You are on page 1of 11

ENSKI LIKOVI S PRIJELAZA STOLJEA

(NA PRIMJERU NOVELA JOSIPA KOZARCA, IVKA BERTIA, JOZE IVAKIA I JOSIPA KOSORA) Helena SabliTomi

I. Tematiziranje ene u prostoru obitelji i ire zajednice stalno je mjesto literature koje je vrlo esto odraz sociokulturnih izvanjskih prilika u kojemu je djelo objelodanjeno.1 Lik ene u novelistici na prijelazu stoljea oblikovan je dvjema strategijama: realistikom i modernistikom. Realistiko oblikovanje usmjereno je primarno opisivanju prostora u kojemu ena egzistira i ukazivanju na funkciju koju ona u njemu ima, dok modernistika strategija nastoji upozoriti na dubinsku strukturu lika tematiziranjem njezinih dilema, frustracija i elja. Preko intimne razine lika autori enu dovode u subjektnu poziciju u odnosu na iri socijalni i kulturni kontekst. Namjeravamo o enskim likovima govoriti kao o signalima poetikog pretapanja stilskih razdoblja uzimajui u fokus interesa novele nekoliko autora iz Slavonije. Slavonija je u njihovim novelama objelodanjenim na prijelazu stoljea opisana kao preteito ruralni prostor konzervativnog, patrijarhalnog svjetonazora u kojemu se opozicija muke i enske subjektivnosti najee nije dovodila u pitanje. Naime, enina jedina funkcija iscrpljivala se u kuanskim i majinskim poslovima, dok su sve njezine elje, razmiljanja, postupci ostali na razini pasivnog pristajanja na drutvenu normu. Uloga i mjesto ene u kui i drutvu naglaena je i moralno-didaktikom poantom u skladu s tradicionalnim kranskim svjetonazorom, kojom novela zavrava. 112

Meutim, osim oekivanih upravo spomenutih tematskih klieja, u nekoliko novela mogue je izdvojiti enski lik koji vlastitu razliku u odnosu na kontekst pretvara u prednost nad egzistencijalnom zajednicom. Tim postupcima one iz pasivne prelaze u aktivnu, subjektnu poziciju, a binarna opozicija muko-enskih odnosa ne zadrava se vie samo na razini meusobne nadreenosti-podreenosti.

II. Veina knjievnih povjesniara (M.icel, 2 K.orkalo, 3 K.Nemec, 4 J.Matanovi) 5 u knjievnopovijesnim raspravama upozorava kako u nekim knjievnim djelima nastalim na prijelazu stoljea dolazi do procesa raspadanja realistike stilske formacije. U njima su sve izraenije modernistike narativne strategije, a sustav asocijacija i motivacija likova sve je vie oznaen unutarnjom strukturom njihove linosti.6 injenica je kako spomenuti autori iz Slavonije upravo u ovome razdoblju jedan dio svojih novela tematski usmjeravaju poloaju i ulozi ene u obitelji, a preko nje i u irem socijalnom okruenju. U njihovim tekstovima nije rije o stvaranju portreta udesnih enskih zavodnica, koketnih i prijeteih fatalnih ena7 koje su preplavile hrvatski roman 19. stoljea, ve o enama ija individualizirana pozicija u psiholokom pa potom i u socijalnom nizu narativnoga teksta govori u prilog odmaku od realistikoga razdoblja i pomak je prema strategijama modernistikog oblikovanja lika. Novele enskih karaktera objelodanjene u razdoblju od 1890. (Donna Ines) do 1908. i Gospodine Jelice, koje potpisuju Josip Kozarac, ivko Berti, Joza Ivaki i Josip Kosor, pokazuju na sadrajnom i izraajnom planu mogunost uoavanja spomenutih narativnih strategija oblikovanja teksta. 8 Takvu rekapitulaciju odreenu periodizacijskom odrednicom predloio je i Gajo Pele9 za razdoblje od 1945. do 1960. godine, nazvavi je nacrtom za tematsku i izraajnu analizu. Knjievnoteorijskom pristupu toga tipa osnovna je namjera pronai neke narativne osobitosti zajednike knjievnim djelima koja se pojavljuju u detektiranom vremenu. Kao selektivna odrednica izdvaja se mjesto i uloga prostora (ruralni, ruralno-urbani, urbani) u navedenih pisaca. Osim fabularnog tematiziranja prostora, Pele i likove tih proza vidi kao vrstu novog prostora. Lik je sublimirani prostor izvanjskih zbivanja. Primijenimo li Peleevu koncepciju minimalistikog 113

