Naslov originala SAYYIDQUI'B Fl II.

Au-L-QuR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi zilali-1-Qur'an 12 SARAJEVO, 1998.

ct " .., , ;._pr ,, , ',, T , =.,. ,.,.., " .,. - ,. '., ,. , 'JJ.i:.:JJ .,. , .,. .,. .,.

,. . .,./ ,..,. ,. , ,._ . ),..,. ... ,. -',.,. , . , .,. . .,. . (( JJ r-v' 'J:-J '.)l."; U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/I22J.

U OKRIUU KUR'ANA 12 U IME ALlAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG! SURA HOD I DIO SURE JUSUF

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! SURA miD ORJAVUENA U MEKKI IMA 123 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ova sura je u cjelini objavljena u Mekki, mada u Mushafu Emirije stoji da su ajeti 12, 17 i 114 objavljeni u Medini. Osvrui se na ove ajete u ovoj suri kae se, s obzirom na njihova mjesta u kontekstu, da se skoro ne moe ni zamisliti da su medinski i pored toga to teme tih ajeta potvruju da su mekkanske, jer su vezane za vjerovanje, stavove politeista Kurejija prema tome vjerovanju, odraze tog stava na Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i malu grupu muslimana s njim i kur' ansko Boanstveno tretiranje ovih

utjecaja. l

Uzmimo npr. ajet 12 iji tekst glasi: Nemoj ti nita od onoga to ti se objavljuje izostaviti, to titi grudi tvoje, zato da oni ne bi rekli: "Zato mu nije poslano kakvo blago, ili, zato s njim nije doao melek?" Tvoje je da opominje, a o svemu se samo Allah brine (11/12). Sasvim je jasno da ovaj izazov i ova upornost Kurejija koja je prouzrokovala neto to titi Vjerovjesnikove (alejhi' s-selam) grudi do te mjere da je potrebno i tjeiti ga, potvrditi i uvrstiti ono to mu je objavljeno, da je to bilo u Mekki posebno u vremenu koje je uslijedilo poslije smrti Ehu Taliba i Hatide, poslije Mirada (Nonog putovanja) i smjelosti Kurejija da se usmjere protiv Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) te kada je pokret pozivanja na Pravi Put skoro bio stao. To su najtea vremena kroz koja je proao ovaj poziv u Mekki. Ajet 17. ove sure: Zar je onaj koji eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, nato se nadovezuje Kur'an kao svjedok njegov, i jo prije njega Knjiga Masaova, putovoda i milost? To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra e boravite biti. Zato ti nikako ne sumnja} u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali veina ljudi nee da vjeruju (II/17). Sasvim je jasno da i ovaj ajet spada u grupu ajeta objavljenih u Mekki, da je on kur'ansko svjedoenje Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) pri suoavanju sa Kure j ijama politeistima, da je on, Kur'an, objavljen od strane njegova Gospodara. Zatim to je potvrivanje ranije objavljenih knjiga, a posebno Knjige date Musau (alejhi' s-selam) kao i potvrivanje nekih sljedbenika Knjige i njemu proslijeene Objave, a to se dogodilo od strane pojedinaca objavljene Knjige u Mekki, to je uzeto kao polazite za kritiku stava politeista i

prijetnju njima vatrom. Resulullahu (alejhi' s-selam) se potvruje da je Istina sve ono to on donosi. To se objavljuje prilikom suoavanja sa zastojem Objave i sa otporom veeg dijela Arapa iz Mekke i arapskih plemena oko Mekke. Spominjanje Knjige Miisaove ne govori da je ovaj ajet medinski niti da su rijei upuene sinovima Israilovim niti prijetnja njima, kao to je to bio sluaj u vrijeme objave me dinskog dijela Kur'ana, nego je to sve bilo svjedoenje i potvrda stava nekolicine njih i potvrda Knjige Musaove (alejhi's-selam) kao i onoga to je Muhammed (alejhi's-selam) prenio. Sve ovo govori da se radi o mekkanskom, veoma tekom periodu, a ije su poruke sasvim jasne. Ajet 1 14. naveden u ovom kontekstu, kao utjeha Vjerovjesnika (alejhi's-selam), neto je slino poput onoga to se desilo sa Mtisaom prije toga; taj ajet govori da Vjerovjesnik ustraje na putu kao to je nareeno njemu i onima koji su s njim, govori da ne podlijee onima koji grijee (tj. 2

poli teistima) , da ustraje u namazu i strpljenju u tom tekom periodu. Brojni su ajeti koji govore o tome. I Milsilu smo Knjigu dali, pa su se o njoj u miljenju podvojili. I da nije Rijei Gospodara tvoga ranije izreene, bilo bi s njima svreno, jer oni u nju sumnjaju mnogo. I svima njima e Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono to su radili. Ti idi Pravim Putem, kao to ti je nareeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono to radite. I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi! I obavljaj namaz poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi/ Dobra djela zaista ponitavaju hrava. To je pouka za one koji pouku ele. I strpljiv budi! Allah doista nee uskratiti nagradu onima koji dobra djela ine 01/llo-1 15J. Sasvim je jasno da su ovi ajeti tematski i sadrajno odlomak iz mekkanskog dijela Kur'ana. Ova sura objavljena je u cjelini poslije sure }unus, a sura }unus poslije sure El-Isra. Ovo definira znakove vremena u kome su sure objavljene, a to je natei i nauasniji period u historiji islamskog poziva u Mekki, kao to smo ranije rekli. Prije objave ove sure umrli su Ehu Talih i Hatida i politeisti su se usmjerili protiv Vjerovjesnika onako kako nisu smjeli raditi u vrijeme Ehu Taliba. Ovo je posebno dolo do izraaja poslije Mirada, njegove neshvaenosti i ismijavanja toga dogaaja od strane politeista i odmetanja nekih koji su prije toga bili primili islam, uz veliku tugu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) zbog Hatide (radij allahu an ha) u vrijeme kada su se Kure j ije ustremile protiv Vjerovjesnika (alejhi' sselam) i njegova poziva i kada

je oglaen rat protiv njega. Rat protiv Poslanika a. s. i Poziva je bio dostigao vrhunac i poziv je bio zaleen tako da skoro vie niko od stanovnika Mekke i njene okoline nije ulazio i prihvatao islam. To je bilo malo prije nego to e Allah razveseliti Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i malu grupu muslimana s njim prvom prisegom na Akabi i kasnije, drugom. lbni Ishak kae: Hatida kerka Huvejlida i Ehu Talih umrli su iste .godine. Uslijedile su brojne nesree koje su pratile Vjerovjesnika sa Hatidinom smru. Ona mu je bila iskreni saborac u islamu kojoj bi se Vjerovjesnik (alejhi's-selam) potuio, a smru njegovog amide Ehu Taliba 3

otiao je neko ko mu je bio oslonac i pojaanje u svemu i darovalac i pomaga protiv itava njegova naroda, prije njegova iseljenja u Meinu na tri godine. Kad je umro Ebu Talib, Kurejije su pojaale patnje i muke protiv Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) kakve nisu smjeli niti mogli initi u vrijeme Ebu Taliba. Sa ovim uznemirenjem i mukama ilo se dotle da su ga neki glupaci Kurejije izloili i takvom muenju da su mu bacali prainu na glavu. Ibni Ishak kae: Prenio mi je Hiam ibni Urve od svog oca Urvea ibni Zubejra slijedee: "Kada su glupaci bacili na glavu Vjerovjesnika (alejhi' sselam) prainu, Alejhi' sselam je uao u svoju kuu, a glava mu je bila prekrivena prainom. Jedna od njegovih keri pristupila mu je i poela prati njegovu glavu poprativi to plaom. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) joj je rekao: "Kerkice, ne plai, Allah e zatititi tvoga oca," dodavi, izmeu ostaloga, i ovo: "Kurejije mi nisu mogli nita gore uiniti otkako je Ebu Talib umro." Makrizi u svom djelu Imtau'l-esma istie: Nesrea se iz dana u dan prema Vjerovjesniku poveavala nakon smrti njih dvoje (Hadide i Ebu Taliba) i on je tu godinu nazvao "Godinom alosti." I tada je rekao gornju misao: "Kurejije mi nisu mogli nita naao uiniti sve dok je Ebu Tali b bio iv." Jer on tada u svojoj porodici i meu amidama nije imao vie nikoga ko bi ga titio i branio. U ovom periodu objavljena je sura Hud i J unus prije nje. Prije ove dvije sure objavljena je sura El -Isra i sura El-Furqan. I jedna i druga sura nose peat tog perioda i govore o izazovu Kurejija i njihovoj agresiji. l

Tragovi ovog perioda, atmosfera i odrazi uoljivi su sasvim jasno u ovoj suri i njenim temama, posebno kada se radi o uvrivanju Vjerovjesnika (ale j hi' s-selam) u pozivu i Istini, i onih koji su s njim, zatim u davanju utjehe zbog te situacije i zbog alosti, tjeskobe i osamljenosti u dahilijjetskom drutvu. Peat ovog perioda i ono to njega prati istie brojne momente od kojih ukazujemo na slijedee: - to ova sura izlae dinamiku islamskog vjerovanja kroz historiju ovjeanstva u cjelini, poevi od Nuha (alejhi's-selam) do vremena Mohammeda (alejhi's-selam); to potvruje da ova vjera poiva na jedinstvenim osnovama, a to su jedinstvo vjerovanja samo u Jednog Allaha, V. vie u uvodnom dijelu sure }unus, str. 95-102 XI duza, osvrt na ovaj period. 4

bez drugih boanstava, klanjanje samo Njemu bez ikakva pogovora i - u ovom vjerovanju samo u Njega i klanjanju samo Njemu, prihvatanje onoga to su prenijeli samo poslanici Allahovi, uz vjerovanje da je ivot na ovom svijetu samo kua iskuenja, a ne kua nagrade, da e nagrada biti na onom svijetu, da je ovjeku dato da sam izabere Uputu ili zabludu i da je to predmet tog iskuenja. Muhammed (alejhi's-selam) je doao a s njim je dolo i: Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju od Mudrog i Sveznajueg (11/V. Osnovni sadraj ove Knjige je: Da se samo Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem -, da od Gospodara svoga oprosta traite i da se pokajete, a On e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradu. A ako lea okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu. Allahu ete se vratiti, a On sve moe! 01/24J. Ovo nije bio neki novi poziv niti rijei koje nisu ranije izgovorene. Ovo su prenosili prije Vjerovjesnika (alejhi's-selam): Nuh, Hud, Salih, uajb, Musa i drugi. I Nuha poslasmo narodu njegovu: 'Ja sam tu" - govorio je on -"da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plaim za vas patnje na Nesnosnom danu W/25-26) I Adu brata njihova Huda. "0, narode moj", - govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite. O, narode moj, ja ne traim od vas nagrade za ovo; mene e nagraditi onaj koji

me je stvorio! Zato se ne opametite? O, narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte mu se, a On e vam slati kiu obilnu i dae vam jo veu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogoboci (11/50-52) I . Semudu, brata njihova Saliha. "0, narode moj", - govorio je on - "klanjajte se samo Allahu, vi drugog Boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da ivote na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se 01/61) I Medjenu - brata ... njihova uajba. "0, narode moj", - govorio je on - "Allahu se klanjate, vi drugog Boga osim Njega nemate, i krivo ni na litru, ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju ivite i bojim se da vas jednoga dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate. O, narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne inite zlo po zemlji pravei nered. Bolje vam je ono to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoete da budete vjernici, a ja nisam va uvar" m/B4-B6J. Prema tome, svi oni govore iste rijei i pozivaju istim ustaljenim pozivom. Zatim: 5

- izlae stavove vjerovjesnika (alejhimu's-selam), prema njihovom protivljenju, nagonjenju u la, ismijavanju, omalovaavanju, prijetnji i muenju, strpljenjem, pouzdanjem i uvjerenjem da je sve ono to oni donose Istina, istina da e Allahova pomo, bez sumnje, doi, da e se obistiniti posljedice na ovom i buduem svijetu prema sudu asnih vjerovjesnika, da je njihov staratelj Onaj koji je Moan i Uzvien, da e sruiti one koji nagone u la i spasiti vjernike. U kazivanju o Nuhu nalazimo ovu scenu: Glaveine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoe: "Koliko mi vidimo, ti si ovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmiljanja slijede samo oni koji su niko i nita medu nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, tavie, mislimo da ste laljivci. " "0, narode moj", - govorio je on - "da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnitvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vae priznate? O, narode moj! Za ovo ja od vas ne traim blaga, Allah e mene nagraditi. I ja neu otjerati vjernike, oni e pred Gospodara svoga izii; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna. O, narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih ja otjerao? Zato se ne urazumite? ja vam ne kaem: 'U mene su Allahove riznice' - niti: 'Meni je poznata budunost' - niti kaem: Ja sam melek', - a ne govorim ni o onima koje vae oi s prijezirom gledaju: 'Allah im nikakvo dobro nee dati' - ta Allah dobro zna ta je u duama njihovim -, " jer bih se tada ogrijeio. " "0, Nuhu", - rekoe oni - ((ti si elio da se s nama raspravlja i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono to nam prijeti, ako istinu govori!" 'To e vam uiniti samo Allah ako bude htio" - ree on-, "i vi neete moi umai" OI/27-33).

Uslijedila je scena potopa pa su upropateni oni koji su nagonili u la vjerovjesnika, a spaeni su vjernici. U kazivanju o Hudu nalazimo ovu scenu. "0, Hude", - govorili su oni - "nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rije neemo napustiti boanstva naa, mi tebi ne vjerujemo. Mi kaemo samo to da te je neko boanstvo nae zlom pogodilo. " 'Ja pozivam Allaha za svjedoka" - ree on -, ' i vi posvjedoite da ja nemam nita s tim to vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smisli te i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vaega Gospodara! Nema nijednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno. Pa ako okrenete leda, - a ja sam vam saopio ono to vam je po meni poslano -, Gospodar moj e 6

umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu neete niim nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim" W/53-57). A onda je uslijedio pogovor. I kad je dola kazna Naa, Mi smo, milou Naom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih potedjeli. Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadiju. I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bie i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod H udovi ovss-OOJ. U kazivanju o Salihu nalazimo ovu scenu: "0, Salihu", - govorili su oni - "ti si medu nama prije ovoga cijenjen bio. Zato nam brani da se klanjamo onome emu su se preci nai klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono emu nas ti poziva. " "0, narode moj", - govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnitvo dao, pa ko e me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste samo uveali propast moju" Ol/6U3J. I ovdje je uslijedio pogovor nakon klanja kamile i nagonjenja u la vjerovjesnika: I kad je dola kazna Naa, Mi smo, milou Naom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana, - Gospodar tvoj je, uistinu, moan i silan -, a one koji su inili zlo pogodio je straan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomini, kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud! (11/66-68). U kazivanju o uajbu vidimo slijedeu scenu: "0, uajbe", - govorili su oni - 1'da li vjera tvoja trai od tebe da napustimo ono emu su se preci nai klanjali ili da ne postupamo sa imanjima naim onako kako nam je

volja ? E ba si 'pametan' i 'razuman'!" "0, narode moj", - govorio je on "shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. ja ne elim da inim ono to vama zabranjujem; jedino elim da uinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraam. O, narode moj! Neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono to je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Stilihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas ivio. I traite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! - Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi. "0, uajbe", - rekoe oni - "Mi ne razumijemo mnogo toga to ti govori, a vidimo da si ti medu nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag". "0, narode moj", - ree on - "zar vam je rod moj drai od Allaha, koga sasvim odbacujete? 7

Gospodar moj dobro zna ono to vi radite! O, narode moj, inite sve to moete, a iniu i ja. Vi ete sigurno saznati koga e kazna stii koja e ga osramotiti i ko je laac. Pa, ekajte i ja u s vama ekati!" (11/87-93). Zatim slijedi kraj: I kada je pala naredba Naa, Mi smo, iz milosti Nae, uajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo inili pogodio je uasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomini osvanuli, kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud! (11/94-9.5). Iz tog pogovora na ova kazivanja sa ukazivanjem Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) na dokaze i unoenje utjehe zbog onoga to je zadesilo njegovu plemenitu brau prije njega i koje je Allah zatitio i pomogao, Resulullahu se ukazuje i na jasno razluivanje onih koji nagone u la - kao to su to radili i plemeniti poslanici sa svojim narodima kod donoenja Istine. To je, istovremeno, i isticanje sa dokazom ovih kazivanja na istinitost njegova poziva, objave i poslanstva. Po zavretku kazivanja o Nuhu nalazimo i ovdje pogovor koji glasi: To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome nita znali. Zato budi strpljiv, ishod e, zaista, u korist estitih biti (11/49). Na kraju ovih kazivanja navedenih u ovoj suri susreemo ovaj dui pogovor sve do kraja ove sure: To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih jo postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni. Mi nismo prema njima bili nepravedni, ve oni sami prema sebi. I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, nita im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu,

klanjali, samo bi im propast njihovu poveali. Eto, tako Gospodar tvoj kanjava kad kanjava sela i gradove koji su nasilje inili. Kanjavanje Njegovo je zaista bolno i strano O I/10o-102J. I MU-sau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u miljenju podvojili. I da nije Rijei Gospodara tvoga ranije izreene, bilo bi s njima svreno, jer oni u nju sumnjaju mnogo. I svima njima e Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono to su radili. Ti idi Pravim Putem, kao to ti je nareeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono to radite. I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi! I obavljaj namaz poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi/ Dobra djela zaista ponitavaju hrava. To je pouka za one koji pouku ele. I strpljiv budi! Allah doista nee uskratiti nagradu onima koji dobra djela ine o 1/110.11.5). A sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogaajima o poslanicima kazujemo zato su da 8

njima srce tvoje uvrstimo. I u ovima dola ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena. I reci onima koji nee da vjeruju: {(Radite to god moete, i mi emo raditi; i ekajte, i mi emo ekati/" Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraa, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono to radite! 01/I20..123J. Ovako dolazi do punog izraaja dinamina strana kur'anskog usmjerenja, ovako primjeujemo kako se Kur'an suoava sa realnim pozivom na Pravi Put i dinamikom u svakoj fazi koja potpuno odgovara poloaju. Ovako nalazimo kazivanja u Kur'anu koja se suoavaju sukladno dinamici i borbi sa dahilijjetom u raznim fazama, suoavaju se ivo i aktivno, isto onako kao to je to i u preostalom dijelu u suri. Tu istovremeno nalazimo skladnost i harmoniju sa kontekstom ove sure, njene atmosfere i teme, u zadovoljavajuem odmjeru sa ciljevima potvrujui usmjerenje, odredbe i obavjetenja koja su ovdje donijeta u svijetu realnosti. U definiranju sure ]unus ranije, u jedanaestom svesku, donijeto je slijedee: Posljednje na emu smo se zadravali U okrilju Kur'ana u dijelu Kur'ana objavljenog u Mekki jesu sure El-An' am i El-A' arf koje su unijete jedna za drugom u Mushafu iako nisu bile jedna za drugom u rasporedu Objave. Zatim dolaze sure El-Enfal i Et-Tewbe koje su i svojom atmosferom, i prirodom, i tematski posebne medinske sure. Sada kada se vraamo na dio Kur'ana objavljen u Mekki naii emo na dvije sure, ]unus i Hud, koje su jedna za drugom upisane u rasporedu Kur'ana, a bile su i

objavljene jedna za drugom. Meutim, veoma je interesantno da je tamo velika tematska slinost izmeu ove dvije i one dvije sure, zatim tu je i slinost u metodu izlaganja ove teme. Sura El-En'am razrauje istinitost vjere, suoava se sa paganizmom i pobija ga kako u njegovom vjerovanju i osjeanju, tako i u molitvi i u praksi dok sura El-A'raf razrauje dinaminost ove vjere na Zemlji i iznosi kazivanje o suoavanju sa dahilijjetom i paganstvom tokom povijesti. Mi se ovdje suoavamo sa time i u druge dvije sure, ]unus i Hud, u kojima se ogleda velika tematska slinost i slinost i u metodu izlaganja sa razlikom to se sura El-En'am donekle odvaja od sure ]unus visinom i prostorom u harmoniji i buenju, 9

zatim brzinom i snagom pulsiranja jakim svjetlucanjem u pokretu i dinamici, dok sura ]unus nastavlja sa prijatnom melodijom, mirnim pulsom i blagim tonom. Sura Hud u mnogome slii suri El-A' raf tematski, izlaganjem, harmonijom i pulsiranjem. Zatim, svaka od ovih sura zadrava svoju posebnu specifinost karakteristine naznake, pored svih ovih slinosti i razlika. A sada da objasnimo ove ukratko navedene naznake. Sura ]unus sadri nekoliko kazivanja, ali su ona saeta. To su kazivanja o Nuhu i drugim poslanicima poslije njega, zatim neto objanjenja o kazivanju o Musau i saeto kazivanje o Jun usu. Meutim, ova kazivanja dola su ovdje kao potvrda i primjer radi potvrivanja vjerovanja koje ima u vidu ova sura. to se tie sure Hud, kazivanja u njoj predstavljaju okosnicu sure, pa iako su dola kao potvrda i primjer radi potvrivanja istina vjerovanja, to je cilj ove sure, ipak izgleda da u njoj dolazi do izlaganja dinamike Boanskog vjerovanja u ljudskoj historiji. Ovo je, uostalom, jasan i istaknut cilj. Radi toga i nalazimo da ova sura sadri tri karakteristine cjeline. Prva cjelina sadri istine vjerovanja. Ovo je izloeno u uvodnom dijelu sure, a obuhvata odreeni prostor. Druga cjelina govori o dinaminosti ove istine kroz historiju

obuhvata vei dio konteksta ove sure. Trea cjelina odnosi se na pogovor ove dinamike, takoer u ogranienom omjeru. Svi ovi dijelovi meusobno se dopunjuju u harmoniji i suradnji da bi potvrdili osnovne istine vjerovanja, to je i glavni cilj konteksta ove sure. Svaka cjelina potvruje ove injenice sukladno svojoj prirodi i nainu ukljuivanja ovih injenica. One se razlikuju u rjeenju, kazivanju usmjerenju. Ovo su osnovne istine kojima tei ova sura ije su potvrde: - da je sve ono to je prenio Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) i svi drugi vjerovjesnici prije njega jedna te ista istina koju je objavio Allah (Uzvieni); da ta istina poiva na vjerovanju u samo Jednog Allaha, bez ikakva drugog lO

boanstva, i u tom vjerovanju da primaju obavjetenje samo od AHabovih poslanika i da prave razliku meu ljudima na pricipu ove istine. U predgovoru ove sure dolaze ajeti koji govore o istinitosti poziva V)erovjesnikova (alejhi' s-selam). Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremna objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg 01/1). Zar oni da govore: ((On ga izmilja!" Reci: ((Pa sainite vi deset Kur'anu slinih, izmiljenih sura, i koga god hoete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomo pozovite, ako je istina to tvrdite!" A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega - zato muslimani postanite/ (11/13-14). U kazivanju poslanika navode se injenice njihova poziva, zatim razdvajanje izmeu njih i njihova naroda i to na principu vjerovanja. I Nuha poslasmo narodu njegovu. {Ja sam tu" - govorio je on - 11da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plaim za vas patnje na Nesnosnom danu" o 1/25-26) 10, narode moj," - govorio je on - uda vidimo, ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnitvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vae priznate? rll/28). A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: {{Gospodaru moj, sin moj je eljade moje, a obeanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji/" ((0, Nuhu, on nije eljade tvoje" - rekao je On - 1]er radi ono to ne valja, zato Me ne moli za ono to ne zna/ Savjetujem te da neznalica ne bude{{ (11/45-46). I Adu - brata njihova Huda. ((0, narode moj", govorio je on - ttA_llahu

se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite (1 1/50). I Semudu - brata njihova Saliha. ((0, narode moj", - govorio je on 11?lanjajte se samo Allahu, vi drugog Boga osim Njega nemate/ On vas od zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj/ Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se" (11/61). 110, narode moj", - govorio je on - uda vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnitvo dao, pa ko e me od Allaha ll

odbraniti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste samo uveati propast moju (11/63). I Medjenu - brata njihova uajba: "0, narode moj", - govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate (11/84). "0, narode moj", - govorio je on - "shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju" (11/88). U pogovoru navoenja ovih ajeta o injenici poziva na Pravi Put i razluivanju izmeu naroda na bazi te istine stoji: I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi! (11/1 13). Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraa, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono to radite W/123). Eto tako se susreu ove tri cjeline ove sure u potvrivanju ove injenice: - da bi ljudi vjerovali u samo jednog Allaha i u jedno Boanstvo! Ova sura prelazi na njihovo definiranje Allaha (Uzvienoga) i potvruje da su oni u Allahovoj ruci na ovom svijetu, a da e se oni povratiti k Njemu na Sudnjem danu- da bi im izvrio konani obraun. Sve tri cjeline ove sure dopunjuju se meusobno u potvrdi ove injenice. U uvodnom dijelu sure stoji: Eto, oni grudi svoje okreu sa eljom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, On zna ono to skrivaju i ono to pokazuju, - On, uistinu, zna misli svaije. Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje e koje boraviti i gdje e sahranjeno biti. Sve to ima u

jasnoj Knjizi. On je u est vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov prijesto je iznad vode bio - da bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati. Ako ti rekne: "Poslije smrti biete doista oivljeni", nevjernici e sigurno rei: "Ovo nije nita drugo do oita varka!" Ako im Mi kaznu do roka odreenog odgodimo, oni e sigurno rei: "Zato je zadrava?" A onoga dana kad im doe, nee biti od njih otklonjena i sa svih strana bie okrueni onim emu su se rugali OI/5-B). Onima koji ele ivot na ovom svijetu i ljepote njegove - Mi emo dati plodove truda njihova i nee im se u njemu nita prikratiti. Njih e na onom 12

svijetu samo vatra pei; tamo nee imati nikakve nagrade za ono to su na Zemlji radili i bie uzaludno sve to su uinili W/15-16). I u kazivanju o vjerovjesnicima dolaze primjeri ovih definicija: ja se uzdam u Allaha, u moga i vaega Gospodara.' Nema nijednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno. Pa ako okrenete lea, - a ja sam vam saopio ono to vam je po meni poslano -, Gospodar moj e umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu neete niim nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim OI/56-57). I Semudu - brata njihova Saliha. "0, narode moj, - govorio je on "klanjajte se samo Allahu, vi drugog Boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se (IJ/61). U pogovoru stoji: Eto, tako Gospodar tvoj kanjava kad kanjava sela i gradove koji su nasilje inili. Kanjavanje Njegovo je zaista bolno i strano 01/I02J. I svima njima e Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono to su radili OI/JJI). Gospodar tvoj nije nikada nepravedno unitavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri. A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Medutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunie se rije Gospodara tvoga: "Napuniu, zaista, dehennem dinovima i ljudima - zajedno/" (ll/II7II9J.

Ovako se kontekstualno dopunjuju ove tri cjeline ove sure na definiranju istine Boanstva i budueg svijeta. One nemaju cilj da potvrde postojanje Allaha (Uzvienog) nego da potvrde Boanstvo Allaha Jedinoga u ljudskom ivotu kao i u sistemu Kosmosa. Pitanje Boanstva nije mjesto spora, nego je pitanje Gospodstva to s ime su se suoavala poslanstva i s ime se suoilo i posljednje poslanstvo. To je pitanje vjerovanja u jedinog Allaha bez drugih boanstva, pitanje pokoravanja samo Allahu bez pogovora i preputanja pitanja svih ljudi Allahovoj vlasti, Njegovoj odredbi, zakonu i naredbi, kao to je to sasvim jasno izraeno u ovim dijelovima iz cjelina ove sure. 13

U cilju izgradnje tih doktrinalnih injenica u svijestima, njihova uvrivanja u duama ovjeka, njihova produbljivanja u ljudskom biu i udahnjuju u njih ivot koji se razvija i koji pulsira tako da bi bile prilagoene pozitivnoj inspirirajuoj moi, prilagoene osjeajima, poimanjima, djelima i kretanju. Na putu izgradnje tih injenica na ovaj nain i u ovom nivou kontekst ove sure sadri razne inspirativne faktore i ritmike intonacije koje dotiu strune ljudskog bia, proimajui ga u cijelosti dok izlae ove injenice i objanjava ih. Tekst ove sure sadri mnogo toga to privlai i to zastrauje ... privlai dobrom ovog i budueg svijeta onoga ko se odazove pozivu da povjeruje u Jednoga Boga koji nema druga, dobrom, napretkom i programom koji ta vjera nosi ovjeanstvu... a zastrauje ga lienou dobra ovog ili budueg svijeta, kazanom na ovom ili buduem svijetu za one koji odbiju ovaj poziv, slijedei put nasilnika koji e ih na drugom svijetu odvesti u Dehennem u kojem oni vide svoje pristalice na drugom svijetu zato to su im se predali i pokorili na ovom svijetu. to su se zadovoljili da njih dre boanstvima mimo Uzvienog Allaha. Evo nekoliko primjera ovog zastraivanja i privlanosti: da se samo Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem -, da od Gospodara svoga oprosta traite i da se pokajete, a On e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradu. A ako leda okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu. Allahu ete se vratiti, a On sve moe! (1 1/2-4).

Onima koji ele ivot na ovom svijetu i ljepote njegove - Mi emo dati plodove truda njihova i nee im se u njemu nita prikratiti. Njih e na onom svijetu samo vatra pei; tamo nee imati nikakve nagrade za ono to su na Zemlji radili i bie uzaludno sve to su uinili (11/15-16). Zar je onaj koji eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na to se nadovezuje Kur'an kao svjedok Njegov, i jo prije njega Knjiga Musaova, putovoda i milost? To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra e boravite biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali veina ljudi nee da vjeruju. Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmilja lai? Oni e pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci e rei: ((Ovi su izmiljali lai o Gospodaru svome!" Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogoboce, koji od Allahova puta odvraaju i krivim ga prikazu ju; oni i u onaj svijet ne vjeruju. Oni na Zemlji ne mogu Allahu umai, niti, osim Allaha, drugog zatitnika 14

imaju. Njima e patnja biti umnogostruena, jer nisu htjeli ni da uju ni da bilo ta vide, oni su sami sebe upropastili, - a nee im biti ni onih koje su izmiljali, - oni e, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni. Oni koji budu vjerovali i dobra djela inili i koji Gospodaru svome budu odani bie stanovnici denneta, u njemu e vjeno boraviti. Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i uje. A mogu li se oni uporediti? Pa zato ne razmislite? OI/17-24). O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On e vam slati kiu obilnu i dae vam jo veu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogoboci!" Ol/52). Pa ako okrenete leda, - a ja sam vam saopio ono to vam je po meni poslano -, Gospodar moj e umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu neete niim nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim" OI/57). I Masaa smo poslali sa znamenjima Naim i dokazom jasnim, faraonu i glaveinama njegovim, ali se oni povedoe za faraonovim naredenjem, a njegovo nareenje nije bilo razumno. Na Sudnjem danu on e svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a uasno je mjesto u koje e doveden biti! (/1/96-98). I tako dalje ... - Tekst ove sure sadri mnogo elemenata koji privlae sluaoca i drugih koji ga plae u dinamici vjerovanja tokom historije, elemenata koji govore o stradanju onih koji su ranije ugonili u la poslanike i spasavanju vjernika, kao to je reeno u nekim od ovih izvodaka, a posebno se istie scena potopa kada puls ove sure dosee najvii stupanj u ovoj jedinstvenoj svemirskoj sceni:

I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su ve vjernici, niko vie iz naroda tvoga nee vjernik postati, zato se ne alosti zbog onoga to oni stalno ine, o I/36) I gradi ladu pred Nama i po Naem nadahnuu, i ne obraaj Mi se vie zbog nevjernika - oni e sigurno biti potopljeni!" OI/37). I on je gradio ladu. I kad god bi pored njega prolazile glaveine naroda njegova, rugale bi mu se. 'o se vi rugate nama" - govorio je on -, "rugaemp se i mi vama, onako kako se vi rugate, (II/38) i saznaete, zaista, koga e snai sramna kazna i ko e u vjenoj muci biti" (Il/39). 15

I kad je zapovijed Naa pala i voda s povrine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lau od svake ivotinjske vrste po jedan par, i eljad svoju - osim onih o kojima je bilo govora - i vjernike!" - a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali (ll/40J. I on ree: 'Vkrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prata i samilostan je" (ll/4V. I ona ih je panijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "0, sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima! (11/42). A on ree: "Skloniu se na kakvo brdo koje e me od vode zatititi. " "Niko danas Allahove kazne nee poteen biti, osim onoga kome se On smilovao!" ree Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi OJ/43). I bi reeno: "O zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o, nebo, prestani!" I voda se povue i ispuni se odredba, a laa pristade na planini Al-Dudi, i bi reeno: "Daleko nek je narod nevjerniki!" (IJ/44). I tako dalje. - Kontekst sadri i nekoliko slika ljudske due u suoavanju sa tekuim dogaajima kad je ovjek u izobilju i nevolji i onima koji nagone u la, koji insistiraju da se ubrza kazna, koji izazivaju, koji se prema upozorenju lahkomisleno odnose, kontekst predoava same njih u momentu kada su se suoavali sa onim to su pourivali i kada im se to zbilo u gubicima koji su ih zadesili sa izmjenom dogaaja, ieznuu blagodati iz njihovih ruku, u oholosti u zavoenju, povinjavanju sa otkrivanjem tete i novim izlivom blagodati. Ako im Mi kaznu do roka odreenog odgodimo, oni e sigurno rei:

"Zato je zadrava?" A onoga dana kad im doe, nee biti od njih otklonjena i sa svih strana bie okrueni onim emu su se rugali. Ako ovjeku milost Nau pruimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u oajanje i postaje nezahvalnik. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga je zadesila, on e sigurno rei: "Nevolje su me napustile!" On je doista umiljen i razmetljiv. A samo strpljive i one koji dobra djela ine eka oprost i nagrada velika (11/B-W. - Kur' anski tekst sadri i scene Sudnjeg dana u kojima su predoeni oni koji nagone u la Poslanika, sukobljavaju sa svojim Gospodarom koji su nastojali opovrgnuti Njegovu objavu i okrenuli od Njegovih poslanika. 16

Kontekst predoava kakav e gubitak toga Dana nai, dana kada ih nikakvo Boanstvo niti zagovornici nee moi zatititi. Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmilja lai? Oni e pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci e rei: "Ovi :su izmiljali lai o Gospodaru svome!" Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogoboce, koji od Allahova Puta odvraaju i krivim ga prikazuju; oni i u onaj svijet ne vjeruju. Oni na Zemlji ne mogu Allahu umai, niti, osim Allaha, drugog zatitnika imaju. Njima e patnja biti umnogostruena, jer nisu htjeli ni da uju ni da bilo ta vide, oni su sami sebe upropastili, - a nee im biti ni onih koje su izmiljali, - oni e, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni (11/1822). To je pouka za one koji se plae patnje na onom svijetu; a to je Dan kada e svi ljudi biti sabrani i to je Dan kad e svi biti prisutni, a Mi ga odgadamo samo za neko vrijeme. Onoga dana kad doe, bez doputenja Njegova niko ni rije nee izustiti, a meu njima bie nesretnih i sretnih. I nesretni e u dehennem, u njemu e teko izdisati i udisati; dok je nebesa i Zemlje, u njemu e ostati, - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono to eli. A sretni e u dennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu e boraviti, - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi; bie to dar koji e neprekidno trajati m/I03I08J. - Od djelotvornih faktora od kojih podrhtavaju srca u slici su prisutnost Allaha (Uzvienoga), Njegovo znanje svega onoga to se krije u ljudskim grudima, doim oni ne osjeaju prisutnost Allaha (Uzvienoga) niti Njegovo sveobuhvatno znanje, ne osjeaju da Njegova mo obuhvata sva stvorenja a oni nagone u la Vjerovjesnika, oni su u Njegovoj ruci kao i sva druga stvorenja, ali nita ne osjeaju.

Allahu ete se vratiti, a On sve moe! Eto, oni grudi svoje okreu sa eljom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, On zna ono to skrivaju i ono to pokazuju, - On, uistinu, zna misli svaije. Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje e koje boraviti i gdje e sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi OI/4-6). ja se uzdam u Allaha, u moga i vaega Gospodara! Nema nijednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno (1 1/56) . - Meu insiprativne faktore u kontekstu ove sure spada i predoenje povorke vjerovanja pod rukovodstvom plemenitih poslanika kroz protok vremena. Svaki od njih se suoavao sa zalutalim dahilijjetom odlunom i konanom rijeju Istine. Otvoreno i odluno, pouzdano, smireno i 17

uvjerljivo. U ranijim izvocima iznijeto je neto od tih predoenja, a preostali dio doi e na svom mjestu kod komentarisanja ove sure. U ono u emu nema nikakve sumnje spada i jedinstvo stava plemenitih poslanika, jedinstvo Istine s kojom su se oni sukobljavali sa dahilijjetom tokom minulog vremena, zatim jedinstvo tekstova koji govore o tim poslanicima i koja sadri ovu istinu. Sve to nosi u svojim skutima snagu, ritam i inspirativnost. Od predoenja ove sure dosta e nam biti ovi ukupni znaci dok se detaljnije ne susretnemo sa njezinim tekstovima.

Allah je taj koji pomae. /- 18

19

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremna objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg, OI/V da se samo Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem -, m!ZJ da od Gospodara svoga oprosta traite i da se pokajete, a On e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradu. A ako lea okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu m/JJ. Allahu ete se vratiti, a On sve moe! <11!4J. Eto, oni grudi svoje okreu sa eljom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, On zna ono to skrivaju i ono to pokazuju, - On, uistinu, zna misli svaije <WSJ. Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje e koje boraviti i gdje e sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi 01/6J. On je u est vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov prijesto je iznad vode bio - da bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati. Ako ti rekne: Poslije smrti biete doista oivljeni", nevjernici e sigurno rei: Ovo nije nita drugo do oita varka!" (11/7).

Ako im Mi kaznu do roka odreenog odgodimo, oni e sigurno rei: 'Zato je zadrava?" A onoga dana kad im doe, nee biti od njih otklonjena i sa svih strana bie okrueni onim emu su se rugali rws;. Ako ovjeku milost Nau pruimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u oajanje i postaje nezahvalnik WI9J. 20

A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on e sigurno rei: "Nevolje su me napustile!" On je doista umiljen i razmetljiv (1 1/10) . A samo strpljive i one koji dobra djela ine eka oprost i nagrada velika (1 1/11). Nemoj ti nita od onoga to ti se objavljuje izostaviti, to titi grudi tvoje, zato da oni ne bi rekli: "Zato mu nije poslano kakvo blago, ili, zato s njim nije doao melek?" Tvoje je da opominje, a o svemu samo Allah brine (1 1/12) . Zar oni da govore: "On ga izmilja!" Reci: 'Pa sainite vi deset Kur'anu slinih, izmiljenih sura, i koga god hoete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomo pozovite, ako je istina to tvrdite!" W/13J. A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema Boga osim Njega - zato muslimani postanite! (11/14). Onima koji ele ivot na ovom svijetu i ljepote njegove - Mi emo dati plodove truda njihova i nee im se u njemu nita prikratiti (11/15). Njih e na onom svijetu samo vatra pei; tamo nee imati nikakve nagrade za ono to su na zemlji radili i bie uzaludno sve to su uinili (11/16). Zar je onaj koji eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na to se nadovezuje Kur'an kao svjedok Njegov, i jo prije njega Knjiga Miistiova, putovoda i milost? To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra e boravite biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali veina ljudi nee da vjeruju (11/17J.

Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmilja lai? Oni e pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci e rei: "Ovi su izmiljali lai o Gospodaru svome!" Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogoboce, (11/1BJ koji od Allahova puta odvraaju i krivim ga prikazuju; oni i u onaj svijet ne vjeruju m/19J. Oni na Zemlji ne mogu Allahu umai, niti, osim Allaha, drugog zatitnika imaju. Njima e patnja biti umnogostruena, jer nisu htjeli ni da uju ni da bilo ta vide, (11/ZOJ 21

oni su sami sebe upropastili, - a nee im biti ni onih koje su izmiljali, - (1 1/21) oni e, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni rll/22). Oni koji budu vjerovali i dobra djela inili i koji Gospodaru svome budu odani bie stanovnici denneta, u njemu e vjeno boraviti (11/23). Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i uje. A mogu li se oni uporediti? Pa zato ne razmislite? ru/24). Prva cjelina ove sure predstavlja njezin uvod, a izmeu ove cjeline i pogovora nalaze se kazivanja. Ova cjelina sadri osnovne istine islamske doktrine: monoteizam, vjerovanje samo u Allaha bez ikakva pogovora, klanjanje samo Allahu koji je bez druga, vjerovanje u proivljenje, obraun i nagradu za djela i sticanje onoga to su ljudi ostvarili u svijetu djela i iskuenja. Isto tako, ona ljude upoznaje o njihovom .istinitom Gospodaru, Njegovim djelotvornim svojstvima u oblasti egzistiranja ljudi i Kosmosa oko njih; ona sadri objanjenje Boanstva i klanjanja i svega onoga to to dvoje zahtijeva u ivotu ljudi; potvruje vjerovanje u Allaha na Sudnjem danu kao i vjerovanje u Njega (Uzvienog) na ovom svijetu. Ovaj uvod takoer sadri objanjenje prirode poslanstva i Poslanika, a sadri i utjehu Vjerovjesnika (alejhi's-selam) prilikom suoavanja sa odbojnou i nagonjenjem u la, prkoenja i oholosti, s ime se Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) suoavao u tom tekom periodu pozivanja u Mekki. O ovome smo takoer govorili i ranije prilikom definiranja ove sure, kad je bilo rijei o izazovu poli teistima ovim Kur'anom, koga oni pokuavaju demantirati, kada je traeno od njih da saine deset Kur' anu slinih izmiljenih sura, kao to oni tvrde da je i ovaj Kur'an izmiljen. To

je izazov iji je cilj bio urenje Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i male vjernike grupe s njim, uvrivanje ovim izazovom od strane Allaha i nemoi politeista da to izvre. Ovaj izazov predstavlja katastrofalnu prijetnju onima koji nagone u la, ukazuje kakva ih kazna oekuje na buduem svijetu, dok oni insistiraju da se ona ubrza pokuavajui na taj nain da to sve demantiraju. To su oni koji nisu u stanju da otklone Boiju milost na ovom svijetu od sebe niti su strpljivi na iskuenju u tome, a to je daleko lake od kazne na onom svijetu. Ova prijetnja je otjelovljena u jednoj sceni Sudnjeg dana u kojoj je predstavljen poloaj onih koji nagone u la Kur' an iz druine politeista. U ovoj sceni dola je do izraaja i njihova nemo, nemo njihovih zatitnika 22

da ih spase od bolne kazne koja je praena gubitkom, oglaenjem, prijetnjom i prijekorom. Na suprotnoj strani ove scene su oni koji vjeruju i ine dobra djela, oni koji su obveseljeni nagradama, blagodatima i plemenitou koja ih oekuje. To je slikovita scena koja predstavlja dvije grupe, scena iznijeta metodom asnog Kur'ana: izrazom kroz poimanje. Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i uje. A mogu li se oni uporediti? Pa zato ne ramislite?ol/24). Eliflam-ra. Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremna objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg, rwv da se samo Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem -, (11/2) da od Gospodara svoga oprosta traite i da se pokajete, a On e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradu. A ako lea okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu (11/3). Allahu ete se vratiti, a On sve moe! W/4). Ovo je skup osnovnih doktrinalnih istina: - potvrda Objave i poslanstva, - klanjanje samo Allahu, koji nema druga, - Allahova nagrada i na ovom i na onom svijetu - za one koji su upueni Njegovom uputom i koji primjenjuju Njegov program u ivotu, - Allahova kazna na buduem svijetu za one koji nagone u la i ne vjeruju u povratak svih ljudi Allahu, kako grijenika tako i onih koji su pokorni, i

- Allahova apsulutna mo i vlast koje su neograniene. Eliflam-ra je subjekat iji je predikat ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg (11/JJ. Ova Knjiga sastavljena je iz ovih i slinih slova, a oni je pokuavaju 23

demanirati, dok su oni istovremeno nesposobni da donesu bilo ta slino ovoj Knjizi. Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg wm. Njeni se ajeti pomno niu pa je dola vrsto sainjena Knjiga preciznih dokaza, svaka rije u njoj i svaki tekst imaju svoj cilj, svako znaenje i svaki eljeni smjer, svaki nagovjetaj i svako ukazivanje ima, takoer, poznati cilj . Skladna je, nema suprotnosti u ajetima niti proturjenosti, jedinstveno nanizana, a onda, s vremena na vrijeme, objavljivana. Ovi ajeti podijeljeni su prema svojim ciljevima, naznaeni prema svojim temama tako da svaka od njih ima prostor koji je dovoljan za ono to zahtijeva ta tema. Ko je taj ko pomno nie ove ajte na ovaj precizni nain? Ko ih objavljuje s vremena na vrijeme? To je Allah (Uzvieni) , a ne Vjerovjesnik . ... od Mudrog i Sveznajueg (11/V. On pomno nie ovu Knjigu mudrou i objavljuje je, od vremena do vremena, Svojim sveznanjem. Tako je ova Knjiga objavljena od strane Mudroga i Sveznajuega i na ovaj nain preko Vjerovjesnika bez ikakve izmjene i promjene. A ta je sadraj ove knjige? U ovoj Knjizi se navode glavne postavke vjere i njeni temelji, a ti su: - .. da se samo Allahu klanjate (ll/2J to je monoteizam vjerovanja, klanjanja, slijeenja i pokoravanja, - . . . ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem

W/2) - to je poslanstvo i sve ono to sadri opominjanje i kazivanje radosnih vijesti, - . . . da od Gospodara svoga oprosta traite i da se pokajete Oli3J - to je povratak Allahu iz politeizma i grijeenja ka monoteizmu i vjerovanju; - ... a on e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradu (11/3) to je nagrada onima koji se kaju i trae oprost; - A ako leda okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu (11/3) - ovo je prijetnja onima koji lea okrenu; 24

- Allahu ete se vratiti WI4J to je povratak Allahu i na ovom i onom svijetu; - ... a On sve moe OI/4J to je apsolutna mo i puna vlast. Ovo je ta Knjiga. lli - ovo su ajeti te Knjige. Ovo su veoma vana pitanja radi kojih je dola ova Knjiga: da ih potvrdi i uspostavi na principu svih ovih ajeta svoje zdanje nakon to se ona potvrdi. Nijedna vjera ne moe se uspostaviti na zemlji niti ona moe biti nekakav sistem ljudima prije nego se uspostave ova pravila. M onoteizam vjerovanja samo u Allaha jeste raspue izmeu anarhizma i sistema u svijetu vjerovanja, izmeu slobode ovjeka od stege, prijevare, izmiljotina i patvorene vlasti ili traenja da se ovjeanstvo klanja raznim boanstvima, njihovim sklonostima radi posredovanja kod Allaha, da se klanjaju vladarima, glaveinama i vlastodrcima koji su uzurpirali najkarakteristinije osobenosti Boanstva, a te su: Boanstvo, upravljanje, vlast i suverenost. Vlastodrci trae od ljudi da se klanjaju njihovim patvorenim i uzurpiranim boanstvima! Nema nijednog drutvenog, politikog, privrednog, etikog, ili meunarodnog sistema koji bi mogao biti uspostavljen na jasnim, podvojenim i stalnim principima a da nije potinjen eljama i zavodnikim interpretacijama sve dok se ne uspostavi vjera monoteizma, jednostavno reeno. Nije mogue da se ovjeanstvo oslobodi ponienosti, straha i nemira i da uiva istinitu ast i dostojanstvo, ime ga je Allah poastio, sve

dok se ne prizna Boanstvo, upravljanje, vlast i suverenost samo Allahu (Uzvienom) i dok se ne odstrani robovanje drugome u bilo kojoj formi. Razilaenje izmedu paganstva i islama nije proizila tokom historije niti je postojala borba izmeu Istine i nasilnika zbog Boanstva Allaha (Uzvienog) nad Svemirom, zbog Njegovog postupanja u naredbama u svijetu uzroka i kosmikih zakona, nego su razilaenje, suprotnost i borba nastali u pitanju ko je Gospodar ljudi koji upravlja Svojim zakonom, postupa sa ljudima Svojom naredbom i trai da M u se pokoravaju? Nasilnici, grijenici na zemlji uzurpirae ovo pravo i primijenie ga u ivotu ljudi. Uzurpacijom Allahove vlasti oni su ponizili ljude, uinili ih robovima koji e se klanjati njima, a ne Allahu. Poslanstva, poslanici i islamski poziv vazda su se suprotstavljali tome nastojei da povrate ovu 25

uzurpiranu vlast ispod vlasti ovih nasilnika i da je predaju njenom zakonskom vlasniku, Allahu (Uzvien ome). Allah (Uzvieni) nema potrebe za ljudima! Njegovu vlast nita ne umanjuje grijeenje grijenika i nasilje nasilnika, niti je poveava pokornost pokornika i klanjanje pobonika, nego se ljudi sami ponizuju i propadaju kada se klanjaju drugome, a ne Allahu. Oni su ti koji se podiu i uivaju ast i uzvisuju uvijek kada se klanjaju samo Allahu i kada se oslobode robovanja ovjeku. Poto Allah (Uzvieni) ljudima eli ast, plemenitost i uzvienost, On im je upuivao poslanike da bi ih oni vratili da se klanjaju samo Allahu, da ih osobode ispod klanjanja drugom ovjeku, radi njihova vlastita dobra, jer su Allahu nepotrebni svjetovi. Ljudski ivot nee postii nivo dostojanstva kojeg mu Allah eli sve dok ovjeanstvo ne odlui da vjeruje samo u Jednog Allaha i dok ne zbaci s vrata jaram vjerovanja nekog drugog mimo Allaha. To je jaram ponienja ljudskog dostojanstva bez obzira u kojoj formi se on javljao. Vjerovanje u samo jednog Allaha predstavljeno je u klanjanju ljudi samo Njemu, a klanjanje, u ovom sluaju, znai Allahovu vlast nad ljudima, postupanje sa njihovim ivotima po zakonu i naredbi od strane Allaha, ni od koga drugoga. O ovome govori ova asna sura u svom uvodu, a to je i tema Allahove Knjige i njen smisao. Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg, da se samo Allahu klanjate OI/1-2). Ovo je smisao ibadeta, kao to je to poznato Arapima u arapskom jeziku na kome je i objavljena ova asna Allahova Knjiga.

Priznavanje poslanstva je osnova potvrivanja ovih pitanja radi kojih je i dolo ovo poslanstvo da ih potvrdi. Svaka sumnja u to da je ova Knjiga od Allaha znai sigurno ruenje njenog potrebnog potovanja u svijetu savjesti. Oni koji misle da je ona od Muhamrneda, bez obzira koliko isticali veliinu Muhammedovu, ne mogu takvim stavom ostvariti u svojim duama potrebno potovanje, ime su optereeni i ega ele da se oslobode. Samosvijest da je ova vjera data od strane Allaha tjera osjeaje grijenika da se na kraju povrate Allahu. Ta svijest dri osjeaje pokornika da ne zamuckuju, da se ne kolebaju niti da odstupaju. Priznavanje poslanstva predstavlja regulator onoga to Allah eli ljudima da bi primali sve ono to je vezano za vjerovanje u Allaha iz jednog 26

izvora. To je ovaj izvor. Kako ne bi nasilnici koji izmiljaju govorili svakog dana ljudima neto, i to neto ozakonjivali, a onda tvrdili da je to Allahov zakon i Njegova naredba, a, ustvari, to je taj nasilnik lino izmislio. U svakom paganskom drutvu bilo je onih koji donose zakone i koji odluuju ta su vrijednosti, tradicija i obiaji, a onda kau da je to sve od Allaha. Ovaj anarhizam i ove prijevare ljudi ne mogu se zaustaviti imenom Allaha, sve dok tamo ne bude postojao samo jedan izvor, a to je poslanik, koji je prenosio Allahove rijei. Traenje oprosta od politeizma i grijeenja je dokaz osjetljivosti srca i njegova drhtaja, njegova spoznaja grijeha i elja za pokajanjem. Pokajanje poslije toga je stvarno upanje iz grijeha iz korijena i pristajanje, nasuprot toga, uz djela pokornosti. Nema pokajanja bez ova dva dokaza. To dvoje su praktino objanjenje pokajanja. S njima se ostvaruje stvarno postojanje teobe s kojom se eli oprost i primanje. Ako neko misli da se pokajao od politeizma i prihvatio islam, a ne klanjao se samo Allahu niti primao od Njega preko Njegova Poslanika, onda nema vrijednosti ovoj tvrdnji. Nju demantira realnost klanjanja drugome, ne Allahu. Vesela vijest onima koji se kaju i prijetnja onima koji glavu okreu pozivu osnovica je poslanstva, osnovica saopenja poslanstva, element pridobijanja i odbijanja. To je neto to Allah zna po prirodi ljudi, neto to je snani i moni podstrek. Vjerovanje u Sudnji dan je neminovnost da bi se upotpunila svijest da iza ivota postoji nekakva svrha i da dobro na koje pozivaju poslanstva jeste cilj ivota. Zbog toga je nuno da e ovjek susresti svoju nagradu. Ako je

ne doeka na ovom svijetu, doekat e je sigurno na buduem, gdje ljudski ivot ostvaruje savrenost koja mu je omoguena. Meutim, oni koji odstupaju od Allahova programa i Njegove mudrosti u ivotu, oni e biti degenirani i upueni ka najpogibeljnijoj kazni. U ovome je sigurnost zdravoj prirodi da ne odstupi i ako nad njom nadvlada elja ili slabost, ona i dalje ostaje vrsta, pokorna i ne bude padala u grijeenje. Tada e ova Zemlja biti povoljna za ljudski ivot. ivot e se nastaviti prema kosmikim zakonima na putu dobra. Vjerovanje u budui svijet nije samo put za nagradu na buduem svijetu, kao to neki vjeruju, nego je to podstrek da ovjek ini dobro na ovom svijetu. Podstrek da se ini dobro i da se razvija ivot nije cilj sam po sebi, nego je to sredstvo za ostvarenje dostojnog ivota ovjeku u koga je Allah udahnuo Svoj dah i ukazao mu ast nad 27

mnogim stvorenjima i podigao ga iznad spoznaje ivotinje, kako bi ciljevi njegova ivota bili iznad potreba ivotinje; ovjekovi su podsticaji i ciljevi iznad podsticaja ivotinje i njena cilja. Sadraj ove poslanice ili sadraj ajeta ove Knjige koji se pomno niu da bi se od vremena do vremena objavljivali nakon monoteizma vjerovanja u Allaha potvrivanje je da je ovo poslanstvo od Njega ... Poziv ka traenju oprosta od politeizma i pokajanje. To je poetak puta ka dobrom djelu. Dobro djelo nije samo dobrota u dui i vrenje propisanih obreda nego je injenje dobra openito na zemlji u pravom smislu znaenja dobro, poevi od izgradnje, kultiviranja, aktivnosti, razvoja i proizvodnje. Nagrada je uvjetovana: On e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradu O I/3). Uivanje lijepog dobra na ovom svijetu katkada biva kvalitetno, a katkada i kvantitetno dok je na buduem ono i kvantitetom i kvalite_tom u omjeru kakav ovjeku ne pada na um. Pogledajmo paljivo proivljenje na ovom svijetu. Mi esto primjeujemo da i dobri i oni koji trae oprosta i koji se kaju i rade, nemaju dovoljno opskrbe za ivot. Pa gdje je onda to lijepo uivanje? Ovo pitanje, mislimo, pokree se preko brojnih usana. Da bismo spoznali pravi smisao koji sadri ovaj kur' anski tekst, potrebno je pogledati i na ivot neto ire, potrebno je pogledati na ivot u njegovom kompletnom i opem poimanju ne ograniavajui se na prolaznu pojavu.

Nema nijednog drutva u kome vlada dobar red i sistem koji je uspostavljen na vjerovanju u Allaha, klanjanju samo Njemu, priznavanju gospodstva i vlasti samo Njemu, uspostavljenom na estitom radu i proizvodnom u ivotu, a da to drutvo ne bude doivjelo napredak, prosperitet i lijep ivot openito kao drutvo i da u njemu ne zavlada pravda za uloeni trud, nagrada, zadovoljstvo i smirenost te pravda za drutvo i za pojedinca. Kada primijetimo u nekom drutvu da i estiti radnici i proizvoai nemaju dovoljno za ivot i pristojno ivljenje, to je dokaz da u tom drutvu ne vlada sistem i red koji bi se oslanjao na vjerovanje u Allaha i koji bi bio uspostavljen na pravdi izmeu uloenog truda i postignute nagrade. 28

estite osobe, dobre i proizvodne u tom drutvu uivaju u lijepom ivljenju ak i onda kada nemaju dovoljno za ivot, pa i kad bi ih to drutvo progonilo i uznemiravalo, kao to su politeisti uznemiravali malu vjerniku grupu i kao to dahilijetska drutva mue i progone malobrojne koji pozivaju vjeri u Allaha. Ovo nije fantazija niti propaganda. Smirenost srca zbog slijeda koji ih oekuje, povezivanje sa Allahom, nada u Njegovu pobjedu, dobroinstvo i dar nadoknada su za mnotvo drugoga i lijepog uivanja ovjeka, iji se stepen uzdie iznad materijalnog, grubog osjeaja. Mi ovo ne istiemo da bismo pozivali ucvijeljene, koji ne nalaze pravednu nagradu za svoj trud, da se zadovolje situacijom koja proturijei pravednosti. Islam se ne zadovoljava time! Vjerovanje se ne moe pomiriti sa slinom situacijom! Muslimansko drutvo trai da se to odstrani! To trae i osobe tog drutva. Trae da bi se ostvarilo lijepo ivljenje svih ljudi koji trae oprosta od Allaha, koji se kaju i koji rade po Allahovoj Uputi. Svakom estitom dae zasluenu nagradu (11/3). Neki komentatori kau da se ovaj dio ajeta odnosi na nagradu na buduem svijetu. Ja mislim da ovaj ajet ima ope znaenje i da se protee i na ovaj i na budui svijet, na nain kako smo to objasnili kod rijei '1ijepo uivanje na ovom svijetu". To uivanje ostvaruje se u svim situacijama. estit ovjek susree svoju nagradu u svakom momentu u kome je uloio estitost. On e vazda nai duevno zadovoljstvo, osjeajnu ugodnost i vezu sa Allahom dok postupa estito i u radu i u imetku usmjeren prema Allahu. to se tie Allahove nagrade estitom ovjeku poslije toga, to je dobro koje Allah ini i velikodunost iznad nagrade. A ako lea okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom

danu (11/3). To je patnja na Sudnjem danu. Nije to patnja sukoba na Bedru, kao to kau neki komentatori Kur'ana. "Veliki dan", kada se ovako upotrijebi, odnosi se na Obeani dan. To je potvreno i rijeima koje slijede. Allahu ete se vratiti W/4J. Povratak je Allahu i na ovom i na onom svijetu u svakom momentu i situaciji, ali kur' anski termin ovdje oznaava upotrijebljen povratak poslije ivota na ovom svijetu . ... a On sve moe w/4J. 29

I ovo pojaava to znaenje, jer nagovjetaj o monosti nad svim povoljno odgovara proivljenju, kojeg su oni smatrali dalekim i tekim. Nakon iznoenja saetka ove Knjige, iji se ajeti pomno niu, a zatim se od vremena do vremena objavljuju od strane Mudrog i Sveznajueg, kontekst nastavlja da izlae kako jedna grupa od njih doekuje te ajete kada im ih dostavi onaj koji opominje i kazuje radosne vijesti, i nastavlja da predoava osjetilnu situaciju koju oni ine i materijalnu kretnju koja prati tu situaciju, a ta kretnja je izraena u povijanju njihovih glava i okretanju grudi da bi se sklonili. Allah otkriva uzaludnost tih pokuaja, jer Allahovo znanje prati ih i u najsloenijim situacijama. On zna svako ivo bie koje puzi po zemlji, kao i njih ta rade. Allahovo prodorno i detaljno znanje obuhvata to sve. Eto, oni grudi svoje okreu sa eljom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, On zna ono to skrivaju i ono to pokazuju, - On, uistinu, zna misli svaije. Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje e koje boraviti i gdje e sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi (11/5-6). Ova dva ajeta prigotovljavaju jedinstvenu scenu od ega se zatresaju srca kada razmiljaju o njoj i kada je poimaju. Kakav neobian strah i sjajna veliina kada ljudsko srce predoi sebi prisutnost Allaha (Uzvienog) i Allahovo znanje, da ono sve oouhvata i Njegovu mo koja sve pobjeuje, dok ti slabani ljudi pokuavaju da se sakriju od Njega i dok se suoavaju sa Njegovim aje tima koje im ui Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) . Eto, oni grudi svoje okreu sa eljom da se od Njega sakriju. A i kad se

u ruho svoje umotavaju, On zna ono to skrivaju i ono to pokazuju, - On, uistinu, zna misli svaije O I/liJ. Moda tekst ovog ajeta predoava realnu situaciju, kakvu su predstavljali politeisti i Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , onog asa kada je on uio Allahove rijei i dao da ih oni uju, pa su se okretali oborenih glava, krijui se od Allaha. Oni su u dubini due osjeali, da su te rijei Allahove, kao to se to ini u nekim drugim momentima. 30

Kontekst nee biti kompletiran u ovom ajetu sve dok ne postane sasvim jasno da je ovo okretanje uzaludno. Allah, koji objavljuje ove ajete, s njima je i u asu dok se oni sklanjaju i u asu dok se pojavljuju i istiu. Ovo znaenje predoava se, na k ur' anski nain u stranoj slici, istovremeno dok oni vjeto skrivaju svoju situaciju kada se vrate i sklone u svoje postelje i prepuste se sami sebi, a no i njihov prekriva ih prekriva. Pa i tada je Allah s njima iza ovih prekrivaa, prisutan, posmatra, nadmoan. Zna ta oni taje, a ta javno ine u ovoj osami. A i kada se u ruho svoje umotavaju, On zna ono ta skrivaju i ono to pokazuju (11/5). Allah zna sve to je skriveno. Njihovo prekrivanje prekrivaem nije ostalo nepoznato Allahu. Medutim, ovjek po obiaju u momentima te osame osjea da je on sam, da ga niko ne vidi. Ovako upotrijebljen, ovaj izraz dotie savjest ovjeka, budi je i snano potresa, da bi ovjek uoio ovu istinu koju katkada zaboravlja, pa mu se ini da u tom asu nikoga nema ko bi ga vidio. On, uistinu, zna misli svaije (11/5J. Zna tajne u grudima ljudi, koje ih ne naputaju i koje su vezane za grudi isto kao to je vezan drug za druga ili gospodar za svoj posjed. Zbog ove velike tajne, to to se krije u grudima i nazvano je zati's-sudur, pa, i pored toga, Allah sve to zna. Prema tome, nema nita to bi bilo Njemu nepoznato, niti postoji bilo kakav pokret ili mirovanje, neto to dolazi ili odlazi, a da je Njemu nepoznato. Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje e koje boraviti i gdje e sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi (IJ/6).

Ovo je druga slika opeg saznanja, slika ivoga i svega to se kree po zemlji, ovjeka, i ivotinje, i onoga to puzi, i crva i ostaloga. Nema nijedne ivotinje koja ivi na povrini zemlje, ili u njenoj utrobi i koja se krije svojim stazama i bodovima, nema nijedne ivotinje, a one se ne mogu ni pobrojati niti statistikom obuhvatiti, a da Allah ne zna to i da ih On ne opskrbljuje. On zna gdje im je stanite i smiraj, zna odakle dolazi i gdje odlazi svaka od njih. Svaka jedinka tih ivotinja zacrtana je i upisana u ovom sveobuhvatnom znanju. To je detaljna slika Boanskog znanja, u situaciji koja je vezana za stvorenja, od koje se zatresa ljudsko bie kada pokuava da je predstavi u svojoj ljudskoj fantaziji, ali ne uspijeva. 31

Ovo znanje poveava se kada ovjek shvati da Allah osigurava opskrbu svakoj jedinki ove gomile koju ljudska fantazija ne moe ni da predoi. Ovo je drugi stepen ljudske fantazije koju ta fantazija ne moe predoiti bez Allahovo g nadahnua. Allah (Uzvieni) se obavezao dobrovoljno da snadbije ovu ogromnu gomilu koja se kree i puzi po zemlji... On je zemlji dodijelio mo i sposobnost da udovolji potrebama svih ovih stvorenja, a dodijelio je i ovim stvorenjima mo i sposobnost da se domognu opskrbe iz ovih skladita u zemlji, na jedan ili drugi nain, jednostavno kao sirovinu ili poljoprivredni proizvod, industrijski, jednostavni ili sloeni i dru$ih oblika koji se stalno obnavljaju u proizvodnji hrane i njene pripreme. Cak neke od tih ivotinja i stvorenja koriste, kao svoju hranu, toplu ivu ktv probavljajui je, kao to ine buha i komarac. Ova slika prilii Allahovoj mudrosti i Njegovoj milosti u stvaranju Kosmosa na nain kako ga je On stvorio, i stvaranju ovih stvorenja sa spremnou i moima koje su im date, posebno ovjeku, koga je postavio za namjesnika na Zemlji i dao mu mo i sposobnost da ralanjuje i sklapa, da proizvodi i razvija, da pravo postupa na zemlji i razvija ivot na njoj, dok on tei, da ostvaruje opskrbu koju on ne stvara, nego je izvodi iz onoga to je pohranjeno u ovom Kosmosu, snagom i energijom koju mu je Allah pohranio koristei te kosmike Boanske zakone koji ine da ovaj Kosmos daje ono to je u sebi pohranio i potrebnu hranu svemu ivome. Ne misli se da tamo postoji pojedinana koliinska opskrba koja se ne moe postii radom, niti zadrati sjedenjem, niti izgubiti zbog negativnosti i lijenosti, kao to vjeruju neki ljudi. U protivnom, gdje su

uzroci koje je Allah naredio da ih se ovjek pridrava i uinio ih djeliem Svojih zakona? Gdje je Allahova mudrost u davanju ove moi i energije stvorenjima? Kako se razvija ivot stepenicama savrenstva predvienog i dodijeljenog ovim stvorenjima u Njegovu znanju. Na osnovu tog savrenstva Allah je postavio za namjesnika ovjeka da vri ovu ulogu na ovom podruju. Svako stvorenje ima svoju opskrbu. Ovo je istina. Ova opskrba je pohranjena u ovom Kosmosu. Ona je predodreena od strane Allaha u Njegovim zakonima, a rezultati poivaju na uloenom trudu. Prema tome, neka niko ne sjedi i ne zanemaruje rad, jer je poznato da zlato i srebro ne padaju u kii s neba, nego nebesa i Zemlja sadre dovoljno opskrbe za sva stvorenja kada ona potrae tu opskrbu, sukladno Allahovu zakonu koji ne daje privilegije nikome, niti mu se suprotstavlja niti ga izdvaja. 32

Postoji i lijepa i runa zarada. I jedno i drugo se ostvaruje kroz rad i trud. Meutim, te zarade se razlikuju i kvantitativno i kvalitativno, a i posljedice za takva uivanja se takoer razlikuju. Neemo zaboraviti da uporedimo spominjanje ivotinja i njihove opskrbe i lijepo uivanje, o emu je bilo govora kod prvog saopenja. Mudri i skladonosni kur'anski tekst ne proputa ove stilske i tematske osvrte koji uestvuju u ocrtavanju atmosfere u kontekstu. Ova dva asna ajeta upoznaju ljude sa njihovim Istinitim Gospodarom, koji su duni da se samo Njemu klanjaju, tj. da samo Njega oboavaju. On je Sveznajui, ije znanje obuhvata svako stvorenje. On je Skrbnik koji ne zanemaruje nikoga, svakog On opskrbljuje. Ova spoznaja je neminovna da bi se uspostavila spona izmeu ljudi i njihova Stvoritelja, da bi se ljudi klanjali Stvoritelju, Skrbniku, Sveznajuem, Onome koji obuhvata sve. U kontekstu se nastavlja sa upoznavanjem ljudi sa njihovim Gospodarom, upoznavanjem sa djelima Njegove moi i mudrosti u stvaranju nebesa i Zemlje, sa posebnim sistemom u razvoju ili mudrom

vremenskom terminu takoer iz razloga posebne mudrosti. U kontekstu se istie ono to odgovara proivljenju, polaganju rauna, radu i nagradi. On je u est vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio - a Njegov prijesto je iznad vode bio - da bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati. Ako ti rekne: "Poslije smrti biete doista oivljeni", nevjernici e sigurno rei: "Ovo nije nita drugo do oita varka!" mi7J. O stvaranju nebesa i Zemlje u est vremenskih razdoblja zadravamo se vie u suri }unus, 2 a ovdje se u kontekstu navodi samo toliko da bi se povezao sistem na kome je uspostavljen Kosmos i sistem na kome poiva ivot ovjeka. Da bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati mm. Ovdje, kod stvaranja nebesa i Zemlje, novo je to to je unijeta umetnuta reenica ... a Njegov prijesto je iznad vode bio WI7J. Ono to nudi V. vie str. 126-129 U okrilju Kur'ana XI duz 33

saznanje kod stvaranja nebesa i Zemlje, tj. isticanje njihova postojanja pri njihovim konanim oblicima, jeste daje tamo postojala voda i da je Njegov prijesto bio iznad vode. Kako je izgledala ova voda, gdje je to bilo, u kakvoj situaciji je to bilo, kakav je prijesto Allahov bio na vodi i sl. tekst se na tome ne zadrava. Nijedan komentator ne moe spoznati granice toga, ne moe dodavati nita nad onim to tekst ukazuje. Ovo je nepoznanica za koju mi nemamo izvora da bismo vie o tome saznali do ovo u tekstu i u granicama izloenim u tekstu. Mi nemamo prava da traimo za kur' anske tekstove potvrdu u teorijama koje se zovu naune, ak ni onda kada bi se oevidnost ovog teksta potpuno podudarala sa tom teorijom. "Naune" teorije uvijek su sklone cjelovitim promjenama i mijenjaju se kad god uenjaci naiu i otkriju novu pretpostavku, ispitaju je i pronau da je to objanjenje blie nego ranije objanjenje kosmikih pojavnosti na kojima je poivala prva teorija. Kur' anski tekst je sam po sebi potvrda. Time je nauka upuena ka Istini, bez obzira da li je nauka to potvrdila ili ne. Postoji razlika izmeu naune istine i naune teorije. Nauna istina moe se provjeriti i ona, iako je mogua, nije kategorina. Meutim, nauna teorija poiva na pretpostavci koju objanjava kosmika pojavnost ili vie pojavnosti. Nauna teorija je sklona promjeni, izmjeni u totalu. Prema tome, Kur'an se ne oslanja na tu naunu teoriju niti se ona oslanja na Kur'an. Nauna teorija ima drugi put, ne put Kur'ana. Njena oblast je neto drugo, ne oblast Kur'ana.

Doticati stavovima "naunih" teorija kur' anske tekstove je poraz za ozbiljno vjerovanje u ovaj Kur'an i uvjerenje sadraja Kur'ana, poraz da je on upuen od strane Mudrog, Obavijetenog, poraz koji proistie iz spletkarenja u "nauci" i davanja nauci vie nego to je njena prirodna oblast koja se ne moe potvrditi niti dokazati, osim onim to je u njenom krugu. Pa neka ima u vidu gmizanje poraza u dui svakog onoga koji misli da primjenom Kur'ana na "nauku" pravi uslugu Kur'anu i vjeri i da time utvruje vjeru. Svako vjerovanje koje vidi u prevrtljivoj rijei ljudske znanosti neto to bi Kur'an potvrdilo jeste vjerovanje koje zahtijeva ponovo uvid u to vjerovanje. Kur'an je osnova, a naune teorije mogu da se slau ili ne slau s njim. Provjerene naune istine i njena polja djelovanja nisu polja Kur'ana, to je Kur'an ostavio ljudskom razumu, da postupa sasvim slobodno, da dosee rezultate do kojih moe dosei iskustvom. Kur'an je povjerio ovjeku da se razumski razvija ispravno, pravedeno i kako valja, da se oslobodi zablude raznih kazivanja i izmiljenih pria. 34

Istovremeno, Kur'an nastoji da uspostavi sistem ivota iza koga bi stajao ovaj razum i upuivao ga Pravim Putem, da se oslobodi i ivi u miru i aktivnosti, a onda ga preputa da ivi i djeluje u svom posebnom krugu i da djelimino dostie realne istine svojim iskustvom. Kur'an ne spominje skoro nita iz oblasti naunih istina osim vrlo rijetko, npr. da je voda osnova ivota i zajedniki element svega ivoga, ili da sve ivo ivi u paru, ak i biljke koje se oploavaju same sobom, jer sadre u sebi muke i enske elije, i druge sline injenice o kojima se govori u kur' anskom tekstu.3 Da se povratimo iz ovog izlaganja na kur' anski tekst, da to razmotrimo u temeljnoj njegovoj oblasti, a to je oblast izgradnje vjere i toka ivota. On je u est vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio-, a Njegov prijesto je iznad vode bio - da bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati (1 1/7) . On je stvorio nebesa i Zemlju u est vremenskih razdoblja. Postoje brojni ukinuti pasusi o ovome, na koje e se ukazati poslije. Sada nema potrebe. Allah ih je stvorio u ovom vremenskom terminu da bi bili povoljni i pripremljeni za ivot ove ljudske vrste. On vas je stvorio i potinio vam Zemlju i potinio sve ono to vam moe koristiti i na nebesima; On (Uzvieni) dominira cjelokupnim Kosmosom, da bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati (11/7). Ovaj tekst ukazuje da su nebesa i Zemlja stvoreni u est vremenskih razdoblja sa Allahovom (Uzvienog) dominacijom u tome. Ovo je bilo radi iskuenja ovjeka da bi se istakla vanost ovog

iskuenja i da bi se podsjetilo ljude na njihovu vanost i ozbiljnost njihova iskuenja. Isto onako kao to je Stvoritelj opremio ovu Zemlju i nebesa sve to je povoljno u ivotu ove ljudske vrste, On je i ovu ljudsku vrstu opremio spremnostima i moi i izgradio prirodu ovjeka na istom zakonu koji vlada u Kosmosu, a ostavio je ovjeku mogunost izbora u njegovu ivotu, da bi mogao da krene Pravim Putem i na taj nain da ga Allah pomogne i uputi, ili da krene pravcem zablude i da mu Allah to omogui. Allah je ostavio ljude da rade, da ih provjeri koji najbolje radi, da ih iskua, ne radi saznanja, jer On to zna, nego da ih iskua da ovjek pokae svoj proizvod V. vie o temama Kur'ana i nauci u tekstovima U okrilju Kur'ana, II, str. 100.-108. i str. 268.- 279. VII duz. 35

svojim djelom i da gradi svoju nagradu na tome, kao to to predvia Allahovo htijenje i Njegovo obeanje. Otuda negiranje proivljenja, polaganja rauna i dobijanja kazne ili nagrade izgleda sasvim udno u ovakvoj atmosferi, nakon to je spomenuto da je ovo iskuenje usko vezano sa formiranjem nebesa i Zemlje, da je ono osnova u sistemu Kosmosa i zakonima Bitka. Oni koji to negiraju, izgleda da nisu pametni da spoznaju velike istine u formiranju ovog Bitka, nego se ude ovim injenicama i kao da su iznenaeni. . . . ako ti rekne: "Poslije smrti biete doista oivljeni", nevjernici e sigurno rei: Ovo nije nita drugo do oita varka!"' (11/7). O, kako su udne ove rijei, o, kako je ovo zagonetno, o, kakva je to la u sjeni ovog objanjenja kojeg smo ranije izloili! Njihovo nagonjenje u la proivljenja, njihovo neznanje, povezivanje sa zakonom Kosmosa je neto to je vezano za pitanje ovozemaljske kazne, poto oni insistiraju da se ubrza kazna i poto postavljaju pitanje zato se do sada nije primijenila u sluaju kad god iskonska Mudrost predvidi da se ta kazna odgodi od njih za jedno izvjesno vrijeme. Ako im Mi kaznu do roka odreenog odgodimo, oni e sigurno rei: 'Zato je zadrava?" A onoga dana kad im doe, nee biti od njih otklonjena i sa svih strana bie okrueni onim emu su se rugali (11/BJ. Drevna pokoljenja bila su unitena Allahovom kaznom. Ona su njome iskorijenjena nakon to im je njihov Poslanik predoio nadnaravnosti koje su oni traili, pa, i pored toga, oni su nastavljali sa

svojim ugonjenjem u la. To su bila privremena poslanstva jednom narodu i jednom pokoljenju Ummeta. Ove nadnaravnosti imalo je priliku vidjeti samo to pokoljenje. Ta nadnaravnost nije ostala da bi je vidjela i druga pokoljenja, koja bi moda povjerovala u nj vie nego to je vjerovalo pokoljenje koje je vidjelo tu nadnaravnost Poslanstvo Muhammeda (alejhi's-selam) je posljednje poslanstvo, upueno svim narodima i pokoljenjima. Nadnaravnost koja je njega pratila 36

nije bila materijalne prirode. Prema tome, ona je dostojna da traje vjeno. Mogli su je posmatrati i razmiljati o njoj pokoljenja iza pokoljenja i da vjeruju u to pokoljenja iza pokoljenja. Zatim je mudrost predvidjela da ovaj Ummet ne bude kanjen iskorjenjenjem, a da e kazna pojedince snai u odredeno vrijeme. Ista situacija bila je i sa narodima sljedbenicima Knjige, Jevrejima i kranima, njih nije snala kazna koja bi ih iskorijenila. Medutim, politeisti u svom neznanju i nepoznavanju AHabovih zakona koji se odnose na stvaranje ovjeka na ovaj nain, omoguujui mu izbor i smjer, i stvaranje nebesa i Zemlje na ovaj nain koji omoguava ovjeku da radi, bude aktivan i iskuavan, negiraju proivljenje. U tom svom neznanju i nepoznavanju AHabovih zakona u poslanstvima, nadnaravnostima i kaznama one se pitaju: Ako to bude odgoeno za nekoliko godina ili dana, nekom drugom narodu ili grupi, ta se to desilo, pa je odgoeno i zadrano? Oni ne znaju Allahovu mudrost niti Njegovu milost. To je dan koji e im doi, koji nee biti odgoen, nego e ih obuhvatiti sve kanjavajui ih zbog njihova ismijavanja, nato ukazuje njihovo pitanje i lahkomislenost. A onoga dana kada im doe, nee biti od njih otklonjena i sa svih strana bie okrueni onim emu su se rugali (ll/8). Allahovu kaznu, zaista, ne moe ubrzati ni vjernik niti ozbiljan ovjek. Ako se zakasni sa primjenom kazne, to je zbog Allahove mudrosti i milosti, pa neka vjeruje ko je pripremljen za vjerovanje. U periodu odgaanja kazne u kome je Allah odgodio kaznu politeistima Kurejijama dosta se pojavilo vjernika meu njima koji su osjetili islam, provjereni na

najbolji nain i koji su proli kroz iskuenje i dosta se nevjernicima rodilo djece - njihova potomstva koja su kasnije odrasla u islamu. I jedno i drugo su jedan vid Allahove mudrosti. Svrhu odgaanja kazne samo On zna. Ljudi su tu nesposobni i nemoni da bilo ta saznaju. Povodom insistiranja na ubrzanju kazne, u kontekstu se govori o dui ovog ljudskog udnog stvorenja koji moe biti ustrajan i na Pravom Putu samo kada vjeruje. Ako ovjeku milost Nau pruimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u oajanje i postaje nezahvalnik. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije 37

nevolje koja ga je zadesila, on e sigurno rei: ({Nevolje su me napustile!" On je doista umiljen i razmetljiv. A samo strpljive i one koji dobra djela ine eka oprost i nagrada velika 01/9-1IJ, To je vjerna slika ovog ovjeka koji uri i koji je kratkovidan, koji ivi u ovom svom vremenskom intervalu prekriven svojim okruenjem, ne sjeajui se niega ta je bilo, niti razmiljajui o onome ta slijedi. On oajava zbog dobra im se to od njega otrgne, mada je to bio dar Allahov i njemu, i ne vjeruje u blagodati. On se pretjerano veseli im ga mimoie tegoba i im prijee u blagostanje, ne podnosi nevolje, nije strpljiv i ne nada se u Boiju milost i razgaljenje. U svom raspoloenju, veselju i po nosu blagodatima ne misli i ne rauna da e to jednog dana otii. Samo strpljive(Jl/W koji su strpljivi na blagodatima i u nevolji. Mnogi ljudi podnose nevolju istrajno i ne ele da ispolje slabost, ali je veoma mali broj onih koji su strpljivi i u blagodatima i koji se ne daju zavesti time niti pretjerivati u tome . ... i one koji dobra djela ine (11/W u oba sluaja: u nevolji sa podnoenjem i strpljenjem i blagodatima sa zahvalom i dobroinstvom . ... eka oprost i nagrada velika o111 1J zbog njihova strpljenja u nevolji i zahvalnosti u blagodatima.

