ih unititi. Oni se drsko ponaaju prema ljudima u Palestini npr. jer ljudi nemaju vjere, nisu se vratili u islam! Oni se okupljaju i razilaze pod nacionalnim bajrakom, a ne pod bajrakom islamske ideologije. Otuda oni grijee i propadaju, a IzraeL ih guta. Meutim, i ovo nije trajno. To je period odsutnosti jedinog oruja, jedinog programa, jedinog bajraka pomou koga su pobjeivali hiljadu godina i sa kojim e pobjeivati, a bez toga bit e poraeni. To je period odsutnosti s obzirom na otrov kojeg su Jevreji i krstai ubrizgati u tijelo "islamskog" Ummeta koje je zatieno pomou stanja koje se odrava u ovim "islamskim" zemljama. Meutim, i ovo nee dugo trajati. Doi e vrijeme buenja i osvjeivanja. Vratit e se potomci oruju svojih predaka muslimana. Ko zna, moda e se itavo ovjeanstvo pro buditi jednog dana i ustati protiv tiranije Jevreja kako bi se Allahova prijetnja njima ispunij.a i kako bi bili vraeni ponienju koje im je Allah propisao ... Ako se ovjeanstvo ne probudi, probudit e se potomci muslimana. Mi u ovo vjerujemo. To je nae uvjerenje! Ovo je bila stanka radi pojanjenja puta onih koji su prihvatili tele i na Allaha potvoru iznijeli. To je sredinji dio prizora, a u kontekstu se upotpunjava ovaj prizor: I kada Masaa srdzoa minu, on uze ploe na kojima je bilo ispisano

uputst'l{o na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje (7/154). Kur'anski izraz je srdbu prikazao kao osobu, kao ivo bie koje vlada M u sao m (alejhi' s-selam) , koje ga gura i pokree, i kada ga ostavi na miru, on se vraa sebi, uzima ploe koje je bio bacio zbog srdbe i njenog ovladavanja njime... Kontekst po drugi put, potvruje da se na ovim ploama nalazi Uputa, milost za one koji se boje Boga. Njihova srca se otvaraju prema Uputi i oni e biti u okrilju milosti, a i sama Uputa je milost. Nita gore nema d zalutalog srca koje ne moe da pronae svjetlost. Nita gore nema od protjerane i zbunjene due koja ne nalazi Uputu i uvjerenje. Strah od Allahove kazne otvara srca za Uputu, budi ih iz nemara i priprema 86

za prihvat i ispravan put. Allah je Stvoritelj ovih srca. On potvruje ovu injenicu. A ko bolje poznaje srca od Gospodara srca? Kontekst nastavlja sa kazivanjem. Mi se nalazimo pred novim prizorom. Dvanaestim po redu. Prizorom MusAa (alejhi' s-selam) i sedamdeset odabranih ljudi njegova naroda za susret sa njegovim Gospodarom: ' I MU.Stl odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u odredeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on ree: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene unititi jo prije. Zar da nas uniti zbog onoga to su uradili bezumnici nai? To je samo iskuenje Tvoje kojim Ti, koga hoe, u zabludi ostavlja, a kome hoe, na pravi put ukazuje; Ti si Gospodar na, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prata najvie; i dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu, - mi se, uistinu, vraamo Tebi! " - "Kaznom Svojom ]a kanjavam koga hou"' - ree On -, "a milost Moja obuhvaa sve; dau je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nae budu vjerovali, onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nee znati ni da ita ni da pie, kojeg oni kod sebe, u Tevrtu i Indflu, zapisana nalaze, koji e od njih traiti da ine dobra djela, a od odvratnih odvraati ih, koji e im lijepa jela dozvoliti, a runa im zabraniti, koji e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi. Zato e oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podravali i pomagali i svjetlo po

njemu poslano slijedili - postii ono to budu eljeli (7/155-157). Predaje se razilaze o uzroku ovog stajanja. Moda je to bilo zbog objanjenja pokajanja i traenja oprosta za Sinove IsrAilove zbog kufra i grjeke u koje su zapali - u suri El-Bekare iskup koji je naloen Sinovima IsrAilovim sastojao se u slijedeem: da izmeu sebe prijestupnike smru kazne, pa je, sljedstveno tome, pokoran ubijao onog koji je nepokoran. To su inili sve dok im Allah nije dozvolio da to prestanu, prije iskupa. Ovih sedamdeset ljudi predstavljaju najbolje ljude meu njima, njihove prvake ili su oni odabrani, glavni dio koji e ih predstavljati. Forma izraza: I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u Qdredeno vrijeme stanu pred Nas (7/155) ini ih zamjenom za cijeli narod u izboru. 87

ta je bilo sa ovim odabranicima? Njih je zadesio potres i oni su se onesvijestiti, jer su oni - kako stoji u drugim surama - traili uglas od Musaa da vide Allaha kako bi mu vjerovali u ono sa ime je doao, odnosno u zapovijedi koje se nalaze na ploama.17 Ovo je pokazatelj prirode Sinova IsrAilovih koja obuhvata one najbolje kao i one najgore meu njima. Neke velike razlike meu njima nema. Ono to izaziva uenje jeste da su oni ovo kazali na mjestu pokajanja i oprosta! to se tie Musaa (alejhi's-selam) , on se okrenu svome Gospodaru, molei se usrdno, traei oprosta i milosti, proklamirajui pokornost i priznajui Allahovu mo: A kad ih zadesi potres, on ree: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene unititi jo prije (7/155).

To je apsolutna predaja Apsolutnoj Moi i prije i poslije. Nudi je Musa u molbi pred svojim Gospodarom da skine sa naroda Svoju srdbu, da ih rehabilitira i da ih ne uniti zbog djela bezumnika meu njima: Zar da nas uniti zbog onoga to su uradili bezumnici nai? (7/155). ' ' Molba upuena u formi pitanja je dodatno traenje iskljuenja kazne ... Gospodaru moj, zaista je daleko od Tvoje milosti da nas uniti zbog onoga to su uradili bezumnici nai: To je samo iskuenje Tvoje kojim Ti, koga hoe, u zabludi ostavlja, a kome hoe, na pravi put ukazuje (7/155). Musa (alejhi's-selam) obznanjuje svoje shvaanje prirode onoga to se desilo i svoju spoznaju da je to iskuenje. On ne ignorie volju svoga Gospodara i Njegovo djelo kao drugi koji to ignoriu. Ovo je osobenost svakog iskuenja: da Allah uputi onoga koji razumije prirodu iskuenja koju uzima kao iskuenje svoga Gospodara i kao ispit koji polae budan i razborit. Allah sa ovim iskuenjem u zabludu dovodi one koji ne shvaaju ovu injenicu i koji pored nje prolaze nehajno i kao zabludjeli zavravaju. Musa (alejhi' s-selam) potvruje ovu osnovu kao uvod u traenju pomoi od Allaha radi savladavanja ovog iskuenja: Ovdje nije naveden uzrok potresa ... Medutim, neto slino ovome nalazi se u suri El Beqare u kazivanju: I kada ste uglas rekli: "O Masa, mi ti neemo vjerovati dok Allaha ne vidimor - munja vas je oinula, vidjeli ste (2/55), zatim smo vas, poslije smrti vae, oivjeli da biste zahvalni bili (2/56). Iz konteksta se vidi da je to to, a ne neki drugi dogaaj u historiji Sinova lsrlovih sa M ii.sAom.

88

Ti si Gospodar na <71155). Podari nam Tvoju pomo i podrku da savladamo Tvoje iskuenje i da postignemo Tvoj oprost i Tvoju milost: Pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prata najvie <71155). I dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu, - mi se, uistinu, vraamo Tebi <71156). Vraamo se Tebi, pribjegavamo Tvojoj zatiti, traimo Tvoju pomo. Na ovaj nain MusA (alejhi's-selam) trai oprost i milost. Potpunom predajom Allahu (Uzvienom) . Punim priznanjem mudrosti Njegova iskuenja. Na kraju, sve to zavrava oglaavajui vraanje Allahu, traei utoite u Njegovom prostranstvu. Njegovo prizivanje Allaha jeste primjer dobrog odgoja roba u pravima Plemenitog Gospodara, primjer odgojnog prizivanja na poetku i na kraju. Zatim stie odgovor: ({Kaznom Svojom fa kanjavam koga hou" - ree On -, a milost Moja obuhvaa sve" <7/156). Ovaj sud govori o slobodi Allahove volje koja postavlja zakon po Svojoj volji, mada se nikada ne primjenjuje bespravno i nepravedno, jer ova pravda je jedno od svojstava Allaha (Uzvienog) . Ni u emu ne dolazi do raskoraka kod primjene Njegove volje jer On to tako eli. Prema tome, kazna e zadesiti onoga koji je zasluuje prema Allahovom znanju i u tome se ogleda Njegovo htijenje. A to se tie Njegove milosti ona obuhvata sve, obuhvata svakoga ko je zasluuje prema Njegovom znanju i na taj nain se zbiva Njegovo htijenje. Ni kazna ni milost po Allahovom htijenju ne

deavaju se nasumce i sluajno jer je Allah (Uzvieni) daleko od toga. N akon utvrdivanja temelja Allah obavjetava Svoga poslanika M usla (alejhi' s-selam) o nekim buduim tajnama, o posljednjem narodu kome e milost Svoju darovati, koja obuhvaa sve. Ovim izrazom On ini milost Svoju iru od ogromnog Kosmosa kojeg je stvorio, a ije granice i udaljenost ovjeku nisu dostatne. O, kakva je to milost iju irinu zna samo Allah! Dau je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nae budu vjerovali, (7/156) 89

onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nee znati ni da ita ni da pie, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indilu, zapisana nalaze, koji e od njih traiti da ine dobra djela, a od odvratnih odvraati ih, koji e im lijepa jela dozvoliti, a runa im zabraniti, koji e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi. Zato e oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podravali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postii ono to budu eljeli (7/157). To je odista velika vijest. Dokaz Sinovima IsrAilovim da im je stigla sigurna vijest o nepismenom Poslaniku, putem njihovog poslanika Musaa i njihovog poslanika Isaa (alejhi' s-selam) jo u dalekom vremenu. Dola im je sigurna vijest o njegovom poslanju, njegovim osobinama, programu njegove poslanice i osobenostima njegova naroda. On je "nepismeni vjerovjesnik". On trai da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraa. On dozvoljava ljudima lijepa jela, a runa im zabranjuje. On e one od Sinova IsrAilovih koji budu vjerovali u njega, tereta i tekoa u koje e dospjeti zbog grijehova osloboditi. Ovaj nepismeni vjerovjesnik e ih toga osloboditi kada u njega budu vjerovali i slijedili ga bojei se svoga Gospodara, kada budu zekjat davali i u Allahove dokaze vjerovali. Ova nepobitna vijest koja im je dola da oni koji budu vjerovali u ovog nepismenog vjerovjesnika, koji ga budu veliali, pomagali, podravali i slijedili svjetlo po njemu poslano, oni e postii ono to budu eljeli (7/157). Sa ovom ranom dojavom Sinovima Israilovim preko njihovog poslanika MusAa (alejhi's-selam) Allah (Uzvieni) je otkrio budunost Svoje vjere, nosioca Objave, sljedbenike i postojanost Njegove milosti.

Nema razloga da se vie slijede druge, prije objavljene vjere, poslije ovog ubjedljivog obznanjenja. Ova sigurna vijest od Gospodara svjetova MusAu (alejhi' s-selam) , njemu i sedamdeseterici odabranih iz njegova naroda na susretu sa svojim Gospodarom - takoder otkriva i doseg prijestupa Sinova IsrAilovih u neprihvatanju ovog nepismenog poslanika i vjere sa kojom je doao. U tekstu se dalje govori i o nekim olakicama Sinovima Israilovim i o radosnoj vijesti vjernicima koji budu podravali ovoga poslanika, pomagali ga i slijedili. To je prijes4tp koji je poinjen svjesno i sa znanjem! Prijestup u koji nisu alili uloiti trud. Historija biljei da su Sinovi Israilovi bili najgora stvorenja koja su stala na put ovom poslaniku i vjeri sa kojom je doao. Jevreji prvo, a onda krstai. Rat koji su objavili Poslaniku, ovoj vjeri i 90

njenim sljedbenicima bio je perfidan, lukav, podao i grub. Oni su insistirali na ratu i bili uporni. I dalje su u tome uporni. Onaj koji prelista samo ono to Kur'an kazuje o ratu pripadnika objavljenih Knjiga protiv islama i muslimana o tome je bilo rijei u surama El-Bekare, Alu Imran, En-Nisa' i El-Maide vidjet e iroko i dugo dosezanje ove borbe sa ovom novom vjerom. Onaj koji se obrati povijesti poslije toga od vremena kada je islam iznijet na vidjelo u Medini i kada je uspostavljena islamska drava pa do ovog momenta, shvatit e takoer tvrdoglavu upornost da se zaustavi ova vjera i da se unite tragovi njenog postojanja! Cionizam i kriari u novom vremenu upotrijebili su sve vrste rata, podvala, vie nego to je to upotrijebljeno u svim prolim vremenima. Oni u ovom vremenu pokuavaju da u cijelosti unite ovu vjeru i smatraju da e

ovo biti posljednja konana faza obrauna sa ovom vjerom. Zbog toga su na sceni sva sredstva koja su bila u upotrebi u prolosti, dodajui k tome i ono najsavremenije! To u vremenu kada oni koji istiu svoju pripadnost islamu naivno i nepromiljeno pozivaju na saradnju izmeu pripadnika islama i pripadnika objavljenih Knjiga da stanu zajednu u borbi protiv materijalizma i ateizma. Pripadnika drugih vjera koji kolju pripadnike islama na svakom mjestu i ratuju protiv njih ratom koji ima sva obiljeja i grubosti kriarskih ratova i inkvizicije u Andaluziji, svejedno da li se taj rat vodi putem sredstava inf9rmiranja u kolonijama Azije ili Afrike ili putem stanja kojeg uspostavljaju i podravaju u "nezavisnim" zemljama kako bi umjesto islama uspostavili laicizam koji nijee "nevidljivo" jer je "nauan", koji "razvija" moral i dovodi ga na stepen ivotinja koje skau jedna na drugu u punoj "slobodi", koji "razvija" takoer i eriatskopravni sistem islama, organiziraju kongrese orijentalista za njegovo osavremenjivanje i razvoj. Laicizam dozvoljava upotrebu kamate, mjeanje spolova i mnogo toga drugog to islam zabranjuje. ' To je bespotedna borba koju su nametnuli pripadnici drugih vjera i ideologija islamu koja je nagovije tena jo od najranijeg vremena. Oni su je prihvatili na ovaj podli, pokvareni i zlobni nain! 91

I prije nego to kontekst krene ka novom prizoru od prizora ovog kazivanja zadrat e se malo kod ovog samog proglasa i usmjeriti svoje obraanje nepismen om vjerovjesniku (alejhi' s-selam) pozivajui ga da se sa ovim pozivom obrati cijelom ovjeanstvu kako bi potvrdio Allahovo ranije obeanje: Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog boga osim Njega, On ivot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da ita i pie, koji vjeruje u Allaha i rijei Njegove; njega slijedite - da biste na pravom putu bili!" <71158). To je posljednja Objava, sveobuhvatna, koja nije lokalno-nacionalna, a ni generacijski obojena. Ranije objave su bile lokalno nacionalne, ograniene vremenom od jednog do drugog poslanika. ovjeanstvo je koraalo na uputama ovih objava ograniene korake, pripremajui se tako za posljednju Boiju objavu. Svaka od ovih objava nosila je u sebi promjene i modificiranje eriata shodno stepenu razvoja ovjeanstva, sve dok nije dola posljednja objava, sveobuhvatna u osnovama, podesna za reformisanu primjenu u ograncima, objavljena cijelom ovjeanstvu, jer poslije ove objave nema druge koja bi bila dostavljena nekom narodu i nekim generacijama. Objavljena je u skladu sa ljudskom prirodom kod koje se susreu svi ljudi. Tu objavu je ponio nepismeni vjerovjesnik u ijoj istoj prirodi, kao to ju je Allah stvorio, nema nita osim Allahove pouke. Ovu prirodu nije okaljala nikakva poronost ovozemaljske poduke

ljudskih ideja kako bi ponijela prirodnu objavu cijeloj ljudskoj prirodi: Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik (7/158). Ovaj ajet u kome je nareeno Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) da sa ovom objavom suoi cijelo ovjeanstvo, je mekkanski ajet objavljen u mekkanskoj suri. On se suprotstavlja krivotvoriteljima, pripadnicima objavljene Knjige koji tvrde da Muhammed (alejhi's-selam) nikada nije, dok je bio u Mekki, razmiljao da sa Objavom dosegne osim samo pripadnike svoga naroda. Medutim, poslije uspjeha, zahvaljujui prilikama, on je poeo da razmilja da u ovu vjeru pozove ne samo Kurejije i Arape, nego i pripadnike drugih objavljenih Knjiga, zatim je proirio na Arabijski poluotok i na prostore izvan toga poluotoka. Ova tvrdnja nije nita drugo nego la - radi rata koji je davno pokrenut protiv ove vjere i njenih sljedbenika. Oni i danas koraaju tim stazama! 92

Nije nesrea u tome to pripadnici objavljene Knjige postavljaju svoje zasjede ovoj vjeri i njenim sljedbenicima i to su "orijentalisti" koji piu ovakve lai avangarda u napadu na islam i muslimane, nego je nesrea, i to velika, to mnogi naivni koji sebe nazivaju muslimanima priznaju ove falsifikatore i napadae na islam i njegovu ideologiju kao svoje profesore od kojih crpe i koje citiraju onako kako oni piu iz oblasti . historije islama i njegovih istina, zatim tvrde za sebe da su "kulturnjaci". ' Vraamo se kur' askom kontekstu poslije Allahove zapovijedi Poslaniku (alejhi's-selam) da ovu Objavu obznani cijelom ovjeanstvu gdje nalazimo ostale obaveze koje se odnose na upoznavanje svih ljudi sa njihovim istinskim Gospodarom (Uzvienim) : Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On ivot i smrt daje (7/158). On je (alejhi' s-selam) Poslanik svih ljudi od njihova Gospodara koji posjeduje sve to egzistira, a i oni su dio te egzistencije, Gospodara koji se

izdvaja samo kao Boanstvo, a svi drugi su Njegovi robovi, Gospodara ija se mo i Boanstvo ogleda u tome da daje ivot i smrt ... Gospodar koji posjeduje sve to egzistira; Onaj koji je jedino Boanstvo nad svim stvorenjima; Onaj koji posjeduje ivot i smrt svih ljudi, On je Taj koji je dostojan da ljudi ispovijedaju Njegovu vjeru koju im dostavlja Njegov Poslanik. To je prava spoznaja za ljude o istinitosti njihova Gospodara kako bi na osnovu te spoznaje svoju pobonost usmjerili samo prema Njemu, a svoju pokornost Njegovom Poslaniku: I zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da ita i pie, koji vjeruje u Allaha i rijei Njegove; njega slijedite - da biste na pravom putu bili! (7/158). Ovaj posljednji poziv u ovom komentaru sadri precizne preokrete pred kojima se moramo malo zaustaviti: - Oni na samom startu sadre zapovijed vjerovanja u Allaha i Njegova Poslanika, a to je ono to sadri ehadet, da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Boiji Poslanik, u drugoj formi ovog sadraja bez koje nema imana niti islama, jer je ova zapovijed vjerovanja u Allaha ranije spomenuta u ajetu u kome govori o spoznaji Allaha i Njegovih atributa: Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, . On iivot i smrt daje (7/158). Zapovijed vjerovanja jeste zapovijed 93

vjerovanja u Allaha iji su ovo stvarni atributi, kao to je i ranije spomenuto u Objavi Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) koji je poslan svim ljudima. - Drugo, on sadri da Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , koji ne zna da ita i pie, vjeruje u Allaha i rijei Njegove i mada je ovo iznenaenje, ovaj preokret ipak ima svoje mjesto i svoju vrijednost. Pozivu treba da prethodi vjerovanje onoga koji poziva jasno i uvjerljivo. Zbog toga je Vjerovjesnik koji je poslan svim ljudima opisan da je on onaj koji vjeruje u Allaha i rijei Njegove (7/158>, a to je isto ono emu poziva ljude. Zatim, naposljetku, sadri odgovor na ono to trai ovo vjerovanje kome ih on poziva, a to je da se slijedi ono ta on nareuje i ta propisuje, kao i da se slijedi njegov ivot i njegova praksa. To je, ustvari, OI).o to utvruju rijei Uzvienog Allaha: Njega slijedite - da biste na pravom putu bili! (7/158). Ne moe se nadati da e ljudi slijediti ono emu ih poziva Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) osim ako ga oni u tome nee slijediti. Nije dovoljno da oni u to vjeruju svojim srcima ako to vjerovanje nije popraeno praktinim slijeenjem ... A to je islam ... Ova vjera objelodanjuje svoju prirodu i svoju sutinu u svakoj prilici ... Ona nije puka doktrina koja se useli u savjest. .. Kao to nije ni puki obred koji se obavlja ni ceremonijal ... Ona je potpuno slijeenje Allah ovog

Poslanika (alejhi' s-selam) u onome to on dostavlja od svoga Gospodara, u onome to on propisuje i to prakticira ... Poslanik nije ljudima naredio da samo vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika ... On im isto tako nije naredio da samo we pobone obrede. Ve im je on dostavio Allahov zakon u svojim rijeima i svojim postupcima. Stoga se ne moe nadati da e ljudi biti na Pravom Putu osim ako ga nee slijediti U svemu ovome ... Ovo je ta Allahova vjera ... Ova vjera nema nikakav drugi lik do ovaj, na koji ukazuje ovaj osvrt: Njega slijedite - da biste na pravom putu bili! (7/158>, poslije naredbe da se vjeruje u Allaha i Njegova Poslanika. Da je pitanje ove vjere samo pitanje doktrine i nita vie, onda bi Njegove rijei: .. i zato vjerujte . u Allaha i Poslanika Njegova ... (7/158), bile dovoljne! Kazivanje potom nastavlja kontekstom nakon potresa koji je zadesio Sinove Israilove ... Kontekst ovdje ne spominje ta se s njima desilo poslije Musaovih (alejhi's-selam) dova i molbi. Meutim, mi iz konteksta 94

kaZivanja iz drugih sura znamo da ih je Allah oivio poslije potresa, tako da su se kao vjernici vratili svome narodu. Prije nego to kontekst ovdje krene sa novom serijom, on potvruje istinu o Musaovom narodu ... Oni, naime, nisu svi bili u zabludi i na stranputici: U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upuuju i koji prema njoj pravedno sude (7/IS9J. Ovako su bili u Musaovo doba. Ovako je meu njima bila jedna grupa koja je na istinu upuivala i koja je prema njoj pravedno sudila poslije Musaa ... U njih spadaju i oni koji su naposljetku doekali poslanstvo Vjerovjesnika, koji nije znao ni itati ni pisati, potpuno ga prihvatajui i predajui se, s obzirom na injenicu da su znali za to poslanstvo iz Tevrata koga su imali i u vrijeme poslanstva Allah ovog Poslanika (alejhi' s-selam) , a na prvom mjestu veliki ashab Abdullah ibni Selam (Allah bio njime zadovoljan) , koji se sueljavao sa Jevrejima svoga vremena onim to oni u Tevratu imaju o Vjerovjesniku, koji nee znati ni da ita ni da pie, kao i o propisima koje oni imaju a koje potvruju i islamski propisi. Nakon potvrivanja te istine kazivanje nastavlja sa svojim dogaajima poslije ovog potresa: I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i MUsau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatraio: "Udari tapom svojim po stijeni!" - i iz nje

je dvanaest vrela provrelo svaki rod je znao vrelo iz kog e piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: ((]edite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu uinili, sami su prema sebi nepravedni bili (7/160). Allahova briga je i dalje okruivala Musaa i njegov narod - nakon to su uznevjerovali oboavajui tele, zatim su se iskupili od grijeha na nain kako im je naredio Allah, pa im je oprostio, i nakon to su traili da otvoreno vide Allaha, pa ih je zadesio potres, zatim je Allah udovoljio Musaovoj dovi, pa ih je oivio ... Ova briga se ispoljila kroz njihovo organiziranje prema rodovima u dvanaest naroda - odnosno velikih grupa -, a svaka grupa je vodila porijeklo od jednog od unuka njihovog djeda Jakuba - a to je Israil - jer su sauvali svoje srodstvo na plemenskom principu. I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili <71160). 95

Ova briga dolazi do izraaja u odreivanju po jednog vrela za svaku grupu, tako da ne napadaju jedni druge. I Mflsliu smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatraio: 'Vdari tapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog e piti (7/160J. Ona dolazi do izraaja u hladovini koju im je oblak pravio titei ih od sunca ove uarene pustinje, u slanju mane a to je jedna vrsta meda - i prepelica - a to je ptica prepelica, koje im je omoguio i osigurao im hranu nakon to im je osigurao vodu: I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali (7/160J. Dolazi do izraaja u dozvoljenosti svih ovih lijepih stvari, s obzirom na injenicu da im On jo nije nita bio zabranio zbog njihovog grijeenja: ]edite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo <71160). Briga je oita u ovome svemu, meutim, ova priroda je i dalje nastavila da grijei prema Uputi i Pravom Putu, kako se vidi iz kraja ovog ajeta koji spominje sve ove blagodati i sve natpirodne pojave: proviranje vode za njih iz stijene tako to je Musa. udario tapom po njoj, pravljenje hlada od oblaka u sunoj pustinji, omoguavanje raskone hrane od mane i prepelica: Oni nisu Nama nepravdu uinili, sami su prema sebi nepravedni bili (7/160). Kontekst e izloiti primjere njihove nepravde koju su poinili prema samima sebi grijeenjem prema Allahovim naredbama i skretanjem s

Njegova puta ... Oni s ovim skretanjem s Pravoga Puta i tim grijeenjem ne mogu nainiti nepravdu Uzvienom Allahu, jer je Allah nezavisan od njih kao to je nezavisan od svih svjetova. Njegovu vlast ne moe umanjiti njihovo udruivanje i udruivanje svih svjetova u grijeenju prema Njemu. Njegovu vlast ne moe poveati njihovo udruivanje i udruivanje svih svjetova u pokornosti prema Njemu. Oni samo sebi nanose tetu i samo sebi nepravdu ine grijeenjem i skretanjem s Pravog Puta, podjednako na ovom i buduem svijetu. 96

A sada pogledajmo kako su Sinovi Israilovi primili Allahovu brigu o njima i kako su ili zakulisnim koracima cijelom duinom puta: A kada im je bilo reeno: Wastanite se u ovom gradu i jedite odakle hoete i recite: 'Oprosti!' a na kapiju uite glava pognutih - oprostiemo vam grijehe vae, a onima koji ine dobra djela daemo i vie"', - onda su oni nepravedni meu njima zamijenili drugom rije koja im je bila reena, i Mi . smo na njih s neba kaznu spustili zato to su stalno nepravedni bili (7/16-162). Allah je njima oprostio poslije uzimanja teleta za boanstvo. Allah im je oprostio poslije potresa na brdu. Allaha ih je obasuo svim tim blagodatima A zatim, eto, oni i njihova priroda skreu s Pravog Puta! Oni, ... eto, grijee prema Allahovoj naredbi, oni zamjenjuju rije! Njima se nareuje da uu u jedan konkretan grad - zapravo jedan veliki grad - ije ime Kur'an ne precizira jer to nita ne poveava na pouci kazivanja - u kome im se doputaju sva njegova dobra, pod uvjetom da izgovaraju odreenu dovu ulazei u taj grad i pod uvjetom da na kapije uu pognutih glava, izraavajui tako pokornost Allahu u asu pobjede i uznositosti upravo tako kao to je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) uao u Mekku na dan oslobaanja na seddi, na leima svoje deve. Za pokornost ovoj odredbi Allah im je zauzvrat obeao da e oprostiti njihove grijehe, a onima koji ine dobra djela dat e i vie ... Meutim, jedna grupa njih mijenja oblik

dove koji im je bio nareen i mijenja nain na koji im je bilo nareeno da uu u grad. Zato? Upravo zato jer su se odazvali deformaciji u samima sebi koja ih je odvraala od Pravog Puta: Onda su oni nepravedni meu njima zamijenili drugom rije koja im je bila reena (7/162). Tada je Allah na njih s neba kaznu spustio ... Sa istog neba s koga im je spustio manu i prepelice i iji su im oblaci hlad pravili! I Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato to su stalno nepravedni bili (7/162). Tako je nepravda jedne grupe meu njima - odnosno njihovo nevjerovanje - bila nepravda prema samima sebi to to ih je pogodila ' Allahova kazna... Kur'an ne kae precizno koja je to vrsta kazne bila, koja ih je pogodila ovaj put, jer se cilj kazivanjava ispunjava i bez njenog tanog odreenja. Cilj je da se istakne da lo kraj proizlazi iz grijeenja prema 97

Allahovoj naredbi, da se upozorenje ostvaruje i da pravedna kazna stie i da joj ne mogu umai grijenici. I drugi put narod zapada u grijeh i prijestup ... Samo se oni ovaj put ne suprotstavljaju naredbi otvoreno ve se slue varkama prema tekstovima kako bi ih izbjegli! Oni se dovode u iskuenje, ali oni ne mogu da ga izdre, jer strpljivost u iskuenju trai vrstu prirodu koja je u stanju da se uzdigne nad strastima i prohtjevima: . I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti krili: kada su im ribe, na oi njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskuenje dovodili zato to su stalno grijeili. A kad neki od njih rekoe: "Zato opominjete narod koji e Allah unititi ili ga tekim mukama namuiti?" oni odgovorie: ((Da bismo se pred Gospodarom vaim opravdali i da bi se oni grijeha klonili. I kada zaboravie ono ime su bili opominjani, Mi izbavismo

one koji su od nevaljalih djela odvraali, a tekom kaznom kaznismo grenike, zato to su stalno u grijehu bili. I poto su oni bahato odbili da se okane onoga to im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni!" I Gospodar tvoj obznani da e do Smaka svijeta preputati nad njima vlast nekome ko e ih na najgori nain tlaiti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kanjava, a On i oprata i samilostan je (7/163-167). Kontekst ovdje,naputa metod kazivanja o prolosti Sinova Israilovih i prihvata se metoda sueljavanja sa njihovim potomcima koji su se suoili sa Allahovim Poslanikom (alejhi' s-selam) u Medini... Odavde, pa do rijei Uzvienog: A kada smo iznad njih brdo podigli, - inilo se kao oblak -(7/171), medinski su ajeti, objavljeni u Medini radi sueljavanja sa Jevrejima u njoj, a ukljueni su u ovu mekkansku suru na ovom mjestu kao dopuna govoru o onome to je u njoj navedeno od kazivanja o Sinovima Israilovim sa njihovim poslanikom Mtis!om ... Allah nareuje Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) da upita Jevreje o ovom poznatom dogaaju iz historije njihovih predaka. On ih suoava sa ovom historijom kao narodom kontinuiranih generacija, podsjeajui ih na njihov stari grijeh, grijeh koji je jednoj grupi njih donio nestanak sa ovog svijeta, grijeh koji je svima njima propisao ponienje i vjenu srdbu ... 98

Naravno, osim onih koji slijede Poslanika, vjerovjesnika koji e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi. N e spominje ime grada koji je bio pored mora, jer je on poznat onima kojima je govor upuen! to se tie samog dogaaja, njegovi junaci su bili jedna grupa Israilovih Sinova koji su nastanjivali taj priobalni grad ... Sinovi Israilovi su traili da iin se da jedan dan odmora koji e oni uzeti kao praznik za molitvu i u kome se nee baviti ivotnim poslovima. Tako im je data subota. Zatim su stavljeni na iskuenje kroz koje im je Allah htio pokazati i nauiti ih kako e ojaati svoju volju nad primamljivim stranama ivota i eljama i kako e izvravati preuzete obaveze kada se one sudare sa ovim primamljivo stima i eljama ... Ovo je bilo nuno za Sinove Israilove ije su linosti i prirode bile rastrojene zbog ponienja u kome su dugo ivjeli. Bilo je neophodno osloboditi volju poslije ponienja i ropstva, kako bi se navikla na vrstinu i nepokolebljivost. Pogotovo to je bilo nuno svakome onome ko nosi Allahov poziv i svima onima koji se spremaju da preuzmu emanet zastupnitva na Zemlji... Iskuenje volje i superiornosti nad drclima je prvo iskuenje na koja su ranije Adem i Hva bili stavljeni. .. Njih dvoje nisu izdrali i posluali su zavoenje ejtana drvetom besmrtnosti i carstvom koje nee nestati! Zatim je ostalo da postoji iskuenje kroz koje mora prolaziti svaka zajednica prije nego to joj Allah ukae povjerenje namjesnitva na Zemlji... Samo se razlikuje forma tog iskuenja, a njegov sadraj se ne mijenja! Ovoga puta grupa Sinova Israilovih nije izdrala iskuenje koje im je

Allah propisao zbog toga to se prije toga ponavljalo njihovo grijeenje i njihovo skretanje s Pravog Puta ... Ribe su subotom dolazile na oi njihove na obalu, bile su nadohvat ruke i bilo ih je lahko uloviti. Promicale su im i izmicale iz ruku zbog svetosti subote koju su sebi nametnuli! Kada bi prola subota i nastupili dozvoljeni dani, ne bi nalazili ribu blizu i ne bi se vidjela, kao to je to bilo na dan zabrane! Ovo je to to je bilo nareeno Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) da ih na to podsjeti, da ih podsjeti ta su uinili, i ta su pretrpjeli: I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti krili: kada su im ribe, na oi njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskuenje dovodili zato to su stalno grijeili (7/163). to se tie naina na koji se ovo dogodilo, kako su ribe sa njima vodile ovaj razgovor i kako su ih obmanjivale i varale, to je natprirodna pojava koja se dogaa po Allahovom odobrenju kad Allah hoe ... Oni koji 99

ne znaju, nijeu da se Allahovo htijenje odvija mimo onoga to oni nazivaju . "zakonima prirode"! Medutim, stvari u islamskom poimanju - u stvarnosti - nisu ovakve ... Uzvieni Allah je Onaj koji je stvorio ovaj Kosmos i koji je pohranio zakone po kojima se on kree Njegovom slobodnom voljom. Meutim, ova volja nije zarobljena ovim zakonima tako da ne moe doi do

izraaja osim preko njih ... Ona je ostala slobodna poslije ovih zakona kao to je i bila slobodna ... Ovo je ono to zanemaruju oni koji ne znaju ... Ako je Allahova mudrost i Njegova milost prema Njegovim robovima i stvorenjima iziskivala da ovi zakoni budu stabilni, to nije . znailo ogrienje ove volje i njeno sputavanje unutar ovih zakona. Zato, kad god Mudrost iziskuje da se dogodi neka stvar koja je oprena ovim stabilnim zakonima, Volja postupa slobodno u odnosu na ovu stvar ... Zatim, odvijanje ovih stabilnih zakona, svaki put kad se odvijaju, dogaa se Allahovim odreenjem posebnim za ovaj put. Oni se, dakle, ne odvijaju automatski i bez intervencije Allahovog odreenja pri tom odvijanju ... Ovako se dogaa u sluaju stabilnih zakona na njihovoj putanji ako Allah ne eli da se drugaije odvijaju ... Na osnovu toga to sve to se dogaa - bilo da je rije o odvijanju stabilnih ili drugih zakona - dogaa se Allahovim posebnim. odreenjem, izjednaava se natprirodna pojava i stabilan zakon u svom odvijanju po ovom odreenju ... Nema automatizma u kosmikom sistemu ' ni jedanput - kao to misle oni koji ne znaju! - A poeli su ovo da shvaaju u posljednjoj etvrtini stoljea. lB . Bilo kako bilo, to se dogodilo stanovnicima grada koji se nalazio pored mora i to iz redova Sinova IsrAilovih. Jednoj grupi njih apetiti su porasli pred ovim izazovom pa im je volja oslabila, obaveze prema svome Gospodaru i ugovor s Njim su zaboravili i uzeli su da smiljaju lukavstvo na nain na koji to ine Jevreji - da bi lovili subotom! A kako se nade mnogo lukavstva kad srce zastrani i kada se bogobojaznost smanji, kad se pone operirati pukim tekstovima i kad se eli izbjei oitost teksta ... Tekstovi ne

mogu sauvati zakon niti njegovi oficijelni uvari. Njega uvaju pobona srca u kojima se uvrsti bogobojaznost i strahopotovanje, tako da onda ona uvaju zakon i tite ga Nema tog zakona koga je mogue sauvati od ljudskih izigravanja! Nema tog zakona koga moe sauvati :fizika sila i vanjska zatita! Ne moe ni jedna drava - bez obzira na nivo represije koji u njoj vlada - da nad glavom svakog pojedinca postavi straara koji e ga V. ta je navedeno u VII duzu drugog i preienog izdanja U okrilju Kur'ana u vezi sa komentarom Allahovih rijei: U Njega su kljulevi svih tajni, samo ih On zna (6/59), str. 268-

279.
100

pratiti u provoenju i zatiti zakona ako nema straha od Allaha u srcima ljudi i ako nema Njegove kontrole u tajnosti i javnosti ... Zbog toga doivljavaju neuspjeh sistemi i poreci koji ne poivaju na zatiti pobonih srca. Propadaju teorije i uenja koja ljudi donose za ljude u kojima nema Allahove vlasti. Zbog toga su nemoni ljudski mehanizmi koje uspostavljaju drave za uvanje i provodenje zakona. Nemoni su nadzor i kontrola koji stvari prate s povrine! Tako je jedna grupa stanovnika grada koji se nalazio pored mora uzela da manipulie subotom u kojoj im je bio zabranjen lov.:. Prenosi se da su oni podizali pregrade i okruivali ribu subotom, tako kad bi dola nedjelja, pourili bi i pokupili je, govorei da oni nisu lovili subotom, da je riba bila u vodi - iza pregrade - neulovljena! Druga njihova grupa je posmatrala lukavstvo koje su oni primjenjivali prema Allahu, pa je upozoravala tu grijenu grupu na loe posljedice njene obmane, osuujui to to rade i ime se slue! Dok je trea grupa govorila onima koji su nareivali dobro, a odvraali od zla: Kakva je korist od toga to to radite sa ovim griijenicima, oni se nee okaniti toga u to su se upustili! Allah im je svakako propisao propast i kaznu. A kad neki od njih rekoe: 'Zato opominjete narod koji e Allah unititi ili ga tekim mukama namuiti?" (7/164). Nije bilo koristi od njihovog opominjanja i nije bilo koristi od

njihovog upozorenja, nakon to im je Allah propisao propast i teku kaznu zbog .skrnavljenja Allah ovih svetosti. Oni odgovorie: "Da bismo se pred Gospodarom vaim opravdali i da bi se oni grijeha klonili" (7/164). . To je obaveza prema Allahu koju moramo izvriti: obaveza upuivanja na dobro, a zabranjivanje zla, zastraivanje da se ne skrnave Allahove svetosti kako bismo mi imali ispriku kod Allaha i da On zna da smo mi izvrili svoju obavezu. Zatim, moda e savjet utjecati na te grijenike i u njima pobuditi osjeaj bogobojaznosti. Ovako su se stanovnici tog primorskog grada podijelili u tri grupe, ili na tri naroda - ummeta ... U mm et je, po islamskoj definiciji, grupa ljudi koja vjeruje u jednu vjeru, koja pripada jednom poimanju i koja prihvata jedno rukovoenje, a nije, kako je to u starom i novom dahili.ijetskom 101

shvatanju, grupa ljudi koja stanuje na jednoj teritoriji na Zemlji i kojom upravlja jedna drava! 19 Stanovnici ovog jednog grada sti se podijelili u tri grupe: prva grijena i prevarantska grupa, druga grupa koja prema grijeenju i prijevari zauzima pozitivan stav, dakle ona to osuduje i pokuava pravilno usmjeriti i posavjetovati, i trea grupa koja ostavlja zlo i njegove aktere zauzimajui stav pasivne osude, ali ne otklanjajui ga nikakvom pozitivnom akcijom ... To su, dakle, brojne metode u poimanju i akciji koje tri grupe ine trima narodima! Savjetovanje nije koristilo i opominjanje nije dalo ploda, tako da su zaslijepljeni nepromiljeno radili pa se obistinila Allahova rije i ostvarilo se Njegovo upozorenje. Oni to su od nevaljalih djela odvraali, bili su spaeni zla, a onu jenu grupu stigla je teka Allahova kazna ije e objanjenje uslijediti. Sto se tie tree grupe - ili treeg naroda - tekst je preuuje ... Moda je to zbog omalovaavanja njenog stava - iako nije bila kanjena - jer se ona odrekla pozitiVne akcije ostajui u granicama pasivne osude, pa je zasluila zanemarivanje iako nije zasluila kaznu: l I kada zaboravie ono ime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraali, a tekom kaznom kaznismo grenike, zato to su stalno u grijehu bili. I poto su oni bahato odbili da se okane onoga to

im se zabranjivaio, Mi smo im rekli: postanite majmuni prezreni!" (7/165-166). Teka kazna je zadesila grijenike spletkaroe zato to su ustrajavali u grijeenju - koje tekst smatra nevjerovanjem i koje jedanput izraava rijeju nepravda, a drugi put rijeju grijeenje, kao to preovladava u kur' anskom izrazu da nevjerovanje i mnogo botvo naziva nepravdom i grijeenjem. To je izraz koji se razlikuje od poznijeg fikhskog termina koji se upotrebljava za ove rijei, jer njihovo kur' ansko znaenje nije isto ono znaenje koje je rasprostranjeno u poznijem fikhskom izrazu. Ta teka kazna bila je pretvaranje iz ljudskog lika u majmunski lik! Oni su se sami odrekli svoje ljudskosti kad su se odrekli njene najspecifinije karakteristike - a to je volja koja gospodari eljom - i kada su se spustili u Dolazi rije narod (ummet) u znaenju grupe ljudi openito, kao to su rijei Uzvienog: A kad stie do vode medjenske, zatee oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku (28/23); dolazi u znaenju rukovoenja kao u rijeima Uzvienog: Ibrahim je bio primjer estitosti (um met), pokoran Allahu, pravi vjernik (16/120), koja ovdje pretpostavlja znaenje da je on sam bio Ovo nema utjecaja na islamsko terminoloka znaenje ove rijei, a to je grupa ljudi istog vjerovanja i istog poimanja 102

svijet ivotinje onda kada su se liili karakteristika ovjeka. Reeno im je da budu ta god hoe u svijetu izopenosti i ponienja! Pitanja kao to su: kako su postali majmuni, ta se s njima desilo nakon to su postali majmuni, jesu li izumrli kao to izumire sve to napusti svoju vrstu ili su se razmnoili kao majmuni! - pa do posljednjeg ovog pitanja u tefsirskim predajama ima dosta, sve je ovo preueno u Kur'anu i mimo toga nema nita o tome ni od Poslanika (alejhi' sselam) .. Zato ni mi nemamo potrebe da o tome raspravljamo. . Potekla je Allahova rije kojom je poteklo stvaranje i kreiranje u poetku, kao to pomou nje tee preobraaj i promjena ... To je rije budi. Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni !" (7/166). Pa postae majmuni prezreni. Kao to je potekao govor koji niko ne moe sprijeiti. Njegovom Uzvienom Govorniku nita ne moe umai. Zatim je bilo vjeno prokletstvo za sve - osim onih koji vjeruju u Vjerovjesnika, koji ne zna ni da ita ni da pie i koga oni slijede - zbog onoga do ega je dospio njihov poloaj nakon jednog perioda grijeenja koje nije prestajalo, tako da je Boansko htijenje donijelo presudu koju niko nije mogao sprijeiti i iju presudu niko nije mogao pobiti:

I Gospodar tvoj obznani da e do Smaka svijeta preputati nad njima vlast nekome ko e ih na najgori nain tlaiti. Gospodar tvoj je, doista, rz kad kanjava, a On i oprata i samilostan je <71167). To je obznanjivanje koje e trajno ostati da se izvrava u cijelosti, pa e im Allah, s vremena na vrijeme, slati nekoga ko e ih na najgori nain tlaiti. Kad god bi digli glavu, uzoholili se, inili nasilje po Zemlji i tlaili, dolazio bi im udarac od onoga kome bi Allah od Svojih robova dao vlast nad ovom tiranskom, nepokornom, pokvarenom i grijenom grupom koja ne izae iz jednog grijeha a da ne padne u drugi, koja se ne povrati iz jedne devijacije a da se ne prikloni drugoj ... Ponekad izgleda daje prokletstvo prestalo i da su se Jevreji uozbiljili i uzdigli! Meutim, bio je to samo prolazah period od perioda historije ... Niko ne zna osim Allaha ko je taj kome e se nad njima dati vlast u narednoj fazi, a i poslije nje do Sudnjeg dana. Allah je obznanio ovu trajnu stvar do Sudnjeg dana - kao to je Allah obavijestio Svoga Poslanika u Svome Kur'anu - dajui osvrt na ovu stvar potvrivanjem atributa Uzvienog Allaha pri kanjavanju i samilosti: 103

Gospodar tvoj je, doista, brz kad kanjava, a On i oprata i samilostan

je (7/167). On brzinom Svoje kazne kanjava one nad kojima se obistinila Njegova rije o kazni - kao to je kaznio grad koji se nalazio pored mora kao to On, opet, Svojim oprostom i Svojom milou prima pokajanje onih Sinova Isn\ilovih koji se vrate i koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika koji nee znati ni da ita ni da pie, kojeg oni kod sebe, u Tevrtu i lndilu, zapisana nalaze ... Njegova kazna - neka je On Uzvien - nije iz osvete niti iz mrnje, ve je to pravedna kazna za one koji je zasluuju, a iza nje je oprost i milost. .. Zatim koraci kazivanja nastavljaju sa kc;>racima historije, poslije Mu i njegovih nasljednika, sa slijedeim generacijama u Isrrulovim Sinovima do generacije koja je doivjela Poslanika (alejhi' s-selam) i muslimansku zajednicu u Medini: I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijeliti: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili. I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: "Bie nam oprotenor A ako bi im opet dopalo aka tako neto, opet bi to inili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi - a oni itaju ono to je u njoj- da e o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se.' A oni koji se vrsto dre Ktjige i koji obavljaju namaz - pa, Mi doista neemo dopustiti da propadne nagrada onima koji ine dobra djela (7/168-170). Ovo je ostatak medinskih ajeta koji su navedeni u ovom kontekstu kao dopuna kazivanju o Sinovima Isrrulovim poslije Mu ... To je ono vrijeme kada su se Jevreji razili po zemlji, u grupama, razliitih pravaca i

poimanja; razliitih izvora i puteva. Meu njima je bilo dobrih ljudi, kao to je meu njima bilo i onih koji nisu dobri. Boanska briga je nastavila da ih prati iskuenjima, jedanput blagodatima, a drugi put neimatinom, da bi se povratili svome Gospodaru, da bi se vratili svojoj razboritosti i ostali ustrajni na svome putu. I u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili <7II68J. 104

U nastavljanju iskuenja krije se Allahova milost prema robovima, trajna opomena za njih i zatita od zaborava koji vodi samoobmani i propasti ... I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovog prolaznog svijeta i govorila: "Bie nam oproteno!" A ako bi im opet dopalo aka tako neto, opet bi to inili (7/169). Osobina ovih generacija koje su dole poslije onih generacija iz Mtisaovog naroda jeste da su one naslijedile Knjigu i da su itale ono to je u njoj, medutim, one se nisu prilagodile tome niti je to utjecalo na njihova srca niti na njihovo ponaanje ... To je sluaj sa vjerovanjem kada se ono

pretvori u kulturu koja se izuava i nauku koja se naui... Oni bi, kad god bi vidjeli neto od ovosvjetskih dobara, navalili na to, zatim bi to tumaili na svoj nain govorei: Bie nam oproteno!"' (7/169).:. I tako unedogled, kad god bi im bilo ponueno neto novo od ovosvjetskih blagodati, oni bi iznova navalili! Postavlja se neodobravajue pitanje: Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi - a oni itaju ono to je u njoj - da e o Allahu samo istinu govoriti (7/169). Zar od njih nije uzet Allahov zavjet u Knjizi da nee proizvoljno tumaiti niti krivotvoriti tekstove, da o Allahu nee iznositi osim samu istinu ... Zato oni govore: Bie nam oproteno! (7/169), a navaljuju na ovosvjetska dobra? Oni za ovo sebe opravdavaju, laui na Allaha i potvrujui Njegov oprost njima, a oni dobro znaju da Allah oprata onima koji se istinski pokaju i koji stvarno napuste grijeenje. Ovo nije njihov sluaj, oni se povraaju kad god vide neko ovosvjetsko dobro, uprkos tome to itaju Knjigu i to znaju ono to je u njoj! Ne, nikako! Izuavanje ne koristi ako ne obuzme srca. Koliko samo ima onih koji izuavaju i studiraju vjeru, a njihova srca su od nje veoma daleko. Oni je izuavaju da je mogu tumaiti prema svom nahodenju, da je mogu krivotvoriti i izvrtati rijei sa njihovih mjesta, .da mogu pronalaziti izgovore za tendenciozne fetve koje e im donijeti ovosvjetsku korist... Jesu li nesrea za ovu vjeru samo oni koji je izuavaju i studiraju, a ne uzimaju je za doktrinu i ne boje se i ne plae Allaha?! Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se! (7/169). Da! To je budui svijet! Njegova teina u srcima onih koji se boje

Allaha jeste jedine to pretee na tasu, jeste jedino to titi od iskuenja 105

sitnim zadovoljstvima na ovom svijetu ... Da, budui svijet je jedino pomou ega srce moe biti pobono, a ivot ispravan. Jedino pomou svijesti o buduem svijetu ovjek moe hiti estit, a ivot astan ... U protivnom, ta je to to u ljudskoj dui zadrava silnu elju za postizanjem svakog ovozemaljskog dobra koje opazi? ta je to to je odvraa od pohlepe i sprjeava od razvrata? Sta je to to u njoj smiruje probuenost elja, uzavrelo st strasti i ludost ambicije? ta je to to je smiruje u ivotnoj borbi da se zadovolji udjelom koji ne propada prolaskom ivota na ovom svijetu? ta je to to je uvruje u borbi izmeu Istine i neistine, izmeu dobra i zla, dok ovozemaljska dobra bjee ispred nje i sklanjaju se, dok se zlo razmee, a neistina dominira? Nita drugo ne moe uvrstiti u injenici da se prihvati drugaije, da se prihvate promjene i mijene stanja u uzburkanom moru i u ovoj velikoj borbi do vrsta vjera u budui svijet. Ovaj svijet je bolji za one koji se Allaha boje, koji se susteu, koji streme viim ciljevima i koji ostaju postojani uz Istinu i dobro uprkos burama, olujama i izazovima, idui putem ne osvrui se, smireni, sigurni i srca punih uvjerenja.20 Ovaj budui svijet spada u svijet nevidljivog, to promotori "naunog socijalizma" ele eliminirati iz naih srca, iz naeg vjerovanja i iz naeg ivota i da umjesto toga ubace slijepo, dahilijjetsko i nevjerniko poimanje koje nazivaju "naunim" ... Zbog ovog nesretnog pokuaja ivot se kvari, a due postaju loe,

raspiruje se ludilo strasti koje ne moe zaptiti nita do to vrsto vjerovanje... Raspiruje se e za mitom, pokvarenou, pohlepom i nasiljem. iri se bolest zanemarivanja, bezbrinosti i iznevjeravanja na svakom polju ... "Naunost" koja je oprena "metafizikom" je jedno od velikih neznanja osamnaestog i devetnaestog stoljea. To je neznanje od koga je odstupilo samo '1judsko znanje", i ostale su da ga ponavljaju u dvadesetom stoljeu samo notorne neznalice.21 To je neznanje koje proturijei "ljudskoj" prirodi, pa odatle kvari ivot takvom pokvarenou da to prijeti unitenjem itavom ovjeanstvu! Meutim, to je zastraujui cionistiki projekat koji eli da itavo .ovjeanstvo lii oslonaca njegovog ivota i estitosti, kako bi ga na kraju bilo lake privesti vlasti cionista! To V. ta je navedeno o vjerovanju u budui svijet, U okrilju Kur'ana, VII, str. 191-198. 21 V. ta je reeno o "nauci" i "metafizikom" kod komentiranja rijei Uzvienog: U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna (6/59), U okrilju Kur'ana, VII, str. 265-279. 106

. ponavljaju papagaji tu i tamo, dok stanje koje su uspostavili cionisti i kojime su osigurali pokrie irom Zemlje napreduje, uz znanje, u provoenju stranog projekta ovdje i tamo! S obzirom na injenicu da su pitanje budueg svijeta i pitanje bogobojaznosti dva osnovna pitanja u vjerovanju i u ivotu, kur' anski kontekst poziva one kojima se obraa, a koji navaljuju na dobra ovoga prolaznog svijeta - ovosvjetska dobra -, poziva ih da se dozovu pameti: Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se! (7/J69). Da je pamet to to sudi a ne strast, da je istinska nauka a ne neznanje koje se zove naukom to to presuuje, onaj svijet bi bio bolji od dobara . . ovoga prolaznoga svijeta, a bogobojaznost bi bila hrana i za vjeru i za onaj svijet zajedno: A oni koji se vrsto dre Knjige i koji obavljaju namaz - pa, Mi doista neemo dopustiti da propadne nagrada onima koji ine dobra djela (7/170). To je nabijanje na nos onima od kojih je uzet zavjet u Knjizi i koji su itali ono to je u njoj, ali se, potom, ne pridravaju Knjige koju su itali, ne rade po njoj; ne uzimaju je za sudiju u svojim poimanjima i svojim djelatnostima, niti u svojim ponaanjima i svojim ivotima.. Ajet je, meutim - mimo tog prekoravanja - openit i on daje potpuno znaenje, za

svaku generaciju i svako stanje. Verbalna forma jumessikune - oni koji se vrsto dre, po svom izgovoru odraava znaenje koje se skoro osjea i vidi... To je slika snanog, ozbiljnog i energinog prihvatanja Knjige ... Slika naina na koji Allah voli' da se uzme Njegova Knjiga i ono to je u njoj ... Bez tvrdoglavosti, cjepidlaenja i strogosti ... Jer su ozbiljnost, snaga i energinost jedna, a tvrdoglavost, cjepidlaenje i strogost druga stvar.. . Ozbiljnost, snaga i energinost ne iskljuuju lahkou, ali iskljuuju razvodnjavanje! Ne iskljuuju irinu vidika, ali iskljuuju neobuzdanost! Ne iskljuuju voenje rauna o stvarnosti, ali iskljuuju da stvarnost bude sudija u Allahovom zakonu! Stvarnost koja mora ostati da se u njoj sudi po Allahovom zakonu! vrsto dranje Knjige uz punu ozbiljnost, snagu i energinost i obavljanje namaza - odnosno vjerskih obreda - dva su aspekta Boanskog programa za ispravan ivot... vrsto dranje Knjige u ovoj formulaciji, spojeno sa obredima, znai konkretan sadraj. Zapravo znai da ova Knjiga presuuje u ivotu ljudi da bi popravljala ovaj ivot, uz obavljanje vjerskih obreda koji e popravljati srca ljudi. To su dva aspekta Programa koji 107

popravlja i ivot i due. Tog popravka nema bez tog Progama ... Na to ukazuje i ovaj ajet Pa, Mi doista neemo dopustiti da propadne nagrada onima koji ine dobra djela <71170). Ukazuje na ovu injenicu ... injenicu da ozbiljno dranje Knjige u praksi i izvavanje obreda u bogosluenju jesu instrument dobrote iju nagradu Allah nee unititi onima koji ine dobra djela. itav ivot ne upropatava nita kao naputanje dvaju aspekata ovog Boanskog programa ... Naputanje ozbiljnog dranja Knjige i njenog presudivanja u ivotu ljudi... Naputanje ibadeta koji popravlja srca i primjenjuje Allahove zakone bez manipuliranja tekstovima, kao to su inili sljedbenici Knjige, kao to to ine sljedbenici svake Knjige, kada srca izbjegavaju ibadet, izbjegavajui tako i bogobojaznost .. To je cjelovit program. On uspostavlja vlast na osnovu Knjige. On ureduje srce na osnovu ibadeta. Odatle se srca okupljaju uz Knjigu, pa su i srca dobra i ivot dobar. To je Allahov program. Njega se nee odrei i njega nee zamijeniti drugim programom osim oni kojima je propisana nesrea i koji su zasluili kaznu! N a kraju serije ovog kazivanja u ovoj suri spominje se kako je Allah

uzeo zavjet od Sinova IsrAilovih: A kada smo iznad njih brdo podigli, - inilo se kao oblak -, oni su bili uvjereni da e na njih pasti. 'Prihvatite odluno ono to smo vam dali, i neka vam je na umu ono to je u njemu - da biste bili poboni!" <71171): To je zavjet koji se ne zaboravlja ... Uzet je u prilici koja se ne zaboravlja! Uzet je kad je Allah iznad njih brdo podigao, inilo se kao oblak i oni su pomislili da e na njih pasti! Svojevremeno su se oni opirali da daju zavjet, pa su ga dali u okrilju strane i neobine pojave koja je bila dostojna da ih poslije toga sprijei od preokreta. Nareeno im je u okrilju te strane i neobine pojave da energino i ozbiljno prihvate svoj zavjet, da ga se vrsto i odluno dre, da ne klonu, da ne budu lijeni i da ne uzmiu pred 108

svojim vrstim zavjetom. Da uvijek imaju na umu ono to je u njemu, da bi se njihova srca bojala i bogobojazna bila, da bi ostala povezana sa Allahom, ne zaboravljajui Ga! Medutim, Izraeliani su Izraeliani! Prekrili su zavjet, zaboravili

Allaha i nastavili . sa grijehom tako da su zasluili Allahovu srdbu i Njegovo prokletstvo. Nad njima se obistinila Rije, nakon to ih je Allah odabrao nad ostalim svjetovima u njihovo vrijeme i dao im neizmjerne blagodati, ali oni nisu bili zahvalni na tim blagodatima, nisu ispunjavali preuzete obaveze i nisu imali Zavjet na umu . A Allah nije nepravedan .. prema robovima ... 109

1 10

I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: uzar ja nisam Gospodar va?" - oni su odgovarali: "jesi, mi svjedoimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo nita znali", ili da ne reknete: "Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar e nas kazniti za ono to su laljivci inili?" I tako, eto, Mi opirno iznosimo dokaze, da bi oni doli sebi. I kai im vijest o onome kome smo dokaze Nae dali, ali koji se od njih udaljio pa ga ejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strau krenuo. Njegov sluaj je kao sluaj psa: ako ga potjera, on isplaena jezika dahe, a ako ga se okani on opet dahe. Takvi su ljudi koji Nae dokaze smatraju' lanim; zato kazuj dogaaje da bi oni razmislili. Lo su primjer ljudi koji ne priznaju Naie dokaze, oni zlo ine sami sebi. Kome Allah ukae na pravi put - bie na pravom putu, a koga ostavi u zabludi - taj e izgubljen biti. Mi smo za dehennem mnoge dinnove i ljude stvorili; oni pameti imaju - a njima ne shvaaju, oni oi imaju - a njima ne vide, oni ui imaju - a njima ne uju; oni su kao stoka, ak i gori oni su zaista nemarni. Ailah ima na;1jepa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreu Njegova imena - kako budu radili, onako e biti

kanjeni! A medu onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upuuju istini i koji prema njoj pravednp sude. A one koji Nae rijei poriu Mi emo malo po malo, a da oni nee ni znati, u propast voditi. i davau im vremena, obmana Moja doista je trajna. Pa zato oni ne raznisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvorno opominje. I zato oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome to je On stvorio, i da im se, moda, kraj njihov primakao? Pa u koje e rijei, ako ne u Kur'an, vjerovati? Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne moe na pravi put uputiti! On e ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju. Pitaju te o Smaku svijeta kada e se zbiti. Reci: 'To zna jedino Gospodar moj, On e ga u njegovo vrijeme otkriti, a teak e biti nebesima i Zemlji, sasvim neoekivano e vam doi". Pitaju te kao da ti o njemu neto zna. Reci: 'To samo Allah zna, ali veina ljudi ne zna. " Reci: 'Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu tetu otkloniti; biva onako kako Allah hoe. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i 111

radosne vijesti ljudima koji vjeruju. 11 On je taj koji vas od jednog ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lako breme i nosila ga; a kad joj je ono otealo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: Ako nam daruje zdrava potomka, biemo, doista, zahvalni!" I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednaili druge s Njim u onome to im On daje a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu nita da stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoi niti mogu da pomognu sebi? A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, nee vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili utjeli. Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite! Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oi da njima gledaju, ili ui da njima uju? Reci: 'Zovite boanstva vaa, pa protiv mene kakvo hoete lukavstvo smislite i ne odugovlaite, moj zatitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine. 11 A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu,ni vama, a ni sebi pomoi. A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne uju; vidi ih kao da te gledaju, ali oni e vide (7/172-198). Cijela ova cjelina krui oko pitanja i problematike tevhida i irka nakon to su i kazivanja u suri bila usredotoena na istu problematiku u formi podsjeanja od strane svih Poslanika na sutinu tevhida i upozorenja od posljedica politeizma, a potom i ostvarenje zavjeta i prijetnje nakon podsjeanja i upozorenja.

Sada se u ovoj cjelini prezentira problematika tevhida iz novog, dubokog ugla promatranja, prezentira se s aspekta primordijalne, izvorne prirode (jitra) u kojoj je Allah (Uzvieni) stvorio ljude, uzeo od njih zavjet i zatraio da posvjedoe sebi i in!J svog stvaranja jo. dok su bili u preegzistentnoj fazi. Priznanje da je samo Allah Stvoritelj je priroeno ljudskom biu. To je priroda koju je Allah instalirao u to bie i zbog koje je ono svjedoilo protiv sebe, na osnovu samog postojanja te prirode i Istine koju to bie osjea u svojim unutranjim dubinama. A cilj poslanstva je podsjeanje i upozorenje onima koji se udalje od svoje izvorne, prvobitne prirode te su u potrebi za podsjeanjem i upozorenjem. Tevhid je ugovor (misak) sklopljen izmeu primordijalne ljudske prirode i Stvoritelja ljudi, u poetku njihovog bivstva. Zato oni nemaju nikakvog opravdanja ni dokaza za krenje ugovora (misaka) ak i da im nije slao poslanike da ih podsjete i upozore. Meutim, samo Njegova milost je htjela da ih ne prepusti ovoj njihovoj prirodi koja je podlona skretanju i devijaciji i da ih ne prepusti, takoer, njihovim umovima koje im je podario, jer mogu zalutati, ve da im 1 12

poalje poslanika koji e im radosne vijesti i opomene donositi, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. Iz ovog ugla, iz kojeg se prezentira problematika tevhida u ovoj. cjelini, kontekst povlai razliite linije oko ovog krucijalno g pitanja. Jedna od njih je pripovjedaka linija koja govori o situaciji za koju neka predanja kau da se desila u povijesti Sinova Isnl.ilovih. Ali je pretenije miljenje da je u pitanju uzorak, primjer koji nije vremenski i prostorno ogranien. Ve se radi o sluaju koji se ponavlja u duama i u povijesti. Desi se da neki ovjek bude darovan dijelom znanja koji bi ga trebao svakako voditi Istini i Uputi, kad ono, on se udalji od tog znanja, nimalo mu ne bude od koristi i ide putem zablude kao i oni kojima nije dato nimalo znanja. tavie, postaje nesretniji, zalutaliji i bijedniji sa tim znanjem do kojeg nije doprlo svjetlo imana koje ga transformira u svjetionik Upute u tami puta. Tu je i druga pripovjedaka nit koja ilustrativno prikazuje stanja i faze devijacije i udaljavanje prirode od tevhida i njenog naginjanja ka idolatriji, predstavljene u obliku dvoje suprunika koji se nadaju dobru od budueg potomka. Njihova priroda se usmjerava Allahu, njihovom Gospodaru, dajui Mu zavjet da e, ako im daruje zdrava i estita potomka, zahvalni biti. I kada se Allah (Uzvieni) odazvao njihovoj molbi, njihova srca ponovo skreu s Pravog Puta i Allahu pripisuju druga. Jedna od tih linija je i ona koja odslikava blokadu rada prijemnih ureaja u ljudskom biu, tako da ono zavri u zabludi koja ljude sputa ispod nivoa stoke i ini ih, potpuno zaslueno, gorivom Dehennema.

Stoga, oni imaju srca, ali njima ne shvaaju; imaju oi ali njima ne vide; imaju ui, a njima ne uju. Iza toga slijedi zabluda iz koje nema povratka ni odstupanja. Jedna od tih je i inspiriua linija koja ima za cilj deblokadu i animiranje blokiranih ureaja, njihovo poticanje na razmiljanje i promatranje carstva nebesa i Zemlje i svega onog to je Allah stvorio, upozorenje nepoznatim rokom iza kojeg vreba smrt i poziv da razmisli o stanju i misiji Plemenitog Poslanika koji poziva ka Uputi, dok ga zalutali optuuju za neuraunljivost. Tu je i jedna polemika linija u vezi sa njihovim lanim boanstvima koja ne posjeduju nijednu Boansku karakteristiku, zapravo, nijednu karakteristiku ivota. 1 13

Sve to zavrava pozivom Poslaniku (alejhi' s-selam) , da im uputi izazov, kao i njihovim boanstvima, i da im obznani njihovo definitivno odvajanje od njih, njihovih boanstava i obreda i svoj odlazak pod okrilje Zatitnika osim kojeg zatitnika nema: moj zatitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine (7/196). Kraj prethodne cjeline u kojoj se govorilo o Sinovima Israilovim je bio s prizorom zavjeta kojeg je Allah od njih uzeo u sjeni podignutog brda. Ova nova cjelina nadovezuje se na prethodnu i zapoinje pitanjem najveeg zavjeta kojeg je Allah uzeo od prirode ljudi, u prizoru kojem po velianstvenosti i ljepoti nije ravan prizor podignutog brda. I kad je Gospodar tvoj iz 'kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: 'Zar fa nisam Gospodar va?" - oni su odgovarali: 1esi, mi svjedoimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ((Mi o ovome nismo nita znali", ili da ne reknete: Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar e nas kazniti za ono to su laz1jivci inili?" I tako, eto, Mi opirno iznosimo dokaze, da bi oni doli sebi. I tako, eto, Mi opirno iznosimo dokaze, da bi oni doli sebi (7/172-174).

