Naslov originala

SAYYID QUIB
Fl IIAU-L-QuR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi ptati-1-Qur'an ll SARAJEVO, 1998.

 .:r; , ;J iJ_;:

 , ;.}Jr; J' ,, ' J, .. , :"'"'"'-JJ ""- "" J... ". .. , t,;l.:.:JJ .... "' , "" "' "' "' L,L, . ) y "' , ".,." } :"" "' -J "" "" , J,, . (( 0J; n:-' '>"":"J 'l.,.. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.' Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se

uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/I22J.

U OKRilJU KUR'ANA ll U IME ALlAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG! OSTATAK SURE ET-TEVBE I SURE JUNUS

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovaj duz sastoji se iz preostalog dijela sure Et-Tevbe, iji je vei dio izloen u desetom svesku, i iz dijela sure ]unus. Prvo emo iznijeti ostatak sure Et-Tevbe, a sur u J unus izloit emo u ovom svesku na odgovarajuem mjestu, kada doe, ako Bog da. U desetom duzu, gdje se izlae sure Et-Tevbe, iznijeti su pasusi koji otkrivaju prirodu ove sure, okruenja i uvjete kakvi su vladali prilikom njene objave. Tu se govori i o njenoj vanosti kod objanjenja konanih odnosa izmedu muslimanskog i drugih drutava, zatim se objaanjava priroda dinamikog programa islama. Ova je sura objavljena u Medini, moda medu poslijednjim dijelovima objave u Kur'anu, ako nije i poslijednja. Ona sadri konane odredbe vezane za odnose izmedu muslimanskog Ummeta i ostalih naroda na Zemlji, govori o formiranju tog muslimanskog drutva, definira njegovu vrijednost i naznake, govori o poloajima i situacijama svih slojeva u tom drutvu i opisuje realnost tog drutva u cjelini, realnost svakog sloja i klase, detaljno, slikovito, jasno. Ova sura, sa onim to ona ini, veoma je vana kod objanjenja prirode dinamikog programa Kur'ana, faza tog programa i njegovih koraka, gdje se izlau konane odredbe koje ona sadri uporedo sa periodinim odredbama koje su iznijete u drugim surama, ranije objavljenim. To razmatranje otkriva dalekosenost prilagodenosti toga

programa i dalekosenost njegove odlunosti. Bez ovog razmatranja pomijeala bi se slika ovih odredaba i pravila, kao to se to deava redovno kada se istrgnu neki ajeti koji sadre odredene periodine odredbe i te odredbe uini konanim, a onda da se ti ajeti koji sadre konane odredbe, l

protumae i usklade sa odredbama koje se odnose na odredeno vrijeme, a posebno kada se radi o islamskom dihadu i odnosima muslimanskog drutva sa drugim drutvima. Spomenuli smo takoer, u predgovoru ove sure, da se ona sastoji iz nekoliko odlomaka, sa jedinstvenou njenih tema, atmosfere i okruenja, gdje svaki odlomak preuzima objanjenje konanih odredaba na svom mjestu. Tako prvi odlomak ukljuuje objanjenje konanih odredaba koje govore o odnosima izmeu muslimana i politeista na Arabijskom poluotokom. Drugi odlomak obuhvata objanjenje konanih odredaba koje govore o odnosima izmeu muslimana i sljedbenika objavljene Knjige openito na Arabijskom poluotoku. Trei odlomak odnosi se na prigovor onima kojima je bilo teko da se odazovu na pripremu za borbu na Te buku, tj. borbu protiv svih sljedbenika Knjige, stanovnika Arabijskog poluotoka koji su namjeravali da dokinu islam i muslimansko drutvo. etvri odlomak razotkriva licemjere i njihove saradnike u muslimanskom drutvu, opisuje njihovu psihiku i stvarnu situaciju, njihove stavove u borbi na Tebuku, prije te borbe, za vrijeme te borbe i poslije nje, otkriva istinu njihovih namjera i izvinjavanje zbog zaostajanja i nepridruivanja borbi, a koji su unosili slabost, spletke i razbijanje muslimanskog tabora, uznemiravali Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i iskrene muslimane. Ovo razotkrivanje bilo je popraeno upozorenjem iskrenih vjernika na spletke licemjera, definiranjem odnosa izmeu muslimana i ovih drugih, zatim

razdvajanjem jedne grupe od druge, opisujui svaku grupu sa posebnim njenim osobinama i djelima. Ova etiri odlomka navedena su u cjelini u desetom duzu osim dijela koji govori o osobama koje su izostale iz borbe i o definiranju poslijedica zaostajanja iz borbe. Poslijednji ajet u desetom duzu glasi: Nee se ogijeiti nemoni i bolesni i oni koji ne mogu da nadu sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu poslaniku iskreni. Nema 2

razloga da se ita prigovara onima koji ine dobra djela - a Allah prata i samilostan je - ni onima kojima si rekao, kad su ti doli da im da ivotinje za jahanje: "Ne mogu nai za vas ivotinje" - pa su se vratili suznih oiju, tuni to ne mogu da ih kupe (9/91-92). Dopuna kojom poinje ovaj duz glasi: A ima razloga da se prigovara onima koji od tebe trae dozvolu da izostanu, a imuni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zapeatio, pa oni ne znaju (9/93). Kad se meu njih vrate, oni e vam se pravdati. Reci: "Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato to nas je Allah o vama obavijestio. Allah i Njegov Poslanik e vidjeti kako ete postupati, zatim, vi ete biti ponovo vraeni Onome kojem je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, pa e vas On o onome to ste radili obavijestiti" (9/94). Kad se meu njih vratite, zaklinjae vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalite njihovo bie dehennem kao kazna za ono to su radili! (9/95J. Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjernikim (9/96). Ovo je bilo obavjetenje Allaha (Uzvienog) Njegovu Poslaniku (alejhi' s-selam) o onome to e zadesiti licemjere koji su zaostali iz borbe, zatim o njihovu izvinjenju i pravdanju kada se Vjerovjesnik vratio zdrav iz borbe, on i njegovi iskreni muslimani. Tu se govori Vjerovjesniku

vjernicima ta da im odgovore i kako da postupaju s licemjerima. Poslije toga slijedi peti odlomak ove sure u kome se govori o formiranju muslimanskog drutva u cjelini u tom periodu, od osvajanja Mekke do borbe na Tebuku i dalje kao to smo rekli u predgovoru ove sure, da su bili tamo, pored iskrenih i prvih pridolih muhadira i ensarija - a to su ljudi od kojih je sainjeno vrsto, snano muslimansko drutvo zatim druga drutva: beduini, meu kojima je bilo i iskrenih i licemjera i licemjera M edine i drugih koji su mijeali dobra sa loim djelima u vrijeme dok jo nisu dobili islamsko obiljeje, nisu se uklopili i utopili potpuno u buket islama. Zatim tu je bila i grupa nedefinirana ija se sudbina uistinu 3

ne zna i ije je pitanje preputeno Allahu da postupa prema Svome znanju. Zatim, zavjerenici koji su se krili pod imenom islama i koji su spletkarili, povezujui se sa neprijateljima islama izvan zemlje. Kur' anski tekstovi govore o svim ovim drutvima saeto ali dovoljno korisno, potvruju kako treba postupati u muslimanskom drutvu, usmjeravaju Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) ka putu saradnje sa svakom vrstom ovih, kao npr. u slijedeim tekstovima: Beduini su najvei nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je. Ima beduina koji ono to daju smatraju nametom. I jedva ekaju da vas nesree stignu - neka njih pogodi nesrea! A Allah sve uje i sve zna. A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono to daju put da se Allahu priblie i da Poslanikove blagoslove zaslue. To im je, zaista, dobro djelo, Allah e ih sigurno milou Svojom obasuti, jer Allah prata i samilostan je (9/97-99). Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh <9/100). Meu beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i meu stanovnicima M edine, koji su u licemjerstvu spretni - ti ih ne poznaje, ali ih Mi poznajemo. Njih emo na dvostruke muke staviti, a zatim e biti u veliku patnju vraeni (9/101). A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su djela dobra s drugim koja su rava izmijeali, njima e, moe biti, Allah oprostiti jer Allah

prata i samilostan je. Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini, i pomoli se za njih, molitva tvoja e ih zaista smiriti. - A Allah sve uje i sve zna <9II02-103J. Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li e ih Allah kazniti ili e im oprostiti. - A Allah sve zna i mudar je (9/I06J. A oni koji su damiju sagradili da bi tetu nanijeli i nevjerovanje osnaili i razdor meu vjernike unijeli, pripremajui je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo prije borio, - sigurno e se zaklinjati: ((Mi smo samo najbolje eljeli.,, - a Allah je svjedok da su oni pravi laz'1jivci (9/107). 4

Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti! Damija iji su temelji, ve od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista vie zasluuje da u njoj obavlja molitvu. U njoj su ljudi koji vole da se esto peru, a Allah voli one koji se mnogo iste (9/10BJ. Mi emo pokuati da objasnimo na koje se grupe ovo odnosi u toku detaljnih izlaganja ovih tekstova. esti i poslijednji odlomak u ovoj suri govori o prirodi islamske sredine u odnosu na Allaha (Uzvienog) vezano za borbu na Njegovom putu, govori o prirodi ove borbe, njena definiranja i kvaliteta, govori o obavezama stanovnika Medine i Arapa oko nje u vezi sa borbom na Allahovu putu. Ovaj odlomak govori i o nunosti kompletnog prioriteta muslimana u odnosu na njihove neprijatelje, zasnovanog samo na vjeri, govori o uspostavljanju odnosa izmeu muslimana i njihovih neprijatelja, odnosa uspostavljenih samo na ovoj sponi, podrazumijevajui tu i njihove ukuane i daljnju rodbinu. Ovdje se iznosi i objanjenje sudbine onih koji su izostali iz borbe a koji nisu bili licemjeri niti zavjerenici, uz isticanje i nekih momenta, licemjera i njihovih stavova koji se jasno mogu uoiti u odnosu na k ur' anske naredbe, kao na pr. u ovim tekstovima: Allah je od vjernika kupio ivote njihove i im etke njihove u zamjenu za dennet koji e im dati - oni e se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obeao u Tevratu i lndilu i Kur'anu -, a ko od Allaha doslijednije ispunjava obeanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh (9!IW. Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za

mnogoboce, makar im bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u dehennemu biti (9/113). A to je Ibrahim traio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obeanja koje mu je dao. A im mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun saaljenja i obazriv (9/114). Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadiirima i ensarijama, koji su ga u tekom asu slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu 5

pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv, (9/117J; a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u duama njihovim i kad su uvidjeli da nema utoita od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudue kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je (9/lJBJ. Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj ivot njegovu ivotu pretpostave jer njih nee zadesiti ni e, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti e stupiti na neko mjesto koje e nevjernike naljutiti, niti e ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve nee kao dobro djelo upisano biti, - Allah zaista nee dopustiti da propadne nagrada onima koji ine dobro -, (9/120),' i nee dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to nee zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepom od one koju su zasluili (9!I2V. Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/122J. O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vaoj i neka oni osjete vau strogost! I znajte da je Allah na strani estitih (9/123). A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: "Kome je od vas ova uvrstila, vjerovanje?" to se tie vjernika, njima je uvrstila vjerovanje, i oni se raduju; (9/124) a to se tie onih ija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala

na nevjerovanje koje ve imaju, i oni kao nevjernici umiru (9/125). A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: "Da li vas ko vidi? - i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrke ostavi, zato to su od onih ljudi koji nee da razumiju (9/127). Na kraju, ova sura zavrava usmjeravanjem Vjerovjesnika (alejhi'sselam) u svojstvu poslanika, od strane njegova Gospodara, da se samo na Njega osloni, da se zadovolji Njegovim staranjem: 6

Doao vam je Poslanik, jedan od vas, teko mu je to ete na muke udariti, jedva eka da pravim putem poete, a prema vjernicima je blag i milostiv (9/12BJ. A ako oni glave okrenu, ti reci: ((Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira velianstvenoga!" (9/129J. Poslije ovog brzog izlaganja pokuat emo da se suoimo sa preostalim kur'anskim tekstovima u ovoj suri, detaljno (da nam je Allah na pomoi) . .. . a ima razloga da se prigovara onima koji od tebe trae dozvolu da izostanu, a imuni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zapeatio, pa oni ne znaju (9/93J. Kad se meu njih vrate, oni e vam se pravdati. Reci: ((Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato to nas je Allah o vama obavijestio. Allah i Njegov Poslanik e vidjeti kako ete postupati, zatim, vi ete biti ponovo

vraeni Onome kojem je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, pa e vas On o onome to ste radili obavijestiti"' (9/94J. Kad se meu njih vratite, zaklinjae vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalite njihovo bie dehennem kao kazna za ono to su radili! (9/95). 7

Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjernic"kim (9/96). Slabiji i nemoni, bolesni i siromani koji ne mogu da nau poputbinu za put niti im moe Vjerovjesnik (alejhi's-selam) tu pomoi i nai neto to bi ih prenijelo u tu borbu, oni nisu obavezni, niti su grijeni ni odgovorni ako izostanu iz borbe. Grijeni su i uinili su prijestup oni koji trae dozvolu od Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) da ostanu kod kue, a oni bogati i sposobni. Takvi ne mogu nai pravo opravdanje za neizlazak. Grijeh i prijestup pada na one koji su sposobni da izau u borbu, a eljeli bi da ostanu sa onima koji ostaju kod kua. Ovi su odgovorni zbog svog izostanka i neizlaska u borbu, ovi, koji trae odobrenje za svoj izostanak. To su oni koji se susteu da podnose potekoe, oni koji ne izvravaju svoje obaveze prema Allahu koji ih je obogatio i uinio sposobnim, oni koji ne izvravaju svoje obaveze prema islamu, a koji ih je zatitio i uzdigao, oni koji ne izvravaju svoje obaveze prema drutvu u kome oni ive i koje ih je poastila i stara se o njima. N a kraju, Allah (Uzvieni) za takve kae: . Zadovoljavaju se da budu sa onima .. koji ne idu u boj (9/87). Ovo znai splanjavanje panje, znai slabost odlunosti i zadovoljenje da budu sa enama, djecom i nemonima, da budu sa onima koji izostaju iz borbe i ostaju u domovima zbog svoje nemoi da podnesu ovu borbu, da ostanu sa onima koji su ispriani. Meutim, ovima nema isprike . ... srca njihova su zapeaena, pa oni ne shvaaju! (9/87).

Allah je kod takvih zatvorio puteve spoznaje i osjeaja, pokvario im ula percepcije i spoznaje time to su oni za sebe odabrali i zadovoljili se ravnodunou, letargijom i prljavtinom. To im je onemoguilo da primjenjuju dinaminu, ivu, otvorenu i ispravnu aktivnost. Mizerni spas i ravnodunost mogu da djeluju na ovjeka samo kad on nema pri sebi nikakvih povoda za uvid, za osjeaj slasti, iskustva i spoznaje, pored toga to kod njega nema ni povoda koji govori o Bitku, vienju, utjecaju i padanju pod utjecaj u realnom ivotu. Ta ravnodunost zatvara sve otvore i osjeaje, a odraava se na srca i razume. Dinaminost je dokaz ivota i istovremeno njegov pokreta. Suoavanje sa opasnostima izaziva duevnu potencijalnost i mo razuma, zatee miie i otkriva skrivene spremnosti koje se mogu obilato izliti po potrebi. Ljudska mo uvjebava se i mobilizira praksom da bi mogla odgovoriti potrebi. Sve ove vrste znanja, 8

spoznaje i otvaranja zatvaraju oni koji su ravnoduni i zadovaljavaju se mizernim spasom. U kontekstu se nastavlja sa opisom stanja ovih bogatih i monih koji ele da ostanu sa onima koji izostaju iz borbe. Zbog ove ljubavi za udobnostima i spasenjem opada panja, sklizava dua ovjeka u ponor, umanjuje njen znaaj i vanost i izbjegava otvorenost prema borbi i suoavanje s njom. Kad se meu njih vrate, oni e vam se pravdati r9/94J. Ovo su informacije koje daje Allah Vjerovjesnik u (alejhi' s-selam) i iskrenim vjernicima kako e se ponaati ovi licemjeri koji su izostali nakon povratka ratnika iz borbe. Ovo ukazuje da su ovi ajeti objavljeni u vrijeme povratka muslimana iz borbe i prije nego to su oni pristigli u Meinu. Oni trae opravdanja kod ovih ratnika za svoje izostanke i sjedenje kod kua, zbog srama i stida ako se otkriju njihova djela i postanu javna, ako se otkriju stvarni njihovi uzroci, a to je slabost vjerovanja, davanje prednosti spasenju i strahovanje od borbe na Allahovu Putu. Reci: ''Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato to nas je Allah o vama obavijestio!" (9/94). Reci: Vaa izvinjenja govore mnogo protiv vas. Mi se neemo zadovoljiti vama, neemo vam vjerovati, neemo prihvatiti vae formalno pripadanje islamu kao to smo to ranije inili. To zbog toga to nam je Allah otkrio vae pravo stanje, otkrio ono to se krije u vaim grudima, iznio nam ono to vas je navelo da tako radite, obavijestio nas o vaem stanju, tako da to nije vie nama sakriveno pa da primjeujemo samo ono to vi formalno ispoljavate, kao to smo to ranije inili.

Izraz o nepovjerenju, nepouzdanju, vjerovanju i smirenosti u rijeima Uzvienoga: jer mi vama ne vjerujemo (9/94) ima posebno znaenje. Vjerovanje je potvrivanje srcem. Ono je istovremeno i pouzdanje i smirenost, i potvrivanje istinitosti rijei, i zadovoljstvo razumom i smirenost u srcu, zatim pouzdanje vjernika u svoga Gospodara, uzajamno pouzdanje izmeu Njega i ostalih vjernika. Kur' anski izraz nosi u sebi stalni dokaz i nadahnue. Reci: Nemojte se ispriavati, nema mjesta rijeima, niti potrebe priama, nego radite, a istinitost vaeg rada je ono to govori o tome. U 9

protivnom, ne postoji nikakvo pouzdanje u vae rijei niti povjerenje i smirenost. Allah i Njegov Poslanik e vidjeti kako ete postupati (9/94). Allahu nisu nepoznata djela ni skrivene namjere iza toga, a Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) mjerit e vae rijei vaim djelima i na toj osnovi saraivat e s vama u muslimanskom drutvu. Ovo pitanje nee biti zavreno, u svakom sluaju, onim to se deava na ovoj Zemlji u vrijeme ovosvjetskog ivota. Iza toga postoji i obraun, i nagrada, i kazna koje e se uspostaviti na apsolutnom Allahovom znanju, Koji zna i javno i tajno. Zatim, vi ete biti ponovo vraeni Onome kome je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, pa e vas On o onome to ste radili obavijestiti (9/94). Nevidljivo je ono to ljudi svojim znanjem ne mogu dokuiti i spoznati, a vidljivo je ono emu su oni prisutni i to spoznaju. Allah (Uzvieni) zna nevidljivo i vidljivo u ovom i u daleko veem i obuhvatnijem smislu. On (Uzvieni) zna ta se deava u ovom vidljivom svijetu, a zna i ta stoji iza ovih nevidljivih svjetova. U Njegovim rijeima upuenim ovima stoji, pa e vas On o onome to ste radili obavijestiti (9/94). To je ono to se eli. Oni znaju ta su uradili, ali i Allah (Uzvieni) bolje zna od njih to. On e ih obavijestiti o tome. Koliko ima sakrivenih povoda za neko djelo koji su nepoznati ak i samom poinitelju toga djela! Allah to zna bolje od njega. Koliko i koliko rezultata takvog djela ne zna ni sami initelj tog djela da e se dogoditi! Allah to zna, a taj koji to ini - ne zna. Po prirodi stanja, misli se ovdje na rezultat informacija, a to je obraun i prava nagrada, ili kazna za djela, ali taj rezultat ovdje se ne predoava nego tekst predvia samo

informaciju koja odgovara ovom kontekstu. Kad se meu njih vratite, zaklinjae vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalite njihovo bie dehennem kao kazna za ono to su radili! (9!95). Ovo je poslijednja informacija od Allaha (Uzvienoga) Njegovu Poslaniku - ta e biti sa narodom kada se Poslanik vrati njima, on i iskreni vjernici, zdravi i sigurni, dok su licemjeri mislili da se oni nee vratiti iz borbe i susreta sa Bizantijom. Allah je znao i ve obavijestio Svoga Poslanika da e se oni sigurno izvinjavati zbog izostanka, zaklinjui se ak i Allahom, ne bi li kako muslimani zanemarili ta njihova djela, oprostili im,

lO

ne uzimajui to u obzir kao dokaz protiv njih niti gledajui na njih kroz ta njihova djela. Zatim ga njegov Gospodar upuuje da ih stvarno napusti i okrene glavu od njih, ali ne u smislu da im oprosti, nego u smislu da ih zanemari i okrene od njih, objanjavajui, da su oni pogan od koje se ovjek treba uvati i kloniti . . . . pa okanite ih se jer su oni pogan (9/9SJ. Ovo je osjeajno otjelovljenje apstraktne prljavtine jer oni nisu pogani, tj. prljavi svojim tijelom i sami po sebi, nego su pogan i prljavi svojim duama i svojim djelima. Meutim, to slikovito otjelovljenje je groznije i prljavije. Vie govori o niskosti i odvratnosti, govori o potrebi omalovaavanja i potcjenjivanja. Oni koji ostaju da sjede, a ubrajaju se u drutvo koje se bori, a sami su sposobni da idu u borbu, oni koji ostaju i vie vole mir od borbe na Allahovu Putu, oni su pogan i prljavtina. U to nema ni najmanje sumnje. Oni su grozna pogan koja prija due, prljava pogan koja jako uznemirava osjeaje. To je neto kao tijelo koje smrdi usred ivih, tijelo koje mui i koje prenosi bolest. . . . i prebivalite njihovo bie dehennem kao kazna za ono to su radili (9/95). Oni raunaju da su svojim izostankom od borbe neto zaradili, da su ostajui kod kua neto zadobili, zalueni su mirom i uivanjem, uvaju zdravlje i imetak. Medutim, istina je da su oni prljavi na ovom, a da istovremeno gube svoj udio na buduem svijetu. To je gubitak koji odgovara svim njihovim i bojama i formama. Pa ko istinitije govori od

Allaha!? U kontekstu se nastavlja sa upozorenjem na ono ta e se zbiti sa ovim koji su ostali kod kua nakon to se povrate borci iz borbe. Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjernikim (9/96J. Eto oni trae od samog poetka od muslimana da zanemare njihova djela i da im oproste. A onda postepeno prelaze iz toga i trae da muslimani budu zadovoljni njima, da ih pridrue selametu - muslimanskom drutvu kroz ovo zadovoljstvo, da muslimani i dalje postupaju prema njima kroz njihovo formalno ispoljavanje islama kao to su prema njima i ranije ll

postupali, da se ne bore protiv njih, da ne budu okrutni prema njima kao to im je Allah naredio u ovoj suri da rade, definirajui time konane odnose izmeu muslimana i licemjera koji ive meu njima. Meutim, Allah (Uzvieni) potvruje da su oni grijenici u odnosu na Allahovu vjeru, da su pogrijeili ovim svojim izostajanjem iz borbe, a to je proisteklo iz njihovog licemjerstva. Allah nije nikad zadovoljan narodom koji grijei ak i onda kada bi oni mogli da se zaklinju i ispriavaju na nain da bi muslimani bili njima zadovoljni. Allahov sud je mjerodavan, On je presuditelj. Zadovoljstvo ljudi, makar oni bili i muslimani, u ovom sluaju, ne mijenja Allahovu srdbu protiv onih koji su izostali iz borbe. Njihova

isprika nita im ne vrijedi. Put da se ostvari Allahovo zadovoljstvo jeste naputanje grijeenja i povratak vrstoj Allahovoj vjeri. Ovako Allah razotkriva one koji su ostali kod kua da sjede i da ne idu u borbu, bez opravdanja, u muslimanskom drutvu. Tako Allah odluuje o konanim odnosima izmeu muslimana i licemjera kao to je i prije presudio o odnosima izmeu muslimana i politeista i odnosima izmeu muslimana i sljedbenika Knjige. Ova sura je poslijednja i krajnja presuda o tome. 12

Beduini su najvei nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je (9/97J.

Ima beduina koji ono to daju smatraju nametom. I jedva ekaju da vas nesree stignu - neka njih pogodi nesrea! A Allah sve uje i sve zna (9/9BJ. A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono to daju put da se Allahu priblie i da Poslanikove blagoslove zaslue. 13

To im je, zaista, dobro djelo, Allah e ih sigurno milou Svojom obasuti, jer Allah prata i samilostan je r9/99J. Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh (9/IOOJ. Meu beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i meu stanovnicima M edine, koji su u licemjerstvu spretni- ti ih ne poznaje, ali ih Mi poznajemo. Njih emo na dvostruke muke staviti, a zatim e biti u veliku patnju vraeni (9/IOV. A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su djela dobra s drugim koja su rava izmijeali, njima e, moe biti, Allah oprostiti jer Allah prata i samilostan je (9/102). Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini, i pomoli se za njih, molitva tvoja e ih zaista smiriti. - A Allah sve uje i sve zna (9/10.1). Zar ne znaju oni da je jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata milostinje i da je samo Allah Onaj koji prata i da je On milostiv?! r9/104J. I reci: "Trudite sef Allah e trud va vidjeti, a Poslanik Njegov i vjernici, i vi ete biti vraeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa e vas o onome to ste radili obavijestiti (9/IO.SJ. Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li e ih Allah kazniti ili e im oprostiti. - A Allah sve zna i mudar je (9/106). A oni koji su damiju sagradili da bi tetu nanijeli i nevjerovanje

osnaili i razdor meu vjernike unijeli, pripremajui je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo prije borio, - sigurno e se zaklinjati: "Mi smo samo najbolje eljeli", - a Allah je svjedok da su oni pravi laz7jivci (9/107). Ti u njoj nemoj nikad namaz obaviti! Damija iji su temelji, ve od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista vie zasluuje da u njoj obavlja namaz. U njoj su ljudi koji vole da se esto peru, a Allah voli one koji se mnogo iste r9/10BJ. 14

Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u elji da Mu se umili - ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru dehennemsku srui? - A Allah nee ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini (9/I09J. Zgrada koju su oni sagradili stalno e unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. - A Allah sve zna i mudar je (9/tzoJ. Ova cjelina opisuje islamsko drutvo toga vremena, a u vrijeme borbe na Tebuku, predstavlja razne vjernike grupe koje su ukljuene u opi organski sastav islamskog drutva, uz iznoenje osobina i djela svake te grupe. U desetom duzu detaljno smo govorili kod predoenja ove sure o historijskim uzrocima u kojima su nastali ovi brojni vjerniki nivoi u muslimanskom drutvu u Medini. Ovdje emo se zadovoljiti poslijednjim pasusima tog objanjenja kako bismo ponovo predoili okruenja koja su okruivala ove brojne nivoe u jednom drutvu: 'Tvrdoglavi stav plemena Kurej prema islamu bio je glavna prepreka u irenju islama na Arabijskom poluotoku - Kurejije su imali glavnu rije u vjerskim pitanjima na Poluotoku - uza sve druge ekonomske, politike i knjievne utjecaje - pa je njihov stav prema novoj vjeri u ovako tvrdoglavom obliku bio uzrok odbijanja Arapa irom Poluotoka da prihvate islam ili, u najmanju ruku, bio je uzrok neodlunosti i ekanja da se razbistri situacija i rijei sukob izmeu Kureja i ovog Vjerovjesnika, njihovog sina. Meutim, kada je osloboenjem Mekke pokoreno pleme Kurej, a poslije toga pokoreni su Hevazin i Sekif u Taifu,

dok su tri jaka jevrejska plemena u Medini konano obuzdana deportiranjem Benu Kajnuka'a i Benu Nadira u Siriju, a Benu Kurejza uniteno, dok se Hajber na kraju sam predao, tada je otklonjena i prepreka da ljudi u skupinama prihvate islam i da se on rairi na cijelom Arabijskom poluotoku u toku samo jedne godine. Meutim, ovo horizontalno irenje islama nosilo je sa sobom sve one simptome i pojave koje su bile prisutne u ovom drutvu poslije pobjede na Bedru- ali sada jo ire - nakon to se ovo drutvo gotovo oslobodilo toga pod utjecajem dugotrajnog i neprestanog odgoja u toku sedam godina poslije velike Bitke na Bedru. Meutim, da se medinsko drutvo u cijelosti nije preobrazilo u vrstu bazu ove vjere, postojala bi velika opasnost od ovog horizontalnog i brzog irenja islama na Arabijskom poluotoku. Allah 15

je taj koji je ovo planirao i bio mu u zatiti. On je pripremio skupinu sastavljenu od prvih muslimana, muhadira i ensarija, da bude pouzdana baza ove vjere poslije relativnog irenja islama nakon pobjede na Bedru, kao to je Uzvieni u cijelosti pripremio medinsko drutvo da bude ova pouzdana baza nakon breg i jaeg irenja islama koje je nastupilo poslije osloboenja Mekke. Allah najbolje zna kako e uraditi sa Svojom Objavom. Ova slabost koja se pojavila bila je na dan Hune jna, o kojoj Kur'an u suri Et-Tewbe kae: Allah vas je na mnogim bojitima pomagao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnotvo vae zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju pustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao i one koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za nevjernike (9/25-26). Uzrok ovome porazu na poetku bitke su dvije hiljade putenih zarobljenika koji su prihvatili islam na Dan osloboenja Mekke, a zatim sa deset hiljada medinskih boraca koji su oslobodili Mekku izali na Hunejn. Ove dvije hiljade - sa deset hiljada boraca - poremetili su ravnoteu u redovima. Ovome treba dodati i faktor iznenaenja od strane Hevazina, jer svi muslimanski borci nisu pripadali onoj vrstoj bazi koja je prola kroz kolu odgoja i prilagoavanja u vremenu izmeu Bitke na Bedru i osloboenja Mekke.

Neto slino ovome desilo se i za vrijeme Bitke na Te buku. I to je bio rezultat ovog horizontalnog, brzog irenja islama kada su ga mnogi u skupinama prihvatili iji su vjerniki i organizacioni nivoi nepouzdani. Ove pojave i simptomi o kojima govori sura Et-Tewbe traili su ovu odvojenu dugaku kampanju, stilski raznorodnu, nato smo ve ukazali u odlomcima kao primjerima za svaki dio sure."l U svjetlu ovog saetog objanjenja mi moemo nastaviti sa detaljnim izlaganjima tekstova ove cjeline. V. duz X, str.l00.-101. 16

Beduini su najvei nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je (9/97). Ima beduina koji ono to daju smatraju nametom. I jedva ekaju da vas nesree stignu - neka njih pogodi nesrea/ A Allah sve uje i sve zna (9/9BJ. A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono to daju put da se Allahu priblie i da Poslanikove blagoslove zaslue. To im k zaista, dobro djelo, Allah e ih sigurno milou Svojom obasuti, jer Allah prata i samilostan je <9199). Ovdje se poinje opisom Arapa beduina. Neka njihova plemena su bila nastanjena oko Medine i ona su imala odluujuu ulogu u napadu na Daru' l islam u Medini prije nego to su ta plemena primila islam. Kada su primili islam, stanovnici tih plemena su openito bili svrstani u dvije grupe o kojima se govori u ovim ajetima. Kazivanje o tim dvjema grupama cjelovito je pravilo koje govori o prirodi beduina. Beduini su najvei nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je r9/97J. Ovaj termin koji nosi ope znaenje daje vrsti ili stalni opis koji se odnosi na beduine i beduinski ivot. Taj ivot kod beduina prouzrokavao je da su oni najvei nevjernici i najgori licemjeri pa, prema tome, oni i ne znaju odredbe koje je Allah objavio Svome Poslaniku. Razumljivo je da neznanje beduina o Allahovoj objavi Resulullahu proistie iz uvjeta njihova ivota, grubosti koja se javlja takoer u njihovoj

prirodi, iz udaljenost od spoznaje i pridravanja granica odredaba, proistie iz materijalnog osjeaja koji kod njih ini da materijalna vrijednost bude dominirajua, premda ih vjerovanje odvraa od te prirode, uzdie ih iznad te vrijednosti i dovodi ih na svijetli i daleko vii horizont iznad tog osjeaja. Brojna kazivanja navode se o sirovosti beduina. O tome Ibni Kesir u svom tefsiru kae: "E'ame istie, prenosei od Ibrahima koji kae: Jedan beduin sjede kod Zejda ibni Suhana, dok je Zejd ibni Suhan razgovarao sa ashabima. Suhan je ranjen u borbi na "Nehavendu". Primijetivi njegovu ranjenu ruku, ovaj beduin dodade: "Boga mi, tvoje kazivanje me oduevljava, ali tvoja ruka izaziva sumnju kod mene." Ovaj Zejd upita beduina: "ta je to to kod tebe izaziva moja ruka?" Ovaj odgovori: "Eto to 17

je tvoja lijeva ruka, a ja ne znam, Boga mi, da li se odsijeca desna ili lijeva!?" Na to e Zejd ibni Suban rei: '1stinu je rekao Allah i Njegov Poslanik," da su "beduini najvei nevjernici i najgori licemjeri i razumljivo je to ne poznaju propise koje je Allah Svome Posla niku objavljuje (9/97). Imam-i Ahmed prenosi senedom od Abdurahmana ibni Mehdija Sufjana - Ebi Musaa - Vehba ibni Mune beha- Ibni Abbasa od Vjerovjesnika (alejhi's-selam) koji je rekao: "Ko ivi u pustinji postaje grub, ko ide u lov nemaran je, a ko odlazi do vladara ini smutnju." Poto je ova grubost i okrutnost prisutna meu beduinima, to Allah nije izmeu njih uzeo nijednog za poslanika, nego je poslanstvo upuivao stanovnicima gradova, kao to Uzvieni kae: A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima Smo objave objavljivali (12/109). Kada je jedan beduin dao hediju Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , Vjerovjesnik mu je uzvratio dvostruko, kako bi ga zadovoljio, poprativi to rijeima: "Nastojao sam da ne primam poklone od drugih do od Kurejevia, Seka:fija, ensarija ili Dusija, jer su ovi nastanjivali gradove: Mekku, Taif, Meinu i Jemen. Oni su prijatniji etiki od beduina zbog prirode i okrutnosti samih beduina". Muslim prenosi senedom od Ebu Bekra ibni Ebi ejba i Ehu Kurejba koji su dotini hadis prenijeli od Ebu Usamea - ibni Numejra, ibni Hiama, njegova oca i Aie koja kae: "Jedna grupa beduina dola Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) i zapitala: Da li vi polju bite vau djecu? Vjerovjesnik kae:" Da." A oni na to uzvraju: "Boga mi, mi ne ljubimo." Tada Vjerovjesnik (alejhi's-selam) ree: "Ne znam, osim ako Allah od vas nije oduzeo milost."

Brojna kazivanja razotkrivaju prirodu grubosti i okrutnosti beduina koju su kao takvi ostali i poslije islama. Otuda nema nikakva uda da su oni bili najvei nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. Zbog dugog ivljenja u pustinji i pustinjskog ivota oni ispoljavaju grubost i okrutnost kad god pobijede neke druge narode, a kada budu pobijeeni, oni postaju licemjerni, pokvareni, ispoljavaju neprijateljstvo i ne pridravaju se odredaba zbog naina ivota u pustinji. A Allah sve zna i mudar je <9197). 18

Allah zna situaciju svojih robova, zna njihova svojstva i prirodu. On mudro postupa kod raspodjele nadahnua, osobenosti i spremnosti kod razvrstavanja ljudske rase, naroda i sredina. Poslije ovog glavnog i opeg opisa beduina dolazi osvrt na bazi izmjena koje je prouzrokovalo vjerovanje u duama ljudi, govori se o onome to je nastalo iz razliitosti srca kod kojih se pomijeala veselost i srca u kojima je i dalje ostalo nevjerovanje i licemjerstvo, a to je predstavljalo realnost u tadanjem muslimanskom drutvu. Ima beduina koji ono to daju smatraju nametom. I jedva ekaju da vas nesree stignu - neka njih pogodi nesrea! A Allah sve uje i sve zna (9/98). Moda se ovdje ubrzalo sa spominjanjem licemjera beduina prije nego vjernika koji su takoer bili meu beduinima, da bi se ti licemjeri povezali sa licemjerima koji su ivjeli u Medini o kojima je bilo rijei u prolom odlomku i povezala atmosfera kazivanja o licemjerima i jednim i drugim. Ima beduina koji ono to daju smatraju nametom (9/98). Beduin je primoran da daje jedan dio svog imetka na ime zekjata i borbe koju vode muslimani formalno ispoljavajui islam kako bi mogao uivati sve odlike ivota u muslimanskom drutvu i muslimana, poto muslimani imaju vlast na Arabijskom poluotoku. On to to dijeli smatra nametom i gubitkom. On to daje sa prijezirom, a ne kao pomo borcima mudahidima niti iz ljubavi da pobijedi islam i muslimani. I jedva ekaju da vas nesrea stigne (9/98).

Oni iekuju kada e nesrea zadesiti muslimane. ele da se muslimani ne vrate zdravi iz borbe. Ovdje se u tekstu uri da se izlije prokletstvo na njih od strane Allaha, a prokletstvo od Allaha znai, da e se smisao te dove odraziti na njima. To prokletstvo glasi: Neka njih pogodi nesrea (9/98). Kao da nesrea ide u krug i kada ih zadesi, nee ih mimoii, nee ih zaobii. Ovo je otjelovljenje znaenja koje se urezalo u dogaaj ovog znaenja i koje ga oivljava.2 A Allah sve uje i sve zna (9/98). V. poglavlje Et-Tahlilu'l-hissijju we't-tedisinu u djelu Et-taswiru'l-fenni fi'l-Qur'an. 19

uvenje i znanje odgovaraju ovdje atmosferi isekivanja zla neprijateljima muslimanskog drutva i nosiocima lecemjerstva koje kriju u sebi da se ne o bjelodani, a Allah sve uje ta oni kau, On sve zna ta ine javno i ta preuuju. Ovdje se javlja i druga grupa ija srca proima veselost imana. A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono to daju put da se Allahu priblie i da Poslanikove blagoslove zaslue. To im je, zaista, dobro djelo, Allah e ih sigurno milou Svojom obasuti, jer Allah prata i samilostan je (9/99). To je vjerovanje u Allaha i Sudnji dan. To vjerovanje potie kod ove grupe da dijeli, da se ne plae drugih ljudi, da ne prkose pobjednicima, da ne uzimaju u obzir zaradu i gubitak ovoga svijeta. Ova grupa vjernika u Allaha i budui svijet tei da ih ono to oni dijele priblii Allahu, trai da se slijedi poziv Vjerovjesnika i ono to ukazuje na njegovo (alejhi' s-selam) zadovoljstvo, da se slijedi ono to je prihvaeno i primljeno kod Allaha, emu Vjerovjesnik poziva vjernike koji vjeruju u Allaha i budui svijet, poziva one koji dijele u cilju pribliavanja Allahu i sticanja Njegova zadovoljstva. Radi toga u kontekstu se ubrzo potvruje da je njihovo pribliavanje Allahu primljeno . ... to im je, zaista, dobro djelo. (9/99). Obavjetava ih o lijepoj poslijedici koja je obeana od Allaha da e se uistinu dogoditi. Allah e ih sigurno milou Svojom obasuti (9/99).

Ovdje se milost uprizoruje kao da je ona neka kua u koju oni ulaze i koja im daje mjesto. To je nasuprot uprizorenja nesree koja e zadesiti drugu grupu, onu koja smatra nam etom ono to dijeli i koja eli vjernicima nesreu. Allah prata i samilostan je (9!99J. On prima pokajanje. On prima ono to se dijeli. On oprata grijehe. On je samilostan prema onima koji ele samilost 20

Poslije kategorizacije beduina openito, u kontekstu se nastavlja i kategorizacijom cijelog drutva, bilo ono civilizirano ili beduinsko, drutvo koje se dijeli dijeli na etiri vjernike kategorije: muhadire i ensarije i one koji su ih slijedili inei dobro, licemejere koji ine licemjerstvo, stanovnici Medine i beduini, one koji su pomijeati dobra i loa djela i one koji se nadaju Allahovoj presudi za djela koja su uinili. Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i oni su zadovoljni Njim e; za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh (9/100). Medu beduinima oko vas .ima licemjera, a ima ih i medu stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni - ti ih ne poznaje, ali ih Mi poznajemo. Njih emo na dvostruke muke staviti, a zatim e biti u veliku patnju vraeni (9/WV. A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su djela dobra s drugim koja su rava izmijeali, njima e, moe biti, Allah oprostiti jer Allah prata i samilostan je (9/102). Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini, i pomoli se za njih, molitva tvoja e ih zaista smiriti. - A Allah sve uje i sve zna (9/103). Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata milostinje i da je samo Allah Onaj koji prata i da je On milostiv?! (9/104). I reci: 'Trudite se! Allah e trud va vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ete biti vraeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa e

vas o onome to ste radili obavijestiti" (9/10SJ. Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li e ih Allah kazniti ili e im oprostiti. - A Allah sve zna i mudar je (9/106). Uoljivo je da su ova kategoriziranja objavljena u ovim aje tima nakon povratka muslimana iz borbe na Tebuku, nakon ispriavanja licemjera koji su izostali iz borbe, vjernika koji su takoder izostali iz borbe bez obzira ko se ispriao iskreno i onih koji su se vezali o stub damije i ostali tako dok ih nije odrijei o Vjerovjesnik (alejhi' selam) , zatim i onih koji nisu uope pokuali iznijeti ispriku u nadi da e Allah primiti njihovu iskrenu teobu, a to su bila ona trojica koja su izostala i nisu izala u borbu i o kojima nije dat nikakav sud sve dok im Allah nije oprostio i primio njihovu teobu, o emu 21

e takoder biti rijei. Grupa ovih predstavlja slojeve ljudi okupljenih oko poziva u islam na Arabijskom poluotoku nakon borbe na Tebuku. Allah (Uzvieni) otkrio je Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) sve ono to se deava u zemlji ovog pokreta, sve to je na njoj i u njoj, ukazao je na one koji su iskreni vjernici i koji su se Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) pridruili. Ovo je konano kompletno otkrivanje koje je dato pri kraju ovog kruenja u prvo vrijeme ove vjere, u prvoj njenoj domovini prije nego to je poeo poziv i prije nego je upuen na sve strane nosei opi proglas vjere: da se ljudi klanjaju samo Allahu , da se ovjek oslobodi na cijeloj Zemlji robovanja i oboavanja ovjeka u raznim formama i oblicima. Islamskom pokretu morala bi se otkriti zemlja te borbe onda kada taj pokret krene, moralo bi se otkriti sve to je na Zemlji i u Zemlji kako bi nosioci tog pokreta znali na svakom koraku gdje e spustiti svoja stopala. Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh (9/IOOJ. Ova vrsta muslimana, a oni su tri grupe: prvi muslimani, muhadiri i ensarije i svi oni koji su ih slijedili i inili dobra djela, predstavljala je vrstu bazu muslimanskog drutva na Arabijskom poluotoku poslije osloboenja Meke. O tome smo ranije govorili u desetom duzu u predgovoru ove sure. 3 To je pravilo koga se dralo ovo drutvo u svim

potekoama kao i blagostanju. Iskuenja blagostanjem su brojna i ona mogu biti tea i sloenija od iskuenja nevoljom. Pod pojmom prvi muhadiri skloni smo istai da su to bili oni koji su iselili prije borbe na Bedru kao i te prve ensarije do Bedra. Oni koji su ih slijedili inei dobra djela, na koje aludira ovaj tekst - a to je ono to se stvarno zbilo za vrijeme borbe na Tebuku - jesu oni koji su slijedili put prvih muhadira i ensarija, vjerovali kao i oni, bili iskuavani nesreama i belajima kao i oni, poslije toga. To su oni iji se nivo vjerovanja izdigao na nivo ovih prvih muslimana, premda tim prvima preostaje prednost jer su V. duz X, str. 100-101. 22

oni njih pretekli u tekom vremenu koje se zbilo prije Bedra, a to su, naravno, najtei periodi. Navode se brojna kazivanja o tome ko su ti prvi muhadiri i ensarije. Neki kau da su to oni koji su iselili i oni koji su pruali pomo prije borbe na Bedru. Drugi kau da su to oni koji su klanjali okreui se dvjema kiblama. Trei kau da su to oni koji su bili uesnici u Bitki na Bedru, a etvrti, to su oni koji su iselili i koji su pruali pomo prije dogaaja na Hudejbijji. Ima i onih koji kau da su to uesnici u zakletvi Ridvan. Mi mislimo - a nae miljenje gradimo na periodima izgradnje muslimanskog drutva iji su slojevi vjerniki - da je to ono to mi smatramo, a to smo ranije istakli da je najvjerovatnije, a Bog najbolje zna. Moda bi bilo lijepo da se ovdje zadrimo na nekim pasusima ranije iznijetim i izloenim u desetom duzu koji se odnose na faze izgradnje muslimanskog drutva i formiranja njegovih vjernikih slojeva, kako bi bilo to pred oima itaoca ovog duza bolje i jasnije da bi ta istina bila to blie njemu kako bi mogao pratiti u tom svjetlu taj konani opis tog drutva u ajetima s kojima se ovdje suoavamo; bolje da nego da ga upuujemo na proli duz. "Islamski pokret roen je u Mekki u velikoj prepirci. Dahilijjet, predstavljen Kurejijama, nije ak ni osjetio stvarnu opasnost koja mu prijeti od poziva Nema Boga osim Allaha a Muhammed je Boiji Poslanik i od revolucije koja predstavlja opasnost za svaku vlast na Zemlji koja tu vlast ne crpi iz Allahove vlasti i, konano, od pobune protiv tiranije na Zemlji i bijega od toga ka Allahu, zatim ozbiljne opasnosti od novog organskog dinaminog okupljanja koje je nastalo sa ovim pozivom pod

rukovoenjem Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) . Ovo okupljanje je od samog poetka u pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku i ono se buni i naputa rukovodstvo dahilijjeta, predstavljeno Kurejom, i prilikama koje su vladale u ovom dahilijjetu. Dahilijjet, predstavljen Kurejom, u poetku nije osjetio ovu opasnost sve dok nije pokrenuo rat protiv ovog novog poziva, novog okupljanja, novog rukovoenja, kome je uzvratio sa svim to je posjedovao u svome tobolcu, vrijeanjem, spletkama, klevetama, varkom ... Dahilijjet je ustao da se brani od opasnosti koja ugroava njegovo bie sa svime onim ime se brani organizam od smrti. Ovo je prirodno. Od ovoga nema odstupanja. Sve to poiva na pozivu pokoravanja samo Allaha, a u drutvu dahilijjeta to je poivalo na iskazivanju Boanstva 23

robova robovima, sve to je predstavljeno novim pozivom u novom pokretu okupljanja koji slijedi novo rukovoenje i suoava se sa starim dahilijjetskim okupljanjem je sueljavanje suprotnog sa suprotnim. Tada je svaka jedinka u novom islamskom drutvu bila izloena ponienju, vrijeanju i podvalama svih vrsta., sve do izopavanja u mnogim sluajevima. Od tada se svako ko je prihvatio Kelime-i ehadet i izgovorio da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, zatim pristupio tek roenom islamskom okupljanju, i prihvatio vlast novog rukovodstva, zavjetovao se Allahu i pripremio da podnese ponienja, uvrede, glad, deportaciju, kaznu i smrt naao u najteim mukama u nekim situacijama. Tako je u islamu formirana vrsta. baza od najvrih elemenata. u arapskom drutvu. Oni, pak, koji nisu mogli podnijeti i oduprijeti se ovom pritisku, oni su napustili islam i ponovo se vratili u dahilijjet. Istina, ovakvih nije bilo mnogo. Odranije je sve bilo poznato i otkriveno. Samo su odabrani, hrabri i izvanredne konstitucije prelazili iz dahili.iieta u islam i gazili opasnim, trnovitim i uasnim putem. Allah je odabrao prve muslimane, muhadire, medu tim rijetkim i posebno nadarenim elementima da ine tu vrstu osnovu vjere u Mekki, a poslije toga i u Medini sa prvim muslimanima, ensarijama, koji, iako se na samom poetku nisu uzdizali kao muhadiri, ipak, njihova prisega Poslaniku (alejhi' s-selam) , (prisega na Akabi) ukazuje da oni imaju vrst karakter, dovoljan za prirodu ove vjere. Ibni Kesir u svom tefsiru kae: Priao je lbni Ka'b Kurezi i drugi: Abdullah ibni Revvaha (Allah bio njime zadovoljan) je rekao Boijem Poslaniku (alejhi' s-selam) (u noi Akabe) :

"Uvjetuj za svoga Gospodara i za sebe to god hoe", a Poslanik je tada rekao: "Od vas traim za svoga Gospodara da Mu se pokoravate i da Mu nita ne pridruujete, a za sebe da se obaveete da ete me braniti kao to branite svoj imetak!" Tada oni rekoe: "ta mi kao nagradu dobijamo ako to izvrimo?" Poslanik im je odgovorio: "Dennet", a oni su uglas rekli: "Unosna trgovina, ne povlaimo obeanje niti raskidamo ugovor!" Ensarije, koje su poloile prisegu Boijem Poslaniku iza koje nisu oekivali nita. osim Denneta., rekoe da oni nee ustuknuti niti e prihvatiti da Poslanik ustukne, a znali su da tu prisegu polau na neto to nije nimalo lahko, jer su bili uvjereni da iza njih stoje Kurejije i svi Arapi koji e na njih pucati i da poslije ovog potpisivanja oni nikada nee ivjeti u miru sa dahili.ijetom koji se uvrstio oko njih na Poluotoku i u njihovoj sredini u Medini. 24

Ensarije su bile svjesne koliko e kotati ova prisega, kao to su znali da im za sve ovo nije na ovom svijetu nita obeano - ak ni pobjeda, a ni vlast - osim Denneta. Meutim, ovo ukazuje koliko su oni svega toga bili svjesni i koliko su to eljeli. Nema sumnje da oni - uz muhadire koji su sazidati ovo zdanje i uradili ovu pripremu - pripadaju toj vrstoj osnovi muslimanksog drutva koje je nastalo u prvim danima islama u Medini. Meutim, medinsko drutvo nije ostalo ovako isto i odano islamu. Mnogi su - u njaveem dijelu utjecajni ljudi u svome narodu - kada se islam pojavio i proirio u Medini bili prinueni da pod zatitu uzmu svoj narod, kako bi sauvali svoje mjesto meu njima. Kada je dolo do Bitke na Bedru, jedan od ovih, po imenu Abdullah ibni Ubejj ibni Selul, rekao je: "Ovo je dogaaj koji usmjerava", i prihvatio islam - licemjerno. Bilo je i onih koje su valovi ponijeli i koji su prihvatili islam ugledajui se na druge iako nisu bili licemjeri - a koji jo nisu bili upueni u islam niti opeaeni njegovim peatom, to je dovelo do ljuljanja u zgradi medinskog drutva iji uzroci lee u razliitim nivoima iste vjere. Ovdje je jedinstveni odgojni kur' anski program pod rukovoenjem Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) poeo da radi svoj posao meu ovim novopridolim muslimanima. Aktivnosti su takoer usmjerene i na obnavljanje skladnosti izmeu ideolokih i moralnih nivoa za razne elemente koji su uli u tijelo ovog novoroenog drutva. Kada se vratimo medinskim surama po njihovom priblinom

redoslijedu Objave -, vidjet emo veliki trud koji je uloen u proces novog i neprestanog pribliavanja razliitih elemenata u muslimanskom drutvu. Posebno kada imamo u vidu da su oni stalno pristizali u ovo drutvo - bez obzira na pokuaje Kurejija da to zaustave i posiju razdor meu arapskim plemenima na Poluotoku i na pokuaje Jevreja da neprijatelje islama potaknu na borbu protiv muslimana, nove vjere i novog okupljanja - tako da se osjetila stalna potreba za ovim procesom pribliavanja i prilagoavanja koga ne treba zapostaviti ni jednog momenta. I pored ovoga truda, s vremena na vrijeme - posebno u periodu tekoa - znaci slabosti, licemjerstva, neodlunosti, krtarenja sa ivotom i kapitalom i uplaenost u sueljavanju sa opasnostima su bili vidljivi. Posebno kada je rije o simptomu nepoznavanja vjere koja regulira odnose izmedu muslimana i njihovih roaka, sljedbenika politeizma. Kur' anski tekstovi u slijedu kur' anskih sura otkrivaju nam prirodu ovog simptoma kome je Kur' an iznalazi o lijek svojim neuporedivim, Boanskim metodama. Ovdje navodimo neto od toga, radi ilustracije: 25

Meutim, taj temelj muslimanskog drutva u Medini i dalje je u cijelosti bio zdrav jer se drutvo u osnovi oslanjalo na tu vrstu bazu prvih muslimana, muhadira i ensarija koji su stajali licem u lice prema svim simptomima, pojavama, a ponekad i potresima izlaui se opasnostima koje su dolazile od ovih novoobraenih muslimana ije pribliavanje, prilagoavanje, sazrijevanje i uvezivanje jo nije bilo dovreno. Malo pomalo i oni su uvezani sa bazom tako da je sve manji broj onih koji su slaba srca, neodluni, licemjerni i uplaeni u ijim duama uenje islama jo nije bilo jasno na osnovu koga bi uspostavljati svoje odnose sa drugima. Islamsko drutvo je neto prije nego je osloboena Mekka bilo dosta, moda i potpuno homogeno, zahvaljujui jakoj bazi, prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama, i najblie onom modelu kome tei i sam Boanski odgojni program. U ovom drutvu su i dalje bile razliite snage koje je proizveo sam vjerski pokret. Tada se izdvajaju grupe vjernika sa snagom srazmjerno uloenom trudu u pokretu, pretei i nepokolebljivosti. Izdvojeni su prvi muslimani, muhadiri i ensarije, zatim uesnici Bitke na Bedru, uesnici prisege na Hudejbiiji, oni koji su davali priloge prije osloboenja Mekke i lino se borili ... Kur' anski tekstovi, Poslanik ovi hadisi i opa situacija u muslimanskom drutvu potvruju postojanje ovih snaga koje je proizveo vjerski pokret i ukazuju na njih. Meutim, razlikovanje ovih grupa s razliitim nivoom vjerovanja koje je proizveo islamski pokret nije bilo prepreka pribliavanju vjerskih nivoa i koordiniranju i harmoniziranju u medinskom drutvu prije osloboenja Mekke i zakopavanju mnogih potresajuih bolesti u redovima

drutva, mnogih slabosti, krtarenja ivotom i kapitalom, nepoznavanju vjere, licemjerstvu ... toga drutva, tako da je mogue medinsko drutvo u cijelosti smatrati islamskom platformom. Meutim, kada je osloboena Mekka osme godine po hidri i kada su se Hevazin i Sekif iz Taifa predali - a to su dvije posljednje velike snage poslije Kureja na Arabijskom poluotoku -, to je dovelo do toga da su mnoge skupine dobrovoljno prihvatile islam koje su bile na razliitim stepenima i nivoima imana. Meu njima su bili i oni koji su prezirali islam, licemjeri i oni koji su tjerani u pobjedonosni islam kao i oni ija je srca trebalo pridobiti a koji nisu poznavali injenice islama niti su mogli da se sjedine sa njegovom duhovnou ... " 26

Iz ovih izvo daka postaje nam sasvim jasno kakvo su mjesto zauzimali prvi muslimani, muhadiri, ensarije i oni koji su ih slijedili inei dobra djela da bi dostigli njihov vjerniki nivo i njihovo dinamiko iskuenje. Time spoznajemo stvarnost njihove preostale uloge u izgradnji ovog islamskog zdanja i njegova pretakanja u naunu realnost koji ostavlja jak trag u cijeloj ljudskoj historiji, kao to spoznajemo i istinu rijei Allaha (Uzvienog) o ovim ljudima: Allah je zadovoljan njima a i oni su zadovoljni njime (9/IOOJ. Allahovo zadovoljstvo njima je zadovoljstvo iza kojeg slijedi nagrada. Ono samo po sebi znai uzvieniju i plemenitiju nagradu, a njihovo zadovoljstvo Allahom jeste i pouzdanje u Njegovu mo, lijepo miljenje o Njegovoj odredbi, zahvala na Njegovim blagodatima i strpljenje na Njegovim iskuenjima. Izraz koji znai zadovoljstvo, ovdje i svugdje, zrai atmosferom punog, sveobuhvatnog, uzajamnog i obilatog zadovoljstva, koje dolazi i koje proistie izmeu Allaha (Uzvienog) i ove grupe Njegovih odabranih i istih robova. To zadovoljstvo podie ovu grupu istih ljudi kako bi razmijenili svoje zadovoljstvo sa Allahom. On je njihov Uzvieni Gospodar, a oni Njegovi stvoreni robovi. To je stanje, to je neto, to je atmosfera koju ljudski izrazi ne mogu izloiti i definirati. To je neto to mirie, to rasvjetljava i rastupljuje kroz kur'anski tekst duhom koji gleda naprijed, srcem koje je otvoreno i osjeajem koji spaja. To je stalno njihovo stanje sa njihovim Gospodarom. Allah je zadovoljan njima i oni su zadovoljni Njime (9/100) . Ovdje njih iekuje znak zadovoljstva. Za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje e rijeke

tei, i oni e vjeno i za uvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh (9/IOOJ. Kakav drugi uspjeh moe biti poslije ovog uspjeha? To je neto velianstveno. To je jedan nivo. Nasuprot njega stoji drugi: Meu beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i meu stanovnicima M edine, koji su u licemjerstvu spretni - ti ih ne poznaje, ali ih Mi poznajemo. Njih emo na dvostruke muke staviti, a zatim e biti u veliku patnju vraeni (9/JOV. 27

Ranije je bilo govora i razotkrivanja licemjera openito, bili oni iz Medine ili bili beduini, doim se ovdje govori o posebnoj vrsti licemjera, vjetoj u licemjerstvu, uvjebavanoj u tome, ustrajnoj i buntovnoj, tako da je njihovo licemjerno djelo ostalo nepoznato ak i Vjerovjesniku (alejhi' sselam) pored njegove smjelosti i iskustva. Kako se to desilo? Allah (Uzvieni) potvruje da se ova grupa ljudi nalazi i meu stanovnicima Medine i Arapima koji okruuju Meinu, da bi time umirio Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i vjernike zbog spletke ove potajne spletkaroke vjete grupe. Allah upozorava ove vjete spletkaroe u licemjerstvu da ih On (Uzvieni) nee tako ostaviti, nego e ih kazniti dvostrukom kaznom na ovom i buduem svijetu. Ti ih ne poznaje ali ih Mi poznajemo, njih emo na dvostruke muke staviti, a zatim e biti u veliku patnju vraeni (9/10V. Kazna dva puta na ovom svijetu mogla bi se protumaiti, prvo, da je to kazna nemira koja e ih snai otkrivanjem onoga to oni rade u islamskom drutvu, zatim kazna smrti dok ih meleki, uzimajui im due, udaraju po licima sa svih strana, ili da se kazna odraava u gubicima koji e ih zadesiti sa muslimanskom pobjedom i nadvlaivanjem, zatim kazna straha, da se ne otkrije njihovo licemjerstvo i njihovo izbjegavanje dihada. Allah najbolje zna. Izmeu ova dva oprena nivoa imaju jo dva nivoa koja su smjetena izmeu njih, a prvi je: A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su djela dobra s drugim koja su rava izmijeali, njima e, moe biti, Allah oprostiti jer Allah

prata i samilostan je (9/102). Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini, i pomoli se za njih, molitva tvoja e ih zaista smiriti. -A Allah sve uje i sve zna (9/103). Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata milostinje i da je samo Allah Onaj koji prata i da je On milostiv?! (9/I04J. 28

I reci: 'Trudite se! Allah e trud va vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ete biti vraeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa e vas o onome to ste radili obavijestiti" (9/10SJ. Allah je naredio Svome Poslaniku da preduzme odreene mjere prema ovoj grupi. Ovo znai, kako to izgleda, da je ta grupa bila lino poznata Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) . U jednoj verziji stoji da su ovi ajeti objavljeni stvarno u vezi sa jednom odreenom grupom, a to su oni koji su izostali iza Vjerovjesnika za vrijeme borbe na Tebuku, zatim osjetili kako ih titi i pritiskuje grijeh, priznali svoj grijeh i nadali se da e im biti oproteno. Bilo je i drugih koji su izostali iz borbe, a to je bio prljav posao, zatim bilo ih je i takvih koji su se kajali i oekivali oprost, a to je pozitivno djelo. Ehu Dafer ibni Derir Taberi kae: "Prenio mi je Husejn ibni Fered da je on uo u nizu od Ehu Muaza Ubejda ibni Selmana i Dahaka koji kae o ajetu: A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su djela dobra s drugim koja se rava izmijeali (9/102J, objavljeno o Ehu Lu babi i njegovim saputnicima koji su izostali iza Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) u vrijeme borbe na Te buku. Kada se Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) povratio iz ove borbe i bio nadomak Medine, pokajali su se ovi to su izostali iza Vjerovjesnika i govorili: "Da ostanemo u hladu i uivanju mi i ene, a Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) u borbi i u nevolji! Tako nam Allaha, mi emo se svezati za stubove, neemo se osloboditi sve dok nas Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) ne odrijei, pusti i kazni nas!" Svezali su se za stubove i tako ostali tri dana vezani. Kada je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) pristigao iz

ove borbe, otiao je u damiju gdje je i prolazio i tamo ih primijetio. Upitao ih je ta je to s njima, pa je neko rekao: 'To su Ehu Lubabe i njegovi saputnici, koji su izostali iza tebe, Boiji Poslanie. I eto, oni su uradili to to vidi. Obavezali su se zaklinjui se Allahom da se nee odrijeiti od stubova sve dok ih ti ne odrijei." Na to Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) dodade: "Ja ih neu osloboditi i odrijeiti sve dok mi ne bude nareeno da ih oslobodim, niti u ih ispriati dok im Allah ne oprosti i ispria. Sami su eljeli da ne uestvuju sa muslimanima u borbi." Tada je objavljeno. A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali ... i njima e, moe biti, Allah oprostiti f9/J02J. Ovo moda je kao dunost da e Allah uiniti pa ih je Vjerovjesnik oslobodio i ispriao. Navode se i brojna druga kazivanja, izmedu ostaloga: da je ovo objavljeno samo radi Ehu Lubabe zbog onoga to se dogodilo u borbi sa plemenom Beni Kurejza kada je on njih upozorio ta se eli uraditi njima, 29

a to je da e biti poklani, pokazujui na svoj vrat. Ovo je daleko od istine. Gdje su ti dokazi koji kazuju ta se desilo sa plemenom Beni Kurejza? Neki kau daje to objavljeno u vezi sa beduinima. lbni Derir povodom ovih svih kazivanja i verzija kae: "Najtanije rijei od svih ovih kazivanja su rijei onoga koji kae da je ovaj ajet objavljen povodom onih kojih priznaju grjeke za svoja djela a to su oni koji su izostali iza borbe s Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) , koji nisu ostili u borbu s njim, nisu izali u borbu sa Biznatijcima koja se dogodila na Te buku i da je meu onima o kojima je ajet objavljen bio i Ebu Lu babe." "Mi mislimo da je to najvjerovatnije jer Uzvieni Allah kae: A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali (9/102) gdje se govori o priznavanju svojih grijeha od strane jedne grupe meu onima koji su priznali svoj grijeh i koji su se vezali za stub u tvravi Kurejza, osim Ebi Lubabe. I ako je to tako pa Allah (Uzvieni) govori o tome u rijeima a ima i drugih koji su grijehe svoje priznali (9/I02J, priznajui svoje grijehe kolektivno, proistie da oni koje je Allah tako opisao nije bio pojedinac nego druina. Prema onome to prenose historiari i komentatori, tamo nije postojala druga grupa do grupa koja je izostala iz borbe na Tebuku, pa bi bilo tano ono to mi kaemo o tome, a to je da je meu njima bio Ebu Lubabe. Ovo zakljuujemo na osnovu dokaza onih koji se osvru i komentariu ovaj sluaj," zakljuuje Ibni Derir. Poto je Allah (Uzvieni) spomenuo osobinu ove grupe ljudi koji su izostali iz borbe i koji su se ispriavati traei oprost, Allah je to popratio rijeima: njima e, moe biti, Allah oprostiti , jer Allah prata i samilostan

je (9/I02). Ili kako kae lbni Derir: Moda u Allahovim rijeima znai obavezu, to je nada da e odgovoriti pozitivno Onaj (Uzvieni) koji ima pravo na to. Zatim priznavanje grijeha na ovaj nain i osjeaj pritiska je dokaz da je srce ivo i osjetljivo, a svaka teoba, nadati se je, da e biti primljena. Oprost stie od Onoga koji je samilostan i koji prata. Allah je primio njihovo pokajanje i oprostio im. Tada je Allah rekao Svome Poslanik u (alejhi' s-selam) : Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini, i pomoli se za njih, molitva tvoja e ih zaista smiriti. - A Allah sve uje i sve zna (9/103). Taj osjeaj koji je izazvao kajanje i pokajanje u tim srcima bio je vaan i unio je smirenost u koju se izlijeva nada i time otvaraju vrata molbe 30

i nade, mada je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) , dok vodi borbu, odgaja Ummet i gradi sistem, bio odluan u vezi sa njihovim pitanjem oekujui da pristigne naredba od strane njegova Gospodara o ovima koji su izostali iz borbe. Ibni Derir kae, prenosei svojim senedom od Muhammeda ibni Sada, njegova oca, njegova amide, djeda i Abbasa ; kada je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) oslobodio Ehu Lubabu i njegove sauesnike.4 Ehu Lubabe i njegova dva sauesnika donijeli su materijalna sredstva kojima se raspolagali pred Vjerovjesnika i rekli: "Uzmi to od nas, podijeli to u ime nas i zamoli blagoslov za nas", dodavi, "potrai nam oprost i oisti nas." Na ovo je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) odgovorio: "Nita od toga ja neu uzeti dok mi ne bude nareeno." Tada je Allah objavio: Uzmi od dobara njihovih zekat da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini, i pomoli se za njih, molitva tvoja e ih zaista smiriti. r9/I03J. Time se htjelo rei: Trai oprost njihovim grijesima koje su poinili. A kada je objavljen ovaj ajet, Vjerovjesnik (alejhi's-selam) uzeo je jedan dio njihovih sredstava i podijelio u ime njih kao zekjat. Ovako je Allah uinio dobro prema njima kada je spoznao njihovu dobru namjeru, istinitost njihove teobe, pa je otuda i naredio Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da od njih uzme jedan dio njihove imovine i podijeli ga u ime njih i da moli za njih. To uzimanje sredstava od njih na ime zekjata znai puni osjeaj da se povraaju u kompletno lanstvo muslimanskog drutva, da oni preuzimaju svoje obaveze i snose terete i da ih nisu zanemarili niti odstupili od njih. U njihovom dobrovoljnom davanju zekjata ogleda se njihovo preiavanje, a u dovi Vjerovjesnika (alejhi' s-selam)

ini im se smirenost i stabilnost. A Allah sve uje i sve zna f9/103J. uje sve molbe, zna ta je u srcima, presuuje prema onome to uje i zna, presudom Onoga koji sve uje i sve zna. On Jedini presuuje ljudima, prima od njih njihovo pokajanje, prihvata njihovo davanje zekjata a Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) provodi ono to mu je naredio njegov Gospodar. Nita od toga ne ini od sebe. Da bi ovu istinu potvrdio Uzvieni Allah kae u slijedeem ajetu: Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata milostinje i da je samo Allah Onaj koji prata i da je On milostiv?! (9/I04J. U jednom rivajetu stoji da ih je bilo trojica, u drugom sedmerica, u treem deseterica, a da se trojica od njih nisu vezala za stub. 31

To je izraeno potvrdnim pitanjem, a to znai: Neka znaju da Allah prihvata pokajanje, da Allah prihvata sadaku, da Allah oprata, da je milostiv prema ljudima i da niko nema nikakva prava u ovome do Allah (Uzvieni) . "Boiji Poslanik, kada je odbio da oslobodi po svojoj volji one koji su bili vezani za stubove - a koji su izostali iz borbe, da ne uestvuju u borbi s njim i kada ih je ostavio ne primivi njihovu ponudu sadake, nakon Allahove naredbe da budu osloboeni - Vjerovjesniku je to dozvoljeno, da to sve on ini ne radi sebe (alejhi' s-selam) nego radi Allaha, da ih Muhammed ostavlja vezane, zatim oslobaa, prima ponuenu sadaku od njih itd. - po naredbi Allaha, kako kae lbni Derir. Na kraju, rijei su upuene onima koji su izostali iz borbe i koji se kaju. I reci: 'Trudite se! Allah e trud va vidjeti, a Poslanik Njegov i vjernici, i vi ete biti vraeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa e vas o onome to ste radili obavijestiti" (9/IOS). To je zbog toga to je islamski program - program vjere i rada. Rad potvruje vjeru. Rad je probni kamen istinitosti u traenju oprosta jer je to djelo koje se da primijetiti, kojeg vidi i Allah, Njegov Poslanik i vjernici. Meutim, ono to e se dogoditi na Sudnjem danu pripada Onome ko zna sve nevieno i vieno, Koji zna ta rade dijelovi tijela i ta se krije u grudima ovjeka. Kajanje i traenje oprosta nisu kraj kruenja nego rad koji prati kajanje i traenje oprosta, rad koji potvruje ili demantira te duhovne osjeaje, produbljuje ih ili kasnije drobi.