Ozbiljno vjerovanje predstavljeno u dobrom djelu titi ovjeka od nevjernikog oaja kada padne u nevolju, kao to ga titi i od pretjeranog grijeenja kada je u obilju. To je onaj ije je srce ustrajno i jednako i u nevolji i u blagodatima i koje ga povezuje sa Allahom u oba sluaja, tako da ne pada i ne dospijeva pod udarce nevolje, niti se nadima, napuhuje i uzdie kada ga snae blagodat. Oba stanja vjernika su pozitivna. To moe ostvariti samo vjernik, kao to to istie Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) . Te neznalice koji ne spoznaju mudrost stvaranja ni zakone Kosmosa, a to su osobe ovog kratkovidnog, nemarnog, oajnog, nevjernikog, ovjeka koji se veseli i ponosi. Osobe koje ne spoznaju svrhu poslanstva da poslanik bude ovjek, nego trae da poslanik bude neki melek ili da ga prati melek - ne procjenjuju vrijednost poslanstva, nego trae da poslanik ima i riznicu. Ti koji nagone u la i koji su tvrdoglavi i odbojni, duboko su 38

zaronili u nagonjenje u la i u tvrdoglavost. Pa ta e ti uraditi s njima, Poslanie? Nemoj ti nita od onoga to ti se objavljuje izostaviti, to titi grudi tvoje, zato da oni ne bi rekli: "Zato mu nije poslano kakvo blago, ili, zato s njim nije doao melek?" Tvoje je da opominje, a o svemu se samo Allah brine ( 1 1/12) . Moda ovo sa sobom nosi smisao upita mada ono nije potpuno pod upitnikom, nego izgleda da je oekivati od ljudskog roda da e osjetiti tjeskobu u ovom neznanju i odbojnosti ovim povrnim prijedlozima koji izdaleka otkrivaju kompletnost spoznaje prirode poslanstva i njegovu ulogu. Da li e se ovjek osjetiti tegobno, o, Muhammede, i da li e te ova tjeskoba navesti da ostavi i zanemari neto to ti je objavljeno i da to ne saopi drugima, kako to oni ne bi primili na nain kakav su uobiavali da primaju, o emu si im govorio odranije? Ne, nikako! Ti nee ostaviti nita to ti je objavljeno i nee ti pasti teko ove njihove rijei! Tvoje je da opominje (ll/I2J. Cjelokupni tvoj zadatak i obaveza je da ih opominje. To je najizrazitije svojstvo ovdje, svojstvo onoga koji opominje, jer ovo mjesto i slini sluajevi to zahtijevaju, pa izvri svoju obavezu . . . . a o svemu se samo Allah brine (11/12). On se brine za njih, postupa s njima kako eli, sukladno Svome zakonu. On e im obraunavati poslije toga ono to su zasluili. Ti se ne brine o njima, nisi zaduen za njihovo nevjerovanje ili vjerovanje. Ti samo

opominje. Ovaj ajet ukazuje, u atmosferi tog tekog perioda u historiji poziva, kakva je tjeskoba pogaala Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . Istovremeno, ovaj ajet ukazuje i na potekou suoavanja sa paganizmom, odmetnitvo m i tvrdoglavou u vremenu kada su nestali i blii i pomagai, kada je samoa prekrila srce Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i tuga obuzela srca malobrojnih muslimana u tom paganizmu koji ih je okruivao. Medu rijeima toga ajeta osjeamo zamuenu atmosferu u kojoj se sa vedrinom objavljuju ove Boanske rijei unosei smirenost u srca i mir za ivce. 39

I druge rijei oni govore. To su ponavljali vie puta, a to je da je ovaj Kur'an izmiljen. Kur'an ih tada izaziva da saine deset, Kur'anu slinih izmiljenih sura i neka zatrae pomo od koga god ele u ovom izmiljanju. Zar oni da govore: "On ga izmilja!"' Reci: "Pa sainite vi deset Kur'anu slinih, izmiljenih sura, i koga god hoete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomo pozovite, ako je istina to tvrdite!" rww. Ranije je bilo reeno u suri J unus da su bili izazivani da donesu samo jednu suru. Pa ta je sa izazovom poslije toga sa deset sura? Stariji komentatori Kur'ana kau da je izazov iao redom. Ptvo su izazvani cijelim Kur'anom, zatim sa deset sura i napokon sa jednom surom. Meutim, ovaj raspored nema svoga dokaza, nego je oito da je sura Junus prethodila, i izazov u njoj je bio sa jednom surom, a sura Hud dolazi poslije nje, i izazov u njoj je izraen sa deset sura. injenica je da raspored ajeta pri Objavi nije neminovan kod slijeda rasporeda sura. Bilo je i takvih ajeta koji su objavljeni i spojeni sa prethodnom surom i priloeni tamo gdje su objavljeni. Meutim, ovo sve trai dokaz koji bi to potvrdio, ali kod uzroka objave ajeta ne postoji dokaz koji bi potvrdio da je ajet koji se navodi u suri }unus objavljen poslije ajeta u suri Hud. Samovoljno pravljenje rasporeda u ovakvim sluajevima nije dozvoljeno. Reid Rida pokuao je u svom tefsiru zvanom El-Menar da pronae za broj "deset sura" objanjenje i mnogo je u tome uloio truda (Bog mu se smilovao), da bi na kraju rekao da je cilj izazova ovdje kur' ansko kazivanje i da se provjereno pokazalo da je broj sura, u kojima su objavljena dua kazivanja do objave sure Hud, bio deset. Zbog toga su bili izazivani sa

deset sura, jer ih izazov sa jednom surom ostavlja nemonim vie nego sa deset sura, s obzirom na razliku kazivanja i brojnost njihovih stilova. Izaziva je imao potrebu za deset sura kao to se i navodi, da bi omoguio imitiranje ako bi neko htio imitirati . 4 .. Mi mislimo, a Allah najbolje zna, da je ovo pitanje daleko jednostavnije od svih ovih sloenosti, da je izazivanje imalo u vidu situaciju onih kojima se obraalo i uvjete prigovora, jer se Kur'an suoavao sa realnim, odreenim situacijama realnim, strogo odreenim suoavanjem. Otuda jednom kae: Dajte vi napiite ovakav Kur'an, ili: Dajte napiite jednu suru ili deset sura bez uzimanja u obzir vremenskog rasporeda. Cilj ovoga je bio izazov sam po sebi bilo ime iz ovog Kur'ana, da li cijelim V. vie komentara El-Menar, Xll duz, strana 3241 . 40

Kur'anom ili njegovim dijelom ili samo jednom surom. Izazov je bio kvalitativnog karaktera ovog Kur'ana, a ne kvantitativnog. Nemogunost da se odgovori na izazov bila je zbog kvaliteta, a ne zbog koliine zahtjeva. U tom sluaju sasvim je svejedno da li se radilo o cjelini Kur'ana, nekim njegovim dijelovima ili samo jednoj suri. Nema potrebe za rasporedom, jer se radi prema situaciji u kakvoj su se nalazili oni s kojima se razgovaralo, ta su oni govorili o ovom Kur'anu u toj situaciji. To je bila situacija koja je odgovarala da se kae, jedna sura, deset sura ili ovaj cijeli Kur'an. Mi danas ne znamo tano kakva su okruenja bila koja nam Kur'an spominje. ' . i koga god hoete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, upomo . pozovite, ako je istina to tvrdite!" (11/13). Pozovite vae drutvo, vae retoriare, vae pjesnike, vae dine i ljude, i sainite samo deset izmiljenih sura, ako vi istinu govorite o ovom Kur'anu kada tvrdite da je izmiljen i da nije od Allaha . .. . a ako vam se ne odazovu WI14J. Oni nisu bili u stanju da izmisle deset sura! Ostali su nemoni da vam pomognu u ovom poslu. I vi ste, jasno, po prirodi ostali nemoni, jer vi ste njih pozvali da vam pomognu tek onda kada ste ostali vi nesposobni da napiete traeno! ... onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim znanjem m!I4J. Jedino je Allah moan i sposoban da Kur'an objavi. Samo Allahovo znanje je garancija da je on objavljen na ovaj nain kako je objavljen, sadravajui u sebi dokaze kompletnog znanja o zakonima Kosmosa i situacijama ljudi, njihovoj prolosti, sadanjosti i budunosti i svemu

onome to im odgovara i to odgovara njihovim duama i ivotima . ... i da nema Boga osim Njega m/l4J. Ovo nam takoer govori o nemoi vaih boanstava da vam se odazovu i sastave deset sura, onakvih kao to ih je objavio Allah. Ovo znai da je nuno da postoji samo jedan Bog, Jedini koji je moan da objavi ovaj Kur'an. Ovaj izvjetaj, koji se mora prihvatiti, popraen je jednim pitanjem koje nudi samo jedan odgovor od strane onih koji se ne ohole i koji nisu odbojni i tvrdoglavi: 41

zato muslimani postanite 01/14J - nakon ovog izazova, nemoc1 1 dokaza koji uvjerljivo govori da nema drugog suoavanja do puna predaja. Ali oni i dalje ostae oholi! Istina je bila jasna, ali su se oni bojali za koristi i vlast koju su uivali na ovom svijetu, bojali su se da im ljudi kod oboavanja ne okrenu lea, bojali su se da ne bi pozitivno odgovorili onome ko je pozivao na slobodu, plemenitost, pravdu i ast, onome ko je pozivao da nema drugog Boga osim Allaha. Zbog toga je u kontekstu uslijedilo ono to odgovara njihovoj situaciji i to im predoava kakav e im biti kraj, rijeima: Onima koji ele ivot na ovom svijetu i ljepote njegove - Mi emo dati plodove truda njihova i nee im se u njemu nita prikratiti. Njih e na onom svijetu samo vatra pei; tamo nee imati nikakve nagrade za ono to su na Zemlji radili i bie uzaludno sve to su uinili m1116J. Svaki trud na ovoj zemlji uradit e plodom, bez obzira da li poinitelj toga gleda u visoke horizonte ili blioj i ogranienoj koristi. Ko eli ivot ovog svijeta i ono to krasi ovaj ivot pa radi samo za taj cilj, on e imati rezultat svoga djela na ovom svijetu, uivat e u tome onako kako eli, do odreenog roka, ali on e na onom svijetu imati samo pakao, jer za onaj svijet nije uinio nita, niti je mislio na polaganje rauna. Rezultat svakog posla radi ovog svijeta zavrava se sa ovim svijetom. Za onaj svijet on ne znai nita, nema nikakve vrijednosti. To je poput deve koja se nadme i crkne. Ova slika odgovara nadmenom poslu koji je slian oteklini na ovom svijetu to, u svakom sluaju, vodi propasti. Mi smo danas svjedoci, da na ovom svijetu, pojedinci i narodi rade samo za ovaj svijet i ostvaruju nagrade ovog svijeta na ovom svijetu. Ovaj

svijet ima svoj ukras. Ovaj svijet ima i svoje nadimanje, pa zbog toga nije dozvoljeno ni da se udimo ni da se pitamo zato je to tako, jer je to Allahov zakon na ovoj Zemlji. Onima koji ele ivot na ovom svijetu i ljepote njegove - Mi emo dati plodove truda njihova i nee im se u njemu nita prikratiti (1 1/15). Predaja ovom zakonu i njegovim rezultatima ne dozvoljava nam da zaboravimo da su oni mogli raditi isto ono to su radili, ali da su njihove due bile usmjerene prema onom svijetu, da ih Allah prati kod sticanja i uivanja na ovom svijetu, pa da na taj nain postignu ljepote ivota ovog svijeta, da im se nita od toga ne umanji, ali da postignu, takoer, i uivanja u ivotu na buduem svijetu. 42

Djelanost za onaj svijet ne stoji na putu djelovanja za ovaj svijet. tavie, to je jedno te isto, ali sa usmjeravanjem prema Allahu kod djelovanja. Allahova kontrola nad radom ovjeka ne umanjuje vrijednost tog rada niti njegove posljedice, nego poveava i blagosilja i trud i plod, ini zaradu lijepom i koristi u toj zaradi takoer ini lijepim, a onda dodaje na tu korist i uivanje na ovom svijetu i uivanje na buduem svijetu, osim u sluaju da cilj bude uivanje na ovom svijetu u strastima koje su zabranjene. Ovo bi bio gubitak ne samo na buduem svijetu nego takoer i na ovom, makar se taj gubitak dogodio nekada kasnije. Ova pojava je oita u ivotu naroda i pojedinaca. Brojne su potvrde kroz historiju koje govore o sudbini svakog naroda koji se predao strastima i uivanjima. Poslije ovoga u kontekstu se govori o stavu politeista prema Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) i Istini koju je on prenosio, govori se o ovom Kur'anu koji potvruje Vjerovjesniku da je na Pravom Putu, da je upuen od njegova Gospodara, da je on poslan s Njegove strane, kao to to potvruje i Knjiga MO.sAova koja je ranije objavljena. U kontekstu se dalje osvre i na ovu gomilu dokaza koji okruuju Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , njegov poziv i poslanstvo, da bi se ovim osvrtom uvrstilo srce Vjerovjesnikovo (alejhi' s-selam) i vjernika manjina s njim, da obea kaznu politeistima koji ne vjeruju u Objavu, da im predoi jednu od scena kazne na Sudnjem danu, kojeg prekriva tuga i sramota kao nagrada za aroganciju i oholost, da potvrdi da ovi hvalisavci grijee, da su ovi koji uporno odbijaju Istinu, nemoni da izbjegnu Allahovu kaznu, nesposobni da pronau za sebe tienike mimo Allaha oni e, zbilja, na onom svijetu ...

biti sasvim izgubljeni (11/22J, da se uspostavi izmeu njih i vjernika ravnotea u osjetljivoj i uoljivoj slici koja ukazuje na veliku razliku izmeu ove dvije grupe u njihovim prirodama, njihovim poloajima i situacijama na ovom i onom svijetu. Zar je onaj koji eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na to se nadovezuje Kur'an kao svjedok Njegov, i jo prije njega Knjiga Miisaova, putovoa i milost? To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra e boravite biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali veina ljudi nee da vjeruju OI/17J. Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmilja lai? Oni e pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci e rei: "Ovi su izmiljali lai o Gospodaru svome!" Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogoboce, koji od Allahova Puta odvraaju i krivim ga prikazuju; oni i u onaj svijet ne vjeruju. Oni na Zemlji ne mogu Allahu umai, niti, osim Allaha, drugog zatitnika 43

imaju. Njima e patnja biti umnogostruena, jer nisu htjeli ni da uju ni da bilo ta vide, oni su sami sebe upropastili, - a nee im biti ni onih koje su izmiljali, - oni e, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni 01/18-22). Oni koji budu vjerovali i dobra djela inili i koji Gospodaru svome budu odani bie stanovnici denneta, u njemu e vjeno boraviti (ll/23). Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i uje. A mogu li se oni uporediti? Pa zato ne razmislite? (11/24). Duina ovog iskaza, raznovrsnost ukazivanja i nagovjetaja u tom iskazu, kao i raznovrsnost osvrta i ritma jasno govori s ime se suoavala vjernika manjina u tom tekom periodu islamskog poziva i predstavlja nam potrebu poloaja za takvim odlunim i nadahnutim pokretom, a predstavlja nam i dinaminu prirodu ovog Kur'ana koji se suoava sa tom realnou, snano joj se suprotstavljajui. Ovaj Kur'an mogu osjetiti samo oni koji su stupali u slian pokret, suoavali se sa situacijama u kojima je Kur'an objavljivan da bi usmjeravao taj pokret i suprotstavljao se toj situaciji. Oni koji su dosegli znaenje Kur'ana i njegove dokaze i koji sjede i studiraju Kur'an radi objanjenja ili ljepote nisu u stanju otkriti ni jednu kur' ansku istinu, sjedei, hladno i mirno, daleko od borbe, daleko od dinaminosti. Istinu ovog Kur'ana nikada ne mogu otkriti oni koji sjede, njegova tajna ne moe se pojaviti i zasjati kod onih koji su predati miru i rahatluku klanjajui se drugome, a ne Allahu, vjerujui nasilnicima, a ne Allahu. Zar je onaj koji eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je

Gospodar njegov, na to se nadovezuje kur'an kao svjedok Njegov, i jo prije njega Knjiga Musaova, putovoa i milost? To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra e boravite biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali veina ljudi nee da vjeruju (II/17). Navode se brojne verzije vezane za objanjenje ta je smisao Allahovih rijei: Zar je onaj koji eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov 01/17), kao i verzije vezane za rijei Uzvienoga: ... na to se nadovezuje Kur'an kao svjedok Njegov (11/W, zatim na to se odnosi zamjenica u rijei "Rabbihi" i u rijei "jetluhu"' i 11minhu"' . Najvjerovatnije je, bar meni se ini, da se misli sa rijeima Uzvienoga: Zar je onaj koji eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov (11/17) na Vjerovjesnika (ale j hi' s-selam) i one koji ga slijede i vjeruju u ono to je on donio, a da se misli pod rijeima Uzvienoga: "Na to se nadovezuje Kur'an 44

kao svjedok Njegov (11/m da ga slijedi svjedok od njegova Gospodara i potvruje vjerovjesnitvo i poslanstvo. To je ovaj Kur'an koji sobom svjedoi da je on Objava od Allaha i da to ne moe uraditi niko iz ljudskog roda. A rijei .. i jo prije njega ... , tj. prije ovog svjedoka - Kur' ana je Knjiga . MU.Stiova (11/17) i ona svjedoi i potvruje istinitost Vjerovjesnika (alejhi'sselam) svojim veselim nagovjetajem kojeg sadri ili sukladno onome to je Muhammed donio poslije te Knjige. Ono to preovlauje kod mene jeste jedinstvo kur'anskog izraza u ovoj suri kod predoenja ta se nalazi izmeu plemenitih poslanika i njihova Gospodara, kakav dokaz oni nalaze u sebi, ime bi bili uvjereni da je Allah taj koji im to objavljuje, kako bi nali u svojim grudima svoga Gospodara, uvjerljivo i jasno, bez ikakvog remeenja sumnjom. Nflh (alejhi' s-selam) govori svom narodu: "0, narode moj"', - govorio je on "da vidimo, ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnitvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vae priznate?! 01/28J. Salih (alejhi's-selam) govorio je rijei: "0, narode moj", govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnitvo dao, pa ko e me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste samo uveali propast moju <11/63). uajb (alejhi'sselam) je govorio takoer: O, narode moj", - govorio je on - "shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju <11188). To je jedan te isti izraz o jednoj te istoj situaciji plemenitih poslanika sa njihovim Gospodarom. To ocrtava Istinu koju osjeaju srcem uvjeravajui se u sebi u Istinu Boanstva. To je izraz koji potvruje povezanost njihova Gospodara s njima putem Objave. Ovo jedinstvo u izrazu o jednoj te istoj situaciji, koji se namjerno navodi u kontekstu ove sure, kao to smo to

istakli kod njena definiranja, da bi uvrstili ili potvrdili da je Vjerovjesnik vezan za svoga Allaha Objavom, koja mu je stizala kao i ostalim plemenitim poslanicima prije njega, a to su odbacivali nosioci politeizma i lano govorili protiv Poslanika (alejhi' s-selam), zatim radi uvrivanja Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i vjernike manjine s njim, da je Istina ono to on objavljuje, da je to ona ista Istina koju su objavljivali svi poslanici i koje su slijedili muslimani, sljedbenici svih tih poslanika. Cjelovit smisao ovog ajeta bit e: Pa zar ovaj Vjerovjesnik ije se vjerodostojnosti, istinitosti njegovog vjerovanja i dokazi meusobno dopunjuju ... koji nalazi u sebi jasan i uvjerljiv dokaz od strane njegova Gospodara i gdje njega prati ili prati ovo njegovo uvjerenje dokaz njegova Gospodara, a to je Kur'an, koji ukazuje svojim specifinostima na njegov Boanski izvor, i gdje postoji i drugi dokaz odranije koji ga potvruje, a to 45

je Knjiga Musaova, dokaz koji je doao kao voda da povede Sinove Israilove i kao milost Allahova koja im je data i koja potvruje Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) veselim nagovjetajem njegova misionarstva, a kojeg ta Knjiga sadri, kao to potvruje skladnost osnova vjerovanja na kojima poiva Allahova vjera u cjelini. Govori: Zar ono to ima pri sebi ovo sve moe da bude predmet demantiranja, predmet nevjerovanja i odbijanja kao to to ine razne partije i grupe politeista koje se bore protiv Kur' ana? To je neto to zasluuje osudu jer se suoava sa ovim brojnim dokazima koji se meusobno dopunjuju kroz razne vidove. U kontekstu Kur'ana se dalje izlae situacija onih koji vjeruju u ovaj Kur'an i onih koji ne vjeruju, govori se kakva nagrada ili kazna oekuje ove na buduem svijetu, zatim se uvruje Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) i oni koji vjeruju da je istina ono to on govori pa da ih ne uznemirava stav onih koji nagone u la i ne vjeruju, iako su oni tada bili u veini. ... To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra e boravite biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali veina ljudi nee da vjeruju (11/17). Neki od komentatora Kur'ana pronalaze problematinost u rijeima Uzvienoga: To su oni koji vjeruju u nj ...

(ll/m , ako se misli sa rijeima Uzvienog: zar je onaj koji eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na to se nadovezuje Kur'an kao svjedok Njegov (11/17), da je to lino Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) kao to smo rekli, a to su oni znai drutvo vjernika koji vjeruju u ovu Objavu i taj dokaz. Ovdje nema nikakve problematinosti. Lina zamjenica u rijeima Uzvienoga to su oni koji vjeruju u nj OI/17) odnosi se na Kur'an, takoder i zamjenica u rijeima Uzvienoga: i jo prije njega (ll/m i ovdje se zamjenica odnosi na Kur' an, kao to smo ranije rekli. Prema tome, nema nikakvih problema kod misli To su oni koji vjeruju u nj, tj. vjeruju u ovaj Kur'an, a Vjerovjesnik (alejhi' sselam) je prvi koji je povjerovao u ono to mu je objavljeno. Zatim su ga slijedili ostali vjernici. Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove (2/285J. Ovdje ovaj ajet ukazuje na Vjerovjesnika, a ukljuuje s njim i vjernike koji su vjerovali u ono to mu je objavljeno i ono to je on njima saopio. To je neto to je uobiajeno u kur' anskom izrazu i u tome nema nikakve problematinosti . ... a onima koji su se protiv njega urotili vatra e boravite biti m;m. 46

To je obeanje. Ono se ne mijenja. Allah (Uzvieni) ga je odredio i rasporedio. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista Istina od Gospodara tvoga, ali veina ljudi nee da vjeruju m;m. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) nije sumnjao u ono to mu je objavljeno. Bilo mu je jasno da je Kur'an od njegova Gospodara. Meutim, ovo Boansko usmjerenje, koje je uslijedilo nakon gomilanja ovih dokaza i svjedoenja, govori ta je kruilo u dui Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , kakva tjeskoba, zamor i osama, zbog blokiranja poziva i mnotva tvrdoglavih, to je iziskivalo da doe do olakice sa ovim usmjerenjem i potvrivanjem kao i zbog tjeskobe i nemira koji su kruili u srcima malobrojne muslimanske grupe, a to je zahtijevalo hladnokrvno uvjerenje koje im je dolazilo od strane njihova Gospodara Milostivog. O, kako je potrebno nosiocima islamskog preporoda dok se suoavaju sa slinim situacijama na svakom mjestu, i kad se urotilo protiv njih odbijanje, odvraanje, ismijavanje, omalovaavanje, muenje, uznemiravanje i progonjenje u svim materijalnim i moralnim oblicima, a snage paganizma svugdje na zemlji meusobno se potpomau protiv nosilaca ovog pokreta, i domae i medunarodne, primjenjujui protiv njih najgnusnije i najnesretnije forme borbe, a onda lupaju bubnjevima i talambasima podiui zastave svih onih koji su vodili ovaj rat i progonili vjernike na ovaj nain,O , kako je potrebno ovoj prethodnici da razmilja o ovom ajetu i o svakoj stavci u njemu i o svim naznakama i svim momentima. O, kako je potrebno toj prethodnici da se uvjeri u ono to joj nudi

mudro Boansko potvrenje. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gospodara tvoga, ali veina ljudi nee da vjeruje o I/ m. O kako je potrebno toj grupi da nae u svojim duama okrilje i milost svoga Gospodara, kao to je nalazio plemeniti Vjerovjesnik (alejhi' sselam) , pri emu nee pogrijeiti ni u jednom mometnu niti po sumnjati u nju i da nau obaveznost i da nastave put, bez obzira kakve bile posljedice toga puta. "0, narode moj,"- govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnitvo dao, pa ko e me od Allaha 47

odbraniti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste samo u veali propast moju (1 1/63) . Ovi nosioci suoili su se sa slinim sa ime se suoila i ta plemenita grupa poslanika (alejhimu' s-selam) i nala u ovom dahilijjetu isto to su i oni nali. Vrijeme se izmijenilo i postalo kao vrijeme kada je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) objavio islam itavom ovjeanstvu i suoio se sa paganizmom u koje je ovjeanstvo dospjelo nakon islama kojeg je ranije objavio Ibrahim (alejhi's-selam) , zatim redom: Ismail, Ishlk, Jakub i unuci, Jusuf, Musa, Harun, Davud, Sulejman, Jahja, Isa i ostali vjerovjesnici. To je dahilijjet koji ili priznaje egzistenciju Allaha (Uzvienog) ili ne priznaje. Meutim, on uspostavlja ljudima druga boanstva na Zemlji da im ta boanstva sude i vladaju, ali ne prema Allahovoj Objavi, nego im oni propisuju vrijednosti, ponaanja i situacije u kojima se ljudi klanjaju tim boanstvima, a ne Allahu. Ovo je islamski poziv svim ljudima da se oslobode ovih zemaljskih boanstava u svom ivotu, poloajima, drutvima, zakonima i svojim vrijednosti, da se vrate Jedinome Allahu koga e oni prihvatiti za Gospodara, a ne nikoga dugoga, da se klanjaju samo Njemu, da slijede Njegov zakon i program, da se pokoravaju samo Njegovim naredbama i zabranama. Zatim, ovo je ta odluna borba izmeu politeizma i monoteizma, izmeu dahiliijeta i islama, izmeu prethodnice islamskog preporoda i ovih nasilnika i totema na svim stranama ove Zemlje. Ova prethodnica mora da se nae. Ona mora da nae svoje mjesto u

cjelini u ovom Kur'anu i u slinim vremenima. Ovo je to na to mislimo kada kaemo: Ovaj Kur'an mogu osjetiti samo oni koji su stupali u slian pokret, suoavali se sa situacijama u kojima je Kur'an objavljen da bi usmjeravao taj pokret i suprotstavljao se toj situaciji. Oni koji su dosegli znaaj Kur'ana i njegove dokaze, a koji sjede, studiraju Kur'an radi objanjenja ili ljepote, nisu u stanju otkriti nijednu kur' ansku istinu sjedei, hladno i mirno, daleko od borbe, daleko od dinaminosti ... U kontekstu se dalje nastavlja sa suoavanjem sa onima koji ne vjeruju u Kur' an, koji smatraju da je izmiljen, a da nije od Allaha i koji izmiljaju lai protiv Allaha (Uzvienoga) i Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . 48

Ovo se iznosi u jednoj sceni vezanoj za Sudnji dan u kojoj se predoavaju oni koji izmiljaju lai protiv Allaha, bez obzira da li rijeima da Allah nije poslao ovu Knjigu, ili svojim tvrdnjama da Allah ima suboanstva ili iznalazei zemaljska gospodstva kojima daju osobenosti Boanstva. Tekst ovdje navodi momente da bi obuhvatio sve one za koje se kae da izmiljaju lai protiv Allaha. Ovi ovdje izloeni su u sceni Sudnjeg dana da bi bili objelodanjeni i osramoeni pred svjedocima, s jedne strane, a s druge strane, izloeni su i vjernici koji su zadovoljni svojim Gospodarom i blagodatima koje ih oekuju. Tu se donosi primjer i za jednu i za drugu grupaciju: slijepi i gluhi i onaj koji vidi i uje. Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmilja lai? Oni e pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci e rei: "Ovi su izmiljali lai o Gospodaru svome!" Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogoboce, koji od Allahova Puta odvraaju i krivim ga prikazuju; oni i u onaj svijet ne vjeruju. Oni na zemlji ne mogu Allahu umai, niti, osim Allaha, drugog zatitnika imaju. Njima e patnja biti umnogostruena, jer nisu htjeli ni da uju ni da bilo ta vide, oni su sami sebe upropastili, - a nee im biti ni onih koje su izmiljali, - oni e, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni. Oni koji budu vjerovali i dobra djela inili i koji Gospodaru svome budu odani bie stanovnici denneta, u njemu e vjeno boraviti. Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i uje. A mogu li se oni uporediti? Pa zato ne razmislite? ru/18-24J. Izmiljanje lai samo po sebi je grijeh koji se osuuje. Ono je nasilje prema Istini i prema onome na koga se odnosi ta la. A ta misli, kakav je

grijeh kada ta la bude izmiljena protiv Allaha? Oni e pred Gospodara svoga biti odvedeni, a svjedoci e rei: "Ovi su izmiljali lai o Gospodaru svome" Ol/I8J. To je zaista objelodanjenje i iznoenje grozote u rijeima oni .. i u . rijeima ovi su izmiljali lai o 1/18J. Protiv koga i o kome? O Gospodaru svome WIJ8J, a ne protiv nekog drugog. To je sramna atmosfera koja se ocrtava u ovoj sceni. Ova sramota popraena je odgovarajuim prokletstvom zbog grozote grijeha. N e ka Allahovo prokletstvo stigne mnogoboce r 1 1/18J. To govore i svjedoci, a svjedoci su meleki, poslanici i vjernici ili su to svi ljudi. To je veliki gubitak i objelodanjenje i to na ploniku izlaganja pred 49

velikom masom, ili to je odluka Allaha (Uzvienoga) u vezi sa ovima, pored velikog gubitka i objelodanjenja pred masama. Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogoboce (11/18). Mnogoboci ili grijenici su politeisti. To su oni koji izmiljaju lai protiv svoga Gospodara kako bi odvratili od Allahova Puta . ... i krivim Ga prikazuju (11/19). Oni ne ele Pravi Put niti pravi smjer, nego ele krivi, ele da odvraaju i unose devijacije, ele takav put, ili ele takav ivot ili takvu djelatnost. To sve ima znaenje: oni i u onaj svijet ne vjeruju (11/19). Ovo oni ponavlja se dva puta da bi se potvrdio, dokazao i istakao na javnom mjestu njihov grijeh. Oni koji ne vjeruju u Allaha (Uzvienoga) - oni su nasilnici i grijenici. Oni ele da ivot u cjelini ide krivim smjerom kad god se odvoje od ispravnog Puta islama. Ovo rezultira da se oni klanjaju drugima, a ne Allahu (Uzvienom) , rezultira samo krivim smjerom u svemu u ovjeku i u ivotu. Klanjanje ljudi drugome, a ne Allahu (Uzvienom) izaziva u ljudskim duama ponienje, a Allah eli da one budu dostojanstvene, izaziva u ivotu nasilje i mrak, a Allah eli da ivot poiva na pravdi. Klanjanje drugom, a ne Allahu pretvara trud ljudi u uzaludnost i bez svrhe, proglaavajui Boanstvom zemaljske bogove, dok oko njih lupaju zurne i talambasi, napuhuju se stalno da bi se ohololi kako bi ispunili mjesto istinitog boanstva. Meutim, poto su ova boanstva sama po sebi beznaajna i neznatna, ona ne mogu ispuniti prazninu i nedostatak stvarnog Gospodara. Ti koji oboavaju zemaljske bogove su sirotani, ostaju na niskom podijumu

i brinji, koja poiva na neemu to se napuhuje danonono, nad kojima vlada nadzor, a oko njih tuku defovi, zurne, himne i slavospjevi, tako da ljudski trud u cjelini ne daje plodonosne rezultate ivotu ovjeka nego mu nudi samo muku, oaj i duhovni bol, pored brige, vezanosti i nepokretnosti. Da li onda poslije toga moe biti kakvo vee krivudanje ili okretanje? Oni. .. m120J su daleko udaljeni, prokleti! Oni na Zemlji ne mogu Allahu umai av2oJ. so

Njihov poloaj ne omoguava im da izbjegnu Allahovu kaznu. A da Allah hoe, kaznio bi ih odmah i na ovom svijetu . ... niti, osim Allaha, drugog zatitnika imaju 01/20J. koji bi im pomogao ili odstranio kaznu mimo Allaha. Medutim, On ih je ostavio i za kaznu na Sudnjem danu, tako da iskuse kaznu i ovog i onog svijeta. Njima e patnja biti umnogostruena (II/20J. Oni su ivjeli sa neispravnom moi spoznaje i zatvorenih oiju tako da nisu imali ni sluha ni vida . ... jer nisu htjeli ni da uju ni da bilo ta vide (II/20J . .. . oni su sami sebe upropastili OI/2IJ. To je najvei i najsramniji gubitak. Onaj koji izgubi sebe nita mu nee koristiti ono to je zaradio. To su oni koji su izgubili sebe, izgubili na ovom svijetu, oni koji nisu osjetili svoje ljudsko dostojanstvo koje je predstavljeno u izdizanju iznad klanjanja ovjeku, a ne Allahu, kao to je predstavljeno u izdizanju iznad ovosvjetskog ivota i stremljenja, sa uivanjem u ovom ivotu na ono to je uzvienije i bolje. I kada su odbili vjerovanje u onaj svijet i nagonili u la svoga Gospodara, mislei na taj nain da Ga nee susresti, oni su potpuno izgubljeni na Sudnjem danu sa ovim gubitkom kojeg su dobili i sa ovom kaznom koja ih iekuje . .. . a nee im biti ni onih koje su izmiljali (II/2IJ. I oni su se izgubili od njih, ni oni nisu zajedno s njima bili upueni, nisu se sloili s njima u onome to su izmiljali i lagali protiv Allaha. Sve se to raspalo, otilo i izgubilo .

. . . oni e, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni (1 1/22). Oni iji se gubitak nije mogao porediti ni sa ijim gubitkom su izgubili i ovaj i onaj svijet. S druge strane, vjernici i oni koji rade dobra djela, koji su zadovoljni sa svojim Gospodarom, oni su pouzdani i oslanjaju se na Njega. Oni ne sumnjaju niti su u nemiru. Oni koji budu vjerovali i dobra djela inili i koji Gospodaru svomu budu odani bie stanovnici denneta, u njemu e vjeno boraviti 01/23J. 51

Odanost, smirenost, stalnost, pouzdanost i puna predaja - to je predstavljanje stanja vjernika u odnosu na njegova Gospodara, klanjanje Gospodaru, smirenost i pomirenje sa svime to mu doe od strane Gospodara, smirenost u dui i srcu, sigurnost i zadovoljstvo sa Allahom. Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i uje. A mogu li se oni uporediti? m/24J. To je osjetljiva slika u kojoj je otjelovljeno stanje obiju grupa. Prva grupa je kao slijep ovjek koji ne vidi i kao gluh ovjek koji ne uje i kao onaj ija su ula i organi pokvareni i ne primjeuju veliki cilj, iji aparati nisu vezani za srce i razum, da bi spoznali i razmislili, pa kao da je taj ovjek lien tih organa i ula. Druga grupa je kao ovjek koji gleda i vidi i ovjek koji moe da uje i uje, pa ga je Allah uputio putem njegova vida i sluha . ... a mogu li se oni uporediti? Ol/24J. To je pitanje poslije otjelovljene slike koja ne trai odgovor jer je to definitivan i odluan odgovor . . .. pa zato ne razmislite W/24).

Pitanje u ovakvoj situaciji ne trai nita drugo nego samo da se ovjek na njega podsjeti. Ono je samo po sebi razumljivo, ne trai da ovjek o tome razmilja. To je uloga sikanja koja preovlauje u kur' anskom stilu i izrazu a to je da probleme koji zahtijevaju da se o njima razmilja i raspravlja, pretvori u notorne injenice koje ne trae nita drugo do usmjerenje pogleda i podsjeanje ovjeka na to. 52

; ... . i ,, '* u 1:; , u.;_.;.;, 53

I Nuha poslasmo narodu njegovu. {Ja sam tu" - govorio je on - "da vas otvoreno opominjem, OI/25J da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plaim za vas patnje na Nesnosnom danu" (11/26). Glaveine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoe: {1(oliko mi

vidimo, ti si ovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmiljanja slijede samo oni koji su niko i nita meu nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, tavie, mislimo da ste laz"ljivci" (11/27). 54

"0, narode moj," - govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnitvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vae priznate? 01/28J. O, narode moj! Za ovo ja od vas ne traim blaga, Allah e mene nagraditi. I ja neu otjerati vjernike, oni e pred Gospodara svoga izii; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna m/29). O, narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih ja otjerao? Zato se ne urazumite? <11/30). fa vam ne kaem: 'U mene su Allahove riznice' - niti: 'Meni je poznata budunost' - niti kaem: Ja sam melek', - a ne govorim ni o onima koje vae oi s prijezirom gledaju: 'Allah im nikakvo dobro nee dati' - ta Allah dobro zna ta je u duama njihovim, ''jer bih se tada ogrijeio" <1113V. "0, Nuhu ", - rekoe oni - ((ti si elio da se s nama raspravlja i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono to nam prijeti, ako istinu govori!" (J 1/32) . "To e vam uiniti samo Allah ako bude htio" - ree on -, "i vi neete moi umai 01/33J. Ako Allah hoe da vas ostavi u zabludi, nee vam savjet moj koristiti, ma koliko ja elio da vas savjetujem. On je Gospodar va i Njemu ete se vratiti"' <ni34J. Zar ovi da govore: "On ga izmilja. " Reci: ''Ako ga ja izmiljam, grijeh e pasti na mene, a ja nemam nita s tim to vi iznosite klevete" Ol/3SJ. I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su ve vjernici, niko vie iz naroda tvoga nee vjernik postati, zato se ne alosti zbog onoga to oni stalno ine! 01/36J

I gradi lau pred Nama i po Naem nadahnuu, i ne obraaj Mi se vie zbog nevjernika - oni e sigurno biti potopljeni!" <11137J. I on je gradio lau. I kad god bi pored njega prolazile glaveine naroda njegova, rugale bi mu se. ''Ako se vi rugate nama" - govorio je on -, "rugaemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, <11/3BJ i saznaete, zaista, koga e snai sramna kazna i ko e u vjenoj muci biti" (11/39). 55

I kad je zapovijed Naa pala i voda s povrine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lau od svake ivotinjske vrste po jedan par, i eljad svoju - osim onih o kojima je bilo govora - i vjernike!" - a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali rll/40J. I on ree: 'Vkrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prata i samilostan je" W/41J. I ona ih je panijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "0, sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!" W/42). A on ree: "Skloniu se na kakvo brdo koje e me od vode zatititi. " "Niko danas Allahove kazne nee poteen biti, osim onoga kome se On smilovao!"- ree Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi Ol/43). I bi reeno: "0, Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o, nebo, prestani!" I voda se povue i ispuni se odredba, a laa pristade na planini Al-Dudi, i bi reeno: "Daleko nek je narod nevjerniki!" (11/44). A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je eljade moje, a obeanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!" O l/45). "0, Nuhu, on nije eljade tvoje" - rekao je On - 'Jer radi ono to ne valja, zato Me ne moli za ono to ne zna! Savjetujem te da neznalica ne bude" O I/46). ((Gospodaru moj", - ree - 'Tebi se ja utiem da Te vie nikada ne zamolim za ono to ne znam! Ako mi ne oprosti i ne smiluje mi se, biu izgubljen" rll/47).

"0, Nuhu", - bi reeno - "iskrcaj se, s pozdravom Naim i blagoslovima tebi i narodima koji e se izroditi od ovih koji su s tobom! Bie naroda kojima emo davati da uivaju, a koje e poslije snai Naa kazna nesnosna!" rll/4BJ. To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome nita znali. Zato budi strpljiv, ishod e, zaista, u korist estitih biti OI/49). Kazivanja u ovoj suri su njeni temelji, ali ta kazivanja u njoj ne dolaze kao neto odvojeno nego dolaze da potvrde velike istine radi ega je i dola ova sura - da ih potvrdi - i koje kontekst navodi u poetku ove sure: Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju, od 56

Mudrog i Sveznajueg, da se samo Allahu klanjate, -ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem-, da od Gospodara svoga oprosta traite i da se pokajete, a on e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradu. A ako lede okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu. Allahu ete se vratiti, a On sve moe o 1/1-4J. Uvodni dio ove sure sadri brojna kruenja o ovim injenicama, govori o Gospodarenju nad nebesima i Zemljom, govori o osjeajima ovjeka, govori o popritu okupljanja ljudi, a onda poinje da govori u novoj cjelini o Zemlji, o ranijim narodima koje krije historija i izlae dinamiku islamske doktrine u suoavanju sa paganizmom kroz stoljea. Kazivanja u ovom dijelu su neto detaljnija, a posebno kazivanje o N uhu i poto pu. Ovo kazivanje sadri raspravu o injenicama vjerovanja koje se navode u poetku ove sure i koje je donosio svaki vjerovjesnik da bi potvrdio to vjerovanje. Otuda proistie da su svi oni koji nagone u la, kroz protok vremena, bili jedni te isti, da je njihova priroda jedna te ista, a njihova pamet i razmiljanje jedni te isti. Ova kazivanja u ovoj suri imaju historijski slijed, idu hronoloki, tako da prvo kazivanje poinje sa Nuhom, a onda Hudom, zatim Salihom, dotie se Ibrahima, pa Luta, uajba i napokon Musaa, ukazujui pri tom na hronoloki slijed, historijski, jer navodi slijedee nakon spominjanja prethodnih, jednih za drugim, ovim rasporedom. Da ponemo sa kazivanjem o Nuhu i njegovom narodu. To je prvo kazivanje u kontekstu i prvo u historiji. I Nuha poslasmo narodu njegovu. 'Ja sam tu" - govorio je on - "da vas

otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plaim za vas patnje na Nesnosnom danu" rll/ts-26J. Ovo bi moglo biti skoro isti termini s kojima je bio upuen i M uhammed (alejhi' s-selam), a koje sadri Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju. Ovo pribliavanje u terminologiji izraza o glavnom znaenju ima cilj u kontekstu da potvrdi jedinstvo poslanstva i jedinstvo vjere, tako da su i termini upotrijebljeni kod izraavanja o znaenju poslanstva, jedni te isti, da bi se potvrdilo ono to se kazuje ovdje, a to je onaj smisao o kome je govorio i Nuh (alejhi's-selam), a ne termini. Ovaj sud je preovlaujui, mada mi ne znamo kojim je jezikom Nuh to izrazio. 57

I Nuha polasmo narodu njegovu. "fa sam tu"- govorio je on -" da vas otvoreno opominjem" (11/25). Ovdje nije reeno: "On je rekao: Ja sam ... ", jer kur'anski izraz oivljava scenu i kao da se ta scena sada dogaa, a ne da predstavlja neko ranije kazivanje i kao da Nlih njima govori sada, a mi tome prisustvujemo i ujemo. Ovo je s jedne strane, a s druge strane, ono saima ulogu poslanstva u cjelini i interpretira ga u jednoj injenici, a ta je: Ja sam tu ... da vas otvoreno opominjem" (11/25). Ovakav stil je snaniji u definiranju cilja poslanstva i njegova isticanja u svijesti sluaoca. Po drugi put zasija sadraj poslanstva u novoj injenici: ... da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu (11/26). Ovo su temelji poslanstva, osnove upozorenja, ali zato? Odgovor je: ja se, zaista, plaim za vas patnje na Nesnosnom danu ... 0 1/26J. Ovim zavrava i saopenje i upozorenje u ovo nekoliko kratkih misli. Ovaj dan nije bolan, nego nosi u sebi bol. Rije elim, koja je ovdje upotrijebljena, ima znaenje patrticipa pasivnoga iji je osnov me'lum. Prema tome, oni su ti koji su izloeni patnji toga dana. Meutim, ovaj izraz trai ovu formu ovdje da bi predstavio sam Dan: da je on mjesto gdje se doivljava bol, gdje se osjea. Ako je taj dan tako bolan, kako e biti onda onima koji doive taj dan? Glaveine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoe: {(Koliko mi vidimo, ti si ovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmiljanja slijede

samo oni koji su niko i nita meu nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, tavie, mislimo da ste laz'1jivci" Ol/27). To je odgovor velikana koji se ohole, glaveina, predstavnika naroda koji se prse. To bi skoro mogao biti i odgovor glaveina Kurejija. Koliko mi vidimo, ti si ovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmiljanja slijede samo oni koji su niko i nita meu nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, tavie, mislimo da ste laljivci 01/27J. Sumnje jedne te iste, optube isto tako jedne te iste i oholosti su iste i grubi dahilijjetski odbojni doek - isti. 58

To je ta sumnja koja je nala uporite u duama odbojnog ovjeanstva, sumnja da je ljudska vrsta sposobna da ponese Allahovo poslanstvo. Ako je to zaista poslanstvo, onda neka to preuzme i prenese melek ili kakvo drugo stvorenje. To je neznalaka sumnja iji je izvor nepovjerenje u ovo stvorenje kojeg je Allah uzeo za namjesnika na ovoj Zemlji. To je vrlo sloena i ozbiljna uloga i obaveza. Stvoritelj je nepobitno pohranio u ovom ovjeku spremnost i mo kolika mu je potrebna, pohranio u njegovu vrstu toliko moi da se meu njima nalaze pojedinci spremni i sposobni da preuzmu i ovo poslanstvo po Allahovu izboru. Allah najbolje zna kakve je osobenosti pohranio u njihovo bie i bie ove vrste openito. I druga sumnja je neznalaka, a ona glasi da, ako je Allah odabrao Poslanika, onda zato nije odabrao ovjeka za poslanika izmedu velikana njihovog naroda, onih koji dominiraju i vladaju koji se osjeaju visoko? To je rezultat nepoznavanja stvarne vrijednosti koje u sebi sadri ovo ljudsko stvorenje i radi kojega je i dato namjesnitva na Zemlji u cjelini. Prema tome, ono zasluuje da preuzme Allahovo poslanstvo prema Allahovu izboru medu ljudima. Ova vrijednost nema nikakve veze sa bogatstvom, au i moi koja se protee na Zemlji, nego je ova vrijednost u samom ovjeku, u njegovoj spremnosti da se vee sa melekima podrazumijevajui tu i istotu, otvorenost i sposobnost da prima i doekuje Objavu, da ponese dato mu povjerenje, da je strpljiv kod izvrenja povjernog mu poslanstva i da je sposoban da to saopi i prenese itd., da posjeduje i druga plemenita svojstva poslanstva. To su svojstva i osobine koje nemaju nikakve veze sa bogatstvom, au i poloajem.