To je problem prirode vjerovanja kojeg kur' anski kontekst izlae u formi scene, shodno pretenoj kur'anskoj metodi izlaganja.22 Doista je to jedinstvena scena, scena potomstva skrivenog u dalekom svijetu nevidljivog (gajba) , nastanjenog u kimama sinova Adem ovih prije njihovog izlaska u pojavni svijet, a kojeg Stvoritelj i Odgojitelj okuplja Svojim stiskom, i pita ga: "Zar ja nisam Gospodar va?" Potomstvo priznaje da je On (Uzvieni) Gospodar, izjavljuje Mu predanost i pokornost i svjedoi Njegovu (Uzvienog) Jednou; ono je razasuto kao atomi, a svo skupljeno u stisku Velikog Stvoritelja. To je divan, krasan kosmiki prizor kakav, u dosad zabiljeenim izraavanjima, jezikom registriran nije. Doista je to udesan i jedinstven V. Et-taswiru'l-{ennijju fi'l-Qur'an. 1 14

prizor, kada ga ljudska mata intenzivno proivljava i kada sebi predoi te bezbrojne elije koje se skupljaju i su i kada im se obraa kao to se obraa razumnim biima - shodno karakteristikama kojima ih je obdario Divni Stvoritelj - a one odgovaraju kao to odgovaraju razumna bia: priznaju, potvruju i svjedoe i Zavjet se od njih uzima u kimama. Ljudsko bie se trese iz svojih dubina, doivljavajui ovaj divni, krasni, jedinstveni prizor, zamiljajui plutajui atom; i u svakoj eliji iv.ot, u svakoj eliji skrivena pripravnost, u svakoj eliji ljudsko bie sa svim svojim svojstvima, eka dozvolu da se razvije i pojavi u obliku skrivenom i pohranjenom u unutranjosti nepoznate egzistencije i preuzima na sebe obavezu i zavjet prije nego to se pojavi u svijetu poznate egzistencije. Kur' an asni je izloio ovaj krasni, divni, oaravajui i jedinstveni prizor te velike, duboke istine pohranjene u dubinama ljudske prirode i dubinama egzistencije; izloio je Kur'an ovaj prizor prije, otrpilike, etrnaest vijekova, kada ovjek o prirodi i injenicama ljudskog nastajanja nije znao . nita osim nekih tlapnji i nagaanja. N akon ovih stoljea ljudi saznaju i otkrivaju neke od tih injenica i' neke elemente prirode nastanka. Nauka potvruje da oplodavajue elije, a to su elije koje nose nasljedne osobine ovjeka (1j. geni) i u kojima se kriju osobine ljudi jo dok su samo elije u kimama; da koliine ovih oploavajuih elija koje nose ifre tri milijarde ljudi (danas vie od est milijardi - prim. prev.) i u kojima se kriju sve njihove karakteristike nije vea od jednog kubnog centimetra ili koliko punjenje jednog naprstka. Da je ovo reeno ljudima u to doba, optuili bi

Poslanika da je lud i neuraunljiv. Istinu je obznanio Uzvieni Allah: Mi emo im pruati dokaze nae u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina (41/53). Ibni Derir i drugi prenose svojim lancem prenosilaca od Ibni Abbasa: "Ivoj Gospodar je potrao Ademova leda i iz njih je izala svaka dua koju e On stvoriti do Dana Sudnjeg; zavjete je njihove uzeo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: "Zar ja nisam Gospodar va?" - oni su odgovarali: 'Jesi, mi svjedoimo. " Prenosi se ovaj hadis od Ibni Abbasa predajom koja see do Resulullaha (alejhi' s-selam) i predajom koja zavrava s njime. Ibni Kesir veli da je ova druga predaja brojnija i jaa. A na pitanje: Kako je izgledao doista ovaj prizor? Na koji je nain Allah izveo iz kimi Ademovih sinova njihovo potomstvo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe? Kako im je rekao: "Zar Ja nisam Gospodar va"? Kako su odgovorili: "Jesi, mi svjedoimo"? - odgovor je: Nain i kakvoa Allahovo g djelovanja je nepoznata kao i Njegovo bie (Za t) , jer je poimanje 115

kakvoe zasnovano na poimanju tostva (same biti) . Svaka radnja koja se pripisuje Allahu (Uzvienom) , kao npr. ova o kojoj govore ovi i drugi ajeti: Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo maglina bilo .. . (41/W, ... a onda svemirom zagospodario (7/54J, Allah je dokidao to je htio, a ostavljao to je htio 03/39), a nebesa e u moi Njegovoj smotana biti (39/67), i kad doe nareenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda (89/22), Nema tajnih razgovora meu trojicom, a da On nije etvrti (5B/7J, kao i drugi autentini tekstovi koji govore o radnji Allaha (Uzvienog) neizostavno se mora vjerovati u njeno deavanje, bez pokuaja i nastojanja da se dokui nain i kakvoa, jer je poimanje naina i kakvoe bazirano na poimanju same biti, kako smo ve rekli. A Allahu nita nije slino. Nema mogunosti da se spozna Njegov Bitak, a ni kakvoa ni nain Njegovih radnji. Ne moe se porediti Njegova radnja sa radnjom bilo ega drugog, jer Njemu nita nije slino. Svaki pokuaj zamiljanja naina i kakvoe Njegovih radnji prema obrascu naina i kakvoe radnji Njegovih stvorenja je promaen pokuaj i predstavlja zabludu zbog razliitosti Njegovog Bitka (Uzvienog) u odnosu na bit Njegovih stvorenja, a shodno tome, i razliitosti naina i kakvoe Njegovih radnji u odnosu na' radnje Njegovih stvorenja. Isto tako su zapali u zabludu i neznanje filozofi i apologeti koji su pokuavali opisati naine i kakvou Allahovih radnji, pravei pri tome veliku zbrku i

konfuziju.23 Medutim, postoji tumaenje ovog teksta prema kojem je zavjet kojeg je Allah uzeo od potomstva sinova Ademovih - zavjet same prirode. Allah ih je stvorio s prirodenim priznavanjem da je samo On Stvoritelj i Gospodar. Pohranio je to u njihovu prirodu, i ona se s time rada i razvija sve dok ne odstupi od tog principa pod utjecajem nekog faktora koji razori i destruira njenu ispravnost i udalji je od njene prvo bitne prirode. Ibni Kesir u svome Te/siru veli: Neki od ranijih i kasnijih uenjaka kau: Pod traenjem ovog svjedoenja misli se na njihovo stvaranje sa prirodom kojoj je tevhid imanentan, kao to se navodi u ranije spomenutom hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre i Ijad ibni Hammar Mudai'i, a od njih Hasan Basri, od kojeg prenosi Esved ibni Seri'un. Hasan je na taj nain protumaio ovaj ajet. Ovi uenjaci kau: Zato je Allah rekao: I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova, a nije rekao: iz Ademove; rekao je iz njihovih kimi, a nije rekao: iz njegove kime; rekao je potomstvo njihovo, tj. uinio je da dolaze generacije iza generacija, V. poglavlje Haqiqatu'l-uluhijjeti u knjizi Hasaisu tesawwuri'l-islamijji we muqawwimatuhu, II. 116

pokoljenje iza pokoljenja, kao to se navodi u ajetima: On ini da jedni druge na Zemlji smjenjujete (6/165), I Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja (27/62), kao to je od potomstva drugih naroda vas stvorio (6/133). Zatim je rekao: i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: 'Zar ja nisam Gospodar var - oni su odgovorili: jesi, mi svjedoimo, tj. im ih je stvorio, oni su to istovremeno posvjedoili i svojim stanjem potvrdili. Dalje kau ovi uenjaci: Svjedoenje se nekada izraava rijeima, kao u ajetu: Oni e rei: 'Mi to priznajemo na svoju tetu. Njih je ivot na Zemlji bio obmanuo i oni e sami protiv sebe posvjedoiti da su bili nevjernici (6/130), a nekada se izraava stanjem kao u ajetu: Mnogoboci nisu dostojni da Allahove damije odravaju kad sami Priznaju da su nevjernici <9117J, tj. njihovo stanje tako svjedoi protiv njih, ne u smislu da su to oni izjavili rijeima. To se odnosi, takoder, i na ajet i sam je on toga, doista, svjestan ooom. Kao to i pitanje nekada bude izraeno rijeima, a nekada stanjem, kao u ajetu: I daje vam od svega onoga to od Njega itete (14/34). Kau: Da se ovdje misli na ono to smo ranije rekli, ukazuje i injenica da je ovo svjedoenje uinio dokazom protiv njih u pitanju politeizma. Da se to desilo onako kako to neki tvrde, svako bi to spominjao kao dokaz protiv Njega. A ako se kae: Poslanikovo obavjetenje je dovoljan dokaz Njegovog postojanja, odgovor je: da nevjernici, idolopoklonici odbacuju sve s ime su doli poslanici, i ovu i druge stvari. To je uinilo dokaz protiv njih, to upuuje na to da se radi o prirodi u kojoj su stvoreni, a kojoj je imanentna potvrda i priznanje tevhida. Zato je rekao: i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nismo nita znali", ili da ne reknete: Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim

smatrali" (9/172r173J. A to se tie hadisa na koje je ukazao na poetku ove sentence, to su slijedei hadisi: Buharija i Muslim navode od Ebu Hurejrea (Allah bio zadovoljan njime) da je Poslanik (alejhi's-selam) rekao: "Svako novoroene se rada s prirodom - a u jednoj predaji: u ovoj vjeri - "pa ga roditelji uine Jevrej om, kraninom, vatropoklonikom; kao kad se rodi ivotinja potpunog tijela, da li primjeujete na njoj sakatost?" U Muslimovom Sahihu se prenosi od 'Ijada ibni Hammara da je Poslanik (alejhi's-selam) rekao: "Allah (Uzvieni) kae: "Doista sam Ja stvorio Svoje robove u ispravnoj vjeri, pa su ih saletili ejtani i odvojili od njihove vjere, zabranjujui im ono to sam im Ja dozvolio." Imam Ebu Da'fer ibni Derir (neka mu se Allah smiluje) veli: Priao nam je }unus ibni Abdu'l-A'la, da im je kazivao Ibni Vehb, da ga je 1 17

obavijestio Serijju ibni Jahja, da im je kazivao Hasan ibni Ebi Hasan, prenosei od Esveda ibni Seri' a iz Beni Sa' da da je rekao: Uestvovao sam sa Poslanik om (alejhi' s-selam) u etiri ratna pohoda. Kae: Desilo se da su se neki poeli okomljivati na potomstvo nakon to su likvidirali borce. Kada je Poslanik (alejhi' s-selam) saznao za to, veoma se rasrdio i rekao: "ta je to nekima pa se okomljuju na potomstvo?" Neki ovjek ree: "Allahov Poslanie, zar nisu sinovi idolopoklonika?" Poslanik (alejhi' sselam) ree: '1 najbolji meu vama sinovi su idolopoklonika. Zaista svaka osoba koja se rodi, rodi se s prirodom, i tako ostaje sve dok ne pone govoriti, kada je roditelji uine Jevrejom ili kraninom." Hasan veli: "Uzvieni u Svojoj Knjizi kae: I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo ... Mi ne odbacujemo mogunost da su Alah ove rijei: I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe ... navedene u doslovnom, vanjskom znaenju, a ne u smislu svjedoenja stanjem. Jer, prema naem miljenju, deava se onako kako je Allah o tome obavijestio. Nema zapreke da se to desi kada Allah hoe. Ali, takoer ne odbacujemo ni tumaenje kojeg je odabrao lbni Kesir i kojeg je spomenuo Hasan Basri potkrepljujui ga ajetom. Allah najbolje zna ta je od toga bilo. U oba sluaja, moemo zakljuiti da je Allah (Uzvieni) uzeo zavjet od ljudske prirode da samo Njemu vjeru ispoljava, da je istina tevhida pohranjena u toj prirodi, da s njom dolazi na ovaj svijet svako novoroene, da ne odstupa od nje sve dok njegovu prirodu ne iskvari i razori vanjski

faktor, faktor koji iskoritava ljudsku predispoziciju za Uputu i za zabludu. To je takoer skrivena predispozicija koju izbacuju na vidjelo okolnosti i uvjeti.24 Istina tevhida nije pohranjena samo u prirodi ovjeka. Ona je takoer pohranjena u prirodi egzistencije oko njega. Ljudska priroda je samo dio prirode cjelokupne egzistencije, povezana s njom, a ne prekinuta od nje, regulirana istom zakonitou koja i njom upravlja; prima njene odjeke i signale koji govore o utjecaju i priznanju te velike kosmike istine. Princip i zakon tevhida koji upravlja egzistencijom jasno se uoava u obliku Kosmosa, harmoniji i ravnotei njegovih dijelova, sistemu kretanja, sveobuhvatnosti njegovih zakonitosti i njegovoj apsolutnoj usklaenosti sa V. poglavlje Haqiqatu'l-insan u knjizi Hasaisu tesawwuri'l-islamijji we muqawwimatuhu, Il. 118

ovim zakonitostima ... i na kraju, prema ono malo znanja do kojeg je stiglo ovjeanstvo, u jedinstvu supstance iz koje se sastoje njegovi atomi, a to je energija na koju se svode sve materije prilikom razbijanja njenih atoma i oslobadanja njihova naboja. Svakim danom ljudi otkrivaju neke strane zakona jedinstva u prirodi ovog Univerzuma, u prirodi zakonitosti koje reguliraju njegova stanja, bez automatizma i determinizma, ve prema stalnoj i uvijek novoj Allahovoj odredbi, shodno Njegovoj apsolutnoj volji. Ali, mi se ne oslanjamo na ovo to otkriva hipotetiko ljudsko znanje, koje ne moe biti apsolutno izvjesno i tano, s obzirom na njegova ljudska sredstva, u ustanovljenju ove zakonitosti. Mi to samo uzgred spominjemo. Na prvi oslonac za utvrdivanje bilo koje apsolutne kosmike istine je ono to nam je potvrdio i ustanovio Stvoritelj, Znalac onoga to je stvorio. Kur'an-i Kerim ne ostavlja prostora sumnji da je zakon koji upravlja ovim Kosmosom, zakon jedinstva koga je stvorila Jedna Volja Jednog Stvoritelja (Uzvienog) . Kao to ne ostavlja prostora za sumnju u to da je ovaj Kosmos predan i pokoran Svome Gospodaru, da priznaje Njegovu Jednou, da ga oboava na nain koji Allah poznaje, a o kojem znamo samo ono to nas je On obavijestio i ono to vidimo od posljedica djelovanja u vidu sistematinosti, ustrajnosti i konsekventnosti. 25 Ova zakonitost koja upravlja cjelokupnim Kosmosom, shodno sveprisutnoj, stalno novoj Allahovoj odredbi u skladu sa slobodnom

Allahovom voljom, takoder vai za bie ovjeka, kao jedno od postojeih bia u Kosmosu; ona je pohranjena i instalirana u njegovoj prirodi; nije neophodna racionalna svijest kako bi se ona spoznala; ona se spoznaje prirodom, ona je prisutna u samom njenom sreditu, osjea je svojim biem i ponaa se u skladu s njom ukoliko ne iskrsne neki nedostatak i destrukcija koja poremeti njenu unutranju spoznaju zakonitosti, te se ona prepusti prolaznim hirovima da njom upravljaju umjesto da se kree shodno svom pravilnom unutranjem redu i zakonitosti. Ova zakonitost po sebi je ugovor sklopljen izmedu prirode i njenog Stvoritelja, ugovor i zavjet pohranjen u njenom bitku, pohranjen u svakoj ivoj eliji od njenog stvaranja. To je ugovor koji je stariji od poslanika i poslanstava. Svaka elija u njemu svjedoi da je Allah Jedini Gospodar, s jednom voljom koja stvara jednu zakonitost koja njome upravlja i raspolae. Nema mjesta za prosvjed i prigovor - nakon zavjeta prirode i V. poglavlje Haqiqatu'l-Kevni, iz prethodnog izvora. 119

njenog svjedoenja - bez obzira da li ono bilo jezikom stanja ili jezikom govora, kao to se navodi u nekim predanjima - niko nema pravo rei da ne zna za Allahovu Knjigu koja upuuje tevhidu ili Allahovoj Jednoti, za . poslanstva koja su pozivala u tevhid, niti ima pravo da kae: doao sam na ovaj svijet, naao svoje pretke kako druge Allahu ravnim smatraju, pa nisam imao mogunosti da spoznam tevhid; moji su preci zalutali, pa sam i ja zalutao; samo oni snose odgovornost, a ja nisam odgovoran. Zato je i doao ovaj osvrt na to svjedoenje: I to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ((Mi o ovome nismo nita znali", ili da ne reknete: ((Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar e nas kazniti za ono to su laljivci inili?" (7/172-173). Ali, Allah (Uzvieni) iz Svoje milosti prema Svojim stvorenjima, zna za njihovu predisponiranost da skrenu. s Pravog Puta, ako se na to navedu, te da je njihova priroda izloena faktorima devijacije i destrukcije, kao to kae Poslanik (alejhi' s-selam) , djelovanjem dinskih i ljudskih ejtana koji se oslanjaju na slabe take u ljudskoj konstrukciji; iz milosti Svoje prema robovima, Allah je odredio da im nee svoditi raune na osnovu ovog zavjeta prirode, kao to im nee svoditi raune na osnovu razuma kojeg im je dao da njime prosuuju, sve dok im ne poalje poslanike i detaljno izloi ajete s ciljem spaavanja njihove prirode od nanosa, blokade i destrukcije i oslobaanja uma od pritiska strasti, slabosti i hirova.26 Iako Allah zna da su prirode i razumi sami dovoljni za Uputu,

bez poslanika. i poslanstava i bez podsjeanja i izlaganja ajeta, da prema njima obraunava Svojim robovima, On im se smilovao, shodno Svome znanju, pa je dokaz protiv njih uinio u poslanstvu. I tako, eto, Mi opirno iznosimo dokaze, da bi oni doli sebi (7/174). Da se vrate svojoj prirodi i ugovoru sa Allahom; da se vrate moi zapaanja i spoznaje koju je Allah pohranio u njihovom biu. Povratak ovim skrivenim snagama dovoljan je da probudi i animira istinu tevhida u srcima i da ih vrati njihovom Jedinom Stvoritelju koji ih je stvorio sa vjerom u V. komentar ajeta: o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali (Nisa', 165), u Vl duzu ovog Tefsira, str. 28-39. 120

tevhid. Zatim se smilovao prema njima, poslao im poslanike i objavio ajete radi podsjeanja i. opomene.27 Kao primjer devijacije i udaljavanja od prave prirode, krenja preuzete obaveze proistekle iz ugovora sa Allahom (Uzvienim) i odstupanja od Allahovih ajeta i znakova nakon njihovog vienja i saznanja, je onaj kome je Allah poslao Svoje ajete i znakove koji su bili dostupni njegovom pogledu i misli, ali se on udaljio od njih, odbacio ih, priklonio se

zemlji i za strastima krenuo; nije se pridravao prvog zavjeta, a ni ajeta koji uputu daju, pa je ejtan njime ovladao te je protjeran i udaljen od Allahove zatite, ne smiruje se, nije siguran i nikavog uporita da nae. Ali nadnaravni kur' anski stil ne izlae primjer na ovaj nain. On ga slika u obliku ivog, pokretljivog prizora sa vrlo ustrim pokretima, istaknutim karakteristikama, uoljivim crtama i jasnim emocijama; sublimira sve odjeke realnog ivota pored odjeka sugestivnog izraza.28 I kai im vijest o onome kome smo dokaze Nae dali, ali koji se od njih udaljio pa ga ejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strau krenuo. Njegov sluaj je kao sluaj psa: ako ga po tjera, on isplaena jezika dahe, a ako ga se okani, on opet dahe. Takvi su ljudi koji Nae dokaze smatraju . lanim; zato kazuj dogaaje da bi oni razmislili. Lo su primjer ljudi koji ne priznaju Nae dokaze, oni zlo ine sami sebi <7117s-zm. Doista je to jedan od udesnih prizora, sasvim novih u bogatom opusu imaginacija i opisa kojima obiluje ovaj jezik; ovjek kome Allah daje Svoja znamenja, daruje od Svoje . do b rote, poduava Svome znanju, nudi potpunu priliku da ostvari Uputu, vezu i uspon; a on odstupa od svega toga u cijelosti; izvlai se iz svega toga kao da su ajeti i znamenja njegova koa koja je srasla s mesom, pa se on izvlai iz nje, zguljuje je sa sebe s naporom i tekoom kao da se zguljuje koa sa ivog bia, a srasla je s njime. Zar nije ljudsko bie izmijeano i povezano s imanom i vjerovanjem u Allaha kao V. poglavlje Uluhijje we 'ubudijje i poglavlje HaqiqatuUnsani, u knjizi Hasaisu'ttesawwuri'l--islamijji we muqawwimatuhu. 28 V. poglavlje Uluhijjetun we 'ubudijjetun i poglavlje Haqiqatu'l-insan u knjizi Hasaisu'ttesawwuri'l-islam.iji we muqawwimatuhu.

121

to je koa povezana s tijelom? Evo, ovaj zguljuje sa sebe i odbacuje Allahove ajete, odbacuje zatitni omota. i neprobojni tit, naputa Uputu da bi slijedio zabludu, pada i stropotava se sa svijetlog horizonta da bi se zalijepio za crnu zemlju; tako postaje lahak plijen za ejtana, jer ga ne titi od njega nikakav zatitnik niti ga uva nikakav uvar. On ga slijedi, ne odvaja se od njega i na kraju ovlada njime. I onda, eto nas pred poraznim, stranim i deprimirajuim prizorom. Vidimo ovo stvorenje prilijepljeno za zemlju, uprljano glibom; pa zatim pretvorena u lik psa koji dahe u svakom sluaju, bio gonjen ili na miru ostavljen. Svi ovi pokretljivi prizori izmjenjuju se u neprekidnom nizu, a mata ih budno prati s emocijom, zadivljenou i uzbuenjem. I kada doe posljednji prizor, prizor dahtanja koje ne prestaje, zauje se zastraujui, sugestivni osvrt na cijeli prizor: Takvi su ljudi koji Nae dokaze smatraju lanim; zato kazuj dogaaje da bi oni razmislili. Lo su primjer ljudi koji ne priznaju Nae dokaze, oni zlo ine sami sebi (7/17&177). Takav je njihov primjer. Znamenje, upute i nadahnua imana su bila srasla s njihovom prirodom, njihovim biem i cjelokupnom egzistencijom koja ih okruuje. A oni se potom izvlae iz svega toga odbacujui ga u potpunosti; postaju udovita, nakaze i degenerici; sputaju se sa pozicije ovjeka na poziciju ivotinje, poziciju psa koji se valja po zemlji; na krilima imana bili su u najviim visinama; sa svojom primordijalnom prirodom bili su u najljepem obliku; a sada oni padaju sa te pozicije u najnie nizine: Lo su primjer ljudi koji ne priznaju Nae dokaze, oni zlo ine sami sebi <7/177).

Ima li goreg od ovog primjera? Ima li ita gore od odbacivanja Upute i udaljavanje od nje? Ima li ita loije od priljepljivanja za zemlju i slijeenja hirova? Moe li ovjek uiniti prema sebi zlo kao to to ini onaj ko ovako postupa? Ko skine sa svoje due zatitni ogrta i neprobojni tit i ostavi je ejtanu da je salijee i jae i odvede u ivotinjski svijet, priljubljen uz zemlju, izgubljen, uznemiren u stanju trajnog dahtanja poput psa!!! Mogu li neije rijei osim ovog udesnog, jedinstvenog Kur'ana, opisati i odslikati ovo stanje na ovakav udesan i jedinstven nain? I nakon svega, postavlja se pitanje: je li ovo vijest o kojoj se kazuje? lli je u pitanju samo primjer, simbolika koja se izraava u formi vijesti jer se esto dogaa? S te strane, to je vijest koja se pripovijeda. 122

Neka predanja sporriinju da je to vijest, kazivanje o nekom ovjeku u Palestini, koji je bio estit, prije dolaska Sinova Isnlilovih; iznosei podrobno sluaj njegovog zastranjenja i pada na nain za koji onaj ko dobro poznaje israilijjate u tefsirskim djelima je siguran da nije iz te kategorije vijesti, ili, u najmanju ruku, nije siguran u sve detalje koji se navode u tim predanjima. Povh toga, u tim predanjima ima razliitosti i konfuzije, to namee dodatni oprez. U jednom predanju se spominje da je taj ovjek Izraelianin (Bel'am b. Ba'ura') . U drugom predanju se navodi da je to bio ovjek iz redova palestinskih itelja gorostasa. U nekim predanjima se spominje da je to bo Arap (Umejje ibni Es-Salt) . Navodi se i da je bio jedan od savremenika Resulullahovog (alejhi' s-selam) poslanstva (Ehu Amir el-Fasik) . Prenosi se takoder da je taj ovjek bio savremenik M usa.a (alejhi' s-selam) . Postoji i predanje u kome se navodi daje taj ovjek ivio nakon Musaa (alejhi's-selam) , tj u vrijeme Jue'a ibni Nuna, koji se borio protiv tirana zajedno sa Israelianima nakon etrdesetogodinjeg lutanja koje je uslijedilo poslije odbijanja potomaka Isrrulovih da udu u Palestinu govorei M usa. u (alejhi' s-selam) , kako to biljei Kur' an-i Kerim: Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati rs;w. U jednom predanju se spominje, kao tumaenje rijei et-ajat - dokazi koji su dati tom ovjeku, da se radi o Velikom Allahovom imenu kojim Ga on doziva, pa mu se On odaziva. U jednom drugom predanju se spominje da je u pitanju objavljena Knjiga i da je taj ovjek bio vjerovjesnik. Zatim se navode brojni razliiti detalji ove vijesti. Stoga smo odluili, shodno naem metodu u Zilalu, da ne ulazimo

niuta od svega toga. Jer se nita od toga ne spominje u kur'anskom tekstu, a takoer ni u pouzdanom hadisu od Poslanika (alejhi' s-selam) . Smatrali smo da treba da uzmemo ono to se nalazi "iza" ove vijesti. Ona predstavlja stanje onih koji poriu Allahove dokaze nakon to im se razjasne, upoznaju ih, a potom ne usklade svoj ivot prema njima. O, kako se samo esto ponavlja ova vijest u ivotu ljudi! Koliko je samo onih kojima je dato znanje o Allahovoj vjeri, a oni u njemu uputu ne nalaze, ve ga uzimaju kao srecistvo izvranja smisla rijeima i slijeenja strasti, njihovih strasti i strasti vlastodraca koji posjeduju, kako to oni umiljaju, ovozemaljska dobra. Koliko samo ima alima, koje smo svojim oima vidjeli, koji poznaju bit Allahove vjere, a potom skrenu s Pravoga Puta i obznane neto drugo, zloupotrebljavajui svoje znanje u namjernim iskrivljavanjima i naruenim fetvama od strane prolazne ovozemaljske vlasti i pokuavajui ustabiliti 123

pomou njih ovu vlast koja je nasrnula na Allahovu vlast i Njegove zabrane na cijeloj zemaljskoj kugli! Vidjeli smo medu takvima onog ko zna i govori: Doista je zakonodavstvo pravo Allaha (Uzvienog) , ko tvrdi da ima pravo na njega, pripisuje sebi specifinost Boanstva, a ko pripisuje sebi Boansko svojstvo postaje nevjernik, kao i onaj ko mu to pravo prizna i slijedi ga u tome. I uprkos ovome, uprkos njegovom poznavanju Istine, koja je nuno poznata u vjeri, on dow ini, moli za nasilnike, vlastodrce koji tvrde za sebe da imaju pravo na zakonodavne ovlasti, pripisujui sebi time Boansko svojstvo, one koje je i sam proglasio nevjer:nicima. On ih jo naziva i "muslimanima"; naziva ono to oni prakticiraju islamom poslije kojeg nema drugog islama! Vidjeli smo meu takvima i onog koji pie o zabrani svih vrsta kamate godinu dana, a potom pie o njenoj dozvoli, takoer godinu dana. Vidjeli smo medu njima onog ko blagosilja nemoral i irenje bluda meu ljudima, a zatim tu kaljuu presvlai i zaogre odorom, znakom i adresom vjere. ta je takva osoba osim potvrda vijesti o onome kome smo dokaze Nae dali, ali koji se od njih udaljio pa gaje ejtan dostigao, i on je zalutao? ta e takva osoba biti osim otjelovljenje izoblienja o kojem Allah (Uzvieni) govori u kontekstu ove vijesti: A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strau krenuo. Njegov sluaj je kao sluaj psa: ako ga potjera, on isplaena jezika dahe (7/176). Da je Allah htio, uzvisio bi ga znanjem o dokazima koje mu je dao. Ali, Allah (Uzvieni) to nije htio, jer se onaj koji je znao dokaze ovom

svijetu priklonio i za svojom strau krenuo, a ne za dokazima. To je primjer svakog kome Allah podari neto od Svoga znanja, pa se ne okoristi tim znanjem niti se ustabili na putu imana, ve se udalji od Allahove blagodati postavi bijedni sljedbenik ejtanov i skonavi kao nakaza na stupnju ivotinje. Zatim, kakvo je to dahtanje koje se ne prekida? To je, po naem osjeanju, kako to sugeriu odjeci ove vijesti i prikazivanje njenih prizora u Kur'anu, dahtanje za ovo zemaljskim uivanjima radi kojih se udaljuju oni kojima Allah daje svoje dokaze pa se oni od njih udalje; to nemirno dahtanje koje se nikada ne smiruje; koje onaj koji ga ini ne ostavlja bez obzira da li ga savjetovao da to uini ili ne. On to trajno ini. 124

ivot ovjeanstva neprestano otkriva ovakve primjere u svakom mjestu, vremenu i miljeu. tavie, prou brojni periodi, a da oko gotovo i ne vidi osim uenjaka iji je ovo primjer. Izuzev rijetkih koje je Allah sauvao, onih koji se ne udaljuju od Allahovih dokaza, ne priklanjaju se ovom svijetu; za svojim strastima ne idu; koje ejtan ne moe uniziti i koji ne dahu za prolaznim materijalnim dobrima u rukama vlastodraca. To je primjer ije se dogaanje i deavanje ne prekida: on nije ogranien na sluaj koji se jednom desio, u nekom pokoljenju u povijesti. Allah nareuje Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) da svom narodu, kojemu se objavljuju Allahovi ajeti, recitira ajete o ovom primjeru kako se

ne bi udaljili od njih nakon to su im dati. I da se . nakon njega i njih recitiraju ajeti o ovom primjeru kako se ne bi udaljili od njih nakon to su im dati. I da se i nakon njega i njih recitiraju ajeti o ovom primjeru kako bi se upozorili oni koji znaju neto od Allahovog znanja da ne skonaju ovako bijednim krajem, da ne zapadnu u dahtanje koje ne prestaje i da ne ine sami sebi nasilje kakvo ni neprijatelj neprijatelju ne ini. S ovako zlosretnim krajem samo sebi zlo i nasilje ine. Vidjeli smo od takvih - da Allah sauva i zakloni! - u ovom naem vremenu onog ko kao da vrlo priljeno sam sebi nasilje ini; ili onog ko se zubima vrsto uhvatio za svoje mjesto u dehennemskoj provaliji bojei se da mu ga neko od uesnika u nadmetanju s njime nee preuzeti. I on neumorno svako jutro nudi neto ime uvruje svoju poziciju u Dehennemu. Neumorno i neprekidno juri dahui za ovim ciljem sve dok ne napusti ovaj svijet. Boe, zatiti nas i sauvaj, uvrsti nae noge (na Pravom Putu) , podari nam strpljivost i uni da umremo samo kao muslimani! Potom ponovo zastajem o kod ove vijesti i kur' anskog izraavanja i inimo drugu stanku. To je primjer znanja koje ne titi onoga ko ga posjeduje od pritiska strasti i poriva, pa se on priklanja ovom svijetu ne mogavi se pokrenuti od njihove teine i snage privlanosti; i od slijeenja svoje strasti, pa ga ejtan dostie, prati i vodi povodom ove strasti. 125

I stoga to znanje samo po sebi nije garancija i zatita, kur' anski program ima svoj nain i put formiranja muslimanskih dua i islamskog ivota. Nauka i znanje nisu samo radi puke spoznaje. On ini znanje vrelim vjerovanjem, poticajnim i pokretljivim, s ciljem realizacije njegovog sadraja i smisla u svijesti i u ivotu. Kur'anski program ne nudi vjerovanje u formi "teorije" koja e se izuavati. To je apstraktno znanje koje nita ne gradi u svijesti ni u ivotu. To je "hladno" znanje koje ne titi od strasti niti imalo ublaava teret pritiska poriva, niti odbija ejtana, ve, tavie, moda mu olakava i kri put. On takoer ne nudi ovu vjeru u obliku studija o "islamskom sistemu", "islamskom pravu", "islamskoj ekonomiji", "prirodnim znanostima", "psihologiji", niti je nudi u bilo kojoj formi znanstvenog izuavanja. On nudi ovu vjeru kao vjerovanje koje podstie, daje impuls, oivljava, animira, uzdie i uzvisuje; vjerovanje koje gura na pokret i akciju u cilju realizacije njenog praktinog sadraja i znaenja odmah nakon njenog uvrenja u srcu i umu; vjerovanje koje oivljava i animira zamrlo srce, pa ono poinje kucati, kretati se i paljivo promatrati; vjerovanje koje budi prijemne ureaje u ljudskoj prirodi i ona se vraa prvom Zavjetu koji je dala Allahu (Uzvienom) ; vjerovanje koje podie nivo zanimanja i ciljeva pa ih ne optereuje privlanost zemlje i ne priklanjaju se nikada zemlji i ovom svijetu. On je nudi kao program i nain promatranja i razmiljanja koji se razlikuje od ljudskih metoda opaanja i prouavanja, jer je on doao da izbavi i spasi ljude od nedostataka njihovih programa, grjeaka i devijacija

u njima nastalih pod pritiskom igre i strasti, teine tijela i zavoenja ejtana. On nudi kao kriterij i mjerilo istine pomou kojeg se reguliu i korigiraju umovi ljudi i njihove spoznaje i pomou kojeg se vagaju njihova usmjerenja, kretanja i shvatanja. Ono to prihvati i odobri ovaj kriterij i mjerilo ispravno je i moe se ii u tom pravcu, a ono to odbaci ovo mjerilo, proglaeno je neispravnim i mora se odustati od njega i napustiti ga. On ovu vjeru nudi kao program akcije koja e voditi ovjeanstvo, korak po korak, na putu uspona ka vrhu, shodno njegovom planu i procjenama. I tokom konkretne, stvarne akcije i pokreta, on kreira ljudima sistem njihovog ivota, temelje eriata, naela ekonomije, drutva i politike. A zatim, ljudi svojim umovima, reguliranim i ustrojenim shodno tom Programu, kreiraju i formuliu pravne propise, prirodne i duhovne 126

znanosti i ostalo to zahtijeva njihov praktini, stvarni ivot. Formuliu ih, osjeajui u svojim duama toplinu i impulzivnost vjerovanja, ozbiljnost i realnost eriata i potrebe stvarnog ivota i njegove smjernice. To je kur'anski program kreiranja i obrazovanja muslimanskih dua i islamskog ivota. A to se tie teorijskog studiranja radi samog studiranja, to je, ustvari, znanje koje ne uva i ne titi od teine zemlje; .naleta strasti i zavoenja ejtana i koje ne nudi ljudskom ivotu nita dobro.29 Kontekst pravi kratku stanku radi osvrta i komentara na ovaj istaknuti primjer u tom prizoru, primjer onoga kome je Allah dokaze Svoje dao, ali koji se od njih udaljio, da je jedina uputa Allahova Uputa. Koga Allah uputi, on je uistinu upuen na Pravi Put, a koga On ostavi u zabludi, on je gubitnik koji nita ne dobija: Kome Allah ukae na pravi put - bie na pravom putu, a koga ostavi u zabludi - taj e izgubljen biti <7/17BJ. Allah (Uzvieni) upuuje onoga ko se trudi da.bude upuen, kao to kae Uzvieni u drugoj suri: One koji se budu zbog Nas borili, Mi emo, sigurno, putevima koji nama vode uputiti <29!69J, i kao to kC)e: Allah nee

izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni (13/11), i kao to kae: I due i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim uini, uspjee samo onaj ko je oisti, a bie izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! <9II7-10J. Takoer, Allah u zabludi ostavlja onoga ko sebi zabludu eli, okreui se od dokaza Upute i sugestija imana i zatvarajui svoje srce, sluh i vid pred njima. To je kao to se spominje u slijedeem ajetu u ovom kontekstu: Mi smo za dehennem mnoge dinnove i ljude stvorili; oni pameti imaju - a njima ne shvaaju, oni oi imaju - a njima ne vide, oni ui ,imaju - a njima ne uju; oni su kao stoka, ak i gori - oni su zaista nemarni <71179). I kao to kae Uzvieni: Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava (?/10). I kao to kae: Onima koji nee da vjeruju i koji ine nepravdu Allah doista nee oprostiti i nee im put pokazati osim puta u dehennem; u kome e vjeno i zauvijek ostati (4/168-169). V. upoznavanje sa surom El-En' am. 127

Iitavanjem i prouavanjem gru tekstva koji spominju Uputu i zabludu i usklaivanjem svih njihovih znaenja, ukazuje nam se jedan put koji je daleko od polemike koju su zapodjeli skolastiari iz razliitih sljedbi i koju je potakla kranska teologija i mnogobrojni :filozofski pravci u vezi sa problemima predodredenja openito. Allahovo (Uzvienog) htijenje, ije odreenje se primjenjuje na ljudsko bie, je da se ovo bie stvori sa dvostrukom predispozicijom: za Uputu i zabludu. Ovo, uz injenicu da je u njegovoj prirodi pohranjena spoznaja Istine o Jednom Boanstvu i usmjerenje ka Njemu, da mu je darovan um kojim moe razlikovati zabludu i Uputu i da su mu slati poslanici sa jasnim dokazima kako bi se animirala njegova priroda ako se iskvari, i uputi um ako zaluta. Ali nakon svega ostaje ta dvostruka predispozicija: za Uputu i zabludu, s kojom je ovjek stvoren shodno Allahovoj volji koju u sebi nosi Njegovo odreenje. Ova volja takoder odreduje da Allahovo odreenje bude Uputa onog ko se trudi i ulae napor da bude upuen. I da Allahovo odreenje bude zabluda i stran pu tica za onoga ko ne koristi razum koji mu je Allah podario i sredstva vida i sluha koje mu je dao u otkrivanju i spoznavanju dokaza

rasutih na stranicama Kosmosa i poslanicama poslanika, a koje navode na Uputu. . U svim sluajevima ostvaruje se Allahova volja, a ne ostvaruje se nita mimo nje. I ono to se dogodi, dogodi se Allahovim odreenjem, a ne snagom neega drugog. To ne bi bilo tako da Allah nije htio upravo tako. Nita se ne bi dogodilo da Allahovo odreenje nije odredilo da se ono dogodi. U ovom Univerzumu ne postoji druga volja prema kojoj se odvijaju i deavaju stvari, kao to ne postoji snaga osim Allahovog odreenja, koja stvara dogaaje. U okviru ove velike istine kree se ovjek i deava mu se ono to se deava od Upute, ali i zablude. Ovo je islamski koncept koji gradi skupina kur' anskih tekstova, komparativno i sinhronizirano, kada se ne uzimaju pojedinano, shodno prohtjevima razliitih pravaca i sljedbi i kada se ne postavljaju jedni nasuprot drugih prilikom argumentacije i polemike.30 I u ovom tekstu s kojim se susreemo ovdje: V. poglavlja Et-Tewazun i E..umul u pJVom dijelu knjige Hasaisu't-tesawwuri1-islamijji we muqawwimatuhu, i poglavlja Haqiqatu'l-uluhijjeti i Haqiqatu1-insan, u drugom dijelu iste knjige. 128

Kome Allah ukae na pravi put - bie na pravom putu, a koga ostavi u zabludi - taj e izgubljen biti (7/17BJ, potvruje da je onaj koga Allah uputi - shodno Njegovoj zakonitosti koju smo predoili u prethodnom pasusu uistinu na Pravom Putu, da sigurno stie, da zna Put, da ide Putem i da postie uspjeh i spas na ahiretu. A da je onaj koga Allah ostavi u zabludi shodno Njegovoj zakonitosti - gubitnik koji je izgubio sve, a nije dobio nita. Bez obzira koliko je imao, bez obzira koliko je uzeo, sve je to praina ili zrak. To je tako, ako ga gledamo iz ugla da je ovaj koji luta izgubio sam sebe, a ta moe uzeti i ta moe stei onaj ko izgubi samog sebe?! Ovo nae razumijevanje prethodnog i njemu slinih ajeta potvruje i tekst slijedeeg ajeta: Mi smo za dehennem mnoge dinnove i ljude stvorili; oni pameti imaju - a njima ne shvaaju, oni oi imaju - a njima ne vide, oni ui imaju - a njima ne uju; oni su kao stoka, ak i gori - oni su zaista nemarni (7/179). Mnogi od ovih dinova i ljudi stvoreni su za Dehennem! Oni su pripremljeni za njega! Zato su oni takvi? Tu postoje dva obzira: Prvi obzir: Vjenom Allahovom znanju je poznato i otkriveno da e ova stvorenja biti u Dehennem u. Tu nije potrebno da se pojavi djelo kojim zasluuju Dehennem u svijetu stvarnosti. Znanje Allaha (Uzvienog) je sveobuhvatno i nije uvjetovano vremenom i pokretom nakon kojeg nastaje djelo u dogoenom svijetu ljudi.

Drugi obzir: Ovo vjeno znanje - koje nije vezano za vrijeme niti za kretanje u dogoenom svijetu ljudi - Q!je ono to koje gura stvorenja u zabludu zbog koje zasluuju Dehennem, ve su oni, kako to izriito spominje ajet: ... pameti imaju - a njima ne shvaaju, oni oi imaju - a njima ne vide, oni ui imaju - a njima ne uju (7/179). Oni nisu otvorili srca i umove koji su im dati da njima shvaaju, a dokazi imana i Upute su prisutni u Univerzumu i u poslanicama, spoznaju ih otvorena srca i otvorene oi; oni nisu otvorili svoje oi da vide Allahove 129

kosmike dokaze; nisu otvorili svoje ui da uju Allahove ajete koji se ue. Pokvarili su ove ureaje koji su im darovani, a oni ih nisu upotrijebili. ivjeli su nemarno, ne razmiljajui: ... oni su kao stoka, ak i gori - oni su zaista nemarni (7/179). Oni koji su nemarni prema Allahovim dokazima oko njih u Kosmosu i u ivotu, oni koji su indiferentni prema dogaajima i promjenama koje se deavaju oko njih; pa ne vide u njima Allahovu ruku ... oni su kao stoka, ak i gori. Stoka ima svoje prirodne instinkte i predispozicije koje ih upuuju i usmjeravaju. A dinovi i ljudi su snabdjeveni umom koji moe shvaati, okom koje moe vidjeti i uhom koje ubire. Pa, ako ne otvore svoja srca, oi i ui da spoznaju, ako prolaze kroz ivot nemarni i indiferentni, ako njihova srca ne hvataju i ne shvataju njegova znaenja i ciljeve, ako njihove oi ne registriraju njegove prizore i njihova znaenja, ako njihove ui ne primaju njegove odjeke i nagovjetaje, oni su tada gori od stoke koja je preputena njihovim instinktima i prirodnim sposobnostima koje ih usmjeravaju. I oni su tada za Dehennem stvoreni. Allahovo odreenje ih vodi njemu, shodno Njegovoj volji prema kojoj ih je stvorio sa tim predispozicijama i kada je odredio ovaj sistem. nagrade i kazne. I oni su - kao to i jesu u Allahovom vjenom znanju - gorivo dehennemska od kada postoje!

Nakon prezentacije prizora kosmike povelje o tevhidu i primjera . osobe koja je odstupila od ove povelje i udaljila se od Allahovih dokaza nakon to mu ih je dao, dolazi osvrt sa smjernicom kojom se nareuje zanemarivanje onih koji su odstupili i skrenuli sa Pravog Puta, olienih u idolopoklonicima koji su s suprotstavljali pozivu islama politeizmom, koji su iskretali Njegova imena 'i iskrivljavati ih nazivajui njima lane ortake: Allah ima najljepa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreu Njegova imena - kako budu ra(iili, onako e biti kanjeni! (7/1BOJ. Ateizacija je devijacija ili iskrivljavanje. Idolopoklonici na Arabijskom poluotoku su iskrivili Allahova lijepa imena nazivajui njima svoja lana boanstva. Iskrivili su ime Allah i njime nazvali Lata, a imenom El-Aziz nazvali su, iskretanjem, El-Uzzaa. Ajet ustvruje da ova lijepa imena pripadaju samo Allahu; nareuje da vjernici samo Njega zovu takvim imenima, bez iskretanja i iskrivljavanja; da se klone onih koji iskreu i koji 130

su skrenuli sa Pravog Puta, ne pridajui im znaaj i ne obazirui se na njihov ateizam. Njihov sluaj je preputen Allahu. Oni e se susresti sa svojom kaznom koja ih eka kod Njega. A kakva je to samo prijetnja i upozorenje! Ova naredba da se zanemari sluaj ateizacije Allahovih imena ne odnosi se samo na taj historijski sluaj, niti na iskretanje Allahovih imena kroz njihovo formalno iskrivljavanje i davanje istih lanim boanstvima. Ona se odnosi na sve vidove ateizma i u svim njegovim formama. Odnosi se na one koji ateiziraju, tj. iskrivljuju ili odstupaju u svom poimanju Istine Boanstva openito, kao to su oni koji Mu pripisuju sina, kao to su oni koji tvrde da 'je Njegova volja (Uzvienog) ograniena zakonitostima kosmike prirode. lli kao to su oni koji tvrde da nain Njegovih djelovanja slii nainu ljudskih djelovanja - a niko nije kao On (Uzvieni) ; a takoer i oni koji tvrde da je On (Uzvieni) Bog na nebesima kada je u pitanju

upravljanje sistemom Kosmosa i svoenje rauna ljudima na ahiretu. Ali da nije Bog i na Zemlji niti u ivotu ljudi. Nije Njegovo - prema njihovoj tvrdnji - da propisuje zakone za ljudski ivot. Ve su ljudi ti koji propisuju i odreuju zakone prema njihovim umovima, iskustvima i interesima, onako kako ih oni vide. Ljudi su u ovome sami za sebe bogovi, ili su jedni za druge bogovi! Sve je to ateizam ili skretanje od istine o Allahu, Njegovim svojstvima i osobenostima Boanstva. Muslimanima je nareeno da se okrenu od svega toga i da ga zanemare. A ateistima je zaprijeeno Allahovom kaznom zbog onoga to .rade! Kontekst potom ide dalje razvrstavajui stvorenja, nakon to je ranije spomenuo one koje je stvorio za Dehennem, koji pameti imaju - a njima ne shvaaju, oni oi imaju - a njima ne vide, oni ui imaju - a njima ne uju (7/179) ... Meu njima su i oni koji ateiziraju Allahova imena i iskrivljuju ih. Meu njima opet ima i onih koji se dre Istine, pozivaju ljude njoj, sude prema njoj i ne udaljuju se od nje. A ima i onih koji stoje nasuprot ovima: poriu Istinu i nijeu Allahove dokaze. to se tie onih prvih, kontekst potvruje njihovo vrsto postojanje na zemlji, bez sumnje u to. Oni su uvari Istine onda kada se udalje od nje oni koji su skrenuli i odstupe oni koji odstupaju. I onda kada ljudi ne vjeruju u Istinu i odbace je, oni ostaju uz nju vrsto i nepokolebljivo. A to se tie onih drugih, on otkriva njihov 131

zastraujui kraj. A Allahova obmana i njihovo namamljivanje je doista vrsto i trajno: A medu onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upuuju istini i koji prema njoj pravedno sude. A one koji Nae rijei poriu Mi emo malo pomalo, a da oni nee ni znati, u propast voditi i davau im vremena, obmana Moja doista je trajna (7/181-183). ovjeanstvo ne bi zasluivalo poast da u njemu nije uvijek bila - pa i u najteim i najcrnjim okolnostima - ta zajednica koju Allah naziva Ummetom, islamskim terminom za zajednicu, a to je zajednica koja ima jedno vjerovanje oko koga se okuplja i koja je lojalna jednom vodstvu utemeljenom na tom vjerovanju. To je Ummet koji je nepokolebljivo uz Istinu, koji postupa prema njoj u svakom sluaju; on je uvar Allahovog emaneta na zemlji, svjedok zavjeta Njemu, protiv svih ljudi, Ummet koji predstavlja Allahov dokaz protiv zalutalih, onih koji poriu zavjet dat Njemu u svakoj generaciji. Zastat emo trenutak pred karakteristikom ovog Ummeta: koji druge upuuju istini i koji prema njoj pravedno sude (7/181). Karakteristika ovog Ummeta ije postojanje na zemlji se ne prekida, bez obzira koliki broj njegovih lanova bio, je da oni druge upuuju istini. Oni pozivaju Istini; ne preuuju da pozovu s Istinom i u Istinu; ne zatvaraju se sami u sebe i ne povlae se sa Istinom koju poznaju. Naprotiv, oni druge upuuju Istini. Njima pripada vostv9 meu onima oko njih koji su zalutali i udaljili se od Istine poriui zavjet. Oni imaju pozitivan i konstruktivan rad koji se ne svodi samo na spoznaju Istine, ve se

proiruje i na upuivanje Istini, pozivanje njoj i voeje uime nje. I koji prema njoj pravedno sude (7/18V. Prelaze sa spoznaje Istine i upuivanja njoj na primjenu ove Istine u ivotu ljudi i suenje meu njima u skladu s njom, ostvarujui pravdu koja se ne moe uspostaviti osim presuivanjem prema njoj. Ova Istina nije dola da bi bila samo apstraktno znanje koje se spoznaje i izuava, niti puko savjetovanje kojim se upuuje i upoznaje drugi. Ova Istina je dola da presuuje u svim pitanjima ljudi. Arbitrira u pogledu njihovih doktrinalnih shvatanja, pa ih ispravlja i uspostavlja prema njoj; presuuje u njihovim obredima inei ih ogledalom veze ovjeka sa svojim Gospodarom; presuuje u njihovom stvarnom ivotu uspostavljajui sistem i reim ivota i njegovih stanja shodno njenom programu i principima i sudei svojim eriatom i propisima utemeljenim na ovom eriatu; presuuje u njihovim obiajima, 132

tradicijama, etici i ponaanju uspostavljajui ih sve na ipravnim shvatanjima'Utemeljenim na toj Istini; presuuje u pogledu metoda i naina njihovog razmiljanja, njihovih znanosti i cjelokupne kulture reguliui ih prema svojim mjerilima. Kada se sve ovo postigne, ova Istina egzistira i postoji u ivotu ljudi i uspostavlja se pravda koja se bez ove Istine ne moe uspostaviti. To je ono to prakticira taj Ummet nakon upoznavanja s Istinom i upuivanja njoj. Priroda ove vjere je jasna i ne trpi nejasnou; vrsta je i ne prihvata razvodnjavanje. Oni koji negiraju ovu vjeru imaju potekoa u primjeni ove njene jasne i vrste naravi. Stoga oni usmjeravaju u tom pravcu trud koji ne posustaje i kampanje koje ne prestaju, upotrebljavajui sva sredstva, svu aparaturu i sva iskustva kako bi je preusmjerili i razvodnili njenu prirodu. Oni nemilosrdno, zvjerski unitavaju svaku najavu i prethodnicu preporoda i vrste, uporne ivotnosti posredstvom reima koje uspostavljaju i odravaju u svim krajevima na Zemlji. Oni opunomouju profesionalne alime ove vjere i preko njih pokuavaju da gospodare njom, izvitoperuju njen smisao, dozvoljavaju ono to je Allah zabranio, razvodnjavaju ono to je propisao, blagosiljaju grijeh i nemoral podiui pri tome bajrak vjere i njene parole i transparente. Oni oklizuju one koji su navueni u materijalistike civilizacije, koji preuzimaju njihove teorije i sisteme pokuavajui da navuku i islam da se oklizne u imitaciju ovih teorija i sistema, u isticanje njihovih parola ili preuzimanje iz njihovih teorija, zakona i programa. Oni predstavljaju islam koji vlada ivotom kao

historijski dogaaj koji je proao i koji se ne moe povratiti. ak pri tome i hvale i istiu veliinu ove prolosti kako bi omamili osjeanja muslimana, da bi im potom rekli, u sjeni ovog omamljivanja: Islam danas mora biti prisutan u duama svojih pristalica samo kao vjerovanje i vjerski obred, a nikako kao eriat i sistem ivota. Dovoljno je i njemu i vama ta stara, historijska slava. U protivnom, ova vjera mora evoluirati i razvijati se. Tako ona postaje arbitrirana i uvjetovana stvarnou ljudskog ivota, peatira i ovjerava sve ono to joj oni serviraju od koncepta i zakona. Oni ustanovljuju za stanja koja uspostavljaju u svijetu - koji je bio islamski teorije koje poprimaju formu dogme i vjere kako bi one zauzele mjesto te stare vjere. Dolaze tim povodom s "Kur'anom" koji se ui i prouava kako bi zauzeo mjesto tog starog Kur' ana. Pokuavaju da promijene prirodu tog drutva - kao to pokuavaju da promijene prirodu ove vjere - kao posljednje sredstvo kako ova vjera ne bi pronalazila srca podesna za Uputu. Pretvaraju drutva u razdrobljene mrvice koje se utapaju u blato seksa, erotike, nemorala l iskvarenosti, .iabavljene pribavljanjem zalogaja hrane 133

za ivot koga teko i s naporom nalaze, kako se ne bi probudio i osvijestio nakon zalogaja i seksa i posluao Uputu ili se vratio vjeri. To je estoka borba protiv ove vjere i Ummeta koji upuuje njoj i pokuava da pravedno sudi prema njoj; borba u kojoj se koriste sva raspoloiva oruja bez ustruavanja i sva sredstva bez rauna; borba u kojoj se mobiliziraju snage, efektive i svjetski informativni mediji; u koju su se ukljuili meunarodni sistemi i organizacije i zbog koje se tite stanja i reimi koji ne bi ostali ni jedan dan da nije ove meunarodne zatite i jamstva. Ali jasna i vrsta priroda ove vjere ostaje i dalje nepokolebljiva u ovoj estokoj borbi. Muslimanski Ummet, zasnovan na ovoj Istini, i dalje postojano i nepokolebljivo prkosi zvjerskim operacijama unitavanja i iskorjenjivanja. A Allah ini ta hoe. A one koji Nae rijei poriu Mi emo malo pomalo, a da oni nee ni znati, u propast voditi, i davau im vremena, obmana Moja doista je trajna (7/182-183). l

Ovo je snaga na koju oni ne raunaju vodei ovu krvavu borbu protiv ove vjere i protiv Ummeta koji se pridrava te vjere, ujedinjen u njoj i okupljen oko nje. To je snaga koju zanemaruju oni koji Allahove dokaze poriu. Oni uope ne shvaaju da ih Allah, malo pomalo, a da oni i ne znaju, u propast vodi. Ne raunaju da im Allah daje vremena do odreenog roka. Oni ne vjeruju da je Allahova obmana trajna. Oni jedni s drugima prijateljstvo i saveznitvo sklapaju i, vidjevi snagu svojih prijatelja na zemlji, zaboravljaju najveu nadmonu snagu. To je Allahov nain postupanja sa onima koji poriu. Poputa im uzde; daje im vremena za grijeenje i nasilje kako bi ih namamio, malo pomalo, na put. propasti i kako bi obmana i spletka bile efektnije i dublje. Ko je taj ko ini obmanu? To je Silni, Onaj koji ima mo i snagu. Ali oni su nemarni. A konaan ishod je u korist bogobojaznih, onih koji upuuju Istini i prema njoj pravedno sude. Kur'an je sueljavao sa ovom stranom prijetnjom narod koji je poricao Allahove dokaze u Mekki - a kur'anski tekst je uvijek dalekoseniji i obuhvatniji od posebnog sluaja - prijetei im zbog njihovog stava prema muslimanskoj zajednici, koju naziva, shodno islamskoj terminologiji, 134

Ummetom, davanjem vremena, namamljivanjem i jakom obmanom. Nakon ove prijetnje, on ih poziva da upotrijebe svoja srca, oi i ui, kako ne bi bili meu onima koji su stvoreni za Dehennem i od onih koji su nemarni. Poziva ih na razmiljanje o sluaju njihova Poslanika koji ih poziva Istini i upuuje njoj; i na promatranje carstva nebesa i Zemlje i rasutih Allahovih dokaza u tom carstvu. Upozorava ih na protok vremena to signalizira na pribliavanje nepoznatog roka, a oni jo uvijek nemarni: Pa zato oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje. I zato oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome to je On stvorio, i da im se, moda, kraj njihov primakao? Pa u koje e rijei, ako ne u Kur'an, vjerovati? (7/184-185). Kur' an ih trza iz drijemea, budi ih iz njihovog nemara i spaava ispod naslaga njihovu prirodu, umove i osjeanja. On se obraa kompletnom ljudskom biu, sa svim sistemima prijema i odgovora. On im ne upuuje apstraktnu, hladnu polemiku; on oslobaa cjelokupno njihovo bie i potresa ga iz njegovih dubina: Pa zato oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje (7/184). Govorili su o Poslaniku (alejhi' s-selam) , u propagandnom ratu koji je protiv njega vodila elita Kurejija pokuavajui obmanuti ljude:

Muhammed je lud. Zato on govori ovako udnim govorom, neuobiajenim u stilu naina izraavanja obinih ljudi. Establiment i glaveine Kurejija su znali da oni lau. Brojna predanja potvruju da su oni znali istinu o sluaju Poslanika (alejhi' sselam) , da se nisu mogli suzdrati i odoliti da sluaju Kur'an a da ih se on duboko ne dojmi. Sluaj Ahnesa ibni urejka, Ehu Sufjana ibni Harba i Amra ibni Hiama (Ehu Dehla) koji su kriomice sluali Kur'an tri noi nalazei u sebi njegov utjecaj, je poznat. 31 Takoder sluaj ' Utbe i b ni Reb i' a i njegovog sluanja sure Fussilet od Poslanika (alejhi' s-selam) i njegova potresenost pred njenim potresajuim odjecima.32 Takav je i sluaj njihove . urote pred samu sezonu badda kada su govorili ljudima o Vjerovjesnik u (alejhi' s-selam) i onome to je bilo objavljeno od Kur' a. da bi na kraju, a to je bio govor Velida ibni M ugire izaslanstvima, rekli: To je vradbina koja djeluje. Sva ova predanja potvruju da im nije bila nepoznata sutina ovog V. U okrilju Kur'ana, VI, str. 557. 32 V. U okrilju Kur'ana, VII, str. 201-205. 135

sluaja. Oni su se samo oholili i bojali su ga se zbog svoje vlasti koju je ugroavao ehadet svjedoenje "da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik", koji oduzima pravo ljudima da ljude ine robovima nekom drugom mimo Allahu i koji predstavlja prijetnju za svakog ljudskog tiranina i nasilnika. Otuda su iskoritavali jedinstvenost ovog udesnog Kur'ana i njegovu divergentnost u odnosu na uobiajen ljudski govor; kao to su koristili predstavu koja je bila poznata kod njih i kod onih prije njih o vezi izmeu predskazanja i ludila. A izgovor rijei i simbola tumae oni koji prate ovog ludog prema svojim eljama, a potom tvrde da im to dolazi iz nevidljivog svijeta. Iskoritvali su ove nataloene predstave kako bi obmanuli mase da ono to govori Muhammed, govori, ustvari, iz ludila koje ga je obuzelo i da dolazi sa neobinim, udnim govorom jer je on ludJ33 Kur'an ih poziva na razmiljanje i prouavanje sluaja njihovog poznanika, kojeg su poznavali odprije i iskuali, ali nisu ranije znali za mentalni nedostatak kod njega. Svjedoili su da je on pouzdan i iskren, kao to su svjedoili da je mudar; postavili su ga za arbitra u sluaju postavljanja Haderu'l-esveda i bili zadovoljni njegovom presudom spasivi se ovom mudrom presudom od izbijanja smutnje meu njima koja je gotovo bila planula; pohranjivati su kod njega svoje stvari na uvanje koje su ostale kod njega sve dok nije napustio Meklm kao muhadir, pa ih je

umjesto njega vratio njegov amidi Alija (Allah njime bio zadovoljan) . Kur'an ih poziva da razmiljaju i prouavaju sluaj ovog njihovog druga ija im je prolost u cijelosti bila poznata, a svaka stvar vezana za njega bila je otkrivena pred njima. Zar on ima ludilo? Zar je ovo govor ludaka i djelo ludaka? Ne, nikako! ... Njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje (7/184). Nema zbrke ni u njegovom umu ni u njegovom govoru. On je samo rjeiti i jasni opominja. Njegov govor se ne moe pomijeati sa govorom ludaka, niti njegovo stanje slii stanju ludih osoba. Zatim ... I zato oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome to je On stvorio? (7/185). V. o predstavi Vjerovjesnika i o njenoj vezi sa ludilom u razliitim dahilijjetima u VII duzu Okrilja, str. 235-243. 136

Ovo je drugi potres pred ovim udesnim Kosmosom. ?osmatranje otvorenim srcem i okom koje vidi ovo prostrano, ogromno i velianstveno carstvo samo je dovoljno da protrese prirodu ispod naslaga i animira ljudsku prirodu na spoznaju skrivene Istine u njemu, stvaranja koje svjedoi tu Istinu i nadnaravnosti koja ukazuje na Jednog, Monog Stvoritelja. I promatranje svega onoga to je Allah stvorio - a koliko samo ima u carstvu nebesa i Zemlje stvari - zapanjuje srce, zbunjuje misao i primorava um na istraivanje Izvora svega toga i-Volje koja je stvorila ova stvorenja u ovom ciljanom sistemu. Zato su stvorenja stvorena na ovakav nain, a ne na neki drugi, od bezbrojno moguih naina bitisanja? Zato su se ustabilila i ustalila na ovom svom nainu i putu i ko ih odrava u ovom prvobitno stvorenom obliku? ta je tajna jedinstva koja proima njihovu prirodu ako to nije ovaj jedinstveni zakon iji je izvor Jedna Volja koju odraava sveobuhvatna, ciljana odredba - kader? ivo tijelo, zapravo iva elija je, mudiza od koje ne prestaje uenje. Njena egzistencija, struktura, ponaanje, stalni procesi promjene koji se

deavaju u njoj svakog momenta uz ouvanje njenog postojanja, posjedovanje sredstva obnove i reprodukcije, njeno poznavanje svoje funkcije i produetka te funkcije u potomstvu! Ko je taj ko posmatra ovu jednu eliju, a onda mu pamet, um, smireno zakljuuje - a da ne govorimo o njegovoj prirodi i savjesti - da ovaj Kosmos nema Boga, ili da pored Allaha ima jo bogova? Produetak ivota putem spajanja spolova i raanja potomstva je svjedok koji govori svakom srcu i svakom umu o planiranjtr Jednog Stvoritelja i Planera. U protivnom, ko je taj ko moe jamiti da e uvijek u ivotu postojati muko i ensko u potomstvu i to u omjerima koji omoguuju ovo meusobno spajanje? Zato ne doe vrijeme u ivotu pa da se raaju samo muki ili samo enski potomci? Kada bi se to desilo, potomstvo bi bilo prekinuto u toj generaciji. Ko odrava ovu trajnu ravnoteu u svim generacijama? Ravnotea je primjetna pojava u cijelom carstvu nebesa i Zemlje - a ne samo u ovom fenomenu ivota -; ona je primjetna u strukturi atoma kao to je primjetna i u strukturi galaksije. Primjetna i kod ivih bia i kod stvari. Kad bi se poremetila ova ravnotea koliko za jednu dlaku, Kosmos 137

vie ne bi postojao ni jednog trenutka. Ko je taj ko dri glavno kormilo ravnotee .u cijelim nebesima i Zemlji?34 Arapi na Arabijskom poluotoku kojima se Kur'an obraa po prvi puta nisu znanjem koje su posjedovali mogli otkriti obim i domet ove ravnotee i harmonije u carstvu nebesa i Zemlje i onome to je Allah stvorio. Ali ljudska priroda susree se sa ovim Kosmosom u svojim dubinama i uspostavlja vezu s njim jezikom koji ne govori osim u ovim dubinama. Dovoljno je da ovjek gleda ovim srcem i okom u ovaj Kosmos pa da primi njegove odjeke i sugestije primanjem koje nadahnjuje i upuuje. ovjek je upuen svojom prirodom - primajui odjeke i signale Univerzuma u svom osjeanju - doao do uvjerenja da on ima Boga. Ova istina nije nikada bila odsutna iz njegovog osjeanja. On je samo grijeio u odreivanju svojstva i karaktera Istinitog Boga da bi ga poslanstvo upuivalo na pravilno vienje i shvatanje. 35 A to se tie novih ateista sljedbenika "naunog socijalizma" -, oni su nakaze izopaene prirode. Oni zapravo poriu prirodu prkosei njenom upornom zahtjevu kojeg osjeaju

u sebi. Kada se jedan od njih ispeo u atmosferu i vidio taj zapanjujui prizor - prizor u obliku lopte objeene u Kosmosu -, njegova priroda je progovorila: je to dri ovako u Kosmosu? - Ali kada je sletio na Zemlju i prisjetio se terora i zastraivanja drave, rekao je da on tamo nije naao Allaha. Prikrio je uporno navaljivanje svoje prirode i njen pokli u njegovim dubinama pred prizorom neega iz carstva nebesa i Zemlje. Allah, koji se obraa ovjeku ovim ur'anom, je Taj koji je stvorio ovjeka i koji zna prirodu tog ovjeka. I na kraju dodiruje njihova srca sa lebdeom smru koja se, skrivena od njih, nalazi u blizini, u nepoznatom, skrivenom svijetu, a oni su prema njoj nemarni: I da im se, moda, kraj njihov primakao? (7/JBSJ. ta znaju, moda je njihov kraj blizu! ta ih zadrava u njihovom nemaru ravnodunim, a od njih je zastrt Allahov nevidljivi svijet i u Njegovoj su moi, ne mogu umai? Ovaj dodir skrivenim rokom - koji se moda primakao - potresa ljudsko srce dubokim potresom. Moda e se probuditi, otvoriti i vidjeti. V. Hasaisu't-tesawwuri'l-islamijji we muqawwimatuhu, II, poglavlja Haqiqatu'l-kewni i Haqiqatu'l-hajat. 35 V. poglavlja Uluhijje we 'ubudijje i Haqiqatu'l--insan, u prethodnom izvoru. 138

Allah, Objavitelj ovog Kur'ana i Stvoritelj ovog ovjeka, zna da ovaj dodir ne ostavlja ljudsko srce ravnodunim. Ali neka srca prkose nakon toga i ohole se. Pa u koje e rijei, ako ne u Kur'an vjerovati? (7/185J. Nema nieg nakon ovog govora, govora zbog kojeg e se potresti ili smekati srca. Ovi dodiri, kojih ima vie u jednom ajetu, otkrivaju nam metod Kur'ana u obraanju ljudskom biu. On ne ostavlja nijeqnu njegovu stranu, a da joj se ne obraa; ne ostavlja nijednu njegovu strunu, a daje ne dira. On se ne obraa intelektu, ali ga ne zanemaruje. Usput, potresajui cijelo ljudsko bie, dodiruje ga i budi. Ona na putu prema njemu ne ide putem hladne dijalektike, ve ga animira da posmatra i razmilja dok toplina ivota, u nadiruem valu, struji kroz njega. Tim pravcem uvijek treba da se usmjeri metod pozivanja Allahu. ovjek je ovjek. Kur'an je Kur',an, vjeni Allahov govor i Allahovo obraanje ovjeku koji se ne mijenja, bez obzira koliko nauio i koliko "napredovao". Ovdje kontekst pravi kratku stanku radi osvrta, ustanovljujui tekuu Allahovu zakonitost vezanu za Uputu i zabludu, shodno Njegovom htijenju da bude upuen onaj ko trai Uputu i na tom putu trud ulae, a da u zabludi bude ostavljen onaj ko svoje srce okrene od dokaza Upute i

nadahnua imana. Povod ovome je ono to je kontekst ranije izloio o stanju onih kojima se obraalo ovim Kur'anom, na kur' anski nain izlaganja opeg pravila kroz pojedinani primjer, i nepromjenljive, stabilne zakonitosti kroz prolazni sluaj: Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne moe na pravi put uputiti! On e ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju (7/186J. Oni koji lutaju, lutaju zato to zanemaruju promatranje i razmiljanje. Ko zanemaruje promatranje Allahovih dokaza i njihovo prouavanje, Allah ga u zabludi ostavlja. A koga Allah u zabludi ostavi, niko ga, mimo Njega, uputiti ne moe: Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne moe na pravi put uputiti! (7/186). 139

Kome Allah propie zabludu - prema tom Njegovom zakonu - ostaje u svom nevjerovanju i sljepoi zauvijek: On e ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju (7/186). Nema nepravde u njihovom ostavljanju u sljepoi; oni su ti koji su zatvorili svoje poglede i oi; oni su stavili izvan upotrebe svoja srca i udove; oni su bili nemarni prema krasotama stvorenja, tajnama Bitka i svjedoenju stvari - prema kojima ih usmjerava u prethodnom ajetu - ma kuda se prui pogled u ovom Kosmosu, vidi udo; gdje god se otvori oko, "padne" na znak; gdje god se ovjek osvrne na sebe, ili ono to ga okruuje, otkriva nadnaravnost u njegovoj konstrukciji u svemu oko njega. Pa ako je slijep na sve ovo, bit e ostavljen u toj svojoj sljepoi; ako ne vjeruje nakon svega ovoga i prelazi preko Istine, bit e ostavljen u svom nevjerovanju sve dok ga ono ne odvede u propast: On e ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju (7/186). Ovi koji su nemarni i ravnoduni prema onome to je oko njih, slijepi na ono to ih okruuje, pitaju Poslanika (alejhi' s-selam) o Smaku svijeta, dalekom i skrivenom u nepoznatom vremenu. Kao onaj ko ne vidi ta je pod njegovim nogama, a eli da vidi ono to je na dalekom horizontu! Pitaju te o Smaku svijeta kada e se zbiti. Reci: 'To zna jedino Gospodar moj, On e ga u njegovo vrijeme otkriti, a teak e biti nebesima i Zemlji, sasvim neoekivano e vam doi". Pitaju te kao da ti o njemu neto zna. Reci: 'To samo Allah zna, ali veina ljudi ne zna". Reci: 1a ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu tetu otkloniti; biva

onako kako Allah hoe. A da znam pronicati u 'tajne, stekao bi mnoga dobra, a zlo b bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju" (7/187-188). Vjerovanje u ahiret, te obraun, nagradu i kaznu koje ga prate, predstavljalo je potpuno iznenaenje za idolopoklonike na Arabijskom poluotoku. Premda je ovo vjerovanje izvorno ukorijenjeno u Ibrahimovoj (alejhi' s-selam) vjeri, a on je pradjed ovih pagana, a takoer i u vjeri Ismailovoj (alejhi' s-selam) , njihovog plemenitog praoca. Meutim, oduljilo se vrijeme za njih i nastala je udaljenost i razmak izmeu njih .i temelja 140

islama koje su ispovijedali Ibrahim i Ismail. Tako da je vjerovanje u ahiret u potpunosti nestalo i izbrisano iz njihovih shvatanja i predstava. Ono je za njih bilo najudnija stvar i najdalja od njihovih poimanja udili su se i udili Poslaniku (alejhi's-selam) jer. im on govori o ivotu nakon smrti, o proivljenju, polaganju rauna, nagradivanju i kanjavanju, kao to o njima kazuje Kur'an u drugoj suri: Dok oni koji ne vjeruju govore: Hoete li da vam pokaemo ovjeka koji predskazuje da ete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu lai ili je lud?" Nijedno, ve e oni koji u onaj svijet nee da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj <3417-8). Allah je znao da nijedan ummet ne moe predvoditi ovjeanstvo i svjedok protiv njega biti, kao to je to funkcija i zadaa muslimanskog Ummeta, osim ako ima jasno i u svijesti vrsto utemeljeno vjerovanje u ahiret. Shvatanje ivota kao perioda ogranienog granicama ovozemnog ivota i granicama ove male Zemlje ne moe formirati ummet sa naznaenom karakteristikom i funkcijom. Vjerovanje u ahiret predstavlja irinu u poimanju, prostranstvo u dui i produetak ivota; ono je nuno za formiranje same ljudske due kako bi bila podesna da joj se povjeri ta velika uloga i zadaa. To vjerovanje

je takoer neophodno kako bi se obuzdala i suzdrala od sitnih prohtjeva i njenih ogranienih elja i ambicija, kao i radi irine prostora za aktivnost, kako je ne bi razoarali bliski rezultati i obeshrabrile bolne rtve da ne ide dalje u pozivanju u dobro, injenju dobra, predvodenju u dobru, bez obzira na bliske rezultate i bolna rtvovanja. To su svojstva i osjeanja nuna takoer u obavljanju te velike uloge i zadae. Vjerovanje u ahiret je razmee izmeu irine vienja i shvatanja u dui "ovjeka" i suenosti vienja i njegovo svoenje u granice osjetilnog u saznavanju "ivotinje". Spoznaja ivotinje ne odgovara i ne pogoduje za voenje ovjeanstva i izvrenje Allahovo g emaneta u valjanom hilafetu. Zbog svega toga, dolazi snana potvrda vjerovanja u ahiret u Allahovoj vjeri. Slika ahireta u ovoj posljednjoj vjeri je dostigla svoj maksimum u irini, dubini i jasnoi, tako da je svijet ahireta u osjeanju muslimanskog Ummeta stabilniji, jasniji i dublji od svijeta dunjaluka u kojem stvarno ive. Time je ovaj Ummet postao dostojan da predvodi ovjeanstvo valjanim predvoenjem koje je zapamtila ljudska povijest.36 V. U okrilju Kur'ana, VII, str. 191198, i knjigu Meahidu'l-qijameti fi'l-Qu(an. 141

Mi se na ovom mjestu u kontekstu sure El-A' raf nalazimo pred jednom od scena uenja i osude kojima se idolopoklonici suprotstavljaju vjerovanju u ahiret, a koje se pokazuje u njihovom pitanju o Smaku svijeta na nain kako to ini osoba koja se izigrava, negoduje i potcjenjuje: Pitaju te o Smaku svijeta kada e se zbiti (7/187J. Smak svijeta je tajna, tajna koju je Allah sauvo iskljuivo za Sebe. Nije je saopio nijednom Svome stvorenju. Ali idolopoklonici pitaju Poslanika (alejhi's-selam) o tome. Ili se radi o pitanju onog ko ispituje, ili o pitanju onog koji se udi, ili je to pitanje onog koji potcjenjuje i omalovaava. "Kada e biti?" Tj. kada je njegov rok u kojem e doplaviti i ustabiliti se? A Poslanik (alejhi' s-selam) je ovjek, ne tvrdi da zna nevidljivo i nedokuivo; nareeno mu je da pitanje nevidljivog prepusti njegovom Vlasniku, da ljude podui da je to Boanski prerogativ, a da je on ovjek koji ne tvrdi da zna neto izvan ljudskih granica niti prelazi te granice. Njegov Gospodar ga poduava i objavljuje mu ta hoe: Reci: 1To zna jedino Gospodar moj, On e ga u njegovo vrijeme otkriti" (7/187) . On (Uzvieni) je nadlean za to znanje, nee to otkriti osim u njegovo vrijeme i nee to otkriti neko drugi mimo Njega. ' ' Zatim im skree panju od pitanja o njegovom roku na brigu o njegovoj prirodi i biti i osjeanju njegove strahote i veliine. Pazite, njegovo

dogaanje je velika stvar, njegov teret je teak; teak e biti i nebesima i Zemlji; a on nakon toga dolazi iznenada, a oni koji ga zanemaruju - nemarni su: ... A teak e biti nebesima i Zemlji, sasvim neoekivano e vam doi (7/187). Pree je onda da se panja usmjeri ka pripremi za njega prije nego to neoekivano doe, kada vie nee koristiti oprez niti e neto znaiti predostronost, ako prije toga oprezni ne budu, i ako se ne budu pripremili za njega dok je bilo dovoljno vremena i ivota. Niko ne zna kada e nastupiti, pa je pree da pouri i vrijeme pretekne, da ne proerda ni jednog sahata, jer ga moe nakon njega iznenaditi Smak svijeta. Zatim se udi sluaju ovih koji pitaju Poslanika (alejhi' s-selam) o Smaku svijeta. Oni ne shvataju prirodu poslanstva ni sutinu Poslanika; ne 142

poznaju ni sutinu Boanstva ni odnos Poslanika (alejhi' s-selam) prema svome Gospodaru Pitaju te kao da ti o njemu neto zna (7/187). 1). kao da ti stalno o tome pita. Kao da si zaduen da otkrije vrijeme kada e se on desiti. A Poslanik (alejhi' s-selam) ne pita svoga Gospodara o znanju za koje zna da je iskljuivo u Njegovoj nadlenosti. Reci: 'To samo Allah zna '' (7/187). Samo Allah (Uzvieni) posjeduje to znanje i nije ga otkrio nikom od Svojih stvorenja . ... Ali veina ljudi ne zna (7/187). Nije u pitanju samo sluaj Smaka svijeta. To je pitanje cjelokupnog nedokuivog svijeta. Samo Allah ima znanje o njemu. Ne otkriva nita od njega osim kome hoe, koliko hoe i u koje vrijeme hoe. Zato robovi ne mogu sebi neku korist pribaviti niti tetu od sebe otkloniti. Nekada ine neto elei sebi pribaviti korist, ali na kraju bude tetno po njih. Nekada urade neto elei otkloniti tetu od njih, ali nepoznata zavrnica dovue je njima. Nekada urade neto to preziru, a na kraju to ispadne dobro po njih, a nekada ine neto to vole, a na kraju bude tetno po njih: Ne volite neto, a ono moe biti dobro za vas; neto volite, a ono ispadne zlo po vas (2/216). Pjesnik koji veli: Ko e mi pokazati cilj moj prije mog odlaska

odakle, a ciljevi su nakon odlazaka. 37 predstavlja stav ovjeanstva pred nepoznatim, nevidljivim svijetom. Bez obzira koliko ovjek znao i koliko uio, njegov stav pred zamandaljenim vratima gajba i pred sputenim zastorom misterije gajba ostat e podsjeati ga na njegovu ljudsku dimenziju zastrtu pred zaklonjenim misterioznim svijetom.38 Poslaniku (alejhi' s-selam) , a on je on i njegova blizina Gospodaru je njegova blizina, nareeno je da obznani ljudima da je on pred Allahovim Stih iz kaside Ibni Rumija. 38 y komentar ajeta: U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, Zilal, VII, str. 268-279. 143

nevidljivim svijetom samo jedan od ljudi; ne moe ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu tetu otkloniti, jer on nema uvida u nevidljivi svijet, ne zna ciljeve prije odlazaka, ne vidi konane posljedice svojih djela i stoga nije u mogunosti da izabere posljedice svoga djela tako da, ako vidi da je skrivena posljedica dobra - uradi ga, a ako je vidi loom sustegne se od injenja. On radi, a posljedica dolazi onakva kakvu je Allah odredio u svojoj skrivenoj odredbi. Reci: 1a ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu tetu otkloniti; biva onako kako Allah hoe. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene" (7/188J. l Ovom obznanom islamska doktrina i koncept tevhida upotpunjuje sve karakteristike apsolutne istote od irka u bilo kojem obliku. Boansko Bie se izdvaja sa specifinostima koja ne posjeduje, niti Mu se u njima pridruuje bilo ko od ljudi, mar u pitanju bio i Muhammed (alejhi'sselam) , Allahov Poslanik, miljenik i odabranik. Na pragu nevidljivog svijeta zastaje ljudska snaga i ljudsko znanje. U granicama ljudskosti zadrava se linost Allah ovog Poslanika (alejhi' s-selam) i precizira njegova funkcija i uloga:39 ]a samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju (7/188). Poslanik (alejhi' s-selam) opominje i radosne vijesti donosi svim

ljudima. Ali samo onima koji "vjeruju" koriste njegbve opomene i radosne vijesti. Oni su ti koji shvataju sutinu onoga to on dono.si; oni spoznaju i .douuju ono to je iza ovoga s ime je doao. A zatim, oni su nakon toga krem i najbolji dio cijelog ovjeanstva; oni su ti koje je Poslanik (alejhi' sselam) izdvojio od svih drugih ljudi i spasio. Rije ne otkriva i ne daje svoje sutinsko znaenje osim srcu koje joj se otvara i razumu koji je eljno oekuje i prihvata je. Ovaj Kur'an otvara svoje riznice, otkriva svoje tajne i daje svoje plodove samo narodu koji vjeruje. Prenosi se od nekih ashaba Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) da su rekli: "Dat nam je iman prije nego to nam je dat Kur'an." Taj iman im je omoguio da osjete slast Kur'ana, spoznaju njegova znaenja i ciljeve takvom spoznajom i pomou njega naprave takva uda kakva su napravili u najkraem vremenu. Ta jedinstvena generacija je osjeala i nalazila slast Kur'ana, njegovo svjetlo i kriterij razlikovanja dobra i zla u onoj mjeri u kojoj to mogu nai V. o prirodi poslanstva i Poslanika, Zilal. VII, str. 235-243. 144

samo oni koji vjeruju iman om te generacije. Pa, iako je Kur'an bio taj koji je poveo njihove due u okrilje imana, iman je bio taj koji im je otkrio vidike i otkrio .u Kur'anu ono to samo iman otvoriti moe. ivjeli su s ovim Kur'anom i ivjeli su za njega. Stoga su oni inili tu jedinstvenu generaciju koja se nije ponovila - u ovom mnotvu i potpunosti i na tom nivou - u cijeloj povijesti. Osim moda u liku pojedinaca kroz povijest, koji su ili stopama te nedostine, udesne generacije. Oni su se iskljuivo predali Kur'anu, jedan dug period, s ijim istim izvorom se nije pomijeala natruha ljudskog govora, osim Poslanikovih , (alejhi' s-selam) rijei i njegove upute, a ona je proistekla iz samog Kur' ana takoder. I zato je ta jedinstvena generacija bila takva kakva je bila. ' N aj prikladnije i najuputnije za one koji pokuavaju uraditi ono to je uradila ta generacija je da krenu njihovim putem i slijede njihov program, ivei sa ovim Kur'anom i za ovaj Kur'an dug vremenski period. Ljudski govor ne treba mijeati s njima i nuditi ga njihovim duama i srcima, kako bi bili kao i ta generacija.40

Potom dolazi novi ciklus problema tevhida koji u poetku uzima formu kazivanja iji je cilj slikanje i predoavanje koraka i faza zastranjenja ' i skretanja od tevhida ka irku u dui, kao da se radi o sluaju zastranjenja ovih idolopoklonika od vjere njihovog praoca Ibrahima. Krug se zavrava sueljavanjem idolopoklonika sa apsurdnou i maloumnou koju ispoljavaju kroz njihovo prakticiranje oboavanje njihovih boanstava kojim su inili idolopoklonstvo, a sam taj fenomen, ve na prvi pogled i kod poetnog razmiljanja, izgleda nesuvislim i apsurdnim. I na kraju dolazi uputa i smjernica Poslaniku (alejhi' s-selam) koja mu nalae da uputi izazov i njima i njihovim boanstvima koja oboavaju mimo Allaha i da objavi svoje sklanjanje pod iskljuivu zatitu Allaha, njegovog Zatitnika i Pomagaa: On je taj koji vas od jednog ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lako breme i nosila ga; a kad joj je ono otealo, njih dvoje su zamolili Allaha, V. knjigu Me'alimu fi't-tariqi, poglavlje Dilun muteferridun. 145

Gospodara svoga: 'o nam daruje zdrava potomka, biemo, doista, zahvalni!" I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednaili druge s Njim u onome to im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu nita da stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoi niti mogu da pomognu sebi? (7/I89-I9ZJ. A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, nee vam se odazvati; isto

vam je pozivali ih ili utjeli. Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite! Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oi da njima gledaju, ili ui da njima uju? Reci: "Zovite boanstva vaa, pa protiv mene kakvo hoete lukavstvo smislite i ne odugovlaite, moj zatitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine. " A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoi. A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne uju; vidi ih kao da te gledaju, ali oni ne vide (7/193-198). To je jedna runda sa dahilijjetom i njegovim shvatanjima, koja, kada zastrane od ibadeta Allahu Jedinom, ne poznaju granice opskurnosti i zablude kod kojih bi stala i koja se ne vraaju razmiljanju niti razmatranju. To je i slikanje koraka zastranjenja u njegovim poetnim stadijima i kako se sve to zavrava u velikoj zabludi i stranputici. On je taj koji vas od jednog ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu . stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lako breme i nosila ga; a kad joj je ono otealo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: 'o nam daruje zdrava potomka, biemo, doista, . zahvalni!" (7/189). To je izvorna priroda s kojom je Allah stvorio ljude; da se usmjere i okrenu Allahu, njihovom Gospodaru, priznajui da je samo On Stvoritelj i Gospodar i u strahu i u n.adi. Primjer koji se ovdje iznosi poinje od samog stvaranja, strukture dvospolnosti i njene prirode:

On je taj koji vas od jednog ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri (7/189). 146

To je jedna dua po prirodi svoga stvaranja, makar se i razlikovale njene funkcije po prirodi mukog i enskog spola. Svrha ove razlike je da se jedan spol smiri uz svoju drugu i nae smiraj kraj nje. Ovo je islamsko vienje sutine ovjeka i uloge dvospolnosti u njegovom stvaranju. To vienje je potpuno i iskreno. Islam je doao s njim prije etrnaest stoljea; jo u vrijeme kada su izvitoperena i iskrivljena vjerovanja smatrala enu izvorom ljudske kunje i patnje, prokletstvom, neistoom i klopkom za zavoenje od koje se mora biti na velikom oprezu; i kada su je razni paganizmi drali, i jo uvijek to ine, otpatkom, ili, u najboljem sluaju, slugom nieg ranga od mukarca, otpatkom koji nema apsolutno nikakve svoje unutranje vrijednosti. Osnovni razlog spajanja dva spola je smiraj, prisnost i stabilnost. Da smiraj i sigurnost natkriJe ambijent gnijezda u kojem rastu paperjem obrasli pilii, nastaje skupocjeni ljudski plod i priprema se nastajua

generacija da ponese batinu ljudske civilizacije dajui joj i svoj doprinos. Ovo spajanje nije uinjeno radi samog prolaznog uivanja i trenutne strasti. Islam ga nije uinio takoer ni radi svae, sporenja i nepodudarnosti izmeu uloga i funkcija ili ponavljanja uloga i funkcija, kao to su to inili dahilijjeti, kako oni 'stari, tako i ovi savremeni, bez razlike.41 Nakon toga zapoinje kazivanje, zapoinje od prve etape. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lako breme i nosila ga (7/189J. Kur' ansko izraavanje je ugodno, precizno i istanano kada slika poetnu vezu izmeu dva spola - mua i ene: I kada je on nju obljubio ... kako bi se uspostavila harmonija i sklad izmeu slike obljube i ambijenta smiraja i uljepao porub djela tako da izgleda kao da se radi o spajanju dva privienja, a ne susretu dva tijela, to sugerira ovjeku "ljudsku" sliku obljube i razlikovanje te obljube od grube, ivotinjske slike. Takav je sluaj i sa prikazivanjem trudnoe u njenom poetku kao lahko breme koje majka nosi bez potekoe kao da ga i ne osjea. Zatim dolazi druga faza: A kad joj je ono otealo, njih dvoje su zamol_ili Allaha, Gospodara svoga: 'J4ko nam daruje zdrava potomka, biemo, doista, zahvalni!" (7/IB9J. V. knjigu El-Islam we mukilatu7-hadareti, poglavlje Tehabbut we idtirab, podnaslov El Mer'etu we 'alaqatu'l-dinsejn, i knjigu Hasaisu't-tesawwuri'l-islamijji we muqawwimatuhu, II, poglavlje Haqiqatu'l-insan. 147

Trudnoa je postala oita, srca suprunika su se vezala za plod i dolazi period elje i na.de da novoroene bude zdravo, ispravno, lijepo i sa drugim osobinama koje o evi i majke ele vidjeti kod svoga potomstva jo dok se nalaze kao zameci u tami utroba i tami nedokuivog svijeta. I prilikom tenje i enje budi se iskonska priroda, usmjerava se Allahu, priznaje da je samo On Stvoritelj i Gospodar i nada se i oekuje samo Njegova dobrota zbog njenog primordijalnog osjeanja jedinog izvora snage, blagodati i dobrote u ovom Univerzumu. I stoga: njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: 'o nam daruje zdrava potomka, biemo, doista, zahvalni!" (7/189). I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednaili druge s Njim u onome to im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! (7/190). Neka predanja koja se navode u tefsiru spominju ovo kazivanje kao stvaran sluaj koji se desio Ademu i Havi. Sinovi su i se, naime, raali izoblieni, pa im je doao ejtan i ubijedio Havu da nadije ime onome to je u njenoj utrobi "Abdulliaris", a Haris je ime Iblisovo, pa e u tom sluaju dijete biti zdravo i ostat e u ivotu. Ona je to, navodno, uinila i navela Adema na to. Oito je da sadraj ovog predanja nosi peat israilijjata. Zato to ju deo - kranski koncept - prema njihovom vjerovanju koje su iskrivili - sav teret krivice za zavoenje baca na Havu, a to je u potpunoj suprotnosti sa ispravnim islamskim konceptom.