Islam je program realnog ivota. Islam se ne zadovoljava samo osjeajima i namjerama sve dok se to ne pretvori u realnu kretnju, a lijepa namjera nae svoje mjesto. Meutim, osjeaj i namjera sami po sebi nisu presudni za nagradu, nego se obraunava prema radu. Vrijednost rada to definira. Ovo je smisao hadisa: "Sva se djela mjere prema nijjetu ... ," tj. mjere se djelima, a ne samo nijjetom. Poslijednja grupa je ona koja nije odluila ta e biti s njom nego je svoje pitanje prepustila svome Gospodaru. 32

Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li e ih Allah kazniti ili e im oprostiti. - A Allah sve zna i mudar je (9/106). Ovo je poslijednja grupa od onih koji su izostali iz borbe na Tebuku, onih koji nisu bili licemjeri niti su traili izvinjenje da ne idu u borbu, niti grijenici koji su traili oprost. Ova grupa nije bila odluna ta da radi sa onim ta je uinila sve do objave ovog ajeta. Oni su prepustili ovo svoje pitanje Allahu, nisu ga oglaavali niti su ljudi znali ta e oni uraditi. Prenosi se da je ovaj ajet objavljen u vezi sa ovom trojicom koji su izostali iz borbe, tj. koji su odgodili oglaavanje svoga pokajanja i rjeenja njihova pitanja, a to su Murare ibni Rebia, Kab ibni Malik i Hilal ibni Umejje, to su oni koji su ostali kod kua ne odlazei u borbu na Tebuku iz lijenosti i sklonosti ka udobnostima i miru u hladu podnevne ege. Osim toga, oni su imali i neko pitanje koje je bilo vezano za Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) u kome e biti vie objanjenja u ovoj suri u slijedeeoj cjelini. lbni Derir prenosi svojim senedom od Ibni Abbasa: "Kada je objavljen ovaj ajet, Uzmi od dobara njihovih zekjat da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini (9/103), Vjerovjesnik je uzeo jedan dio njihova dobra, tj. dobra Ebu Lubabea i njegova dva druga, podijelio ga u ime njih, a ostala su ona trojica koji nisu postupili kao Ebu Lubabe niti su se vezali za stub, niti govorili bilo ta. O njima nema ni rijei o njihovoj isprici ... i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna (9/llBJ. To su oni o kojima Allah kae: Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li e ih kazniti ili e im oprostiti. - A Allah sve zna i mudar je (9/6). Tada su ljudi poeli govoriti: "Upropateni su!" jer o njima nema nikakve isprike.

Drugi su govorili: "Moda e im Allah oprostiti", pa su se nadali Allahovoj odredbi. Tako je bilo dok nije objavljen ajet: Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadirima, i ensarijama, koji su ga u tekom asu slijedili (9/117). To su oni koji su izali s njim u Siriju u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv (9/117). Zatim slijedi .. a i onoj trojici koja su bila izostala (9/118), tj. . onoj trojici koja su se nadala Allahovoj odredbi i o njima je objavljen oprost te je i njih obuhvatio, ali kao to stoji u Kur'anu i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna ... jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je (9/118). Ibni Derir takoer prenosi ovo svojim senedom od Ikrimea, Mudahida, Dahaka, Katadea i lbni Ishaka. Ova verzija je najprihvatljivija, a Allah zna najbolje. 33

Poto je pitanje ovih poslijednjih bilo neizvjesno, mi bismo voljeli da razgovor o tome odgodimo za kasnije kada bude bilo govora o tome u tekstu, ako Bog da. A oni koji su damiju sagradili da bi tetu nanijeli i nevjerovanje osnaili i razdor medu vjernike unijeli, pripremajui je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo prije borio, - sigurno e se zaklinjati: "Mi smo samo najbolje eljeli", - a Allah je svjedok da su oni pravi laz"ljivci (9/107). Ti u njoj nemoj nikad namaz obaviti! Damija iji su temelji, ve od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista vie zasluuje da u njoj obavlja namaz. U njoj su ljudi koji vole da se esto peru, a Allah voli one koji se mnogo iste (9/10BJ. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u elji da Mu se umili - ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru dehennemsku srui? - A Allah nee ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini (9/109). Zgrada koju su oni sagradili stalno e unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. - A Allah sve zna i mudar je <91110). Kazivanje o ''Mesdid-u-Dirar", damiji koja je namijenjena da tetu nanese, kazivanje je koje se manifestiralo u vrijeme borbe na Tebuku. licemjeri koji su podigli ovu damiju uoljiviji su medu svim ostalim licemjerima. Zbog toga je i posveen njima poseban osvrt nakon opeg

izlaganja o grupama ljudi u muslimanskom drutvu tada. Ibni Kesir istie u svom tefsiru da je bio povod objave ovih asnih ajeta jedan ovjek iz plemena Hazred koji se zvao Ebu Amir, Rahib. ivio je u Medini jo prije dolaska Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) u ovaj grad. U predislamskom periodu primio je kranstvo, itao djela sljedbenika Knjige i bio vrlo ugledan u svom plemenu. Kada je Vjerovjesnik (alejhi' sselam) doao u Meinu kao muhadir, muslimani se okupili oko njega, islam zadobio ugledno mjesto i Allah omoguio da muslimani pobijede na Bedru, zasvijetlilo je, bolje reeno zakrvavilo je oko Ebu Amira i on poinje 34

ispoljavati otvoreno neprijateljstvo prema muslimanima u Medini. Naputa Meinu i bjei u Meklm, sklanja se kod politeista Kurejevia, nagovara ih da povedu rat protiv Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i da sakupe sve Arape iz okoline Mekke koji prihvata njihov stav. U vrijeme borbe na Uhudu svi su oni uestvovali u toj borbi. Poznato je ta je tada bilo sa muslimanima. Allah je muslimane stavio na kunju i poslijedica je bila u korist bogobojaznih. Ovaj grijenik dao je da se iskopaju rovovi izmeu muslimanskog i nevjernikog tabora, pa je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) pao u jedan od njih i ranio se toga dana. Ozlijedio se po licu, slomio desnu donju vilicu i zadobio ogrebotinu po glavi. Na poetku same ove borbe Ehu Amir prilazi svojim sugraanima ensarijama, razgovara s njima i pokuava ih pridobiti da ga pomognu i stanu na njegovu stranu. Kad su oni spoznali njegove rijei, odgovorili su mu: ''Nikada ti Allah ne utjeio oko, grijenie, neprijatelju Allaha!" Napali su ga i izgrdili. On se vratio od njih govorei: "Boga mi, moj narod je poslije mene zadesilo neko zlo!" Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) pozvao ga je da prihvati islam prije njegovog bjekstva iz M edine u Mekku, proui o mu neto iz Kur'ana, ali je on odbio da prihvati islam i odmetnuo se. Zbog toga ga je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) prokleo izraavajui elju u svojoj dovi da umre daleko protjeran. Ova dova ga je stigla. Kada se zavrilo sa borbom na Uhudu i kada je ovaj primijetio kakva je situacija kod Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , da sve vie raste i iri se njegov ugled, on odlazi do Herakla, binzatijskog vladara, i trai pomo protiv Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . Ovaj vladar mu je obeao pruiti pomo, ugostio ga i zadrao kod sebe. Ehu Amir Rahib upuuje pisma iz Sirije svome narodu ensarijama, koji su ostali kao

licemjeri , obeaje im da e on doi sa vojskom koja e se suprotstaviti Vjerovjesniku (alejhi's-selam) da e ga ta vojska pobijediti i protjerati tamo odakle je doao. Naredio im je da postave jedan logor, da se zadre u tom logoru oni koji dolaze s njegove strane da obave zadatak, da to bude kao izvidnica njegova kad on doe poslije njih. Te njegove pristalice, licemjeri poinju podizati zgradu damije u blizini mesdida Kuba. Sagradili su je i uvrstili. Objekt su zavrili prije nego to je Vjerovjesnik izaao iz Medine u borbu na Tebuk. Oni su se obratili i Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) sa molbom da on otvori damiju, klanja u njoj i da uzmu njegov namaz u toj damiji kao dokaz da je on to prihvatio i usvojio. U svom obraanju Vjerovjesniku izloili su da su oni sagradili ovu damiju za bolesne i slabe da mogu tu klanjati u zimskom periodu. Allah je sauvao Vjerovjesnika da ne otvori damiju i ne klanja u njoj namaz, nego je rekao: "Mi polazimo na put, pa kada se vratimo, ako Bog da ... " Kada se Vjerovjesnik vraao za Meinu iz Tebuka i kada nije preostalo moda dan ili manje od jednog 35

dana putovanja do Medine, Dibril donosi vijest Vjerovjesniku o "Mesdidu Diraru", damiji koja nanosi tetu, obavjetava ga daje namjera graditelja bila vraanje u nevjerovanje i unoenje podvojenosti meu vjernikom grupom koja obavlja namaz u damiji Kuba, damiji koja je sagraena od prvog dana na principu bogobojaznosti. Tada Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) upuuje nekolicinu ljudi da je srue prije nego to on stigne u Meinu. (Ovako prenosi lbni Kesir svojim senedom i preko lbni Abbasa, lbni Seida ibni Dubejra, Mudahida, Urvea ibni Zubejda i Katadea.) Ovo je ta damija Dirar za koju je Allah izdao nareenje Vjerovjesniku da ne klanja u njoj nego da klanja u prvoj damiji koja je sagraena, damiji Kuba, damiji koja je uspostavljena na principu bogobojaznosti od samog poetka i koja ukljuuje one koji vole da se iste: A Allah voli one koji se mnogo iste (9/JOBJ. Ovom damijom, damijom Dirar, koja je podignuta u vrijeme Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) radi spletkarenja u islamu i meu muslimanima, eljelo se samo nanijeti tetu muslimanima, nevjerovanje u Allaha i skrivanje zavjerenika koji su se urotili protiv muslimanskog drutva, koji su spletkarili protiv tog drutva u sjeni te damije u cilju uspostavljanja saradnje sa neprijateljima islama koji su takoer spletkarili pod zavjesom vjere. Ovakve damije jo i danas postupanja u raznim oblicima uz koritenje sumnjivih i nezdravih sredstava kojima se koriste neprijatelji ove vjere i to u formi uoljive aktivnosti, formalno radi islama, a u sutini i potajno da sprijee islamsko djelovanje ili da unesu nemir, obmanu i

razvodnjavanje. Oni koriste razne forme pod parolom vjere da bi se zaklonili iza toga, a smjeraju djelovati protiv nje. Javljaju se u raznim oblicima kao udruenja i organizacije djelujui preko pisane rijei i rasprava koje govore o islamu, ali s namjerom da ubace nemir meu one koji gledaju islam da se slui klanjem i ugnjetavanjem, koriste te forme i pisanu rije tvrdei da je islam navodno dobar, ne treba se zbog njega bojati niti uznemiravati. Radi ovih brojnih damija koje izazivaju tetu zavrava se ovdje njihovim razotkrivanjem i izbacivanjem raznih obmanjujuih parola o njima, objanjava se ljudima prava istina i ta se krije iza njih. Mi imamo najbolji iznijeti uzor u razotkrivanju ovih damija kroz damiju Dirar, koja se uspostavlja u periodu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) iznijet u snanom otvorenom objanjenju. 36

A oni koji su damiju sagradili da bi tetu nanijeli i nevjerovanje osnaili i razdor medu vjernike unijeli, pripremajui je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo prije borio, - sigurno e se zaklinjati: ''Mi smo samo najbolje eljeli", - a Allah je svjedok da su oni pravi laljivci (9/107). Ti u njoj nemoj nikad namaz obaviti! Damija jji su temelji, ve od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista vie zasluuje da u njoj obavlja namaz. U njoj su ljudi koji vole da se esto peru, a Allah voli one koji se mnogo iste (9/108J. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u elji da Mu se umili - ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru dehennemsku srui? - A Allah nee ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini (9/109J. Zgrada koju su oni sagradili stalno e unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. - A Allah sve zna i mudar je (9/llOJ. Jedinstveni kur'anski izraz ocrtava ovdje sliku u povorci koja se kree, sliku koja upozorava na sudbinu izgradnje svake druge takve damije kojom se eli postii ono to se eljelo postii damijom Dirar, razotkriva kraj svakog obmanjujueg pokuaja iza kojeg se krije neka loa namjera i istovremeno smiruje one koji rade i koji se iste od svih spletki koje im se poturaju, bez obzira kako se nosioci takvih spletki predstavljali u ruhu dobronamjernih. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u elji da Mu se umili - ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio

na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru dehennemsku srui? - A Allah nee ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini (9/109). Da se zadrimo nakrae i da pogledamo na zgradu podignutu na vrstoj smirenoj bogobojaznosti, a onda da pogledamo i na drugu stranu, da se osvjedoimo ta se zbiva sa objektom podignutim radi izazova nereda. Taj objekt, navodno damija, uspostavljen je na rubu podlokane obale, na rubu koji se nagnuo, podignut na izlokanom zemljitu sklonom ruenju. Mi gledamo taj moment i taj objekt kako se klati, puzi i klizi. On zaista klizi, on propada, on pada u bezdan u kome se taj gubi. Kakva strahota? Taj bezdan je vatra dehennemska, a Allah nee ukazati na pravi 37

put narodu koji sam sebi neopravdu ini (9/109), nevjernicima, politeistima koji podiu ove objekte da bi spletkarili protiv ove vjere. To je udna scena, puna djelotvornog dinamizma koji je ocrtan i stavljen u pokret sa nekoliko rijei. Ovo je zbog toga da bi se umirili oni koji pozivaju na istinu, ta e biti sa njihovim pozivom u suoavanju sa pozivima koji u sebi nose spletku, nevjerovanje i licemjerstvo, da bi se umirili graditelji koji podiu na principima bogobojaznosti kad god se suoe sa graditeljima koji podiu na principima spletke i nanoenja tete. Druga scena koju ocrtava jedinstveni k ur' anski izraz zbog djela koja ini ova damija podignuta radi nanoenja tete u duama njenih zlih graditelja i graditelja svake druge takve damije je: Zgrada koju su oni sagradili stalno e unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. - A Allah sve zna i mudar je (9/110). Ve se nagnula podignuta zgrada na rubu podlokane obale, nagela se sa izgradnjom ove Dirar damije, nagela se da se strmoglavi u vatru Dehennema. Kakav je to ruan kraj! Meutim, gomila te zgrade ostala je u srcima njenih graditelja, ostala je u njihovim srcima sumnja, nemir i zbunjenost. Ostala je tako da se ta srca nee nikada smiriti, ustaliti i uvrstiti sve dok to ne nestane i ne iezne iz grudi. To je slika zgrade koja se rui, slika sumnje, nemira i nestabilnosti. To je materijalna slika, a ovo slika svijesti. I jedna i druga slika suoavaju se na udnom umjetnikom pano u koji ocrtava jedinstveni kur' anski izraz. Stoji jedna nasuprot druge u ljudskoj realnosti koja se ponavlja stalno u svakom vremenu. Nosioci spletki i obmana imaju uvijek nestabilnost vjere i zapanjujuu savjest koja se nikada ne smiruje niti stabilizira bojei se da se ne razotkrije ono to je sakriveno u njihovim srcima pa su u stalnom

nemiru i sumnji tako da se nikada ne mogu smirti niti stabilizirati. Ovo je ta nadnaravnost koja ocrtava duevnu realnost perom umjetnike ljepote u takvoj skladnosti i sa takvom lahkoom u izrazu i pojmu podjednako. Iza ovog svega stoji mudrost kur' anskog programa u razotkrivanju: damije koja nanosi tetu i njenih nosilaca, mudrosti formiranja drutva na jasnim vjernikim nivoima, mudrosti otkrivanja puta islamskog dinamizma, ocrtavanja prirode podruja na kojima se to zbiva. Kur'an asni radi i djeluje na rukovoenju muslimanskim drutvom, njegovom usmjeravanju, osvjeenju i pripremi za njegovu veoma vanu ulogu. Ovaj Kur' an se moe shvatiti jedino ako se studira i promatra u 38

njegovim velikim dinamikim oblastima. Njega e shvatiti samo oni ljudi koji se kreu upravo ovim velikim oblastima. 39

Allah je od vjernika kupio ivote njihove i im etke njihove u zamjenu za dennet koji e im dati - oni e se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti.

On im je to zbilja obeao u Tevrtltu i Indilu i Kur'anu -, a ko od Allaha doslijednije ispunjava obeanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh (9/IW. 40

Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju i Allahovih propisa se pridravaju. A vjernike obraduj! (9/112J. Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce, makar im bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u dehennemu biti (9/113). A to je Ibrahim traio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obeanja koje mu je dao. A im mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun saaljenja i obazriv (9/114). Allah nee nazvati zalutalim narod koji je na pravi put uputio prije nego to uine ono to im je On zabranio. - Allah zaista sve dobro zna (9/115). Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On ivot i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zatitnika ni pomagaa r9/116J. Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadirima i ensarijama, koji su ga u tekom asu slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv, (9/117J a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u duama njihovim i kad su uvidjeli da nema utoita od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudue kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je (9/llBJ. O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni! (9/1 19J. Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj ivot njegovu ivotu pretpostave jer njih

nee zadesiti ni e, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti e stupiti na neko mjesto koje e nevjernike naljutiti, niti e ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve nee kao dobro djelo upisano biti, - Allah zaista nee dopustiti da propadne nagrada onima koji ine dobro , (9/120J i nee dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to nee zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepom od one koju su zasluili (9/12V. 41

Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/122). O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vaoj i neka oni osjete vau strogost! I znajte da je Allah na strani estitih (9/123). A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: "Kome je od vas ova uvrstila vjerovanje?" to se tie vjernika, njima je uvrstila vjerovanje, i oni se raduju; (9/124J a to se tie onih ija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje ve imaju, i oni kao nevjernici umiru (9/12.?). Zar oni ne vide da svake godine, jedanput ili dva puta u iskuenje padaju, pa opet, nit' se kaju nit' se opameuju (9/126). A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: "Da li vas ko vidi?" - i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrke ostavi, zato to su od onih ljudi koji nee da razumiju (9/127). Doao vam je Poslanik, jedan od vas, teko mu je to ete na muke udariti, jedva eka da pravim putem poete, a prema vjernicima je blag i milostiv (9/I2BJ. A ako oni glave okrenu, ti reci: "Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira velianstvenoga!" (9/129). Ovaj poslijednji odlomak ove sure, ili poslijednja njena cjelina predstavlja ostatak zavrnih odredaba o prirodi odnosa izmeu muslimanskog drutva i drugih drutava, poevi od definiranja odnosa izmeu muslimana i njegova Gospodara, definiranja prirode islama,

obaveza ove vjere i programa djelovanja u islamu na brojnim podrujima. Primanje islama je pogodba izmeu dvojice u kojoj je Allah (Uzvieni) kupac a vjernik prodava. U ovoj kupoprodaji sa Allahom vjerniku ne preostaje nita poslije te pogodbe, ni njegov ivot ni njegov imetak koji bi on zadrao za sebe mimo Allaha i mimo borbe na Njegovom Putu kako bi Allahova rije bila gornja i vjera sva samo radi Allaha. Vjernik je time prodao Allahu tom pogodbom i sebe i svoje dobro za odreenu poznatu cijenu, a to je Dennet. To je cijena kojoj ne moe biti ravna druga roba. To je Allahova dobrota i Njegov dar. 42

Allah je od vjernika kupio ivote njihove i im etke njihove u zamjenu za dennet koji e im dati - oni e se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obeao u Tevratu i Indilu i Kur'anu -, a ko od Allaha doslijednije ispunjava obeanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh (9/11 1). Ovi koji su prodali i sebe i svoj imetak u ovoj pogodbi i zakljuili ovu pogodbu jesu odabrani i isti. Njihove osobine se jasno uoavaju. Neke od njih su njihove line osobine u direktnom postupku sa Allahom, u osjeaju i u obredima, a neke se odnose na obaveze i zaduenja proistekle iz ove pogodbe vezane o njihove vratove radom izvan samih njih da bi se ostvarila Allahova vjera na Zemlji kroz ostvarenje onoga to je pozitivno i odreeno i sprjeavanje onoga to je zabranjeno i osueno i ostalo u Allahovim granicama u odnosu na sama sebe i druge, a te su: Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju i Allahovih propisa se pridravaju. A vjernike obraduj! (9/112J. Slijedei ajeti u kontekstu prekidaju svaki odnos izmeu vjernika koji uestvovali u ovoj pogodbi i prihvatili se nje i svakog drugog koji nije prihvatio islam i nije stupio u ovu kupoprodaju, makar takvi bili i blia rodbina. Stavovi se razilaze, a razilazi se i njihova sudbina. Oni koji su se prihvatili ili sklopili ovu pogodbu - oni su dennetlije, a oni koji nisu prihvatili ovu pogodbu - oni su dehennemlije. Nema nikakva susreta na ovom niti na buduem svijetu izmeu dennetlija i dehennemlija. Tada krvno srodstvo ili tazbinstvo ne ine nikakav savez niti je to pogodno kao spona izmedu jednih i drugih, dennetlija i dehennemlija.

Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce, makar im bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u dehennemu biti (9/113). A to je Ibrahim traio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obeanja koje mu je dao. A im mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun saaljenja i obazriv (9/114). Prijateljstvo vjernika treba da ovisi o Allahu s kojim je sklopljena ta pogodba. Na principu ovog jedinog prijateljstva poiva svaki savez i svaka veza. Ovo je Allahovo jasno objanjenje vjernicima koji odbacuju svaku sumnju i titi od svake zablude. Vjernicima je dosta Allahovo prijateljstvo i Njegova pomo. Oni u takvom sluaju nemaju potrebe ni za kim. On je Gospodar svega. Drugog gospodara i monika do Allaha nema. 43

Allah nee nazvati zalutalim narod koji je na pravi put uputio prije nego to uine ono to im je On zabranio. - Allah zaista sve dobro zna (9/llSJ. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On ivot i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zatitnika ni pomagaa (9/116). Poto je ova priroda bila ta kupoprodaja, onda kolebanje i izostanak od borbe na Boijem putu znai neto veliko. Allah je preao preko toga kod onoga za ije je namjere znao da su iskrene i da je bio odluan nakon kolebanja i izostajanja od borbe. Takvima je Allah oprostio Svojom milou i dobrotom. Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadirima i ensarijama, koji su ga u tekom asu slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv, (9/ll?J a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u duama njihovim i kad su uvidjeli da nema utoita od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudue kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je (9/118). Ovdje je uslijedilo i strogo definirano objanjenje vezano za obaveze ove kupoprodaje, vezano o vratove stanovnika Medine i Arape nastanjene u njenu susjedstvu. To su oni koji su bili bliski Vjerovjesnik u (alejhi' s-selam) , koji su sainjavali islamsku osnovicu, centar islamskog poleta i osudu svih koji su izostali iz borbe uz objanjenje vrijednosti te pogodbe koja dolazi do izraaja na svakom koraku, svakom pokretu vezanom za obaveze kupoprodaje. Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza

Allahova Poslanika izostanu i da svoj ivot njegovu ivotu pretpostave jer njih nee zadesiti ni e, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti e stupiti na neko mjesto koje e nevjernike naljutiti, niti e ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve nee kao dobro djelo upisano biti, - Allah zaista nee dopustiti da propadne nagrada onima koji ine dobro , (9/120J i nee dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to nee zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepom od one koju su zasluili (9/121). Pored ovog snanog i dubokog podsticaja za uestvovanje u borbi objanjena je odredba koja se odnosi na obaveze opeg vojevanja. Ovdje se 44

podruje proirilo i brojem povealo tako da je stvorena mogunost da neki odlaze u borbu da se bore, a neki da se obrazuju i poduavaju u vjeri, a neki drugi da ostanu i obavljaju druge potrebe koje se ukau u drutvu radi pokrivanja potreba i kultiviranja zemlje, a onda da se susreu u zajednikim naporima na kraju ovog kruenja. Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali <91122). U slijedeem ajetu definira se put borbenog pokreta, nakon to je Arapski poluotok u svojoj cjelini postao baza islama i njegova polazna taka. Plan je postao usmjeren prema borbi protiv svih politeista da bi iezle spletke i smutnje i uspostavila se Allahova vjera i da bi se nastavila borba protiv svih sljedbenika Knjiga kako bi oni bili prisiljeni da daju dizju ime bi priznali pokornost. O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vaoj i neka oni osjete vau strogost! I znajte da je Allah na strani estitih <9!I23J. Nakon ovog detaljnog objanjenja prirode ove kupoprodaje ta ona zahtijeva, njene obaveze i njenog dinamikog hoda kontekst predoava scenu dviju strana koje predstavljaju stav licemjera i stav vjernika u odnosu na ovaj Kur'an. Kur'an uliva usmjerenja vjerovanja u srca ljudi, ukazuje na praktine obaveze i zaduenja, kritikuje licemjere koje ni ova kur'anska usmjerenja ne upuuju kao ni dokazi, niti im daju pouku upozorenja i iskuenja. A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: "Kome je od vas ova uvrstila vjerovanje?" to se tie vjernika, njima je uvrstila vjerovanje,

i oni se raduju; <9!124J a to se tie onih ija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje ve imaju, i oni kao nevjernici umiru (9/12SJ. Zar oni ne vide da svake godine, jedanput ili dva puta u iskuenje padaju, pa opet, nit' se kaju nit' se opameuju <9/126). A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: 'Va li vas ko vidi? - i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrke ostavi, zato to su od onih ljudi koji nee da razumiju <91121). Ova cjelina, a s njom i ova sura zavrava se sa dva ajeta koja predstavljaju prirodu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , njegovo bo drenje 45

vjernika, saaljenje vjernika i milost prema njima. Istovremeno, ovi ajeti govore o smjernicama Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , da se osloni samo na Allaha, da nema potrebe za onima koji se suprotstavljaju i koji nisu na Pravom Putu. Doao vam je Poslanik, jedan od vas, teko mu je to ete na muke udariti, jedva eka da pravim putem poete, a prema vjernicima je blag i milostiv (9/128). A ako oni glave okrenu, ti reci: "Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira velianstvenoga!" (9/129). M oda kroz ovo cjelovito izlaganje sadraja ovog poslijednjeg odlomka u ovoj suri dolazi do izraaja stepen koncentracije na dihad, na punu podvojenost na principu vjere, na pohod u ovoj vjeri u zemlji, skladno kupoprodaji i sebe i svoga dobra u zamjenu za Dennet, radi borbe da bi se uvrstite i sauvale Allahove granice, tj. da bi se potvrdila suverenost i sudstvo Allahovo nad ljudima, da bi se protjerala svaka suverenost koja je oteta i koja je neprijateljska. Kroz ovo saeto izlaganje ove istine javlja se sasvim oito stepen sloma i poraza komentatora Allahovih dokaza i Njegovih zakona u ovo vrijeme. Oni se bore i trude se da svedu islamski dihad u okvire lokalne odbrane zemlje islama, dok rijei Allaha (Uzvienoga) stalnim nadiranjem susjednih neprijatelja na islamsku zemlju objanjavaju dvosmisleno ili ih i ne spominju. Glavna agresija neprijatelja predstavljena je u njihovu napadu na Boanstvo Allaha (Uzvienoga) koje se manifestira u njihovu

insistiranju da lino oni budu oboavani ili neko drugi samo ne Allah. Ovakav neprijateljski stav zahtijeva borbu protiv njih kad god muslimani budu spremni da povedu tu borbu. Ovo ukazivanje je dovoljno da predstavimo ukratko ovu poslijednju cjelinu i da se poslije toga podrobnije suoimo sa njenim tekstom. Allah je od vjernika kupio ivote njihove i im etke njihove u zamjenu za dennet koji e im dati - oni e se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obeao u Tevratu i Indilu i Kur'anu -, a ko od Allaha 46

doslijednije ispunjava obeanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh (9/J I V. Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju Allahovih propisa se pridravaju. A vjernike obraduj! (9/112). Ovaj tekst itao sam ranije i uo toliko puta da se ne moe ni pobrojati, posebno za vrijeme moga memorisanja Kur'ana i njegova uenja kao i za vrijeme prouavanja sadraja Kur'ana u toku vie od jedne etvrti stoljea. Meutim, kada sam se suoio sa njim U okrilju Kur'ana, osjetio sam da sam tada vie spoznao nego za svo proteklo vrijeme njegova iitavanja toliko puta da ne mogu ni prebrojati. To je veoma zastraujui tekst. On otkriva istinitost odnosa koji povezuju vjernike sa Allahom, otkriva istinitost zakletve koju su muslimani dali primajui islam obavezujui se njome cijelog ivota. Onaj koji se tako zakleo i ispunio sadraj te zakletve, on je istiniti vjernik. Na njega se moe primijeniti svojstvo vjernika. U njemu se odraava istinitost vjerovanja. Uostalom, to je poziv koji treba potvrditi i provjeriti. Istinita je ova zakletva ili kupoprodaja, kako je naziva Allah (Uzvieni) iz Svoje dobrote - jer je Allah (Uzvieni) zahtijevao za Sebe i ivot vjernika i njihova sredstva, a nije im za to nita obeao, nije im obeao da se utrkuju za ono to im preostane a da ga ne utroe na Allahovu Putu. On im nije ostavio ni izbor da li da utroe imetak ili da ga zadre. Ne, nikako nije tako. To je neto to je kupljeno i ime kupac ima pravo da postupa kako hoe, onako kako on sam namee i kako odredi. Prodavac tu nema nikakva prava osim da nastavi hod zacrtanim putem, da se ne osvre,

da ne pravi izbor, da ne raspravlja, da se ne spori, nego samo da se pokorava, radi i potpuno preda, a cijena? Cijena toga je Dennet. A put toga ostvarenja? Put toga ostvarenja jeste dihad, ubijanje i ginjenje. I na kraju moe biti ili pobjeda ili umiranje kao ehid. Allah je od vjernika kupio ivote njihove, i imetke njihove u zamjenu za dennet koji e im dati - oni e se na Allahovu putu boriti pa e ubijati i ginuti (9/ll iJ. Onaj ko se zakleo na ovo, onaj ko je potpisao ovaj kupuprodajni ugovor, onaj ko je zadovoljan cijenom i ispunjenjem sadraja pogodbe, on je vjernik. Vjernici su oni od kojih je Allah to kupio i oni Mu prodali. Allah je iz Svoje milosti dao da ova pogodba ima i svoju cijenu. Uostalom, On je taj koji je poklonio i dao i ivot i imetke, On je gospodar i ljudskih dua i 47

njihovih dobara, ali On je poastio ovog ovjeka, uinio ga da i on to eli, ukazao mu je poast, pa ga je uinio da je on sklopio ovaj ugovor i nastavio sa njegovom realizacijom ak u saradnji sa Allahom, ukazao mu je ast, povezao ga sa ovim ugovorom i obavezama i uinio da je ispunjenje sadraja tih ugovora mjerilo plemenitosti ovjeka, a naruavanje sadraja pogodbe je mjerilo njegova srozavanja u animalni svijet, i to u najgori ivotinjski svijet. Najgora bia kod Allaha su oni koji poriu, oni koji nee da vjeruju, oni s kojima ti ugovore sklapa, pa oni svaki put, ne bojei se poslijedica, kre ugovor svoj <B/55-56). Isto tako, Allah je uinio ovisnim obraun i nagradu o krenju, odnosno ispunjavanju sadraja ugovora. To je stravina zakletva i pogodba bez sumnje, koja je vezana o vrat svakog vjernika sposobnog da je izvrava i koja moe spasti sa njegovog vrata samo kada spadne i njegovo vjerovanje. Odatle i proistie ova strahota koju sam ja osjetio onog momenta kada sam unosio ove rijei. Allah je od vjernika kupio ivote njihove, i imetke njihove u zamjenu za dennet koji e im dati - oni e se na Allahovu putu boriti, ubijati i ginuti (9/11 1). Boe dragi, pomozi! Ugovor je veoma stravian. I ovi koji smatraju sebe da su muslimani, irom Istoka i Zapada na Zemlji, sjede, ne bore se da bi potvrdili Allahovo Boanstvo na Zemlji, da bi protjerali nasilnika, uzurpatora prava ovog Boanstva i Njegove nadlenosti u ivotu ljudi. Oni niti ubijaju, niti ginu, niti se bore dok drugi ginu i ubijaju. Ove rijei su snano odjekivale u srcima prvih muslimana koji su ih sluali, u vrijeme Vjerovjesnika (alejhi's-selam) i odmah se preobrazile iz vjernikih srca u realnost njihova ivota. One nisu nosile sa sobom samo

znaenje koje je ispunjavalo njihove ui ili samo ih osjeali u sebi, nego su ih susretali radi direktnog provoenja u ivotu da ih pretvore u iekivani pokret, a ne u sliku o kojoj se razmilja i promilja. Ovako ih je shvatio Abdullah ibni Revaha (neka je Allah njime zadovoljan) u vrijeme druge zakletve na Akabi. Muhammed i b ni Kab Kurezi i drugi kau daje Abdullah i b ni Revaha (Bog bio zadovoljan s njim) , rekao Vjerovjesniku (alejhi' sselam) , u noi na Akabi: "Uvjetuj za svoga Gospodara i za sebe ta hoe." I Muhammed (alejhi's-selam) na to ree: "Uvjetujem za moga Gospodara da se Njemu klanjate i da Mu ne pripisujete sudruga, a uvjetujem za sebe da mene titite i branite od svega onoga od ega branite sebe i svoje imetke." Tada Abdullah ibni Revaha upita: "A ta mi imamo ako budemo to izvravali?, "Dennet!" - odgovori Vjerovjesnik. Prisutni tada svi 48

uzviknue: ''Pogodba neka uspije , mi je neemo ponititi niti traiti da se poniti!"s Eto tako, ovo je pogodba koja se nee ni ponititi niti e se traiti njeno ponitenje! Oni su je prihvatili kao neto to je na snazi i to se mora provesti izmeu dvije kupoprodajne strane. Time je ovo pitanje bilo zavreno, ugovor potpisan i nije se moglo povui sa ovog puta, jer "niti emo ga ponitit, niti traiti da se poniti." Ova kupoprodajna pogodba nije imala puta za ponitenje niti izbor. Dennet je cijena koja je dobijena i uzeta, a ne obeana. Nije li to obeanje Allahovo? Nije li Allah kupac? Nije li On taj koji obeava cijenu i nagradu, obeanje odranije registrirano u Njegovim Knjigama. On im je to zbilja obeao u Tevrtltu i Indilu i Kur'anu <9!1W . ... a ko od Allaha doslijednije isPunjava obeanje svoje? <911W. Niko, jer ko od Allaha doslijednije isPunjava obeanje svoje? Borba na Allahovu Putu je pogodba ugovorena i vezana za vrat svakog vjernika openito od pojave poslanika i Allahove vjere. To je krajnji zakon bez koga nema ovog ivota niti ivot moe biti u redu ako se taj zakon zanemari. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao <212SV. A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porueni manastiri, i crkve, i havre, a i damije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime <22140). Istina mora da ide svojim putem a neistina mora da stane na putu. tavie, istina mora da preuzme put, jer Allahova vjera mora ii da oslobodi ovjeka klanjanja drugom ovjeku i da ovjeanstvo povrati da se klanjaju

samo Allahu. Pred istinom mora da zastane svako nasilje na putu. tavie, mora se krenuti protiv nasilja. Vjera mora da hodi po itavoj Zemlji da bi oslobodila ovjeka. Istina mora da ide svojim putem, da ne odstupa od toga puta i da ne ostavi neistini nikakve mogunosti. I sve dotle dok na Zemlji postoji nevjerovanje, i sve dotle dok na Zemlji postoji neistina, i sve dotle dok na Zemlji postoji robovanje drugome, a ne Allahu, plemenitost ovjeka se topi i opada, a borba na Boijem putu kao da je iezla. Ova pogodba i zakletva vezana o vratu svakog ovjeka trai od njega da se izvravaju Ovu verziju gdje stoji da je objavljeno Allah je kupio od vjernika ivote njihove i imetke u zamjenu za dennet (9/1 1 1) mi ne moemo prihvatiti da je objavljeno tada, jer tada borba nije bila obavezna. Ovaj je ajet sigurno objavljen u Medini, ali on se podudara sa opim sadrajem te zakletve. 49

obaveze. U protivnom, to ne bi bilo vjerovanje. "Ko umre a nije iao u borbu i nije se unosio u borbu umro je u jednoj vrsti nevjerovanja", prenosi Imam-i Ahmed, Muslim, Ehu Davud i Nisai. Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili i to je veliki uspjeh (9/IW. Radujte se sa ustupanjem svojih ivota i imetka Allahu i kao naknadu i cijenu dobijanjem Denneta kao to je to Allah obeao. ta je izgubljeno? ta je vjernik izgubio koji se predao Allahu i ivotom i imetkom i trai nadoknadu u Dennetu. Allah nije nita izgubio, a i ovjek e umrijeti , i imetak e otii bez obzira da li to ovjek i jedno i drugo utroio na Allahovu ili nekom drugom putu. Dennet je zarada, zarada bez iega, uistinu, i bez gubitka iega. Ono to je dato za Dennet otilo bi na ovaj ili onaj nain. Baci od sebe oholost ovjeka jer ovjek ivi radi Allaha; pobijedit e kada pobijedi radi uzdizanja Allahove rijei, uvrivanja Allahove vjere, osloboenja ljudi mizernog robovanja i poniavanja, a kao ehid kada padne na Allahovu putu da bi dao ivot radi Njegove vjere, a to je bolje od samog ivota, da bi potvrdio na svakom koraku i pokretu da je to snanije od okova na zemlji i uzvienije od tereta na Zemlji, da vjerovanje nadvlauje bol i pobjeuje nad ivotom. Ovo je jedino prava zarada, zarada sa ostvarivanjem ovjenosti ovjeka koja se potvruje sa osloboenjem od spona nunosti, pobjede vjerovanja nad bolom, pobjede vjere nad ivotom, i kada se tome doda i Dennet, onda ta pogodba donosi zaista radovanje, to je pobjeda bez sumnje i spora. Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili i to je veliki

uspjeh (9/n v. Da se zadrimo nakratko pred rijeima Uzvienog u ovom ajetu: On im je to zbilja obeao u Tevratu i Indilu i Kur'anu (9/JW. Allahovo obeanje borcima na Allahovu putu izloeno u Kur'anu je poznato, potvreno i ponovljeno. U tom obeanju nema mjesta sumnji u temeljitosti elemenata borbe na Allahovu putu izloenom u prirodi ovog Boanskog programa koji se smatra dovoljnim sredstvom za ljudsku realnost, ne samo za jedno vrijeme niti za jedno mjesto, nego sve dok paganstvo ne nestane, ne samo predstavljeno u teoriji nasuprot druge teorije nego u organskoj dinamikoj koncentraciji koja sebe titi materijalnom snagom, bori se protiv Allahove vjere i svakog islamskog 50

okupljanja i pokuava da onemogui da se uje opi proglas islama vezan za Allahovo Boanstvo kojeg bi ljudi priznavali, proglas osloboenja ovjeka na Zemlji od klanjanja drugim ljudima, proglas koji pokuava da unese organsko prikljuivanje islamskom okupljanju koje stremi osloboenju od klanjanja nasilnicima i prihvata da se ljudi klanjaju samo Allahu, nikome drugome, zatim da se omogui islamu da se iri zemljom da bi proveo svoj opi oglas osloboenja ovjeka, da se sudari sa materijalnom snagom koja titi paganska drutva, snagom koja pokuava da svojim idejama dokine pokret islamskog oivljavanja i njegov oslobodilaki proglas kako bi ljudi i dalje ostali u robovanju ovjeku. Allahovo obeanje borcima izloeno u Tevratu i Indilu trai takoer malo vie objanjenja. Tevnit i lndil, onakvi kakvi su danas u rukama idova i krana, ne bi se moglo rei da su to one knjige koje je Allah uputio svojim poslanicima Musau i Isa u (alejhima' s-selam) , ak ni sami Jevreji ni krani ne raspravljaju o tome da ove dvije knjige nisu izvorne jer ono to je pred njima napisano je poslije dugog perioda u kojima je veina originala izgubljeno. Preostalo je samo ono to je sauvano u sjeanju ljudi, a to je beznaajno. Pored toga, dodato je tome mnogo novoga. Pa i pored toga, u knjigama Starog zavjeta nalaze se neki podaci koji govore o borbi, o bodrenju Jevreja na borbu protiv njihovih totemistikih neprijatelja da bi pobijedio njihov Bog, Njegova vjera i Njegovo oboavanje, premda su unijete devijacije u njihovom poimanju Allaha (Uzvienoga) i borbe na Njegovu putu. to se tie Indila koji se nalaze danas u rukama krana, u njima se ne spominje nita o borbi. Meutim, mi osjeamo jaku potrebu da se

izmijeni postojee shvatanje prirode kranstva. Ova shvaanja uslijedila su iz ovih lndila koji nemaju nita sa originalom. To potvruju istraivai krani, a prije toga to je potvrdio Allah (Uzvieni) . To je navedeno u Njegovoj sauvan oj Knjizi u kojoj nema neistine. Allah (Uzvieni) kae u Svojoj sauvanoj Knjizi da On obeava Dennet svima onima koji se bore na Allahovu putu, bivaju ubijeni i ubijaju, o emu se govori i u Tevratu i Indilu i Kur'anu. Prema tome, ovo su odluujue rijei poslije kojih nema pravo niko nita da kae. Borba na Allahovu putu pogodba je vezana o vrat svakog vjernika od pojave poslanika i Allahove vjere. 51

Meutim, borba na Allahovu putu nije samo pokretanje i usmjeravanje u borbu, borba na Allahovu putu je vrhunac koji je uspostavljen na osnovi vjerovanja predstavljenog u osjeajima, obredima, ponaanju i djelima. Vjernici s kojima je Allah potpisao dogovor i oni u kojima se odraava istinitost vjerovanja narod su u kojima su takoer predstavljene iskonske vjernike osobine, a te su: Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i namaz obavljaju, i trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju i Allahovih propisa se pridravaju (9/112). Oni se kaju onim to su uinili, vraaju se Allahu Svome traei oprosta. Sama teoba je osjeaj kajanja za ono to je prolo i usmjeravanje prema Allahu u onome to je preostalo. Povlaenjem od grijeha i injenje m dobrih djela ostvaruje se teoba stvarno, a to je istota, ienje, usmjerenje i dobro djelo. Njemu klanjaju to su oni koji usmjeravaju svoj ibadet i klanjanje samo Allahu priznajui Mu Boanstvo. Osobina ove stalnosti u njihovim duama potvruje se kroz obrede, kao to o njima govori i usmjerenje prema Allahu svakim poslom, u svakoj rijei, u svakoj pokornosti i slijeenju. To je potvrda Allahova Boanstva i Gospodstva u praktinoj realnoj slici. Njega hvale - to su oni ija su srca predata priznavanju Dobroinitelju svakog dobrog djela i iji jezici stalno ponavljaju zahvalu Allahu u obilju i nevolji. U obilju zahvaljuju na blagodatima u nevolji zbog osjeaja da su stavljeni na iskuenje Njegovom milou. Zahvala Allahu nije zahvala samo

u obilju nego je to zahvala i u nedai kada srce vjernika spozna da je Allah milostiv i pravedan, Onaj koji je stavio na kunju ovjeka samo radi dobra koje On zna, bez obzira koliko to bilo nepoznato ljudima i nedostupno njihovoj spoznaji. I poste o ovima postoji nekoliko miljenja. Jedni kau: to su muhadiri, drugi, to su borci, trei, to su oni koji idu za naukom, etvrti, to su oni koji poste, a mi smo skloni da pod ovim pojmom podrazumijevamo one koji razmiljaju o Allahovu stvaranju i Njegovu zakonu, o kojima se govori na drugom mjestu. U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni noi i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o stvaranju nebesa i zemlje razmiljaju. "Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio., (3/190-191). Ovo svojstvo i osobina odgovara ovdje ovoj atmosferi, nakon pokajanja, klanjanja i zahvale. Sa 52

pokajanjem, klanjanjem i zahvalom ovjek pocmje da razmilja o Allahovom gospodarenju na ovaj nain, a zavrava obraanjem Allahu, spoznajom Njegove mudrosti kod Njegova stvaranja, spoznaje istine na kojoj poiva ovo stvaranje, ali ne radi zadovoljstva ovom spoznajom i troenja ivota samo u razmiljanju, nego radi podizanja ivota i njegove izgradnje u svrhu ove spoznaje. I namaz obavljaju to su oni koji ruku' i seddu ine klanjajui i ustrajavajui u tome kao da je to jedno od njihovih stalnih svojstvava i kao da je ruku' i sedda znak kojim se oni karakteriu meu ostalim ljudima. I trae da se ine dobra djela a od nevaljalih odvraaju kada se uspostavi muslimansko drutvo u kome se primjenjuje Allahov zakon i ljudi klanjaju samo Njemu, nikom drugom, onda e se unutar toga drutva initi dobra djela, a od nevaljalih e se odvraati i odstranjivati grjeke i devijacije iz Allahova programa i Njegova zakona koje su eventualno unijete. Meutim, kada ne bude na Zemlji muslimansko drutvo, a to je kada na Zemlji ne bude drutvo u kome suverenitet pripada samo Allahu i ne bude primjenjivan u sudstvu samo Njegov zakon, onda traenje da se ine dobra djela treba usmjeriti prije svega na ono to je najpree, a to je potvrivanje Boanstva samo Allahu (Uzienom) i ostvarenje uspostavljanja muslimanskog drutva. Odvraanje od nevaljalih djela treba usmjeriti, prije svega, na sprjeavanje najizrazitijih loih djela, a to je odstranjenje vlasti nasilnika i porobljavanja ljudi - prisiljavanje ljudi da se

klanjaju drugome, a ne Allahu putem vlastitih nasilnika bez primjene Allahova zakona. Oni koji vjeruju Muhammedu (alejhi's-selam) koji su se iselili i bore se da bi uspostavili islamsku dravu u kojoj sudska vlast pripada Allahovu zakonu i uspostavljaju muslimansko drutvo u kome dominira taj zakon, oni e tek onda kada se uspostavi to drutvo insistirati da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraati u sporednim oblastima vezanim za pokornost i grijeenje. Prvi muslimani nikada nisu troili svoj trud prije uspostavljanja muslimanske zemlje i muslimanskog drutva, ni u neto to je sporedno, sve dok nije bilo uspostavljeno ono to je najbitnije i najglavnije. Otuda se podrazumijeva da su oni isticali da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraa skladno realnostima. Sa sporednim odredbama, da se ine dobra djela ili da se odvraa od loih, ne treba poinjati prije nego to se zavri sa glavnim pozitivnim djelima i odvraanjem od glavnih loih djela. Upravo postupati onako kao to se postupalo onda kada se razvijalo muslimansko drutvo. Allahovih propisa se pridravaju - znai, uspostavljanje Allahovih odredaba radi njihova provoenja i kod sebe i kod drugih ljudi, zatim 53

suprotstavljanje onome ko ih nastoji zanemariti ili istupi protiv njih. I kod ovih djela, isto kao i kod traenja da se ine dobra djela a od nevaljalih odvraa nee se poinjati dok se ne uspostavi islamsko drutvo. Muslimansko drutvo moe postojati samo onda kad u njemu dominira Allahov zakon i kada se priznaje Boanstvo, suverenost i zakonitost samo Allahu, a odbija vlast nasilnika predstavljena u zakonu kojeg Allah nije dozvolio. Cjelokupan napor i trud treba da se ulau na putu uspostavljanja ovog drutva, kad god bude tamo mjesta da se to drutvo pridrava Allahovih propisa kao to se to desilo i prvi put kod nastajanja muslimanskog drutva. Ovo je to vjerniko drutvo s kojim je Allah ugovorio kupoprodaju. Ovo su karakteristike i osobine tog drutva: teoba koja vodi ovjeka ka Allahu, sprjeava grijeh i podstie na hajirli posao. Ibadet vjernika povezuje sa Allahom, ini da mu Allah bude Onaj Kome se klanja, da mu Allah bude krajnji cilj i smjer njegovog kretanja. Zahvala Allahu u obilju i nevolji rezultira punom predajom Allahu i apsolutnim pouzdanjem u Njegovu milost i pravdu. Putovanje kroz Allahovo gospodstvo, sa Njegovim dokazima koji govore o Svemiru, ukazuje na mudrost i pravdu u formiranju stvorenoga, a traenje da se ine dobra djela a od nevaljalih odvraa prelazi lini interes ka interesu ljudi i ivota, a uvanje Allahovih odredaba odbacuje one koji im se protive i koji nastoje da ih zanemare, titi ih od napada i povrede. Ovo je to vjerniko drutvo s kojim je Allah sklopio ugovor za Dennet a kupio od njegovih lanova i ivote i njihova dobra kako bi to

drutvo nastavilo put Allahovim vaeim zakonima koji postoje otkako postoji i Allahova vjera, Njegovi poslanici i poslanstva, da se bore na Allahovom putu radi uzdizanja Njegove rijei, likvidiranja Allahovih neprijatelja koji Mu prkose i izazivaju Ga, ili da padnu kao ehidi u borbi koja razluuje istinu od neistine, islam od paganstva, zakon od nasilja i Uputu od zablude. Ovaj ivot nije zabava i igra. ivot se ne sastoji samo od hrane, kao to je sluaj sa stokom, i uivanja. ivot nije mizerni spas, nedostojni mir i zadovoljstvo jeftinom predajom. ivot je: borba na putu Istine, borba na putu dobra, borba radi pobjede i uzdizanja Allahove rijei ili padanja kao ehid na Allahovu putU, kada slijedi Dennet i Allahovo zadovoljstvo. Ovo je taj ivot kome pozivaju oni koji vjeruju u Allaha. O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatrai da inite ono to e vam ivot osiguriti rBI24J. Allah istinu govori i Allahov Poslanik istinu govori. 54

Vjernici, od kojih je Allah kupio njihove ivote i njihova dobra i koji za to dobijaju Dennet, ine jedan Ummet. Vjera u ime Allaha je spona koja ih povezuje i jedino sredstvo okupljanja. Ova sura, koja ustanovljava poslijednje odnose izmedu muslimanskog drutva i njegova neprijatelja, odluna je kod uspostavljanja tih odnosa koji ne poivaju na ovoj sponi, a posebno nakon razbijanja neprijatelja i uspostavljanja jakog vertikalnog irenja muslimanskog drutva nakon osloboenja Mekke i pristupanja velikih grupa islamu, u kojima se islam jo nije bio uvrstio i kod kojih su srodstveni odnosi jo uvijek imali jake korijene u njihovu drutvu. Slijedei ajeti dokidaju ono to je bilo izmedu vjernika koji su dali zakletvu i sklopili ovaj ugovor i onih koji nisu pristupili tom ugovoru makar oni bili i najblii; ovo dokidanje se deava nakon razilaenja stavova i poslijedica na ovom i buduem svijetu. Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce, makar im bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u dehennemu biti (9/113). A to je Ibrahim traio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obeanja koje mu je dao. A im mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun saaljenja i obazriv (9/114J. Allah nee nazvati zalutalim narod koji je na pravi put uputio prije nego to uine ono to im je On zabranio. - Allah zaista sve dobro zna (9/JJSJ. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On ivot i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zatitnika ni pomagaa (9/116). Oito je da su neki muslimani traili oprost za svoje roditelje koji su bili politeisti, a obraali se i Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da on moli

oprost za njih. Tom prilikom objavljeni su ovi ajeti koji potvruju da u ovim zahtjevima za oprost lei ostatak veza krvnog srodstva, a ne povezivanje u ime Allaha. Zbog toga Vjerovjesnik i oni koji su vjerovali nisu imali pravo na to. Nije to pripadalo njima niti je to njihovo djelo uope. Medutim, kako e se njima objasniti da su dehennemlije ti za koje oni trae oprost Najvjerovatnije da e to uslijediti sa njihovom smru kao politeistima i da se prekida svaka nada da e biti upueni ka vjerovanju. Vjera je najvre ue u koje se slijevaju sva ostala ljudska ueta i svi ljudski odnosi. Kada se uspostavi spona vjere, uspostavljaju se i sve druge spone iz njena korijena. Poslije toga nema susreta i veze sa porijeklom niti tazbinom, poslije toga nema susretanja ni povezivanja ni sa narodom niti zemljom. lli vjerovanje u Allaha koje povezuje ta vrsta spona - a sve duge 55

spone proistiu iz nje i ulijevaju se u nju ili nevjerovanje kada ne postoji mogunost za uspostavljanje spone izmeu ovjeka i ovjeka. G A to je lbrhim traio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obeanja koje mu je dao. A im mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. lbrhim je doista bio pun saaljenja i obazriv (9/114). Nema nikakvog uzora u Ibrahimovom traenju oprosta njegovu roditelju jer je IbrAhim traio oprost za svoga oca zbog njegovog ranijeg obeanja njemu ili je moda traio za njega oprost od Allaha ne bi li ga On uputio. To se jasno vidi u rijeima: "Mir tebi.'" - ree lbrhim . 'Moliu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustiu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjau se svome Gospodaru; nadam se da neu biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome" 09/47-48). Kada mu je umro otac, a ostao politeist, tada je Ibrahimu postalo jasno da je njegov otac Allahov neprijatelj za koga ne postoji nada da e biti upuen, on kae: A im mu je bilo jasno (9/114), i time je prekinuo svaku vezu s njim. lbrhim je doista bio pun saaljenja i obazriv (9/1 14). Mnogo skruen prema Allahu i saaljiv prema onome ko ga uznemiruje. I njegov otac ga je uznemirivao, ali IbrAhim ostaje saaljiv. A kada je postalo jasno da mu je otac Allahov neprijatelj, on ga se odrekao i povratio Allahu potpuno skrueno. Navodi se da su se, nakon to su bila objavljena ova dva ajeta, uplaili oni koji su traili oprosta za svoje roditelje politeiste, da su i sami zalutali time to su se suprotstavili Allahovoj

odredbi u ovom pitanju. Tom prilikom objavljen je i slijedei ajet koji ih umiruje zbog toga i potvruje islamsko pravilo, a to je da nema kazne ako nije tekstom predviena niti prekraja ako nije unaprijed objanjeno takvo djelo. Allah nee nazvati zalutalim narod koji je na pravi put uputio prije nego to uine ono to im je On zabranio. - Allah zaista sve dobro zna (9/115). Allah e obraunavati ljudima njihova djela samo nakon to im je objasnio da se uvaju, budu oprezni i da ih ne ine. On ne otklanja uputu jednog naroda nakon to ih je uputio i ne preputa ih zabludi radi samog djela ako to djelo nije bilo iz oblasti djela koja su zabranjena prije toga. To je zbog toga to je ovjek nekompletan, a Allah je Taj Koji zna sve, od Njega potiu objanjenja i pouke. Vidi vie Dinsijjetu'l-muslim aqidetuhu u djelu Me' alim u fi't-tariq. 56

Allah je uinio ovu vjeru da bude lahka a ne teka, objasnio je sasvim jasno ta je zabranio kao to je objasnio sasvim jasno i sve ono ta je naredio. Neke stvari On je preutio, nije ih objasnio, ali ne iz zaborava, da je tako postupio, nego iz mudrosti i olakanja. Zabranio je da se postavljaju pitanja za ono to je On preutio kako se to pitanje ne bi zavrilo odgovorom koji bi bio teak. Otuda nema niko pravo da neto zabranjuje, a to je Allah preutio, niti ono to Allah nije objasnio. Na taj nain Allah ostvaruje Svoju milost prema ljudima. Na kraju ovih ajeta a u atmosferi poziva da se odbaci krvna srodstvena veza i da se ovjek oslobodi svoga ivota i imetka, potvruje se da je staratelj i pomaga samo Allah, da je On Gospodar nebesa i Zemlje, Gospodar smrti i ivota. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On ivot i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zatitnika ni pomagaa (9/116). Na osnovu toga i imeci i ivoti i nebesa i Zemlja, i ivot i smrt, i zatitnitvo i pomo - sve se nalazi u Allahovoj ruci. Dostatnost i bogatstvo bit e u sponi samo sa Allahom. Ova stalna neprekidna potvrivanja i ova kategorika odluka vezana za rodbinske veze ukazuje koliko su bili uznemireni i nesigurni neki muslimani kod odluke izmeu ovih postojeih veza medu ljudima u tom drutvu i nove veze zasnovane na vjerovanju. Ovo je dokinula ova poslijednja odluka iznijeta u ovoj suri. U njoj se odluno govori o svim vrstama odnosa meu muslimanima i onima koji su oko njih. ak i insistiranje na traenju oprosta za umrle politeiste nailo je na estoku

osudu. To je uinjeno da bi se srca oslobodila svih drugih spona osim spone i povezanosti vjerom. Okupljanje na uspostavljanju veze na bazi samo vjere ini bazu islamskog pokreta. To je jedan od temelja islamskog vjerovanja i poimanja, temelj pokreta i smjera. Ovo potvruje ova sura i ponavlja vie puta. Poto je to bila priroda ove kupoprodaje i zakletve, onda izostanak iz borbe onih koji su sposobni, bez obzira kakvi su uzroci bili, znai neto to izaziva veliku osudu i kolebanja. !zastajanja koja su se javljala oito u 57

borbama morala su biti praena i paznja na njih koncentrisana. U slijedeim ajetima objanjava se dalekosenost Allahove dobrote i Njegove milosti prema vjernicima, prema iskrenim vjernicima kod kojih je dolo do kolebanja i izostanka iz borbe. On im je oprostio grjeke, bilo male ili velike, koje su oni poinili. Tu je objanjena i sudbina trojice koji su izostali iz borbe bez odreenog njihova stava o ovom pitanju. Oni su se prepustili Allahovoj odredbi. To su oni o kojima je ranije bilo rijei. Prepustili su se dok ne doe sud o njima kasnije. Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadirima i ensarijama, koji su ga u tekom asu slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv, (9/117) a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u duama njihovim i kad su uvidjeli da nema utoita od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudue kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je (9/llBJ. Allahov oprost Vjerovjesniku (ale j hi' s-selam) podrzumijeva se da se odnosi na dogaaje u cjelini vezane za ovu borbu. Oito je da je ovaj oprost u vezi s onim to je Allah o tome rekao Svome Poslaniku. Neka ti Allah oprosti to si dozvolio da ostanu dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lau (9/43). Ovo se dogodilo onda kada mu se obratila jedna grupa sposobnih koji su traili da izostanu iz borbe pravdajui to neistinito izmiljenim priama i Vjerovjesnik im je dozvolio. Allah mu je to oprostio

upozoravajui ga da je bilo bolje da je priekao dok se ne vidi jasno ko su bili iskreni u svom traenju izostanka, a koji su pravdati svoj izostanak laima i izmiljotinama. Na Allahov oprost muhadirima i ensarijama ukazuje tekst koji je pred nama na okruenja toga vremena u rijeima: koji su ga u tekom asu slijedili u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala (9/117J. Nekima je bilo teko da izau u borbu i pridrue se povorci kao to e biti objanjeno, a oni su bili iskreni vjernici, a neki su sluali licemjere koji su se tresli u strahu zbog susreta sa Biznatijom, zatim Allah im je uvrstio srca pa su pristupili borbi nakon kolebanja. Lijepo bi bilo da izloimo neke uvjete vezane za ovu borbu i okruenja te borbe kako bismo ivjeli u njenoj atmosferi za koju Allah (Uzvieni) kae da su uslijedili u tekom asu da bi spoznali podstreke i 58

kretnje koje su pratile tu borbu. (Mi emo ovdje iznijeti saetak iz Sire lbni Hiama, lmatai'l-Esma od Makrizija i djela B ida je we nihaje od lb ni Kesira, zatim iz njegovog tefsira. ) Kada je Allah objavio: Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru, sve dok ne daju glavarinu posluno i smjerno (9/29J, naredio je Allah Poslaniku i ashabima da se pripreme za borbu sa Biznatijom. (Oito je da su se sukobi sa Biznatijom ve ranije dogodili prije objave ovih ajeta u borbi Mu'ta. Ova poslijednja naredba kao odluka koja se odnosi i potvruje stalnu mjeru donijeta je meu poslijednjim objavama u Kur'anu.) I to u veoma tekom vremenu za ljude u vrijeme jake toplote i iskuenja, u vrijeme kada ovjek moe uivati u plodu, a ljudi ele da ostanu tamo gdje se moe uivati u tom plodu i biti u hladu, prezirui odlazak u vrijeme dok oni ovako ive. Resulullah (ale j hi' s-selam) katkad bi malo odlazio u borbu, a da joj ne bi dao nadimak i govorio da eli da ide u nekom smjeru, ali ne tamo gdje namjerava. Ovo je inio kod drugih pohoda samo ne kod borbe na Tebuku. Predstojeu borbu na Tebuku objasnio je ljudima zbog velike potekoe, teka vremena, velikog broja neprijatelja prema kome se kree da bi se ljudi krajnje pripremili za ovu borbu. Naredio im je da se pripreme i obavijesti ih da idu na Bizantiju. Neki licemjeri traili su dozvolu od Vjerovjesnika (alejhi's-selam) da izostanu iz ove borbe bojei se spletki i sumnje zbog biznatijskih djevojaka. On im je odobrio da ne izlaze. Tada je uslijedio Allahov ukor Vjerovjesnik u to im je dozvolio da ne idu u borbu nagovjetavajui mu oprost za to: Nek

ti Allah oprosti to si dozvolio da izostanu dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lau (9/43). Neki licemjeri govorie jedni drugima: Ne idite u borbu po ovakvoj egi, to je neka vrsta isposnitva, u borbu u iju istinu postoji sumnja i strah Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . Tada je Allah (Uzvieni) objavio slijedee rijei o njima: I jedni drugima su govorili: "Ne kreite u boj po vruini!" Reci: 'Vehennemska vatra je jo vrua!" Kad bi oni samo znali! Malo e se oni smijati a dugo e plakati, bie to kazna za ono to su zasluili (9/81-82). Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je bio obavijeten da se licemjeri okupljaju u kui Suvejlima Jevreja i odvraaju ljude da ne pristupaju uz Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) u borbi na Te buku. Tada Vjerovjesnik (ale j hi' s-selam) posla Talhu ibni Ubejdullaha sa jednom grupom ashaba i 59

naredi im da spale kuu ovog Suvejlima. To je Talha uradio, a Dahak ibni Hulejfe prodre u kuu sa sporedne strane i slome nogu, a njegovo drutvo izmakne. Dahak se poslije toga pokajao. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) se pripremao za ovaj put i naredio i ljudima da se spreme to prije. On je bodrio bogatae da materijalno pomognu borce koji nemaju jahau ivotinju koja bi ih prenijela do ratita. Meu prvim ovim dobrotvorima bio je Osman ibni Afan (neka je Allah zadovoljan njime) , on je utroio dobrovoljno ogromna sredstva kako nije uinio niko drugi. Ibni Hiam u svojoj historiji kae: Prenijeli su mi ljudi u koje se sigurno moemo pouzdati da je Osman potroio na vojsku koja je u ovom tekim momentima odlazila na Te buk 1000 zlatnika. Zbog toga se Vjerovjesnik obratio dovom Allahu govorei: "Boe moj, zadovolji se Osmanom i ja sam zadovoljan njime." Abdullah ibni Ahmed navodi u musnedu svoga oca u lancu prenoenja od Abdurahmana ibni Hababa Sulema slijedee: Vjerovjesnik se obratio ashabima i bodrio vojsku u ovom tekom momentu i tada Osman ibni Afan ustade i ree: Ja u opremiti 100 deva prekrivaima i samarima. Tada je siao s mim bere i bodrio nato e Osman ponovo: Ja u pripremiti i drugu stotinu deva prekrivaima i samarima. Ovaj Abdullah istie: Primijetio sam Vjerovjesnika (alejhi' sselam) kako rukom ovako pokree i Abdusamed podie ruku u znak oduevljenja. "Osman nije duan nita poslije ovog djela." (Ovo prenosi Tirmizi u lancu: Muhammed ibni ]esar, Ehu Davud Tajalisi, Seken ibni Mugire, Ubej Muhammed, osloboeni rob porodice Usmana, i istie da je hadis s ovog gledita garib, tj. prenosi samo ovim senedom.) Bejheki prenosi ovaj hadis preko Amra ibni Merzuka i Sekena ibni Mugirea i kae: 'Tri puta je to bilo i Ehu Bekr se obavezao da opremi tri stotine deva

prekrivaima i samarima." Ibni Derir navodi preko seneda: Jahja ibni Ehi Kesir, zatim Sejda, Katade i Ibni Ehi Hatema preko Hakema ibni Ebana od Th:rime, razliitim rijeima, i dodaje: "Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) bodrio je da se daju prilozi (za borbu na Tebuku) pa je Abdurahman ibni Auf donio 4000 drahmi rekavi: "Boiji Poslanie, moj ukupni imetak iznosi 8000 drahmi i ja sam donio kao prilog pola od toga, a pola sam ostavio." Vjerovjesnik mu na to uzvrati: "Neka ti Bog blagoslovi i ono to si zadrao za sebe i ono to si dao." Istovremeno dolazi i Ehu Ukajl sa jednom mjericom datula i kae: Ja sam ubrao, Vjerovjesnie, dvije mjerice hurmi i jednu mjericu sam pozajmio Allahu, a drugu mjericu ostavio za svoju porodicu." Ibni Derir kae dalje da su munafici meusobno jedan drugom namigivali i 60

dobacivali: Ovo to je dao lbni Auf nije nita drugo do licemjerstvo, zar Allahu i Njegovu Poslaniku treba ova mjerica hurmi!? U jednoj od verzija stoji da su oni govorili o Ebi Ukajle, a to je osoba koja je radila kod jednog Jevreja da bi zaradila dvije mjerice hurmi kao nagradu i da je jednu od tih mjerica donio Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) . Oni kau da je on time htio da bude spomenut. Meutim, bilo je i takvih muslimana koji su doli Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) plaui, bilo ih je sedam, preteno ensarija.7 Obratili su se Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) s molbom da im pronae neto to bi ih prenijelo do ratita. To su bili siromasi. I Vjerovjesnik im odgovori: "Ja nemam nita to bi vas moglo prenijeti do ratita." Oni su se vratili suznih oiju, tuni to ne mogu da nau nita to bi mogli utroiti i pripremiti se za ovaj put. lbni Ishak kae: uo sam da je lbni Jamin ibni Umejr ibni Kab Nadari sreo Ebu Lejla Abdurahmana ibni Kaba i Abdullaha ibni Mugfila, dvojicu izmeu one sedmerice koji su se poalili da nemaju ta pripremiti i odvojiti za odlazak u borbu, ova dvojica su dola plaui i Ibni Jamin ih upita: Zato plaete? Oni rekoe: Bili smo kod Vjerovjesnika (ale j hi' sselam) i molili da pronae neto to bi nas prenijelo do ratita i on nam nije mogao pomoi jer nije imao nita to bi nas prenijelo, a mi i sami nemamo nita to bi nas ojaalo i pomoglo da izaemo na ratite sa Vjerovjesnikom. lbni Jamin dao im je svoju kamilu koja mu je sluila za prijenos vode pa su otputovali. On im je udijelio i neto hurmi i tako da su se mogli pridruiti Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) . . }unus ibni Bukejr dodaje na ono to se prenosi od lbni Ishaka: "to

se tie Utbea ibni Zejda, a on je jedan od tih koji su se alili Vjerovjesniku, iziao je te noi i klanjao cijelu no koliko je to htio Allah, a poslije klanjanja zaplakao i rekao: " Boe dragi, ti si naredio dihad i ja elim da uesvujem u dihadu, ali nisi mi dao nita to bi me osposobilo za tu borbu. Nisi dao ni Svom Poslaniku to bi me moglo odnijeti na bojite. Ja dijelim svakom muslimanu svu nedau koja me je zadesila bilo u imetku, tijelu ili obrazu a onda je svanulo i doao je meu ljude. Tom prilikom Vjerovjesnik (alejhi' sselam) upita: "Gdje je onaj koji je noas dijelio?" Niko se ne javi. I Vjerovjesnik ponovi iste rijei: "Gdje je onaj to je dijelio, neka ustane?" Tada ustade ovaj ucvijeljeni Utbe i obavijesti ga o tome. Na to e Ove osobe spomenute su na kraju 10. duza, pa neka se italac vrati tamo da bi dobio objanjenje o ovom podatku. 61

Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) : "Razveseli se. Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, upisao sam te za dodjelu dijela iz slijedeeg zekjata. " Nakon toga Vjerovjesnik (alejhi's-selam) iziao je sa onima koji su mu se pridruili, a bilo ih je priblino trideset hiljada to iz Medine, to iz arapskih plemena koja su se nastanjivala oko Medine. Neki vojnici muslimani sporo su se odluivali, ali bez ikakave sumnje i dvoumljenja meu koje spada i Kab ibni Malik, Merare ibni Rebija i Hilal ibni Umejje, a to su ona trojica o kojima e biti govora podrobno. U ovu grupu spada i Ehu Hajseme i Umejr ibni Vehb Dumehi. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) ulogorio je svoju vojsku u "Senijetu'l-veda", a Abdullah ibni Ubejd, poglavica licemjernih, ulogorio je svoju vojsku na padini ispod logora Vjerovjesnika. Ibni Ishak nastavlja i kae da ni broj ovih nije bio nita manji. Broj onih koji su izostali stvarno nije prelazio stotinu ljudi. Kada je Vjerovjesnik krenuo, izostao je iza vojske i Abdullah ibni Ubej sa izostalim munaficima i onima koji su sumanjali u ovaj pohod. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) nastavlja put, a iza njih izostaje jedan po jedan. Oni koji su putovali sa Vjerovjesnikom govorili bi:" Poslanie, izostao i taj i taj," a Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) bi im odgovarao: "Pustite ga, ako ima u njemu ikakvo dobro, Allah (Uzvieni) e omoguiti da vam se i on pridrui, a ako ne bude tako, Allah e vam dati da odahnete i bez njega." ak je neko rekao: "Boiji Poslanie, izostade i Ebu Zerd i njegova kamila s njim." Vjerovjesnik odgovara: "Pustite ga, ako ima u njemu ikakvo dobro Allah (Uzvieni) e omoguiti da vam se pridrui, a ako ne bude tako, Allah e vam dati da odahnete i bez njega." Ebu Zerd pogleda na svoju kamilu; poto je ila sporo, on uz;e svoj prtljag, uprti na svoja lea i

nastavi da slijedi put Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) pjeaei. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je odsjedao na nekim mjestima, a neki bi muslimani pogledali i rekli: "Boiji Poslanie, ovaj ovjek ide sam ovim putem", a Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) dodaje: "Bit e da je to Ebu Zerd." Kada su ljudi malo bolje osmotrili, rekoe: "Boiji Poslanie, tano je, Boga mi, to je Ehu Zerd." to Vjerovjesnik (alejhi's-selam) poprati rijeima: "Neka se Allah smiluje Ebu Zerdu, on ide sam, umrijet e sam i proivjet e sam." I Ebu Hajseme se vrati svojima jednog toplog dana nakon to je putovao sa Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) nek<;> liko dana. Naao je .svoje dvije ene, svaka u svom atoru u njegovoj bai, kako svaka od njih prska po svom atoru i rashlauje se u njemu i priprema jelo. Kada je pristupio Ehu Hajseme na vrata jednog od atora i pogledao svoje dvije ene i ta rade u njima, ree: "Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) na suncu, vjetru i egi, a Ebu Hajseme u ugodnom hladu, jelo pripremljeno, a njegova ena ljepotica 62

tu. Kakva je ovo pravda!" Zatim dodaje: 'Tako mi Allaha, neu ui ni u jedan va ator dok se ne spojim sa Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) , pa mi pripremite branenicu!" One su to uradile. On pripremi svoju devu i otputova s njome. Otiao je da trai Vjerovjesnika (alejhi's-selam) i pronaao ga je gdje je odsjeo na Te buku. Ehu Hajsema pristigao je Umejr ih ni V eh b Dumehi kako i on traga za Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) . Udruili su se i kada su se pribliili Tebuku, Ehu Hajsem ree Umejr ibni Vehbu: "Ja sam pogrijeio i ti izostani iza mene dok ja ne doem do Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) ." Ovaj je to prihvatio. A kad se pribliio Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) a on odsjeo na Te buku i ljudi mu kau: "Ovo je neki jaha, ide putem ovamo." I Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) odgovori: "Bit e da je to Ehu Haj sem." A oni odgovorie: "Poslanie, on je, Boga mi Ehu Hajsem." Kada je dao znak devi da klekne, uputio se prema Vjerovjesniku i nazvao mu selam. N a to mu Vjerovjesnik uzvrati: 'Teko tebi Hajseme!" A Hajsem obavijesti Vjerovjesnika ta je bilo pa mu Vjerovjesnik (alejhi's-selam) odgovori: "Dobro, ako Bog da", i proui dovu za njegovo dobro. lbni Ishak prenosi da je jedna grupa licemjera, meu kojima su bili Vedia ibni Sabit, brat Beni Amra ibni Aufa, i jedan ovjek iz plemena Edea, saveznika Beni Suleme, zvani Muhen ibni Humejr, a zvali su ga, kako kae lbni Hiam, Muha, razgovarala i pokazivala na Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) dok je on polazio na Te buk i jedan drugom govorili: "ta vi mislite da su borci Bizantijci u borbi poput Arapa boraca kad se meusobno tuku? Boga mi, mi kao da vas gledamo sutra sve povezane u lance." To su govorili da bi izazvali strah kod vjernika da ne idu u borbu.