periodizacijskog nacrta na razdoblje od 1890. do 1908. godine u kojemu su objelodanjene novele koje nas zanimaju, neemo se poput njega baviti uoavanjem stilskih dominanti ve emo mjesta razlike u narativnim strategijama oblikovanja likova tumaiti kao prostor preko kojega moemo ukazati na proimanje razliitih stilskih koncepcija. To e nam biti i prostor unutar kojega se razvija novi senzibilitet potisnutih10 slavonskih ena. Ve je kritiarka Adela Milinovi u nekoliko brojeva Domaeg ognjita 1902. godine piui o enskim likovima u Kozarevim djelima pojasnila tip ene koja nije idealizirana poput mnogih u naoj literaturi nego stvarne ene svoga kraja iji problemi, nadanja i tenje postaju olienje sveenskog i sveljudskog.11 Zadravajui se na povrinskom itanju Kozarevih novela, Milinovieva naglaava kako je naklonou prema dilemama i frustracijama obinih ena autor uinio znaajan odmak od egzistencijalnog prostora i svjetonazora. Meutim, istiui kako Josipa Kozarca primarno zanimaju potisnute ene (Mira Kodolieva, Jelena), ona strategiju oblikovanja njihovih psiholokih dilema ne prepoznaje kao najavu modernistikog pristupa liku. O odnosu realistikih i modernistikih elemenata u Opravi posebno iscrpno pie Katica orkalo, posebno vodei rauna o nainu oblikovanja lika suca Vuetia stavljajui Jelenino psiholoko stanje, njezine intimne dileme u drugi plan analize.

III. Novele u kojima emo pozornost usmjeriti na tematiziranje enskih likova jesu: Josip Kozarac, Tena (1894), Mira Kodolieva (1895), Oprava (1899); ivko Berti, Paraskina srea (1902), Sirota (1902), Udala se (1902); Joza Ivaki, Mauva, (1905), Gospodina Jelica, (1908); Josip Kosor, Zora, (1905), Zloin, (1905), Ciganin, (1905). Naglasak je pri tome u novelama stavljen na intimu i misao kao agens12 koji pokree naraciju elei upozoriti na poziciju pojedinca kojega legitimira vlastiti tragizam. Takvim legitimiranjem u odnosu prema pripadajuem kontekstu on opstaje jedino sam, u unutarnjoj osami, a egzistencijalna intima mjesto je kojim se ostvaruje njegova razlika. enske likove prepoznate u novelama odredit emo s obzirom na kategoriju realizirane osobnosti. Zanima nas dakle je li enska individualnost u novelama 114

narativno osvijetena kao prostor samorealiziranja ili je potisnuta u skladu s drutvenim normama koje propisuje zajednica. Moemo izdvojiti dva osnovna tipa enskih likova: A. Mitski tipovi: 1. arhetip ene, majke, udovice 2. arhetip ljubavnice B. Individualni tip A) MITSKI TIPOVI ena je mitski simbol prirode, obnavljanja, ciklinosti i majinstva. Ona je i simbol slabosti, nagona i udnje koja vlastitim slabostima podlijee13 iako je dugorono sklona kompromisima s drutvenim normama. Zadovoljavanje potreba u primarnoj egzistenciji kodovi su koji odreuju njezino mjesto i ulogu, koji joj osiguravaju toliko potrebnu sigurnost. Arhetipski je ena ostvarena pozicijom majke i ljubavnice. Binarna opozicija majka-ljubavnica stalno je mjesto realistike koncepcije tematiziranja ene. 1. Arhetip supruge, majke, udovice Arhetip majke i supruge ovjerava se likovima Paraske i pokorne Kriste iz novela ivka Bertia, stare gospoice Jelice kojoj je kratki susret s profesorom Lipovcem bio jedini dogaaj iz njezina ivota o kojemu je i dalje snatrila zanosei se i grijui se na matanju i eljama pustim14 te snae Ljube iz Mauve Joze Ivakie. U njima se uope ne dovodi u pitanje postojanje stavova i miljenja ene ve je povrinskim opisnim zametcima ukazano kako one (ako su ih imale!) vlastite elje ne realiziraju. Njihova tjelesnost (ali i duhovnost) podreena je socijalnom i obiteljskom ivotu. Potpuni smisao svojega postojanja iscrpljuju u obavljanju majinskih i kuanskih poslova ne udei za promjenama. ena majka je uvarica domaega ognjita, moralno i duhovno odreena jakim kranskim svjetonazorom. Mjesto i uloga u obitelji tradicijski je uvjetovana. To su ene koje su svjesno odluile preuzeti ulogu koju im drutvene konvencije odreuje jer je veina njih poput Paraske koja je uvijek bila neki bogalj ili joj oko oteeno, ili noga zguljena, glava razbijena, ruka prelomljena, a koliko je modrica po ivotu imala, toga se ni broja nije znalo, nisu enske koje e ostaviti svoga ovjeka pa makar patile, makar i umrle kraj njega jer dobila je takvog ovjeka, pa valjda joj je sueno tako bilo.15 Takva pasivna pozicija u kojoj je ena najee objekt pripadajueg prostora odraz 115