Glaveine naroda Nuhova su isti kao i glaveine naroda svakog vjerovjesnika koje njihov ovosvjetski poloaj sprjeava da primijete ove velike osobenosti, ne mogu da spoznaju opravdanje kompentencije poslanika u poslanstvu. Otuda oni misle da poslanstvo nije za ovjeka, a ako je, konano, i za ovjeka, onda to mogu podnijeti samo oni koji su ugledni i koji zauzimaju visoko mjesto na Zemlji. Ti si ovjek kao i mi OI/27). Ovo je s jedne strane, a s druge strane, ono je jo kobnije. . . . a vidimo i da te bez ikakva razmiljanja slijede samo oni koji su niko i nita meu nama rn/27). Oni nazivaju siromane ljude "koji su niko i nita" kao to uvijek velikani smatraju da su takvi svi oni koji nemaju bogatstva i vlasti. Takvi 59

samo slijede poslanike i takvi su bili preteno i u prolosti, jer su siromaniji po prirodi blii i bre se odazivaju pozivu koji vodi ka oslobaanju ljudi ispod klanjanja velikanima i oholima. Njihova se srca veu za Jednoga Boga, Monoga, Koji je iznad drugih koji se uzdiu, a i zbog toga to njihova priroda nije iskvarena obijestima i rasipnitvom. Njih ne sprjeavaju interesi niti pojavnosti da se odazovu. Oni se ne plae da e sa vjerovanjem u Allaha izgubiti mjesto koje je ukradeno i oteto radi stavljanja u nemar irokih masa, njihovu navoenju da se klanjanju totemistikim priama u raznim oblicima. Prvi oblik totemistikog vjerovanja je oboavanje, klanjanje i slijeenje sumnjivih osoba, umjesto usmjeravanja u svemu tome prema Jedinome Allahu, Koji je bez sudruga. Sva poslanstva koja govore o monoteizmu jesu pokreti za istinito osloboenje ovjeanstva u svim vremenima i svugdje na Zemlji. Uostalom, poslanstvima su se vazda suprotstavljali nasilnici, odvraali su iroke mase da se priklone poslanstvu, pokuali su ih obmanuti, a one koji pozivaju porukama poslanstva nastojali su optuiti najgorim optubama, da bi ih okaljali i odvojili od masa . ... a vidimo i da te bez ikakava razmiljanja slijede samo oni koji su niko i nita meu nama m/27J. To jeste, oni koji niti gledaju niti razmiljaju. Ovakve optube uvijek se upuuju od strane glaveina i onih koji se uzdiu svim vjernicima da ne gledaju niti razmiljaju kod slijeenja poziva. Zatim, to je istovremeno optuba i protiv slijeenja i protiv podstreka, jer za one koji se ohole ne odgovara da idu smjerom poslanstva niti da se pridravaju njegove upute. Pa ako u to vjeruju najnii slojevi, onda to ne odgovara velikanima i

oholima, ne odgovara da vjeruju kao to vjeruju oni koji su "niko i nita" niti da se zovu ti koji su "niko i nita" da su vjernici: ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji W/27J. Oni ovdje mijeaju onoga koji poziva sa onima koji su "niko i nita" i koji ga slijede. Mi ne primjeujemo - kau oni - da ste vi ita bolji pa da vas to ini da ste blii Uputi ili da bolje poznajete Pravi Put od nas. Da ima kakva dobra i da je pravo i ispravno to to je s vama, mi bismo bili upueni k tome, vi nas u tome ne biste pretekli! Oni mjere ove stvari o kojima nam govore sasvim pogreno. Mjere i vrednuju dobrotu sa imetkom, razumijevanje i shvatanje sa au, a spoznaju sa vlau. Prema tome, oni kau, onaj koji je bogatiji, on je bolji, onaj koji uiva ast, on bolje shvaa, onaj koji ima vlast, on bolje spoznaje! Ovakva shvatanja i takve vrijednosti javljaju se uvijek i dominiraju kada nestane vjere u jednog Boga u jednom 60

drutvu ili kada oslabi djelovanje vjere, tako da se ovjeanstvo vraa vremenu dahili]eta, paganstva i slijedu totemizma u brojnim oblicima. Pa ako je u ruhu materijalne civilizacije, onda je to dobro.s Meutim, to je degeneracija ovjeanstva, bez ikakave sumnje, jer umanjuje vrijednost zbog koje je ovjek postao ovjekom i po kojoj je zasluio da bude namjesnik na Zemlji, prima poslanstvo i vraa se s time ka vrijednostima, u protivnom, on se vraa prema paganskim poimanjima vrijednosti koje su blie fizikim potrebama ivotinje . . . . tavie, mislimo da ste laljivci (ll/27J. To je posljednja optuba baena u lice Vjerovjesniku i njegovim sljedbenicima, ali njihovom klasnom "aristrokratskom" metodom koje oni dobacuju stilom pune opreznosti koji odgovara "aristokraciji." Oni kau: ... mislimo da ste OI/27J, jer odluno uvjerenje u rijei i smjeru je priroda irokih masa koja proistie iz otvorenosti, a od takve otvorenosti gospoda, mislioci i oni koji su oprezni su iznad toga. Ovo je uzorak koji se ponavlja poevi od vremena Nuha, uzorak ove klase iji su depovi puni, a srca prazna, koji se ohole tako da im vratne ile napuhuju ak i mozgove. Nuh (alejhi's-selam) doekao je ove optube suprotstavljanja i oholosti sa vjerovjesnikom tolerancijom izdiui se iznad toga i oslanjajui se na Istinu koju je donio, zadovoljavajui se sa svojim Gospodarom koji ga je poslao, kreui jasnim svojim putem koji je pred njim, pravim svojim programom u svijesti. On ne grdi kao to oni grde, niti ih optuuje kao to oni optuuju, on nita ne tvrdi kao to oni tvrde niti

pokuava da da sebi izgled koji ne zasluuje niti svom poslanstvu ita to nije u njegovoj prirodi. "0, narode moj, " - govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnitvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vae priznate? O narode moj! Za ovo ja od vas ne traim blaga, Allah e mene nagraditi. I ja neu otjerati vjernike, oni e pred Gospodara svoga izii; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih ja otjerao? Zato se ne urazumite? ja vam ne kaem: 'U mene su Allahove riznice' -, niti: 'Meni je poznata budunost' - niti kaem: 'ja sam melek', - a ne govorim ni o Danas u Americi vrednuju ovjeka prema njegovu prihod u i odmjeravaju ga prema ulogu u banci. Val totemistikog paganizma protegnut iz Amerike prekriva i Svijet, ak i Srednji istok i one koji sebe smatraju muslimanima. 61

onima koje vae oi s prijezirom gledaju: 'Allah im nikakvo dobro nee dati' - ta Allah dobro zna ta je u duama njihovim, jer bih se tada ogrijeio" OI/2B31J. O, narode moj,- iznosi tolerantno pozivajui ih sa puno ljubavi, istiui da oni pripadaju njemu i on njima. Vi se suprotstavljate i kaete: Ti si ovjek kao i mi 01/27). ta mislite vi, ako sam ja u kontaktu sa svojim Gospodarom, u svojoj dui sasvim jasno i u osjeaju uvjerljivo? To je specifinost koja nije vama data. Ako mi je Allah dao milost mojim izborom za poslanstvo ili ako mi je dao specifinosti kojima zasluujem da preuzmem poslanstvo, onda ova milost je, bez sumnje, neto veliko. ta vi mislite o ovome i tome, ako je to tako? Ja se bojim za vas zbog vaeg sljepila, jer vi niste spremni da to spoznate niti imate otvorene oi da to vidite. Zar da vas silimo W/28J na to.6 To nije moje pravo niti ja mogu vas prisiliti da se povinujete tome i da vjerujete u to. I da to protiv volje vae priznate W/28). Ovako se ljupko obraa Niih u svom usmjeravanju njihovih pogleda i stavova, u doticaju njihovih savjesti, izazivanju njihovih osjeaja, ne bi li spoznali vrijednosti koje su im sakrivene i osobenosti bez kojih nema poslanstva niti izbora, da ih uvjeri da se ovo pitanje ne oslanja na povrne pojavnosti koje oni uzimaju u obzir. Istovremeno, on im potvruje veliki i ispravni princip, princip izbora i opredjeljenja u vjerovanju, princip zadovoljstva kod stava i razmiljanja, a ne prisilom vlasti i oholou. O, narode moj! Za ovo ja od vas ne traim blago, Allah e mene nagraditi. ]a neu otjerati vjernike, oni e pred Gospodara svoga izai; ali,

ja vidim da ste vi narod koji ne zna (11/29). O, narode moj, oni koje vi nazivate da su nii slojevi, ja sam njih pozvao i oni su primili vjeru; ja od naroda ne traim nita osim da vjeruju; ja ne traim nikakvu nagradu ni platu za ovaj poziv kako bih bio sa U djelu Et-Taswiru1-fenni fi'l-Qur'an, a u poglavlju Fi fasli tenasuki-1-/enni, stoji da ovaj termin u Kur'anu ocrtava, svojom zvonkou, sliku rijei iji je primjer da e ti "itajui kazivanje o narodu Nuhovom: . . . da vidimo: Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od sebe dao vjerovjesnitvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vae priznate? (11/28), osjetiti da rije "'zar da vas silimo" ocrtava atomosferu prisile sa ukljuivanjem svih ovih zamjenica u govor i povezivanje jedne s drugim, kao to ukljuuje i one koji se protive onome to preziru, povezuju ih s tim a oni su pojedinani. Ovdje se javlja neka vrsta skladnosti koja nadmauje oitu retoriku i prevazilazi terminoloka govornitva. 62

bogatima, a ne sa siromanima. Svi su ljudi kod mene jednaki. Kod onoga koji ne treba blago ljudi, jednaki su siromani i bogati. Allah e mene nagraditi 01/29J. Samo On, niko drugi! l ja neu otjerati vjernike 01/29J. Iz ovog odgovora mi razumijemo da su oni traili ili su mu preporuivati da ih otjera od sebe, kako bi oni razmiljali o vjerovanju s njim, jer oni preziru i nije im drago da se susretnu kod njega sa tim najniim slojevima ljudi, niti da budu oni i ti na istom putu. Ja njih ne odgonim. Tako neto ne moe potei od mene. Oni vjeruju i poslije toga njihovo pitanje pripada Allahu, a ne meni. Oni e pred Gospodara svoga izii; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna mi29J. Ne znate stvarnu vrijednost koja vrednuje svijet Allahovim mjerilom. Vi ne znate da se svi ljudi vraaju Allahu. O, narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih ja otjerao? Zato se ne urazumite? W/30J. Pa tamo je Allah, Gospodar i siromanih i bogatih, Gospodar i nemonih i snanih, tamo je Allah koji podrava i jaa ljude drugom vrijednou, a mjeri ih jednim mjerilom. To je vjerovanje. Ovi vjernici su u Allahovoj zatiti i Njegovoj brizi. O, narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ih ja otjerao? (1 1/30) . Ko e me zatiti od Allaha ako budem zanemario Njegovo mjerilo i ako budem nasilje inio vjernicima, Njegovim robovima, a oni kod Njega

uivaju ast ko e mene zatititi ako budem odabrao zemaljsku slabu vrijednost, a Allah me uputio da je izmijenim, a ne da je slijedim. Zato se ne urazumite? (JJ/30J. To na emu ste vi navelo vas je da zaboravite mjerilo prave prirode. Tada im Nuh predoava svoju linost i svoje poslanstvo, lieno i jedno i drugo svakog ukraavanja, glaanja i vrijednosti tih izloenih sumnjivih vrijednosti, predoava im svoju linost da bi ih podsjetio i pokazao im istinitu vrijednost i prezreo pred njima formalne, povrne 63

vrijednosti, oslabaajui ih se i zanemarujui ih, pa ko eli poslanstvo onakvo kakvo ono jeste, sa njegovim vrijednostima, bez ukraavanja, bez kojekakvih tvrdnji, pa neka izvoli pristupiti, ali iskreno, radi Allaha. fa vam ne kaem: 'V mene su Allahove riznice" (ll/3V, pa da ustvrdim da sam bogat i da sam moan da nekoga obogatim; ... niti meni je Poznata budunost 01/3V, pa da ustvrdim da postoji mo koja pripada ovjeku niti da imam kakvu vezu sa Allahom osim veze poslanstva; ... niti kaem: 'Ja sam melek"o i/3JJ. pa da ustvrdim da imam vea svojstva od ljudskih svojstava, po vaem miljenju, pa da budem velik u vaim oima i da moja linost bude bolja od vas; ... a ne govorim ni o onima koje vae oi s prijezirom gledaju: "Allah im nikakvo dobro nee dati" WI3V zadovoljavajui vau oholost ili vau zemljasku vrijednost ili vau vanjsku vrijednost; Ta Allah dobro zna ta je duama njihovim 01!3IJ, ja gledam samo na njihovu spoljanjost a njihova spoljanjost poziva ka plemenitosti i nadi da e im Allah dati dobro; ... jer bih se tada ogrijeio O l/31J, ja ne tvrdim bilo ta iz ove tvrdnje nasilnika, protivnika Istine. Ja sam doao samo da saopim, a grijenike i nasilnike preputam Allahovoj srdbi, nasilnike koji ine nasilje ljudima i onome to Allah njima objavljuje. Ovako N uh (alejhi' s-selam) odbacuje od sebe i svoga poslanstva

svaku sumnjivu vrijednost i svaku vjetaku veliinu koju zahtijevaju i trae glaveine njegova naroda, a to je vezano za poslanstvo i poslanika. On im time predoava samo veliku Istinu koja ne zahtijeva nikakve dodatke i povrno izlaganje. On ih vraa istoj Istini i njenoj snazi obraajui im se vrlo tolerantno i sa ljubavlju. On im govori o Istini da bi se oni usmjerili prema njoj i krenuli putem njene upute bez prkosa, slabosti i pokuavanja traenja zadovoljstva na raun poslanstva i njegove jednostavne Istine. Na taj nain, on daje svim nosiocima ovog poziva svih 64

pokoljenja uzorak ovog poziva i lekciju kako se suoavati sa nosiocima vlasti samo Istinom, bez traenja zadovoljstva u predstavljanju toga, bez sudionitva s njima, daje uzorak suoavanja sa ljubavlju koja ne vodi povijanju glava. U ovom asu glaveine naroda Nuhova pali su u oaj zbog podnoenja dokaza na dokaz. Tada oni, po obiaju svoga stalea, osjetie ast u predaji grijehu, odbacie dokaze i povinjavanja racionalnom i prirodnom dokazu, napustie raspravu i prijeoe na izazov. "0, Nuhu", - rekoe oni - ''ti si elio da se s nama raspravlja i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono to nam prijeti, ako istinu govori!" (1 1/32) . To je nemo koja se zaogre odijelom moi, slabost koja navlai na sebe plat moi, strah od pobjede Istine, pa se prelazi na prijezir i izazov. Daj neka se ostvari ono to nam prijeti, ako istinu govori! W/32J. Daj neka nas snae bolna kazna kojom nas ti opominje. Mi ti ne vjerujemo niti uzimamo u obzir tvoju prijetnju. Medutim, Nuha ne izvodi ovo nagonjenje u la i izazov iz okvira plemenitosti Vjerovjesnika, niti ga zaustavlja da im izlae Istinu, da ih upuuje ka Istini koju su oni zanemarili, odbacili u svojim zahtjevima, a to je - neka im donese ono ime im on prijeti. On ih vraa na ovu Istinu, a to je, daje on samo Poslanik i da je zaduen samo da saopi. to se tie kazne, ona je u Allahovim rukama. On rasporeuje stvari u cjelini i procjenjuje kada je vrijeme, da li ubrzati kaznu ili je kasnije primijeniti. Njegov zakon je taj koji to provodi. Nuh kao poslanik ne moe je ni odbiti, ni izmijeniti. On je poslanik i njegova je obaveza da otkriva Istinu sve do posljednjeg

momenta. Njega ne moe zaustaviti da prenosi saopenje i obavijest to to ga narod nagoni u la i prkosi mu. "0, Nuhu", - rekoe oni - ''ti si elio da se s nama raspravlja i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono to nam prijeti, ako istinu govori!" "To e vam uiniti samo Allah ako bude htio" - ree on -, "i vi neete moi umai. Ako Allah hoe da vas ostavi u zabludi, nee vam savjet moj koristiti, ma koliko ja elio da vas savjetujem. On je Gospodar va i Njemu ete se vratiti" ( 11/32-34). Ako Allahov zakon zahtijeva da budete upropateni sa vaim ciljevima, onda e ovaj zakon biti primijenjen nad vama, bez obzira koliko ja vama dao savjeta. Ovo nije zbog toga to bi vam Allah sprijeio da se 65

koristite ovim savjetom, nego zbog toga to vi, vaim postupcima, prouzrokujete da se Allahov zakon primijeni, da zalutate, i u tom sluaju vi niste sposobni da sprijeite da vas pogodi ono to vam je dosueno. Vi ste vazda u Njegovoj ruci. On je taj koji odreduje i rasporeuje vaim poslovima u cjelini. Vi se morate sresti s Njim. Vi to ne moete izbjei. Vi ne moete izbjeu obraun, nagradu ili kaznu. On je Gospodar va i Njemu ete se vratiti o z/34). U ovom odlomku kod kazivanja o N tihu kontekst se udno osvre na budunost politeista Kurejija u slinom kazivanju koje bi skoro moglo da bude da je to njihovo kazivanje vezano za Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i tvrdnju politeista Kurejija da Muhammed izmilja ovo kazivanje, tako da se odbijaju ove rijei prije nego to se prijee na zavretak kazivanja o N tihu. Zar ovi da govore: ((On ga izmilja. " Reci: 'ftko ga izmiljam, grijeh e pasti na mene, a ja nemam nita s tim to vi iznosite klevete" W/35). Izmiljanje kleveta je grijeh. Reci im: "Ako sam ja to uinio, pa ja u snositi posljedicu toga. Ja znam da je to grijeh i daleko bi to bilo da ja to uinim. Ja sam nevin i potpuno ist od grijeha koje vi inite i ist sam od optube izmiljanja, pored drugog to ine politeisti i oni koji nagone u la". Ovo izlaganje ne suprotstavlja se kontekstu kazivanja u Kur'anu, jer

je ono navedeno da izvri postavljeni cilj u ovom kontekstu. U kontekstu se dalje nastavlja sa kazivanjem o Ntihu. Tu se izlae druga scena, scena o Ntihu kako prima Objavu od svoga Gospodara i Njegovu naredbu. I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su ve vjernici, niko vie iz naroda tvoga nee vjernik postati, zato se ne alosti zbog onoga to oni stalno 66

ine. l gradi ladu pred Nama i po Naem nadahnuu, i ne obraaj Mi se vie zbog nevjernika - oni e sigurno biti potopljeni!" (11/36-37). Zavreno je sa upozorenjem, zavreno je i sa pozivom i sa prepirkom. I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su ve vjernici, niko vie iz naroda tvoga nee vjernik postati" O J/36). Srca koja su spremna za vjerovanje - ona vjeruju, a u ostalim srcima nema spremnosti niti su ona usmjerena. Ovako je Allah objavio N tihu. On najbolje zna Svoje robove. On najbolje zna ko je sklon, a ko ne. Prema tome, nema mjesta da bi se nastavilo sa pozivom. Nita ne koristi. Ti nisi ni najmanje odgovoran za njihovo nevjerovanje, njihovo nagonjenje u la, izazov i ismijavanje . ... zato se ne alosti zbog onoga to oni stalno ine OI/36). Tj. ne osjeaj gnjev niti nemir. Ne mui se, niti se interesuj za ono to oni ine. To to oni ine ne protee se na tebe, niti e ti ita tetiti. U njima nema nikakva dobra. Ostavi ih. On se njih proao. I gradi ladu pred Nama i po Naem nadahnuu o r/.17J pod Naom panjom i Naim instrukcijama; i ne obraaj Mi se vie zbog nevjernika - oni e sigurno biti potopljeni! (1 1/37) njihova je sudbina ve odreena i s njima je svreno. N e obraaj Mi se vie i ne govori Mi nita o njima. Ni dove za njih ne upuuj, niti prokletstva protiv njih! Na drugom mjestu se spominje, kada je Ntih oajavao zbog njih, da ih je tada proklinjao. Razumije se da je oaj uslijedio

poslije ove objave, to znai, kada je sve rijeeno, onda nema potrebe dovi. Ovo je trea scena ovog kazivanja. Ovo je scena o N uhu kako pravi lau, ostavlja narod, ostavlja poziv i prepiranje s njima. I on je gradio ladu. I kad god bi pored njega prolazile glaveine naroda njegova, rugale bi mu se. 'Ako se vi rugate nama" - govorio je on -, 67

"rugaemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznaete, zaista, koga e snai sramna kazna i ko e u vjenoj muci biti.., OJ/38-39). Ovdje je upotrijebljen izraz u sadanjem vremenu. Radnja kao da se sada dogaa. To je izraz koji sceni daje ivahnost i ozbiljnost. Mi to primjeujemo zahvaljujui naem poimanju kroz ovaj izraz. Vidimo Ntiha kako pravi lau, vidimo i grupu njegova naroda koji se ohole i prolaze pored njega ismijavajui ga. Vidimo kako ismijavaju ovjeka koji im govori da je on poslanik, da ih poziva na Pravi Put, raspravlja sa njima nadugo, a zatim se vraa i kao stolar pravi lau. Vidimo kako se oni njemu ismijavaju jer vide samo to to je oito, to je pred njima, a ne znaju nita ta stoji iza ove Objave, ta slijedi iza toga. Uostalom, oni uvijek spoznaju samo ono to se pred njima manifestira, a nisu u stanju da spoznaju kakva mudrost i odredba stoji iza toga. Meutim, Ntih je sasvim pouzdan i zna. On ih obavjetava sasvim uvjerljivo, smireno, drei se visoko, i razmjenjuje s njima ismijavanje. 'ko se vi rugate nama.., - govorio je on, - "rugaemo se i mi vama, onako kako se vi rugate" o 1/.1BJ. Mi se rugamo vama, jer vi ne znate ta stoji iza ovog posla, ne znate kakve su Allahove odredbe iza toga, niti znate kakva vas sudbina oekuje . . . . i saznaete, zaista, koga e snai sramna kazna i ko e u vjenoj muci biti o I/39J. Da li mi ili vi otkrit e se onoga dana kada se digne zastor, saznat e se nesrea. Ovdje slijedi scena mobilnosti kada je doao iekujui moment.

I kad je zapovijed Naa pala i voda s povrine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lau od svake ivotinjske vrste po jedan par, i eljad svoju - osim onih o kojima je bilo govora - i vjernike!" - a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. I on ree: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane.' Gospodar moj, uistinu, prata i samilostan je" rii/4041J. 68

Postoje razna miljenja o fewrane't-tenur - povrina zemlje pok uljala. Neki su otili sasvim daleko kod interpretiranja ovoga u emu se nazire utjecaj israili.ijata, a u kazivanju o Potopu ta kazivanja su sasvim jasna. Meutim, mi se neemo uputati u lutanja bez dokaza, neemo se uputati u ovu nepoznanicu o kojoj znamo samo onoliko koliko nam prua ovaj tekst i u granicama njegova znaenja, bez ikakva dodavanja. Krajnje to moemo da znamo to je da kaemo da fewrane't-tenur znai: pokuljao izvor ili pokuljao vulkan. Ovo kuljanje moda je bio znak Allahov N tihu ili da je to pratilo dolazak naredbe. Provoenje ove naredbe poelo je kuljanjem vode iz zemlje i prolijevanjem kie kao iz kabla. Kada se desilo ovo, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lau od svake ivotinjske vrste jedan par. " Kao da je sistem ove operacije zahtijevao naredbu Ntihu tada, da sve ovo izvodi u fazama. Prvo da mu je nareeno da napravi brod, i on je to uinio. Kontekst nam ne spominje cilj ove njegove radnje niti izriito kae da je N tiha obavijestio o cilju toga. I kad je zapovijed Naa pala i voda s povrine Zemlje pokuljala 01/40), nareena je slijedea faza Mi smo rekli: "Ukrcaj u lau od svake ivotinjske vrste po jedan par, i eljad svoju osim onih o kojima je bilo govora - i vjernike!" Ol/40). Po drugi put razilaze se miljenja o tekstu od svake ivotinjske vrste po jedan par rll/40). U njima se jako nasluuje miris israilijjata. Mi u naem izlaganju ne pozivamo fantaziju da se poigrava s nama i da odlazimo daleko od teme vezane za tekst: Ukrcaj u lau od svake ivotinjske vrste po jedan par WI40J ime je raspolagao Ntih i to je mogao ivoga da pridrui sebi. Sve to je izvan ovog teksta jeste nepromiljeni postupak . . . . i eljad svoju, - osim onih o kojima je bilo govora (11/40J

tj. zasluuju Allahovu kaznu sukladno Njegovu zakonu . ... i vjernike (1 l/40J, koji nisu eljad tvoja, ... a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali WI40J. I on ree: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! O I/4V naredba je provedena, sabrao se ko se sabrao i to se sabralo; I on ree: "Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane!" 0 1/41) ovo je izraz o punoj predaji da plovi i usidri kako On hoe. Laa je 69

u zatiti Allahovoj i Njegovoj panji. ta ljudi mogu da uine sa ovom laom kad se ona nalazi u silini valova neobuzdanog potopa?! Poslije ovoga slijedi velika, zaplaujua scena, scena potopa: I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "0, sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!" A on ree: "Skloniu se na kakvo brdo koje e me od vode zatititi. " - "Niko danas Allahove kazne nee poteen biti, osim onoga kome se On smilovao!" ree Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi 01/42-43). Ovdje se javljaju dva straha, strah u prirodi koja uti i strah u ljudskoj dui, dva straha koja se susreu. I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda rn/42). U ovom stranom i odluujuem momentu Niih pogleda, kad tamo jedan od njegovih sinova izoliran od njih, nije s njima, u njemu se probudi roditeljsko uznemireno bie i on uzvikuje zbog odbjeglog djeteta: " O, sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!" O l/42), ali sinovska nepokornost ne osvre se na roditeljsku uznemirenost. Mladenaka opijenost ne moe da procijeni stepen pune opasnosti: A on ree: "Skloniu se na kakvo brdo koje e me od vode zatititi!" 0 1/42). Ovdje se javlja roditeljska spoznaja istine strahote i naredbe, te alje posljednji poziv: "Niko danas Allahove kazne nee poteen biti, osim onoga kome se On smilovao", - ree Nuh o II43J. ni brdo, ni sklonite, ni zatitnik, ni uvar, osim onoga kome se On

smilovao. U tom momentu mijenja se strana scene. Najednom, val prekri i proguta sve: I val ih razdvoji i on potopljen bi! (11/43). 70

Mi danas poslije hiljade godina zadravamo na dah dok pratimo ovaj kontekst, jeza i strah obuzimaju nas kao da mi prisustvujemo ovoj sceni. Laa se kree i nosi ove putnike kroz valove koji su kao bregovi, a N uh, roditelj pun straha, upuuje poziv za pozivom dok njegov sin, mladi, zaveden, odbija da se odazove ovom pozivu, a val koji prekriva sve obuhvata podruje velikom brzinom, sve se zatrese i ieznu kao da nije bilo ni poziva ni odgovora. Ovdje je iznijeta strahota da bi se uporedilo do ega ona dosee u dui ivoga, izmeu djeteta i roditelja, kao to se poredi do ega ona dosee u svojoj prirodi. Val prekriva i breuljke nakon to je prekrio doline. I jedno i drugo su jednaki, i u utljivoj prirodi i u dui ovjeka. To je izrazita i primjetna karakteristika u kur' anskom poimanju. Oluja se smiruje. Mir natkriva sve. Naredba je provedena. Odredba se kree takoer kroz termine i ritam u dui i u uima ovjeka. I bi reeno: "0, Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o, nebo, prestani!" I voda se povue i ispuni se odredba, a lada pristade na planini Al-Dudi, i bi reeno: "Daleko nek je narod nevjernic"ki!" W/44). Rijei su upuene Zemlji i nebesima kao da su nebesa i Zemlja razumska bia. I jedno i drugo su se odazvali odlunoj naredbi. Zemlja upi vodu, a kie prestade! I bi reeno: "0, Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o, nebo, prestani!" W/44). I voda se povue OI/44). Upi je Zemlja u svoju utrobu i nesta je sa povrine. Ispuni se odredba W/44).

Provede se nareeno. A lada pristade na planini El-Dudi o 1/44). Usidrila se vrsto na brdu El-Dudi. I bi reeno: "Daleko nek je narod nevjerniki!" (11/44). 71

Ovo je saeta reenica koja odluno i jasno govori o atmosferi i to najkompletnijim izrazom bi reeno, izraeno u pasivu, pa se ne zna ko je rekao, prije nego se zavri zaplet teme i ono to je skriva: Bi reeno: "Daleko nek je narod nevjerniki!" o J/44). Daleko od ivota - i oni su otili, daleko od Allahove milosti - i oni su prokleti; daleko od opominjanja! S njima je svreno! Oni ne zasluuju ni spomen! Sada, a ve se smirila oluja i strah, i lada se ukotvila na brdu El Dudi, sada se u dui Nuhovoj budi bolna alost roditelja. A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, ;;in moj je eljade moje, a obeanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!"' ni/45J. Boe moj, moj sin je iz moje svojte. Ti si mi obeao da e sauvati moje ukuane. Tvoje je obeanje zaista istinito. Ti si najmudriji. Sve to radi, radi mudro i po rasporedu. On je to rekao molei svoga Gospodara da ispuni Svoje obeanje, koje se odnosi na spaavanje njegovih ukuana. On moli Allaha da se ispuni Njegova mudrost i odredba. Odgovor koji je doao uistinu je zanemario spas njegova sina. Prema islamskom uenju i Allahovom mjerilu, svojtu ne ini krvno srodstvo, nego srodstvo ini vjera. Ovo dijete nije bilo vjernik. Prema tome, ono nije ni njegova svojta jer je Nuh vjerovjesnik, vjernik. Ovako je doao odgovor veoma snano, odluno i potvrdno. Odgovor slii kudenju, prijekoru i prijetnji.

"0, Nuhu, on nije eljade tvoje" - rekao je On - 'Jer radi ono to ne valja, zato Me ne moli za ono to ne zna! Savjetujem te da neznalica ne bude" (11/46). To je nepobitna injenica o ovoj vjeri, injenica spone u kojoj se spajaju i povraaju svi konci. Veza vjere koja povezuje ovjeka i ovjeka u takvom omjeru da ga tako ne povezuje pripadnost i srodstvo. 72

... "on nije eljade tvoje - rekao je On - 'er radi ono to ne valja OJ/46). On je odvojen od tebe i ti si odvojen od njega, jer da je bio tvoj, sin koji je potekao od tebe, ne bi te ostavio. Prva vrsta veza je prekinuta. Poslije ovog sluaja nema veza niti spona. N uh je molio molbom onoga koji je kazao da se ispuni obeanje, koji je vidio da se odgovor nije ostvario, a odgovor je sadravao u sebi i izvjesni znak prijekora i prijetnje . ... zato Me ne moli za ono to ne zna! Savjetujem te da neznalica ne bude (11/46). Ja te savjetujem iz opreznosti da ne bude neznalica u ostvarenju spona i veze ili istinitosti Allahova obeanja i njegova objanjenja. Allahovu obeanju daje se prioritet i ostvarenje. On je spasio ukuane koji su tvoji. N uh se jako zatresao, poput ovjeka vjernika koji se uplaio da je skliznuo u vezi sa pravom njegova Gospodara, pa je pribjegao Njemu ispriavajui Mu se i molei oprost i milost. "Gospodaru moj", - ree - "Tebi se ja utiem da Te vie nikada ne zamolim za ono to ne znam! Ako mi ne oprosti i ne smiluje mi se, biu izgubljen OJ/47). Allahova milost je zadesila Nuha, umirila mu srce, blagoslovila njega i sve dobre iz njegovog roda, a ostale je zadesila bolna kazna. "0, Nuhu , - bi reeno - "iskrcaj se, s pozdravom Naim i blagoslovima tebi i narodima koji e se izroditi od ovih koji su s tobom! Bie naroda kojima emo davati da uivaju, a koje e poslije snai Naa kazna nesnosna!" O I/48). Kraj ovog kruenja bio je spas i radosna vijest njemu i njegovom

potomstvu koji vjeruju, prijetnja svima onima koji ele uivanje na ovom svijetu. Njih e snai bolna kazna. To su osobe koje su razveseljene i osobe koje su rastuene, a o kojima je bilo govora u predgovoru ove sure. Ova kazivanja navedena su da bi bila predoena u oitoj realnosti. Nakon ovoga dolazi pogovor: 73

To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome nita znali. Zato budi strpljiv, ishod e, zaista, u korist estitih biti O I/49). Ovaj pogovor ostvaruje slijedee ciljeve kur' anskog kazivanja u ovoj suri: - jedinstvo Objave koju negiraju politeisti. Ovo je jedno od kazivanja o neem to je nespoznajno, to nije znao ni Vjerovjesnik, a ni njegov narod, niti je ono bilo u opticaju. Ovo je Objava od strane Mudroga i Sveobavijetenoga, - potvruje se jedinstvo vjere od strane Nuha, drugog praoca. Vjera je jedna te ista i skoro da je o njoj kazivano istim izrazom, - potvruje se ponavljanje suprotstavljanja i optubi od strane onih koji nagone u la uprkos dokazima, pouci i objanjenjima koja nita ne spreavaju pokoljenja da opetuju neistine s pokoljenja na pokoljenje. - potvruje se ostvarenje vesele vijesti i prijetnje, kao to razveseljava Vjerovjesnik i upozorava, to dokazuje i historija; - potvruju se tekui zakoni koji se ne mijenjaju, ne daju prioritet nikome niti se odvajaju . . . . Ishod e, zaista, u korist estitih biti m/49). Oni su spaeni i oni su zastupnici na Zemlji; - potvruje se istina spone koja povezuje osobu sa osobom, pokoljenje s pokoljenjem, a to znai da je jedna vjera koja povezuje sve vjernike koji vjeruju u Jednog Boga i Jednog Gospodara, od koga primaju u vjeri Objave bez spora i pripisivanja M u su druga. Da li je ovo bila opi potop na Zemlji? Ili je bila ograniena i na

podruju gdje je bio upuen N uh? Gdje je ta Zemlja? Gdje je njena granica u starom ili novom svijetu? To je pitanje na koje se ne moe odgovoriti. Moe se samo pretpostaviti, a pretpostavka nije ni blizu istine. Mogu se takoer koristiti i israilijjati koji se ne mogu uzeti kao vjerodostojan dokaz. Osim toga, israilijjati nemaju nikakvu ama ba nikakavu vrijednost u istraivanju ciljeva kur' anskog kazivanja! 74

Meutim, ovo ne sprjeava da se kae da vanjski smisao kur' anskih tekstova navodi da je Nuhov narod bio ljudska grupa toga vremena, da je tlo koje su oni nastanjivali bilo kultivirano u to vrijeme, da je poplava obuhvatila taj predio i unitila sva stvorenja koja je ona obuhvatila, osim putnika onog broda koji su se spasili. Ovo nam je dovoljno da spoznamo prirodu tog kosmikog dogaaja o kome nam dolaze vijesti iz jednog pouzdanog izvora iz tog dalekog vremenskog perioda o kome historija nita ne zna. Osim toga, gdje je u to vrijeme "historija"? Historija je roene novijeg vremena i registrirala je sasvim malo ljudskih dogaaja. Pored toga, sve ono to je ona registrirala moda je pogreno, a moda i ispravno registrirala. Mogue je da je to istina, a mogue je da je i la, mogue je da je to to je registrirala povrijedilo istinu, a mogue je i da je pravo registrirala. Nikad nije potrebno da se trai sud jednog dana o onome o emu nam je prenijeta sigurna vijest. Samo ispitivanje takvog sluaja, u slinoj okolnosti, dovodi do izmjene situacije i pada u ono to ne zadovoljava razum koji bi to prihvatio kao istinu ove vjere. Brojne prie naroda i nejasna sjeanja govore o potopu koji je zadesio neki kraj Zemlje u staro vrijeme zbog grijeenja dotinog pokoljenja koga je pogodio taj veliki dogaaj. Brojna su kazivanja Sinova lsrailovih sabrana u Starom zavjetu, kako se to zove, koja takoer sadre uspomene na potop Nuhova naroda. Meutim, ova kazivanja ne treba ni spomenuti kada se govori Kur'anom o ovom poto pu, ne treba da se mijea pouzdana vijest sa ovakvim i slinim pripovijedanjima i priama nepoznatog izvora i oslonca, iako su ove nejasne vijesti o ovom potopu kod

raznih naroda dokaz o potopu koji je zadesio neke narode negdje ili, u najmanju ruku, da su se sjeanja na ovo odrala sa potomstvom onih koji su se spasili, kada su se rastavili poslije potopa i ponovo poeli kultivirati tlo zemlje. Moramo spomenuti da knjiga koja se zove "Zavjet'', bilo da se radi o "starom" periodu, a koja sadri knjige Jevreja, ili "Novi zavjet'' koji obuhvata indile krana, da to nije ono to je objavljeno od Allaha. Tevrat koga je Allah poslao M usa u, njegov osnovni primjerak, spalili su Babilonaci - kada su Jevreji bili zarobljeni. Ta je knjiga objavljena tek poslije prolaska nekoliko stoljea, to znai prije rodenja Mesiha na oko pet stoljea. Nju je napisao Ezra, a moda je to bio Uzejr, i sabrao u tu novu knjigu ostatke Tevrata. Sve ostalo je samo sastavljeno. Isti je sluaj i sa indilima. Svi oni sadre samo ono to su sauvali uenici Mesihovi i uenici ovih uenika i to nakon jednog stoljea poslije smrti Mesiha 75