Nemamo potrebe za ovim isrqilijjatima u tumaenju ovog kur' anskog teksta. On odslikava stupnjeve i etape devijacije u ljudskoj dui. Idolopoklonici su u vrijeme Poslanika (alejhi's-selam) , a i prije njega, zavjetovali neke svoje sinove idolima, ili da slue u hramovima gdje su se nalazili ti idoli, s namjerom pribliavanja Allahu: I premda su se u poetku pribliavali Allahu, oni su, nakon pada sa vrha tevhida u ponor paganstva, zavjetovali ovim idolima svoju djecu kako bi bila iva, zdrava i sigurna od opasnosti. Kao to ljudi danas ine, prinosei kao rtvu, dio tijela svoje djece evlijama i svecima. Kao npr. kad ostave kosu djeaka, ne iaju je odmah, ve to ine kod turbeta nekog evlije ili sveca. lli da ga ne obrezuju osim na tom mjestu. Iako ovi ljudi danas priznaju i vjeruju u Jedinog Allaha, opet to priznanje poprate ovim paganskim postupcima. Ljudi su , ljudi! A Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! (7/190). I On je ist od paganstva i irka u koji vjeruju i koji prakticiraju! 148

Mi u ovom naem vremenu vidimo razne vrste i nijanse idolopoklonstva kod onih koji tvrde da Allaha tevhid ine i Njemu se predaju, crtajui nam sliku stepena politeizma koju crtaju i ovi tekstovi. lJudi danas ustanovljuju i podiu idole i naZivaju ih nacija, domovina, narod itd. To nisu nita drugo do netjelesni kipovi kao to su bili prosti i jednostavni kipovi koje su podizali pagani. Nisu nita drugo do idoli koji se smatraju ravnim Allahu u Njegovom stvaranju i posveuju im se i zavjetu ju sinovi kao to su se zavjetovali i posveivali drevnim idolima! I rtvuju se radi njih kao to je bilo rasprostranjeno rtvovanje kurbana u svetilitima. Ljudi priznaju Allaha za Gospodara, ali odbacuju Njegove naredbe i propise ostavljajui ih iza svojih lea. Dok u isto vrijeme dre naredbe ovih idola i njihove zahtjeve "svetim" i na tom putu zapostavljaju i rade suprotno Allahovim naredbama i propisima. tavie, oni se bezobzirno odbacuju. Ta kako bivaju i izgledaju idoli, kako biva politeizam, kako se ostvaruje uee i , udio boanstava u sinovima, ako to nije ovo to prakticira moderni dahilijjet?! Stari dahilijjet je bio kulturniji u ophoenju sa Allahom. Mimo Allaha je uzimao idole, prinosio im ove poklone u vidu politeizma vezanog

za sinove, plodove i kurbane s ciljem da te rtve priblie ljude Allahu. Allah je u osjeanju starog dahilijjeta bio uzvieniji, gornji. Meutim, moderni dahilijjet ini druga, lana boanstva veim od Allaha. Smatra svetim ono to narede ovi idoli, a bezobzirno odbacuje ono to naredi Allah. Mi varamo i obmanjujemo sami sebe kada pojam paganstva reduciramo i svodimo na naivni i primitivni oblik kipova i dreynih idola i obrde koje su ljudi prakticirali oboavajui te kipove i inei ih zagovornicima i posrednicima kod Allaha. Samo forma i oblik kipova i paganstva su se promijenili. Kao to su i obredi postali kompliciraniji i dobili nove naslove i imena. Ali priroda politeizma i njegova sutina ostaje nepromijenjena iza varijabilnih formi i obreda. To ne treba da nas obmane u pogledu sutine! Allah (Uzvieni) nareuje ednost, stidljivost i moralnu istotu. A "domovina" ili "proizvodnja" nareuju da ena izae, da se razgoliuje i zavodi, da. radi kao kelnerica u hotelima u liku djevojaka - poput geji u paganskom Japanu! Pa kojeg boga slijede i primjenjuju naredbe? Allahove (Uzvienog) , ili naredbe lanih boanstava? 149

Allah (Uzvieni) nareuje da spona udruivanja bude vjerovanje. Ali "nacionalizam" ili "domovina" nareuje eliminiranje vjerovanja kao temelja okupljanja, a uzimanje rase ili nacije kao temelja okupljanja. Kojeg boanstva se naredbe slijede? Da li Allaha (Uzvienog) , ili naredbe takozvanih, navodnih boanstava? Allah (Uzvieni) nareuje da eriat bude zakon koji vlada. Ali jedan od ljudi ili skupina naroda kau: Nipoto! Ljudi donose zakone i njihovi zakoni treba da vladaju! Ko je taj bog ije se naredbe izvravaju? Je li to Allah (Uzvieni) ili su to lana boanstva? To su primjeri onoga to se danas deava na cijeloj zemaljskoj kugli i to je uobiajilo zalutalo ovjeanstvo. Primjeri koji otkrivaju sutinu vladajueg . paganstva i stvarnost oboavanih idola koji danas zamjenjuju klasino, otvoreno paganstvo i vidljive kipove. Ne smiju nas zavarati promjenljive forme paganstva i irka, pa da ne uoimo njenu nepromjenljivu sutinu! Kur'an vodi dijalog sa protagonistima tog primitivnog paganstva i jasnog dahilijjeta; obraa se njihovim ljudskim umovima da ih probudi iz tog nemara i gafleta koji ne prilii ljudskom umu, bez obzira u kom stadiju razvoja on bio, pa daje komentar i osvrt na primjer koji im je naveo,

odslikavajui u njemu stepene politeizma u dui: Zar 'da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu nita da stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoi niti mogu da pomognu sebi? (7/191 192). Onaj koji stvara zasluuje da bude oboavan. A sva njihova lana boanstva nita ne stvaraju, ve su i sama stvorena. Kako ih onda smatraju ravnim Allahu? Kako im daju udio, pored Allaha, u svojim duama i svojoj djeci? Onaj ko moe pomoi svojim robovima svojom snagom i zatititi ih, on je Taj kojeg treba oboavati. Snaga, mo i vlast su specifinosti Boanstva koje za sobom povlae obavezu ibadeta i oboavanja. A sva njihova. navodna boanstva nemaju moi niti vlasti, te ih ne mogu pomoi, a ni same sebe. Pa kako im onda daju udio, pored Allaha, u svojim duama i svojoj djeci? Premda se ovaj dokaz stvaranja i moi iznosio i usmjeravao protagonistima tog primitivnog dahili.iieta, isti taj dokaz vai i protee se i kada se raspravlja sa protagonistima savremenog dahilijjeta. Oni sebi podiu i druge kipove i idole koje oboavaju, slijede ono to oni narede i 150

daju im udio u svojim duama, djeci i imetku. Ko od tih kipova i idola stvara neto na nebesima i Zemlji? Ko od njih moe njima ili samome sebi pomoi? Ljudski um, kada bi se oslobodio od pritiska ove stvarnosti, ne bi je potvrdio niti bi bio time zadovoljan! Ali, strasti, porivi, zavoenje i obmanjivanje su uinili da se ovjeanstvo, etrnaest stoljea nakon objavljivanja Kur'ana, povrati u ovaj dahilijjet, u njegovoj novoj formi, smatrajui Allahu ravnim one koji ne mogu nita da stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoi niti mogu pomoi sami sebi. Ovo ovjeanstvo je u potrebi danas - kao to je bilo u potrebi i juer - da mu se obraa ovim Kur'anom po drugi puta. Ono je u potrebi za onim ko e ga povesti iz dahilijjeta u islam, ko e ga izvesti iz mraka na svjetlo, ko e spasiti njihove umove i srca iz ovog novog paganstva, zapravo od ove nove gluposti i maloumnosti u koju su se upustili, kao to ga je ova vjera izbavila prvi puta! / Forma kur' anskog izraza sugerira da je on takoder elio osuditi ih zato to su ljude za bogove uzimali: Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu nita da .stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoi niti mogu da pomognu sebi? (7/191192). Waw (veznik) i nun (sufiks kojim se oznaava mnoina koja se

upotrebljava obino kada se radi o razumnim biima) ukazuju da se medu tim idolima u najmanju ruku nalaze i neki ljudi od "razumnih bia" za koje se upotrebljava zamjenica za razumna bia! Nije nam poznato da su Arapi u svome paganstvu Allahu ravnim smatrali neke od ljudi, u smislu da su vjerovali u njihove boanske osobine ili da su im posveivali vjerske obrede. Oni su idolatriju inili posredstvom ovih osoba na taj nain to su od njih preuzimati drutvene zakone i propise za rjeavanje sporova, tj. zemaljski suverenitet i zakone. Kur'an to naziva irkom i izjednaava to sa drugom vrstom politeizma izraenog posredstvom kumira i kipova. Ovo je islamsko vienje ove vrste politeizma. To je politeizam kao i onaj vezan za vjerovanje i obrede. Nikakve razlike nema izmedu jednoga i drugog. Meu politeiste se ubrajaju i oni koji prihvataju zakone i propise sveenika i monaha iako oni nisu vjerovali u druga boanstva niti im se klanjali. Pa ipak, sve je to politeizam i naputanje tevhida koji je temelj Allahove vjere, a sadran je u Kelime-i ehadetu: La ilahe illallah (Nea drugog Boga 151

osim Allaha) .42 To se u potpunosti slae sa onim to smo ustvrdili povodom politeizma savremenog dahilijjeta. l poto je govor o sluaju zastranjenja u dui - predstavljenog u kazivanju o dvoje suprunika - govor o svakoj vrsti politeizma (irka), cilj

njegov je skretanje panje onih kojima se Kur'an obraa po prvi puta, na nesuvislost i primitivnost njihovog politeizma olienog u uzimanju i postavljanju tih idola i kipova koji nita ne mogu stvoriti, a sami su. stvoreni, i koji ne mogu pomoi svojim poklonicima, pa ak ni samima sebi ne mogu pomoi, bez obzira da li oni bili od ljudi ili nekoga ili neega drugog. Svi oni ne stvaraju i ne pomau. I poto je to smjer i pravac kur' anskog konteksta, on se diskretno prebacuje sa terena kazivanja i pripovjedakog stila, u prethodnom pasusu, na teren sueljavanja sa arapskim idolopoklonicima i stil izravnog obraanja, kao da se radi o produetku prethodnog govora o tim idolima! A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, nee vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili utjeli. Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite! Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oi da njima gledaju, ili ui da njima uju? (7/193-195) Paganizam arapskih idolopoklonika bio je primitivan, kao to smo ranije rekli, plitkouman prema kriterijima ljudskog uma u bilo kojem njegovom stadiju. Stoga je Kur'an alarmirao i probuivao u njima ovaj um sueljavajui ih sa nesuvislou i plitkoumnou politeizma kojeg su prakticirali posredstvom ovih idola. Ovi njihovi kipovi, sa svojim vanjskim izgledom, primitivni su: nemaju nogu da njima hodaju, nemaju ruku da njima hvataju, nemaju oi da njima gledaju, niti ui da njima luaju, te udove koje oni sami imaju, pa kako onda da oboavaju ono to je ispod njihovog nivoa, od mrtvog kamenja?

V. Hadis kojeg biljei Tirmizi u vezi sa Poslanikovim (alejhi's-selam) tumaenjem ajeta: Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i monahe svoje ... (9/31), u knjizi Hasaisu't-tesawwuriUslamijji we muqawwimatuh, poglavlje Et-Tewhid. 152

A to se tie meleka, oeva i djedova, na koje ponekad aludiraju posredstvom ovih kipova, oni su robovi kao i oni i Allahova stvorenja isto kao i oni. Nita ne mogu stvoriti, a i sami su stvoreni. Ne mogu im pomoi, a ni samima sebi. Ambivalentnost u vjerovanju arapskih idolopoklonka i podvojenost izmeu vidljivih kipova i skrivenih simbola je - kako mi mislimo - razlog njihovom obraanju u vezi sa ovim idolima na ovakav nain: jdanput sa zamjenicom koja se upotrebljava za razumna bia, uzimajui u obzir simboliku koja se krije iza ovih kipova, a drugi put, sa neposrednim ukazivanjem na same kipove, da su oni bez ivota i pokreta! A u cjelini

uzevi, radi se o oito nesuvisloj i apsurdnoj pojavi prema logici i rezonu samog ljudskog uma, koga Kur'an budi i izdie iznad ove mizerne nemarnosti! I na koncu ove rasprave, Allah (Uzvieni) usmjerava Svoga Poslanika (alejhi' s-selam) da im uputi izazov kao i svim njihovim nemonim idolima i da objavi svoje isto vjerovanje: da samo Allaha za zatitnika uzima: Reci: "Zovite boanstva vaa, pa protiv mene kakvo hoete lukavstvo smislite i ne odugovlaite, moj zatitnik je 'Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine. " A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoi. A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne uju; vidi ih kao da te gledaju, al{ oni ne vide <71195-198). To su rijei nosioca poziva i misije u lice dahilijjeta. Rekao im je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) onako kako mu je naredio njegov Gospodar, uputivi njime izazov idolopoklonicima i njihovim lanim boanstvima: Reci: ('Zovite boanstva vaa, pa protiv mene kakvo hoete lukavstvo smislite i ne odugovlaite (7/195). Bacio je u njihova i lica njihovih lanih boanstava ovaj izazov rekavi im: Neka ne tede truda ni oni ni njihova boanstva u smiljanju lukavstva, bez odugovlaenja. Rekao je to govorom pouzdanog i sigurnog u oslonac na koji se oslanja i kod kojeg zatitu trai. od svih njihovih intriga: 153

Moj zatitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine" (7/196), Ovim rijeima je obznanio i objavio na koga se on oslanja. On se oslanja na Allaha koji Knjigu objavljuje i tim Svojim objavljivanjem ukazuje na Svoju (Uzvienog) volju, da Njegov Poslanik (alejhi' s-selam) suoi ljude sa Istinom koja se u njoj nalazi, kao to je odredio da ova Istina nadvlada neistinu s kojom dolaze nitarije i laovi i da zatiti Svoje dobre robove koji saopavaju Istinu, nose je i u nju istinski vjeruju. To su rijei svakog onog koji poziva Allahu, nakon Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) , u svakom mjestu i u svakom vremenu: Reci: 'Zovite boanstva vaa, pa protiv mene kakvo hoete lukavstvo smislite i ne odugovlaite, moj zatitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine (7/195-196). Onaj ko poziva Allahu mora se osloboditi od zemaljskih oslonaca i umanjiti znaaj tih oslonaca. Oni su sami po sebi nemoni i krhki, bez obzira koliko izgledali

snani i moni: O ljudi, evo jednog primjera, pa ga posluajte: Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni muicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im muica neto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja (t2/73J. Oni koji mimo Allaha, zatitnike uzimaju slini su pauku koji sebi isplete kuu, a najslabija je kua, uistinu, paukova kua, neka znaju! (29/4V. Onaj ko poziva Allahu, oslanja se na Allaha. I ta onda predstavljaju ovi drugi zatitnici i oslonci? ta oni vrijede u njegovom osjeanju pa ak i kada ne mogu da nakode? Oni mogu da mu nakode s dozvolom njegovog Gospodara koji ga titi. Ne stoga to je On nemoan da ih zatiti od njihovih neprijatnosti. Uzvien je On i ist od toga! A niti stoga to je On (Uzvieni) odustao od pomaganja Svojih tienika. Ve se radi o iskuenju u koje dovodi Svoje dobre robove u cilju odgoja, proienja i pripremanja. I da bi dao roka onima koji su posrnuli da se saberu i vremena da razmisle. A Allahov stav je nepromjenljiv. Ebu Bekr (Allah bio njime zadovoljan) je ponavljao, dok su ga idolopoklonici maltretirali, udarajui ga po plemenitom licu poonjenim nanulama koje su ostavljale traga na njegovim oima i licu, sve dok ga nisu ostavili a da mu se nisu razaznavala usta od oka, ponavljao je tokom cijelog . ovog podlog i bezobzirnog napada na najasnijeg ovjeka poslije Allah ovog 154

Poslanika (alejhi's-selam) : "Moj Gospodaru, kako si samo blag! Moj Gospodaru, kako si samo blag! Moj Gospodaru, kako si samo blag!" Znao je, u dubinama svoje due, za blagost svoga Gospodara koja se krila iza ove neprijatnosti. Bio je siguran da njegov Gospodar nije nemoan da uniti njegove neprijatelje, kao to je bio siguran da njegov Gospodar ne ostavlja na cjedilu Svoje tienike. Abdullah ibni Mes'ud (Allah bio njime zadovoljan) govorae, nakon to su ga idolopoklonici maltretirali, jer im je uio Kur'an u njili ovom sastajalitu u blizini K;jabe, i potom ga ostavili, a da se nije mogao uspraviti, govorae nakon ovog neuvenog i drskog maltretiranja kojem je bio izloen: 'Tako mi Allaha, nikada za mene nisu bili bijedniji od njih u tom momentu." Znao je da oni prkose Allahu (Uzvienom) i bio je ubijeen da je onaj ko prkosi Allahu nemoan i beznaajan za Allaha, pa treba biti prezren i kod Allahovih tienika. Abdullah ibni Ma' zun (Allah bio njime zadovoljan) govorae, nakon to je izaao iz zatitnitva Utbea ibni Re bi' a, idolopoklonika, jer nije mogao sebi dozvoliti da trai zatitu od idolopoklonika i da ga on brani od maltretiranja dok se u isto vrijeme njegova braa maltretiraju na Allahovom Putu, - kada je izaao ispod Utbetovog zatitnitva, na njega su navalili idolopoklonici maltretirajui ga, da su mu ak i oko upropastili; govorae Utbeu koji ga je gledao u takvom stanju i pozivao da se vrati pod

njegovo zatitnitvo: "Ja sam pod zatitom Onog ko je moniji od tebe." Kada je Utbe rekao: "Sine moga brata, tvome oku nije trebalo to to ga je zadesilo", on mu je odgovorio: "Ne, tako mi Allaha, ni drugo nije pree da proe bolje na Allahovom Putu." Znao je da je zatita njegova Gospodara monija od zatite robova. Bio je ubijeen da ga njegov Gospodar nije napustio, pa makar ga i ostavio da bude maltretiran na Njegovom Putu velikim maltretiranjem kako bi se njegova dua uzdigla do ovih udesnih visina: "Ne, tako mi Allaha, ni drugo(oko) nije pree da proe bolje na Allahovom Putu." Ovo su primjeri iz te odabrane generacije koja se odgajala Kur'anom pod okriljem Muhammeda (alejhi's-selam) , u sjeni tog Boanskog naputka: Reci: "Zovite boanstva vaa, pa protiv mene kakvo hoete lukavstvo smislite i ne odugovlaite, moj zatitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine" (7/195-196). 155 .

Potom, ta je bilo nakon maltretiranja koje su smislili idolopoklonici iz svoga lukavstva, a koje su vjernici podnijeli, traei zatitu kod Allaha Koji Knjigu objavljuje i o dobrima brine? Desilo se ono to povijest zna. Pobjeda, mo i vlast su pripali Allahovim tienicima. A poraz, ponienje i nestanak su doivjeli silnici i tirani koje su dbri pobili. A qni koji su ostali od njih i ija je srca Allah otvorio za islam slijedili su i ili, iza ovih koji su ih pretekli, koji su podnijeli maltretiranje vrsto se i nepokolebljivo uzdajui u Allaha i sa upornou koja ne poputa, uime Allaha. Onaj ko poziva Allahu, u svakom vremenu i na svakom mjestu, nee nita postii osim ovakvim pouzdanjem, ovakvom upornou i ovakvim uvjerenjem: Moj zatitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine" ' (7/196). Poslanik u (alejhi' s-selam) nareeno je da uputi izazov idolopoklonicima. I on ih je . izazvao. Nareeno mu je da im objelodani nemo njihovih boanstava i nesuvislost klanjanja njima i on je to objelodanio: A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoi (7/197). A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne uju; vidi ih kao da te gledaju, ali oni ne vide (7/198). Ako je ovaj zakljuak primjenljiv na idole primitivnog paganstva u

starom arapskom dahilijjetu, on je takoer primjenljiv i na sva lana boanstva u modernpm dahilijjetu. Ovi novi idolopoklonici obraaju se, mimo Allaha, zatitnicima iz redova aktuelne, mone vlasti na zemlji. Ali ovi zatitnici ne mogu ni njima a ni sebi pomoi onda kada doe Allahova odredba, shodno Njegovoj volji, vezana za robove, u zacrtanom roku. Ako primitivna boanstva Arapa nisu ula, a njihove vjetake oi gledaju ali ne vide, tako i neka nova boanstva - niti uju niti vide. Domovina, nacija, proizvodnja, stroj, povijesni determinizam i ostala lana boanstva u modernom dahilijjetu... a ona od tih lanih boanstava iz reda ljudi - koji vide i uju, kojima se pripisuju prerogativi Boanstva, pa ona donose' svojim uredbama zakone i sude prema njima, a ona u sutini 156

takoer ne uju i ne vide ta boanstva spadaju u one za koje Allah kae: Mi smo za dehennem mnoge dinove i ljude stvorili: oni pameti imaju a njima ne shvaaju, oni oi imaju a njima ne vide, oni ui imaju a njima ne uju; oni su kao stoka, ak i gori - oni su zaista nemarni (7/179).

Onaj koji poziva Allahu sree se sa jednim od mnogobrojnih stanja dahilijjeta. Treba da kae ono .to je Allah (Uzvieni) naredio Svome Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da kae: Reci: "Zovite boanstva vaa, pa protiv mene kakvo hoete lukavstvo smislite i ne odugovlaite, moj zatitnik je Allah koji Knjigu objavljuje. i On e o dobrima brine. " A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoi. A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne uju; vidi ih kao da te gledaju, ali oni ne vide (7/195-198). Doista su oni jedni te isti u svakoj zemlji i u svakom vremenu! Ti s'a svakim - lijepo! I trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni! A ako ejtan pokua da te na zlo navede, ti potrai utoite u Allaha, On uistinu sve uje i zna. Oni koji se Allaha boje, im ih sablazan ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dodu sebi, dok prijatelje ejtanove ejtani podravaju u zabludi i oni ne dolaze sebi. Kad im nijedan ajet ne donese, oni govore: "Zato ga sam ne izmislir - Reci: 1a slijedim samo ono to mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od 'G ospodara vaeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju. A kad se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite da 157

biste bili pomilova ni. I spominji Gospodara svoga ujutro i navee u sebi, ponizno i sa strahopotovanjem i ne podiui jako glas, i ne budi nemaran, oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju <7119206). Ove boanske smjernice dolaze ma kraju sure; dolaze od Allaha (Uzvienog) , Njegovim tienicima, Postaniku (alejhi' s-selam) i onima koji vjeruju jo dok su bili u Meklq, u suoenju sa dahilijjetom koji se nalazio svuda oko njih na Arabijskom poluotoku i na cijeloj Zemlji. Ove Boanske smjernice, koje dolaze u periodu sueljenja sa tim bezobzirnim dahilijjetom i zalutalim ovjeanstvom, pozivaju nositelja misije Poslanika (alejhi's-selam) da bude tolerantan i velikoduan, da trai da se ine dobra djela koja kao takva poznaje ljudska priroda po svojoj jednostavnosti, bez kompliciranja i prisiljavanja; da se okani neznalica tako to ih nee kanjavati, niti s njima raspravljati niti obraati panju na njih. Pa ako prijeu granicu i izazovu Njegovu srdbu svojim prkosom i odbijanjem, a ejtan jo vie poveava tu srdbu, neka zatrai utoi,te kod Allaha kako bi

se smirio, sabrao i otrpio: Ti sa svakim - lijepo! i trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni! A ako ejtan pokua da te na zlo navede, ti potrai utoite u Allaha, On uistinu sve uje i zna. Oni koji se Allaha boje, im ih sablazan ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dodu sebi <7/19Mov. Zatim ga Allah upoznaje sa prirodom ovih neznalica i nagovaranja koje stoji iza njih, a koje ih podrava u zabludi i stranputici; spominje neke od njihovih postupaka sa Poslanik om (alejhi' s-selam) njihovo traenje nadnaravnih uda da bi im ukazao na to ta e im rei, da ih upozna sa prirodom poslanstva, sutinom Poslanika (alejhi' s-selam) i t da ispravi njihova shvatanja o tome i o Njegovom odnosu prema Plemenitom Gospodaru: Dok prijatelje ejtanove ejtani podravaju u zabludi i oni ne dolaze sebi. Kad im nijedan ajet ne donese, oni govore; "Zato ga sam ne izmislir - Reci: 1a slijedim samo ono to mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara vaeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju (7/202-203). I u povodu ukazivanja na ono to mu je objavio njegov Gospodar od Kur'ana, dolazi smjernica vjernicima vezana za etiku sluanja Kur'ana i spominjanja Allaha uz skretanje panje na trajnost zikra i njegovog nezanemarivanja. Pa ako meleki koji ne grijee, spominju Allaha, veliaju Ga i seddu Mu ine, onda je pree da ljudi koji puno grijee ne zanemaruju sjeanje na Allaha, Njegovo slavljenje i injenje sedde: A .kad se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite da biste bili pomilovani. I spominji Gospodara svoga ujutro i navee u sebi, ponizno i sa strahopotovanjem i ne 158

podiui jako glas, i ne budi nemaran, - oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju (7/204-206). Ti sa svakim - lijepo! i trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni! A ako ejtan pokua da te na zlo navede, ti potrai utoite u Allaha, . On uistinu sve uje i zna. Oni koji se Allaha boje, im ih sablazan ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dou sebi (7/199-201). Prema ljudima se velikoduno i lijepo odnosi; ne trai od njih savrenstvo i ne zaduuj ih pretekim etikim uzusima. Prijei preko njihovih grjeaka, slabosti i nedostataka. Sve to ini u linim odnosima, a ne u pitanjima vjerovanja i u vjerskim dunostima. U islamskom vjerovanju i Allahovom eriatu nema gledanja kroz prste i tolerantnosti. To postoji kada je u pitanju uzimanje i davanje, druenje i dobrosusjedski odnosi. Na taj nain ivot postaje lahak i fleksibilan. Pratanje onoga to je posljedica ljudske slabosti, samilost i tolerantnost u tome, obaveza je starijih i snanih u odnosu prema mlaim i slabijim. A Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) je uvar, upuiva, uitelj i odgojitelj. On je najprei da bude tolerantan,

irokogrudan i velikoduan. On je takav i bio. Nikada se nije rasrdio zbog linog interesa. A kada je bila u pitanju Allahova vjera, njegovu srdbu nita nije moglo zaustaviti. Svim akterima i nositeljima ove misije je nareeno ono to je bilo nareeno Poslanik u (alejhi' s-selam) . Komunikacija sa ljudskim duama radi njihove upute iziskuje irokogrudnost, toleranciju, pojednostavljenje i olakavanje, bez indiferentnosti i poputanja kada je u pitanju Allahova vjera. I trai da se ine dobra djela (7/199). To je jasno, svima poznato dobroinstvo o kome ne treba raspravljati niti polemizirati, dobroinstvo o kome se slau zdrave ljudske prirode i ustrajne ljudske due. Duu kojoj ovo dobroinstvo postane uobiajeno i normalno ponaanje, lahko je poslije toga usmjeravati i voditi. Ona dobrovoljno ini razliita dobra djela bez zaduivanja. Nita duu ne odvraa od dobra kao to je odvraa kompliciranje, tekoa i zatezanje u poetku njenog upoznavanja sa obavezama. Uvjebavanje dua iziskuje njihovo zaduivanje u poetku jednostavnim, lagahnim i opepoznatim zaduenjima, kako bi se olakalo 159

njihovo usmjeravanje i voenje i kako bi se same navikle na izvravanje drugih, teih obaveza sa lahkoom, dobrovoljnou i fleksibilnou. A neznalica se kloni (7/199). Neznanje nasuprot razboritosti i neznanje nasuprot znanju. A ta dva pojma su bliska jedan drugom. A klonjenje se ostvaruje ostavljanjem i zanemarivanjem, nepridavanjem vanosti postupcima koje ine i rijeima koje izgovaraju iz neznanja, dostojanstvenim prelaskom preko svega toga, neulaenjem u rasprave sa njima koje ne vode niemu osim zatezanju, natezanju i troenju vremena i energije. A preuivanje toga i zanemarivanje njihova neznanja moe dovesti do pripitomljavanja i ukroivanja njihovih dua umjesto nepristojnosti prilikom odgovaranja i nepopustljivosti u prkosu. Pa, ako ne dovede do ovog rezultata kada su oni u pitanju, u najmanju ruku, takav postupak e ih izolovati od onih u ijim duama ima dobra. Jer, vidjet e da nositelj misije podnosi i prelazi preko nevanih i nebitnih stvari, a da ove tvrdoglave, tupoglave neznalice doista ne znaju, pa e pasti u njihovim oima i biti izolovani. Nositelj islamske misije je najpozvaniji da slijedi ovu

Boansku Uputu i smjernicu koja dolazi od Onoga koji poznaje unutranjosti i tajne dua. Meutim, Allahov Poslanik je ovjek. Mogue je da se rasrdi zbog neznanja neznalica, blesavosti blesavih i gluposti glupaka. Pa, ako ih i podnese Allahov Poslanik (alejhi' s-:selam) , moda to nee biti u stanju uiniti nositelj misije poslije njega. A prilikom srdbe, ejtan navodi duu na zlo, kada je ona u stanju uzrujanosti, afektivnosti i nekontrolisanosti. Stoga mu njegov Gospodar n.areuje da potrai utoite kod Allaha, kako bi zatomio srdbu i presjekao ejtanov put: , Oni koji se Allaha boje, im ih sablazan ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dodu sebi, (7/201). Ovaj kratki ajet otkriva udesne sugestije i nagovjetaje; duboke istine sadri nadnaravno, prefinjeno kur'ansko izraavanje. Zavretak ajeta rijeima: i odjednom dodu sebi, pridodaje mnoga znaenja prvom dijelu ajeta koja nemaju rijei koje . bi odgovarale pm znaenjima u tom dijelu ajeta. On ukazuje da sablazan ejtanska osljepljuje, prekriva i iskljuuje razboritost. Ali, bogobojaznost, stalno sjeanje na Allaha i strah od Njegove ' srdbe i kazne je ona spona koja vee srca sa Allahom, budi ih iz nemara prema Njegovoj Uputi i. podsjea one koji se Allaha boje. I kada se sjete, njihovi vidici se otvore i zastor sa oiju se podigne: I odjednom dodu sebi. ejtanov dodir znai sljepou, a sjeanje i spominjanje Allaha vienje. ejtanov dodir je tama, a usmjeravanje ka Allahu je svjetlost. 160

Bogobojaznost brie i potire ejtanov dodir. ejtan nema vlasti nad onima koji se Allaha boje. Takvi su oni koji se Allaha boje: im ih sablazan ejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dodu ebi (7/20V. Pojanjenje ovog stanja dolazi umetnuto izmeu naredbe Allaha (Uzvienog) o klonjenju od neznalica i pojanjenja ta i ko stoji iza tih neznalica i gura ih u neznanje, glupost i nesuvis"'ost koju oni prakticiraju i kojom barataju. N akon zavretka osvrta, kontekst ponovo govori o neznalicama: Dok prijatelje ejtanove ejtani podravaju u zabludi i oni ne dolaze sebi. Kad im nijedan ajet ne donese, oni govore: "Zato ga sam ne izmisli!" - Reci: 1a slijedim samo ono to mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara vaeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju (7/202-203). Njihovi prijatelji koji ih podravaju u zabludi su ejtani iz reda dina, a mogu biti i ejtani iz reda ljudi, takoer. Oni im poveavaju zabludu, bez posustajanja, malaksalosti i prestanka. Otuda ine gluposti i nesuvislosti. I ostaju trajno u toj svojoj nepromiljenosti. Idolopoklonoci nisu prestaj ali traiti od Poslanika (alejhi' s-selam) nadnaravnosti. Kontekst ovdje predoava neke njihove izjave koje ukazuju

na njihovo nepoznavanje sutine poslanstva i prirode Poslanika: Kad im nijedan ajet ne donese, oni govore: "Zato ga sam ne izmisli!" (7/203). 'lj. zato ne insistira kod svoga Gospodara pa da ga objavi! Ili, zato ga sam ne izmisli? Zar nisi vjerovjesnik?! Oni nisu poznavali prirodu Poslanika i njegovu ulogu; takoer, nisu znali kakav je njegov odnos prema Gospodaru; nisu znali da on prima od Njega ono to mu On da; da se on ne utrkuje da daje prijedloge svome Gospodaru. A takoer, nita sam od sebe ne izmilja. Allah mu nareuje da im razjasni: Reci: 'Ja slijedim samo ono to mi Gospodar moj objavljuje (7/203). 161

Ne predlaem, ne izmiljam, ne posjedujem nita osim to mi objavljuje moj Gospodar i ne donosim nita osim ono to mi On nareuje. Pred njihovim oima se ukazivala ta runa slika proroka i vraeva iz doba dahili.ijeta. Nisu poimali ni razumijevali sutinu poslanstva i prirodu poslanika. Poslaniku (alejhi's-selam) se, takoder, nareuje da im objasni ono to se nalazi u ovom Kur'anu koji im on donosi; da im objasni njegovu sutinu koju oni previdaju; trae materijalna uda, a pred njima je ova Uputa koju oni zanemaruju: Ovo su jasni dokazi od Gospodara vaeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju <7/203). To je ovaj Kur'an. Jasni dokazi koji upuuju, milost koja se razlijeva, za onog ko vjeruje u njega i koristi se ovim opim dobrom. To je ovaj Kur'an od kojeg su se neznalice medu Arapima - u svome dahili.iietu - okretale traei nadnaravna, materijalna uda s kojima su dolazili raniji poslanici u ranoj fazi razvoja ovjeanstva i u lokalnim, neuniverzalnim poslanstvima, koja su vaila samo za njihovo vrijeme i prostor i koja su se obraala samo svojim savremenicima. A ta sa generacijama koje dolaze poslije njih i drugim narodima koji nisu vidjeli tu nadnaravnost?! To je ovaj Kur'an, iju nadnaravnost ne dostie nijedno materijalno udo ni u jednom aspektu u kojem ljudi ele udo, u bilo koje vrijeme i u bilo kojem mjestu. Ne izuzima se iz toga bilo ko od ljudi, prolih i buduih do Kijametskog dana! Ovaj njegov stilistiki aspekt ... gledajui na Arape u doba dahili.iieta,

moda je to bio njegov najistaknutiji aspekt, uzimajui u obzir znaaj koji su oni pridavati retorikom izraavanju u emu su se nadmetati na svojim sajmovima. Kur'an je bio i ostao do dana dananjeg nadnaravan i nedostian za ljude. Allah im je uputio izazov u tome i taj izazov jo uvijek traje i vai. Oni koji prakticiraju i upranjavaju umjetnost izraavanja medu ljudima, i koji znaju domet ljudske moi i snage u tome, oni najbolje znaju da je ovaj kur' anski aspekt apsolutno nadnaravan i nedostian. Bez obzira da li ideoloki pripadali ovoj vjeri ili ne. Izazov u ovom domenu se zasniva na objektivnim osnovama pred kojima su u istoj poziciji oni koji vjeruju i oni koji poriu. I kao to su velikai iz plemena Kurej - u svom dahili.iietu - nalazili u Kur'anu neto to nisu mogli odagnati od sebe, iako su ga 162

poricali i prezirali, isti je takav sluaj danas i sutra sa svakim neznalicom koji porie i prezire, nalazi u njemu ono to su nalazile ranije neznalice. Iza toga ostaje djelovati nedostina, nadnaravna tajna u ovoj jedinstvenoj Knjizi. Ostaje ona mo i vlast koju ona ima nad prirodom, istog onog momenta kada se komunikacija meu njima uini slobodnom. Pa ak i oni ija su srca prekrivena zastorom i preko kojih se nalaze teke naslage, ponekad i njihova srca zadrhte i ustrepere. Katkada se i njihova srca uzbude, pod pritiskom ove moi, sluajui uenje ovog Kur' ana. Oni koji govore su mnogobrojni. Ponekad njihov govor sadri neke principe, naela, ideja i tendencije. Ali ovaj Kur'an je jedinstven . prema svom djelovanju i tragu koji ostavlja svojim govorom u ljudskoj prirodi i njihovim srcima. On je superioran i nadmoan tom nadmonom snagom. Velikai i monici iz plemena Kurej su govorili svojim sljedbenicima, a ustvari su to govorili samim sebi: Ne sluajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali! (41/26), jer su osjeali u svojim duama dodir ovog Kur'ana i njegov odjek, izazov koji je neodoljiv. I dan danas monici pokuavaju da srca odvrate od Kur'ana pisanjem i objavljivanjem

raznovrsnih djela. Ali, uprkos svega toga, ovaj Kur'an ostaje i dalje nadmoan i nepobjediv. I im se iznese ajet ili ajeti tokom ljudskog govora, oni se odmah raspoznaju i izdvoje po svojoj vokaciji, ovladavajui unutranjim osjeanjem sluatelja i marginalizirajui nakieni ljudski . govor ije dotjerivanje je zamorilo govornike. N akon toga ostaje materija i sadraj ovog Kur'ana. Nisu dovoljne ove uzgredne, prijelazne stranice U okrilju Kur'ana da bi se govorilo o materiji i predmetu ovog Kur'ana. Rijei nemaju kraja, a prostor je beskrajan. I ta se uope moe rei u nekoliko stranica?! Nain ovog udesnog Kur' ana u obraanju ljudskom biu prezentiranju istina egzistencije - je metod obraanja cjelokupnom ljudskom biu - ne izostavlja nijednu njegovu stranu' a da joj se ne obraa u jednom kontekstu; ne ostavlja nijedan od moguih prilaza tom biu, a da ne ulazi kroz njega; ne proputa nijednu njegovu primisao, a da joj se ne odazove i ne ostavlja nijedan poziv, a da ne odgovori na njega. Metod ovog udesnog Kur'ana, zahvata problematiku ove egzistencije, otkriva ono to priroda ovjeka, njegovo srce i um prihvataju ' apsolutnim, bezuvjetnim prihvatanjem, sa ivom rezonancijom i jasnim vienjem, a takoer i ono to se podudara sa potrebama te prirode, animira njene unutranje snage i usmjerava ih ispravnim pravcem. 163

Program ovog udesnog Kur'ana, koji vodi ljudsku prirodu korak po korak, etapu po etapu, izlaui je lagahno i njeno, ali uz ivost i toplinu u isto vrijeme, jasnou i mudrost, predstavlja stepene na uspinjuoj ljestvici ka vrhuncu spoznaje i vienja, uzbuenja i rezonancije, akomodacije i ustrajnosti na Pravom Putu, osvjedoenja i pouzdanja, mira i sigurnosti - ka malim i velikim istinama ovog Univerzuma. Program ovog divnog Kur' ana dodiruje ljudsku prirodu tamo gdje niko od ljudi ne oekuje da bude mjesto dodira, ili da to bude struna rezonance. I odjednom se priroda potrese, puta glas i odaziva se. To je stoga to je Objavitelj Kur'ana Stvoritelj ovog ovjeka; On zna ono ta je stvorio i On mu je blii od vratne ile kucavice. Taj program? Ili sama materija koju K ur' an predoava u ovom programu. Ovdje je ta irina i prostranstvo koju rije ne moe dosegnuti: Reci:"'Kad bi more bilo mastilo da se ispiu rijei gospodara moga, more bi

presahlo, ali ne i rijei Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli jo jednim slinim 08/109). Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije jo sedam mora, ne bi se ispisa/e Allahove rijei (31/27). Onaj ko pie ove rijei proveo je - Allahu hvala i zahvala - u svjesnom studiranju ove Knjige dvadeset i pet godina, bavei se tematskim istinama ove Knjige, u razliitim poljima ljudske spoznaje - tamo gdje je doprla ljudska spoznaja i tamo gdje nije doprla - i iitavao istovremeno ljudske pokuaje u tim aspektima. I vidio je... vidio je to ogromno, iroko, prostrano obilje u ovom Kur'anu, pored tih izoliranih jezerca, malih vrtaa i ustajalih barutina. U sveobuhvatnom gledanju na ovaj Bitak, njegovu prirodu, bit, aspekte, izvor, nastanak, njegove tajne, ono to skriva u svojoj utrobi, iva bia i stvari koje u njemu postoje, tematiku ije je neke aspekte dotakla ljudska filozofija ... U sveobuhvatnom pogledu na ovjeka, njegovu duu, izvor, postanak, skrivene potencijale njegovih snaga, polja aktivnosti, prirodu njegove konstrukcije, njegove emocije, interakciju, stanja i tajne, tematiku ije su neke aspekte dotakle znanosti biologija, psihologija, pedagogija, sociologija, a takoder i ideoloki pravci i vjere .. 43 . V.: Hasaisu't-ttsawwuri'l--islamijji we muqawwimatuhu, Haze'd-din, El-Islam we mukilatu'l-hadartti, Me'alimu ft't-tariqi, od ovog autora, i: El-Insanu bejne'l-madijeti we'lislam, Dirasat ft'n-nefsi'l--insanijjeti, Et-Tetawwuru we's-sebatu fi hajati'l-beerijjeti, Menhedu't-terbijeti'lislamijjeti i Menhedu'l-fenni'l-islamijji, od Muhammeda Qutba 164

U gledanju na sistem ljudskog ivota, aspekte stvarne aktivnosti u njemu, domene. i sfere vezivanja i doticanja, potrebe koje se stalno obnavljaju i reguliranje tih potreba, problematiku ije su neke aspekte dotakle teorije i razliiti socioloki, ekonomski i politiki pravci ... 44 U svakom od ovih polja i sfera svjestan istraiva Kur'ana nalazi mnotvo tekstova i smjernica, ije obilje i raznovrsnost izazivaju zapanjenost. Povrh originalnosti, istinitosti, dubine, obuhvatnosti i vrijednosti koje sadri ovo mnotvo. Nisam niti jednom, u suoavanju sa ovim osnovnim temama, osjetio potrebu za tekstom izvan ovog Kur'ana, osim za Poslanikovim (alejhi' sselam) rijeima, a one su opet posljedica i trag ovog Kur'ana. Dapae, bilo koja druga rije izgleda sasvim bijedno - makar bila i tana - u poreenju sa onim to istraiva nalazi u ovom udesnom Kur'anu. Ove izjave i konstatacije su rezultat stvarnog iskustva i prakse i dugotrajnog druenja u svjetlu potrebe posmatranja, istraivanja i prouavanja ove problematike. Nema potrebe da ja hvalim ovu Knjigu. A ko sam ja, a ko su svi ovi ljudi da dodaju bilo ta Allahovoj Knjizi svojim pohvalama? Ova Knjiga je bila jedini izvor spoznaje, odgoja, usmjeravanja i obrazovanja jedinstvene generacije ovjeanstva, generacije kojoj nema

sline ni prije ni poslije u povijesti ovjeanstva, generacije asnih ashaba koji su uinili u povijesti ovjeanstva taj ogromni, duboki i dalekoseni dogaaj, koji do danas nije istinski prouen. Ovaj izvor je bio taj koji je kreirao - Allahovom voljom i odredbom ovu otjelovljenu mudizu u svijetu ljudi. To je mudiza koju ne nadilaze sve mudize i uda koja su pratila sva poslanstva. Ta mudiza je bila stvarna i oita; da je ta jedinstvena generacija predstavljala neponovljiv povijesni fenomen ... 45 Drutvo koje je obrazovano od te jedinstvene generacije prvi put i koje je trajalo vie od hiljadu godina, bilo je regulisano eriatom sadranim u ovoj Knjizi. Ono se zasnivalo na temelju njegovih vrijednosti, mjerila, smjernica i sugestija. Ovo drutvo je bilo druga nadnaravnost u povijesti ovjeanstva, u poreenju sa drugim oblicima ljudskih drutava koja su V. Nahwt mudittmt'in islamijjin, od ovog autora. 45 V. Mt'alim fi't-tariq, poglavlja Diilun mutt!trridun i Et-Tesawwuru'l-islamijji we's. seqafttu. 165

nadmaivala to drutvo u materijalnim mogunostima zbog razvoja ljudskog iskustva u materijalnom svijetu, ali ga nisu dostigla u "ljudskoj, humanoj civilizaciji".46 Ljudi danas, u modernom dahilijjetu, trae svoje i potrebe svojih drutava i ivota izvan ovog Kur'ana, kao to su ljudi u arapskom dahilijjetu traili nadnaravna uda mimo ovog Kur'ana. to se njih tie, njihov primitivni dahilijjet i duboko neznanje, kao i njihove strasti i lini interesi, zamagljivali su i onemoguavali vienje kolosalnog kosmikog uda u ovoj udesnoj Knjizi. A kad su u pitanju sljedoenici modernog dahilijjeta, izmeu njih i ovog Kur'ana se isprjeava obmana i opsjena ljudskog znanja koje im je Allah omoguio u svijetu materije, kao i obmana modernih organizacija i sistema koji su takvi zbog sloenosti ljudskog ivota danas, njegovog razvoja i sazrijevanja s aspekta organizacije i . ustrojstva. To je sasvim normalna stvar s protokom vremena i ivota, nagomilavanjem iskustva, nametanjem novih potreba i njihovom sloenou takoer. Izmeu njih i Kur'ana takoer se i sprjeava etrnaestvjekovna idovsko - kriarska mrnja i zavjera, koja nijednog momenta ne prestaje voditi rat protiv ove vjere i njegove ispravne Knjige; koja ne prestaje s pbkuajima odvraanja njenih sljedbenika od nje i njihovog udaljavanja od njenog neposrednog usmjerenja nakon to su

idovi i krstai shvatili, iz svog dugotrajnog iskustva, da nisu u mogunosti unititi sljedbenike ove vjere sve dok se oni vrsto dre okupljeni oko ove Knjige kao to je to inila prva generacija muslimana, ne okupljeni radi melodinog uenja njenih ajeta, dok su njihovi ivoti u cijelosti daleko od njegovih naputaka i smjernica. To je sveobuhvatna, kontinuirana, ustrajna, podla i perfidna zavjera i spletka iji je konani plod ovo stanje u kojem ive ljudi koji se danas nazivaju muslirp.anima - a nisu muslimani sve dok svoj ivot ne budu regulirali zakonom ove vjere i drugi pokuaji, u svakom mjestu, brisanje tragova ove vjere i izuavanje neke druge knjige mimo Kur'ana, na.koju e se ljudi obraati u reguliranju i ustrojstvu cjelokupnog ivota, rjeavanju svakog spor i svakog prijepora u vezi sa donoenjem zakona i propisa u ivotu, kao to su se muslimani obraali Allahovoj Knjizi u ovim pitanjima. To je ovaj Kur'an kojeg ne poznaju njegovi sljedbenici danas. Zato to posveuju panju samo melodinom uenju, ilahijama, hamajlijama i klimanju glavom, nakon to su ih udaljila od njega stoljea perfidne i V. isto, poglavlja: La ilahe illallah - menhedu'l-hajat i Tabi'atu'l-mudtemei1-islamijji. 166

lukave zavjere, pomzavajuceg neznanja, obmanjujueg obrazovanja, nereda koji obuhvaa misao i srce i zlosretne, iskvarene stvarnosti. To je ovaj Kur'an od koga su predanji protagonisti dahilijjeta odvraali ljude traei i zahtijevajui materijalna uda, a od koga moderni sljedbenici dahilijjeta odvraaju mase pomou novog "kur'ana" koga oni izmiljaju i pomou raznovrsnih mas-medija i sredstava informiranja i propagande. To je taj Kur'an o kome Znani i Obavijeteni kae: Ovo su jasni dokazi od Gospodara vaeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju <71203). Jasni dokazi koji razotkrivaju i osvjetljavaju; Uputa koja usmjerava i ukazuje i milost koja preplavljuje za ljude koji vjeruju. Oni su ti koji sve ovo ' nalaze u asnom Kur'anu. Ovo je Kur'an u ijem kontekstu izravno dolazi smjernica vjernicima: A kad se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite da biste bili pomilovani (7/204). I njegovim spominjanjem zavrava ova sura koja je i zapoela aluzijom na Kur'an: Objavljuje ti se Knjiga - i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje - da njome opominje i da vjernicima bude pouka (7/2).

Postoje razliite preqaje o mjestu naredbe da se slua i uti kada se ui Kur'an. Neki uenjaci smatraju da se naredba odnosi na fard - namaz kada imam ui Kur'an naglas, pa mukte dija mora utjeti i sluati uenje i nee uiti uz glasno uenje imama i nee se nadmetati s njime u uenju. Takva je predaja koju prenosi Imam-i Ahmed i autori Sunena, a za koju Tirmizi kae da je dobra (has en) , a Ehu Hatem Razi smatra da je vjerodostojna (sahih) , prenosei h adis od Zuhrija, u slijedu, Ebu Eksellle Lejsi, Ehu Hurejre, da je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) , kada je zavrio namaz u kome je uio naglas, rekao: "Je li neko od vas maloprije uio sa mnom?" Neki ovjek ree: "Da, Allahov Poslanie." "Ja kaem: ta se to neko nadmee sa mnom u Kur'anu?" ree Poslanik (alejhi's-selam) . 167

Otkada su to uli od Poslanika' (alejhi's-selam) , ljudi su prestali uiti Kur'an za njim u namazu u kojem on ui naglas. Takva je i predaja prenosei u slijedu lbni Derira u Te/siru Ehu Kurejb, Muharibi, Davud ibni Ehi Hind, Beir ibni Dabir da je rekao: "lb ni M es' ud je klanjao i uo je neke ljude kako ue za imam om. Kada je zavrio, rekao je: "Zar nije dolo vrijeme da shvatite, zar nije dolo vrijeme da se urazumite: A kada se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite, kao to vam je naredio Allah."47 Neki smatraju da je ovo bila uputa muslimanima da ne budu kao idolopoklonici koji su dolazili kod Poslanika (alejhi's-selam) za vrijeme klanjanja, pa bi jedan drugom govorili: We sluajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali <4I/26J, pa im je Allah objavio odgovor: A kad se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite (7/204). Ovo je rekao Kurtubi, dodavi: "Objavljeno je u vezi sa namazom." To se prenosi od lbni Mes' uda, Ehu Hurejrea, Dabira, Zuhrija, Ubejdullaha ibni Umejra, Ata' a ibni Ehi Rebaha i Seida ibni Musejjeba. lbni Derir biljei i pov:od objavljivanja ovog ajeta rijeima:"Kazivao nam je u slijedu: Ehu Kurejb, Ehu Bekr i b ni Ajja, Asim, od M usejjeba ibn i Rafia da je Ibni Mes'ud rekao: "Neki od nas su nazivali drugima selam u namazu, pa je Objavljen ajet: A kada se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite da

biste bili pomilovani (7/204). Kurtubi u svome Te/siru veli: Muhammed ibni Kab Kurezi kae: "Kada bi Poslanik (alejhi' s-selam) uio Kur'an u namazu, odazvali bi mu se oni koji klanjaju iza njega. Kada bi rekao: Bismillah (Uime Allaha, Milostivog, Samilosnog), govorili bi isto kao i on sve do kraja Fatihe i sure. Tako je to trajalo sve dok nije objavljeno: A kada se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite da biste bili pomilovani (7/204). Ovo uazuje na to da je smisao naredbe da se uti, ostavljanje odazivanja Poslaniku (alejhi' s-selam) koje su oni izgovarali glasno tokom uenja." Kurtubi takoer veli: Katade kae o ovom ajetu: "Doao bi neki ovjek dok su drugi u namazu, pa bi ih upitao: Koliko ste klanjali? Koliko se razilaze u pitanju uenja za imamom. a) Za imamom se ne ui ni u namazu u kome se ui naglas ni u onom u kome se ui u sebi. Uenje imama je uenje muktedije. b) Muktedija ne ui u namazu u kome se ui naglas, a ui za vrijeme stanke izmeu Fatihe i sur-e. e) Uope ne ui u namazu u kome se ui naglas, a ui u onome u kome se ui u sebi. 168

je jo ostalo? Pa je Allah (Uzvieni) objavio: A kada se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite (7/204). Od Mudahida se prenosi da je rekao: "Govorili bi u namazu o svojim potrebama i poslovima, pa su objavljene Allahove rijei: da biste bili pomilovani (7/204). Oni koji smatraju da se ajet odnosi iskljuivo na uenje Kur'ana u namazu, argumentiraju svoj stav predajom koju biljei Ibni Derir: Prenio je Humejd ibni Mes'ad slijedom: Bir ibni Mufeddal, Deriri, da je Talha ibni Ubejdullah ibni Kurejz rekao: Vidio sam -da Ubejd ibni Umejr i Ata' ibni Ehi Re bah priaju, a kaziva kazuje (misli: a ua ui) pa sam rekao: Zar ne sluate Kur'an, pa da zasluite obeanje (misli na Allahove rijei: da biste bili pomilovan i (7/204J ? Nastavlja: Pogledali su u mene i vratili se svom razgovoru. Ja sam ponovio svoj upit, pa su bacili pogled na mene i nastavili razgovor. I po trei put sam im skrenuo panju, pa su pogledali u mene i rekli: To se odnosi na namaz: A kada se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite (7/204). Ibni Kesir, prenosei ovaj sluaj veli: Ovako kae Sufjan Sevri, prenosei od Ehu Haima Ismaila ibni Kesira, a on od Mudahida, da je rekao za Allahove rijei: : A kada se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite (7/204J." To jest, u namazu. Tako neto prenose i drugi od Mudahida. Abdurrezzak prenosi od Sevrija, on od Lejsa, da je Mudahid rekao: "Ne smeta kada se Kur'an ui van namaza da se pria." Neki smatraju da se to odnosi na namaz i na hutbu za vrijeme dume i bajram namaza. To je miljenje Seida ibni Dubejra, Mudahida, Ata' a,

Amra ibni Dinara, Jezida ibni Esleme, Kasima ibni Muhajmira, Muslima ibni Jesara, ehra ibni Haveba i Abdullaha ibni Mubareka. Kurtubi veli: Ovo je slabo miljenje jer Iiema mnogo uenja Kur'ana, a obavezno je utjeti tokom cijele hutbe. To je ustvrdio Ibnu'l-' Arebi i Nakka: "Ajet je mekkanski, a u Mekki nije bilo ni hutbe ni dume." Kurtu bi u Te/siru takoer, kae: N akka veli: Komentatori Kur'ana su saglasni da se ovo sluanje odnosi na propisane i nepropisane namaze. Nehhas veli: Filoloki .- odnosi se na sve osim ako ima neki drugi dokaz koji ukazuje na specifikaciju. Mi ne vidimo u povodima Objave neto to bi ga svelo na propisani i nepropisani namaz. Zato to se uzima u obzir openitost teksta, a ne posebnost povoda. Blie je istini da je tekst opi i da ga nita ne suava. Sluanje ovog Kur'ana i utnja - kad god se on ui - primjerenije je veliini tog govora i veliini uzvienosti onog ko ga je rekao. Kada Allah kae: Zar . ne sluaju ljudi i ne ute!? A potom slijedi i malo milosti za njih: da biste bili pomilovani (7/204J, ta je to to ga ograniava samo za namaz? Kad god se 169

ui Kur' an i dua ga slua i uti postoji vie nade da ga shvati, potpadne pod njegov upliv i odazove se. Postoji vie nade da e biti pomilovana i na dunjaluku i ahiretu. I..Judi gube nenadoknadivim gubitkom okreui se od ovog Kur'ana. Doista, nekada samo jedan ajet ini u dui - kada ga slua i uti - uda u pogledu emocije, utjecaja, odaziva, prilagoavanja, vienja, spoznaje, sigurnosti, mira i dalekosean iskorak u osvjeavajuoj i prosvijetljenoj spoznaji. To zna samo onaj ko je to okusio i upoznao. Okupljanje oko ovog Kur'ana - svjesno i sa razmiljanjem, a ne samo radi uenja i melodinog izvoenja - izgrauje u srcu i umu jasno i . dalekoseno vienje, smirujuu i vrstu spoznaju, zanos, aktivnost i slobodu, pozitivan odnos, vrstou i odlunost u emu mu nije ni blizu ni jedna druga sportska disciplina, ili spoznaja ili eksperimentiranje. Vienje istina Bitka - kroz kur' ansko predoavanje, vienje i istina

ivota kao i vienje ljudskog ivota, njegove prirode i potreba kroz kur'anske odrednice, doista je izvrsno, jasno, precizno i duboko vienje, ono upuuje na njihovu obradu i primjenu drugim duhom, razliitim od onog kome usmjeravaju ljudski prikazi i izvjetaji. A sve ovo e prije dovesti do milosti, a to biva i u namazu i mimo namaza. Nema nita to bi specifi.ciralo ovu opu kur'ansku odrednicu i usmjerenje veui ga za namaz kao to prenosi Kurtubi od Nehhasa. Sura zavrava upuivanjem na spominjanje . Allaha openito u namazu i mimo namaza: I spominji Gospodara svoga ujutro i navee u sebi, ponizno i sa strahopotovanjem i ne podiui jako glas, i ne budi nemaran, - oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju <71205-206). lbni K.esir u svome Te/siru veli: "Allah Uzvieni nareuje da se On mnogo spominje poetkom i krajem dana. Kao to je naredio inje!lje ibadeta Njemu u ova dva vremena u svojim rijeima: I veliaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije suneva izlaska i prije zalaska <S0/39). A ovo je bilo prije propisivanja pet obligatnih namaza u noi Israa. Ovaj ajet je 170

mekkanski. Ovdje kae: ujutro - a to je poetak dana . - i naveer (upotrijebljena je rije asal, a to je pl ural od rijei esil, kao to je rije ejman zakletva, pl ural od rijei jemin) . Njegove rijei: u sebi, ponizno i sa strahopotovanjem, znae: spominji svoga Gospodara u sebi, sa nadom i strahom i rijeima, ali ne glasno. Zato dalje kae: i ne podiui glas. Tako je pohvalno da se ini zikr, da ne bude dozivanja i jakog podizanja glasa. I zato, kada su pitali Allahovog Poslanika (alejhi's-selam) rekavi: "Je li na Gospodar blizu, pa da ga apatom prizivamo, ili je daleko, pa da Ga dozivamo?", Allah je objavio: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli (2/I86J. U Buhariji i Muslimu se biljei hadis od Ehu Musaa E'arija (Allah bio njime zadovoljan) da je rekao: ''lJudi su podigli glasove uei dovu na nekom od putovanja, pa im je Poslanik (alejhi's-selam) rekao: "0, ljudi, uite u sebi, ta vi ne dozivate gluhog ni odsutnog; Onaj koga vi zovete uje i blizu je; blii je nekom od vas od vrata njegove jahalice." Nije prihvaeno miljenje lbni Derira, i prije njega Abdurrahmana ibni Ze jda ibni Eslema da je smisao ajeta naredba sluau Kur'ana u sluaju kada slua uenje zikra na ovakav nain i u ovakvom stanju. Kae dalje: Ovo to su rekli njih dvojica nema podrke ni od koga. Smisao ajeta je podsticanje ljudi na uestalo injenje zikra - ujutro i naveer - da ne bi bili od onih koji su nemarni. Stoga On hvali meleke koji veliaju Allaha dan -

no neprestano: oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju (7/206J. Spomenuo ih je s ovjm svojstvom kako bi se i drugi za njima poveli u uestaloj predanosti i ibadetu." Vidimo u onome to nam je prenio Ibni Kesir ovim povodom, kao i u Poslanik ovim hadisima, domet do kojeg su Kur'an i poslaniki odgoj doveli due Arapa u pogledu spoznaje sutine svoga Gospodara i sutine Univerzuma oko njih. Iz njihovog pitanja i odgovora vidimo dalekosenost promjene koju je izazvala ova vjera uz pomo ove asne Knjige i pravilnog poslanikog usmjeravanja. To je dalekosean iskorak u kome se oituje Allahova blagodat i milost, kada bi to ljudi znali. A potom, spominjanje Allaha, onako kako na to upuuju ovi tekstovi, nije puko spominjanje usnama i jezikom. Ve je to spominjanje srcem i duom. Spominjanje Allaha, ako ga ne prati vibracija osjeanja, drhtanje srca, ako dua ne ivi s njim i za njeg, ako nije popraeno skruenou, poniznou, strahopotovanjem i bojaznou, nije i nee biti pravi zikr spominjanje Allaha. Naprotiv, to m9e biti znak loeg i neprimjerenog 171

odnosa prema Allahu (Uzvienom) . On je usmjerenje Allahu ponizno i skrueno uz strahopo'tovanje i bogobojaznost. To je podsjeanje na Allahovu uzvienost i veliinu, podsjeanje na strah od Njegove srdbe i kazne i podsjeanje na nadu u Njega i traenje utoita kod Njega. Tako da se proisti duhovna supstanca u ovjeku i da se povee sa svojim onostranim, fluidnim, iskonskim izvorom. Pa kada se pokrene jezik sa srcem i kada usne progovore sa duom, neka to bude u formi i na nain koji ne remeti skruenost i ne proturjei pokornosti. Neka to bude sputenim glasom, ne zvidanje i vikanje, ne krika i buka, ne pjevanje i melodisanje. I spominji Gospodara svoga ujutro i navee u sebi, ponizno i sa strahopotovanjem i ne podiui jako glas, i ne budi nemaran, - <71205) l Ujutro i naveer; tako e srce biti u vezi sa Allahom u oba kraja dana. Spominjanje Allaha se ne ograniava samo na ovo vrijeme. Spominjanje Allaha treba biti prisutno u svakom momentu. Svijest o Allahovoj prisutnosti i kontroli mora biti prisutna u svakom asu. Ali u ova .dva vremena dua posmatra prizor oite promjene na stranici Kosmosa,

smjenu noi u dan i dana u no. U njima se srce spaja sa Univerzumom oko njega posmatrajui kako Allahova mo mijenja dan i no, pojave i stanja. Allah (Uzvieni) zna da je ljudsko srce najblie da potpadne pod utjecaj i odazove se u ova dva vremena. U Kur'anu je esto usmjeravanje ka spominjanju Allaha (Uzvienog) i Njegovom velianju u vremenima u kojima kao da cijeli Kosmos uestvuje u utjecaju na ljudsko srce, njegovom omekavanju, profinjavanju i buenju enje u njemu za spajanjem i vezom sa Allahom: Zato strpljivo podnosi ono to oni govore i veliaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije suneva izlaska i prije zalaska, i veliaj Ga nou i poslije obavljanja namaza <SOI39-40J. I obavljaj je u nonim asovima, i na krajevima dana, - da bi bio zadovoljan <20/130J. I spominji ime Gospodara svoga ujutro i predvee, i u jednom dijelu noi radi Njega molitvu obavljaj, i dugo Ga nou hvali (76/25-26). Nema potrebe za miljenjem da je nardba o ovom zikru u ovo vrijeme dola prije naredbe klanjanja obaveznih namaza u njihovim poznatim vremenima, to sugerira da je propisivanje obaveznog namaza uinilo izlinim ovu naredbu u ovo vrijeme. Ovaj zikr je obuhvatniji i openitiji od namaza; njegovo vrijeme nije ogranieno na: vremena obaveznih namaza. On takoer ima drugaiji oblik i formu od forme namaza, obaveznog i neobaveznog; on se obavlja srcem ili srcem i jezikom bez ostalih kretnji namaza. On je obubvatniji i od toga takoder. To je trajno ' 172

podsjeanje i permanentna svijest o Allahovoj uzvienosti, o Njegovoj kontroli javnog i tajnog, malog i velikog, mirovanja i kretanja, djela i namjere. Spomenuo je ovdje jutro, veer i no zbog toga to ova vremena imaju posebne podsticaje za koje Allah zna ta proizvode u ljudskom srcu, iji Stvoritelj zna njegovu prirodu i narav njegove strukture. I ne budi nemaran (7/205). Nemaran prema zikru, ne usnama i jezikom, ve srcem i duom; prema zikru zbog kojeg se srce trese pa ovjek koji ga ini ne uri da ga Allah primijeti u tome, niti ide tako urno da ga On vidi na tome. Sve to ovjek ini, malo ili veliko, u Allahovom je obraunu. Prema tome, to je zikr koji je nareen ovdje. U protivnom, ta bi onda bio zikr ako ne vodi predanosti, djelu, ponaanju i slijedenju. Sjeti se i spominji svoga Gospodara i ne budi nemaran . prema Njegovom spominjanju; neka ti srce ne bude nemarno prema Njegovoj kontroli i nadzoru ovjek je u najveoj potrebi da bude u stalnoj vezi sa svojim Gospodarom kako bi bio snaan da se odupre ejtanovom zavoenju: A ako ejtan pokua da te na zlo navede, ti potrai utoite u Allaha, On, uistinu, sve uje i zna (7/200J. Ova sura je ranije, spoetka, bila poprite sukoba izmedu ovjeka i ejtana. Kontekst dalje nastavlja izlagati povorku imana, s jedne strane, i povorku d.inskih i ljudskih ejtana koji se isprjeavaju na njenom putu, s druge strane, kao to spominje ejtana i u vijesti o onome kome je Allah ajete Svoje dao, pa se on od njih udaljio, te ga je ejtan sustigao i on je zalutao. Kontekst takoder i na kraju sure spominje ejtanova navoenje na zlo i traenje utoita u Allaha koji uje i

zna. To je povezan kontekst koji zavrava usmjeravanjem na spominjanje Allaha skrueno i sa strahopotovanjem i zabranom nemarnosti. Ova naredba i zabrana dolaze u povodu Allahove naredbe Poslaniku (alejhi' sselam) da sa svakim lijepo postupa, da trai da se ine dobra djela i da se kloni neznalica. To je upotpunjenje i dovretak znakova na putu i opskrbljivanje nositelja misije opskrbom koja e osnaiti i uiniti jakim u podnoenju tekoa puta. Zatim Allah navodi primjer sa Njemu bliskim melekima, onima koje ejtan ne moe zavesti, jer za njega nema mjesta u strukturi njihove prirode. Oni nemaju strasti, ne nadvladavaju ih porivi. Pa i pored toga oni stalno Allaha spominju i veliaju Ga, ne zaziru da Mu se klanjaju niti se susteu. A ovjek je potrebniji od njih sp9minjanju Allaha, ibadetu i velianju. Njegov put je teak. Priroda mu je podlona ejtanovom 173

zavoenju, podlona je upropatavajuem nemaru. A snaga mu je ograniena i nedostatna bez ove opskrbe na napornom putu: Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju (7/206). Doista su ibadet i zikr temeljni element u programu ove vjere. To nije program teorijske spoznaje i teoloke rasprave. To je program realnog pokreta radi promjene ljudske stvarnosti. A ljudska stvarnost ima svoje korijene i uporita u duama ljudi i u njihovim stanjima. Promjena ove dahilijjetske stvarnosti u Boansku stvarnost koju Allah eli ljudima, shodno Njegovom programu, izuzetno je teko i naporno pitanje. Treba dugotrajan trud i duboku ustrajnost. A snaga nositelja misije je ograniena. On nema snage suoiti se sa ovom tekoom bez opskrbe i pomoi koju

dobija od svoga Gospodara. Nije to samo znanje niti samo spoznaja. To je ibadet i traenje pomoi od Njega. To je opskrba, to je potpora, to je traenje pomoi na tekom i dugom putu. Otuda ovo posljednje usmjerenje u suri koja je zapoela rijeima Allaha (Uzvienog) upuenim Njegovom Plemenitom Poslaniku: Objavljuje ti se Knjiga - i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje . da njome opominje i da vjernicima bude pouka (7/2), iji kontekst sadri . prezentaciju povorke imana pod vodstvom asne skupine plemenitih poslanika, kojoj se na putu prepreuju spletke prokletog ejtana, intrige dinskih i ljudskih ejtana, protivljenje monika na Zemlji i rat koji vode silnici i vlastodrci. To je opskrba na putu i orue asne povorke na tome putu. 174

--- -------' -

---------S EL-ENFAL ORJAVUENA U MEDINI IMA 75 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Poslije sura El-En' am i El-A' raf koje su objavljene u Mekki, zadrat emo se na medinskom dijelu Kur'ana. Ranije smo rekli, U okrilju Kur'ana, da primjenjujemo slijed prema rasporedu u Mushafu, a ne slijed Objave: To smo primijenili i kod sura El-Bekare, Ali Imran, En-Nisa i El Maide. Ovom smo pristupili zbog toga to vremenski redoslijed Objave ajeta i sura u Kur'anu nije mogue kategoriki dokazati. Sve to do sada moemo rei jeste da je ovo mekkanski dio Kur'ana, a ovo medinski openito, premda i kod toga ima oito malo razilaenja. Meutim, to se tie vremenskog slijeda Objave, kategoriki, za svaki ajet

ili grupu ajeta ili suru u cjelini, skoro da postoji opravdanje daje nemogue da ovjek danas moe ita sigurno nai, osim kod odreenog broja ajeta o ijoj objavi postoje mutevatir predanja ili kategoriki dokazi vie verzija. U svakom sluaju, pokuaji da se prate ajeti Kur'ana i njegove sure, skladno vremenskom slijedu Objave, ima vrijednost i pomae poimanju programa islamskog kretanja, faza i koraka tog kretanja. Pa ipak, neznatna je sigurnost i kod ovog slijeda jer se javljaju izvjesne potekoe. Osim toga, i rezultati do kojih se doe na ovaj nain su vie priblini, a nisu kategoriki i definitivni. Katkada se na ove pribline i nedefinitivne rezultate nadovezuju i druge sloenij.e posljedice pa sam ja krenuo u ovom Zilalu da 175

izlaem Kur'an prema rasporedu sura donijetih u osmanskom Mushafu pokuavajui da uzmem u obzir historijske okolnosti svake sure openito, dajui prednost jednom sudu, pridruujui tome i objanjenja tadanje atmosfere i okruenja, takoer openito, upravo onako kako je to proteklo i kod definiranja ranije tretiranih sura u djelu U okrilju Kur'ana. Mi emo nastaviti, uz Boiju pomo, na ovaj isti nain i sa ovom surom. 48 Sura El-Enfal, koju ovdje izlaem, objavljena je poslije sure El Bekare. Objavljena je mjeseca ramazana, druge godine po Hidri, tanije devet mjeseci po Hidri. Prema preovlaujuem miljenju, objavljena je za vrijeme velike borbe na Bedru. Miljenje da je ova sura objavljena poslije sure El-Bekare he moe se prihvatiti kao krajnje sigurno. Sura El-Bekare nije objavljena odjednom, u cjelini, nego je dio nje objavljen poetkom medinskog perioda, a dio krajem tog perioda. Vremenska razlika izmeu ovog prvog i ovog drugog perioda jeste devet godina. Sigurno se zna da je sura El-Enfal objavljena izmeu ova dva vremenska perioda, a sura El Bekare bila je i prije toga i poslije toga otvorena, nezavrena. Brojni ajeti ove sure oDjavljeni su izmeu ova dva perioda i prikljueni su ovoj suri

prema naredbi Vjerovjesnika. Presudno je da je ova sura objavljena poslije sure El-Bekare, tj. daje poetak ove sure tada objavljen, kao to smo naveli kod definiranja sure El-Bekare.49 U nekim rivajetima stoji da su ajeti 30-36 sure El-Enfal mekkanski. To su ajeti: I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, a .Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije (8/30). Kada im se rijei Nae kazuju, govore: ''Ve smo uli! Da hoemo, i mi bismo tako neto rekli; to su samo izmiljotine naroda drevnih (8/31). A kad su oni rekli : Boe, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kiu ili nam poalji patnju nesnosnu!" (8/32). Allah ih nije kaznio, jer si ti medu njima bio; i Allah ih nee kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti (8/33). U djelu Meahidu'l-qijameti fi'l-Qur'an pokuao sam da iznesem scene Kijametskog dana skladno vremenskom slijedu sura Meutim, U okrilju Kur'ana pristupio sam ovom drugom metodu. 49 I, str. 23-34. 176

A zasluuju da ih Allah kazni kad braM drugima pristup asnom hramu, a oni nisu njegovi uvari. uvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali veina njih ne zna (8!34). Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zvidanje i pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete (8/3SJ. Oni koji ne vjeruju troe imanja svoja da bi od Allahova puta odvraali. Oni e ih, sigurno, utroiti, zatim e, zbog toga, aliti i na kraju e pobijeeni biti. A oni koji ne budu vjer9vali - u dehennem e biti potjeran i (8/36). Moda je one koji zastupaju ovu verziju da su ovi ajeti mekkanskl navelo to to ovi govore o situaciji koja je vladala u Mekki prije Hidre. Meutim, ovo nije nikakav razlog, jer postoje mnogi medinski ajeti koji tretiraju situaciju u Mekki prije Hidre. Tako se npr. u ovoj istoj suri, ajet 26, a on stoji ispred ovih ajeta, govori o slinoj situaciji. I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlaeni, - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonite dao i Svojom pomoi vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni (8/26J. I ajet 36, a on je posljednji od broja tih ajeta, govori o situaciji koja je vladala poslije Bedral posebno govori o trokovima politeista i ulaganju sredstava za namjensku opremu radi borbe na Uhudu: Oni koji ne vjeruju troe imanja svoja da bi od Allahova puta odvraali. Oni e ih, sigurno, utroiti, 1atim e, zbog toga, aliti i na kraju e pobijeeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u dehennem e biti potjeran i (8/36).