je patrijarhalnoga stanja drutva krajem devetnaestoga stoljea. Ono enu promatra iz pozicije drugog iscrpljujui njezinu ulogu u majinstvu i kuanstvu. 2. Arhetip ene ljubavnice Putenosti16 kao indikatoru arhetipa ljubavnice pozornost upuuju gotovi svi navedeni autori, to je i prepoznato u veini knjievnopovijesnih rasprava i kritikih itanja. ena ljubavnica osloboenoga je Erosa. Ona sebe i svoju osobnost realizira tjelesnim uitcima. Tijelo je primarna ovjera naglaena opisima vanjskog izgleda. Bez obzira na socijalne i privatne norme, ena-ljubavnica lako se preputa tjelesnim uicima. Kao to Bertieva garava, omalena, ali zaokruena koja kad ide sve kao da se mazi ili da prkosi za kojom poludjee sva seoska gospoda,17 tako i Evka Matieva iz novele Udala se podlijee vlastitoj putenosti uz andara Milu neposredno prije neeljene ali ipak realizirane svadbene sveanosti. Mara iz novele Pod no Ive Kozarca na jednome mjestu kae: Sve udaja ubije! Meni nikad vie kola i divana, volje i prkosa. Udati se i u groblje poi, skoro jedno je. Kao cura nema gospodara dok ne svee ruke kod oltara. 18 Bez obzira na inicijalno neprihvaanje moralne drutvene norme ena-ljubavnica ipak e istoj popustiti samo s jednim ciljem eljom za pripadanjem pa bila to i zajednica koja ju je prije nekog vremena osudila i odbacila. Josip Kozarac takoer na taj nain oblikuje Tenin lik premda implicitno opravdava njezino udovoljene instinktivnim potrebama. Metaforiki gledano Tenin nain preivljavanja pokuaj je kojim se eli fingirati promjena ne samo u vlastitom ve i u pripadajuem socijalnom prostoru. Ipak ena-ljubavnica oznaena je u egzistencijalnom prostoru, njezina je moralna slabost nuno vodi do kazne koja se materijalizira obino preko vidljivih tjelesnih ili pak nevidljivih duhovnih oiljaka. 19 Oiljak je metaforika oznaka moralno propalih ena, udovica ili naputenih ena koje su preputaju nagonima i u njemu nalaze egzistencijalni smisao. Tenino izbrazdano lice tek kao takvo prihvaeno je od ireg prostora i tek tada ona postaje potpuno mirna i sigurna. Oiljak kao posljedica odbaenosti, kao odraz potiskivanja tjelesnih strasti mjesto je preko kojega oblikovanje enskog lika u Miri Kodolievoj dobiva novu psiholoku dimenziju. Mira Kodolieva sofisticiraniji je oblik putene Tene. Ona uz duge razgovore i duhovne uitke s Vukoviem otkriva i tjelesnu udnju. Njezina duhovna povrijeenost osvijetena je onoga trenutka kada njezin sin ocem naziva onoga koji mu to nije. Sve sam pretrpjela, ali toga trpjeti ne mogoh, da prva rije 116