Muhem ibni Humejr dodade: "Boga mi, volio bih da nam se dosudi svakom od nas po sto batina! Zaklinjem se da e biti objavljene ove rijei u Kur'anu koje vi govorite." Ibni Ishak dalje istie da je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) rekao Amru ibni ]asiru: "Idi tom narodu i reci im da su ve spreni, pitaj ih ta su govorili. Ako to budu porekli, reci im: Nije tako, vi ste govorili to i to." Amar je otiao do te grupe i prenio im to. Oni su se obratili Vjerovjesniku izvinjavajui mu se. Vedia ibni Sabit prihvatio je za kolan deve na kojoj je jahao Vjerovjesnik, i stajao, obraajui mu se: "Boiji Poslanie, mi smo se samo zabavljali i tako gubili vrijeme." I tad je objavljeno: Ako ih zapita, oni e sigurno rei: "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. " Reci: "Zar se nisu Allahu i rijeima Njegovim, i Poslaniku Njegovu rugali?" (9/65). Muhem ibni Umejr obraa se Vjerovjesniku i kae: Zamijenite mi ime i ime moga oca. Muhemu je oproteno u ovom ajetu, a nazvan je Abdurahmanom. Molio je Allaha (Uzvienoga) da pogine kao 63

ehid i da mu se ne zna mjesto gdje je poginuo. Ubijen je u borbi Jemame, ali mu se ne zna za trag. Ibni Luheje prenosi od Ebu'l-Esveda, a on od Urvea ibni Zubejra slijedee: Kada se Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) vratio sa Te buka, nakon to je tamo ostao deset i neto dana bez borbe, jedna grupa licemjera mislila je da ga muki ubije, da ga otisne sa strmine breuljka negdje na putu. Vjerovjesnik je bio obavijeten ta namjeravaju ovi licemjeri pa je naredio da vojnici idu iz kotline, a on se ispeo na breuljak. Za njim je krenula i ta grupa prekrivenih lica. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je naredio Amru Ibni }asiru i Huzej:fi ibni }emanu da idu s njim. Ammar je drao uzde deve, a Huzejfe je tjerao devu. I dok su tako ili, uli su kako neki govore zavodljivim glasom. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) se naljutio i to je primijetio Huzejfe, pa se vratio, a imao je sa sobom tap. Udarao je po glavama deva tih koji su ili iza njih tapom. Kada su ovi primijetili Huzejfu, pomislili su da je otkrivena ta velika zavjera koju su tajili. Pourili su da se pomijeaju sa ostalim ljudima. Huzejfe se vraa i pristupa Vjerovjesniku (al ej hi' s-selam) i on, Vjerovjesnik, trai od njih da poure da to prije prijeu preko brijega. Stali su potom i posmatrali ljude i Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) upita Huzejfu: "Jesi li prepoznao ko su bili ti ljudi?" Huzejfe odgovara: Primijetio sam samo njihove deve u mraku kad sam ih iznenadio. Vjerovjesnik upita: "Zna li ta je namjeravala ta grupa?" Ova dvojica odgovorie: Ne znamo. Vjerovjesnik ih je obavijestio ta su namjeravali poduzeti protiv njega i tom prilikom spomenuo njihova imena, ali je traio da ne govore nita, da ute o tome. Tada oni upitae Vjerovjesnika: "Allahov Poslanie, zar nee narediti da budu ubijeni?"

Vjerovjesnik odgovori: ''Nije mi drago, osuujem da ljudi kasnije govore da je Muhammed ubijao svoje ashabe!" Ibni Kesir navodi u djelu El-Bidaje ve'n-Nihaje : Ibni Ke sir spominje ovo kazivanje i kae da je Vjerovjesnik (alejhi' sselam) kazao imena tih uesnika samo Huzej:fi ibni }emanu. Ovo je vjerovatnije, a Allah najbolje zna. Potekoe s kojima su se suoili muslimani u ovoj borbi navode neke verzije donosei u prilog toga i dokaze. Ibni Kesir u svom tefsiru kae: Mudahid i mnogi drugi istiu da je objavljen ajet: Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadirima , i ensarijama, koji su ga u tekom asu slijedili u vrijeme kada se srca neki od njih zamalo nisu poklebala; On je poslije i njima oprostio jer je On prema njima blag i milostiv (9/117) , 64

povodom borbe na Tebuku. Ovo se da zakljuiti na osnovu toga to su oni izali na tu vojnu u vrlo tekoj situaciji, godina bila suna, bila je jaka ega i vrlo teko doi do hrane i vode. Katade kae da su oni ili u Siriju radi borbe na Tebuku u vrijeme ege koja pali. Putovali su uz veliki napor koji je bio poznat Allahu. U to su uloili ogroman trud. Neki su nam ak priali da su po dvojica dijelili hurmu meusobno, a neki od vojnika koristili bi samo jednu hurmu koja bi prelazila iz usta u usta, malo je posisali, napili se vode i predali je drugom. Allah im je oprostio i vratili su se iz ove borbe. lbni Derir prenosi svojim senedom do Abdullaha ibni Abbasa, daje neko pitao Omera ibni Hattaba o ovoj potekoi, i on odgovorio: "Izali smo sa Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) na Te buk, odsjedali na raznim mjestima, a bila je velika nestaica vode, bili smo toliko edni pa smo pomislili da nam je kraj. Neki ljudi bi ak odlazili i traili vodu i ne bi se vraali sve dok ne bi shvatili da e stradati. ak je jedan od prisutnih u ovom pohodu zaklao svoju kamilu, cijedio njenu utrobu i pio, a ono to je preostalo izlijevao je na grudi." Ibni Derir iznosi povodom Allahovih rijei: Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadirima, i ensarijama, koji su ga u tekom asu slijedili (9/11 7J , tj . kod opskrbe, kod ustupanja deva za jahanje, kod pripremanja poputbine i vode, u vrijeme kada se srca neki od njih zamalo nisu pokolebala (9/1 1 7) , i poeli sumnjati u istinu i vjeru Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , poeli da sumnjaju zbog potekoa i estine koja ih je snala na ovom putu i zbog borbe. On je poslije i njima oprostio (9/117) i omoguio im da se obrate svome Gospodaru i uvrste se u Njegovoj vjeri jer je On prema njima blag

i milostiv (9/117}. Ovo izlaganje nam moda predstavlja taj dan, kakva je bila ta potekoa u tekom asu, i predoava nam jedan moment atmosfere, kako je ivjelo muslimansko drutvo u to doba. U ovom osvrtu predoena je i raznovrsnost vjerovanja: vrsto uvjerenje kod jedne grupe, kolebljivosti i nemira pod pritiscima ove tekoe kod druge grupe, ostanka kod kue i izostanka iz borbe bez nekakvih posebnih namjera kod grupe, predoena je i grupa koja je uivala u licemjerstvu, otvoreno licemjerstvo grupe zavjerenikog nevjerstva, i tako dalje, to ocrtava najprije ope stanje organskog sastava drutva toga perioda, a onda govori o tekoama borbe u vrijeme suoavanja sa Bizantijom u situaciji vrlo sloenoj po potekoama. Sve su ovo iskuenja koje je, moda, Allah odredio radi otkrivanja razlike meu ovim grupama. 65

Ovo su bile potekoe zbog kojih su izostali oni koji su izostali i nisu otili u borbu. Meu njima je bilo mnogo licemjera o kojima je ranije bilo rijei. Takoer je meu njima bilo i vjernika koji nisu ostali sjedei zbog sumnje i licemjerstva nego zbog lijenosti i udobnosti boravka u Medini. To su bile dvije grupe. Grupa onih o kojima je raieno ranije, a to su oni koji su mijeali dobro i zlo i priznali svoje grijehe. I druga grupa ljudi koji su u neizvjesnosti da li e ih Allah kazniti ili e im oprostiti (9/I06J. To su ta trojica koja su izostala iz borbe, bez suda o njima, i eljeli su da im Allah presudi. Ovdje su neki detalji tog njihova pitanja i odgaanja suda o njima pa i odgaanja i u samom kontekstu. I prije nego to kaemo bilo ta o ovima u komentaru teksta koji predstavlja njihovo stanje i prije nego to iznesemo umjetniku nadnaravnu sliku koju im je ocrtao izraz, dozvolit emo jednom od njih da govori o torne ta je bilo. To je Kab ibni Malik (neka je Allah zadovoljan njim i on Allahom) . Ahmed, Buhari i Muslim iznose prenosei preko Zuhrija koji kae: "Mene je obavijestio Abdurahrnan ibni Abdullah ibni Kab ibni Malik da je ovaj Abdullah ibni Kab ibni Malik bio vodi jednom od sinova Kaba kada je oslijepio. On istie: uo sam Kaba ibni Malika kako prenosi hadis vezan za njegovo izostajanje iza Vjerovjesnika (alejhi' sselam) iz borbe na Tebuku. Kab iznosi: Ja nisam izostao iza Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) ni iza jedne borbe nikada osim borbe na Te buku. Istina je da sam izostao iz borbe i na Bedru, ali niko nije bio prekoren zbog svog izostanka i neuestvovanja u toj borbi, jer su Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) i muslimani izali u pravcu Bedra u namjeri da zarobe karavanu Kurejevia. Meutim, Allah je dao da su se sreli oni i njihovi neprijatelji na neem drugom, ne karavani.

Bio sam prisutan sa Vjerovjesnikom na Akabi kada srno prihvatili islam. Bilo mi je to drae nego da sam bio na Bedru, mada se Bedr vie spominje meu ljudima nego zakletva na Akabi. Bedr je poznatiji od tog sluaja. Kada sam izostao iza Vjerovjesnika (alejhi' s-selarn) u borbi na Te buku, situacija je bila sa mnom takva da ja nisam bio nikada jai u svom ivotu niti lagahniji, nego u vrijeme kada sam zaostao iza te borbe. Boga mi, nikada nisam imao prije toga dvije deve koje sam rnogao upotrijebiti u borbi do sada. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) rijetko bi nagovijestio jednu borbu a da nije zametnuo borbu na drugom mjestu do borbu na Tebuku koju je vodio u danima velike potekoe, toplote, a moralo se daleko i kroz pusto putovati. On je muslimanima rasvijetlio gdje se ide i traio da se krajnje pripreme protiv neprijatelja. Obavijestio ih je ta eli. Broj 66

muslimana sa Vjerovjesnikom bio je toliko veliki da ih nije sve stigao popisati ni pisar koji je upisivao borce. Kab (Allah bio zadovoljan njime) kae: "Malo je bilo onih koji su htjeli izostati, a da nisu pomislili da bi to ostalo nepoznato Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) i da nee o tome doi objava od Allaha (Uzvienoga) . Resulullah je poao u tu borbu kada je bilo povoljno. Ja sam bio tu najmlai. Vjerovjesnik se pripremio za tu borbu i muslimani s njim. Bio sam poranio da se i ja pripremim, ali sam se vratio ne uinivi nita. Govorio sam tada samom sebi: Ja sam sposoban da to uradim ako bih htio. Tako se to u meni opiralo dok su se ostali ozbiljno spremali. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je krenuo na vojnu i muslimani s njim, a ja jo nita nisam bio uinio. To se u meni prepiralo dok oni u urbi odlaze i natjeu se u tome. Ponovo sam pomislio da i ja uzjaem na devu i da ih stignem. Kamo sree da sam to uradio! Nije mi to bilo sudeno. Kada bih izlazio meu ljude, nakon izlaska Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , bio sam jako oaloen to ne vidim nikakvu priliku osim ovjeka prezrenog zbog licemjerstva ili ovjeka koji je imao ispriku pa nije otiao. Mene Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) nije spominjao dok nije doao na Tebuk. A onda je, dok je razgovarao sa ljudima na Tebuku, upitao: "ta je to uradio Kab ibni Malik?" Neko iz plemena Beni Seleme ree: "Zadrao ga njegov ogrta i gledanje u duge trepavice." Nato e Muaz ibni Debel: "Runo govori! Boiji Poslanie, mi o njemu znamo sve najbolje." Vjerovjesnik (alejhi's-selam) je utio. Ka b i b ni Malik nastavlja: Kada sam uo da se Vjerovjesnik (alejhi' sselam) vratio sa Te buka, snaao me jad pa sam poeo razmiljati sam kako da se izvuem. Poeo sam smiljati neto to bi me sutra spasilo od srdbe Vjerovjesnikove. U vezi sa tim zatraio sam miljenje svoje rodbine. Kada

je reeno da je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) na domaku Medine, odustao sam od neistine. Spoznao sam da mi la nee pomoi. Odluio sam da kaem istinu. U meuvremenu, Vjerovjesnik (alejhi's-selam) je uao u Medinu. On, kada bi se vraao sa puta, obiavao je prvo navratiti u damiju. To je uradio i ovaj put. Klanjao je dva rekjata i tada sjeo da razgovara sa ljudima. Po zavretku toga pristupili su mu ljudi koji su izostali iz borbe. Poeli su mu se izvinjavati i zaklinjati. Bilo ih je preko osamdeset. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) primio im je izvinjenje, zakleo ih i zatraio oprost. Tajne njihovog izvinjenja i opravdanja prepustio je Allahu. Tada sam i ja pristupio Vjerovjesniku, nazvao mu selam, a on se osmjehnuo smijehom naljuene osobe i rekao mi: "Doi blie!" Pribliio sam mu se i sjeo ispred njega. On upita: "ta te je zadralo pa si izostao iz borbe!? Nisi li se bio spremio i kupio i devu za jahanje?" Rekao sam mu: Vjerovjesnie, 67

Boga mi, da sam sada pred nekim kome je drag ovaj svijet, uspio bih da se izvuem isprikom, a da se taj ne nasrdi na mene. Ostavio sam to. Boga mi, znam kad bih tebi danas govorio neto to bi bilo neistina, i to ti primio i zadovoljio se time, Allah bi dao priliku da se ti na mene rasrdi, a ako bih ti danas govorio istinu, ti bi mi zamjerio. Ja se nadam za sve to da mi Allah presudi. Boga mi, ja nisam imao nikakvu ispriku i opravdanje da izostanem iz borbe. Boga mi, ja nisam nikada bio jai i spremniji od ovog asa kada sam izostao iza tebe. Vjerovjesnik mi na to odgovori: 'To ti je tano, ustani, neka ti Allah za to presudi!" Ustao sam. Tada su nam pristupili neki ljudi iz plemena Seleme, ili za mnom i govorili mi: Tako nam Boga, mi ne znamo da si ti ikada ranije pogrijeio i nema razloga da se ti ne ispria Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) kao to su se ispriali i drugi koji su izostali iz borbe. Bio bi ti dovoljan grijeh to to bi ti Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) zatraio oprost. Tako mi Boga, istie Kab, oni su me nagovarali due vremena pa sam i ja jednog momenta pomislio da se vratim do Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i da izmislim neto o sebi, da kaem neku neistinu. Tada sam ih upitao da li je iko ovakvo neto doivio. Oni odgovorie da su jo dvojica neto takvo doivjela i da su isto rekli kao to si i ti rekao. I njima je reeno isto to i tebi. Upitao sam ih ko su ta dvojica, a oni odgovorie: "Merare ibni Rebi i Hilal ibni Umejje, Vakifi. Kazali su i to da su oni takoer dobri i pouzdani ljudi, uestvovali su u borbi na Bedru i mogu posluiti kao uzor. Kada su mi to rekli, ja sam produio. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) zabranio je ljudima da razgovaraju sa ovom trojicom izmeu svih onih osamdeset koji su izostali iz borbe. Ljudi su nas izbjegavali - nastavlja Kab - i izmijenili se u odnosu na nas. Zemlja

mi je postala teka. Bilo je to sasvim drugo podneblje, ne ono koje mi je bilo poznato. Proveli smo tako pedeset dana. Ona moja dva druga zavukli su se u svoje domove, sjedili tamo i nisu izlazili. Ja sam bio najsnaniji i najslobodniji. Izlazio sam iz kue, klanjao sa ostalim muslimanima, izlazio u ariju, ali niko nee ni da progovori sa mnom. Odlazio sam i do Vjerovjesnika (alejhi's-selam) , nazivao mu selam dok bi sjedio meu ljudima poslije namaza i govorio u sebi da li e mu se pokrenuti usne odgovarajui mi na selam ili ne. Klanjao bih blizu njega i potkrad ga posmatrao. Kad je pristupio namazu, on bi pogledao prema meni, ali kad bih ja usmjerio svoj pogled prema njemu, on bi okrenuo glavu. Kada je to ve tako potrajalo i svi ljudi me napustili, otiao sam do zida Ehi Katadea i popeo se na nj. On je bio moj amidi, a i meni najdraa osoba. Boga mi, nazvao sam selam i on mi ne odvrati. Upitao sam ga: Ehu Katade, zaklinjem te Bogom, zna li ti da ja volim Allaha i Vjerovjesnika?" On uti, ne odgovara. Ponovo sam mu se obratio, zakleo ga Bogom, a on i dalje uti. 68

Ponavljam to isto nekoliko puta, preklinjem ga, a on tada ree: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju." Zaplakao sam, vratio se i ispeo na ovaj zid. U vrijeme dok sam iao ulicom Medine - kad jedan poljoprivrednik iz Sirije prodaje svoje proizvode koje je otuda donio i uzvikuje: Ko e mi pokazati ko je Kab ibni Malik? Ljudi su ukazivali na mene. On mi pristupi i preda jedno pismo od vladara plemena Gasan. Bio sam pismen, proitah to pismo, kad u njemu stoji: Saznali smo da s tobom okrutno postupa tvoj saputnik, Allah ti nije omoguio da ivi u ugodnoj i svijetloj kui, doi nama, mi emo te prihvatiti. - Kada sam proitao ovo pismo, rekao sam sebi: I ovo je jedno od iskuenja. Pourio sam da ga unitim, pa sam ga spalio. Kada je prolo etrdeset od pedeset dana, kad stie kurir Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i kae: Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) nareuje ti da se povue od svoje supruge. Upitao sam ga da li da je pustim ili da se povuem, ta da radim. O govorio mi je da se povuem i da joj se ne pribliavam. Istu takvu poruku poslao je i mojoj dvojici saputnika. Tada sam rekao svojoj supruzi da ide svojima, da ostane kod njih sve dok mi Allah ne presudi o ovom pitanju. Supruga Hilalova ili Umejjea posjetila je Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i zamolila ga: Boiji Poslanie, Hilal je star, slab, nema nikoga ko bi ga posluio, da li bi ti osudio moj postupak ako bih ga ja usluivala. On mi odgovori: ''Ne, ali mu se ne smije pribliavati." Nato ona odgovori: Boga mi, on je u takvoj situaciji da u njemu nema uope ivota. On neprestano plae od dana donoenja tvoje odluke do danas. Neki od mojih prijatelja su mi predloili: Kada bi i ti zamolio Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) da ti

dozvoli da te slui supruga, jer je, eto, on dozvolio supruzi Hilalovoj da ga slui?" Rekao sam im: Boga mi, neu traiti doputenje od Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) za nju da me slui, jer ne znam ta e mi odgovoriti poto sam ja mlad. Tako smo proivjeli jo deset dana. Time je ispunjen rok od pedeset dana od donoenja odluke od zabrane nama da razgovaramo sa ljudima. Pedesetu no klanjao sam sabah na terasi jedne od naih kua. I dok sam ja sjedio u takvoj situaciji, stijesnilo mi se, zemlja mi je postala teka i tijesna zbog ovoga to me snalo, kad ujem kako neko glasno vie sa breuljka Sele: Kabe ibni Malik, blago tebi, razveseli se!" Pao sam iz zahvalnosti na seddu i shvatio da je doao izlaz ovoj mojoj situaciji. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je oglasio, kada je klanjao sabah, o Allahovu oprotenju nama. Ljudi su pohrlili da mi estitaju i da me obraduju. Neki su otili i onoj dvojici mojih saputnika da ih razvesele. Jedan konjanik je 69

galopirao prema meni da mi tu vijest to prije prenese i ispeo se na brdo Sele da mi tako javi, jer je glas bri od konjanika. Kada mi je doao taj iji sam glas uo, i koji me je obradovao skinuo sam sa sebe odjeu i zaogrnuo ga u znak zahvale i nagrade zbog toga to mi je prenio radosnu vijest. Boga mi, tada nisam imao drugu odjeu do tu pa sam uzajmio od drugoga i obukao je. Otiao sam da klanjam iza Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , a ljudi u grupama, jedan za drugim, uri estitajui mi pokajanje, govorei: Blago tebi, Allah ti je oprostio. Tako je bilo dok nisam uao u damiju, kad tamo Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) sjedi, a ljudi oko njega. Talha ibni Ubejd uri prema meni, rukova se sa mnom i estita mi. Zaklinjem se Allahom da mi je samo on od muhadira to uinio. Ovo mu Kab (neka mu se Allah smiluje) nikada nije zaboravio. Kab (neka je Allah njime zadovoljan) nastavlja pa kae: Kada sam nazvao selam Vjerovjesniku (alejhi's-selam) , on mi se obrati veselog lica: "Razveseljavam te radosnom vijeu danas kakvu nisi doivio od kako te je tvoja majka rodila." Upitao sam ga: Da li je to vijest od tebe, Vjerovjesnie, ili od Allaha? On mi odgovori: "Ne od mene, nego od Allaha." Kada bi se razveselio Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , imao je tako svijetlo lice kao da je ono dio mjeseca. To nam je bilo poznato. Kada sam sjeo pred njega, rekao sam mu: Zbog opratanja meni elio bih da dam od svoga imetka kao sadaku, Allahu i Njegovu Poslaniku, a on mi na to odgovori: "Zadri za sebe neto, bit e ti bolje." Ja rekoh: Zadrat u svoj dio koji e mi biti dovoljan. Boiji Poslanie, Allah me je spasio zbog moje iskrenosti. Moje pokajanje je takve prirode da u ubudue dok ivim govoriti samo istinu. Boga mi, ne znam nijednog muslimana da ga je Allah tako lijepo iskuavao

zbog iskrenosti kao mene. Otkad sam to rekao Vjerovjesniku (alejhi' sselam) , nikada namjerno, sve do danas, nisam rekao neistinu. Nadam se da e me Allah i u ostatku moga ivota sauvati da govorim samo istinu. Tom prilikom su objavljeni ajeti: Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadirima i ensarijama, sve do rijei: O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni! (9/ll9). Kab nastavlja: Tako mi Boga, Allah me nikada nije bolje nagradio otkad me je uputio da primim islam zbog moje iskrenosti Vjerovjesniku (alejhi' selam) tada, to jeste, da mu nisam slagao pa da budem upropaten kao to su upropateni oni koji su mu lagali. Za one koji su mu lagali on kae neto to se moe najgore rei za nekoga u slijedeim ajetima: Kad se meu njih vratite, zaklinjat e vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa 70

okanite ih se jer su oni p agani. . . do rijei: Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjernic'kim (9/95-96). Ovo je kazivanje o onoj trojici koja su izostala iz borbe, kako prenosi jedan od njih, Kab ibni Malik. U svakom pasusu ovog kazivanja nalazi se velika pouka. Svaki pasus predoava jasnu sliku kuda smjera muslimansko drutvo, ukazuje na istotu izgradnje tog drutva, istotu njegovih elemenata, poimanja smisla toga drutva, obaveze poziva, vrijednost naredbi toga poziva i nunosti pokoravanju ovom uenju. Ovaj Kab ibni Malik i njegova dva istomiljenika izostali su iz povorke Vjerovjesnika (alejhi's-selam) u momentu potekoe. Njih je snala ljudska slabost, privukao ih ugodan ivot i mir. Oni su to vie voljeli od ege, potekoe dugog puta, zamorne muke. Medutim, Kab je osjetio neposredno poslije izlaska Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) ta je uradio. N a to ga je podsjetilo sve oko njega, sav njegov okoli. On kae: Kada bi iziao medu ljude, a poslije odlaska Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , peklo me je to to nisam mogao nai za sebe uzorno lice, do ovjeka koji je duboko zaronio u licemjerstvo ili ovjeka koji trai ispriku kod Allaha zato to nije otiao u borbu. Pored ovih, ostali su jo samo slabi i bolesni i oni koji nisu imali sredstava da se pripreme za borbu. Potekoa ne moe dovesti muslimana da se ne odazove pozivu Vjerovjesnika (aljejhi' -selam) u daleku i teku borbu. Ostali su kod domova samo oni koji su bili naklonjeni licemjerstvu, zatim nemoni, oni kojima je Allah dao opravdanje. Muslimansko drutvo duhovno je jae od potekoe i vre od svake estine. Nema sumnje, ono pobjeduje, rui potekoe i savladuje prepreke.

Ovo je s jedne strane. A s druge strane, to je pridravanje Allahovih propisa, propisa koji navode grijenika da istinu govori i bude odluan. Sve poslije toga je u Boijoj ruci. Odgovorio sam mu: ''Vjerovjesnie, Boga mi, da sam sada pred nekim kome je drag ovaj svijet, uspio bih da se izvuem isprikom, a da se taj ne nasrdi na mene. Ostavio sam to. Boga mi, znam kad bi tebi danas govorio neto to bi bilo neistina i to ti primio i zadovoljio se time, Allah bi dao priliku da se ti na mene rasrdi, pa ako bi ti danas govorio istinu ti bi mi zamjerio. Ja se nadam za sve to da me Allah kazni. Boga mi, ja nisam imao nikakvu ispriku i opravdanje da izostanem iz borbe. Boga mi, ja nisam nikada bio jai i spremniji od ovog asa kada sam izostao iza tebe." 71

Allah je prisutan u svijesti grijenog vjernika. Sa njegovom iskrenom tenjom da ostvari zadovoljstvo Vjerovjesnika (alejhi's-selam) , a to zadovoljstvo tada i podie i poniava, i uzdie, i baca nanie, i ostavlja muslimana eljno g iekivanja ili zanemarenog, na koga se ne osvre niko, pa i pored toga, Allahova kontrola e biti snanija i pridravanje Njegovih odredbi jae i nada u Allaha vra. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) zabranio je ljudima da razgovaraju sa nama trojicom izmeu svih onih osamdeset koji su izostali iz borbe. Ljudi su nas izbjegavali, nastavlja Kab, i izmijenili se u odnosu na nas. Zemlja mi je postala teka. Postala je sasvim drugo podneblje, ne ono koje mi je bilo poznato. Proveli smo tako pedeset dana. Ona dva moja druga zavukli su se u svoje domove, sjedili su tamo i nisu izlazili. Ja sam bio najsnaniji i najslobodniji. Izlazio sam iz kue, klanjao sa ostalim muslimanima, izlazio u ariju, ali niko nee ni da progovori sa mnom. Odlazio sam i do Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , nazivao mu selam dok bi on sjedio meu ljudima poslije namaza. Pitao sam se da li e mu se pokrenuti usne odgovarajui mi na selam ili ne. Klanjao bih blizu njega i potkrad ga posmatrao. Kad bi pristupio namazu, on bi pogledao prema meni, ali kad bih ja usmjerio svoj pogled prema njemu, on bi okrenuo glavu. Kada je to ve tako potrajalo i svi ljudi me napustili, otiao sam do zida Ehu Katadea i preao ga. On je bio moj amidi i meni najdraa osoba. Boga mi, ni on mi ne odvrati selam. Rekao sam mu: Ehu Katade, zaklinjem te Bogom, zna li ti da ja volim Allaha i Vjerovjesnika? uti i ne odgovara mi. Ponovo sam mu se obratio, zakleo ga Bogom, a on i dalje uti. Ponavaljam to nekoliko puta, preklinjem ga, a on tada ree: Allah i Njegov Poslanik to

najbolje znaju. Zaplakao sam, vratio sam se prelazei preko zida." Ovakva je bila ta disciplina, ovakva je bila pokornost u islamskoj zajednici, ovako je to bilo - uprkos svemu to se desilo poslije osloboenja Mekke i iskuenja u tekim asovima. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) zabranio je drugima da govore sa nama trojicom. Rezultat je bio da se niko nije usudio da otvori usta, da progovori jednu rije, niti da se pridrui Kabu i primi ga u drutvo. Niko nije mogao uzeti od njega bilo ta, niti mu dati bilo ta, ak ni njegov amidi, njemu najdra osoba, iju je kuu dijelio samo zid, ne prihvata mu selam niti odgovara na pitanja. A kada mu je odgovorio nakon dugog institiranja, taj odgovor mu nije zadovoljio enju niti smirio nemir, nego mu je samo odvratio: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Kab u tom svom nestrpljenju i enji osjea da mu i zemlja postaje teka, osjea da to nije ono podruje koje on poznaje, istrauje pokret 72

usana Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i usmjerava svoj pogled prema njemu, moda e uoiti da je Vjerovjesnik i na njega bacio jedan pogled, oivio mu nadu tim pogledom i unio smirenost u dui Kaba, da ni Kab nije odsjeen od tog stabla, da mu nije sueno da se osui i uvehne. I upravo dok je on bio tako protjeran i prognan, da niko od njegovog naroda nee s njim da progovori ni jednu rije, pa makar radi milosti, stie mu od vladara Gasana pismo u kojem mu vladar nudi ast, plemenitost, slavu i uspjeh. Meutim, on to sve jednim pokretom odbija. tavie, on to pismo baca u vatru i ovo on smatra novim iskuenjem, ali ga strpljivo podnosi. Ovaj bojkot protee se ak i na naredbu da ivi izolirano od svoje supruge, da tako ivi osamljen i protjeran, da ivi ni na nebesima ni na zemlji. On se stidi da se obrati Vjerovjesnik u (alejhi' s-selam) u vezi sa svojom suprugom jer ne zna kakav e biti odgovor. Ovo je jedna strana ovog dogaaja. Druga njegova strana su vesele vijesti i radosti. Vesela vijest njegova primanja. Vesela vijest njegova povratka u tabor muslimana. Vesela vijest pokajanja od grijeha. Vesela vijest oivljenja i povratka u ivot. "l dok sam ja sjedio u takvoj situaciji, stijesnilo mi se, zemlja mi je postala teka i tijesna zbog ovoga to me snalo, kad ujem kako neko glasno vie sa breuljka Sele: Kabe ibni Malik, blago tebi, razveseli se! Pao sam iz zahvalnosti na seddu i shvatio da je doao izlaz ovoj mojoj situaciji. Vjerovjesnik (ale j hi' s-selam) oglasio je kada je klanjao sabah o Allahovu oprotenju nama trojici. Ljudi su pohrlili da mi estitaju i da me obraduju. Neki su otili i onoj dvojici mojih saputnika da ih razvesele. Jedan konjanik je galopirao prema meni da mi

tu vijest prenese i ispeo se na brdo Sele da mi tako javi, jer je glas bri od konjanika. Kada mi je doao taj iji sam glas uo i koji me je obradovao, skinuo sam sa sebe odjeu i zaogrnuo ga u znak zahvale i nagrade zbog toga to mi je prenio radosnu vijest. Boga mi, tada nisam imao drugu odjeu do tu, pa sam uzajmio od drugoga i obukao je. Otiao sam da klanjam iza Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , a ljudi u grupama jedan za drugim, uri prema meni estitajui mi pokajanje, govorei: " blago tebi, Allah ti je oprostio!" Tako je bilo dok nisam uao u damiju kad tamo Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) sjedi, a ljudi oko njega. Talha i b ni Ubejd uri prema meni, rukuje se sa mnom i estita mi. Zaklinjem se Allahom da mi je samo on od muhadira to uinio. Ovo mu Kab (neka mu se Allah smiluje) nikada nee zaboraviti." 73

Ovako su ovi dogaaji procjenivani i uspostavljani u ovom muslimanskom drutvu. Ovako je tevba bila primljena i imala veliki znaaj. Veselu vijest galopom je prenosio konjanik na onoga na koga se ona odnosila. lspinje se na brdo jer je glas bri od konjanika da bi ga to prije obradovao. Tako su bila ugodna estitanja onome na koga se odnose i tako proslavljena da ih nikada nee zaboraviti, nesretnik protjerani koji se vraa ponovo u drutvo i vee se sa drutvom vrstom niti. Taj protjerani je sada u stanju - kao to kae Vjernovjesnik (alejhi' s-selam), - "Razveseljavam te radosnom vijeu danas, kakvu nisi doivio nikada od kada te je tvoja majka rodila." Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) to je izgovorio, a lice mu svijetli od veselja, kako kae Kab. Ovo veliko, plemenito i milostivo srce izlijevalo je time veselje da je Allah primio teobu trojici pristalica Njegovog ummeta i povratio ih plemenite u svoje drutvo. To je kazivanje o trojici koji su izostali iz borbe, a potom im Allah oprostio. Ovo su samo neki momenti jasnog dokaza tog dogaaja, vezanog za ivot muslimanskog drutva i za vrijednost na kome je to drutvo poivalo. Ovo kazivanje - kako prenosi jedan od sudionika - pribliava u naim duama znaenja slijedeeg ajeta: i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrna postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u duama njihovim, i kad su uvidjeli da nema utoita od Allaha nego samo u Njega (9/118) . . . kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna (9/118). ta je zemlja? Ona nije nita bez njena puanstva. Ona nije nita bez

vrijednosti koja vlada na njoj. Ona nije nita ako nema spone i odnosa meu njenim stanovnicima. Ovaj izraz je vjeran u svom realnom smislu pored njegove tanosti u njegovoj umjetnikoj ljepoti. On ocrtava ovu zemlju da postaje tijesna ovoj trojici koji su izostali iz borbe, ocrtava da se krajevi zemlje smanjuju i njeni dijelovi suavaju. Zbog toga su oni u tekoj , uasnoj situaciji. . . . postala je tijesna (9/118) . . . Njima kao daje to neto otjelovljeno to ih pritiskuje, neto to im ne da prostora, neto to ih pritiskuje i due im optereuje . .. . i kada su uvidjeli da nema utoita od Allaha nego samo u Njega (9/1 18). 74

Znai nema azila ni kod koga do kod Allaha. On je taj u ijoj su ruci svi dijelovi i Zemlje i nebesa. Spominjanje ove injenice ovdje u ovako optereenoj atmosferi svlai sa scene sjenu optereenja oaja i tjeskobe gdje nema izlaza i utoita osim kod Allaha koji razgaljuje sva duevna optereenja. U tom asu dolazi razgala ... On je poslije i njima oprostio da bi se u budue kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je (9/nBJ. Allah im je oprostio ovaj specifini grijeh da bi se pokajali opom teobom za sve to je prolo i da bi se obratili Allahu iskrenim i kompletnim obraanjem za sve ono to e doi. Ovo je potvreno i rijeima Kaba koji kae: "Rekao sam: Boiji Poslanie, zbog opratanja meni, elim da dam od svoga imetka kao zekjat Allahu i Njegovu Poslaniku, a on mi nato odgovori: "Zadri za sebe neto, bit e ti bolje." Ja rekoh: Zadrat u svoj dio koji imam u Hubejru, i dodah: Boiji Poslanie, Allah me je spasio zbog moje iskrenosti. Moje pokajanje je takve prirode da u ubu d ue, dok ivim, govoriti samo istinu. Boga mi, ja ne znam nijednog muslimana da ga je Alllah tako lijepo iskuavao zbog iskrenosti kao mene. Otkad sam to rekao Vjerovjesniku (alejhi's-selam) nikada namjerno, sve do danas, nisam rekao neistinu. Nadam se da e me Allah i u ostatku moga ivota sauvati da govorim samo istinu!" Mi nemamo vie ta kazati o ovome u Okrilju Kur'ana niti dodati ovom inspirativnom kazivanju i jedinstvenom kur' anskom izrazu o ovom

pitanju. Dovoljno nam je ovdje ovo ta smo rekli, neka da Allah da uspijemo.B U okviru kazivanja o pokajanju onih koji su se kolebali i drugih koji su izostali iz borbe, a u sjeni oite istine vezane za kazivanje one trojice koji su izostali, dolazi i poziv svima koji vjeruju da se uvaju Allaha, da u svom vjerovanju budu sa iskrenim prvim muslimanima. Tu dolazi i do prigovora stanovnicima Medine koji su zaostali i Arapima nastanjenim oko Medine uz obeanje neograniene nagrade borcima: Molimo Allaha za uspjeh "Zilal-i sire" zbog dueg zadravanja na ovom inspirativnom zadravanju vezanom za siru. 75

O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni! (9/II9J. Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj ivot njegovu ivotu pretpostave jer njih nee zadesiti ni e, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti e stupiti na neko mjesto koje e nevjernike naljutiti, niti e ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve nee kao dobro djelo upisano biti, - Allah zaista nee dopustiti da propadne nagrada onima koji ine dobro , (9/I20J i nee dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to nee zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepom od one koju su zasluili (9/121). Stanovnici Medine su oni koji su prihvatili ovaj poziv i pokret. To su oni najblii koji ive u ovom pokretu i za ovaj pokret. To su oni koji su dali utoite Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) i zakleli se. To su oni koji predstavljaju vrstu osnovu ove vjere na cijelom Arabijskom poluotoku. I plemena koja su bila nastanjena oko Medine i primila islam sainjavali su spoljni obru ove osnove. I jedni i drugi nemaju prava da izostaju iza Vjerovjesnika, nemaju prava da vie cijene sebe nego Vjerovjesnika. I onda kada Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) izlazi u vrijeme ege ili studeni, u vrijeme oskudice ili blagostanja, u vrijeme lahkoe ili potekoe suoavajui se sa obavezama ovog poziva i njegova tereta, onda niko nema prava od stanovnika Medine, nosilaca ovog poziva, niti od stanovnika Arapa nastanjenih oko Medine, a oni su blizu osobe Vjerovjesnika (alejhi' sselam) , niko od njih nema prava na ispriku, da nisu znali, da nemaju prava na saeljenje prema sebi u odnosu na ono to podnosi Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) .

Zbog ovoga, oni se upozoravaju da se uvaju Allaha, da budu uz iskrene, da ne izostaju iz borbe, da ne poele da izostanu iz borbe, da im iman ne bude uzdrman u tekim momentima, jer su oni odabrana grupa prvih muslimana i onih koji su ih slijedili inei dobra djela. O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni (9/119J Kontekst poslije ovog poziva nastavlja sa osudom izostanka iza Resulullaha: Nije trebalo da stanovnici M edine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj ivot njegovu ivotu pretpostave (9/120J. U ovom izrazu je potajni prijekor. Nije bilo nijednom ashabu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) neto bolnije nego da mu se kae da svoj 76

ivot pretpostavlja ivotu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) tvrdei da je on uz Vjerovjesnika i da je jedan od ashaba. Ovaj moment i prigovor odnosi se na sve nosioce ovog poziva u svako vrijeme. Nijedan vjernik nema prava da vie cijeni svoj ivot iznad ivota Vjerovjesnika u borbi na putu ovog poziva tvrdei da je i on nosilac tog poziva i da se time tjei da je on sa Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) . To je dunost koja proistie iz stida prema Vjerovjesniku, pored Allahove naredbe. Pored svega toga, slijedi neograniena nagrada: . . .jer njih nee zadesiti ni e, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti e stupiti na neko mjesto koje e nevjernike naljutiti niti e ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve nee kao dobro djelo upisano biti, -Allah zaista nee dopustiti da propadne nagrada onima koji ine dobro (9/I20J. N agrada slijedi i za e i za uestvovanje i za glad i za svaki korak koji bi nasrdio nevjernika, i za svaki uspjeh protiv neprijatelja borcu se upisuje dobro djelo i on se ubraja medu dobroinitelje iju nagradu Allah nee dozvoliti da se zagubi. N agrada slijedi i za malo kao i za vee dijeljenje, nagrada slijedi i za korake koje ovjek prolazi kotlinom, nagrada kao neto to najbolje moe da uini borac u ivotu. Eto, Boga mi, Allah obilato dodjeljuje nama nagrade i dar. To je tako mi Boga dareljiva nagrada. To je za sve ono za ta se ovjek uri da mu potekoe i nevolje ne budu manje od potekoa i nevolja koje Vjerovjesnik podnosi na putu ovog poziva, a kojeg smo mi naslijedili i poslije Vjerovjesnika tome postali jamci.

Izgleda da se Kur'an ovdje u ovoj suri osvre na osudu onih koji su izostali, prigovara izostajanju, a posebno stanovnicima Medine i Arapima nastanjenim oko nje. Ljudi su se poeli nagomilavati u Medini kako bi bili zalog znaku Vjerovjesnika (alejhi' &selam) , posebno ljudi iz plemena koja su okruivala Meinu, pa je bilo neminovno izloiti definiranje opeg vojnika u povoljnom vremenu vezanom za stvarnost. Prostor islamske zemlje se proirio tako da je skoro cjelokupni Arabijski poluotok bio prihvatio islam i veliki broj ljudi je bio spreman za borbu. Njihov broj 77

dostigao je, ne raunajui one koji su izostali u vrijeme borbe na Tebuku, oko trideset hiljada, a to je neto to nije bilo poznato ni u jednoj borbi koju su ranije vodili muslimani. Dolo je vrijeme da se napori i obaveze raspodijele: za borbu i kultivisanje zemlje, za trgovinu i drugim potrebnim poslovima u ivotu koje bi obavljao Ummet koji se razvija. To se potpuno razlikuje od na.ijednostavnijih zahtjeva jednog plemena i prioritetnih potreba plamenskog drutva. Slijedei ajet je objavljen da bi objasnio ove odredbe u punom sjaju: Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/122). Brojne verzije navode se u pogledu komentara ovog ajeta i definiranja grupe ljudi koja bi poduavala u vjeri i opominjala ljude kada se vrate iz borbe. Po naem miljenju, najispravnije je tumaenje ovog ajeta da se svi vjernici ne mobiliu i ne bore, ali da se svaka grupa od tih ljudi bori naizmjenino, jedna grupa da ide u borbu, a druga da ostaje, da bi se obrazovala u toku borbe, u izlasku u borbu i kretanju ove vjere, da opominju kada se vrate one ostale koji su ostali o onome to smatraju da je potrebno i to su nauili za vrijeme ove borbe i mobilizacije. Ovaj stav kojeg smo mi prihvatili ima podlogu u komentaru lbni Abassa (Bog mu se smilovao) , zatim u kometaru Hasana Basrija. To je prihvatio i lb ni Derir. lb ni Kesir kae da je ova vjera dinamiki program. Nju poduvati moe samo onaj ko je u tom dinamizmu. Prema tome, onima koji odlaze u borbu pripada prioritet da poduavaju tajnama i smislom koji

su im se otkrili i dokazima koji su im postali jasni i svojom praktinom primjenom u toku ovog pokreta. Meutim, oni koji sjede trebaju da se obrazuju i da ue pred onima koji su uesnici u ovome, jer ti koji su ostali kod kua nisu oevici onoga to su imali prilike da vide oni koji su izali u borbu. Oni koji ostaju kod kue nisu se mogli ni obrazovati, nisu mogli ni spoznati tajne ove vjere do koje su doli oni koji su u pokretu, a posebno ako se radi o izlasku u borbu sa Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) . Ovaj izlazak openito prihvatljiviji je da se shvati kad se radi o obrazovanju. Moda je ovo suprotno od onoga to ovjeku pada napamet, a to je da oni koji izostaju iz borbe, dihada i pokreta treba da obrazuju u vjeri. Meutim, to je varka. Takav stav nije u skladu sa prirodom ove vjere. Dinaminost i kretanje su osnova ove vjere. Prema tome, poduavati u vjeri mogu samo oni koji su dinamini, koji se bore praktinim 78

dinamizmom da bi uvrstili ovu vjeru u realnom ivotu ljudi i da bi nadvladali paganstvo. Iskustva kategoriki dokazuju da oni koji se ne prikljuuju pokretu ove borbe ne razumiju ovu vjeru, bez obzira koliko oni vjeru prouavali kroz djela hladnim pristupom. Momenti koji se otkrivaju u ovoj vjeri manifestiraju se u punom sjaju samo kod onih koji uestvuju u ovoj borbi i koji su dinamini, koji su u borbenom pokretu, koji trae da vjeru uvrste u ivotu ljudi, a ne kod onih koji su zaronili u knjige i koji se obraaju na papire. Poduavanje ove vjere moe da se razvija samo u zemlji dinamizma, a ne kod fakiha koji sjedi gdje je neminovan dinamizam. Oni koji se obraaju samo na knjige i papire u ovo vrijeme da bi iz toga izvukli pravne norme (kao obnovitelji) u islamskom pravu ili koji rade na razvoju islamskog prava, kao to kau orijentalisti kriari, drei se daleko od pokreta koji ima cilj osloboenje ljudi od klanjanja ovjeka ovjeku i njihovu povratku ka klanjanju samo Allahu, uz primjenu samo Allahova zakona i odbacivanja svih zakona koje su nametnuli nasilnici, takvi ne razumiju prirodu ove vjere i ne formuliu na valjan nain prava ove vjere. Islamsko pravo je roeno iz islamskog dinamizma. Prvo se pojavila vjera, a onda pravo, a ne obratno, to je ispravno. Pojavilo se prvo klanjanje samo Allahu, a onda drutvo u kome se klanja samo Allahu. Onaj koji odbaci paganske zakone, obiaje i tradiciju, onaj koji odbaci da propisi koje donosi ovjek budu primjenjivani u bilo emu u ivotu ovjeka, a onda to drutvo poinje da prakticira ivot stvarno prema ukupnosti principa

Allahova Zakona, podrazumijevajui tu i detalje koji nalaze podlogu u osnovama ovog Zakona, i za vrijeme prakticiranja toga u stvarnom ivotu u sjeni klanjanja samo Allahu, oivljava samo ovaj zakon ostvarujui ovo klanjanje kada se javljaju sporedna pitanja sa javljanjem novih situacija u ivotu. I samo tada dolazi do iznalaenja pravnih zaljuaka i razvoja islamskog prava. Kretanje sa ovom vjerom je kretanje koje je izvelo ovo pravo. Kretanje sa ovor'n vjerom jeste kretanje koje je ostvarilo razvoj prava. Pravo se nikada ne izvlai iz hladnih papira daleko od realne estine ivota. Zbog toga su i islamski vjerski obrazovani pravnici izvlaili svoje pravne sudove u vjeri iz svog kretanja u samoj vjeri i dinamizma sa realnim ivotom muslimanskog ivog drutva koje ivi u toj vjeri, bori se na njenu putu i sarauje sa ovim pravom koje nastaje zbog dinamizma realnog ivota. 79

Meutim - danas? ta danas ima od toga? Gdje je muslimansko drutvo koje je odluilo da se klanja samo Allahu, drutvo koje je odbacilo stvarno klanjanje bilo kome ovjeku, drutvo koje je prihvatilo da samo Allahov Zakon bude vladajui, drutvo koje stvarno odbacuje svaki drugi zakon koji nije proistekao iz ovog jedinog zakonskog izvora? Niko ne moe ustvrditi da ovo muslimansko drutvo postoji negdje danas. Zatim nijedan musliman, koji poznaje islam i islamsko pravo, program i historiju, ne pokuava da razvija islamsko pravo ili obnovi ga ili razvije u drutvima koja u principu ne priznaju ovo pravo da bude jedino pravo u kome ive ta drutva. Ozbiljni musliman od samog poetka tei da ostvari klanjanje samo Allahu, da potvrdi princip da je samo Allah suvereni Gospodar, da se svi zakoni oslanjaju samo na Allahov Zakon da bi se ostvarilo to klanjanje. To bi bilo prazno naklapanje koje ne dolikuje ozbiljnosti ove vjere, ne dolikuje da se ljudi bave razvojem islamskoga prava ili njegove obnove ili razvoja u nekom drutvu koje se ne koristi ovim pravom, niti je uspostavilo svoj ivot na njemu. Takoer se moe rei da je jasno neznanje da neko razumije po prirodi ovu vjeru i da se on moe baviti pravom u ovoj vjeri dok sjedi, sarauje i kontaktira hladne knjige i papire i izvlai pravne odredbe iz mrtvih pravnih kalufa. Odluke islamskog prava mogu se zasnivati samo na ivotu koji kljua i kretnjom sa ovom vjerom u realnom ivotu. Klanjanje samo Allahu je prizvelo muslimansko drutvo, a muslimansko drutvo je proizvela "islamko pravo". Ovaj ovakav raspored mora postojati. Muslimansko drutvo mora da se razvija iz klanjanja samo

Allahu, mora da bude odluno i istrajno na realizaciji samo njegova zakona, a onda, ne prije toga, izrasta islamsko pravo koje se, tako reeno, objanjava sukladno drutvu koje nastaje, a ne da je pripremljeno ranije. To zbog toga to je svaka pravna norma po svojoj prirodi u skladu sa cjelovitim Allahovim Zakonom i bazira se na realnoj situaciji odreenog dosezanja, odreene forme i odreenog okruenja. Kretanje u ivotu razvija ovu situaciju u islaskom okviru, ne izvan njega. Ta situacija definira dokle dosee odredba tog zakona, njena forma i okruenja, a onda se daje objanjenje toj situaciji i direktna norma ili sud prema samoj situaciji. Meutim, te pripremljene odredbe negdje u papirima i djelima objanjavale su ranije odreene situacije u vrijeme razvoja islamskog ivota na osnovama Allahova stvarnog Zakona. One nisu bile u svoje vrijeme pripremljene i hladne, nego su svojevremeno bile ive i pune ivahnosti. Danas mi moramo da objanjavamo slino tim ranijim odredbama nove situacije, ali prije toga treba da postoji drutvo koje priznaje da se ne klanja 80

u svojim zakonima nikome do Allahu, da objanjava svaku zakonsku odredbu samo na temeljima Allahova Zakona, a ne na neemu drugom. U ovom sluaju, taj ozbiljni i plodonosni trud odgovarat e ovoj vjeri. U tome e se ogledati borba koja otvara ljudima oi i pomae da se uistinu obrazuju u vjerskim pitanjima. Bez ovoga bi bilo samo komino i smijeno, a to odbija priroda ove vjere. Bjeanje od obaveze stvarne borbe pod isprikom obnavljanja islamskoga prava ili njegova razvoja, bilo bi bjeanje. U tom sluaju, bolje bi bilo da ovjek prizna svoju slabost i nedostatak, da trai oprost od Allaha zbog toga to izostaje, ne ide u borbu i sjedi sa onima koji su izostali i sjede u domovima. Poslije toga se navodi ajet koji stavlja plan borbenog dinamizma i njegove dalekosenosti. Plan i dalekosenost primjenjivao je i Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , njegove halife i zastupnici iza njega openito. Niko nije odstupio od toga osim ako je to nametnula realna situacija. O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vaoj i neka oni osjete vau strogost! I znajte da je Allah na strani estitih (9/123). Meutim, slijedei ajet u rijeima Uzvienoga ukazuje na plan borbenog dinamizma. O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vaoj (9/123). Na tome su poivala islamska osvajanja. Tu dolazi do suoavanja sa onima koji su bili blizu Daru'l-islama i u njenom susjedstvu, i to malo pomalo, iz faze u fazu. Kada je cijeli Arabijski poluotok primio ili skoro primio islam, i preostale izolirane skupine nisu predstavljle nikakvu snagu koja bi prijetila islamskoj zemlji nakon osvajanja Mekke. Borba na Bedru

je bila na granici s Bizantijom. A onda - islamska armija odlazi prema Bizantiji i Perziji. Iza sebe nisu ostavili nikakve enklave. Ujedinile su se islamske zemlje i granica je uspostavljena tako da je to postao jedan veliki vrsto povezan blok. Slabost je uslijedila tek kad su se same zemlje pocijepale, kad su uspostavili meusobno vjetake granice na principu vladarskih kua ili na principu nacionalnosti. To je plan na kome je insistirao i radio neprijatelj ove vjere da bi pocijepao islamski svijet. To on radi i danas. Islamski narodi koje islam ujedinjuje ostat e i dalje jedan 81

Ummet u islamskoj zemlji ije su granice povezane iznad nacionalnih razlika, razlika u jeziku, pripadnosti i boji. To drutvo bilo bi slabano ako se ne bi prihvatilo svoje vjere, svoje jedine zastave, slijeenja programa Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i spoznalo tajne Boanskog rukovoenja koje omoguuje i garantira pobjedu, ast i konsolidaciju. Da se zadrimo po drugi put pred Allahovim rijeima: O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vaoj i neka oni osjete vau strogost! I znajte da je Allah na strani estitih (9/I23J. Tu nalazimo naredbu o borbi protiv nevjernika koji su u susjedstvu muslimana. Ovdje se ne govori da li su oni izvrili agresiju na muslimane ili na njihove domove. Primjeujemo da je ovo poslijednja naredba koja pokree ovu vjeru, a to je i osnova iz koje izrasta princip borbe. Nije to samo odbrana kao to se nareivalo u odredbama koje su se odnosile na odreeno vrijeme u periodu uspostavljanja islamske zemlje u Medini. Neki koji danas govore o medunarodnim odnosima u islamu i o odredbama koje se odnose na borbu u islamu, istupaju sa komentarom teksta poslijednjeg ajeta koji se odnose na borbu i trae ogranienje ovog konanog teksta tekstovima ranijih faza i uvjetuju da se dogodi agresija ili prijetnja agresijom, a k ur' anski tekst je o tome apsolutan i poslijednji. Mi smo iznijeli kur'ansko objanjenje kod navoenja ovih odredaba, a to je da je u svakom sluaju definitivan i da se ne moe prenositi iz mjesta u mjesto, nego da se izabire odreeni termin, da se registriraju suzdravanja ponovnog otpoinjanja, ogranienje i specifinosti u samom tekstu u

sluaju ako tamo postoji kakvo ustruavanje, ponovno otpoinjanje, ogranienje ili kakve posebnosti. Kod iznoenja predgovora ove sure u desetom duzu mi smo govorili, kao i kod predgovora ajetima koji govore o borbi sa politeistima i pristalicama objavljene Knjige, da smo oznaili, kod iznoenja dokaza, tekstove i odredbe koji se odnose na odreeni period kao i tekstove i odredbe koje su konane. Ovo je skladno prirodi dinamikog programa islama i mi smatramo da je dovoljno to to smo tamo spomenuli. 9 Meutim, oni koji danas piu o meunarodnim odnosima u islamu i o odredbama koje se odnose na borbu u islamu i onih koji se suprotstavljaju komentaru ajeta koji sadre ove odredbe, misle i ini im se da je to veliko i pretjerano da bi to mogle biti islamske odredbe, da je V. strane 1564 1583, 1586-1598, 1606 1609 i 1620 1630. 82

pretjerano da je Uzvieni Allah naredio vjernicima da se bore protiv nevjernika susjeda i drugih nevjernika koji ih okruuju gdje god se oni nalazili. Oni smatraju da je to uveliana i pretjerano da bi to mogla biti Allahova odredba, pa trae ogranienje ovih tekstova koji imaju opu poruku i nalaze ta ogranienja u tekstovima koji se odnose na raniju fazu. Mi znamo zato ovi smatraju da je ova naredba pretjerana i uveliana ... Oni zaboravljaju da je borba u islamu borba na Allahovu Putu, borba radi uspostavljanja Allahova Boanstva na zemlji, protjerivanje nasilnika koji su uzurpirali Allahovu vlast, borba na putu osloboenja ovjeka robovanja svakom drugom do Allahu, osloboenja ovjeka od smutnje, da bi se uspostavilo klanjanje samo Allahu i oslobodilo od klanjanja ovjeka ovjeku dok mnogobotvo ne iezne i dok samo Allahova vjera ne ostane (8/39) . To nije borba da bi pobijedilo neko uenje koje je postavio ovjek nad drugim uenjem, nego je to borba radi pobjede Allahova programa nad svim programima koje donosi ovjek. Nije to borba da bi pobijedio vladar nekog naroda nad vladarom drugog naroda, nego je to borba na putu pobjede vlasti Allaha nad vlastima ovjeka. Nije to borba radi uspostavljanja gospodstva i kraljevstva nekog ovjeka, nego je to borba radi uspostavljanja Allahovo g kraljevstva na zemlji. Otuda ova borba treba da se odvija svugdje po zemlji radi osloboenja svakog ovjeka bez razlike da li on ivio u granicama islamske zemlje ili izvan nje -; sve je to zemlja koju nastanjuje ovjek i svugdje na njoj dominiraju nasilnici koji potinjavaju ovjeka da robuje ovjeku. I oni, kada zaboravljaju ovu injenicu, plae se, po prirodi, da se

pojavi kakav program koji bi sruio sve druge programe, da se pojavi jedan ummet kome bi se povinovali ostali ummeti. Ovako se to ne moe prihvatiti i zaista se ne prihvaa da ovo pitanje nije takvo i da danas nema slinosti medu ljudskim sistemima za stvaranje suivota, jer su svi oni danas sistemi koje postavlja ovjek i nijedan od njih ne moe rei da je on taj koji ima pravo na opstanak. Takvo neto nije u Boanskom sistemu koji se suoava sa ljudskim sistemima da bi dokinuo te sisteme i odstranio ih kako bi se cjelokupno ovjeanstvo oslobodilo ponienja robovanja ovjeku i izdiglo na nivo plemenitog klanjanja samo Allahu koji nema druga. Oni su se uplaili ovog pitanja i precijenili ga jer se suoavaju sa kriarskim organiziranim, prokletim, spletkarokim i runim napadom koji im govori: vjera islamska proirila se nasiljem, govori im da je dihad 83

- borba koja je prisiljavala druge da prihvate islam i time povrijedila ast slobode vjerovanja. Pitanje postavljeno na ovaj nain ne bi bilo prijatno da ono nije sasvim drukije. Islam je uspostavljen na principu U vjeru nije dozvoljeno silom ugoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! (2/256). Ako je tako, zato islam istupa da se bori i maem? Zato je Allah od vjernika kupio i ivote njihove i imetke njihove u zamjenu za Dennet? Oni e se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti (9/IW. Stvar je neto drugo, a ne u vjeru silom nagoniti - to je dihad. To je sasvim suprotno od silom u vjeru ugoniti. To je osiguranje slobode vjerovanja jer islam kao opi proglas za osloboenje ovjeka na zemlji od robovanja ovjeka ovjeku, stalno se suoava sa nasilnicima na zemlji koji pokuavaju da potine ovjeka ovjeku, stalno se suoava sa sistemima koji su uspostavljeni na osnovama klanjanja ovjeka ovjeku, a te sisteme uvaju medunarodne snage ili organizirane snage na drugi nain, sprjeavaju ljudima u njihovim zemljama da uju bilo ta o islamskom pozivu, a sprjeavaju im i da prihvate ovo vjerovanje ako bi ti ljudi bili spremni da ga prihvate ili ih stavljaju na muke raznim sredstvima. Eto u ovome se ogleda povreda slobode vjerovanja izraena u najgoroj formi. Odavde islam istupa sa maem da bi sruio te sisteme i snage koje tite te sisteme. A onda - ta? Onda da ostavi ljude sasvim slobodne da biraju vjeru koju ele. Ako ele, mogu prihvatiti islam i tada bi imali sva prava kao i drugi muslimani i

podlijegati bi obavezama kao i ostali muslimani. Oni time postaju braa u vjeri sa onima koji su ranije prihvatili islam. A ako ele mogu ostati i u svojoj vjeri plaajui dizju kao znak da su prihvatili slobodno irenje poziva islama, meu njima bez ikakva otpora, zatim da priznaju da zajedniki uestvuju sa ostalim podanicima u trokovima muslimanske zemlje koja ih titi od neprijatelja koji jo nisu prihvatili ovaj sistem i da se time nesposobni meu samim njima, slabi i bolesni, sasvim ravnopravno sa muslimanima. Islam ne prisiljava nikoga da mijenja svoju vjeru kao to je to inilo kriarstvo tokom povijesti, primjenjujui svakovrsne mjere, pa i likvidaciju jednog naroda u cjelini, kao to je bio sluaj sa narodom u Endelusu ranije, i naroda u Zanzibaru u novije vrijeme. I jedno i drugo su inili da bi ih prisilili da prime kranstvo. Katkad kriarstvo od tih ljudi ne bi prihvatilo ni primanje kranstva, nego bi ih likvidiralo samo zbog toga to su muslimani, ili bi ih. katkad likvidiralo zato to oni ispovijedaju kransko uenje koje bi se moda u neemu protivilo slubenom crkvenom uenju. Tako su npr. 12 hiljada hriana u Egiptu pali kao rtve na najgrozniji 84

nain. Katkad su i spaljivani na lomaama samo zbog toga to su se suprotstavili sporednom dogmatskom uenju Rimske crkve, npr. u vezi sa pojavnou Svetog duha, da li je on samo od oca ili od oca i sina zajedno, ili neto drugo npr. to je vezano za Mesiha, da li je to jedna boanska priroda ili boanska i ljudska priroda itd., neto to je predstavljalo sporedna doktrinama uenja. Na kraju, oblik slobode na Zemlji, zbog suoavanja sa nevjernicima koji su u susjedstvu muslimana, plai poraene duhom u ovo nae vrijeme. Oni neprijatelja precjenjuju jer ih to to vide oko sebe plai, pohod bi bio optereen. To ih uistinu plai. Meutim, da li ovi koji nose muslimanska imena i koji su poraeni zbog svog pitanja ili openito zbog male mogunosti, da li oni mogu istupiti da se suoe sa svim narodima na Zemlji borbom, kako bi nestalo smutnje i spletkarenja i kako bi se uspostavila samo vjera Allahova. To je neto to razum ne moe pojmiti niti je mogue da to u takvom smislu uistinu bude Allahova naredba. Ali ovi svi nisu primijetili kada je to bilo i u kojim uvjetima. Bilo je to nakon uspostavljanja islamske vlasti u kojoj se primjenjivala Allahova rije. Cjelokupni Arabijski poluotok postao je blizak, prihvatio ovu vjeru i organizirao se na principima te vjere. Prije toga, to je bila grupica muslimana koja se zaklela Allahu istinitom zakletvom pa ju je Allah pomagao iz dana u dan, iz borbe u borbu, iz faze u fazu. Vrijeme je kruilo i danas dolo na stepen kakvo je bilo u vrijeme dolaska Muhammeda (alejhi' s-selam) koji je poslan da poziva ljude koji su ivjeli u paganizmu, da ih poziva u vjeru Jednog i Jedinog Boga i da je Muhammed Njegov poslanik. On se tada borio, on i ta manjina dok nisu uspostavili

muslimansku dravu u Medini. Naredba o borbi prolazila je kroz faze i imala progresivne odredbe dok nije dostigla tu poslijednju formu. Ljudima danas, u odnosu na tu formu, ne preostaje nita drugo nego da ponu od ehadeta, od vjerovanja da nema drugog Boga osim Allaha (Uzvienog) i da je Muhammed Njegov poslanik, a onda postepeno da jednog dana stignu i ostvare ovu posljednju fazu uz Allahovu pomo. Tada oni nee biti ova pjena koju razdiru razni mezhebi i uenja, programi i strasti, pjena koju e cijepati nacionalne, rasne i segregacione zastave, nego e postojati jedno muslimansko drutvo iji e se bajrak viti, a na njemu pie: "La ilahe illellah", bajrak pored kojeg nema drugog bajraka niti druge parole, niti e biti "mezheba" raznih pravnih uenja niti programa koji bi bili tvorevina ovjeka na Zemlji, nego e se to drutvo voditi sa Allahovim imenom i Njegovim blagoslovom. 85

Ljudi ne mogu shvatiti odredbe ove vjere, ne mogu dok ive u ovom cirkusu. Oni e shvatiti odredbe ove vjere kada se budu borili u pokretu koji ima cilj ustaljenje Allahovog Boanstva na Zemlji i kada se budu borili protiv boanstva nasilnika. Islamsko pravo (fikh) ove vjere ne moe biti prihvaeno od onih koji sjede, od onih koji gledaju samo u knjige i hladne papire. Islamsko pravo ove vjere je ivo pravo, pravo ivota, pokreta i slobode. uvanje onoga to je u tekstovima knjiga i saradnja i postupci prema tekstovima ali bez pokreta i ivahnosti ne kvalificira pravo da bude pravo ove vjere niti e ikada odgovarati ovoj vjeri. Na kraju, uvjeti pod kojima su objavljene rijei Allaha (Uzvienoga) : O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vaoj i neka oni osjete vau strogost! I znajte da je Allah na strani estitih (9/123). Ovaj ajet ukazuje da su ovi namjeravali da napadnu Bizantiju. Oni su bili sljedbenici Knjige. Meutim, u ovoj suri je ranije izloeno njihovo dogmatsko i praktino nevjerovanje pri emu je ukazano i na njihove devijacije u vjeri, u koje spada i primjena sudstva na principu zakona kojeg donosi ovjek. Ovaj osvrt zahtijeva da se zadri kod njega radi prava programa ove vjere u pogledu pokreta prema sljedbenicima Knjige koji su odstupili od svojih knjiga i koji su prihvatili da se meu njima primjenjuju zakoni koje su postavili njihovi ljudi. Ovo pravilo obuhvata sve sljedbenike Knjige koji meusobno primjenjuju takve zakone i koji su zadovoljni time, koji primjenjuju zakone koje postavljaju ljudi, a istovremeno imamo Allahov

Zakon izloen u Njegovoj Knjizi koji vai za svako vrijeme i svako mjesto. Tako Allah nareuje muslimanima da se bore protiv nevjernika susjeda i da ti nevjernici osjete njihovu strogost. N a kraju ove odredbe slijede Allahove rijei: I znajte da je Allah na strani estitih (9/123). Ovaj pogovor ima i svoj dokaz. Radi se o estitim i bogobojaznim. One koji su estiti i bogobojazni Allah voli. To je estitost i bogobojaznost koja inspirie voenje borbe protiv nevjernika koji okruuju muslimane. U toj borbi oni e biti strogi, tj. bezobzirni, bez razvodnjavanja i bez povlaenja - kako bi iezlo spletkarenje i smutnja i kako bi se uspostavila samo Allahova vjera. 86

Meutim, potrebno je da znamo i da svi ljudi znaju da ta strogost moe biti ispoljena samo protiv onih koji se suprotstavljaju borbom, ali u granicama opeg ponaanja ove vjere. Nije to apsolutna strogost i grubost koja bi bila bez ikakvog ogranienja i morala. To je borba kojoj prethodi najava i pruanje mogunosti izbora, prihvatanje islama ili plaanje dizje ili otvorena borba. Ovome svemu moe prethoditi i ugovor ako postoji, u sluaju straha od izdaje. (Zavrne odredbe odnose se na tienike - zimmije, koji prihvataju mir sa islamom i plaanje dizje. U drugom sluaju nema sklapanja ugovora osim u sluaju da su muslimani slabi kada se primjenjuje odreena odredba koja se odnosi na situaciju te faze, a koja bi odgovarala situaciji u kakvoj su oni. Ovo su etike norme ponaanja u borbi i sve su one oporuke Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) : Bure jda (Allah bio njime zadovoljan) prenosi: Vjerovjesnik (alejhi' sselam) bi, kada bi nareivao nekom komandiru armije ili jedinice, posebno poruivao da se vodi rauna o bogobojaznosti i da lijepo postupa sa muslimanima koji su s njim na vojni, zatim bi rekao: "Borite se u ime Allaha, na Njegovu Putu, borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha, borite se, ali ne pregonite, ne harajte, ne masakrirajte i ne ubijajte djecu. Kada sretnete neprijatelje politeiste, pozovite ih na jedno od troga, pa ako prihvate, ostavite ih i vratite se. Pozovite ih prvo u islam; ako prihvate islam, ostavite ih i vratite se; zatim ih pozovite da se presele iz svojih oblasti u oblast muhadira, obavijestite ih, ako oni urade tako, da imaju pravo na sve to imaju i drugi muhadiri i da imaju iste obaveze kao i drugi muhadiri. U sluaju da odbiju da se isele, obavijestite ih da e biti kao i ostali Arapi muslimani na koje e se primjenjivati Allahova odredba koja se

primjenjuje i na ostale vjernike. Oni, u tom sluaju, nee imati pravo na ratni plijen, niti da prelaze na protivniku stranu. Pravo na plijen imaju ako se budu borili rame uz rame sa muslimanima. Ako oni odbiju i to, onda slijedi dizja. Ako prihvate da plaaju dizju, vratite se i ostavite ih. Ako i to odbiju, zatraite pomo od Allaha u borbi protiv njih i borite se (Muslim, Ebu Davud i Tirmizi) . lbni Omer (Bog bio zadovoljan njima) kae: U jednoj borbi koju je vodio Vjerovjesnik (alejhi's-selam) naena je ubijena ena pa je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) zabranio da se ubijaju ene i djeca (Muslim i Buhari) . 87

Vjerovjesnik (alejhi's-selam) uputio je Muaza ibni Debela (Allah bio zadovoljan njime) u Jemen da tamo poduava stanovnike Jemena. Tom prilikom mu je preporuio: 'Ti e doi meu sljedbenike Knjige pa ih pozovi da vjeruju u jednog Allaha i da sam ja Allahov poslanik. Ako oni prihvate to, obavijesti ih da je Allah propisao svakom musliman u da klanja pet dnevnih namaza, ako i to prihvate, obavijesti ih da im je Allah propisao da daju zekjat koji bi se uzimao od njihovih bogatih ljudi i dijelio njihovim siromanim. Ako prihvate i to, vodi rauna da im ne uzima u ime zekjata najplemenitiju stoku! Boj se prokletstva ucvijeljenoga jer izmeu albe ucvijeljenoga i Allaha nema zastora." Ehu Davud prenosi svojim senedom od jednog ovjeka iz Duhejne da je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) rekao: "Moda ete se vi boriti protiv nekog naroda i pobijediti ih pa e se oni pokuati zatititi svojim imetkom, ne ivotima i ne svojom djecom, i nastojati da na tome uspostave mir. Nemojte u tom sluaju traiti vie od toga jer vam ne bi ilo u prilog." Urbad ibni Sarije kae: Spustili smo se sa Vjerovjesnikom do tvrave Hajber. S njim je bio odreeni broj muslimana. Zapovjednik tvrave Hajber ponaao se nepokorno i oholo. Okrenuo se prema Vjerovjesniku (alejhi' sselam) i rekao: Muhammede, vi hoete da pokoljete nae plemenite deve, da pojedete nae plodove, da ubijate nae ene? Vjerovjesnik (alejhi' sselam) se naljuti i ree: "Ibni Aufe, jai konja!" a onda uzviknu: "Dennet je dozvoljen samo vjernicima! Pripremite se za namaz!" i oni su se pripremili. Klanjao je s njima dva rekjata, podigao se i rekao: "Da li misli iko od vas oslonjen u svom naslonjau da Allah nije nita drugo zabranio do ono to je u Kur'an u? Eto i ja savjetujem, nareujem i zabranjujem tota. To je ono kao to je u Kur'anu ili moda jo vie. Allah vam je zabranio da ne ulazite u kue sljedbenika Knjige bez dozvole, da ne ubijate njihove ene, da ne jedete njihove plodove, ako daju ono to treba da daju".