Rivajeti koji navode da su ovi ajeti mekkanski istiu i uzroke njihove objave. Meutim, ti rivajeti su proturjeni. U njima stoji da je Ehu Talih rekao Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) : "ta je to to snuje tvoj narod?" Vjerovjesnik mu odgovori: "Oni ele da me izigraju, da me ubiju i protjeraju." Ehu Talih nastavi: "Ko te je o tome obavijestio?" Vjerovjesnik ree: "Moj Gospodar!" Nato e Ehu Talih: "Divan li je taj tvoj Gospodar, neka bude na hair!" Resul.1llah ree: "Ja to oekujem, tavie, On Mi i ini dobro." I tada je objavljeno: . . i kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi . te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali.. . (8/30J Ibni Kesir navodi ovu verziju i suprotstavlja joj se rijeima: "Spominjanje Ehu Taliba je veoma udno, ak bi se moglo rei i neprihvatljivo jer je ovaj ajet objavljen u Medini, zatim ovo kazivanje, 177

konsultiranje, dogovararije i smijeranje Kurejevia da ga uhvate, protjeraju ili ubiju, bilo je uoi noi Hidre, poslije smrti Ebu Tali ba na oko tri godine. To je vrijeme kada su se oni mogli usuditi da ine ovako neto protiv Vjerovjesnika zbog smrti njegovog amide Ebu Taliba koji ga je titio, pomagao i preuzimao na sebe njegov teret." lbni Ishak spominje, prenosei od Abdullaha Ebi Nediha, od Mudahida ibni Abbasa, a takoer od njega i drugim putem, podui hadis o ovom zakljuku i spletkarenju Kurejevia u kome na kraju dolazi: "Allah mu je tada dozvolio da iseli iz Mekke i nakon to je doao u Medinu objavljeno mu je poglavlje El-Enfal u kome se navodi Allahova blagodat data Muhammedu (alejhi's-selam) i istovremeno iskuenje pri tome. I kad su ti nevjernici zamke razapinja/i da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su za_mke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije (8/30). Ovaj rivajet lbni Abbasa (Allah bio njime zadovoljan) podudara se s kontekstom Kur'ana koji dolazi prije i poslije ovih ajeta u kojem Allah (Uzvieni) podsjea Vjerovjesnika (alejhi's-selam) i vjernike na dobroinstvo koje im je dao u osvrtu kad ih je bodrio na dihad na Boijem putu, na njihovo usliavanje i prihvatanje onoga emu su pozivani i da budu vrsti i stabilni na dan napada i borbe itd. sve do kraja to tretira ova sura kao to emo objasniti; zatim da su ovi ajeti objavljeni u Medini kao cijela sura, to je prihvatljivije.

Zbog ovih okruenja iznijetih u ovim kazivanjima koji se navode kao uzroci Obtave, mi smo nastavili sa programom kojeg smo i odabrali pri izlaganju Casnog Kur'ana i onako kako je sura rasporeena u Mushafu Osmana (Bog mu se smilovao) , a ne prema slijedu Objave za koje danas nemamo sigurnog oslonca, mada tome pridruujemo i uzroke Objave i okruenja te Objave koliko je mogue. Neka je Allah na pomoi! Ova sura objavljena je u vrijeme velike borbe, borbe na Bedru, sa svim njenim okruenjima i onim to je vezano za nju u historiji islamskog 178

pokreta i historiji ovjeanstva uope. Ta borba sa svojim okruenjima je veliki uitelj na putu tog pokreta i te historije. Ovaj dan Allah je nazvao "Danom pobjede" kada su se sukobile dvije vojske i uinio ga raspuem medu ljudima i na onom svijetu, ne samo na ovom, i ne samo u ljudskoj historiji na Zemlji na ovom svijetu, kao to kae , Allah (Uzvieni) . Ova dva protivnic"ka tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali bie odijela od vatre skrojena, a kljuala voda bie na glave njihove ljevana; od nje e se istopiti ono to je u trbusima njihovim, i koia, a gvozdenim maljevima bie mlaeni; kad god pokuaju da zbog tekog jada iz nje iziu, bie u nju vraeni: "Iskusite patnju u uiasnoj vatri!" A one koji budu vjerovali i dobra djela inili - Allah e sigurno uvesti u dienntske bae, kroz koje e rijeke tei, u njima e se u narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjea e im svilena biti. Oni su bili nadahnuti da govore lijepe rijei i bili su nadahnuti na put Onoga koji je hvale dostojan (22/19-24). Navodi se da su ovi ajeti objavljeni u vezi sa ove dvije skupine koje su se sukobile na Bedru, na dan pobjede i raspua ne samo na ovom svijetu, ne samo u ljudskoj historiji na Zemlji, nego dan raspua i na buduem svijetu i zauvijek. Ovo svjedoenje od strane Allaha (Uzvienog) dovoljno je za predstavljanje veliine toga dana i njegovo vrednovanje. Mi emo iznijeti neke njegove vrijednosti kada se budemo osvrnuli na taj dogaaj, njegova okruenja i rezultate. Veliina ove borbe, dalekosenost i njena vrijednost nee biti jasno izloeni sve dok ne izloimo njenu prirodu, ne sagledamo smisao dihada ,

u islamu i ne otkrijemo motive ovog dihada i njegove ciljeve. Takoder mi neemo spoznati ni prirodu borbe dihada u islamu ni njegove motive i ciljeve prije nego spoznamo prirodu same ove vjere. hnam lbni Kajjim saeo je tekst dihada u islamu u svom djelu Zadu'l-Mead, a u poglavlju kome je dao naslov Fasil fi tertibi sijaqi hedijihi meia'l-kuffari ve'l-munafiqin Prvo to je njemu objavio Allah (Uzvieni) ... bilo je da ita u ime svog Gospodara koji je sve stvorio. To je poetak njegovog poslanstva. Tom prilikom Allah mu je naredio da ui tekst u sebi, a nije naredio da ga prenosi i drugom saopava. Potom mu je objavio: O ti, pokriveni! Ustani i opominji! (74/I-2). Allah ga je upozorio rijeima itaj i poslao ga s rijeima O, ti, zamotani! s naredbom da opominje svoju bliu rodbinu, svoj narod, pa Arape oko njih, pa Arape uope i zatim cio svijet. Muhammed (aleji'sselam) proveo je vie od 10 godina od poetka nakon poslanstva pozivajui u islam bez borbe i nenapadan ja i nenametanja dizije. Bilo mu je nareeno 179

da se sustee, strpi i kloni, a onda mu je bilo dozvoljeno da se iseli i vodi borbu. Nareeno mu je da se bori protiv svakoga ko se protiv njega bori, da se sustegne i ne napada onog koji njega ne napada. Potom mu je nareeno da se bori protiv politeista sve dok ne prihvate vjeru u kojoj e se svi klanjati samo Allahu. Nakon ove naredbe o dihadu nevjernici su svrstani u tri kategorije: - oni s kojima je sklopljen mir; - oni s kojima se je u ratu; - zimmijje. Nareeno mu je da se ispuni vrijeme trajanja ugovora sklopljenog s drugima o primirju, da se ispune obaveze prema onima koji su ostali pri ugovoru. Ako bi se pribojavali njihove prevare, taj ugovor bi bio odbaen. Borba se ne bi povela protiv njih prije nego bi se oni obavijestili da su

naruili ugovor. Nareeno mu je da se bori protiv onog koji je prekrio ugovor. Kada je objavljena sura Berae, objavljeno je i kako postupati s ovim kategorijama neprijatelja. Nareeno mu je . da se bori protiv svoga neprijatelja meu pristalicama Knjige sve dok ne plate diziju ili ne prime islam. Nareeno mu je da se bori protiv nevjernika i licemjera i da ne bude prema njima milostiv, nareeno mu je da se bori protiv nevjernika i orujem, a protiv licemjera dokazom i jezikom. Nareeno mu je da se dokidaju i odbacuju ugovori s nevjernicima. Oni s kojima su postojali ugovori u to vrijeme svrstani su u tri kategorije: - kategorija s kojima je nareeno da se povede borba (a to su oni koji su prekrili ugovor i nisu ga odrali). Muhammed (alejhi's-selam) je poveo borbu protiv njih i porazio ih; - kategorija onih s kojima je imao privremeni ugovor, a kojeg oni nisu prekinuli niti su pokazivali simptome da su ga prekinuli. Nareeno mu je da ugovor ostane na sn za cijelo dogovoreno vrijeme; - trea kategorija s kojima Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) nije imao nikakav ugovor i koji se nisu borili protiv njega ili, eventualno, oni koji su imali opi ugovor s Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) pa mu je nareeno da . sa takvima produi ugovor na etiri mjeseca i kad istekne to vrijeme, da povede borbu protiv njih. N a taj je nain Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) poveo borbu protiv onih koji su prekinuli ugovor, definirao rok trajanja 180

ugovora sa onima koji nisu imali nikakav ugovor ili su imali opi ugovor, fiksirano na etiri mjeseca. - naredio je da se ispuni rok onome ko je izvravao obaveze svoga ugovora. Svi ovi primili su islam i prije isteka dodijeljenog im roka. - zimmijjama je propisana dizija. Pitanje nevjernika nakon objavljivanja sure Berae bilo je svrstano u tri vrste; vrsta ratnika protivnika, vrsta sljedbenika ugovora i zimmijje. Zatim su oni s kojima je sklopljen ugovor o primirju prihvatili islam, a preostale su dvije skupine: - ratnici protivnici i stanovnici zimmijje Oni koji su ostali protivnici i ratovali protiv Vjerovjesnika (alejhi' sselam) bojali su ga se. Stanovnitvo u cjelini je na ovaj nain podijeljeno u tri kategorije: - muslimani koji su vjerovali Vjerovjesniku, - oni koji su se predali njemu i bili sigurni, - oni koji su se bojali i borili protiv njega. to se tie licemjera, njemu je nareeno da prihvati ono to ispoljavaju, a njihove tajne da se prepuste Allahu, nareeno mu je da se njima suprotstavlja naukom i dokazom, da ih izbjegava, da bude otar prema njima, da njegove rijei dopiru snano do njih, zabranjeno mu je da im klanja denazu, da se zadrava pred njihovim grobovima. Obavijeten je da, i ako on bude traio oprost za njih, Allah im nee oprostiti. Ovo je bio njegov postupak s njegovim neprijateljima - nevjernicima i munaficima. Iz ovog saetka faza dihada u islamu dolaze do izraaja osnovne i temeljne naznake dinaminog programa ove vjere. Ove karakteristike

zahtijevaju da se podue zadrimo pred njima. Pa ipak mi U okrilju Kur'ana moemo ukazati samo uopeno. Prva naznaka - to je veoma vana realnost u programu ove vjere, to je pokret koji se suoava s ljudskom realnou. On se suoava sa tom realnou odgovarajuim sredstvima tog realnog postojanja, suoava se sa <;loktrinalnim i pojmovnim daliilijjetom, dahilijjetom na kojem su uspostavljeni realni i praktikovani sistemi i koji se oslanjaju na materijalnu snagu. Ovaj islamski pokret suoava se sa cjelokupnom realnou onoliko 181

koliko je potrebno, suoava se s tom realnou s pozivom i objanjenjem da bi se ispravila vjerovanja i poimanja, suoava se s tom realnou sa snagom i borbom da bi se odstranili ti sistemi i vlast uspostavljena na tim sistemima. To je kretanje koje se smjestilo izmeu mnotva ljudi i poboljanja dokazujui vjerovanja i "poimanja, potinjavajui ih snagom, zavoenjem i oboavanjem drugoga, a ne njihovog Uzvienog Gospodara. To je pokret koji se ne zadovoljava objanjenjem direktno u lice materijalistike vlasti niti koristi materijalnu prisilu ljudske savjesti i osjeanja. I jedno i drugo su u programu ove vjere koji se kree u cilju osloboenja ljudi od klanjanja ovjeka ovjeku, u cilju klanjanja samo Allahu, kao to e kasnije biti izloeno. Druga naznaka u programu ove vjere jeste dinamina realnost. To je kretanje iz faze u fazu. Svaka faza ima sredstva koja odgovaraju njenim realnim zahtjevima. Svaka faza prerasta u fazu koja je slijedi. Ovo se ne suoava sa realnou samo teorijom, niti okotalim sredstvima. Oni koji nastavljaju navoditi kur' anske tekstove da bi njima posvjedoili program ove vjere u oblasti dihada, a ne vode rauna o ovoj naznaci, niti nastoje da spoznaju prirodu i faze kroz koje je proao ovaj program, niti odnose raznih tekstova svake faze, ti koji tako postupaju prave zbrku i zaogru program ove vjere zavodnikim ogrtaem i interpretiranjem tekstova, to ne odgovara konanom pravilu i principu. Oni misle da je svaki tekst toga kao

zavrni tekst, da predstavlja konano pravilo u ovoj vjeri. Oni kau, poto su duhovno i racionalno poraeni pod pritiskom loe realnosti za nastupajue muslimane pri kojima od islama nije nita preostalo osim imena: da se islam bori samo radi odbrane. Oni time misle da ovoj vjeri ine dobro oslobaajui je ovog programa, - a to je odstranjenje svih nasilnika sa ove Zemlje u cilju klanjanja samo Allahu, njihovu izbavljanju ispod robovanja ovjeku u klanjanje samo Gospodaru svjetova. Ovdje se ne radi o prisilnom prihvatanju islama, nego davanju prostora njima i ovoj doktrini, nakon ruenja politikih vladajuih sistema, ili njihove prisile da plaaju diziju, oglase svoju kapitulaciju i ustupe prostor irokih masa ovoj vjeri, dajui im punu slobodu da prihvate ili ne prihvate islam. Trea naznaka je da je ovo kretanje stalno, a sredstva se obnavljaju. Ova vjera ne izlcizi iz okvira svojih odreenih pravila ni zacrtanog cilja. Ovaj pokret je takav od prvog dana, bilo da se okree blioj porodici, Kurejijama, svim Arapima ili cijelom ovjeanstvu. On se uvijek okree sa jednim pravilom i zahtijeva od njih da se zavri na jednom cilju, a to je iskreno klanjanje samo Allahu, a naputanje klanjanja ovjeku. Nema jednakosti u ovom pravilu niti blagosti, nego se nastavlja put ka ostvarenju 182

ovog jedinog cilja skladno ucrtanom plami u odreenim fazama. Svaka faza ima svoja obnovljena sredstva, kako smo to objasnili u ranijem pasusu. etvrta naznaka: to je zakonodavna disciplina odnosa izmeu muslimanskog drutva i ostalih drugih drutava na nain kako je to primijeeno u saetku djela Zadu'l-me'ad, iz kojeg smo neto prenijeli; i uspostavljanje te discipline na principu da je predaja Allahu svjetski princip, da je zadatak cjelokupnog ovjeanstva da to ispunjava ili da Mu se u cjelini preda, da ne stane u svom pozivu ni zbog kakve prepreke koju bi mogao uspostaviti neki politiki sistem ili zbog neke materijalne moi, da se da sloboda svakoj osobi da ga prihvati ili ne prihvati po apsolutnoj elji, ali da joj se ne suprotstavlja i ne protivi niko. Ako neko ipak tako uradi, islam je obavezan da se bori i da mu se suprotstavi dok ga ne savlada ili da taj oglasi kapitulaciju. Poraeni duhovno i intelektualno oni koji piu o dihadu u islamu da bi otklonili od islama ovu "optubu" ne uoavaju razlike izmeu programa ove vjere u kome se osuuje vjerska prisila i njenog programa ruenja politiko-materijalne moi koja razdvaja ovjeka i taj program i koja insistira da se ovjek ovjeku klanja, a sprjeava da se ovjek klanja Allah u. To su dvije stvari koje nemaju meusobno nikakve veze niti prostora za njihovu unifikaciju. Zbog ovog neuoavanja razlike, a prije toga i zbog ovog poraza, oni pokuavaju da sv:edu dihad na odbrambeni rat'', kako oni

kau. Dihad u islamu je neto drugo. On nema nikakve veze sa dananjim ratovima ni ratnim povodima niti se moe tako kvalificirati. Povode dihadu u islamu treba traiti u prirodi samog islama i u njegovoj ulozi na Zemlji, u njegovim znaajnim ciljevima koje je odredio Allah (Uzvieni) . Allah (Uzvieni) istie da je On uputio ovog Vjerovjesnika sa ovim poslanstvom radi tih ciljeva kao posljednjeg vjerovjesnika i njegovo poslanstvo kao posljednje poslanstvo. Ova vjera je opi oglas za oslobaanje ovjeka na Zemlji od ropstva i klanjanja drugom ovjeku, zatim, klanjanje strastima jer je i to jedan vid klanjanja ovjeku. Time se eli oglasiti da Boanstvo pripada samo Allahu (Uzvienom) da mu svi ljudi iskazuju Boansku odanost. Izraavanje Boanstva samo Allahu od strane svih ljudi znai: puna revolucionarnost protiv sredstava koja namee ovjek u bilo kojoj formi sistemom, puna 183

neposlunost svakoj situaciji svugdje na Zemlji gdje je vlast uzeo ovjek u ruke u bilo kojoj formi ili, drukije reeno, gdje vlada boanstvo ovjeka, u bilo kom obliku, gdje vlada sudstvo u kome je presudan ovjek, iji je izvor vlasti ovjek, znai: iskazivati boanstvo ovjeku, znai initi jedan drugoga boanstvom mimo Allaha. Ovaj ogls znai povlaenje uzurpirane Allahove vlasti i njeno povraanje Njemu i protjerivanje uzurpatora Allahove vlasti, protjerivanje onih koji sude ljudima, po zakonima koje oni donose i ponaaju se kao boanstvo, a ljude stavljaju na mjesto robovanja i klanjanja. Ovo znai ruenje carstva koje uspostavlja ovjek da bi se uspostavilo Allahovo kraljevstvo na Zemlji, ili kako to kae asni Kur'an: On je Bog i na n!!bu i na Zemlji (43/84). Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njeu. To je jedina prava vjera 02/40). Reci: ((O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vama zajednic"ke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo!" pa ako oni ne pristanu, vi recite: l/Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (3/64). Allahova vlast na Zemlji ne poiva na tome da sudstvo na njoj pripada

ljudima, teolozima, kao to je bio sluaj kod crkve, ni onima koji govore da su boanstvo, kao to je bio sluaj kod "teokratije" ili u svetoj boanskoj vlasti, nego da Allahov zakon bude presudan, da se tako svako pitanje povraa Allahu kao to je odreeno jasnim Allahovim zakonom. Uspostavljanje Allahova kraljevstva na Zemlji i njegova oduzimanja od ljudi, oduzimanja vlasti iz ruku onih koji su je uzurpirali i njeno povraanje Allahu, uspostavljanje nadlenosti samo Boanskog zakona i odbacivanja svih ljudskih zakona ne moe se odstraniti samo saopenjem i objanjenjem, jer oni koji dominiraju ljudskom sudbinom, oni koji su uzurpirali Allahovu vlast na Zemlji nee je predati samo zbog saopenja i objanjenja. U protivnom, kako bi bilo lahko djelovanje poslanika i uspostavljanje Allahove vjere na Zemlji. To je sasvim suprotno onome to je poznato u hitoriji Poslanika (alejhi' s-selam) i historiji ove vjere kroz protok vremena. Ovaj opi oglas koji se odnosi na osloboenje ovjeka na Zemlji svih drugih vlasti osim vlasti Allaha i oglaavanje Boanstva samo Allahu i Njegova Gospodstva svijetom, nije bilo teorijski, filozofski i pasivni nego pokretni, realni i pozitivni oglas, oglas kojim se eli njegovo praktino 184

ostvarenje u formi jednog sistema u kome e ljudi primjenjivati Allahov zakon koji e ih uistinu osloboditi robovanja ovjeku radi klanjanja samo Allahu bez dodjeljivanja njemu sudruga. Zbog toga je i bilo nuno da ovaj oglas uzme oblik pokreta pored njegova objanjenja kako bi se on suoio sa ljudskom realnou i svim vidovima pojavno . sti te realnosti odgovarajim sredstvima za svaki sluaj. Realnost ovjeka juer, danas i sutra suoava ovu vjeru u cilju opeg oglasa za oslobaanje ovjeka na Zemlji svake druge vlasti osim vlasti Allahove, sa doktrinalnim i pojmovnim i materijalnim realnim posljedicama... politikim, drutvenim, privrednim, segregacionim i klasnim posljedicama, pored posljedica iskrivljenih doktrina i neistinitih poimanja, mijeanja ovoga sa tim i suradnja u obliku veoma velike sloenosti. Ako se ovo saopenje suoava sa doktrinama i poimanjima onda se ovaj pokret suoava u prvom redu sa materijalnim posljedicama politike vlasti uspostavljene na doktrinalno pojmovnim faktorima, segregacionim i klasnim, drutvenim i privrednim, sloenim i meusobno isprepletenim, i to dvoje, objanjenje i pokret, suoavaju se sa ljudskom realnou u cjelini. I jedno i drugo zajedno su neophodni za omoguavanje pokreta osloboenja ovjeka na Zemlji, ovjeka u cjelini, svugdje na Zemlji. Ovo je vaan moment koji se mora po drugi put izloiti.

Ova vjera nije. proglas za oslobaartje arapskog ovjeka niti je nekakvo posebno poslanstvo za Arape. Tema ove vjere je ovjek ije je podruje ivljenja ova Zemlja, cijela ova Zemlja. Allah (Uzvieni) nije Gospodar samo Arapa, ak nije samo Gospodar. ni onih koji su prihvatili islamsko uenje nego je Allah Gospodar svjetova. Ova vjera eli da ljude vrati njihovom Gospodaru, da ljude istrgne ispod robovanja drugome osim Allahu. To veliko robovanje, prema teoriji islama, jeste potinjavanje ovjeka odredbama koje donose ljudi ljudima, a ovo klanjanje o kome je rije moe biti samo klanjanje Allahu. Svaki onaj koji se potini klanjanju nekom drugom, ne Allahu, naputa Allahovu vjeru bez obzira koliko on tvrdio da je privrenik ove vjere. Resulullah (alejhi' s-selam) istie da slijeenje u zakonu i sudstvu jeste klanjanje koje je uinilo da su Jevreji i krani postali politeisti suprotstavljajui se time klanjanju samo Allahu koje im je bilo nareeno. Tirmizi svojim senedom navodi prenosei od Adija ibni Hatema (Allah bio njime zadovoljan) da je Hatem pobjegao u Siriju kada je saznao za poziv Vjerovjesnika. U predislamskom periodu bio je primio kranstvo. 185

Njegova sestra i jedna grupa njegova naroda bili su zarobljeni. Resulullah je lijepo postupio s njegovom sestrom i pustio je. Ona se povratila svome bratu i pokuala ga privoliti da primi islam i da ode do Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . Ljudi su poeli priati o njegovom dolasku. Kau, doao je Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) s objeenim kriam od srebra na vratu. Vjerovjesnik je uio tom prilikom ajet: Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i monahe svoje (9/31). Tirmizi kae: "Rekao sam", tj. Adi, "oni ne oboavaju njih", nato mi Vjerovjesnik odgovori: "Kako da ne, sveenici su im zabranili ono to im je bilo dozvoljeno, a dozvolili su im ono to je zabranjeno. Ovi su ih slijedili, to je nain njihova robovanja njihovim sveenicima i monasima." Objanjenje Vjerovjesnikovo (alejhi' s-selam) rijei Allaha (Uzvienog) kategoriki predvia da slijeenje zakona i sudstva jeste vrsta klanjanja koje izvodi iz vjere, a to je uzimanje nekih ljudi za boanstva drugim ljudima. To je ono to dokida ova vjera i oglaava osloboenje ovjeka svugdje na Zemlji od klanjanja bilo kome drugom do Allahu. Osim toga, bilo bi neminovno dati islamu punu slobodu na Zemlji da poradi na odstranjenju stvarnosti koja se suprotstavlja tom opem proglasu vezanom za objanjenje i pokret svih da uputi udarce politikim snagama koje ine da se ljudi klanjaju drugim ljudima, a ne Allahu, tj. da im sude na osnovu drugih zakona, a ne Allahova zakona i Njegove vlasti, da da prostora da se saslua to objanjenje i omogui slobodno prihvatanje ove doktrine, emu se vlast ne bi suprotstavila. Zatim, da se uspostavi drutveni, privredni i politiki sistem koji bi dozvolio tom pokretu za

osloboenje stvarnu slobodu, nakon odstranjenja dominirajue vlasti, bila ona isto politika ili obojena segregacijom ili klasno u okviru jednog elementa. Islam nije imao nikada cilj da prisili ljude da prihvate njegovo uenje i doktrinu. Meutim, islam nije samo doktrina nego je on opi proglas za osloboenje ovjeka od robovanja ovjeku. Od samog poetka islam je imao cilj odstranjenje sistema i vlada koje su uspostavljene na principu dominacije ovjeka nad ovjekom i klanjanja ovjeka drugom ovjeku, zatim, imao je cilj davanje tim osobama nakon osloboenja stvarno da biraju vjersko opredjeljenje koje ele sami sobom, nakon odstranjivanja politikog pritiska i punog objanjenja i rasvjetljavanja potrebnog za opredjeljenje njihovim duama i razumima. Meutim, ova sloboda ne znai da svako ini svoju strast i elju svojim boanstvom, niti da sami biraju po sebi da budu roblje drugih robova - ljudi, niti da uzimaju jedni druge sebi za boanstvo mimo Allaha. Sistem koji vlada ljudima na Zemlji treba da ima 186

sebi za podlogu klanjanje samo Allahu. To se postie prihvatanjem samo zakona koje On donosi, a onda, da svaka jedinka u okrilju ovog opeg sistema prihvati vjerovanje koje hoe. Na osnovu toga, cijela vjera e biti vjera radi Allaha, tj. vjerovanje, povinjavanje, slijeenje i klanjanje, da sve bude radi Allaha. Znaenje ''vjera" je openitije nego znaenje "doktrina". Vjera je program i sistem koji upravlja ivotom, ona se u islamu oslanja na doktrinu, ali je u svojoj openitosti obuhvatnija od doktrine. Islam dozvoljava da se raznovrsna drutva povinjavaju opem programu koji je uspostavljen na principu klanjanja samo Allahu, makar neka od ovih drutava i ne prihvatila doktrinu islama. Onaj koji spozna prirodu ove vjere, a na nain kako je izloeno, spoznat e time neminovnost pokretake slobode islama u obliku dihada orujem, pored dihada objanjenjem, spoznat e da dihad nije odbrambeni pokret u uem smislu znaenja, kako se to danas podrazumijeva iz termina "odbrambeni rat'', a to ele da kau oni koji su

poraeni pred pritiskom prisutne realnosti i spletkakog napada orijentalista da predstave pokret dihada u islamu. Meutim, dihad je pokret poleta i pune slobode za osloboenje ovjeka na Zemlji, sa odgovarajuim sredstvima za svaki vid ljudske realnosti i u odreenim fazama za svaku fazu obnovljenim sredstvima. Ako nije bilo neophodno da nazovemo borbeni pokret islama odbrambenim pokretom, onda moramo izmijeniti shvatanje termina "odbrana" i podrazumijevati ga sa "odbrana ovjeka" od svih faktora koji ograniavaju njegovu slobodu i ometaju njegovo osloboenje. Ovi se faktori predstavljaju u vjerovanjima i poimanjima kao i u politikim sistemima koji su uspostavljeni na privrednim, klasnim i segregacionim zabranama koje su dominirale svugdje na svijetu u vrijeme dolaska islama i iji oblici jo uvijek dominiraju u dahilijjetu ovog vremena. Ovim proirivanjem shvatanja termina "odbrana" moemo se suoiti sa injenicom motiva islamske slobode na Zemlji ostvarene dihadom, moemo se suoiti i sa samom prirodom islama, a to je opi proglas osloboenja ovjeka od robovanja drugom ovjeku, opi proglas o potvrivanju Boanstva samo Allahu i Njegova gospodstva svijetom; opi proglas o ruenju kraljevstva ljudskih strasti i elja na Zemlji i uspostavljanja kraljevstva Allahova zakona u svijetu ovjeka. to se tie pokuaja iznalaenja opravdanja odbrambenom islamskom dihadu u uem smislu savremenog shvatanja odbrambenog rata i pokuaja istraivanja oslonaca pqmou kojih bi se potvrdilo i 187

dokazalo da su ratni dogaaji islamskog dihada bili samo radi odbijanja agresije poinjene od strane susjednih oruanih snaga na "islamsku zemlju", pod tim neki odrazumijevaju Arabijski poluotok, pa to bi bio pokuaj koji izrasta iz neznatne spoznaje prirode ove vjere kao i prirode uloge koju je dola da izvri ova vjera na Zemlji. Ovaj pokuaj nastao je iz poraza pred pritiskom trenutne realnosti i orijentalistikog spletkakog napada na islamski dihad. ta misli, kad bi Ehu Bekr, Omer i Osman (Allah bio njima zadovoljan) bili sigurni da nee doi do agresije Viznatije i Perzije na Arabijski poluotok, da li bi oni tada sjedili i ne bi proirivati islamsku granicu na zemlji? Kako bi je proirili pred tim pozivom materijalnih sankcija od strane medunarodnih politikih sistema, segregacionog i ' klasnog sistema drutva i privrednog sistema koji takoder izrasta iz segregacionog i klasnog poimanja, a to titi materijalna snaga drave. Bilo bi veoma prosto i jednostavno da ovjek pojmi neki poziv koji oglaava osloboenje ovjeka kao vrste na Zemlji, zatim da zastane pred ovim posljedicama borei se pri tome samo jezikom i objanjenjima. Boriti se jezikom i objanjenjem mogue je samo kada postoji mogunost obraati se pojedincima u slobodi i kada su ti pojedinci apsolutno slobodni bez ikakvih spoljnih faktora i utjecaja. Tada "nema prisile u vjeri". Medutim, kada postoje posljedice, kazne i materijalno djelotvorni faktori, onda se oni moraju odstraniti pomou moi i snage kako bi se omoguilo obraanje srcu ovjeka i njegovu razumu, ovjeka koji je potpuno slobodan i bez ovih lanaca i okova.

Dihad je neot>hodan za poziv kada njegovi ciljevi budu oglaavanje slobode ovjeka koji se suoava sa stvarnom realnou jasno i snano, uz pomo dovoljnih sredstava na svakom mjestu, onda nije dovoljno filozofsko teorijsko i pasivno objanjenje osim ako je to islamska domovina, ili reeno islamskim terminom, daru-l-islam, bila ona sigurna od strane susjeda ili joj prijetili. Islam, kada tei ka miru, ne misli pod tim taj jeftini mir, a to je da se on osigura na odreenom tlu iji su stanovnici prihvatili islamsko uenje, nego islam eli takav mir gdje e vjera biti svugdje samo Allahova, tj. svi ljudi u toj zemlji e se klanjati samo Allahu, u zemlji gdje nee ljudi uzimati sebi jedni druge za Boanstvo mimo Allaha. Pouka na kraju svih faza koje povezuju pokret dihada u islamu, sa naredbom od Allaha, ne javlja se sa poetkom poziva, tj. prvih dana, niti sredinom poziva. Te faze zavravaju se kao to to kae hnam Ibnu'l-Kajjim: "Situacija nevjernika svela se je nakon objave sure Bera' e na tri grupe: ratnici, stanovnici koji su. imali sklopljeni ugovor i zimmijje. Poslije toga, stanovnici 188

koji su imali ugovor o miru primili su islam, pa su se na taj nain svi svrstali u dvije grupe: ratnike i zimmijje. Ratnici koji su se sukobljavati sa islamom, plaili su ga se. Tako su na zemlji postojale tri grupe ljudi: muslimani koji su vjerovali u islam, stanovnici koji su sklopili mir i bili u sigurnosti (a to su zimmijje) , to se da razumjeti iz prethodne reenice, i uplaeni ratnici i protivnici. Ovo su logiki stavovi prirode ove vjere i njenih ciljeva, a ne kao to shvaaju poraeni pred naletom trenutne realnosti i mrskim napadima orijentalista. Allah je zadrao muslimane u Mekki da ne pristupaju borbi kao i za prvog perioda iseljenja u Medini. Muslimanima je reeno: Dalje od boja, ve namaz obavljajte i milostinju dajite W77), a onda im je bilo dozvoljeno

da se bore: Doputa se odb.rana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini -' a Allah je, doista, kadar da .im pomogne -, onima koji su ni krivi ni duni iz zaviaja svoga prognani samo zato to su govorili: Gospodar na je Allah!" A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porueni manastiri, i crkve, i havre, a i damije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah e sigurno pomoi one koji vje1'U Njegovu pomau, ta, Allah je zaista moan i silan; one koji e, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i milostinju udjeljivati i koji e traiti da se ine dobra djel, a odvraati od nevaljalih - a Allahu se na kraju sve vraa rz2/39-4V. Potom im je nareena borba protiv onih koji se protiv njih bore, a ne i protiv onih koji se protiv njih ne bore. Ta.da im je reeno: I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas (2/190). Tada im je propisana i borba protiv svih politeista rijeima: A borite se protiv svih mnogoboaca, kao to se oni svi bore protiv vas (9/36). Nadalje, nareeno im je: Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a 'k oji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu posluno i smjerno (9/29). Borba je bila, kao to kae Imam Ibnu'l-Kajjim, "zabranjena, zatim doputena, zatim nareena protiv onog ko je prvi zapoeo borbu i, napokon, nareena da se povede protiv svih politeista.'; Ozbiljnost kur' anskih tekstova koji govore o dihad u i ozbiljnost Vjerovjesnikovih hadisa koji bodre na dihad i ozbiljnost dihad skih ratnih dogaaja poetkom irenja islama i tokom historije islama jasno sptjeava da se u dui ovjeka javlja takvo objanjenje koje nameu i govore poraeni

pred pritiskom trenutne realnosti i pred spletkarokim orijentalistikim napadom na islamski dihad. Ko je taj koji uje rijei Allaha (Uzvienog) koje se odnose na ovo pitanje i rijei Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i koji prati ratne dogaaje 189

islamskog dihada, zatihl misli o tome sasvim suprotno zbog okruenja koja su trenutna i koja dolaze i odlaze i zauzme stav odbrane da bi osigurao granice? Allah je objasnio vjernicima u prvim objavljenim ajetima u kojima im dozvoljava borbu, da je to neto stalno i osnovno u prirodi ivota na ovom svijetu, da ljudi potiskuju jedni druge, da bi potisnuli smutnju sa Zemlje: Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu} zato to im se nasilje ini a Allah je} doista} kadar da ih pomogne - onima koji su ni krivi ni duni iz zaviaja svoga prognani samo zato to su govorili: "Gospodar na je Allah. A da Allah ne suzbija neke ljude drugima} do temelja bi bili porueni manastiri} i crkve} i havre} a i damije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime <22139-40). Prema tome, to je neto trajno, a ne iskrsla situacija. To je neto trajno, gdje nema suivota Istini i neistini na ovoj Zemlji, a kada je islam istakao svoj opi proglas da ljudi priznaju Boanstvo Allahu, da oslobodi ovjeka od robovanja ovjeku, uzurpatori Allahove vlasti na Zemlji su to napali. Oni tu vlast ne bi nikada predali. Taj proglas krenuo je s namjerom da ih srui, da izvue ljude ispod njihove vlasti i oslobodi ovjeka na ovoj Zemlji od te uzurpirane vlasti. To je stalna situacija gdje oslobodilaki pokret dihada, ne moe ieznuti - sve dok ne postane cjelokupna vjera Allahova. Sustezanje od borbe u Mekki predstavlja samo jednu fazu dugog projekta. Takva situacija je bila i u prvom periodu Hidre. Upuivanje muslimanske zajednice u Meinu, nakon prvog perioda, da krenu nije bilo

samo radi osiguranja Medine. Ovo je mogao biti prvi cilj, ali on nije i posljednji. To je cilj koji garantira sredstvo slobode i kretanja, osigurava osnovu slobode i kretanja, kretanja na putu osloboenja ovjeka i odstranjenje smetnji koje sprjeavaju samom ovjeku da se oslobodi i krene. Muslimani, ivei u Mekki, nisu se borili orujem jer im je bilo zagarantirano i sigurno da pozivaju sasvim slobodno i otvoreno. Nosilac ove ideje, Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , uivao je zatitu snage Haimovia, slobodno je ispovijedao i izlagao poziv. Govorio je o pozivu direktno da ga uju, shvate i razumiju, govorio je uima, razumu i srcima. Predoavao je islam pojedincima. Tamo nije postojala nikakva politika organizirana vlast koja bi mu sprjeavala iznoenje poziva ili koja bi sprjeavala pojedincima da ga sasluaju. Prema tome, u ovoj fazi nije bilo potrebno koritenje sile, pored drugih potreba koje su, moda, postojale u ovoj fazi. To smo ve saeli kod objanjenja Al lahovih rijei: Zar ne vidi one kojima je reeno: "Dalje od boja, ve namaz obavljate i milostinju dajite!" <4/m . Nee biti loe da to potvrdimo poslije ovog aetka po drugi put: . 190

a) Vjerovatno je ta odredba takvog karaktera to je mekkanski period bio period odgajanja i pripreme za konkretnu sredinu, za konkretne ljude i u konkretnim okolnostima. Ciljevi odgajanja i pripreme u sredini poptit ove bili su odgajanje arapskog ovjeka da trpi i izdri ono to obino ne trpi i ne podnosi, kao to je nepravda koja pogaa njega ili one koji su pod njegovom zatitom. Strpljivost i izdrljivost trebala je da tog arapskog ovjeka oslobodi od samog njega, da postane nezavisan od svoje linosti i da mu njegova linost i oni koji su pod njegovom zatitom ne budu centar ivota u njegovom pogledu na svijet niti osnovni motivi za akciju u ivotu ... Njega je takoer trebalo odgajati da uspostavi kontrolu nad svojim nervnim sistemom tako da ne reagira nepromiljeno na prvi poticaj, kao to je to u njegovoj prirodi, niti da se uzruja na prvi izazov postajui tako umjeren u svojoj prirodi i svojim pokretima ... Isto ga je tako trebalo odgojiti da on pripada organiziranom drutvu koje ima svoje rukovodstvo kome se obraa za svako pitanje iz ivota i da se ne ponaa drugaije nego kako mu ono odredi - bez obzira koliko se slagao ili ne slagao sa obiajima i uzusima toga drutva. Ovo je bio kamen - temeljac u pripremanju linosti arapskog ovjeka za stvaranje "muslimanskog drutva" koje e biti podreeno rukovodstvu koje ga usmjerava, koje e biti napredno i civilizirano, a ne barbarsko i plemensko drutvo. b) Moda je to takoer zbog toga to je mirotvorna misija imala vei

utjecaj i bila djelotvornija u sredini kakva je bila kurejevika. Tu sredinu karakterizirao je ponos i ugled i vjerovatno bi sukob s njom - u ovom periodu kakav je bio ovaj - doveo do poveanja tvrdoglavosti i do pojave novih krvnih osveta, poput poznatih arapskih osveta koje su izazvale ratove poznate pod imenom Dahis i Gabra i rat Besus - koji su trajali dugi niz godina i u kojima su nestala itava plemena -, pa bi nova osveta u njihovoj svijesti i sjeanjima bila dovedena u vezu sa islamom i nikada se ne bi smirivala. Islam bi se tada pretvorio iz misije u osvetu i mrnju tako da bi se zaboravila njegova osnovna ideja na samom njegovom poetku i ne bi joj bilo ni spomena. e) Moda je to bilo radi toga da bi se izbjegli borba i ubijanje unutar svake kue. N aime, tamo nije postojala centralna organizirana vlast koja je kanjavala vjernike i stavljala ih na kunju' ve je to bilo preputeno starateljima svakog pojedinca da ga oni kanjavaju, stavljaju na kunju i "odgajaju"! StGlga bi odobrenje da se moe ratovati.u sredini kakva je ova znailo izbijanje rata i pokolja u svakoj kui... Zatim bi se reklo: Eto, to je islam! A to je i reeno, mada je islam naredio da se odustane od bqrbe! Kurejevika propaganda u sezoni hodoaa meu Arapima koji su 191

dolazili na hodoae i radi trgovine glasila je: Zbilja, Muhamrned razdvaja roditelja i dijete, povrh toga to je podijelio svoj narod i svoje pleme! A ta bi tek bilo da je stvarno naredio da dijete ubija oca, a rob gospodara, u svakoj kui i svakoj mahali! d) Vjerovatno je bilo i zbog toga to je Allah znao da e mnogi od ovih inadija, koji su prve muslimane odvraali od vjere, kanjavali ih i uznemiravali, biti odana armija islama, tavie, njeni komandanti. Nije li Omer ibni el-Hattab bio medu ovima?! e) Moda je to i zbog toga to je u obiaju arapskog ponosa u plemenskoj sredini bilo da ustane u odbranu potlaenog koji je podnosio nepodnoljiva zlostavljanja koja se nisu smanjivala! Posebno je to bilo iZraeno ako su zlostavljani asni i ugledni ljudi ... Ima mnogo sluajeva koji potvruju ispravnost ovog stava u toj sredini. Tako se Ibni Dagna nije zadovoljavao da napusti Ehu Bekra - koji je bio astan i ugledan ovjek - da iseli i napusti Mekku. Drao je to sramotom Arapa! On mu je ponudio svoje susjedstvo i zatitu. Posljednji ovakav sluaj je ponitavanje dokumenta o bojkotu Haimovia u Ebu Talibovo imanje, koji je potrajao dugo, koji ih je izgladnio i doveo u teka iskuenja ... Dok je u drugim sredinama starih civilizacija koje su stajale protiv ponienja, utnja na nepravdu vjerovatno bila povod za ismijavanje, ruganje i omalovaavanje sredine, a velianje nasilnika, tiranina i napadaa! f) Vjerovatno je to bilo stoga to je broj muslimana tada bio mali, to su bili okrueni u Mekki i to misija nije bila stigla u ostale dijelove

Arabijskog poluotoka. lli su vijesti o njoj bile plasirane tako da su plemena zauzimala neutralan stav prema unutranjem sukobu izmedu Kurejevia i pojedinih njihovih sinova oekujui kakva e biti sudbina dogaaja .. U . situaciji poput ove, ogranieni sukob mogao je da dovede do mnogostruko vie idolopoklonika nego to e njih biti ubijeno -, mnogobotvo bi ostalo, a muslimanska zajednica bi bila zbrisana. Islam ne bi uspostavio svoj poredak na Zemlji niti bi imao realnu egzistenciju ... A on je vjera koja je dola da bude program za ivot i da bude realan i praktian sistem za ivot. ... I tako dalje so ... Poetkom posthidretskog perioda u Medini su uspostavljeni ugovori koje je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) sklopio sa Jevrejima grada Vidi U okrilju Kurana ,V, str. 167-169. 192

Medine i drugim politeistima Arapima u Medini i oko nje. Ugovori kakve je zahtijevala priroda te faze razvoja govore: Prvo: da su tamo postojali uvjeti za saopenje i objanjenje poziva, da tamo nije bilo nikakve politike vlasti koja bi sprjeavala saopenje i koja bi se umijeala izmeu Vjerovjesnika (ale j hi' s-selam) i ljudi. Svi su tamo priznali novu muslimansku dravu kojom je rukovodio Vjerovjesnik (alejhi's-selam) u svim politikim pitanjima. Ugovor je predyiao da niko od stanovnika Medine ne sklapa mirovni ugovor niti zapoinje rat, niti uspostavlja vanjske odnose bez doputenja Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . Postalo . je sasvim jasno da je stvarna vlast u Medini u rukama muslimanskog vodstva. Prema tome prostor za poziv bio je otvoren. Ljudi su uivali potpunu vjersku slobodu. Drugo: Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) elio se liiti u ovom periodu Kurejija koji su se suprotstavljali ovoj vjeri i bili kamen spoticanja meu ostalim plemenima. Ova plemena su iekivala kako e se zavriti odnosi izmeu Kurejija i nekih njihovih sinova. Zbog toga je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) pourio da uputi jednu vojnu jedinicu. To je bila prva vojna, a koju je vodio Hamza ibni Abdulmutalib, u mjesecu ramazanu, koncem sedmog mjeseca po Hidri. Ove vojne nastavljale su se koncem devetog mjeseca, zatim trinaestog, esnaestog, pa vojna Abdullaha ibni Daha, mjeseca redepa,

koncem sedamnaestog mjeseca. To je bila prva vojna, prva borba u kojoj su se dogodile i prve pogibije. To je bilo mjeseca muharrema. Tog mjeseca, a povodom toga, objavljen je i ajet: Pitaju te o Svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: 11Ratovanje u njemu je velik grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvraanje od Njegova puta i asnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih jo vei kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja! Oni e se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od v}ere vae, ako budu mogli" (2/217). 51 Zatim se dogodila velika bitka na Bedru u rmazanu iste godine. To je borba povodom koje je i objavljena ova sura. Posmatrajui ovaj dogaaj kroz okruenja realnosti ne moe se govoriti, ili bolje reeno, ne daje povoda da se govori daje odbrana, u uem smislu, osnova islamskog pokreta, kao to govore poraeni pred realnou ili pred orijentalistikim spletkarokim napadima. V. komentar ovog ajeta iz ove borbe u drugom duzu U okrilju Kur'ana str. 177-179. 193

Svi oni koji smatraju da islamski pokret treba obiljeiti isto odbrambenim uzrocima prilagoavaju se orijentalistikom pokretu. Ovaj pokret nosi u bi elemente napada na muslimane kada oni nisu imali nikakve moi, tavie, nisu imali ni islama, osim onih koje je Allah sauvao, koji su insistirali na ostvarenju opeg proglasa islama oslobaajui ovjeka na Zemlji svih drugih vlasti osim vlasti Allaha, da bi svugdje vladala Allahova vjera, i koji istrauju etiko pravdanje za dihad u islamu. irenje islama nema potrebe za iznalaenjem vie etikih opravdanja nego to to istie kur' anski tekst I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne ale da rtvuju ivot na ovom svi]etu za onaj svijet. A onoga ko se bo,ri na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi emo, sigurno, obilno nagraditi. A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlaene, za mukarce i ene i djecu, koji uzvikuju: ((Gospodaru na, izbavi nas iz ovoga grada, iji .su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika i Ti nam podaj onoga ko e nam pomoi!"' Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na ejtanovom. Zato se borite protiv ejtanovih tienika, jer je ejtanovo lukavstvo zaista slabo (4/74-76). Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bie im oproteno ono to je prije bilo; a ako se ne okane, - pa, zna se ta je s drevnim ,narodima bilo. I borite se protiv njih dok mnogobotvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, - pa, Allah dobro vidi ta oni rade; a ako lea okrenu, znajte da je Allah va zatitnik, a divan je On zatitnik i divan pomaga! (8/3840).

Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu posluno i smjerno. jevreji govore: ((Uzejr je - Allahov sin", a krani kau: "Mesih je - Allahov sin". To su rijei njihove, iz usta njihovih, oponaaju rijei nevjernika prijanjih, - ubio ih Allah! Kuda se odmeu? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a nareeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, - nema Boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju. Oni ele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah eli da vidljivim uini svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima (9/29-32). To su opravdanja koje potvruje Allahovo Boanstvo na Zemlji i ostvarenje Njegova programa u ivotu ovjeka, progonjenje satane i 194

njegova avolskog programa, ruenje vlasti koju podie i uspostavlja ovjek, koga ljudi oboavaju poto su oni samo Allahovi robovi. Niko nema pravo ni jedan ovjek da uspostavlja i vlada zakonom koji je on donio zasnovanom na njegovoj elji i miljenju. Eto to je dovoljno, uz potvrivanje principa " u vjeri nema prisile", tj. niko se ne moe prisiliti da prihvati jednu vjeru nakon naputanja vlasti drugog ovjeka uz isticanje principa da cjelokupna vlast pripada Allahu ili da Allahovu vjeru ovako treba shvatiti. To su opravdanja opeg osloboenja ovjeka na Zemlji i izvlaenje ljudi od robovanja ovjeku ka robovanju samo Allahu bez pripisivanja Njemu sudruga. Samo ovo bilo bi dovoljno. Ova opravdanja bila su predstavljena i nalazila se u duama ratnika muslimana. Niko od njih nije pitao ta je to to ga je izvelo u borbu da bi odgovorio: "Izali smo da branimo nau zemlju kojoj prijeti opasnost", ili ''liali smo da odbijemo napad Persijanaca ili Vizantijaca koji su oni izvrili prema nama ' l muslimanima", ili da bi odgovorili: "Izali smo u cilju proirivanja naeg podruja i da doemo do veeg plijena." Ne, oni bi govorili upravo onako kao to je to rekao Reb' i ibni Amir, Uzejfe ibni Muhsin i Mugire ibni ube, svaki ponaosob, Rustemu, komandantu perzijske armije na Kadasijji kada ih je Rustem ispitivao jednog po jednog, tri dana uzastopce prije otpoinjanja borbe,. Pitao ih je: "ta vas je dovelo ovamo?" Oni bi odgovorili: "Allah nas je uputio da izvedemo svakoga ko eli da se oslobodi robovanja robu i prihvati klanjanja samo Allahu, da ga izvedemo iz tjeskobe ovog svijeta na irinu ovog svijeta,

oslobodimo ga nasilja vjera i predamo pravdi islama ... Allah je poslao Svoga Poslanika sa ovom vjerom Svojim narodima i ko prihvati tu vjeru koju i mi prenosimo i mi njega prihvaamo, vraamo se i ostavljamo ga na miru u njegovoj Zemlji, a onaj koji odbije i ne prihvati, stupit emo u borbu s njim dok ne ostvarimo ili Dennet ili pobjedu." To je opravdanje samo po sebi koje postoji u prirodi ove same vjere i u njenom opem proglasu i najavi, u njenom realnom programu kako bi se suoila sa ljudskom realnou sa odgovarajuim sredstvima za svaki sluaj, za svaku vremensku fazu, sa novim sredstvima. Ovo je opravdanje samo po sebi od poetka postavljeno, pa makar i ne postojala opasnost agresije na islamsku zemlju i muslimane u njoj, to je opravdanje koje se nalazi u prirodi ovog programa i njegovoj realnosti, u prirodi stvarnog osporavanja i sprjeavanja u ljudskim drutvima, a ne samo odbrambena, ogranieno i vremenom vezano okruenje. 195

To je dovoljno da izvede muslimana da sam krene u borbu sa ivotom i imetkom "na Boijem Putu", na putu ove vrijednosti iza koje on ne ostvaruje lino bogatstvo niti izlazi radi plijena. Musliman koji odlazi u dihad, u borbu, prije toga je vodio borbu veeg dihada, straniju borbu u samom sebi sa ejtanom, sa svojim eljama i prohtjevima, sa svojim naklonostima i strastima, sa linim interesima i interesima svoje porodice ili naroda. Borio se sa svim onim to nije znak islama, borio se protiv svega da bi se klanjao Allahu, ostvario Njegovu vlast na Zemlji i protjerao vlast nasilnika koji su uzurpirali Allahovu vlast. Oni koji istrauju opravdanje za islamski dihad u svrhu zatite "islamske zemlje" zatvaraju oi pred ovim programom i umanjuju ga. Ovo nije stav islama. To je udna novoproizvedena teorija protiv islamskog osjeaja. Doktrina i program u kome je predstavljeno to uenje i drutvo u kome vlada ovaj program jeste jedino ono to se uzima u obzir u

islamskom osjeaju. Zemlja, sama po sebi, nema nikakva znaaja niti teine. Sva vrijednost zemlje u islamskom poimanju proistie iz dominacije Allahovog programa i Njegove vlasti na Zemlji. Podruje islamske doktrine, program i islamska zemlja je taka kretanja za osloboenje ovjeka. Istina je da zatita islamske zemlje oznaava zatitu islamske doktrine programa i drutva u kome vlada ovaj program. Meutim, to nije krajnji cilj. Nije njena zatita taj krajnji cilj pokreta islamskog dihada. Njena zatita je sredstvo za uspostavljanje kraljevstva Allahova na Zemlji, zatim to uzimati kao podlogu za daljnje istupanje po cijeloj Zemlji obuhvatajui cijelo ovjeanstvo; to je tema ove vjere, a Zemlja je veliko poprite njeno. Kao to smo ranije istakli, Allahovu programu suprotstavljaju se potekoe, vlasti drave, sistem drutva i sama situacija drutva. Ovo sve navodi islam da ga silom srui kako bi ljudi bili osloboeni drugih ljudi; da bi im se njihovoj savjesti i misli moglo obraati nakon to se oslobode materijalnih okova i poslije toga da se ljudskoj savjesti ostavi sloboda izbora. Nas ne treba plaiti napad orijentalista na princip dihada, d nam ne pada teko pritisak realnosti i njen teret u odmjeravanju svjetskih moi i snaga, pa da nastojimo da istraujemo neka moralna opravdanja za islamsku borbu izvan prirode ove vjere u privremenim odbrambenim 196

okvirima, jer ova borba treba se nastavljati svojim putem, bez obzira bila pred njom ova okruenja ili ne. Kad izlaemo ovu historijsku realnost, mi smo obavezni da ne zanemarujemo same injenice koje postoje u prirodi ove vjere, njt=m opi nagovjetaj i realni program, da to ne mijeamo sa odbrambenim privremenim zahtjevima i potrebama. Istina je da ova vjera mora da se brani od napadaa. Samo njeno postojanje u formi opeg proglasa Allahova Boanstva za cijeli svijet, osloboenje ovjeka od robovanja bilo kome do Allahu i predstavljanje tog postojanja u organiziranoj pokretnoj koncentraciji pod novim rukovoenjem, ne rukovoenjem dahilijjeta, raanje drutva, samostalnog i karakteristinog, koje se odlikuje time to ne priznaje nijednog ovjeka da njemu pripada vrhovna vlast, jer vrhovna vlast pripada samo Allahu. Samo postojanje ove vjere u ovoj formi mora se braniti od dahilijjetskih drutava oko sebe, drutava uspostavljenih na principu robovanja ovjeka ovjeku; mora se pokrenuti i pokua sruiti ga, branei svoje lino postojanje. To novo drutvo mora se pokrenuti da bi sebe odbranilo. Ovakvo okruenje mora da postoji. Ono se raa sa raanjem samog islama. Ovo je borba koja je propisana i obavezna islamu. Tu nema izbora, to je prirodno gloenje i borba izmeu dvoje to egzistira, medu kojima se ne moe uspostaviti suivot ili dua koegzistencija. Ovo je sve istina. Prema ovoj teoriji, islam mora braniti svoje

postojanje, mora se uputati u odbranom beni rat koji mu je nametnut. Meutim, tamo postoji i druga injenica daleko dublje ukorijenjena od ove. Priroda islamskog postojanja namee sama po sebi da je obaveza ii naprijed od samog poetka radi spaavanja ovjeka na Zemlji od robovanja i klanjanja bilo kome do Allahu. To se ne moe zaustaviti na geografskoj granici, niti da se ovjek povue u okvir elementarnog oit"anienja naputajui "ovjeka", odnosno ovjeanstvo na cijeloj Zemlji, da bi ustupilo mjesto zlu, smutnji i klanjanju nekome drugom do Allahu. Protivniki tabori islama dolaze katkada u takvu situaciju koja na njih djeluje da ne napadaju islam, a to je kada islam njih ostavi da se ispoljava robovanje i klanjanje ovjeka drugom ovjeku u okviru granice jednog podruja i takvi lageri su sasvim zadovoljni da ih islam ostavi takvim kakvi jesu, da u njih ne unosi svoj poziv i njegovo slobodarsko openito oglaavanje. Islam ne sklapa mir s takvim ljudima sve dok ne 197

oglase kapitulaciju pred njegovom vlau u formi plaanja dizije uz garantiranje otvaranja vrata islamskom pozivu i da se ne stavljaju pred njega nikakve materijalne zapreke od strane vlasti u dotinoj zemlji. Ovo je priroda ove vjere. Ovo je njena uloga s obzirom daje ona opi proglas svom sVijetu radi izraavanja Boanstva samo Allahu i osloboenje svakog ovjeka od svake vrste klanjanja nekom drugom mimo Allahu. Razlika izmedu islamskog poimanja ove prirode i njegova poimanja koji bi bio ogranien granicama jedne zone ili jednog elementa - naroda kojeg pokree samo strah od agresije u predstavljanju islamskog poimanja u ovoj posljednjoj slici islam gubi svoja lina opravdanja na putu slobodnog djelovanja. Opravdanja islamskog djelovanja javljaju se sasvim jasno i u cjelini onda kada ovjek ima u vidu da je ova vjera Allahov program za ljudski ivot, a he program ovjeka niti posebnog uenja ljudi, niti sistem jedne nacije. Mi ne tragamo za vanjskim pravdanjima osim u sluaju kada se u , naim osjeajima formira ova velika istina, a to je kada zaboravimo da je ovo pitanje klanjanja Allahu, a ne k'lanjanja, ovjeku. Nijedan ovjek ne moe doarati ovu veliku istinu, a onda da traga za drugim opravdanjem islamskog dihada. Ovo odstojanje katkada ne izgleda tako veliko pri raspuu, izmeu poimanja da je islam prisiljen da vodi borbu, a ne da bira, s obzirom na njegovo i postojanje dahiliiietskih drutava koja e ga neminovno jednog

dana napasti, i izmedu poimanja da islam mora sam da krene i da se upusti u ovu borbu. Ovo odstojanje kod raspua katkada ne izgleda veliko, ali u oba sluaja ui e se neminovno u borbu. Medutim, ono se na kraju manifestira kao veoma snano, mijenja osjeaje i islamska shvatanja potpuno i sasvim ozbiljno. Postoji i tako veliko odstojanje izmedu islamskog poimanja Allahova programa koji potvruje Allahovo Boanstvo na Zemlji, klanjanje svih ljudi samo Allahu Jedinome, programa koji puni ovom odlukom realne kalufe, a to je islamsko drutvo u kome se ljudi oslobaaju robovanja ljudima u zamjenu za robovanje Gospodaru ljudi gdje meu njima dominira samo Allahov zakon u kojem je predstavljena Allahova vlast ili, drugim rijeima, predstavljeno u njemu Allahovo Boanstvo, program koji ima pravo onda da odstrani svaku potekou i prepreku na svom putu kako bi se obraao savjesti pojedinaca i njihovim umovima direktno, bez ikakvih prepreka ili vjetakih brana postavljenih od strane politikog sistema drave ili 198

drutvenih poloaja ljudi, dakle - postoji tamo veliko odstojanje izmeu islamskog poimanja ovako i na ovaj nain i drugog poimanja koji ga smatra lokalnim sistemom u jednoj zemlji, pri emu je njegovo pravo, u tom sluaju, samo da se brani od napada u okviru granica njegove zone. Ovo je jedno poimanje, a to je drugo poimanje, i mada e se islam u oba sluaja suprotstaviti i boriti, cjelovito poimanje povoda ovog dihada, njegovih ciljeva i rezultata potpuno se razlikuju jer ulaze u sr vjerovanja kao to ulazi i u sr plana i smjernica. Islam ima pravo da krene otpoetka, jer islam nije konica ljudi niti sistem jedne zemlje ili kraja nego je to Allahov sistem svijeta. Otuda islam ima pravo da smjera poruiti sve prepreke raznih sistema i situacija koji sprjeavaju slobodu ovjeka na izbor. Dovoljno je da spomenemo da islam ne napada osobe - jedinke da bi ih prisilio da prihvate islamsko uenje, nego napada na sisteme i situacije da bi oslobodio ovjeka raznih pokvarenih utjecaja koji kvare prirodu ovjeka i koji sprjeavaju slobodu izbora. Islam ima pravo da izvodi ljude iz situacije klanjanja ovjeka ovjeku ka klanjanju samo Allahu, kako bi se ostvario opi oglas islama o priznavanju Boanstva u svijetu samo Alla,lm. Ima pravo na osloboenje svih ljudi, a klanjanje samo Allahu ne moe se ostvariti po islamskom poimanju i praktinoj realnosti do u okrilju i sjeni islamskog sistema. Islamski sistem je jedini sistem kojeg je Allah propisao svim ljudima, .i

onima koji vladaju i onima kojima se vlada, i bijelcima i crncima, blinjima i daljima, siromanim i bogatim, Allah im propisuje jedan zakon kojim su obavezni svi se potiniti podjednako. Meutim, u ostalim sistemima ovjek se klanja drugom ovjeku jer ljudi primaju zakon i njegove propise u ivotu kojeg propisuju drugi ljudi, a zakoni imaju obiljeje Boanstva. Koji god ovjek tvrdi za sebe da ima mo propisivanja i donoenja zakona ljudima, on istovremeno tvrdi za sebe da ima pravo na Boanstvo, teorijski i praktino, bez obzira da li to on predoio verbalno ili ne. Koji god ovjek prizna ovom ovjeku ta prava, on mu je istovremeno priznao i pravo na Boanstvo, bez obzira da li to on nazvao Boanstvom ili ne nazvao. Islam nije samo doktrina koja bi se zadovoljila prenoenjem te doktrine ljudima sredstvom saopenja, nego je to program koji je predstavljen u organizacionoj pokretnoj skupini koja nastupa da oslobodi sve ljude. Druge skupine ne raspolau organizacijom ivota svojih podanika skladno ovom programu. Prema tome, islam je obavezan da odstrani ove sisteme, s obzirom da oni ometaju ope osloboenje. Ovo 199

znai, kao to smo rekli prije, da vjera treba biti samo vjera u Allaha, da ne postoji drugo vjerovanje niti pokoravanje i robovanje ovjeka drugom ovjeku, kao to je sluaj u ostalim sistemima. Savremeni islamski istraivai, koji su poraeni pod pritiskom prisutne realnosti i spletkarokog orijentalistikog napada, susteu se da priznaju ovu injenicu jer orijentalisti odslikavaju islam kao nekakav pokret pobjede i osvajanja maem, da bi se druge prisililo da prihvate islam. Pristrasni orijentalisti znaju sasvim dobro da to nije istina, ali oni na ovaj nain deformiu motive islamskog dihada, zatim oni koji brane ugled l islama i koji su poraeni negiraju ovu optubu, pa pribjegavaju isticanju znaaja odbrambenih opravdanja, zanemaruju prirodu islama, njegovu ulogu i njegovo pravo na osloboenje ovjeka od samog poetka. Ovakvo zapadnjako poimanje prirode vjere navuklo je koprenu na misaonost savremenih istraivaa koji su poraeni. Oni istiu da je vjera samo doktrina u ljudskom srcu, da ona nema nikakve veze sa realnim sistemima ivota. Prema tome, oni kau: dihad bi bio samo radi vjere, dihad je radi nametanja obaveznosti vjerovanja u srcu i savjesti ovjeka. Meutim, ovo pitanje islam tako ne tretira. Islam je Allahov program . koji se odnosi na ljudski ivot. Program koji poiva na odavanju Boanstva samo Allahu, Boanstva predstavljenog u suverenosti i sudstvu. Program koji regulie stvarni svakodnevni ivot. Prema tome, dihad je borba za

prihvatanje ovog programa i uspostavljanje sistema. Meutim, pitanje doktrine i vjerovanja je povjereno slobodi zadovoljstva u okrilju opeg sistema, nakon to se odstrane svi djelotvorni faktori. Potom se ovo pitanje u osnovi mijenja u novu sliku. Gdje god se nae islamsko okupljanje u kome je predstavljen Boanski program, Allah tamo daje pravo pokreta i smjera za preuzimanje vlasti i odreenje sistema, preputajui pitanje vjere slobodi savjesti. Kada Allah odstrani muslimansko drutvo za jedno vrijeme od dihada, to je neka vrsta pitanja plana, a ne pitanje principa, pitanje primjene pokreta, a nije pitanje odluke vjere. Na ovoj jasnoj osnovi mogue je da shvatimo brojne kur' anske tekstove kroz 'protok historijskih faza koje se obnavljaju. Tu ne moemo mijeati njene dokaze za odredene faze sa opim dokazima stabilnog i dugog plana islamskog pokreta. 200