mojega djeteta, izgovorena u mom naruju, bude la.20 Dakle, pokretaki motiv oiljka najee se uvodi nakon to je grijeh poinjen. Njegovim uvoenjem dolazi do preokretanja naracije koja naglaenu razliku tematiziranog enskog lika u odnosu na egzistencijalni kontekst poinje relativizirati kako bi se ipak uspostavila harmonija sa socijalnom zajednicom kojoj pripada. Arhetip ene-ljubavnice u novelama s prijelaza stoljea prostor je preko kojega se enska osobnost sve vie naglaava. Preko kategorije tjelesnoga udovoljenja poudi, bez obzira na posljedice, one ukazuju na spremnost preuzimanja posljedice koje e takav moralni prijestup projicirati. Takva aktivna pozicija enskom liku priskrbljuje etiketu razliitosti kao i moguu odbaenost od pripadajuega konteksta. Tjelesna strast Mire Kodolieve nadvladana je njezinim smjelim upletom u egzistencijalno pribliavajui se, kako bi rekao Oskar Drr,21 tipu emancipirane europske ene-akcije. Mirina energina pojava dojmila se i Kodolia izvanredno i on je stajao pred svojom enom kao razbijena misiraa,22 a ista njezina energinost na kraju novele uspjela je brak i prekinuti. Adela Miliinovi upravo spomenuto mjesto iz Kozareve novele smatra vanim za percepciju autorova odnosa prema eni: U Miri Kodolievoj odrjeuje K. nevjernu enu krivnje, jer joj je onaj, radi kojega se je iznevjerila svom muu, otvorio novi duevni svijet, jer je njenom mladom tijelu dao ideju slinu ljepoti njenog tijela i tim je K. priznao pravo enino na taj svijet, dokazao da je on njoj potreban, ako ne e da bude Ibsena Nora....23 Dakle, kategorija spolne udnje provlai se kao stalno mjesto literature u kojoj aktersku poziciju dri tip ene-ljubavnice. Njezinu genitalnu, uivalaku mo konzervativna zajednica nastoji pokoriti kako bi postala zajednici podnoljiva. Tjelesno emancipirana ena u drutvenoj praksi ruralnoga, ali i urbanoga graanskog drutva s poetka stoljea nije priznata, dok u literaturi obino zavrava potpuno ili djelomice tragino. B. INDIVIDUALNI TIP Preko arhetipa ene-ljubavnice iz spomenutih novela dolazi do zgunjavanja pozicije i funkcije enskoga lika u narativnome tekstu. Individualni tip ene ukazuje na likove koji su nakon prepoznatog tjelesnoga drugoga krenule i u realizaciju duhovno drugog koje ih etiketira kao pojedince ija izraena suptilnost ne odustaje od potrebe za punom spoznajom koja relativizira mogunost prebivanja smisla jedino u socijalnom prostoru. 117

Individualne tipove, pojednostavnjeno reeno, promatramo kao one koji samostalno odluuju o svojoj egzistenciji bez obzira na vladajue drutvene norme. Meutim, drutvo na takve pojedince, kako bi rekao Hans Mayer,24 gleda kao na socijalne autsajdere. Mayer predlae dvije skupine autsajdera: 1. egzistencijalni autsajderi koji zbog svojih fizikih, etikih ili psiholokih predispozicija ne mogu biti ali ni postati veina 2. intencionalni austajderi koji na osnovi intelektualne opredijeljenosti prekorauju drutvene norme. U novelistici fokusiranih autora moemo izdvojiti nekoliko enskih likova koji samostalno odluuju o nainu svoje egzistencije, bez obzira na vladajue norme drutva koje su ih i dovele do autsajderske pozicije. Njihov izbor posljedica je potrebe za ovjerenou ne nuno od drutvene zajednice, ve pred sobom. Ajkuna Smailovi, glavni lik Kosorove novele Zloin, primjer je osobe naglaene emocionalnosti. Ona u fatalistikom traganju za toplinom i ljubavi, nakon tekoga ivota s prvim muem iz kojega izlazi s osmogodinjim sinom, pronalazi eljenu sreu. Meutim, rije je samo o prividu jer cijena za ostajanje s tim drugim pravim uvjetovana je tragino djetetovom smru. Mislei kako e na taj nain osigurati vlastito pravo na djeli osobne intimne sree, Ajkuna je spremna na najgori zloin. Njezina ispovijest pred sudom izreena je bez trunka aljenja jer, kae ona, na putu mojoj srei, mom ivotu, ljubavi mojoj, bilo je ono pa sam ga morala ukloniti, da, da ba sam htjela iz prkosa, udesu za inat, za inat.25 Za vlastiti postupak se ne kaje jer on je prema njezinim rijeima nunost proizila iz oajnog egzistencijalnog i emotivnog poloaja. Zloin je tako postao jedini prostor preko kojega se mogla samorealizirati. Slina pozicija osvijetenoga izbora ita se i u noveli Zora u kojoj prostitutka Zora egzistencijalni opstanak osigurava udovoljavajui eljama nonih posjetitelja, ne osjeajui se pri tome ni posrnulom ni manje vrijednom. Ve nakon to je spolno oboljela, u epistolarnom obliku naglaava: Ja osjeam da nisam pala i to je meni svetinja, ja sam sebi ista, dobra, plemenita.26 Ima pri tome dovoljno mentalne energije kojom saalijeva one koji su u njezinim uslugama pronalazili jedini izvor emotivnosti, jer kukaviluk ne bijae u meni koja tako opstajem, nego u onom tko mi je davao sredstva.27 Pozicija moralnog autsajdera omoguuje Zori komentar licemjerja u graanskom drutvu u kojemu ive kreposne graanske ene jer, rei e ona, 118