Jednom prilikom poslije jedne borbe podnijetaje alba Vjerovjesniku (alejhi's-selam) da je meu taborima ubijeno i jedno dijete. Vjerovjesnik se jako oalostio i neki upitae: ta te je raalostilo, Vjerovjesnie, pa to je dijete politeista, nije muslimansko? Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) se rasrdi i ree: "ta to znai? Ova djeca su bolja od vas. Ona su ostala u svojoj prirodi. Niste li i vi bili sinovi politeista. uvajte se, ne ubijate djecu! uvajte se, ne ubijajte djecu!" ponavlja Vjerovjesnik. Ovo su vjerovjesnike instrukcije koje su primjenjivali i halife poslije njegove smrti. 88

Malik prenosi od Ebu Bekra Es-Siddika (Bog bio njime zadovoljan) daje rekao:" Vi ete nai narod koji tvrdi da se posvetio Allahu. Ostavite ih da ive s onim emu su se posvetili. Ne ubijajte ene, djecu ni oronule starce!" Zejd ibni Vehb prenosi: Doe nam pismo od Omera (neka je Allah njime zadovoljan) i u pismu stoji: "Ne pregonite, ne budite vjerolomnici i ne ubijajte djecu! Bojte se Allaha u postupanju sa zemljoradnicima." Njegove su preporuke takoer: "Ne ubijajte starce, ne ubijajte ene, ne ubijajte djecu! Cuvajte se da ih ne ubijate kad se susretnu dvije vojske i kod otpoinjanja napada." Brojni su hadisi koji govore na jasan nain o opem planu nivoa islamskog programa u njegovoj borbi protiv neprijatelja, govore o lijepom ponaanju u borbi, o uvanja dostojanstva ovjeka, o svoenju borbe na materijalne snage koje sprjeavaju ljudima da se oslobode robovanja ovjeku i pristupe klanjanju samo Allahu, da se to bezbolnije postupa ak i protiv neprijatelja. estina je grubost, estina se primjenjuje u borbi, ali ne da to bude divljaki postupak sa djecom, enama, nemonima i starcima koji nisu borci. Neka to ne bude borba predstavljena u masakriranim tijelima i nepokretnim ljudima na barbarski nain, kako ine i pravdaju se u ovo nae doba oni koji za sebe kau da su civilizirani. Islam sadri dovoljno naredbi koje tite one koji nisu ratnici i istovremeno potuje i ovjenost ratnika. Ovdje se misli na okrutnost koja ne razvodnjava borbu a to je neminovno za onaj narod kome je nareeno da budu milostiv i saaljiv. To je opa naredba, doim, nuno je izuzeti situaciju rata u omjeru

koliko zahtijeva sami rat, bez tenje za muenjem i egzemplarnim kanjavanjem. Pred sami zavretak ove sure u kojoj se nadugo i nairoko govori o licemjerima, dolazi nekoliko ajeta koji govore o metodu licemjera pri doeku Allahovih ajeta i primanju obaveza ove vjere u kojima se kazuje da su oni laci. Tu se navodi i nekoliko slika o vjernicima, o njihovom prijemu i susretu sa asnim Kur'anom. 89

A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: "Kome je od vas ova uvrstila vjerovanje?" to se tie vjernika, njima je uvrstila vjerovanje, i oni se raduju; (9/I24J a to se tie onih ija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje ve imaju, i oni kao nevjernici umiru (9/t25J. Zar oni ne vide da svake godine, jedanput ili dva puta u iskuenje padaju, pa opet, nit' se kaju nit' se opameuju (9/I26J. A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: "Da li vas ko vidi? - i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrke ostavi, zato to su od onih ljudi koji nee da razumiju (9/127). Pitanje u prvom ajetu glasi: Kome je od vas ova uvrstila vjerovanje? (9/tw. Ovo je pitanje koje zbunjuje. To moe rei samo onaj koji ne osjea zbilju ove sure koja mu se ulijeva u srce. U protivnom, ona bi mu govorila o osjeajima koji su u njegovoj dui, umjesto nekog drugog pitanja. Ovo pitanje istovremno znai omalovaavanje ove sure koja se objavljuje, izaziva sumnju i ostavlja svoj trag u srcima. Zbog toga i dolazi odluni odgovor od Onoga iji se odgovor ne moe odbiti, a u kome stoji: to se tie vjernika, njima je uvrstila vjerovanje i oni se raduju; a to se tie onih ija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje ve imaju, i oni kao nevjernici umiru (9/124-125). Onima koji vjeruju dodati su i drugi dokazi njihovom vjerovanju. To im je uvrstilo i povealo vjerovanje. Njihova srca su jae zakucala spominjui svoga Gospodara. To im je povealo vjerovanje, osjetili su

Allahovu panju prema njima u objavljivanju ovih ajeta u kojima se govori o njima. To im je povealo vjerovanje. Meutim, oni u ijim su srcima bolesti i nevjerovanje proeto licemjerstvom, to nevjerovanje povealo im je njihovo nevjerovanje i njihov je kraj bio takav da su pomrli kao nevjernici. To je istinita informacija od Allaha. Odredba Uzvienog je realna injenica. I prije nego to se u kontekstu izloi i druga slika radi njihovog odgovora postavlja se pitanje koje osuuje stav ovih licemjera koje moe opametiti samo nesrea i iskuenje. 90

Zar oni ne vide da svake godine, jedanput ili dva puta u iskuenje padaju, pa opet, nit' se kaju nit' se opameuju (9/126J. Smutnja se katkad javlja u otkrivanju zastora sa licemjera ili pomaganju muslimana, a ne njih, ili se javlja, moda, na neki drugi nain. Ovaj dogaaj esto se ponavljao u vrijeme Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , dok licemjeri jo uvijek prave smutnju, a ne izraavaju pokajanje. to se tie ive slike ili scene koja se kree, nju ocrtava poslijednji ajet. Rijei su ovdje kao na pokretnoj preciznoj traci. A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: ((Da li vas ko vidi?" - i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrke ostavi, zato to su od onih ljudi koji nee da razumiju (9/127). Mi, kada uimo ovaj ajet, predoavamo sebi scenu ovih licemjera i primjeujemo da jedni, kada pogledaju druge, namiguju nevjerovatnim migom i pitaju: Da li vas vidi (9/127J neko od prisutnih. Tada im se ukazuju neoevidni pogledi vjernika kada se oni uvlae utkom uljajui se na nonim prstima sa puno opreznosti . ... i onda se udaljuju (9/127). Njih primjeuje i oko koje nije nemarno i koje se ne bavi nitavnim pozivom koji odgovara njihovim neobinim i sumnjivim djelima. Neka Allah srca njihova bez podrke ostavi (9/127). Allah ih je odstranio od upute jer oni bez upute zasluuju da ostanu u zabludi i da lutaju u zabludi. ... zato to su od onih ljudi koji nee da razumiju (9/127J.

Njihova su srca pokvarena, ne obavljaju svoje dunosti pa, prema tome, oni to zasluuju. To je kompletna scena u povorci koja se kree i koju ocrtava nekoliko rijei tako da ta scena postaje pravo olienje za oko. 91

Ovo poglavlje zavrava sa dva mekanska ajeta iju povoljnost u ovoj lekciji nalazimo na nekoliko mjesta u opoj atmosferi ove sure. Jedan od ta dva ajeta govori o vezi izmeu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i muslimana, zatim o njegovoj elji za dobrom i milosti prema njima. Povoljnost ovog ajeta odgovara i obavezama kojima je zaduen Ummet u pruanju pomoi Resulullahu, njegovom pozivu, borbi protiv njegovih neprijatelja i snoenju potekoa i neugodnosti. Drugi ajet je poziv Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da se osloni samo na svoga Gospodara i kad god se neko okrene od njega i napusti ga, Allah je njegov pomaga i On mu je dosta. Doao vam je Poslanik, jedan od vas, teko mu je to ete na muke udariti, jedva eka da pravim putem poete, a prema vjernicima je blag i milostiv r9/12BJ. A ako oni glave okrenu, ti reci: "Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira velianstvenoga!" (9/129). Ovdje se nije reklo: Doao vam je resul minkum, nego je reeno: min en[usikum. Ovaj drugi termin je osjetljiviji i odraava vru vezu i ukazuje na vrstu spone koja ih vee sa Allahom. On je neko od min en[usihim, to ih povezuje ne[sun bi ne/sin, jednog s drugim. Ovo znaenje je svebuhvatnije i osjetljivije. Teko mu je to ete na muke udariti (9/128). Teko mu padaju vae potekoe. jedva eka da pravim putem poete (9/128). On vas ne navodi u propast ni u provaliju, on vas zaduuje borbom i podnoenjem potekoa, u emu se ne ogleda nikakvo vae ponienje od

strane njega niti okrutnost i grubost prema vama, nego je to milost data u jednoj svojoj slici, milost prema vama, da ne doe do ponienja i sklizavanja, milost prema vama da vas sauva od grjeke i tenja da ostvarite ast koju nudi ovaj poziv, da ostvarite Allahovo zadovoljstvo i Dennet koji je obean bogobojaznima. Rijei se dalje upuuju Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) u kojima mu se objanjava kako postupiti ako neko od njegovih ljudi odstupi od njega i povezuje Resulullaha sa Moi koja e ga tititi i biti mu dovoljna. 92

A ako oni glave okrenu, ti reci: "Meni je dovoljan Allah, nema Boga osim Njega, samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira velianstvenoga (9/129). Na Njemu se zavrava, pri Njemu ostaje svaka mo, vlast i ast. On je dovoljan onome ko potrai utoita kod Njega kao i onome ko Njega uzme za zatitnika. Ovo je kraj poglavlja o borbi i dihad u, o oslanjanju samo na Allaha i traenju pomoi samo od Njega: On je Gospodar svemira velianstvenoga (9/129). Ova posve jasna sura sadri objanjenja krajnjih odredaba o stalnim odnosima izmedu muslimanskog i ostalih susjednih drutava, kao to smo to objasnili za vrijeme izlaganja ove sure, a i u njenom predgovoru. ovjeku je potrebno kod ovoga da se obrati i na poslijednje tekstove ove sure, s obzirom da su oni poslijednja rije tih odnosa, da se vrati na te odredbe jer su one zavrne i apsolutne, to se moe primijetiti iz teksta ove sure. Ove tekstove i ove konane odredbe ne treba ograniavati tekstovima i odredbama koje su navedene prije, a koje smo mi nazvali etapnim odredbama, odredbama koje se odnose na jedno vrijeme. Kod davanjima njima ovog imena, oslonili smo se prije svega na raspored objave ovih ajeta, a zatim i na tok dogaaja u islamskom pokretu i prirodi islamskog programa u ovom pokretu. Ovu prirodu mi smo izloili u predgovoru ove sure, a i za vrijeme njena izlaganja. Ovo je taj program koga mogu spoznati samo oni koji hode ovom vjerom borbenim hodom u cilju ustaljivanja njegova postojanja u realnom

ivotu radi vraanja ljudi u priznavanje Boanstva samo Allahu i izbavljivanje ovjeka od robovanja ovjeku. Velika je razlika izmedu islamskog prava zasnovanog na kretanju i ivotu i prava izloenog u mrtvim papirima. Fikh ili islamsko pravo u papirima zanemaruje kretanje, zanemaruje ivot i sve ono to bi trebalo uzeti u obzir, a to proistie iz tog kretanja i ivota jer takvo islamsko pravo ne primjenjuje pravo zasnovano na kretanju niti ga ono osjea. Islamsko pravo zasnovano na kretanju gleda na ovu vjeru, suoava se sa 93

dahilijjetom korak po korak, iz faze u fazu, iz situacije u situacije, primjeuje i istovremeno propisuje odredbe koje bi bile dovoljne za ovu realnost i njihovu primjenu za tu realnost i koje bi se obnavljale sa obnovom i mijenjanjem te realnosti. Najzad, te zavrne odredbe koje su navedene u ovoj poslijednjoj suri, objavljene su u vrijeme dok je pagansko drutvo primoravalo muslimunsko drutvo da se prihvati tih mjera i provede te odredbe. Meutim, kada su realnost muslimanskog drutva i realnost paganskog drutva iziskivale druge propise, etapne, prethodnim surama donijeti su etapni propisi. Tekstovi i odredbe koje su imale vremensku, periodinu primjenu navedeni su u prethodnoj suri. Kada se muslimansko drutvo uspostavi po drugi put i kada se pokrene onda e ono moi da primjenjuje te odredbe iz tog vremena, ali to drutvo mora da zna da su te odredbe vremenom ograniene, mora da se bori kako bi na kraju dolo u fazu kad se primjenjuju konane odredbe koje definiraju krajnje odnose izmeu muslimanskog i ostalih drutava. Daj Boe da se uspije, neka Allah pomogne! 94

SURA JUNuS

ORJAVUENA U MEKKI
IMA 109 AJETA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Da se vratimo po drugi put ivotu sa dijelom Kur'ana objavljenim u Mekki, u njegovu posebnu atmosferu, okrilje, ritam i inspirativnost nakon to smo ivjeli jedno vrijeme u ovom okrilju u okviru dvije sure El-Enfal i Et-Tewbe, iz dijela Kur'ana objavljenog u Medini. Kur'anski dio objavljen u Mekki - iako je dio Kur'ana koji uestvuje sa ostalim dijelovima Kur'ana u opim kur' anskim karakteristikama i posebnostima koje se razlikuju od svakog drugog govora - ne nosi Boanski posebni i udni peat u temi ili izvoenju. lO Pa ipak, on ima jednu posebnu atmosferu, poseban ukus kojeg definira osnovna njegova tema (a to je ukratko: istinitost Boanstva, istinitost klanjanja - robovanja, istinitost odnosa izmeu Boanstva i klanjanja, priznavanja stvarnog Gospodara kome ljudi treba da se klanjaju i oboavaju Ga, da provode Njegovu naredbu i Zakon, da izbacuju sva zamraenja, tuice, devijacije i iskrivljenosti, to je unijeto u prirodnu i istu vjeru, povratak ljudi ka njihovom istinitom Boanstvu koje zasluuje klanjanje i priznavanje Njegova Boanstva.) To definira i stil izlaganja ove teme. Stil je V. vie predgovor u prvom duzu pod naslovom Fi zilali-l-Qur'an kao i predgovor sure Alu Imran u treem duzu. 95

inspirativan, duboko harmonian, jako djelotvoran jer u izvoenju ovih ciljeva uestvuju sve znaajne osobine izraza potrebne za jezinu gradnju da bi tematski djelovali na nain kako smo to ranije objasnili u suri El En' am, ll na to emo se osvrnuti i ovdje, ako.Bog da. Poslijednje na emu smo se zadravali U okrilju Kur'ana u dijelu Kur'ana objavljenog u Mekki jesu sure El-An' am i El-A'raf koje su unijete jedna za drugom u Mushafu iako nisu bile jedna za drugom u rasporedu Objave. Zatim dolaze sure El-Enfal i Et-Tewbe koje su i svojom atmosferom, i prirodom, i tematski posebne medinske sure. Sada kada se vraamo na dio Kur'ana objavljen u Mekki naii emo na dvije sure, ]fulus i Hud, koje su jedna za drugom upisane u rasporedu Kur'ana, a bile su i objavljene jedna za drugom. Meutim, veoma je interesantno da je tamo velika tematska slinost izmeu ove dvije i one dvije sure, zatim tu je i slinost u metodu izlaganja ove teme. Sura El-En' am razrauje istinitost vjere, suoava se sa paganizmom i pobija vjeru i osjeaj ovog paganizma, pobija klanjanje i djelovanje dok sura El-A'raf razrauje dinaminost ove vjere na Zemlji i iznosi kazivanje o suoavanju sa dahalijjetom i paganstvom tokom povijesti. Mi se ovdje suoavamo sa time i u druge dvije sure, ]unus i Hud, u kojima se ogleda velika tematska slinost i slinost i u metodu izlaganja sa razlikom to se sura El-En'am donekle odvaja od sure ]unus visinom i prostorom u harmoniji i buenju, zatim brzinom i snagom pulsiranjajakim svjetlucanjem u pokretu i dinamici, dok

sura ]unus nastavlja sa udobnom harmonijom, mirnim pulsom i pohranjenim mirom. Sura Hud umnogome slii suri El-A'raf tematski, izlaganjem, harmonijom i pulsiranjem. Zatim, svaka od ovih sura zadrava svoju posebnu specifinost karakteristine naznake, pored svih ovih slinosti i razlika. Glavna tema u suri J unus je ista opa tema koja proima dio Kur'ana objavljenog u Mekki, a to je objanjeno u prolom pasusu. Ova sura obuhvata te iste sadraje sukladno svojoj posebnoj metodi koja govori o njenoj osobenosti i glavnim naznakama. Mi emo u ovom predgovoru iznijeti samo saetak tog sadraja ukratko, a detaljnija objanjenja e biti donijeta za vrijeme izlaganja ovih kur' anskih tekstova. V. predgovor sure EJ:.En'am u sedmom i predgovor sure El-A' raf u osmom duzu. 96

Tema u svom poetku govori o stavu politeista u Mekki, prema istinitosti Objave Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , o samom Kur'anu i njegovu slijeenju i dokazuje da u Objavi nema nita udno, da je ovaj Kur'an dat od Allaha, a ne da je izmiljen. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti mudre Knjige oo;v. Zato je udno ljudima to Mi objavljujemo jednom izmeu njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" Nevjernici govore: "Ovaj je zaista pravi arobnjak!" oo;2;. A kada im se kazuju ajeti Nai, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur'an, ili ga izmijeni/" - Reci: "Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono to mi se objavljuje, ja se bojim, ako budem neposluan svome Gospodaru -, patnje na Velikom danu" rw/15). Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo meu vama boravio, - zar ne shvaate?" oo;r6J. Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu lai iznosi ili koji Njegove dokaze smatra neistinitim ?! Mnogoboci doista nee uspjeti oo;n;. Ovaj Kur'an nije izmiljen, od Allaha je - on potvruje istinitost prijanjih objava i objanjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je! oo/37J. A oni govore: "On ga izmilja!" Reci: "Pa, dajte vi jednu suru kao to je njemu objavljena, i koga god hoete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomo pozovite, ako istinu govorite" no/3BJ. Ovdje se Kur'an suoava i sa njihovim zahtjevom za donoenje

materijalne nadnaravnosti mimo Kur'ana, govori o njihovom insistiranju na ubrzanju kazne o kojoj im se govori i koju uju i potvruje im da je dokaz ove vjere ovaj Kur'an. On sadri i nosi u sebi dokaze da je sam on kao nadnarvanost koja ih izaziva i da su svi dokazi u Allahovoj ruci i Njegovom htijenju, da vrijeme nagrade i kazne ovisi o Allahovoj odredbi, a da Vjerovjesnik nema nita u tome jer je on jedan od robova Allahovih. U ovom dokazivanju i definiranju, oni mogu nai istinu o svom Gospodaru, istinu Boanstva i istinu klanjanja. 97

Mi smo drevne narode prije vas unitavali zato to nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da vjeruju. Tako Mi kanjavamo narod nevjerniki (10/13). Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako ete postupiti (10/14). Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov doe meu njih, njima e biti pravedno presueno, nasilje im nee biti uinjeno (10/47). Oni govore: ('Kada e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" (10/48). Reci: am od sebe ne mogu nikakvu tetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoe! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov doe - ni za tren ga nee m_oi ni odloiti ni ubrzati" oo/49). Reci: ('Kaite vi meni; ako e vas kazna Njegova nou ili danju zadesiti, zato je onda pouruju mnogoboci? (10/50). Zar ete tek onda kad .se dogodi - u nju povjerovati? Zar tek tada, a ranije ste je pourivati?" oo/5V. Oni govore: 1'Zato mu Gospodar njegov ne poalje jedno udo?" Ti reci: 'amo Allah zna ono to e biti, pa priekajte, i ja u s vama ekati" (10/20). Ovdje se tekst suoava sa nestabilnou njihova poimanja injenice Boanstva i injenice klanjanja. Naredbe o kojima im govori Vjerovjesnik (alejhi' s-selam), odbijaju i nagone u la ili sumnjaju u Objavu, trae da im se donese kakav drugi Kur'an, trae kakvu materijalnu nadnaravnost da bi njome potvrdili ispravnost objave Kur'ana, dok istovremeno slijepo slijede klanjanje boanstvima koja ne mogu ni tetiti ni koristiti, vjerujui da e im

ta boanstva biti zagovorenici kod Allaha, zatim smatraju da Allah (Uzvieni) ima dijete, tvrdei to bez ikakva dokaza. Tekst im dalje govori o svojstvima istinitog Allaha, govori o djelima Njegove moi u Bitku oko njih i u samim njima, govori im o promjenama u Kosmosu koje se stalno mijenjaju i situacijama kod njih koje su takoer promjenljive, zatim o odazivu njihove prirode istinitom Gospodaru kada se suoe sa opasnostima koje moe otkloniti samo Allah. Ovo je to glavno pitanje koje zauzima dosta prostora u ovoj suri i iz koga izrastaju i drugi sadraji ove sure. 98

Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju za est vremenskih razdoblja stvorio, a onda, - upravljajui Arom, svemirom zagospodario. Niko se nee moi zauzimati ni za koga bez doputenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodar va, pa se Njemu klanjajte! Zato ne razmislite? oo/3J. Njemu ete se svi vratiti, - Allahovo je istinito obeanje -, On doista iz niega stvara, On e poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela inili. A one koji ne budu vjerovali eka pie od kljua/e vode i patnja nesnosna, zato to su nevjernici bili (10/4). On je Sunce izvorom svjetlosti uinio, a Mjesec sjajnim i poloaje mu odredio da biste znali broj godina i raunanje. - Allah je to mudro stvorio. On potanko izlae dokaze ljudima koji razumiju oo;sJ. U smjeni noi i dana i u onom to je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje (10/6). Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su nai zagovornici kod Allaha. " Reci: "Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji neto, a On zna da ne postoji!" Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! (10/IBJ. On vam omoguava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u laama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naie silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da e nastradati, iskreno se mole Allahu: 'o nas iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni!" A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova ine nered na Zemlji.' O ljudi, nepravda koju inite da biste u ivotu na ovom svijetu uivali - samo vama teti; Nama ete se poslije vratiti i Mi emo vas

o onom to ste radili obavijestiti.' no/22-23). Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim"? "Allah"! - rei e oni -, a ti reci: "Pa zato Ga se onda ne bojite?" To vam je Allah, Gospodar va istinski.' Zar poslije istine ima ita osim zablude? Pa kuda se onda odmeete? (10/31-32)_ Reci: ((Moe li ijedno vae boanstvo da stvara iz niega, zatim da to ponovo uini? ((Reci: "Allah stvara iz niega, zatim e to ponovo uiniti."' Pa kuda se onda odmeete? Reci: "Moe li ijedno vae boanstvo da uputi na pravi put?" i odgovori: ((Samo Allah upuuje na pravi put.'" Pa da li je onda dostojniji da se potiva onaj koji na pravi put upuuje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? ta vam je, kako 99

rasuujete?! Veina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nimalo nisu od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono to oni rade 00/34-36). U Allahovoj vlasti su svi na nebesima i na Zemlji. A oni koji se pored Allaha boanstvima klanjaju, povode se samo za pretpostavkama i samo uobraavaju. On vam je dao no da u njoj poinak imate, a dan da gledate. To su d()kazi za ljude koji uju. Oni govore: "Allah je Sebi uzeo dijete!'' Hvaljen neka je On l On ni o kom ovisan nije! Sve to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakva dokaza nemate. Zato o Allahu govorite ono to ne znate! Reci: "Oni koji o Allahu lai iznose nee postii ono to ele. " Uivae kratko na ovom svijetu, a zatim e se Nama vratiti i Mi emo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato to nisu vjerovali (10/66-70J. Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja e se sigurno ispuniti! - Ali veina njih ne zna. On ivot i smrt daje i Njemu ete se vratiti (10/55-66). Ova tema predoava im prisutnost Allaha (Uzvienoga) i njegovu oevidnost u svemu to ima ovjek u svakoj namjeri i radu koji prakticiraju ljudi, a to ispunjava strahom i uasom ljudski osjeaj, upozorenje i budnost ljudskog osjeaja, kao to je to predoeno u rijeima Uzvienog u ovoj suri: to god ti vano inio, i to god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nije nita skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u Knjizi jasnoj oo/61). Scena puni i njihove due strahom i oekivanjem Allahova gnjeva u svakom asu da bi se oslobodili nemarnosti koju stvara ugodan ivot i

blagostanje, da se ne povode za ugodnostima i procvatom ivota oko sebe, da vjeruju u Allahovu srdbu koja moe iznenada doi. ivot na ovom svijetu je slian bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kiu s kojim se ona izmijea, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, doe zapovijed Naa, nou ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije niega nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlaemo dokaze narodu koji hoe da razmisli oo/24). Reci: "Kaite vi meni; ako e vas kazna Njegova nou ili danju zadesiti, zato je onda pouruju mnogoboci? Zar ete tek onda kad se dogodi - u nju povjerovati? Zar tek tada, a ranije ste je pourivati?" oo;50-6V. 100

Kur'an ovdje govori i o njihovom zadovoljstvu ovosvjetskim ivotom i njihovoj odabranosti ovog ivota nad buduim, govori o njihovom lanom odbijanju susreta sa Allahom, upozorava ih na ovu zavodljivu smirenost, govori o gubitku te pogodbe kojom su oni zadovoljni, objanjava im da je ivot na ovom svijetu samo kunja, a na buduem je kazna ili nagrada. Kur'an ih ovdje suoava i sa predoenjem raznovrsnih scena Sudnjeg dana, a posebno o onome to je povezano sa povlaenjem njihovih bogova od njih, od onih koji su im se klanjali, o njihovom ispriavanju Allahu da ti koje su oni oboavali nemaju nikakve veze s njima, bez obzira kolika bila cijena. Onima koji ne oekuju da e pred Nas stati i koji su zadovoljni ivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Naim ravnoduni - rw/7) prebivalite njihovo bie dehennem, zbog onoga to su radili oo!BJ. One koji vjeruju i ine dobra djela Gospodar njihov e na pravom putu podrati, zato to vjeruju; rijeke e tei ispred njih u dennetima zadovoljstva, (10/9) molitva njihova bie u njima: '1Ivaljen nek si, Allahu!", pozdrav njihov: "Mir vama!" njihova poslijednja molitva: 'Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimor ao!IOJ Mi smo drevne narode prije vas unitavali zato to nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da vjeruju. Tako Mi kanjavamo narod nevjerniki (10/13). Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako ete postupiti r1o1w.

Allah poziva u Kuu mira i ukazuje na pravi put onome kome On hoe (10/25). One koji ine dobra djela eka nagrada, i vie od toga! Lica njihova nee tama i sjeta prekrivati; oni e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti oo/26). A one koji ine nevaljala djela eka kazna srazmjerna onom to su poinili; njih e potitenost prekrivati, niko ih od Allaha nee zatititi, lica e im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noi: stanovnici vatre e oni biti, i u njoj e vjeno boraviti! oo/27). 101

A na Dan kad ih sve sakupimo, rei emo onima koji su Allahu druge ravnim smatrali: "Stanite, i vi i boanstva vaa!" - pa emo ih razdvojiti; a boanstva njihova e rei : ('Niste se vi nama klanjali, (10/2BJ Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste nam se klanjali" oo/29J. Tu e svako saznati ono to je prije uradio - bie vraeni Allahu, svom istinskom Gospodaru, a nee im biti onih koje su izmiljali no/JOJ. A na Dan kada ih On sakupi uinie im se da su boravili samo jedan as u danu, i jedni druge e prepoznati. Oni koji su poricali da e pred Allaha stati i koji nisu pravim putem ili bie izgubljeni oo/45). Kada bi nevjernik imao sve ono to na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo da se otkupi. A kada oni doive patnju, sakrie tugu, i bie im po pravdi presueno, nee im se uiniti naao (10/54). Ovdje ih Kur'an suoava sa njihovim poimanjem boanstva zasnovanom na proturjenosti, zatim njihovoj lanoj tvrdnji i pobijanju proivljenja i Onog svijeta, njihovom lanom pobijanju Objave i upozorenja, njihovom slobodnom ponaanju u realnosti praktinog ivota, govori kako oni prakticiraju osobenosti Boanstva u zakonima koji vladaju u njihovom ivotu, govori o zabrani ili doputenju ta se moe jesti i koristiti i njihovom postupku u tome, sukladno njihovom poimanju totemizma i vjerovanja u druga boanstva kojima oni pridonose i daju dijelove onoga to im je Allah dao, a to koriste uvari i arobnjaci da bi proglasili neto to oni ele daje doputeno, a drugo da je zabranjeno. Ovo je jedno od glavnih pitanja koje je uslijedilo poslije pitanja vjerovanja i svega to proistie iz tog vjerovanja.

Reci: ('Kaite vi meni zato jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu doputenom?" Recite: va li vam je prosuivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu lai iznosite?" oo/59). I ta misle oni koji o Allahu iznose lai, ta e na Sudnjem danu biti? Allah je doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali veina njih ne zahvaljuje <10/60J. 102

Ova sura iznosi, (kod saopenja vezanih za te injenice koje ova sura sadri, potvruje, produbljuje, mobilie srca i pameti), razne djelotvorne faktore kojima je prepun jeno jedinstveno kur' ansko predoenje i u temi i u izrazu o tome. To su djelotvorni faktori, i svojom dubinom, i ivahnosu i dinamikom, faktori koji odgovaraju osobenosti ove sure i njenoj prirodi, o emu smo govorili u prvom odlomku ove sure. O ovom njenom uzorku mi emo ukratko ovdje govoriti dok ne to budemo izlagali opirnije u kontekstu. Ova sura navodi brojne scene Kosmosa i njegovih pojava koje inspiriu ljudsku prirodu o istinitosti Boanstva, koje ukazuju na mudri odabir i ocrtanu namjeru u zdanju Kosmosa i njegovim upravljanjem, govori o poloajima i stankama koje su razasute u Kosmosu da bi nastao ivot i ivljenje, da bi nastao ivot ovog ljudskog bia i ono to je potrebno tom biu za njegov ivot. Pitanje Boanstva Kur'an izlae u ovoj ivoj, realnoj i inspirativnoj slici, a ne izlae ga dijalektikofilozofijskim stilom i logikom uma. Allah (Uzvieni), Stvoritelj ovog Kosmosa i ovog ovjeka zna ta je to razumljivi jezik izmeu prirode ovog ovjeka i scena Kosmosa i njegovih tajni, zna da je usklaenost dublja i sveobuhvatnija od hladne i suhe logike uma. Zna da je ovoj prirodi dovoljno da se usmjeri prema scenama Kosmosa i njegovih tajni, da se mobilizira da bi se u njoj probudio aparat percepcije i prijema, da se priroda tada potrese, otvara, prima i usliava. Poslije toga upuuje se vie rijei ljudskoj prirodi, u ovom Kur'anu, ovim razumljivim jezikom. Ovaj uzorak obraanja ljudima sadrajniji je i inspirativniji. Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju za est vremenskih

razdoblja stvorio, a onda, - upravljajui Ariom, svemirom zagospodario. Niko se nee moi zauzimati ni za koga bez doputenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodar va, pa se Njemu klanjajte! Zato ne razmislite? oo/JJ. On je Sunce izvorom svjetlosti uinio, a Mjesec sjajnim i poloaje mu odredio da biste znali broj godina i raunanje. - Allah je to mudro stvorio. On potanko izlae dokaze ljudima koji razumiju oo;sJ. U smjeni noi i dana i u onom to je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje oo/6J. Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim"? ''Allah"! - rei e oni -, a ti reci: "Pa zato Ga se onda ne bojite?" To vam je 103

Allah, Gospodar va istinski! Zar poslije istine ima ita osim zablude? Pa kuda se onda odmeete? (10/31-32). On vam je dao no da u njoj poinak imate, a dan da gledate. To su dokazi za ljude koji uju oo/67). Reci : "Posmatrajte ono to je na nebesima i na Zemlji."' - A ni od kakve koristi nee biti dokazi i opomene narodu koji nee da vjeruje oo;wv. Ovdje se nagomilavaju scene i iskustva koje ljudi vide oima i doivljavaju ih, pa i pored toga oni nastavljaju i prolaze pored ovih dokaza ne uoavajui u njima dokaze odreenja i procjene, dokaze raspolaganja i upravljanja. Kur' anski kontekst im predoava scene iz njihovog realnog ivota kako bi doekali te dogaaje i ta iskustva i da bi se podiglo ogledalo nemar niku da vidi u tom ogledalu gdje je on spram ove istine. Ovo je jedan od uzoraka tog jedinstvenog kur' anskog programa. Kada ovjeka snae nevolja, on Nam se moli: ili leei, ili sjedei, ili stojei. A im mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima ini lijepim ono to rade (10/12J. A kada Mi dopustimo ljudima da osjete milost, poslije nevolje koja ih snae, oni opet u dokaze Nae nee da vjeruju. Reci: "Allah je bri u kanjavanju, izaslanici Nai ono to vi ispletkarite doista zapisuju" oo121J. On vam omoguava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u laama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naie silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da e nastradati, iskreno se mole Allahu: 'itko nas iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni!" oo122J.

A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova ine nered na Zemlji! O ljudi, nepravda koju inite da biste u ivotu na ovom svijetu uivali - samo vama teti; Nama ete se poslije vratiti i Mi emo vas o onom to ste radili obavijestiti! oo/23J. U suri se navode i brojne nepogode i sudbina prijanjih naroda koji nisu vjerovali ovim svijetom, a prolaznike koji nagone u la, katkada u slici koja prua vijest, katkada u formi kazivanja o nekim poslanicima, i sve se izlae kroz vrlo pogubne i ruilake scene za te koji nagone u la, scene koje im prijete slinom sudbinom kakvu su doivjeli raniji narodi. Ovo se predoava da ih ne zavede ivot na ovom svijetu jer ovaj ivot nije nita drugo nego kratki period ivljenja radi iskuenja ili samo neko vrijeme radi 104

upoznavanja ljudi na ovom svijetu. Zatim, svi se vraaju Kui patnje ili uivanja. Mi smo drevne narode prije vas unitavali zato to nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da vjeruju. Tako Mi kanjavamo narod nevjerniki (10/13). Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako ete postupiti OOII4J. Kai im povijest o Nuhu! Kada on ree narodu svome: "O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak medu vama i moje opominjanje Allahovim dokazima, - a ja se stalno uzdam u Allaha -, onda se, zajedno sa boanstvima svojim, odluite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvrite i ne odgadajte! (10/71). A ako glave okrenete - pa, ja od vas nikakvu nagradu ne traim, mene e Allah nagraditi, meni je nareeno da budem musliman" 00/72J. Ali, nazvae ga lacem, pa Mi u ladi njega i one koji bijahu uz njega spasismo i namjesnicima ih uinismo, a one koji dokaze Nae nisu priznavali potopismo, pa pogledaj kako su zavrili oni koji se na opomene nisu osvrtali! oo/73). Zatim smo poslije njih, Musaa i Harona poslali sa udima Naim faraonu i glaveinama njegovim ali su se oni uzoholili - a bio je to grean narod: Kada im je od Nas dola istina rekli su: "Ovo je zaista prava arolija!" 'Zar za istinu koja vam je dola kaete da je arolija ?"'- ree Musa -, a arobnjaci nee nikada uspjeti. . . oo/75-76) itd, sve do kraja kazivanja sa rijeima Uzvienoga: I mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progonei ih ni krive ni dune. A

on, kad se poe daviti, uzviknu: 'Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!" "Zar sada, a prije si neposluan bio i razdor sijao ?! Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pouan primjer onima poslije tebe", - ali mnogi ljudi su ravnoduni prema Naim poukama no/90-92). Zar oni ekaju da ih snae neto slino onome to je snalo one koji su prije njih bili i nestali? Reci: "Pa ekajte, i ja u s vama ekati!" (10/102). Poslije smo spasavali poslanike Nae i one koji su vjerovali. Eto tako, dunost je Naa da spasimo vjernike oo/103J. 105

Ovdje se gomilaju i brojne scene Sudnjeg dana, izlae se kakva e biti poslijedica onih koji nagone u la i kakva e biti poslijedica vjernika, izlae se ivo, dinamino, djelotvorno, duboko odzvanjajui u srcima ljudi. Tu se izlae sa scenama gloenja na ovom svijetu i stradanje grijenika i spas vjernika, izlae se na dvije strane ivota na dva svijeta, poetak kruenja i kraj tog kruenja od koga se ne moe izbjei niti izmai. One koji ine dobra djela eka nagrada, i vie od toga! Lica njihova nee tama i sjeta prekrivati; oni e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti. A one koji ine nevaljala djela eka kazna srazmjerna onom to su poinili; njih e potitenost prekrivati, niko ih od Allaha nee zatititi, lica e im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noi: stanovnici vatre e oni biti, i u njoj e vjeno boraviti! (10/26-27). A na Dan kad ih sve sakupimo, rei emo onima koji su Allahu druge ravnim smatrali: "Stanite, i vi i boanstva vaar - pa emo ih razdvojiti; a boanstva njihova e rei : "Niste se vi nama klanjali, Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste nam se klanjali. " Tu e svako saznati ono to je prije uradio - bie vraeni Allahu, svom istinskom Gospodaru, a nee im biti onih koje su izmiljali oo/28-JOJ. Kada bi nevjernik imao sve ono to na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo da se otkupi. A kada oni doive patnju, sakrie tugu, i bie im po pravdi presudeno, nee im se uiniti naao oo/54). Meu djelotvornim faktorima koji se nagomilavaju u ovoj suri nalazi se i izazov politeista koji nagone u la i ne vjeruju u Objavu, izazov u kome se trai da oni donesu bar jedan ajet slian aje tima u Kur'anu, a onda se u Kur'anu u tekstu obraa Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) poslije pozivanja i

upuivanja izazova njima, da ostavi njih i njihovu sudbinu, a sudbina onih koji nagone u la je sudbina onih koji su nagonili u la i inili nasilje otprije, govori mu se da nastavi svojim pravim putem da se ne osvre i da ga ne zadravaju njihov stav i izazovi, da se odstrani i uzdigne na ovaj nain, to bi potvrdilo i posjetilo njihova srca da je ovo Vjerovjesnik podran od strane Istine koja je s njim, podran od svoga Gospodara koji ga potpomae. Ovakva njegova uloga potresa srca i uznemirava odbijanje i prkos. Ovaj Kur'an nije izmiljen, od Allaha je - on potvrduje istinitost prijanjih objava i objanjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je! A oni govore: "On ga izmilja!" Reci: "Pa, dajte vi jednu suru kao to je njemu objavljena, i koga god hoete, od onih u koje mimo Allaha 106

vjerujete, u pomo pozovite, ako istinu govorite. " Oni poriu prije nego temeljito saznaju ta ima u njemu, a jo im nije dolo ni tumaenje njegovo; tako su isto oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su nasilnici zavrili! (l 0/37-39) . Reci: ({O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja se neu klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, ve u se klanjati Allahu, koji e vam due uzeti. Meni je nareeno da budem vjernik, i: ({Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik, i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moe ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moe otkloniti, a ako ti zaeli dobro, pa - niko ne moe blagodat Njegovu sprijeiti; On njome nagrauje onoga koga hoe od robova Svojih; On prata i milostiv je. " Reci: ({O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vaeg, i onaj ko se uputi pravim putem - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju tetu, a ja nisam va odvjetnik. " Ti slijedi ono to ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji! oo!J04-109J. Ovim odlomcima zavrava ova sura i ovo nagomilavanje djelotvornih faktora koje smo naveli kao jedan od uzoraka tih faktora, a koji se ne mogu ni iscrpiti u ovoj suri jedinstvenog k ur' anskog programa u obraanju srcima i razumu. Ova sura objavljena je poslije sure El-Isra. Ono je izazvalo vruu raspravu politeista vezanu za istinitost ove objave, ovog Kur'ana i svega onoga to upuuje na glupost njihovog vjerovanja, izazvala je polemiku

zbog krtikovanja njihova dahilijjeta, otkrivanja jasne proturjenosti koja je u biti tog vjerovanja, proturjenost izmeu onoga to oni vjeruju: da je Allah (Uzvieni) Stvoritelj i Skrbnik, da je On taj koji daje ivot i smrt, da je On taj koji rasporeuje i slobodno postupa u svemu i svaemu, da On moe sve, a to su trajni ostaci vjere Ibrahima i Ismaila (alejhime' s-selam) , i izmeu njihove tvrdnje da Allah (Uzvieni) ima dijete, da su meleki keri Allahove koje se zauzimaju kod Allaha, oboavaju ih predstavljene u kipovima u ovom smislu. Ova sura izazvala je vruu polemiku zbog ideoloke proturjenosti u djelima u njihovom ivotu, na prvom mjestu o postupcima koje su inili arobnjaci i poglavari meu njima, zabranjujui 107

neke plodove i uivanja, a dozvoljvajui druge, dodjeljujui od tih plodova neto Allahu, a neto svojim kvazi boanstvima. Onda kada su se poli teisti suoili sa napadom Kur'ana na njihovo providno vjersko uenje, njihov proturjeni dahilijjet, oni u namjeri da opovrgnu Vjerovjesnika (alejhi's-selam), njegovo poslanstvo i Objavu od njegova Gospodara tvrde da je on arobnjak, trae da im donese neku drugu nadnaravnost koja bi ukazivala da je to njemu objavljeno od Allaha, izazivaju razne smutnje u vrijeme traenja ovih nadnaravnosti, o emu se govori i u suri El-Isra kako prenosi asni Kur'an o njima, kao npr. u ovim rijeima Uzvienoga: Mi u ovom Kur'anu objanjavamo ljudima svakojake primjere, ali veina ljudi nikako nee da vjeruje, i govore: "Neemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje ivu vodu ne izvede; ili dok ne bude imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provede; ili dok na nas nebo u paradima ne obori, kao to tvrdi; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovede; ili dok ne bude imao kuu od zlata ili dok se na nebo ne uspne; a neemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne donese Knjigu da je itamo. " Reci: "Hvaljen neka je Gospodar moj.' - zar ja nisam samo ovjek, poslanik?" A ljude je kad im je dolazila objava odvraalo od vjerovanja samo to to su govorili: "Zar je Allah kao poslanika ovjeka poslao?" (17/89-94). Ili kao to kae Uzvieni u ovoj suri: Oni govore: 'Zato mu Gospodar njegov ne poalje jedno udo ?" Ti reci: "Samo Allah zna ono to e biti, pa priekajte, i ja u s vama ekati" (10/20). Tako isto su oni traili od Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) da im donese kakav drugi Kur'an, a ne ovaj, Kur'an koji se ne bi suprotstavljao

njihovim boanstvima, njihovom vjerovanju i njihovom dahilijjetu, kako bi mogli prihvatiti taj Kur'an i vjerovati u nj. To podsjea na ono to kae Allah (Uzvieni) o njima u ovoj suri: A kada im se kazuju ajeti Nai, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da e pred nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur'an ili ga izmijeni!" 00/15) Odgovor na ovaj prosti i tvrdoglavi primjer bio je: Reci: "Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono to mi se objavljuje, ja se bojim, - ako budem neposluan svome Gospodaru - , patnje na Velikom danu 00/15). Reci: ((Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo meu vama boravio, - zar ne shvaate?" 00/16). 108

Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu lai iznosi ili koji Njegove dokaze smatra neistinitim ?! Mnogoboci doista nee uspjeti (10/1 7). Ova sura objavljena je u ovoj atmosferi. Iz njezina konteksta da se primijetiti da je to jedna cjelina koja se suoava sa kontinuiranom realnou tako da bi bilo teko odvojiti je na posebne karakteristine odlomke. Ovo pobija verziju koju su prihvatili korektori Emirijskog mushafa da su ajeti 40, 94, 95, i 96, Medinski. Ovi ajeti su jako ispleteni sa kontekstom. Neki od njih ne bi se mogli odvojiti uope od konteksta. Povezivanjem u kontekstu ove sure spaja se njen uvodni dio sa njenim krajem. Tako na samom poetku ove sure u rijeima Uzvienog stoji: Elif-/am-ra. Ovo su ajeti mudre Knjige (JO/V. Zato je udno ljudima to Mi objavljujemo jednom izmeu njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" Nevjernici govore: "Ovaj je zaista pravi arobnjak!" oo12J, a na kraju ove sure stoji: Ti slijedi ono to ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji! (10/109). Razgovor o pitanju Objave - to je poetak sure, a i njen kraj. To je istovremeno i tema vrsto povezana izmeu poetka i kraja ove sure. Tako isto javlja se i povezivanje raznih djelotvornih faktora u ovoj suri. Mi emo za to kao primjer navesti njihovo reagiranje da im se ubrza sa kaznom i iznoenjem prijetnje njima da e se kazna iznenada dogoditi, kada im nee nita koristiti ni vjerovanje ni pokajanje. Poslije toga dolaze kazivanja u ovoj suri koja odslikavaju tu scenu kao da se deava pred

okom, scenu o stradanju onih koji gluho prolaze kroz ovaj svijet. Taj odgovor njima glasi: Oni govore: "Kada e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" (10/48). Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu tetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoe! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov doe - ni za tren ga nee moi ni odloiti ni ubrzati" oo/49). Reci: "Kaite vi meni; ako e vas kazna Njegova nou ili danju zadesiti, zato je onda pouruju mnogoboci? oo;so). 109

Zar ete tek onda kad se dogodi - u nju povjerovati? Zar tek tada, a ranije ste je pourivati?" (JO/SIJ. Zatim e se rei onima koji su se prema sebi ogrijeili: '1skusite patnju vjenu; zar se kanjavate vie nego to ste zasluili?" oo/52). Na kraju kazivanja o Musau (alejhi's-selam) u ovoj suri iznosi se ova scena. Ona kao da je realna slika toga kanjavanja. I mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progonei ih ni krive ni dune. A on, kad se poe daviti, uzviknu: Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam/" (10/90). 'Zar sada, a prije si neposluan bio i razdor sijao?/ ooJ9V. Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pouan primjer onima poslije tebe", - ali mnogi ljudi su ravnoduni prema Naim poukama (10/92). Ovo kazivanja nastavlja se i u ovoj suri za vrijeme odgovora, a ono je scena koja govori o estini kako Allah kanjava one koji pokuavaju da nagone u la, kad oni ne oekuju niti pretpostavljaju. To je jedna skladno ocrtana atmosfera u kojoj se oituje povezivanje izmeu scena, tema tih scena i njihova izvravanja. To isto dolazi i u rijeima politeista o Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) na poetku ove sure: Nevjernici govore: "Ovaj je zaista pravi arobnjak" (10/2), a onda dolazi i u prii faraona i njegovih glaveina o M usa u (alejhi' sselam): Kad im je od nas dola istina rekli su: "Ovo je zaista prava arolija" (10/76). Ova sura je nazvana ]linus dok je kazivanje o ]linusu u njoj samo ukratko spomenuto, kao npr.: Zato nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje

njegovo koristilo, osim naroda ]unusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u ivotu na ovom svijetu otklonili i ivot mu jo izvjesno vrijeme produiti? oo/98). Pa i pored toga, kazivanje o ]linusu je jedini istaknuti primjer naroda koji je spoznao i doao do sebe prije iznanadne kazne pa su se obratili svome Gospodaru veoma brzo. Oni su jedini u historiji poziva koji su zajedniki postali vjernici nakon to su nagonili u la. S njih je skinuta kazna koju im je bio obeao njihov poslanik prije nego se je ovo desilo s 1 10

njima. To je taj Allahov zakon koji se primjenjuje na one koji insistiraju na nagonjenju u la. Tako mi nalazimo ove veze svih boja u kontekstu ove sure od samog njenog poetka do kraja, to od nje ini jednu kompletnu vrsto isplepetenu cjelinu, kao to smo ranije spomenuli. Sasvim je jasno da ono to proistie iz izvadaka koji su ranije navedeni, izvo daka iz teksta ove sure, u predgovoru, da je osnovno pitanje na koje se oslanja kontekst u cjelini pitanje Boanstva i klanjanja, zatim rasvjetljavanje injenice Boanstva i klanjanja i potreba ove injenice u ljudskom ivotu. Ostala pitanja o kojima govori ova sura kao to su npr. pitanje Objave, pitanje budueg svijeta i pitanja ranijih poslanstva, navedena su samo kao objanjenje te glavne injenice, njenog produbljivanja i navoenja vie dokaza, zatim kao objanjenje potrebe te injenice i tih dokaza u ljudskom ivotu, njihovom vjerovanju, klanjanju i postupku. injenica je da je to glavno pitanje Kur'ana u cjelini, pitanje koje razrauje dio mekkanskog Kur'ana, posebno gdje se definira stvarnost Boanstva, objanjavanje karakteristike Boanstva, upravljanja i suverenosti, definira klanjanje u njegovim granicama koje se ne mogu prekoraiti i da kroza sve ovo dolazi do klanjanja ljudi njihovom istinitom Boanstvu, njihovu priznavanju toga Boanstva, upravljanja i suvereniteta koji pripada samo Njemu. Ovo je centralna tema Kur'ana u cjelini, a sve ono poslije toga je objanjenje koje ova velika injenica zahtijeva da se ostvaruje i postoji u cjelokupnom ljudskom ivotu.

Ova glavna injenica zasluuje, kod dubljeg promatranja, svako ovo objanjenje, koje je istovremeno i tema ovog Kur'ana, zasluuje da Allah radi toga upuuje sve Svoje poslanike, da preko njih objavljuje sve Svoje Knjige: prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ''Nema boga osim mene, zato se Meni klanjajte."' (21/25). Ljudski ivot na ovoj Zemlji moe biti u redu samo ako se uspostavi ova injenica u njihovom vjerovanju i poimanju, ali i u njihovom ivotu i stvarnosti. 111

Ljudski ivot ne moe se uspostaviti da bude u redu u ovom svijetu u kome ljudi ive saraujui sa stvarima takvog svijeta i njegovim ivim biima. Kada se svojim poimanjima sukobe sa istinom Boanstva i klanjanja, oni odlaze i priznaju tim stvarima i tim ivim biima Boanstvo, ak ih pretvaraju i u siluete i fantazije, sami ih oboavaju u formi koja zasmijava, ali istovremeno izaziva oaj. Podnose im - prema zahtjevu i objavi arobnjaka i onih koji koriste fantazije obinih ljudi svih vremena i u svakom mjestu, posebno koristei produkt njihovog truda - hranu koju oni daju Bogu. Oni im katkad podnose i dijelove svojih plua pa i ivote. To je neto to se odrava, a ono nema ni moi ni snage, neto to im ne moe ni nanijeti tetu, ni dati korist, neto to uznemirava njihov cjelokupni ivot tako da oni ive izmeu straha i jeze ovih stvari i ivih bia i pribliavanja ovim stvorenjima, koja su kao i oni, ali kojima se klanjaju i time ine klanjanje Allahu identinim klanjanju tim stvorenjima, ili kao to stoji u rijeima Uzvienoga o njima: Oni odreduju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: "Ovo je za Allaha - tvrde oni -, "a ovo za boanstva naa ! Medutim, ono to je namijenjeno boanstvima njihovim ne stie Allahu, dok ono to je odredeno za Allaha stie boanstvima njihovim. Kako runo oni sude! (6/136). Mnogim mnogobocima su tako isto ejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi inili. Zato i njih i njihove izmiljotine ostavi! (6/1.17). Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni,

smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo - tvrde oni -, "a ove i ove kamile je zabranjeno jahati. Ima stoke prilikom ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmiljajui o Njemu lai. A On e ih sigurno zbog onoga to izmiljaju kazniti (6/13BJ. Oni govore: "Ono to je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo mukarcima naim, a zabranjeno naim enama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici. - Allah e ih za neistine njihove koje i oni priaju kazniti, On je Mudar i Sveznajui (6/139). Oni koji iz lakoumnosti i ne znajui ta rade djecu svoju ubijaju i koji ono ime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govorei neistine o Allahu, sigurno e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju ta rade (6/140). 12 V. komentar ovih ajeta u suri El-An' am, U okrilju Kur'ana, VIII, str. 62.-77. 1 12

Ovo je uzorak obaveza i zaduenja klanjanja drugome a ne Allahu, i to imecima i djecom, koje su stvorenja Allahova podnosila stvarima ili ivim biima za ta Allah nije dao ovlatenje. ivot ljudi ne moe biti ispravan ako ga uspostavljaju jedni drugima bez istinitog Boanstva i klanjanja u njihovu vjerovanju, poimanju i realnom ivotu. ovjenost ovjeka, njegova plemenitost i kompletna istinita sloboda ne mogu se ostvariti u sjeni vjerovanja ili u sistemu u kome se Allahu (Uzvienom) , samo Njemu, ne dodjeljuje Boanstvo, upravljanje i sudstvo (rububije, kawame i hakimije) , u kome se samo Njemu ne daje pravo upravljanja ivotom ljudi na ovom i buduem svijetu, u javnosti i tajnosti, i ukoliko se samo Njemu ne priznaje pravo donoenja zakonitosti, naredbe i sudstva i svega drugoga to je vezano za ljudski ivot. Ljudska stvarnost kroza svoju historiju uvruje ovu injenicu i potvruje je. Nije se desilo nijedno odstupanje ljudi kod klanjanja samo Allahu i u vjerovanju i u sistemu, i kada su se poeli klanjati ovjeku, a ne Allahu, bilo to odavanje u formi klanjanja, vjerovanja, obredima ili bilo u slijeenju odredaba i zakonitosti, a da nije uslijedilo iezavanje njihove ovjenosti, plemenitosti i asti. Islamsko tumaenje povijesti svodi sklizavanje onih kojima se upravlja od strane nasilnika i koji potpadaju pod njihovu dominaciju na jedan osnovni faktor, a to je grijeenje i odmetanje od Allahove vjere, koja daje pravo Boanstva samo Allahu, priznaje klanjanje, vlast, upravljanje i sudstvo samo Njemu. Allah (Uzvieni) kae za faraona: I faraon obznani narodu svome: "O narode moj", - ree on - "zar meni ne pripada carsvo u Misiru i ovi rukavi rijeke koji ispred mene teku, - shvaate li? I zar nisam ja

bolji od ovoga bijednika koji jedva umije da govori? Zato mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zato zajedno s njim nisu doli meleki?" I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod greni (43/5J-54J. Ovdje se istie faraonovo zavoenje njegova naroda da grijee, istie se da nasilnik vladar ne moe zavesti svoj narod ako oni vjeruju samo u Jedinog Allaha, iako Njemu priznaju Boanstvo koje upravlja i nad svim dominira. Ve se dogodilo da oni koji su grijeili prema Allahu i dozvolili jednoj grupi izmeu sebe da im sude po zakonu, ali ne Allahovom, nego po zakonu koje donose ljudi, da su na koncu zapali u stanje robovanja ne Allahu, nego robovanja koje guta ljudske osobine, plemenitosti i slobodu, bez obzira kakve razlike bile u tim sistemima kojima se ovi nasilnici slue, u kojima neki od njih misle da takvi sistemi garantiraju ljudima: ljudskost, slobodu i plemenitost. 113

Evropa je utekla od Allaha jo u vrijeme svojih sukoba sa nasilnikom i omraenom crkvom dodajui joj ime naete i izmijenjene vjere.13 Evropa se pobunila protiv Boga (Uzvienoga) u vrijeme svoje revolucije protiv te crkve koja je povrijedila svaku ljudsku vrijednost estinom omraenog glasa. lJudi su tada pomislili da e ponovo nai tamo, u toj vjeri, svoju ljudskost, slobodu i plemenitost, kao svoje interese u sjeni tih jedinstvenih demokratskih sistema. Oni su se oslonili u svim svojim nadama i povezali sve svoje nade za te slobode i solidarnosti koje bi im garantirati ti od strane ovjeka novouspostavljeni ustavi, parlamentarni sistemi, sloboda tampe garantirana od sudstva i zakonodavstva, vlast izabrane veine itd., sve ono to su govorili i obuhvatati takvi sistemi. Ali kakva je bila poslijedica? Uslijedilo je kapitalistiko nasilje koje je obuhvatilo svu tu tzv. garanciju i sve te oblike i forme pa do, tako reeno, i do samih parola i istih fantazija. Ogromna veina je pala u najniu vrstu ropstva nasilnikoj manjini koja dominira kapitalom i upravlja veinom u parlamentu. A novouspostavljeni ustavi! A sloboda tampe?! I sve ostale date garancije u koje je narod povjerovao da e biti garancija obezbjeenja njihove ovjenosti i plemenitosti u punoj izoliranosti od Boga (Uzvienog) ?! Izvjesne grupe ljudi iskoile su iz takvih pojedinanih sistema kojima je dominirao kapitalizam i klasa, iskoili su iz sistema i pridruili se "drutvenim sistemima". ta su nali tamo? Nita osim to su zamijenili vjerovanje u klasu kapitalista vjerovanjem u klasu proleterijata, ili su

zamijenili klanjanje kapitalu kapitalista i kompanija, klanjanju dravi koja gospodari kapitalom, pored gospodarenja i vlasti. Na taj nain oni dolaze u teu situaciju nego to su bili u situaciji kapitalizma i sloja kapitalista. I u jednom i u drugom sluaju, situaciji i sistemu, ovjek postaje dunik ovjeku, za njihovo bogatstvo plaa ogromni porez svojim ivotom i podie ih na nivo raznovrsnih gospodara i boanstava u svakom sluaju. Zbog svega toga, u svijetu mora da postoji robovanje; ako nee biti klanjanje samo Allahu, to e biti nekome drugome. Klanjanje samo Allahu omoguava ljudima slobodu, plemenitost, ast i ugled. Robovanje drugome, a ne Allahu, guta svaku vrstu ljudskosti ovjeka, njegovu plemenitost, slobodu i vrlinu, zatim dere i njihova sredstva i, na kraju, i njihove materijalne interese. V. poglavlje El-Fisamu'n-nekid u djelu El-Mustakbelu li haze'd-din. 1 14

Zbog toga su pitanja Boanstva i klanjanja bila obuhvaena u svim poslanstvima Allaha (Uzvienog) i Njegovim Knjigama. Ova sura je jedan od uzoraka te panje. Ovo pitanje nije vezano za klanjanje kipovima i totemima u najprostijem dalekom dahilijjetstvu nego je vezano i odnosi se na svakog ovjeka, u svako vrijeme i na svakom mjestu. Odnosi se na sve dahilijjete ili paganstva predislamskog perioda, paganstva iz tog vremena dahilijjeta i paganstva XX. stoljea i svakog drugog dahilijjeta koji se bazira na klanjanju ovjeka drugom ovjeku.14 Zbog toga je sr poslanstva u Knjigama bila potvrivanje da Boanstvo pripada Allahu (Uzvienom) kao i robovanje ljudi samo Njemu. Ovo je kraj ove sure s kojom se mi suoavamo. Prije tebe nijednog opslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema Boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" (21!2SJ. Reci: "O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja se neu klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, ve u se klanjati Allahu, koji e vam due uzeti. Meni je nareeno da budem vjernik, oo/104) i: "Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik, (10/1o.r;J i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moe ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik oo/106). Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moe otkloniti, a ako ti zaeli dobro, pa - niko ne moe blagodat Njegovu sprijeiti; On njome nagrauje onoga koga hoe od robova Svojih; On prata i milostiv je" (10/107). Reci: "O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vaeg, i onaj ko se uputi pravim putem - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom,

krenuo je na svoju tetu, a ja nisam va odvjetnik" (10/10BJ. Ti slijedi ono to ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji! (10/109). Dovoljno nam je ovo upoznavanje sa ovom surom, a sada emo prijei na detaljno izlaganje teksta. V. vie El-islam we'l-diahilijje od Mevdudija i djelo Dahilijjetu'l-qarnil-'irine od Muhammeda Qutba. 115

116

117

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Elif-lam-ra. Ovo su ajeti mudre Knjige (10/V. Zato je udno ljudima to Mi objavljujemo jednom izmeu njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" Nevjernici govore: "Ovaj je zaista pravi arobnjak!" r1o12J. Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju za est vremenskih razdoblja stvorio, a onda, - upravljajui Ariom, svemirom zagospodario. Niko se nee moi zauzimati ni za koga bez doputenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodar va, pa se Njemu klanjajte! Zato ne razmislite? rw/JJ. Njemu ete se svi vratiti, - Allahovo je istinito obeanje -, On doista iz niega stvara, On e poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela inili. A one koji ne budu vjerovali eka pie od kljuale vode i patnja nesnosna, zato to su nevjernici bili (10/4).