(alejhi's-selam) . Na taj nain dolo je do mlJesanja brojnih pnca i izmiljotina. Prema tome, nije dozvoljeno traiti u takvim djelima nita to bi bilo sigurno. Da samemo ovaj izloeni problem na pouku ovog velikog kosmikog dogaaja, a to su, ustvari, razne pouke, a ne jedna. Mi emo pokuati da se dotaknemo djelia toga na slijedeim stranicama, prije nego to prijeemo sa kazivanja o Nuhu na kazivanje o Hudu. Narod Nuhov (alejhi' s-selam) bili su oni iji smo stepen dahiliijeta vidjeli, ije smo insistiranje na neistinama iznijeli, iji smo stepen osude pravog islamskog poziva kojeg je sa sobom nosio Nuh (alejhi's-selam) i saetak tog poziva iznijeli, a to je iskreni monoteizam u kome je zastupljeno vjerovanje i klanjanje samo Allahu, pri emu se pored Njega ne dodjeljuje nikome svojstvo Boanstva. Ovaj Nuhov narod su potomstvo Adema, a Adem je, kao to znamo iz kazivanja u poglavlju El A'raf, iznijetog neto ranije, i u suri El-Beqare takoder, sputen na Zemlju da bi obavio ulogu zastupnitva na Zemlji. To je obaveza radi ega ga je Allah stvorio i dao mu potrebne sposobnosti i pripreme za to, nakon to gaje njegov Gospodar poduio kako da se pokaje od skliznua gdje je posrnuo i kako e primati od svoga Gospodara rijei i pokajati se tim rijeima za svoje posrtanje, kako je njegov Gospodar vezao ugovorom i poveljom i njega, i njegovu enu, i njegove sinove da slijede uputu koja mu bude dolazila od Allaha, a ne da slijede ejtana koji je njegov

neprijatelj i neprijatelj njegovih sinova i kao takav ostat e do Sudnjeg dana. Prema tome, Adem je sputen na Zemlju kao musliman vjerujui u Allaha i slijedei Njegovu Uputu. Nema nikakve sumnje da je on poduavao svoje sinove islamu, a onda tako da su oni poduavali pokoljenja iza pokoljenja, da je islam bio prva vjera koju je upoznalo ovjeanstvo na Zemlji jer u to vrijeme nije bilo nijedne druge vjere. I kada pogledamo na narod Niihov, a oni su potomstvo Adema iz pokoljenja u pokoljenje, iji broj zna samo Allah, primijetit emo da su stigli u ovaj dahilijjet, o emu govori ovo kazivanje u ovoj suri. Mi onda moemo sa sigurnou rei da se ovaj dahilijjet pojavio meu ljudima u vidu totemizma, raznih pria, kazivanja i 76

izmiljotina, kipova, poimanja i oponaanja svega toga. To je odstupanje od islama i pristupanje ovim vidovima vjere uz djelatnost ejtana koji dominira ljudskim rodom i kroz prirodne propuste u ljudskim duama, propuste kroz koje je Allahov neprijatelj i neprijatelj ovjeka sprovodio takva vjerovanja kad god bi se ljudi otrgli od pridravanja Allahove Upute, slijeenja samo Njega i neslijeenja bilo koga drugoga u malom ili velikom. Allah je stvorio ovjeka i dao mu mo izbora, a to je iskuenje. Ovom moi ovjek moe da se prihvati Allahove Upute. U tom sluaju njegov neprijatelj nee nadvladati nad njim. ovjek moe da se prihvati odstupanja i devijacije, pa makar to bilo izraeno u najmanjem obliku, devijacije od Upute Allahove i prihvatiti se upuivanja drugih pa ga ti drugi odvedu na stranu ejtana tako da ga dovedu, poslije izvjesnog pristanka za ejtanom, do tog krajnjeg dahilijjeta do kojeg su dospjeli potomci Adema (alejhi' s-selam) nakon pokoljenja iji broj zna samo Allah. Ova istina istie da je prva vjera upoznata na Zemlji bila islam i da je uspostavljena na monoteizmu klanjanja, Boanstva i priznavanja vlasti samo Allahu. Ona nas vodi da odbacimo sve ono u to su upali oni koji se nazivaju uenjacima komparativnih religija i drugi "naprednjaci" koji govore o monoteizmu, tvrdei da je to posljednja u fazama vjerovanja, da su ovu fazu pretekle brojne faze politeizma i dualizma, zatim istiu priznavanje da boanstvo pripadne moima raznih duhova, Sunca i zvijezda, itd. U to su se uputala ova "istraivanja", a ona su poivala na programu koji prati odreene historijske, psiholoke i politike faktore, a ima cilj ruenje osnove nebeskih vjera, ruenje Allahove Objave i poslanstava upuenih od strane Allaha i tei za uvrivanjem stavova koji

govore da su vjere ljudski proizvod, da su se razvijale sa razvijanjem ljudske misli kroz vremenski protok. Neki koji piu o islamu, branei ga, otisnuli su se u te vode i pristali da slijede ovu teoriju koju su istraivai prihvatili govorei o historiji religija, sukladno tom usmjerenom programu i ne osjeajui to. I dok oni brane islam portvovano, oni istovremeno rue temelj islamskog vjerovanja, kojeg potvruje asni Kur'an sasvim jasno, da je Adem (alejhi' s-selam) sputen na Zemlju primjenjujui vjeru islam, da se N uh (alejhi' s-selam) suoio sa potomcima Adem ovim koje je ejtan odveo od islama i doveo u totemistiki dahiliijet, da se suoio tim istim islamom koji je poivao na apsolutnom monoteizmu, da se to kruenje ponavlja i nakon Nuha, pa su ljudi napustili islam i povratili se dahilijjetu, da su svi poslanici upuivani poslije tog skretanja obnavljajui islam koji je poivao na apsolutnom monoteizmu, da nikada nije bilo razvoja u nebeskoj vjeri o 77

temeljnom vjerovanju nego je bio napredak, sloenost i proirenje u zakonima koji su pratili jednu te istu vjeru, da primjedbe vezane za taj razvoj u dahilijjetskim vjerovanjima ne znae da ljudi idu prema monoteizmu na osnovu razvoja temelja vjere, nego ukazuje da je vjera u Jednog Boga dostavljena preko svakog poslanika, ostavljajui naslage na slijedea pokoljenja sve dok nije dolo do odstupanja tih pokoljenja od te vjere i kada dolazi do napredovanja samo njihovog dahilijjetskog vjerovanja i kada je ono postalo blisko temelju monoteistikog boanstva. Monoteistiko vjerovanje u svojoj osnovi je najstarije u historiji ovjeanstva. Ono je starije od svih totemistikih vjerovanja. Ono je bilo kompletno otkako je postalo vjerovanje, jer nije proizvod ljudskih misli i njihova saznanja koje se razvija, nego je vjerovanje njima dato od strane Allaha (Uzvienog) . Ono je istina od prvog momenta i kompletno je od prvog momenta. Ovo potvruje asni Kur'an. Na tome je uspostavljeno islamsko poimanje. Prema tome, nema mjesta za muslimana istraivaa, pogotovo za onoga koji stoji na braniku islama, da odstupa od ovoga to asni Kur'an potpuno jasno potvruje, da odstupa prema neemu u emu se odraavaju razne teorije iz oblasti komparativne religije, koje slijede odreeni smjer, kao to smo rekli. Premda mi ovdje U okrilju Kur'ana neemo raspravljati o grekama niti sklizitima u djelima u kojima se pie i govori o islamu, jer to podruje zahtijeva posebnu raspravu,7 ali emo se dotai jednog uzorka, poredei ga u suoavanju sa k ur' anskim programom i kur' anskim stav.ovima o ovom

pitanju. Gospodin Akkad pisao je u svom djelu Allah u poglavlju Aslu' -l akide: "ovjek se uzdie u svom vjerovanju kao to se uzdie i napreduje u nauci i zanatstvu. Prvo njegovo vjerovanje odgovaralo je i bilo jednako njegovom prvobitnom i primitivnom ivotu. Tako je bilo i sa njegovim naukama i njegovim zanatstvom. Poeci nauke i zanatstva nisu bili dalje uznapredovali od poetaka vjerovanja i klanjanja. Nijedan istiniti element, bilo vjere ili nauke i zanatstva, nije bio iznad elemenata i injenica druge oblasti. 7 V. Taswibatu fi'l-fikri'd-dini'l-me'asir, uskoro e se i, ako Bog da, pojaviti od ovog pisca. f 78

Pokuaji ovjeka na putu vjere trebaju biti tei i dui od pokuaja na putu znanosti i zanatstva. Istinu velikog Kosmosa tee je istraivati. Istraivanje Kosmosa trai vie vremena nego istraivanje istina ovih rasutih pitanja koje katkada tretira nauka, a katkada zanatstvo i industrija. Ljudi nisu znali smisao Sunca koje sija, ono je neto to ga najlake primjeuju oi i osjeaju tijela. Ljudi su donedavno isticali da se Sunce kree oko Zemlje. Objanjavali su Sunevo kretanje i njegove pojave poput objanjenja poslovica i snova. Nikome nije palo na pamet da negiraju postojanje Sunca. Pameti i razumi bili su u punoj tami o tome i moda su jo i danas u tami i neznanju. Povratak temeljima vjera u prvim dahiliiietskim stoljeima ne govori o neistini vjerovanja niti da se istraivalo nemogue. Sve to je pri tome ukazano jeste da je velika Istina iznad toga da bi se mogla potpuno otkriti i zasjati ljudima u jednom stoljeu, da su se ljudi pripremali za otkrivanje te Istine iz stoljea u stoljee, iz faze u fazu, iz metoda u metod, isto onako kao to se pripremaju za upoznavanje i otkrie manjih istina, pa moda i vie i zaudnije od njihova pripremanja za spoznaju ovih istina koje okruuju njihov razum, primjeuju, vide i osjeaju. Nauka o komparativnim religijama rezultirala je brojnim zabludama i priama u koje je vjerovao prvi ovjek. To je vjerovanje jo i danas jako raireno meu primitivnim plemenima ili meu narodima drevne civilizacije. Razumnjivo je i oekivati je da ovo znanje nije moglo ni poluiti neto drugo, niti da su prvobitna vjerovanja mogla biti neto drugo do zabluda i neznanje. Ovo je jedan od racionalnih zakljuaka. Razum ne

moe rezultirati drugim zakljukom. U ovom rezultatu nema nita novo emu bi se udili znalci ili gradili na njemu neto novo u sudu o biti vjere. Svaki mislilac kome padne na pamet da raspravlja o prvobitnim vjerama, da bi ustanovio da su prvi ljudi spoznali kosmiku kompletnu Istinu bez natruha gluposti, istraivao bi ono to je nemogue ... " Isto tako Akkad je pisao u poglavlju Atvaru 'l-akideti'l-ilahijeti u istom djelu: "Mislioci koji se bave uporednim religijama znaju da su primitivni narodi proli kroz tri ope faze u svom vjerovanju u boanstvo i bogove: - polytheism, - henotheism i - monotheism. 79

U fazi politeizma prvobitna plemena vjerovala su u boanstva kojih ima na desetine, pa moda i stotine. Skoro svaka vea porodica u ovoj fazi imala je svoga boga koga je oboavala ili neki amulet koji bi zamjenjivao to boanstvo. Klanjalo se njemu i podnosilo rtve. U drugoj fazi, a to je faza odabira bogova i davanja prednosti jednih nad drugima, i dalje ostaje vei broj boanstava. Od tih boanstava uzima se za boanstvo ono koje se najvie istie i koje ima prevagu nad ostalim, bilo zbog toga to je ono boanstvo veeg plemena kome se klanjaju i druga plemena u rukovoenju i oslanjanju na njega u odbrani i ivotu, ili to boanstvo vie udovoljava svim svojim poklonicima na zahtjev i potrebe nego to odgovaraju tim zahtjevima razna druga boanstva. Npr. vea je potreba za boanstvom kie i oblasti ili za boanstvom poplave i vjetra, jer to je situacija nade i straha koja nadvisuje situaciju nade i straha drugih boanstava koja pored njih reguliraju druge prirodne pojave. U treoj fazi objedinjuje se vjera i okuplja se na jednom klanjanju koje se povezuje sa brojnim boanstvima u svakoj pojedinoj oblasti. U ovoj fazi desilo bi se da jedan narod nametne klanjanje drugom narodu, kao to nametne gospodstvo krune i prijestolja. Desi se katkada da se prihvati vjera poraenog naroda, i povine njegovu boanstvu, ali pobjednik i dalje zadrava svoje klanjanje, kao i onaj koji slijedi slijedenoga i svitu vladara kome se pokorava. Ovaj narod nee doi do potpunog monoteizma sve dok ne proe kroz faze civilizacije u kojoj se proire znanje ak i kada pamet vie ne prihvata izmiljotine koje su vladale umovima primitivaca i dahilijjetskih plemena. Tada se bog opisuje onim to ga vie pribliava savrenstvu i

svetosti, nego to ga opisuju u ranijim fazama brojnim boanskim svojstvima. Klanjanje se udruuje sa miljenjem i sudom o tajnama Kosmosa i njegovim vezama sa Allahovom voljom i Njegovom visokom mudrou. esto se najvee boanstvo kod ovog naroda osamostaljuje u istinitom boanstvu, a druga se boanstva sputaju na nivo meleka ili boanstava koja su protjerana iz nebeskog podruja. Itd." Sasvim je jasno miljenje koje proistie iz stava ovog pisca ili saetaka stavova drugih uenjaka koje je on prenio, a koji se bave komparativnom religijom, da ljudi sobom grade sebi svoje vjere, zatim da se tu javljaju njihove racionalne, naune, civilizacijske i politike faze, da su procesi razvoja i prelaska iz politeizma u dualizam pa monoteizam vremenske faze koje neminovno vode ka poboljanju. Ovo se da shvatiti iz prve reenice u uvodnom dijelu autorove knjige pod naslovom 'Tema ovog 80

djela je nastanak boanske religije od vremena kada je ovjek sebi proizveo boga, spoznao Allaha i uputio se na isti monoteizam." Ono u ta nema nikakave sumnje jeste da Allah Uzvieni potvruje u svojoj asnoj Knjizi, sasvim jasno i odluno, neto to je potpuno suprotno onome to istie autor djela Allah, pod utjecajem uenjaka koji se bave komparativnom religijom. Ono to Allah (Uzvieni) potvruje u Svojoj Knjizi jeste da je Adem bio prvi ovjek na Zemlji koji je potpuno upoznao istinitost monoteizma, upoznao istotu monoteizma bez unoenja ikakvih natruha iz oblasti politeizma i dualizma, upoznao klanjanje samo Allahu kroz slijeenje onoga to mu je objavljeno od Njega, da je on poduio svoje sinove ovom vjerom. Na taj nain pokoljenja su u najstarijem historijskom vremenu poznavala samo islam kao vjeru i monoteizam kao doktrinu. Nakon proteka mnogo vremena i mnogih pokoljenja Ademog potomstva, ljudi su odstupili od monoteizma, pa moda prihvatili dualizam ili politeizam i klanjali se raznim lanim boanstvima sve do dolaska Nuha (alejhi's-selam) , koji ponovo poduava monoteizmu, da su svi oni koji su ostali u svom dahilijjetu bili potopljeni, a ostali samo muslimani monoteisti, koji su dobro poznavali "istotu monoteizma", odbacili politeizam, dualizam i ostala boanstva i dahilijjetska klanjanja. Naa je obaveza da odluno istupima da su potomci ovih koji su se spasili takoer ivjeli u islamu i uspostavili svoje vjerovanje na apsolutnom monoteizmu, prije nego je proteklo mnogo vremena i prije nego to su se vratili ponovo devijaciji i napustili monoteizam. Ovakvo neto to se zbilo sa Nuhom zbilo se i sa svakim drugim poslanikom. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema Boga osim Mene, zato se Meni

klanjajte!" r2I/2SJ. Nema sumnje da je ovo to iznosi Kur'an i ono to govore uenjaci komparativne religije i to slijedi autor djela Allah neto sasvim drugo. U stavovima uenjaka komparativne religije i stavu autora knjige Allah puna je podudarnost u pogledu stavova i rezulatata do kojih su doli. Miljenja istraivaa u o b lasti historije vjera ostalo je samo u okviru teorija koje se meosobno sukobljavaju i to nije konana rije, ak ni u istraivanju minulih generacija. Nema sumnje da je ono to Allah (Uzvieni) u Kur'anu potvruje i ono to u Svojoj plemenitoj Knjizi objanjava kategoriko objanjenje, a da je sve ono to je suprotno njemu potpuno neodrivo. Allahove rijei pree je da se slijede, a posebno da ih slijede oni koji brane islam i piu o onome to piu, sa namjerom da otklone sumnju od islama i vjere u cjelini. Ovoj vjeri ne moe se biti u slubi sa dokidanjem njene vjernike osnove, a to je 81

da je vjera dola objavom od strane Allaha, da je nisu ljudi sobom izmislili, da je vjera dola kao monoteistika od najstarijih stoljea, da nije bila bez monoteizma ni u jednom historijskom vremenu, ni u jednom poslanstvu. Isto tako, ovoj vjeri ne moe se praviti usluga naputanjem njenih dokaza i zamjenom sa tvrdnjom i dokazima uenjaka komparativnih religija, posebno kad se zna da svi ovi uenjaci rade i djeluju prema usmjerenom programu u cilju ruenja osnovnog temelja Allahove vjere u cjelini. Vjera je objavljena od Allaha, a nije objava ljudske misli koja je napredovala kroz faze, nije se ni razvijala sukladno napretku ljudskog razuma u oblasti materijalne znanosti i iskustva. Moda ovaj kratki osvrt, koji ne zahtijeva da se due o njemu govori U okrilju Kur'ana,8 otkriva nam stepen opasnosti kod primanja islamskog razumijevanja, u bilo kojoj formi, iz neislamskih izvora. Isto tako, ovaj krai osvrt otkriva nam stepen lutanja u zapadnim programima, miljenja onih koji ive sukladno ovim programima i odlukama na kojima se oni napajaju ak i kad se suprotstavljaju da bi odbili lai od islama koje podmeu ovi neprijatelji. Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu 07/9J. Da se ponovo zadrimo na kazivanju o N uhu i njegovu sinu, koji nije od njegove eljadi. To je zadravanje na jasnom i oitom saznanju o prirodi ove vjere, o njenom dinaminom kretanju i zadravanje na raspuu koje otkriva znakove puta.

I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su ve vjernici, niko vie iz naroda tvoga nee vjernik postati, zato se ne alosti zbog onoga to oni stalno ine. I gradi lau pred Nama i po Naem nadahnuu, i ne obraaj Mi se vie zbog nevjernika - oni e sigurno biti potopljeni!" or/36-37). I kad je zapovijed Naa pala i voda s povrine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lau od svake ivotinjske vrste po jedan par, i eljad svoju - osim onih o kojima je bilo govora - i vjernike!" - a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali W/40J. Ovu nesigurnost o savremenom pojmu o vjeri iznijet emu u knjizi Taswibatu fi'l-fikri'ddini'l-mu'asir. 82

J ona ih je panijela na valovima velikim kao brda i Nah zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: "0, sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima."' A on ree: "Skloniu se na kakvo brdo koje e me od vode zatititi. " - "Niko danas Allahove kazne nee poteen biti, osim onoga kome se On smilovao!" ree Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi rn/42-13). A Nah je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je eljade moje, a obeanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!" "0, Nahu, on nije eljade tvoje" - rekao je On - 'Jer radi ono to ne valja, zato Me ne moli za ono to ne zna! Savjetujem te da neznalica ne bude. " "Gospodaru moj", - ree - 'Tebi se ja utiem da Te vie nikada ne zamolim za ono to ne znam! Ako mi ne oprosti i ne smiluje mi se, biu izgubljen" (11/45-47). Spona koja povezuje ljude u ovoj vjeri je jedinstvena. Ona karekterie prirodu ove vjere, a vezana je za horizonte daljine i ciljeve kojom se odlikuje taj Boanski plemeniti program. Ova spona i povezivanje nije veza koja povezuje krv i srodstvo, zemlju i domovinu, narod i porodicu, boju i jezik, nacionalnost i pripadnost, zanimanje i klasu . Sve se ove spone katkad nalaze medu ljudima, a katkad trgaju odnose izmedu pojedinaca, kao to kae Allah (Uzvieni) Svome robu Nuhu (alejhi's-selam) , na rijei Nuha: Gospodaru moj, sin moj je eljade moje, rn/4SJ: O, Nuhu, on nije eljade tvoje (11/46J. Zatim mu Allah objanjava zato sin njegov nije eljade njegovo i kae: jer radi ono to ne valja (11/46J. Spona vjerovanja je bila ve prekinuta izmedu vas, o, N uhu, zato me ne moli za ono to ne zna W/46). Ti misli da je on tvoje eljade, ali taj sud je pogrean. Stvarni i uvjerljivi sud jeste da on nije tvoje eljade,

makar on bio tvoj sin roenjem. Ovo je jasno istaknuto mjesto saznanja na raspuu izmeu pogleda ove vjere na spone i povezivanja i izmedu dahilijjetskih raznih teorija. Dahilijjet uzima za glavnu vezu, as krvnu vezu i pripadnost, as zemlju i domovinu, as narod i iru porodicu, ponekad boju i jezik, nacionalni element, struku zanimanja i klasu i ini to katkada zajednikim interesom ili zajednikom historijom ili zajednikom sudbinom. Sve su to dahilijjetska poimanja koja katkada ta poimanja povezuje ili rastavlja bojei se suprotstavljanja jakog i osnovnog temelja islamskog poimanja. Boanski snani program predstavljen u ovom Kur'anu upuuje onome to je bolje i snanije. Usmjerenja Vjerovjesnika (alejhi's-selam) uzeta su iz ovog Kur'ana sukladno Kur'anu i njegovu usmjerenju. Muslimanski 83

Ummet odgaja se na tom velikom principu. To je jasno istaknuto mjesto saznanja o raspuu. Ovaj primjer naveden u ovoj suri o N uhu i njegovu sinu, o onome ta se deava izmeu roditelja i djeteta, ini nekoliko primjera raznog povezivanja i dahilijjetskih spona, da bi tim primjerima potvrdio istinitost jedine spone o kojima se u ovom kazivanju govori: - Donosi kroz to kazivanje primjer ta se deava izmeu djeteta i roditelja, a to je ta se zbilo izmeu Ibrahima (alejhi' s-selam) , njegova oca i naroda, takoer. Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je 1ekao ocu svome: "0, oe moj, zato se klanja onome koji niti uje niti vidi, niti ti moe od ikakve koristi biti? O, oe moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja u te na Pravi Put uputiti; o oe moj, ne klanjaj se ejtanu, ejtan je Milostivome uvijek neposluan; o, oe moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da bude ejtanu drug, "- otac njegov je rekao: "Zar ti mrzi boanstva moja, o, Ibrahime? Ako se ne okani, zbilja u te kamenjem potjerati, zato me zadugo vremena napusti!" "Mir tebi!" - ree Ibrahim. "Moliu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustiu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i kalnjau se svome Gospodaru; nadam se da neu biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome. " I poto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima uinismo i darovasmo im svako dobro i uinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani 09/41?oJ. - Donosi time primjer ta se zbilo izmeu Ibrahima i njegova

potomstva kao to ga je Allah (Uzvieni) time poduio, dok on daje svoj zavjet i obavezu i obavjetava Ga da e sjeanje na Njega ostati i produiti poslanstvo iza njega. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskuenje stavio, pa ih on potpuno izvrio, Allah je rekao: 'Viniu da ti bude ljudima u vjeri uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli on. - "Obeanje Moje nee obuhvatiti nevjernike" - kaza On (2/124). A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim gradom, a snadbij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" - On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao dau da neko vrijeme uiva, a onda u ga prisiliti da ue u paklenu vatru, a grozno e ona prebivalite biti/"(21126) 84

U tom kazivanju iznosi se primjer ta je bilo izmedu mua i njegove supruge, kroz sluaj Nuha i njegove supruge i Luta i njegove supruge i, s druge strane, ta je bilo izmeu faraona i njegove supruge; Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju enu Nuhovu i enu Lutovu: bile su udate za dva estita roba Naa, ali su prema njima licemjerne bile - i njih dvojica im nee nita moi kod Allaha pomoi, i rei e se: ''Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" A onima koji vjeruju - Allah kao pouku navodi enu faraonovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuu u diennetu i spasi me od faraona i muenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog/" (66/111). - U tom kazivanju donosi se i primjer ta se zbilo izmeu vjernika i njihovih ukuana, njihova naroda, domovine, zemlje, kua, imetka interesa, prolaska i sudbine, kroz kazivanja o Ibrahimu i onima koji vjeruju u njega, u odnosu na njegov narod, zatim kroz kazivanje ta se zbilo i kakva iskuenja sa stanovnicima Peine, sa njihovom eljadi, narodom, kuama i zemljom. Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo nita, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odriemo, i neprijateljstvo i mrnja e izmeu nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali (60/4J. Misli li ti da su samo stanovnici Peine, ija su imena na ploi napisana, bili udo meu udima Naim ? Kad se nekoliko momaka u peini sklonilo pa reklo: "Gospodaru na, daruj nam Svoju milost i prui nam u ovom naem postupku prisebnost", Mi smo ih u peini tvrdo uspavali za dugo godina, poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja e od dvije skupine

bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili. Ispriaemo ti povijest njihovu - onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im uvjerenje jo vie uvrstili. Osnaili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: "Gospodar na - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se neemo pored Njega drugom Bogu klanjati, jer bismo tada ono to je daleko od istine govorili. Narod ovaj na je mimo Njega druge bogove prihvatio, zato jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u peinu, Gospodar va e vas milou Svojom obasuti i za vas e ono to e vam korisno biti pripremati" (18/9-16). Ovim primjerima koje Allah donosi muslimanskom Ummetu kroz plemenitu grupu vjerovjesnika i vjernika koji su ih pretekli u povorci 85

vjerovanja u raznim vremenskim dobima, objanjava znakove puta ovom Ummetu. Ovaj istaknuti znak stoji pred ovim Ummetom i on je uspostavio pravu sponu na kojoj treba da poiva muslimansko drutvo, a ne na nekoj drugoj sponi, putem koje Gospodar muslimanskog Ummeta trai da ustraju na ovom putu odluno i jasno, predstavljeno u raznim situacijama i brojnim usmjerenjem donijetim u Kur'anu. I ovo je jedan uzorak toga: Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili, oevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braa njihova, ili roaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnaio, i On e ih uvesti u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, da u njima vjeno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni e biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani e sigurno uspjeti (58/22). O, vjernici, ako ste poli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte - oni poriu Istinu koja vam dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato to u Allaha, Gospodara vaeg, vjerujete. Vi im kriom ljubav poklanjate, a ja znam i ono to tajite i ono to javno inite. Onaj od vas koji to bude inio s Pravog Puta je skrenuo (60/t). Ni rodbina vaa ni djeca vaa nee vam biti od koristi, na Sudnjem danu On e vas razdvojiti; - a Allah dobro vidi ono to radite. Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega .. . (60/3-4). O, vjernici, ne prijateljujte ni sa oevima vaim ni sa braom vaom ako vie vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogrijeio (9/23).

O, vjernici, ne uzimajte za zatitnike jevreje i krane! Oni su sami sebi zatitnici! A njihov je i onaj medu vama koji ih za zatitnike prihvati; Allah uistinu nee ukazati na Pravi Put ljudima koji sami sebi nepravdu ine (5/5t). Na ovaj nain to odluno i glavno pravilo u odnosima muslimanskog druta je potvreno, priroda njegove izgradnje i njegova organskog formiranja, ime se muslimansko drutvo razlikuje od ostalih dahilijjetskih drutava ranijeg i kasnijeg perioda, pa sve do isteka vremena. Nema prostora i mogunosti tamo do povezivanja izmeu islama i uspostavljanja drutva na bilo kojoj drugoj osnovi, do osnovi koju je odabrao Allah ovom odabranom Ummetu. Svi oni koji istiu svojstvo islama, a onda uspostavljaju svoja drutva na jednoj ili vie tih 86

dahilijetskih osnova koje ini osnovicu vjerovanja umjesto islama, takvi zaista ne poznaju islam ili su ga u cjelini odbacili. I u jednom i u drugom sluaju islam im ne priznaje takvo svojsvo za koje oni tvrde za sebe - da su muslimani, a oni ne primjenjuju svojstva koja karakteriziraju islam, nego su izabrali druga svojstva koja stvarno karakteriziraju dahilijjet. Ostavimo ovo pravilo, koje je postalo sasvim jasno, da pogledamo u jednu od mudrosti Allaha kod uspostavljanja muslimanskog drutva na ovoj osnovi. - Vjera predstavlja najcjenjeniju karakteristiku ovjeka po kojoj se on razlikuje od svijeta ivotinja, jer je vjera neto vie to se nalazi u biu ovjeka i njegovom formiranju i to nadvisuje formiranje ivotinje i njeno bie. To je bitni element koji ini ovo bie ovjekom u ovakvoj slici, to potvruju i najvee pristalice ateizma i najvei materijalisti, koji su na koncu prihvatili da je vjera glavna osobina ovjeka po kojoj se on u osnovi razlikuje od ivotinje.9 Vjera treba da postoji i u onom drutvu koje dostie vrhunac ljudske civilizacije, da bude spona povezivanja, jer je vjera element koji se ubraja u najspecifinije karakteristike ovjeka kojima se on razlikuje od ivotinja. Spona jednog drutva ne moe biti neki element koji je zajedniki i ovjeku i ivotinji, npr. kao podruje, ispaa, interes i granice, koje predstavljaju jedan prostor, ili ograda, koja okruuje jedan prostor. Spona jednog drutva ne moe biti ni krvna veza, ni srodstvo, ni ira porodica, ni narod, ni nacionalnost, ni boja, ni jezik, jer u svemu ovome uestvuju i ovjek i ivotinja. Preostaje samo razum i srce, ime se karakterizira ovjek, a ne i

ivotinja. - Vjera je takoder vezana i drugim elementom kojim se ovjek razlikuje od ivotinja. To je element izbora i htijenja. Svaki ovjek ponaosob moe izabrati sebi vjeru nakon to postane punoljetan. Sa punoljetnou on moe odluiti o vrsti drutva u kome eli ivjeti po svom izboru, moe odabrati doktrinalni, drutveni, politiki, ekonomski i etiki program, onaj koji eli; sasvim slobodno moe prihvatiti uenje koje eli i ivjeti kako hoe. Medutim, ta osoba ne moe sebi odabrati krv, srodstvo, boju i naciju, kao to ne moe odrediti ni zemlju u kojoj bi elio da se rodi, ne moe od brati maternji jezik na kojem bi htio da se odgaja, itd., ne moe odabrati M eu ovima je Dulijan Haksli, predstavnik modernog darvinizma. 87

te karakteristike na kojima se grade drutva dahilijjeta. To je neto to je odredeno prije nego to je ovjek doao na ovu zemlju i tu ne moe biti dijaloga niti iznoenja miljenja. To je neto to je nametnuto ovjeku, bez obzira da li on to volio ili prezirao. Prema tome, ako je njegova sudbina na ovom i buduem, ili samo na ovom svijetu, vezana za sline karakteristike koje su mu nametnute, onda on nije taj koji bira niti koji eli, jer time bi bila oduzeta najkarakteristinija osobina njegove ovjenosti i naruena temeljna osnova pravila asti ovjeka, ak bi mu bile oduzete i njegove osnove i njegovo ljudsko formiranje, ime se odlikuje nad ostalim stvorenjima. Radi ouvanja vlastitih osobina ovjeka i plemenitosti koju mu je Allah darovao, shodno tim osobinama, islam je uinio vezom koju moe svaki pojedinac odabrati sobom kada postane punoljetan, vjerom na kojoj se uspostavlja ljudsko okupljanje u islamskom drutvu i na ijoj osnovi poiva sudbina svakog pojedinca po njegovoj vlastitoj elji. Islam odbija da su to prisiljavajui faktori u kojima ovjek ne bi imao udjela niti da ih ne moe svojom voljom izmijeniti. Vjera je spona okupljanja koja odreduje sudbinu ovjeka cijeloga njegova ivota. - S obzirom da se drutvo uspostavlja na vjerskoj sponi, a ne na nekim prisiljavajuim drugim faktorima, ona ima cilj da izgradi visoko otvoreno ljudsko drutvo u koje stupaju osobe raznih nacionalnosti, boja, jezika, krvne veze, srodstva, oblasti i zemalja, potpuno slobodno i vlastitim izborom, koji niko ne moe odbiti, niti se moe pred njih postaviti neka zabrana, niti se uspostavljaju vjetake granice izvan ovih visokih osobenosti ovjeka, da izgradi drutvo i da se u njega ulijevaju sve energije

i ljudske specifinosti, da se okupljaju na jednom nivou u cilju izgradnje ljudske civilizacije koja bi koristila osobenosti svih ljudskih vrsta, a ne da bude zatvorena i omoguena samo jednoj, zbog neega, npr.: boje, pripadnosti, nacionalnosti ili zemlje. "Realni svijetli rezultati islamskog programa o ovom pitanju bili su uspostavljanje islamskog drutva samo na vjerskoj povezanosti bez ikakvih veza nacionalnosti, zemlje, boje, jezika, interesa, uskog podruja i zonskih ogranienja, da bi se istakle specifinosti ovjeka u ovom drutvu, razvijanje tih specifinosti i njihovo uzdizanje koje ne bi imalo nikakve zajednike osobine sa ivotinjom. Realni i sjajni rezultati ovog programa su da je muslimansko drutvo postalo drutvo otvoreno svim nacijama, bojama i jezicima bez ikakvog ivotinjskog, za ovjeka nepodobnog ogranienja, drutvo u iji se buket izlijevaju sve osobine ljudske vrste i njene sposobnosti, stapaju se u ovom buketu i mijeaju i na taj nain 88

izgrauju organski sastav jako sposoban da za relativno kratak vremenski period saini ovaj udni blok skladan, harmonian, velianstvene i divne civilizacije koja obuhvata saetke ljudskih moi, sve okupljene u jednom vremenu, uprkos velikom prostranstvu i sporosti komunikacija toga vremena. U ovom islamskom drutvu koje je tako nadraslo ostala drutva okupili su se: Arap, Persijanac, Sirijac, Egipanin, Marokanac, Turin, Kinez, Indijac, Vizantijac, Grk, lndoneanin, Afrikanac i ostali narodi i nacije. Okupile su se sve njihove sposobnosti da zajedniki rade i surauju skladno u izgradnji islamskog drutva i civilizacije. Ova ogromna civilizacija nije nikada bila "arapska" nego uvijek "islamska". Nije nikada bila "nacionalna" nego je uvijek bila "doktrinama". Svi su se udruili na ravnoj nozi vezom ljubavi i osjeajem usmjerenim prema jednom cilju. Svi su oni uloili svoje krajnje sposobnosti i istakli najznaajnije osobenosti svoje nacije. Svi su oni predavali saetke svojih linih iskustava, nacionalnih i historijskih, u izgradnji ovog jednog drutva kome su svi pripadali i u kome su bili tretirani podjednako. Meu njima je uspostavljena spona koja ih vee za jednog njihova Gospodara, spona u kome je do izraaja dola samo njihova ljudska osobina bez ikakve sme1nje. Ovakvo okupljanje nikada se nije desilo nijednom drutvu kroz historiju. U starom vijeku najpoznatije ljudsko okupljanje bilo je okupljanje u Rimskoj imperiji, na primjer. Rimska imperija okupljala je zbilja brojne narode, jezike, boje, okupljala je razne smjese, ali to okupljanje nije bilo uspostavljeno na ljudskoj sponi i nije se odrazilo i predstavilo u uzvienijoj

formi kao to je doktrinama. To je bilo klasno okupljanje na principu klase uglednih i klase robova, klase patricija i klase plebejaca. U cjelokupnoj imperiji, s jedne i druge strane, to je bio element okupljanja openito na bazi dominacije Rimske nacionalnosti i potinjavanjem i stavljanjem u poloaj ropstva svih ostalih nacija. Najzad, ovo rimsko drutvo nikad se nije diglo na visinu islamskog okupljanja niti je urodilo plodom kakvim je urodilo islamsko okupljanje. U novijoj historiji ljudskog drutva postojala su i druga okupljanja kao Britanska imperija, na primjer. Meutim, to okupljanje je bilo kao i rimsko okupljanje koje ga je, uostalom, naslijedilo. Bilo je to nacionalo ekspoloatatorsko okupljanje, okupljanje koje je poivalo na osnovi dominacije engleske nacionalnosti, eksploatisanje kolonija koje su bile ukljuene u ovu imperiju. I ostale evropske imperije bile su takve, npr. 89

panska i Portugalska svojevremeno, zatim Francuska. Sve su bile uspostavljene na groznom i odvratnom nivou koji propada. Komunizam je pokuao da uspostavi jednu drugu vrstu okupljanja, okupljanja koje bi prelazilo okove nacionalnosti, zemlje, jezika i boje, ali ni komunizam nije uspostavljao ovo okupljanje na principu ope ljudskosti, nego ga je uspostavio na principu "klase." Ovo okupljanje je bilo, ustvari, jedan drugi vid starog rimskog okupljanja. Rimsko okupljanje poivalo je na klasi uglednika, a komunistiko na klasi "proleterijata". Veza koja je vladala u tom drutvu bila je veza crne mrnje prema drugim klasama i razumljivo je da je ovo malo mrsko okupljanje moglo producirati samo ono to je najgore u ljudskom biu, a to je isticanje onoga to je poivalo na osnovama izrazito ivotinjskih, samo animalnih osobina, razvijanje tih osobina i omoguavanje njihova rasta, imajui u vidu da se osnovni zahtjevi ovjeka svode na jelo, stan i seks, a to su prioritetne animalne osobine, te da ljudska historija ima zadatak da traga za hranom. Islam se istie svojim Boanskim programom i on je u tome jedinstven kod isticanja glavnih osobina ovjeka, razvijanja tih osobina i uzdizanja u izgradnji ljudskog drutva. On je i dalje kao takav jedinstven. Svi oni koji odstupaju od njega i pristupaju bilo kom drugom programu i uspostavljaju drutvo na drugoj osnovi: nacionalnoj, vezanoj za oblast ili klasu itd., osnovi koja ima lo zadah, svi su oni neprijatelji, ovjeka uistinu. Oni ne ele ovom ovjeku da bude jedinstven u Kosmosu, okien ovim visokim osobinama s kakvim ga je Allah stvorio, ne ele tom ljudskom drutvu da se koristi krajnjim mogunostima svoje nacije, njenim

specifinostima i iskustvima, u smjesi i skladnosti." 10 * Lijepo bi bilo da posjetimo da su neprijatelji ove vjere koji poznaju poloaje moi u njegovoj prirodi i dinaminosti, da su to oni za koje Allah (Uzvieni) kae: Oni kojima smo dali Knjigu, znaju Poslanika kao to sinove svoje znaju <Zit46J. Nisu propustili da spoznaju da je okupljanje na osnovi doktrine tajna moi ove vjere. moi muslimanskog drutva uspostavljene na ovoj osnovi, a poto su ti imali za cilj sruiti to drutvo ili oslabiti ga do te mjere da bi tada bilo lahko zavladati njime i izbaciti vjeru koja je bila u njihovim grudima da bi ih iskoritavali, iskoritavali njihove sposobnosti, zemlju i imetak, i poto nisu propustili da oslabe temelje na kojima poiva ovo drutvo, da postave drutvo koje poiva na monoteizmu kipove koje su oni oboavali, mimo Allaha, ija su imena katkada bila "domovina, katakada "narod", katkada "nacionalnost". Ovi kipovi pojavili su se u Ovaj odlomak prenijet je iz poglavlja Ne'etu'l-mudtemi'i'l-muslimi we hasaisuhu, iz djela Mealimu fi't-tariq. 90

historijskim fazama ponekad kao "narodnosti", ponekad kao "turanske nacionalnosti", a ponekad kao "arapski nacionalizam" i drugim raznim nazivima koje su isticale razne strane, a koje su se meusobno gloile unutar jednog islamskog drutva uspostavljenog na principu vjere, drutva takve organizacije u kojem vlada eriat, sve dok nije oslabila osnovna baza pod neprestanim udarcima ekia i loih zatrovanih usmjerenja, sve dok nisu postali "kipovi" neke svetosti pri emu bi svaki onaj koji ih osuuje bio stavljen izvan svoje nacionalne vjere ili proglaen za izdajicu interesa svoje zemlje. Najgori lager koji je radio i jo uvijek radi na podrivanju vrste osnove na kojoj je uspostavljeno jedinstveno islamsko okupljanje u historiji bio je jevrejski, odvratni lager koji je isprobao oruje "nacionalizma" u ruenju kranskog okupljanja i pretvorio ga u politike nacije nacionalnih crkava. Time su sruili kransku tvravu o jevrejsku nacionalnost, a onda su udvostruiti napore u ruenju islamske tvrave te nezahvalne nacionalnosti. Tako isto su uradili i kriari sa muslimanskim drutvom nakon to su se vie stoljea trudili, zatim su uspjeli da ubace nacionalnu i domovinsku netrpeljivost meu nacijama koje su bile okupljene u islamskom drutvu, zatim su uspjeli da udovolje svojoj kriarskoj staroj zlobi protiv ove vjere i njenih pristalica kao to su uspjeli da ih srue i privole na evropski kriarski kolonijalizam i koji, kao takvi, i dalje ostaju sve dok Allah ne dozvoli da se porue ti runi prokleti kipovi i da se ponovo uspostavi islamsko okupljanje na vrstoj i jednistvenoj svojoj osnovi. * Na kraju, ljudi se ne mogu u cjelosti osloboditi dahilijjetsko

totemistike dominacije sve dok vjera ne postane osnova njihovog okupljanja, jer klanjanje samo Allahu moe se uspostaviti samo sa uspostavljanjem ove osnove u poimanju i okupljanju. Tu treba da postoji samo jedna svetost Jednom Svetom,da svetosti ne budu brojne. Tu treba da postoji samo jedan simbol, da ne postoje brojni simboli. Tu treba da postoji samo jedna Kibla kojoj e se okretati svi ljudi, a ne da postoje brojne kible i okretanja. Totemizam nema samo jedan oblik. Totemizam se javlja u kamenim kipovima i izmiljenjim bogovima. Totemizam moe biti predstavljen u raznim slikama i oblicima. Moe imati razne oblike. Izmiljena boanstva mogu biti predstavljena nekada i neim to je sveto i emu se ljudi klanjaju mimo Allaha, bez obzira na imena tih svetosti i kako se te svetosti i klanjanja izvodila. 91