one ne ive, nego uivaju. To je razlika: ivot je borba, rabota, tegljenje, trgovanje sobom, svojim rukama, svojom krvlju i puti.28 Njezino autsajderstvo posljedica je nude, ali i potreba za osiguravanjem vlastitoga preivljavanja bez obzira na zajednicu koja e je nuno osuditi i odbaciti. Potpuna podreenost strasti i putenosti, bez svijesti o moguim posljedicama, osigurava autsajdersku poziciju i likovima Kosorovih ciganki sa sputenom kosom, stasitih, rumenih jagodica, tankih obrva, s oima krupnim, tamnim i vjeno sjajnim, to pale kao dva crna sunca, zaluujui pamet i srce. Sve to cigani poele zaarenih obraza, arkih oiju i od same enje smotaju se kao kruti luk pod topolom . 29 U njima Kosor nagonskim, instinktivnim opravdanjem egzistencijalnog, kako primjeuje i Dubravko Jeli,30 idealizira slobodnu putenu ljubav. enski likovi koji su osvijestili vlastitu tjelesnost, koji uivaju u njoj, koji se nastoje samorealizirati bez obzira na konvecije sociokulturne prirode sve vie najavljuju modernistiki tip svjesne ene spremne preuzeti odgovornost za posljedice vlastitih frustracija i postupaka. Psiholoki autsajderi realiziraju se u dubinskoj motivaciji koja im osigurava egzistenciju u prostoru koji ih ne zadovoljava u potpunosti. Samo jedan sumnjiavi muev pogled promijenio je ivot donne Ines i ona ne pristaje na ivot bez ljubavi. Koliina patnje i dubina bola kulminira u zavrnoj slici Oprave u kojoj Jelena shvaa da joj opravu nije poslao ON: Umjesto da se digla, klonula ona iznovice na postelju; as prvo razdragano i zaareno lice problijedilo u jedan mah, a oi zadrhtale kao srni, kada se iznenada stvori pred lovcem. 31 One duhovno ne prihvaaju prostor koji ih odreuje i ne ele prihvatiti poziciju samo njegovog pasivnog konzumenta. Dakle, ovaj posljednji model enskih likova ini nam se ponajboljim ovjeroviteljem modernistike strategije oblikovanja enskoga lika kojeg ne zanima afirmacija u drutvu nego pitanje vlastite sree 32 i udovoljavanje vlastitim ivotnim principima. Takva strategija prepoznaje33 se u novelama Josipa Kozarca Donna Ines, i Oprava kao i u novelama Josipa Kosora preko nekoliko kodova itanja. U narativnom kodu problematizira se dogaaj i legitimira potrebno znanje o izvanjskom prostoru, dok se afektivnim kodom oblikuje psiholoka dimenzija enskoga lika. Oni razliito projiciraju recepciju kulturnog koda, to je uvjetovano i vremenskom razdaljinom s koje se novela ita.