On je Sunce izvorom svjetlosti uinio, a Mjesec sjajnim i poloaje mu odredio da biste znali broj godina i raunanje. - Allah je to mudro stvorio. On potanko izlae dokaze ljudima koji razumiju oo/sJ. U smjeni noi i dana i u onom to je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje oo/6J. 1 18

Onima koji ne oekuju da e pred Nas stati i koji su zadovoljni ivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Naim ravnoduni - ao/7J prebivalite njihovo bie dehennem, zbog onoga to su radili (10/BJ. One koji vjeruju i ine dobra djela Gospodar njihov e na pravom putu podrati, zato to vjeruju; rijeke e tei ispred njih u dennetima zadovoljstva, (10/9) molitva njihova bie u njima: 'Hvaljen nek si, Allahu!", pozdrav njihov: "Mir vama!" njihova poslijednja molitva: 'Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo!" oo/JOJ Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao to im se odaziva kad trae dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati ao;n). Kada ovjeka snae nevolja, on Nam se moli: ili leei, ili sjedei, ili stojei. A im mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima ini lijepim ono to rade 00/12). Mi smo drevne narode prije vas unitavali zato to nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da vjeruju. Tako Mi kanjavamo narod nevjernic"Ri (10/13). Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako ete postupiti ao/14). A kada im se kazuju ajeti Nai, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur'an, ili ga izmijeni!" - Reci: "Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono

to mi se objavljuje, ja se bojim, ako budem neposluan svome Gospodaru -, patnje na Velikom danu" ri0/15). Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo medu vama boravio, - zar ne shvaate?" (10/16). Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu lai iznosi ili koji Njegove dokaze smatra neistinitim ?! Mnogoboci doista nee uspjeti (10/17). Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su nai zagovornici kod 119

Allaha. " Reci: "Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji neto, a On zna da ne postoji/" Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim/ oo;zsJ. Ljudi su jednu zajednicu sainjavali, onda su se jedan drugome suprotstavili. A da nije Rijei ranije izreene od Gospodara tvoga, ovima bi ve bilo presueno o onome oko ega se razilaze (10/I9J. . Oni govore: 'Zato mu Gospodar njegov ne poalje jedno udo?" Ti reci: "Samo Allah zna ono to e biti, pa priekajte, i ja u s vama ekati" (10/20). A kada Mi dopustimo ljudima da osjete milost, poslije nevolje koja ih snae, oni opet u dokaze Nae nee da vjeruju. Reci: "Allah je bri u kanjavanju, izaslanici Nai ono to vi ispletkarite doista zapisuju" oo121J. On vam omoguava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u laama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naie silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da e nastradati, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni/" oo122J. A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova ine nered na Zemlji/ O ljudi, nepravda koju inite da biste u ivotu na ovom svijetu uivali - samo vama teti; Nama ete se poslije vratiti i Mi emo vas o onom to ste radili obavijestiti/ oo/23J. ivot na ovom svijetu je slian bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kiu s kojim se ona izmijea, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, doe zapovijed Naa, nou ili danju, i Mi to pokosimo,

kao da prije niega nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlaemo dokaze narodu koji hoe da razmisli oo/24). Allah poziva u Kuu mira i ukazuje na pravi put onome kome On hoe (10/25). itava ova sura, kao to smo rekli u predgovoru, predstavlja jedno tijelo koga e biti teko podijeliti. Njegov smisao u ovom sluaju je smisao sure El-An' am, o kojoj je bilo govora u sedmom duzu, ali uz karakteristiku svake od obje sure, njenim osobenostima i posebnim dojmom. Ov.a sura kao da izbija kao izvor u obliku slijedeeg usmjerenja: izlijeva svoje djelotvorne inspirativne faktore na ljudsko srce. Obraa se ljudskom srcu raznovrsnim doticajima, udei se pri tome stavu politeista kod njihova 120

doeka ove Objave i Kur'ana pa do iznoenja kosmikih scena u kojima se jasno javlja Boanstvo Allaha (Uzvienog) , donosi se scena Sudnjeg dana, izlae se situacija ovjeka u suoavanju sa dogaajima koji prolaze pored njega, izlae stradanje ranijih naroda pa do poslijednjeg, nato je ukazano kroz teme i djelotvorne faktore koje sadri ova sura. Ako bi bilo dozvoljeno dijeliti ovu suru na karakteristine odlomke, onda bi se moglo rei da se vie od prve njene polovine moe ubrojiti u jedan odlomak koji se izlijeva u obliku valova, dio po dio. Tada dolazi kazivanje o Nuhu, samo ukratko, i kazivanje o Musau, ukazuje se na dogaaj Junusa i na taj nain sainjava se taj drugi dio odlomka. Zatim dolaze i poslijednji doticaji u ovoj suri i oni ine poslijednji odlomak. S obzirom na prirodu ove sure, mi emo pokuati da izloimo moment za momentom, val za valom ili grupu meusobno skladnih valova, kao to je to njena primarna karakteristika. Prva cjelina ove sure poinje sa tri slova (elif, lam, ra) . Kao to su poete i sure El-Beqare, Alu Imran i sura El-A' raf slovima, gdje smo iznijeli nae miljenje koje smo odabrali prilikom njihova kometarisanja tamo. Ova slova su kao subjekt imenske reenice ili subjekt iji je predikat: Ovo su ajeti mudre Knjige (10/1) . Poslije ovoga ajeta nastavlja se sa izlaganjem nekoliko pitanja u kojima dolazi do izraaja mudrost na koju se ukazuje u opisu Kur'ana kroz objavu Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da upozori ljude i obveseli vjernike i da odgovore onima koji se suprotstavljaju da je to Allah objavio ovjeku ... ukazuje se na stvaranje nebesa i Zemlje i raspored na njima do toga da je

Sunce uinio sjajem, a Mjesec svjetlom, da je odredio mijene mjeseca kako bi ljudi znali raunati godine pa do razilaenja noi i dana i na sve druge mudrosti i rasporede koji se javljaju u tome. Kroz izlaganje ovih svemirskih znakova prelazi se sa osvrtom na one koji su nemarni i koji ne primjeuju ove znakove, koji se ne pribliavaju susretu Allahu, Onome koji rasporeuje sve, govori ta oekuje ove nemarnike i kakva im je zla sudbina, kakva ugodnost i boravak oekuje vjernike na drugoj strani, regustrira se kakva je mudrost odgaanja ove sudbine sve do Dana koji je obean, da ljudi nee biti kanjeni zbog zla za 12 1

koje oni trae, i rijeima i djelima da mu se kazna ubrza. Kada bi se njima ubrzalo zlo kao to se ini dobro na ovom svijetu, bio bi to kraj, oni bi bili kanjeni zbog svojih grijeha bez odgaanja. U tekstu se dalje opisuje priroda ljudi u asu susreta sa zlom i dobrom, opisuje se u asu njihove predanosti Allahu kada ih snae nevolja, a opisuje se i njihov zaborav kada nestane te nevolje i kada se strmoglave u ono gdje su bili i ranije ne uzimajui u obzir minula stoljea koja su ila istim putem i one koji su svoju nesreu susreli na tom putu. Premda je nesrea ranijih pokoljenja sasvim jasna Arapima koje poziva Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , ipak oni koji pokuavaju da demantiraju Vjerovjesnika trae od njega da im predoi drugi Kur'an, a ne ovaj, ili da zamijeni neki njegov dio ne razmiljajui niti spoznajui da je Kur'an objavljen od Allaha, da on ima stalni smisao i da ne podnosi izmjene. Oni oboavaju one to im ne mogu ni koristiti ni tetiti mimo Allaha ne oslanjajui se ninato niti se klanjaju samo Allahu, a to klanjanje oslanja se na Objavu od Allaha. Oni trae nadnaravnost ne osvrui se na jasan Allahov znak u Kur'anu, zanemarujui njegove nadnaravne znakove ispaljene u sadraju Kosmosa. U tekstu Kur'ana se dalje govori o prirodi ljudi u asu susreta sa Allahovom milou i u asu susreta sa nesreom, iznosi se ivi uzorak ove prirode u jednoj od scena koje pulsiraju djelotvornim dinamizmom u putovanju morem kada laa plovi, u poetku besprijekorno, a onda se javi jaki vjetar i valovi udaraju po brodu sa svih strana. Druga scena predstavlja zavoenje ovjeka u ivotu na ovom svijetu,

munju koja sihne i njeno svjetlo, a zatim se ugasi u jednom momentu. Stanovnici obuzeti svim vrstama ukrasa ivota zanemaruju sudbinu koja ih grabi i koja je strana. To je, tako mi Boga, ono to poziva Daru-l-selam u, Kui sigurnosti i smirenosti, kui za koju nema straha da e biti ugroena zavoenjem: Eto tako Mi potanko izlaemo dokaze narodu koji hoe da razmisli 00/24) da bi spoznali mudrost Allahovu u stvaranju i rasporedu. Elif- lam - ra. Ovo su ajeti mudre Knjige (IO/V. Od ovih i njima slinih slova sainjeni su ajeti Mudre Knjige, Kur' ana, dok neki negiraju da ju je Allah objavio Vjerovjesniku. Ova slova su nadomak njihove ruke i u 122

njihovom opticaju, ali oni nisu u stanju da od tih slova sastave ni jedan slian ajet kao to su ajeti ove Knjige. U ovoj suri oni se izazivaju, ali ih to ne vodi ka razmiljanju i spoznaji da je Objava raspue izmeu njih i Vjerovjesnika, i da nije bilo ove Objave, i on bi imao stav kao oni, bio bi nemoan da napie makar jedan ajet od ovih predoenih slova svima. Ovo su ajeti Mudre Knjige oo;v. Mudre Knjige u kojoj se govori ljudima na nain koji odgovara prirodi ljudi. U ovoj suri se nudi neto to je vjeito istinito i iju potvrdu nalazimo u svakom pokoljenju. Mudra Knjiga - koja upozorava nemarnike da razmiljaju o Allahovim dokazima izloenim na stranicama Kosmosa i njegovom sadraju u nebesima i na Zemlji, Suncu, Mjesecu, nou i danu, propasti ranijih pokoljenja u kazivanju vjerovjesnika o njima i u dokazima nagomilane moi i oitosti u ovom Bitku. Zato je udno ljudima to Mi objavljujemo jednom izmedu njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" Nevjernici govore: ''Ovaj je} zaista} pravi arobnjak!" rw/2). Pogrdno pitanje osuuje ovo udo s ime ljudi primaju istinitost Objave od pojave poslanika. Ovakva pitanja su upuivana svim poslanicima. Naime, da li je Allah uputio ovjeka da bude vjerovjesnik? Oivljenje ovog pitanja, po mom miljenju, nepoznavanje je vrijednosti ovjeka, kad sam ovjek ne poznaje vrijednosti predstavljene u njemu. esto se postavljalo pitanje, kako da ovjek bude Allahov poslanik, da ima vezu sa Allahom putem Objave i da

ga Allah zadui uputom ljudi. Oni misle da Allah upuuje meleka ili neko drugo bie uzvienije od ovjeka i cjenjenije kod Allaha, neimajui u vidu ast koju je Allah podario ovom stvorenju, ast ovjeku da bude struan i spreman da podnese njemu dato poslanstvo, da bude odabran meu ljudima, da bude onaj koji e biti vezan za Allaha ovom posebnom vezom. Ovo je bila sumnja nevjernika koji su nagonili u la u vrijeme Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i sumnja svih drugih njima slinih prvih 123

stoljea. Meutim, u savremeno doba neki ljudi sami ine za sebe drugu sumnju, koja nita nije beznaajnija od te ranije sumnje. Oni se pitaju: Kako se uspostavlja veza izmeu ovjeka materijalne prirode i Allaha koji se potpuno razlikuje po prirodi svega to je stvoreno? Nita nije kao On. Ovakvo pitanje moe postaviti samo onaj koji je spoznao istinu o Allahu (Uzvienom) i prirodi Njegova Boanstva kao i sve specifinosti ovjeka koje mu je Allah podario. Ovo ne moe niko tvrditi ko cijeni svoj razum i ko poznaje granice tog razuma, koji zna da osobenosti ovjeka koje imaju mogunosti za otkrivanje jo uvijek i neprestano otkrivaju novo iza novoga; nauka nije dola do tog stepena da se moe rei daje spoznala sve ljudske osobenosti koje je mogue spoznati. Osim toga, preostat e iza naune spoznaje i ljudskog razuma uvijek nepoznati horizonti jedni iza drugih. Prema tome, u ovjeku je nepoznata snaga i mo koja je poznata samo Allahu. Allah zna kome e povjeriti poslanstvo, koji ovjeku ima takve moi da moe preuzeti i podnijeti ovo poslanstvo. Ova mo je katkad potpuno nepoznata ljudima, pa i samom je ovjeku koji s njom raspolae bila nepoznata prije poslanstva. Meutim, Allah, koji je udahnuo u ovog ovjeka svoj dah, Sveznajui je i Obavijeten je ta u sebi sadri svaka elija, svako zdanje i svako stvorenje. Allah moe da da ovjeku tu posebnu sposobnost kontakta i to na nain koji moe znati samo onaj koji je taj kontakt doivio i kome je on dat. Mnogi mlai komentatori Kur'ana uloili su truda, koji zasluuje panju, u dokazivanju Objave putem nauke, da bi Objavu pribliili ovjeku.

Mi u principu ne prihvatamo ovaj metod, a nauka ima iroko podruje, u kojem raspolae instrumentima. Nauka ima iroke horizonte, a ti horizonti su oblast gdje se mogu koristiti instrumenti za otkrie i promatranje. Nauka nije dokazala da ona zna neto stvarno, istinito o dui. Dua ne ulazi u okvire nauke, jer dua nije neto to bi se moglo materijalno provjeriti, za ta bi nauka raspolagala sredstvima. Zbog toga se nauka i kloni obaveza da se prema naunim principima upusti u oblast due. Meutim, ono to se zove metafizika, to su rani pokuaji koji katkad potrefe, katkad pogrijee, jer to sve nije nita drugo do sami pokuaji. Otuda nema naina kako sigurno spoznati bilo ta u ovoj oblasti, osim samo onoliko to nam je dato putem uvjerljivih izvora kao to su Kur'an i Hadis, i to upravo u onim granicama o kojima ovi izvori govore bez ikakva dodatka, odstupanja i unoenja analogije. Svako poveanje i slobodno postupanje i poreenje su 124

operacije racionalne prirode, a ratio ovdje nije na svom podruju, za njega nema instrumenata da bi se to provjerilo, jer on nije snabdjeven instrumentima koji bi se mogli primijeniti u ovoj oblasti. Zato je udno ljudima to Mi objavljujemo jednom izmeu njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova."' oo12J. Ovo je saetak ili sutina Objave: upozorenje ljudima da e se suoiti sa kaznom ako se ponaaju suprotno Objavi, a onda radost za vjernike ako se budu pokoravali. Ovo sadri objanjenje nunih obaveza koje treba provoditi i objanjenje zabrana kojih se ovjek treba kloniti. Ovo je ukratko reeno o upozorenju i obveseljenju i ta tome prethodi. Upozorenje je upueno svim ljudima. Svi ljudi osjeaju potrebu da im se prenese, objasni i upozori. Blago samo onima koji vjeruju! Oni su ovdje obveseljeni smirenou, stabilnou i ustrajnou. To je reeno i objavljeno u rijei sidk pridodatoj rijei kadem, u izlaganju upozorenja i predoenju straha. Kademu sidkin znai stabilnost i uvrenje stopala koje se ne pomie, ne potresa, niti koleba u atmosferi upozorenja, sjeni straha i popritu strahote... A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova! rw12J. U asu u kome se vjernike due potpuno smiruju i kada se srca i stopala zatresu. Allahova mudrost je sasvim jasna o tome zato je dao Objavu preko ovjeka. Objavio je ovjeku koji poznaje te ljude i koji poznaju njega, ljude koji su zadovoljni njim, prihvataju od njega i daju mu bez optereenja, grubosti i tereta. Allahova mudrost o upuivanju poslanika je takoer jasna. ovjek je takve prirodne konstrukcije da je po svojoj prirodi sklon

dobru i zlu, a njegova pamet je neka vrsta instrumenta pomou kojeg se uoava razlika. Meutim, i ta pamet ima potrebu za regulatorom, na to e se ona obratiti kad god joj neko pitanje postane nejasno, kad god se suoi sa nekom sumnjom, kad god je privuku neke struje i strasti i djeluju na nju prirodni faktori koji pogaaju i tijelo i ivce i tjelesnu konstrukciju. Tada dolazi do izmjene i promjene sposobnosti i razuma pa katkada on odlazi iz jedne krajnosti u drugu. Zbog toga razum ima potrebu za mjerilom koje regulie, koje ne stoji pod utjecajem faktora i na koje e se razum obratiti, od koga e dobiti uputu i vratiti na Pravi Put na osnovu upute tog regulatora. Ovaj stabilni i pravedni regulator i mjerilo jeste Allahova Uputa i Njegov Zakon. 125

Ovo znai da Allahova vjera treba da ima stalnu istinu na koju e se obraati ljudski razum sa svim onim to poima i to izloiti na tas tog stabilnog mjerila. Tu e se raspoznati tano od pogrenoga. Sud da je Allahova vjera stalna je "ljudsko poimanje Allahove vjere", zatim da je ona "iskonska" je osnovno pravilo o Allahovoj vjeri. To je potvrivanje Njegove istinitosti i mjerila za svaku opasnost razvodnjavanja, davanju prevage i stalnog kruenja u ovjeijem poimanju kako ne bi bilo tamo nekakvog drugog stalnog mjerila na kojem bi se odmjeravalo ovjeije poimanje. Malo je rastojanje izmeu ovog i onog stava koji istie da je vjera ljudska tvorevina. Krajnji rezultat je jedan, skliskost je opasna, krajnje opasna. Program u cjelini trai veliku panju zbog te klizavosti i njenih bliih i daljnih poslijedica. Pa i pored jasnoe pitanja Objave na ovaj nain, nevjernici je doekuju kao da je to neto udno. Nevjernici govore: "Ovaj je, zaista, pravi arobnjak!" oo12J. arobnjak, jer ono to on govori je neto nadnaravno. Bolje bi im bilo kad bi promislili i rekli: "On je Vjerovjesnik, njemu je Objava stigla, jer ono to on govori je nadnaravno." arobnjatvo ne sadri velike kosmike istine, program ivota i dinaminost, usmjerenje i zakonitosti na kojima bi poivalo napredno drutvo i na kojima bi se bazirao jedinstveni sistem. Oni su pomijeati Objavu sa arobnjatvom, pomijeati su vjeru sa arobnjatvom u totemizmu tako da njima nije bilo jasno ono to je bilo jasno muslimanu kod spoznaje i istinitosti Allahove vjere pa da se oslobode

tog totemizma, zabluda i bajki. Gospodar va je Allah, koji je nebesa i Zemlju za est vremenskih razdoblja stvorio, a onda, - upravljajui Ariom, svemirom zagospodario. Niko se nee moi zauzimati ni za koga bez doputenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodar va, pa se Njemu klanjajte! Zato ne razmislite? oo;3J. Njemu ete se svi vratiti, - Allahovo je istinito obeanje -, On doista iz .niega stvara, On e poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela inili. A one koji ne budu vjerovali eka pie od kljuale vode i patnja nesnosna, zato to su nevjernici bili oo/4). 126

On je Sunce izvorom svjetlosti uinio, a Mjesec sjajnim i poloaje mu odredio da biste znali broj godina i raunanje. - Allah je to mudro stvorio. On potanko izlae dokaze ljudima koji razumiju oo;sJ. U smjeni noi i dana i u onom to je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje oo/6J. Ovo je drugo vano pitanje doktrinalne sadrine, pitanje Boanstva. Pitanje Boanstva nije nikada dovoeno ozbiljno u sumnju od strane politeista. I oni su vjerovali u postojanje Allaha, jer ljudska priroda ne moe biti a da ne vjeruje u postojanje Boanstva ovog Svemira osim u vrlo rijetkim sluajevima i jaim devijacijama. Meutim, oni su Allahu pripisivali sudruga, druga boanstva kojima su se oni klanjali. Ovo su inili ili da bi ih ta boanstva dovela u blizinu Allaha, radi posredovanja kod Allaha kao i to da su prakticirali neke osobenosti boanstva sobom koje Allah nije dozvoljavao. asni Kur'an ne ulazi u suhe intelektualne rasprave u vezi sa pitanjem Boanstva kao to se tome davala vanost nakon to se palo pod utjecaj grke logike i filozofije, nego se Kur'an dotie prirodne, jasne, jednostavne i direktne logike. Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono to je na njima, dao da Sunce bude izvorom svjetlosti, a mjesec da ima sjaj, i odredio mu poloaje, odredio je smjenu noi i dana, a to su oite pojave koje dotiu osjeaje, bude srce da bi se svjesno i spoznajno otvorilo i razmislila o tim pojavama. Allah je stvorio sve ovo i On je taj koji je to rasporedio. On je taj kome pristoji da bude Gospodar koji e se oboavati, a da se niko drugi od njegovih stvorenja ne oboava pored Njega. Nije li to logino, ivo, realno

pitanje koje ne trai ulaganje intelektualnog truda niti zahtijeva raspravu iza polemike okrutnosti kada um hladno i okrutno prevakuje koje nikada ne budi srce niti mobilie ljudsku savjest. Ovaj veliki Kosmos sa svojim nebesima i Zemljom, Suncem i Mjesecom, sa danom i noi i sa svim stvorenjima koja su na nebesima i Zemlji, narodima, zakonima, biljkama, pticama i ivim biima, sve se to kree i odvija prema ovom Zakonu. Ova potpuno mrkla i tamna no u kojoj sve miruje osim sna i silueta, ova zora koja puca i nadire u tami noi poput smijeka zadovoljnog djeteta, ova dinamika s kojom die jutro i polahko se odvija aktivnost u ivotu i svemu ivom, ova sjena koja se ulja i ovjek, kad je posmatra, misli da miruje, a ona se uvlai polahko i blago ... Ova ptica koja rani i kasno se 127

vraa, koja skae i skakue, koja ne miruje, ova biljka koja spava i uvijek tei razvoju i ivotu, ova stvorenja koja odlaze i dolaze s podstrekom i slobodna, ova rodbinska veza pokree ivot. A grobovi koji gutaju ... , to ini i ivot koji tee putem onako kako Allah hoe ... Ova gomila slika i sjena, formi, oblika, pokreta, situacija, odlazaka, dolazaka, istruhnua, obnove, uvehnua, razvoja, raanja, smrti i stalnog kretanja u ogromnom Kosmosu koji ne zastajkuje ni za jedan tren ni nou ni danju ... sve ovo zaista mobilizira svaku unutranju spoznaju u ljudskom biu da razmilja, da se to razmiljanje na njega odrazi kada se srce probudi i otvori posmatrajui razasute scene ovih znakova u Kosmosu i u onom to on krije. asni Kur'an je direktni oslon za buenje srca, da razmisli o ovom mnotvu slika i znakova. Gospodar va je Allah, koji je nebesa i zemlju za est vremenskih razdoblja stvorio (10/3). Va Gospodar, koji zasluuje da Mu se priznaje Boanstvo i klanjanje - On je taj Stvoritelj koji je nebesa i Zemlju stvorio, stvorio ih je Svojom moi mudro i rasporeeno za est vremenskih razdoblja (10/3J onako kako je to odredila Njegova mudrost da se sastavi, uskladi i pripremi za ono to On, Allah, hoe. Mi se ne uputamo u ovo ogranienje od est vremenskih razdoblja jer ovdje nije nita spomenuto to bi nas usmjerilo da se definira taj period i vrijeme nego je samo reeno da bi se objasnila mudrost ove moi i rasporeda kod stvaranja, a kako zahtijeva cilj ovog stvaranja i njegovo oblikovanje da bi se ispunio ovaj cilj. U svakom sluaju, ovih est vremenskih razdoblja su tajna za koju ne

postoji izvor za njenu pravu spoznaju do ovaj koji smo rekli. Prema tome, mi smo duni da ostanemo na ovom izvoru i da ga ne prekoraujemo. Cilj spominjanja ovih vremenskih razdoblja je znak koji upozorava na mudrost ovog stvaranja rasporeda i sistema po kome se kree ovaj Kosmos od njegova poetka do kraja . . . . a onda, - upravljajui Arom .. oo/.1J . Ar Kosmosa je metonimija za mjesto uzviene, stalne i vrste dominacije izraeno u jeziku koga shvaaju ljudi i predstavljeno u tome znaenju prema metodi Kur'ana u objanjavanju (kao to smo objasnili u poglavlju Et-tahjilu'l-hissijju we't-tedsim u djelu Et-taswiru'l-fenni fi'l Qur'an) . 128

A onda ovdje nije upotrebljeno da bi oznailo vremensku udaljenost nego u misaonom znaenju. Vrijeme na ovom mjestu nema prostora. Tamo nema ni neke situacije ili oblika gdje Allah (Uzvieni) nije bio, Allah (Uzvieni) je ist od svih dogaaja i ne ovisi o vremenu i mjestu. Zbog toga kategoriki mislimo da pojam onda ima misaonu udaljenost. Mi vjerujemo da nismo preli sigurno podruje u kome se moe kretati ljudski um da prosuuje i odluuje jer se mi oslanjamo na cjelovito pravilo da je Allah (Uzvieni) neovisan o poslijedicama oblika i situacija vremena i mjesta. Svemirom zagospodario i odluuje i o poetku i kraju Svemira, usklauje situacije i drugo, rasporeuje prethodnice i poslijedice, odabire kosmiki zakon po kome se pred uzimaju svi koraci, sve faze i sve sudbine. On odreuje i poetke i krajeve. On usklauje situacije i potrebe. On rasporeuje prethodnice toga i rezultate toga, On bira zakone koji e dominirati tim koracima, fazama i sudbinama. Niko se nee moi zauzimati ni za koga bez doputenja Njegova. sve je u Njegovoj ruci. Svaki sud pripada Njemu, nema posrednika koji bi Mu se pribliili niti zauzimatelja bilo kojeg od Njegovih stvorenja osim ako mu Allah ne dopusti zauzimanje sukladno Njegovu rasporedu i moi. Ostvarenje tog zauzimanja biva preko vjerovanja i dobra djela, i nije to puko posredovanje za zauzimanje. Ovo se suoava sa onim to su neki vjerovali da meleki, ije oni kipove oboavaju, zauzimaju kod Allaha i to njihovo zauzimanje Allah ne odbija.

To vam je Allah, Stvoritelj koji rasporeuje, Koji presuuje, kod Koga se niko ne moe zauzimati bez Njegove dozvole. Eto to vam je Allah, Gospodar va, oo/3J, Koji je dostojan Boanstva. Pa se Njemu klanjajte (l0/3J, On je taj koji zasluuje klanjanje, niko drugi. Zato ne razmislite? oo/3J. Ovo pitanje je oito i sasvim jasno, ne trai nita drugo nego samo da se ovjek sjeti ove poznate injenice. Da se zadrimo na moment pred rijeima Allaha (Uzvienoga) nakon izlaganja dokaza o Boanstvu na nebesima i Zemlji, a koje glase: Eto to vam je Allah, Gospodar va, pa se Njemu klanjajte (J0/3J. Mi smo rekli da problem Boanstva nije bio potpuno negiran od strane politeista. Oni su priznavali da je Allah (Uzvieni) Stvoritelj, Skrbnik, Onaj koji daje ivot, Koji usmruje, Koji rasporeuje, Koji postupa kako hoe, Koji je Moan nad svim i svaim ... Meutim, ovog priznavanja 129

oni se nisu pridravali kako treba. Prema ovom priznavanju, Allahovo Boanstvo, na ovom nivou, zahtijevalo je da samo Allahu pripada cjelokupno gospodstvo u ivotu, gospodstvo koje je predstavljeno u oboavanju samo Njega tako da se nikakvi vjerski obredi ne upuuju nikome do Njemu niti da o tome sudi bilo ko drugi do On. Ovo je znaenje rijei Uzvienoga: Eto to vam je Allah, Gospodar va, pa se Njemu klanjajte flO/JJ. Klanjanje jeste robovanje. To je istovremeno izraavanje vjerovanja, a to znai slijeenje i pokornost i to samo Allahu (Uzvienom) u svim ovim osobenostima. Na taj nain, i zahvaljujui ovome, dolazi do punog priznavanja Boanstva. Tema cjelokupnog dahiliijeta svodi se na podruje Boanstva. Ljudi su mislili da je priznavanje Boanstva samo po sebi vjerovanje, i kad ljudi priznaju da je Allah Bog, oni su time ostvarili cilj. Oni nisu vezali za to Boanstvo ono to proistie iz toga, a to je robovanje tj. klanjanje samo Allahu kako bi On, a ne neko drugi bio Gospodar. Da bi se priznali Njegovo Gospodstvo i vlast, a ne da neko drugi ima vlast i gospodstvo. Tako su oni svodili znaenje ibadeta u dahiliijetu samo na izvoenje vjerskih obreda. Ljudi su vjerovali da su oni, kada uine te obrede Allahu, Njega time samo oboavali. Meutim, rije ibadet - klanjanje je u osnovi izvedena iz rijei abd, a rije abd rob znai i klanjanje i povinjavanje. Obredi su samo jedan oblik manifestacije klanjanja i povinjavanja, ali ne obuhvataju cjelokupnu istinitost klanjanja niti cjelokupnost te pojavnosti. Prema tome, dahilijjet ne znai samo jedan period vremena niti

jednu vremensku fazu, nego je to svoenje znaenja Boanstva na ovaj nain kao to je reeno, plus znaenje klanjanja. Ovo je svoenje koje vodi ljude u politeizam, a oni misle da to vodi u Allahovu vjeru. To je sluaj i danas svugdje na Zemlji, podrazumijevajui tu ak i zemlje koje hoe za sebe rei da su im stanovnici muslimani i da izvravaju vjerske obrede prema Allahu, dok su njihovi gospodari neto drugo, a ne Allah, jer taj njihov gospodar upravlja i vlada njima preko svoga zakona i vlasti, a ti ljudi u toj zemlji klanjaju mu se, povinjavaju se njegovoj naredbi i zabrani i provode zakon koji im on propisuje. Na taj nain oni njega oboavaju, kao to kae Vjerovjesnik (alejhi's-selam):" ... pa vi njih slijedite i to to vi inite, to je vae klanjanje njima" kako stoji u hadisu Adija ibni Hatema koga navodi Tirmizi. 130

Takvi potvruju smisao klanjanja kakav se podrzumijeva samo u ovoj suri u rijeima Uzvienoga: Reci: "Kaite vi meni zato jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu doputenom ?" Recite: "Da li vam je prosuivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu lai iznosite?" (10/59). Danas, gdje smo mi, to se nimalo ne razlikuje od onoga gdje su bili stanovnici dahilijjeta onog vremena kada ih je Allah pozivao rijeima: Eto to vam je Allah, Gospodar va, pa se Njemu klanjajte! Zato ne razmislite? oo/3). Klanjajte se Allahu, nemojte Mu pripisivati sudruga! Svi ete se povratiti Njemu, svima e biti obraun kod Allaha. On e pravo nagraditi i vjernike i nevjernike. Njemu ete se svi vratiti. Allahovo je istinito obeanje oo/4J, samo Njemu, ne nikakvim drugim boanstvima niti posrednicima! Allahovo je istinito obeanje rzo;4), to je On obeao, tome nema izmjene niti promjene! On doista iz niega stvara, On e poslije to ponoviti (10/4), iz mudrosti da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela inili. A one koji ne budu vjerovali eka pie od kljuale vode i patnja nesnosna, zato to su nevjernici bili oo/4). A pravda kod nagraivanja i kanjavanja je jedan od ciljeva stvaranja i ponovnog oivljenja. Da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela inili. Uivanje je ovdje bez uzbuenja, bez nesree koja bi popratila uivanje, cilj je toga. To je vrhunac ljudskog savrenstva do kojeg

ovjeanstvo moe doprijeti. ovjeanstvo ne moe doprijeti ni do ega od ovog uivanja na zemlji i u zemaljskom ivotu proetom nemirom i bolom, gdje nijedno uivanje nije bez tuge i gorine m bez nesrea koje bi ga pratile, osim slasti i uivanja koje ostvaruju posebne due, a to je vrlo rijetko kod ljudi. Kad na ovom zemaljskom ivotu ne bi bilo nita drugo do osjeaj da uivanje na njemu ima kraj, to samo bi bilo manjkavo i ne bi znailo savrenstvo ivota. ovjeanstvo na zemlji ne moe doi do najviih stepena koja su mu omoguena, osloboditi se nedostatka slabosti i poslijedica toga, a da uiva bez muke i straha od smrti i nemira kakav e 131

biti kraj. Ovo sve On moe ostvariti u Dennetu, kao to Kur'an opisuje dennetska osjetilna i misaona uivanja. Otuda nema sumnje da je cilj stvaranja i povratka saopenje upuenim ljudima koji slijede ispravan zakon u ivotu, snani zakon koji dovodi ovjeanstvo do najvieg poloaja. Meutim, oni koji ne vjeruju, oni se suprotstavljaju ovom zakonu, ne idu putem ljudskog savrenstva nego ga izbjegavaju. Ovo govori, prema zakonu od koga se ne moe odstupiti niti zamijeniti, da takvi nee ostvariti stepen savrenstva, jer oni izbjegavaju zakon koji vodi tom savrenstvu. Poslijedica njihove devijacije i odstupanja bit e kao poslijedica bolesnog ovjeka koji odstupa od zakona tjelesnog zdravlja. Ovaj e oboljeti, a oni ranije spomenuti susrest e se sa pogoranjem, padanjem i tugom bez ikakva uivanja u zamjenu za uivanje bez gorine, a to je vrelo pie i bolna kazna zato to su nevjernici bili (10/4). 15 A one koji ne budu vjerovali eka pie od kljuale vode i patnja nesnosna, zato to su nevjernici bili (10/4). Poslije ovog osvrta na Allahove dokaze koji govore o stvaranju nebesa i Zemlje, do klanjanja samo Njemu kome pripada povratak i kod Koga e se dodjeljivati nagrada ili kazna, tekst se vraa na slijedee kosmike dokaze koji govore o njegovom postojanju i veliini nebesa i Zemlje. On je Sunce izvorom svjetlosti uinio, a Mjesec sjajnim i poloaje mu odredio da biste znali broj godina i raunanje. - Allah je to mudro stvorio. On potanko izlae dokaze ljudima koji razumiju oo/5). Ova dvije izrazite i oite scene Kosmosa mi zaboravljamo zbog

duine druenja sa njima pa otuda gubimo iz vida dogaaje tih dokaza zbog duine ili njihovog trajnog ponavljanja. U protivnom, kakav bi bio strah ovjeka kada bi prvi put primijetio raanje Suncu ili njegov zalazak ili ovjeka koji bi prvi put primijetio izlazak Mjeseca ili prvi put njegov zalazak? Ove dvije scene, koje se stalno ponavljaju, Kur'an navodi da bi u naim osjeanjima izazvale novi moment, novi strah, i u naim srcima oivjele osjeaj ive pojave i razmiljanje koje ne bi smjelo zagluiti to stalno ponavljanje, nego koje bi izazvalo budnost o veliini njihova stvaranja, prirodi njihova formiranja i mudrog rasporeivanja. On je Suce izvorom svjetlosti uinio oo/5) Ovaj osvrt pronaao sam u Te[siru'l-menar Reida Ridaa. 132

u njemu je stalno plamsanje, a Mjesec sjajnim (I0/5J, na kojemu je svjetlo; i poloaje mu odredio (lO/SJ - on svake noi zauzima odreeni poloaj javljajui se u odreenom obliku. To se da primijetiti na Mjesecu bez ikakve potrebe za astronomskim znanjem kojim raspolau strunjaci; da biste znali broj godina i raunanje oo;5J. Jo uvijek svi ljudi definiraju i raunaju vremena na osnovu Sunca i Mjeseca. Je li ovo sve uzaludno? Je li ovo sve neto neistinito? Je li ovo sve neto to se deava sluajno? Nikako! Cjelokupni ovaj red, cjelokupni ovaj sklad, ova sloenost i preciznost u kojoj ne dolazi do poremeaja u kretanju nije neto uzaludno, nije neto neistinito, nije neki prolazni sluaj. Allah je to mudro stvorio (10/5J. Istina je osnova toga. Istina je instrument toga. Istina je cilj toga. Istina je stalna, ona preovlauje, ona je ustaljena. Ovi dokazi koji se uzimaju kao svjedoenje su jasni, postojei, stalni. On potanko izlae dokaze ljudima koji razumiju oo;5J. Scene i osvjedoenja koja su ovdje izloena imaju potrebu za naukom da bi se spoznao sloeni raspored iza njih i panorama. Iz stvaranja nebesa i Zemlje, iz injenja Sunca izvorom svjetlosti i Mjeseca sjajem i njegovim odreivanjem stanki kao pojava nastaju no i dan. To je pojava koja inspirie onoga ije je srce otvoreno za primanje ovih

scena i pojava koje se javljaju u ovom udnom Kosmosu. U smjeni noi i dana, i u onom to je Allah na nebesima i Zemlji stvorio, zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje oo/6). Smjenjivanje noi i dana slijedi jedno za drugim i obuhvata i njihove razlike u duini i kratkoi jednoga i drugoga. To su dvije primjetne pojave ije je stalno ponavljanje odagnalo ozbiljnost tih dogaaja u osjeaju 133

ovjeka, osim u momentima u kojima se dua probudi i zatrese savjest, kod nastajanja jednog i drugoga ili prolaska jednog i drugoga, pa ovjek stane kod ranog izlaska ili zalaska koji se dogaa u ovom Kosmosu, posrnatra svaku tu pojavu iznova otvorenim okom i zapanjujuim osjeajem. To su ti momenti koje ovjek oivljava kompletnim i stvarnim ivotom i u tom momentu otresa sve to je suho, a to je ostavilo to stalno druenje sa tim pojavama, suho u njegovu aparatu primanja i odazivanja . . . . i u onom to je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio oo/6) Kad bi se ovjek samo na jedan moment zadrao da po smatra to to je u onom to je Allah na nebesima i Zemlji stvorio oo/6) i izloio tu nagornilanost izraenu u raznim vrstama, oblicima, situacijama, poloajima i formama da ih ovjek ne moe ni pobrojati, kad bi se ovjek zadrao samo jedan tren na torne, ispunile bi se njegove grudi i obilato bi mu se izlilo bogatstvo s ime mu je ivot ispunjen. To bi ga pozabavilo da razmilja, promilja i pada pod utjecaj onoga to je doivio i to je ostavilo stvaranje nebesa i Zemlje, njihov nastanak i formiranje na ovaj udan nain. To je ono nato bi srce bilo upueno brzim pokretom, a onda da se prepusti da razmilja o torne. U svemu torne zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje oo/6). Tada srca osjeaju ovu posebnu svijest, svijest o bogobojaznosti koja osjetljivo mobilizira ova srca, koja brzo padaju pod utjecaj i usliavanje odraza mudrosti, osjeaju pojavu kreativnosti i nadnaravnosti izloenu u stvaranju - da je ovjek moe sa lahkoorn primijetiti i uti. Ovo je taj k ur' anski program koji se obraa ljudskoj prirodi

Allahovim kosrnikirn dokazima koji su prosuti na sve strane u Svemiru oko ovjeka, a Uzvieni (Allah) zna da izmeu njih i ove ljudske prirode postoji razumljiv jezik i nagovjetaj koji se moe uti. Zato kur' anski program nije pribjegavao ovom dijalektikom stilu koji je kasnije izazvao ozbiljnost kod brojnih apologetiara i filozofa? Allah zna da je ovaj stil nedostian srcu, da ne prelazi umnu hladnu logiku koja se ne stavlja u dinamiku niti vodi ka uzdizanju ivota. Krajnji cilj na emu zavrava i prestaje dinamizam u hladnom urnu je gubljenje u praznom. 134

Meutim, dokaz koga istie kur' anski program ovim svojim stilom jeste ubjedljivo najjai i najzadovoljavajui dokaz i srcu i razumu. Ovo je karakteristika toga dokaza. Bit ovog Kosmosa je prvenstven dokaz, zatim su dokazi kosmiko sreeno, skladno, strogo uraeno kretanje i sve druge promjene i izmjene u Kosmosu koje reguliraju zakoni jasnog djelovanja ak i onda kada ovjeku nije bilo nita poznato. Ovo sve nije mogue objasniti bez poimanja moi Onoga koji sve odreuje snagom rasporeda. Oni koji se prepiru o ovoj injenici ne mogu na ovom mjestu podloiti razumski dokaz niti mogu da kau da je Kosmos nastao "eto ovako", svojim zakonima, zatim da njegovo postojanje ne trai nikakvo objanjenje, da njegovo postojanje sadre njegovi zakoni! Ako su ove rijei razumljive ili logine, pa neka im bude! Ove rijei govorene su radi bjeanja od Boga u Evropi, jer bjeanje od crkve prigotovilo je bjekstvo od Boga, a onda se poelo govoriti, tu i tamo, da je to sredstvo da se ovjek oslobodi prisile priznavanja Allahova Boanstva. To je ono to je veina politeista starog dahilijjeta priznavala egzistenciju Allaha, ali su se prepirali o Njegovu Boanstvu na isti nain kao to smo primijetili u arapskom dahilijjetu s kojim se prvo susreo ovaj Kur'an. Kur' anski dokaz svodi se ukratko na tu njihovu logiku i njihovu vjeru o postojanju Allaha (Uzvienoga) i Njegova svojstva. Prema toj logici, Kur'an zahtijeva da Allaha uine svojim jedinim Gospodarem, da se Njemu klanjaju slijedei Ga i pokoravajui Mu se u obredima i zakonima. Meutim, dahilijjet dvadesetog stoljea eli da se oslobodi i tog tereta i ove logike izbjegavajui to Boanstvo u cjelini.

udno je da i u zemlji koja se zove islamska svim sredstvima, javnim i tajnim, nastoje da dostignu ovo bjekstvo pod imenom "nauke" i "znanstvenosti". Otuda se kae da "nevieno" ne moe nai sebi mjesto u sistemu "znanstvenoga", a sve je nevieno to je vezano za Boanstvo. Kroz ovaj sporedni prolaz oni koji izbjegavaju Allaha, koji se ne plae Njega nego se plae ljudi, proturaju i izmiljaju ovakve izmiljotine. Dokazi postojanja Svemira jo uvijek su tu, Njegovo uroeno, skladno, precizno odravajue kretanje, ograniava tu i tamo neke koji bjee od Allaha. Ljudska priroda svojom cjelinom, srcem, pameu, osjeajem i savjeu suoava se sa ovim dokazima i prihvata ih. Ovaj kur' anski program jo uvijek se obraa svojom cjelinom ovoj prirodi, govori joj na najdirektniji, najobuhvatniji i najsadrajniji nain. 135

Oni koji primjeuju sve ovo, zatim ne oekuju da e se susresti sa Allahom, koji ne spoznaju da e na osnovu ovog ureenog sistema biti onaj drugi svijet, da ovaj svijet nije kraj - jer ovjeanstvo jo uvijek nije dostiglo eljeno savrenstvo - oni koji prolaze pored svih ovih dokaza tako nemarno da im se srce niti pamet ne pokreu ni najmanje na razmiljanje. Svi ovi spomenuti ne idu putem ljudskog savrenstva niti e doprijeti u Dennet koji je obean bogobojaznima. Dennet je pripremljen za one koji vjeruju i koji rade dobra djela kad god su slobodni u ivotu na ovom svijetu, pa makar to bio i najmanji djeli vremena, da bi se posvetili velianju Allaha i zahvaljivanju Njemu u punom zadovoljstvu. Onima koji ne oekuju da e pred nas stati i koji su zadovoljni ivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni i onima koji su prema dokazima naim ravnoduni - prebivalite njihovo bie dehennem zbog onoga to su radili. One koji vjeruju i ine dobra djela Gospodar njihov e na pravom putu podrati zato to vjeruju; rijeke e tei ispred njih u dennetima zadovoljstva, molitva njihova bie u njima "Hvaljen nek si, Allahu!", pozdrav njihov "Mir vama!" a njihova poslijednja molitva: "Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo!" n0/7-IO). Oni koji ne razmiljaju o inspirativnom kosmikom redu koji govori da ovaj Kosmos ima svoga Stvoritelja i Rasporeivaa, oni ne spoznaju da je budui svijet jedna od neminovnosti ovog sistema u kome e se pravedno provesti ispitivanja i saopiti e se ljudima do u detalje. Takvi ne oekuju susret sa Allahom, a rezultat takvog nedostatka jeste da oni ostaju pri ovozemaljskom ivotu sa svim nedostacima i padovima koji prate ovaj ivot, da se zadovoljavaju i predaju takvom ivotu ne odbacujui nikakav

nedostatak i ne primjeujui da takav postupak ne zasluuje da bude kraj ljudima, da e oni napustiti ovaj svijet ne dobivi sve, nagrade za dobra djela koja su inili ni kazne za zla djela i prekraje i da nisu ostvarili savrenstvo koje im je nudila njihova ljudskost. Zadravanje u okviru ovog svijeta i zadovoljavanje njime vodi ka stalnom obaranju i ponienju tih ljudi, jer oni ne podiu svoje glave prema gore niti gledaju oima u horizont oko sebe, nego obaraju glave i poglede prema dolje, vazda prema onome to je na Zemlji. Oni zanemaruju svemirske Allahove dokaze koji osvjeuju srce, bude osjeaj i prisiljavaju ovjeka da posmatra oko sebe i usavrava se. Prebivalite njihovo bie dehennem zbog onoga to su radili (JO/BJ. O, kako je loe to prebivalite, kakva im je loa sudbina! 136

S druge strane, oni koji vjeruju i ine dobra djela vjeruju i spoznaju da postoji neto tamo i uzvienije od ovog ovozemaljskog ivota, oni rade dobra djela, sukladno ovom vjerovanju, ostvarujui Allahovu naredbu dobrim djelima, oekujui onaj ljepi svijet koji se moe ostvariti dobrim djelima. Ove e Gospodar njihov na pravom putu podrati zato to vjeruju oo/9), On e ih uputiti ka dobrim djelima zbog ovog vjerovanja koje ih povezuje sa Allahom, otvara im oi da ustraju na Pravom Putu, On e ih uputiti ka dobru kroz buenje osjeaja srca i bogobojaznosti. Ovi e dobiti Dennet, rijeke e tei ispred njih oo/9), ija e voda uvijek napajati, davati plod, razvoj i ivot. ta e biti njihova briga u ovom Dennetu, ime e se oni baviti, kakva e biti njihova molba koju oni ele ostvariti? Njihova briga nee biti radi imetka ili asti, njihovo bavljenje i rad nee biti radi odstranjenja uznemiravanja ili ostvarenja nekog interesa, jer su se oni oslobodili svih tih zala, nemaju potrebe za tim. Oni su ostvarili ono to im je Allah dodijelio. Oni su ve prevazili takva i slina bavljenja i takva interesiranja. Krajnji cilj ime e se oni baviti je neto to bi se moglo oznaiti njihovom dovom, a to je, prvo, slavljenje Allaha, a drugo, upuivanje zahvale Njemu. To e prekidati, tu i tamo, meusobni pozdravi i pozdravi izmeu njih i meleka Milostivoga: Molitva njihova bie u njima: "Havljen nek si, Allahu!", pozdrav njihov: "Mir vama!" a njihova poslijednja molitva 'Tebe, Allaha, Gospodara

svjetova hvalimo!" oo/JOJ. Startanje sa brigama ovog ivota i rada na njemu i uzdizanje iznad njegovih neminovnosti i potreba, lepranje u horizontima zadovoljstva, velianja Allaha, zahvale Njemu i upuivanje selama to su horizonti koji odgovaraju savrenstvu ovjeka. Poslije ovoga u kur' anskom kontekstu se upuuju prijetnje njima preko Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i njihovu insistiranju na ubrzanju 137

kazne koja im je obeana uz objanjenje da je odgaanje te kazne uslijedilo po Allahovoj mudrosti i Njegovoj milosti. Njima se tu ocrtava i njihova scena kada e ih zadesiti stvarna nevolja. Tada e se razotkriti njihova priroda, tada e se zbaciti sva nagomilavanja sa sebe i usmjeriti se prema svome Gospodaru. Pa ipak, im se otkloni ta nepogoda ili potreba, ti grijenici i pregonioci ponovo postaju nemarni. Tada se kontekstom Kur'ana podsjeaju na propast ranijih prolaznika ovim svijetom, a koje su oni zamijenili. Tu im se sugerie da e i njihova sudbina biti takva i objanjava se da je ovaj svijet samo iskuenje, a poslije njega slijedi kazna ili nagrada. Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao to im se odaziva kad trae dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati rww. Kada ovjeka snae nevolja, on Nam se moli: ili leei, ili sjedei, ili stojei. A im mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima ini lijepim ono to rade (10/12). Mi smo drevne narode prije vas unitavali zato to nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da vjeruju. Tako Mi kanjavamo narod nevjernic"ki 00/13). Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako ete postupiti (I0/14). Poli teisti Arapi izazivali su Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) insistiranjem da im ubrza kaznu, a prema onome to Allah o njima kae u ovoj suri:

Oni govore: "Kada e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite!" (21/38), a na drugom mjestu stoji: Oni trae od tebe prije kaznu nego milost, a bilo je kazni i prije njih (13/6), kada su oni rekli: Boe, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kiu ili nam poalji patnju nesnosnu!" (8/32). Sve ovo predstavlja situaciju tvrdoglavosti s kojom su oni suoavali Allahovu Uputu. Allahova mudrost je htjela da je kazna odgoena. Nije se dogodila kao to se dogodila i pogodila one prije njih koji su nagonili u la. Allah je znao da e mnogi od njih prihvatiti ovu vjeru i ustrajati u njoj, pronijeti je Zemljom. Ovo je uslijedilo nakon osloboenja Mekke, a to oni ranije nisu mogli ni znati jer su prkosili svojim neznanjem ne inei stvarno 138

dobro koje im je Allah elio jer nema dobra u onome to su oni pourivali poput njihova pourivanja zla. Allah (Uzvieni) kae im u prvom ajetu da On, kad bi im pourio zlo na kome su insistirali prkosno, kao to su insistirali na dobru koje su od Njega traili, da je Allah to prihvatio i odgovorio im onako kako su oni insistirali, bilo bi svreno s njima i brzo bi doao njihov kraj, ali On je njih zadrao do odreenog roka, upozorio ih na ovaj njihov rok da zanemare ono to stoji iza toga. Oni koji se ne nadaju susretu sa Allahom ostat e onakvi kakvi jesu dok im ne doe propisani rok edel. Povodom razgovora o insistiranju na ubrzavanju zla iznosi se i jedna slika o ljudima vezana za ovjeka koga je pogodila kakva nesrea. Ova slika otkriva proturjenost u prirodi tog ovjeka koji pouruje zlo, a ispoljava saaljenje kad ga snae nesrea, a kada se odstrani ta nesrea, on se ponovo vraa na iste pozicije gdje je bio: Kada ovjeka snae nevolja, on Nam se moli: ili leei ili sjedei ili stojei. A im mu nevolju otklonimo on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima ini lijepim ono to rade rw/12). To je kreatorska slika ljudskog uzorka koji se ponavlja. ovjek se stalno kree u smjeru struje ivota, grijei, sili se i prekomjerno troi, a zdravlje obilato i uvjeti pogodni. Od ovog se moe sauvati samo onaj koga Allah zatiti i smiluje mu se, ko se sjea za vrijeme svoje snage i moi da postoji i slabost i nemo. asovi blagostanja ga navode da zaboravi, i dobrota koja ga je snala da se osili, pa ga snae nevolja. On se tada

zabrinut i nestrpljiv mnogo obraa molbama Allahu sa velikom nadom, jako ganut, trai ubrzanje blagostanja, a kada mu ta molba i obraanje budu usliani i kad mu se odstrani ta nevolja, on ponovo pone da zanemaruje sve, ni o emu ne razmilja niti promilja. Vraa se tamo gdje je i bio, prije nego je doivio ponienje i lahkomislenost. Kontekst usklauje znaenje izraza i njegov eho sa samom situacijom koju predstavlja i sa ljudskim uzorom koga izlae, tako da predoava sliku potekoe, postepeno, sa zatezanjem, i dosta dugo: On nam se moli: "Ili leei, ili sjedei, ili stojei oo/12). Kontekst izlae svaku situaciju, svaki poloaj i svaki izgled da bi predstavio stanku ovog ovjeka dok struja koja ga pokree u njegovom tijelu zastaje, bilo da se radi o njegovim sredstvima ili snazi, zastala je ta 139

struja isto onako kao to zastaje matica vode pred branom, zadrava se ili se povraa, a kada se podigne zapreka vodi ili im se nevolja otkloni, on nastavi. Rije on nastavi oznaava podstrek, nastavljanje i kretanje. On nastavlja, ne zadrava se da zahvali niti se osvre da razmisli, niti razmilja da bi sebi uzeo pouku. On nastavlja kao da nam se nije ni obraao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila oo112J. Nastavlja da se kree sa tokom ivota bez prisile, brane i ogranienja. Ovakva i slina je priroda, koja se sjea samo kad je u nevolji, a im se ta nevolja odstrani, takav ovjek se die, kree i nastavlja. Ovoj prirodi slini su i oni koji nastavljaju pregoniti u svom grijeenju, ni najmanje ne osjeajui da prelaze granice Tako se nevjernicima ini lijepim ono to rade oo112J. Kakav je bio kraj drevnih pokoljenja koji su grijeili i pregonili? Mi smo drevne narode prije vas unitavali zato to nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da vjeruju. Tako mi kanjavamo narod nevjerniki (10/J3J. Grijeenje, pregonjenje, prelaenje granica odredaba i nasilje dovelo ih je do propasti. Takvu propast osjetila su plemena: Ad, Semud i naselja naroda Lutova u svojim stanovima na Arabijskom poluotoku. Tim narodima njihovi poslanici donosili su jasne dokaze - kao to je doao i donio vam va poslanik. Oni nisu htjeli da vjeruju (10/13J jer se nisu pridravali puta vjerovanja nego su nastavili putem nasilja

i odstupili su od vjere. Nisu se vraali vjerovanju pa su zbog toga suoili sa kaznom grijenika i nevjernika. Tako Mi kanjavamo narod nevjerniki (I0/13J kada im se u tekstu Kur'ana izlae kraj grijenika kojima su dolazili poslanici i donosili jasne dokaze, a oni nisu vjerovali, pa se nad njima obistinila kazna, podsjeajui ove da su i oni namjesnici i da su doli na mjesto onih koji su upropateni, da e i oni biti iskuavani ovim namjesnitvom, u emu su bili provjeravani i oni raniji narodi. 140

Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako ete postupiti (10/14). To je snaan doticaj ljudskog srca jer ono spoznaje da je namjesnik u dokazanom vlasnitvu njegovih ranijih vlasnika, da su oni koji su ivjeli prije njega i nastanjivali ga bili uzvieniji od njega, da je on u ovoj svojoj ulozi privremen vlasnik, da su dani koje je proveo, dani iskuenja ovim vlasnitvom i posjednitvom i da e svako odgovarati za ono to je uradio nakon kratkog boravka ostao na ovom svijetu. Ovo poimanje koje islam izgrauje u srcu ovjeka, pored toga to mu pokazuje istinu i sagledava i injenicu, pa da ga nita ne obmani, ono izaziva u njemu budnost, osjeaj i jaanje. To je ventil njegove sigurnosti, ventil sigurnosti drutva u kome on ivi. Osjeaj ovjeka da je stavljen na kunju i pro bu u vrijeme ivota na zemlji i u svemu onome to posjeduje, u svim uivanjima koja su mu dostupna, omoguuje mu da se sustegne od zavoenja, povinjavanja i nemarnosti, osigurava mu zatitu da ne zaroni u uivanje ovog svijeta i pohlepe za ovim uivanjem, za ta e on biti pitan i provjeravao. Ova njegova svijest o kontroli koja ga okruuje predoavaju rijei Uzvienoga: ... da bismo vidjeli kako ete postupiti (10/14). Da bi ga uinio sklonim da se mnogo uva, da bude jako obazriv, da mnogo tei za dobrom i spasom kod ove provjere ... Ovo je raspue izmeu poimanja koje gradi islam u ljudskom srcu poput ovih jakih doticaja i poimanja koje ini Allahova kontrola i polaganje rauna na drugom svijetu. Nikada se ne mogu dvojica sresti, jedan od njih

koji ivi pridravajui se islamskog poimanja, i drugi koji ivi pridravajui se tih ogranienih poimanja. Ta dvojica se nikada ne mogu sresti u poimanju ivota, etike i slobode isto kao to se ne mogu sresti dva ljudska sistema od kojih bi svaki od njih poivao na temelju jednog od ova dva pravila koja se ne mogu sresti niti imaju ita zajednikog. ivot u islamu je ivot kompletnih pravila unutar sistema. Dovoljno je da spomenemo npr. samo ovu osnovnu injenicu u islamskom poimanju i djela u dinaminosti pojedinca i drutva koja proistiu iz te istine, zatim da to nije mogue pomijeati sa ivotom koji bi poivao na nekoj drugoj osnovi, ne na ovoj, niti na rezultatima ovoga ivota ... 141

Svi oni koji pretpostavljaju da je mogue nakalemiti islamski ivot i sistem na rezultate drugog ivota i drugog sistema, ne osjeaju niti spoznaju prirodu duboke, korjenite razlike izmeu osnova na kojima poiva ivot u islamu i onih na kojima poiva ivot u svakom drugom ljudskom sistemu koga proizvodi ovjek. Ovdje se u kontekstu prelazi iz rijei na predoenje uzroka njihovih djela nakon preuzimanja namjesnitva. Oni su preuzeli namjesnitvo poslije naroda grijenoga. Pa ta su uradili? A kada im se kazuju ajeti Nai, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da e pred nas stati: 'Vonesi ti kakav drugi Kur'an ili ga izmijeni/" - Reci: "Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono to mi se objavljuje, - ja se bojim, - ako budem neposluan svome Gospodaru -, patnje na Velikom danu. " Reci: 'Va Allah nije htio, ja vam ga ne bih kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo meu vama boravio, - zar ne shavaate?" Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu lai iznosi ili koji Njegove dokaze smatra neistinitim ?/ Mnogoboci doista nee uspjeti oo/15-m. Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su nai zagovornici kod Allaha. " Reci: "Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji neto, a On zna da ne postoji/" Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju njemu ravnim. Ljudi su jednu zajednicu sainjavali, a onda su se jedan drugome suprotstavili. A da nije Rijei ranije izreene od

Gospodara tvoga, ovima bi ve bilo presueno o onome oko ega se razilaze. Oni govore: 'Zato mu Gospodar njegov ne poalje jedno udo ?" Ti reci: "Samo Allah zna ono to e biti, pa priekajte, i ja u s vama ekati" (10/1820). Ovo je bio njihov postupak nakon to su preuzeli namjesnitvo. Ovakvo je bilo njihovo ponaanje prema Vjerovjesniku. 142

A kada im se kazuju ajeti Nai, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da e pred nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur'an, ili ga izmijeni."' (10/15). Ovo je udan zahjev. Niko ozbiljan ne moe tako rei. Moe samo rei bez ikakve veze i uzaludno, moe rei i zbog neznanja kakva je uloga ovog Kur'ana i kakva je vanost njegove objave. To su zahtjevi samo onih koji misle da se nee susresti sa Allahom. Ovaj Kur'an je kompletni pravilnik za ivot ovjeka koji je tako skladan da odgovora zahtjevima ovjeanstva i ivotu pojedinaca i drutva. Kur'an ih upuuje na put savrensva u ivotu na zemlji onoliko koliko odgovara ovjekovim sposobnostima, zatim i ivotu onog svijeta na kraju kruenja. Ko spozna Kur'an kako valja on nee traiti neto drugo mimo Kur'ana, niti e zahtijevati da se izmijene neki njegovi dijelovi. Preovlauje miljenje da oni koji ne oekuju susret sa Allahom ovo pitanje smatraju pitanjem vjetine i nekom vrstom takmienja na arapskim trgovima u predislamskom periodu. Prema tome, ta bi bilo Muhammedu da prihvati ovaj izazov pa da napie drugi Kur'an ili zamijeni neke dijelove ovog Kur'ana?! Reci: "Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono to mi se objavljuje, ja se bojim, - ako budem neposluan svome Gospodaru - , patnje na Velikom danu oo/15). Nije to igra nekog igraa niti vjetina pjesnika. To je pravilnik za ovjeka izdat od strane Onoga koji rasporeuje cjelokupni Kosmos, Stvoritelja ovjeka Koji zna ta ovjeku najbolje odgovara. Vjerovjesnik

nema prava da ga mijenja sam po vlastitoj volji. Njegova je uloga samo da prenese Objavu i saopi ono to mu je dolo. Svaka izmjena u Kur'anu znaila bi grijeh koji povlai za sobom kaznu na Velikom danu. Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo meu vama boravio, - zar ne shvaate?" oo/16). To je Objava od Allaha i naredba Njegova da vam se saopi. Da je Allah htio da vam ga ne uim i prenosim, ja ga ne bih uio. Da je htio Allah 143

da vas njime ne poduavam, ja vas ne bih poduavao. Sve ovo pripada Allahu, i objavljivanje Kur'ana i njegovo saopenje ljudima. Reci im to! Reci im i ovo da si ti proveo meu njima cio svoj ivot prije poslanstva, etrdeset godina, a da im za to vrijeme nisi nita govorio o Kur'anu jer nisi njim raspolagao, nije ti bio objavljen, a da si bio u stanju da saini takvo neto, pa ta te je navelo da tako odsjedi cio ljudski vijek?! Eto, to je Objava koju ti moe saopiti, nita drugo. Reci im: Ja nemam prava da izmiljam lai protiv Allaha i da kaem daje meni uistinu objavljeno, a nema veeg nasilnika od onoga koji izmilja protiv Allaha i koji Allahove ajete smatra lanim. Pa ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu lai iznosi ili koji Njegove dokaze smatra neistinitim ?! oo/1 7). Ja vam zabranjujem injenje grijeha, a to je smatranje neistinitim Allahove dokaze i ja neu da inim grijeh niti da Njegove dokaze smatram neistinitim: Mnogoboci doista nee uspjeti oo/17). U kontekstu se nastavlja sa izlaganjem ta su oni radili i ta su govorili nakon preuzimanja namjesnitva na Zemlji osim ovog smijenog zahtjeva u kome se trai nekakav novi Kur'an. Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti i govore: "Ovo su nai zagovornici kod Allaha. " Reci: "Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji neto, a On zna da ne postoji!" Neka je hvaljen On i vrlo visiko iznad onih

koje smatraju Njemu ravnim oo;IBJ. Kada ovjek odstupi od istine, on se ne zadrava na jednoj maloumnosti. Ova brojna boanstva koja oni oboavaju, a koja im ne mogu nanijeti ni tetu ni uiniti kakvu korist, po njihovu miljenju, ta se boanstva mogu zauzimati za njih kod Allaha! Oni govore: "Ovo su nai zagovornici kod Allaha" oo/IRJ. :. ,: Reci: "Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji neto, a On zna da ne postoji?!" rw!BJ. Allahu (Uzvienom) je nepoznato da ima neko od onih za koje oni misle da mogu posredovati kod Njega. Pa da li vi znate ta je Allahu nepoznato pa da ga obavijestite o onome to On ne zna, a to postoji na nebesima i Zemlji? 144

To je stil koji zasmijava i koji odgovara ovakvoj gluposti, na emu oni ustrajavaju. Ovo sve je popraeno ienjem Allaha od svega onoga to ne dostoji Njegovoj veliini i uzvienosti, a to oni tvrde. Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim oo!IBJ. I prije nego to se prelo na izlaganje onoga to su oni govorili i radili, uslijedio je pogovor na ovaj politeizam, da je to neto to se suprotstavlja. Priroda je u principu poivala na monoteizmu, a onda je s vremena na vrijeme dolazilo do razilaenja. Ljudi su jednu zajednicu sainjavali, a onda su se jedan drugome suprotstavili (I0/19). Allahovo htijenje je dosudilo da im svima da rok do odreenog termina kojeg e oni ispuniti. Allahova rije je prethodila i provedena iz mudrosti kakvu je On htio. A da nije Rijei ranije izreene od Gospodara tvoga, ovima bi ve bilo presueno o onome oko ega se razilaze rw/I9J. Poslije ovog pogovora u izlaganju slijedi ono to kau ovi namjesnici na Zemlji: Oni govore: 'Zato mu Gospodar njegov ne poalje jedno udo ?" Ti reci: "Samo Allah zna ono to e biti, pa priekajte, i ja u s vama ekati. " (10/20). Svi dokazi koje sadri ova velika nadnaravna Knjiga nisu im dovoljni. Svi Allahovi dokazi koji su prosuti u sadrajima Kosmosa nisu im dovoljni. Oni predlau da im se donese kakvo nadnaravno djelo kao to su bila nadnaravna djela poslanika ranijih naroda jer ne shvaaju prirodu

Muhammedova poslanstva i prirodu nadnaravnosti tog poslanstva. Ova nadnaravno st nije privremena, nije predviena za jedno odreeno vrijeme, ne prestaje sa jednim pokoljenjem, nego je ona stalna nadnaravnost koja se obraa srcu i razumu iz pokoljenja u pokoljenje. Allah je usmjerio Vjerovjesnika (ale j hi' s-selam) da ih prepusti Allahu koji zna ono to je njemu nepoznato, Koji moe da im iznese neku novu nadnaravno st ili da je ne iznese. Ti reci: ((Samo Allah zna ono to e biti, pa priekajte, i ja u s vama ekati" oo;2oJ. Ovo je odgovor u emu je sadrana nemarnost i prijetnja. U 145

tome je, poslije toga, izloeno i objanjenje granica klanjanja u okviru Boanstva. Muhammed (alejhi' s-selam) kao najpriznatiji nebijj i poslanik ne raspolae ni sa im to je nevieno gafb. Sve nevieno pripada samo Allahu. On ne raspolae ni ljudima. Otuda je i njihovo pitanje povjereno Njemu. Tako se definira smisao i znaaj klanjanja Boanstvu i povlai se uoljiva i jasna linija koja razdvaja dvije injenice, poslije ega ne preostaje nikakva sumnja. Kada se u kontekstu zavrilo sa izlaganjem onoga to govore namjesnici na Zemlji i to rade, Kur' an se vraa i kazuje neto o prirodi ljudi kad osjete slast milosti, nakon neugodnosti, kao to je govorio i prije o njima kada ih je zadesila nevolja, a onda se oni spasili nje. Ovdje se njima donosi i primjer iz ivota, da bi to potvrdio tekst Kur'ana i to predoio u snanoj slikovitoj sceni kur'anskog predstavljanja: A kada Mi dopustimo ljudima da osjete milost, poslije nevolje koja ih snae, oni opet u dokaze Nae nee da vjeruju. Reci: "Allah je bri u kanjavanju, izaslanici Nai ono to vi ispletkarite doista zapisuju. On vam omoguava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u laama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naie silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana i oni se uvjere da e nastradati, iskreno se mole Allahu: 'o nas iz ovog izbavi, sigurno emo biti zahvalni!" A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova ine nered na Zemlji! O ljudi, nepravda koju inite da biste u ivotu na ovom svijetu uivali - samo

vama teti; Nama ete se poslije vratiti i Mi emo vas o onom to ste radili obavijestiti! ao/2123). udno je ovo ljudsko stvorenje. Ono se sjeti Allaha samo u asovima potekoe. Ono se ne vraa svojoj prirodi da sa sebe strese nedostatke i devijacije do u asovima jada. A kada bude sigurno ono ili zaboravlja ili se osili, osim onih koji su na Pravom Putu i ija priroda ostane zdrava, iva, priroda koja u svakom asu usliava i koja je uvijek oiena istotom vjerovanja. A kada Mi dopustimo ljudima da osjete milost poslije nevolje koja ih snae, oni opet u dokaze Nae nee da vjeruju oo/21). 146

Tako je postupio i faraonov narod sa Musaom. Oni bi, kad god bi ih snala kakva muka i nevolja, traili spasenje i obeali da e odstupiti od onoga to ine, a kada bi im bila data Boija milost, oni ponovo ne bi vjerovali u Allahove dokaze nego bi ih objanjavali na sasvim drugi nain. Govorili bi: Nevolja i gnjev skinuta je s nas zbog toga i toga. To isto su inili i Kurejevii, a kada je zavladala sua i zaprijetila opasnost, obratili su se Muhammedu, podsjeajui ga na rodbinske veze, da zamoli Allaha. Ovo je Vjerovjesnik uinio, dova je bila usliana i kia je pala, a onda Kurejevii ponovo odbacie Allahove dokaze i ostae onakvi kakvi su i bili. To je stalna pojava u ovjeku ukoliko ga nije zatitilo vjerovanje. Reci: "Allah je bri u kanjavanju, izaslanici Nai ono to vi ispletkarite doista zapisuju" rJ0/21). Allah je sposobniji da rasporeuje i niti ono to oni spletkare. Njihovo spletkarenje je otkriveno i Njemu poznato, a svakom otkrivenom spletkarenju zagarantirano je unitenje. Izaslanici nai ono to vi spletkarite doista zapisuju ri0/21). Nita od Njega nije sakriveno, nita od toga se ne zaboravlja. Ko su ovi izaslanici i kako oni zapisuju? To je tajna o kojoj mi ne znamo nita osim to je u ovom tekstu. Naa je dunost da to shvatimo bez ikakva drugog komentarisanja ili nekakva dodavanja jer su znaenja upotrijebljenih termina savim jasna. To je iva scena, scena koja se izlae kao da se sada dogaa. Nju primjeuju oi i prate osjeaji. Srca time zakucaju. Poinje se sa potvrivanjem moi koja vlada, koja je budna i koja prati svaki pokret i svako mirovanje:

On vam omoguava da kopnom i morem putujete (10/22J. To je iznijeto zbog toga to ova sura u cjelini potvruje Mo koja dominira nad svim moima Kosmosa, bez sudruga. Mi smo sada ti koji su ovdje pred sasvim bliskom scenom . pa kad ste u laama oo/22J, .. a to su te lae koje se kreu sa puno blagostanja, i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima oo!22J ovo su osjeaji ljudi na brodu koje mi svi dobro znamo, 147

te se oni obraduju tome r10122J u ovom sigurnom blagostanju i punom veselju dogaa se iznenaenje za te koji su bezbjedni i veseli zaronili u veselje, naie silan vjetar r10122J kakva strahota! valovi navale na njih sa svih strana oo122J brod se zaljulja i potresu se svi u brodu. Valovi lupaju o brod. Podiu ga i sputaju. Nose ga kao da je zalutala peruka u dubokom moru. Ljudi na brodu nalaze se u velikom strahu i misle daje gotovo s njima, da nemaju izlaza i oni se uvjere da e nastradati (10/22), uvjereni su da nema naina za spaenje, i tek tada i usred ove strahote koja ih mlati povlai se njihova priroda od onoga to ini svjetina, rulja: njihova srca poinju da se tresu zbog predoenja onoga to ih je obuzelo, prava i zdrava priroda poinje da pulsira i odraava monoteizam. Iskreno se obraaju samo Allahu: iskreno se mole Allahu: 'o nas iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni!" oo/22J. Oluja se smiruje i valovi splanjavaju. Zadihane due se smiruju. Srca koja skoro izlijeu takoer se smiruju. Brod siguran stie na obalu. Ljudi se uvjerie da ostae u ivotu. Njihova stopala ustalie se na suhom kopnu. Pa ta onda? A kada ih On izbavi, oni odjednom, bez ikakva osnova, ine nered na Zemlji! (10/23). Ovo je jedan od neoekivanih dogaaja i iznenaenja!