Islam nema cilj da oslobodi ljude od klanjanja kamenim kipovima i izmiljenim bogovima, a onda da se zadovolji da se ljudi klanjaju kipovima raznih nacija, narodnosti i zemalja itd. pod ijim se zastavama i simbolima ljudi meusobno gloe i bore, nego ih islam poziva samo jednom Allahu i da se Njemu klanjaju, i nikom drugom od Njegovih stvorenja. Zbog toga je islam dijelio ljude na dvije vjere tokom ljudske historije: vjeru muslimana koji slijede poslanike, svakog u njegovu vremenu, sve dok nije stigao Posljednji Poslanik svim ljudima, i vjeru onih koji nisu muslimani, narod koji se klanja nasilnicima i kipovima u raznim slikama i formama kroz protok vremena. Kada je Allah Svojom voljom odredio da upozna muslimane sa njihovom vjerom koja ih okuplja kroz sva stoljea, On ih je upoznao s njom u obliku slijeenja poslanika, svakog u svom vremenu, i rekao im na kraju pokoljenja te vjere: Ova vaa vjera - jedina je prava vjera, a ja sam - va Gospodar, zato se samo M eni klanjajte.' (21/92), a nije rekao Arapima: Ova vaa vjera je jedino arapska vjera, bilo da se radi u periodu dahilijjeta ili islama. Nije rekao ni Jevrejima: Ova vaa vjera je vjera Sinova Israila ili Jevreja u njihovom dahilijjetu ili islamu, nije rekao ni Selmanu Farisiji: Ova tvoja vjera je persijska, niti Suhejbu, Grku: Ova tvoja vjera je grka, niti Bilalu Abesincu: Ova tvoja vjera je abesinska, nego je rekao muslimanima i Arapima, i Perzijancima, i Vizantijcima i Abesincima: Ova vaa vjera je vjera muslimana koji su uistinu primili islam i za vrijeme Musaa, i Haruna, i IbrAhima, i Luta, i Nuha, i Davuda, i Sulejmana, i E]uba, i Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, i Zununa, i Zekerijaa, i Jahjaa, i Merjeme, kao to se to navodi u

poglavlju El- Enbija' u ajetima 48 - 91. Ovo je vjera muslimana u definiciji Allaha (Uzvienog) . Ko eli sebi drugi put, a ne Allahov Put, pa nek tamo i krene, ali neka kae da on nije musliman. Meutim, mi koji smo se predali Allahu ne znamo za drugu vjeru do vjeru s kojom nas je Allah upoznao, a Allah govori Istinu, On najbolje razluuje Istinu od neistine. Dovoljno nam je ovoliko ime nas je nadahnulo kazivanje o N uhu u pogledu osnovnog problema ove vjere. Da se po posljednji put zadrimo na kazivanju o Nuhu da bismo sagledali vrijednost muslimanske grupe na mjerilu Uzvienog Allaha. to 92

se tie ove aice muslimana, sljedbenika Nuha (alejhi's-selam) , neka kazivanja navode da ih je bilo svega dvanaest. Oni su bili rezultat poziva Nuha (alejhi's-selam) u toku 950 godina, kao to potvruje jedini uvjerljivi i pouzdani Izvor o ovom pitanju. Ova aica, a to je plod tog dugog ivota i borbe, zasluila je da joj Allah izmijeni situaciju i da joj podari sklonost pojavnosti ovog Kosmosa, da ih spasi tog potopa koji je prekrio sve mrtvo i ivo na zemlji toga vremena. On je dao da ova aica muslimana bude jedina nasljednica ove Zemlje poslije potopa i sjeme civilizacije na Zemlji i Allahovo zastupnitvo ponovo. Ovo je sloeno i ozbiljno pitanje. N osi oci islamskog preporoda koji se suoavaju sa kompletnim dahilijjetom svugdje na Zemlji i koji osjeaju patnju, jer se smatraju kao tuinci u ovom dahilijjetu i osamljenosti, trpe patnje, progon, muenje i egzemplarno kanjavanje. Ovi nosioci treba da izdre mnogo pred ovim sloenim i ozbiljnim pitanjem, da se zadre pred svojim argumentom koji zasluuje da se o njemu razmilja i promilja. Postojanje muslimanskog sjemena na Zemlji jeste neto velianstveno u mjerilu Allaha (Uzvienog) , neto to zasluuje pomo od Allaha (Uzvienog) , da poniti dahilijjet i njegovo podruje, njegovu civilizaciju, sve to on proizvodi, njegovu mo i sve to je pohranjeno. To je neto to zasluuje da mu Allah (Uzvieni) povjeri ovo sjeme i titi ga dok ne uspije i ne naslijedi Zemlju i ponovo je kultivira. Nuh (alejhi' s-selam) gradio je lau prema objavi Allahovoj i Njemu naoevid, kao to On (Uzvieni) kae u suri Hud: I gradi lau pred Nama

i po Naem nadahnuu, i ne obraaj Mi se vie zbog nevjernika - oni e sigurno biti potopljeni (11/37). Kada je N uh pribjegao svome Gospodaru, njegov narod je poeo da ga progoni, tjera i nagoni u la, kao to kae Allah (Uzvieni) u suri El Qamer: prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Naeg je u la utjerivao govorei: "Luak!" - i Nuh je onemoguen bio. I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeen, Ti se osveti!" (54/9-lOJ. Kada je N uh pribjegao svome Gospodaru, obavjetava ga da je on pobijeen i poziva svoga Gospodara da se osveti, jer je Njegov Poslanik pobijeen. Tada Allah puta kosmike strane moi da budu u slubi Njegovom pobijeenom robu: 93

A Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i uinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastale kako je odreeno bilo (54/1 1-12). I u vrijeme dok su ove strane snage vrile svoje obaveze na ovom kosmikom velianstvenom i stranom nivou, Allah (Uzvieni) Sobom lino bio je sa Svojim robom pobijeenim. I njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagraenoj koja je plovila pod brigom Naom, - nagrada je to bila za onoga koji je odbaen bio (54/13-14). Ovo je ta strana slika pred kojom treba da se zadre nosioci islamskog preporoda na svakom mjestu i u svako vrijeme u momentima kada ih progoni dahilijjet i kada ih dahilijjet stavlja na "eravicu". Ti nosioci zasluuju da im Allah potini kosmike strane moi. Nije nuno da to bude potop. Potop je samo jedan vid te moi. A vojske Gospodara tvoga samo On zna (74/31). Obaveza tih nosilaca je samo da se ustale i nastave svojim putem, i da znaju ishodite te moi i gdje da nau sklonite, zatim da se strpe dok ne doe Boija naredba, da budu sasvim pouzdani da je njihov zatitnik Onaj koji je moan, koga nita ne moe sprijeiti i onemoguiti na Zemlji i na nebesima. Da je to Onaj koji ne naputa svoje tienike i ne preputa ih neprijateljima osim u vremenu iskuenja, a kada proe ovaj period, Allah ini s njom i pomou nje na Zemlji to hoe. Ovo je pouka velikog kosmikog dogaaja. Niko ne treba da suoava dahilijjet sa islamom, ne treba da pomisli da ga je Allah prepustio dahilijjetu dok se on moli samo Allahu

(Uzvienom) i dok priznaje Njegovo Boanstvo. Isto tako, niko ne treba da po redi svoju mo sa moi dahilijjeta i da pomisli da ga je Allah prepustio moi dahilijjeta, a on Njegov rob koji s Njim pobjeuje kada bude pobijeen i kada mu se s molbom obrati: ja sam pobijeen, Ti se osveti (54/10). Ova mo u biti nije dovoljna niti priblina. Dahilijjet raspolae svojom moi, ali onaj koji se obraa s molbom Allahu oslonivi se na Njegovu mo, Allah moe da mu stavi na raspolaganje neke kosmike snage kako hoe i kad hoe i da ove snage nastave sa ruenjem tih dahilijjetskih snaga odakle se one i ne nadaju. 94

Ponekad period iskuenja traje podue zbog neega to Allah hoe. N uh i njegov narod proveli su 950 godina prije nego je doao termin kojeg je Allah odredio. Rezultat ovog dugog perioda bio je samo dvanaest muslimana, ali ova aica ljudi je u Allahovom mjerilu bila ravna da zasluuje da joj se potine te ogromne moi i da one srue svo zalutalo ovjeanstvo, da ta aica dobrih ljudi naslijedi Zemlju, kultivira je ponovo i dobije zastupnitvo na Zemlji. Period nadnaravnosti nije proao. Nadnaravnosti se deavaju svakog momenta prema Allahovom htijenju, samo to Allah mijenja formu nadnaravnosti, daje joj druge oblike koji odgovaraju svakom vremenu i zahtjevu. Neke nadnaravnosti kucaju na vrata nekih razuma, ali oni to ne spoznaju, dok oni koji su u vezi sa Allahom uvijek primjeuju Allahovu mo i Njegovu ruku i oni su u tijesnoj vezi sa kreatorskim djelima tih nadnaravnosti. Oni koji se pridravaju Allahova Puta, njihova je dunost samo da izvravaju sve svoje obaveze svom svojom moi i trudom, a onda da se obrate Allahu u vezi sa ovim pitanjima sasvim smireno i pouzdano, a kada budu pobijeeni, da se obrate odreenom Pomagau i da Mu se pridrue kao to Mu se pridruio Njegov dobri rob Nuh: I on je Gospodara svoga zamolio: {'fa sam pobijeen, Ti se osveti/" (54/IOJ. I da uskoro oekuju Allahovu razgalu. Iekivanje razgale od Allaha je ibadet. Ljudi za to

iekivanje imaju nagradu. Po drugi put ukazujemo da Kur'an otkriva svoje tajne samo onima koji vode borbu zajedno sa Kur'anom i u borbi provode veliki dihad. Samo takvi ive u ovoj atmosferi u kojoj je Kur'an objavljen. Samo takvi osjeaju slast Kur'ana i spoznaju ga, jer oni primjeuju kao da se K ur' an lino njima obraa, isto onako kao to se obraao prvom muslimanskom drutvu pa je to drutvo osjetilo njegovu slast, spoznalo i krenulo naprijed s njim. Neka je Allahu svaka hvala, na poetku kao i kraju. 95

<.0 L m ' C.. - (.- . t. ,, C.

' l... "'' " r v ._ ..._ . __ .. " r.. " ..- ., lo " . ._ ..... .... ' ..... , .. 1 't..,\ .... . l .\. L'' . .. " : \ \\

- * :t: : ..... .... S- . .. \ . l \ .. . \ , "' ..... , 1 .r.. \1 \. \ - C. \ \ .. ( ,, '-t ,\ s.- - L'. 1 \ 1". \ l . \ '

'. .' Jf :\ ., ,. , * ' ... . 't'. , \ r " : "' ... _,. -, C . ... . .., -.. . \

'- ' t ... .. ..- , '"{ .. . -, .. " '\. . l e. ...... \\ \ \ (_ . ,'" . _ ,.. .. . _, h .. -

.\ (o.' ' ' , S- .\ .-:::-' l t::; \ ( l . "' l C.-" '--, .. ... 1 \ .. -\ ' _, (. ' \ .... 'L. \ t_ , l .... . ... , ..

_, .. \ ._, e . .. '{ . .. .. . ... 1... .... "' \ Ir. \ \' C.'' ' l t. ').. l ... .... .,. , (_..' -"' \ '- ' ... l

 r.\ ... . '" } . . .. v-.., M .. , , ' l l , _ .,. \ ! r '- '

1.
.. , t\ - l r--... V'v \ \ .. - " .e-'\ ' ,, l \ .. 1i . .._. , ., , .... ' l\

tl l ... . .... C":""\ 1... \ - l .... " .. <; . . \\ .... . v ... ..... - ,.\ \" , \.... t ' \ lo ,. -.. .... \ "" }s.. V -,.. \. ..... .... - '

\l r' ('-' . l. .r " : \ . ""\" .., \ ... . - t::; \ ' t.. , .. t-; , .. \ - . ," .... ... . . ....

 _, .\ \\.t s,.. .<- , l \ t,, u \. " \. \ ... : , l IJO r \ (;';l l, r _, \ 'C '

.... -l \ " \,f":..' -, .... . "' .. , "l \ \. \ ., . .\ 'r.' l\ -' ( ... ' l l "'' l ,) '- ' \ \ .. . . ..,. ' \.- ... ..

l e: , .... \ l::.:., ...,. , ,1 " . v.\,__ * C. . _ ... ... .... l \ f;' ., - . l l ' L'. '- ' .. l..,

 r o 'o \ l , . . \\ _, " \. ... l" I""L.\ ..... '.1 \ ....:._ .... . ... ,. . , l._ , 1 t \ '.ll( G...: 1... 1 G'" 7 ll. ...... \ '"':'\ '. t ' "'

. 1... \1 \ .... \ r.' ... - l e-" lh v-;,, e.r,, _, ,. l . -'" ... \ 1 '- ,... .... C. \ ... "' l \ .. . , , "'

-\ . ...::..:. \ ;- - C '"' l '\ .... ,, 0-"", .... , \. _, ..\ ..' ... " - , " l , 't l\ . t" Fi C. "\ . to' "

 .,' . "' ., \. \ G, - , , , p \' . t 1... . -' C. ... - :-. l ._, . -;, . - '.. ,, -

. ....... .... ' v \. " \ \.-" \ \ l. l S- C":"" \ e-.. \ .. '1\ " c-:- 1 ,\ ' v . - l\ b'" .... t:. d -; .... ._ \ .\v,

'1. : t. l l '-. ""' l. . , \ . .' ., ' V:' '"' \ 'l . ( _,., C. ' '- \ ._ , \ -- . - "' - \.- ....

l. ., ..,, , v\ (. 1<; .. . v >, ' ' .... ;\ .\ 1... \ l .... .. " i>-' .v\ ' C" - +' \.- ::: ( .

..... . , : C. \ 't , \ . ' t -- .. . .... "' , C ,.( -. r !:_: ' r: , .. ' r -,, \ . .. 1... \ l ".-:' ,. G,..:

l .... " \\ .. , . " "' T' -1 :. ' l... l 4 . - ,, _ ._ , ..,. , .,.... ,.. . , L, - r-

t \. ' .." .' L1 ._ , * 1... ' l \ .. ,. ... . , .... ._ , - "' , . ._ , ..<.. " .;:::; \.- --. . t 'L

;:::: ;:::: l .... '; ,L \...- . ... 'J \\ . u . f, 1. ... - <;:_ l l' \ .. r__:--.' .._. " ' V -n \ .. - .

 "". . , ' -' \ \ -- l , ' <:7t "" \ "-:__,.\ - . l,. -\ l' ' t' \ \ ._ \ -. \\ ""' "\

I Adu - brata njihova Huda. "0, narode moj", govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite (1 1/50) . O, narode moj, ja ne traim od vas nagrade za ovo; mene e nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zato se ne opametite? W/51). O, narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On e vam slati kiu obilnu i dae vam jo veu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogoboci!" WI52J. "0, Hude", - govorili su oni - "nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rije neemo napustiti boanstva naa, mi tebi ne vjerujemo (I J/53) . Mi kaemo samo to da te je neko boanstvo nae zlom pogodilo. " "ja pozivam Allaha za svjedoka" - ree on -, "a i vi posvjedoite da ja nemam nita s tim to vi druge Njemu ravnim smatrate, OI/54J pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, (11/55J ja se uzdam u Allaha, u moga i vaega Gospodara! Nema nijednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno (1 1/56) .

Pa ako okrenete lea, - a ja sam vam saopio ono to vam je po meni poslano -, Gospodar moj e umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu neete niim nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim" OJ/57J. I kad je dola kazna Naa, Mi smo, milou Naom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih potedjeti fll/5BJ. Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadiju OI/59). 97

I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bie i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov.' o 1/60). I Semudu - brata njihova Saliha. "0, narode moj", - govorio je on "klanjajte se samo Allahu, vi drugog Boga osim Njega nemate.' On vas od zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj.' Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se" (11/61). "0, Salihu", - govorili su oni - "ti si medu nama prije ovoga cijenjen bio. Zato nam brani da se klanjamo onome emu su se preci nai klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono emu nas ti poziva" o 1/62J. "0, narode moj", - govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnitvo dao, pa ko e me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste samo uveati propast moju {J J/6.1). O, narode moj, evo ova Allahova deva je znamenje za vas, pa je pustite neka pase po Allahovoj zemlji i ne inite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska" W/64). Ali, oni je zaklae, pa on ree: "ivjeete u zemlji svojoj jo samo tri dana, to je istinita prijetnja"(ll/6SJ. I kad je dola kazna Naa, Mi smo, milou Naom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana, - Gospodar tvoj je, uistinu, moan i silan -, ( 1 1/66) a one koji su inili zlo pogodio je straan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomini, (11/67) kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara

svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud! 01/68). Nllhov narod je otiao u povijest. Nad veinom koja je poricala i poslanika u la ugonila sklopile su se stranice potopa i stranice povijesti; uklonjeni su i iz ivota i od Allahove milosti. A oni koji su spaeni uinjeni su namjesnicima na Zemlji, ime je ostvarena Allahova zakonitost i Njegovo obeanje: A lijep ishod e biti za one koji se budu Allaha bojali (7/128). Allahovo obeanje N uhu je bilo: "0, Nuhu ", - bi reeno - "iskrcaj se, s pozdravom Naim i blagoslovima tebi i narodima koji e se izroditi od ovih 98

koji su s tobom! Bie naroda kojima emo davati da uivaju, a koje e poslije snai Naa kazna nesnosna."' W/4BJ. I kad se toak vremena okrenuo i klupko povijesti se odmotalo, dolo je Allahovo obeanje. Na pozornicu je stupio Ad, nastao od potomstva Nuhova koje se razilo po Zemlji - a poslije njega Semtld - na kojima se obistinila Allahova rije: Bie naroda kojima emo davati da uivaju, a koje e poslije snai Naa kazna nesnosna! (II/4RJ. Dahilijjet se vratio po drugi put, kao to se vraao i ranije nakon mnogih generacija muslimana, iji broj samo Allah zna iz potomstva Ademova. Mnoge generacije potomstva Ademova, nakon to je on postavljen namjesnikom na Zemlji, roene su i ivjele u islamu, vjeri njihovih praroditelja, sve dok ih ejtani nisu udaljili od njihove vjere i okrenuli u dahilijjet s kojim se suoio Ntlh (alejhi' s-selam) . Potom je doao Ntlh i muslimani koji su s njim spaeni; ostali su uniteni i na Zemlji nije ostao nijedan nevjernik - kako je Ntlh zamolio svoga Gospodara. Sigurno su mnoge generacije Ntlhova potomstva ivjele u islamu nakon njega, sve dok ih ejtani nisu ponovo saletili i u dahili.iiet odveli. Tako su i Ad i Semtld nakon njega bili narodi dahilijjeta. Ad je bio pleme koje je nastanjivalo podruje Ahkafa (el-hikfu krivudavi pjeani breuljak) koje se nalazilo na junom dijelu Arabijskog poluotoka. A Semud je bilo pleme koje je nastanjivalo podruje Medainu'l Hidr (Arabia Petrae) na sjeveru Poluotoka, izmeu Tebuka i Medine.

Oba plemena su u svoje vrijeme dostigla vrhunac snage, moi blagostanja i uivanja. Ali i jedni i drugi su bili od onih na kojima se obistinila Allahova rije, jer se nisu pokorili Allahovoj naredbi, jer su preferirali mnogo botvo nad tevhidom i oboavanje ljudi nad oboavanjem Allaha. U la su ugonili poslanike na najgori mogui nain. U kazivanjima o njima ovdje je potvrda istina i dogaaja spomenutih na poetku ove sure, kao i u kazivanju o N uhu. 99

l Adu - brata njihova Huda. ((0, narode moj", govorio je on - ((Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite (1 1/50). O narode moj, ja ne traim od vas nagrade za ovo; mene e nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zato se ne opametite? o 1/51). O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On e vam slati kiu obilnu i dae vam jo veu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogoboci!" (11/52). Hud je poticao iz Ada. On je brat njihov, jedan od njih. Bila ga je povezivala s njima opa srodnika veza koja vee lanove jednog plemena. Ova veza je istaknuta ovdje u kontekstu, jer se na njoj zasnivaju povjerenje, saosjeanje, meusobno savjetovanje uobiajeno izmeu brae i, s druge strane, da bi se stav naroda prema svome bratu i vjerovjesniku pokazao nastranim i nakaznim. A potom nastaje razdvajanje, na kraju, izmeu naroda i njihova brata na osnovu razliitosti vjerovanja. Na taj nain dolazi do izraaja smisao prekidanja svih veza kada se prekine veza vjere. Tako se ova veza izdvaja i istie u odnosima muslimanskog drutva. I napokon, ovim treba da se razjasni priroda ove vjere i njen akcioni tok. Misija s njime poinje; Poslanik i njegov narod su iz jedne zajednice s kojom ga veu veze rodbinstva, porijekla, krvi, roda i postojbine, a zavrava se razdvajanjem i formiranjem dvije razliite zajednice od jednog naroda. Muslimanska i idolopoklonika zajednica. Meu njima je rascjep i odvojenost. I na osnovu ovog razdvajanja dolazi Allahovo obeanje pomoi vjernicima i unitenje idolopoklonika. Allahovo obeanje i njegova realizacija dolaze tek nakon upotpunjenja izdvajanja, razdvajanja i razluivanja redova. Vjerovjesnik i

vjernici s njim se odstranjuju iz svoga naroda odbacujui svoje ranije veze i spone s njima. Povlae svoju lojalnost narodu i ranijem vodstvu i daju je u cijelosti Allahu, svome Gospodaru, i muslimanskom vodstvu koje ih poziva Allahu i ispovijedanju vjere samo Njemu, a odbacivanju ispovijedanja vjere ljudima. I tek tada - a ne prije - dolazi im Allahova pomo. I Adu - brata njihova Huda m/50J. Poslali smo im ga kao to smo poslali Nuha njegovom narodu, o emu je govoreno u prethodnom kazivanju. ((O, narode moj", govorio je on OI/50J. Ovim umiljavanjem i podsjeanjem na veze koje ih spajaju, on pokuava probuditi njihova osjeanja i pribaviti njihovo povjerenje u ono 100

to im kazuje. Voa ne lae SVOJim sljedbenicima, a savjetodavac ne obmanjuje svoj narod. "0, narode moj", govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate (11/50). Jedna izreka s kojom je doao svaki poslanik. A oni su se bili ve udaljili - kao to smo rekli - od oboavanja jednog Allaha, s ime su se iskrcali vjernici, zajedno sa Nuhom iz lae. Moda je prvi korak u ovom udaljavanju bilo velianje uspomene i sjeanja na malu vjerniku skupinu koja je bila s Nuhom na lai. Ovo velianje i slavljenje je, s generacije na generaciju, evoluiralo tako da su se njihovi sveti likovi poeli prikazivati posredstvom drvea i kamenja koje koristi. Potom su se te stvari transformirale i preobratile u boanstva. A onda su se iza tih kipova pojavili vraevi i uvari koji su potinjavali ljude stvorenjima kao to su i oni uime ovih tobonjih boanstava - u nekoj od mnogobrojnih dahilijjetskih formi i vidova. Zato to je udaljavanje korak po korak od apsolutnog tevhida, koji ni prema emu drugom, mimo Allaha, ne gaji osjeanje svetosti, niti ispovijedanje vjere ikome osim samo Allahu, udaljavanje samo jedan korak neminovno prate, tokom vremena, koraci i devijacije iju dalekosenost zna samo Allah. U svakom sluaju, narod Hudov je bio mnogoboaki, nije ispoljavao vjeru i predanost samo Allahu. I evo, on ih poziva pozivom s kojim je doao svaki poslanik: "0, narode moj", govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite (11/50J.

Neistinu iznosite oboavajui druge mimo Allaha i prizivajui Allahu ortake. Hud eli pojasniti svome narodu da je to iskren po.iiv i isti savjet iza koga on nema neki lini interes. On ne trai za svoj savjet i uputu nagradu. Njega e nagraditi Allah koji ga je stvorio i On za njega brine: O, narode moj, ja ne traim od vas nagrade za ovo; mene e nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zato se ne opametite? Ol/51). Njegove rijei: 'Ja ne traim od vas nagradu za ovo", ukazuju na optubu koja je upuena njemu ili aluziju, da on trai, ovim svojim pozivom, nagradu ili sticanje imetka. Osvrt sa rijeima: "Zato se ne opametite?" izraava uenje njihovom zamiljanju i pretpostavljanju da izaslanik od 101

Allaha trai opskrbu i nagradu od ljudi. A Allah je Onaj koji daje opskrbu i koji hrani ove siromahe. Zatim ih usmjerava ka traenju oprosta i pokajanju. Kontekst ponavlja istu formulaciju koja je spomenuta na poetku sure jezikom Posljednjeg Vjerovjesnika; Hud im obeava i upozorava ih na ono to im je obeao i ime ih je upozorio i Muhammed, hiljade godina nakon toga: O, narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On e vam slati kiu obilnu i dae vam jo veu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogoboci!" Ol/52). M olite Gospodara svoga da vam oprosti to to radite i pokajte se; krenite novim putem koji e ostvariti vau namjeru i pretoiti je u djelo kojim se potvruje namjera. A On e vam slati kiu obilnu ni/.52). Bila im je potrebna kia kojom napajaju svoje usjeve i svoju stoku u pustinji, uvajui time plodnost zemljita uvjetovanu padanjem kia u tim predjelima. I dae vam jo veu snagu, uz onu koju imate (11/.52) - tj. ovu snagu koja vam je poznata. I ne odlazite kao mnogoboci!" (11/52) inei zlodjelo okretanja lea vjeri i poricanja. Promatramo ovo obeanje vezano za slanje obilne kie i uveanje snage, a to su stvari koje se odvijaju prema Allahovoj zakonitosti i shodno stabilnim zakonima u sistemu ovog Univerzuma koje je Allah stvorio i ijom voljom, prirodno, postoje. Kakve onda ima veze traenje oprosta i pokajanje s tim stvarima?

to se tie poveanja snage, to pitanje je blisko i lahko, zapravo opipljiva realnost. Jer, istoa srca i dobro djelo na zemlji poveavaju pokajnicima koji rade dobra djela snagu. Poveavaju im zdravlje tijela umjerenim nainom ivota, ograniavanjem samo na lijepe stvari i hranu, mirnom savjeu, psihikom smirenou i pouzdanjem u Allaha i Njegovu milost u svakoj prilici i momentu; poveavaju im snagu drutva kroz vladavinu Allahovog eriata koji ljude ini slobodnim i dostojanstvenim linostima koji ne ispovijedaju vjeru drugom mimo Allahu, jednakim pred Jednim, Monim kome se ela klanjaju. Oslobaaju, takoer, energiju i 102

potencijale ljudi da rade, proizvode i izvravaju obaveze namjesnitva na Zemlji, ne marei i ne potinjavajui se ceremonijama oboavanja zemaljskih gospodara, nakaivanja oko njih tamjanom, udaranjem i napuhivanjem u bubnjeve i fanfare dan - no kako bi se ispunila praznina vjere u istinskog Boga u ljudskoj dui. Uoljivo je uvijek da zemaljski gospodari imaju potrebu, kao i njihovi uvari i oboavatelji, da se zaogrnu nekim svojstvima Boanstva, kao to jesu mo, znanje, sveobuhvatnost, sila i milost ponekad. Sve to da bi im ljudi ispovijedali vjeru i oboavali ih. Gospodarenju je potrebno i oboavanje putem koga se potinjavaju stvorenja. Sve to trai iscrpljujui trud od uvara i oboavatelja, trud koji ulau oni koji samo Allaha oboavaju u izgradnju zemlje i radi izvrenja obaveza namjesnitva na njoj, umjesto to ga oboavatelji zemaljskih gospodara ulau u bubnjeve, fanfare, litanije i slavopojke ovim lanim gospodarima. Oni koji ne primjenjuju Allahov eriat ni u svojim srcima ni u drutvu mogu imati snagu, ali je ona ograniena i privremena, dok stvari ne dou do svog prirodnog kraja, shodno Allahovoj zakonitosti, i dok se ta snaga, koja se ne naslanja na vrst oslonac, ne uniti. Ona se oslanja na jedan aspekt kosmikih zakonitosti, kao to su aktivnost, red i velika produktivnost. A sve to samo po sebi nije trajno . Jer, iskvarenost emotivnog i drutvenog ivota ih unitava nakon izvjesnog vremena. A to se tie slanja obilnih kia, ljudima izgleda da se to deava shodno stabilnim prirodnim zakonitostima u kosmikom sustavu. Ali, odvijanje i tok prirodnih zakonitosti ne sprjeava da kia u nekom prostoru

i vremenu oivljava, a da u drugom mjestu i vremenu rui i unitava; da Allahovo odreenje bude da kia nekom narodu donese ivot, a drugom narodu unitenje; da Allah realizira svoje obeanje dobra i opomenu kaznom posredstvom usmjerenja prirodnih faktora; On je Stvoritelj ovih faktora i Kreator uzroka koji realiziraju Njegov zakon u svakom sluaju. Nakon toga ostaje apsolutna Allahova volja koja upravlja uzrocima i pojavama na drugi nain, mimo onog ljudima uobiajenog naina, putem vanjskih, vidljivih zakonitosti, a to je stoga da bi se ostvarilo Allahovo odreenje onako kako i kada On hoe, sa istinom i pravdom koja proima sve to je na nebesima i Zemlji, l l bez ograniavanja onim to su ljudi uobiajili i na ta su navikli u veini sluajeva. Detaljnije pojanjenje ovoga e doi u pogovoru na ovo kazivanje. 103

To je bio poziv Huda. Izgleda da on nije bio praen nekom nadnaravnom mudizom. Moda zbog toga to potop nije bio tako davno i daleko od njih. Bio je prisutan u sjeanju naroda i njihovoj meusobnoj komunikaciji. Kur'an ih je podsjetio na njega u drugoj suri. A njegov narod je o njemu imao svakojaka miljenja. "O Hude", - govorili su oni - "nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju rije neemo napustiti boanstva naa, mi tebi ne vjerujemo. Mi kaemo samo to da te je neko boanstvo nae zlom pogodilo" WI554J. Do te mjere je devijacija obuzela njihove d u e, do te granice da misle da Hud bunca, jer ga je neko njihovo navodno boanstvo zlom pogodilo pa je poeo buncati. "0, Hude"', - govorili su oni - "nisi nam nikakav dokaz donio OJ/53J. A za tevhid ne treba nikakav dokaz. Njemu treba usmjerenje podsjeanje, pobuivanje logike prirode i animiranje savjesti. i mi na samu tvoju rije neemo napustiti boanstva naa OJ/53J tj. samo zbog toga to ti govori bez dokaza i argumenta. Mi tebi ne vjerujemo (11/53) tj. odazivajui se tvome pozivu i potvrujui ga. Tvoje pozivanje objanjavamo samo time da ti bunca, jer te je neko od naih boanstava zlom pogodilo. H ti du ovdje preostaje jedino izazov, usmjerenje ka Allahu i oslanjanje na Njega, upozorenje i posljednja opomena onima koji ne vjeruju i razlaz izmeu njega i naroda njegova i dizanje ruku od njihova sluaja ukoliko ustraju na nevjerovanju:

1a pozivam Allaha za svjedoka" - ree on -, "a i vi posvjedoite da ja nemam nita s tim to vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vaega Gospodara! Nema nijednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj,- Gospodar moj zaista postupa pravedno. Pa ako okrenete leda, - a ja sam vam saopio ono to vam je po meni poslano -, Gospodar moj e umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu neete niim nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim" W/54-57). To je distanciranje od naroda puno energino g naboja, a bio je jedan od njih, njihov brat izljev straha od daljnjeg boravka meu njima u -, 104

situaciji kada su odabrali put koji nije Allahov; izljev razlaza izmeu dvije grupe koje ne vee nikakva veza, jer je veza meu njima putem vjere definitivno pukla. On poziva Allaha svoga Gospodara, za svjedoka svoje distinkcije i razlaza sa svojim zaluta\im narodom. Poziva i njih same da posvjedoe da on nema sa njima nita, kako u njihovim duama ne bi bilo nikakve dileme da on bjei od njih i da se boji ostati s njima. Sve to ini sa imanskim ponosom, superiornou, pouzdanjem i smirenou. ovjek se doista udi ovjeku pojedincu koji se suoava sa tvrdokornim, grubim i glupim narodom, ije je odbijanje dostiglo takav stepen da vjeruju da ova lana boanstva mogu ovjeka zlom pogoditi, pa da on od toga bunca; da vide u pozivanju Jednom Allahu buncanje uslijed tog doticaja zla. uditi se je ovjeku koji se sueljava sa narodom, koji se ovako uzda u svoja lana boanstva, dezavuiui njihovo vjerovanje, napadajui ih zbog toga i osuujui. A potom pobuuje njihovu estinu izazovom; ne trai rok da bi se pripremio kao to se oni pripremaju; ne ostavlja im vremena da saekaju, da im se srdba stia. ovjek se udi pojedincu koji na ovaj nain istupa pred grubim i osionim narodom. Ali uenje prestaje kada se porazmisli o faktorima i razlozima. To je iman, pouzdanje i sigurnost. Vjerovanje u Allaha, pouzdanje u Njegovo obeanje i sigurnost u Njegovu pomo. Iman koji je srastao sa srcem tako da je Allahovo obeanje pomoi i pobjeda opipljiva injenica u tom srcu, u koju ni jednog trenutka ne sumnja. Jer ona proima cijelo

njegovo bie, ispunjava njegovo srce u grudima. Nije to neko obeanje za budunost u nepoznatom svijetu. To je prisutna realnost koju gledaju oko i srce. 'Ja pozivam Allaha za svjedoka" - ree on -, "a i vi posvjedoite da ja nemam nita s tim to vi druge Njemu ravnim smatrate fll/54). Ja pozivam Allaha za svjedoka da nemam nita s tim to vi druge mimo Allaha oboavate, a i vi posvjedoite svjedoenjem koje e potvrditi da ja s time nemam nita i koje e biti dokaz protiv vas: da sam vam javno obznanio da nemam nita s vaim oboavanjem drugog mimo Allaha. Potom, udruite se i vi i ova boanstva za koja tvrdite da me je neko od njih zlom pogodilo, udruite se i vi i ona - svi zajedno protiv mene lukavstvo 105

smislite, bez odugovlaenja i bez davanja vremena, ne pridajem vam vanosti niti vas se imalo bojim: ]a se uzdam u Allaha, u moga i vaega Gospodara! ru/56). Bez obzira na vae negiranje i poricanje, ovA Istina postoji. Istina da je Allah moj i va Gospodar. Allah Jedini je moj i va Gospodar, jer On je Gospodar svih, bez sudruga i ortaka. Nema nijednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj (JI/56). To je opipljiva slika premoi i snage koja predoava snagu koja dri svako ivo bie na Zemlji, ukljuujui i ljude, za tjeme. Tjeme je gornji dio ela. To simbolizira premo, supremaciju i dominaciju u opipljivoj slici koja odgovara situaciji, sirovosti i grubosti naroda, snazi njihovih tijela i konstrukcije i koja odgovara tvrdoi njihovih osjeanja i emocija. Odmah poslije te slike dolazi izjava o pravolinijskom kretanju Allahove zakonitosti u smjeru u kojem ide, bez imalo skretanja s te putanje: Gospodar moj zaista postupa pravedno OI/56). To je snaga, ispravnost i odlunost. U ovim snanim i odlunim rijeima otkrivamo tajnu te superiornosti i izazova. One iscrtavaju sliku istine koju Allahov vjerovjesnik Hud (alejhi's-selam) nalazi u sebi i koja odreuje njegov odnos prema svome Gospodaru. On tu Istinu vidi jasno. Njegov Gospodar i Gospodar svih stvorenja je Snaan i Moan: Nema ni jednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj (ll/56). I ovi grubijani i silnici iz njegova naroda samo su neka od ivih bia koja su u vlasti njegova Gospodara i koja On Svojom snagom dri potinjenima. Pa to da se plai tih bia i da im pridaje vanost kad ona nemaju vlasti nad njime? A ako i imaju, opet je to samo uz

dozvolu njegova Gospodara. I zato da se zadrava meu njima kad se njihovi putevi razilaze od njegovog puta? Ova istina koju islamski djelatnik nalazi u sebi ne ostavlja u njegovom srcu prostora za sumnju u pogledu njegove konane sudbine, niti prostora za kolebljivost u pogledu daljnjeg hoda putem kojim je krenuo. To je istina Boanstva, kako se uvijek jasno i isto ukazuje u srcima vjernike skupine. 106

I kod ove granice i nivoa izazova Allahovom snagom i isticanja ove snage u njenom dominirajuem i odsjenom obliku, Hud poinje s upozorenjem i prijetnjom: Pa ako okrenete leda, - a ja sam vam saopio ono to vam je po meni poslano (JJ/57J. Ja sam svoju obavezu u ime Allaha ispunio; diem ruke od vas da se suoite sa Allahovom (Uzvienog) snagom: Gospodar moj e umjesto vas narod drugi dovesti (11/57J koji e biti dostojan da prihvati poziv i shodno Njegovoj Uputi se ponaati nakon to vas, zbog vae nevaljaltine, nasilja i devijantnosti, uniti. I vi Mu neete niim nauditi (11/57J. Vi nemate snage da mu se suprotstavite; va nestanak nee u Njegovom Kosmosu ostaviti prazninu niti neki nedostatak. Gospodar moj zaista bdi nad svim (11/57). Bdi nad Svojom vjerom, Svojim tienicima i zakonima, uvajui ih od neugodnosti i propasti. On bdi i nad vama, pa Mu ne moete umai niti pobjei od Njega. To je bila posljednja rije, rasprava i polemika je zavrena i nastupa ostvarenje prijetnje i opomene: I kad je dola kazna Naa, Mi smo, milou Naom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih potedje/i m;.ss). I kada je dola Naa naredba o realizaciji prijetnje i unitenju Hudova naroda, Mi smo Huda i vjernike s njime spasili, direktnom milou Naom, koja ih je spasila od ope kazne sputene na taj narod, tako da ih nikakvo

zlo zadesilo nije. Spaeni su od surove patnje koja je obuzela nevjernike. Opis patnje izrazom surova, na tako plastian nain, u skladu je sa opom atmosferom i surovim i grubim narodom na koji se i odnosi. Sada, kada je narod Ada uniten, na njihovu propast se ukazuje izdaleka, biljee se grijehovi koje su poinili i ispraaju se s peatom prokletstva i progonstva, a sve to u formi proklamacije, ponavljanja i pritvrdivanja: 107

Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadiju. I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bie i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov! O I/59-60). Eto, to je bio Ad. Sa ove udaljenosti. A spomenuo ih je maloprije u kontesktu i njihova propast je bila izloena pogledima. Ali, oni su skonali i udaljili se od pogleda i misli. Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojim (11/59J. Oni su bili neposluni jednom poslaniku. Ali, zar nije u pitanju jedno poslanstvo i jedna misija s kojom su doli svi poslanici? Ko bude nepokoran jednom poslaniku, nepokoran je svim poslanicima. Ne treba zaboraviti da je pluralna forma u rijeima ajeti i poslanici namjeravana i s druge, stilske strane, radi isticanja njihovog zloina i njegove grozomornosti. Oni su dokaze poricali i poslanicima neposluni bili. Kako je samo velik taj grijeh i odvratan taj zloin! I pristajao uz svakog silnika, inadiju ( 1I/59J uz svakog tiranina, prkosnika koji ne prihvata Istinu. A na njima je odgovornost da se oslobode vlasti vlastodraca, da razmiljaju svojom glavom i da ne budu prirepci te tako obezvrijede svoju ljudskost. Tako se razjanjava da je problem izmeu Huda i njegova naroda Ada bilo pitanje priznanja da je samo Allah Stvoritelj i da se samo Njemu, a ne stvorenjima, vjera ispovijeda; pitanje suvereniteta i podanitva; pitanje ko je gospodar kome e vjeru ispovijedati i naredbe njegove izvravati.