Osim toga, postoje i druga prirodna objanjenja za dihad u islamu i prirodi ove vjere koja nas vode ka opem, vrijednom istraivanju koje nam je darovao istaknuti uenjak Ebu'l-A'la El-Mevdudi, predsjednik Dema'ati islamije u Pakistanu, pod naslovom Dihad na Allahovom putu. Potrebno nam je da iznesemo nekoliko poduih pasusa koji su neophodni itaocu koji eli da jasno i tano spozna ovu sloenu i veoma znaajnu situaciju u izgradnji islamskog pokreta. Obiaj je bio kod "zapadnjaka", stranaca, da govore o dihadu u smislu "Svetog rata" (Holy War) kad god bi htjeli ovaj pojam prevesti na svoje jezike. To su pogrjeno objanjavali i u tom objanjenju otili daleko, zaogrnuti ga napuhanim znaenjima pogrjeno i lano. To je otilo tako daleko da se pojam dihada kod njih sastojao od barbarizma prirode, sirovosti morala i prolijevanja krvi. To su namjerno inili da bi zamaglili pravu istinu tako da, kad god bi kucnuo glas ljudima koji nosi rije dihad, on bi predstavljao pred njihovim oima sliku povorke nagomilanog barbarizma i maeva koji se kovitlaju iznad njihovih glava, nosei sa sobom pakao fanatizma i srdbe iz ijih oiju iskau varnice krvi i plijena, iji su se glasoviti slili u pokli "Allahu ekber", i juriajui tako naprijed, im bi primijetili nevjernika, zgrabili bi ga za guu i postavili pred izbor jednog od dvoga, ili da kae "La ilahe illallah" i na taj nain spasi sebe ili da mu glavu drube i potekne krv iz vratnih ila. Ova mazala crtala bi "portret'' sa veliom virtuoznou, ispoljavali vrhunac umjetnosti kiicom umjetnika kreatora tako da je iz te njihove lukavosti i okretnosti u ovoj umjetnosti dobiven portret obojen jako crveno,

ispod koga je bilo napisano: Ova slika je ogledalo zla i prolijevanja krvi, koje su poinili ljudi ranijeg pokoljenja ovog Ummeta, ljudi koji su bili jako poudni za prolijevanjem krvi nevinih osoba! To je bilo napisano. No, kako je to krajnje udno i neistinito! udno je da oni koji su mazali ovakve slike i koji su imali dovoljno sree da ih istiu i izlau pogledima, oni su bili ti isti koji su se itava stoljea i kroz brojna pokoljenja tukli i klali meusobno da bi zadovoljili svoje niske elje i strasti i ugasili e svojim grabeljivim pohlepama. To su ti njihovi prokleti ratovi, a ne sveti, "Unholy War" koje su oni izazivali i primjenjivali na slabanim narodima irom istoka i zapada po Zemlji, ruili im domove, traili trita za svoju robu i zemlje da bi ih pretvorili u svoje kolonije koje su eljeli kolonizirati, iskoritavati izvore njihovih bogatstava, liavajui na taj nain zakonske i prave vlasnike toga, pronalaziti rudnike i kamenolome, sve ono to daje Allahova prostrana zemlja i sve proizvode koji mogu biti hrana stomacima ljudi zaposlenih u 201

njihovim fabrikama i pogonima. Trae sve to, a srca im poudna i prepuna zla da bi ostvarili materijalno bogatstvo i ugled. Pred njima su i tenkovi koji tutnje, a iznad njihovih glava avioni briu u nebeskim visinama, iza njihovih lea na stotine hiljada uvjebanih vojnika presijecaju zemlji puteve kojima se ona snadbijeva i njenim stanovnicima koji grade sebi plameniti ivot, elei time da pripreme gorivo za raspaljivanje svojih runih pohlepa koji kroz protok vremena donose samo plamen i nevolje. Njihovi ratovi nisu na Boijem putu nego ratovi na putu njihovih niskih pouda i pokuenih elja. Ovo je stanje i situacija onih koji nas zagluuju borbom i osvajanjima ija su osvajanja i ratovi kroz koje smo proli tokom dugog vremena nama poznati. to se tie njihovih sramnih djela, oni ih jo uvijek ine danonono nadomak vida i sluha svijeta "kulturnog i civilizovanog", pa koja je Allahova zemlja, o, Boe, ostala da nije napadnuta od strane njih i da nije nakvaena krvlju njenih najestitijih sinova?! Koji to vei kontinent - Azija, Afrika i Amerika nisu osjetili kob njihovih proteklih ratova? Meutim, ova mazala slikaju nae portrete i slike sa okretnou koja zasluuje prijezir, izlau ih, i ponovo izlau, na udan i grozan nain, a red zaborava povlai se preko njihovih krvavih slika i portreta tako da ih se skoro niko ne sjea, ostavlja tu sliku koja zasluuje osudu, sliku na kojoj su ocrtali nau historiju i djela naih predaka! O, kakva je ta obmana, o, kako su savreni u obmani i zavaravanju! Naa prostota i glupost naih ljudi nema kraja! Zar moe biti vea glupost od naeg zavoenja slikama i portretima koji su za prijezir i koji ocrtavaju nau prolost i djela tako da mi skoro vjerujemo da su istinita i odgovaraju istini? I sve dok mi gledamo grijene ruke koje rade

i ocrtavaju falsifikate, i dok istraujemo skrivena pera koja su se isticala u umjetnosti platiniranja, premazivanja i ukraavanja tih slika, nae zavoenje njihovim falsifikatima i nae povinjavanje pred tim platiniranim i premazanim slikama, kod nas je prouzrokovalo neku vrstu kajanja i poeli smo se izvinjavati svijetu mijenjajui Allahove rijei i pomiui ih sa njihovih mjesta govorei im: "Mi nemamo nita sa takvom borbom, gospodo! Mi smo samo daije - pozivai koji nose vesele vijesti, pozivamo ka Allahovoj vjeri, vjeri sigurnosti, mira i poziva mudro i lijepim savjetom. Mi prenosimo Allahove rijei poput sveenika, dervia i sufija, sporimo se ko nam se suprotstavlja, sporimo se na ljepi nain rijeima, traktatima, lancima kako bi vjerovao ko hoe da vjeruje u na poziv kroz nae objanjenje. Ovo je na poziv on se niti poveava niti smanjuje. to se tie maa i borbe sa maem u ruci, sauvaj Boe, da imamo ikakve veze s tim, osim, Boe moj, moe se rei da mi branimo sebe kada neko na nas napadne i iza toga su prole duge godine i dosta vremena. Mi smo danas 202

ispoljili nau nevinost da nemamo nikakve veze ni sa ovim tako da smo i zbog toga "slubeno" izbrisali dihad, taj mrski dihad, u kome ma odrauje glavni posao tako da se vi ne morate ni najmanje brinuti niti provoditi no u nesanici. Dihad danas je samo nastavak dihada jezikom i perom. Naa zadaa se ogleda samo u tome da se mi poigravamo britkou jezika i otrinom pera. to se tie topova, tenkova, mitraljeza i drugog ratnog oruja i njegove upotrebe, vi i vae stanovnitvo imate prednost u tome, vi ste prei za to! Ovo su njihove politike spletke sa kojih smo kod nekih od njih skinuli masku u ranijem izlaganju, ali ako bolje pogledamo ovo pitanje sa naunog stanovita i detaljnije razmotrimo uzroke koji problematiziraju rasvjetljavanje istine dihad na Allahovom Putu i iznoenje njegove tajne muslimanima pored iznoenja i nem uslimanima, postat e nam jasan izvor odakle proistie ova grjeka koja se svodi na dvije vane stvari ija dubina niti smisao nisu spoznati na pravi nain. Prvo: oni misle da je islam religija u onom smislu u kome se upotrebljava uopeno pojam religije. Drugo: oni smatraju muslimane nacijom52 u smislu kako se

upotrebljava u opim situacijama. Prava je istina da su ljudi pogrijeili u shvatanju ova dva vana pojma i to nisu potraili rasvjetljavanje na pravi nain tim osnovnim pojmovima, to je ono to je iskvarilo istu istinu k;od ovog pitanja i sprijeilo ih da spoznaju smisao islamskog dihada. tavie, istina - a ona bi se morala slijediti prije svega - je da je ova osnovna grjeka kod poimanja ova dva pitanja spustila svoje zavjese na istinu islamske vjere u cjelini, potpuno izmijenila stvar i uinila poloaj muslimana u svijetu i obnovljena pitanja i razgranate probleme tjeskobnim i tijesnima, s ime se ne moe zadovoljiti islam niti njegovo vjeito uenje. Religija53 prema rairenom terminu kod njih znai grupu doktrina klanjanja i obreda. Nema sumnje da pojam religija u ovom smislu ne moe da bude osobno pitanje. Ti si slobodan da bira religiju koju hoe, moe da bira i da oboava na koji god nain eli i da oboava onoga koga si da oni Ummet smatraju nacijom, a muslimani zadrav;iju termin Ummet. Ummet je muslimansko drutvo koje se okupilo na doktrinalnom uenju islama ureeno na principu dvrgavanja Allahovom zakonu i njegovoj primjeni. 3 U tekstu je upotrijebljena rije mezheb koja je sinonim za rije religija u engleskom jeziku. 203

ti sebi izabrao za boga. Ako ti dua eli da se rtvuje za ovu religiju i pobjedu njena doktrinalnog uenja, ti onda moe da krstari i putuje irinom Allahove Zemlje pozivajui ljude ka tom doktrinalnom uenju, branei to dokazima i argumentima, raspravljajui sa onima koji se suprotstavljaju u tom pitanju okretnou jezika i otrinom pera. Ma, ratna oprema i borba - ti i to nemate nita zajednikoga, zar ti hoe da prisili narod kako bi prihvatili tvoje doktrinalno uenje? Ako bi islam bio religija kao ostale religije, prema prihvaenom terminu kod mnogih i kako to oni tvrde, oito on nema nita sa maem i ratnom opremom kao to oni kau. Kad bi poloaj islama bio onakav kao to oni smatraju i opisuju, onda u njemu ne bi bilo potrebe formiranja dihada niti bi on dolazio ni polazio od islama. Meutim, ovo je pitanje sasvim obrnuto kao to e vidjeti iz objanjenja koje slijedi. Isti je sluaj sa rijeju Ummet (nacija) . Ummet se sastoji od zajednice ljudi koja je meusobno suglasna (Homogeneous Group of Men) , koja se je sakupila i odvojila od ostalih grupa radi zajednikog uestvovanja u nekim bitnim pitanjima. Zajednica koja je ''ummet" u ovom smislu ne traga za upotrebom maa osim u dva sluaja: ili da bude napadnuta od strane nekoga ko eli da oduzme i opljaka njena poznata prava ili da ona sama preduzme mjere protiv druge zajednice da bi istrgla iz njene ruke svoja poznata prava. U prvom sluaju, njoj pripada v:eliki prostor, nema etike smetnje da pribjegne upotrebi maa i sile protiv onoga ko ju je napao, mada neka klepetala o sigurnosti i miru ne

dozvoljavaju ni to. . U drugom sluaju, to znai izvriti napad protiv prava drugoga, napasti narod i narode bez razloga, to islam ne dozvoljava niti je to ikom dozvoljeno. To moe poiniti samo nasilnik diktator, ak ni velike zemlje kao Britanija i Amerika ne usuuju se kazati da je ovo dozvoljeno. Ako je islam religija kao i druge religije, a muslimani nacija kao i druge nacije u Svijetu, onda je razumljivo da islamski dihad gubi sve odlike i osobenosti koje se smatraju prvijencem ibadeta i biserom njegove krune. Meutim, istina je da islam nije religija kao druge religije, da muslimani nisu nacija kao druge nacije u svijetu, nego je islam revolucionarna ideja i revolucionarni program koji eli da srui drutveni sistem Svijeta u cjelini i uspostavi zdanje sistema iz temelja i sasvim novo prema svojoj ideji i svom praktinom programu. Otuda ti zna daje termin musliman opis revolucionarne svjetske partije, "International Revolutionary Party", koju formira islam, organizira njene redove kako bi bila potka u dogaajima tog revolucionarnog programa, kome tei islam i baca na njega svoje poglede. Dihad se sastoji od revolucionarne borbe 204

(Revolutionary Srtuggle) tog stalnog pokreta koji se ini da bi se dolo do ovog cilja i spoznalo ono emu se tei. Islam se kloni proirenih rijei u svom pozivu i objanjenju svog praktinog programa, kao to ine drugi u svojim idejnim pozivima i revolucionarnim programima. Islam ne obznanjuje kroz posebne termine kako ne bi dolo do zamjene izmeu njegova poziva i ideja i poimanja kao i izmeu rairenih ideja i poimanja. Dihad je jedan od termina koje upotrebljava islam da bi izvrio svoj zadatak i objasnio detalje svoga poziva. Primijetit e da se islam katkada kloni termina "rat" i drugih rijei koje vode ka ratu (War) u arapskom jeziku i zamjenjuje ih rijeju (Stryggle) u engleskom, ali termin dihad ima ire, sveobuhvatnije i djelotvornije znaenje. ta je to to je islam odvelo da koristi i izabere ovaj novi termin odstupajui na taj nain od starih, upotrebljavanih termina? Ja smatram i prihvatam da tome postoji samo jedan razlog, a to je da je termin rat (War) znaio i jo uvijek oznaava borbu i ubistvo, borbu koja sije vatru i plamen, potpaljuje vatru izmeu ljudi, partija i naroda radi linog cilja i elje. Ciljevi kojima se tei primjerima ovih ratova ne znai da su uvijek 8amo line i drutveni ciljevi u kojima nije prizvuk i neke ideje ili pobjede. S obzirom da propisana borba u islamu nije od ove vrste ratova, onda ona mora zanemarivati termin rat. Islam ne gleda na interes jednog ummeta a da zanemari interes drugog, ne namjerava uzdii jedan narod, a drugi ne. Njega takoer ne interesuje ni najmanje ni najvie gospodarenje Zemljom i uspostavljanje na njoj ove ili one kraljevine, njega interesuje srea ovjeka

i njegov spas. Islam ima svoju posebnu ideju, svoj praktini program koji je odabran radi sree ljudskog drutva i njegovog podizanja na. stepen i nivo spasa. Svakoj vladi uspostavljenoj na drugoj ideji, a ne na ovoj, i drugom programu, a ne ovom, islam se suprotstavlja i eli da. je konano dokine, njega ni najmanje ne interesira u ovom sluaju pitanje zemlje na kome je uspostavljena dotina vlada koja ne zadovoljava ili narod koji pripada njoj i koji provodi njene naredbe. Cilj islama je dominacija njegove ideje, poopavanje njegova programa, uspostavljanje vlada i utvrivanje oslonaca na principu ove ideje i ovog programa, bez obzira ko nosi zastavu Istine i pravde u ruci, ko zastavu neprijateljstva i smutnje, a ko uzvraa neprijateljstvo i smutnju. Islam trai "Zemlju" a ne zadovoljava se sa komadom ili dijelom Zemlje. On eli cijelu Zemlju. On ne eli da vlada njom, da iskoritava izvore njena bogatstva i njena naroda nakon to bi oduzeo od naroda i pojedinih naroda, nego islam trai i poziva da cjelokupno ovjeanstvo uiva u ideji ljudske sree njenog praktinog programa kojeg im je Allah dodijelio i darovao nad ostalim vjerama i zakonima. Ostvarujui ovaj visoki cilj, islam eli da uposli sve snage i 205

sredstva koja se mogu upotrijebiti za izvrenje kompletne naune revolucije i ulae trud, koliko moe, da bi se ostvario ovaj veliki cilj. Ova stalna borba i iskoritavanje svih snaga i upotreba sredstava koliko se moe - zove se dihad. Termin dihad obuhvata sve vrste nastojanja i ulaganja truda. Kada ti ovo postaje jasno, onda nema nikakva uda ako kae: Izmjena stavova i pogleda ljudi, zamjena njihovih sklonosti i elja, izvoenje racionalne i misaone revolucije pomou vjtine pera je jedna vrsta dihada. Isto tako, nasilno dokidanje drevnih sistema ivota, putem maa, i osnivanje novog sistema na principima pravde i pravednosti, ubraja se takoer u vrstu dihada. Ulaganja i davanje sredstava, podnoenje raznih potekoa i nevolja su veoma vana poglavlja i naslovi u velikom djelu dihada. Meutim, islamski dihad nije dihad koji nema cilja. To je dihad na Allahovu Putu. Ovaj uvjet mora postojati kod islamskog dihada, on se ne moe nikada odvojiti od njega. To znaenje nude i rijei koje je upotrijebio islam da bi objasnio svoju ideju i svoje poruke, kao to sam to ukazao ranije. Mnogi ljudi povinovali su se njegovom jezinom znaenju i smatrali su da je dovoljno da se ljudi povinuju islamskoj doktrini, a njihovo prisiljavanje da prime islamsko uenje, to bi bio "dihad na Allahovu Putu". Ovakav sud doao je zbog njihovog uskog shvatanja i nerazmiljanja koje ih sprjeava da se uzdignu iznad ovog poimanja .i vinu visoko iznad dostignua svoje visine. Sadraj "Allahova Puta" u islamskoj terminologiji je mnogo iri pojam nego to to oni poimaju, iji je cilj daleko vei, domaaj daleko udaljeniji od onoga to oni misle i to tvrde.

Ono to trai islam od pojedinca ili grupe muslimana je da se oni, kada ulau svoj trud i nastojanja na putu dokidanja neistine i pogubnih sistema radi formiranja novog sistema prema islamskoj ideji, moraju osloboditi svih drugih ciljeva, elja ili linih tenji. Oni ne mogu ulagati trud radi tih elja na putu njihova ostvarenja za sebe ili nekih drugih dragocjenosti. To mogu initi samo radi formiranja pravednog sistema koji bi pravedno postupao meu ljudima. On ili to drutvo ne mogu to zamijeniti nizato na ovom prolaznom ivotu. ovjeka ili drutvo tokom te stalne borbe i neprestanog dihada na putu uzdizanja Allahove rijei ne moe biti briga da ostvari uspjeh i ast, glas ili neto drugo to je ugodno. Njima ne smije pasti na um za vrijeme ulaganja ovog velikog truda i vrijednog nastojanja da sebe ili .svoju porodicu uzdiu, da se ohole preuzimajui kormilo vlasti i daju naredbe i dohvate poloaja ponosnih nasilnika nakon to su izolirali druge nasilnike i ohole sa njihova poloaja. Eto to je ono na to asni Kur'an poziva punim glasom: Vjernici se bore na 206

Allahovom putu, a nevjernici na ejtanovom. Zato se borite protiv ejtanovih tienika, jer je ejtanovo lukavstvo zaista slabo (4/76). I slijedei ajet govori o toj temi rijeima: O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sauvali (Z/zv. U sutini, ovo je poziv, poziva islamske revulucije i njena sadrina. Islam se ne obraa stanovnicima ove Zemlje uime radnika, zemljoradnika, posjednika, finansijera, vlasnika laboratorija ili tvornica, niti naziva imenima partija kojima pripadaju ili klasa. Islam se obraa ovjeku u cjelini i poziva samo uime ovjeka, uime ljudske vrste. On im nareuje da se klanjaju samo Allahu, da Mu ne pripisuju nita kao sudruga, da ne prihvataju drugo boanstvo niti boga mimo Allaha. Kur'an ih takoer poziva da se ne odmeu od Allahove naredbe, da ne budu oholi prema klanjanju Njemu, da se ne ponaaju oholo i nepravedno na Zemlji, jer sudstvo i vlast pripadaju samo Allahu. U Njegovoj su ruci uzde i vlast nebesa i Zemlje i niko od njegovih stvorenja nema pravo, bez obzira ko bio, da se uzdie na Zemlji i oholi, da prisiljava ljude da se povinuju njemu i

njegovoj naredbi, da se povode za njegovim nasiljem. Islam poziva svakog ovjeka i cjelokupno ovjeanstvo da budu iskreni u svojoj vjeri samo Allahu i da su potpuno jednaki svi u ovom kompletnom klanjanju, kao to je izriito reeno u Kur'anu: ... O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i vama i nama zajednic"ke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo! (3/64). Ovo je poziv opoj svjetskoj. revoluciji. U ovom pozivu nema nikakve nejasnoe niti dvosmislenosti. Kur'an poziva punim glasom: ... Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera ... (12/40). Nijedan ovjek ljudskog roda nema pravo da sebe postavlja vladarom ljudima niti gospodarom njima, koji bi im nareivao ono to hoe i zabranjivao ono to mu drago. Nema sumnje da osamostaljenje bilo koje 207

ljudske osobe da izdaje naredbu ili zabranu, ne oslanjajui se na vlas Uzvienog Gospodara, jeste oholost na Zemlji, bespravno djelovanje protiv . Allaha, odmetanje od Njegove naredbe, pohlepa i elja za poloajem Boanstva.54 Oni koji se zadovoljavaju primjerima ovih nasilnika, koji se zadovoljavaju da im oni budu vladari, namjesnici i emiri, oni pripisuju Allahu sudruga. To je izvor smutnje na Zemlji iz koga proviru izvori zla i nasilja. Islamski poziv ka monoteizmu, klanjanju samo Jedinom Allahu, nije verbalno pitanje ili samo teoloka doktrina, kao to je sluaj kod drugih vjera i naroda, nego je to naredba koja je poziv ka socijalnoj revoluciji (Social Revolution), iji je cilj, prije svega, da prekine i iupa korijen onih koji su se popeli na vrh Boanstva i trae svojom varkom i raznim spletkama da ih ljudi oboavaju. Neki od njih pripremaju poloaje slugama i sveenicima, a neki bespravno prisvajaju vlasnitvo i poloaj, nameu vlast ljudima, neki se ohole zahvaljujui izvorima bogatstva i plodovima zemlje i ine od ljudi sredstvo za sebe, prosjae, a ne nalaze nita ime bi bili zadovoljni. Islamski poziv eli da istrgne iz korijena sve ovo i radikalno ga oisti. Ovi se katkada uzdiu i penju na vrh Boanstva javno i glasno i

time ele da pokore ljude oko sebe, da se oni pokoravaju njihovoj naredbi i povode za njihovim nasiljem, pozivajui se na svoja prava koja su naslijedili od svojih roditelja i bespravno prisvojiti na osnovu klasne pripadnosti pa uzvikuju: 1a ne znam da vi imate drugog boga osim Mene,"' ... (28/38). 1a sam gospodar va najvei"' (79/24). 1a dajem ivot i smrt" (2/258). "Ko je od nas jai"' (41/15) i drugim rijeima, izraavajui oholost i pozivajui time na Boanstvo, koje oni izgovaraju i usuuju se na to nasilniki i neprijateljski, iskoritavajui neznanje masa i glupaka pa su kipove i toteme uinili bogovima, pozivajui ljude sa eljom da oni Nije nikakva razlika ako bi to bilo i neko tijelo ili narod koji postavlja sebi zakone ne oslanjajui se na vlast Uzvienog Allaha Pouka je u ovom ogranienju, bio to zakonodavac osoba, grupa ili narod. 208

ispoljavaju klanjanje ovim kipovima i totemima. Takvi uvijek stupaju iza njih igrajui se umovima ljudi i potinjavajui Ut svojim ciljevima i strastima, a ovi to ne primjeuju.55 Iz toga proistie, da islamski poziv ka monoteizmu, iskreno klanjanje samo Jedinome Allahu, njegovo kritikovanje nevjerovanja i. pripisivanja druga Allahu, izbjegavanje totema i nasilnika, sve se to protivi stavovima vlada i onih koji rade u njihovo ime i onih koji nalaze u tome oslonac kao i pomo za provqenje svojih vlastitih potreba i ciljeva. Osim toga, ovjek e primijetiti da, kad god doe neki od poslanika i glasno poziva ljude i obraa im se rijeima: "O narode moj", govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate" (7/59), suprotstavit e im se vlade tog vremena. Svi oni koji su koristili bogatstva te zemlje i eksploatirali ih nasilno i bespravno digli bi se protiv njega, izali bi da se bore i stavljali prepreku njegovom pozivu, jer taj poziv nije bio samo verbalno objanjenje doktrinalnog uenja ili komentar nekog teolokog pitanja (metaphysical Proposition) nego je to bio apel za opu socijalnu revoluciju iji povodi nisu bili nepoznati onima koji su impresionirani poloajima asti i veliine, koji su se oholili zahvaljujui izVorima bogatstva, onima koji su osjetili miris politikg nemira i nekoliko

godina prije nego bi se to dogodilo. Islam nije samo grupa apologetskih doktrina ili skupina obreda, kao to se to podrazumijeva u nae vrijeme kada se govori o vjeri nego je islam uistinu kompletan sistem ija je tenja da .dokine neistinite nasilne postojee sisteme u Svijetu, da ih iupa iz korijena i zamijeni ih pravim sistemom i umjerenim programom koji donosi daleko vee dobro ovjeanstvu od ostalih sistema, a to je u njemu spas za ljudsku vrstu, spas od svih zala i nasilja u cilju ostvarenja sree i spasa ljudskoj vrsti sada ili kasnije. Islamski poziv na ovom putu je poziv dobra i obnove, poziv ruenja i izgradnje, poziv cjelokupnoj ljudskoj vrsti, a ne odnosi se na samo jedan narod ili jednu skupinu nego on poziva cjelokupno ovjeanstvo ka svojoj rijei, obraa se nasilnikim klasama koje su prekoraile Allahove odredbe Savremeni dahilijjet izmijenio je samo formu i oblik kipova i totema i uinio nemarnim i lahkomislenim ljudima te kipove kao drugu vrstu a njihove sluge govore u njihovo ime, kipovi trae to i to, a nemarni i lahkomisleni se odazivaju. 209

na Zemlji i eksploatiraju dobra Zemlje ne dozvoljavajui to drugim ljudima, obraa se vladarima i namjesnicima pozivajui i njih rijeima "N e silite se na zemlji, uite u Allahovu zatitu svi i u granice koje je On definirao vama, povucite se od onoga to vam je Allah zabranio i upozorio vas na to. Ako se predate Allahovoj odredbi, prihvatite se sistema pravde koji e ljudima donositi dobro i blagoslov i vi ete biti sigurni i u miru i spasu jer Istina ne istupa ni protiv koga nego protiv Istine nastupa nasilje, smutnja i grozna djela, da ovjek ne prelazi svoje prirodne granice i tei za neim to je izvan toga u emu on nema udjela prema zakonu Kosmosa i prirodi ovjeka, prema kojoj ga je Allah stvorio. Svako ko vjeruje u ovaj Poziv i prihvata ga svojski postaje lan "islamskog drutva ili "islamske partije" gdje nema nikakve razlike izmedu crvenih i crnih ili bogatih i siromanih. Svi su oni jednaki kao zupci elja, nema nikave prednosti jedan narod nad drugim narodom niti jedna klasa nad drugom. Na taj nain se formira svjetska ili narodna stranka koja se naziva "Allahova stranka" - hizbullah u jeziku Objave. im se formira ova partija otpoinje i borba na Boijem Putu radi koga je ona formirana. Prema tome, i njena priroda i ono to zahtijeva njeno postojanje, ona ne ali truda na ruenju sistema vlasti ije je zdanje sagraeno na drugim a ne islamskim temeljima i da taj sistem iskorijeni iz temelja, uloi svoj trud da ga zamijeni sistemom kulture i civilizacije koji je umjeren, zasnovan na pravilima tog pravednog i umjerenog zakona nazvano u asnom Kur'an" "Allahova rije". Ako ova stranka ne bude uloila onaj trud koji moe i ne bude teila za promjenom sistema vlasti i

uspostavljanja sistema pravde, sistema vlasti zasnovanog na islamskim principima, i ne bude se valjano borila na ovom putu, promait e i nee ostvariti cilj radi kojega je formirana. Ona je formirana da ostvari ovaj cilj i ovu elju, cilj uspostavljanja sistema istine i pravde. Ona nema drugog cilja niti obaveze do borbe na ovom putu. To je jedini cilj koga je Allah Uzvieni objasnio u Svojoj asnoj Knjizi: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio; traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete (3/IlOJ. Neka niko ne pomisli da je ova stranka (Allahova stranka) , kako je to nazvana u jeziku Objave, samo grupa propovjednika i misionara koji savjetuju svijet vazovima u damijama pozivajui ih da se pridravaju njihovog pravnog uenja, mezheba i ponaanja za vrijeme dranja hutbi i pisanja lanaka, i nita drugo. To nije tako. To je stranka koju je Allah formirao da ponese bajrak istine i pravde svojom rukom i da bude svjedok 210

protiv ljudi. Jo od prvog dana njen zadatak kojeg je ona preuzela na svoja plea bio je da dokine izvore zla i neprijateljstva, da istrgne korijene nasilja i smutnje na Zemlji i bespravno iskoritavanje, da slomi otpor lanim bogovima koji se bespravno ohole na Allahovoj zemlji, prave se sami bogovima, mimo Allaha. Da istrgne korijen njihova boanstva i uspostavi sistem vlasti i civilizacije koji bi bio povoljan i bacao svoj hlad i na blinjeg i daljnjeg, i bogatog i siromanog. Na ovo znaenje Allah Uzvieni ukazuje na vie mjesta u ajetima asnog Kur'ana: I borite se protiv njih dok mnogobotvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane (B/39). Ne postupite li tako, nastae smutnja na Zemlji i nered veliki (B/73). On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobocima (9/33). Na osnovu toga proistie da ova stranka mora drati konce u svojim rukama i nezaobilazno vrsto imati uzde vlasti u svojoj pesnici jer sistem nepravedne civilizacije poiva samo na uspostavljanju institucije vlasti na pravilima nepravde i smutnje na Zemlji. Isto tako, nije mogue uspostaviti sitem estite vlasti koja e uroditi plodom sve dok se ne preuzmu niti vlasti iz ruku smutljivih nasilnika i dok je ne preuzmu ruke ljudi koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan i ne ele se oholiti na Zemlji niti smutnju initi. Dodajmo tome da ova stranka, bez obzira koliko ona tei da ini dobro svijetu, da ini dobro i plemenitost svugdje po Zemlji, ne moe ostati vrsto na svom planu pridravajui se svoga programa i postupajui prema

njegovim zahtjevima sve dotle dok sistem vlasti poiva na drugom nekom principu i odvija se na principu koji nije njen. To je zbog toga to stranka koja vjeruje u princip i sistem ivota i posebnu vlast ne moe ivjeti pridravajui se svoga principa i radei prema njegovu zahtjevu u okrilju sistema vlasti zasnovane na principima i ciljevima koji ne vjeruju u njen sistem; ta stranka eli ii prema svom programu. ovjek koji vjeruje u principe komunizma, ako bi elio da ivi u Britaniji ili Njemakoj pridravajui se svojih komunistikih principa i ivei prema progrrupu .kako to predvia komunizam, to ne bi mogao nikada ostvariti jer sistem koga praktikuje kapitalizam ili nacizam56 sprijeit e mu to, onemoguit e mu to snagom vlasti i taj se ne bi mogao nikada iupati ispod njegove izme. Isto tako, ako bi musliman htio da provodi svoj ivot u okrilju Ovaj rad napisan je 1938. godine dok je sistem na7izma bio vladajui u Njemakoj. 211

sistema koji se protivi principima islama u elji da se i dalje pridrava islamskih principa ponaajui se u svakodnevnom ivotu prema zahtjevima islama, nee mu se to dozvoliti niti e moi to ikada ostvariti jer zakoni koje on smatra da su nepravdni i porezi za koje je on uvjeren da su to kazne i otimanje narodne imovine i problemi za koje on smatra da su nasilniki i daleko od istine i nasilje nad pravdom, zatim sistein za koga on sigurno zna da proizvodi smutnje na Zemlji i programi obrazovanja koji su nepodnoljivi i koji imaju loe posljedice i rezultate i koji nose u sebi propast narodu - primijetiti e da je to sve protiv njega, da e dominirati njegovom sredinom, njegovom porodicom i djecom tako da se nee moi rijeiti i osloboditi njihovih okova niti spasiti sebe ni svoju porodicu od utjecaja i provoenja odredaba tog drutva. I onaj koji vjeruje u doktrinu i sistem, bio on pojedinac ili drutvo, prisiljen je po prirodi svoje vjerske opredijeljenosti i vjerovanja da tei ka dokidanju sistema vlasti koji poiva na drugoj a ne njegovoj ideji, prisiljen je da ulae trud koliko moe, da uspostavi sistem vlasti koji se oslanja n(\ njegovu ideju u koju on vjeruje i misli daje u njoj srea za ovjeanstvo, jer njemu nee biti mogue da radi shodno svom vjerovanju i pridravanju svog programa osim na ovaj nain.

I kada primijeti ovjeka da ne ide iza svog cilja ili zanemaruje ovu obavezu, znaj da takav nije iskren u svome pozivu niti je iskreno prihvatio iman. U ovom smislu u Kur'anu se navodi: Neka ti Allah oprosti to si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lau. Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet nee od tebe traiti dozvolu da se ne bore zalaui imetke svoje i ivote svoje. - A Allah dobro zna one koji su poboni. Od tebe e traiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet i ija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodluni su (9/4345). Koje svjedoenje moe biti vjerodostojnije, koji dokaz ii od svjedoenja Kur' ana i njegova dokaza? U ovim ajetima sure Bera' e Kur'an asni predvia da oni koji se ne odazovu pozivu dihada niti se bore sredstvima ni ivotom na putu oglaavanja Allahove rijei uspostavljanju vjere kojom je On zadovoljan, utvrivanje sistema vlasti postavljene na principima Allahova programa, taj i takvi se ubrajaju u one koji ne vjeruju u Allaha ni u Sudnji dan, ija se srca kolebaju i sumnjaju. 212

Moda si shvatio iz onoga to smo ranije rekli da je cilj dihada u islamu ruenje zdanja sistema koji se suprotstavljaju principima islama, uspostavljanje vlasti zasnovane na temeljima islama umjesto starog sistema. Ovo je zadaa dogaaja opeg islamskog preokreta koja se ne ograniava samo na jedan, a ne i drugi kraj. tavie, islam eli i ima u vidu da se ovaj opi preokret zbije na svim dijelovima nastanjene Zemlje . . Ovo je njegov krajnji cilj i najuzvienija namjera kojoj se udi. Medutim, nije neminovno muslimanima ili lanovima islamske stranke da ponu sa svojim zadaama sa izvoenjem eljene revolucije i promjene sistema vlasti u njihovim zemljama koje nastanjuju. Njihov krajnji, najuzvieniji cilj je kompletna svjetska revolucija (world Revolution) koja obuhvata sve krajeve Zemlje. To je zbog toga to revolucionarna ideja ne vjeruje u nacionalnost nego poziva cio svijet ka ljudskoj srei i spasu svih ljudi. Nije mogue, ni u kom sluaju, suiti okvire njena djelovanja i svesti je u ogranieni kut jednog naroda ili zemlje nego je istina da je ona prisiljena po svojoj prirodi da ini svjetsku revoluciju iji je cilj ono to je uzela sebi

kao zadatak. Od toga ne moe okrenuti glavu ni jednog momenta. Istina ne priznaje geografske granice niti je voljna da se svede u tijesne granice neke zemlje koje su izmislili i postavljali geogra:fi i dali termin i nazvali imenom dotini kraj. Istina izaziva iste ljudske umove govorei njima i insistirajui na svom pravu rijeima: ta vam je pa da kaete da xy ima pravo na ovoj strani ovog brda ili rijeke, a onda proglase taj predmet neispravnim po njihovoj tvrdnji ako se prekorai granica tog brda ili rijeke samo za jedan lakat. Istina je istina u svakoj situaciji i u svakom mjestu. Kakav znaaj imaju brda ili rijeke u izmjeni pojmovne istine? Sjena istine dopire daleko. Njeno dobro je ope i sveobuhvatno. Ona se ne odnosi samo na jednu sredinu, a drugu zanemaruje, niti jedan kraj a drugi ostavlja. Gdje god ovjek doivljava poraz i prisilu, dunost istine je da to spozna, da mu vrati njegovo pravo i pomogne ga. Kad god potlaene sinove ovjeanstva zadesi neka nesrea, pravda i primjena njenih principa onima koji nose zastavu pravde nalau da se odazovu pozivu tih ponienih, duni su da im pomognu kako bi se slobodili svojih nasilnikih neprijatelja, kako bi im povratili njihova otuena prava koja su nasilnici oduzeli bespravno. U ovom smislu i govori se jezikom Objave u Kur' anu rijeima: A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlaene, za mukarce, ene i djecu, koji uzvikuju: ((Gospodaru na, izbavi nas iz ovoga grada" (4!75) ? Dodaj na to i ljudske spone i veze, kako su na njih djelovale nacionalne razlike pa izazvale razne sporove i razilaenja, obuhvatile 213

kompletno poboljanje i opu harmoniju meu dijelovima Svijeta to e moda opravdati da neka zemlja u nekom kraju opstoji sukladno svojim principima i jasno ocrtanim planovima dok njene susjedne zemlje ne prihvataju to i nisu suglasne .sa njenim principima i planom niti su zadovoljne da ona poiva na svom programu.57 Radi toga je potrebnO( muslimanu da povede borbu uvajui svoje bie u tenji za eljenim popravkom ivota, da ne oajava kod uspostavljanja sistema islamske vlasti u jednom kraju, nego je njegova dunost, koju ne moe mimoii ni u kom sluaju, da ne tedi truda kod irenja okvira ovog sistema i njegovom sprovoenju i vrenju utjecaja na raznim krajevima Zemlje. To zbog toga to se islamska borba odvija iza irenja islamske misli i poopavanja njenih kompletnih teorija, njihova irenja u najdalje i najblie krajeve Zemlje, to ona poziva stanovnike Zemlje, bez obzira na razliitost zemalja, ljudske vrste i klasa, da prihvate ovaj poziv i ovaj program koji im garantira sreu ovog i onog svijeta. S druge strane, musliman treba da se preda svojski i kompletno i suptotstavlja nasilnikim sistemima koji se protive temeljima Istine i pravde, da se suprotstavi, kad god moe i kad mu to dozvoljavaju uvjeti, da bi uspostavio, umjesto tih nasilnikih sistema, sistem pravde i pravinosti, sistem koji je uspostavljen na temeljima islama i njegovih vjeitih principa koji ne iezavaju niti iezava njihova ozbiljnost i vrijednost sa prolaskom dana i noi. Ovo je taj plan kojeg primjenjuje. Ovo je taj program kome je usmjeravao Resullulah i oni koji su ga slijedili poslije njega. Tim putem su

poli prva etverica halifa. Otpoeli su sa arapskim zemljama iz kojih je sinulo sunce islama svugdje po horizontu pa su najprije te zemlje podvrgli. vlasti islama i stavili ih na tas nove islamske zemlje. Vjerovjesnik brzo poziva vladare, emire i poglavare raznih krajeva Zemlje ka vjeri Istine i potinjavanja Allahovoj odredbi. Oni koji su povjerovali ovom pozivu prikljuili su se ovoj islamskoj zemlji i postali njeni graani. Oni koji nisu prihvatili ovaj poziv niti se odazvali da prihvate na miran nain - pristupilo se borbi protiv njih. Kada je Ebu Bekr (Bog mu se smilovao) postao halifa nakon smrti Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) on se usmjerio protiv dviju susjednih zemalja islamske zemlje, Vizantiji . i Perziji, ija je drskost i ustrajnost dostigla vrhunac oholosti na Zemlji kakva nije bila do tada poznata. N a padi koje je otpoeo protiv ovih zemalja Ebu Bekr Es-Siddik 57 Posebno ako ti principi i projekti budu principi i projekti islama koji tee da oduzmu vlast od svih oholih vlastodraca i povrate je Allahu. U tom momentu koncentrisat e se u suoenju sa tim principima svi drugi sistemi, sve vlasti, Svi lageri koji poivaju na principima robovanja ovjeka ovjeku, baza u kojoj uestvuju svi ljudski sitemi. 214

(Bog mu se smilovao) dostigli su svoj cilj u vrijeme vladavine Omera El Faruka, kome pripada ast da je uvrstio temelje prve islamske zemlje, tako da je utjecaj te zemlje bio dalekosean u svim tim podnebljima."58 (Ovim se zavravaju izvodi Mevdudijeva izlaganja.) U svjetlu ovog objanjenja prirode ove vjere, njene istine i prirode borbe vezane za ovu vjeru i njena vrednovanja, vrednovanja programa ove vjere, njenog dinaminog plana vezanog za dihad i faze dihada moemo nastaviti sa vrednovanjem i procjenom velike borbe na Bedru, za koju Allah (Uzvie1;1i) kae da je to Dan pobjede (8/41) i da nastavimo sa po bliim upoznavanjem sa surom El-Enfal koja je u cjelini objavljena povodom ove borbe. Velika bitka na Bedru nije bila i prvi pokret islamskog dihada, kao to smo na to ukazali ranije. Njoj je prethodilo nekoliko vojni. Samo u jednoj od njih desilo se ubistvo. To je bilo u vojni Abdullaha ibni Daha, mjeseca redepa, koncem sedamnaestog mjeseca po Hidri. Sve ove vojne odvijale su se u skladu sa osnovama na kojima poiva b.orba u islamu, o emu je vie govora bilo ranije. Sve su ove vojne bile usmjerene prema Kurejeviima koji su istjerali Vjerovjesnika (alejhi's-selam) i muslimane i nisu uvali ast Bejtu'l-harama u predislamskom periodu i u islamu. Meutim, to nije bio glavni povod islamskom dihadu. Glavni povod i temelj je opi proglas islama, radi osloboenja ovjeka od klanjanja bilo

kome do Allahu, priznavanja Boanstva na Zemlji samo Allahu, ruenja nasilnika kojima su se ljudi klanjali, osloboenja ljudi od klanjanja drugim ljudima u cilju klanjanja samo Allahu. Kurejevii su bili direktni nasilnici koji su se ubacili izmeu ljudi na Arabijskom poluotoku i izmeu upuivanja ka klanjanju samo Allahu i priznavanju samo Njegove vlasti. Bilo je neminovno da se islam suprotstavi ovim nasilnicima sukladno svom opem planu, ali i da postupi pravedno sa nasilnicima ije se oruje razbilo Ta osvajanja koja su zapoeta u vrijeme VJerovjesnika (alejhi's-selam) i nastavila se u periodu prvih halifa poslije njega nisu bila samo izazov vladajuem imperijalistikom duhu na Zemlji toga vremena, kao to tvrde orijentalisti i drugi koji su pod njihovim utjecajem, jer ova vjera, koja je dola sa namjerom da izmijeni stvarnost na Zemlji i poimanja, nije ila da prihvati izazov stanja na Zemlji i njezina poimanja. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) nije bio taj koji se potinjava ovom izazovu odstupajui od istine Allahove vjere. 215

o muslimanske ete, da titi i islamsku zemlju u Medini od agresije i osvajanja, mada je stalna potreba, to i mi prihvaamo, da se sjeamo i ne zaboravljamo prirodu ove vjere i njen plan koji proistie iz te prirode, a to je da ne dozvoli da ostane na Zemlji ijedan nasilnik koji je uzurpirao Allahovu vlast tako da se ljudi klanjaju drugima a ne Allahu i zakonu kojeg takvi ljudi donose. to se tie dogaaja vezanih za ovu veliku borbu, mi emo pokuati da ih predstavimo prije nego to ponemo izlagati suru El-Enfal koja je objavljena tim povodom. Ovo inimo da bismo osjetili atmosferu kakva je bila kada je objavljena ova sura, da spoznamo namjere tekstova te sure, realnost koq njena suoavanja sa dogaajima, s jedne strane, i njeno usmjerenje tih dogaaja, s druge strane. Istiemo da kur' anski tekstovi ne daju pravu spoznaju ako se ovjek osloni samo na stilsko i jeziko objanjenje i nita vie. Pravo saznanje spoznat e se, prije svega, kroz ivot u atmosferi historijskog kretanja, pozitivnoj realnosti, zatim u suradnji sa ivom realnou, iako je to dalekosenije i djelotvornije od historijskog dogaaja s kojim se ova borba suoila, ona nam se otkriva samo u svjetlu ovog historijskog dogaaja. Zatim, ostaje njeno trajno nadahnue kao i njen trajni uinak, ali samo na one koji sami kreu uime ove vjere i koji pokuavaju primjenjivati ono to su primjenjivali ljudi koji su ivjeli u vrijeme kad su im se objavili ovi tekstovi i koji su se suoavali sa uvjetima

i situacijama koji su poput uvjeta i situacija s kojima se suoavaju dananji itaoci! Tajne ovog Kur'ana nee se nikad razotkriti onima koji sjede kod kue, onima koji tretiraju ove tekstove u svjetlu njihovih jezikih i stilskih znaenja, i nita drugo. lb ni lshak istie: 59 Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je saznao da se Ehu Sufjan ibni Harb uputio iz Sirije sa velikom karavanom Kurejevia, koja je nosila njihovo i bogatstvo njihovih trgovaca. U karavani je bilo od 30 do 40 Kurejevia. lbni Ishak nastavlja: Prenio mi je Muhammed ibni Muslim Zuhri, Asim ibni Omer ibni Katade, Abdullah i b ni Ehi Bekir i Jezid i b ni Ruman od Urvea ibni Zubejra i drugih naih uenjaka od lbni Abbasa (Bog im se smilovao) , svi oni prenijeli su mi poneto i to sam ja sve sabrao u tekstu u kome govorim o Bedru. Kesir oslanja se na lbni Ishaka u svom kazivanju o ovoj borbi u djelu El-Bidaje we'nnihaje, a ni Makrizi nije u mnogo emu odstupio od ovog kazivanja u svom djelu pod naslovom: Imta'u-l-Esma, to ukratko prenosi i Imam Ibni Kaliim El-Devzi u djelu Zadu1-me'ad i Ibni Hazin u djelu Devami'u's-sira, i ovo to navodimo koristimo se svim tim izvorima. 216

Oni kau: Kada je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) uo da Ehu Sufjan ide iz Sirije, poslao je muslimane u pravcu njih i rekao: "Ovo je karavan Kurejevia. U njemu je njihovo bogatstvo. Izaite u susret toj karavani, moda e Allah dati da je parazite. Ljudi su s uputili, neki su 8e plaili, a nekima je to bilo teko zbog toga to nisu ni mislili da se Vjerovjesnik (alejhi's-selam) odluio na borbu (a u djelima Zadu'l-mead i lmtau'lsma stoji da je Alejhi' s-selam naredio da se spreme za borbu svi oni koji imaju neto za jahanje, da se spreme za polazak. O tome se nije mnogo prialo.) A Ibni Kajjim kae: Broj onih koji su uestvovali na Bedru iznosio je ukupno tri stotine i neto vie od deset muslimana, od toga su bili osamdesest est muhadira, ezdeset jedan iz plemena Evs i sto sedamdeset iz plemena Hazred. Broj boraca iz plemena Evs bio je manji od broja boraca plemena Hazred, pa iako su ovi bili snaniji, naoruaniji i strpljiviji kod susreta sa neprijateljem, izostali su jer su njihove kue bile na uzvisinama oko Medine, a glas je doao iznenada. Vjerovjesnik (alejhi'sselam) je tom prilikom rekao: "Sa nama moe poi samo onaj ko ima pri ruci neto za jahanje." Mnogi su traili neto to bi mogli koristiti za jahanje. Neki ljudi su traili malo vremena da bi mogli otii do svojih kua koje su bile na uzvienjima M edine da bi mogli uzeti jahalice. Vjerovjesnik je to odbio jer nisu bili odluni da se pridrue niti su bili spremni da krenu odmah. Allah je uinio da se ovi sretnu sa svojim neprijateljima u neodreenom vremenu. Ehu Sufjan, kada se pribliio Hidazu, provjeravao je vijesti i pitao da li je neko sreo kakve konjanike, pribojavajui se za imetak Kurejevia koji je noen u toj karavani, dok ga nisu obavijestili neki konjanici da je

Vjerovjesnik Muhammed mobilizirao i pozvao u borbu svoje ashabe radi presretanja toga karavana. Tada se Ehu Sufjan uozbiljio i zabrinuo i unajmio Dandama ibni Amra Gafarija i uputio ga u Mekku nareujui mu da ide Kurejeviima, pozove ih u borbu. sa njihovim imecima i obavijestio ih da im je Muhammed presjekao put sa svojim ashabima. Dandam je odmah odjurio u ekk. Makrizi u svom djelu lmtau'Z.Esma kae: Mekelije su paljivo sluali kako Damdam govori: "0, druina Kurejija, o, Ale Luej ibni Galib, Letime! (to je kamila koja je nosila mirodije, mirise i odijela; a ne i hranu) , Muhanimed i njegovi ashabi su joj preprijeili put Upomo! Upomo! Tako mi Boga, ne mislim da ete moi stii tamo." Onaj koji je bio najdalji odrijeio je svoju kamilu, pocijepao svoju koulju, zamijenio svoju jahalicu. Kurejevii su se osjeali vrlo bijedno i ponieno i vojno pripremali tri 217

dana, a neki kau dva. Imuniji je pomagao slabijega. Suhejl ibni Amr, Zuma ibni Esved, Taime ibni Adi, Hanzala ibni Ehi Sufjan i Anir ibni Ehi Sufjan bodrili su ljude da izau u borbu. Suhe j l bi govorio: ''O, Ali Gali b, zar ete ostaviti Muhammeda i one koji su se odmetnuli, (misli na muslimane) iz Jesriba (Medine) da vam preotmu vae kamile i vae imetke? Ko eli bogatstvo, evo mu ga; ko eli da ispolji snagu, evo mogunosti za to." Umejje ibni Ehi Salt hvalio ga je u stihovima, a Nevfel ibni Muavija Dejli obilazio je monije Kurejevie i nagovarao ih da materijalno pomognu, a i ivotinje za jahanje ustupe, pri emu je govorio i isticao da je to vlastiti poklon onome ko izae u borbu. Abdullah ibni Ehi Rebi'a kae: ''Evo ovih pet stotina dinara, stavi ih na raspolaganje gdje eli!" Ovaj Nevfel je dobio od Huvejtiba ibni Abdul-Uza dvije stotine dinara i jo tri stotine da se pojaa i kupi oru)a i tovarnih ivotinja. Taime ibni Adij doveo je dvadeset deva i darovao sve to je potrebno za hranu Jahaa i vodia. Nijedan Kurejevi nije izostao a da nije poslao umjesto sebe nekoga ko e ga zamijeniti. Otili su do Ehu Leheba, medutim, on je odbio da izae na vojnu ili da poalje , nekoga. Kad su ga pozivali odgovorio je da je on umjesto sebe uputio Asija, Ibni Riama ibni Mugirea, koji rriu je bio duan i rekao je: Idi, oproten ti je dug. I je ovaj otiao. Asi, a on je bio sluga hrianin, koga je poslao Utbe i ejbe sinovi Rebia da u beru groa za Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) onoga dana kada je Vjerovjesnik izaao u Taif i kada su ga stanovnici Taifa vrlo neugodno odbili, i kada su ga popratili ludaci i djeca i ili za njim bacajui na nj kamenje i okrvavili njegove asne noge. Utbe i ejbe utekli su od njih u oblinji vonjak, a sa Adasom se sve dogodilo isto to i sa

Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) , pa se je prignuo do zemlje, ljubei Vjerovjesnikove ruke i noge. Adas je nagovarao ejbu i Utbea, sinove Re bija, da ne idu, a As ibni Munebeh ibni Hadad i Ehi Umejje ibni Haifa da idu. Tad mu je pristupio Ebu Dehl i Ukbe ibni Ehi Muid prisiljavajui ga da ide. On je tada rekao: "Prodajte mi najskuplju devu u ovoj kotlini." I prodali su mu devu koja je kotala tri stotine drahmi, a pripadala je stadu Beni Kuejr. Ovu devu zarobit e muslimani. Najvei otpor za izlazak meu svim stanovnicima Mekke pruao je Haris ibni Amir. Damdam ibni Amr je sanjao da kotlinom Mekke tee krv, odozgo do dolje. Atika, kerka Abdul Mutaliba, sanjala je san u kome e biti upozorenje Kurejeviima da e biti ubijenih, ranjenih i prolivene krvi u svakoj kui Mekke. Oni koji su vjerovali u snove osuivali su izlazak i odlazili jedni drugima. Najsporiji kod izlaska bili su: Haris ibni Amir, Umejje ibni Halef, Utbe i ejbe, sinovi Re bija, Hakim i b ni Hizam, Ebul Buhturi (lb ni Hiam) , Ali ibni Umejje ibni Halef, As ibni Munebe, koje je Ehu Dehl ak i kudio. Pri tome je njemu pomogao Ukbe ibni Ehi 'Muid, Nadr ibni Hars ibni Kelde, i nagovorili da 218

izau na vojnu. Kurejevii su izali sa slugama i muzikom pjevajui i svirajui na svakom izvoru i pri tome klali ono to su poveli za klanje. Bilo ih je devet stotina pedeset boraca, a poveli su sa sobom stotinu konja na kojima je jahalo stotinu oklopnika, pored drugih oklopnika, pjeaka. Imali su sa sobom sedam stotina deva, izgledali su upravo onako kako spominje Allah (Uzvieni) u Kur'anu rijeima: I ne budite kao oni koji su, da se pokau svijetu, nadmeno iz grada svoga izili da bi od Allahova puta odvra"ali. A Allah dobro zna ono to oni rade (B/47). Krenuli su u velikoj skupini i povienoj razjarenosti protiv Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i njegovih ashaba posto su iin ovi htjeli uzeti njihove kamile. Muhammed i njegovi ashabi jo ranije su nabasali na Amra ibni Hadrameja i karavanu koja je bila s njim. To je bilo za vrijeme vojne Abdullaha ibni Daha. I Ebu Sufjan krenuo je sa karavanom u kojoj je bilo sedamdeset ljudi a prema kazivanju Ibni Ishaka, bilo je trideset ljudi meu kojima su bili i Muhrime ibni Nevfel i Amr ibni As. Njihov karavan sastojao se od hiljadu kamila koje su nosile teret. Jako su se bili uplaili kada su se pribliili Medini. Oekivali su Damdama ibni Amra i one koji su dolazili od Kurejevia da bi sprijeili oduzimanje njihova karavana. Ebu Sufjan osvanuo je na Bedru, a naprijed je iao karavan, za koga se on bio uplaio da nema zasjede. Usmjerio je na drugu st;ranu svoje karavane i prema obedi mora daleko od puta koji vodi ka Medini. Ostavio je Bedr sebi sa lijeve strane i iao veoma brzo, a Kurejevii koji su poli iz Mekke odsjedali su na svakom izvoru i pojilitu, jeli ono to su nosili sa sobom i klali ono to su vodili. Kajs ibni Imru'ul Kajs dotrao im je upuen od Ebu Sufjana nareujui im da se povrate i obavijestio ih da je njihov karavan spaen. "I

nemojte se uputati u sukob sa Medinelijama, ne izlaite se pokolju od strane Medinelija, a za to nemate nikakve potrebe, vi ste izali da zatitite vau karavanu i va imetak i Allah je nju sauvao." Kurejevii su to razmotrili, ali su odbili da se povrate iz Duhfe. Ebu Debi je rekao tom prilikom: "Ne, tako mi Boga, neemo se vratiti sve dok ne doemo do Bedra i ostanemo tamo tri dana da koljemo stoku, da jedemo do iznemoglosti i pijemo vino, da nam sluge slue, sviraju i pjevaju. Arapi nam ne bi nikada izraavali potovanje ako bismo se povratili!" Kajs se povrati Ebu Sufjanu i prenese ta kau Kurejije. Nato e Ebu Sufjan: 'Teko mom narodu! Ovo je djelo samo Amra ibni Hiama, tj. Ebu Dehla, koji je osudio povratak, jer je on voa naroda pa se sili i pokazuje nasilje, a sila je jad i nesrea. Ako se Muhammed suoi s nama u ovoj borbi, ponizit e nas!" lbni Ishak prenosi da je Ahnes ibni urjk ibni Amr ibni Seka:fi, saveznik Benu Zuhra, koji su nastanjivali kraj Duhfe, rekao: "0, 219

Zuhriani, Allah vam je omoguio da se vaa imovina sauva, da vam se spasi nevolje va istaknuti predstavnik Muhlime ibni Nevfel. Vi ste doli iz Mekke kao vojnici da bi sprijeili od propasti njegovu imovinu i spasili njega, obeselite . me i vratite se. Nema nikakve potrebe da se uputate u neto emu ne prijeti gubitak. Ne inite ono to kae ovaj (to jest, Ebu Debi) nego se vratite!" Borbi na Bedru nije prisustvovao nijedan iz plemena Beni Zuhra. Niko nije izostao od Kurejevia a da nije poslao nekoga na vojnu osim Benu Adija ibni Kaba; oni nisu dali nijednog vojnika. (U djelu Imtau'l-esma stoji da je Tame ibni Adi poslao dvadeset deva pojaavi ih ljudima i potrebnom hranom.) Izmeu Taliba ibni Ebi Taliba, koji je bio meu ovim narodom, i nekih Kurejevia voen je ivi dijalog.

Na kraju, Kurejevii su rekli: "Bogami, mi smo spoznali, o, Haimovii, iako ste vi izali s nama u borbu, vae elje su na strani Muhammeda!" I Talih ibni Ebi Talih vrati se u Mekku sa ostalima koji su se vratili. Ibni Ishak nastavlja: Vjerovjesnik (alejhi' s-selam ) izaao je iz Mekke u pratnji svojih ashaba, nakon to je prolo jedan dio mjeseca ramazana. Ashabi Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) imali su tada sa sobom sedamdeset deva. Jahali su ih jedan za drugim naizmjenino. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) smjenjivao se sa Alijom ibni Ebi Talibom i Mersadom ibni Ebi Mersedom Ganevijem, a Hamza ibni Abdulmutalib, Zejd ibni Haris, Ebu KeQe i Ense, osloboeni rob Vjerovjesnika, smjenjivali su se na drugoj devi. Ebu Bekr, Omer i Abdurrahman ibni Auf smjenjivali bi se meusobno na jednoj devi, i tako dalje. Makrizi u djelu Imtau'l-Esma kae : Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) nastavio je sa putovanjem dok nije stigao do podnoja Bedra. Tada je bio obavijeten o putu Kurejevia i njihovoj namjeri. Posavjetovao se sa ljudima. Ebu Bekr (Bog mu se smilovao) je ustao i podrao stav Vjerovjesnika. To isto je uradio i Omer i dodao: ''Boiji Poslanie, oni su, tako mi Boga, Kurejije koji se osjeaju ponosni. Tako mi Boga, ja se nisam nikada ponizio otkako sam doivio ovu ast. Tako mi Allaha, ja nisam vjerovao onda kada sam bio politeistal Tako mi Boga, oni e nastojati da ne ustupe svoju ast, borit e se s tobom i oni su spremni na to, zbog toga, i ja se spremam na to." Potom je ustao i Miktad ibni Amr i obrazloio slijedee: ''Boiji Poslanie, nastavi ono to ti je Allah naredio, mi smo s tobom. Mi neemo rei tebi kao to su rekli Sinovi Israilovi svom Poslaniku: Hajde ti i Gospodar tvoj, pa se bijte, mi

emo ovdje ostati <SI24J, nego: Hajde ti i tvoj Gospodar, pa se bijte i mi emo se s vama rame uz rame boriti. Tako mi Onoga koji te je poslao, uistinu, 220

kad bi ti poveo nas za Birkulgamad mi bismo ili s tobom." (Birkulgamad je mjesto na kraju Jemena.) Vjerovjesnik (alejhi's-selam) na sve to odgovori: "Dobro." Tom prilikom ga je i blagosiljao. Potom je dodao: "A vi, ljudi, ta mislite?" Mislio je na ensarije, mislio je da e ga oni braniti samo dok je u Medini, jer je uvjet bio da e oni njega braniti od onoga od ega brane i sebe i svoju djecu. (fo je dogovor zakljuen prilikom druge zakletve na Akabi na temlju koje je Resulullulah i iselio u Meinu.) Tada ustade Sad ibni Muaz (Bog mu se smilovao) i ree: "Ja u odgovoriti za ensarije, je li, Boiji Poslanie, ti kao da eli i nas?!" Vjerovjesnik odgovori: "Da". Sad ibni Muaz nastavlja i kae: "Moda si ti izaao na osnovu naredbe u Objavi zbog neeg drugoga (to jest, kao da si izaao tano zbog neega, a onda ti je stigla objava u kojoj se govori o neem drugome, jer si izaao radi karavane, a onda se suprotstavila vojska) . Mi vjerujemo u tebe i to ti iskreno potvrujemo, vjerujemo da je istina ono to si ti donio, dali smo ti nau rije i obavezali se na poslunost i pokornost. Nastavi, Boiji Poslanie, ono to eli. Tako mi Onoga koji te je poslao sa Istinom, kada bi se nama poprijeilo ovo more, a ti zaronio u njega, i mi bismo to zaista uinili s tobom, niko ne bi izostao od nas. Nastavi ta hoe i presudi ta hoe. Uzmi od naih imetak to ti drago, i ono to bi ti uzeo od toga, bilo bi nam drae od onoga to nam je preostalo. Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, ja ovamo nisam nikad dolazio niti imam pojma o tome, a ne

bjeim niti osuujem da se sutra suoimo i sudarima sa naim neprijateljem. Mi smo veoma strpljivi u borbi i ratu, iskreni kod susreta, moda e ti nai neto kod nas to e te utjeiti." U drugom jednom rivajetu stoji da je Sa' d ibni Muaz rekao: "Mi smo iza sebe ostavili svoj narod koji ne volimo arko onako kao to tebe volimo, niti se njima pokoravamo vie nego to se tebi pokoravamo, ali ove ensarije su mislile da se radi o karavani, da ti naprave prijesto na kome e ti biti i da prebrojimo jahalice koje su tu, a onda da se bacimo na naeg neprijatelja ako nas Allah pomogne i nadvladamo naeg neprijatelja To bi bilo ono to elimo. Ako bude neto drugo, da uzjae na svoju devu i pristigne one koji budu bili iza nas." Nato e Vjerovjesnik (alejhi's-selam) : "Dobro", i dodade t'lli e Allah dati svako dobro iz toga o, Sa' de." Kad je Sa' d izloio saopenje,' Resulullah (alejhi's-selam) ree: "Nastavite put uz Boiju blagodat! Allah mi je obeao jednu od dvije. Tako mi Boga, ja kao da gledam u poraz neprijatelja." Prisutni ljudi su shvatili da e biti borbe i da je karavana iezla. Nadali su se pobjedi na osnovu rijei Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . Toga dana Vjerovjesnik je dao da se naprave tri zastave: jednu, koju e nositi M us' ab ibni Umejr, i druge dvije u crnoj boji; jedna e biti kod Alije i druga kod nekog od ensarija (bio je to Sa' d ibni Muaz) . Tom 22 1

prilikom pokazao je i oruje. Iz Medine su muslimani izali bez ijedne

zastave. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) doao je u podnoje Bedra u vrijeme jacije u petak 17. ramazana. Odmah je uputio Aliju, Zubejra, Sa'd ini Ehi Vekasa i Besbesa ibni Amra (Bog im se smilovao) da istrauju gdje jma vode. Pokazao im je na Zurejb (mali breuljak koji se protee izmeu kamenjara) i rekao: "Nadam se da ete donijeti vijesti o izvoru koji je odmah iza tog breuljka." I zaista, nali su kod tog izvorita kurejevike vodonoe sa devama koje nose vodu. Sve su deve od vodonoa oduzeli. Meu ovima je bio i izvjesni Udejr. Dotrao je Kurejeviima i rekao: "0, Ali Gali b, ovaj Ibni Ehi Keve (misli time na Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i njegovi ashabi odveli su vae deve." Vojska se je uskomeala i osudila postupak muslimana. Kia je lila i iz neba i iz zemlje. Te noi uhvaeni su: Ehu Jesah, sluga Ubejdea ibni Seida ibni Asa, Eslem, sluga Munebiha ibni Haddada, i Ehu Ra:fi, sluga Umejjea ibni Halefa. Dovedeni su pred Vjerovjesnika (alejhi's-selam) u vrijeme kad je on klanjao. Ovi mladii rekoe: "Mi smo vodonoe Kurejevia. Poslali su nas da im donesemo vode i napojimo ih." Prisutni ljudi, uvi to, poeli su ih tui. Tada ovi uhvaeni rekoe:" Mi smo Ehu Sufjanovi i mi smo iz one karavane." Tada su ih prestali tui. U meuvremenu, Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je predao selam i dodao: "Ako istinu kau, vi ih tuete, ako vam lau i obmanjuju vas, vi ih ostavljate na miru." Onda se Vjerovjesnik okrenu prema njima i upita ih, nato su mu oni odgovarali i, izmeu ostalog, rekli da se Kurejevii nalaze iza onog bunja, da su oni izali iz Mekke, neki desetog, neki devetog. Oni su Vjerovjesnika obavijestili ko je s njima izaao iz Mekke. Vjerovjesnik tada ree: "Vjerovatno ih ima oko hiljadu ili devet stotina", i

dodade: "Ovo je Mekka... koja vam je pridruila komade mesa svoje unutrice." Tada se Vjerovjesnik posavjetova sa ashabima o tome mjestu. Ha bab ibni Munzir ibni Demuh predloi da krenu do najblieg izvora. Ja znam gdje su i gdje je izvor. Na tom mjestu je jedan stari bunar. Niko ne zna ko ga je iskopao. Znam da je njegova voda veoma pitka. Znam da je ima dovoljno i da ne presuuje. Hajde da tamo podignemo bazen i sputamo nae posude za vodu, pijemo kad nam treba i nastavljamo sa borbom. Ostale emo sprijeiti da dolaze do bunara. Nato e Vjerovjesnik (alejhi'sselam) : "Izloio si svoje miljenje." U kazivanju lb ni Riama od Ibni Ishaka stoji da je Habab ibni Muzir rekao: "Vjerovjesni. je li ovo mjesto gdje je Allah dao da odsjednemo i da nemamo pravo ni ii dalje od njega ni ostati iza njega? Je li ovo vrijeme da iskazujemd nae sudove, vrijeme borbe i 222

taktike?" N ato Resulullah odgovori: "Da. To je vrijeme za iznoenje sudova, to je vrijeme borbe i taktike." A onda ree lbni Habab: "Boiji Poslanie, ovo ipak nije povoljno mjesto." Zatim je ukazao na ono to je uka,zao. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) ustade i ode do bunara na Bedru. Tu je prenoio tu veer i klanjao okreui se prema panju jednog stabla ije su grane bile odsjeene. To je bilo uoi petka, 17. ramazana. Uradio je upravo ono to mu je kazao Habab. Allah je dao da je kia padala iz neba i muslimane prikovala za zemlju da nisu mogli ii dalje. To je zadesilo i Kurejevie tako da ni oni nisu mogli nastaviti put. Izmedu jedne i druge grupe bio je samo jedan breuljak od pijeska. Prolom kie bio je jedna

vrsta blagodati za muslimansku vojsku, i veliko iskuenje i nesrea za politeiste. Te noi muslimanske vojnike je savladao san, pa su pospali. Glave su im padale na prsa, a onda su se svalili na zemlju i nastavili spavati. R3.fi ibni Malik sanjao je te veeri i polucirao i pri kraju noi se okupao. Vjerovjesnik (alejhi'selam) poslao je Amira ibni }asira i Abdullaha ibni Mes'uda (Bog im se smilovao) da uhode protivniku vojsku i obiu je. Vratili su se i obavijestili Vjerovjesnika da su dosta uplaeni i da kia neprestano lije. Kada je Vjerovjesnik doao do ovog bunara, podignut mu je ator od palminih grana. Sad ibni Muaz stajao je na vratima opasan maem. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) je otiao da pregleda poloaj. Tom prilikom ashabima je ukazao na mjesta gdje e voe Kurejevia stradati jedan za drugim. Rekao je da je ovo mjesto za tog i tog, a ovo za tog i tog, i zaista, nikoga nije mailo to leite koje je odredio Vjerovjesnik. Vjerovjesnik je ispravio redove muslimanske vojske, povratio se u ator i uao. U ator je uao i Ebu Bekr. lbni Ishak nastavlja i kae da su se Kurejevii pokrenuli kada je svanulo, i kada ih je Vjerovjesnik primijetio kako idu pravo iz gustog umarka prema dolini, ree: ''Boe, ovo su Kurejije! Krenuli su oholei se i ponosei se, prkosei Tebi i nagonei u la Tvoga Poslanika. Boe moj, molim Te za Tvoju pomo koju Si obeao. Boe moj, uniti ih jutros." Vjerovjesnik nastavlja da je primijetio Utbu ibni Rebia kako ide medu neprijateljskom vojskom na crvenoj devi i vie: ''Ako ima i kod koga kakvo dobro, onda je to kod vlasnika ov crvene deve, ako mu se pokore, bit e spaeni i upueni!"