Ovo je kompletna scena. Nijedan pokret niti unutranji dogaaj nije nas mimoiao. To je scena dogaaja, scena ovjeka i scena prirode. To je scena ljudskog uzorka velike veine ljudi svakog pokoljenja. Iz svega toga slijedi pogovor kao upozorenje svim ljudima. O ljudi, nepravda koju inite da biste u ivotu na ovom svijetu uivali - samo vama teti rzo/23J. 148

Bez obzira bila to nepravda protiv sama sebe koja radi u propast i bacanje njome u povorku gubitka i kajanja zbog grijeha, ili to bila nepravda protiv ljudi, jer su ljudi kao jedna osoba, svi e ti koji ine nepravdu i oni koji se oduevljavaju tom nepravdom doivjeti poslijedice. Nema groznije i vee nepravde od nepravde uinjene prema Boanstvu Allaha (Uzvienog) , od uzurpiranja Gospodstva, voenja i sudstva i njegova primjenjivanja meu ljudima. Kada primjenjuju ovakvu nepravdu ljudi osjete njenu poslijedicu u ivotu na ovom prije nego je iskuse na buduem svijetu. Oni e osjetiti poslijedicu toga kao smutnju u ivotu od koje nee biti niko poteen, nee ostati nita to znai ovjenost, dostojanstvo, slobodu, vrlinu, a da time nee biti oteeno! Ljudi su pred izborom: ili da se klanjaju samo Allahu ili nasilnicima. Borba na putu, uvrenje Boanstva na Zemlji samo Allahova i klanjanje samo Njemu, u ivotu ljudi je borba za humanost, slobodu, dostojanstvo i vrlinu i za sve drugo to je plemenito i to ovjeka vezanjem die iznad ponienja, iznad prljavtine, barutine, prezrenja i ponienja dostojanstva, iznad smutnje u drutvu i niskosti u ivotu. O ljudi, nepravda koju inite da biste u ivotu na ovom svijetu uivali, - samo vama teti <J0/23). Klonite se nasilja! Nama ete se poslije vratiti i Mi emo vas o onome to ste radili obavijestili <I0/23).

To je obraun na Sudnjem danu, a i kazna e tada biti nakon nesree na ovom svijetu i kazne. Kakva je vrijednost uivati na ovom svijetu? ta je sutina toga? U Kur'anu se ovdje u kontekstu ova injenica predstavlja kroz slikovite scene povezane u pokretu i ivotu. One se kao takve dogaaju svakog dana i ljudi prolaze pored njih, a ne primjeuju ih. 149

ivot na ovom svijetu je slian bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kiu s kojom se ona izmijea, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, doe zapovijed Naa, nou ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije niega nije ni bilo. Eto tako mi potanko izlaemo dokaze narodu koji hoe da razmisli <IOI24J. To je primjer ivota na ovom svijetu, od ega ljudi nemaju nita drugo do njegovo uivanje; kada su time zadovoljni, ostaju pri tome, a ne gledaju na ono to je plemenitije i trajnije od toga. Ovo je voda koja se sputa s neba, a ovo je bilje koje upija tu vodu mijea se sa njome, oploava i cvjeta. Ovo je ta zemlja koja je poput mlade, ponosite i okiene, doerane radi udaje, a stanovnici Zemlje cvjetaju s njom uvjereni da je ona zbog njihovog truda tako procvala, da se njihovom eljom tako okitila, da su oni ti koji raspolau time, da im to niko ne moe izmijeniti niti otuiti. Uslijed ove bogate plodnosti i nastankom ovog veselja koje kao da je grahnulo i u navali ovog pouzdanog smirenja doe zapovijed Naa, nou ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije niega nije ni bilo oo;uJ. U jednom blijesku, u cjelini i jednom trenu! To se misli u ovom izrazu nakon to se due zadralo na iznoenju scene bogatstva, ukrasa i smirenosti. Ovo je taj svijet u koga se utapaju neki ljudi koji gube budui svijet u cjelini da bi na ovom svijetu dobili neka uivanja. Ovo je taj svijet na kome nema sigurnosti ni smirenosti, nema

stalnosti ni stabilnosti, ljudi raspolau na njemu samo onim to im je dodijeljeno i odreeno. Ovo je taj svijet! Allah poziva u kuu mira i ukazuje na pravi put onome kome On hoe (10/25). O, kako je velika daljina izmedu kue koja se moe za as ugasiti i koja se ukrasila i okitila a njeni stanari misle da oni raspolau njome, kad najednom - ona pokoena, kao da uope juer nije postojala, i Kue Mira 150

kojoj poziva Allah, upuuje koga hoe na Pravi Put, put koji vodi toj kui kada se otvori ovjekova providnost i kada gleda na tu Kuu Mira. 151

152

153

One koji ine dobra djela eka nagrada, i vie od toga! Lica njihova nee tama i sjeta prekrivati; oni e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti rw/26J. A one koji ine nevaljala djela eka kazna srazmjerna onom to su poinili; njih e potitenost prekrivati, niko ih od Allaha nee zatititi, lica e im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noi: stanovnici vatre e oni biti, i u njoj e vjeno boraviti/ (I0/27J. A na Dan kad ih sve sakupimo, rei emo onima koji su Allahu druge ravnim smatrali: "Stanite, i vi i boanstva vaa!" - pa emo ih razdvojiti; a boanstva njihova e rei : "Niste se vi nama klanjali, oo/2BJ Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste nam se klanjali" no/29J. Tu e svako saznati ono to je prije uradio - bie vraeni Allahu, svom istinskom Gospodaru, a nee im biti onih koje su izmiljali oo/30J. Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim"? -

"Allah"! - rei e oni -, a ti reci: "Pa zato Ga se onda ne bojite?" oo/31). To vam je Allah, Gospodar va istinski! Zar poslije istine ima ita osim zablude? Pa kuda se onda odmeete? oo/32J. Tako e se obistiniti rije Gospodara tvoga da vjerovati nee oni koji u grijehu ive rw/33). 154

Reci: ((Moe li ijedno vae boanstvo da stvara iz niega, zatim da to ponovo uini? ((Reci: ((Allah stvara iz niega, zatim e to ponovo uinitir Pa kuda se onda odmeete? oo/34). Reci: ((Moe li ijedno vae boanstvo da uputi na pravi putr i odgovori: ((Samo Allah upuuje na pravi putr Pa da li je onda dostojniji da se potiva onaj koji na pravi put upuuje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? ta vam je, kako rasuujete?! {10/36). Veina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nimalo nisu od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono to oni rade (I0/36). Ovaj Kur>an nije izmiljen, od Allaha je - on potvruje istinitost prijanjih objava i objanjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je! oo/37). A oni govore: ((On ga izmilja.t Reci: ''Pa, dajte vi jednu suru kao to je njemu objavljena, i koga god hoete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomo pozovite, ako istinu govorite" oo/38). Oni poriu prije nego temeljito saznaju ta ima u njemu, a jo im nije dolo ni tumaenje njegovo; tako su isto oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su nasilnici zavrili! (10/39). Ima ih koji u nj vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u nj. A Gospodar tvoj dobro poznaje smutljivce oo/40J. I ako te oni budu u la utjerivali, ti reci: ((Meni moja, a vama - vaa djela; vi neete odgovarati za ono to ja radim, a ja neu odgovarati za ono to vi radite" oo/41). Ima ih koji dolaze da te sluaju. A moe li ti uiniti da te gluhi uju,

koji ni pameti nemaju ? (I0/42). A ima ih koji te posmatraju. A moe li ti uputiti na pravi put slijepe, koji ni razuma nemaju? 00/43). Allah zaista nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti, ljudi je sami sebi ine (10/44). A na Dan kada ih On sakupi uinie im se da su boravili samo jedan as u danu, i jedni druge e prepoznati. Oni koji su poricali da e pred Allaha stati i koji nisu pravim putem ili bie izgubljeni oo/45). 155

Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo, bilo da ti duu uzmemo, Nama e se oni vratiti, i tada e Allah biti svjedok za ono to su inili (10/46). Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov doe meu njih, njima e biti pravedno presueno, nasilje im nee biti uinjeno (10/47}. Oni govore: "Kada e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" (10/48). Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu tetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoe! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov doe - ni za tren ga nee moi ni odloiti ni ubrzati" (10/49). Reci: "Kaite vi meni; ako e vas kazna Njegova nou ili danju zadesiti, zato je onda pouruju mnogoboci? oo/50J. Zar ete tek onda kad se dogodi - u nju povjerovati? Zar tek tada, a ranije ste je pourivati?" oo;5v. Zatim e se rei onima koji su se prema sebi ogrijeili: '1skusite patnju vjenu; zar se kanjavate vie nego to ste zasluili?" oo/52). Oni te zapitkuju: "Da li je istina da e ono biti?" Reci: Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi neete moi umai!" oo/53). Kada bi nevjernik imao sve ono to na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo da se otkupi. A kada oni doive patnju, sakrie tugu, i bie im po pravdi presueno, nee im se uiniti naao oo;54). Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji/ Allahova prijetnja e se sigurno ispuniti! - Ali veina njih ne zna oo;ss). On ivot i smrt daje i Njemu ete se vratiti (10/56J. O ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek za vaa

srca i uputstvo i milost vjernicima oo/57). Reci: ''Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju" oo/58). Reci: ''Kaite vi meni zato jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu doputenom ?" Recite: ''Da li vam je prosuivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu lai iznosite?" (10!59). 156

I ta misle oni koji o Allahu iznose lai, ta e na Sudnjem danu biti? Allah je doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali veina njih ne zahvaljuje oo/60J. to god ti vano inio, i to god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nije nita skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u Knjizi jasnoj oo/6V. I neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju Allahovi tienici, (10/62) . oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, (J0/63J za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, - Allahove rijei niko ne moe izmijeniti - to e, zaista, veliki uspjeh biti (10/64). Neka te ne aloste besjede njihove! Uistinu, sve pripada Allahu; On sve uje i sve zna ao;6sJ. U Allahovoj vlasti su svi na nebesima i na Zemlji. A oni koji se pored Allaha boanstvima klanjaju, povode se samo za pretpostavkama i samo uobraavaju 00/66J. On vam je dao no da u njoj poinak imate, a dan da gledate. To su dokazi za ljude koji uju oo/67J. Oni govore: ((Allah je Sebi uzeo dijete!" - Hvaljen neka je On ! On ni o kom ovisan nije! Sve to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakva dokaza nemate. Zato o Allahu govorite ono to ne znate! ao/68). Reci: ((Oni koji o Allahu lai iznose nee postii ono to ele" oo/69J. Uivae kratko na ovom svijetu, a zatim e se Nama vratiti i Mi emo

im dati da iskuse nesnosnu patnju zato to nisu vjerovali oo;7oJ. Ova se cjelina sastoji od niza doticaja koji se odnose na svijest i svi zavravaju na jednom cilju, a to je da obavijestite ljudsku duu o vjerovanju u Jednog Allaha i potvrivanju Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , vjeru u budui svijet i pravednu nagradu. Doticaji koji se odraavaju na savjesti preuzimaju ovjeka iz jednog kraja i prenose ga u krajeve Kosmosa, irokog i sveobuhvatnog prostora, prostora Zemlje i nebesa, a zatim iz horizonta Kosmosa u horizonte 157

ovjeka, iz prolosti drevnih naroda u sadanjost, iz ovoga svijeta prenosi se i na budui - sve u kontekstu. U proloj cjelini bili su i doticaji i kretnje iste. Meutim, u ovoj cjelini to je oitije. Ona poinje izlaganjem okupljanja: scena proivljenja Kosmosa, samog ovjeka, izazivanja Kur' anom, opominjanja na sudbinu onih koji su ranije u prolosti pokuali opovri Allahove dokaze, pa prelazi na izlaganje prolaznih trenutaka iz proivljenja u novi prizor, zaplaivanja iznenaenjem sa kaznom u slici kojom polahko i tiho inspirie osjeaj, do predstavljanja Allahovo g kompletnog znanja, kojem ne moe nita izmai, do iznoenja nekih Allahovih dokaza u svemiru i upozorenja ta one koji izmiljaju protiv Allaha oekuje prilikom obrauna na Sudnjem danu. To je niz snanih i istinitih dodira koje zdrava dua ne moe imati, dua ispravnog odgovora, a da se ne odazove tome i da se ne istope prepreke i smetnje pred ovim izlivom irokih djelotvornih faktora, realnih injenica, prirode Svemira, prirode ovjeka i postojanja. Nevjernici su bili iskreni u svojim pred osjeajima da Kur'an predstavlja veliku opasnost njihovim redovima dok istovremeno jedni drugima zabranjuju da ga sluaju iz bojazni da bi njegov utjecaj zatresao njihova srca. Oni ele da vrsto ustraju u politeizmu. One koji ine dobra djela eka nagrada i vie od toga.' Lica njihova nee tama i sjeta prekrivati; oni e stanovnici Denneta biti, u njemu e vjeno boraviti. A one koji ine nevaljala djela eka kazna srazmjerna onome to su poinili; njih e potitenost prekrivati, niko ih od Allaha nee zatititi, lica e im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noi;

stanovnici vatre e oni biti, i u njoj e vjeno boraviti oo/26-27). Posljednji ajet u prethodnoj cjelini bio je: Allah poziva u Kuu mira i ukazuje na pravi put onome kome On hoe. oo/25J. Ovdje se objanjavaju pravila nagrade za one koji Pravim Putem idu i kazna za one koji ne idu Pravim Putem. Ovdje se otkriva i Allahova milost i njegova dobrota i pravda kod nagraivanja jednih i kanjavanja drugih. Oni koji ine dobro, oni koji valjano vjeruju, rade i lijepo postupaju spoznavajui Pravi Put, put Upute i kosmiki Zakon koji vodi Kui Spasa, 158

takvi e dobiti iz Allahove dobrote nagradu zbog svojih dobrih djela, i jo vie, to nije ogranieno. One koji ine dobra djela eka nagrada i vie od toga 00/26). Oni e biti spaeni briga i nedaa na Dan okupljanja i stranog poloaja prije nego bude razlueno o ljudima. Lica njihova nee tama i sjeta prekrivati oo/26). Tama ... , praina, crnina i raznovrsni bol zbog tuge i tjeskobe. Ponienje, slom, prijezir i sramota. Njihova lica nee prekriti tama niti e biti zaogrnuti znacima ponienja. Ovaj izraz govori da je na ovom mjestu stiska, strah, nedaa i prijezirnost iji se trag ne moe svui s lica. Spas od svega ovoga je bogatstvo i dobrota od Allaha, to moe biti viestruko umnoen o. Oni - to su ljudi koji su ostvarili ovaj veliki i dalekoseni poloaj, oni e stanovnici denneta biti oo/26), njegovi vlasnici i stanari, u njemu e vjeno boraviti (10/26). A one koji ine nevaljala djela oo/27) - to je d obitak koga su oni izvukli iz pogodbe u ivotu. To su oni na koje e se primijeniti Allahova pravda, kazna i zlo, nee im se kazna uveati, ali njih eka kazna srazmjerna onom to su poinili ; njih e potitenost prekrivati rw/27), prekrivat e ih i u jad dovesti, niko ih od Allaha nee zatiti rw/27), zatiti i sprijeiti odreenu sudbinu provodei Allahov kosmiki Zakon prema svakom onom ko odstupi od Pravog Puta i suprotstavi se

Zakonu. Kontekst dalje ocrtava osjetilnu sliku duevne tame i bola koja prekriva lice onoga ko je jadan i uplaen: kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noi rw/27). Kao da se radi o tamnoj noi od koje je odsjeen jedan komad, ime su prekrivena ova lica. Ovako izgleda kao da je cjelokupna atmosfera prekrivena mrakom mrkle noi i strahom toga mraka. Sva ova lica izgledaju da su, u tom mraku, prekrivena prekrivaem ove mrkle noi. 159

Ovi koji su u ovoj mrkloj i tamnoj noi stanovnici vatre e oni biti, oni su vlasnici te vatre i u njoj e vjeito boraviti (10/27J. Gdje su im boanstva, gdje su zagovornici? Kako ih nisu zatitili i sauvali sobom od Allaha? Ovo je kazivanje o njima na Dan tekog okupljanja: A na Dan kad ih sve skupimo rei emo onima koji su Allahu druge ravnim smatrali: ((Stanite, i vi i boanstva vaar' - pa emo ih razdvojiti ; a boanstva njihova e rei: {(Niste se vi nama klanjali, Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste nam se klanjali. " Tu e svako saznati ono to je prije uradio - bie vraeni Allahu, svom istinskom Gospodaru, a nee im biti onih koje su izmiljali (10/2B-30J. Ovo je to kazivanje zagovornika i boanstava u jednoj sceni Sudnjeg dana, ivoj sceni koja je ubjedljivija od samih vijesti da boanstva i zagovornici nee zatiti svoje robove od Allaha, nee ih moi spasiti. Svi su oni okupljeni, i nevjernici i boanstva. Njih su okupljeni nevjernici smatrali boanstvima pored Allaha, a Kur'an ih ironino naziva boanstvima zbog njihova hvalisanja, s jedne strane, i da su oni njihov, ba njihov proizvod i da nisu bili ni jednog dana suboanstva Allahu, s druge strane. Ovim svima okupljenima, i nevjernicima i boanstvima, izdaje se naredba: stanite, i vi i boanstva vaa oo;zs;. Stanite gdje ste! Nema sumnje, oni e stajati na svome mjestu, a naredba eka provoenje. Tada se oni rastavljaju od svojih boanstava i izoliraju u mjestu.

Pa emo ih razdvojiti (10/25J. Tada nee govoriti oni koji ne vjeruju nego e govoriti boanstva. Govorit e da bi se opravdali od grijeha da su ih ovi nevjernici oboavali pored Allaha ili oboavali njih, a ne Allaha. Oni e oglaavati da oni nisu znali da oni njih oboavaju, niti su to osjeali. Prema tome, oni, ova boanstva, nisu sauesnici u nedjelu, trait e da im Allah svjedoi ono to oni kau: A boanstva njihova e rel ((Niste se vi nama klanjali, Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste nam se 160

klanjali" rw/28-29). Ovo su ta boanstva koja su oni oboavali. Ovo su ti slabii koji trae osloboenje da su nevini zbog grijeha njihovih sljedbenika. Oni uzimaju Allaha za svjedoka i trae spas od grijeha, da oni nisu sauesnici u tome. Tada i u ovom razotkrivenom poloaju govori svaka osoba o djelu koje je ranije uradila, saznaje poslijedicu toga bilo iskazom ili iskustvom. Tu e svako saznati ono to je prije uradio (10/30J. Tu se otkriva stav da je uistinu Bog Jedan Jedini, Kome se svi vraaju. Sve drugo osim Njega je neistina. Bie vraeni Allahu, svom istinskom Gospodaru (I0/30J. Tu politeisti nee nai nita to su smatrali i drali o svojim boanstvima. Svi su ih oni napustili, tako kao da ih uope nema: a nee im biti onih koje su izmiljali oo;3oJ. Ovako se otvoreno i jasno ukazuje iva scena na popritu okupljanja sa svim injenicama, dogaajima, djelotvornim faktorima i usliavanjima, izlau je te malobrojne rijei i govore o ovjeku, to ne mogu iskazati same vijesti niti dokazi dugog polemiziranja. Poevi od scene okupljanja, u kojoj pada svaka propaganda i neistina, gdje dolazi do izraaja da je Gospodar Allah, Koji bdije nad scenarijem i svemu to je u njemu do scene o stvarnosti u kojoj oni ive, ta oni znaju, scena koje oni gledaju u svome ivotu do njihovog linog priznavanja, tavie, tu dolazi do izraaja da se to sve odvija po Allahovoj naredbi i Njegovu stvaranju. Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko

stvara ivot iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim ?" "Allah!" - rei e oni-, a ti reci: "Pa zato Ga se onda ne bojite?" To vam je Allah, Gospodar va istinski! Zar poslije istine ima ita osim zablude? Pa kuda se onda odmeete? (I0/31-32). Ve je bilo rijei da politeisti Arapi nisu negirali postojanje Allaha, niti da je On Stvoritelj, Skrbnik i Upravitelj, nego su oni uzimali druga 161

boanstva radi pribliavanja ili su vjerovali da ta boanstva imaju izvjesnu mo pored Allahove moi. Kur'an se ovdje zadrava na njima sa svim onim to oni vjeruju da bi to kod njih ispravio putem buenja njihove svijesti, osvjeenja, razmiljanja i putem njihove prirodne logike, jer je to to oni rade zabluda. Upitaj: "Ko vas hrani s neba i iz zemlje?" (I0/3V kiom koja oivljava zemlju, Ko daje da proklije zrnevlje, Ko vas hrani hranom zemlje, njenim biljem, pticama, ribama i ostalim ivotinjama, zatim ostalim to ljudi dobiju iz zemlje i od stoke? Tu opskrbu iz nebesa i zemlje oni su, po prirodi, tada znali. Ta opskrba je daleko ira i obuhvatnija od toga mada ljudi i dalje, kada se upute i pridravaju kosmikih zakona, otkrivaju opskrbu jednu za drugom na nebesima i Zemlji koju katkada upotrebljavaju na putu dobra, a katkada na putu zla, ovisno o njihovom zdravom vjerovanju ili odstupanju. Sva je ta Allahova opskrba omoguena ovjeku, opskrba sa povrine zemlje, njene utrobe, povrine mora i vode, njenih dubina, zraka Sunca, svjetla Mjeseca, a ak se i u gnjilosti zemlje otkriva lijek ili protuotrov. ije su djelo sluh i vid? oo/3V kojima je data mo da vre svoju ulogu ili je, lieni svoje moi, ne vre kojima je dato da budu zdravi ili bolesna, da ih upuuje da obavljaju ili ne svoj posao, da uju i da vide to ele ili to preziru? To je ono to su oni tada poznavali kao gospodari sluha i vida. Ovo im je dovoljno da spoznaju smisao toga pitanja i njegova usmjerenja. Ljudi jo uvijek otkrivaju ta se sve krije u prirodi sluha i vida, otkrivaju detalje Allahovog stvaranja u ova dva organa, to neprestano proiruje ovo pitanje. Sastav oka i njegovi ivci,

nain spoznaje onoga to primjeuje, ili sastav uha, njegovih dijelova i puta njegovog primjeivanja titraja i kod samog znalca izaziva uzbuenje kada se uporedi jedan ili drugi "aparat" sa najsavremenijim aparatima koji su krajnji dometi ljudske spoznaje savremenog svijeta. Ljudi su se plaili aparata koje proizvodi ovjek, to se ne moe porediti sa Allahovim proizvodom, dok oni ipak sasvim nemarno prolaze pored Allahovog kreatorstva u Kosmosu i u samom ovjeku, kao da nita ne vide niti spoznaju. Ko stvara ivot iz neivoga, a pretvara ivo u neivo? oo/31). Ljudi su ranije mislili da je ono to miruje mrtvo, a da raste ili se kree ono to je ivo. Smisao ovog pitanja potvren je u raanju biljke iz zrna i zrna iz biljke, izlaska pileta iz jajeta i jajeta iz kokoke i dr. Sve je to 162

kod njih neko udo. Ono je samo po sebi ostalo kao udo i nakon to je ovjek spoznao da zrno, jaje i sl. nisu mrtvi nego ivi, podrazumijevajui tu skriveni ivot i spremnost za ivot. Skrivenost ivota sa svim njegovim spremnostima, naslijeenim osobinama, karakteristikama i ostalim je veoma udna, a sve je to Allah dao Svojom moi. Zadravanje pred zrnom ili kopicom iz koje proizlazi biljka ili palma ili pred jajetom i jajacetom iz kojih nastaje pile i ovjek, sasvim je dovoljno da se ovjek preda razmiljanju i podrhtavanju. U protivnom, gdje je bio smjeten klas u zrnu? Gdje je bilo smjeteno drvo? Gdje su bili korijeni, deblo i listovi? Gdje je u kopici skrivena sr, kora, visoko deblo, grozdovi i lika? Gdje je bio skriven ukus, aroma, boja, miris, datula, hurma svjea i oploena prije vremena. Gdje je bilo pile u jajetu, gdje su bili skriveni kost i meso, paperje i perje, boja, lepranje i glasovi? Gdje je u jajacetu bilo ljudsko udno bie, gdje su bile smjetene njegove naznake i osobine koje se prenose genima koji duboko zadiru u prolost raznovrsnih izvora i oblasti? Gdje su bile boje glasa, pogledi oka, osvrti, spremnosti nervi, genetsko naslijedstvo od porodice i roditelja? Gdje su bila skrivena svojstva, osobine i ostalo? Da li je dovoljno samo da kaemo da je ovaj brojno nagomilani svijet bio skriven u biljci, kopici, jajetu i jajecetu da bi se zavrilo tim najveim udom kome nema komentara ni objanjenja do moi Allahove i Njegovog upravljanja. Ljudi jo uvijek otkrivaju tajne smrti i ivota, izlaenje ivog iz

mrtvog i mrtvog iz ivog, preobraavanje elemenata u raznim fazama i smrti u ivot, to sve vie poveava podruje pitanja, njegovog znaenja i dubine, iz dana u dan, iz momenta u moment. Pretvaranje hrane koja umire mljevenjem, kuhanjem i prenjem vatrom pa u ivu krv u ivom tijelu, zatim pretvaranje ove krvi u mrtve otpatke sagorijevanjem krajnje je i trajno udo. Ono se poveava sve vie to se nauka iri, dogaa se svakog trena nastupom noi i dana. ivot je veoma udan, nejasan, djelotvoran, suoava se sa cjelokupnim ljudskim biem, stavljen je pod znak pitanja na koje se moe odgovoriti jedino da iza toga stoji Allah. On daje ivot. I ko upravlja svim ? oo!3t> 163

svim ovim to je spomenuto i to nije spomenuto, svim zbivanjima u Kosmosu i meu ljudima? Ko upravlja kosmikim Zakonom, ko regulie kretanje ovih svemira na ovako precizni nain? Ko rasporeuje dinaminost ovog ivota pa da ide ocrtanim stazama u ovom jako skladnom sistemu? Ko upravlja drutvenim zakonima koji vladaju ljudskim ivotom, ivotom koji ponekad ne skree i ne grijei, ko je to, ko? Ko je to? Allah! rei e oni (10/3V. Oni nisu negirali Allahovo postojanje, niti Njegovu mo u ovim velikim djelima, ali iskrivljavanje prirode vodilo ih je, pored ovog priznavanja, ka politeizmu, drugom boanstvu pored Allaha. Oni su svoje vjerske obrede usmjeravali drugima, ne Allahu, a primjenjivali su i zakone koje Allah nije dozvolio. Pa reci: "Kuda se onda odmeete?" (10/31). Zar se ne bojite Allaha koji vas opskrbljuje s neba i iz zemlje, Koji vlada i sluhom i vidom, Koji izvodi ivo iz mrtvoga i mrtvo iz ivoga, Koji upravlja svim i svaim u ovome i ostalome? Onaj koji gospodari svim ovim to je, zaista, Allah. On je istiniti Gospodar, nema drugoga do On. To vam je Allah, Gospodar va istinski! (10/32J. Istina je jedna. Ona nije brojna. Ko prijee ovu istinu pao je u neistinu i zabludu. Zar poslije istine ima ita osim zablude. Pa kuda se onda odmeete? (l0/32J. Kako idete i smjerate tako daleko od Istine, a ona je jasna i oita u onome to primjeuju oi? Sa ovakvim odstupanjem od jasne istine koju su priznavali politeisti

u svom ranijem vjerovanju, negirajui njezine rezultate nisu izvravali obaveze koje pro istiu iz nje, Allah je odredio u Svom zakonu da su oni koji grijee i odstupaju od zdrave i prirodne logike i zakona stvaranja nevjernici. Tako e se obistiniti rijei Gospodara tvoga da vjerovati nee oni koji u grijehu ive (10/33). Ne zbog toga to ih to odvraa od vjerovanja! Oni za ovo vjerovanje imaju dokaze u Kosmosu i u njihovom ranijem vjerovanju, ali su oni skrenuli od puta koji vodi ka vjerovanju, negirali su vjerovanje koje su 164

imali, odstupili su od oitih dokaza i iskvariti ispravnu logiku prirode i ne vjeruju u zakon ranije etike. Tekst se vraa na pojave Allahove moi i pita da li boanstva u tome imaju udjela. Reci: "Moe li i jedno vae boanstvo da stvara iz niega, zatim da to ponovo uini?" Reci: "Allah stvara iz niega, zatim e to ponovo uiniti!" Pa kuda se onda odmeete? Reci: "Moe li i jedno vae boanstvo da uputi na pravi put?" i odgovori: "Samo Allah upuuje na pravi put!" Pa da li je onda dostojnije da se potiva onaj koji na pravi put upuuje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? ta vam je, kako rasuujete?!" rw/34-35). Ove stvari o kojima je pitano, a to je ponovno stvaranje i njihovo upuivanje ka Istini, ne poivaju na njihovu vienju niti njihovu vjerovanju kao ranije, nego se njima upuuje pitanje oslanjajui se na ta ranija njihova vjerovanja, da se o tome razmisli i promisli, ali se od njih ne trai odgovor, nego im se to potvruje, oslanjajui se na jasnou rezultata na bazi njihovog ranijeg vjerovanja. Reci: "Moe li ijedno vae boanstvo da stvara iz niega, zatim da to ponovo uini?" oo/34). Oni vjeruju da je Allah poeo stvaranje, ali ne vjeruju da On to moe ponovo uiniti, ne vjeruju u proivljenje, okupljanje, polaganje rauna, nagradu i kaznu. Mudrost Stvoritelja, Onoga koji upravlja, ne bi bila kompletna sa samim stvaranjem, a zatim sa prestankom ivota tih stvorenih na ovoj Zemlji, tih koji nisu dostigli njima dosueno savrenstvo i nisu dobili zasluenu nagradu za dobra djela ili kaznu ako su grijeili, ili

pravom stazom ili odstupili od nje. To bi bilo nepotpuno putovanje. Ono ne dolikuje Stvoritelju, Upravitelju i Mudrome. U budui svijet je neminovno vjerovati, vjerovati u mudrost Stvoritelja, Njegovo upravljanje, pravdu i milost. Ovu injenicu njima treba potvrditi jer oni vjeruju da je Allah stvoritelj, vjeruju takoer da On izvodi ivo iz mrtvoga, a drugi ivot je slian izvoenju ivoga iz mrtvoga, u to oni takoer vjeruju: Reci: "Allah stvara iz niega, zatim e to ponovo uiniti!" (I0/34). Zaista je udno da oni odstupaju od spoznaje ove injenice, a pred oima je neto to se tako ranije dogodilo. Pa kuda se onda odmeete? oo/34). 165

Njihovo okretanje i usmjerenje je daleko, daleko od Istine, oni idu prema neistini, oni su zalutali. Reci: "Moe li ijedno vae boanstvo da uputi na pravi put?" rJ0/35J - moe li da objavi knjigu, da poalje poslanika, da uspostavi sistem, propie zakon, upozorava i upuuje na dobro, da otkriva dokaze Allahove, dokaze u Kosmosu i u ovjeku, da budi nemarna srca i pokrene pokvarene aparate spoznaje, kao to vam je to Ugovorom obeano od strane Allaha i Njegova Vjerovjesnika koji vam je sve ovo donio i izloio vam taj Ugovor da se uputite prema Istini. Ovo pitanje nije iz ranijeg njihovog vjerovanja nego iz dogaaja koji su pred njima. Neka to i potvrdi Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , neka ih time povede i odgovori: "Samo Allah upuuje na pravi put 00/35J. Iz ovoga nastaje novo pitanje iji je odgovor odluan: Pa da li je onda dostojniji da se potiva onaj koji na pravi put upuuje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? oo/35J. I ovaj odgovor je potvrdan. Onaj koji upuuje ljude prema Istini prei je da se on slijedi nego da se slijedi onaj koji nije upuen, koji trai drugoga ko e ga uputiti. Ovo se primjenjuje na sve oboavano, bilo to kamenje, drvee ili zvijezde, ili pak ljudi meu koje spada i Isa (alejhi' s-selam) . I njemu je, kao ljudskom biu, potrebna Allahova Uputa, makar on bio poslan kao upuiva ljudima. Otuda je pree da Istina bude primijenjena i na druge. ta vam je, kako prosuujete? oo/35) . ta vam je, ta vam se dogodilo? Kako procjenjujete ova pitanja pa se

odvojiste od jasne i oite ove istine? Kada se u Kur' anu zavrilo sa ovim pitanjem i njihovim odgovorima i kada je donijet propisani odgovor koji zavrava temeljnom istinom i njiihovim ranijim vjerovanjem, popraeno je to ovom njihovom stvarnom potvrdom u stavu, dokazu, sudstvu i vjerovanju. Oni se ne oslanjaju na neto to je uvjerljivo u svom vjerovanju, oboavanju ili primjeni sudstva niti na prostudirane injenice s kojima bi se pamet i priroda ovjeka mogla pomiriti, nego se veu za iluzije i miljenja s kojima oni ive i u kojima ive, a to ni najmanje ne doprinosi Istini. 166

Veina njih slijedi samo pretpostavke, ali pretpostavke nisu nimalo od koristi istini; Allah uistinu dobro zna ono to oni rade (I0/36). Oni misle da pored Allaha postoje i druga boanstva. Oni ne ispituju ove svoje pretpostavke, niti ih provjeravaju praksom i razumom. Oni misle da njihovi roditelji ne bi oboavali ove kipove da u kipovima nije bilo neega to zasluuje da budu oboavani. Oni sebe ne provjeravaju ovim izmiljotinama, ne oslobaaju svoje razume okova tradicije. Oni pretpostavljaju da Allah ne moe objaviti nita nekom ovjeku od njih, a ne ispituju i ne provjeravaju zato bi to bilo zabranjeno Allahu. Oni misle da je Kur'an tvorevina Muhammedova, a ne provjeravaju da li je Muhammed, a on je ovjek, sposoban da napie ovaj Kur'an, dok oni, kao ljudi, kao i Muhammed, nisu u stanju da napiu neto takvo. Tako oni ive u itavom nizu pretpostavki od ega im nije nita istinito dokazano. Jedino Allah znanjem istinitosti zna njihova djela: Allah uistinu dobro zna ono to oni rade 00/36). Ralanjujui ovaj pogovor, kontekst ih vodi u novu scenu o Kur'anu koja poinje da negira poimanje i mogunost da je Kur' an izmiljen od nekog drugoga, a da nije od Allaha. Kur'an ih izaziva da saine bar jednu suru, a drugi put o njihovoj nemogunosti kod donoenja suda o onome to nisu sigurno znali, ili provjerili, i trei put da potvrdi njihovu situaciju kod suoenja sa Kur'anom i uvrenja Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) na njegovu putu bez obzira kakav bio njihov odgovor ili uope oni na to ne odgovorili. Tekst zavrava oajavanjem zalutale grupe i nagovjetajem kakva e im biti sudbina u kojoj im Allah nee initi nikakva nasilja nego

e oni dobiti samo onoliko koliko zasluuju svojom zabludom. Ovaj Kur'an nije izmiljen, od Allaha je, - on potvruje istinitost prijanjih objava i objanjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je! A oni govore: "On ga izmilja . ., Reci: "Pa, dajte vi jednu suru kao to je njemu objavljena, i koga god hoete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomo pozovite, ako istinu govorite. Oni poriu prije nego temeljito saznaju ta ima u njemu, a jo im nije dolo ni tumaenje njegovo; tako su isto oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su nasilnici zavrili! Ima ih koji u nj vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u nj. A Gospodar tvoj dobro poznaje smutljivce. I ako te oni budu u la utjerivali, ti reci: 'Yeni moja, a 167

vama vaa - djela; vi neete odgovarati za ono to ja radim, a ja neu odgovarati za ono to vi radite. " Ima ih koji dolaze da te sluaju. A moe li ti uiniti da te gluhi ljudi uju, koji ni pameti nemaju, a ima ih koji te posmatraju. A moe li ti uputiti na pravi put slijepe, koji ni razuma nemaju? Allah zaista nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti, ljudi je sami sebi ine oo/37 44). Ovaj Kur'an nije izmiljen, od Allaha je oo/37). Kur' an sa svojim tematskim i izraajnim specifinostima, sa ovakvom upotpunjenou u skladnosti i kompletnosti u vjeri koja je Kur'anom donijeta, ljudskim sistemom ija pravila on sadri, sa ovom upotpunjenou u poimanju prirode ovjeka, ivota i Kosmosa, nije mogue da bude izmiljen. On je od Allaha. On je jedina Mo koja moe to donijeti, mo Allahova, mo koja obuhvata i poetke i svretke i ono to je vidljivo i ono to je tajno, mo koja donosi program bez ikakvih nedostataka i manjaka, bez elemenata neznanja i nemoi. Ovaj Kur'an nije izmiljen, od Allaha je oo/37). Ono to nudi Kur'an nikako nije izmiljeno. Izmiljanje nije negiranje, ali doputanje da takvo neto postoji to je negiranje. To bi bilo jae i dalekonije negiranje. On potvruje istinitost prijanjih objava no/.17), objava iznijetih i objavljenih u knjigama koje su donijeli raniji poslanici, da bi potvrdio osnovni princip vjerovanja u pozivu ka dobru, objanjava propise (l0/37),

objanjava knjige koje su donosili svi vjerovjesnici od Allaha, iji se principi podudaraju, a naini objanjenja razlikuju. Ovaj Kur' an objanjava tu Allahovu Knjigu, objanjava sredstva dobra koje ona nudi, sredstva ostvarenja tog dobra i njegove zatite. Vjera u Allaha je jedna. Poziv ka dobru je takoer jedan, ali se forma poziva tom dobru i zakon s kojim se to ostvaruje razlikuju. Forma odgovara razvoju ljudskog roda toga vremena i fazama razvoja ljudskog roda poslije toga i nakon to je ovjeanstvo sazrelo. Kur'an se tada obraa tome ovjeanstvu rijeima zrelih ljudi, a ne materijalnim izmiljotinama koje nemaju razumske i misaone podloge. U njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je! oo/37), 168

to je izvjetaj i potvrda negiranja dozvole izmiljanja Kur'ana putem ustanovljenja njegova izvora u rijeima: Od Gospodara svjetova je .. . Oni govore: "On ga izmilja. " Poslije ovog negiranja i potvrde - to bi znailo da je Kur'an Muhammedov proizvod, a da Muhammed, ovjek, govori istim jezikom kojim govore i oni. On nema drugih slova do onih koji imaju i oni (elif, lam, mim) ; (elif, lam, ra) , (elif, lam, mim, sad) itd. Prema tome, oni imaju dozvolu, sa svim onima koji mogu sabrati, pa nek izmisle kao to je izmislio, po njihovom miljenju, "kao to je Muhammed izmislio", samo jednu suru, ne itav Kur'an. Reci: "Pa dajte vi jednu suru kao to je njemu objavljena i koga god hoete od onih u koje mimo Allaha vjerujete u pomo pozovite, ako istinu govorite" (10/JBJ. Ovaj izazov je potvren, a potvrena je i nemo o tome. Ovaj izazov je jo trajan i ostaje otvoren. Oni koji znaju retoriku arapskog jezika i osjeaju umjetniku slast i harmoninost u njemu znaju da ovaj sklad u izrazu ne moe doarati ovjek. Isto tako oni koji poznaju drutvene sisteme i zakonodavne principe i koji prouavaju sistem objavljen ovim Kur'anom znaju da teoretisanje u Kur'anu o organizaciji ljudskog drutva prema zahtjevima ivota sa svih strana i prema prilikama o kojima se govori u Kur'anu radi suoavanja s fazama i promjenama, sve je ovo daleko iznad jednog ljudskog razuma, daleko iznad razuma jednog drutva u jednom pokoljenju ili u svim pokoljenjima. Isti je sluaj i kod onih koji izuavaju psihologiju ovjeka i osnovne elemente koji imaju utjecaja u njoj i usmjeravaju je, zatim izuavaju kur' anske sadraje i njegove metode.

To nije samo nadnaravnost termina, izraza i stila iznoenja toga nego je to apsolutna nadnaravnost koju mogu dotai znanstvenici u ovoj oblasti, u sistemima, u zakonodavstvima, psihologijama itd. Oni koji se interesiraju za ljepotu izraza i imaju uvid u umjetniko djelovanje vie od drugih spoznaju dalekosenost uinka nadnaravnosti Kur'ana u ovoj oblasti. Tako isto i oni koji se bave drutvenim, zakonskim i psihikim kao i uope ljudskim pitanjima spoznaju vie od drugih dalekosenost, teme i nadnaravnost u ovoj Knjizi. Izvinjavajui se unaprijed da je ovjek nesposoban objasniti injenicu ove nadnaravnosti i dalekosenost te nadnaravnosti, izraavajui nesposobnost da je moe predstaviti stilom kojim se ovjek slui i imajui 169

u vidu da je poseban razgovor o ovoj nadnaravnosti, u granicama ljudske moi, tema posebne knjige, ipak u pokuati ovdje da se ukratko dotaknem i povrno iznesem neto iz te oblasti. Djelovanje i uinak Kur'ana odlikuje se i razlikuje od ljudskog uinka. Kur' anski uinak udno dominira srcima, kako ne moe ostvariti ljudska djelatnost. Ponekad ta kur' anska djelatnost djeluje na ovjeka samim njegovim uenjem i na one koji ne razumiju ni jednog slova arapskog jezika. Ovdje su neki udni dogaaji koji se ne mogu objasniti bez ovog to hou sada da kaem, iako to nije pravilo. Sam dogaaj trai da se prokomentarie i na njega osvrne. Ovdje neu spominjati uzroke koji su se desili drugima, nego u samo podsjetiti na jedan dogaaj koji se dogodio meni, a pored mene su bili svjedoci jo esterica. Bilo je to otprilike prije petnaestak godina. Bilo nas je est koji smo pripadali vjeri islamu na jednom egipatskom brodu koji nas je prevozio preko Atlantskog okeana u pravcu Njujorka, meu 120 putnika stranaca koji nisu bili muslimani. Palo nam je napamet da klanjamo dumu namaz ba u ovom okeanu na brodu. Allah najbolje zna da osim nas esterice nije bilo ostalog svijeta koji je bio tako zanesen vjerom zbog jednog misionara koji je djelovao i za vrijeme ovog puta na samom brodu. Taj misionar pokuao je ak da djeluje i na nas. Kapetan broda dozvolio nam je, a bio je Englez, da klanjamo dumu-namaz na brodu, a dozvolio je i mornarima i posluzi koji su preteno bili Nubijci - muslimani, da klanjaju zajedno s nama ko u vrijeme dume-namaza nije bio zauzet poslom. Ovi mornari su se veoma obradovali jer je to bilo prvi put da se klanja duma-namaz na ovom brodu. Ja sam odrao hutbu i bio imam toga dana, a putnici, preteno stranci, oko

nas su posmatrali kako mi klanjamo. Po zavretku ovog namaza, mnogi od njih su nam pristupili da nam estitaju na usjehu ove "svetosti." Ovo je krajnje to su oni mogli da shvate iz ovog naeg namaza. Meutim, jedna gospoica iz te skupine, koju sam kasnije upoznao, bila je kranka Jugoslovenka koja je bjeala iz komunistikog Titova pakla. Bila je jako ganuta. Plakala je i nije mogla da savlada svoje osjeaje. Jako i toplo stezala nam je ruke govorei, na slabom engleskom, da se ona ne moe savladati pred ovim jakim i snanim dojmom to je na nju ostavio ovaj na namaz, posebno duboka skruenost, red i duhovnost. Nije ovo svrha kazivanja u ovom dogaaju nego su to bile njene rijei, jezik te ene koja je prilikom razgovora upotrebljavala rijei kisisikum, to e rei "vaem popu" jer sirotica nije znala, niti je mogla pojmiti da se namaz moe obaviti bez "popa" ili vjerskog ovjeka, kao to je sluaj kod njih u kranskoj crkvi. Mi smo pokuali ispraviti ovo njeno shvatanje i odgovorili joj, a ona nastavlja i kae: "Jezik kojim je on (misli na imama, hatiba) govorio ima u sebi udnu 170

muziku intonaciju i ritam, premda ja nisam od toga ni slova razumjela!" Krajnje istinito iznenaenje za nas je bilo kad ona kae da to nije bio predmet o kojim bi ona htjela da govori odnosno da pita, nego je to to je privuklo njen osjeaj to bilo da se imam izraavao u vrijeme svog govora, u toku namaza, ovim muzikim jezikom, itao odlomke na sasvim drugi nain od naina kako on govori. To je bio nain daleko vie muzikalniji i jaeg ritma. Ovi posebni pasusi izraavani su drhtavim glasom. To je sasvim neto drugo kao kad bi imam bio pun nekavog svetog duha i da on govori iz njega. To je izraz koji je proisticao iz usta ove kranke. Mi smo malo razmiljali, a onda shvatili da ona time misli na one kur' anske ajete koje sam ja navodio za vrijeme hutbe toga dana i za vrijeme namaza. To je i za nas bilo iznenaenje koje izaziva zbunjenost prouzrokovan u od strane jedne gospoice koja ne razumije ama ba nita od onoga o emu je rije. Ovo nije pravilo, kao to sam u poetku rekao, ali ovaj dogaaj i zbivanje je neto slino to su mi priati i drugi vie puta, a to znai da je to dokaz da u ovom Kur'anu djeluje neka druga tajna koju prihvataju neka srca samim sluanjem uenja Kur'ana. Vjera ove gospoice u njenu vjeru i njeno bjeanje iz komunistikog pakla koji vlada u njenoj zemlji istanala je njen osjeaj pred Allahovim rijeima iznijet na ovaj udan nain. Medutim, ta je nama, mi se udimo, a desetinama i desetinama hiljada ljudi sluaju ovaj Kur'an koji se uope ne doima njihova razuma, ali njegov ritam jako potresa njihova srca, a tajna je u tome da nema skoro nikakve razlike izmeu njih i ove gospoice Jugoslovenke u razumijevanju jezika Kur'ana. Htio sam da pred o im ovaj dogaaj o Kur'anu i njegovoj udnoj i

tajnoj dominaciji prije nego to prijeem na razgovor o elementima spoznaje koje vie znaju oni koji se bave estetikom izraza, miljenjem i emocijama nego obini ljudi. Kur' anski nain izraavanja ili djelovanje razlikuje se u izrazu od problema i ogromnih znaenja u domenu u kome je ovjeku nemogue da se izrazi o tome na slian nain. To nastaje uslijed ireg znaenja, tanijeg, kompletnijeg i ivljeg izraza, sa divnom skladnou izmeu pojma i teksta, ritma i atmosfere, sa ljepotom izraza, precizno iznesenih dokaza tako da nema potrebe mijenjati termin drugim terminom na mjestu gdje je upotrijebljen, niti se mijenja ljepota argumentacije niti argumentacija mijenja ljepotu. Iz toga svega proistie jedan nivo iju nadnaravnost niko ne moe dostii, to je poznato onima koji se bave ljepotom izraza, jer oni 171

spoznaju granice ljudske moi u ovoj oblasti i njima sasvim jasno postaje da je taj nivo nadgovorniki, iznad ljudske moi.16 Iz ove injenice proistie jedna druga injenica koja takoer govori o kur' anskom izrazu, a to je da samo jedan tekst sadri brojne skladne pojmove u tekstu. Svaki taj pojam ispunjava svoj dio objanjenja i razjanjenja niim ne remetei djelovanje drugih pojmova niti dolazi do mijeanja meu njima. Svako pitanje ili svaka istina zauzima onaj prostor koji joj odgovara tako da se samo jednim tekstom djeluje na razna podruja, a ini se da svaki put donosi neto iskonsko, neto neovisno, neto sasvim novo o temi koja se ovim dokazuje pa izgleda kao da je satkana od samog poetka ba radi ovog cilja. Ovo je k ur' anska uoljiva pojava koja od nas ne trai nita drugo nego samo da ukaemo na nju. (Kad bi se italac vratio na odlomke koji su navedeni kod definiranja ovog poglavlja, on bi sa lahkoom mogao primijetiti da se samo jedan tekst navodi da oznai vie razliitih ciljeva, a on je svaki put originalan na tom svom mjestu.) Kur' anski izraz ima u sebi jo jedan poseban element a to je sposobnost predoavanja scena. Izraz koji je tu upotrijebljen naveden je kao da je scena tu pred oima, a nemogue je da se takvo neto ostvari ljudskim jezikom niti ljudski izraz moe to oponaati, jer bi ljudski izraz u takvom sluaju izgledao nepodudaran, ne bi se poklapao sa stilom pisanja. U protivnom, kako bi bilo mogue da ljudski izraz iznese i izrazi se na kur' anski nain npr. u slijedeim temama:

I Mi prevedosmo preko mora Sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi, progonei ih ni krive ni dune. A on kad se poe daviti, uzviknu: 'Ja vjerujem da nema boga, osim Onoga u kojeg vjeruju Sinovi Israilovi i ja se pokoravam" oo/90J. (Eto, d ovdje ova kazivanja o tome govore, a onda nastavlja direktno, u drugom licu, rijeima koje govore o oitoj i prisutnoj sceni: "Zar sada, a prije si neposluan bio i razdor sijao!? Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pouan primjer onima poslije tebe .. . rzo/92). Tada se ponovo vraa i govori o djelovanju kao pogovor na tu prisutnu scenu i kae: ... ali mnogi ljudi su ravnoduni prema Naim poukama oo/92J. Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" I odgovori: "Allah, On e izmedu mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem" (6/19). Dovdje je bila naredba koja je upuena, Ovom predmetu posvetio sam cijelo poglavlje u djelu Et-Taswiru'l-!eni fi'l-Quran. 172

a Vjerovjesnik je prima, zatim odjednom nalazimo kako Vjerovjesnik pita ovaj narod: Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova (6/I9J. Kad najednom, s tim se vraa da bi se dao odgovor u vezi sa onim o emu je njega pitao njegov narod: Reci: ja ne tvrdim. " Reci: "Samo je On Bog, i ja nemam nita s tim to vi smatrate druge Njemu ravnim (6/I9J. Ovi osvrti se ponavljaju npr. i u slijedeim ajetima: A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe ejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!" - "Gospodaru na, " - rei e ljudi, tienici njihovi - "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka naeg kojeg si nam odredio Ti. " "Vatra e biti prebivalite vae" - rei e On - "u njoj ete vjeno ostati, osim ako Allah drukije ne odredi. " - Gospodar tvoj je zaista mudar i sveznajui. Tako isto mi preputamo vlast jednim silnicima nad drugima zbog onoga to su zaradili. "O skupe dinski i ljudski zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ete ovaj va dan doekati?" Oni e rei: "Mi to priznajemo na svoju tetu. " Njih je ivot na Zemlji bio obmanuo i oni e sami protiv sebe posvjedoiti da su bili nevjernici. Tako je, jer Gospodar tvoj nije unitavao sela i gradove zbog zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima (6/12B-13JJ. Brojni su takvi primjeri u cijelom Kur'anu. To je stil koji se potpuno razlikuje od ljudskog stila, a ako nije tako, pa onda neka se suprotstavi ko hoe, neka se pokua izraziti na ovaj nain neka navede razumljive rijei koje bi odgovarale s tim da bi one, pored toga, imale i ovu velianstvenu ljepotu, ovu djelotvornu intonaciju i ovu kompletnu skladnost. Ovo su samo neki momenti nadnaravnosti djelovanja Kur'ana koje smo mi na brzinu naznaili. Preostala je tematska nadnaravnost, zatim

Boanski peat koji se razlikuje od ljudskog. Ovaj Kur'an se obraa ljudskom biu u cjelini. On se ne obraa samo as njegovu razumu, as osjeaju njegovog srca, as obilnosti njegovog osjeaja, nego mu se obraa odjednom i govori mu na najkrai nain tako da to djeluje na svaki aparat percepcije i pmanja odjednom, istovremeno, kad god se Kur'an obraa ljudskom biu. Ovaj govor upuen ljudskom biu ini u njemu poimanje djelovanja i utiske istina cjelokupnog Bitka. On nema drugog sredstva koje bi primjenjivao ovjek u svojoj cjelokupnoj historiji da bi to izazvao na ovako jedinstven i snaan nain, na ovakvoj sveukupnsti, ovakvoj preciznosti, jasnoom, metodom i ovim stilom. 173

Ja sam pozajmio ove pasuse kao izvatke iz drugog dijela knjige Hasaisu tesawwur ve mukawwimatuhu da bi objasnio ovu injenicu a ona govori o kur' anskom programu kroz izlaganje osobenosti islamskog poimanja u svojoj kompletnoj, skladnoj i odmjerenoj cjelini istiui najizrazitije osobenosti ovog programa u tom izlaganju. Ovaj program se razlikuje od svih ostalih programa. Prvo, time to on izlae injenice onakve kakve su one u svijetu realnosti, iznosi ih u stilu koji otkriva svaki ugao pojedine injenice, svaku njenu stranu, svako njeno povezivanje i sve ono to ta injenica zahtijeva. Ovaj program, pored svoje oposti, ne komplicira ovu istinu niti je zamotava maglom i neprovidnou, nego se obraa ljudskom biu i govori mu u skladu sa njegovim nivoom P Allah (Uzvieni) iz Svoje milosti prema ljudima nije htio da im se obrati karakteristikama predstavljanja ili spoznavanja sukladno ranijim saznavanjima ljudi, jer je vjera prioritetna potreba njihova ivota, a poiffianje koje izrasta u njihovim umovima i srcima je to to e definirati i odrediti njima smjer njihove saradnje sa cijelim postojanjem, odredit e im takoer smjer kretanja ta da ue i ta da spoznaju. Zbog toga Allah nije uinio spoznaju ove vjere da poiva na ranijem saznanju. Takoer i zbog drugog razloga, a to je to Allah hoe da ovo poimanje, iz koga izrastaju istine vjerovanja, bude osnova ili temelj ljudskog znanja i spoznaje, da to bude osnova njihovog poimanja i objanejnja Kosmosa oko njih i svega to se deava u tom Kosmosu i to se deava u samim njima, kako bi njihovo znanje i poznavanje poivalo na

temelju uvjerene istine, gdje ne postoji nikakva druga uvjerljiva istina. Sve ono to ovjek prima i sve ono to ovjek stie na osnovu nekih drugih izvora bilo bi znanje "vjerovatnoe" i rezultati "mogunosti", a ne "kategorike", ak "eksperimentalne nauke", a metod eksperimentalne nauke jeste analogija, a ne indukcija ili dedukcija niti je ovjeku mogue da provede indukciju i dedukciju u bilo kom iskustvu. Ovo kaemo uz pretpostavku da su sve napomene tane i vjerodostojne, svi rezultati i ljudske odredbe formalne. Nedostatak "nauke" je u tome to ona poiva na nekoliko iskustava, a onda poredi ta iskustva. Sama nauka priznaje da su rezultati nastali iz ovog poreenja rezultati vjerovatnoe i mogunosti, a ne kategorike tanosti (pored toga to se svako iskustvo pojedinano bazira na prevagi jedne od mogunosti, a ne na neminovno j kategorinosti) . Na taj nain nema uvjerljive nauke pomou koje bi ljudi mogli doi do Ovim ne raspolae ovjeiji izraz jer se svaki pisac obraa i govori na odreenom nivou, tako da ga drugi izvan tog nivoa ne mogu razumjeti. 174

saznanja onoga to im dolazi od strane Sveznajueg, Sveobavijetenog i Onoga koji im govori i prenosi kazivanja Istine, a On je najtaniji, Onaj koji razdvaja i razluuje. lB Drugo, kur' anski in se ne prekida niti ga trgaju oni koji prave prigovore u "naunim studijama", "filozofskim razmiljanjima" i svim "umjetnikim bljeskanjima." On se nikada ne osvre posebnim govorom na neto to je lijepo i skladno kao to se to ini u ljudskim stilovima, nego on izlae sve momente, sve strane u kontekstu, u tom kontekstu vee svijet vidljivi sa svijetom nevidljivim, spaja u njemu injenice Kosmosa, ivota i ovjeka sa injenicom Boanstva, povezuje u njemu ovaj sa buduim svijetom, ivot ljudi na Zemlji sa ivotom meleka, u stilu gdje nema oponaanja, jer u ljudskom stilu se, kad pokuava neto da oponaa u ovoj osobenosti, javljaju pomijeane injenice koje se meusobno ne podudaraju, koje su neskladne i nejasne, nedefinirane i neusklaene. Takvo neto ne nalazi se u kur'anskom metodu. U ovoj vezi i povezivanju kod izlaganja niza injenica u jednom kur' anskom konetkstu razlikuje se koncentracija izmeu jednog i drugog mjesta, ali povezivanje stalno ostaje. Kada doe do povezivanja na jednom mjestu u kontekstu Kur'ana, npr. kad se govori o definiranju ljudi u odnosu na njihovog istinitog Gopspodara, ova velika injenica e se jasno manifestirati u djelima aktivne Boanske moi u Kosmosu, u ivotu i u ovjeku, manifestirat e se u svijetu nevienog i u vidljivom svijetu. A kada se na drugom mjestu skoncetrie, npr. na definiranje istine Kosmosa, tada se manifestira jasni odnos izmeu "injenice Boanstva" i "injenice

Kosmosa". Kontekst se esto dotie istinitosti ivota i proivljenja te Allahova zakona u Kosmosu i ivotu. Kada doe do koncentracije na "injenicu ovjeka", onda dolazi do punog izraaja povezivanje te injenice sa injenicom Boanstva i sa Kosmosom i sa ivim biima, dolazi do povezivanja i sa svijetom nevienoga i svijetom vidljivoga, podjednako. Kada doe do koncentracije na budui svijet, tada se govori i o ivotu na ovom svijetu i povezuje ivot ovog svijeta sa Allahom i sa ostalim drugim injenicama. Isti takav sluaj je kada se govori o koncentraciji na probleme ovosvjetskog ivota, do poslijednjeg sklada u izlaganju naznaka u Kur'anu. Tree, k ur' anski uinak pored pridra vanja neke injenice i usklaivanja potpuno zadrava davanje svakoj strani u svakoj skladnosti Radi toga ljudsko bie prima ovu Istinu, osjea da Njoj pripada vrhovna vlast, a ne nikome drugom u svemu onome to ljudsko bie prima iz bilo kog drugog izvora. To je jedna od tajnih kur'anskih nadnaravnosti u tematskom podruju. 175

toliko prostora koliko odgovara istinitoj njezinoj teini u Allahovom mjerilu. Na taj nain javlja se " istina Boanstva" i njene osobenosti i problem "Boanstva i klanjanja" sasvim vidno tako da potpuno dominira, pa izgleda da je definiranje te injenice i rasvjetljavanje tog problema glavna tema Kur' ana.19 injenica svijeta nevienoga, podrazumijevajui tu i kadar i budui svijet, dobila je istaknuti prostor, a onda se prelo na injenicu ovjeka, injenicu Kosmosa, injenicu ivota onoliko koliko je najpovoljnije da se ustupi u svijetu realnosti. Ovako se ne zaobilazi niti zanemaruje nijedna injenica, a njene naznake ne gube u zajednikoj sceni u kojoj su iznijete te injenice. Ove injenice ne ine nasilje jedna prema drugoj u islamskom poimanju, kao to smo objasnili u poglavlju Et Tewazun u prvom dijelu20 gdje se oduevljenje ne zavrava sa materijalnim Kosmosom, sa tanou njegovih zakona, skladnou njegovih dijelova i njegovih zakona da ga ine priznatim Boanstvom materijalnih svjetova i prirodnih Kosmosa, drevnih i kasnijih. Oduevljenje ne zavrava sa veliinom ivota, njegovom upuivanju ka ivotnim dunostima, njegovim usklaivanjem sa samim sobom i sa kosmikim okeanom da ga ini Boanstvom kao to to ine predstavnici uenja "kole ivota". Oduevljenje ne zavrava sa ovjekom i njegovom izuzetnou u njegovim posebnostima i brojnim spremnostima u njegovom loginom biu u saradnji sa Kosmosom pa do pretvaranja u boanstvo ovjeka ili razuma u nekoj formi ili slici kao kod idealista. Ukazivanje na veliinu istinitosti Boanstva samo po sebi ne negira postojanja materijalnih svjetova niti ih

omalovaava, niti omalovaava ljudsko bie, kao to smatraju hindokineska, budistika i kranska devijantna uenja; ova ravnotea je peat islamskog poimanja. Ona je i obiljeje programa kur'anskog izlaganja i karakteristika ovog poimanja i injenica na kojima program poiva i tako da se svaka karakteristika sasvim jasno javlja u divnoj sceni koja je ocrtana za svaku od njih u jednom te istom kur' anskom kontekstu. To je kur' anska specifinost koju ne moe ostvariti niti njome gospodariti ljudsko djelo. etvrto, s tom ivahnou koja kukija djelotvorno i inspirativno sa tanou, potvrdom i odlunim definiranjem, a ona je dala ovim injenicama ivahnost, ritam krasotu i ljepotu, a to ne moe doarati ljudski metod niti ljudski stil u izrazu. Zatim, ta ivahnost je istovremeno izloena udnom tanou i odlunom determiniranou pa i pored toga Ranije smo objasnili u kometaru ove sure tajnu Boanske panje u rasvjetljavanju ove injenice i pitanja V. stranu 1 12. do 1 15. ovog duza. 20 V. ptvi dio knjige Hasaisu't-tesawwurifi'l-islami ve mukawwimatuhu, 134. do 170. 176

ne povreuju tanost ivahnosti i ljepote niti povreuje determiniranost ritma i ljepote. Mi nismo u stanju da naim ljudskim stilom opiemo naznake kur' anskog programa niti da time dostignemo ono to nudi ovaj program. Isto tako, mi nismo u stanju da ovom raspravom dostignemo nita od specifinosti islamskog poimanja i njegovih naznaka, a to Kur'an iznosi o ovome. Mi pokuavamo da podnesemo ljudima ovu raspravu samo zbog toga to su se ljudi udaljili od Kur'ana udaljujui se time i od ivota pa su doli na nivo kao u vrijeme kada je ovaj Kur'an objavljivan. Oni se jo uvijek ne vraaju na ta okruenja niti posveuju panju koju su primjenjivali i osjeali oni koji su ivjeli kada im je objavljen ovaj Kur'an, mada su se oni razvijali u muslimanskom drutvu u svakovrsnom okruenju koje je tada postojalo. Osim toga, ljudi nisu bili u stanju da osjete slast samog kur' anskog programa niti da uivaju u njegovim osobenostima i slastima. (Ovdje je kraj ovim pozajmljenim odlomcima.) Kur' an predoava injenice vjere, katkad na mjestima koja po obiaju ovjeku ne bi naumpala, da bi se osvrnuo na njih jer mu nije u prirodi da o tome razmilja ponekad ili da se samo osvrne na ovaj nain. Neto slino tome navedeno je u suri El-En' am kod predstavljanja istine Boanskog znanja i njegova podruja. U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ieg svjeeg niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi (6/59). Ovo je neto nagomilano, sakriveno i uoljivo, nije neto to trai da

se ljudska misao uputi na istraivanje na ovaj nain. Ono je izloeno na nain kompletnog znanja, kako god htjelo da se predstavi ta sveobuhvatnost, pa makar se ljudska ideja koja eli da slika sveobuhvatnost znanja usmjerila drugim smjerom koji odgovara interesiranjima ovjeka i prirodi njegova poimanja. To je ono to smo rekli u kometarisanju neto prije ovog ajeta u sedmom svesku. Pogledajmo na ovaj kratki ajet s koje god strane hoemo i, primijetit emo nadnaravno st koja govori o izvoru ovog Kur'ana. Pogledajmo na to sa gledita njegove teme i odmah emo zakljuiti da ovaj govor nije ljudski niti nosi peat ovjeka. Ljudska misao, kada govori o neemu poput ove teme kompletnog znanja i obuhvata, ne trai 177

istraivanje ovog horizonta. Sama ljudska ideja i njena sloboda na ovom podruju imat e drugi peat, a ona e imati i svoje granice. Ona e izvlaiti svoje pojmove o kojima govori preko svoje panje i interesiranja. Kakvo je interesiranje ljudske misli da prebroji i izbroji lie koje pada sa stabala na svim krajevima Zemlje? Ovo pitanje uope ne pada na um ovjeku, ne pada mu na um da prati i prebrojava listove koji padaju svugdje po Zemlji. Zatim, ne pada mu na um da krene ovim smjerom niti da se izraava ovim izrazom o kompletnoj nauci. Ust koji opada broji Stvoritelj i govori o njemu Stvoritelj. Kakvo je interesiranje ljudske misli za ovo openitu, za ovo vlano i suho lie da ga prebrojava. Ono to ga navodi na to jeste koritenje sirovog i suhog koje je pred njegovim rukama. Meutim, kazivanje o njemu kao o neemu to slui kao dokaz za punu nauku nije u obavezi tenje ovjeka niti njegovih izraza. Sve to je sirovo i sve to je suho prebrojava Stvoritelj i o tome govori Stvoritelj. ovjek ne razmilja da e svaki list pasti, da e svako zrno biti sklonjeno, da e vlano i svako suho zrno u Knjizi biti spomenuto i u Knjizi sauvano. Pa ta oni imaju s tim, kakva im je korist od toga, kakva je sveanost za njih ako registrira? To po braja i registrira Gospodar kod koga nita ne promakne u Njegovom kraljevstvu, malo kao ni veliko, ponizno kao i uzvieno, sklonjeno kao i uoljivo, nepoznato kao i poznato, daleko kao i blie. Ova kompletna prostrana veoma snana i velianstvena scena, scena lista koji opada sa stabala na zemlji svugdje i skriveno zrnevlje, suho i vlano svugdje na Zemlji, sve je to scena kojoj ljudska misao ne posveuje

nikakve panje niti se ovjek o tome interesira, ta vie, to i ne primjeuje oko niti ga obuhvata ljudski pogled. Ova scena otkriva se ovako u svojoj cjelini prema znanju Allaha jedinoga Koji nadzire sve, obuhvata sve, uva sve, o ijem htijenju i moi ovisi sve, malo kao i veliko, ponizno kao i uzvieno, sklonjeno kao i oito, nepoznato kao i poznato, daleko kao i ono to je blizu. Oni koji prakticiraju ili gaje ovaj osjeaj i izraz meu ljudima znaju veoma dobro granicu ljudskog poimanja i granicu ljudskog izraza, oni iz svog ljudskog iskustva znaju da scene sline ovoj ne padaju uope ovjeku na um, kao to mu ni ovakvi izrazi ne padaju na um. Oni koji se prepiru o ovom, trebali bi konsultirati miljenje svih ljudi da bi vidjeli da li su i oni krenuli tim smjerom. 178

Ovi i drugi slini dokazi navedeni u asnom Kur'anu dovoljni su sami da se spozna izvor ove plemenite Knjige. Pogledajmo sada sa stanovitva umjetnikog kreatorstva ovaj izraz. Primijetit emo horizonte ljepote i skladnosti kakve ne poznaju ljudska djela na tako visokom nivou. U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna. .. (6/59). Daljine, horizonti i pilje u apsolutno "nepoznatom," u vremenu, u mjestu, u prolosti, sadanjosti i budunosti, u dogaajima ivota i ljudskom poimanju . ... On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru (6/59) Zna daljine, . horizonte, pilje u vidljivo svijetu svom irinom i obuhvatnou koja odgovara opaajnom svijetu, a zna daljine, horizont i pilje i u svijetu sakrivenog, nevienog i prekrivenog . ... i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; .. . (6/59). Zna dinamiku kretanja i prolaznosti, dinamiku opadanja i sputanja sa visine na nizinu i iz ivota u raspadanje . ... i nema zrna u tminama Zemlje. .. (6/59). Zna dinamiku izbijanja i proisticanja iz pilje na povrinu iz nagomilanosti i mira u pokret i hod. niti ieg svjeeg, niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi (6/59) .. . kompletna openitost koja obuhvata i ivot i smrt, i procvat i prolazak kod svega ivoga. Ko je taj ko je krerio taj smjer i taj hod? Ko je taj koji je kreirao ovu

skladnost i ljepotu? Ko je taj koji je zapoeo, ovo sve i to sve izraeno u ovom kratkom tekstu? Ko? Ko drugi do Allah. Tako i ovaj poslijednji tekst o sveobuhvatnosti Allahovoga znanja govori: On zna ta u zemlju ulazi, a ta iz nje izlazi, i ta se s neba sputa, a ta se na nj uspinje; On je samilostan i On prata grijehe (34/2). ovjek zastane pred ovom izloenom stranicom sainjenom od nekoliko rijei pa najednom kao da stoji pred ogromnom gomilom udnom, sastavljenom od raznih stvari, kretanja obujmova, oblika, slika i znaenja i izgleda tako da se mata u tome ne moe ograniiti. Kada bi svi ljudi Zemlje u svom ivotu nastavili da prate i prebrojavaju ta se zbiva u jed11om momentu, nato ukazuje ovaj ajet, ne bi bili u stanju da to prate niti da sigurno pobroje! 179

Koliko ima stvari u ovom jedinom momentu koje ulaze u zemlju? Koliko toga u istom momentu izlazi iz zemlje? Koliko se stvari u tom asu sputa sa neba? Koliko se stvari u tom momentu uzdie na nebo? . Koliko stvari ulazi u zemlju? Koliko zrnevlja se krije ili iezava po raznim krajevima ove Zemlje? Koliko crvi i drugih gmizavaca i kukaca ulaze u zemlju raznih nagomilanih oblasti, koliko kapi vode i atoma plina , elektrinih zraka pada na zemlju i na njeno prostrano podruje. Koliko toga ulazi u zemlju, a oko Allahovo nad tim bdije? Koliko izlazi iz zemlje? Koliko bilja izrasta iz zemlje? Koliko izvora iklja iz zemlje? Koliko vulkana izbija iz zemlje? Koliko se plina penje? Koliko je toga pokrivenoga i otkrivenoga? Koliko kukaca izlazi iz svojih sakrivenih kua? Koliko i koliko toga to se primjeuje i to se ne primjeuje, to zna ovjek i to ljudima ostaje nepoznato, a toga je bezbroj? Koliko toga se sputa iz nebesa, koliko kapi kie? Koliko otrih strijela groma, koliko zraka koje spaljuju, koliko zraka koje rasvjetljavaju, koliko sudbine koja se provodi i koliko odredaba koje su dosuene? Koliko milosti obuhvata i protee se ovim postojanjem i odnosi se na neke pojedince? Koliko opskrbe Allah prua onome kome hoe i kome dosuuje? Koliko i koliko toga to niko ne moe pobrojati osim Allah! Koliko se toga penje na nebesa, koliko se podie biljki, ivotinja, ljudi ili drugih stvorenja koje ovjek ne moe ni pobrojati? Koliko je molbi oglaeno Allahu ili koliko ih je ostalo pokriveno i nejasno, niko to ne uje do Allah (Uzvieni) . Koliko dua i raznih stvorenja koje mi znamo ili ne znamo umiru, koliko meleka se po naredbi Allaha (Uzvienog) penje, koliko duhova se vija u ovim stvorenjima, to ne zna niko do Allah!