Ovo se jasno oituje u Allahovim rijeima: Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadiju 01!59J. Neposlunost poslanicima i slijeenje silnika! A islam znai pokornost poslanicima - jer je to naredba Allahova - a neposlunost je naredba silnika. To je razmee puteva i vododjelnica izmeu dahilijjeta i islama, nevjerovanja i vjerovanja. U svakom poslanstvu i u pozivu svakog poslanika. Tako postaje jasno i oito da poziv tevhida insistira u prvom redu na oslobaanju od podanitva i ispovijedanja vjere nekome drugom mimo 108

Allahu i odbacivanja vlasti zemaljskih gospodara i silnika. Ovaj poziv ubraja anuliranje osobenosti i odustajanje od slobode, kao i slijeenje oholih silnika u zloin idolatrije i nevjerovanja, zbog kojeg oni koji se pokoravaju tome zasluuju propast na ovome svijetu i kaznu na ahiretu. Allah je stvorio ljude slobodnim, da ne oboavaju nikoga i nita od Njegovih stvorenja i da se ne odriu ove svoje slobode ustupajui je tiraninu, predsjedntku i lideru. Oni su zbog toga i poaeni kao ljudi. Ako to ne sauvaju, nee imati kod Allaha nikakve odlike niti spasa. Ne moe se nijedna ljudska skupina pozivati na ast, dignitet i ljudsko dostojanstvo, a u isto vrijeme vjeru ispovijedati, mimo Allahu, nekim Njegovim stvorenjima. Oni koji prihvataju ispovijedanje vjere i robovanje robovima kao i njihovu vlast, nemaju opravdanja u injenici da su oni nemoni i potlaeni. Jer, oni su mnogobrojni, a silnici malobrojni. Da ele stvarno osloboenje, rtvovali bi na tom putu neto od onoga to rtvuju i prinose, pod prisilom, vladajuoj kliki i gospodarima kao porez u vidu trpljenja ponienja u dui, asti i imetku. Ad je uniten jer je slijedio svakog silnika, inadiju. Nestali su sa pozornice ispraeni prokletstvom na ovome svijetu i na ahiretu: I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a bie i na Sudnjem danu r11/60J. Zatim ih ne ostavlja prije nego to registrira njihovo stanje i onoga to ih je snalo, u opem proglasu sa snanim upozorenjem: Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga mi60J. Zatim priziva na njih protjerivanje i udaljavanje:

Daleko neka je Ad, narod Hudov! rll/60). Sa ovom preciznou, pojanjenjem i potvrdom. Kao da precizira njihovu adresu odaslanom prokletstvu kako bi ih sustiglo i pronalo: Daleko neka je Ad, narod Hudov! (11/60). Napravit emo kratke stanke pred znaenjima koje inspirira kazivanje o Hudu i njegovom narodu u kontekstu ove sure prije nego to 109

prijeemo na kazivanje o Salihu. To je stoga to retrospektivno prikazivanje linije kretanja islamskog poziva na ovaj nain dolazi u Kur'anu asnom s ciljem iscrtavanja i obiljeavanja znakova na putu kojim se kree ovo vjerovanje tokom povijesti. Ne samo u prolosti ve i u budunosti do kraja vremena. I ne samo radi prve muslimanske zajednice koja je po prvi put prihvatila ovaj Kur'an i tada se njime suprotstavila dahilijjetu, ve, takoer, radi svake muslimanske zajednice koja se njime suprotstavlja dahilijjetu do kraja vremena. To je ono to ini Kur'an vjenom knjigom islamskog poziva i njegovim vodiem u svakom vremenu. Ve srno letimino i na brzinu ukazali na kur' anske naznake i doticaje i o svima njima emo otprilike ovdje govoriti. O njima je samo ovla govoreno prilikom tumaenja k ur' anskih tekstova radi praenja konteksta. Meutim, oni zahtijevaju due zadravanje kod njih, ali u granicama openitosti i saetosti. * Zastajerno pred jedinstvenim, vjenim pozivom svakog poslanika i u svakom poslanstvu. Pozivom u jedinstvo predanosti i pokornosti Allahu, olienom u onome to Kur'an asni kazuje o svakom poslanik u: "O narode moj", govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite ai/50). Uvijek srno tumaili pojam i bad et - klanjanje samo Allahu kao potpuno i sveobuhvatno ispovijedanje vjere samo Allahu. U svakoj stvari na ovome i onome svijetu. Stoga to je to znaenje koje daje ova rije u svojoj osnovi. Rije 'abede znai: biti odan, pokoran i ponizan. Tariq mu'abbed znai: utrt i prokren put, 'abedehu znai: uinio je robom, tj. pokornim i poniznirn. Arap kome se prvi put obraa s ovim Kur' anom

nije reducirao znaenje ovog izraza kada mu se nareivao njegov sadraj, na puko izvravanje obrednih radnji. Dapae, kada mu se njime prvi puta obraalo u Mekki, obredne radnje jo uvijek nisu bile propisane. On je razumijevao, kada mu se njime obraalo, da se od njega trai ispovijedanje vjere samo Allahu, u svakoj njegovoj stvari i pitanju, i odbacivanje i skidanje sa vrata poniznosti i ispovijedanja vjere nekom drugom mimo Allahu u svakoj stvari. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) je protumaio rije ibadet da znai slijeenje, a ne obredi, kada je rekao Adijju ibni Hatirnu u vezi sa Jevrejima i kranima koji su smatrali sveenike i rnonahe svoje bogovima: "Dakako, oni su im dozvoljavali ono to je zabranjeno i zabranjivali ono to je nareeno, a oni drugi su ih u torne slijedili. Time su ih oboavali i pokoravali im se." Izraz ibadet upotrijebljen je za obredne radnje, s obzirom da su one jedan od oblika ispoljavanja i ispovijedanja vjere Allahu u jednoj od sfera ivota. Taj oblik ne obuhvaa u potpunosti smisao pojma ibadet. Zapravo je njegova upotreba u tom znaenju 110

sekundarna, a ne izvorna. l kada je smisao rijei vjera - din i rijei ibadet izblijedio u duama ljudi, poeli su razumijevati da oboavanje nekog drugog mimo Allaha, koje izvodi ljude iz islama i vraa ih u dahilijjet, samo, ustvari, postoji kada se obredi posveuju nekome ili neemu drugom mimo Allaha, kao npr. kada se posveuju kipovima i idolima. A kada ovjek izbjegava taj oblik, onda se udaljio od idolatrije i dahiliijeta i postao je time musliman, koga nije dozvoljeno proglaavati nevjernikom. Uiva sve to uiva musliman u muslimanskom drutvu, kao to je zatita ivota, asti, imetka i drugih prava koja musliman ima u odnosu prema drugom muslimanu! To je nitavna tlapnja, povlaenje i redukcionizam. Zapravo, to je izmjena i revizija pojma ibadet kojim musliman ulazi u islam ili izlazi iz njega, a to znaenje je potpuna predanost Allahu u svakoj stvari i odbacivanje predanosti drugom, mimo Allahu, u bilo kojoj stvari. A to je znaenje koje ima ovaj izraz u svojoj osnovi na koje je eksplicitno ukazao i sam Poslanik (alejhi' s-selam) kometirajui Allahove rijei: Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i monahe svoje (9/31). A nakon Poslanikovog (alejhi's-selam) tumaenja nekog termina, nema ko ta da kae.12 Ovu istinu smo mnogo puta ustvrdili i istakli u ovom Okrilju i u svim drugim djelima koje smo, Allahovom pomou, napisali vezano za ovu vjeru, njenu prirodu i akcioni program.13 Sada, u kazivanju o Hudu, kako ga izlae ova sura, nalazimo odbljesak koji precizira predmet problema i osnovu borbe izmeu Huda i njegova naroda, izmeu islama u koji poziva

i dahiliiieta u kojem se oni nalaze; precizira ono na ta je mislio kada im je govorio: "O narode moj", govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate m;soJ. O, narode moj, nemojte obrede vjerske posveivati drugome, mimo Allaha, ne znai, kao to to zamiljaju oni u ijem shvatanju je smisao ibadeta reduciran i sveden unutar okvira vjerskih obreda, ve je mislio na ispovijedanje vjere i predanost samo Allahu u cjelokupnom programu ivota i odbacivanje predanosti i pokornosti bilo kojem silniku u svim V. vrijednu studiju koju je napisao, profesor Es-Sejjid Ebu'l-A'la El-Mewdudi, voda islamske zajednice u Pakistanu, pod naslovom: El-Mustalehatu'l-erbe'atu !i'l-Qur'ani .. . Elflah, ErRabb, ed-din, el-'ibadetu. 13 Knjige: Me' alim u ji't-tariq, Hasaisu't-tesawwuri'l-islamijji we muqawwimatuhu, Haze' ddin, ElMustaqbeli li haze'd-din, El-Islamu we mukilatu'l-hadareti, El-Adaletu'l-idtima'i}jetu i Es-Selamu'l'alemijju we'l-Jslam. 111

stvarima i segmentima ivota. Radnja zbog koje je narod Hudov zasluio unitenje i prokletstvo na ovome i buduem svijetu nije bila puko posveivanje obreda nekome drugom mimo Allaha. Ovo je samo jedan od mnogobrojnih oblika idolatrije iz kojih ih Hud eli izbaviti i zamijeniti ih oJ>oavanjem samo Allaha tj. ispovijedanjem vjere samo Njemu. Ta pogubna radnja, uslijed koje su zasluili ovu kaznu ogleda se u: poricanju dokaza njihova Gospodara, neposlunosti Njegovim poslanicima i slijedenju silnika medu Njegovim robovima: Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadiju OI/59), kao to o njima kae najuvjerljivi od svih govornika - Allah, Gospodar svjetova. Njihovo poricanje dokaza Gospodara svoga jasno se oituje u neposluhu poslanicima i slijedenju silnika. To je jedna, a ne viebrojne stvari. Kada narod ne poslua Allahove naredbe, sadrane u Njegovim propisima koje su im dostavili Njegovi poslanici, da ne ispovijedaju vjeru drugome mimo Allaha i kada umjesto Allahu silnicima predani budu, oni time poriu dokaze Gospodara svoga, poslanicima neposluh iskazuju, izlaze iz islama i ulaze u idolatriju. Ve nam je ranije postalo jasno da je islam prva i izvorna vjera s kojom je i poeo ivot ljudi na Zemlji. Adem je s njime izaao iz Denneta i namjesnikom na Zemlji postavljen. Nuh se s njime iskrcao iz lade i namjesnik na Zemlji bio. Ljudi su, ustvari, izlazili iz islama u dahiliijet i onda bi im dolazio poziv da se povrate iz dahilijjeta u islam. I sve tako do dananjeg dana.

Doista, kada bi sutina ibadeta bila samo puko izvravanje vjerskih obreda, ne bi zasluivala svu ovu asnu povorku poslanika i poslanstava, ne bi zasluivala sav ovaj bespotedni trud kojeg su uloili poslanici (alejhimu' s-selam) i ne bi zasluivala sve ove patnje i muke koje su podnosili islamski aktivisti i vjernici tokom vremena. Ono to zasluuje svu ovu visoku cijenu jeste izbavljenje ljudi u cijelosti iz oboavanja i predanosti stvorenjima i njihovo vraanje oboavanju samo Allaha, u svakoj stvari i u svakom pitanju; u sveukupnom programu njihova ivota na ovome i buduem svijetu. Jednoa Boanstva, Jednoa stvaralatva, Jednoa odravanja, Jednoa suvereniteta, Jednoa izvora zakona, Jednoa programa ivota i Jednoa strane kojoj ljudi iskazuju sveukupnu predanost, ova Jednoa tevhid zasluuje da se radi nje poalju svi ovi poslanici, da se na tom putu uloi sav ovaj trud i da se radi njene realizacije podnesu sve ove patnje i muke. Ne zato to to Allah (Uzvieni) treba, jer je On (Uzvieni) neovisan od svjetova, ve stoga to ivot ljudi ne moe biti valjan ni ispravan, ni na 1 12

visokom nivou, niti dostojan ovjeka, osim pomou ovog tevhida koji ima bezgranian i nemjerljiv utjecaj u ljudskom ivotu u svim njegovim aspektima. (Nadamo se da emo ovo ire pojasniti - inallah - na koncu kazivanja o poslanicima u zavrnom dijelu ove sure.) * Zastajemo pred istinom koju je Hud otkrio svome narodu govorei mu: O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On e vam slati kiu obilnu i dae vam jo veu snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogoboci! w1s2J. A to je ista ona istina koja je spomenuta u uvodnom dijelu sure u povodu poziva Allahovo g Poslanika (alejhi' sselam) upuenog njegovom narodu kroz sadraj Knjige iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg, u rijeima Uzvienog: da od Gospodara svoga oprosta traite i da se pokajete, a On e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradu. A ako lea okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu W/3). To je sutina odnosa izmeu vjernikih vrijednosti i pragmatikih vrijednosti u ljudskom ivotu i sutina veze prirode Kosmosa i njegovih univerzalnih zakonitosti sa istinom koju sadri ova vjera. Tu sutinu potrebno je istaknuti i ustabiliti, naroito kada su u pitanju oni koji poznaju povrne, vanjske fenomene ovozemnog ivota, oni ije due nisu izglaane i prefinjene da bi uoile ovaj odnos, ili, u najmanju ruku, da ga osjete. Istina s kojom je dola ova vjera nije odvojena od istine oliene u Allahovom Boanskom Biu (Uzvienom) i istine s kojom su stvorena nebesa i Zemlja, a koja se oituje u prirodi ovog Kosmosa i njegovim ne promjenljivim zakonitostima. Kur'an asni esto vee izmeu istine

oliene u Allahovom Boanskom Biu (Uzvienom) , istine na kojoj su uspostavljeni nebesa i Zemlja, istine oliene u pokornosti i ispovijedanju vjere samo Allahu, istine oliene u predanosti ljudi samo Allahu, na Dan polaganja rauna posebno, i istine koja se oituje u adekvatnoj nagradi za dobro i zlo na ovome svijetu i ahiretu, kao to to, npr., imamo i u slijedeim tekstovima: Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono to je izmeu njih, da se zabavljamo. Da smo htjeli da se zabavljamo, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne inimo, nego istinom suzbijamo la, istina je ugui i lai nestane; a teko vama zbog onoga to o Njemu iznosite! Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale Ga nou i danju i ne malaksavaju. Zar e kumiri koje oni od zemlje prave mrtve oivjeti? Da Zemljom i 1 13

nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvien Allah, Gospodar svemira, od onog to Mu pripisuju! On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: 'Vokaite/" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Medutim, veina njih ne zna Istinu, pa zato glave okree. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema Boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" (21/1625). O ljudi, kako moete sumnjati u oivljenje, - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokaemo mo Nau! A u materice smjetamo ta hoemo, do roka odredenog, zatim inimo da se kao dojenad radate i da poslije do muevnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doivljavaju, pa zaas zaboravljaju ono to saznaju. I ti vidi zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kiu spustimo, ona ustrepe i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato to Allah postoji, i to je On kadar da mrtve oivi, i to On sve moe. I to e as oivljenja, u to nema sumnje, doi i to e Allah one u grobovima oivjeti (22/5-7). I da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur'an istina od Gospodara tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah e vjernike, doista, na pravi put izvesti. A nevjernici nee prestati da u nj sumnjaju, sve dok im iznenada smrt ne doe ili dok ne osjete patnju na onom svijetu. Tog dana vlast e samo Allah imati, On e im suditi: vjernici i oni koji su dobra djela inili bie u dennetskim baama uivanja, a nevjernici i oni koji su ajete Nae poricali, oni e u patnji sramnoj boraviti.

Allah e zaista lijepo nagraditi one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli, - jer Allah najbolje nagrauje; On e ih u mjesto kojim e oni biti zadovoljni doista uvesti! - A Allah sve zna i blag je. Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za uinjeno zlo, i kome opet nepravda bude uinjena, Allah e, sigurno, pomoi. -Allah je onaj koji grijehe ponitava i koji prata. Eto tako! A Allah smjenjuje no danom, a dan nou, i Allah je onaj koji sve uje i sve vidi. To je zato to Allah - postoji, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju - ne postoje, i zato to je Allah uzvien i velik. Zar ne vidi da Allah s neba sputa kiu od koje zemlja zazeleni? - Allah je zaista dobar i sveznajui. Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji! Allah, doista nije ni o kome zavisan, i On je jedini hvale dostojan! Zar ne vidi da je Allah sve to je na Zemlji vama podredio, pa i lade koje, voljom Njegovom, morem plove? On dri ono to je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. - Allah je, uistinu, 1 14

prema ljudima blag i milostiv. On vam daje ivot i zatim e vam ga oduzeti i poslije vas opet oivjeti; a ovjek je, zaista nezahvalan! Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na pravom putu (22/54-07). U ovim i njima slinim tekstovima u Kur'an-i Kerimu nalazimo oitu vezu izmeu injenice daje Allah Istina, Njegovog stvaranja ovog Kosmosa i upravljanja njime Svojim zakonima i voljom i Istinom, kosmikih fenomena koji se deavaju s Istinom, objavljivanja ove Knjige s Istinom i presuivanja meu ljudima na ovome i buduem svijetu s Istinom. Sve je to jedna integralna Istina na kojoj se temelji tok Allahovog odreenja kako On hoe i djelovanja kosmikih sila, s dobrom i zlom, na koga On hoe, shodno onome to ljudi ine od dobra i zla u kui iskuenja. Otuda ova spona izmeu traenja oprosta i pokajanja i izmeu lijepog ivota i obilnih, plodonosnih kia. Sve je ovo povezano s jednim izvorom, a to je Istina oliena u Allahovom Biu (Uzvienom) , Njegovom odreenju i odredbi, upravljanju i raspolaganju, obraunavanju i nagraivanju, u dobru i zlu. Postaje oito iz ove veze da vjernike vrijednosti nisu odvojene od praktinih vrijednosti u ivotu ljudi. Obje one utjeu na ivot, ili putem nevidljivog Allahovog odreenja vezanog za svijet uzroka koji je izvan dometa ljudskog znanja i djelovanja, ili putem praktinih, pojavnih tragova koje ljudi mogu vidjeti i kontrolirati. A to su tragovi koje u njihovom ivotu ostavlja vjerovanje ili nevjerovanje, u vidu opipljivih, uoljivih rezultata.

Ve smo ranije ukazali na neke od ovih praktinih, realnih tragova kada smo jednom prilikom rekli: da dominacija Boanskog programa u drutvu znai da svaki djelatnik dobije pravednu nagradu i da ima pravedan tretman u tom drutvu, da svaki pojedinac u njemu uiva u miru, sigurnosti i socijalnoj stabilnosti - pored mira, smirenosti i duevne stabilnosti koju donosi iman -, a sve to rezultira lijepim ivotom za ljude na ovome svijetu, prije nego to se sretnu sa svojom konanom nagradom na buduem svijetu. 14 Ukazali smo na to, takoer, kada smo jednom prilikom rekli: Ispovijedanje vjere i predanost samo Allahu u drutvu rezultira zatitom ljudskih napora i snaga od njihovog troenja u bubnjanju, sviranju, trubljenju, pjesmarenju, odama, recitalima i ceremonijama kojim se okruuju lana boanstva kako bi sebi priskrbila privid nekih svojstava V. str. 22-36 - 10. duz U okrilju Kur'ana. 1 15

Boanstva s ciljem da se ljudi potine njima. A to onda vodi akumuliranju snaga i potencijala za izgradnju i kultiviranje zemlje i izvravanje obaveza namjesnitva u emu je obilno dobro za ljude, povrh dostojanstva, slobode i jednakosti koje uivaju u ispovijedanju vjere i predanosti samo Allahu, mimo stvorenja. 15 Ovo su samo primjeri nekih plodova imana kada se on istinski ostvari u ivotu ljudi.16 (Neto detaljnije o tome e biti na koncu izlaganja o poslanicima, u zavrnom dijelu ove sure, inallah.) * Zastajemo pred posljednjim suoenjem Huda sa svojim narodom, pred tom definitivnom odlukom o prekidu svih veza, koju im je saopio u lice sa punom odlunou, sa superiornou Istine s kojom dolazi i pouzdanjem u svoga Gospodara, iju jasnu spoznaju nalazi u svojoj dui: 'Ja pozivam Allaha za svjedoka" - ree on -, "a i vi posvjedoite da ja nemam nita s tim to vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vaega Gospodara! Nema nijednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno. Pa ako okrenete lea, - a ja sam vam saopio ono to vam je po meni poslano -, Gospodar moj e umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu neete niim nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim" nl/.s4-.?7J. Doista, oni koji pozivaju Allahu u svakom mjestu i vremenu, trebaju dugo stajati pred ovim zadivljujuim prizorom. Jedan ovjek i malobrojni vjernici s njime suoava se sa najprkosnijim stanovnitvom Zemlje, najbogatijim i najciviliziranijim narodom - u materijalnom pogledu - u tom vremenu, kao to se o njima govori u rijeima Uzvienog Allaha u drugoj suri - prenoenjem onoga to im je njihov brat Hud rekao:

I Ad je smatrao lanim poslanike. Kad im brat njihov Hud ree: "Kako to da se Allaha ne bojite? fa sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite posluni meni! Za ovo od vas ne traim nikakve nagrade, mene e Gospodar svjetova nagraditi. Zato na svakoj uzviici palate zidate, druge ismijavajui, i podiete utvrde kao da ete vjeno ivjeti, a kad kanjavate, kanjavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite posluni! Bojte se onoga koji vam daruje ono to znate: daruje vam stoku i sinove, i bae i izvore. ]a se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje. " - Rekoe oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, ovako su i narodi davnanji vjerovali, i mi neemo biti mueni" (26/123-138). 15 V. str. 99 i dalje - 10. duz U okrilju Kur'ana. 16 V. uvod u drugo, preieno izdanje ovog tefsira pod naslovom Fi zillali'l-Qur'an. 116

Tim prkosnim silnicima koji kanjavaju nemilosrdno, koje je blagostanje uinilo obijesnim, koji utvrde podiu nadajui se dugotrajnom i dugovjenom ivotu, njima se suprotstavlja Hud (alejhi' s-selam) ovakvim suprotstavljanjem; sa hrabrou vjernika, superiornou, pouzdanjem i sigurnou. O d takvih se - a to je njegov narod - distancirao kategoriki i potpuno, uputivi im izazov da protiv njega, bez odlaganja, lukavstvo smisle i da poduzmu sve to su u stanju, ne marei uope za njih! Hud (alejhi' s-selam) je uinio ovaj zapanjujui istup, nakon to je iscrpio sve to je mogao od svojih mogunosti u pruanju savjeta svome narodu, umiljavajui im se, tokom pozivanja, do krajnjih granica. A onda mu je postalo jasno da oni prkose i insistiraju na suprotstavljanju Allahu, omalovaavanju prijetnje i odsustvu straha od Allaha. Hud (alejhi' s-selam) je uinio ovaj zadivljujui istup, jer je spoznaja sutine njegova Gospodara prisutna u njegovoj dui i on je uvjeren da su ovi silnici, prkosnici i umiljeni uivatelji samo obina iva bia; on je uvjeren da nema nijednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj. emu si, onda ova iva bia pridaju vanost? Njegov Gospodar je taj koji ih je namjesnicima na Zemlji uinio, dao im blagodati, imetak, snagu, sinove i mo proizvodnje i eksploatacije ruda, koju im je dao. Radi iskuenja, a ne radi samog davanja. Njegov Gospodar moe umjesto njih drugi narod dovesti, ako hoe, a oni Mu ne mogu niim nauditi, niti mogu odreenje Njegovo sprijeiti. ta ima onda da se boji svega toga to oni posjeduju kad je njegov Gospodar taj koji daje i oduzima kada hoe i kako hoe? Oni koji pozivaju Allahu moraju na ovaj nain osjeati sutinu svoga Gospodara u svojim duama, kako bi bili u mogunosti stati nadmono sa

svojim imanom pred zloinakim snagama dahili.ijeta koje ih okruuju; pred materijalnom snagom, snagom proizvodnje, imetka, ljudskog znanja, sistema, aparature, eksperimenata i iskustava, uvjereni, uz to, da je svako ivo bie u vlasti njihova Gospodara, a da su ljudi - svi ljudi - samo dio tih bia. Jednoga dana, oni koji pozivaju Allahu neminovno e zauzeti prema svome narodu stav potpunog distanciranja. I tada e se jedan narod razdvojiti u dvije zajednice: na Ummet, koji samo Allahu vjeru ispovijeda i odbija da to ini drugome, i na zajednicu koja mimo Allaha druge za gospodare uzima i suprotstavlja se Allahu. I kada se diferencijacija u potpunosti ostvari, realizira se Allahovo obeanje pomoi svojim tienicima i unitenja njegovih neprijatelja - na 1 17

nain koji samo moe ili ne moe naumpasti. Kroz historiju pozivanja Allahu, Allah nije definitivno presudivao izmedu Svojih prijatelja i neprijatelja, sve dok se Njegovi prijatelji ne bi distancirali od Njegovih neprijatelja na osnovi vjerovanja, sve dok nisu odabirali samo Allaha i bili Allahova stranka, koja se samo na Njega oslanja i mimo Njega pomonika ne trai. Zadovoljimo se ovim zastojima kod nadahnua koja izviru iz kazivanja o Hudu i Adu nastavljajui nakon toga slijediti kontekst sure kroz kazivanje o Sa.Iihu i Semudu: I Semudu - brata njihova Saliha. 0 narode moj", - govorio je on " , "klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se" 01/61). To je govor koji se ne mijenja: "0, narode moj", - govorio je on - "klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! Ol/61). To je, takoder, program koji se ne mijenja: Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se (11/61). I naposljetku, to je upoznavanje sa sutinom Boanstva kakvu u sebi otkriva poslanik: jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se (11/61). SAlih ih podsjea na njihovo stvaranje od zemlje, stvaranje njihovog

rada i stvaranje pojedinaca od hrane iz zemlje ili njenih elemenata iz kojih se sastoji njihova tjelesna konstrukcija. I premda su oni od ove zemlje, od njenih elemenata, Allah ih je namjesnicima na njoj uinio, da je oni izgrad uju. Njihov rod i njih osobno je namjesnicima uinio nakon onih koji su nestali prije njih. A potom, oni opet druge Njemu ravnim smatraju. Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se OI/61). 118

Budite svjesni u Njegov odziv i prijem: jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se" 01/61). Genitivna veza u sintagmi Gospodar moj, zatim izrazi blizu i odaziva se, njihovo spajanje i blizina iscrtavaju sliku sutine Boanstva, onako kako se ona razotkriva u srcu jednog od pripadnika odabrane skupine, kreirajui tako ambijent prisnosti, vezanosti i ljubavi, koji se transponira iz srca dobrog Vjerovjesnika u srca onih koji ga sluaju, ako srca imaju! Meutim, srca naroda dostigla su takav stepen iskvarenosti, zatvorenosti i zatomljenosti da, uslijed toga, nisu osjeala ljepotu te slike i njenu uzvienost, niti su osjeala prijaznost ovog blagotvornog govora, ni vedrinu otvorene atmosfere. Oni su iznenaeni, i o Salihu, njihovom bratu, poela su ih obuzimati svakojaka miljenja i sumnje. "0, Salihu", - govorili su oni - "ti si meu nama prije ovoga cijenjen bio. Zato nam brani da se klanjamo onome emu su se preci nai klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono emu nas ti poziva" W/62). Polagasmo nadu u tebe. Bio si cijenjen kod nas zbog svog znanja, ili razuma, ili iskrenosti, ili lijepog vladanja ili zbog svega ovoga. Ali ova nada se izjalovila. Zato nam brani da se klanjamo onome emu su se preci nai klanjali? (11/62). To je katastrofa! Sve moe, Slihu, osim ovoga! Nismo oekivali da e to rei! Propale bi nade u tebe! Zatim, mi uveliko sumnjamo u ono emu nas ti poziva. Ta nas sumnja dovodi u nedoumicu u pogledu tebe i onoga to govori:

Mi uveliko sumnjamo u ono emu nas ti poziva 01/62J. Narod se udi neemu to nije za uenje. Zapravo, osuuju ono to je dunost i istina. Preneraeni su jer ih njihov brat Slih poziva oboavanju samo Allaha. Zato? Nemaju dokaza, ni argumenta, ni nekog razmiljanja koje stoji iza njihovog stava, ve to ine samo zato to su njihovi preci oboavali ove idole! Ljudi su toliko otvrdli i okamenili da se ude jasnoj Istini, da obrazlau vjerovanje postupcima predaka. Tako se razjanjava jednom, i drugi put i trei put da je doktrina tevhida, u svojoj biti, poziv ka sveobuhvatnom, potpunom i ispravnom 1 19

osloboenju. Poziv ka osloboenju ljudskog uma od okova slijepog povoenja i omi opsjene i praznovjerja koje nema oslonca ni u kakvom dokazu. Rijei Semuda upuene Sruihu: ti si meu nama prije ovoga cijenjen bio (11/62) podsjeaju nas na pouzdanje koje su imali Kurejije u iskrenost Muhammeda (alejhi's-selam) i njegovu povjerljivost. I kada ih je pozvao u vjerovanje daje samo Allah Gospodar, odbojno su se prema njemu ponijeli, kao to je to uinio i narod Salihov govorei da je on arobnjak, laac. Zaboravili su na svoje povjerenje koje su imali prema njemu i pouzdanje u njega. To je jedna priroda i jedno kazivanje koje se ponavlja kroz vijekove i vremena. Sruih govori, kao to je govorio i njegov pradjed N uh: o, narode mor, - govorio je on - da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnitvo dao, pa ko e me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste samo uveati propast moju (1 1/63). Narode moj, ta mislite, ako ja u sebi nalazim Istinu o svome Gospodaru jasnom i oitom i ona mi daje vrsto uvjerenje da je ovo Pravi Put; i ako mi je On Svoju milost ukazao odabravi me za Svoje poslanstvo i dajui mi svojstva koja me kvalificiraju za ovu ulogu, pa ko e me od Allaha odbraniti ako Mu budem neposluan ne dostavljajui vam Njegov poziv, kako bih ispunio vae nade u mene? Hoe li mi vaa nada koristiti i spasiti me od Allaha? Nikako! Pa ko e me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste

samo uveati propast moju 01/63). Samo biste poveali moju propast. Allahova srdba, liavanje asti poslanstva i ponienje na ovome, a kazna na buduem svijetu! To je propast iza propasti! Nita drugo osim propasti, uz oteavanje i pojaavanje! O, narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa je pustite neka pase po Allahovoj zemlji i ne inite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska (11/64). Kontekst ne spominje ovu osobinu deve na koju ukazuje Salih, kao znamenje za njih i dokaz. Ali njeno pridodavanje Allahu: Ova Allahova kamila, i njena namijenjenost njima znamenje za vas ukazuju na to da je 120

ona imala posebnu osobinu po kojoj se razlikovala i na osnovu koje su znali da je ona znamenje Allahovo za njih. Zadovoljit emo se s ovim, bez uputanja i zaglibljivanja u mnotvo legendi i israilijjata zbog kojih su se podijelila miljenja komentatora o Salihovoj devi u prethodnim, a i u tekstovima koji dolaze! Evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa je pustite neka pase po Allahovoj zemlji i ne inite joj nikakvo zlo W/64J .. . U protivnom, brzo e vas stii kazna. N a ovu brzinu ukazuje veznik pa (fa'u't-tertib) koji oznaava redoslijed, kao i izraz bliska: ... da vas ne bi zadesila kazna bliska" OI/64). Da vas kazna ne bi snala i epala! A to je pokret koji je tei od dohvatanja ili dogaanja. Ali, oni je zaklae, pa on ree: "ivjeete u zemlji svojoj jo samo tri dana, to je istinita prijetnja!"oi/65J. Njihovo klanje deve, tj. udaranje sabljom po njenim nogama i njeno ubijanje na taj nain, ukazuje na iskvarenost njihovih srca i njihovu rasputenost. Kontekst ovdje ne otee izmeu slanja deve i njihovog klanja nje, jer ona u njihovim duama nije izazvala znaajniju promjenu prema pozivu. Kontekst dalje slijedi logiku brze kazne i u svakoj etapi upotrebljava veznik pa (fa'u't-te'akib) koji oznaava neposredno slijeenje: Ali, oni je zaklae, pa on ree: "ivjeete u zemlji svojoj jo samo tri dana"w/65). To je posljednje to vam je preostalo od uivanja na ovome svijetu i od vremena vaeg ivota: To je istinita prijetnja(ll/65J.

To je iskrena i istinita prijetnja koja ne odstupa. Takoer, u izvravanju se upotrebljava veznik pa (fau 't-te'akib) koji oznaava neposredno slijeenje. Kazna nee izostati: I kad je dola kazna Naa, Mi smo, milou Naom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana, - Gospodar tvoj je, uistinu, moan i silan -, a one koji su inili zlo pogodio je straan glas i oni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomini, W/66-67) .. . 121

I kad je dolo vrijeme realizacije odredbe - a to je opomena ili unitenje - spasili smo Saliha i vjernike s njim, milou Naom, posebnom i direktnom. Spasili smo ga od smrti i sramote toga dana. Propast Semuda bila je poniavajua, a prizori njihovih nepominih tijela u njihovim domovima, nakon stranog glasa koji ih je ostavio mrtvima u nepromijenjenom obliku, doista je bio sramotan i poniavajui. Gospodar tvoj je, uistinu, moan i silan 01/66J. Dohvata silnike brzo, nita Mu ne izmie, a onaj koga On titi i uva nee biti ponien ni prezren. Kontekst potom predoava njihov prizor udei se njima i brzini njihova nestanka: ... kao da na njoj nikad nisu ni postojali (11/68). Kao da nisu postojali ni uivali. Doista je to upeatljiv prizor i uzbuujui dodir. Prizor se prikazuje .. . A izmeu ivota i smrti - nakon to nastupi - samo jedan asak kao treptaj oka i cijeli ivot - kao brza vrpca. Kao da na njoj nikad ni bili nisu. A zatim dolazi uobiajena zavrnica u ovoj suri: registracija grijeha, ispraaj s prokletstvom i zatvaranje stranice i u stvarnosti i u sjeanju: Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud.' o 1!68J. Po drugi put, evo nas pred jednom od halki poslanstva tokom povijesti. Pozivanje u njoj je isto pozivanje. Sutina islama u njoj je ista. Oboavanje samo Allaha, bez pridruivanja ortaka, i ispovijedanje vjere samo Allahu, bez suparnika. I po drugi put nailazimo na dahilijjet poslije

islama i idolatriju poslije tevhida. Semud, kao i Ad, vodi porijeklo od potomstva muslimana koji su se spasili u lai sa Nuhom. Ali i oni su skrenuli s Pravog Puta i obreli se u dahilijjetu. I doao im je Salih da ih ponovo vrati u islam. 122

I naposlijetku, nailazimo na narod koji se suoava sa nadnaravnim znanjem koga su traili, ne s imanom i potvrivanjem, ve s negiranjem i klanjem deve! Arapski idolopoklonici su traili od Allahovo g Poslanika (alejhi' sselam) nadnaravno udo, kao to su bila ranija uda, kako bi mu povjerovali. Eto, ovaj narod Salihov, dolo im je nadnaravno udo koje su traili, pa im opet nita koristilo nije! Iman ne treba nadnaravna uda. To je jednostavan poziv o kome treba da razmisle srca i umovi. Ali dahilijjet prekriva i zatomljuje srca i umove! Po drugi put nalazimo Istinu Boanstva onakvu kakva se jasno razotkriva u jednom od srca pripadnika odabrane skupine, srca asnih poslanika. Nalazimo je u rijeima Saliha koje spominje Kur'an-i Kerim: "0, narode moj", - govorio je on - "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnitvo dao, pa ko e me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste samo uveati propast moju (11/63). To je rekao nakon to im je opisao svoga Gospodara onako kako ga svojim srcem spoznaje: Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se 0 1/61). Istina Boanstva nigdje se tako jasno ne razotkriva, u svojoj savrenosti, uzvienosti, divoti i ljepoti kao to se razotkriva u srcima te odabrane skupine Allahovih robova. Ova srca su isto i bistro mjesto gdje se razotkriva ova Istina na ovaj jedinstveni, udesni nain.l7 Potom zastajemo u ovom kazivanju pred dahiliijetom koji Uputu smatra zabludom i stranputicom, a Istinu udom koje gotovo ne moe ni da pojmi. Salih, koji je ranije bio cijenjen u svome narodu zbog svoje

estitosti, umne sposobnosti i morala, doivljava da taj isti njegov narod postaje razoaran i bolno tuan zbog njega! Zato? Zato to ih je pozvao da samo Allahu vjeru ispovijedaju, a ne nekome drugom, kako su to oni od predaka svojih batinili. Ljudsko srce, kada se udalji od ispravnog vjerovanja koliko samo za jednu dlaku, nema vie granice u njegovom lutanju i gubljenju. Za njega je ak i jednostavna, prirodna, logina istina, udo nad udima, koje nije u stanju pojmiti. A s druge strane, dri ispravnom i prihvatljivom devijaciju koja nema apsolutno nikakvog oslonca u prirodnoj ili racionalnoj logici. V. Hasaisu't-tesawwuri'l--islamijji we muqawwimatuhu, II poglavlje Haqiqatu'l-uluhijjeti. 123

SMih ih poziva: "0, narode moj", - govorio je on - "klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj/" (11/6IJ. On ih poziva na prirodni i logiki dokaz u njihovom stvaranju i egzistenciji na zemlji, koga nisu u stanju odbaciti. Oni nisu tvrdili da su stvorili sami sebe, ni da garantiraju svoj opstanak, niti da oni daju sami sebi ove plodove koje uivaju na zemlji. Oito je da oni nisu poricali da ih je Allah (Uzvieni) stvorio od zemlje i omoguio im da na njoj ive. Ali oni svoje priznanje da je Allah (Uzvieni) Bog, da ih je On stvorio i na Zemlji namjesnicima uinio nisu

popraali onim ime su trebali, a to je ispovijedanje vjere samo Allahu, bez pripisivanja ortaka, i slijeenje samo Njegove naredbe, bez ortaka suparnika. A to je ono emu ih poziva SMih u svojim rijeima: "0, narode moj", - govorio je on - '?llanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! rlli6V. U biti se radilo o pitanju Gospodara, a ne o pitanju Stvoritelja. Pitanju ispovijedanja vjere i suvereniteta, slijeenja i pokornosti. To je trajno pitanje oko koga se vodi borba islama i dahilijjeta. 124

I Ibrahimu smo izaslanike Nae poslali da mu donesu radosnu vijest. 'Mir!" - rekoe; - 'Mir!" - odgovori on, i ubrzo im donese peeno tele rll/69). A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiu, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. 'Ti se ne boj!" - rekoe oni -, "mi smo Lutovu narodu poslani"' 0 1/70). A ena njegova stajae tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka ]akubom, i ona se osmjehnu w1m. "jadna ja!" - ree - "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj mu je star?! Ovo je zaista neto neobino!" (11/72). "Zar se udi Allahovoj moi?" - rekoe oni -, "Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na vama, obitelji vjerovjesnikoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!" (11/73).

I poto Ibrahima proe strah i doe mu radosna vijest, on se poe raspravljati s Naim izaslanicima o narodu Lutovu; 0 1/74J Ibrahim je zaista bio dobroduan, saaljiv i odan (11/75). "O Ibrahime, proi se toga, nareenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih e stii patnja sigurno!" 01/76). 125

I kad izaslanici Nai dodoe Lutu, on se zbog njih nade u neprilici i bi mu teko pri dui, pa ree: "Ovo je muan dan!" (11/77). I narod njegov pohrli njemu, a prije su radili sramna djela. "O narode moj", ree on ((eto mojih keri, one su vam istije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar meu vama nema razumna ovjeka?" m/78J. (Ti zna da nama nisu potrebne tvoje keri" rekoe oni 1'ti doista , zna ta hoemo mi" 01/79J. 111h, da ja samo imam mo" ree on ((ili da se mogu osloniti na nekog snanog!" (11/80J. A meleki rekoe: "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa eljadi svojom u gluho doba noi bez ene svoje, nju e zadesiti isto to i njih, i neka se niko od vas ne obazire! - Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije blizu? (1 1/81). I kada pade naredba Naa, Mi sve prevrnusmo, ono to je bilo gore - bi dolje, i na njih kao kiu grumenje od peena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo, (ll/82J obiljeeno od Gospodara tvoga,

a ono nije daleko ni od jednog nasilnika OJ/83J. Kontekst u svojoj historijskoj retrospektivi daje pregled dogaaja vezanih za one narode koji su doli poslije Nuha (alejhi's-selam) ; za zajednice koje su bile blagoslovljene i one koje su kaznu zasluile. Kontekst se dalje ukratko dotie i dijela kazivanja o Ibrahimu, u kome se ostvaruju blagoslovi, na putu do kazivanja o Lutovu narodu, koga je stigla bolna kazna. U kazivanju o Ibrahimu i Lutu ostvaruje se Allahovo obeanje Nuhu u oba njegova dijela: ((O Nuhu", - bi reeno ((iskrcaj se, s pozdravom Naim i blagoslovima tebi i narodima koji e se izroditi od ovih koji su s tobom! Bie naroda kojima emo davati da uivaju, a koje e poslije snai Naa kazna nesnosna!" 01/48J. Blagoslovi su bili sa Ibrahimom, a potom slijede njegova dva sina: Ishak i njegovi sinovi, vjerovjesnici Sinova Israilovih i Ismail i od njegovog potomstva Peat vjerovjesnika i poslanika (Posljednji Vjerovjesnik i Poslanik) . 126

I Ibrahimu smo izaslanike Nae poslali da mu donesu radosnu vijest fl l/69) . Kontekst podrobnije govori o ovoj radosnoj vijesti u odgovarajue vrijeme, u prisustvu Ibrahimove supruge! Izaslanici su meleki. Oni su ovdje nepoznati i mi neemo zalaziti, kao to su to inili neki raniji komentatori, u pitanje njihove identifikacije i preciziranja ko su oni, bez dokaza. "Mir."' - rekoe; - "Mir!" - odgovori on o 1/69). Ibrahim je preselio iz zemlje Keldanske, svoje rodne grude u Iraku, preao Jordan i nastanio se u Ken'anskoj zemlji, u pustinjskom kraju. I shodno obiaju beduina da budu gostoprimljivi, IbrAhim je izaao da im donese hranu, mislei da su to obini gosti . ... i ubrzo im donese peeno tele fii/69) tj. debelo, peeno na uarenom kamenju. Ali meleki ne jedu hranu stanovnika Zemlje: A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiu. .. W/70) tj . ne pruaju ih da ga dohvate . ... on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih 01/70J. Onaj ko ne jede hranu izaziva podozrenje i otkriva namjeru izdaje ili prijevare, shodno obiajima i tradiciji beduina. Seosko stanovnitvo kod nas ustruava se od izdaje hrane, tj. od izdaje onog s kime su jeli hranu. Pa ako se sustegnu od konzumiranja neije hrane, to znai da mu namjeravaju uiniti zlo, ili da nisu sigurni u njegovu namjeru prema njima. Tada su mu otkrili svoj identitet: 'Ti se ne boj!" - rekoe oni -, "mi smo Lutovu narodu poslani" W/70). Ibrahim zna ta je cilj slanja meleka Lutovu narodu. Ali u tom

momentu se desi neto to je promijenilo tok govora: A ena njegova stajae tu ... ... i ona se osmjehnu (11/71). Moda je razlog njenog osmijeha bila radost zbog unitenja perverznog, prljavog naroda: ... i Mi je obradovasmo Ishtikom, a poslije Ishaka ]akubom 01/7V. 127

Ona je bila nerotkinja, a ve je ostarjela, pa ju je iznenadila radosna vijest o IshAku. Radost je pojaana vijeu da e se IshAku roditi Jakub. ena, a posebno nerotkinja, iz temelja se potrese na ovakvu radosnu vijest, iznenaenje je uzdrma i poremeti: 1adna ja!" - ree - "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj mu je star. Ovo je zaista neto neobino/" OI/72). Doista je to neto neobino. Kod ene se obino prekida menstrualni ciklus u odreenim godinama i vie ne zatrudnjuje. Ali nita nije neobino i udno, s obzirom na Allahovu svemo: 'Zar se udi Allahovoj moi?" - rekoe oni -, "Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na vama, obitelji vjerovjesnikoj. On je dostojan hvale i On je plemenit/" ni/73). Nema uenja Allahovoj odredbi. Ako je neka stvar postala uobiajena, to ne znai da je to zakonitost koja se ne mijenja. Kada Allah hoe, iz nekog razloga kojeg On eli, - a ovdje je to Njegova milost prema vjerovjesnikovoj obitelji i blagoslovi obeani vjernicima -, deava se ono to je protivno obiaju, mada se ono deava sukladno Boanskoj zakonitosti ije granice ne znamo niti o njoj moemo suditi shodno obiaju u vremenu koje je u svakom sluaju ogranieno, jer mi nismo u stanju opservirati sve dogaaje i sluajeve u Univerzumu. Oni koji ograniavaju Allahovo htijenje onim to oni znaju o Njegovim zakonitostima ne priznaju sutinu Boanstva kako je Allah predoava u Svojoj Knjizi, a njegova rije je konana i ljudska rije nema ta da kae o toj Rijei. Pa ak i oni koji ograniavaju Allahovo htijenje onim to Allah (Uzvieni) ustvruje da je Njegov zakon, ne poznaju sutinu