119

Tomu u prilog rei je da nisu sve Kozareve ene potisnute, ve njihova trenutna potisnutost u dubinskoj strukturi lika prelazi u njegovu snagu i realiziranu osobnost. Donna Ines nije trpjela i najmanjom dvolinou natrunjene rijei, a nekmoli da slua ljubavna oitovanja,34 pa trpi posljedice mueve ljubomore, ali se ne destruira kao osobnost nego traginost pretvara u prednost nad zajednicom. Jelena je nain opstanka u branoj zajednici realizirala preko psiholokog niza narativnog teksta samo sjeanjem na Njega. Psiholokim strukturiranjem lika naglaeno je njihovo duhovno autsajderstvo.

IV. U novelama koje u tematskom sreditu imaju enske likove, pokazujui osjetljivost na moralnu, duhovnu i drutvenu prazninu, prepoznali smo razliite naine realiziranja enske osobnosti. Dok Kozarac stavlja naglasak na strast, tjelesnu i duhovnu, Joza Ivaki i ivko Berti enskim likovima pristupaju racionalno i mirno, u skladu sa socijalnim kontekstom, Josip Kosor otvorenim zavretcima oblikuje marginalne sluajeve enskih sudbina dovodei ih u subjektni odnos prema normi drutvenog prostora kojim su odreene. Nadalje, govorili smo o kategorijama enske osobnosti u novelama to ih potpisuju upravo navedeni autori. Osnovna razlika izmeu prve i druge skupine enskih likova, mitskih i individualnih tipova, ogleda se u injenici da se likovi prve skupine primarno ostvaruju u sociolokom prostoru. Likovi individualnoga tipa ne pristaju ni na jedan kompromis ve se samorealiziraju u dubinskoj strukturi koja punim intimnim zgusnuem projicira izrazitu individualnu razliku preko koje im se pronalazi mjesto i u poetikoj paradigmi Moderne.

120

BILJEKE
Upravo tim postupkom Dunja Falievac u tekstu Lik i shvaanje ene u Begovievu romanu Giga Barieva tumai poziciju Gige Barieve elei preko analize knjievnopovijesnih i literarnih prezentacija enskog bia osvijetliti Begovievu poetiku koncepciju i svjetonazor kako bi se na neki nain pripomoglo u utvrivanju njegove pripadnosti odreenoj stilskoj formaciji. Zbornik radova Milan Begovi i njegovo djelo, Vrlika-Sinj, 1997, str.179. 2 Miroslav icel naglaava kako je lirski i psiholoki aspekt u hrvatskoj knjievnosti najizraeniji na prijelazu iz osamdesetih u devedesete godine. Dakako, i u ovo vrijeme do kraja stoljea i paralelno s modernistikim strujanjima, egzistira i dalje proza tipa kritikog realizma kao izravan nastavak tradicije osamdesetih godina., Hrvatska knjievnost 19. i 20. stoljea, Zagreb, 1995, str. 111. 3 Katica orkalo u tekstu Psiholoke novele stvaralaki uspon prema modernizmu u nainu struktuiranja likova u Kozarevim novelama uoava modernistike strategije jer njih ne zanima afirmacija u drutvu nego pitanje vlastite sree. Neobini su i netipini i Marijan Lui iz Donne Ines i sudac Vueti iz Oprave i Vukovi iz Mire Kodolieve i Emilijan Lazarevi iz istoimene novele, a jo su osebujniji enski likovi, Vinkovci, 1993, str.117. 4 Kreimir Nemec navodi nekoliko promjena koje su se zbile u prvom desetljeu 20. stoljea u hrvatskom romanu: 1. zaokret tematskog interesa s politikih, nacionalnih i socijalnih problema prema svijetu pojedinca, intimnoj analizi i tajnama due okree se svijetu individuuma i njegovoj psihi, snagama svijesti i podsvijesti, ljudskoj unutranjosti. 2. Oponiranje prethodnoj realistikoj knjievnoj fazi koju se odreivale kategorije kao to su pozitivizam, racionalizam i objektivizam. U razdoblju moderne subjektivna vizura stvarnosti i minuciozno psihologiziranje postupno zamjenjuju realistike slike iz ivota i tematiziranje sociolokih injenica, Povijest hrvatskog romana II, Zagreb, 1997, str. 11-12. 5 Julijana Matanovi u tekstu itanje Kozareve Oprave ukazuje kako Kozareva novela nainom izgradnje svog tematskog i izraajnog sustava postaje zahvalnim predlokom za uoavanje razlike izmeu dva susjedna stilska perioda realizma i moderne, i to, tovie, na stvaralatvu jednog autora, kojeg smo tako sigurno ulagali u povijesni pretinac realistikog pisma, pokazujui pri tome svaki put iznova da podjela knjievnosti na odsjeke izmeu kojih se uzdizala vrsta godina, najee preuzeta iz povijesnih udbenika, nije najsretnije rjeenje. Prvo lice jednine, Osijek, 1998, str.100. 6 U tekstu Oprava kao model predmodernistike proze Miroslav icel preko izraajne razine teksta uoava odmak od realistike koncepcije i pomak prema modernoj prozi, u tematskom i u strukturalnom smislu. Strategija oblikovanja glavnog enskog lika takoer je prema icelovu miljenju mjesto u kojemu se uoava modernistika koncepcija. 7 Kreimir Nemec, Famme fatale u hrvatskom romanu XIX. stoljea, u knj: Tragom tradicije, Zagreb, 1995.
1