Zatim, koliko se kapi ispari i podie iz vode mora, koliko se atoma i sitnih estica plina i raznih tjelesa podie? Koliko i koliko svega toga to niko ne zna do samo On? Koliko, i to samo u jednom asu? Gdje bi stiglo ljudsko znanje i njihovo prebrojavanje samo onoga to se zbiva samo u jednom asu, pa kad bi ljudi ivjeli i duge, duge ivote i proveli u ovom brojanju i nabrajanju? Allahovo kompletno, neogranieno znanje, obuhvata sve ovo bez obzira gdje se i u koje vrijeme dogaalo, obuhvata svako srce i namjere koje se u njemu kriju i ono to mu naupada, obuhvata razne pokrete i mirovanja sve je to pod okom Uzvienoga. On, pored svega toga, to i pokriva i oprata. 180

On je samilostan i On prata grijehe (34/2). Zaista, samo jedan ajet iz Kur'ana poput ovoga jasno govori da Kur'an nije ljudski govor. Primjer ovakvog kosmikog zbivanja ne moe naumpasti po svojoj prirodi ljudskom srcu. Primjer ovog kosmikog poimanja ne nalazi podstreka u prirodi ljudskog poimanja, primjer ove sveobuhvatnosti samo sa jednim doticajem rasvjetljava sobom tvorevinu Allaha, Stvoritelja ovog postojanja koje ljudsko bie ni priblino ne moe formirati. Eto, tako se javlja Allahov peat u Kur'anu po metodu ili na nain Njegova dokazivanja kroz stvari i brojne pa i male dogaaje u njihovoj pojavnosti. To je bezgranina istina koja odgovara veliini teme koja se time potvruje, kao to to dolazi do izraaja u rijeima Uzvienoga: Mi vas stvaramo - pa zato ne povjerujete? Kaite vi Meni: Da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to inimo. Mi odreujemo kad e ko od vas umrijeti, i niko Nas ne moe sprijeiti da likove vae izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo. Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zato se ne urazumite? (56/572). Kaite vi M eni: vodu koju pijete - da li je vi ili Mi iz oblaka sputamo? Ako elimo, moemo slanom da je uinimo - pa zato niste zahvalni? (56/6870). Kaite vi Meni: vatru koju palite - da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo ? Mi inimo da ona podsjea i da bude korisna onima koji konae; zato hvali Gospodara svoga Velianstvenoga! (56/71-74). Ovaj Kur'an ini od svakidanjeg ovjeka i dogaaja koji se ponavljaju veliko kosmiko pitanje u kome se otkriva Boanski zakon o

postojanju s tim i izrasta ogromna kompletna vjera i kompletno poimanje ovog Bitka. Kur'an time takoer formira jedan program kako po smatrati i razmiljati. Govori o budnosti dua i srca, budnosti osjeaja i ula, budnosti svih pojava ovog Bitka kojeg ljudski rod potpuno nemarno posmatra svakog jutra i svake veeri osvjeujui ga nadnaravnostima i udima koja se deavaju oko njega. Kur'an ne ovlauje ljude da ine rijetke i nadnaravne dogaaje niti posebne brojne nadnaravnosti. Kur'an takoer ne obavezuje ovjeka da istrauje te nadnaravnosti, mudize, i dokaze koji su izvan njegove sposobnosti i doticaja sa njegovim ivotom ili to nema nikakve veze sa njegovim ivotom, niti da istrauje bliske sline kosmike pojave od kojih 181

su im neke poznate. On ih ne upuuje u sloene filozofije da raspravljaju sloene teke probleme ili nauna iskustva koja su im nedostupna da bi u njima izgradio vjeru i pojam o Kosmosu i ivotu koji je uspostavljen na principu ove vjere. Ljudi su Allahova tvorevina. Kosmike pojave oko ovjeka su kreacije Njegove moi i satkane nadnaravnosti u svemu to je kreirano Njegovom rukom. Ovaj Kur' an je Allahova Knjiga. Zbog toga ih On tretira sa svim nadnaravnostima satkanim u ovjeku i rasporeenim u Svemiru oko njega, vodi ga prema ovim svakidanjim nadnaravnostima oko njega koje ovjek posmatra, a ne osjea stvarnost nadnaravnosti u njima zbog duine njihove pojavnosti i svakidanjosti. On ne primjeuje nego zanemaruje mjesta koja izazivaju nadnaravno st u tim pojavama. Kur'an ih donosi da bi ljudima otvorio oi, da bi primijetili ogromnu tajnu sainjenu u njima, tajnu kreatorske moi, tajnu jednote i monoteizma, tajnu iskonskog zakona koji djeluje u njihovim biima, biima ljudskim, upravo onako kao to te nadnaravnosti djeluju u Kosmosu, oko ljudi. i onoga ko u sebi nosi dokaze vjerovanja, dokaze doktrine u namjeri da to utka u svoje bie i sve to osvijesti u njegovoj prirodi. Na ovom programu tee ivot, a program ljudima izlae dokaze kreatorske moi koja se da primijetiti u stvaranju samih ljudi, koja se da primijetiti u sjetvi koju oni vre svojim rukama, u vodi koju oni piju, u vatri na kojoj se griju, a to je najjednostavnije to se moe desiti pred oima ovjeka i to je svakidanje u njegovu ivotu. Isto tako, kur' anski program predoava ovjeku zavrni moment, kraj ivota na ovoj Zemlji i poetak ivota na drugom svijetu. To je tren s kojim e se suoiti svaki pojedinac,

tren kada prestaje svaka varka, tren u kojem je ovjek licem suoen sa apsolutnom moi koja postupa sukladno svojoj odlunosti, gdje ne dolazi do izraaja nikakav pokuaj niti druga mogunost, gdje padaju sa lica sve maske i gdje nestaju sva pravdanja. Metod Kur'ana u obraanju ljudskoj prirodi sam po sebi ukazuje na svoj izvor, a to je izvor iz koga je proistekao i ovaj Kosmos. Prema tome, metod k ur' anskog kreiranja je metod kreiranja Kosmosa.. Iz najjednostavnijih kosmikih elemenata nastali su najsloeniji oblici, najgrandioznija stvorenja, atomi za koje se misli da su materije gradnje ovog Kosmosa i elija za koju se misli da je materija gradnje ivota. Atom, uprkos svojoj malehnost, sam po sebi je nadnaravan, a neznatna elija uprkos svojoj neznatnosti i beznaajnosti dokaz je sama po sebi. Ovdje, u Kur'anu, izvode se iz najjednostavnijih i svakidanjih scena materija za izgradnju najvee vjerske doktrine i najobuhvatnijeg kosmikog poimanja, 182

izvode se scene koje su ule u iskustvo svakog pojedinca: narataj, usjev, voda, vatra i smrt, tj., nijednom ovjeku na Zemlji ove scene nisu ule u njegovo iskustvo. Kojem su ovjeku na Zemlji ostala ova iskustva nepoznata? Koji ovjek nije bio svjedok nastanka embrija ivota, nastanaka biljnog ivota, padanja vode, gorenje vatre i momenta smrti? Iz ovih scena koje primjeuje svaki ovjek Kur'an gradi doktrinu jer se on obraa svakom ovjeku u svakoj sredini. Ove proste i jednostavne scene same po sebi su najvee kosmike istine, najvee Boanske tajne, i one se svojom jednostavnou obraaju prirodi svakog ovjeka. One e, u svojoj sutini, ostati predmet studija najuenijih strunjaka do kraja vremena. Mi ne elimo ii dalje od ovoga u objanjenju prirode ovog Kur'ana koja ukazuje na njegov izvor. Ovo e nam biti dovoljno. Da se vratimo na tekst ove sure. Istinu je obznanio Uzvieni Allah. Ovaj Kur'an nije izmiljen, od Allaha je oo/37). A oni govore: "On ga izmilja!" Reci: "Pa, dajte vi jednu suru kao to je njemu objavljena, i koga god hoete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomo pozovite, ako istinu govorite" <IOI3BJ. Poslije ovog izazova u kontekstu se prelazi na raspravu da bi se potvrdilo da oni slijede samo miljenje i da donose sud o onome to im nije poznato. Svakom sudu mora da prethodi znanje i da se ovjek pri tome ne oslanja samo na elje ili miljenje. Ono o emu oni ovdje govore i sude je Objava donijeta u Kur'anu i potvrda za nagradu i kaznu koje se u Kur'anu spominju. Oni to odbacuju i u to ne vjeruju, a za to nemaju nikakvog znanja na kome bi bazirali to svoje negiranje i pobijanje, niti im je dolo bilo kakvo

realno objanjenje o tom dogaaju. Oni poriu prije nego temeljeto saznaju ta ima u njemu, a jo im nije dolo ni tumaenje njegovo 00/39). Oni se u ovom sluaju ponaaju kao i oni koji su prije njih nagonili u la, koji su grijeili i nisu vjerovali u svoga Gospodara. Pa neka promisli svako ko razmilja kakva je bila sudbina drevnih naroda, kako bi spoznao istinu sudbine drugih naroda . .. .tako su isto oni prije njih poricali, pa pagoledaj kako su nasilnici zavrili oo/39). 183

Mada je veina njih bila takva da su slijedili samo miljenje i pobijali sve ono o emu im nije stiglo nikakvo objanjenje, ipak je meu njima bilo i onih koji su vjerovali u ovu Knjigu. Nisu svi nagonili u la. Ima ih koji u nj vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u nj. A Gospodar tvoj dobro poznaje smutljivce <IOI40J. Smutljivci su oni koji ne vjeruju. Smutnja na zemlji nije se dogodila kao to se dogaa zavoenje ljudi pa ne vjeruju u svoga Gospodara niti mu se kao jedinom Gospodaru klanjaju. Spas od smutnje na zemlji mogue je jedino naputanjem klanjanja svemu do Allahu, i naputanje svakog zla u ivotu ljudi u svim oblastima koje proistiu iz tog klanjanja. Najgore zlo je slijeenje strasti u sebi i u drugome. Najgore zlo uspostavljanje zemaljskih bogova izazivanje je nereda u svemu i svaemu da bi sauvali svoje patvoreno boanstvo, kvarenje morala ljudi, njihovih dua, misli i poimanja, zatim kvarenje njihovih interesa i njihovih imetaka u svrhu ouvanja sebe na vjetaki i nepravedan nain. Historija paganstva starih vremena prepuna je ove smutnje koju izazivaju smutljivci i oni koji ne vjeruju. Izvjetaj o njihovu stavu prema ovoj Knjizi popraen je rijeima upuenim Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da ne pada pod utjecaj lai onih koji lau, da die svoje ruke od njih, da oglasi da nema nikakve veze sa njima i sa njihovim djelima, da ih napusti sa Istinom koja je s njim, Istinom izloenom potpuno jasno, odluno i uvjerljivo. I ako te oni budu u la utjerivali, ti reci: "Meni - moja, a vama - vaa, djela; vi neete odgovarati za ono to ja radim, a ja neu odgovarai za ono to vi radite" oo/4V.

Ovo je doticaj koji se odnosi na njihovu savjest zbog njihove oholosti i njihovih djela, doticaj koji govori da su oni sami preputeni svojoj sudbini nakon objanjenja te strane sudbine. To je slino kao kada ti ostavi svoje tvrdoglavo dijete koje nee da ide s tobom, kada je ostavi sama nasred puta da se suoi sa svojom sudbinom, gdje nema tvoje podrke. Ovaj stil esto uspije kao prijetnja. Kontekst nastavlja da izlae situaciju nekih takvih ljudi u odnosu na Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) dok oni njega sluaju svojim uima i srcima ali zatvorenim. Gledaju ga svojim oima i svojim vidom, ali prekrivenim, tako da nita nemaju od sluha i vida. Nisu upueni na Pravi Put. Ima ih koji dolaze da te sluaju. A moe li ti uiniti da te gluhi uju, koji ni pameti nemaju? oo/42J. 184

A ima ih koji te posmatraju. A moe li ti uputiti na Pravi Put slijepe, koji ni razuma nemaju? 00/43). Ovakvi ljudi koji sluaju a ne mogu da se opamete onim to su uli i gledaju a ne mogu da uoe razliku u onome to su vidjeli, oni su brojni u svakom vrijem enu i na svakom mjestu. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) ne raspolae njima, jer njihovi osjeaji i organi su prekriveni, prekinuta je veza sa njihovim pametima i srcima, tako kao da su ona potpuno pokvarena i ne izvravaju svoje prave namjene. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) ne moe dati da uje gluhi, ne moe uiniti da vidi slijepi, jer je to u moi Allaha Jedinoga. Allah je propisao zakon, a ostavio je ovjeku u skladu sa tim zakonom, dao mu je sluh, vid i razum da se uputi time, a kada su ti organi bolesni, onda je neminovno da se nad njima odrazi i obistini ono to se ne moe odgoditi niti mu se moe ukazati privilegija. Oni e biti pravedno kanjeni, Allah im nee ni najmanje nasilja uiniti. Allah zaista nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti, ljudi je sami sebi ine oo/44J. U ovim posljednjim ajetima primjeuje se olakanje tjeskobe koju osjea Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) u sebi ovim ugonjenjem u la onoga to je pri njemu istina. Zbog ove iste tvrdoglavosti ponovo se vraa na objanjenje i oglaavanje na osnovu odluke njegova Gospodara, da njihovo upuivanje na Pravi Put nije dolo kao poslijedica njegovog nedovoljnog truda niti zbog manjka Istine koja je pri njemu, nego su oni kao gluhi i slijepi. Njihove ui i oi moe otvoriti samo Allah. Ovo je izvan prirode poziva i onoga koji poziva. To ulazi u kompetenciju Allahovu.

Ovdje se javlja i definitivna prijetnja prirodi klanjanja i njenoj oblasti pa makar to klanjanje bilo predstavljeno u osobi vjerovjesnika, jer je on jedan od Allahovih robova. Njemu ne pripada nikakva mo, i on se mora klanjati. Sve pripada Allahu. Poslije ovog doticaja upuenog ljudskoj savjesti uslijedio je krai doticaj u jednoj sceni Sudnjeg dana u kojoj se poinje sa ivotom na ovom svijetu, gdje se osjeaji ljudi guraju, gdje su im due zauzete, jedu ono za ta su zaiteresirani, prolaze brzo, a presuda ljudima za sve to je tamo, kada se vrate svom stalnom boravitu i svojoj iskonskoj kui. 185

A na Dan kada ih On sakupi uinie im se da su boravili samo jedan as u danu i jedni druge e prepoznati. Oni koji su poricali da e pred Allaha stati i koji nisu Pravim Putem ili bie izgubljeni. (l0/45J Kad bacimo pogled na ovu kratkotrajnu cjelinu, vidimo ih okupljene i obuzete iznenaenjem, sami primjeuju da je njihovo zemaljsko putovanje bilo veoma kratko, kao da je to bio samo jedan as dana koga su oni proveli u meusobnom upoznavanju, a onda se naglo spustila zavjesa. Ovo je neto slino ovosvjetovnom ivotu i ljudima koji kao da su samo uli i izali, kao da na tom svijetu nisu nita drugo radili osim to su susretali i upoznali. Ovo je zaista poredenje, ali istina uvjerava u suprotno i da li su ljudi zavrili na ovom svijetu djelo upoznavanja? Oni dolaze i odlaze i skoro niko od njih nije upoznao svijet do poslijednjega, niti je grupa medu tim svijetom upoznala druge grupe, a onda - otili. Uostalom, da li su se ove osobe koje se gloe i spore i izmeu kojih dolazi do nesporazuma svakog asa, meusobno upoznali kao to to treba? Ovi narodi koji se gloe i drave u sporovima, ne spore se zbog ope istine niti zbog zdravog programa, nego se meusobno bore da jedni druge srue. Eto to. Da li su upoznali jedni druge? Da li oni znaju da je Zemlja toliko prostrana i da ima mjesta za sve, kad bi se meusobno svi upoznali? Zemlja je bila skoro bez spora dok oni nisu unijeli spor! To je, zbilja, poreenje ime se predstavlja kratkoa ovog ivota, ali se istovremeno predstavlja i najjaa istina ta se deava sa ljudima na ovom

svijetu, a onda - svi odlaze. U sjeni ove scene javlja se oevidni gubitak zbog onoga ime su se oni posvetili na ovom kratkom putu, nagonili u la susret sa Allahom, zanemarivali Ga, predavali se tom kratkom ivotu, tom trenu, i nisu pripremili za ovaj susret nita s ime bi se susreli sa svojim Gospodarom i nisu pripremali nita za dugi boravak u Kui vjenosti. Oni koji su poricali da e pred Allaha stati i koji nisu Pravim Putem ili bie izgubljeni (I0/45). 186

Iz ove blic predstave Dana okupljanja i jednog dana ivota na Zemlji koji su prethodili ovom okupljanju do razgovora sa Vjerovjesnikm (alejhi' sselam) u vezi sa Allahovom kaznom onima koji su nagonili u la, nejasnom kaznom koju oni ne znaju hoe li je doivjeti brzo, sutra ili e to biti odgoeno do Sudnjeg dana, kako bi isukani ma stalno visio iznad njihovih glava, ne bi li se poeli pridravati Allahovih odredaba i uputili, malo pomalo nestaje cjeline koja je poela rijeima o kaznama pa do njena kraja, do dana kada nee koristiti nikakva otkupnina, pa makar se za to ponudilo i sve to je na Zemlji, dana kada e Allah pravedno presuivati, kada nikome nee biti uinjeno nasilje i nepravda. Ovo je izloeno kur' anskim metodom povezivanja ovog svijeta sa buduim u rijeima i trenucima, u ivom poimanju, koje se dotie srca. Istovremeno, ocrtava se injenica povezivanja dviju kua i dvaju ivota kao to je to i u realnosti i kao to treba da bude u islamskom ispravnom predoenju. Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo, bilo da ti duu uzmemo, Nama e se oni vratiti, i tada e Allah biti svjedok za ono to su inili no/46J. Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov doe medu njih, njima e biti pravedno presueno, nasilje im nee biti uinjeno (10/47). Oni govore: 'Xada e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"' (10/48). Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu tetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoe! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov doe - ni za tren ga nee moi ni odloiti ni ubrzati" no/49J. Reci: "Kaite vi meni; ako e vas kazna Njegova nou ili danju

zadesiti, zato je onda pouruju mnogoboci? oo;5oJ. Zar ete tek onda kad se dogodi - u nju povjerovati? Zar tek tada, a ranije ste je pourivali?" oo/51J. Zatim e se rei onima koji su se prema sebi ogrijeili: Iskusite patnju vjenu; zar se kanjavate vie nego to ste zasluili?" oo/52J. Oni te zapitkuju: Da li je istina da e ono biti?" Reci: 1est, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi neete moi umai!" oo/53J. Kada bi nevjernik imao sve ono to na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo da se otkupi. A kada oni doive patnju, sakrie tugu, i bie im po pravdi presueno, nee im se uiniti naao oo/54J. 187

Ovaj osvrt poinje zakljukom da se svi ljudi vraaju Allahu i odgovaraju za svoja djela, bilo da su se desila u toku ivota Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) - a ime je on bio zaduen da ih saopi- ili da se desila nakon njegove smtri. I u jednom i u drugom sluaju povratak je kod Allaha. On je svjedok za sve to oni urade u prisustvu Vjerovjesnika (alejhi' sselam) , u toku njegova ivota ili u njegovoj odsutnosti - poslije njegove smrti. Nita od njihovih djela ime su zadueni nee biti zagubljeno, niti e im biti oproteno zbog smrti Vjerovjesnika. Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo, bilo da ti duu uzmemo, Nama e se oni vratiti, i tako e Allah biti svjedok za ono to su inili 00/46). Sve stvari se odvijaju onako kako je rasporeeno, ni slovo od toga nee biti izgubljeno niti izmijenjeno zbog vanredne situacije i uvjeta, nego e svaki narod oekivat dok im ne doe njihov poslanik koji e ih upozoriti i objasniti im. Time e oni ispuniti svoja prava koja je Allah preuzeo na sebe, da On nee kazniti nijedan narod dok mu ne bude dostavljeno poslanstvo i dok mu ne bude objanjeno. Tek tada e im se sudit pravedno prema onome kako su odgovorili vjerovjesniku (alejhi' sselam) na njegov poziv. Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov doe meu njih, njima e biti pravedno presueno, nasilje im nee biti uinjeno oo/47). Da se zadrimo na ova dva ajeta pred injenicom Boanstva i klanjanja, na em u je koncentrirano islamsko poimanje u cjelini. Kur' anski metod to i potvruje svakom prilikom i na razne naine. Vjerovjesnik u (alejhi' s-selam) se kae da pitanje ove vjere kao i pitanje. naroda kojemu se govori o toj vjeri pripada Allahu, a njemu ne pripada nita od toga. Njegova je uloga u tome samo da saopi. Sve ostalo to stoji iza toga pripada Allahu. Njegov rok je odreen, a on ne moe

sagledati kraj naroda koji ga nagoni u la, koji ga odbija i uznemirava. Nije neminovno da mu Allah pokae njihov kraj niti kakva e ih kaznu zadesiti. To pripada samo Allahu (Uzvienom) . Njegova je dunost, a tako i svakog drugog poslanika, da prenosi saopenje, a onda Vjerovjesnik produuje, ovo pitanje u cjelini preputa Allahu, kako bi svaki ovjek znao svoje podruje i kako ne bi pourivali Allahovu odredbu moliocu, bez obzira koliko njihovo traenje i dova trajala i bez obzira koliko oni bili u tome izloeni patnji. Oni govore: '1{ada e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite!" (10/48). 188

Oni su pitali sa izazovom i insisitiranjem traei da im se zavri ono to im je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) o be a o, a to je provoenje nad njima Allahove odredbe kao to je Allah zavrio i sa narodima kojima su dolazili vjerovjesnici, a oni ih nagonili u la. Allah je te narode kaznio, nato je uslijedio odgovor: Reci: ''Sam od sebe ne mogu nikakvu tetu otklonuti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoe! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov doe - ni za tren ga nee moi ni odloiti ni ubrzati oo/49). Ako Vjerovjesnik (alejhi' -s-selam) ne moe sebi nanijeti tetu ni uiniti bilo kakvu korist, onda on, ni u kom sluaju, ne moe njima nanijeti tetu niti uiniti korist. ( Ovdje se prvo spominje teta, mada je nareeno da se govori o sebi, ali poto oni pouruju tetu, to odgovara da se ovdje prvo spomene teta. Na drugom mjestu u suri E'l - E'araf prvo je spomenuta korist, kad se govorilo o slinoj situaciji, jer vie odgovara da se to trai za sebe. Tu se kae: A da znam pronicati u tajne, stekao bih ... mnogo dobra, a zlo bi bilo daleko od mene (7/IBBJ. Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu tetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoe" oo/49). Prema tome ovo pitanje pripada Allahu. On ostvaruje svoje obeanje i kaznu kada On hoe. Prema zakonu, koji se ne mijenja, svaki narod ima svoj kraj. Kada doe taj kraj, oni ga ne mogu otkloniti niti ubrzati ni za jedan as. Svaki narod ima konac, i kad konac njegov doe - ni za tren ga nee

moi odloiti ni ubrzati oo/49). Ovaj kraj zavrava katkad primijeenim propadanjem kada dolazi do upanja iz korijena, kao to se desilo sa nekim minulim narodima. A katkada zavrava moralnim propadanjem, porazom i gubljenjem, kao to se desilo sa nekim narodima koji se nakon izvjesnog vremena vraaju u ivot ili propadaju zauvijek, rasipaju se i gube svoju osobenost, to dovodi do raspadanja tog naroda, makar i ostali pojedinci. Sve se to odvija prema Allahovu zakonu koji se ne mijenja, koji nije sluajan niti se deava nepromiljeno, koji se odvija bez nasilja i privilegija. Narodi koji se pridravaju uzroka ivota, oni ive, a narodi koji odstupaju od tih uzroka, oni slabe, raspadaju se ili umiru. Sve ovisi o veliini njihovih devijacija. Za muslimanski Ummet je predvieno da e osigurati svoj ivot slijedei svoga Vjerovjesnika, jer Vjerovjesnik ih poziva onome to e ih oivljavati i dati im da ive. To se ostvaruje ne samo vjerovanjem, nego radom kojeg 189

je predvidila ova vjera za razne faze ivota i sa ivotom sukladno ovom programu kojeg je propisao Allah, zakonu kojeg je On objavio i vrijednostima koje je odredio. U protivnom i njima e doi kraj sukladno Allahovu zakonu. Njih ovdje uurbano dotie kontekst i prenosi ih iz situacije ovjeka koji pita, ismijava i izaziva u situaciju kojom se prijeti, koja ih moe iznenaditi u svakom momentu dana i noi: Reci: "Kaite vi meni; ako e vas kazna Negova nou ili danju zadesiti, zato je onda pouruju mnogoboci?" ao;5oJ. Ova neviena kazna o kojoj se ne zna ni mjesto gdje e se dogoditi ni vrijeme kada e se dogoditi, ona moe da se dogodi dok vi spavate ili u toku danja dok ste budni, kada vam nee koristiti otrenjenje da je odbijete. ta je to na emu insitiraju grijenici da se ubrza kazna? To je kazna u kojoj za njih nema nikakva dobra u tom ubrzanju. I dok su oni iznenaeni ovim pitanjem koje prenosi njihove osjeaje ka poimanju opasnosti i njenom oekivanju, slijedei ajet e ih iznenaditi sa stvarnim dogaanjem, a dogaaj se jo nije zbio. Kur' ansko poimanje to ocrtava, kao da je zbilja, prekriva im osjeaje i dotie savjest. Zar e te tek onda kad se dogodi - u nju povjerovati? Zar tek tada, a ranije ste je pourivali? oo/51). Kao da se to zbilo i kao da su oni u to vjerovali i kao da meusobno razgovaraju ovako rasplakano o sceni koja se dogaa i kojoj oni prisustvuju! Ova trenutana scena zavrava rijeima: Zatim e se rei onima koji su se prema sebi ogrijeili: '1skusute patnju

vjenu; zar se kanjavate vie nego to ste zasluili?" (J0/52). Tako se nalazimo sa kontekstom na mjestu polaganja rauna i kazne, a maloprije smo bili sa pasusima koji se odnose na ovaj svijet gdje primjeujemo da se Allah obraa Vjerovjesniku i govori o ovoj sudbini. Poslijednji dio ove cjeline je upuivanje pitanja ljudi Resulullahu. Da li je ova prijetnja istinita? Zapitkuj u, a tresu se iznutra zbog onoga to hoe pouzdano da saznaju, a uto nisu uvjereni. Odgovor je odluan, potvrdan, popraen zakletvom: 190

Oni te zapitkuju: 'Va li je istina da e ono biti?" Reci: " jest, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi neete moi umai" (I0/53). jest, Gospodara mi! (10/53). - Koji najbolje zna vrijednost Njegova Boanstva i ja se ne zaklinjem njime nesavjesno i vjerolomno, nego se zaklinjem sasvim ozbiljno i uvjerljivo! Zaista je istina, vi neete moi umai 00/53). Neete moi umai kad vas to snae, neete moi izbjei kada vam bude to obraunavano i kada budete za to kanjavani. I u vrijeme dok smo mi s njima na zemlji, dok oni pripitkuju za odgovor, kad mi najednom sa kontekstom, na nain kako to kur' anski stil prenosi i predoava, na popritu obrauna, kanjavanja i nagrade, poevi od pretpostavke i procjena. Kada bi nevjernik imao sve ono to na Zemlji postoji, sve bi on to dao samo da se otkupi oo/54). Nee mu se to primiti ak i sa pretpostavkom da to on sve ima. Ovaj ajet nije ni dovren kad - ta se pretpostavka dogaa i naredba provodi. A kada oni doive patnju, sakrie tugu (10/54). Njih je snaao strah iznenaenja! Pred njima je! Ovaj izraz ocrtava predodbu tuge i alosti koja prekriva lica, a da usta nita ne govore . . . . i bie im po pravdi prosudeno, nee im se uiniti naao 00/54). Ovdje zavrava ova scena koja je poela sa pola ajeta kao pretpostavkom a zavrava sa realnou. To se sve ostvaruje putem

kur' anskog djelotvornog pre doenja. Snani pogovor za okupljanje i polaganje rauna, druga cjelina koja odraava Mo u nekim oblastima na nebesima, Zemlji, ivotu i smrti, cjelina koja je donijeta da bi potvrdila smisao zagarantirane moi o 191

ostvarenju kazne, zatim slijedi opi poziv svim ljudima da se koriste ovim Kur'anom koji im nudi savjet, uputu i lijek. Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja e se sigurno ispuniti! - ali veina njih ne zna. On ivot i smrt daje i Njemu ete se vratiti. O, ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek za vaa srca i uputstvo i milost vjernicima. Reci: ((Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju" oo/55-58J. Eto ... , ovim odjekujuim upozorenjem Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji oo/55J, istie se da je Onaj koji gospodari svime to je na nebesima i na Zemlji, moan je da Svoju prijetnju uistinu provede, da je ne moe izbjei niko ko pokuava da je izbjegne, niti e je moi sprijeiti da se ne dogodi onaj koji pokuava da je sprijei. Allahova prijetnja e se sigurno ispuniti! - ali veina njih ne zna oo;st>J. Ne zna zbog svog neznanja, sumnje i nagonjenja u la. On ivot i smrt daje oo/56J. Onaj koji gospodari ivotom i smrti, On gospodari povratkom i obraunom. Njemu ete se vratiti oo!56J. To je brzi pogovor za brzo potvrivanje nakon ovog djelotvornog iznoenja. Poslije toga uslijedio je opi apel upuen ovjeanstvu. O ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg, lijek za vaa srca i uputsvo i milost vjernicima oo/57). To vam je dolo u ovoj Knjizi u koju sumnjate, doao vam je savjet od Gospodara vaeg . Nije to izmiljena neka knjiga. Ono to je u njoj nije ljudski produkt. Doao vam je savjet da vam oivi vaa srca, da izlijei vae grudi i oslobodi ih izmiljotina i bajki koje su ih ispunile, odstrani sumnju

koja dominira vaim grudima, skretanje koje unosi bolest i nemir koji uznemirava srca. Dola je da obilato izlije na grudi istotu, zdravlje, sigurnost, smirenost i spas sa vjerovanjem za onoga koga je vjerovanje uputilo na Put koji spaja i milost koja odvodi od zablude i kazne. Reci: ((Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju" rw/58J. Zbog ove dobrote koju je Allah spustio na svoje robove, zbog ove milosti koju je On na njih izlio putem vjerovanja, zbog toga neka se oni vesele i raspolae. Ovo i zasluuje raspoloenje i veselje, a ne bogatstvo niti 192

ponude ovog ivota. To je neto vie, ono to oslobaa ovjeka od stega zemaljskih pohlepa i prolaznih ponuda i ini ove ponude slugama ivota, a ne da se njima slui, to jeste neto to ovjeka postavlja iznad njih. On ih slua ali ne kao rob koji im robuje. Islam ne omalovaava ponude ovosvjetskog ivota pa da ih ljudi napuste i prelaze u askete, nego ih islam odmjerava pravom mjerom u tom smislu da bi ih ljudi uivali, da bi bili slobodne volje i odrijeene ruke i teili neemu to je uzvienije od ovih ponuda, iji su horizonti daleko iznad svijeta na Zemlji. To je vjerovanje koje je istovremeno i uivanje i rad i izvrenje djela sukladno zahtjevima vjerovanja. To je cilj, a ovaj svijet, poslije toga, postaje njihovo vlasnitvo, a ne gospodar nad njima. Ukbe ibni Velid prenosi od Safvana ibni Amra da je uo Ejfea Ibni Abdullaha Kelaija kako govori: Kada je donijet hara iz Iraka drugom halifi Omer u (neka je Allah zadovoljan njime) , izaao je Omer i njegov osloboeni rob da prebroje deve. Omer prebrojava deve kad tamo vie deva nego to ih je trebalo biti. Omer tada ree: "Hvala Allahu Uzvienom!", a njegov osloboeni rob: "Ovo je, tako mi Boga, zahvaljujui Allahu, Njegovoj dobroti i milosti." "Nisi tano rekao", dodade Omer, "o tome Allah Uzvieni kae: Reci: "Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju oo;sl!) . Ovako su prve grupe muslimana gledale na cijenu ivota. Smatrali su da je prva dobrota i prva milost savjet i uputa koja im je dola od Allaha. Medutim, bogtstvo i sama pobjeda slijede poslije toga, pa im je otuda i stizala pomo i imetak sakup ljan sa svih strana. To bogatstvo njih je trailo. Smjer ovog Ummeta je jasan. To je smjer koga im je ovaj Kur'an propisao.

U panaanjima muslimana prvog stoljea bio je upravo ovaj smjer, to je taj put. Materijalna opskrba i materijalne vrijednosti nije ono to odreduje poloaj ljudi na Zemlji, u ivotu na ovom svijetu, bez poloaja na onom svijetu. Materijalna opskrba, materijalne olakice i materijalne vrijednosti mogu ponekad postati uzroci potekoe ovjeku ne samo na onom svijetu, nego i na ovom realnom svijetu, kao to primjeujemo danas u materijalnoj civilizaciji koja se meusobno gloi. Moraju postojati druge vrijednosti koje dominiraju ljudskim ivotom. Te druge vrijednosti su one koje omoguavaju da daju i materijalnu opskrbu i materijalne olakice ije su vrijednosti u ivotu na ovom svijetu, a ta druga vrijednost istovremeno omoguava da se iz tih 193

materijalnih olakica i vrijednosti ostvare i materijalna srea m1r ovjeanstva. Program koji vlada ivotom izvjesne grupe ljudi je program koji definira materijalne i opskrbne vrijednosti u ivotu ljudi. Taj program ini istovremeno i element sree i element nesree i tegobe, ini ponekad da ovjeanstvo napreduje, ali ponekad i da vodi rasulu. Zbog toga se ovdje radi o koncentraciji na vrijednosti ove vjere u ivotu ljudi. O, ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek za vaa srca i uputstvo i milost vjernicima. Reci: "Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju"' oo!S7-58J. Iz ovoga proistie da su oni koji su se susreli prvi put sa Kur'anom spoznali ovu visoku vrijednost jer Omer (neka je Allah zadovoljan njime) kae o imetku i stoci: "Nije to ono to Allah (Uzvieni) kae." Reci: "Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju (10/58). Omer (Bog mu se smilovao) dobro je poznavao vjeru. Znao je da su Allahovo dobro i Njegova milost predstvljeni u prvom redu u onome to im je Allah poslao: savjetu od njihova Gospodara, lijeku za ono to je u njihovim grudima, uputi i milosti vjernicima, a ne u imetku, devama i opskrbi koje oni sakupljaju.

Ovi prvi muslimani upoznali su vrijednost dalekog pomaka kojeg im je uinila ova vjera, pomaka iz moralnog pada dahilijjeta u kojem su ivjeli. To je zaista veliki skok u poredenju sa dahilijjetom svakog vremena i svakog mjesta21 medu koje spada i dahilijjet dvadesetog stoljea.22 Osnovni skok koji je predstavljen u ovoj vjeri je osloboenje ljudi od robovanja ljudima, njihovo osloboenje od ovog robovanja i usmjerenje da se klanjaju samo Allahu, zatim da uspostave svoj cjelokupni ivot na ravni ove slobode koja e im uzdii sva njihova poimanja, njihove vrijednosti i etika ponaanja, pretvoriti njihov cjelokupni ivot robovanja u ivot pune slobode. Me' alim u fi-t-tariq poglavlje Nkletu Beide. 22 Vidi El-Islam we-1-dahilijje od Mewdudija i Dahilijjetu-lqarnil irin od Muhammeda Qutba. 194

Zatim dolazi materijalna opskrba i olakice materijalno osnaenje koje slijedi ovu slobodu, kao to se dogodilo u historiji muslimanskog drutva koje je ruilo sve paganizme oko sebe i hegemoniju tradicionalne vlasti na Zemlji i povelo ovjeanstvo ka Allahu da na taj nain trae uivanja u Allahovoj dobroti. Svi oni koji koncentriraju svu svoju panju na materijalne vrijednosti i materijalnu proizvodnju, a zanemaruju osnovne velike vrijednosti, oni su neprijatelji ovjeanstva, oni ne ele ovjeanstvu da se uzdigne iznad nivoa ivotinje i njenih prohtjeva. Oni ne dozvoljavaju slobodan poziv nego svoje snage usmjeravaju na dokidanju vjernikih vrijednosti, da dokinu vjeru za koju su vezana ljudska srca, a to je daleko iznad animalnih prohtjeva, srca koja ne zanemaruju osnovne potrebe u hrani, stanu i seksu, u kojim granicama ivi i ivotinja. Ovo je stalni pokli u cilju uveliavanja materijalne vrijednosti i proizvodnje radi prisiljavanja da se ovjek time bavi, da razmilja o tome radi preobraaj a ovjeka u alatku, koji juri za ovim vrijednostima a u ovom olujnom stalnom pokliu "Proizvodnja! Proizvodnja!" zaboravalja svaku duhovnu i etiku vrijednost i gazi sve te vrijednosti. Ovaj pokli nije ist, nego je to smiljen plan radi uspostavljanja kipova kojima bi se ljudi klanjali, umjesto kipova prvog dahilijjeta, kako bi ovi kipovi imali presudnu vlast nad svim drugim vrijednostima. Kada materijalna proizvodnja postane neto poput kipa, ona drobi svijet oko sebe, a oni krue oko nje kao oko svetog kipa. Sve druge vrijednosti, sve drugo to ima neki znaaj, gazi se na putu materijalne proizvodnje, rui se etika, porodica, obraz, sloboda, sigurnost i sve druo.

Bilo ta da se suprotstavi obilnosti proizvodnje, treba da bude uniteno. Sta e biti ovi gospodari i kipovi ako oni ne budu to? Nije neminovno da kip bude od kamena ili drveta, to moe da bude neto to ima vrijednost, parola ili naziv! Najvea vrijednost treba da pripada Allahovoj dobroti i Njegovoj milosti, to je predstavljeno u ovoj Uputi koja lijei grudi, oslobaa vratove ponienja i uzdie ljudsku vrijednost u ovjeku. U sjeni ove velike vrijednosti ovjek se moe koristiti Allahovom opskrbom koju On daje ljudima, industrijalizacijom koja umnoava materijalni proizvod, materijalnim olakicama koje ublauju potekoe i napore i ostalim vrijednostima o kojima dahilijjeti lupaju svim zurlama i bubnjevima. 195

Bez postojanja te visoke vrijednosti i njene dominacije, opskrba, olakice i proizvodnja postaju prokletstvo zbog koga ljudi pate, jer se to tada upotrebljava u davanje prednosti animalnim vrijednostima i opremi na raun ove visoke ljudske vrijednosti. Allah (Uzvieni) Istinu obznanjuje: O ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek za vaa srca i uputstvo i milost vjernicima (10/57). Reci: "Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju" (I0/5BJ. U okviru ovog kazivanja o vrlini Allahovoj i Njegovoj milosti predstavljenoj u savjetu, uputi i lijeku onoga to je u ljudskim grudima, dato u Objavi, kontekst se suprotstavlja paganizmu koji se zadrava na svom praktinom ivotu, ali ne sukladno Objavi od Allaha, nego sukladno ljudskim eljama, strastima, neprijateljstvu protiv nadlenosti Allaha (Uzvienog) , donoenju naredbe o dozvoli onoga to je zabranjeno i zabrani onoga to je dozvoljeno od Allahove opskrbe. Reci: 'Kaite vi meni, zatu jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu doputenom ?" Reci: "Da li vam je prosuivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu lai iznosite?" I ta misle oni koji o Allahu iznose lai, ta e na Sudnjem danu biti? Allah je doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali veina njih ne zahvaljuju (I0/5'N)()J. ta vi mislite o Allahovoj opskrbi koju vam je On dao, o svemu to je dolo od Allaha sa Njegova visoka poloaja ta vi mislite o ovoj opskrbi koju vam je Allah dao da postupate s njom sukladno Njegovu doputenju i

zakonu? A vi sasvim proizvoljno zabranjujete sami sebi, a dozvoljavate neto bez Allahovog odobrenja. Zabrana i dozvola su ozakonjene! Ozakonjenje je presudno. Prosudivanje pripada Boanstvu, a vi to sobom radite. Da li vam je prosuivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu lai iznosite? (10/59J. To je pitanje koje se ponavlja na vie mjesta u Kur'anu ime se s vremena na vrijeme upozorava dahilijjet jer je to znaajno pitanje koje 196

slijedi odmah iza svjedoenja da nema drugog Boga osim Allaha, zapravo ona mora biti praktino primijenjena u ivotnoj stvarnosti. To je priznavanje da je Allah Stvoritelj i Skrbnik, da je Allah Gospodar kome se ljudi klanjaju, da je On taj koji upravlja i sudi o svim pitanjima svih ljudi. Stoga je i naredba o ovoj opskrbi koju Allah daje ovjeanstvu, da ona obuhvata sve to im stie bilo sa nebesa bilo iz Zemlje. Arapi pagani priznavali su postojanje Allaha (Uzvienoga) priznavali su da je On Stvoritelj i Skrbnik! Neto slino kao to danas priznaju ljudi koji za sebe kau da su "muslimani!" Pa i poslije tog priznavanja oni su zabranjivali ili dozvoljavli sami po sebi, u okviru onoga to im je Allah dao, isto kao to to danas ine ljudi koji sebe nazivaju muslimanima. Ovaj Kur' an suoava ih ovom proturjenou u onome to oni priznaju da postoji Allah, da je on Stvoritelj i Skrbnik, s jedne strane, a s druge strane u svom ivotu pridruuju Boanstvo, ne Allahu, nego neem to je predstvaljeno u zakonu koji je donio neko od njih. To je isturena proturijenost koja nosi peat politeizma, kao to e nositi taj peat svaki onaj koji pada u ovu proturjenost, bilo danas, sutra ili do kraja ovog svijeta, bez obzira na razliku u imenima ili parolama. Islam je realna injenica, a ne samo ime. Arapi politeisti smatrali su isto onako kao to smatraju neki ljudi koji danas sebe nazivaju "muslimanima" da to to oni primjenjuju - da je neto zabranjeno ili dozvoljeno - da im je to Allah dozvolio ili, kako to oni kau, dozvolio im je Allahov Zakon. U suri El-En'am navedena je njihova tvrdnja da je ovo to oni zabranjuju i to dozvoljavaju Allah propisao. Ovo je izraeno u rijeima

Uzvienoga: Oni govore: Ova i ova stoka i ti i ti zemljaski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvoljavamo, tvrde oni-, a ove i ove kamile je zabranjeno jahati. Ima stoke prilikom ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmiljajui o Njemu lai. A on e ih sigurno zbog onoga to izmiljaju kazniti (6/138). A oni govore: Allah je htio to i to, a nije htio to i to, izmiljaju o Allahu, isto onako kao to ljudi danas tvrde o sebi da su "muslimani" pa donose zakone sami po sebi govorei: ovo je Allahov Zakon. Allah ih ovdje suoava sa izmiljotinom i lai, a onda ih pita: ta mislite vi o vaem Gospodaru na Sudnjem danu, a vi tako izmiljate lai o Njemu? 197

I ta misle oni koji o Allahu iznose lai, ta e na Sudnjem danu biti? (10/60). Ovdje je upotrijebljeno tree lice da bi obuhvatilo sve one koji o Allahu lai iznose i sve ih tu nie i pita ta oni misle. O, alosti! ta misle oni ta e biti s njima na Sudnjem danu! To je pitanje pred kojim se tope ak i kruti, vrsti brjegovi. Allah je dosita neizmjeno dobar prema ljudima , ali veina njih ne zahvaljuje oo/60). Allah ini dobro ljudima opskrbljujui ih ovom materijom, Allah je postavio Kosmos radi njih i dao im mogunost da spoznaju izvore i zakone koji dominiraju ovim izvorima, dao im mogunost i da spoznaju raznovrsnost u oblicima, da analiziraju i spajaju materije radi formiranja ovih oblika. Sve to je u Kosmosu i u ljudima - sve je to Allahova opskrba. Allah ini dobro ljudima i nakon toga Svojom opskrbom, dobrotom i milou koju je dao u svom programu kao Uputu ljudima i lijek za ono to je u njihovim grudima kako bi uputio ljude zdravom i ispravnom programu ivota one koji to primjenjuju kako valja, primjenjuju svoju ljudsku mo i snagu, osjeaje i smjerove i one koji to usklauju sa dobrom ovog i onog svijeta, usklauju izmeu svoje prirode i prirode Kosmosa, oni koji ive u tome i sarauju sa time. 23 Meutim, mnogi ljudi nisu zahvalni na ovoj opskrbi, odvajaju se od Njegova programa i Zakona pa zahvaljuju drugima, a ne Njemu, a onda, na kraju, osjeaju potekoe zbog toga jer se ne koriste onim to je lijek za bolesti u njihovim grudima.

Ovo je udan izraz o dubokoj istini. Izraz da je Kur' an lijek za ono to je u grudima ovjeka. U punom smislu znaenja rijei lijek. Taj lijek kola u srcima poput stvarnog lijeka u bolesnom tijelu, budei ih udnom tajnom snagom. Kola u njima sa svojim usmjeravanjima koja bude prirodne aparate prijema, pa se potresu, otvore, prime i usliaju. Kola u njima sa svojim regulatorima i zakonima koji obuhvataju najmanji mogui kontakt i trenje izmeu ljudskih grupa u svakodnevnom ivotu, kola u njima inspiriui smirenosti koja nalazi mjesto u srcima prema Allahu, pravdi kod nagrade ili kazne, pobjedi dobra i lijepa kraja. V. Me'alimu fi't-tariq poglavlje eratun kewnijetun i Haze-d-din poglavlje Menhediun muteferidun. 198

To je tekst koji izaziva brojno gomilanje, jedno za drugim, koje nude razna znaenja i dokazi u toj mjeri da je jezik ovjeka nesposoban da to iznese i predoi. Oni su nezahvalni. A Allah ima uvida u sve tajne. On je obuhvatio Svojim znanjem sve sakriveno i sve javno. On je taj iz ijeg se znanja nita ne gubi, niti ima ita a da nije Njemu dostupno, bilo ono kao atom na Zemlji ili na nebesima. Ovo je novi doticaj osjeaja i savjesti da bi se iz tog doticaja prelo na smirenost Vjerovjesnika (alejhi's-selam) i onih koji su s njim u njegovoj zatiti i tienitvu. Njima nee natetiti oni koji nagone u la, oni koji pored Allaha uzimaju sebi druge za Boanstvo, oni koji se pridravaju iluzija. to god ti vano inio, i to god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nije nita skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u Knjizi jasnoj. I neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju Allahovi tienici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i la ovom i na onom svijetu, - Allahove rijei niko ne moe izmijeniti - to e, zaista, veliki uspjeh biti. Neka te ne aloste besjede njihove! Uistinu, sve pripada Allahu; On sve uje i sve zna. U Allahovoj vlasti su svi na nebesima i na Zemlji. A oni koji se pored Allaha boanstvima klanjaju, povode se samo za pretpostavkama i samo uobraavaju. On vam je dao no da u njoj poinak imate, a dan da gledate. To su dokazi za ljude koji uju oo;6J.07J. Osjeaji su vezani za Allaha kako ih je predstavio prvi ajet u ovom

kontekstu: to god ti vano inio, i to god iz Kur'ana kazivao i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate oo/6JJ to je i smirujui i zaplaujui osjeaj drueljubiv ali zastraujui. Kako ovo ljudsko stvorenje, dok se bavi nekim svojim poslom, osjea da je Allah s njim, da On primjeuje njegove poslove, Allah sa Svojom veliinom, snagom i moi, Allah Stvoritelj ovog Kosmosa nad kojim On bdije, Onaj koji upravlja Kosmosom, onim to je uzvieno u Kosmosu kao i onim to je siuno u njemu. Allah je svugdje s ovim ljudskim stvorenjem. Pa i atom 199

koji luta u Kosmosu i njega Allah titi, uva i vodi rauna o njemu. To je zadivljujui osjeaj, ali istovremeno i umirujui. Ovaj atom koji luta nije preputen samom sebi u Kosmosu, nije ostao bez zatite, pomoi i tienosti, s njim je Allah. to god ti vano inio i to god iz Kur'ana kazivao i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate oo/61). Ova sveobuhvatnost se ne odnosi samo na znanje nego se odnosi i na zatitu i kontrolu. Gospodaru tvome nije nita skriveno ni na Zemlji ni na nebu ni koliko trun jedan, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u Knjizi jasnoj oo/61). Mata pliva sa atomima koji takoer plivaju po Zemlji i nebesima, a s njima Allahovo znanje, znanje o svemu to je manje ili vee od atoma. Ljudska svijest treperi as sa uivanjem, as sa strahom, a srca postaju skruena zbog veliine i bogobojaznosti, ak umiruju vjerovanje veliinom i strahom. Srce koje je uznemireno, tjei se pribliavanjem Allahu. U sjeni ovog druenja i smirenja ovom blizinom uslijedio je snani oglas: Neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju Allahovi tienici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu - Allahove rijei niko ne moe izmijeniti - to e, zaista, veliki uspjeh biti 00/6U4J. Kako da se boje Allahovi tienici ili da tuguju, a Allah je s njima svakog trena u svakom poslu, kretanju ili mirovanju? Kako to, a oni su Allahovi tienici, oni koji vjeruju u Allaha, bogobojazni, koji znaju da su kontrolirani od strane Allaha i u javnosti i u tajnosti?

. . . oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali oo/63) . . kako da se plae i d a tuguju, a oni su u kontaktu sa Allahom jer su oni Njegovi tienici, pa onda zato da tuguju i od koga da se boje? Veselje i radost pripadaju njima i na ovom i na buduem svijetu. To je istinito obeanje u kome nema promjene. U Allahovim rijeima nema izmjene: ... to e, zaista, veliki usjeh biti (10/64J. Allahovi tienici o kojima se u kontekstu ovdje govori su vjernici istinitog vjerovanja, koji se Allaha boje istinitim bojanjem. hnan je ono to se ustalilo u srcu i to ga je djelo potvrdilo. Djelo - to je provoenje onoga 200

to je Allah naredio i klonjenje onoga to je Allah zabranio. Ovako treba da shvatimo znaenje Allahova tienitva, a ne kao to to shvaaju iroki slojevi, da su glupaci i zalutali oni koji se nazivaju tienicima. U sjeni ove panje i zatite AHabovih tienika govori se Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , a on je prvi tienik, rijeima to ga umiruju u odnosu na one koji pokuavaju zavesti u la, koji izmiljaju i koji su u to vrijeme bili uglednici i monici: Neka te ne aloste besjede njihove! Uistinu, sva mo pripada Allahu; On sve uje i sve zna oo/65J. Samo Allahu pripada ta uzvienost, ona se ne pridodaje Poslaniku i vjernicima kao na drugim mjestima, jer kontest iznosi Allahovu zatitu Njegovih tienika i otuda samo Njemu pripada mo. Mo u osnovi pripada samo Allahu, a Poslanik i vjernici koriste se Njegovom moi da bi time potvrdili da ta mo ne pripada nikome od ljudi, ni umiljenim kurejevikim politeistima jer i oni ulaze u taj svijet. Vjerovjesnik (alejhi' sselam) je u Allahovoj zatiti koja se protee na Allahove tienike pa otuda neka se ne alosti zbog onoga to oni kau. Allah je s njim. On sve uje i sve zna. uje ta oni govore, zna njihove spletke i titi svoje tienike od svega to se govori i to se spletkari. U Njegovoj moi je sve to je na nebesima i na Zemlji, i ovjek i din i melek, i grijenici i bogobojaznici. Svi monici, sva Njegova stvorenja ulaze u sastav Njegove vlasti i vlasnitva. U Allahovoj vlasti su svi na nebesima i na Zemlji fl0/66). Ovdje se upotrijebila rije "svi", a ne "sve", jer se time misli da se potvrdi da su u Njegovoj ruci i moi i bogati i moni i slabi, i tekst uzima takav smjer: A oni koji se pored Allaha boanstvinma klanjaju oo/66). A ta iluzorna

boanstva nemaju niega zajednikog sa Allahom. Oni koji se njima klanjaju nisu sigurni u svojoj tvrdnji u njihova boanstva. Povode se samo za pretpostavkama i samo uobraavaju oo/66J. Tekst se dalje zadrava na nekim oblastima moi u svemirskim scenama koje ljudi zanemaruju zbog toga to se te scene ponavljaju: On vam je dao no da u njoj poinak imate, a dan da gledate. To su dokazi za ljude koji uju oo/67). Gospodar kretnje i mirovanja koji ini da se ljudi u noi smire, a danju da gledaju, vodi ljude i oni se na taj nain kreu. On im daje vid pa 201

mogu da vide. Pridravaju se obiaja kretanja i mirovanja. On je moan i moe da titi Svoje tienike meu ljudima, a Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) i vjernici koji su s njim je u prethodnici su njegovih tienika. To su dokazi za ljude koji uju oo/67J i razmiljaju o onome to su uli. Kur' anski program mnogo koristi ko smike scene kad izlae pitanje Boanstva i klanjanja zato to je Kosmos svojim postojanjem i svojim scenama svjedok koji govori ovoj prirodi ija se loginost ne moe odbiti. Kur' anski program obraa se ljudima sa skladnosu koje imaju odnose izmeu ljudi i Kosmosa, i oni to nalaze i osjeaju u svojim ivotima. Ova no u kojoj oni nalaze smiraj, ovaj dan u kome oni gledaju dvije su kosmike pojave jako povezane sa ivotima ljudi. Ove kosmike pojave skladne su sa ivotima ljudi da ih oni mogu osjetiti makar se ti ljudi ne uputali u dublja nauna istraivanja jer ljudska unutarnja priroda shvaa ovaj Kosmos svojim skrivenim jezikom. N a ovaj nain ljudi nisu bili bez spoznaje kosmikog jezika i prije nego im je dola savremena znanost jer su oni razumjeli ovaj jezik svojim biem. Osim toga, njima se ovim Kosmosom obraa Sveznajui i Sveobavijeteni jo iz davnih stoljea. To je jezik koji se obnavlja sa obnavljanjem spoznaje, i sve to ovjek vie napreduje u spoznaji sve vie e biti sposobniji da shvati. Tada se ljudska srca otvore vjerovanju i u ove horizonte progledaju svjetlom Allaha. Izmiljanje protiv Allaha govorei o drugim boanstvima odnosi se i na neke koji kau da Allah (Uzvieni) ima dijete. Politeisti Arapi tvrdili su

da su meleki keri Boije. Kraj ove cjeline zavrava ovom vrstom politeizma i izmiljanja, a poinje dokazom u svijetu i zavrava patnjama na buduem svijetu kur' anskim metodom: Oni govore: "Allah je sebi uzeo dijete!" - Hvaljen neka je On! On ni o kom ovisan nije! Sve to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi zato nikakva dokaza nemate. Zato o Allahu govorite ono to ne znate! Reci: ((Oni koji o Allahu lai iznose nee postii ono to ele. "' Uivae kratko na ovom svijetu, a zatim e se Nama vratiti i Mi emo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato to nisu vjerovali oo/68-70J 202

Vjerovanje da Allah (Uzvieni) ima dijete je veoma primitivno vjerovanje, a nastalo je zbog pogrjenog poimanja koje ne moe da spozna i uoi veliku razliku izmeu Boanske, trajne i vjeite prirode i ljudske stvorene i prolazne prirode. Nedostatak se javlja takoder i zbog nespoznavanja mudrosti zakona po kome se odvija raanje sinova koji su prolazni, a to je prirodno dopunjenje zbog toga to se u ljudima javlja nedostatak, a to nije sluaj sa Allahom. Ljudi umiru. ivot se protee do odreenog roka i kada istekne taj rok, mudrost stvaranja predvia da se protegne ljudski rod, a dijete je sredstvo ovog protezanja. Ljudi stare i slabe, dijete nadoknauje staraku snagu mladenakom snagom, izvrava ulogu na obradi zemlje, kao to hoe Allah, pomae slaboga i staroga da bi se produio ivot. Ljudi se bore protiv onoga to ih okruuje, bore se protiv svojih neprijatelja, ljudi i ivotinja, prema tome oni osjeaju potrebu da se oslone na neto, i dijete je nablie koje bi moglo biti od pomoi u ovoj situaciji. Ljudi gomilaju sredstva koja pribavljaju sebi svojim trudom, a dijete pomae svojim trudom koji uraa plodom. Tako je i sa ostalima, a to je predvidjela mudrost Stvaraoca radi kultivisanja ove zemlje sve dok ne doe kraj i Allahova odredba. Nita od ovoga nije vezano za Allahovo Bie. On nema potrebe za produetkom niti pomoi kod starosti, nema potrebe za pomagaem niti sredstvima, nema potrebe ni za im to bi moglo pasti ili ne pasti na um ovjeku, a to bi bilo vezano za Njegovo Bie. Svrha djeteta iezava jer Boanska priroda nema potrebe ni za im

to bi bilo izvan njegove prirode, a to bi se moglo ostvariti preko djeteta. Allahova mudrost je dosudila da se ljudi raaju samo iz razloga to su oni po prirodi kratkog vijeka i to njihova priroda trai ovakvu vrstu dopunjavanja. Otuda je nuno potrebno raanje, a ne neto to bi se odvijalo nasumice. Zatim odgovor na la: Oni govore: ('Allah je sebi uzeo dijete!"' Hvaljen neka je On! On ni o kom ovisan nije! Sve to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je rw;GsJ. 203

Hvaljen neka je! (I0/6BJ Svojim Uzvienim Biem, oien je od ovakovog miljenja, razumijevanja i poimanja. On ni o kom ovisan nije! u pravom smislu ovisnosti. Nema potrebe o kojima smo mi govorili niti druge potrebe to bi ovjeku moglo pasti na um ili ne naumpasti, a to bi traili da postoji dijete, jer odreeni uvjeti dozvoljavaju odredene posljedice. Nita nije uzaludno, nita nije bez potrebe, bez svrhe i cilja. Sve to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je oo;68J. Sve je u Njegovom vlasnitvu. Otuda On (Uzvieni) nema potrebe da posjeduje neto zahvaljujui pomoi djeteta. Prema tome, dijete je u ovom sluaju suvino. Sauvaj Boe, Allahu (Uzvienom) to pripisivati. Kur'an asni ne ulazi u teoretsku polemiku o dvjema naravima Boanstva - Boanskoj i ljudskoj, a to je bila novina kod apologetiara i u drugim filozofijama, jer on dotie teme u njihovoj bliskoj realnosti, sarauje sa samim predmetom, ne sa polemikim pretpostavkama koje, najzad, ostavljaju tretiranu temu i ta polemika postaje sama sebi cilj. Kur'an se ovdje zadovoljava ovim doticajem koji govori o ljudskoj stvarnosti, njihovim potrebama za djetetom i njihovim poimanjima ove potrebe. Ta potreba ne postoji u odnosu na Allaha koji gospodari svime to je na nebesima i Zemlji da bi preko njihovih dua postigao zadovoljstvo ili umirenost bez teoretske polemike ve sa doticajem komu se priroda sa lahkoom odaziva. Zatim ih Kur'an suoava sa stvarnou, da oni ne raspolau nikaka vim jakim dokazom za ono to tvrde. Oni kau da je vlast dokaz, jer je dokaz mo, a posjednik dokaza je moan, on ima vlast. Vi za to nikakva dokaza nemate oo!68J,

nemate dokaza za ono to kaete, pa zato o Allahu govorite ono to ne znate? (I0/68). Rijei ovjeka o onome to ne zna nepotpune su i neodgovarajue, pa kako onda izgleda kada se takve rijei, izvedene bez znanja, odnose na Allaha (Uzvienoga) ? To je onda nedjelo koje prevazilazi sva nedjela. Ono se, u prvom redu, protivi istoti i veliini koju zasluuje Allah da Mu ukazuju Njegovi robovi, jer bi On bio, na taj nain, opisan prema dogaajima, nemoi i nedostatku, a Allah (Uzvieni) je daleko iznad toga. To bi bila zabluda u predstavljanju odnosa izmedu Stvoritelja i stvorenoga, iz ega izrasta zabluda kod poimanja svih odnosa izmedu ivota i ljudi i njihovih postupaka. Sve su ovo ogranci izrasli iz poimanja ovih odnosa. Sve 204

dokaze koje su proricatelji i sveenstvo proizveli radi sebe, da totemi imaju vlast, i sve to je crkva izmislila, da i ona ima vlast, nastalo je iz poimanja odnosa izmeu Allaha (Uzvienoga) i Njegovih keri meleka! Ili izmeu Allaha (Uzvienoga) i Isaa, sina Merjemina, iz veze oinstva i sinovstva, iz prie o prvom, uroenom, iskonskom grijehu iz ega je izalo pitanje priznavanja (grijeha) , zatim iz pitanja posredovanja, od strane crkve, Mesiha da povezuje ljude sa ocem Isusovim (po njihovoj tvrdnji) , i tako dalje, sve do asa kada se u prvom krugu javlja prva smutnja i nered u poimanju odnosa izmeu Stvoritelja i stvorenoga, pa je dolo do grijeenja i u svim ostalim krugovima u ivotu ovjeka. Ovdje se ne radi o pitanju koje se odnosi samo na puku neispravnost u dogmatskom poimanju, nego je to pitanje ivota u cjelini. Svo se neprijateljstvo koje se dogodilo izmeu crkve, nauke i razuma zavrilo na tome da se drutvo, oslobaajui se od crkvenih dokaza, oslobodilo i od samih vjerskih dokaza. Sve je to proistekla iz prvog sluaja, sluaja smutnje i nereda u poimanju odnosa izmeu Allaha i Njegova stvorenja. Ono sa sobom povlai brojna zla od ega pati cjelokupno ovjeanstvo ije se nesree odraavaju i u materijalnom hodu i drugim nesreama koje stoje iza toga. Tenja islamske doktrine usmjerena je da uzdigne ove odnose u cjelini, u to nema sumnje. Allah je iskonski Stvaralac, Vjeiti, Njemu ne treba dijete. Odnosi izmeu Njega i svih ljudi su na ravni odnosa Stvoritelja i Njegovog stvorenja, bez izuzetka. Kosmos, ivot i ivljenje imaju zakone po kojima se to odvija. Tu ne moe doi do izmjene niti davanja privilegije. Ko slijedi ove zakone spaen je i uspio je. Ko se odvoji od tih zakona

zalutao je i gubitnik je. Svi ljudi u tome su potpuno jednaki. Svi se oni Allahu vraaju. Tamo nema ni zagovornika ni nekakva boanstva. Svi e oni doi na Sudnji dan pojedinano. Svaka e osoba imati ono to je uradila. Tvoj Gospodar nee nikome initi nepravdu. Jednostavna i jasna doktrina. Ona ne dozvoljava nikakav prostor za iskvarena objanjenja, ne povija se niti odstupa sa srcem u nekakve staze i padine, niti se penje u oblake i magle. Zatim, svi e stati podjednako pred Allaha. Svima e se obraati po zakonu. Svi su oni zadueni time. Svi oni imaju i uvare za to. Time e biti uspostavljeni odnosi izmeu ljudi kao rezultat pravilnog uspostavljanja odnosa izmeu njih i Allaha. Reci: "Oni koji o Allahu lai iznose, nee postii ono to ele oo/69). 205

Nee ih spasiti nikakav spasitelj. Nee biti spaeni ni u tjesnacu ni na irokom putu, nee biti spaeni na ovom, niti buduem svijetu. Pravi spas je ono to izrasta iz slijeenja ispravnih Allah ovih zakona koji vode ka dobru, podizanju ovjeanstva i ozdravljenju drutva , razvoju ivota i usmjeravanju naprijed. Nije to samo materijalna proizvodnja koju prati ruenje ljudske vrijednosti i srozavanje ovjeka na nivo ivotinje. To je formalni spas, privremeni uspjeh koji je odstupio od linije progresa koji vodi ovjeanstvo najdaljem savrenstvu koje mu njegova priroda dozvoljava.