Kufaf ibni Ejma ibni Rahda Gafari ili njegov otac Ejma ibni Rehda Gafari poslao je do Kurejevia svoga sina koji je sa sobom nosio meso zaklane ivotinje i poklonio im ga. Tom prilikom rekao je: "Ako elite da vas pomognemo orujem i ljudima; mi emo to uraditi." Oni su mu na to 223

uputili po njegovu sinu poruku: 'Ti si uspostavio rodbinske veze, odradio si ono to treba da odradi, tako nam ivota. Kad bismo se mi borili protiv ljudi, pa nismo slabiji od njih, nema potrebe pomoi, a kad bismo se borili protiv Boga, kao to to tvrdi Muhammed onda nema niko te moi." Kada su ljudi odsjeli, jedna grupa vojnika Kurejevia uputila se ka bunaru Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . Meu njima je bio Rakim ibni Hizam. Vjerovjesnik (alejhi'S.selam) je svojim vjernicima rekao: "Pustite ih!" Nijedan od njih nije se napio vode a da nije bio ubijen, osim Hakima ibni Hizama. Poslije toga on je primio islam i lijepo se ponaao i kada bi se borio, zaklinjao bi se "Ne, tako mi Onoga Koji me spasio na Bedru." Ibni Ishak prenosi: Obavijestio me Ehu Ishak ibni ]esar i drugi muhadisi prenosei od uitelja ensarija koji bi govorili: Kada se je neprijateljska vojska malo umirila, uputili su Umjera ibni Vehba Dumehija, naredivi mu: "Procijeni nam koliko ima ashaba Muhammed!" Ovaj Umejr obiao je sa konjem muslimanski logor, vratio se svojima i rekao im: 'Tri stotine, moda malo vie, moda malo manje. Ali dajte mi jo malo vremena da vidim da li oni imaju kakvu pozadinu koja bi im sluila kao pomo." Ishak prenosi daje ovaj otputovao kotlinom, udaljio se od njih

i nije primijetio nita. Kada se vratio, prenio im je: "Nita nisam primijetio, ali sam opazio, o, Kurejije, da iskuenja nose sa sobom i neseu. Deve jesribske (medinske) nose meso zaklanih deva, vojska nema nita hrane sa sobom, nemaju nikakvog drugog sklonita do svoje maeve. Mislim, tako mi Boga, da nijedan njihov ovjek nee biti ubijen, a da nee biti ubijen i va. Ako ubijete neke od njih, nee biti nikakve koristi u ivotu poslije toga. Promijenite vae miljenje!" Kada je Rakim ih ni Hizam uo to, otiao je meu vojsku i doao do Utbea ibni Rebia i rekao: "Ehu Velide, ti si veoma ugledan meu Kurejeviima, ti si njihov gospodar, ti si taj kome su oni posluni. Moe li ti meni neto uiniti pa da te se sjeam sa dobrim do kraja ivota?" Ovaj upita: "A ta je to, o, Hakime?" Ovaj odgovori: ''Vrati se vojsci i prenesi naredbu svoga prijatelja Amra ibni Hadremija!" Nato e Ebu Velid: "Pa ja sam to uradio. Ja sam ti to duan, ali on je moj saveznik, a ja mu dugujem otkupninu - krvarinu za njegova brata koji je poginuo u vojni Abdullaha ibni Daha i sredstva koja mu pripadaju. Dovedi Ibni Hanzalu, ja se ne plaim da e se iko protiviti ovom izmeu vojske do on, tj. Ehu Dehl ibni Hiam." Tada Utbe ibni Rebia ustade govorei: "0, Kurejije, tako mi Boga, to to vi radite i elite da se susretnete sa Muhammedom i njegovim ashabima, neete uiniti nita. Tako mi Boga, ako i ostvarite neto, ovjek e gledati u lice drugog ovjeka prezirno, jer je ubio svoga amidia ili tetia ili 224

nekoga iz svoje porodice. Vratite se i ostavite na miru Muhammeda, nek to raiste Muhammed i ostali Arapi. Ako nanesete njemu tetu, to je ono . to ste vi eljeli, a ako bude neto drugo, to drugo e vas snai i neete ostvariti to ste eljeli.' Hakim kae: "Krenuo sam dok nisam doao do Ehu Dehla, naao sam ga kako svlai pancir sa svojih nogu i priprema; pa sam mu rekao: "0, Ehu Hakime, Utbe me je poslao tebi sa porukom tom i . tom i sa onim to je tom prilikom rekao." Nato je Ehu Hakim odgovorio: 'Tako mi Boga, grudi su mu ispunjene strahom - on se strai kad god primijeti Muhammeda i njegove ashabe'. Nikako! Tako mi Boa, mi se neemo vratiti dok Bog ne raisti izmedu nas i Muhammeda. Sta ima tu to Utbe kae?! On je primijetio da Muhamme i njegovi ashabi jedu korijenje, a medu njima je i njegov sin, tj. Ehu Huze . jfe, a bio je i musliman. On vas plai zbog njega.'' Potom se uputio Amiru ibni Hadremiju i rekao: "Ovaj tvoj saveznik hoe da vrati vojsku. Primijetio sam osvetu u tvom oku, pa ustani i podsjeti na svoje obeanje i obavezu koju si preuzeo, podsjeti na ubistvo tvoga b rata" Amir ibni Hadremi ustade, ode meu vojsku i uzviknu: 'Teko Omeru!" Borba se raspali i ljudi rasrdie. Sloie se na zlu koje je bilo pri

njima i pokvari vojsci stav kojemu je pozivao Utbe. Kada je Utbe uo rijei Ehu Dehla, da se Utbe jako uplaio i da sav drhti, ime podsjea na enu koja se jako uplaila, uzviknu: "ije su grudi ispunjene strahom, ko se plai, ja ili on?" , Ibni Ishak nastavlja: Istupio je Esved ieni Abdul Esed Mahzumi. Bio je to svadljiv ovjek loeg ponaanja, koji doda: "Obavezujem se pred Bogom da u se ja napiti iz njihova bunara i zaista, sruit u ga ili u poginuti ne uinivi to!" Kada je poao prema bunaru, prema njemu je iskoio Hamza ibni Abdul Mutalib (Bog mu se smilovao) , i kada su se sreli, Hamza ga je udario tako jako da mu je noga odletjela ispod koljenice. Nije doao do bunara, pao je na leda, a iz noge mu pocuri krv prema njegovoj skupini. Puzao je prema bunaru probi)ajui se kako bi opravdao svoju zakletvu, a Hamza ga je slijedio, udario i ubio nedaleko od bunara. Poslije njega, istupio je Utbe ibni Rebia sa svojim bratom, ejbeom ibni Rebiom, i sinom Velida ibni Utbe. Kada se odvojio od svoga tabora, pozvao je glasno na dvoboj. Prema njemu su istupila trojica mladia, ensarija. Bili su to-Auf i Muaz, sinovi Harisa i Afre, i trei ovjek koji se zvao Abdullah ibni Revaha. Utbe i njegovo drutvo su zapitali: "Ko ste vi?" Oni odgovorie: "Mi smo grupa ensarija.'' N ato e Utbe i njegovo drutvo: "Mi nemamo nita s vama". (Ibni Ishak navodi da je Utbe tom prilikom rekao adiima ensarijama, kada su oni rekli da su ensarije: "Mi vas 225

neemo. Mi hoemo nae.") Tada povika njihov glasnik: ''Muhammede, poalji nam nekoga iz naeg naroda." VJerovjesnik (alejhi' s-selam) ree: "Ustani Ubejde ibni Haris, dii se, Hamza, i ti, Alija!" Kad su ustali i pribliili im se, upitae oni: "Ko ste vi?" Ubejde ree da je Ubejde, a Hamza, daje Hamza, a Alija, da je Alija. Nato e ovi: "Da, odgovarate nam." Prvi se poeo boriti najstariji, Ubejde, sa Utbom Ibni Rebiom, a Hamza zapoeo dvoboj sa ejbom ibni Rebiom, a Alija sa Velidom ibni Utbeom. Hamza je brzo savladao ejbu i ubio ga. Ni Alija nije gubio vremena, brzo je savladao Velida i ubio ga. Ubejde i Utbe izmijenili su meusobno udarce, svaki od njih je ranio jedan drugoga, tako snano da se sa takvom ranom nisu mogli kretati. Tada Hamza i Alija navalie sa svojim sabljama na Utbea i dotukqe ga, uzee svoga druga i odvedoe ga meu ashabe." Ibni Ishak kae: ''Tada jurnue jedni na druge, pribliie se jedni drugima. Vjerovjesnik (alejhi' sselam) izdaje naredbu svojim ashabima da ne stupaju u borbu dok im ne naredi, rijeima: 'Ako vas napadnu, vi ih zaspite i odgo nite od sebe strijelama!' Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) ispravi redove boraca i vrati se u ator. Uao je tamo sa Ehu Bekrom. Tu nije bio niko drugi. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) obraa se svome Gospodaru i podsjea Ga na obeanu pobjedu. Izmedu ostalog, on je govorio: 'Boe dragi, ako ova grupa danas izgubi i strada, nee biti oboavan.' Ehu Bekr je sluao to i dodaje: 'Boiji

Poslanie, tvoje obraanje tvome Gospodaru dopire do Njega. Allah e dati ono to ti je obeao." . ' U djelu Imta'u-1-Esma od Makrizija navodi se da je Abdullah ibni Revaha rekao Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) : "Boiji Poslanie, kaem ti; a Boiji Poslanik je daleko iznad toga da mu neko neto pokazuje i kazuje, Allah je uzvieniji i vei od tvoga podsjeivanja Njega na Njegovo obeanje." Nato je odgovorio: "0, lbni Revaha, eto, ja podsjeam Allaha na Njegovo obeanje, a znam da Allah ne izostavlja obeanje." Ibni Ishak prenosi da je Resulullah jako podrhtavao dok je bio u svom atoru, a onda se tre i ree: "Radosna vijest, Ehu Bekre, doi e ti Allahova pobjeda. Ovo je Dibril koji uzima za uzde konja i vodi ga, a na njegovim grudima se primjeuje praina." Mehda, osloboeni rob Omera ibni Hattaba, bio je pogoen strijelom i umro je. To je bio prvi musliman koji je umro u ovoj borbi (Allah mu se smilovao) , zatim je pogoen Haris i b ni Su raka, iz plemena Adi ibni Nedar, dok je pio vodu iz bunara, strijelom koja ga je zaklala i on je uinro (Allah mu se smilovao) . 226

Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) izlazi meu borce i bodri ih rijeima: "Tako mi Onoga koji raspolae ivotom Muhammedovim, nema niko danas ko se bori protiv njih, a ko bude strpljiv i svjesno napada, ne razmiljajui, pa pogine, a da ga Allah nee uvesti u Dennet." Umejr ibni Hamam, brat Beni Sul eme, upravo je tada jeo datule i kada je uo te rijei, oduevio se i uzviknuo: "Odlino, odlino! Izmeu mene i ulaska u Dennet preostaje samo da me ubije neko od ovih." Bacio je burme iz ruke, zgrabio ma, stupio u borbu i borio se dok nije poginuo (Bog mu se smilovao) . lbni Ishak i ovo prenosi: "Kazao mi je Asim ibni Omer ibni Katade da je Auf ibni Haris, a on je sin Afre, rekao: Boiji Poslanie, ime ovjek ' nasmije Allaha?" "Stradanjem, zarivi svoju ruku u neprijatelja", odgovori Vjerovjesnik (alejhi's--selam) . Auf ibni Haris skide oklop koji je bio na njemu, baci ga, uze ma i nastavi da se bori protiv neprijatelja, dok nije poginuo.

Prenio je Muhammed ibni Muslim ibni ihab Zuhri od Abdullaha ibni Sale ba ibni Seira Uzrija, a on je bio saveznik plemena Zuhra, kae Ibni Ishak. Nakon to su se susrele dvije vojske i pribliili jedni drugima, Ebu Dehl ibni Hiam uzviknu: "Boe moj, prekinuli smo rodbinske veze i dato nam je ono to je nepoznato, srui nam to sutra." To je rekao nadajui se da e biti pobjednik. lb ni Ishak kae da je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) tada uzeo pregrt kamenia i bacio u pravcu Kurejevia i rekao: "Pravo u lice", a onda puhnuo za njima i naredio svojim ashabima: "Budite spremni!" - uslijedio je poraz. Allah je dao da su poginuli i zarobljeni mnogi uglednici Kurejija. Kada su ljudi pohvatali zarobljenike, Vjerovjesnik (alejhi'sselam) je jo bio na svom poloaju dok je Sad ibni Muaz bio na vratima njegova atora opasan sabljom sa grupom vojrlika ensarija, koji su uvali Vjerovjesnika (alejhi' -selam). bojei se da neprijatelj ne navali na njega. Vjerovjesnik (alejhi's--selam) primijeto je, kako mi je reeno, kae lbni ish, u licu Sada izvjesni prijezir 'zbog onoga ta rade ljudi. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) ga je upitao: "Sade, ti Boga mi, kao da osuuje ono . to rade ljudi!" Nato e Sad ibni Muaz: "Da, tako mi Boga, o, PoslaniEf, ovo je bio prvi sluaj da su politeisti dopali nama ruku. Da su poubijani, a ne ostavljeni, bilo bi bolje." lbni Ishak kae dalje, a prenio mi je Abbas ibni Abdullah ibni Made od nekih svojih, prenosei od lbni Abbasa (Bog mu se smilovao) da je 227

Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) rekao svojim ashabima tada: "Ja znam da su neki ljudi iz plemena Beni Haim i iz drugih plemena izali u borbu osuujui je. Nisu imali potrebe da se bore protiv nas. Pa ko se sretne sa nekim od Haimovia, neka ga ne ubija! Takoer, ko sretne Ehu Buhturija ibni Riama ibni Harisa ibni Eseda, i njega nek ne ubija! Ko sretne Abbasa ibni Abdulmutaliba, amidu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , i njega nek ne ubija! On je izaao na vojnu, a sigurno je osuuje i prezire." NatO e Ehu Huzejfe, sin Atabe ibni Rebia: "Zar da ubijamo nae roditelje i nae sinove i nau brau a ostavljamo Abbasa!? Boga mi, ako ga sretnem, prilijepit u mu sablju." Ibni Ishak kae da je ta vijest dola do Resulullaha (alejhi' sselam) , pa je rekao O meru ibni Hattabu: "Ehu Hafsa (Omer kae: 'Tako mi Boga, prvi ko me je nazvao Ehu Hafsom bio je Vjerovjesnik (alejhi' s- selam) , zar da on udari amidu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) sabljom?" Nato e Omer: "Boiji Poslanie; pusti me da mu odrubim glavu maem. Tako mi Boga, on je licemjer." Ehu Huzejfe bi govorio: "Ja nisam biosasvim svjestan rijei koje sam tada reka9 i ja se jo uvijek plaim da mi to nee pokvariti ehadet." Poginuo je u borbi Jemame protiv odmetnika kao ehid . .

Ibni Hiam kae da je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) zabranio ubistvo Ehu Buhturija, jer je on branio Resulullaha dok je bio u Mekki. Nije ga uznemiravao niti je uo iti runo da je poteklo od njega, a to bi osudio. Ehu Buhturi je bio jedan od onih koji su dokinuli dokument o bojkotu koji su sainili Kurejevii protiv Haimovia i potomaka Mutaliba (poginuo je, ' jer je odbijao da se preda) . lbni Ishak nastavlja: ''Prenio mi je Jahja ibni Ubad ibni Abdullah ibni Zube jr od svoga oca. Umejje ibni Halef bio mi je prijatelj u Mekki. Meni je bilo ime Abdul Amr, a kada sam primio islam, dobio sam ime Abdurrahman. Jo smo ivjeli u Mekki, i kada bi me susreo negdje u Mekki, do}?acio bi mi: "0, Abdul-Amre, ti si napustio ime koje je ti je dao tvoj otac." Ja sam mu rekao: "Da", a on e nato: "Ja ne poznam nikakvog Rahmana. Daj nekakvo ime kojim bih te ja zvao, jer ti nee da mi odgovori na svoje pravo ime, a ja neu da te zovem imenom koje ne znam." I zaista, Abdurahman reGe: "Kad god bi me nazvao Umejje imenom Abdul-Amr, ja mu se ne bih odazvao i rekao bih mu: "0, Abu Ali, radi ta hoe", i on e na to: 'Ti si onda Abdul-Ilah." "Dobro", rekoh. Tako, kada bih prolazio pored njega: O, Abdul-Ilah, ja bih mu se odazivao i razgovarao sa njim. Kada se dogodio Bedr, proao sam pored njega, a on stoji sa svojim sinom Alijom ibni Umejjeom, drei ga za ruku. Ja sam kod sebe imao oklop u borbi i nosio sa sobom. Kada me je vidio: O, Abdul-Amre, ja 228

mu nisam odgovorio, tada on ponovi drugo ime: Abdul-Dah, odgovorio sam mu: da. On e na to: ''hna li ikakve potrebe, trebam li ti?" Ja sam svakako bolji od tog oklopa koji ti nosi sa sobom." Rekao sam mu: "Da. Eto, neka nam je Allah svjedok!" Bacio sam oklop iz ruke. Uzeo sam ga za ruku i ruku njegova sina, a oba su bili zarobljeni. I on ree: Nikad ovako nisam vidio, ima li ti kakave potrebe za mlijekom, (ovim je mislio da se oslobodi sa ustupanjem deve koja ima mnogo mlijka) , ja sam produio put sa njima dvojicom. lb ni Ishak nastavlja: Preni mi je Abdul-Vahid ibni Ehi Auna od Sei da ibni Ibrahima od njegova oca od Abdurahmana ibni Aufa, (Bog mu se smilovao) : Umeje ibni Halef mi je prenio: Dok sam bio izmedu njega i njegova sina vodei ih za ruku: "0, Abdul-llahe, ko je onaj va yjetak koji nosi na grudima peruku noja?" rekao sam mu: 'To je bio HainZa ibni Abdul-Mutalib." On mi dodade: 'To j onaj to uradi onako s nama." Abdurrahman dalje kazuje: 'Tako mi Allaha, dok sam ih ja vodio, neki su

spominjali Bilala koga su mnogo muili jo u Mekki da napusti islam. Izvodili bi ga na otvoreno uareno polje u vrijeme najtoplijih asova. Povalili bi ga na lea, a onda nareivali da se donese velika stijena i stavi njemu na grudi.. Tada bi govorio: 'Tako e biti s tobom dok ne napusti vjeru Muhammedovu." Bilal bi uzvraao: "Jedan je, Jedan." Kada je Bilal priao da. ga vodi, uzviknuo je glasno: "Umejje ibni. Halef, glava politeista! Ti se nee spasiti ako se on spasi!" Rekao sam Bilalu: ''Bilale, zar tako sa mojim zarobljenikom." Bilal odgovori: "Nee se spasiti akp. se on spasi." Rekao mu: "Ma uje li ti, sine crnuge?" Bilal ponovo uzvikuje: "Nee se spsiti ako se on spasi", i viknu iz sveg glasa: "0, ensarije, glava politeista je t!meje ibni Halef. Nee se spasti ako se on spasi." Okruili su nas kao da smo mi u nekom toru ograeni. Ja pokuah da bjeim od Umejjea ibni Halefa. Neko izvue ma, ubi mu sina i on pade na zemlju. U meje je zapomagao iz sveg glasa tako da nita nisam uo. Dodao sam mu: "Spaavaj se kako zna, meni nema s tobom spasa .. Boga mi, nita te ne moe spasiti." Ovaj Abdurahman dodaje: '1sjekli su ih na komade maevima i ostavili. Neka se Alhih smiluje Bilalu. Propao mi je oklop i uznemirio sam se zbog svog zarobljenika." Ibni Ishak i ovo kae: "Kada je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) zavrio sa svojim neprijatelJem, naredio je da se traga meu ubijenim za Ehu Dehlom. lb ni Ishak, prema kazivanju Se ura lb ni Ze jda od Ikrimea od lb ni Abbasa i od Abdulaha ibni Ehi Bekra prenosi: "Prvi koji se sreo sa Ehu Dehlom bio je Muaz ibni Amr ibni Denuh, brat Benu Seleme. On kae: "Vidio sam Ehu Dehla okruenog mnotvom vojnika kako meu njima . 229

stoji kao ograeno stablo i uzvikuje: "Nema spasa od ruku Ebu'l-Hakema!" Ovaj dodaje: "im sam uo te rijei, odluno sam pojurio prema njemu. Kad mi je polo za rukom, napao sam ga, udario snano da mu je noga do ispod koljena odletjela. Tada kad je odletjela noga kripalo je poput ko pica oraha kada se po njima tri. Njegov sin Ikrime udario me po ramenu i ruku mi odsjekao. Visila je o koi, zbog teke borbe nisam mislio na nju. Borio sam se cijelog dana i nju vukao za sobom. Kada me je jako boljela i uznemiravala, stavio sam na niu nogu svoju i povukao dok nije ruka otpala. Muaz ibni Afra proao je pored Ehu Dehla koji je bio ranjen, udarao ga je dok ga nije prikovao na zemlju i ostavio ga na izdisaju. Muaz je nastavio da se bori dok nije poginuo. Abdullah ibni Mesud prolazio je pored Ehu Dehla upravo onda kada . je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) naredio da se traga. i pretresaju ubijeni. Tom prilikom Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je rekao kako mi je preneeno: "Pogledajte, ako vam ubijeni budu nepoznati, na oiljak na ramenu Ehu Dehla, jer smo se jednog dana pogurali za vrijeme gozbe Abdullaha ibni Dedana. Bili smo tada djeaci. Bio sam tada daleko mraviji od njega. Odgurnuo sam ga i on je pao na svoje rame. Napravio je na ramenu veu ogrebotinu, zgulio ga i

kao posljedicu toga on ima oiljak." Abdullah ibni Mesud (Bog mu se smilovao) kae: "Naao sam Ehu Dehla na izdisaju, prepoznao ga i stavio nogu svoju njemu na vrat, jer je (kae Abdullah ibni Mes'ud) loe postupao sa mnom u Mekki, muio me i tukao. Tada sam mu rekao: "Je li te osramotio Allah, Allahov neprijatelju", a on dodaje: "Zato da me osramoti? Zar zbog najveeg ovjeka kojeg ste ubili?" Recite mi: "Kome pripada kraj diillas?" Rekao sam mu: "Allahu i Njegovom Poslaniku." Ibni Ishak kae: Neki ljudi iz plemena Beni Mahzum tvrde da je Ibni Mes'ud govorio: Meni je prenio jedan ovjek iz plemena Beni Mahzum, penjao sam se uz brdo teko kao goni stoke, odsjekao glavu Ehu Dehla i donio Vjerovjesniku i rekao: "Boiji Poslanie, ovo je glava Allahova neprijatelja Ehu Dehla" nato Resulullah (alejhi' s-selam) ree: "Nema drugog Boga osim Allaha." Tada sam bacio Ehu Dehlovu glavu pred Poslanika (alejhi' s-selam) , a on nastavio da zahvaljuje Allahu. Ibni Hiam kae da mu je prenio Ehi Ubejde od nekih muhadisa koji izlau vojne Resulullahove (alejhi' s-selam) da je O nier i b ni Hattab (Bog mu se smilovao) rekao Seid u ibni Asu prolazei pored njega: "Primjeujem da te neto mui. Primjeujem da ti misli da sam ti ja ubio oca. Da sam ga ja ubio, ne bih tise ispriavao. Ja sam ubio svog tetka Asa ibni Riama ibni Mugirea. Meutim, ja sam proao pored tvog oca, a on poput bika koji 230

mae rogovima i hoe da ubode. Ostavio. sam ga, a njegov amidi Alija usmjeri se prema njemu i ubi ga." Ibni Ishak prenosi da mu je Jezid ibni Ruman prenio od Urvea ibni Zubejra od Aie (Bog joj se smilovao) da je rekla: Kada je Resulullah (alejhi' s-selam) izdao naredbu da se ubijeni pobacaju u jamu, oni su ih pobacali, osim Umeijea ibni Halefa, jer se on naduho u svom oklopu i potpuno ga ispunio. Pokuali su da odvoje oklop, ali ne dozvoljava naduhnuto tijelo pa su ga ostavili tako i bacili na njega neto zemlje i kamenja. Kad su ostali baeni u jamu, Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) stade pored jame i izgovori slijedee: "Stanovnici jame, jeste li nali ono to vam je va Gospodar obeao? Ja sam zaista naao neto to je meni moj Gospodar obeao." Tada: upitae neki ashabi: "Boiji Poslanie, je li ti to govori mrtvacima?" a on im odgovori: "Sad su ve spoznali da je sve ono to im je njihov Gospodar obeao - istina." Aia dalje dodaje da su ljudi pitali: "Oni su uli ono to si im ti rekao?" Vjerovjesnik (alejhi's-selam) im na to odgovori: "Da, ve su spoznali ono to im je obeao njihov Gospodar." lb ni Ishak takoer preno.si da je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam), nakon to je naredio da se svi poginuli stave u jamu, uzeo Utbea ibni Rebia i povukao do jame. Resulullah (alejhi' s-selam) je pogledao naokolo i primijetio, istie Ibni Ishak, u licu Ehu Huzejfea ibni Utbea da je potiten i da se je izmijenio. Tada ga je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) upitao: "0, Ehu Huzejfe, moda si pogoen zbog svog oca?" ili tako neto, nato mu Ehu Huzejfe odgovori: "Ne, tako mi Allaha, Boiji Poslanie. Ne javlja se u meni nikakva sumnja zbog oca i njegova ubistva, nego sam ja njega poznavao kao ovjeka odvie blaga i dobra, pa sam elio da ga Allah uputi i primi

islam. Medutim, kad sam vidio ono to ga je zadesilo, sjetio sam se da je umro kao politeist i pored toga ta sam ja njemu elio. To me je mnogo rastuilo." Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) mu je pro uio dovu i rekao: "Bit e dobro." Tada nam je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) naredio da se donese ono to su ljudi sabrali od neprijatelja. Donijeli su. Muslimani se ne sldie oko podjele. Oni koji su sabrali isticali su da je to njihovo, a oni koji su se borili traili su to za sebe govorei: "Tako nam Boga, da nije bilo nas, ne bi vi mogli doi do toga plijena. Mi smo se borili protiv neprijatelja za vas, a vi kupili ono to ste sakupili, dok su ovi to su uvali Vjerovjesnika (alejhi'sselam) i branili da mu ne zae neprijatelj za lea, govorili: " Vi nemate nikakvo vee pravo od nas. Mi smo gledali u robu koju nije nita titilo, ali smo se bojali za Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) da ga ne napadnu neprijatelji. Prema tome, vi nemate vee pravo od nas!" 231

lbrii Ishak kae da mu je prenio Abdurrahman ibni Haris i drugi ashabi od Sulejmea ibni MusAa od Mekhula od Ebu Emame Bahilija da je pitao Ub adea i b ni Samita o suri El-Enfal. On mu je odgovorio da je ova sura objavljena u vezi sa nama, ashabima na Bedru, kada smo se razili o ratnom plijenu. Bilo je to loe razilaenje, plijen je Allah uzeo od nas i stavio na raspolaganje Vjerovjesnik u (alejhi' s-selam) . Vjerovjesnik (alejhi' sselam) je podijelio plijen medu muslimanima podjednako. lbni Ishak kae: Prenio mi je Ne bih ibni Vehb, brat Beni Abdudara, da je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) rekao kada su dovedeni zarobljenici i podijeljeni meu ashabima: "Preporuujem vam da lijepo postupate sa zarobljenicima." Ebu Aziz ibni Umejr ibni Hiam, brat Mus'aba ibni Umejra po ocu i majci bio je meu zarobljenicima. Ebu Aziz kae, kako istie Ibni Ishak: "Pored mene je proao moj brat Mus'ab ibni Umejr, a jedan ensarija me zarobljava, vie: "Vei mu ruke dobro, njegova majka je bogata, moda e ga od tebe otkupiti." Ovaj zarobljenik nastavlja i kae: "Bio sam u grupi ensarija kada su me vratili sa Bedra. Kada su d obijali svoj ruak ili veeru, meni su davali hljeb, a oni bi jeli burme, na osnovu preporuke Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) kako a postupaj11 sa nama. Niko od njih ne bi dobio komad hljeba a da ga i meni ne bi dao. Bilo mi je nezgodno, pa sam ponudio nekom od njih, a oni bi mi ga povratili ne dotaknuvi ga." l lbni Hiam kae da je Ebu Aziz nosio neprijateljsku zastavu na Bedru. Nju je preuzeo nakon pogibije Nadra ibni Harisa. Kada je njegov brat us'ab ibni Umejr rekao Ebu Jusru, a Ebu Jusr ga je zarobio Ebu

Uzeir njemu dodao: "Brate, je li ovo tvoja preporuka meni," a Mus'ab mu dogovori: "On je moj brat, pusti ga!" Njegova majka je upitala koliko je najvie dato za otkupninu Kurejevia pa joj je reeno: etiri hiljade drahmi, ona je tada poslala etiri hiljade drahmi i otkupila ga ... lbni Ishak kae da su Kurejije otkupljivali zarobljenike. U ovoj borbi u kojoj smo pokuali predoiti na najbolji nain onoliko koliko smo mogli objavljena je sura El-Enfal. Objavljena je izlaui dogaaje znaajne borbe i iza nje je izloena djelatnost, nain i provedba, otkrivena mo i raspored Allahov vezan za ovu borbu, otkriven plan cjelokupnog toka ljudske historije. To je sve iznijeto jednostavnim jezikom 232

Kur'ana i nadnaravnim njegovim stilom. Detalji ovog objanjenja bit e izloeni .u vrijeme izlaganja ovog kur' anskog teksta. Meutim, sada emo , se zadovoljiti iznoenjem osnovnih linija i smjernica ove sure. Postoje dogaaji vezani za ovu borbu koji bacaju svjetlo na liniju njena hoda. To je ono to prenosi Ibni Ishak od Ubadea ibni Samita (Bog

mu se smilovao) kada kae: "Radi nas ashaba koji smo uestvovali i koji smo se raZili oko plijena na Bedru objavljena je ova sura. Runo je bilo nae razilaenje, pa je Allah uzeo taj ratrii plijen i dodijelio Vjerovjesniku (alejhi's-selam) koji ga je podijelio podjednako." Ovaj dogaaj baca svjetlo na uvodni dio ovog poglavlja kao i njegov glavni tok izlaganja. Razilazili su se zbog malog ratnog plijena u vremenu kada je Allah dao da taj moment bude razluivanje izmeu Istine i neistine u toku ljudske historije sve do Sudnjeg dana. Allah (Uzvieni) je elio da ih poui kao i pokoljenja koja dolaze iza njih velikim stvarima. Htio je da ih poui u samorp poetku, da je pitanje ovog dogaaja daleko vee i sloenije od pitanja ratnog plijena zbog kojeg su se razili. Ovaj dogaaj je nazvan "Danom pobjede" i dan kada su se sukobile dvije vojske" (B/41) Allah je ptio da poui da se ovo veliko djelo okonalo zahvaljujui Allahovom rasporedu i moi koja se javlja na svakom koraku i svakoj kretnji da bi se ostvarila Njegova elja koju On hoe, a koja iza toga stoji: da ljudi u ovim velikim djelima nisu imali udjela bilo da se radi o velikom plijenu ili velikim djelima. Sve je to Allahovo djelo i Njegov raspored. On samo stavlja Svojom dobrotom ovjeka na iskuenje lijepim iskuenjem. On je htio ovim da im pokae veliku razliku .u onome to su ovi eljeli pobjedom - a to je da se domognu karavana i izmeu onoga to je Allah njima elio. Gubitkom ovog karavana a susretom sa vojskom On je htio da pokae cijelom ovjeanstvu dalekovidnost- i razliku izmeu onoga to su oni sebi eljeli i htijenja onoga to je Allah njima elio. U tome je velika razlika, to mogu i primijetiti.

Ova sura poinje registriranjem njihova pitanja o ratnom plijenu, objanjava Allahove odredbe vezane za ratni plijen, vraanju tog plijena Allahu i Poslaniku; poziva na bogobojaznost i injenje meusobnog dobra nakon to su se razili kod plijena, kako istie Ubade ibni Samit. Sura ih dalje poziva na pokornost Allahu i Poslaniku (alejlii' s-selam) i podsjea ih na vjerovanje. Ovim se ocrtava vjernicima inspiriua slika od koje se i srca potresaju. 233

Pitaju te o plijenu. Reci: "Plijen pripada Allahu i Poslaniku. " Zato se bojte Allaha i izgladite meusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako.ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im uvruju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i dio od onoga to im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih ppasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova ekaju <811-4). Kur'an ih dalje podsjea na ono to su oni sebi htjeli i rasporeivali i ono to im je Allah inio, podsjea na razliku njihovog shvatanja dogaaja

i onoga to Allah odreuje iza toga. Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, - to )et/.noj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo oito da e pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na oi svoje u smrt gone. I kad vam je Allah obeao da e vaa biti jedna od dvije skupine, - a vi ste vie voljeli da vam padne aka ona koja nije bila naoruana - Allah je htio da rijeima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi da istinu utvrdi i neistinu unt'ti, makar to ne bilo mnogobocima po volji <815-8). Kur'an ih podsjea i na pomo kojom ih je Allah pomogao, kako im je olakao pobjedu i kako im je nagradu svojom dobrotom odredio. l . I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili, On vam se odazvao: "Poslau vam u pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugima dolaziti". Allah je to zato uinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaa umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar, kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san .za vedete i s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da bi od vas ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake uvrstio. Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 1a sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika ja u strah uliti, pa ih vi po ijama udarite, i udarite ih po Prstima. Zato to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah e zaista strano kazniti. Kazna vam je to,

pa je iskusite, a nevjernike eka patnja u ognju <BI9-I4J. Ovako kontekst ove sure nastavlja u ovoj oblasti, registrira da je ova borba u svojoj cjelini Allahova tvorevina, da je voena pod Njegovim rukovodstvom, Njegovom pomoi, djelatnou i moi na Allahovom putu. Kontekst ove sure govori i o liavanju boraca plijena na samom poetku, 234

zatim govori o plijenu potvrujui da ratni plijen pripada Allahu i Njegovu Poslaniku. Kada je Allah povratio taj plijen, to je bio dar i dobroinstvo s Njegove strane njima. Kontekst ove sure liava borce svih pohlepa ovakve vrste bogaenja kako bi njihov dihad bio na Boijem putu samo radi Allaha. U kontekstu su navedeni primjeri: Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kunjom iskuao, - Allah zaista sve uje i sve zna. Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabiO(B/17IBJ. I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlaeni, - bojali

ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonite dao i Svojom pomoi vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni (8/26), I znajte da od svega to u borbi zaplijeni te jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siroadi, i siromasima, i putnicimanamjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono to smo objavili robu Naem na dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske, - a Allah sve moe -, kada ste vi bili u dolini blioj, oni u dolini daljoj, a karavana nie vas. O vremenu borbe ne biste se dogovorili i da ste se dogovarali, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono to je moralo da se dogodi, da nevjernik ostane nevjernik poslije oigledna do.k aza, i da vjernik ostane vjernik poslije oigledna dokaza, - a Allah doista sve uje i sve zna-, kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. - On dobro zna svaije misli. A kad ste se sukobili, u oima vaim On ih je prikazao u malom broju, a vas u oima njihovim takoe u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono to je moralo da se dogodi - a Allahu se sve vraa (8/41-44). Poto je ova borba cjelokupna borba koju vode muslimani, Allahova tvorevina koja se odvija pod Njegovim rukovodstvom, . Njegovim usmjerenjem, Njegovom pomoi, Njegovom djelatnou i moi, a na Njegovom putu, ponavlja se poziv u ovoj suri da se ustraje na tome, bude spreman i pomiri da Allah preuzima sve u njoj, da se bude na oprezu, smetnje koje mogu iskrsnuti zbog smutnje nastale zbog imovine i djece da se pri svemu tome treba uljudno ponaati, da se pri tome ne ponaa

nadmeno i radi pokazivanja pred ljudima, zatim se nareuje Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da bodri vjernike na borbu. Brojni primjeri koji objanjavaju ovo navedeni su u Kur'anu. O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leda im ne okreite; onaj ko im tada leda okrene - osim onog koji se povue s namjerom da se ponovno bori ili drugoj eti pristupi - vratie se natovaren Allahovom srdibom; prebivalite njegovo bie dehennem, a uasno je on boravite (8/1516). . O vjernici, odazovite se Allahu i Poslanik u kad od vas zatrai da inite ono to e vam ivot osigurati; i neka znate da se Allah uplie izmedu ovjeka i srca njegova, i da ete se svi pred Njim sakupiti, (8/24J O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno meusobno povjerenje ne poigravajte, i neka znate da su bogatstva vaa i d jeca vaa samo iskuenje, i da je samo u Allaha nagrada velika (8/2728). O vjernici, kad se s kakvom etom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli to elite i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne preptrite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdrljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdrz1jivih. I ne budite

kao oni koji su, da se pokau svijetu, nadmeno iz grada svoga izili da bi od Allahova puta odvraali. A Allah dobro zna ono to oni rade (8145-47). I protiv njih pripremite koliko god moete snage i konja za boj, da biste time zaplaili Allahove i vae neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve to na Alahovu putu potroite naknadeno e vam biti, nee vam se nepravda uiniti (8/60). O Vjerovjesnie, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdrz1jivih, pobijedie dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijedie hiljadu onih koji ne vjeruju, zato to su oni ljudi koji ne shvaaju (8/65). Istovremeno dok su se ponavljale ope narec,lbe o potvrdi borbe i njenom ustroju Kur'an prelazi i na objanjenje doktrinalnih znakova njihova produbljavanja i povratku svakog pitanja, suda i svakog usmjeravanja ka doktrinalnim znamenjima. Otuda nee ostati nijedna 236

naredba da visi u zraku nego e se koncentrisati na tu jasnu, vrsto

ukoriknjenu osnovu. a) Kod pitanja ratnog plijena upozoravaju se da se oslone na bogobojaznost, duboku poniznost kod sjeanja na Allaha i ovisnost imana o dubokom pokoravanju Allahu i Njegovu Poslaniku (alejhi's-selam). Pitaju te o plijenu. Reci: "Plijen pripada Allahu i Posla niku. " Zato se bojte Allaha i izgladite .meusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni ija se stea strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im uvruju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljajU i dio od onoga to im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih poasti, i oprost, i obilje plemen,to kod Gospodara njihova ekaju (8/I-4). b) Kod plana borbe da se oslone na mo Allahovu i Njegov raspored, da se obraaju Njemu u svim fazama i planu borbe. kada ste vi bili u dolini blioj, oni u dolini daljoj, a karavana nie vas. O vremenu borbe ne biste se dogovorili i da ste se dogovarali, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono to je moralo da se dogodi (8/42) e) U svim dogaajima borbe i njenim rezultatima da se oslone na rukovoenje Allaha i Njegovu pomo. V njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kunjom . *o d) Kod naredbe vezane za vrstinu i stabilnost u borbi da se oslone na ono to im eli Allah tom borbom, na Njegovu mo vezama medu

ljudima, da se oslone na Njega u traenju pomo. O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatrai da inite ono to e vam ivot osigurati; i neka znate da se Allah uplie izmedu ovjeka i srca njegov(J, i da 'ete se svi pred Njim sakupiti, (8/24) O vjernici, kad se s kakvom etom suko bite, smjeh budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli to elite (8/45) e) Cilj ove borbe je definiran i potvren ajetima: I borite se protiv njih dok mnogobotvo ne iezne i dok,samo Allahova vjera ne ostane (8/39)

Nijednom vjerovjesniku nije doputeno da zadri sunje do ne izvojuje pobjedu na Zemlji (8/67). I kad vam je Allah obeqo da e vaa biti jedna od dvije skupine, - a vi ste vie voljeli. da vam padne aka ona koja nije bila naoruana -Allah je htio da rijeima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi da istinu utvrdi i neistinu uniti, makar to ne Mo mnogobocima po volji (B/7-BJ. f) Kod organiziranja odnosa u ureenju drutva kao i odnosa izmedu islamskog drutva i drugih drutava istie se doktrina - vjera kao osnova za okupljanje i razlikovanje. Doktrinalna vrijednot je odluujua da li e se neto staviti naprijed ili nazad. Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalau imetke svoje i ivote svoje, i oni koji daju utoite i pomau, oni jedni druge nasljeuju. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili - vi ne moete, sve dok se ne isele, nasljednici biti. A ako vas zamole da

im u vjeri pomognete, duni ste da im upomo priteknete, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zakljuen ugovor imate. -A Allah dobro vidi ono to radite. Nevjernici jedni druge nasljeuju. Ne postupite li tako, nastae smutnja na Zemlji i nered veliki. Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonite i pomau, - oni su, zbilja, pravi vjernici - njih eka oprost i obilje plemenito. A oni koji kasnije vjernici postanu pa se isele i u borbi zajedno s vama uestvuju, - i oni su vai. A roaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima prei. - Allah, zaista sve zna rB/72-75). U ovoj suri se pored smjernica vjerovanja i dokrine istie i jedna druga smjernica, a to je dihad, objanjava se njegova vjernika i trajna vrijednost, njegovo odvajanje od svake line naznake i visoko cijeni i opravdava istupanje boraca sa pouzdanjem i smirenou, sve do kraja ivota na zemlji. Ova sura u cjelini sadri ove inspiracije i nagovjetaje. Mi emo se zadovoljiti kod ovog upoznavanja sa nekoliko tekstova, a detaljna objanjenja ostavit emo za kasnije kad ih budemo izlagali. O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leda im ne okreite; onaj ko im tada leda okrene - osim onog koji se povue s namjerom da se ponovno bori ili drugoj eti Pristupi - vratie se natovaren 238

Allahovom srdbom; prebivalite njegovo bie dehennem, a uasno je on boravite (8/15-16). Najgora bia kod Allaha su oni koji poriu, oni koji nee da vjeruju, oni s kojima ti ugovore sklapa, pa oni svaki put, ne bojei se posljedica, kre ugovor svoj. Ako se u borbi s njima sukobi, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih (8/55-57). I protiv njih pripremite koliko god moete snage i konja za boj, da biste time zaplaili Allahove i vae neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve to na Alahovu putu potroite naknadeno e vam biti, nee vam se nepravda uiniti (8/60). O Vjerovjesnie, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdrljivih, pobijedite dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijedite hiljadu onih koji ne vjeruju, zato to su oni ljudi koji ne shvaaju (8/65). Nijednom vjerovjesniku nije doputeno da dri sunje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi elite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah eli onaj svijet. - Allah je silan i mudar (8/67). Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonite i pomau, - oni su, zbilja, pravi vjernii - njih eka oprost i obilje plemenito (8/74J. Na kraju, da spomenemo da ova sura regulira veze i odnose muslimanskog drutva na osnovi doktrine, na objanjenju odredaba prema kojima se uspostavlja saradnja sa drutvima, zatim odredbe o ratu i miru (do perioda kada je objavljena ova sur.a) , odredbe o plijenu, ugovorima i

postavlja osnovne linije za reguliranje tih odnosa i ovih odredaba kao u slijedeim tekstovima: Pitaju te o plijenu. Reci: 'Plijen pripada Allahu i Poslaniku. " (8/V. O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leda im ne okreite; onaj ko im tada leda okrene - osim onog koji se povue s namjerom da se ponovno bori ili drugoj eti pristupi - vratie se natovaren Allahovom srdz"bom; prebivalite njegovo bie dehennem, a uasno je on boravite (8/15-16). 239

O vjernici, pokoravajte se' Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne naputajte ga, ta vi sluate ta on govori, i ne budite. kao oni koji govore: "Sluamo!" - a ne sluaju (B/20-21). O vJernici, odazovite se Allahu i .Posla niku kad od vas zatrai da inite ono to e vam. ivot osigurati; i neka znate da se Allah uplie izmeu ovjeka i srca njegova, i da ete se svi pred. Njim sakupiti; (8/24).

O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno meusobno povjerenje ne poigravajte, (8/27). Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bie im oproteno ono to je prije bilo; a ako se ne okane, - pa, zna se ta je s drevnim narodima bilo. I . borite se protiv njih dok mnogo botvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, - pa, Allah dobro vidi ta oni rade; (8/38-39) . I znajte da od svega to u borbi zaplijenit e jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siroadi, i siromasima, i putnicimanamjernicima (8/4V . O vjernici, kad se s kakvom etom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli to elite i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdrz1jivi, jer Allah je, zaista, na strani izdrz1jivih. I ne budite kao oni koji su, da se pokau svijetu, nadmeno iz grada svoga izili da bi od Allahova puta odvraali. A Allah dobro zna ono to oni rade (8/45-47). Najgora bia kod Allaha su oni koji poriu, oni koji nee da vjeruju, oni s kojima ti ugovore sklapa, pa oni svaki put, ne bojei se posljedica, kre ugovor svoj. Ako se u borbi s njima sukobi, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih. im primijeti vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkai ugovor - Allah uistinu ne voli vjerolomnike. I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da e se spasiti; oni doista nee moi umai. I protiv njih pripremite koliko god moete snage i konja za boj, da biste time zaplaili Allahove i vae neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve to na Allahovu putu potroite naknaena e vam biti, nee vam se nepravda uiniti. Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u

Allaha, jer On, uistinu, sve uje i 'sve zna. A ako htjednu da te prevare, - pa, tebi je doista dovoljan Allah; On te podrava Svojom pomoi i vjernicima (8/2). O Vjerovjesnie, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede. O Vjerovjesnie, bodn vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdrljivih, pobijedie dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijedie hiljadu onih koji ne 240

vjeruju, zato to su oni ljudi koji ne shvaaju. Sada vam Allah daje olakicu; On zna da ste izmoreni: ako vas bude stotina izdrljivih, pobijedie dvije stotine; a ako vas bude hiljada, pobijedie, Allahovom voljom, dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdrljivi (8/64-06). Nijednom vjerovjesniku nije doputeno da dri sunje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi elite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah eli onaj svijet. - Allah je silan i mudar. Da nije ranije Allahove odredbe, snala bi vas patnja velika zbog onoga to ste uzeli. Sada jedite ono to ste zaplijenili, kao doputeno i lijepo, i' bojte se Allaha. - Allah zaista prata i milostiv je. O Vjerovjesnie, reci sunjima koji se nalaze u rukama vaim: 'ltko Allah zna da u srcima vaim ima bilo ta dobro, dae vam bolje od onoga to vam je uzeto i oprostie vam". - A Allah prata i milostiv je. A ako htjednu da te prevare, pa - oni su i prije Allaha varali, i zato ti je On omoguio da ih pobijedi. A Allah sve zna i mudar je (8/67-71).

Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalau imetke svoje i ivote svoje, i oni koji daju utoite i pomau, oni jedni druge nasljeuju. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili - vi ne moete, sve dok se ne isele, nasljednici biti. A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, duni ste da im u pomo priteknete, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zakljuen ugovor imate. - A Allah dobro vidi ono to radite. Nevjernici jedni druge nasljeuju. Ne postupite li tako, nastae smutnja na Zemlji i nered veliki. Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonite i pomau, - oni su, zbilja, pravi vjernici - njih eka oprost i obilje plemenito. A oni koji kasnije vjernici postanu pa se isele i u borbi zajedno s vama uestvuju, - i oni su vai. A road su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima prei. - Allah, zaista sve zna (8/72-75). Ovo je neka vrsta cjeline osnovnih smjerova ovog poglavlja. Iako je ovo poglavlje u cjelini objavljeno u vezi sa borbom na Bedru i onim to je uslijedilo poslije te borbe, ipak mi podrazumijevamo iz ovog dijela kur'anskog programa ono to se odnosi na odgoj muslimanskog drutva i njegovu pripremu za rukovoenje ljudskim drutvom, zatim spoznajemo jedan dio ove vjere prema istini vezan za ono to se zbiva na zemlji i ivotu ljudi, na emu se gradi istinito poimanje ove injenice. 241'

Ova borba je bila prvi veliki dogaaj u kome su se sreli muslimani sa svojim neprijateljima politeistima i u kome . su ih muslimani potpuno porazili. Meutim, muslimani nisu izali u borbu radi ovog cilja nego da presijeku put karavani Kurejevia koji su protjerali muhadire iz njihovih kua i imetaka. Allah je htio muslimanskom drutvu neto drugo, a ne plijen kojeg su oni eljeli, htio je tom borbom da karavana proe i da se susretnu sa svojim neprijateljima Kurejeviima koji su zamrzli islamski poziv u Mekki i pripremali razne spletke kako bi ubili Vjerovjesnika (alejhi's-selam) . nakon to su njegove ashabe koji su prihvatili Uputu ' izloili krajnjem muenju i nepodnoljivoj situaciji. Allah (Uzvieni) je htio da ovaj dogaaj bude razdvajanje Istine od neistine i razdvajanje na liniji hoda historije islama i razdvajanje na liniji hoda ljudske historije, htio je da se pokae u tome velika i daleka razlika u onome to ovjek priprema za sebe i misli daje dobro i onoga to priprema Gospodar ljudima, mada oni u samom poetku to preziru. Htio je da se podui muslimanska vjernika skupina faktorima pobjede i poraza, da to prima direktno iz ruke svoga Gospodara i Staratelja i to na popritu borbe i samim scenama. Ova sura sadri smjernice koje nadahnjuju i inspiriu ova velika znaenja i govore o ovim ogromnim i znaajnim injenicama. Ona sadri i brojne odredbe, zakone o miru i ratu, ratnom plijenu, zarobljenicima, ugovorima i dokumentima, sadri elemente pobjede i poraza. Sve ove

smjernice date su u stilu Boanskog usmjerenja koje izgrauje vjerniko poimanje i ini ga pravim i najveim pokretaem u oblasti ljudske aktivnosti. Ovo je karakteristika kur' anskog programa kod izlaganja dogaaja i smjernica tih dogaaja. Ova sura sadri scene samog dogaaja, scene ljudi u toj borbi, za vrijeme borbe i nakon borbe, ive scene koje vraaju osjeaje ovjeka na realnost borbe njene slike i karaktere. Scene djeluju na itaoca Kur'ana tako snano da ih on osjea kao da su stvarne. U konetkstu se ponekad govori o ivotu Vjerovjesnika (alejhi' sselam) , ivotu njegovih ashaba u Mekki dok su bili mali i neznatni i bojali se da ih nee drugi unititi. To je da bi se sjetili Allahove dobrote koja se na njih izlijevala u asu pomoi da bi oni znali da su pobijedili zahvaljujui Allahovoj pomoi i ovoj vjeri iji se znaci manifestiraju i u imecima i ivotu ljudi. U kontekstu se iznose neke slike iz ivota politeista prije hidre Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i poslije nje, pored brojnih primjera vezanih za sudbinu naroda iz ranijih vremena kao to je bilo sa Faraonovim ljudima 242

i onima prije njih, da bi se potvrdio Allahov zakon koji se ne mijenja kod pruanja pomoi Njegovim odabranicima i ruenja Njegovih neprijatelja. Ovo su teme ove sure i glavne njene naznake. Sura je kao jedna cjelina premda emo mi u ovom duzu izloiti jedan njen dio, a drugi dio u'

desetom duzu, s Boijom pomoi. Sa ovim emo se zadovoljiti kod sumarnog definiranja ove sure i prijei na iitavanje kur' anskih tekstova u njihovu kontekstu. ' 243

244

245

Pitaju te o plijenu. Reci: "Plijen pripada Allahu i Poslaniku. " Zato se bojte Allaha i izgladite meusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici (8/V. Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im uvruju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, (8/2) oni koji namaz obavljaju i dio od onoga to im Mi dajemo udjeljuju (8/3).

Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih poasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova ekaju (8/4). Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, - to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji (8/5). Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im 'je bilo oito da e pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na oi svoje u smrt gone (8/6). I kad vam je Allah obeao da e vaa biti jedna od dvije skupine, - a vi ste vie voljeli da vam padne aka ona koja nije bila naoruana -Allah je htio da rijeima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi, (8/7) da istinu utvrdi i neistinu uniti, makar to ne bilo mnogobocima po volji (B/8J. I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili; On vam se odazvao: "Poslau vam u pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugima dolaziti" (8/9). Allah je to zato uinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaa umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar; (8/IOJ kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da bi od vas ejtanova uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake uvrstio (8/J v. 246

Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 1a sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika ja u strah uliti, pa ih vi po ijama udarite, i udarite ih po prstima (8/12J . . Zato to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah e zaista strano kazniti (8/13). Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike eka patnja u ognju (8/14J. O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, lea im ne okreite; (8/15J onaj ko im tada lea okrene - osim onog koji se povue s namjerom da se ponovno bori ili drugoj eti pristupi - vratie se natovaren Allahovom srdzoom; prebivalite njegovo bie dehennem, a uasno je on boravite (8/16). Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kunjom iskuao, - Allah zaista sve uje i sve zna (8/17). Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika osabio<B!I8J. Ako ste se molili da pobijedite, - pa, dola vam je, eto, pobjeda"! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi emo se ponovo vratiti, i nimalo vam nee koristiti tabor va, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika (8/19). O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne naputajte ga, ta vi sluate ta on govori, (8/20)

i ne budite kao oni koji govore: "Sluamo!" - a ne sluaju (8/21). Najgora bia kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji nee da shvaaju (8/22). Da Allah zna da od njih moe biti ikakva doQra, uinio bi da uju, a da je uinio i da uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inae glave okreu (8/23). O vjernici, odazovite se Allahu i Posla niku kad od vas zatrai da inite ono to e vam ivot osigurati; i neka znate da se Allah uplie izmeu ovjeka i srca njegova, i da ete se svi pred Njim sakupiti; (8/24) I izbjegavajte ono to e dovesti do smutnje koja nele pogoditi samo one meu vama koji su krivi, i znajte da Allah strano kanjava (8/25J. 247

I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlaeni, - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonite dao i Svojom pomoi vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni (8/26J. O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno meusobno povjerenje ne poigravajte, (8/27J

i neka znate da su bogatstva vaa i djeca vaa samo iskuenje, i da je samo u Allaha nagrada velika (8/28J. O vjernici, ako se budete Allah. bojali, On e vam sposobnost darovati, pa ete istinu od neistine moi rastaviti i preko runih postupaka vaih e prei i oprostiti vam. - Allahova dobrota je neizmjerna (8/29J. Predmet ove prve cjeline u ovoj suri jeste objanjenje Allahove odredbe o en/alu ratnom plijenu kojeg su zadobili muslimani u svojoj borbi na Allahovu Putu nakon to je iskrsnuo spor meu muslimanima uesnicima Bedra o podjeli tog ratnog plijena. Allah ih upuuje na Svoju odredbu koja se odnosi na ovaj ratni plijen, a njih podsjea na usliavanje Allahove odredbe, na pokoravanje Njemu i Njegovu Poslaniku. Podsjea na mobiliziranje svijesti o imanu i bogobojaznosti u njihovim srcim4. Kur'an ih dalje podsjea na karavanu i ratni plijen emu su oni teili i na pobjedu i ast koje im je Allah elio, podsjea kako je tekla borba, a oni brojno neznatni i nespremni, a njihov neprijatelj i brojno vei i daleko spremniji, podsjea ih kako ih je podrao melekima i kiom da su se mogli napiti i okupati, ustaliti stopala na zemlji da ne propadaju u pijesak, podsjea ih na san koji ih je snaao pa su se time smirili, zatim podsjea kako je u neprijateljska srca stavio nemir i strah i na koncu dao im stranu kaznu preko muslimana. U nastavku se govori i nareuje vjernicima da budu vrsti i postojani u svakoj borbi bez obzira kolika im se priinjavala u prvom momentu snaga njihovih neprijatelja, podsjea ih da je Allah bio taj Koji ubija, Koji

baca strijele i koplja, da On vri raspored, a da su oni muslimani samo zavjesa Allahovoj moi i Njegovoj odredbi, da Allah radi s njima to hoe. U tekstu Kur'ana _ se dalje ismijavaju poli teisti koji su prije ovog dogaaja oekivali pobjedu i traili da se nesrea odrazi na slabijoj strani, da prekinu svaku milost s njima pa kae: Ako ste se molili. da pobijedite, -pa, dola vam je, eto, "pobjeda! (8/I9J. Ovdje se upozoravaju vjernici da ne oponaaju licemjere koji uju, ali ne sluaju, jer ne prihvaaju i ne odgovaraju pozitivno pozivu. 248

Ova cjelina zavrava sa nekoliko ponovljenih apela onima koji vjeruju, da bi se odazvali Allahu i Poslaniku kada ih On poziva na ono to im omoguava ivot, makar oni pomiljati da je to smrt i ubistvo, da bi ih podsjetio kako su bili neznatni, slabi i uplaeni, da ih nee ljudi pohvatati, da im je Allah dao zatitu i podrao pobjedom, pripremio ih da bi u srca stavio podvojenost i razliku izmeu Istine i neistine i u njihovom pokretu ako budu bili bogobojazni. Kur' anski tekst ih pored toga podsjea i na brisanje loih djela i traenje oprosta i kakva dobrota Allahova ih oekuje, kakvu ne moe podariti ratni plijen i njegova podjela.

Pitaju te o plijenu. Reci: (Plijen pripada Allahu i Poslaniku. " Zato Se bojte Allaha i izgladite meusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom isPune kad se Allah spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im uvruju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i dio od onog to im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih poasti i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova ekaju (8/1-4). Ranije smo spomenuli kod ukupnog definiranja ove sure neka kazivanja u vezi sa objavom ovih ajeta. Ovdje emo dodati jo neka kako bismo predoili atmosferu u kojoj je objavljena ova sura u cjelini i u kojoj su objavljeni ajeti koji se posebno odnose na ratni plijen i diobu da.bismo predoili stvarne osjeaje muslimanske supine u velikom prvom sukobu nakon to je bila uspostavljena musimanska zemlja u Medini. Ibni Kesir navodi u svom tefsiru rijei: Ebu Davuda, Nisaija, lbni Derira i lbni Merdaveja, pri emu Ibni Kesir prenosi doslovno rijei Merdaveja koji kae da mu je prenio Ibni Hiban i Hakim preko Davuda iQni Ebi Hinda od Ikrimea od Ibni Abbasa: "Kada se dogodio Bedr, Vjerovjesnik (alejhi's-selam) je rekao: "Ko uradi to i to, dobit e to i to." Mlai muslimani utrkivali su se u tome, a stariji su ostali kod zastave. Kada je dolo do ratnog plijena ovi mladii traili su da se plijen dodijeli njima, nato su stariji odgovorili: "l nama pripada isto toliko, jer smo mi vama uvali lea, a da ste bili potisnuti, povukli bi se k nama.". Tada je dolo do meusobnog spora i Allah (Uzvieni) objavljuje: Pitaju te o plijenu ... Pokoravajte se A.llahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici (8/V. Sevri

249

prenosei od Kelbija, a on od Ebu Saliha a ovaj od lbni Abbasa rijei: "Kada je dolo do Bedra, Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je rekao: "Ko ubije toga i toga dobit e to i to. Ko zarobi toga i toga imat e to i to." Ebul-Jesir doveo je dva zarobljenika i rekao: "Boiji Poslanie, ti si nam obeao to i to." Tada usta Sa' d ibni Ubade i dodade: "Boiji Poslanie, ako ti bude dao ovima, tvojim ashabima nee ostati ita. Nas nije sprijeila skromnost u nagradi da ne uestvujemo u borbi niti strah od neprijatelja nego smo ostali na ovom poloaju da uvamo tebe da ti neprijatelj ne bi doao iza lea." Tada je dolo do spora meu muslimanima pa je objavljeno: Pitaju te o plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu i Poslaniku (8/V. Sevri kae da je ovom prilikom objavljen i ajet: I znajte da od svega to u borbi zaplijenite, jedna petina pripada Allahu i Posla niku ... (8/41) Imam-i Ahmed prenosi: uo sam od Ebu Muavija koji kae: Prenio nam je Ebu Ishak ejbani od Muhammeda ibni Ubejdullaha Sekafija pa nadalje od Sa' da ibni Ebi Vekasa koji kae: Kada se dogodio Bedr i bio ubijen moj brat U me jr, ja sam ubio Sei da ibni Asa, uzeo njegov ma koji se zvao "Zu'l-kesife" (Ma sa estim zupcima) . Donio sam ga Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , a on mi tada ree: "Vrati se i baci ga tamo gdje si ga naao." Vratio sam se, a mene je snala neka mrzovolja koju zna samo

Allah zbog pogibije moga brata. Nije prolo malo vremena, objavljena je sura El-Enfal i Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) me pozva i ree: "Idi i uzmi svoj plijen." , Imam-i Ahmed prenosi neto slino i kae: "Prenio nam je Esved ibni Amir u lancu prenoenja od Ebu Bekra, Asima ibni Ebi Nudveda, Mus'aba ibni Sa'da i Sa' da ibni Malika koji kae: Rekao sam: "0, Vjerovjesnie, Allah me je danas sauvao od politeista pa mi pokloni ovaj ma", a on .odgovori: "Ovaj ma ne pripada ni meni ni tebi. Ostavi ga!" Ostavio sam ga i vratio se govorei u sebi: "Moda e dodijeliti ovaj ma nekome ko nije doivio iskuenje kao ja". I upravo kada sam se vratio, neko me zove iza leai ja se okrenuh i rekoh: "Allah je objavio u vezi sa mnom neto?" A on odgovori: "Molio si me za ovaj ma, on ne pripada meni nego je meni poklonjen i evo on sad pripada tebi - ja ti ga poklanjam." Imam-i Ahmed dalje prenosi ovim senedom. Tada je objavljen ajet: Pitaju te o plijenu. reci: "Plijen pripada Allahu i Poslaniku" (8/1). Ovaj hadis prenose Ebu Davud, Tirmizi, Nesai od Ebu Bekra ibni Ajjaa. Tirmizi kae da je ovaj hadis hasenun sahihun (autentian hadis koga potkrijepljuje drugi hadis) . Ovim kazivanjima predoava nam se atmosfera u kojoj su objavljeni ajeti o ratnom plijenu. ovjek se zbunjuje kada primijeti da ratnici 250

muslimani na Bedru raspravljaju o ratnom plijenu, a oni su bili rani muhadiri koji su iza sebe ostavili sve i iselili se ka Allahu sa svojom vjerom i uvjerenjem koje nikakvi drugi ciljevi ivota ovog svijeta ne nadmauju, ili su bili ensarije koje su ponudile utoite ovim muhadirima, dijelili s njima i svoje domove i svoje imetke. Nita ovozemaljsko nisu alili ili, kao to kae njihov Gospodar o njima:.. . oni vole one koji im se doseljavaju i grudima svojim nikakavu tegobu, zato to im se daje, ne osjeaju, i vie vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno (59/9). Meutim, mi primjeujemo u nekim komentarima Kur'ana ove pojave i u verzijama hadisa... Ratni plijen bio je povezan istovremeno sa uvodnim iskuenjem u borbi. To je bilo svjedoenje o lijepom iskuenju. Ljudi su teili tada da im to posvjedoi i Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) i Allah (Subahnehu) i to u prvom sukobu u kome e Allah lijeiti njihove grudi od politeista. Meutim, ova tenja bila je nadvladana neim drugim i zaboravljena od strane onih koji su raspravljali o ratnom plijenu sve dok ih Allah (Uzvieni) nije na to podsjetio i povratio Sebi. To je nunost koja se doputa u meusobnoj saradnji i unoenje pozitivnoga u osjeajima njihovih srca kako bi osjetili to na nain kao to kae Ubade ibni Samit (Bog mu se smilovao) : "Zbog nas, uesnika Bedra, objavljen je ovaj ajet kada smo se razili oko plijena i moralno posrnuli, pa je taj ratni plijen Allah oduzeo iz naih ruku, dao ga Vjerovjesniku (alejhi's-selam) ; .. " Allah (Uzvieni) pristupio je i rijeima i djelom sa Boanskim odgojem, oduzeo ratni plijen u cjelini od njih, predao ga Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , pa donio odluku o njegovoj podjeli u cjelini, tako da nije preostalo pravo na podjelu njima da se zbog plijena gloe, nego ratni plijen

je postao dobroinstvo uinjeno od strane Allaha njima, kojeg Boiji Poslanik dijeli meu ratnicima onako kako ga je pouio njegov Gospodar. Pored praktinih i odgojnih mjera predoeno usmjerenje poinje ovim ajetima i nastavljano je i u drugim ajetima koje slijedi ajet: Pitaju te o plijenu. Reci: 'Plijen pripada Allahu i Poslaniku. " Zato se bojte Allaha i izgladite meusobne razmirice i pokoravajte se Allahu i Njegovu J?oslaniku, ako ste pravi vjernici (8/IJ. Ovaj poziv ovim srcima koja su se sporiJa zbog ratnog plijena jeste poziv i apel na bogobojaznost Allahu (Uzvienom) , Stvoritelju koji poznaje tajne tih srca, On ne odbija ljudsko srce od svijesti za odvratnost prema ivotu ovog svijeta i gloenje zbog njega. Ovaj spor, iako je ovdje bio zaogrnut znaenjem svjedoenja lijepim iskuenjem, ipak je to mo bilisanje svijesti o bogobojaznosti, strahu od Allaha i zadovoljstvu na ovom i onom svijetu. Srce koje nije vezano za Allaha, ne boji se Njegove srdbe i ne trai 251

Njegovo zadovoljstvo, ne moe se osloboditi tereta odvratnosti niti moe osjeati da je slobodno. Bogobojaznost je uzda ovih srca koja omoguava da se time ostvari ponizna pokornost sa lahkoom i naklonou. Ovim putokazima Kur'an

vodi ova srca ka izglaivanju meusobnih razmirica. Zato se bojte Allaha i izgladite meusobne razmirice (8/1). Ovim putokazima Kur'an vodi srca ka pokornosti Allahu i Njegovu Poslaniku. I pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku (8/1). Poetak pokornosti ovdje je pokoravanje Allahu u Njegovoj odredbi koju je donio o ratnom plijenu. Odredba u kojoj je reeno da plijen ne pripada ni jednom od ratnika nego se vraa u posjed Allahu i Poslaniku tako da pravo na raspolaganje ratnim plijenom pripada Allahu i Poslaniku, a oni koji vjeruju njima je preostalo samo da se predaju i prihvate Allahovu odredbu i podjelu ratnog plijena od strane Vjerovjesnika (alejhi's-selam) dobrovoljno i potpuno zadovoljni. Da uspotave dobre odnose meusobno i da gaje lijepe osjeaje. Ako ste pravi vjernici (8/1). Iman mora imati radnu i realnu sliku u kojoj e blistati da bi potvrdio svoje postojanje i objasnio svoju istinu kao to kae Vjerovjesnik (alejhi' sselam) : "Iman nije elja, niti ukraavanje, nego je iman ono to se ustalilo u srcu i potvrdilo praktino."60 Ovakav primjer je popraen vie puta u Kur'anu, da bi se potvrdilo ovo znaenje koje donosi Vjerovjesnik (alejhi'sselam) u cilju definiranja imana, da bi potvrdio da iman nije rije koju izgovara jezik ili elja koja nije realizirana u svijetu prakse i realnosti. Dalje se u tekstu potvruju i opisuju svojstva pravog imana, kako zahtijeva i eli Gospodar ove vjere, da bi se i to definiralo muslimanima, da bi se objasnilo ta se mis1i pod rijeima Uzvienoga: Ako ste pravi vjernici (8/V. Ovo je, eto, taj iman koga od muslimana eli Gospodar ove vjere. Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im uvruju i samo

se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i dio od onoga to Navodi ga Dejlemi u djelu Musnetu'l-Firedws prenosei od Enesa. 252

im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih poasti, i oprost, i obilje plamenito kod Gospodara njihova ekaju (8/Z-4.). Kur' anski izraz je precizan u svom terminolokom zdanju da bi ukazao detaljno na smisao ukazanoga. Ovdje u tekstu upotrijebljen je skraeno termin "samo" i nema nikakve potrebe da se govori o tome due. U tome je ova precizna odluka, a time se misli rei "kompletan iman". Da je Allah Uzvieni htio da kae ovo, On bi to kazao. Ovo je strogo definirani izraz jasnog znaenja, a oni koje karakteriu ove osobine i koji se krase ovim djelima i ovim osjeajima, oni su vjernici. Svi drugi koji nemaju ove osobine nisu vjernici. Potvrda na kraju ovih ajeta: Oni su, zbilja, . pravi vjernici (B/4) potvruje ovu istinu, a nevjernici zaista u prirlcipu nisu . vjernici. Ovi kur' anski izrazi objanjavaju i dopunjuju jedan drugoga. Allah Uzvieni kae: Zar poslije istine ima ita osim zablude? oo/32). Sve ono to nije istina postaje na osnovu toga zabluda. Suprotno tome, ne moe se rei Oni su, zbilja, pravi vjernici (8/4) za one koji nisu kompletnog imana. Nije dozvoljeno da detaljni kur' anski izraz bude izloen ovakvim razvodnjenim

interpretacijama. Zbog toga su raniji uenjaci podrazumijevali iz ovih ajeta, da svi oni kod kojih ne bi bile ove osobine, kod njih se ne nalazi ni iman niti su oni vjernici. Ibni Kesir u svom tefsiru kae: Alija ibni Taha prenosi od Ibni Abbasa njegove rijei kod komentara ajeta Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kada se Allah spomene ... (8/2), i kae, prema rijeima Ibni Abbasa: Munafici su oni u ija srca ne ulazi nikakav sjet na Allaha kod izvravanja Njegovih propisa, koji ne vjeruju u bilo koji znak Allahov, koji se ne oslanjaju na Allaha, koji ne klanjaju kada ih n.e gledaju ljudi i koji ne daju zekjat na svoj imetak. Allah Uzvieni za takve' kae da nisu vjernici. Zatim je Allah opisao vjernike rijeima: Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene (8/2), oni koji izvravaju Njegove propise, a kad im se rijei Njegove kazuju vjerovanje im uvruju (8/2), poveava njihovo oitovanje pa se na Gospodara svoga oslanjaju (8/2) i ne nadaju niti oslanjaju ni na koga drugoga. Primijetit emo sukladno prirodi ovih opisa da bez ovih svojstava ne moe uope postojati iman i da pitanje kod toga nije pitanje savrenstva imena ili njegova nedostatka nego se radi o pitanju postojanja ili nepostojanja imana. Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene (8/2). 253

To je podrhtavanje savjesti koje se odraava na vjernikom srcu kad god .se spomene ime Allahovo u vezi sa odredbom ili zabranom, srcu koje prekrije Uzvienost Allaha i izlije obilato na njega strah, predoi Allahovu veliinu i pored toga to je ovjek i siuan i grijean, on se predaje radu i pokornosp ili tom unutarnjem podrhtavanju, kako kae Urni Derda (Bog joj se smilovao) , a prenosi hnam-i Sevri u lancu preko Abdullaha ibni Osmana ibni Hasima od ehra ibni Haueba od Urni Derda koja kae: "srca ispunjena strahom su poput osuene palmine grane koja podrhtava" i dddade, "kada osjeti to, onda se obrati Allahu. Ta dova e to odstraniti." To je stanje kada srce osjeti da je potrebna dova da bi se smirilo. To je stanje koje moe osjetiti samo vjerniko srce kada se spominje Allahova naredba ili zabrana, da se sprovodi ili sprijei kao to eli Allah. Tada je srce ispunjeno ushienjm i Bogobojaznou. A kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im uvruju (8/2). Vjerniko srce nalazi u ovim k ur' anskim ajetima ono to mu poveava iman i zavrava pri tome sa smirenjem. Ovaj Kur'an sarauje sa

ljudskim srcem bez posrednika i nita drugo izmeu Kur'ana i vjernikog srca ne moe postojati do nevjerovanje koje sklanja Kur'an od ljudskog srca i ljudsko srce o Kur'ana. Kada se podigne ovaj zastor, srce e nai slast Kur'ana, osjetiti njegove stalne otkucaje u cilju poveanja vjerovanja, otkucaje koji dovode do smirenosti.61 Doticaji Kur'ana na vjerniko srce povaavaju iman, a vjerniko srce je ono koje osjeti i spoznaje ove doticaje koji mu poveavaju vjerovanje. Zbog toga se ponavlja u Kur'anu potvriv-anje ove injenice u brojnim rijeima Uzvienog Allaha, npr.: To je doista pouka za one koji vjeruju as;m, ili To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju (6/99). Od toga su i rijei jednog od ashaba (Bog im se smilovao) koji kae: ''I;Tije smo vjerovali nego to smo dobili Kur'an." Ovakvim iman om oni su nalazili u Kur'anu posebnu slast. U tome im je pomogla ta atmosfera koja ih je zapuhivala. Oni su stvarno i zaista doivljavali Kur'an i nisu ga uili samo radi slasti i spoznaje. U rivajetima koji se navode u vezi objave ajeta Sa' d ibni Malika koji je traio da mu Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) dodijeli njegov plijen sablju prije nego je objavljen ajet Kur'ana u kome se govori o ustupanju ratnog plijena Ovdje iskrsava problem i poveavanja i smanjivanja "vjerovanja imana". Ovo je pitanje koje nameu razne grupe, pitanje ilmu'l-kelama koje se razmatra u vremenu racionalnog bogatstva i slobodnog vremena i kada nema ozbiljnog naunog interesiranja. Mi sada ne ulazimo u to. 254

Resulullahu (alejhi' s-selam) , da on s njim postupa onako kako eli, da mu je Vjerovjesnik tada rekao: "Ovaj ma ne pripada ni tebi ni meni, ostavi ga." A kada je Sa' d bio pozvan, nakon to je ostavio ma i vratio se, oekivao je da Allah (Uzvieni) objavi neto o njemu i ovom plijenu pa kae: "Rekao sam: "Allah je objavio neto o meni?" Nato Vjerovjesnik (alejhi's-selam) odgovori: "Molio si me za ovaj ma, on ne pripada meni, nego on je meni poklonjen i ja ga sada poklanjam tebi." Tako su muslimani toga vremena ivjeli sa svojim Gospodarom i sa Kur'anom koji im se objavljuje. To je neto velianstveno. To je veoma udno u ivotu ovjeka. Oni su doivljavali ovaj Kur'an sa takvim ukusom i slau kao da su oni u stalnom, realnom pokretu u sjeni kur'anskog direktnog usmjerenja, to je rezultiralo ovakvim udvojenim ukusom. Ako se ono prvo ne ponavlja u ivotu ovjeka, onda se ponavlja ovo drugo kad god muslimanska druina , bude na Zemlji uspostavljena koja pokuava da se kree i da gradi ovu vjeru u realnom ivotu, kao to je inila prva muslimanska grupa. Ova vjernika druina koja se kree zahvaljujui Kur'anu, da bi ponovo izgradila i uspostavila ovu vjeru u realnom ivotu, jeste ta koja osjea slast Kur'ana, pronalazi u njegovu uenju ono to e uveati vjerovanje u srcima

te skupine jer je ona u osnovi vjernika, a vjera kod te skupine je pokret za uspostavljanje ove vjere nakon paganstva koje se povratilo i prekrit svu zemlju. Vjerovanje kod te skupine ne ogleda se u elji nego u onome to se ustalilo u srcu ovjeka i praktino potvrdilo. Samo se na Gospodara svoga oslanjaju <BI2J. Samo na Njega, :kao to ukazuje tekst, ne pridruujui Mu nikoga, traei pomoi samo od Njega i oslanjajui se samo na Njega. lli, kako je to iznio u pogovoru svoga tefsira lbni Kesir: "lJ. ne ele nikoga do Njega, namjeravaju time samo Njega, trae zatitu samo od Njega, tee samo ka Njemu, znaju da e biti ono to On eli, a nee biti ono to On ne eli, da On slobodno raspolae vlasnitvom, nema sudruga tu, niko ne moe izmijeniti Njegovu odredbu, On brzo obraunava. Zbog toga Said ibni Dubejr i kae: "Oslanjanje na Allaha je zbir imana." \ Ovo je iskreno vjerovanje u Jedinost Allaha, iskreno klanjanje Njemu, ne drugome. Nije mogue da se sabere u jednom srcu Jedinost Allaha i na oslanjanje na bilo koga drugoga zajedno sa Allahom. Svi o.ni koji nau u svojim srcima oslanjanje na nekoga drugoga ili na neki uzrok, . ' trebaju ponovo zapoeti sa istraivanjem vjerovanja u Allaha u svojim srcima. 255

Oslanjanje samo na Allaha ne sprjeava ni uzimanje u obzir uzroka. Vjernik uzima uzroke preko vjerovanja u Allaha i pokaravanja Njemu u svemu onome to mu je nareeno da prihvati. Meutim, vjernik ne smatra da uzroci daju rezultate niti se oslanja na te uzroke. Rezultate daje, kao to daje i uzroke,'mo Allahova. Nema nikakve veze izmeu uzroka i rezultata u osjeaju vjernika. Prihvatanje uzroka jeste klanjanje u vidu pokornosti, a ostvarenje rezultata je odredba Allahova nezavisno od uzroka koje odreuje samo Allah. Time se svijest vjernika oslobaa robovanja uzrocima i vezivanja za njih, ali istovremeno, on ih prihvata koliko je u stanju da bi postigao sevab pokoravanja Allahu i izvravanju tog pokoravanja. Nauni, savremeni paganizam uvlai se u tzv. "neminovnost prirodnih zakona" u namjeri da bi negirao "Allahovu odredbu" i ono to je za ovjeka . nevieno i nespozna)no. Tako se taj savremeni nauni paganizam zadrao a kraju putem svojih sredstava i iskustava pred nepoznanicom Allaha i Njegovom moi, nemoan pred neminovnim . predvianjem, pa je pribjegao ka teoriji "mogunosti" u materijalnom svijetu, i sve to je bilo neminovno postalo je mogue, a nevieno ostalo zapeaena tajna. Allahova mo ostala je jedina uvjerljiva injenica. Rijei Allaha (Uzvienog) : Ti ne zna, Allah moe poslije toga priliku pruiti (65/IJ

je jedini neminovni zakon koji iskreno govori o neogranienosti Boanskog htijenja kroz kosmike zakone kojima Allah upravlja tim Kosmosom Svojom neogranienom i slobodnom moi. Matematiar i :fiziar Sir James Jeans, Britanac, kae: Staro nauno dostignue potvrdilo je pouzdano da priroda moe da se kree samo jednim smjerom, a to je smjer koji je odranije trasiran, da bi se ilo njime od poetka vremena do njegovog kraja i u stalnom nizu izmeu uzroka i posljedica, da je neminovno da situacija (a) slijedi situaciju (b) . Meutim, savremena nauna dostignua i sve ono to su ta dostignua mogla do sada da kau jeste da je mogue da situacija (a) slijedi situaciju (b) , situaciju (e) ili situaciju (d) ili moda neku drugu situaciju, sve su mogue. Savremena nauna dostignua mogu da kau da su dogaaji situacije (b) vie mogui od dogaala situacije (e), a dogaaji situacije (e) vie mogui od situacije (d) itd. Stavie, ta dostignua mogu da odrede stepen mogunosti svake situacije medu situacijama (b), (e) i (d) u odnosu jedne na drugu. Meutim, ona nisu u stanju da predvide koja e to situacija biti koja bi pratila drugu situaciju poto se stalno deava neto to je mogue. Ono to treba da se dogodi to je povjereno predistanaciji 256

(predodreenosti) bez obzira kakva bila istinitost te predistanacije,62 ovjek to jo nije mogao da spozna. Kada se srce oslobodi pritiska prim]etnih uzroka, onda u njemu ne preostaje mjesta za oslanjanje na neto drugo osim na Allaha. Allahova odredba odreuje sve ono to e se desiti i ona je jedino uvjerljiv:a istina. Primjetni ili uoljivi uzroci daju samo misaone mogunosti. Ovo je veliki pomak koje ini islamsko vjerovanje u ovjeijem srcu, a i razumu, protiv koga se bori savremeni paganizam kroz tri stoljea kako bi doao do njegove prve faze sa racionalistikog stanovita. Od toga do sada se nije nita ostvarilo u osjetilnoj oblasti niti su uspostavljeni nauni ozbiljni rezultati na tome u oblasti saradnje s Allahovom moi, saradnje s uzrocima i pojavnom moi. To je pomak racionalne slobode osjetilne, politike, socijalne, etike i drugih oblika slobode i situacija, ali nije mogue da se ovjek u osnovi oslobodi ako ostane i dalje rob neminovnim uzrocima i robavanju koje stoji iza tih uzroka povinjavajui se volji ljudi ili robovanjem volji prirode. Svaka "neminovnost'' osim neminovnosti Allahove volje i njegove moi jeste osnova robovanja drugom osim Allahu i njegovoj moi. Dalje, ovo potvruje da se ovjek samo na Allaha moe osloniti i da se to uzima kao uvjet ili postojanje vjerovanja ili njegova nepostojanja. Vjerniko poimanje u islamu je kompletno. Osim toga, ono je po svojoj ulozi, u skladu l i sa realnim slikama kojeg eli ova vjera ljudskom ivotu.63 Oni koji namaz obavljaju (8/3). Ovdje primjeujemo da vjerovanje ima uoljivu pokretnu sliku,

nakon to smo kod ranijih svojstava vidjeli unutarnje osjeaje, osjeaje srca, zbog toga to je vjerovanje ono to se ustalilo u srcu i to je radom potvreno. Rad je vanjski, uoljivi dokaz vjerovanja koji mora vidno da se pojavi da bi posvjedoio stvarno postojanje tog vjerovanja. Klanjanje namaza nije samo njegovo izvravanje nego je klanjanje izvravanje preko koga se ostvaruje njegova stvarnost, istinitost. To je kompletno izvravanje koje odgovara stanju klanjanja u prisustvu onoga Kome se klanja (Uzvienom) . Nije to samo uenje Kur'ana, stajanje u namazu, ruku i sedda, a srce da nemarno luta. Namaz u svojoj kompletnoj slici potvruje vjerovanje, da ono stvarno postoji. I dio od onoga to im Mi dajemo udjeljuju (8/3). Vidi vie komentar ajeta 6/59 u VII svesku U okrilju Kur'ana, str. 265-279. 63 V. vie djelo Hasaisu't-tesawwuri'-l--islami we mequmatuhu. 257

I zekjatom i drugim davanjem oni udjeljuju i dio od onoga to im Mi dajemo (B/3J ... To je dio od onoga to im je Skrbnik udijelio. Kur'anski tekst uvijek nosi u sebi svoju sjenu i inspirativnost. Oni, tj. ljudi nisu stvorili ovaj' imetak nego je on dio od onoga to im je Allah dao medu brojno stima koje im je On udijelio, a one su brojne da se ne mogu ni pobrojati. I onda kada ljudi dijele, oni dijele samo dio toga, a ostatak zadravaju za sebe. Osnova tome je samo Allahova opskrba.