121

8 Na prijelazu stoljea objelodanjeno je i nekoliko romana naslovnom sintagmom upuenih enama kao to su Crna kraljica (1898) Higina Dragoia, Tomieva Melita, Truhelkina Vojaa i Katarina Zrinska Ante Tresia Paviia koje su objelodanjene 1899. godine. Nekoliko godina poslije objelodanjena je i Kraljica Lepa (1902) Eugena Kumiia. Meutim, oni su primarno usmjereni problematiziranju povijesnih tema. 9 Gajo Pele, Iitavanje znaenja, Rijeka, 1982. 10 Ivo Frange interpretirajui poetiku Josipa Kozarca pokazuje kako je on prije svega pjesnik prirode i potisnutih ena, Josip Kozarac, Povijest hrvatske knjievnosti, knj.4. Zagreb, 1975, str.426. 11 Adela Milinovi, ena u Kozarevom radu, Domae ognjite, II, br. 2-10, Zgb., 1902-1903. 12 Julijana Matanovi, Kozareva Oprava, u knj: Prvo lice jednine, Osijek, 1998. 13 Julija Kristeva, Moi uasa, ogled o zazornosti, Zagreb, 1989. 14 ivko Berti, enski udesi, Vinkovci, 1994. 15 Joza Ivaki, Gospodina Jelica, u knj: Pripovijesti, Inoe, Slavonica, Vinkovci, 1994, str.42. 16 O ulozi tjelesnosti u dramskim tekstovima vie je pisala Dubravka Crnojevi-Cari u tekstu: Dramatinost tjelesnog u djelima Josipa Kozarca, Joze Ivakia i Ivana Kozarca, zbornik radova Krleini dani 1996, Osijek, 1997, str.129-134. 17 .Berti, ibid.pod 14. 18 Ivan Kozarac, Pripovijesti, Vinkovci, 1997. 19 J.Kristeva, ibid pod 13. 20 Josip Kozarac, Izabrane pripovijesti, Slavonica, Vinkovci, 1994. 21 Oskar Drr, ene u hrvatskom modernom romanu, Domae ognjite, br. 1, Zagreb, 1903. 22 J. Kozarac, ibid. pod 20. 23 A. Milinovi, ibid. pod 11. 24 Hans Mayer, Autsajderi, Zagreb, 1981. 25 Josip Kosor, Poar strasti, pripovijesti, Slavonica, Vinkovci, 1994, str.106. 26 Izabrane pripovijesti Josipa Kosora, pogovor Jure Katelan, uredio D.Tadijanovi, Zora, Zgb, 1950. 27 J.Kosor, ibid. pod 26. 28 J.Kosor, ibid. pod 26. 29 J.Kosor, ibid pod 26. 30 Dubravko Jeli, Strast avanture ili avantura strasti, August Cesarec, Zagreb, 1985. 31 J. Kozarac, ibid. pod 20. 32 K.orkalo, ibid. pod 2. 33 K.orkalo, ibid. pod 2. 34 J.Kozarca, ibid. pod 20.

122

You might also like