Uivae kratko na ovom svijetu, a zatim e se Nama vratiti i Mi emo dati da iskuse nesnosnu patnju zato to nisu vjerovali oo/70J. isto uivanje je kratkorono. To kratko uivanje je presjeeno jer ne dostie odgovarajue uivanje na buduem svijetu. Takvo uivanje popraeno je nesnosnom patnjom, plodom skretanja sa kosmikog Allahovog Puta koji vodi visokom i dostojnom uivanju. 206

Kai im povijest o Nuhu! Kada on ree narodu svome: ((0, narode moj, ako vam je dodijao moj boravak meu vama i moje opominjanje Allahovim

dokazima, - a ja se stalno uzdam u Allaha -, onda se, zajedno sa boanstvima svojim, odluite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvrite i ne odgaajte! (10/71). 208

A ako glave okrenete - pa, ja od vas nikakvu nagradu ne traim, mene e Allah nagraditi, meni je nareeno da budem musliman oo!72J. Ali, nazvae ga lacem, pa Mi u ladi njega i one koji bijahu uz njega spasismo i namjesnicima ih uinismo, a one koji dokaze Nae nisu priznavali potopismo, pa pogledaj kako su zavrili oni koji se na opomene nisu osvrtali! (l0/73). Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da vjeruju u ono to prije nisu priznavali. Tako Mi peatimo srca onih koji u zlu prelaze svaku mjeru (10/74J. Zatim smo, poslije njih, MU5aa i Harana poslali sa udima Naim faraonu i glaveinama njegovim, ali su se oni uzoholili - a bio je to grijean narod: (10/75J kada im je od Nas dola Istina, rekli su: "Ovo je zaista prava arolija!" (10/76). "Zar za Istinu koja vam je dola kaete da je arolija ?" - ree MUsa -, "a arobnjaci nee nikad uspjeti!" (10/77). A oni rekoe: "Zar si doao da nas odvrati od onoga na emu smo zatekli pretke nae, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E, neemo mi vama dvojici vjerovati!" (10/78J. I faraon ree: "Dovedite mi sve vjete arobnjake!" (I0/79J. I kad arobnjaci dodoe, Musa im ree: "Bacite to imate da bacite!" (10/80). I kad oni bacie, M tisa uzviknu: "Ono to ste priredili arolija je! Allah e je unititi, jer Allah ne doputa da djelo pokvarenjaka uspije, (10/81) Allah e Svojom moi Istinu utvrditi, makar to e to nevjernicima

krivo biti!" oo!B2J. I ne povjerova MUsau niko, osim malo njih iz naroda faraonova, iz straha da ih faraon i glaveine njegove ne ponu zlostavljati, - a faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevrio (10/83J. I MUsa ree: "0, narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!" oo/84J. "U Allaha se uzdamo!" - rekoe oni. "Gospodaru na, ne uini da zbog nas dodu u iskuenje ljudi koji nasilje ine, (10/BSJ 209

i spasi nas, milou Svojom, od naroda koji ne vjeruje!" 00/86). I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: "U Misiru narodu svome kue izgradite i bogomoljama ih uinite i u njima molitve obavljajte! A ti obraduj vjernike/" fi0/87). I Masa ree: "Gospodaru na! Ti si dao faraonu i glaveinama njegovim bogatstva da u raskoi ive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s Puta Tvoga! Gospodaru na, uniti bogatstva njihova i zapeati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne doive patnju nesnosnu/" f10/88J. 'Vsliena je molba vaa!" - ree On -, "a vas dvojica na Pravom Putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!" f10!89J. I mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progonei ih ni krive ni dune. A on, kad se poe daviti. uzviknu: 1a vjerujem da nema Boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!" oo/90J. "Zar sada, a prije si neposluan bio i razdor sijao?! oo!9IJ. Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pouan primjer onima poslije tebe, - ali mnogi ljudi su ravnoduni prema Naim poukama oo/92J. I Mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek kad im je dolo pravo saznanje, oni su se u miljenju razili. A Gospodar tvoj e im sigurno na Sudnjem danu presuditi o onome u emu su se razilazili oo/93). Ako sumnja u ono to ti objavljujemo, upitaj one koji itaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji fi0/94). I ne budi nikako od onih koji Allahove dokaze ne priznanju, da ne bi

bio izgubljen oo;9sJ. A oni na kojima se ispuni Rije Gospodara tvoga zaista nee vjerovati, (10/96) makar im doli svi dokazi, sve dok ne doive patnju nesnosnu (10/97). Zato nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda ]unusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u ivotu na ovom svijetu otklonili i ivot mu jo izvjesno vrijeme produiti? (l0/98). 210

Da Gospodar tvoj hoe, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zato onda ti da nagoni ljude da budu vjernici? oo/99). Nijedan ovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On kanjava one koji nee da razmisle no;zooJ. Reci : "Posmatrajte ono to je na nebesima i na Zemlji!" -A ni od kakve koristi nee biti dokazi i opomene narodu koji nee da vjeruje r10110V. Zar oni ekaju da ih snae neto slino onome to je snalo one koji su prije njih bili i nestali? Reci: ('Pa ekajte, i ja u s vama ekati!" oo1102J. Poslije smo spasavali poslanike Nae i one koji su vjerovali. Eto tako, dunost je Naa da spasimo vjernike oo/I03J. Ranije je u ovoj suri ukazano na prole narode i kakva je bila poslijedica njihovog nagonjenja u la njihovih poslanika, i injenjem namjesnicima drugih iza njih da bi bili provjereni: Mi smo drevne narode prije vas u nita vali zato to nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da vjeruju. Tako Mi kanjavamo narod nevjerniki. Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako ete postupiti (10/13-14). Takoer je bilo rijei da svaki narod ima svog poslanika i on, kada bi dolazio, postupio bi prema njima pravedno: Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov doe meu njih, njima e biti pravedno prosueno, nasilje im nee biti uinjeno (10/47). Kontekst u nastavku podrobno govori o ova dva nagovjetaja i iznosi jedan dio kazivanja o Nuhu sa njegovim narodom, a zatim i kazivanja Mtisaa sa faraonom i njegovim narodom, u kojima dolazi do izraaja poslijedica ugonjenja u la i ono ta se deava sa jednim narodom kada mu doe njegov poslanik, saopi im poslanstvo i

upozori na poslijedicu suprotstavljanja tom poslanstvu. Ovdje dolazi i do kraeg ukazivanja na sluaj o Jtinusu kada je njegov narod poeo vjerovati nakon to ga umalo nije snala kazna koja je od tog naroda odstranjena i taj narod se spasio kazne zahvaljujui vjerovanju. To je jedan doticaj, koji ukraava vjerovanje onima koji ugone u la; moda e se oni pribojati kazne kojom bivaju upozoreni i ija kazna nee biti kao to je bila kazna Nuhova i Mtisaova naroda, koji su upropateni. Ova prola cjelina zavrila je obavezom Vjerovjesniku (alejhi' sselam) da iznese kakva e biti poslijedica onih koji izmiljaju na Allaha svakojake lai i pripisuju Mu druga boanstva: Reci: "Oni koji o Allahu lai 21 1

iznose nee postii ono to ele. Uivae kratko na ovom svijetu, a zatim e se Nam vratiti i Mi emo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato to nisu vjerovali (I0/69-70). To je upueno nakon to je umiren Vjerovjesnik: Neka te ne aloste besjede njihove! Uistinu, sva mo pripada Allahu (I0/65). Za Allahove tienike nema straha. Oni ne treba da tuguju. Kontekst nastavlja sa novim obavezama, koje se odnose na Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) da izloi vijest o N uhu (alejhi' s-selam) , vijest koja je vezana za kunju njegova naroda, zatim ta je bilo sa njegovim spasom i onim koji su s njim vjerovali, govori o njihovu namjesnitvu na Zemlji, i napokon, o propastu onih koji ugone u la, a oni moniji i brojniji. Povoljnostje oita da se navedu ova kazivanja u odnosu na kontekst u ovoj suri i u odnosu na bliska znaenja koja su iznijeta neto prije. Sva kazivanja u Kur'anu navedena su u kontekstu da bi izvrila svoju ulogu.Ona su i esto ponoviljena na raznim mjestima sukladno stilovima koji odgovaraju temi u kontekstu i momentima koji su izloeni u pojedinim temama da bi bile ispunjene potrebe tih tema. I druga su kazivanja katkada izloena na drugom mjestu, a ne samo jedno kazivanje, jer to mjesto odgovara i kazivanju iz druge oblasti. Mi emo to vidjeti u iznoenju dvaju kazivanja, kazivanju o Nuhu, Musau i Junusu ovdje na nain kako odgovara da se iznese, zatim kazivanju o stavovima politeista u Mekki prema Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , prema maloj grupi muslimana sa njim, potom osjeaju snage moi ove male vjernike grupe zbog njenog

vjerovanja i odlunosti da se suoi sa brojnijom, monijom i snanijom grupom. Ovdje emo uoiti povoljnost iznoenja kazivanja i pogovora, ponekad ubaen izmeu tih kazivanja, a ponekad dolazi iza kazivanja. 24 Kai im povijest o Nuhu! Kada on ree narodu svome: "O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak medu vama i moje opominjanje Allahovim dokazima, - a ja se stalno uzdam u Allaha -, onda se, zajedno sa boanstvima svojim, odluite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvrite i ne odgadajte! A ako glave okrenete - pa, ja od vas nikakvu nagradu ne traim, mene e Allah nagraditi, meni je nareeno da budem musliman. Ali, nazvae ga V. poglavlje El qisatufi-l-Qur'an u djelu Et-Taswiru-l-fennifi-l-Qur'an, gdje se ovo pitanja detaljno razmatra. 212

lacem, pa Mi u lai njega i one koji bijahu uz njega spasismo i namjesnicima ih uinismo, a one koji dokaze Nae nisu priznavali potopismo, pa pogledaj kako su zavrili oni koji se na opomene nisu osvrtali.' (10/71-73). Ovaj moment u kome se ovdje iznosi kazivanje o N uhu je poslijednji moment ili moment poslijednjeg izazova nakon dugog upozorenja, dugog podsjeanja i dugog ugonjenja u la. U ovom kazivanju se ne spominje nita o lai niti o onima koji su bili na lai, ni potopu, niti ikakvi detalji o tom sluaju, jer je cilj da se istakne izazov i zatrai pomo samo od Allaha, spas Vjerovjesnika i onih koji su s njim, a oni su u manjini, zatim upropatavanje onih koji ugone u la Nuha, a oni su u veini. Zbog toga se kontekst ovdje svodi na detalje ovog kazivanja u njegovoj cjelini, svodi se na objanjenje jedne cjeline, na njene poslijednje rezultate, jer to odgovara kontekstu u ovoj temi. Kai im povijest o Nuhu.l Kada on ree narodu svome: "O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak meu vama i moje opominjanje Allahovim dokazima, - a ja se stalno uzdam u Allaha -, onda se, zajedno sa boanstvima svojim, odluite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvrite i ne odgaajte.l (10/71). Ako je ovo pitanje kod vas izazvalo tjeskobu i ne moete da podnesete moj boravak kod vas i moj poziv upuen vama, i moje podsjeanje vas na Allahove dokaze, pa, eto vas, radite ta hoete, a ja nastavljam svojim putem i oslanjam se samo na Allaha. ja se stalno uzdam u Allaha oo/71). Uzdam se samo u Njega, On mi je dovoljan, ne trebam druge

pomagae niti tienike, . . . onda se, zajedno sa boanstvima svojim, odluite oo/7V. Razmislite o sebi, izvorima toga i budite spremni, solidariite se, i to ne krijte (10/71). Nego, neka bude stav sasvim jasan u vaim duama i ono to odluite neka ne bude nejasno, neka u tome ne bude kolebanja niti povratka, a onda to nada mnom izvrite, 213

Provedite to ste odluili u odnosu na mene nakon razmiljanja i odmjeravanja svih vrsta, odluno, bez kolebanja . ... ne odgadajte! oo/71). Nemojte mi davati ni najmanje vremena da se spremim, sva moja priprema je oslanjanje samo na Allaha, ni na koga drugog. Ovo je jasni djelotvorni izazov kojeg moe ojaati samo onaj ija je ruka puna snage, onaj koji je potpuno pouzdan u pobjedu tako da ga ne mogu obmanuti njegovi lini protivnici niti navesti sa svojim djelotvornim rijeima da e ga napasti. Kakva snaga i spremnost stoji iza N uha? Kakva je sva zemaljska snaga bila s njim? S njim je bilo vjerovanje. To je snaga pred kojom se smanjuje svaka druga snaga, pred kojom se umanjuje brojnost i ostaje nemono svako planiranje. Iza njega stajao je Allah koji ne preputa Svoje tienike tienicima ejtana. To je vjerovanje u jednog Allaha koje vee nosioca tog vjerovanja sa izvorom velike dominirajue moi nad Kosmosom i svime to je u njemu i na njemu. Ovaj izazov nije zavoenje, nije nepromiljenost, nije samoubistvo nego je to izazov istinite velike moi, koja prkosi beznaajno prolaznoj moi koja slabi i smajunjuje se pred vjernicima. Nosioci ovog poziva ka Allahu imaju lijep uzor u poslanicima. Oni treba da ispune samo svoja srca pouzdanjem tako da to pouzdanje izbija na sva strane. Oni treba da se oslone samo na Allaha kod suoavanja sa nasilnikom, ko god on bio. Nasilnik im ne moe tetiti moe ih samo uznemiriti. To je Allahovo iskuenje, nemo da Allah ne pomogne Svoje tienike. On ih nee ostaviti

da ih preda njihovom neprijatelju. To je samo iskuenje koje isti srca i redove. Kada se vraa snaga po drugi put vjernicima, ostvaruje se Allahovo obeanje izraeno u pobjedi i savlaivanju. Allah kazuje kazivanje Svoga roba, Nuha, dok on izaziva snagu nasilnika svoga vremena. To je jasno i otvoreno izazivanje. Da se vratimo na ovo kazivanje i izbliza sagledamo njegov kraj. A ako glave okrenete-, pa , ja od vas nikakvu nagradu ne traim, mene e Allah nagraditi, meni je nareeno da budem musliman 00/72). 214

Ako vi odstupite od mene i udaljite se, to je vaa stvar. Ja od vas ne traim nikakvu nagradu za to to vas upuujem pa da se umanji ta nagrada vaim odstupanjem. Mene e Allah nagraditi rw/72J. Va postupak nee uzdrmati moje vjerovanje. Meni je nareeno da se u cjelini predam Allahu, meni je nareeno da budem musliman rw/72J, i ja ostajem pri tome to mi je Allah naredio, ostajem musliman. Pa ta je bilo? Ali nazvae ga lacem, pa Mi u lai njega i one koji bijahu uz njega spasismo i namjesnicima ih uinismo, a one koji dokaze Nae nisu priznavali potopismo (J0/73). Ovo je ukratko reeno. Allah je spasio njega i one koji su bili s njim u lai, a to su vjernici, uinio ih je namjesnicima na Zemlji, iako su bili malobrojni i potopio je one koji su nagonili u la, premda su oni bili moni i brojni. . . . pa pogledaj kako su zavrili oni koji se na opomene nisu osvrtali oo/73). Neka pogleda svaki onaj koji gleda kako su oni zavrili! Neki se osvijesti ko se osvjetava, neka vidi kakva je bila poslijedica uspjenih vjernika. U kontekstu se iznosi spas Nuha i onih koji su bili s njim, jer su N uh i vjernika mala skupina bili suoeni sa opasnostima izazova nevjernike brojne skupine. Rezultat ovoga nije bio samo da je ova vea skupina doivjela propast, nego da je ona manja vjernika skupina prije toga, nala spas i izbjegla sve opasnosti, zatim dobila namjesnitva na zemlji, da je

kultivira, oivljava i obnavlja ivot na njoj i vri glavnu ulogu izvjesno vrijeme. Ovo je Allahov zakon na Zemlji. Ovo je Njegovo obeanje Njegovim tienicima na Zemlji. Ako se u nekom sluaju odui ovaj put vjernikoj skupini po drugi put, ona mora da zna da je to takav put, da bi se uvjerila da sretan ishod i namjesnitva pripadaju vjernicima. Da ne pouruju Allahovo obeanje dok ono ne stigne, jer ono se kree svojim putem. Allah (Uzvieni) ne obmanjuje Svoje tienike niti ih liava snage da pobijede. 215

On ih takoder ne predaje neprijateljima nego On ih ui, vjeba i snadbijeva svim potrebnim na tom putu u toku iskuenja.25 Saeto i cjelovito reeno. Ovdje se u kontekstu ukazuje na vjerovjesnike koji su doli poslije Nuha, ukazuje se na dokaze koje su donijeli, zatim na nadnaravnosti i kako ih je doekao zalutali narod koji odbija vjerovanje. Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da vjeruju u ono to nisu prije priznavali. Tako Mi peatimo srca onih koji u zlu prelaze svaku mjeru oo;74J. Ovi poslanici donijeli su svom narodu jasne dokaze. Tekst kae da ovi narodi nisu vjerovali jer su to odranije odbacili. Ovo pretpostavlja da je mogue da oni ni poslije dolaska Allah ovih znamenja nisu vjerovali, kao to ni ranije nisu vjerovali. Ovi Allahovi ajeti nisu ih odvratili od njihove odbojnosti. Kao to se pretpostavlja da su svi oni koji odbacuju vjerovanje i nagone u la jedno drutvo, kroz sva pokoljenja, jer su jedne te iste prirode. Otuda ovi nisu mogli da vjeruju u ono to su starija njihova pokoljenja odbacivala ili ono to su oni sami odbacivali pretaui se u linosti svojih predaka. Oni su potekli od njih. Njihova priroda je jedna te ista. Njihov stav prema ovim jasnim dokazima takoer isti. Oni ne otvaraju svoja srca za prihvatanje tih jasnih dokaza. Oni ne razmiljaju o njima svojim umovima. Oni su se odmetli i preli granicu umjerenosti i ispravnosti ili ustrajnosti na Pravom Putu. To je zbog toga to je njihova

mo spoznaje oslabila, spoznaje koju im je Allah dao da razmiljaju o tim dokazima i da se uvjere u to. Isto tako, i njihova srca su postala zatvorena, uspostavljena je brana na otvorima srca. Tako Mi peatimo srca onih koji u zlu prelaze svaku mjeru oo;r4J. Prema drevnom Allahovom zakonu, na srce iji ga vlasnik zatvori primjenjuje se ovo, Allah ga zamrzne i okameni, tako da ono nikada ne postane povoljno za percepciju i prijem Upute, a ne da Allah zatvara ova V. poglavlje Haza huwe'et-tariq u knjizi Me'alimu fi't-tariq. 216

srca da bi im onemoguio od samog poetka uputu, nego je to zakon prema kome se to ostvaruje u svim vremenima i situacijama. Kazivanje o MusAu ovdje u kontekstu poinje od injenice odbijanja vjerovanja, nagonjenja u la i izazova, a zavrava se sa potopom faraona i njegove vojske, to izloeno daleko obimnije nego to je to bilo sa kazivanjem o Nuhu, obuhvatajui i neke situacije koje su sline situaciji politeista u Mekki u odnosu na Vjerovjesnika (alejhi's-selam) i poloaj male vjernike grupe koja je bila s njim. Ova izloena serija kazivanja ovdje o Musau dijeli se na pet situacija koje su popraene pogovorom koji sadri pouku svojim izlaganjem u ovoj suri na nain kako je to izloeno. Ovih pet situacija izloene su u kontekstu ovim slijedom: Zatim smo, poslije njih, MU.Saa i Harona poslali sa udima Naim faraonu i glaveinama njegovim, ali su se oni uzoholili, a bio je grean narod: kada im je od Nas dola Istina, rekli su: Ovo je zaista prava arolija!"' 'Zar za Istinu koja vam je dola kaete da je arolija ?" - ree Masa, "a arobnjaci nee nikada uspjeti!" A oni rekoe: "Zar si doao da nas odvrati od onoga na emu smo zatekli pretke nae, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E, neemo mi vama dvojici vjerovati <I0/75-78). Dokazi s kojima je MusA bio upuen faraonu i njegovim glaveinama jesu devet spomenutih ajeta u suri El A'ra!. ali se oni ovdje ne spominju podrobno, jer to kontest ne zahtijeva. Dovoljno je na ovom mjestu da se iznesu saeto, a vano je da su faraon i njegove glaveine primili te Allahove dokaze .

.. ali su se oni uzoholili - a bio je to grijean narod ao/75) . ... kada im je od Nas dola Istina rw/76). Ovim ogranienjem i dola od Nas ao/76), predoava se grozota prekraja koju oni iznose protiv ove istine koja dolazi od Allaha; rekli su: "Ovo je zaista prava arolija ao/76). 217

Rekli su hvaliui se ovu tvrdnju koja u sebi nema nikakva dokaza, rekli su: "Ovo je zaista prava arolija " (10/76), a to je kao jedna te ista misao preko koje se prepoznaju oni koji odbacuju vjeru i ugone u la u svim stoljeima. Tako su govorili i politeisti Kurejije, kao to se o njima govori u uvodu ove sure, tako su govorili politeisrti kroza sva vremena i na svakom mjestu, premda je velika razlika izmeu nadnaravnosti Musaa i nadnaravnosti Kur'ana. "Zar za Istinu koja vam je dola kaete da je arolija ?" - ree Musa -, ''Q arobnjaci nee nikada uspjeti!" rw;m. Prvo to je Musa osudio ukinuto je, nato ukazuje drugo, a to je kao da im je rekao: "Zar vi kaete za Istinu koja vam je data da je to arolija?" "Ja li arolija ovo?" U prvom pitanju je osuda , opisivanje istine da je arolija, a u drugom uenje da iko moe da kae za ovo da je arolija. arolija ne upuuje ljude na Pravi Put. Ona ne sadri nikakvo vjerovanje. Ona nema nikakvu odreenu ideju o Boanstvu, niti odnose izmeu stvorenoga i Stvoritelja. arolija ne sadri nikakav organizacioni program za ivot niti se arolija moe mijeati sa ovim niti ga okruivati. arobnjaci ne mogu obaviti nikakav posao koji bi smjerao na ovaj cilj. arobnjatvo ne moe predstavljati ovaj smjer niti ono moe donijeti spasenje. Svaki arobnjaki posao je fantazija i oslabljenje. Ovdje se otkriva veliina istine podstreka koja se suprotstavlja njihovom odbacivanju da se predaju Allahovim dokazima. A oni rekoe: "Zar si doao da nas odvrati od onoga na emu smo zatekli pretke nae, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E, neemo mi vama dvijici vjerovati" oo/78J.

Prema tome, to je strah da ne bi bila sruena njihova naslijeena vjerovanja, na emu je uspostavljen njihov politiki i ekonomski sistem. To je strah za vlau na Zemlji koja se zasniva i trai oslonac na vjerskim naslijeenim izmiljotinama i bajkama. To je stari-novi uzrok koji pokree nasilnike da se suprotstavljaju pozivima, koji se pri tome oslanja na razne isprike napadajui one koji pozivaju na Pravi Put, i to najgroznijim optubama i grdnjama, suprotstavljajui se i pozivu i nosiocima tih poziva, govore: da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji oo/78J. Sve ono to oni ine u oblasti vjerovanja je neistina. Time ele ti oholi da to zadre kao okamanjeno u srcima irokih masa, podrazumijevajui tu i sve druge slabosti, sve 218

smutnje i spletke, sve iluzije i izmiljotine. Otvaranje srca ispravnom vjerovanju i rasvjetljavanja umova novim svjetlom, predstvlja opasnost tim njihovim naslijeenim vrijednostima, predstavlja opasnost poloaju tih nasilnika i njihovom strahopotovanju utisnutom u srcima irokih masa, predstavlja opasnost temeljima na kojima je uspostavljeno to strahopotovanje. To izaziva strah kod postojee vlasti zasnovane na izluzijama i totemima, klanjanju nekakvim boanstvima, a ne Allahu. Islamski poziv upuen preko svih poslanika ima cilj uspostavljanje klanjanja svih ljudi samo Allahu, ukidanje lanih boanstava koja su uzurpirala prava i nadlenosti Boanstva i ta uzurpirana prava nametnuli ljudima. Ovi lani bogovi onemoguavali su da rijei Istine i Upute dopru do ovih masa, nisu dali obznaniti opi proglas kojim islam poziva da se ljudi klanjaju samo Allahu i da oslobode od robovanja ovjeka ovjeku, nije doputeno da ovaj opi proglas doe do irokih narodnih slojeva, jer ta lana i umiljena boanstva znaju da bi to bio proglas neke vrste revolucije protiv njihova boanstva, mijenjanje njihove vlasti, dokidanje njihova kraljevstva i istup na horizont plemenite i dostojne ovjekove slobode. To je jedno te isto, to je stara-nova bolest koja se javlja kad god neko poziva Allahu, Gospodaru svjetova. Otroumni Kurejevii nisu ni najmanje inili grjeku kod spoznaje poslanstva M uhammeda (ale j hi' s-selam) , spoznaje istinitosti i veliine, spoznaje raspadanja i smutnje zastupljenih u doktrinama politeizma, nego su se oni plaili zbog svog naslijeenog poloaja koji je poivao na tim izmiljotinama i tradiciji njihovog doktrinalnog uenja, isto onako kao to

su se bojale i glaveine faraonskog naroda za svoju dominaciju na Zemlji. Oni bi govorili hvalei se: ... E, neemo mi vama dvoijici vjerovati rJ0/78). Faraon i njegove glaveine vezani su u Kur'anu za kazivanje o arobnjatvu, ime su htjeli, prema pretenom shvatanju, da zavedu mase, da naprave scenario arobnjava u kome bi oni prkosili MusAu i dokazima koje je on pokazivao, a to, po njihovom miljenju, slii arobnjatvu, da bi na kraju tog scenarija dokazali da je MusA vjet arobnjak. Na taj nain bio 219

bi kraj toj opasnosti od koje su se oni pribojavali za svoja naslijeena vjerovanja i vlast na Zemlji, a to je bilo glavno. Mi mislimo da je ovo i bio istiniti podstrek za ovo arobnjaka veselje, nakon to je taj narod otvoreno izrazio da postoji stvarna opasnost koju oni iekuju. I faraon ree: "Dovedite vi meni sve vjete arobnjake!?" I kad arobnjaci dodoe, Musa im ree: "Bacite ta ima da bacite!" I kad oni bacie, Musa uzviknu: "Ono to ste priredili arolija je! Allah e je unititi, jer Allah ne doputa da djelo pokvarenjaka uspije, Allah e Svojom moi Istinu utvrditi, makar to e to nevjernicima krivo biti "no/79-82). Primjeujemo ovdje da se sve svodi na neto to predstavlja utakmicu, jer ono to se eli na kraju jeste cilj . U rijeima Musaa: Ono to ste priredili arolija je! oo/81) odgovor je na optubu arobnjatva koja mu je upuena. arobnjatvo je ovo to ovi rade. To to oni ine nije nita drugo nego neto blisko fantaziji i aranju pogleda iji je cilj neka vrsta poigravanja razumom. To je neto to ne prati poziv niti na tome poinje ikakva ideja. Prema tome, to je arobnjatvo, a ne Allahovi dokazi koji su im uistinu doli od Allaha. U Njegovim rijeima: Allah e ih unititi no!8IJ dolazi do punog rasvjetljavanja pouzdanje vrstog vjernika u njegova Gospodara, vrsta smirenost da njegov Gospodar nee nikada biti zadovoljan da arobnjatvo uspije. Taj posao nije u redu jer Allah ne doputa da djela pokvarenjaka uspiju (10/8V, da uspiju djela onih koji zavode ljude arobnjatvom ili djela glaveina koji araju sa namjerom unoenja nereda i ouvanja zablude.

Allah e Svojom moi Istinu utvrditi oo/82J, Svojim rijeima koje odmah prouzrokuju formiranje: Budi! - i ono bude (19/35). To je izraz koji govori o Allahovom htijenju ili Njegove rijei koje su istovremeno Njegovi dokazi i objanjenja: makar to e to nevjernicima krivo biti oo/82J. Njihov prijezir nee pokvariti i sprijeiti Allahovo htijenje niti e zaustaviti Njegove dokaze. 220

Tako je bilo. arobnjatvo je propalo, a Istina uzdigla. Meutim, kontekst ovdje suava scene jer nije cilj da se one ovdje iznesu. Zastor se ovdje sputa da bi se podigao nad Musaom i onima koji vjeruju s njim, a oni su malobrojna grupa mlaih, ne starijih ljudi. Ovo je jedna od namjeravanih pouka ovog kazivanja. I ne povjerova Masau niko, osim malo njih iz naroda faraonova, iz straha da ih faraon i glaveine njegove ne ponu zlostavljati, - a faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevrio oo/83). I Masa ree: o narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!" oo/84). "U Allaha se uzdamo!" - rekoe oni. "Gospodaru na, ne uini da zbog nas dou u iskuenje ljudi koji nasilje ine, (IO/BSJ i spasi nas, milou Svojom, od naroda koji ne vjeruje!" oo/86J. I Mi objavismo Masau i bratu njegovu: u Misiru narodu svome kue izgradite i bogomo/jama ih uinite i u njima molitve obavljajte! A ti obraduj vjernike!" 00/87). Ovaj tekst govori da su Sinovi Israilovi, koji su ispoljiti svoje vjerovanje i prikljuili se Musau, bili neznatna, a ne vea, grupa mladia, Sinova Israila, a ne sav izraelski narod da su se ti mladii bojali smutnje i prisiljavanja da ih ne prisile da odstupe od slijeenja Musaa, bojei se faraona i utjecaja faraonskih velikana koji su uivali povlastice i imali interesa da podravaju monike vlasti, i bojali se prezrenih koji su traili utoita kod vlastodraca a posebno kod Israeliana. Faraon je imao neogranienu vlast i bio je veliki silnik. Pretjerivao je u nasilju. Nije znao ni

za kakVo ogranienje. Nije se ustruavao ni od kakve okrutnosti. Ovdje je bilo nuno da postoji vjerovanje koje bi nadvladalo svaki strah, smirivalo srca i uvrivjl}o ih na Pravom Putu, s kog ta srca ne bi skretala. I Masa ree: n, narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani"' (I0/84). 221

Oslanjanje na Allaha jeste dokaz vjerovanja i postupanja prema njemu, a element moi se dodaje na saldo nemone manjine pred okrutnim nasilnikom, kada ta manjina izrasta u neto to je monije i stabilnije. Musa ih podsjea na vjerovanje i puno predanje i na osnovu toga i uinio je oslanjanje na Allaha, na osnovu vjerovanja u Allaha i na osnovu pune predaje Njemu, iskreno, kako On eli. Prihvatanje vjernika na poziv vjerovanja upueno preko njihovih vjerovjesnika glasi: u Allaha se uzdamo ri0/85), a onda, oni se okrenue prema Allahu molei ga: "Gospodaru na, ne uini da zbog nas dodu u iskuenje ljudi koji nasilje ine" (I0/85). To je dova da Allah onemogui nasilje nasilnikog naroda, da vjernici svojim postupkom to onemogue nasilnicima, a to znai dokaz da je njihovo vjerovanje pouzdanije i zbog toga da su oni pobijedili, a da su vjernici bili poraeni. Ova postepenost prema njima od strane Allaha i smutnja govore da su oni ostali u zabludi. Vjernici mole Allaha da ih zatiti od dominacije nasilnika nad njima pa bilo to i radi postepenog pridobijanja nasilnika. Drugi ajet je jasniji kod iznoenja eljenog rezultata u kome se kae: I spasi nas, milou Svojom, od naroda koji ne vjeruje oo/86). Njihova molba upuena Allahu da ih ne uini smutnjom i spletkom nevjernikom narodu, da ih spasi Svojom milou od nevjernika, nije znak slabosti niti se suprotstavlja oslanjanju na Allaha i bogobojaznosti, nego je to dokaz upuivanja ovjeka da se osloni i pouzda u Allaha. Vjernik nikada

ne eli nesreu ni iskuenje, ali kad se suoi s njima ostaje vrst Poslije uoavanja ove razlike i u momentu iekivanja poslije ove prve cjeline, tj . vjerovanja onoga ko je vjerovao u poslanstvo Mlisaovo, Allah nadahnjuje Musaa i Haruna da Israelanima podiu posebne zgrade da bi ih odvojili i pripremili za odlazak iz Egipta u predvieno vrijeme. On im je naredio da oiste svoje domove, da oiste sebe i da ih obvesele s Allahovom pomoi I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: 'V Misiru narodu svome kue izgradite i bogomo/jama ih uinite i u njima molitve obavljajte! A ti obraduj vjernike!" oo/87). 222

To je duhovna mobilizacija, pored one organizacione mobilizacije. I jedna i druga su potrebne i za pojedinca i za drutvo, a posebno prije borbe i potekoe. Katkad narod potcjenjuje ovu duhovnu mobilizaciju, ali iskustva sve do ovog mmenta ukazuju i upozoravaju daje vjera prvo oruje u borbi, a ratna oprema u ruci vojnika koji je kolebljivog vjerovanja ne znai nita u tekim momentima. Ovo iskustvo koje Allah predoava vjernikoj grupi da bi u tome imala uzor ne odnosi se samo na Sinove Israilove nego je to vjerniko iskreno iskustvo. Jednog dana vjernici e se nai protjerivani u paganskom drutvu jer spletke, nasilje i oholost nalaze se kod svih silnika pa dolazi do kvarenja ljudi i propadanja drutva. Takva je situacija bila u vrijeme faraona tog vremena. Ovdje Allah upuuje ljude na sluajeve: - izoliranje paganizma sa njegovim smradom, pokvarenou i zlom koliko god je mogue i formiranje vjernike pozitivne prave grupe protiv paganstva da tu skupinu isti i proiava, da je uvjebava i organizira dok ne stigne Allahovo obeanje; - izolacija bogomolja paganizma i uzimanje kua vjernike grupe za damije u kojima se osjea da je pagansko drutvo u izolaciji. U takvim kuama neka se vri klanjanje i ibadet Allahu, valjanim programom, u ambijentu koji odgovara, u istoj atmosferi ibadeta. Musa se okrenuo prema svome Gospodaru jer je oajavao zbog faraona i njegovih velikana i izgubio svaku nadu da u njima moe biti ikakvo dobro i da bi se mogli popraviti, okrenuo se prema Gospodaru prokljinjui faraona i njegove pomagae koji raspolau velikim imetkom i

bogatstvom, ime slabe srca brojnih ljudi, i sve se skupa zavrava padanjem pred au i bogatstvom u zabludu. Tada se Musa okree svome Gospodaru molei Ga da dokine i uniti ova bogatstva, da bude strog prema srcima nosilaca tog bogatsva jer oni vjeruju samo tamo gdje vjerovanje nema nikakve koristi. Allah mu je usliao ovu molbu. I Musti ree: "Gospodaru na! Ti si dao faraonu i glaveinama njegovim bogatstva da u raskoi ive na ovom svijetu pa oni, Gospodaru moj, zavode s Puta Tvoga! Gospodaru na, uniti bogatstva njihova i zapeati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne doive patnju nesnosnu!" 'Vsliena je 223

molba vaa!" - ree On-, a vas dvojica na Pravom Putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povedite!" oo/8&-89). "Gospodaru na! Ti si dao faraonu i glaveinama njegovim bogatstva da u raskoi ive na ovom svijetu"' oo/88). Iz ega proistie zavoenje ljudi, bilo zavoenjem koje izaziva blagodat i uivanje u duama drugih ili putem sile koju dozvoljava bogatstvo koji raspolau tim bogatstvom i ono te bogatae ini monim da ponizuju druge ili ih zavode. Blagodat i uivanje kojim raspolau pokvarenjaci, bez sumnje izaziva brojne nemire u srciina onih koji vrsto ne vjeruju u Allaha i ne shvaaju da je ta blagodat neka vrsta iskuenja, da ono kao takvo nema nikakve vrijednosti u odnosu na dobrotu Allahovu na ovom i buduem svijetu. MusA ovdje govori o oitoj realnosti koja se javlja kod obinih ljudi, nastoji da se prekine s takvom zabludom i da se oduzmu sredstva nasilja i zavoenja iz ruku nasilnike i zavodnike moi, da Allah izbrie i uniti ova sredstva kako se njima ne bi koristili njihovi posjednici, ili svojom dovom trae da im Allah zapeati njihova srca pa da ne vjeruju sve dok ne primijete stranu kaznu. To je dova oajnika koji ne vidi da e se popraviti ova srca, da e se ikada pokajati ili obratiti dovom. Dova da im Allah povea okrutnost i zatvori njihova srca sve dok ne doe ova strana kazna, a onda njihovo vjerovanje nee biti prihvaeno jer vjerovanje kod oitovanja kazne nema nikakve vrijednosti niti potvruje pravo ovjekovo pokajanje. 'Vsliana je molba vaa!" - ree On oo/89). Prihvatio sam to i stvar je zavrena.

A vas dvojica na Pravom Putu ostanite oo/89). Na vaem Putu i na Uputi dok ne doe odredeni rok. i nikako se za neznalicama ne povodite oo/89), jer oni nemaju znanja i klate se i kolebaju u hodu i razmiljanju, oajavaju zbog sudbine i ne znaju da li idu putem Upute ili su zalutali. Slijedea scena je izvrna scena: 224

I Mi prevedosmo preko mora Sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progonei ih ni krive ni dune. A on kad se poe daviti, uzviknu: 1a vjerujem da nema Boga osim Onoga u kojeg vjeruju Sinovi Israilovi i ja se Pokoravam!" "Zar sada, a prije si neposluan bio i razdor sijao ?! Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pouan primjer onima poslije tebe. " - Ali mnogi ljudi su ravnoduni prema Naim porukama (l 0/9()-92). To je odluan stav i poslijednja scena u kazivanju o izazovu i ugonjenju u la. Kontekst tu scenu izlae dosta saeto jer je cilj koji proistie iz konteksta ovog niza kazivanja u ovoj suri objanjenje ovog kraja, objanjenje Allahove panje i Njegove zatite svojih tienika, zatim sputanje kazne i upropatavanje neprijatelja koji zanemaruju Njegove kosmike znake i druge znakove date sa poslanicima sve dok ih ne snae kazna kada kajanje niti teoba nita ne koriste. Ovo je potvrda o kazni onih koji su ugoniti u la, o emu je ranije bilo govora u ovoj suri, izraeno u rijeima Allaha (Uzvienog) : Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov doe meu njih, njima e biti pravedno presueno, nasilje im nee biti uinjeno (10/47). Oni govore: "Kada e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" (10/48). Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu tetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoe! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov doe - ni za tren ga nee moi ni odloiti ni ubrzati" (I0/49). Reci: "Kaite vi meni; ako e vas kazna Njegova nou ili danju zadesiti, zato je onda pouruju mnogoboci? oo;so).

Zar ete tek onda kad se dogodi - u nju povjerovati? Zar tek tada, a ranije ste je pourivati?" (10/sv. Ovdje dolaze kazivanja da bi potvrdila tu prijetnju. I Mi prevedosmo preko mora Sinove Israilove (10/90) Naim rukovoenjem, uputom i zatitom. Ovo kazivanje na ovom mjestu ima i svoj dokaz : a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi (10I90J, 225

- oni nisu bili upueni niti su vjerovali niti su mogli odgoditi ono to je propisano -; progonei ih ni krive ni dune (l0/90), pretjerujui preko svake granice i inei nasilje; tako Kur'an prelazi iz scene nasilja i neprijateljstva na scenu potopa, i to brzinom poput blijeska: a on, kada se poe daviti oo!90J, uvjerivi se u smrt, kojoj nema spasa, uzviknu: 'Ja vjerujem da nema Boga osim Onoga u kojeg vjeruju Sinovi Israilovi, i ja se pokoravam <I0/90). Ovim nestaje svake sile i nasilja kod nasilnika i neprijatelja faraona. Spao je s rijega svaki njegov plat u kome se on oholio i pokazivao se takav svome narodu nosei u sebi stranu i sakrivenu mo. Ovdje dolazi do smanjenja te moi a on u tom asu ne moe da oglasi svoje vjerovanje da nema drugog Boga osim Allaha u koga su vjerovali Sinovi lsraila pa time povea svoje puno predanje i kae: "fa se pokoravam" <IOI90J, predajui se potpuno. 'Zar sada, a prije si neposluan bio i razdor sijao!?" oo/90). Zar sada kada nema izbora niti bijega, zar sada, a ranije si inio samo grijeh i oholo se ponaao? Zar sada? Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje <IOI92J. Njega nee pojesti ribe nit e ga odnijeti struja vode pa da ostane nepoznat ljudima. Ovo se ini ovako da bi ostala pouka irokim slojevima kakva je bila tvoja sudbina:

da bi bio pouan primjer onima poslije tebe oo/92) - da bi imali pouku i imali to u vidu , da bi iskusili kaznu prkoenja Allahovoj moi, da bi je osjetili oni koji ugone u la. : ali mnogi ljudi su ravnoduni prema Naim poukama oo/92J-: 226

njihova srca i pameti to ne prihvataju, ne razmiljaju o tome u kosmikim pronstranstvima i u samima sebi. Zavjesa se sputa na poslijednju scenu ove drame, drame nasilja, pokvarenosti, prkosa i grijeenja. Kontekst je ovo popratio brzim osvrtom na velikane Sinova Israila. Osvrt govori ta se dogodilo u pokolenjima. I Mi smo Sinove Israilove u lijep prijedel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili i tek kad im je dolo pravo saznanje, oni su se u miljenju razili (10/93). Lijep prijedjel je mjesto sigurnog boravka vezano za istinu pojaane sigurnosti, sigurnost i stalnost kao stalnost istine koja se ne moe uzdrmati niti poremetiti ugonjenjem u la i izmiljanjem neistine. Ovo mjesto bilo je ugodno za jedno izvjesno vrijeme Sinovima Israilovim nakon dugog iskuavanja. Ta iskuenja kontekst ovdje ne spominje jer mu to nije ni cilj. Oni uivaju u dobroj i dozvoljenoj hrani. To je trajalo dok se nisu ogrijeili o Boiju naredbu i zabranili sebi tu dozvoljenu hranu. Kontekst ovdje spominje samo njihovo razilaenje nakon saglasnosti, spominje njihovo razilaenje u vjeri i ovom svijetu, ne zbog neznanja, nego nakon to im je dolo znanje, zbog ovog znanja kojeg su oni upotrijebili neispravno ga objanjavajui. Poto je ovo mjesto ovdje bilo mjesto pobjede imana i poraza nasilja, u kontekstu se ne govori due ta se zbilo poslije toga sa Sinovima Israilovim, ne objanjava se njihovo razilaenje nakon to su im doli Uputa i znanje, nego zatvara ovu stranicu i preputa sve to je upisano na toj stranici Allahu da donosi odluku na Sudnjem danu.

A Gospodar tvoj e im sigurno na Sudnjem danu presuditi o onom u emu su se razilazili oo/93). Time je kazivanje zadralo svoju veliinu i snaan utjecaj na poslijednju scenu. 227

Ovako spoznajemo zato se navodi kur' ansko kazivanje i kako se zadrava na svakom mjestu, spoznajemo da to nisu samo prie koje se prenose nego su to snano djelujui, strogo definirani osvrti. Poslije ovoga dolazi pogovor na kraju kazivanja o Musau i N uhu prije njega, i poinje rijeima upuenim Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da bi se time potvrdilo ta se dogodilo sa poslanicima prije njega i da bi se objasnio uzrok zato taj narod pokuava da ga navede u la, da to nije poslijedica nedostatka dokaza i objanjenja nego je to Allahov zakon koji se protezao i na one koji su prije nagonili u la, Allahov zakon o stvaranju ovjeka, ovjekovoj spremnosti da ini dobro ili zlo, spremnosti da se preda Uputi ili zabludi i, usput brzo se dotie kazivanja o ]Unusu i vjerovanja njegova naroda nakon to se kazna bila umalo spustila na njih pa ih je mimoila. Moda je u tim kazivanjima i pobuda onima koji nagone u la prije isteka vremena. Ovaj brzi osvrt zavrava korisnim saetkom ili saetkom iz koga se moe izvui korist svih tih kazivanja, a to je da se Allahov zakon koji je vaio za one koji su ivjeli ranije protee i na one koji ive kasnije, a to je kazna i upropatavanje onih koji nagone u la. Uspjeh i spas vjerovjesnika i svih vjernika s njima. To je pravo kojim Se Allah obavezao i postavio ga kao zakon koji se protee i vrijedi, koji se ne mijenja niti se od njega odstupa. Ako sumnja u ono to ti objavljujemo, upitaj one koji itaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji (J0/94). I ne budi nikako od onih koji Allahove dokaze ne priznaju, da ne bi bio

izgubljen oo;9sJ. A oni na kojima se ispuni Rije Gospodara tvoga zaista nee vjerovati, (10/96) makar im doli svi dokazi, sve dok ne doive patnju nesnosnu rJ0/97J. Zato nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda ]unusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u ivotu na ovom svijetu otklonili i ivot mu jo izvjesno vrijeme produili? oo/9BJ. 228

Da Gospodar tvoj hoe, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zato onda ti da nagoni ljude da budu vjernici? oo/99J. Nijedan ovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On kanjava one koji nee da razmisle oo;wo;. Reci : "Posmatrajte ono to je na nebesima i na Zemlji!" - A ni od kakve koristi nee biti dokazi i opomene narodu koji nee da vjeruje oo;1ov. Zar oni ekaju da ih snae neto slino onome to je snalo one koji su prije njih bili i nestali? Reci: "Pa ekajte, i ja u s vama ekati!" ri0/102J. Poslije smo spasavali poslanike Nae i one koji su vjerovali. Eto tako, dunost je Naa da spasimo vjernike (10/103). Poslijednji osvrt o Sinovima Israilovim, a oni su sljedbenici Knjige, znaju ta se dogodilo sa Nuhom i njegovim narodom, znaju ta se zbilo sa Miisaom i faraonom jer to itaju u svojim knjigama pa se otuda rijei upuuju Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) : ako on sumnja u kazivanja koja su njemu objavljena od ovih ili drugih kazivanja, onda neka pita one koji su itali knjigu prije njega i koji imaju saznanje o tome ta itaju. Ako sumnja u ono to ti objavljujemo, upitaj one koji itaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji oo;94J. Ali Poslanik (alejhi' s-selam) nije sumnjao u ono to mu je od Allaha objavljeno, ili, kako se prenosi od njega (alejhi's-selam) : 'Ne sumnjam, niti pitam." emu ove rijei. On ima pravo da pita ako sumnja, a osvrt na to je: Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi rto/94J. Ovo je dovoljno za uvjerenje. Ovo usmjerenje govori kakva je bila teka situacija i kriza u Mekki

nakon odlaska Vjerovjesnika na Mirad, koja se odraavala u tome: -to su se neki koji su ve bili primili islam odmetnuli zbog ne prihvatanja ove istine; - zbog toga to je smrt Hatide i Ebu Taliba, pojaala uznemirenje i pritisak na Vjerovjesnika i muslimane, i - zbog upornog stava Kurejevia koji je vodio skoro stagniranju Poziva. 229

Sva ova okruenja bacala su svoje sjene i odraavala se na srce Vjerovjesnikovo (alejhi' s-selam) , pa ga je njegov Gospodar uputio na ovo putovanje potvrujui njegovu ispravnost nakon tog inspirativnog kazivanja. To je bilo zaista izlaganje o onima koji sumnjaju, koji su se odmetnuli i onima koji su ugonili u la. I ne budi nikako od onih koji Allahove dokaze ne priznanju, da ne bi bio izgubljen oo/95). Ovo izlaganje i ponuda daje priliku onome od njih ko eli da se vrati, neka se vrati. Jer ako je bilo dozvoljeno da se Vjerovjesniku (alejhi' sselam) uputi ovakvo pitanje, da li je on u sumnji, on to niti postavlja niti sumnja nego je potpuno uvjeren da je ono to je njemu dolo i objavljeno Istina; u ovom je nagovjetaj drugima da se ne kolebaju i da ne bi bili izgubljeni. Zatim, ovo je program koga je Allah dao ovom Ummetu da u onome u emu nisu najsigurniji pitaju one koji znaju i sjeaju se, makar to bilo iz oblasti najsloenijih pitanja u okviru vjerovanja, jer je musliman zaduen da trai uvjerenje o svom vjerovanju i Zakonu, da se ne osloni na oponaanje bez potvrde i dokaza. Zatim, da li je to kakva suprotnost izmedu doputenja da se postavlja ovakvo pitanje kad ovjek sumnja i rijei Uzvienoga: I nikako ne budi od onih koji su u sumnji (10/94J. Nema tu nikakve suprotnosti nego je zabranjeno da ovjek sumnja i da ostane u toj sumnji pa da mu to bude stalna osobina, da ne bi bio od onih koji su u sumnji (9/94) i da onaj kod koga se to javlja ne pokuava doi do uvjerenja. To je loa osobina, nema nikakve zabrane da se doe do spoznaje i postigne ono to je od koristi i

to je sigurno. Najzad, ako je ono to je objavljeno Vjerovjesniku istina u koju nema ni najmanje sumnje, kako se onda moe objasniti insistiranje naroda ne ugonjenju u la i ostajanju uporno u tome. Objanjenje lei u tome da su Allahova rije i Njegov Zakon odredili da e biti medu ljudima i onih koji, ako se ne prihvate Upute, nee biti upueni, ko ne otvori svoje oi da vidi svjetlo, nee ga vidjeti. I onaj ija je mo spoznaje onesposobljena ne moe se koristiti uslugama tih organa i jasno, njegov kraj e biti zabluda bez obzira kakvi bili dokazi i objanjenja jer on sam ne koristi te dokaze niti objanjenja. Tada i u tom sluaju Allahova rije i Njegov zakon primjenjuje se i ostvaruje nad njima. 230

A oni na kojima se ispuni rije Gospodara tvoga zaista nee vjerovati, makar im doli svi dokazi, sve dok ne doive patnju nesnosnu ao/96-97). Njihovo vjerovanje tada im nee koristiti jer nije uslijedilo izborom niti je imalo prilike da se ostvari. Za as se pred nama javlja scena koja to potvruje, scena koja se odnosi na faraona kad ga je snaao potop, koji kae: A on, kad se poe daviti, uzviknu: 'Ja vjerujem da nema Boga osim Onoga u kojeg vjeruju Sinovi Israilovi i ja se pokoravam" oo!90J. Njemu je tada reeno: Zar sada, a prije si neposluan bio i razdor sijao?/ (10/9IJ. Kod ove situacije dolazi do izraaja neminovnost opeg Allahova zakona i njegovog provoenja prema zacrtanom kraju; kada ovjek svojim izborom bude oitovan, otvara se sjajno prozore sa poslijednjim zracima nade u spas, da bi se oni koji odbijaju vjerovanje i ugone u la povukli od svoje lai prije nego ih stigne kazna. Zato nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda ]unusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u ivotu na ovom svijetu otklonili i ivot mu jo izvjesno vrijeme produiti? ao!9BJ. To je neto to se protee na prolost; i znai da se nije desilo i znai da se to znaenje nije ostvarilo. Zato nije bilo nijednoga grada koji je povjerovao . (10/9BJ meu naseljima o kojima je bilo rijei. Meutim, ova . . naselja i gradovi nisu vjerovali, vjerovala je samo neznatna manjina, glavnina je bila nevjernika osim samo jednog grada oznaenog rijeima "qarije" , a qarje je narod. Prema tome, nazivanje naroda ovako je

obavjetenje da su poslanstva bila i odnosila se na tadanje narode ili gradove, a nije se odnosilo i na beduinska naselja. Kontekst ovdje ne objanjava kazivanje o Jtinusu i njegovom narodu, nego samo ukazuje na svretak ovog alu diranja jer je sami kraj ono na to se eli ovdje ukazati. Otuda mi neemo davati ovome nikakvo objanjenje. Dovoljno je da shvatimo da je narodu Jtinusom zaprijeeno sramnom kaznom pa su postali vjernici u poslijednjem momentu prije nego to se dogodila ta kazna, koja je bila od njih otklonjena, ostali su da uivaju jo neko vrijeme. Da u nekom sluaju nisu postali vjernici pogodila bi ih ova kazna shodno Allahovom rasporeenom zakonu koji se odraava na narod prema njihovom postupku. Za nas je dovoljno da spoznamo ove dvije stvari, ove dvije naredbe: Prva je pozivanje i omoguivanje onima koji ugone u la da se veu za poslijednju nit spasa, moda e uspjeti - kao to se spasio narod Jtinusov 23 1

- da se spase mune kazne na ovom svijetu. Ovo je direktni cilj konteksta ovog kazivanja ovdje. Druga, Allahov zakon ne moe propasti niti prestaje njegova vanost otklanjanjem ove kazne i omoguavanjem Junusovom narodu da uiva jo neko vrijeme, nego Allahov zakon ostaje na snazi i provodi se jer je prema tom Allahovom zakonu bilo dozvoljeno da se kazna na njih primijeni da su ustrajali na ugonjenju u la do momenta te kazne. Poto su oni odstupili od lai prije nego je doao moment kazne, Allahov zakon omoguio im je da budu spaeni upravo zbog odustajanja od nagonjenja u la. Prema tome, nema nikakve prisile u postupcima ljudi, nego je prisila u rasporedu mjera tog zakona nad njima. Ovdje je uslijedilo i navoenje univerzalnog pravila uzroka nevjerovanja i vjerovanja. Da Gospodar tvoj hoe, na Zemlji bi doista svi bili vjernici, pa zato onda ti da nagoni ljude da budu vjernici? Nijedan ovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On kanjava one koji nee da razmisle (10/99-lOOJ. Da je tvoj Gospodar htio, zaista bi On stvorio ovu ljudsku vrstu drukije, mogao je uiniti da poznaju samo jedan smjer, a to je put vjerovanja, kao to je sluaj sa melekima, na primjer. Mogao je, da je htio, uiniti da svi ljudi imaju jednu sklonost i da sve pojedince vodi vjerovanju. Da je htio, mogao je prisiliti sve ljude i primorati ih da postoje bez slobode izbora. Mudrost Stvoritelja iz koje smo spoznali neke njene ciljeve, a neke nismo, ne negira da oni postoje zato to ih mi nismo spoznali. Ova mudrost uvjetovala je stvorenje ljudskog bia, da bude sklono i dobru i zlu, i Uputi

i zabludi. Ona mu je omoguila izbor ovog ili onog pravca. Osposobila ga je da on, ako na lijep nain upotrijebi svoja ula, osjeaje i spoznaju taj iskonski dar, bude upuen da spoznaje dokaze Upute u Kosmosu, u samom sebi i u dokazima i objanjenjima koje donosi Vjerovjesnik. Tada e on vjerovati, prihvatiti e ovo vjerovanje i biti upuen na Put koji vodi spasu. Suprotno, kada njegov dar bude poremeen i pokvaren, njegova ula spoznaje bit e zapeaena i prekrivena pa nee spoznavati dokaze vjerovanja, to njegovo srce ini krutim i zatvara mu pamet. Na taj nain se sve zvarava na ugonjenju u la ili negiranju i, na kraju, na kazni, kako je Allah predvidio i odredio za one koji nijeu i ugone u la. 232

Prema tome, vjerovanje je preputeno izboru. Poslanik na to ne prisiljava nikoga. Jer u osjeaju srca nema prostora za prisilu i usmjeravanje. Pa zato ti onda da nagoni ljude da budu vjernici? oo/99),- to je pitanje koje se odnosi na osudu pa, prema tome, ovom prijeziru nema mjesta. Nijedan ovjek nije vjernik bez Allahove volje oo/100) sukladno Allahovom tekuem zakonu koga smo objasnili. ovjek ne moe ostvariti vjerovanje idui drugom stazom koja ne vodi ka vjerovanju, ali ne zbog toga to ovjek eli vjerovanje i smjera prema njemu, pa bude sprijeen. Ovo se ne misli ovim tekstom, nego se misli da on ne moe ostvariti vjerovanje sve dok ne bude iao sukladno Allahovom doputenju i Njegovu Zakonu kako bi doao do vjerovanja ocrtanim putem, opim zakonom. Tada ga Allah upuuje na Pravi Put i doputa mu vjerovanje Svojom dozvolom. Nita se ne moe dogoditi bez Njegove posebne dozvole. Ljudi idu putem, a Allah im odreuje poslijedicu tog puta, daje im kroz rad nagradu za ono na emu se trude u ime Allaha, kako bi bili upueni: Na ovo ukazuje pogovor ovog ajeta: A on kanjava one koji nee da razmisle oo;10oJ. Prema tome, oni iji su razumi poremeeni i pokvareni ne razmiljaju, oni su grijeni, a grijeh je neto to je duevno najprljavije. Takvi e postii taj grijeh zbog poremeaja i pokvarenosti njihovih ula spoznaje da poimaju i razmiljaju pa tako oni zavravaju nagonjenjem u la i nevjerovanjem.

Ova naredba daje vie objanjenja da ovi dokazi i upozorenje ne pomau nita onima koji ne vjeruju, jer oni ne razmaljaju o tome, a to je pred njima ve izloeno i na nebesima i na Zemlji. Reci: "Posmatrajte ono to je na nebesima i na Zemlji. " - A ni od kakve koristi nee biti dokazi i opomene narodu koji nee da vjeruje oo1101). ta slijedi poslije ovoga ajeta, pitanje ili potvrda, poruka je jedna te ista. Sve to je na nebesima i Zemlji prepuno je dokaza, ali ti dokazi i to upozorenje nita ne koristi onima koji ne vjeruju, jer oni ni prije toga nisu posveivali panju tim dokazima niti su razmiljali o njima. 233

Prije nego to pristupimo kraju ove cjeline, da se zadrimo malo pred rijeima Uzvienoga: Reci : "Posmatrajte ono to je na nebesima i na Zemlji!" - A ni od kakve koristi nee biti dokazi i opomene narodu koji nee da vjeruje oo;wo. Oni kojima se prvi put upuuju rijei u ovom Kur'anu nisu imali dovoljno naune spoznaje ta je na nebesima i na Zemlji. Meutim, stvarnost na koju smo ukazivali vie puta jeste da postoji skriveni i veoma bogati jezik izmeu ljudske priprode i Kosmosa u kome ivimo, da ova priroda, kada se otvori i probudi uje Kosmos i to uje mnogo i mnogo. Kur' anski program o formiranju islamskog poimanja u ljudskoj spoznaji oslanja se na ono to je na nebesima i na Zemlji i onome to inspirie Kosmos. Kur' anski program usmjerava pogled ovjeka, sluh, srce i razum, ali ne unosei poremeaj u prirodi skladnosti i srazmjera u tome, ne inei od ovog Kosmosa boanstvo koje bi djelovalo na ovjeka djelom Allaha, kao to prigovaraju ugaeni materijalisti i smatraju to osuivanje "naunim" smjerom na kome uspostavljaju drutveni sistem koga oni nazivaju "naunim socijalizmom". Istinska nauka nema nikakve veze s tom grdnjom. Samo jedan pogled na nebesa i Zemlju osnauju srce i razum sa bezbroj osjeaja i razmiljanja, bezbroj odgovora i padanja pod utjecaj, neogranienu irinu osjeaja o egzistenciji Boga (Wudud) , poveava prisnost ovjeka sa ovom Egzistencijom tako to ispunjavanja ljudsko bie kosmikim ritmom i doticajem koji u ovjeku inspirie Allahovo egzistiranje, Njegovu veliinu, Njegov raspored, vlast, mudrost i znanje. Kako prolazi vrijeme, tako se razvija i nauna spoznaja ovjeka o

Kosmosu, mada je ovjek bio upuen i svjetlom Allaha ovoj naunoj spoznaji. Poveanje ove spoznaje ljudsko bie ostvaruje kroz razmiljanje o Kosmosu i o ovjeku u Kosmosu, kroz upoznavanje sa Kosmosom, saradnji i uestvovanju s njim u velianju Allaha zahvaljujui Mu: ... i ne postoji nita to Ga ne velia, hvalei Ga; ali vi ne razumijete velianje njihovo 07/44). Zahvaljivanje i velianje Allaha moe razumjeti samo onaj ije je srce vezano za Allaha. Meutim, ako ova nauna spoznaja nije popraena vedrinom vjerovanja i njegova svjetla onda to vodi poveanju nesree, jer ih vie udaljava od Allaha i liava vedrine vjerovanja Allahova svjetla, zatite i gorue ei. A ni od kakave koristi nee biti dokazi i opomene narodu koji nee da vjeruje oo;Iov. 234

ta vrijede dokazi i upozorenja kada su srca zatvorena, kada razumi ne funkcioniraju, aparati za percepciju poremeeni, aparati za prijem u prirodi poremeeni, ljudsko bie prekriveno zastorom pa ne primjeuje ovu Egzistenciju i ne uje ritam zahvale i velianja Allahu. Kur' anski program o spoznaji istine Boanstva ini Kosmos i ivot velianstvenom izlobom na kojoj se jasno ocrtava i odraava ova istina. Odraava se svojom aktivnom djelatnou, ispunjava se svojom egzistencijom i prisutnou sve ljudske spoznajne strane. Ovaj program ne smatra Wududullah, Allahovu egzstenciju, pitanjem koje zahtijeva da se o njemu spori i raspravlja. Allahovo egzistiranje potpuno ispunjava ljudsko srce putem kur' anskog pre doenja i realnog vienja, tako da tamo ne preostaje nikakva oblast koja bi zahtijevala raspravu o tome. Kur' anski program smjera na direktni razgovor o djelima Allahovim u Kosmosu, upozorava na razgovor o onome to se namee u ljudskom srcu i ivotu. Kur' anski program u svome slijedu ovog smjera oslanja se na osnovnu injenicu u ljudskom formiranju. Allah je taj Koji je stvorio i Koji zna koga je stvorio: Mi stvaramo ovjeka i znamo ta mu sve dua njegova haje (50/I6J. Ljudska dua sama po sebi ima potrebu za vjerom, ima ... potrebu za vjerovanjem u nekakvo boanstvo, a kada je dua zdrava i usmjerena pravo, ona e u svojoj dubini nai osjeaj ka vjeri u Jednog Boga, pronai e snanu vjeru u Jedinog Boga. Uloga prave vjere nije izgradnja ovog osjeaja za potrebom boanstva i usmjeravanja prema njemu, to je centar u prirodi, ali njena uloga je ispravljanje ovjekovog

poimanja o Bogu, njegovog upoznavanja o istinitom Bogu, Jedinom Bogu, njegovo upoznavanje sa postojanjem Allaha i Njegovih svojstava. To nije samo spoznaja da Bog egzistira i da to potvrdi. Zatim na osnovu tog boanstva da spozna u svom ivotu da to Boanstvo upravlja i ima suverenitet, a sumnja u istinitost Allahovog egzistiranja ili Njegovo negiranje je samo po sebi kategoriki dokaz da se neto umijealo, da postoji jasna praznina u ljudskom biu, da su aparati percepcije kao i sposobnost prirodnog uslia vanja u njegovoj ljudskoj prirodi poremeeni. Ova poremeenost ne moe se izlijeiti i popraviti raspravom niti je to metod koji vodi ozdravljenju. Ovaj Kosmos, Kosmos muslimana, omoguava ovjeku da spozna svoga Stvoritelja i da Mu se potini, da Mu zahvaljuje zahvalom svega ivoga u svijetu osim nekih ljudi. "ovjek ivi u ovom Kosmosu koji mu na sve strane govori o zovu u vjerovanje i islam, o zovu na tespih i injenje sedde Allahu. I najmanji atomi njegovog bia i njegove elije uestvuju u ovom zovu i povinjavaju se u svojoj prirodnoj kretnji zakonima koje je 235

odredio Allah. Bie ija priroda ne osjea ovaj zov niti ritam boanskih zakona u njemu samom i kada njegovi prirodni aparati ne ubiru te kosmike valove poremeeno je bie, odnosno poremeeni su aparati percepcije i prirodnog izazova. U tom sluaju, ne postoji nikakav put za prodor u njegovo srce i razum putem rasprava nego preostaje jedini put lijeenja tog bia, a to je pokuaj upozorenja aparata percepcije i usliavanja, zatim mobiliziranje cjelokupne njegove prirode u njemu kako bi se moda pokrenula i poela ponovo da djeluje. Okretanje osjeaja, srca i razuma da pogledaju na ono to je na nebesima i Zemlji jedno je od sredstava kur' anskog programa na putu oivljavanja ljudskog srca - moda e ono propulsirati, pokrenuti se, osposobiti se za prijem i odaziv. Meutim, predislamski Arapi koji su uonili u la i svi drugi njima slini ne razmiljaju niti odgovaraju na poziv. Sta oni oekuju? Allahov zakon se ne mijenja, poslijedica onih koji nagone u la je poznata. Oni nemaju ta drugo oekivati do to. Allah ih posmatra a ne pokuava ih unititi iz korijena. Meutim, oni koji insistiraju na ugonjenju u la moraju biti kanjeni ekzemplarnom kaznom. Zar oni ekaju da ih snae neto slino onome to je snalo one koji su prije njih bili i nestali? Reci: "Pa ekajte, i ja u s vama ekati!" no/102J. To je prijetnja koja ne dozvoljava prepirku ali razvezuje srca. Ovaj odlomak u kontekstu zavrava poslijednjim rezultatom svakog

poslanstva i svakog natjerivanja u la, sa poslijednjom poukom svih tih kazivanja, a to je pogovor: Poslije smo spaavali poslanike Nae i one koji su vjerovali. Eto tako, dunost je Naa da spasimo vjernike (10/J03J. To su rijei kojima se Allah obavezao, da ostane vjerniko sjeme i da se spasi poslije svakog uznemiravanja i nagonjenja u la. Ovako je bilo, a kazivanje izloeno u ovoj suri je jasno, i tako biva pa prema tome neka vjernici budu smireni. 236

Reci: "0, ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja se neu klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, ve u se klanjati Allahu, koji e vam due uzeti. Meni je nareeno da budem vjernik oo1104J. i: 'Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik oo;10sJ. i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moe ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik oo;1o6J. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moe otkloniti, a ako ti zaeli dobro, pa - niko ne moe blagodat Njegovu sprijeiti; On njome nagrauje onoga koga hoe od robova Svojih; On prata i milostiv je" oo;zo7J. Reci: "O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vaeg, i onaj ko se uputi Pravim Putem - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju tetu, a ja nisam va odvjetnik" oo/10BJ. Ti slijedi ono to ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji! 00/109). Ovo je kraj ove sure, kraj kruenja tih scenarija u raznim

horizontima, scenarija kod kojih osjeamo da se od njih odvajamo i vraamo nakon dugog putovanja kroz horizonte Kosmosa, horizonte samih nas, svjetove ideja, osjeaja i razmiljanja ... vraamo se iz njih kao iz borbe, kao iz dueg kruenja velikih gluposti i napuhanosti prostaka. Ovo je kraj ove sure koja sadri sva ta kretanja o vjerovanju izloena u glavnim pitanjima vjerovanja - monoteizmu, upravljanju i suverenitetu, 237

negiranju drugih boanstva i zagovornika, zatim povratka svega Allahu i Njegovom odreenom Zakonu koga ne moe niko promijeniti niti izmijeniti. Govori se o Objavi, njenoj istinitosti, Istini koju je objavio Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , o oivljenju na Sudnjem danu i pravednom postupku kod donoenja kazne i nagrade. Ovo su osnovna pravila vjere, oko kojih se kontekst ove sure kree,a i sama kazivanja su tu radi njihova objanjenja i donoenja primjera. Eto, ovo se svodi u ovom pogovoru, a Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je zaduen da to prenese ljudima javnim proglasom, da im dostavi poslijednju odlunu rije da on nastavlja svojim koracima ispravno na svom putu kako bi Allah presudio, a On je Sudija Najbolji. Reci: O, ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja se neu klanjati onima, kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, ve u se klanjati Allahu, koji e vam due uzeti. Meni je nareeno da budem vjernik OO/I04J. Reci: O , ljudi, svi vi, ako oni budu bili tada kada im se upuuju ove rijei politeisti, Kurejije, ako sumnjate da je ova moja vjera u koju vas ja pozivam istina, to me nee odvojiti od mog uvjerenja niti e djelovati na mene da se ja klanjam vaim boanstvima kojima se vi klanjate mimo Allaha, . ve u se klanjati Allahu koji e vam due uzeti oo/104), klanjat u .. se Allahu koji gospodari vaim odreenim roitima i vaim ivotima. Isticanje ovih Allahovih svojstava ovdje ima i svoju vrijednost i svoj dokaz, a to je podsjeanje na Allahovu mo, da je On iznad njih, da e oni imati svoj kraj i, na osnovu toga, pree se Njemu klanjati nego tim boanstvima

koja niti daju ivot niti mogu usmrtiti: Meni je nareeno da budem vjernik oo/104). Prema tome, ja ostajem pri ovoj naredbi ne odstupam od nje . ... i "Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budu kumirima poklonik!" (10/105). Ovdje kontekst prelazi iz kazivanja na direktnu naredbu - kao da tu naredbu Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) prima u vrijeme kad se dogaa scena koja se odnosi na sve. I ovo ima svoju jau i snaniju poruku. I predaj se pravoj vjeri 00/105) - okreui se njoj, iskreno pridravajui se nje, i nikako ne budi kumirima poklonik (lO/JOSJ kao pojaanje potvrde 238

ispravnosti ove vjere i u smislu da bude vjernik u direknoj zabrani politeizma nakon direktne naredbe o imanu. i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moe ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik oo!J06J. Ne moli se nikome do Allahu, ne moli se ovim boanstvima kojima se mole politeisti i zagovornicima da bi im priutiti korist i odstranili nedau. Oni su zaista grijenici u ovome. Ako to uradi, onda si ti jedan od politeista. Allahovo mjerilo ne prihvaa protekciju. Njegova pravda se ne moe ublaiti. Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim njega ne moe otkloniti, a ako ti zaeli dobro, pa - niko ne moe blagodat Njegovu sprijeiti; On njome nagrauje onoga koga hoe od robova Svojih; On prata i milostiv je (10IJ07J. Nedaa je nuni rezultat Allahova zakona koji se primjenjuje kada se ovjek suprotstavi tome zakonu i svakom dobru. A ako Allah da kakvu nedau, takoer, primjenjujui Njegov zakon, niko je ne moe otkloniti. ovjek je moe otkloniti samo ako slijedi Njegov zakon i napusti uzroke koji vode ka nedai, ako su poznati, ili pribjegava Allahu da bi ga uputio da ostavi te uzroke ako su mu nepoznati. Ako ti Allah hoe da uini dobro, kao plod tvoga djela, sukladno Njegovom zakonu, tu dobrotu niko od Allahovih stvorenja nee moi sprijeiti. Ova dobrota pada na Njegove robove koji se pridravaju Njegovih propisa sukladno Allahovom opem htijenju i Njegovom tekuem zakonu. On prata i milostiv je (J0/107J.' On oprata za ono to je prolo kada se uini teoba i smiluje se Svojim robovima, brie im grijehe njihovom teobom, njihovim dobrim djelom i povratkom na Pravi Put.

Ovo je sie itave islamske doktrine koju sadri ova sura, ime je zaduen Vjerovjesnik da je prenese ljudima i u kome je njem u upuen ovaj govor kao da je on meu njima na odreenoj sceni, a na njih se u toj sceni ukazuje. Ovo je stil nadahnujueg i djelotvornog upuivanja ljudi. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je suoen licem u lice sa velikom i brojnom snagom, propadajuim paganizmom, historijom duboko ukorijenjenom u politeizam oglaavajui snano i otvoreno, i on sa malom grupom vjernika u Mekki, dok svu vidljivu snagu sainjavaju politeisti. Ali to je poziv i zaduenje, istina, mo i uvjerenje koji su mu potrebni. Poslije ovoga uslijedio je poslijednji proglas ljudima: 239

Reci: O, ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vaeg i onaj ko se uputi Pravim Putem, - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju tetu, a ja nisam va odvjetnik ao/108). Ovo je poslijednji proglas, definitivna rije i kompletno objanjenje svakome da je izabere sebi. Ovo je Istina koju je Vjerovjesnik donio od svoga Gospodara. I onaj ko se uputi Pravim Putem- uputio se za svoje dobro, a onaj koji krene stranputicom krenuo je na svoju tetu oo/J08J. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) nije zaduen da ljude tjera ka Uputi, i to nasilno, nego je on samo taj koji prenosi i saopava, a oni su preputeni svojoj volji, da slobodno biraju i da slijede ta hoe, a na kraju se preputaju Allahovoj odredbi. Ove poslijednje rijei upuene su Vjerovjesnik u (alejhi' s-selam) da slijedi ono to mu je nareeno, da ustraje na onome to mu stie kako bi Allah presudio kako On hoe; Ti slijedi ono to ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji (10/109). Kraj je povoljan. On odgovara poetku ove sure. On je u skladu sa njenim cjelokupnim sadrajem na k ur' anski nain predstavljanja usklaivanja. Kraj jedanaestog duza, slijedi dvanaesti, koji poinje surom Hud. 240