To su svojstva kojima Allah definira, u ovom sluaju, vjerovanje. Ova svojstva obuhvataju vjerovanje u Jednost Allaha, svjesno odgovaranje na poziv Allahov, padanje pod utjecaj Njegovih znakova, oslanjanje samo na Njega, klanjanje samo Njemu i dijeljenje jednog dijela od Njegove opskrbe. To ne predstavlja detalje objanjenja vjerovanja, kao to se navodi u drugim tekstovima, nego se ono suoava sa realnom situacijom, situacijom razilae.nja zbog ratnog plijena i meusobnog spora zbog tog plijena. Zbog toga se i navode svojstva vjernika koja se suoavaju sa ovom situacijom. To je istovremeno definiranje svojstva onoga ko ih je u cjelini izgubio, stvarno, i koji nije naao istinitost vjerovanja, bez obzira na to da li su detaljno istraeni uvjeti vjerovanja ili ne. Program Boanskog odgoja u Kur'anu je taj koji dominira i ima posljednju rije kod spominjanja ovih uvjeta i smjernica u suoavanju raznih realnih situacija. To je zato to je ovaj program realni praktini i pokretni program, a ne teorijski spoznajni program koji ima zadatak te'orijsku izgradnju i njeno predoenje. Isto pravilo slijedi i posljednji pogovor: Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih poasti, i oprost i obilje plemenito kod Gospodara njihova ekaju (8/4J. Ova svojstva nai e u samom sebi i u svom radu pravi vjernik. Onaj koji ih sve ne nalazi, taj ne nalazi ni svojstva vjerovanja. To je istovremeno suoavanje sa situacijom u kojoj je dolo do objave ovih ajeta. Zatim, ona se suoavaju i sa udnjom svjedoenja u lijepom iskuenju da oni kod kojih se nalaze ova svojstva oni imaju posebno mjesto kod svog Gospodara. Ova svojstva dalje se suoavaju sa loim ponaanjima koja su se desila u ovom

sluaju, kao to kae Ubade ibni Samit, da oni kod kojih se nalaze ove osobine zasluuju kod svog Gospodara oprost. Nadalje, suoavaju se sa sporom koji se desio zbog ratnog plijena, da oni kod kojih se nalaze ova svojstva imaju kod svoga Gospodara plemenitu nagradu. 258

Sva ova situacija sa svim osjeajima i poloajima koji je okruuju i koji istovremeno potvruju objektivnu istinu jeste da su ovo osobine vjernika, a onaj koji ih u cjelini izgubi nee nai stvarnost vjerovanja. Oni su, zbilja, pravi vjernici <Bf4). Prva muslimanska generacija oglaavala je da vjerovanje ima istinu koju ovjek mora pronai u sebi, da vjerovanje nije ponos, nisu rijei, niti elje. Hafiz Taberani prenosi svojim senedom u nizu Muhammed ibni Abdullah Hadrami - Ebu Kurejb - Zejd ibni Hubab - Ibni Luheja - Halid ibni Jezid Sekseki - Said ibni Ebi Hilal " Muhammed ibni Ebi Dehm - Haris ibni Malik Ensari da je ovaj ensarija proao pored Vjerovjesnika (alejhi' sselam) koji ga je upitao: - Kako si osvanuo, Harise? - Osvanuo sam kao pravi vjernik - odgovori. - Pogledaj ta kae! Sve ima svoju potvrdu pa mi reci ta je potvrda tvog vjerovanja? - Okrenuo sam se od ovoga svijeta - odgovori Haris Ensarija -

probdio no i edni o dan i kao da jasno gledam svoga Gospodara i kao da vidim dennetlije kako se meusobno posjeuju u Dennetu, a vidim i dehennemlije kako se gube i iezavaju u Dehennemu. - Harise, upoznao si to, pa se toga i pridravaj - dodade Vjerovjesnik. Ovu misao je ponovio tri puta. Ovaj ashab, koji je zasluio svjedoenje Vjerovjesnika (alejhi'sselam) , iznio je da spoznaje sama sebe, zna ta mu osjeaji ocrtavaju, zna djelo i kretanje koje stoji iza ovih osjeaja, pa kao da je on taj koji jasno vidi tron svoga Gospodara, vidi stanovnike Denneta kako se meusobno posjeuju, vidi i stanovnike Dehennema kako se gube i unitavaju u Dehennemu, zna da se to ne zavrava samo na pogledu nego on ivi, radi i kree se u duhu ovih snanih, dominirajuih osjeaja koji daju peat svakom pokretu i djeluju na njega. Pored svega toga, on istie da nou bdije, a danju edni i kao da pri svemu tome posmatra tron svoga Gospodara, jasno, uoljivo. Istina vjerovanja trai da se na nju gleda sa nunom ozbiljnou kako se ne bi razvodnila i pocrtala samo jedna rije koju ovjek izgovori, a iza nje sto)i realnost koja svjedoi oevidnim svjedoenjem suprotno od onoga to 259

govori jezik ovjeka. Kritinost ne znai razvodnjavanje. Osjeaj ozbiljnosti vjernike istine je nuniji, a kritinost u poimanju ove istine je potrebnija, posebno u srcima vjernike grupe koja pokuava povratiti izgradnju ove vjere u svijetu realnosti u kome pretee paganizam, u svijetu koji je obojen

prijezirom i runom bojom. U kontekstu ove sure, nakon toga, govori se o situaciji zbog koje su se razili, o pitanju ratnog plijena, kada su se poeli sporiti i loe ponaati, upravo onako kao to kae Ubade ibni Samit (Bog mu se smilovao) iskreno, jasno i otvoreno, izlaui sveukupnost dogaaja, okruenja i poloaja muslimana u to vrijeme i njihovih osjeaja prema svemu tome. Kroz ovo izlaganje on objanjava da oni nisu bili nita drugo do zavjesa Allahovoj odredbi, da su svi dogaaji koji su se tom prilikom zbili, da je sve ono to je proistekla iz tih dogaaja, podrazumijevajui tu i ovaj ratni piljen zbog koga su se poeli gloiti, bilo po odredbi Allahovoj, Njegovom usmjerenju, rasporedu, pomoi i potpori. Meutim, ono to su oni htjeli od ove borbe, to je bilo neto siuno, strogo ogranieno, da se ne moe uope uporediti sa onim to im je Allah htio i to je htio i s njima i sa ovim velikim razluivanjem i na nebesima i na Zemlji. To je ono ime su se pozabaviti i meleki pored ljudi na Zemlji i ime se pozabavila historija cijelog ovjeanstva. Tekst Kur'ana ih podsjea da se jedna grupa od njih suoila sa ovom borbom, ali s prijezirom, a jedna druga grupa osudila je i podjelu ratnog plijena i poela se sporiti zbog toga. Kur'an ih pqdsjea da bi uoili ono to su oni eljeli, prezirali ili to im je bilo drago, da nije nita drugo do jedan vid onoga to je Allah (Uzvieni). htio da bi se ovo pitanje rijeilo po Njegovom htijenju, a On zna posljedice svih zbivanja. Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, : to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji <BISJ. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo oito da e pobijediti,

nekima od njih je izgledalo kao da se na oi svoje u smrt gone <8/6). I kad vam je Allah obeao da e vaa biti jedna od dvije skupine, - a vi ste vie voljeli da vam padne aka ona koja nije bila naoruana -Allah je htio da rijeima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi, (8/?J 260

da istinu utvrdi i neistinu uniti, makar to ne bilo mnogobocima po volji (8/8). I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili; On vam se odazvao: ((Poslau vam u pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugima dolaziti" (8/9). Allah je to zato uinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaa umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar; (8/10) kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da bi od vas ejtanova uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake uvrstio (8/11). Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 1a sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika ]a u strah uliti, pa ih vi po ijama

. udarite, i udarite ih po prstima (8/12). Zato to se suprotstavljaju Allahu i Posla niku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah e zaista strano kazniti (8/13!. Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike eka patnja u ognju (8/14). Allah je vratio cjelokupni ra1ni plijen k Sebi i Poslaniku da bi Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) preuzeo njegovu podjelu meu muslimanima ratnicima podjednako, nakon to je zadrao petinu, o ijem e utroku biti kasnije rijei, da bi izvukao i spasio due muslimanske _irupacije od svih okruenja ratnog plijena, onemoguio spor zbog tog plijena, da bi se dalo pravo postupka kod podjele Vjerovjesniku da ga podijeli onako kako ga je pouio Allah, pa da u njihovim duama zbog toga ne ostaje nita i otranilo ono t? je.nemiavalo due .?rpe o raca kji su atni pliJen, a onda taJ pliJen podjenako podiJeljen 1 sa ostalima, sto Je to reeno. Ovaj primjer Allah donosi kroz njihovo htijenje samim njima i Allahovim htijenjem njima, da bi se uvjerili da je dobro upravo u onome to gaje Allah odabrao u vezi sa ratnim plijenom i ostalim, da ljudi znaju samo ono to je neposredno pred njima dok je nespoznajno i nevieno njima prekriveno. Allah im je donio ovaj primjer kroz njihov dogaaj, iji su oni sauesnici, kroz samu borbu u kojoj su se meusobno podijelili zbog plijena. ta su oni htjeli uiniti za sebe time, a ta je Allah htio uiniti plijenom i njima? Kakva je razlika izmeu njihova htijenja i Allahova htijenja? To je veliki i daleki pomak u ovom dogaaju, daleki i veliki pomak

od oiju i poimanja. 261

Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, - to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji (8/5). Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo oito da e pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na oi svoje u smrt gone rs/6). I kad vam je Allah obeao da e vaa biti jedna od dvije skupine, - a vi ste vie voljeli da vam padne aka ona koja nije bila naoruana -Allah je htio da rijeima Svo}im istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi (8/7) da istinu utvrdi i neistinu uniti, makar to ne bilo mnogobocima po volji ril/8). Vraanje ratnog plijena Allahu i Poslaniku, njegova podjela medu borcima podjednako, prigovor nekih vjernika zbog ovog dijeljenja podjenako na sve, zatim ranija osuda od strane nekih uesnika u borbi zbog insistiranja mlaih boraca da im se dodijeli vei dio ,ratnog plijena slii dogaaju Kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo (8/5), da bi se borbeno suoio sa naoruanijom grupom, zatim prijezir nekih vjernika da se povede borba, a pred njima posljedica koja je urodila ovim plijenom. Ranije smo izloili dogaaje ove borbe oslanjajui se na historijska djela, da su Ebu Bekr i Omer ustali i podrali Vjerovjesnika (alejhi' sselam) kada se on konsultirao sa

ljudima o ovoj borbi, a nakon to je izmakla karavana i dolazak Kurejija sa dobro naoruanom i snanom vojskom postao jasan,. da je Mikdad ibni Amr ustao i rekao: "Boiji Poslanie, nastavi sa provoenjem Allahove odredbe. Mi smo s tobom! Tako nam Allaha, mi neemo rei kao to su rekli Sinovi Israila svome vjerovjesniku Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati! (5/24) nego Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi emo se s vama boriti ... " su bile rijei muhadira. Kada je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) ponovio prisutnima ove rijei, a to su bili ensarije, jer na njih je Vjerovjesnik i mislio, podigao se Seid ibni Muaz i dugo i odluno govorio, punim oduevljenjem. Ovo to su rekli Ebu Bekr, Omer, zatim Mikdad i Seid ibni Muaz (Bog im se smilovao) nisu bile rijei svih onih koji su izali iz Medine sa Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) . Neki od njih su osuivali borbu i suprotstavljali joj se jer nisu bili spremni za borbu nego su izali da bi presreli neznatnu grupu koja je titila karavanu. Kada su saznali da su Kure j ije uputile vojsku sa njihovim junacima i konjanicima, jako su osudili 262

susret s njima. To je onaj prijezir koga ocrtava kur'anski izraz u slici na

jednistveni kur' anski nain. Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, - to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su s tobom o borbi; iako im le bilo oito da e pobijediti nekima od njih je igledalo kao da se na oi svoje u smrt gone (8/5-6). Hafiz Ebu Bekir ibni Merdavej kae u svom tefsiru svojim lancem prenoenja do Ebu E.ijuba ensarije da je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) rekao dok smo mi bili u Medini: - Saznao sam da karavana Ebu Sufjana ide u ovom pravcu. Jeste li raspoloeni da joj idemo u susret, moda e Allah dati da je zarobimo? -Da, rekosmo, i izaao Je i mi smo izali s njim. Kada smo prevalili put dan ili dva dana, on nam ree: - ta kaete da stupimo u borbu sa ovim narodom? Oni su saznali da ste vi izali iz Medine? - Ne, Boga mi, rekosmo, mi nemamo moi da se suprotstavimo neprijatelju. Mi smo htjeli napasti karavanu. - Vjerovjesnik ponovo pita: - ta mislite o borbi sa ovim narodom? - Mi smo odgovorili kao i ranije, prenosi Ebu E.ijub Ensarija, a Mikdad ibni Amr ree: -Onda, Vjerovjesnie, mi ti neemo rei kao to je rekao narod Musau: Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati (6/24). Mi smo eljeli, mi ensarije, da smo bo gd o rekli onako kao to je rekao Mikdad ibni Amr. Bilo bi nam to drae nego veliko bogatstvo. Tada je Allah objavio Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) : Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s Pravom iz doma tvoga izveo, - to jednoj skupini vjernika nikako' nije bilo po volji (8/5).

Ovo je u dui tada kopkalo jednu grupu muslimana zbog osude ove borbe, o emu i Kur'an asni kae: nekima od njih je izgledalo kao da se na oi svoje u smrt gone (8/6) i to nakon to je objanjena istina i poto ih je Allah obavijestio i obeao jednu od qvije grupe i da im nije preostao izbor nakon to je iezla jedna od te dvije grupe, a to je karavana, a da je njima preostala ona druga grupa, da im je Allah dosudio da se sretnu s njom, dosudio da e biti njihova, bilo ta bilo, bilo to karavana ili ova druga vojska, bila ona brojno mala i slabog naoruanja ili bila snana, dobrog naoruanja i bogato snadbjevena. 263

To je situacija u kojoj se razotkriva ljudska. dua pred direktnom opasnou i u kojoj se jasno ocrtava trag stvarnog suoavanja, i pored toga ta ovjek srcem vjerovao, to je slika koju ocrtava Kur'an, ovdje, nanovo, da bi nas uinio skromniPla u naim procjenama vjernikih zahtjeva kod suoavanja stvarnosti, da ne zanemarujemo mo ljudske due, njen titraj kod ovog suoavanja, da ne oajavamo zbog samih nas niti cjelokupnog ljudskog drutva kada je primijetimo da podrhtava pri suoavanju sa opasnou, iako je srce potpuno mirno u svom vjerovanju. ovjeku je dovoljno kada se ustali poslije toga i nastavi hod, stvarno suoi sa

opasnou i savlada prvi potres. Ovi, uesnici u borbi na Bedru, o.njima Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) kae: Ti ne zna, moda Allah zna sve o uesnicima Bedra, pa je dodao: Radite to vam drago, oproteno vam je, 64 ovo je sasvim dovoljno. Muslimanska skupina i dalje je voljeia da im je Allah dosudio da se susretnu sa skupinom koja nije bila naoruana. I kad vam je Allah obeao da e vaa biti jedna od dvije skupine, - a vi ste vie voljeli da vam padne aka ona koja nije bila naoruana f8/7J. Ovo je to to je ova muslimanska skupina sebi eljela toga dana, a ono to im je Allah htio, njima i s njima, to je bilo neto drugo. Allah je htio da rijeima svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi, da istinu utvrdi i neistinu uniti, makar to ne bilo mnobocima po volji (8/7-8J. Allah je tako htio, a Njemu pripada svako dqbro, da bude borba a ne ratni plijen, da bude sukob izmeu Istine i neistine, da bi se Istina ostvarila i uvrstila, a neistina unitila i istrgla, htio je da iskorijeni nevjernike, da od njih neki padnu na bojnom polju, a neki budu zarobljeni, da njihova oholost posrne, savladaju se njihova mo i oruje, zastava islama nadvlada i time uzqigne Allahova rije, da Allah omogui muslimanskoj skupini da ivi sukladno Allahovu programu, da istupi s tim programom radi potvrde Allahova Boanstva na Zemlji, da uniti svakog nasilnika, htio je da ovo ostvarenje bude kroz zaslueno, a . ne nasumce, htio je da to bude ostvareno kroz trud i dihad, kroz obavezu dihada i njegova znaaja u svijetu realnosti i popritu borbe. Da, Allah je htio muslimanskoj skupini da postane Ummet, da

postane drava, da ima svoju mo i vlast, htio je da odmjerimo njenu pravu Buhari i Muslim. 264

snagu sa snagom njenih neprijatelja, da preovlada njena mo nad moi njenih neprijatelja, htio je da se. zria da pobjeda nije u broju i bojnoj gotovosti, nije u bogatstvu, konjici i logistici, nego u koliini povezivanja srca sa Allahovom moi kojoj se ne moe suprotstaviti' mo ovjeka, htio je . da ovo sve bude dokazano kroz stvarno iskustvo, ne samo kroz poimanje i vjerovanje srcem, htio je to sve da bi se muslimanska skupina ojaala kroz ovo realno iskustvo i pripremila za svoju budunost, htio je da se uvjeri . svaka muslimanska skupina da u svako vrijeme ona gospodari i da moe poraziti na svakom mjestu svoga neprijatelja bez obzira koliko ta skupina bila neznatna, a njen neprijatelj brojan, bez obzira kakve slabe materijalne spremnosti ona bila, a kakve spremnosti bio njen neprijatelj. I sve drugo to se eljelo ovom injenicom da bi se smirila srca kao to su bila smirena u odlunoj borbi izmeu snage imana i snage nasilja. Neka ovjek pogleda danas i sutra da bi uoio dalekosenost i

razliku izmedu onoga ta je eljela muslimanska skupina sebi toga dana, i ta joj je elio Allah. Postat e joj jasno ta je to to je drala da joj je dobro, a ta ono dobro koje joj je Allah dosudio. Neka pogleda i vidi tu dalekosenost da vidi koliko ljudi grijee kada misle da su onLsposobni da sami sebi odaberu dobro mimo .onoga to' im Allah dodjeljuje i onoga kada misle da e im nanijeti tetu ono 'to im Allah eli u asu kada su izloeni opasnosti ili kada ih zadesi kakva nevolja, u asu kada se iza toga krije dobro koje ljudima uope ne pada na pamet. Kakva je razlika izmeu onoga to je htjela muslimanska skupina sebi i onoga to je Allah htio njoj? Kad bi se mstavilo sa kazivanjem o ratnom plijenu, a karavana bila nenaoruana, bilo bi to kazivanje o napadu i pljaki karavane, a kazivanje o Bedru protee se kroz itavu historiju kao kazivanje. o jednoj ideologiji, kazivanje o odlunoj pobjedi i rastavljanje izmedu Istine i neistine, kazivanje o pobjedi Istine nad njenim neprijateljima koji diu larmu orujem snabdjeveni svom vrstom logistike, a Istina je' bila u malom broju u neznatnoj logistici, konjima i devama za jahanje i noenje:kazivanje o pobjedi srca kada su povezani sa Allahom. Kazivanje o osloboenju od line slabosti, kazivanje o pobjedi malobrojnih srca medu kojima je bilo i onih koji su prezirali borbu, medutim sa preostalim dijelom ljudi koji su bili vrsti i koji su teili da se uzdignu nad materijalnom realnou uvjereni u istinu moi i tanost njene teine, Istina je pob'ijedila samu sebe, pobijedila je i one koji su bili s njima i povela borbu, a tas prevage je bio uoljivo na strani neistine, ali zahvaljujui uvjerenju, dolo je do izmjene u teini odmjeravanja snaga te Istina prevagnu i pobijedi.

265

Eto, borba na Bedru sa svim svojim okruenjima daje primjer ljudskoj historiji. Eto, ona tako potvruje statut o pobjedi i porazu, otkriva uzroke pobjede i uzroke poraza, otkriva stvarne, ne formalne uzroke, materijalne uzroke, eto, tako ona je otvorena knjiga koju itaju pokoljenja svih vremena i na svakom mjestu iji se dokazi ne mijenjaju niti se izmjenjuje njena priroda. Borba na Bedru je jedan od Boijih znakova, zakon od Njegovih tekuih zakona meu Njegovim stvorenjima sve dok traju nebesa i Zemlja. Eto, tako zaista muslimanska skupina koja se danas bori da obnovi islamsku zgradu na Zemlji, nakon to je njome zavladalo paganstvo, zasluuje da se due zadri na Bedru, njegovoj odlunoj vrijednosti koju je potvrdio, njegovoj velikoj dalekosenosti koja otkriva ono to ele ljudi sebi i ono to im Allah eli. I kad vam je Allah obeao da e vaa biti jedna od dvije, - a vi ste vie voljeli da vam padne aka ona koja nije bila naoruana - Allah je htio da rijeima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi, da istinu utvrdi i neistinu uniti, makar to ne bilo mnobocima po volji rs/7-BJ. Muslimanska skupina koja danas pokuava obnoviti razvoj ove vjere meu ljudima i u svijetu realnosti katkada nije u ravni pokreta i faze u kojoj je svojevremeno bila prva muslimanska generacija u vrijeme bitke na Bedru. Meutim, teina vrijednosti, ope smjernice bitke na Bedru, njegova okruenja, rezultati i pogovor Kur'ana o tome, neprestano daju i

mogu dati pouku muslimanskoj zajednici u svakoj fazi njena kretanja. To je zbog toga to je to mjerilo, vrijednost i cjelovito usmjerenje, koje stalno ostaje dok postoje nebesa i Zemlja i muslimanska zajednica na ovoj Zemlji koja se suoava sa paganstvom da bi obnovila islamski napredak. Kur'anski kontekst nastavlja sa predoavanjem atmosfere borbe, njena okruenja i poloaja, jer dolazi do punog sjaja i rasvjetljavanja kakva je bila situacija uesnika muslimana, kako im je Allah pravio raspored, kako je pobjeda u cjelini bila produkt Allahova rasporeda. Kur'anski jedinstveni izraz povraa predstavljanje poloaja i situacije u scenama, dogaajima, odrazima i lahkim snovima kako bi to doivljavali po drugi puta, ali u svjetlu kur' anskog usmjerenja, kako bi primijetili dalekosenost ove istine koja prelazi Bedr, Arabijski poluotok i Zemlju u cjelini i protee se preko nebesa ukljuujui tu i meleke, i da prekorauje dan Bedra, 266

historiju Arabijskog poluotoka, historiju ovjeanstva na Zemlji i protee se iza ivota na ovom svijetu do tamo gdje je zavrni raun, na buduem Svijetu, koji se ogleda u punoj nagradi kada e islamska skupina osjetiti pravu svoju vrijednost u Allahovim mjerilima, vrijednost njene procjene djela i pokreta u ovoj vjeri i njena uzvienog poloaja. I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili; On vam se odazvao:

"Poslau vam u pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugima dolaziti" (8/9). Allah je to zato uinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaa umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je, zaista, Silan i Mudar; (8/10) kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da bi od vas ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake ulvrstio (8/11). Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 1a sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju!" u srca nevjernika' ja u strah uliti, pa ih vi po ijama udarite, i udarite ih po prstima (8/12). Zato to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu, a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku_ Njegovu, Allah e zaista stra,no kazniti (8/13). Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike eka patnja u ognju (8/14). Cjelokupna ova borba odvija se po Allahovoj naredb i Njegovom htijenju, po Njegovom rasporedu i moi i razvija se uz pomo Allahovih vojnika i Njegova usmjerenja. Ova borba o1jelovljena je u njenim pokretima i njenim sloenostima kroz kur' anski tekst, od slikana u stalnoj kretnji, oivljavana scena kakva je bila, kao da je ona sada pred naim oima. Kazivanje o traenju pomoi izloeno je u rijeima Imam-i Ahmeda kojeg on prenosi svojim senedom od Omera ibni Hattaba. (Bog mu se smilovao) : "Kada se dogodio Bedr, Vjerovjesnik (alejhi's-selam) je bacio pogled na svoje ashabe, a bilo ihje tri stotine i neto vie, pogledao je nevjerniku vojsku, kad njih hiljadu i neto vie!65 Vjerovjesnik (alejhi' sselam) se okrenuo prema Kibli, a na njemu su bili njegov prekriva i ogrta. Uio je : "Boe moj, podari mi ono to si mi obeao. Boe moj, ako

strada ova grupa muslimana, ne biti 6boavan na Zemlji nikada." Omer U jednom drugom rivetu stoji da ih je bilo izmedu devet stotina i hiljade. 267

l ibni Hattab prenosi i dalje i kae: "Nastavio je da se obraa svome Gospodaru i moli Ga, sve dok mu nije spao ogrta sa ramena. Ehu Bekr mu je tada pristupio, uzeo ogrta i zaogrnuo Vjerovjesnika njime, a onda stao iza njega i dodao: Boiji Poslanie, dosta je toliko to si se obraao svome Gospodaru, On e uiniti ono to je obeao i tada Uzvieni Allah objavi: I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili, On vam se odazvao: "Poslau vam u pomo hiljadu meleka, koji e jedni za drugima dolaziti (8/9) . . . Brojna kazivanja prenose do u detalje uestvovanje meleka u borbi na Bedru, govore o njihovom broju, nainu uestvovanja u borbi, iznose ono to su govorili vjernicima koji su ustrajali u borbi i to su govorili politeistima koji su bili poraeni. Mi emo se, shodno naoj metodi U okrilju Kur'ana, u slinim situacijama zadovoljiti na saznanjima nespoznajnog onako kako je navedeno u uvjerljivirrt tekstovima Kur'ana ili hadisa. Dovoljno je da spomenemo kur' anske tekstove: I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili, On vam se odazvao: "Poslau vam u

pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugim dolaziti" (8/9). Ovo je broj meleka. Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 'Ja sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika Ja u strah uliti pa ih vi po ijama udarite i udarite ih po prstima. (8/12). Ovo je njihov zadatak, nema potrebe objanjavati. Nakon ovih rijei, ovo je sasvim dovoljno. Dovoljno je da znamo da Allah nije prepustio muslimansku skupinu toga dana samoj sebi, ona je bila neznatna, a neprijatelj brojniji. U borbi ove grupe i ove vjere uestvovali su i meleki aktivno kako to Allah (Uzvieni) opisuje u Svojim rijeima. Buhari pod naslovom Poglavlje o uestvovanju meleka na Bedru, kae: Prenio nam je lancem prenoenja Ishak ibni Ibrahim - Derir - Jahja ibni Seid - Muaz ibni Rifaa ibni Rafi Zerka - od svoga oca, koji je bio uesnik . u borbi na Bedru: "Dibril doe do Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i zapita ga: - Kako ocjenjujete uesnike na Bedru? - Smatramo ih najboljim muslimanima, odgovori Vjerovjesnik i dodade, kao i meleke koji su uestvovali u bitki na Bedru." (Ovaj hadis prenosi samo Buhari.) I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili; On vam se odazvao: "Poslau vam u pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugima dolaziti" (8/9), 268

Allah je to zato uinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaa umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar; <BIJO). Allah im je odgovorio, a oni su traili pomo i obavijestio ih da e biti potpomognuti sa hiljadu meleka koji e silaziti jedan za drugim. Pored toga to je ovo pitanje veoma znaajno i istie vrijednost ove skupine i znaaj ove vjere u odmjeravanju kod Allaha, ipak Allah (Uzvieni) nije dao mogunosti muslimanima da shvate da tamo postoji uzrok koji daje rezultat, nego je cjelokupnu stvar zadrao za Sebe (Uzvieni) dokazujui ispravnost doktrine muslimana. i njihovo poimanje. Ovaj odgovor, ovo pruanje pomoi i obavjetenje o tome bili su samo radosna vijest da bi se srca uesnika u borbi smirila. Meutim, pobjeda je dolazila samo od strane Allaha. Ovo je doktrinama istina koju ovdje odluuje i potvruje kontekst Kur'ana kako srca muslimana ne bi bila vezana ni za kakav uzrok. Muslimanima je bilo dovoljno da uloe napor onoliko koliko mogu, a za ostatak da se ne brinu, zatim da savladaju prvi udar koji ih je zadesio prilikom suoavanja s realnom opasnou i da nastave pokoravajui se Allahovoj odredbi i pouzdavajui se u Njegovu pomo. Njima je sasvim dovoljno ovo, pri emu prestaje njihova uloga a kada nastupa uloga Odreenja koje ih vodi i rasporeuje. Sve ostalo bit e neto to uvruje srca kod suoavanja s realnom opasnou. Sasvim je dovoljno muslimanskoj skupini da osjeti da je Allahova armija s njima, radi smirivanja njihovih srca i ustaljenja u ovoj borbi. Nakon toga slijedi

pobjeda od samog Allaha kada niko drugi ne moe donijeti pobjedu. On je Uzivieni, Moni, Onaj Koji savlauje sve. On je Mudar, On je onaj koji ' rjeava 'svako pitanje mi odgovarajuem mjestu. Kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da bi od vas ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake uvrstio '. <BIW. Kazivanje o lahkom snu koji je snaao muslimane prije borbe je kazivanje psiholoki udne situacije. Tako neto moe biti samo po Allahovoj odredbi, Njegovoj moi i rasporedu. Muslimanski borci osjeali su se grozno vidjevi da su brojno neznatni u asu suoavanja s opasnou, kako nisu imali u vidu niti su se spremali za to. Tada dolazi lahki san koji ih je snaao, u emu se odmorie, mir prekri njihove due i smirenost obilato izli na njihova srca. (Ovako je bilo i u borbi na Uhudu, ponovio se strah, ponovio lahki san i po.novila smirenost.) Preao sam preko ovih ajeta, itao vijesti o ovom lahkom snu i shvatio to kao realan dogaaj iju 269

tajnu zna samo Allah koji nam kazuje vijest o tome. Najednom sam osjetio neku napetost, proimaju me momenti nagomilane tjeskobe i straha u asu

zalaska sunca, zatim me spopao drijeme koji je trajao samo nekoliko minuta, a poslije toga osjetio sam se kao od majke roen, a ne kao to sam malo ranije bio, duevno miran, smirena srca utonuo u istu i duboku smirenost. Kako se desio ovaj iznenadni preokret? Nita ne znam! Ali poslije toga, ja spoznajem znaaj kazivanja o Bedru i Uhudu. Spoznajem to kazivanje ovaj put svojim punim biem, ne samo umom. Osjeam ga ivo, a ne samo pojmovno u sebi. U svemu tome primjeujem Allahovu mo, Njegovu ruku koja svoje poslove vri tajno i neposredno. Moje sne se smiruje. Ovo prikrivanje i ova smirenost bili su jedna vrsta Allahove pomoi muslimanskoj skupini za vrijeme borbe na Bedru. Kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete r8/w. Termin da se radi sigurnosti svoje u san zavedete zajedniki doprinosi da se dobije ista slika i ocrta opa sjena scene i predstavi situacija vjernika toga dana, da se doara vrijednost tog psihikog momenta koji objanjava situaciju muslimana i onih drugih. Kazivanje o kii glasi: .. . i s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da bi od vas ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake uvrstio rs/11). To je kazivje jedne druge pomoi od Allaha muslimanskoj skupini prije izbijanja borbe. Alija ibni Talha prenosi od lbni Abbasa: Vjerovjesnik (alejhi's-selam) kada je doao na Bedr smjestio se na mjesto gdje je bio rastavljen od. politeista pjeanim breuljkom. Muslimani su osjetili jaku slabost. ejtan

im je ubacio u srca gnjev izazivajui meu njima nemir'rijeima: "Vi mislite da ste odabranici Allaha (Uzvienog) i da je Vjerovjesnik meu vama, a politeisti su vas pretekli i zauzeli vodu. Vi klanjate neisti." Tada Allah spusti obilatu kiu, muslimani se napojie, oistie, Allah odstrani od njih gnjev ejtanski, uvrsti pijesak jer ga natopi vodom tako da ljudi i ivotinje mogu da idu po njemu, mogu ii prema neprijatelju. Allah je podrao i potpomogao Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) sa hiljadu meleka na ijem je jednom krilu od pet stotina vojnika bio Dibril, a na drugom opet od pet stotina vojnika bio Mikail. 270

To je bilo prije nego je Resulullah (alejhi' s-selam) dao da se provede prijedlog Hubaba ibni Munzira - da se spusti do vode na Bedru i ode do izvora iza Bedra. Poznato je da je Vjerovjesnik po dolasku na Bedr odsjeo kod najblie vode koju je pronaao: Hubab ibni Munzir. mu prie i ree: "Boiji Poslanie, je li ovo mjesto gdje si ti odsjeo, mjesto koje je Allah dao da odsjedne pa da mi u tom sluaju nemamo pravo prijei ga, ili je to mjesto na koji si odsjeo zbog rata i ratne taktike?" Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) odgovori: "Da. Ovo je mJesto kojeg sam odabrao zbog rata i varke." Nato

e Hubab rei: "Boiji Poslanie, nije dobar izbor! Povedi nas do najblie vode, do iza vojske Kurejevia do izvora i napunimo rezervoare, tako da mi imamo vodu, a oni nemaju." Boiji Poslanik krenu prihvativi to.66 Te noi, a prije realiziranja dogovora sa Hubabom ibni Munzirom, bila je takva situacija koju navodi Uzvieni Allah kada govori o ovoj skupini koja uestvuje na Bedru. Pomo na ovaj nain bila je dvostruka materijalna i duhovna. Voda u pustinji je osnovni element ivota pored toga to ona moe biti i element pobjede. Vojska koja nema vode u pustinji gubi strpljenje i ivce prije nego to pristupi borbi, zatim ovakvo psihiko stanje koje prati ovakve momente gdje se i ejtan mijea je situacija gdje je teko obavljati namaz ako si neist jer nema vode. (Tada jo nije bila propisana olakica tejemum. Te jem um je dozvoljen tek kasnije za vrijeme borbe Beni Mustalek pete godine po Hidri.) Ovdje dolazi do pojave straha i umiljenih ideja i sve vie se uvlai ejtan na vrata vjerovanja da izazove duevni nemir i strah u srcima ljudi. Ljude koji stupaju u borbu u ovakvoj situaciji i nemir'u proima strah od poraza iznutra, a ovdje dolazi pomo i spas. . . . i s neba vam kiu spustio da bi vas njome ois_tio i da bi od vas ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake uvrstio <BIIV. Duhovna pomo provodi se kroz materijalnu pomo, srca se smiruju sa pronalaskom vode, a due smiruju istoom, noge uvruju sa stabilnou tla zemlje. i zbijenosti pijeska.

\ To sve, i jo objava Allahova melekima da uvrste one koji vjenju, ubace strah u srca onih koji ne vjeruju, i naredba melekima da aktivno uestvuju u ovoj borbi: Iz tefsira Ibni Kesira. 271

Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke! 1a sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika ]a u strah uliti, pa ih vi po ijama udarite, i udarite ih po prstima (B/12). Ovo je obavjetenje Allaha .(Uzvienog) melekima o borbi i njihovu uestvovanju u borbi sa muslimanskom skupinom. Ovo je pitanje koje ne dozvoljava da prijeemo preko njega, a da ga ne razmotrimo: kako su uestvovali meleki, a ne koliko je ubijenih niti kako su ubijeni. Ova velika istina o ovom sluaju je ta injenica. Pokret ove muslimanske skupine na Zemlji sa ovom vjerom je neto veoma veliko, neto to je zasluilo Allahovo uputstvo melekima o borbi, da uestvuju u njoj sa ovom muslimanskom skupinom. Mi vjerujemo da postoje Allahova stvorenja koja se zovu meleki, ali mi ne znamo nita o prirodi meleka. Znamo samo toliko koliko nas je obavijestio njihov Stvoritelj o njima. Mi ne moemo spoznati nain njihova uestvovanja u pobjedi muslimana u bitki na Bedru osim onoliko koliko

nam kur'anski tekst govori. Muslimanima je objavio njihov Gospodar: Ja sam s vama, a melekima je naredio da uvrste one koji vjeruju. Oni su to uradili jer oni ine samo ono to im je nareeno. Medutim, mi ni ovo ne znamo, ne znamo kako su to odradili. Allah im je naredio da udaraju po vratovima politeista i njihovim prstima. To su oni i uradili, ali kako, mi ni to ne znamo. Ovo je izvan nae spoznaje, izvan spoznaje o prirodi meleka. Mi o njima znamo samo toliko koliko nas je Allah poduio. Allah (Uzvieni) je takoder obeao da e ubaciti strah u srca onih koji ne vjeruju. I to je bilo, jer je Njegovo obeanje istinito. Meutim, mi takoder ne znamo kako je to bilo. Allah je Onaj Koji stvara i .On zna koga je stvorio. On se nalazi izmeu ovjeka i njegova srca. On je blii ovjeku od njegove ile kucavice. Detaljnije istraivanje o nainima svih ovih djelatnosti ne spada u domen koji ima peat ove doktrine i peat njena realnog pokreta. Meutim, ovo istraivanje postalo je istraivanje islamskih skupina i apologetiara u kasnijim stoljeima kada su ljudi prestali da posveuju pozitivnu pakju ovoj Vjeri i kada je zavladalo racionalno obilje nad duama ljudi i njihovim razumima. Zadravanje pred brojnim dokazima u Allahovoj (Uzvienog) uputi melekima o ovoj borbi i njihovom uestvovanju u borbi sa muslimanskom zajednicom jeste korisnije i ozbiljnije. Na kraju ovog izlaganja i poslije velianstvene scene u kojoj se u punom sjaju odrazila ta velianstvena istina, slijedi jasni izvjetaj ta je bilo 272

iza te borbe, iza pobjede u toj bor br i porazu, izvjetaj o pravilu i pravilniku vezanom za tok ovih zbivanja. Zato to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu Allah e zaista strano kazniti '(8/13). Nije prirodna neobinost, a nije ni prolazna sluajnost da Allah pomae muslimansku zajednicu, da meu neprijateljima zavlada strah, da meleki budu na strani muslimanske skupine, nego neto to je uslijedilo zbog tog to su se oni suprotstavili Allahu i Njegovu Poslaniku i uzeli sebi za prijatelja drugoga, a ne Allaha i Njegova Poslanika, pridruili se drugom, a ne taboru Allaha i Njegovog Poslanika, zauzeli suprotan stav, a suprotstavljanje ovome odvraa ih od Allahova Puta i usmjerava drugom, a ne Allahovom programu u ivotu ljudi. A onoga ko se suprotstavlja Allahu i Posla niku Njegovu, Allah e zaista strano kazniti (8/13). Allahova strana kazna 'prati one koji se suprotstavljaju Njemu i Njegovu Poslaniku. On je sposoban da ih kazni, a oni nisu sposobni da se suprotstave toj kazni. Pravilo i zakon, a ne neobinost i sluajnost. Pravilo i zakon koji se primjenjuje kad god muslimanska zajednica istupi na Zemlji da istakne samo Allahovo Boanstvo, uspostavi samo njegov program a onda joj se suprotstavi njen neprijatelj i zauzme stav suprotstavljanja Alllahu i Njegovu Poslaniku, slijedi uvrenje i pobjeda muslimanske zajednice, a strah i

poraz onima koji se suprotstavljaju Allahu i Njegovu Poslaniku. To traje sve dotle dok muslimanska skupina ustraje na svom putu, zadovolji se svojim Gospodarom, osloni samo na Njega i nastavlja put. Na kraju ove scene upuuju se rijei onima koji se suprotstavljaju Allahu i Njegovu Poslaniku. Ovaj strah i poraz koji vas je zadesio na ovom svijetu nije kraj vaeg kruenja. Naredba ove vjere, njen pokret i ustajanje na njenom putu nije pitanje koje se odnosi samo na ovaj svijet niti pitanje koje se tie amo ivota na ovom svijetu. To je pitanje koje se protee izvan domaaja ove Zemlje i izvan ovosvjetovnog ivota. Ovo pitanje protee se daleko, daleko izvan toga. Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike eka patnja u ognju (8/14). 273

To bi bio kraj kruenja. To je ta kazna koja se ne moe porediti sa strahom i porazom, sa udarcima iznad vrata i po prstima, sa kaznom koju ste iskusili. A sada, vraaju se scene dogaaja i njegova okruenja. U tome se ispoljava Allahova mo i raspored, Allahova pomo i podrka. Saznali su iz tih scena da su oni bili samo zastor Allahovoj moi i odredbi, zastor Onoga koji je izveo Poslanika iz njegova doma, uistinu, a ne zbog ponosa,

neprijateljstva i sile. Allah je Taj Koji je njima odabrao jednu od dvije skupine, koju je On htio, da bi iskorijenio neprijatelje, da Istinu utvrdi i neistinu uniti, makar to ne bilo mnogobocima po volji (8/8). Allah ih je podrao sa hiljadu meleka koji su dolazili jedan za drugim, Allah je spustio na njih lahki san da se smire time, spustio im kiu s neba da se oiste njome, odstranio od njih gnjev ejtana da bi im povezao srca i uvrstio stopala, Allah je objavio melekima da uvrste one koji vjeruju i ubacio strah u srca onih koji ne vjeruju, Allah je odredio da meleki uestvuju u toj borbi i da udaraju neprijatelja po vratovima i po prstima. Allah im je omoguio da se dograbe ratnog plijena, opskrbio ih iz obilja Svoje dobrote nakon to su bili izali bez ikakvih materijalnih sredstava, bez konja i deya za jahanje i bez ostale logistike. Sada kur' anski tekst izlae sve ovo i predoava kao da se ovog asa zbiva u srcima ljudi, otjelovljeno u njihovim oima, emu pridruuje sliku odlune pobjede"koja se ne moe osloniti na ljudski raspored niti brojnost uesnika niti mo opreme, nego Se oslanja na Allahov raspored, Njegovu odredbu, pomo i podrku, kao to i trai oslonac u oslanjanju samo na Allaha, kretanju prema Njemu, traenju pomoi od Njega i hodu prema Njegovu rasporedu i odredbi. A sada, ova scena kao da je u srcima ljudi, otjelovljena u oima ovjeka, sada, u najpovoljnijim momentima, da bi srca prihvatila i odgovorila usmjerenju, sada dolazi naredba onima koji vjeruju, koji su opisani ovim osobinama da budu vrsti kada sretnu neprijatelje koji ne vjeruju, da ne okreu lea zbog poraza i bjeanja, sve dotle dok pobjeda i poraz povjereni Volji koja je iznad ljudske volje i uzrocima iznad pojavnih

uzroka koje primjeuju ljudi i sve dotle dok je Allah taj koji gospodari i rasporeuje pitanje borbe, kao to uostalom rasporeuje i sve drugo; On je 274

Taj koji ubija nevjernike rukama vjernika; On je Taj koji daje uspjeh bacanju koplja kada se baci, a vjernici su samo zastor toj odredbi koju hoe Allah inei u tome njima i sevab kroz borbu i iskuenje; On je Taj koji baca strah u srce onih koji ne vjeruju, remeti njihov raspored i daje da osjete kaznu i na ovom i na onom svijetu jer se oni suprotstavljaju Allahu i Njegovu Poslaniku. O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, lea im ne okreite; onaj ko im tada lea okrene - osim onog koji se povue s namjerom da se ponovno bori ili drugoj eti pristupi - vratie se natovaren Allahovom srdbom; prebivalite njegovo bie dehennem, a uasno je on boravite (8/15-16). Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kunjom iskuao, - Allah zaista sve uje i sve zna. Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabi0(8!1718J. U ovom kur'anskom izrazu oituje se estina upozorenja, grubost

kazne, prijetnja srdbom Allahovom i boravite u Dehennemu. O vjernici, kada se s nevjernicima sukofJite, a njih nastupa mnogo, lea im ne okreite; onaj ko im tada lea okrene - osim onog koji se povue s namjerom da se ponovno bori ili drugoj eti pristupi - vratie se natovaren Allahovom srdbom; prebivalite njegovo bie dehennem, a uasno je on boravite (8/15-16). Ovo znai: O, vi koji vjerujete, kada se suoite sa onima koji ne vjeruju, a koji nastupaju i pribliavaju se da se suoe, nemojte bjeati od njih, osim ako to nije kakva ratna varka da biste izabrali bolji poloaj ili porazmislili o boljem planu, ili, eventualno, da to inite radi prikljuivanja kakvoj drugoj grupi muslimana ili poloajima muslimana da biste ponovo stupili u borbu. Onaj ko se vrati i okrene leda neprijatelju kada oni navaljuju, taj zasluuje takvu kaznu, zasluuje srdbu Allahovu i mjesto boravka u Dehennemu. Navode se neka miljenja da se ovaj sud odnosi samo na uesnike Bedra ili na borbe kojima je prisustvovao Vjerovjesnik (alejhi' s-selam), medutim, veina znalaca misle da on ima opu poruku i da okretanje leda u danu kada neprijatelj nastupa spada medu sedam velikih grijeha. Buhari i Muslim prenose u svojim Sahihima od Ehu Hurejrea (Bog mu se smilovao) da je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) rekao: "Klonite se sedam velikih grijea." Neko upita: i3oiji Polanie, koji su veliki grijesi? Nato 275

. Vjerovjesnik odgovori: 1'Pripisivanje Allahu druga, aranje, ubistvo koje je Allah zabranio, uzimanje kamate i jedenje imetka siroeta, okretanje lea

kada neprijatelj napada i potvaranje estitih vjernica!" Dessas navodi u djelu Ahkamu'l-Qur'an objanjenje koje je lijepo pogledati. On kae: 'Allah (Uzvieni) kae: Onaj ko im tada leda okrene - osim onog koji se povue s namjerom da se ponovno bori ili drugoj eti pristupi rB/16J, prenosi Ebu Nadr od Ebi Seida da se to odnosi samo na Bedr. Ebu Nadr kae "jer da su se oni povukli tada, pristupili bi politeistima, jer nije bilo drugih muslimana do ovih." Ovo to iznosi Ebu Nadr nije tano, jer su tada bili mnogi muslimani ensarije u Medini, kojima Vjerovjesnik (alejhi' sselam) nije naredio da izau iz Medine i koji nisu oekivali da e biti bilo kakve borbe, nego su mislili da se radi o karavani, pa je izaao Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) sa onima koji su krenuli s njim. Otuda su rijei Ebu Nadra da tamo nije bilo muslimana osim onih koji su bili na Bedru i kada bi se oni povlaili, povlaili bi se ka politeistima, pogrjene na osnovu toga kako smo mi to iznijeli. Neki kau da njima nije bilo dozvoljeno tada da se povuku jer su bili sa Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) , njima nije bilo dozvoljeno da se povlae od njega, jer Uzvieni Allah kae: Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj ivot njegovu ivotu pretpostave (9/120), nije im bilo dozvoljeno da izostanu iza Poslanika (alejhi' s-selam) , da se vraaju i predaju iako je Allah osigurao pobjedu i zatitu Vjerovjesnika od ljudi kao to stoji u Kur'anu: A Allah e te od ljudi tititi (5/67J, to im je bil obavez. bio im neprijatelj neznatan ili brojan. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) bio je takoer sa etom muslimana toga dana i ko se tada povlaio iz borbe, bilo mu je to doputeno da se samo prikljui njegovoj eti. Vjerovjesn\ik (alejhi' s-selam) je imao tada etu sastavljenu od njih i niko drugi do on.

Ibni Omer istie: Bio sam meu vojnicima i ljudi su se bili jako uznemirili, pa smo se vratili u Meinu i rekli: Mi smo oni koji bjee, a Vjerovjesnik (alejhi's-selam) ree: "Ja sam vaa eta." I onaj koji je bio . udaljen od Poslanika (alejhi' s-selam) i koji se povlaio od nevjernika njemu je bilo dozvoljeno da se povue ka eti Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . lako s njima u toj borbi tada nije bila neka druga .eta do ova, oni su se mogli povlaiti i pristupiti njoj. Oni nisu imali pravo na bjeanje. Hasan kae u vezi sa Allahovim rijeima: Onaj ko im tada leda okrene rs/16J jako je djelovalo na uesnike na Bedru pa je Allah objavio: One medu vama koji su uzmakli na dan kada su se dvije vojske sukobile uistinu je ejtan naveo da posrnu, zbog onoga to su prije poinili rs/155), zbog toga to su pobjegli od Vjerovjesnika 276

(alejhi' s-selam) kao to su pobjegli u borbi Hunejn od Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) pa ih je Allah kaznio zbog toga u rijeima: Onoga dana na Hunejnu kad vas je mnotvo vae zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali (9/25J. Ovo je bio njihov sud kada su bili sa Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) , bilo ih malo ili puno kada u njima Allah ne nalazi nita. Uzvieni Allah kae u drugom ajetu: O Vjerovjesnie, bodri vjenike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdrlljivih, pobijediete dvije

stotine; a ako vas bude stotina, pobijediete hiljadu onih koji ne vjeruju (8/65). Eto tako, a Allah najbolje zna, bila je situacija tada kada Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) nije bio s njima, a bilo je dunost i dvadeset da se bori protiv dvije stotine i da ne bjee od njih. Kada je broj neprijatelja vei od toga, dozvoljeno je da odstupe ka drugoj muslimanskoj eti i kod nje zatrae mo da se vrate u borbu. To je dokinuto rijeima: Sada vam Allah daje olakicu; on zna da ste izmoreni: ako vas bude stotina izdrljivih, pobijediete dvije stotine; ako vas bude hiljada, pobijedite, Allahovom voljom, dvije hiljade (8/66). Prenosi se od Ibni Abbasa da je rekao: "Vama je nareeno da ne bjei jedan od deseterice, a onda je taj broj smanjen sada vam Allah daje olakicu; on zna da ste izmorenir8/66J, pa vam je propisao da ne bjei ..stotinu od. dvije stotine. Ibni Abbas istie, ako jedan ovjek pobjegne od dva ovjeka, onda znai da je pobjegao, ako pobjegne od trojice, on nije pobjegao. Izvjesni ejh kae da rije "pobjegao je" znai bjeanje kada neprijatelj nastupa, a to se elilo rei i gornjim ajetom. U ajetu gdje stoji da je propisana obaveza boriti se jedan protiv dvojice neprijatelja znai, ako se povea taj broj nevjernika od dvojiee, tada jedan moe da se povlai i pridrui muslimanskoj eti koja bi ga pomogla. Meutim, ako eli da pobjegne i spoji sa pekim muslimanima s kojima nee doi do pobjede, onda se on ubraja meu one kojima se prijeti, a to je izraeno u Allahovim rijeima: Onaj ko im tada lea okrene - osim onog koji se povue s namjerom da se ponovno bori ili drugoj eti pristupi - vratie se natovaren Allahovom srdibom (8/16J i zbog toga Vjerovjesnik (alejhi' sselam) i kae: "Ja sam eta svakom muslimanu." Omer ibni Hattab kae: Kada je saznao da je Ebu Ubejd ibni M es' ud traio da pogine u armiji sve dok nije bio ubijen i nije se povukao, rekao je: "Bog se smilovao Ebu

Ubejdu! Da se je prikljuio meni, ja bih mu bio ta eta!" Kada su se vratili borci koji su bili sa Ebi Ubejdom on im je rekao: Ja sam vam eta, i nije postupio strogo prema njima. Ovo je na stav (tj. hanefija) : Kad god broj muslimanske vojske iznosi 12 hiljada, njima nije dozvoljeno da se povlae ispred istog broja osim da uzmu drugi poloaj radi borbe, ovo znai da im je dozvoljeno da promijene poloaj taktizirajui prema neprijatelju itd., to 277

znai, ne povlae se iz borbe ili se prikljuuju drugoj grupi da se s njom bore. Kad broj muslimanskih vojnika dostie 12 hiljada, onda Muhammed i b ni Hasan istie: da vojska koja dostie taj broj, nema pravo da bjei ispred neprijatelja makar broj neprijatelja bio velik. O ovom pitanju nema suprotnih miljenja prema hanefijskoj pravnoj koli. Zuhri prenosi preko Ubejdullaha ibni Abdullaha i navodi dokaz da je Ibni Abbas rekao prenosei rijei Vjerovjesnika (alejhi's-selam) : "Najbolji ashabi su etverica, najbolja jedinica etiri stotine, nabolja armija od etiri hiljade!" "Dvanaest hiljada vojnika nije malo. Oni ne mogu biti poraeni." Neki kau: "Nikada nije bila poraena armija koja broji dvanaest hiljada vojnika ako su jedinstveni." Tahavi prenosi da je neko pitao Imam-i Malika da li moemo da ne uestvujemo u borbi protiv onoga ko je odustao od Allahovih odredaba i prihvatio se drugih? Imam-i Malik odgovori: "Ako je s tobom dvanaest hiljada boraca kao to si ti, ne moe izostati, u protivnom - moe." Pitanje je postavio Abdullah ibni Omer ibni Abdulaziz ibni Abdullah ibni Omer. Ovaj stav se podudara sa spomenutim stavom

Muhammeda ibni Hasana. Prenosi se od Vjerovjesnika (alejhi's-selam) da je dvanaest hiljada boraca ovdje osnova i ako broj neprijatelja prelazi tu cifru, oni nemaju pravo ispred njih ustuknuti makar bili i slabiji od njih, ako su jedinstveni, a oni su tada obavezni da budu jedinstveni." Ibni Arebi, navodei razilaenje stavova o ovom pitanju, navodi u svom djelu Ahkamu'l-Qur'an: Ljudi nemaju jedistveno miljenje kod bjeanja ispred neprijatelja, da li se to odnosi samo na Bedr ili vai za sva vremena u sluaju kada neprijatelj navaljuje. Ehu Se' id H udri misli da se ipak odnosi samo na Bedr, kada nije bilo druge jedinice do Vjerovjesnikove. Tog miljenja su: Nafi, Hasan, Katade, Jezid ibni Habib i Dahhak. Prema miljenju lbni Abbasa i drugih uenjaka, ova odredba ima poruku za sva vremena. Oni koji imaju druga miljenja oslanjaju se na ajet: ... onaj ko im tada lea okrene ... rs/I6J i misle da se to odnosi na Bedr, a nije tako. Time se mislilo na svaku borbu. "Dokaz tome je to to je ovaj ajet objavljen nakon borbe na Bedru i kada je prestala bitka. U autentinom hadisu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) koga smo ranije naveli, jasno se vidi da se bjeanje u borbi ubraja u velike grijehe. Taj tekst hadisa otklanja svako razilaenje i objanjava ovu odluku. 278

Mi smo ukazali na moment kako je dolo do sumnje i ova odluka pro tumaena kao da se odnosi samo na Bedr."

I mi prihvaamo ovo to navodi lbni Are bi prenosei od lbni Abbasa i drugih znalaca. Ovo inimo i zbog toga to bjeanje iz borbe openito zasluuje ovakvu prijetnju iz dva razloga: zbog ogromnog znaaja za pokret, s jedne strane, i to se vee za temelj vjerovanja, s druge strane. Vjerniko srce mora biti vrsto, stabilno. Njega ne smije poraziti nikakva snaga na Zemlji. Ono je povezano sa Allahom koji u svemu dominira. Pobjednik je. Ako je dozvoljeno da se srce vjernika potrese, to dolazi kao posljedica suoavanja sa opstojnou. Ovaj potres ne smije prerasti u poraz i bjeanje. Kraj svemu je u Allahovoj ruci. Vjerniku nije doputeno da okrene lea iz straha za ivot. Ovdje se ovjek ne optereuje iznad svojih moi. Vjernik je ovjek i suoava se sa neprijateljem koji je takoer ovjek. S te take gledita, i jedan i drugi stoje na istom tlu. Razlika je u tome to je vjernik povezan sa najveom Moi koja ne moe biti nadvladana. Qsim toga, vjernik, ako ivi, on ivi radi Allaha, a ako mu bude sueno da padne kao ehid, on je pao radi Allaha. U svakom sluaju, on je u boljoj situaciji od neprijatelja s kojim se suoava i koji se suprotstavlja Allahu i Njegovom Poslaniku. Zbog toga je ova odluka kategorina: Onaj ko im tada leda okrene - osim onog koji se povue s namjerom da se ponovno bori ili drugoj eti pristupi - vratie se natovaren Allahovom srdz"bom; prebivalite njeovo bie dehennem, a asno je on boravite (8/16). Ovdje se mora zadrati na reeninim sklopovima... Leda im ne okreite! (8/15J i ... onaj ko im tada leda okrene .. . (8/16J i na njihovim udesnim porukama. Ovo su reeniki sklopovi sainjeni od izraza koji aludiraju na

poraz i dati u njihovoj slici, ali sa ukazivanjem na loe i grozne osobine, slici koja predoava kako se okreu lea neprijatelju i bjei! Tada slijedi i drugi reeniki sklop: .. vrati e se natovaren Allahovom srdzoom . (8/16). Poraen bjei, a prati ga Allahova srdba i vodi ga u njegovo prebivalite, a prebivalite njegovo bie dehennem, a uasno je on boravite (8/16). Tako u ocrtavanju ope atmosfere uestvuje i poruka termina i njegovo znaenje. Slika u savjesti ovjeka izaziva osjeaj rtunoga i prezrenoga djela zbog okretanja lea i bjeanja u vrijeme borbe. Kroz upozorenje uesnika u borbi na okretanje lea i bjeanje iz borbe, kontekst im u Kur'anu otkriva Allahovu mo. Ta mo dominira, djeluje i rasporeuje voenje borbe preko vjernika uesnika, ubija im neprijatelje i pogaa neprijateljska srca. Vjernici uesnici u borbi stiu 279

nagradu kroz iskuenje, jer Allah hoe da ih nagradi lijepim iskuenjem, da ih snae Njegovo dobro. On im to poklanja. Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kunjom iskuao, - Allah zaista sve uje i sve zna (8/m.

Neke verzije tradicionalnog tumaenja Kur'ana objanjavaju ovdje upotrijebljen termin "baciti", da se misli na bacanje kamenia koje je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) bacao poprativi to bacanje rijeima "pravo u lice, pravo u lice." Kamenii su pogaali lica onih politeista kojima je Allahovim znanjem dosuena smrt. Meutim, ovaj ajet ima iru poruku. On predstavlja Allahovo rasporeivanje svega kroz izraeni pokret, kroz rapsoreivanje dato Vjerovjesniku (alejhi's-selam) i muslimanskoj skupini. Zbog toga i slijede Allahove rijei: ... da bi vjernike lijepom kunjom iskuao (8/17). Da ih snabdije i iskua lijepim iskuenjem koje je popraeno nagradom nakon to im je time propisao pobjedu. To je udvostruena nagrada na ovom i buduem svijetu. Allah zaista sve uje i sve zna (8/17). On uje va poziv u pomo, On zna vau situaciju. On vas ini zastavom Svoje moi kad Mu potvrdite da ste iskreni. On e vam dati pobjedu i nagradu kao to vam je dao i jedno i drugo u borbi na Bedru. Tako vam je to bilo i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio (8/18). Ovo je uslijedilo poslije onoga prvoga. Ovaj raspored i odredba ne prestaju time to je Allah dao da vi vaim rukama ubijate vae neprijatelje i bacanjem vaeg Vjerovjesnika pogaate ih, time to vam je dao lijepo iskuenje da bi vas zato nagradio, nego On uz to provodi i slabljenje spletki nevjernika, slabi njihov raspored i mo. Prema tome, nema bojazni, nema mjesta porazu i razloga da muslimani okreu lea kad u borbi susretnu neprijatelja. Kur' anski kontekst ovdje je vezan za cjelokupno okruenje ove

borbe. Ako je Allah bio taj koji je dao ubijati politeiste, dao bacati kamenie na njih, dao iskuati vjernike u toj borbi tim lijepim iskuenjem i dao da oslabe spletke nevjernika, onda su se: spor, razilaenje muslimanskih boraca oko ratnog plijena i borba u cjelini odvijali prema 280

Allahovom rasporedu i Njegovoj moi. Muslimani su u tome bili samo zastor ovom rasporedu Moi. Kada kur' anski kontest zakljui da je Allah dao oslabiti spletke nevjernika, on tada usmjerava rijei nevjernicima koji su prije te borbe iekivali pobjedu. Oni su tom prilikom molili Boga da nesrea zadesi slabiju grupu, da im da ono to je poznato i da budu poraeni oni koji su rodbinsku vezu prekinuli. To je bila molba Ebu Dehla. Molio je da Bog da pobjedu Kurejijama. Medutim, sudbina se okrenula protiv njih. Kur' an se obraa njima, politeistima, ismijavajui njihovu eljenu pobjedu tada, potvrujui im da ono to se desilo na Bedru jeste primjer i uzorak tekueg zakona, a ne prirodni sluaj, da njihove skupine i njihovo mnotvo nita nee moi izmijeniti tok stvari jer je vaei tekui zakon da je Allah na strani vjernika. Ako ste se molili da pobijedite, - pa, dola vam je, eto, pobjeda"! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi emo se ponovo

vratiti, i nimalo vam nee koristiti tabor va, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika (8/19). Ako ste eljeli pobjedu i traili od Allaha da vam pomogne da pobijedite muslimane, da grupa koja je zalutala i koja je prekinula rodbinske veze pobijedi, pa Allah vam je usliao to i dao da vas je nesrea zadesila, potvrujui ono to ste traili. Sudbina se okrenula protiv slabije grupe, grupe koja je prekinula rodbinske veze. Vi ste mogli znati, ako ste eljeli znati, ko je slabija grupa i ko prekida rodbinske veze. U svjetlu ove istine i ovog usmjerenja trai se od njih da prestanu sa politeizmom, nevjerovanjem, ratom protiv muslimana i suprotstavljanjem Allahu i Njegovu Poslaniku. A da se okanite, bolje bi vam bilo! <8119). U znaku privole i zaplaivanja u Kur'anu izmedu ostalog stoji: ... ! ako se ponovo vratite, Mi emo se ponovo vratiti (8/19). Rezultat je poznat. Ne mijenja ga tabor niti brojnost: 281

I nimalo vam ne koristi tabor va, ma koliko brojan bio (8/19). ta moe uiniti brojnost ako je Allah na strani vjernika? . . .jer je Allah na strani vjernika rs/19). Borba na ovakav nain nee nikada biti jednaka, jer su vjernici zajedno sa Allahom u jednom taboru, a nevjernici koji imaju sa sobom samo ljude koji su kao i oni bit e u drugom taboru. Borba e u ovakvom sluaju imati poznatu sudbinu. Arapi politeisti poznavali su ovu injenicu. Njihovo poznavanje Allaha (Uzvienog) nije bilo neznatno, povrno i nejasno, kako danas misle ljudi pod utjecajem izvjesnih historijskih zavaravanja. Arapski politeizam (irk) nije bio predstavljen u nijekanju Allaha (Uzvienog) ni u nepoznavanju Istine. On je predstavljen u neiskrenosti svoga klanjanja Allahu, jer su program svog ivota i zakonitosti bazirali na drugim, a ne Allahovim izvorima. Ovo se nije podudaralo sa njihovim prihvatanjem Allahova Boanstva i njihova poznavanja istine o Allahu. Mi smo ranije izloili neke momente vezane za ovaj dogaaj oslanjajui se na historijske izvore o Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , izmeu ostalog, da je Hafaf ibi Ejma ibni Ruhsa Gatari ili njegov otac Ejma ibni Ruhsa Gatari uputio Kurejeviima, koji su prolazili pored njega, svoga sina da im odnese mesa kao poklon. Tom prilikom on im je rekao: "Ako elite da vas potpomognemo orujem i ljudstvom, mi emo i to uiniti." Oni su mu poruili preko njegovog sina: 'Ti si rodbinski vezan. Ti si izvrio svoju obavezu. Tako nam ivota, kad bismo .se borili protiv ljudi, mi ne bismo bili slabiji od njih. A kad bismo se borili protiv Allaha kao to misli Muhammed, to je neto drugo. Niko nema snage da se suprotstavi

Allahu." Ranije smo uli ta je Ahn es ibni urejk rekao plemenu Benu Zuhr, a svi su bili poli teisti: "O, pripadnici Benu Z ubra, Allah vam je sauvao vae imetke i vaeg prijatelja Mahraka ibni Neufela i druge." Ebu Debi, firaun ovog naroda, kako ga je nazivao Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) molio je pobjedu rijeima: "Boe moj, onima koji su nam prekinuli rodbinske veze i donijeli stvari koje su nam nepoznate, sutra se osveti." Ebu Debi je ovo rekao Hakimu ibni H izam u, koji ga je posjetio kao izaslanik Ibni Rebia u namjeri da ga odvrati od borbe. Ovaj mu odgovori: 282

"Boga mi, nikako, ja se neu vratiti iz borbe dok Allah ne presudi izmeu nas i Muhammeda." Eto, ovakvo je bilo njihovo predstavljanje Boanske Istine i njihova upotreba Boanstva svakom prilikom. Ovo ne znai da oni nisu poznavali Allaha ili da nisu poznavali da nema niko moi iznad Allaha, ili da ne znaju da je On Taj Koji arbitrira i odluuje izmeu dvije strane, da niko ne moe odbiti Njegov sud, nego je njihov stvarni politeizam predstavljen u prihvatanju programa ivota i njegovih zakona od nekog drugog, a ne od

Allaha, Koga oni poznaju i priznaju na ovaj nain. To je neto u emu uestvuju danas razni narodi koji misle da su muslimani, dre se vjere Muharnmedove, isto onako kao to su politeisti mislili da su upueni i da se pridravaju vjere njihova oca Ibrahima. ak i Ebu Dehl, ije ime znai: . odbojni, tvrdoglavi, grubi itd., otpoinje svoju molbu rijeima: "Boe moj, uniti one koji rodbinsku vezu prekidaju i donose nam nepoznate stvari!" U jednoj drugoj verziji stoji: "Sutra uzmi nau osvetu, Boe moj, od grupe koja je najdalje zalutala i koja prekida rodbinske veze!" to se tie kipova koje su oni oboavali, to nije nikada bilo u smislu njihova vjerovanja u Boanstvo kao vjerovanja u Allaha (Uzvienog) . asni Kur'an jasno govori o torne, prestavlja sutinu njihova vjerovanja u kipove i uzroke njihova klanjanja kipovima:... a onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: "Mi im se klanjamo samo za to da bi nas to vie Allahu pribliili" (39/3). Ovo je bio cilj njihova poimanja kipova. To su inili samo radi njihova zauzimanja kod Allaha. Ovdje se kod njih nije manifestirao .tajni politeizam. Islam onih koji su ga primili nije rnogao biti predstavljen samo u naputanju posrednita ovih kipova, jer ni pristalice lbrahimove vjere, koji su napustili klanjanje ovim kipovima i inili vjerske obrede samo Allahu, nisu bili muslimani. Islam mora biti predstavljen u vjerovanju, u obredima i priznavanju vrhovne vlasti samo Allahu. Svi oni koji ne priznaju vrhovnu vlast samo Allahu, na svakom mjestu i u svako vrijeme, sarauju sa politeistirna. Iz ovog politeizma - rnnogobotva ne moe ih izvui samo to to e vjerovati radi vjerovanja da je Bog jedan, ne klanjajui se Allahu, jer bi bili kao i pagani. Oni e se smatrati muslimanima tek onda kada budu izvravali cio niz radnji, tj. kada svome vjerovanju i obredima pridrue da

samo Allahu pripada vrhovna vlast i sudstvo, kada odbiju priznavanje bilo kakve odredbe, zakona, situacije, vrijednosti i oponaanje koje nema Allahove podloge i nije poteklo samo od Njega. Samo ovo moe biti islam. To je odraz ehadeta (da je Allah samo jedan, a Muhamrned Njegov Poslanik) kao to je poznato u islamskom vjerovanju i islamskoj realnosti, zatim da se sakupe svi oni koji izgovaraju tu misao na ovaj nain u 283

pokretno okupljanje pod muslimanskim rukovodenjem i da se oslobode paganskog okupljanja i paganskog rukovoenja. Ovo moraju imati u vidu oni koji ele da budu muslimani, da ih ne odvrati nita od Istine jer su oni muslimani vjerom i slijeenjem. Ni ovo samo ne ini ljude muslimanima sve dok se u njima ne obistini da samo Allahu (Uzvienom) pripada vrhovna vlast i dok ne odbace vrhovnu vlast pripisanu bilo kom ovjeku i zbace sa sebe sudstvo dahilijjetskog drutva ' i njegovog rukovoenja. Mnogi ljudi i iskreni katkad potpadnu pod ovu prijevaru, oni sebi ele islam, medutim, oni odstupaju od ove vjere. Njima je najpree da se uvjere u istinitu i jedinu sliku islama i da znaju da se politeisti Arapi i oni koji nose ime politeista od njih nita nisu razlikovali. I oni su uistinu poznavali Allaha, kao to je objanjeno, i preko kipova svojih traili kod

Njega posrednitvo. Njihov osnovni politeizam predstavljen je ne u uvjerenju nego u vrhovnoj vlasti, i ne u vjerovanju. Ako je potrebno estitim i iskrenim ljudima koji bi eljeli da budu muslimani da shvate ovu injenicu, onda muslimanska zajednica koja nastoji da ponovo uzdigne ovu vjeru na Zemlji u svijetu realnosti, onda ona treba da se uvjeri u ovu injenicu sasvim jasno i detaljno, da pri tome ne . zamuckuje i ne ponavlja se, da upozna ljude o tome jasno, otvoreno i odluno. Ovo je ta polazna taka. I ako ovaj pokret sluajno i najmanje odstupi od toga, od samog poetka, on e u cjelini odstupiti i graditi se na drugoj osn()vi, bez obzira s kolikom iskrenou raspolagao nakon tog odstupanja i bez obzira na odlunost da nastavi put. Kontekst se u nastavku vraa na upozorenje OI1ih koji vjeruju nizom upozorenja koja slijede jedno za drugim kad god se vjernici spomenu i kad god se spomene da je Allah s njima. Tekst se povraa da ih upozori na pokornost Allahu i Njegovom Poslanik u, da se ne okreu od Allaha, da ne slie onima koji uju Njegove ajete kako im se ue, a oni kao da ih ne uju. 'Oni su gluhi i nijemi mada imaju ui kojima uju glas i jezike kojima izgovaraju rijei. To su najgore ivotinje koje gmize po zemlji jer se ne povode za onim to uju. 284

O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne naputajte ga, ta vi sluate ta on govori, i ne budite kao oni koji govore: Sluamo J - a ne sluaju. Najgora bia kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji nee da shvaaju. Da Allah zna da od njih moe biti ikakva dobra, uinio bi da uju, a da je uinio i da uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inae glave okreu (8/20-23). Apel ovdje onima koji vjeruju da se pokoravaju Allahu i Njegovu Poslaniku, da ne okreu lea od Allaha dok sluaju Njegove ajete i Njegove rijei uslijedio je poslije svih inspirativnih uvoda, poslije izlaganja dogaaja na Bedru, poslije jasnog primjeivanja Allahove umijeanosti u tu borbu, Njegova rasporeda, odredbe, pomoi i Njegova podravanja, poslije potvrivanja da je Allah sa vjernicima i da On unosi slabost u spletke nevjernika. N akon svega ovoga, nije preostalo nita drugo do da se uslia i pokori Allahu i Poslaniku. Ako doe do okretanja lea od Vjerovjesnika i njegovih naredbi, nakon ovog svega e biti neto veoma runo, neto to zasluuje osudu, emu ne moe pristupiti i prihvatiti ga ovjek koji ima u sebi srce i koji moe da rasporeuje, razumije i razmilja. I upravo ovdje dolazi do spominjanja ivotinje u odgovarajuem mjestu. Termin ivotinje obuhvata i ljude, a oni su ti koji puze po zemlji mada se vie upotrebljava za ivotinje koje puze, i kada se spominje ivotinja, sam termin govori ta znai i oni koji su gluhi i nijemi, koji nee da shvaaju (8/221; to je slika ivotinje koja se da i osjetiti i zamisliti; oni su zaista takvi. Oni su .ivotinje u ovom smislu. tavie, oni su najgore ivotinje, jer ivotinje imaju ui,

mogu da uju samo neto nerazumljivo, one imaju jezik, ali ne mogu da govore glasom koji se razumije. Medutim, ivotinje su upuene po svojoj prirodi na ono to je usko vezano i najnunije za njihov ivot. Medutim, ove "ivotinje", ljudi, oni su zadueni i da spoznaju i ono ime se ne koristi. Otuda su oni zaista najgore ivotinje: Najgora bia kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji nee da shvaaju (8/22). Da Allah zna da od njih moe biti ikakva dobra, uinio bi da uju (8/23). To jeste, dao bi da im srca uju i to prokomentarisao onima to im ui ne uju. Meutim, Allah je znao da u njima nema nikakva dobra i elje za Uputom, jer su upropastili svoje prirodne sposobnosti da uju i da se odazivaju. Srca koja su oni zatvorili Allah im nije otvorio, niti njihovu prirodu ispravio koju su pokvarili. A da im je Allah dao da spoznaju svojim 285

pametima, uistinu, oni Mu se ne bi obraali, ne bi otvarali svoja srca Allahu niti bi odgovarali na ono to su razumjeli . . . . a da je uinio i da uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inae glave okreu .. . rs/23). Pamet je ve spoznala, ali prekriveno srce ne usliava, ak i kad bi Allah uinio da oni uju i to to uju, da razumiju, oni i tada ne bi odgovorili. A odgovoriti i usliati znai uti dobro. Koliko ima ljudi ija pamet dobro shvaa, ali su im srca zatvorena, ne odgovaraju i ne

usliavaju. Ponovo se upuuje apel vjernicima, apel da se odazovu Allahu i Njegovu Poslaniku, da rijeima djelotvorno djeluju, da se pozitivno odgovori i uslia poziv i rijeima kojima se prijeti da se izbjegne to je prezrivo. Apel podsjea i na Allahovu blagodat ljudima kada se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku: O vjernici, odazovite se Allahu i Posla niku kad od vas zatrai da inite ono to e vam ivot osigurati; i neka znate da se Allah uplie izmedu ovjeka i srca njegova, i da ete se svi pred Njim sakupiti; i izbjegavajte ono to e dovesti do smutnje koja nee pogoditi samo one medu vama koji su krivi, i znajte da Allah strano kanjava. I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlaeni, - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonite dao i Svojom pomoi vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni (8/24-26). Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) poziva ih na ono to unosi ivot u njih. To je poziv na ivot u pravom smislu ivota i u potpunoj slici. Vjerovjesnik ih poziva vjeri koja oivljava srca i razume i oslobaa ih okova neznanja i praznovjerja pritiska raznih bajki, podvrgavanja slastima zbog uoljivih razloga i nasilne neminovnosti, oslobaa ih od robovanja svakom drugom do Allahu, ovjeku ili strastima. Poslanik ih poziva ka Allahovom zakonu koji oslobaa ovjeka, ukazuje mu ast s obzirom da je taj Zakon od Allaha, istie da su svi ljudi jednaki pred Allahovim Zakonom, da niko ne moe imati vrhovnu vlast nad ljudima niti Ummetom, niti nacijom, niti narodom. On im ukazuje da su 286

ljudi svi slobodni i jednaki u sjeni Zakona iji je donosilac Allah, Gospodar svih ljudi. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) ih poziva ka programu ivota, programu ideje, programu poimanja, programu koji oslobaa svih vrsta okova osim onoga to su po prirodi vezani i to je definirano i propisano od strane Onoga koji je stvorio ovjeka i Onoga koji zna ta je stvorio. Ovo su rampe koje tite graditeljsku mo od rasipanja. Ova mo ne ugnjetava niti rui, niti ometa pozitivnu aktivnost graenja. Vjerovjesnik ih poziva ka moi, asti i dominaciji njihove vjere i programa, ka pouzdanju u njihovu vjeru i njihova Gospodara, poziva ih da idu po cijeloj Zemlji da bi svakog ovjeka oslobodili ropstva drugom ovjeku i klanjanja njemu radi klanjanja samo Allahu, u cilju ostvarenja visoke humanosti koju je Allah poklonio ovjeku, a onda je od njega uzurpirao nasilnik. Vjerovjesnik ih poziva u borbu na Allahovu Putu da bi se potvrdilo Boanstvo All3;ha (Uzvieni) na Zemlji i u ivotu ljudi, da bi se sruilo tzv. boanstvo ovjeka, da bi se protjerali oni koji su istupili iz Boanstva Allahova (Uzvieni) , Njegova sudstva i vlasti, kako bi se ispunilo i dalo sudstvo i vrhovna vlast samo Allahu i tada bila i prakticirana vjera radi Allaha. ak i kada bi te borce zadesila smrt u ovoj borbi, oni bi imali ivot u padanju kao ehidi. To je ukratko ono emu ih je pozivao Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) . To je poziv ka ivotu u punom smislu znaenja ivota. Ova vjera je program kompletnog ivota, nije samo doktrina. Ona je realan program u ijoj

svjetlosti ivot napreduje i razvija se. Osim toga, to je poziv ka ivotu u svakom vidu i formi, ivotu na svakom podruju i njegovoj manifestaciji. Kur' anski izraz iznosi ovo sve u malom broju rijei koje nadahnjuju: O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku, kada od vas zatrae da inite ono to e vam ivot osigurati (8/W: 1 Odazovite Mu se pokorno i izborno, iako je Allah (Uzvieni) moan da vas prisili na Uputu kad bi htio . ... i neka znate da se Allah uplie izmeu ovjeka i srca njegova (8/24J. O, kako je to strana i zapanjujua slika prijetnje moi Monoga ... da se Allah uplie izmeu ovjeka i srca njegova (8/24), i odvaja njega i srce njegovo, zavlada tim srcem i blokira ga, postupa s njim kako hoe i prevre ga kako hoe. ovjek ije je to srce nemoan je da ita uini, a srce njegovo u njegovim grudima. 287

To je zaista stravina slika, slika koja predstavlja srce u kur' anskom tekstu. Meutim, ljudski izraz je nemoan da odslika njegov odraz na srce i da opie ovaj utjecaj na ivce i osjeaje. To je slika koja trai stalnu budnost, stalno upozorenje, stalnu opreznost, budnost osjeaja srca i njegove otkucaje, upozorava na svaku

predodbu u srcu svaku sklonost bojei se da ne doe do sklizavartja, trai stalnu opreznost od sklizavanja, upozorava na predodbe, stalnu ovisnost o Allahu (Uzvienom) da se ovo srce nesvjesno ne preokrene u zaborav, nemar i odstupanje. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) se mnogo, mnogo obraao Allahu, iako je kao Vjerovjesnik bio zatien. Govorio bi: "Boe moj, o, Ti, koji mijenja srca, ustali moje srce Tvojoj vjeri." Ako je on to tako inio, ta je sa ostalim ljudima, koji nisu poslanici, niti zatieni? To je slika koja zaista potresa srca. U biu vjernika javlja se podrhtavanje istog asa kad ostane sam s njom, kad posmatra srce svoje koje je u njemu, a on i njegov ivot u ruci Pobjedonosnoga, Silnoga, on tada ne moe nita uiniti iako sa. lahkoom nosi to svoje srce u grudima. To je slika koju Allah predoava vjernicima dok ih doziva: O vjernici, odazovite se Allahu i Posla niku kad od vas zatrai da inite ono to e vam ivot osigurati <8124J. Kae im se da je Allah moan da ih prisili na Uputu kad bi On htio, da ih prisili da mu.se odazovu onome emu vas poziva ovaj poziv. Meutim, Allah vam(Uzvieni) ukazuje ast da Mu se odazovete sa voljom s kojom ete uzdii vau ljudsku osobinu i podii je na nivo pouzdanja i sigurnosti koju je Allah povezao sa ovim stvorenjem nazvanim ovjek. Povjerenje i sigurnost na osnovu izborne upute i svjesna namjesnitva, volje koja postupa namjerno i sa znanjem. ... i da ete se svi pred Njim skupiti <BI24J. Vaa su srca u Njegovim rukama, a poslije toga ete vi biti pred Njim

sakupljeni. Vi ne moete od toga pobjei, ni na ovom ni na buduem svijetu. Pa i pored toga, On vas poziva da Mu se odazovete slobodno, po svom izboru, nakon ega slijedi nagrada, a ne da Mu se ovjek odazove prisilno. 288

U nastavku kur' anski kontekst upozorava one koji izostaju iz borbe. Upozorava ih ha odaziv na poziv ivota i popustljivosti kod izmjene svega to je prijezirno u ajetu koji glasi: I izbjegavajte ono to e dovesti do smutnje koja nee pogoditi samo one medu vama koji su krivi, i znajte da Allah strano kanjava (8/25). Smutnja je iskuenje ili belaj . Drutvo koje dozvoli nekoj grupi da ini nasilje u bilo kojoj formi - a najvee nasilje je naputanje Allahova zakona i Njegova programa vezana za ivot - i ne suprotstavi se nasilnicima niti pred uzme mjere protiv onih koji ine smutnje je drutvo koje zasluuje da mu se pripie zlo djelo tih nasilnika i smutljivaca. Islam je kompletan i pozitivan program, on ne dozvoljava da se mirnoposmatra nasilje, smutnje i ono to je za prijezir da se iri (pored toga to smatraju da Allahovu vjeru ne treba slijediti, nego smatraju da Allahovo Boanstvo zasluuje osudu i da treba uspostaviti boanstvo ovjeka umjeto Boanstva Allaha) , a oni kod svega toga ute. Poslije toga, oni se nadaju da e ih Allah spasiti smutnje jer su oni sami po sebi dobri i estiti ljudi.

Poto je otpor nasilju postao obaveza ljudima i na njihov ivot i imetak, to Kur'an ponovo podsjea muslimansku zajednicu, kojoj se obraao i prvi put ovim istim, podsjea ih na njihovu slabost i malo brojnost, podsjea ih na muenje kojem su bili izloeni, na strah koji je visio nad njima, zatim kako ih je Allah zatitio ovom svojom vjerom, uzdigao ih i lijepo opskrbio. Prema tome, neka ne ostane muslimanska zajednica nemarna na ono kada ih Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) poziva, niti na obaveze prema ovom ivotu, obaveze kojima ih je Allah uzdigao, dao im opskrbu i zatitio. I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlaeni, - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonite dao i svojom pomoi vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni (8/26). Sjetite ovoga da biste se uvjerili da vas Vjerovjesnik poziva Onome to e vam ivot osigurati. Sjetite se toga da ne bi ost;ali sjedei i ne borili se protiv svih vrsta i oblika nasilja. Sjetite se dana slabosti i straha prije nego vas je Allah uputio u borbu protiv politeista, i prije nego vas je Vjerovjesnik pozvao da se borite protiv dobro naoruane skupine, a vi to prezirete. Sjetite se kakvi ste bili nakoh poziva koji unosi ivot, poziva s kojim je dolo do preokreta i kad ste vi postali ugledni, pobjednici, nagraeni zbog vae zahvale na Njegovu dobru. 289

Ovdje izraz ocrtava ivu scenu, malobrojnosti, slabosti, uznemirenosti . i straha. l ... Bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju (8/26). To je scena iekivanja i nemira, iekivanja i grozote, skoro da ljudsko oko ne moe da uoi te zaplaujue naznake, grozna kretanja i nedefinirane poglede, ruke ispruene da bi ugrabile, a muslimanska malobrojna grupa u iekivanju i strahu. Iz ove grozne scene prelazi se na scenu sigurnosti, moi, lijepe skrbi i plemenitog uivanja u Allahovom okrilju koje im je On dao da se sklone i da ih zatiti . . . . pa vam je On sklonite dao i Svojom pomoi vas pomogao i plijenom vas opskrbio (8/26). I u okrilju usmjerenosti Allahovoj muslimanskoj zajednici da bi bili zahvalni i nagraeni. ... da biste bili zahvalni (8/261. Ko je taj ko je iekivao ovakav dalek pomak a onda da se ne odazove glasu sigurnog, snanog i bogatog ivota, glasu vjernog i plemenitog Poslanika? Ko je taJ koji ne bi Allahu zahvalio na sklonitu koje mu je dao, pomogao ga i pruio mu utoite? Na ovoj sceni i onome to je izloeno na

njoj i svemu onome to u sebi nosi podsticaj i usmjerenje?! Ljudi koji su doivjeli ovu scenu sjeali su se svega to im je bilo poznato, sjeali su se svojih situacija, svoje prolosti i sadanjosti, a i Kur'an iznosi to to su oni osjeali. Muslimanska zajednica koja se danas bori za ponovno oivljenje ove vjere na Zemlji i u ivotu ljudi skoro da nije proivjela ove dvije faze niti isprobala ono to su oni ranije isprobali, ali ovaj Kur'an podsjea je na ovu injenicu, kao da ona to danas doivljava, pa kae: ... kad vas je bilQ. malo, kad ste na Zemlji bili potlaeni, - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju (8/26). Toj muslimanskoj zajednici bilo bi najpree da se odazove na poziv Vjerovjesnika i prihvati ivot kakvom on poziva, da promotri sa sigurnou i pouzdano obeanje Allahovo muslimanskoj zajednici, obeanje koje joj je ispunio i obeao da e to ispuniti svakoj grupi koja bude ustrajala na 290

Njegovu putu, strpila se i podnosila obaveze i oekivala poruku AHabovih rijei: ... pa vam je On sklonite dao i Svojom pomoi vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni (8/26). Potrebno je samo postupati prema iskrenom Allahovom obeanju,

ne prema pojavama potinjavajue realnosti. Njegovo obeanje je ono to e se dogoditi muslimanskoj zajednici i to e pretegnuti svaku drugu realnost. Apel se po drugi put upuuje vjernicima uz upozorenje da su imeci i djeca esto smetnja ljudima da se odazovu iz straha i krtarenja. ivot na kojem insistira Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) i poziva ljude je plemeniti ivot koji trai i zaduenja, trai i rtve. Zbog toga Kur'an razmatra ovo insistiranje i bodrenje sa upozorenjem na smutnju koju izazivaju imeci i djeca, da su imeci i djeca predmet iskuenja izbora i provjere. Uzvieni upozorava na slabost od uspjeha pri ovoj provjeri i ispifu, upozorava da se ne izostaje od poziva na dihad, od snoenja obaveze, povjerenja ugovora i zakletve. Izostavljanje ovoga smatra se nevjerom prema Allahu i Poslanik u, smatra se iznevjeravanjem povjerenja i sigurnosti kojom jstupa Ummet na Zemlji, a to je oglaavanje Allahove rijei, potvrivanje samo Njegovog Boanstva za sve ljude, preporuka ovjeanstvu da se pridravaju Istine i pravde. Sa 9vim upozorenjem i podsjeap.jem, govori se da je kod Allaha i velika nagrada koja pretee imetak i djecu, a koja sprjeava ljude da podnose rtve i bore. O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno meusobno povjerenje ne proigravajte, i neka znate da su bogatstva i djeca vaa samo iskuenja, i da je samo u Allaha nagrada velika (8/27-28). Izostavljanje obaveza muslimanskog Ummeta na Zemlji je varanje Allaha i Njegova Poslanika. Prvo pitanje u ovoj vjeri jeste pitanje "La ilahe

illellah Muhammedu'r-Resulullah", pitanje Jedinosti Allaha (Uzvienog) u Boanstvu i, u vezi s ovim, J?rihvatanje svega onoga to je prenio sam Muhammed (alejhi's-selam) . Citavo ovjeanstvo u svojoj historiji potpuno nije negiralo Allaha, nego Mu je pripisivalo sauesnika u drugom boanstvu. Katkada u vjerovanju a katkada u klanjanju, katkada malo, 291

katkada vie, i u vlasti i sudstvu, a ovo je preteno politeizam. Prvo pitanje ove vjere nije obavezivanje ljudi da vjeruju u Boanstvo Allaha, nego je obavezivanje da vjeruju u Njegovu }ednotu (Uzvienog) u ovom Boanstvu. Svjedoenje da nema drugog Boga osim Allaha, to jeste svjedoenje Njegove Jednosti u sudstvu i vlasti, u zemaljskom ivotu ljudi, kao i da ljudi prihvate i potvrde Njegovu apsolutnu vlast u sistemu Kosmosa, potvrujui time rijei Uzvienoga On je Bog i na nebu i na Zemlji, . . (43/84). Tako je njima bilo upueno pozivanje da je Vjerovjesnik samo onaj koji prenosi od Allaha i saopava, zatim da sve ono to njima prenosi i njega obavezuje. Ovo je doktrinalno pitanje ove vjere, da bi se uvrstilo u svijesti i u ivotu ovjeka. Zbog toga bi zanemarivanje ovoga bila izdaja i prema Allahu i Poslaniku. Allah upozorava muslimansku skupinu na to, zajednicu

koja vjeruje u Allaha i izjavljuje ovo vjerovanje, pa je postala obavezna da se bori, da ostvari realan smisao vjere, da se uzdie kroz obaveze ove borbe i ivotom i imetkom i djecom. Kur'an dalje upozorava Ummet da ne doe do iznevjerenja povjerenja koje je preuzeo kad su dali zakletvu Vjerovjesniku (alejhi' sselam) na islam, a islam nije samo rije koju izgovori jezik, nije samo tekst i dove, nego je islam kompletni i sveobuhvatni program u ivotu, program koji nailazi i na potekoe i neprilike. To je program izgradnje realnog ivota na principu "La ilahe illellah" a to znai usmjeravanje ljudi ka klanjanju njihovom istinitom Gospodaru, usmjeravanju drutva ka prihvatanju Njegove vlasti i Zakona, odbacivanje nasilnika i odmetnika od Allahova Boanstva i Njegove vlasti, osiguranje Istine i pravde medu svim ljudima, uspostavljanje te pravde medu njima na stabilnim i vrstim mjerilima, obraivanje zemlje, rad na napretku i progresu kroz preuzimanje Allahova namjesnitva na Zemlji, primjenjujui Allahov program. Svaki onaj koji ne bi primijenio i ne bi provodio ova povjerenja on bi ih iznevjerio, prekinuo ugovor i obavezu ime se bio obavezao pred Allahom, prekinuo zakletvu Allahom koju je dao Vjerovjesniku. Svi ljudi imaju potrebu da podnose i rtve i strpljenje i svaku drugu mogunost, imaju potrebu za nadvladivanjem smutnje koju bi izazvali imeci i djeca, imaju potrebu da se usmjere ka velikoj nagradi koja je kod Allaha pohranjena ljudima koji su iskreni u provoenju datog im emaneta, koji su strpljivi, djelotvorni i koji podnose rtve. 292

i neka znate da su bogatstva vaa i djeca vaa samo iskuenje i da je samo u Allaha nagrada velika (8/28). Ovaj Kur'an obraa se rijeima cijeiom ovjeanstvu ije tajne sastave zna njegov Stvoritelj, zna sve orio to je kod njih javno i tajno, zna skliznua, staze i pute. On (Uzvieni) zna slabosti ljudi, zna da tee za imecirpa i djecom iz dna due svoje slabosti, pa ih zbog toga upozorava na stvarnost dara tih imetaka i djece. Allah je to dodijelio i darovao ljudima da ih time iskua i isproba. To je ukras ivota na ovome svijetu, a to je predmet i ispita i provjere da bi Allah vidio djela tog ovjeka i njegov postupak, da li mu je zahvalan na tome i da li izvrava svoje obaveze proistekle iz te blagodati ili ovjek postupa s tom blagodati zanemarujui izvrenje Allahova prava koje prostie iz tog dara. Mi vas stvaljamo na kunju i u zlu i u dobru (21/35). Iskuenje ne biva samo u tekoama i zabranama nego i u blagostanju i u onome to se dariva ovjeku, kroz blagostanje i davanje imetka i djece. Evo i prvog upozorenja: I neka znate da su bogatstva vaa i djeca vaa samo iskuenja (8/28). Kada srce biva upozoreno na predmet iskuenja i provjere to mu je neka vrsta pomoi na upozorenje, budnost i skretanje panje da predstoje ispiti i skuenja. Allah ne ostavlja ovjeka bez pomoi ni naknade. On e mu umnoiti nagradu za izvrenje, nakon upozorenja, i podnoenje velikih rtava i

obaveza posebno kod ovjeije slabosti kada su u pitanju imetak i djeca. Allah mu samo signalizira na ono to je bolje i trajnije da bi pomogao ovjeku da izdri iskuenje i ojaa. I da je samo u Allaha nagrada velika (8/28). On (Uzvieni) je taj koji poklanja imetke i djecu, iza kojih stoji i Njegova velika nagrada onome ko se uzdigne iznad kunje imetkom i djecom. Prema tome, neka niko ne oajava zbog obaveza preuzimanja sigurnosti i rtava dihada. Ovo je pomo slabom ovjeku koji prihvata svoga Gospodara koji ga je stvorio slabanim. A ovjek je stvoren kao nejako bie (4/28). Ovo je, zaista, kompletni program u doktrinalnom, poj{Ilovnom, obrazovnom i u smislu usmjeravanja i kod obaveze . i zaduenja, to je Allahov program koji sve zna jer je On taj koji je sve stvorio: A kako i ne bi 293

znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, Koji je o svemu obavijeten

(67/14). Posljednje upozorenje vjernicima u ovom odlomku ove sure, ono je koje se odnosi na bogobojaznost i ta srca dobiju kroz ovaj veliki teret, a ono sasvim jasno govori o sutini toga i svjetlu koje otkriva sumnje i odstranjuje nedoumice, uvruje stopala na trnovitom i dugom putu. Ovo razdvajanje ovjek e postii sa osjeajem bogobojaznosti, svjetlom i uputom Allahovom. O vjernici, ako se budete Allah bojali, On e vam sposobnost darovati, pa ete istinu od neistine moi rastaviti i preko runih postupaka vaih e prei i oprostiti vam. - Allahova dobrota je neizmjerna (B/29). Ovo je ta poputbina. Ovo je sprema za taj put. Poputbina bogobojaznosti koja oivljava srca, budi ih i oivljava u njima aparat upozorenja i uvanja. Ovo je priprema svjetla koje upuuje, koje otkriva krivine na putu i staze nadomak vida. Tada sumnje koje zastiru kompletni i zdravi vid nee pokrivati Put. To je poputbina oprosta za grijehe, poputbina smirenja koje izliva smirenost i stalnost. To je poputbina nade u veliku dobrotu Allahovu na dan kada nestane drugih poputbina i djela. To je stvarna istina. Istina da bogobojaznost u srcu stvara jasno podvajanje i razluivanje koje otkriva uspone Puta. Ovo je istina kao to je istina vjere koju moe znati samo onaj koji ju je stvarno okusio. Opis ne moe prenijeti osjeaj slasti ove istine, ne moe o tome govoriti onaj ko je nije okusio. Ova pitanja su sloena i osjeajno i intelektualno a putevi su takoer isprepleteni i teorijski i idejno. Neistina je zaogrnuta odjeom Istine na raspuu. Dokaz kao da se uveava, ali ne zadovoljava. uti, ali mu srce ne

odgovara niti razum usliava. Polemika je uzaludna, a voenje rasprave samo izgubljeni trud; to je zbog toga to nije postojala bogobojaznost. Ako je zastupljena bogobojaznost, doi e do rasvjetljavanja razuma, objanjenja Istine, otkrivenja Puta, smirenosti srca, savjesti, ustaljenja stopala i uvrivanja na Putu. Istina sama po sebi nije tajna prirodi. Postoji i termin o prirodi na kojoj poiva istina, pomou ega su i stvoreni nebesa i Zemlja, meutim, elje i strasti su se isprijeile izmeu istine i prirode, 294

elja koja iri mrak, stavlja zastor vienju, zasljepljuje staze, iezavaju i kriju se putovi ... elju ne moe odstraniti dokaz nego je moe udaljiti bogobojaznost, moe je udaljiti strah od Allaha, Njegova kontrola u javnosti i tajnosti; ovo raspue je ono to rasvjetljava vid, skida obloge i otkriva Put. Ovo je neto ija se vrijednost n moe procijeniti. Meutim, neograniena dobrota Allahova pridodala je k tome i brisanje grijeha, njihov oprost i veliku dobrotu. Meutim, tu opu dobrotu moe dati samo Plemeniti Gospodar, Vlasnik neogranienog dara. 295

I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije (8/30J. Kada im se rijei Nae kazuju, govore: 'Ve smo uli! Da hoemo, i mi bismo tako neto rekli; to su samo izmiljotine naroda drevnih" (8/31). A kad su oni rekli: Boe, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kiu ili nam poalji patnju nesnosnu!" Allah ih nije kaznio, jer si ti medu njima bio; i Allah ih nee kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti. A zasluuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup asnom hramu, a oni nisu njegovi uvari. uvari njegovi treba da budu samQ oni koji se Allaha boje, ali veina njih ne zna. Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zvidanje i pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete (8/3z.JSJ. Oni koji ne vjeruju troe imanja svoja da bi od Allahova puta odvraali. Oni e ih, sigurno, utroiti, zatim e, zbog toga, aliti i na kraju . e pobijeeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u dehennem e biti potjerani, da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u dehennem bacio. Oni e doista biti izgubljeni (8/36-37). Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bie im oproteno ono to je prije bilo; a ako se ne okane, pa, zna se ta je s drevnim narodima bilo. I borite se protiv njih dok mnogo botvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, - pa, Allah dobro vidi ta oni rade; a ako leda okrenu, znajte da je Allah va zatitnik, a divan je On zatitnik i divan

pomaga! (8/38-40). Tekst u ovoj suri nastavlja sa predoavanjem prolosti u suoenju sadanjosti, slika muslimansku zajednicu koja je vodila borbu i koja je bila potpomognuta u toj borbi jakom Boijom pomoi koja se protee izmeu 296

te prolosti i ove sadanjosti i u kojoj se primjeuje Allahova pomo u raspodjeli i osnaenju. To je neto to bi bilo sasvim neznatno pored zadobijenog plijena u ratu kao to bi i pored toga bile neznatne i rtve i potekoe. U proloj cjelini predoen je poloaj i situacija muslimana u Mekki i prije ove borbe, predoeno je da su oni bili malobrojni i slabi i da su teko ivjeli, da su se ak bojali da ih nee drugi uhvatiti. Ta ranija jelina predoavala je i mjesta gdje su se sklanjali i podrku dobivali zahvaljujui Allahovom rasporedu, Njegovoj zatiti i dobroti. Ovdje se nastavlja sa predoavanjem poloaja politeista koji su se oglaavali sasvim otvoreno protiv Resulullaha (alejhi' s-selam) prije Hidre i konsultirali se ta da urade. Oni su mu prigovarali i na ajete i tvrdili da i oni mogu takvo neto donijeti kad bi htjeli. Bili su jako uporni i tvrdoglavi

tako da su nastojali da se to prije na njih primijeni kazna, ako je Kur'an zaista bilo od Allaha, umjesto da pristupe Resulullahu i Kur'anu i da budu, zahvaljujui Kur'anu, upueni. U Kur'anu se u nastavku govori kako su politeisti troili sredstva i svoje imetke da bi time odvraali od Allahova Puta, kako bi se koncetrisali i udruili u borbi protiv Resulullaha; zatim Kur'an govori i obeava im iznenaenje i gubitak na ovom svijetu i okupljanje na onom svijetu u Dehennem u. Gubitak je i na ovom i na onom svijetu koji je uslijedio zbog spletke okupljanja i rasuivanja. Na kraju, Allah nareuje Svome Poslaniku da-se suoi sa onima koji ne vjeruju i da im stavi na izbor jedno od dvoga; da prestanu sa nevjerovanjem, tvrdoglavou i borbom protiv Allaha i Njegova Poslanika pa da im se oproste njihovi raniji postupci koji su poinjeni u vremenu dahilijjeta, a koji su za osuditi, ili da se vrate onome na emu su i to pokuavaju pa ih zadesi ono to je zadesilo njima sline prethodnike, da se primijeni na njih kazna Allahova zakona, kazna kakvu Allah hoe i odreduje kako eli. U nastavku se govori da Allah nareuje muslimanima da se suprotstave ovoj grupi kako nevjerovanje ne bi ojaalo i ne bi moglo unositi smutnje medu muslimane, nareuje se muslimanima da se bore dok se ne uspostavi Boanstvo na Zemlji saino Allahu, da vjera bude samo Allahova. Ako oglase predaju, primit e od njih Vjerovjesnik (alejhi' sselam) to, a njihovu namjeru preputa da Allah obrauna. Allah vidi ono to oni rade. Ako se okrenu i ustraju na ratu, tvrdoglavosti i nepriznavanju 297

Boanstva samo Allahu i ne budu predali vlast Allahu na Zemlji, muslimani e nastaviti borbu protiv njih, uvjereni da je Allah njima pomaga, divan Gospodar i potpornik. I kad su ti nevjernici zamke razapinjati da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije <8130). Ovo je poodsjeanje na ono to je bilo u Mekki, prije promjene situacije i poloaja, ali istovremeno i nagovjetaj s puno pouzdanja i uvjerenja u bunosti. Tekst istovremeno ukazuje i na raspored Allahove moi i Njegove mudrosti u svemu to provodi i nareuje. Muslimani kojima se ovaj Kur'an obraa prvi puta znali su i jednu i drugu situaciju znanjem ovjeka koji je ivio, vidio i osjetio je. Bilo mu je dovoljno da se podsjeti na ovu blinju prolost i na strah i nemir koji je vladao u takvoj situaciji kod suoavanja sa prisutnom realnou, bez sigurnosti i smirenosti koja vlada u toj realnosti. Da se sjete mjera koje su inili politeisti spletkarei protiv Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i pobjede nad njima kod suoavanja, a ne samo spasa od njih. Razmiljali su i spletkarili kako da uhvate Vjerovjesnika (alejhi' sselam) , da ga pri tvore dok ne umre ili kako da ga ubiju i rijee se njega ili kako da ga konano protjeraju iz Mekke. Pravili su zavjeru svim ovim protiv njega, a onda su se opredijelili da ga ubiju. Ovo gnusno djelo trebali su izvesti mladii svih plemena tako da bi se njegova krv raspodijelila na. ova plemena i Haimovii ne bi bili u stanju da povedu borbu protiv svih

ovih plemena nego bi se zadovoljili otkupom i stvar bi bila privedena kraju. Imam-i Ahmed kae: Prenio nam je Abdurrezzak, njemu Muamer, zatim u slijedu lancem Osman Deriri, Muksim Mevla ibni Abbas, od Ibni Abbasa da . i kad su ti kevjernici zamke razapinjati .. <BI30J znai: Kurejije su se dogovarale nou u Mekki pa je neko od njih rekao: ''Kada osvane, uhvatite ga i sveite", misle ovdje na Vjerovjesnika (ale j hi' s-selam) . Drugi kau: "Ubijte ga!" a trei: "Protjerajte ga!" Allah je dao upoznati svoga Vjerovjesnika (alejhi's-selam) , paje Alija (Bog mu se smilovao) prenoio u postelji Vjerovjesnikovoj (alejhi' s-selam), a Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) izaao i otiao do pilje Gar. Politeisti su prenoili uvajui Aliju mislei da 298

je on Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) . Kada je svanulo, nasrnuli su na njega, medutim, kada su primijetili da je to Alija, a Bog dao da se njihova spletka obije njima o glavu, upitae: "Gdje ti je saputnik?'' Na tom im Alija odgovori: "Ne znam." Politeisti su nastavili ii za tragom Vjerovjesnika i kada su stigli do odreenog brijega, opkolili su ga, popeli se na brdo i proli pored pilje Gar. Na vratima su primijetili mreu pauka i prokometarisali: "Da su ovdje uli, ne bi bilo pauine na vratima ove pilje." Tu je Vjerovjesnik ostao tri noi. Oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije

(8/30). Slika koju odslikavaju rijei Uzvienoga Oni su zamke pleli a Allah ih je ometao (8/30J duboko je dirljiva slika i u njoj se odraava fantazija kluba Kurejija dok kuju zavjeru, konsultiraju se, prave raspored i spletkare, a Allah ih sve iza njih okruuje, postupa s njima spretnije, remeti njihove spletke, a da oni to ne primjeuju. To je podrugljiva slika, ali istovremeno i grozna. Gdje su ti ljudi tako slabi i beznaajni u odnosu na tu neogranienu mo, mo Silnoga Allaha, Monoga i Gospodara svih ljudi koji upravlja njihovim djelima i u ijoj su ruci svi njihoVi poslovi? Kur' anski izraz predoava ovu sliku na jedinstven nain kod predstavljanja i time potresa srca i tom slikom pokree osjeaje iz dna due. Kontekst nastavlja sa predoavanjem situacije nevjernika i njihovih akcija, njihovih tvrdnji i izmiljotina, tako da oni u svojim tvrdnjama idu tako daleko da tvrde da su u stanju da i oni donesu i izdaju ovakav Kur'an kad bi to oni htjeli - govorei a Kur'an asni da je to samo izmiljotina ranijih naroda. Kada im se rijei nae kazuju, govore: "Ve smo uli! Da hoemo, i mi bismo tako neto rekli; to su samo izmiljotine naroda drevnih" (8/31). Ibni Kesir kae u svom Te/siru prenosei od Seida ibni Dubejra, Sudija, Ibni Durejda i drugih da je to govorio Nadr ibni Haris rijeima: "On, Bog ga prokleo, putovao je po zemlji perzijskoj, sluao kazivanja o 299

njihovim vladarima, Rustem u i Isfendijaru. Kada je doao sa puta, zatekao je Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) kao Poslanika Allahova kako ui ljudima neto iz Kur'ana: I kada bi Vjerovjesnik ustajao sa mjesta gdje je sjedio, sjedao bi Nadr na to mjesto i kazivao im prie o vladarima Persije, zatim dodao: "Tako vam Boga, koji je od nas bolji pripovjeda? Ja ili Muhammed?" Zbog toga, kada je pao u zarobljenitvo za vrijeme borbe na Bedru, Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je naredio da se ubije, i to je uraeno, neka je hvala Bogu. Njega je zarobio Miktad ibni Esved (Bog mu se smilovao) kako prenosi lbni Derir rijeima: "Nama je prenio Muhammed ibni Bear preko lanca prenosilaca: Muhammeda ibni Dafera, ubea, Ebu Bira i Sei da ibni Dubejra koji kae da je Resulullah (alejhi' s-selam) dao ubiti nakon borbe na Bedru svezane Ukbea ibni Ebi Muajta, Tuajma ibni Adijja i Nadra ibni Harisa. Miktad je zarobio Nadra, a kada je donijeta naredba da bude likvidiran, Mikatd dodaje: "Boiji Poslanie, to je oj zarobljenik." Nato mu je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) odgovorio: "On je govorio o Knjizi Uzvienog Allaha1to i to." I Vjerovjesnik (alejhi's-selam) je izdao naredbu i Nadr je bio ubijen. Miktad je govorio: "Boiji Poslanie, to je moj rob, ja sam ga zarobio", nato je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) odgovorio rijeima: "Boe moj, poflari Miktadu iz Svoje plemenitosti i dobra." Miktad nato odgovori: "Upravo sam to htio." U vezi s tim objavljen je i ajet: Kada im se rijei Nae kazuju govore: 'Ve smo uli! Da, hoemo, i mi bi smo tako neto rekli, to su samo izmiljotin'e naroda drevnih (8/3V. U Kur'anu se navodi na vie mjesta kazivanje i prie politeista o

Kur'anu u kojima se istie da su to izmiljotine ranijih naroda: I govore: "To su izmiljotine naroda drevnih; on trai da mu se prepisuju i ujutro i navee da mu ih itaju (25/SJ. Ovo je bio samo jedan moment iz itavog niza manevriranja s im su pokuavali poli teisti da se suprotstave Kur'anu, a Kur'an govori ljudskoj prirodi istinom koja poznaje tu prirodu u njenoj biti tako da se ona i zatrese i odgovara na poziv i suoava srca ljudi sa pobjedonosnom moi tako da se ona zatresu doticajem te moi; a jo je nisu prihvatila. Ovdje velikani Kurejevii pribjegavaju slinim manevriranjima znajui da su to samo manevriranja. Meutim, oni su istraivali u ovom Kur'anu neto to bi sliilo na izmiljotine i kazivanja naroda koji su ivjeli oko njih, kako bi to uljepano predstavili arapskim masama zbog kojih su oni i inili ova manevriranja i pokuaje da bi ih sauvali u okviru robovanja ovjeka ovjeku. Velikani Kurejevii poznavali su prirodu ovog poziva od asa od kada su spoznali pravi smisao i znaaj svoga jezika, znali su da ehadet "La 300

' ' ilahe illellah, Muhammedu'r-Resulullah" (Nema drugog Boga osim Allaha, Muhammed je Boiji Poslanik) znai oglaavanje protivljenja vlasti ovjeka uope, izbavljanje ovjeka iz okvira dominacije ovjeka nad ovjekom i pribjegavanje Boanstvu samo Allahovom i Njegovoj suverenosti. Zatim da se ovo klanjanje Allahu prima preko Muhammeda (alejhi' s-selam) , a ne preko nekih koji govore uime drugog boanstva ili uime Allaha. Kurejeviki velikani primijetili su da se oni koji iskazuju ovo svjedoenje, ovaj ehadet oslobaaju i naputaju vlast Kurejevia, njihova rukovoenja i suverenost, a prikljuuju se pokretnoj koncentraciji koju vodi Muhammed (alejhi's-selam) , povinjavaju se njegovom rukovoenju i vlasti, odvlae svoje tienike koji su se nalazili u porodicama, rodbini, plemenu i starateljstvu iz dahilijjetskog rukovoenja i usmjeravaju ih ka novom rukovoenju muslimanskoj zajednici na kojoj je uspostavljeno ovo novo rukovoenje. Ovo sve bilo je smisao svjedoenja "La ilahe illellah, Muhamedu'r Resulullah". Ovu realnost primijetili su kurejeviki velikani i smatrali je velikom opasnou za njihov opstanak, za drutvenu, politiku, privrednu i doktrinalnu situaciju na kojoj je poivalo njihovo bie. Smisao ehadeta "Nema drugog Boga osim Allaha, Muhammed je Boiji Poslanik" nije prazni i beznaajni smisao kakvog danas podrazumijevaju oni koji hoe da su muslimani time to bi izrazili samo ovo svjedoenje jezikom i izvravali neke vjerske obrede dok Allahovu Boanstvu na Zemlji i u ivotu ljudi nema ni traga njena, ni sjene njene, dok dahiliijetsko rukovoenje i

dahiliijetski zakoni dominiraju u tom drutvu i vladaju njihovim postupcima. injenica je da u Mekki islam nije imao svoj ni zakon ni dravu, ali oni koji su izgovarali ehadet predavali su se odmah rukovoenju Muhammedovom i poklanjali svoje prijateljstvo neposredno poslije ehadeta muslimanskoj zajednici. Isto tako, oni su se oslobaati dahiliijetskog rukovoenja i usprotivili mu se, odvlaili su svoje tienike iz porodica, rodbine, plemena i rukovoenja dahiliijetskoga samim izgovorom ovog ehadeta. To nije bilo samo jednostavni, prazni i bezazleni izgovor nego je ehadet znaio realni i praktini dokaz koji se pretakao u stvarnost na kojoj se zasniva islam. ' Ovaj nastup islama i Kur' ana bio je ono to je jako uznemiravalo kurejevike velikane. Njih nije uznemiravalo to to su se hanefije (pristalice Ibrahima (alejhi' s-selam) jo. odranije povukle i napustile politeistiko vjerovanje i klanjanje i to su vjerovali u Allahovo Boanstvo, a ne u neto drugo i samo se Njemu klanjali, izbjegavajui klanjanje 301

kipovima openito. Za OVO dahilijjetski nasilnici nisu pokazali ni najmanje

interesiranja jer od pasivnog vjerovanja i formalnog izvoenja vjerskih obreda nema nikakve opasnosti 'za nasilnike. Ovo zaista nije islam, kao to hoe rei neki dobri koji ele da. budu danas muslimani, dok istovremeno ne znaju pravi smisao islama. Islam je pokret koji je popraen izgovorom ehadeta ali i izvlaenje ispod vlasti dahilijjetskog drutva, njegova vrednovanja, njegove vrijednosti, rukovoenja, vlasti i njegovih zakona i, najzad, priznavanje rukovoenja islamskog poziva i muslimanske zajednice koja eli da se ostvari islam u svijetu. Ovo je bilo ono to nije dalo kurejevikim velikanima da spavaju pa su pristupili da mu se suprotstave raznim metodama, izmeu ostalog i tvdnjom protiv asnog Kur' ami, da je on satkan od izmiljotina drevnih naroda i da oni, kad bi htjeli, mogli bi isto uiniti. To su tvrdili pored brojnih njihovih prijetnji. Medutim, oni su kod svih ovih postupaka ostali nemoni i uzmicali su. Izmiljotine (u arapskom jeziku esatir jednina ustura) su pripovjedanja, preteno bajke o boanstvima i kazivanja drevnih naroda o njihovom nepojmljivom i nesvatljivom herojstvu, zatim kazivanja u kojima fantazija i ne.istinito prianje igraju glavnu ulogu. Kurejeviki velikani mislili su ovdje na kazivanja u Kur'anu o ranijim narodima, o nadnaravnostima -. mudizama, zatim su mislili i na Allahov postupak sa onima koji neistinu govore i lau i na Njegovo spaavanje vjernika kao i na druga k ur' anska kazivanja koja se odnose na ovakve teme. Oni bi govorili nemarnim masama da su to kazivanja drevnih naroda koja je Muhammed dao da se prepisuju od nekih koji su to sabrali i eto tako doao da vam ih ita, tvrdei da je to njemu objavljeno od Allaha. Nadr ibni Haris, sjedao bi, kao to smo rekli, na mjesto gdje je sjedio

Muhammed (alejhi's-selam) po zavreku svoga izlaganja ili bi sjeo na drugo mjesto blizu Resulullaha i prenosio perzijske bajke i izmiljotine koje je uo i zapamtio tokom svog putovanja kroz Perziju. On bi govorio ljudima: "Qvo je isto to to vam prenosi Muhammed, a, eto, ja vam ipak ne tvrdim da imam poslanstvo niti da mi dolazi Objava kao to tvrdi Muhammed. Prema tome, to to on prenosi nije nita drugo do jedna vrsta ovih izmiljotina." Moramo povjerovati da je i ovo utjecalo i unosilo nemir u dahilijjetsku sredinu irokih slojeva, posebno u prvom periodu dok jo nije bilo nastupilo razluivanje izmedu ovih izmiljotina i kazivanja i izmedu sadraja Kur'ana. Trebamo spoznati zato je govornik Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) pozivao prije nastupa borbe na Bedru i traio da se ubije Nadr ibni Haris, zatim zato je izdao naredbu da se ubije / 302

kad su ga pronali, njega i jednu manju grupicu za koji je izdao naredbu da se ubiju, a nije primljena otkupnina za njega kao za ostale zarobljenike. Ovakav postupak nije dugo potrajao u Mekki jer su ova manevriranja ubrzo otkrivena, a Kur'an sa svojom pobjedonosnom snagom koju nosi od Allaha i sa nepobitnom istinom ija se priroda brzo potvruje prokr.io je i poodsijecao ove njihove postupke i metode. Od tih njihovih postupaka nije

bilo nita. Tada kurejeviki velikani u ljutnji uzvikuju: Ne sluajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali! (41/26). Njihove istaknute linosti kao to su Ehu Sufjan, Ehu Debi i Ahnes ibni urejk sami su osjeali potrebu da kriom provedu noi i sluaju potajno ovaj Kur'an, nisu se mogli savladati a da nisu odlazili iz noi u no do mjesta gdje bi mogli uti Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) pota1no, ali da to ne znaju drugi. To je potrajalo tako pa su dali zavjet jedan dr'ugom i ustvrdili da nee odlaziti i sluati Kur'an zbog straha da ih ne primijete mladi pa bi moglo doi do smutnje zbog ovog Kur'ana i ove vj er&. Pokuaj Nadra ibni Harisa da zabavi ljude i odvrati ih od Kur' ana neim drugim nije bio posljednji pokuaj niti e biti posljednji. Ti pokuaji su se ponavljali u raznim formama i ponavljat e se. Neprijatelji ove vjere uvijek su nastojali da odvrate ljude od Kur'ana. Kada su ostali nemoni, pristupili su uenju Kur'ana melodino i opijali time sluaoce, pretoiti Kur'an u amulete i zapise da ih ljudi stavljaju u depove, na prsa i pod jastuke, podrazumijevajui na taj nain da su oni muslimani i da su oni zavrili obaveze prema Kur'anu i. ovoj vjeri. Kur'an se ne smatra izvorom usmjerenja u ivotu ljudi. Njima je neprijatelj ove vjere oblikovao zamjenu za Kur'an iz koje oni uzimaju usmjerenje u svom cjelokupnom ivotu, ak oni uzimaju iz tog izvora sebi svoja predoenja i razumijevanja pored zakona, vrijednosti i mjerila koje primaju izvan ovih izvora. Oni dalje govore: Ova vjera je asna, Kur'an sauvan, on vam se ui jutrom, veerom i u svako vrijeme, izvode ga u raznim melodijama i ue po tertilu ... Pa ta bi onda htjeli od ovog Kur'ana nakon ovog melodinog i uenja po tertilu? Meutim, vaa poimanja, vaa

shvatanja, vai sistemi, vae situacije, vai zakoni i propisi, vae vrijednosti i mjerila, odmjeravaju se drugim izvorom, tamo je drugi kur'an, na to se vi obratite. Takvo je bild manevriranje i Nadra ibni Harisa, ali neto sloenije, neto to je odgovaralo razvoju toga vremena i sloenostima ivota toga vremena. Meutim takvo manevriranje i takvi pokuaji su brojni i javljaju 303

se u raznim oblicima koja su poznata u historiji spletkarenja vezanog za ovu vjeru kroz stoljea. Pa ipak, udno je od ovog Kur'ana da on kroz cijelo vrijeme ovih spletki i sloenosti razvoja i napretka jo uvijek pobjeuje. Ova Knjiga ima udne . osobenosti, vlast koja pobjeduje prirodu. Spletkarenje dahilijjeta cjelokupnog Svijeta ne pobjeduje je kao ni spletkarenje ejtana iz redova Jevreja fkriara, spletkarenje svjetskih institucija koje uspostavljaju Jevreji i kriari svugdje po Zemlji. i u svako vrijeme. Ova Knjiga jo uvijek savija vratove svojih neprijatelja svugdje po

Svijetu tako da je oni stavljaju na dnevni reportoar svojih radio i svjetskih televizijskih stanica kako bi se emitirao Kur'an bez obzira emitirao to Jevrej ili kriar ili njihov abonent prikriveh muslimanskim imenom. injenica je da oni Kur' an emitiraju nakon to su uspjeli da ga izmijene u duama "muslimana" u neto to predstavlja samo melodije i recitiranja ili neto to predstavlja zapise i amulete nakon to su ga udaljili iz glava muslimana, iz njihova shvatanja da je Kur'an izvor usmjerenja i nakon to su uspostavili druge izvore radi usmjerenja ovjeka u njegovim svim djelatnostima. Pa ipak, ova Knjiga jo djeluje i djelovat e, i pored ovih spletki. Jo na svim stranama ove Zemlje postoje zajednice muslimana koje se okupljaju zbog ozbiljnosti ove Knjige i koja samo Kur'an uzimaju za izvor u svom usmjerenju oekujui Allahovo obeanje u pomoi i osnaenju pored spletJ<i, progonstava, ubijanja i raserivanja. Ono to je jednom bilo mora opet biti. Kontekst Kur'ana nastavlja sa opisom krajnjeg uda zbog tvrdoglavosti politeista u njihovu stavu prema Istini koja se protiv njih bori i koja e ih pobijediti. Oholost ih odvraa da se predaju ovoj Istini i da se povedu za njenom vlau. U toj svojoj oholosti oni izraavaju i trae od Allaha, ako je istina da je ovo dolo od Allaha, pa neka izlije na njih kamenje s nebesa ili neka im da kakvu bolnu kaznu. Oni to govore umjesto da mole Allaha da ih opskrbi i pomogne da slijede ovu Istinu i stanu u njen red. A kad su oni rekli: Boe, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti spusti na nas kamenje s neba kao kiu ili nam poalji patnju nesnosnu" (8/32). 304

Ovo je udna molba, udno traenje, ona predstavlja neku vrstu tvrdoglavosti i odbojnosti koja izaziva propast onome ko se suprotstavlja Istini pa ak i kad bi bila ta dova istinita. Zdrava priroda, kada posumnja u poziv Allahov, eli da otkrije lice Istine i da bude upuena u nju, ne nalazei u tome nikakvo omalovaavanje. Meutim, kada se iskvari zbog neukrotive oholosti, nju snalazi ponos u grijehu, ak i kad bi joj prijetila propast i kazna - umjesto da se potini Istini kada je sasvim jasno otkrije. Sa slinom ovakvom odbojnou politeisti su se suoili u Mekki sa pozivom Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . Meutim, ovaj poziv je na kraju porazio ovu neukrotivu upornost. Tekstom je popraena ova upornost i tvrdoglavost i ova dova u kojoj su traili da se izlije kia kamenja na njih iz neba i grozna kazna ako je istina koju donosi Muhammed od Allaha. A to je, zaista, bila Istina. Pa i pored toga, Allah nije primijenio na njih kaznu istrebljenja, radikalnog ienja, kakvu je primijenio na one koji su ugonili u la vjerovjesnike prije njih, jer je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) meu njima i jo ih poziva u Pravi Put. Allah ih nee kazniti kaznom istrebljenja sve dok je Poslanik meu njima kao to ih ne bi ni kaznio tom kaznom zbog njihova grijeenja ako budu traili oprost od grijeha. Odgaanje kazne od ovih grijenika nije samo zbog toga to su oni stanovnici ovog Mjesta jer oni nisu prijatelji i staratelji ove Kue; njeni prijatelji i staratelji su oni koji su bogobojazni. Allah ih nije kaznio, jer si ti medu njima bio; i Allah ih nee kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti. A zasluuju da ih Allah kazni kad

brane drugima pristup asnom hramu, a oni nisu njegovi uvari. uvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje,- ali veina njih ne zna. Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zvidanje i pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete <BI33-35J. To je Boija milost koja im je dala rok pa ih Allah ne kanjava odmah zbog njihove upornosti i odbojnosti, ne kanjava ih zbog njihova odbijanja od Mesdid-i harama, a oni su ve sprjeavali muslimanima da obave had dok muslimani druge nisu ometali niti sprjeavali. To je Allahova milost njima; moda e se neki odazvati od njih ovoj Uputi, neki u ijim e se srcima izmijeati radost pa makar i kasnije, dok se Vjerovjesnik nalazi meu njima i poziva ih ka Uputi. Tu se oekuje da e se neki odazvati ovom pozivu a njima je ast to je Vjerovjesnik meu njima i to im je produen ovaj rok. Pred njima je put da se sauvaju od kazne radikalnog ienja ili unitenja, put koji je jo otvoren ako se oni budu odazvali i traili oprost za ono to su poinili i ako se budu pokajali. 305

Allah ih nije kaznio, jer si ti meu njima bio; i Allah ih nee kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti (8/33). A eto, kad bi Allah postupio sa njima onako kako zasluuju, onda bi oni zasluili ovu stranu kaznu. A zasluuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup asnom

hramu, a oni nisu njegovi uvari. uvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali veina njih ne zna (8/34J. Allah nije sprijeio da se primijeni kazna nad njima zbog toga to oni tvrde da su nasljednici Ibrahima i uvari asne Allahove kue. Ovo je samo tvrdnja koja nema nikave veze sa realnou jer oni nisu uvari ove Kue niti njeni vlasnici. Oni su neprijatelji ove Kue, oni su je uzurpirali. Allahova asna Kua nije neto to se nasljeuje iz pokoljenja u pokoljenje, nego je Allahova Kua neto to nasljeuju Allahovi tienici, ljudi koji se uvaju Allaha. Njihova tvrdnja da su oni nasljednici Ibrahima (alejhi' s-selam) - pa nasljedstvo Ibrahima nije nasljedstvo srodstvom i tazbinom, nego je to nasljedstvo vjere i doktrine. Prema tome, bogobojazni su nasljednici Ibrahima i Allahove Kue koju je Ibrahim podigao radi Allaha. Ovo znai da oni odbijaju od posjete Allahovoj Kui njene prave i istinite uvare, one koji vjeruju u Ibrahimovu vjeru. Oni nisu uvari ove Kue mada se mole Allahu kod nje. Ali, kakva je to molitva? Zvidukanje ustima i pljeskanje rukama. Bio je to dar-mar u e.mu nema ni najmanje dostojanstva niti izraavnja asti i potovanja prema ovoj Kui niti skruenosti prema Allahovoj veliini. Ibni Omer (Bog mu se smilovao) kae da su oni stavljali svoja lica na zemlju i tako zvidukali i pljeskali. Ovo podsjea ovjeka na sliku onih koji zviduu, krite i sviraju premazanih i uprljanih lica, prekoravajui se. Takve scene mogu se vidjeti u mnogima zemljama koje sebe nazivaju "muslimanskim" a, ustvari, one su potpuno dahilijjetske, koje se manifestiraju u jednom od brojnih oblika nakon to su se pojavile u jednoj njenoj potpuno jasnoj slici, slici ukazivanja

Boanstva ovjeku na Zemlji i njegovoj suverenosti i vlasti u ivotu ljudi. Ako se ovo dogodi, onda druge dahilijjetske slike nisu nita drugo nego ih one slijede ili su njena ispostava. Zato kaznu iskusite jer ne vjerujete! (8/35). To je ta kazna kojom su bili kanjeni na Bedru preko muslimanske zajednice. Meutim, kazna koju su oni traili, kazna poznatog radikalnog 306

c1scenja, odgoena je za kasnije iz Allahove milosti prema njima i ukazano g potovanja Njegovu Poslanik u (alejhi' s-selam) i njegovom boravku meu njima, jer moda e se sve ovo zavriti s njima pa e se oni jednog dana pokajati i zatraiti oprost od onoga to ine. Nevjernici troe ogromna sredstva da bi se meusobno potpomogli u cilju odvraanja od Allahova Puta. Ovako su oni inili za vrijeme bitke na Bedru, o emu smo govorili u kontekstu osvrta na ovaj dogaaj koristei historijska djela. Oni i dalje ostaju takvi i pripremaju se za drugi dogaaj. Allah ih upozorava na uzaludnost onoga emu oni tee i gubitak svega onoga to oni u tu svrhu troe. On im obeava poraz na ovom svijetu i kaznu Dehennemom na buduem. Oni koji ne vjeruju troe imanja svoja da bt" od Allahova puta odvraali. Oni e ih, sigurno, utroiti, zatim e, zbog toga, aliti i na kraju e pobijeeni biti. A oni koji ne budu vjerovali u dehennem e biti potjeran i, da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u dehennem bacio. Oni e doista biti

izgubljeni (8/36-37J. Muhammed ibni Ishak prenosi od Zuhrija i jo nekih: "Kada je Kurejije zadesila nesrea na Bedru i kada su se vratili u Mekku, a vojska im tako poraena, vratio se Ehu Sufjan sa svojom karavanom i drugi. U susret su im ili Abdulah ibni Rebia, Ikrime ibni Ehu Dehel i Saffan ibni Umejje sa grupom Kurejija iji su roditelji, sinovi i braa poginuli na Bedru. Govorili su Ehu Sufjanu ibni arbu i drugim trgovcima Kurejijama koji su imali svoje poiljke u toj kurejevikoj karavani: Kurejije, Muhammed vas ostavi bez nasljednika, ubio je vae najbolje odabranike, dajte pomozite nas ovim vaim bogatstvom i imetkom da povedemo ponovo rat protiv Muhammeda, moda emo se moi osvetiti za ovo to nas je snalo!" Oni su to uradili. lbni Ishak prenosi da je, kako prenosi lbni Abbas, povodom ovoga objavljen ajet: Oni koji ne vjeruju troe imanja svoja da bi od Allahova puta odvraali (8/36). Sve ovo to se dogodilo prije i poslije Bedra je samo jedan primjer tradicionalnog postupka neprijatelja ove vjere. Svi oni troe svoja sredstva i ulau krajnje napore i spletke da bi odvraali od Allahova Puta i postavlja 307

prepreke pred ovom vjerom kao i poveli borbu protiv muslimanske zajednice na svakom kraju Zemlje i u svako vrijeme.

Borba nee prestati, njeni neprijatelji nee ostati u miru, tienicima ove vjere nee dati nikada da ive u sigurnosti. Put ove vjere je da krene i suoi se sa dahilijjetom, put njenih tienika je da krenu, da srue mo dahilijjeta da preduzima agresiju i da uzdignu Allahov bajrak kako se protiv nje ne bi smio usuditi nijedan nasilnik. Allah (Uzvieni) upozorava nevjernike koji troe svoja sredstva da bi odvraali od Allahova Puta da e im to donijeti gubitak. Oni troe ta sredstva da bi ih kasnije izgubili, bili poraeni i pobijedila Istina na ovom svijetu, a na onom svi e oni biti okupljeni u Dehennemu i na taj nain zavriti taj veliki gubitak . ... da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio, i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u dehennem bacio. Oni e doista biti izgubljeni (8/37). Kako? Ova sredstva koja se troe sjedinjuju se sa neistinom i troe na neprijateljstvo. Njima se suoava Istina u borbi i pokretu da bi dokinula mo neistine uperenu protiv ovog pokreta... U ovom gorkom trvenju otkriva se narav, uoava razlika izmedu Istine i neistine, uoava razlika izmedu predstavnika Istine i predstavnika neistine ak u jasno uoljivim redovima koji stoje od samog poetka pod bajrakom Istine prije prolaska kroz probu i iskuenje. Jasno se manifestiraju oni koji su postojani, strpljivi i koji se nastoje odrati, oni koji zasluuju Allahovu pomo, jer su oni sposobni i kvalificirani da podnesu njegovo povjerenje da ga izvravaju, da ne padnu u klopku pod pritiskom smutnje i iskuenja. Pri tome Allah ini da se vee loe sa loim i da ih baci u Dehennem, a to bi bio krajnji

gubitak. Kur' anski izraz otjelovljuje loe tako kao da je ono ogroman prekraj, kao da je to gomila prljavtine koja zasluuje da bude baena u pakao, gomila za koju niko ne mari niti pokazuje interes. A onda ih sve u gomilu zbio i u dehennem bacio (8/37J. Ovo otjelovljenje dozvoljava sutinsko poimanje dogaaja koji se jako da osjetiti. To je metod asnog Kur'ana, njegova izraza i djelovanja. 308

Kada kontekst dolazi do ovog odlunog stava o biti nevjerovanja koje meusobno surauje i kraja nagomilanih loih djela, u kontekstu se upuuju rijei Vjero vjesniku (alejhi' s-selam) da upozori nevjernike posljednjim upozorenjem, zatim se upuuju rijei i muslimanskoj strani kojoj se nareuje da vodi borbu sve dok ne iezne smutnja na Zemlji i dok samo Allahova vjera ne ostane i dok se ne prihvati muslimanska borbena grupa uvjerena da je Allah njihov Gospodar i njihov Pomaga pa, prema tome, nju ne mogu pobijediti ljudi ni borbom ni spletkama. Allah je njen Pomaga i Zatitnik. Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bie im oproteno ono to je prije bilo; a ako se ne okane, - pa, zna se ta je s drevnim narodima bilo. I borite se protiv njih dok mnogobotvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, - pa, Allah dobro vidi ta oni rade; a ako leda okrenu, znajte da je Allah va zatitnik, a divan je On zatitnik i divan pomaga '

(8/38-40). Podsjeti one koji ne vjeruju - u svjetlu ranije iznijetih odluka Stvoritelja - silnike na njihove neuspjele poslove okupljanja i na njihove gubitke u onome to su utroili, na njihovu sudbinu poslije ove nesree i gubitka na ovom svijetu, podsjeti ih da e biti nagomilani svi loi i stavljeno sve to je loe u Dehennem! Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bie im oproteno ono to je prije bilo; a ako se ne okane,-pa, zna se ta je s drevnim narodima bilo (8/38). Prilika pred njima je tu, da prestanu sa nevjerovanjem kojeg su prakticirali, da prestanu sa okupljanjem radi borbe protiv islama i njegovih pristalica, da prestanu sa troenjem sredstava radi odvraanja od Allahova Puta. Put pred njima je otvoren, da se pokaju i povuku od svega ovoga i predaju Allahu. Tada oni imaju priliku da im se oprosti ono to su ranije poinili. Islam brie ono to je bilo prije i ovjek postaje osloboen i ist od svega onoga to je ranije pri sebi imao, ist kao od majke roen. Meutim, ako se oni, poslije ovog objanjenja, vrate u nevjerovanje i neprijateljstvo koje su ranije inili, Allahov zakon koji je primijenjen na drevne narode nee izostati. Allahov zakon ostaje na snazi, da e kazniti one koji pokuavaju demantirati Objavu nakon saopenja i objanjenja, da e opskrbiti svoje tienike pobjedom i au i omoguiti im da pobijede. Ovaj Allahov zakon je na snazi. On ne izostaje. Nevjernici mogu da biraju. Oni su na raspuu! 309

Ovim prestaje osvrt na one koji ne vjeruju i u kontekstu se sada upuuju rijei vjernicima. I borite se protiv njih dok mnogobotvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, - pa, Allah dobro vidi ta oni rade; a ako leda okrenu, znajte da je Allah va zatitnik, a divan je On zatitnik i divan pomaga (8/39-40). Ovo su okviri borbe na Allahovom Putu u svim vremenima, a ne . samo u ono vrijeme. Premda se ovi tekstovi veu za borbu u ovoj suri i zakone o ratu i miru, ipak oni nisu i konani, jer su objavljeni i drugi tekstovi o ovom pitanju u suri Berae (IX) koja je objavljena devete godine po Hidri i mada je islam, kao to smo rekli u uvodu ove sure, pozitivni pokret koji se suoava sa ljudskom realnou odgovarajuim sredstvima, on je pokret brojnih faza, gdje svaka faza ima svoja odgovarajua sredstva koja odgovaraju potrebama te realnosti. Ipak, rijei Uzvienoga: I borite se protiv njih dok mnogobotvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane (8/39) potvruju stalnu odrednicu islamskog pokreta u suoavanju stalne paganske realnosti. Islam je doao, kao to smo izloili u definiranju ove sure, da bi bio opi proglas osloboenja ovjeka na Zemlji od robovanja drugom ovjeku i od robovanja svojim eljama, jer je i to jedan vid robovanja ovjeku, da bi se oglasilo da Boanstvo i gospodstvo nad svijetom pripadaju samo Allahu (Uzvieni) . Znaenje ovog proglasa jeste puna revolucionarnost protiv vlasti ovjeka u svakom vidu koja bi se mogla manifestirati u raznovrsnom obliku, sistemu i situaciji. To je proglas punog ustajanja protiv svake

situacije na Zemlji gdje je vlast u rukama ovjeka izraena u jednom od gore izloenih vidova. Da bi se ostvario ovaj znaajan cilj, potrebne su dvije osnovne stvari: Prvo, odstraniti neugodnosti i smutnje sa plea svih onih koji su prihvatili ovu vjeru i javno oglasili da su se oslobodili vlasti ovjeka i prihvatili da se klanjaju samo Allahu, da naputaju robovanje ovjeka ovjeku u bilo kojoj slici ili formi. Ovo se moe ostvariti jedino ako postoji muslimanska zajednica pokretnog okupljanja pod rukovoenjeni koje vjeruje u ovaj opi proglas i provodi ga u svijetu realnosti, zatim se bori protiv svakog nasilnika koji pokuava muiti i uznemiravati one koji su prihvatili ovu vjeru ili se bori protiv onoga koji od islama pokuava odvratiti silom, sredstvima pritiska, ponienja i usmjeriti na drugu stranu one koji ele prihvatiti ovu vjeru. 310

Drugo, sruiti svaku silu na Zemlji kof.i poiva na osnovi robovanja ovjeka ovjeku, u bilo kom vidu, da bi se osigurao prvi cilj i oglasilo Boanstvo samo Allahu na cijeloj Zemlji, tako da ne postoji nikakvo drugo boanstvo do Allahovo. Ovdje vjera znai priznavati Allahovu vlast, a ne

samo vjerovati. Ovdje se mora objasniti sumnja koja katkad kopka po grudima jer Allah (Uzvieni) kae: U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude (2/256). Prema onome to je iznijeto o prirodi borbe u islamu a posebno u izvocima koje smo naveli iz djela "El-dihadu fi sebili'l-lahi" od Ebu Ala Mevdudija dovoljno je dato objanjenje. Ipak, mi ovdje elimo dodati jo neto radi dopune zbog brojnog okruenja i spletkarenja spletkaroa i neprijatelja ove vjere. Ono to znai, ovaj tekst koji glasi: I dok samo Allahova vjera ne ostane (8/39) znai odstraniti sve materijalne prepreke koje su predstavljene u vlasti nasilnika u situaciji koja prisiljava jedinke, to znai da bi tada bila vlast samo u rukama Allaha, gdje bi ljudi tada priznavali samo tu monu Allahovu vlast, i kada se odstrane ove materijalne smetnje, tada pojedinci biraju slobodno svoje vjersko uvjerenje bez ikakva pritiska, ali s tim da se to njihovo uvjerenje ne protivi islamu u kome bi bila koncentrisana materijalna snaga kojom bi to drutvo vrilo pritisak na druge, onemoguilo upuivanje onih koji ele Uputu i unosilo nemir i smutnju meu one koji se stvarno ele osloboditi svake druge vlasti osim Allahove. Ljudi su slobodni da biraju svoje vjersko opredjeljenje i kada jedinke prihvate ovo vjersko opredjeljenje, onda ne postoji nikakva mona vlast kojoj bi se ljudi klanjali, jer ljudi se klanjaju samo vlasti Gospodara ljudi. Ljudi nee postii ast i ugled koje im je Allah darovao niti e se ovjek osloboditi na Zemlji sve dok ne bude. postojala samo Allahova vjera na Zemlji i dok se ne bude priznavala samo Njegova vlast.

Radi ovog velikog cilja vjernika grupa vodi stalnu borbu: Dok mnogobotvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane rs/39). Ko prihvati ovaj princip i preda se njemu, muslimani prihvataju njegov oglas i to njegovo predanje, a ne provjeravaju i ne istrauju njegovu namjeru ni ono ta se krije u njegovim grudima. To preputaju Allahu. Ako se oni okane, - pa, Allah dobro vidi ta oni rade (8/39). 311

Ko okrene lea i ustraje na suprotstavljanju Allahovoj vlasti, muslimani e se protiv njega boriti oslanjajui se na Allahovu pomo . . .. a ako lea okrenu, znajte da je Allah va zatitnik, a divan je On zatitnik i divan pomaga rs/40J. Ovo ' su zaduenja ove vjere, ovo je ta njena ozbiljnost, realnost i pozitivnost. Ona se kree da bi ostvarila svoje bie u svijetu realnosti i potvrdila da Boanstvo pripada, u svijetu ljudi, samo Allahu. Ova vjera nije teorija koju ljudi spoznaju iz knjiga radi intelektualnog uzdizanja i sticanja znanja i spoznaje. Ona nije ni pasivna doktrina i vjerovanje s kojom bi ljudi ivjeli, a ona bila kao neto to stoji izmeu ovjeka i Boga i nita drugo. Ona nije ni samo izvoenje vjerskih obreda koje ljudi ine radi svoga Gospodara. Ova vjera je opi proglas za osloboenje ovjeka, ona je pokretni

realni program koji se suoava sa realnou ljudi odgovarajuim sredstvima, suoava se sa preprekama spoznaje i vienja, sa saopenjem i objanjenjem i suoava se sa preprekama raznih situacija i vlasti sa materijalnom borbom da bi dokinula vlast nasilnika i uspostavila Allahovu vlast. Pokret u ovoj vjeri je pokret u ljudskoj realnosti i borba izmeu vjere i paganstva, ali ne samo teorijska borb koja se suoava sa drugom teorijom. Paganstvo i dahilijjet predstavljeni su u drutvu, situaciji i vlasti, pa prema tome, ova vjera, da bi se suoila s njima, mora raspolagati i odgovarajuim sredstvima, mora da se predstavi u drutvu, situaciji i vlasti. Pored toga, oria mora da se bori da bi samo Allahova vjera ostala i dok ne bude niko drugi oboavan do On. Ovo je realni, dinamini, pozitivni program ove vjere, a ne ono to govore poraeni i oni povijenih ija, makar oni bili iskreni dobri koji ele da budu muslimani, ali zamagljenost u njihovim umovima i srcima je prekrila sliku ove vjere. Hvala Allahu koji nas je uputio, jer mi ne bismo bili upueni da nas Allah nije uputio. Kraj devetog duza. Slijedi deseti duz poinjui rijeima Uzvienoga: 312

I znajte da od svega to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu

i Poslaniku. 313

UJ;,)J ._;J t. ....:CJ1 "l.-1 J\" ( i.__:. ""): . .. .j ) c:>T.tJI J j _ , ( ,

) l) D L. ) r"!' J )'l - ,. ]) l)

.0.
l) ( j,i ) 4:l..".C...J.S)l.YI.J_,...:II _ r ( l) l) D D ) ;J\ J (A-YI - t \ Jb ( t: ) 0-_..JI I - o ( J.: i -:lo t' J. \., ._;.J e: D) 2..J1 \J. \ o o o o - '\ ( ;!lt: )) ) r"A-b w1 r)Ll' _ v

( L..t,;. D ) T._.,AJI j l .; _,..-ji _ v ( D D I.J D ) c.)i...,AJI j \ L:.. - \ _,..:l __,C..rt .)b ( t: ) "l;..J 4r"i: D "l\ Jo..:ll _ \ . ;..11 ":'l:-!JI ( D ) )t_l .:.1-1 - \ \ li'-11, l:ld _,;.\ .)b ( -t; , ) i)IJ r:>t- .;w _ ,,. '! ."..-'::-G ( j_,i D ) 4_,AII cr - \\'' D D D

(DJ) J ':'-\ - H . Jb (,,) \_,.:.i - ' o (,)) J - ''\ ( , ) Jl .)r\.:.11 - \v ( ]) ]) ) Y-1 J _r-\..:.!1 - \ " .(' D ) \:.) - \ \ ( . ]) , ) .)_,-11 4.::....UI'_ ' ' ) D ( j,;.T L ) _,.tt J 41 - " ' -.( ) ..:.u-_,.i..J.I J 4-1 - Y Y. (

D) JJlUI J.J - Yr l l) ( .Jl-IIL) JI l - 'f t \j o)l..1 - " .:..J.; _,.1 _ t

You might also like