Boanstva. Allahovo htijenje je slobodno i apsolutno iza zakona koje je Allah (Uzvieni) ustanovio. Ovo htijenje se ne ograniava zakonitostima. Da, Allah (Uzvieni) upravlja ovim Kosmosom shodno zakonitostima koje je ugradio u njemu. Medutim, to je jedna stvar, a druga je stvar rei da je Njegova volja ograniena ovim zakonitostima nakon njihova stvaranja. Zakon tee i provodi se svaki put Allahovom odredbom. On ne tee i provodi se po sistemu automatizma. Kada Allah jednom odredi da se zakon provodi na drugi nain, a ne na nain kako je to bilo u prethodnim sluajevima, biva onako kako je Allah odredio i prethodni zakon ne moe sprijeiti ovu novu Allahovu odredbu. To je tako zato to je osnovna zakonitost, pod koju potpadaju sve druge zakonitosti, sloboda i 128

apsolutnost Njegova htijenja, bez ikakvog ogranienja. Svaki put kada se realizira zakon, realizira se posebnom, bezuvjetnom odredbom. Ovdje je Ibrahim (alejhi' s-selam) stekao pouzdanje i povjerenje u izaslanike svoga Gospodara i srce mu je smireno radosnom vijeu koju su mu donijeli. Ali to nije uinilo da zaboravi na Luta i njegov narod, a on je njegov brati, koji je s njime doao iz njegovog rodnog mjesta i nastanio se u blizini - i propast i unitenje koje ih oekuje poslije slanja meleka. Milostiva i umiljata narav Ibrahimova ne podnosi propast i unitenje cijelog naroda: I poto Ibrahima proe strah i doe mu radosna vijest, on se poe raspravljati s Naim izaslanicima o narodu Lutovu; Ibrahim je zaista bio dobroduan, saaljiv i odan W/74-75). Dobroduan (halim) je onaj ko podnosi razloge srdbe, ali se strpi i savlada, pa ne plane. Saaljiv (ewwah) je onaj ko skrueno, uz bogobojaznost, dovu ui. Odan (munib) je onaj ko se brzo pokaje i vrati svome Gospodaru. Sva ova svojstva su nagnala Ibrahima da raspravlja s melekima o sudbini Liitova naroda, iako mi ne znamo kako se odvijala ova rasprava, jer k ur' anski tekst ne govori detaljno o tome. Dolazi mu odgovor da je Allah presudio o tom pitanju i da nema mjesta za raspravu: "O Ibrahime, proi se toga, nareenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih e stii patnja sigurno!" Ol/76). Kontekst uti, a Ibrahim je bez sumnje - zautio. Zastor se sputa na prizor i scenu Ibrahima i njegove supruge, da bi se podigao sa prizora bogatog pokretom i uzbuenou vezanom za Ltita. A Ltitov narod je ivio

u jordanskim gradovima Am uriji i Sodomi. I kad izaslanici Nai dooe Lutu, on se zbog njih nae u neprilici i bi mu teko pri dui, pa ree: "Ovo je muan dan/" (11/77). Poznavao je svoj narod. Znao je za udovinu devijaciju i nastranost koja je zahvatila njihovu prirodu. Ostavljali su ene, a okretali se mukarcima, kontrirajui prirodi koja se upuuje mudrosti stvaranja svih ivih bia u parovima, kako bi se ivot produavao putem razmnoavanja dokle Allah bude htio i koja nalazi stvarni uitak odazivajui se zovu 129

iskonske mudrosti, ne na osnovi razmiljanja i planiranja ve na osnovi upute i ispravnosti. ovjeanstvu su poznata pojedinana bolesna stanja i nastranosti. Ali fenomen Lfltova naroda je doista udan. On indicira da je psihika bolest prijelazna kao i tjelesna i da je mogue da se psihika bolest, kao ova, proiri uslijed poremeaja vrijednosnog sustava i mjerila u nekoj sredini, te transmitiranja loeg primjera posredstvom sugestivnog djelovanja bolesne sredine, uprkos njene oprenosti samoj prirodi koju regulira zakonitost koja regulira i sam ivot; ona zakonitost koja ureuje da ona nalazi uitak u onome to je u suglasju sa potrebom ivota, a ne u onome to mu je protivno i to vodi njegovom unitenju. Seksualna nastranost protivna je samom ivotu i unitava ga, jer stavlja sjeme ivota u nevaljalo zemljite koje nije pripremljeno da ga primi i oivi, umjesto njegovog stavljanja u zemljite pripremljeno za njegov prijem i razvoj. Stoga zdrava i ispravna priroda instinktivno - a ne samo iz etikih razloga- bjei i gnua se od ina naroda Lutova (homoseksualizma) . Jer je ona regulirana Allahovim zakonom o ivotu, koji je uinio zdravi, prirodni uitak u onome to pomae razvoju ivota, a ne onome to mu je protivno i to ga blokira. Nekada nalazimo slast u smrti - na putu ostvarenja viih ideala od dunjalukog ivota -, ali to nije osjetilna, fizika slast ve duhovna i odnosna. Uz injenicu da ona nije protivna ivotu, nego je u slubi njegovog razvoja i uzdizanja na drugi nain. A nastrani in koji unitava ivot i njegove elije nema u sebi nita od toga. Lflt se nae u neprilici zbog svojih gostiju, jer je znao ta ih oekuje od njegova naroda i bio je svjestan sramote koja e ga pogoditi zbog njih:

... pa ree: Ovo je muan dan!" w;m. I poe taj muni dan. I narod njegov pohrli njemu OI/78). Pohrlie u stanju koje je sliilo groznici . .. a prije su radili sramna djela W/78). Zbog toga se Lflt naao u neprilici i pri dui mu teko bilo, iekujui muan dan. Lflt je primijetio neto to slii groznici u tijelima naroda koji je pohrlio njegovoj kui, prijetei ugroavanjem njegovih gostiju i njegove 130

asti i dostojanstva. On pokuava da u njima zdravu probudi prirodu, da ih usmjeri na drugi spol koji je Allah stvorio mukarcima, a on je imao u svojoj kui predstavnice toga spola, svoje keri. One su prisutne, prisutne su u tom asu, ako uspaljeni mukarci samo hoe, brak e odmah biti sklopljen i smirit e se uzavrela strast i luaki poriv. "O narode moj", - ree on - "eto mojih keri, one su vam istije! Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar meu vama nema razumna ovjeka?" WI78J . .. . eto mojih keri, one su vam istije! rn/7RJ. istije u svim znaenjima pojma istoe. Duhovnom i fizikom. One e se odazvati i udovoljiti potrebi iste prirode i probudit e osjeaje, takoder, iste. To je prirodna, ali i etika i vjerska istota. A potom, one su i fiziki ie, jer je stvaralaka mo pripremila mjesto za nastajui ivot, takoer isto i uredno. Bojte se Allaha! OI/78J. Rekao je to pokuavajui prii njihovim duama s ove strane, nakon to im je priao sa strane iskonske prirode . .. . i pred gostima mojim me ne sramotite! (11/78J. Rekao je to, takoer, pokuavajui animirati njihov ponos beduinsku tradiciju bezuvjetnog ugoavanja gostiju. Zar meu vama nema razumna ovjeka ? (11/78J. U pitanju je, dakle, razumnost i maloumnost, osim to je to i pitanje prirode, vjere i ovjenosti. Ali sve to nije doprlo do devijantne i bolesne due, niti do mrtvih i iskvarenih srca, niti do bolesnih i pomuenih umova.

Bolesna i nastrana uspaljenost ulazi u fazu neobuzdane navale: 'Ti zna da nama nisu potrebne tvoje keri - rekoe oni -, "ti doista zna ta hoemo mi OJ/79J. Ti zna, da elimo tvoje keri, ve bismo se oenili s njima. N ama treba ovo ... ti doista zna ta hoemo mi. To je prljava aluzija na prljavo djelo. Ltit je skrhan i razoruan; osjetio je svoju slabost i usamljenost u narodu; doao je kod njih izdaleka; nema plemena ni rodbine koja bi ga 131

titila; nemoan je u ovom munom danu. Njegove usne izgovaraju rijei pune tuge i bola: ', da ja samo imam mo" - ree on - "ili da se mogu osloniti na nekog snanog!" o 1/80). Rekao je to upuujui govor ovim mladiima - u ijim likovima su doli meleki - a oni bijahu mlaahni, divnih lica. Ali oni, u njegovim oima, nisu bili snani i moni. Okrenuo se prema njima prieljkujui da su snani i moni, pa da kod njih potporu potrai. Ili da ima neko snaan ko bi ga zatitio od te prijetnje. Lut je, u svojoj velikoj nevolji i tjeskobi, smetnuo s uma da on ima snaan oslonac na koji se moe osloniti, Allaha, koji Svoje tienike i prijatelje ne ostavlja na cjedilu. Kao to je rekao Allahov Poslanik (alejhi' sselam) uei ovaj ajet: "Neka se Allah smiluje Lutu, bio je oslonjen na snaan oslonac." Kada je situacija postala neizdriva, krug se zatvorio, a muka dostigla vrhunac, izaslanici otkrivaju Lutu snaan oslonac na koji se moe osloniti: A meleki rekoe: "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi" WI8V. Obavijestili su ga da e se sa svojom istom i estitom porodicom spasiti, osim njegove supruge koja je bila pokvarena: Ti kreni sa eljadi svojom u gluho doba noi bez ene svoje, nju e zadesiti isto to i njih, i neka se niko od vas ne obazire! - Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije blizu? (11/BV. Izraz es-sura znai putovati nou; izraz el-qit' mine'l-lejli znai dio noi; i neka se niko od vas ne obazire znai: neka niko ne izostane i ne odgaa. Jer e se u praskozorje suoiti sa propau. Svako ko ostane u

gradu bit e uniten . ... a zar praskozorje nije blizu ? 01/81). Cilj ovog putovanja je osvjeenje i okrjepa Lutove due nakon svega to je doivio, kao i pribliavanje roka i njegovo potvrivanje. On je blizu, u praskozorje. A potom e Allah, Svojom snagom, uraditi s narodom ono to Lutova snaga, koju je prieljkivao, nije mogla uiniti. 132

I na kraju, dolazi posljednja scena, scena zastraujueg ruenja i unitenja primjerenog Lutovu narodu: I kada pade naredba Naa, Mi sve prevrnusmo, ono to je bilo gore - bi dolje, i na njih kao kiu grumenje od peena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo, obiljeeno od Gospodara tvoga, - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika W/82-83). I kad je dolo vrijeme izvrenja naredbe Mi sve prevrnusmo, ono to je bilo gore - bi doljew!82J. To je slika potpunog unitenja koje sve pretura, mijenja obiljeja i brie ih. Ovo preturanje i prevrtanje, tako da je ono to je bilo gore sada dolje, najvie slii toj izvrnutoj prirodi koja je pala i sunovratila se sa vrhunca do kojeg je doao ovjek, u dno, na stepen ivotinje, tavie, i nie od stepena ivotinje, jer se ivotinja zadrava u granicama ivotinjske prirode ... .. . i na njih kao kiu grumenje od peena blata spustismo (11/82). Kamenje umazano blatom! To je prikladno i na nivou situacije. Izraz mendud znai naslagan, tako da jedan drugog sustie. Ovo kamenje obiljeeno od Gospodara tvoga je kao kada se marva dri na ispai, tj. kada se uzgaja i puta masovno. Kao da je i ovo kamenje uzgajano i puteno da raste i mnoi se! Dok ne zatreba. To je udesan opis koji baca svoju sjenu na osjeanja. Ne moe ga komentar doarati onako kako to ini ova sjena koju on baca . .. . a ono nije daleko ni od jednog nasilnika (11/83). Ono je blizu i na dohvatu i kada zatreba baca se i ono pogaa! lB Slika ove katastrofe koja je pogodila narod Lutov koju ovdje iscrtava

kontekst najslinija je nekim vulkan skim fenomenima kada zemlja nestaje pod lavom koja unitava sve to je na njoj. Sve je to popraeno lavom, kamenjem i magmom. A kod Gospodara tvoga, za nasilnike ima mnogo toga. Ovo ne govorimo da bismo rekli: To je bio vulkan koji je proradio u to vrijeme i desilo se ta se desilo. Mi to ne poriemo. Moda se upravo to doista i desilo. Ali, takoder ne tvrdimo to kategoriki niti ograniavamo Allahovu odredbu nekim uobiajenim fenomenom. Rije musewwemetun izmedu ostalog znai: obiljeena posebnim znakom. Slikovito izraavanje ini znaenje koje smo odabrali izraajnim. 133

N asjispravnije je rei, o ovom i slinim pitanjima, da je dozvoljeno da u Allahovom predodreenju bude deavanje vulkanske erupcije ba u to vrijeme kako bi se ostvarila Allahova odredba vezana za Lu tov narod onako kako je On to predodredio u Svom vjenom znanju. Ovo vremensko tempiranje i koincidencija stvar je Njegove Boanske prerogative, Njegovog upravljanja Kosmosom i reguliranja svega to se u njemu deava usklaeno sa Njegovim odreenjem vezanim za svaku stvar i za svako ivo

bie. Mogue je, takoer, da se ovaj fenomen desio posebnom odredbom za koju se vezalo Allahovo (Uzvienog) htijenje radi unitenja Lutova naroda na ovaj nain na koji se to desilo u to vrijeme. Razumijevanje veze izmeu Allahovog htijenja i Kosmosa na nain kako smo to maloprije pojasnili u pogovoru na sluaj lbra.himove ene ne ostavlja prostora za postojanje konfuzije u ljudskom poimanju ovakvih fenomena i pojava.19 V. Hasaisu't-tesawwuri'l-islamijji we muqawwimatuhu, ll, poglavlje Et-Tewazun. 134

. __... - :' ) r- _ .... o - I Medjenu brata njihova Suajba. "O narode moj", govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo ni na litru ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju ivite i bojim se da vas jednoga dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate (II/84). O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte

ljudima stvari njihove i ne inite zlo po zemlji pravei nered 01/85). Bolje vam je ono to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoete da budete vjernici; a ja nisam va uvar"(ll/86). "O uajbe", - govorili su oni "da li vjera tvoja trai od tebe da napustimo ono emu su se preci nai klanjali ili da ne postupamo sa imanjima naim onako kako nam je volja? E ba si 'pametan' i 'razuman'!" (11/87). aa narode moj", - govorio je on - "shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. fa ne elim da inim ono to vama zabranjujem; jedino elim da uinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraam (11/88). 135

O narode moj! Neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono to je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas ivio OI/89). I traite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! - Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi (11/90). ((O uajbe", - rekoe oni - ((Mi ne razumijemo mnogo toga to ti govori, a vidimo da si ti meu nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag" (11/91). ((O narode moj", - ree on - ((zar vam je rod moj drai od Allaha, koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono to vi radite! OI/92). O narode moj, inite sve to moete, a iniu i ja. Vi ete sigurno saznati koga e kazna stii koja e ga osramotiti i ko je laac. Pa, ekajte i ja u s vama ekati!" (11/93). I kada je pala naredba Naa, Mi smo, iz milosti Nae, uajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo inili pogodio je uasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomini osvanuli, OJ/94) kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud! (11/95). Ovo je jedna od uloga jedinstvene misije vjenog vjerovanja iju zadau vri uajb u svom narodu - stanovnicima Medjena ... Pored poziva vjerovanju u Jednog Boga, tu je i jedan drugi problem, a to je problem povjerenja i pravde u meusobnim ljudskim odnosima i poslovanju koji je u vrstoj vezi sa vjerovanjem u Allaha, pokoravanjem Njemu Jedinom i slijeenjem Njegovog zakona i odredbi. Stanovnici Medjena su ovo

doekali sa velikim uenjem, jer nisu slutili vezu koja postoji izmeu ekonomskog i materijalnog poslovanja i ibadeta i namaza koji izraava pokornost Allahu! Kazivanje tee po uzoru na kazivanje o Hudu sa Adom i po uzoru na kazivanje o SAlihu sa SemO.dom, iako je po svom kraju i po svom stilu na koji je izloeno, kao i po izrazu na svom svretku, blie kazivanju o Salihu, tavie, zajednika mu je s njim i vrsta kazne i nain izraza o toj kazni. 136

I M edjenu - brata njihova uajba. "O narode moj", - govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate (11/84). Pokornost Jedinom Allahu jeste prvo pravilo vjerovanja, prvo pravilo ivota, prvo pravilo eriata i prvo pravilo meusobnih ljudskih odnosa i ljudskog poslovanja ... To je pravilo bez koga nema ni vjerovanja, ni ibadeta, ni poslovanja ... .. . I krivo ni na litru ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju ivite i bojim se da vas jednoga dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate. O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne inite zlo po zemlji pravei nered. Bolje vam je ono to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoete da budete vjernici; a ja nisam va uvar" OJ/84-86). Pitanje o kome je ovdje rije jeste pitanje povjerenja i pravinosti nakon pitanja vjerovanja i pokornosti - ili je to, zapravo, pitanje eriata i meusobnog poslovanja koje proizlazi iz pravila vjerovanja i pokornosti ... Stanovnici Medjena - ija se zemlja nalazi na putu izmeu Hidaza i ama - krivo su na litri i kantaru mjerili. Oni su zakidati ljude u njihovim stvarima, odnosno umanjivali su vrijednost njihovih stvari u poslovanju. To je porok i runo djelo koje nanosi tetu istoti srca i ruku, kao to rui ljudsko dostojanstvo i ast. Oni su takoer, u odnosu na geografski poloaj svoje zemlje, imali pravo da presijecaju put karavanama koje su odlazile i dolazile izmeu sjevera i juga Poluotoka. Oni su vladali ovim putem karavana, uvodei ta hoe od nepravednih mjera u trgovinsko poslovanje ljudi koje je Allah prikazao u ovoj suri. Odatle i dolazi do izraaja ta jasna veza izmeu doktrine monoteizma

i pokornosti jedino Allahu sa povjerenjem, istotom, pravinou u poslovanju, potenjem pri kupovini i prodaji i borbom protiv skrivene krae, svejedno da li njeni akteri bili pojedinci ili drave. Ova veza je, stoga, garancija boljeg ljudskog ivota, garancija pravde i mira na zemlji meu ljudima. To je jedina garancija koja se oslanja na strah od Allaha i traenje Njegovog zadovoljstva, oslanjajui se, dakle, na vrst temelj koji se ne uvija prema interesima i eljama... Meusobno poslovanje i moralni principi moraju poivati na vrstom osloncu koji ne zavisi od promjenljivih faktora... Ovo je stav i pogled islama. On se iz korijena i temelja razlikuje od ostalih socijalnih i moralnih gledita koja se naslanjaju na ljudska razmiljanja, njihova poimanja, njihove prilike i njihove vidljive interese! 137

Kada se moralni principi oslanjaju na taj vrsti temelj, onda izostaje njihovo potpadanje pod utjecaj bliskih materijalnih interesa, kao to izostaje njihovo potpadanje pod utjecaj sredine i pod faktore koji u njoj vladaju. Ljudskim moralom i normama njihovog meusobnog poslovanja sa moralne take gledita ne moe presuivati injenica to oni, recimo, ive od poljoprivrede, niti to ive od stoarstva, niti, pak, to ive od industrije. Ovi promjenljivi faktori gube svoj utjecaj u moralnom poimanju i moralnim pravilima poslovanja kada izvor zakonodavstva za itav ivot postane Allahov zakon i kada moralno pravilo postaje zadovoljenje Allaha, oekivanje Njegove nagrade i izbjegavanje Njegove kazne. Sve to protagonisti pozitivistikih pravaca pohvalno kau o zavisnosti morala od ekonomskih odnosa i drutvenog razvoja jednog naroda postaje pravo naklapanje u svjetlu islamskog moralnog pogleda!20 I krivo ni na litru ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju ivite (1 1/84). Allah vam je dao obilnu opskrbu pa nemate potrebe za ovom niskou da biste postali bogatiji, nee vas osiromaiti niti e vam priiniti tetu to to neete krivo mjeriti na litri i na kantaru ... Zapravo, prijevare kojima se sluite u poslovanju i otimaina koja vam je svojstvena pri kupovini i prodaji predstavljaju pravu prijetnju ovom dobru i obilju . ... I bojim se da vas jednoga dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate w!s4J bilo da se to desi na buduem svijetu kod Allaha, bilo na ovoj zemlji

onda kada ova prijevara i otimaina ponu davati svoje gorke plodove po stanje drutva i po trgovaki promet. Onda kada ljudi okuse silu jedni drugih, u svakoj svakodnevnoj kretnji, u svakoj poslovnoj vezi i u svakom kontaktu. Po drugi put uajb ponavlja svoj savjet i to u potvrdnom obliku, nakon to je naveden u odlinom obliku, odnosno obliku zabrane: O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru (11/&ljJ, Vie o tome v., Nazarijjetu'l-islami'l-huluqijje Ebu A'Ja El-Mewdudija, prvaka islamske zajednice u Pakistanu, kao i poglavlje Nizamun ahlaqijjun, u knjizi Nahwe muditeme'in islamijjin istog autora. 138

Izraz pravo mjerenje na litri i na kantaru jai je od nezakidanja na njima, jer je to blie poveanju. Izrazi imaju mo na osjeanja. Mo izraza pravo mjerenje nije isto to i mo izraza nezakidanje. On je mnogo iri i puniji . . . . I ne zakidajte ljudima stvari njihove (11/85). Ovo je openitije od mjerenja na litru i na kantaru. Ovo obuhvaa dobru procjenu ljudskih stvari svake vrste. Njihovu procjenu po mjeri, teini, cijeni ili proraunu. Njihovu procjenu materijalno ili moralno. U to katkada ulaze i radnje i osobine, jer se rije ej' neto, ponekad upotrebljava a da se njome ele izraziti neopipljive i nematerijalne stvari. Zakidanje ljudima stvari njihovih - povrh toga to je to nepravedno u ljudskim duama izaziva loe osjeanje kao to su bol ili mrnja, ili, pak, razoarenje u pravinost, dobro i dobru procjenu ... Sve su to osjeanja koja kvare ivotnu atmosferu, poslovne veze, drutvene odnose, due i savjesti, tako da nita ne ostaje dobro u ivotu . ... I ne inite zlo po zemlji pravei nered (l l/B5J. injenje zla jeste pravljenje nereda, pa ne pravite nered namjerno i sa ciljem da ga ostvarite. Kontekst, zatim, pobuuje njihovo unutranje osjeanje sa injenjem onoga to je dozvoljeno i to je bolje od te prljave zarade koju oni ostvaruju zakidanjem na litri i na kantaru i zakidanjem ljudi u njihovim stvarima prilikom procjene: Bolje vam je ono to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoete da budete vjernici (11/86).

Ono to je u Allaha bolje je i vrednije... On ih na poetku svoga govora poziva da oboavaju jedino Allaha - odnosno da budu pokorni Njemu, ne pripisujui Mu druga - meutim, on ih ovdje opet na to podsjea, spominjui trajno dobro koje ih eka kod Allaha ako Ga oni budu vjerovali onako kako ih on tome poziva i ako budu slijedili njegove savjete u poslovnim vezama, jer su one dio tog vjerovanja. Bolje vam je ono to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoete da budete vjernici W/86J. Zatim ih on preputa Allahu kome ih je i pozivao, objanjava im da ih on ne moe odbraniti, kao to on nije zaduen da ih titi od zla i kazne, kao 139

to on nije zaduen da ih uva od zablude i da on nije odgovoran za njih ako zalutaju, ve d a je njegova uloga samo da priopi, to je on ve uinio: . . . a ja nisam va uvar m/86). Stil poput ovog podsjea one kojima se obraa na opasnost situacije i na teinu odgovornosti suoavajui ih licem u lice sa posljedicama i kaznom bez posrednika i uvara. Meutim, narod se ve bio osilio ustrajavajui u devijacijama, pravljenju nereda i zloupotrebama: ((O uajbe", - govorili su oni - "da li vjera tvoja trai od tebe da napustimo ono emu su se preci nai klanjali ili da ne postupamo sa imanjima naim onako kako nam je volja? E ba si 'Pametan' i (razuman'!" (l I/87). To je ironian odgovor, pun sarkazma u svakoj svojoj rijei, iako sarkazam slijepog i svojeglavog neznalice dolazi iz neznanja i nepromiljenosti. Da li vjera tvoja trai od tebe da napustimo ono emu su se preci nai klanjali ili da ne postupamo sa imanjima naim onako kako nam je volja? (I l/87). Oni ne shvaaju - ili nee da shvate - da je molitva jedan od zahtjeva vjerovanja i da je jedan od oblika potinjenosti i pokornosti. Oni ne shvaaju da nema vjerovanja bez vjerovanja u Allahovu }edinost i naputanja onoga to su mimo Njega vjerovali oni i njihovi oevi, kao to ne shvaaju da nema vjerovanja bez izvravanja Allah ovih zakona u trgovini, u razmjeni dobara i svakom ivotnom pitanju i u poslovnim

vezama. To je jedna potka na kojoj se ne razlikuje vjerovanje od molitve i od zakona koji ureuju ivot i ivotne okolnosti. Prije nego to krenemo dalje u razobliavanje ovog nezrelog poimanja o povezanosti vjerskih obreda sa vjerovanjem i povezanou toga dvoga zajedno sa poslovanjem, prije nego to krenemo dalje sa razobliavanjem ovog poimanja kod stanovnika Medjena prije hiljada godina, dobro je da spomenemo da se ljudi danas u svom poimanju i svom negiranju ovog poziva ne razlikuju od uajbovog naroda. Dobro je da 140

spomenemo da dahiliijet u kome mi danas ivimo nije nita bolji, pametniji i razumniji od prvog dahiliijeta! Te da politeizam koji je prakticirao uajbov narod jeste isti onaj politeizam koji danas prakticira cijelo ovjeanstvo - meu koje spadaju i oni koji govore da su Jevreji, krani ili muslimani -, jer oni svi odvajaju vjerovanje i vjerske obrede, s jedne strane, od vjerozakona i poslovanja, s druge strane. Oni vjerovanje i vjerske obrede namjenjuju Allahu, shodno Njegovoj odredbi, dok eriat i poslovanje namjenjuju drugome, mimo Allaha, shodno odredbi tog drugog ... A ovo je upravo politeizam u svojoj sutini i osnovi... Nee nam pomoi da kaemo da su Jevreji danas jedini ti koji se dre toga da njihova praksa i poslovanje budu u duhu onoga to oni tvrde da predstavlja njihovu vjeru i njihov vjerozakon - ne uzimajui u obzir devijacije u tom vjerovanju i izmjene u tom vjerozakonu. U Knesetu, njihovoj zakonodavnoj skuptini u Izraelu, dolo je do krize zbog toga to je jedan izraelski brod svojim putnicima - nejevrejima - sluio hranu koja nije bila pripremljena na eriatski nain. Kompanija i brod su bili prisiljeni da nude samo eriatski dozvoljenu hranu - bez obzira na tete kojima e eventualno biti izloeni. Pa gdje su oni koji sebe nazivaju "muslimanima" u odnosu na ovo pridravanje vjere?! Meu nama danas ima onih koji govore da su muslimani - a negiraju postojanje veze izmeu vjerovanja i morala, posebno morala materijalnog poslovanja. Dobitnici visokih diploma na naim i svjetskim univerzitetima pitaju se, prvenstveno, negodujui: ta ima islam sa naim osobnim ponaanjem? ta ima islam sa golotinjom na plaama? ta ima islam sa modom ene na

ulici? ta ima islam sa pranjenjem seksualne snage na bilo koji nain? ta ima islam sa uzimanjem aice alkohola za popravljanje raspoloenja? ta ima islam sa ovim to rade "kulturnjaci"?! Kakva je razlika izmeu ovoga i pitanja koje su postavljali stanovnici Medjena: Da li vjera tvoja trai od tebe da napustimo ono emu su se preci nai klanjali? m/B7J. Drugo to se zapitkuju, zapravo negiraju otro i grubo, jeste da vjera intervenie u oblasti ekonomije, da se poslovanje dovodi u vezu sa vjerovanjem, ili ak sa moralom bez vjerovanja... ta ima vjerovanje sa kamatnim poslovanjem? ta ima vjera sa vjetinom varanja i kraom ako oni ne dou pod udar pozitivnih zakona? tavie, oni su drski do te mjere da govore da moral kvari ekonomiju ako se u nju umijea. Oni ak negiraju i neke protagoniste zapadnih ekonomskih teorija - moralnu teoriju, npr. ubrajajui je u bunilo prolih vremena! 141

Ni mi nismo otili daleko od stanovnika Medjena u tom prvom dahilijjetu. Mi smo danas u najgorem dahilijjetu, meutim, on tvrdi da je uen, obrazovan i civiliziran. On optuuje one koji povezuju vjerovanje u Allaha sa osobnim ponaanjem u ivotu i sa materijalnim poslovanjem na tritu ... On ih optuuje da su reakcionarni, fanatini i nepopustljivi!!! Ne moe se u srcu uvrstiti vjerovanje u Allahovu Jedinost, a zatim Allahov eriat koji je skopan sa ponaanjem i poslovanjem ostaviti i prepustiti drugim zemaljskim zakonima. Nemogue je da se u jednom srcu zajedno nau monoteizam i politeizam. Politeizma ima vie vrsta. U njega spada i ova vrsta koju mi danas ivimo. Ona predstavlja osnovu politeizma i njegovu sutinu u kojoj se sreu politeisti u svakom vremenu i na svakom mjestu! Stanovnici Medjena izvrgavaju uajba ruglu - kao o se danas svijet podsmijeva protagonistima istinske vjere u Boga - govorei: E ba si 'pametan' i 'razuman'! m/B7J. Oni misle na suprotna znaenja od ovoga to kau. Pametno i razumno kod njih je da oboavaju ono emu se klanjaju njihovi oevi, bez razmiljanja, i da naprave razliku izmeu molitve i ponaanja na tritu! To se isto jjavlja kod savremenih intelektualaca danas koji prekoravaju reakcionarne fanatike!!! uajb postupa blago, kao to postupa misionar koji je siguran u svoju istinu. On izbjegava njihov cinizam i ne pridaje mu nikakvu vanost, osjeajui njihove mahane i neznanje... On ih na veoma lijep nain upoznaje sa injenicom da je njemu jasno ko je njegov Gospodar jer Ga on

nalazi u svojoj savjesti i u svom srcu. On ih obavjetava da je on uvjeren u ono to govori jer je njemu dato znanje koje oni nemaju, te da e i on, pozivajui ih povjerenju u meusobnom poslovanju, sam, poput njih, trpjeti njegove posljedice, jer i on sam ima imanje i poslovne veze. On, dakle, ne eli nikakvu osobnu dobit iz tog poziva kome ih poziva. On im nee nita zabraniti to bi on, zatim, to uinio kako bi imao privilegije na tritu! To je opi poziv uspostavljanju reda i boljitka za njih, za njega i sve ljude. Nije u tom pozivu kome ih on zove propast za njih, kako se njima ini: 142

((O narode moj", - govorio je on - ''shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne elim da inim ono to vama zabranjujem; jedino elim da uinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraam (ll/88). ((O narode moj" OI/88) obraa im se blago i blisko podsjeajui na veze srodnosti. Shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj OI/88). Ja Njegovu istinu i sutinu nalazim u svojoj dui i ja sam uvjeren da On meni objavljuje i da mi nareuje ta u vam priopiti. Iz tog jasnog uvjerenja u sebi ja nastupam sigurno i uvjereno . . . . i da mi je On dao svega u obilju OJ/88) Od Njega je bogatstvo kojim poslujem sa ljudima kao to to i vi radite. Ja ne elim da inim ono to vama zabranjujem W/88) tj. da vam zabranim neto, zatim idem iza vaih lea radei to to sam vam zabranio kako bih time ostvario dobit za sebe! Jedino elim da uinim dobro koliko mogu (11/88) dakle, ope dobro i boljitak po ivot i drutvo ije e se dobro opet vratiti svakom pojedincu i svakoj zajednici, iako se nekima inilo da slijeenjem vjerovanja i morala promie neto line dobiti i upropatavaju se neke prilike. Meutim, ono to promie jeste tetna dobit i upropatavaju se prljave prilike, koje nadomjeta dobra dobit i dozvoljena opskrba, koje nadomjeta slono i solidarno drutvo u kome nema mrnje, prijevare i neprijateljstva! A uspjeh moj zavisi samo od Allaha (11/88) -

On je u stanju da moj trud uini uspjenim u dobru koje inim jer On zna moje namjere, a nagradit e me za uloeni trud. U Njega se uzdam (11/88) na Njega jedino se oslanjam, ni na koga drugog mimo Njega. I Njemu se obraam m/88) 143

Njemu se jedino vraam u onome to me zadesi i Njemu se jedino obraam svojim namjerama, svojim djelima i svojim nastojanjem. Zatim prelazi na jednu drugu vrstu upozorenja ukazujui im na zle sudbine N tihovo g, Htidovog, Salihovog i Ltitovog naroda, jer e moda ovo u tim srcima uiniti ono to nije uinilo razumno i blago usmjeravanje koje iziskuje vie pameti i razmiljanja: O narode moj! Neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono to je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas ivio (11/89). Neka vas razilaenje sa mnom i tvrdoglavost u sueljavanju sa mnom ne navede da ustrajete u negiranju i suprotstavljanju, jer se bojim da vas nee zadesiti ono to je zadesilo narode prije vas. Ovaj Ltitov narod blizu je vama geografski i vremenski, jer je Medjen bio izmeu Hidaza i ama. Potom im otvara - dok se oni suoavaju sa kaznom i propau - vrata oprosta i pokajanja izazivajui u njima elju za Allahovom milou i Njegovom blizinom, najnjenijim i najsuptilnijim rijeima: I traite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! - Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi (1 1/90). Ovako on s njima krui sferama pouke, opomene, straha i elje, ne bi li se njihova srca otvorila i ne bi li postala ponizna i meka. Meutim, srca ovog naroda su dostigla vrhunac u pokvarenosti; oni su krajnje loe procjenjivati vrijednosti u ivotu i imali posve lou predstavu o motivima za djelovanje i ponaanje, to je, uostalom, otkrilo njihovo malopreanje uznoenje, cinizam i negiranje:

"O uajbe", - rekoe oni - "Mi ne razumijemo mnogo toga to ti govori, a vidimo da si ti medu nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag" OI/9V. Oni su jo vie stijesnili svoje grudi za jasnu Istinu ne elei da je shvate: "O uajbe", - rekoe oni - "Mi ne razumijemo mnogo toga to ti govori" {l l/91). Oni vrijednosti u ivotu mjere mjerilima vidljive materijalne snage: 144

' vidimo da si ti meu nama jadan" W/91). Za njih nema nikakve teine mona Istina koju on nosi i s kojom ih on suoava. "Da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali" (11/91). U njihovom raunu je plemenska zajednica, a ne zajednica po vjerovanju; u njihovim kalkulacijama je krvna a ne srana veza. Zatim, oni zanemaruju Allahovu ljubav prema Njegovim miljenicima i nikako ne kalkuliu s njom u svojim raunicama. "Ti nisi nama drag" OI/91). Potovanje ni dostojanstvo nemaju mo; pobjeda ni nadmo nemaju znaaja; mi samo raunamo na rod i pleme! Kada due ostanu bez prave vjere i kada se lie uzvienih vrijednosti i visokih ideala, one se onda zabiju u zemlju i okrenu svojim bliskim interesima i ovosvjetskim vrijednostima. One tada ne vide svetost u plemenitom pozivu i u velikoj Istini. One se ne ustruavaju ni da napadnu na misionara ako nema druine koja e ga uvati i ako nema materijalne sile koja e ga tititi. Svetost vjere, istine i misije nema nikakvu vrijednost ni teinu u tim praznim i pustim duama. Tada uajba obuzima jo vei ar i revnost za Allahovom veliinom i dostojanstvom. On se . oslobaa ponosa svojim rodom i narodom poniavajui ih zbog loe procjene sutine snaga koje postoje u ovom Bitku i zbog loeg odgoja i odnosa prema Allahu koji dobro zna ono to oni rade. On dri svoj odluujui i posljednji govor. On se konano obraunava sa svojim narodom i razdvaja se od njih na osnovu doktrine preputajui ih

Allahu, upozoravajui ih na kaznu koja ih oekuje i ostavljajui ih njihovoj sudbini koju sami izabiraju: "O narode moj", - ree on - "zar vam je rod moj drai od Allaha, koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono to vi radite! O narode moj, inite sve to moete, a iniu i ja. Vi ete sigurno saznati koga e kazna stii koja e ga osramotiti i ko je laac. Pa, ekajte i ja u s vama ekati!" OI/9293). 145

Zar vam je rod moj drai od Allaha? 01/92J. Zar vam je jedna grupa ljudi, bez obzira koliko bili moni i jaki - oni su ljudi, oni su slabi, oni su Allahovi robovi... - zar su vam oni drai od Allaha? Zar su oni jai i moniji u vaim duama od Allaha? . . . koga sasvim odbacujete? rn/92). To je ulna slika ostavljanja i naputanja koje poveava odvratnost njihovog ina. Oni ostavljaju Allaha i udaljavaju se od Njega, mada su oni Njegova stvorenja, a On je njihov Opskrbitelj i Darovatelj dobra u kome uivaju. To je obijest, negiranje blagodati i bestidnost uz nevjerovanje, utjerivanje u la i lou procjenu. Gospodar moj dobro zna ono to vi radite! Ol/92). Obuhvaanje je maksimalna ulna slika znanja o odreenoj stvari i sposobnost da se njome vlada. To je provala vjernikova gnjeva radi svog Gospodara, zapravo zato to se Njegova veliina i dostojanstvo vrijeaju. To je gnjev pored koga ne moe biti nita od ponosa svojim srodstvom, rodom, plemenom i narodom. uajb se nije uzoholio ni ponio kad je vidio da se ljudi boje njegovog roda, pa ne pruaju svoje ruke prema njemu i ne napadaju ga, a to bi arko eljeli! On se nije smirio ni pomirio s injenicim da je njegov rod to to ga titi i sprjeava od njegovog naroda - iji se put raziao sa njegovim putem. Ovo je iman u svojoj sutini... Vjernik se ponosi samo svojim Gospodarom. On nije zadovoljan injenicom da ima druinu koje se plae drugi, ali se ono ne plai svoga Gospodara! Vjernik nije privren svome rodu i narodu, ve svome Gospodaru i svojoj vjeri. Ovo je u sutini to raspue izmeu

imanskog i dahili]etskog poimanja u svim vremenima i svim sredinama! Iz ovog gnjeva u ime Allaha, iz ovog oslobaanja od ponosa ili zatite od nekog drugog mimo Njega, raa se taj izazov koji uajb upuuje svom narodu tako da dolazi do razlaza izmeu njega i njih - nakon to je bio jedan od njih - i do razdvajanja dvaju puteva koji se vie ne sastaju: O narode moj, inite sve to moete 01/93). Idite svojim putem i pravcem, ja sam digao svoje ruke od vas: . . a iniu i ja . (1 1/93). Na svoj nain i po svom programu. 146

Vi ete sigurno saznati koga e kazna stii koja e ga osramotiti i ko je laac (11/93). Ja ili vi: Pa, ekajte i ja u s vama ekati! Ol/93). Kraj koji oekuje mene i koji oekuje vas ... U ovoj prijetnji ima neto to inspirie da je siguran u svretak, kao to inspirie razlazom i razilaenjem puteva. Zastor se ovdje sputa nad ovom posljednjom, razdvajajuom rijeju i nad ovim rastankom i razilaenjem, da bi se podigao tamo nad propau naroda i nad njihovim prizorom kako lee u svojim kuama, jer ih je pogodio straan glas koji je pogodio i Salihov narod, pa je njihova sudbina bila ista, kue su im ostale prazne, kao da u njima nisu ni postojali i kao da ih nisu ni nastanjivali ... Otili su poput onih koji su slini njima, ispraeni prokletstvom. Sklopila se njihova stranica u postojanju, kao i njihova stranica u srcima: I kada je pala naredba Naa, Mi smo, iz milosti Nae, uajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo inili pogodio je uasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomini osvanuli, kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud! W/94-95).

Sklopila se jo jedna od crnih stranica na kojoj se ispunila prijetnja prema onima koji nisu vjerovali u tu prijetnju. ,., ,., ", ., .... . "' "' 1 JJ .", ) .. .". .. _, - ' .ill 'i! j .J !- 1"-lj * ! _, J.;YJI -''..>}' If'; J ..... . }1 .... <( _, j_;.H 147

I Musaa smo poslali sa znamenjima Naim i dokazom jasnim, faraonu i glaveinama njegovim, ali se oni povedoe za faraonovim nareenjem, a njegovo nareenje nije bilo razumno. Na Sudnjem danu on e svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a uasno je mjesto u koje e doveden biti! Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratie ih i na onom; straan e biti "dar" kojim e darivani biti! W/9699J. Na kraju ovih kazivanja nalazi se aluzija na kazivanje o Musau sa faraonom da registrira kraj faraona i njegovih glaveina i kraj njegovog naroda koji se bio poveo za njegovim nareenjem. Ova brza aluzija sadri mnoge naznake na dogaaje i kazivanja koji ovdje nisu spomenuti, kao to sadri jedan od ivih mobilnih prizora Sudnjeg dana. Ovo i jedno i drugo potvruje jedan od glavnih principa islama, a to je princip pojedinane odgovornosti koji ne moe dokinuti slijeenje glaveina i monika. Izloeni prizor ovdje poinje slanjem M tlsaa sa znamenjima, pojaan snagom i dokazom od strane Allaha, faraonu koji je nosilac vlasti monicima njegovog naroda: l Musaa smo poslali sa znamenjima Naim i dokazom jasnim, faraonu i glaveinama njegovim(ll/95-97). Kontekst sumira sve korake kazivanja da stigne do njegovog kraja. l, evo, oni slijede faraonovo nareenje, a protive se Allahovom nareenju, iako je faraonovo nareenje nerazumno, glupo i pretjerano: Ali se oni povedoe za faraonovim na reenjem, a njegovo nareenje

nije bilo razumno O J/97J. Poto su se oni poveli za faraonom u ovom nareenju idui za njim i slijedei njegove zabludjele korake, bez razmiljanja i promiljanja, nemajui svoje miljenje, omalovaavajui sebe i liavajui se slobodne volje, razuma, slobode usmjerenja i izbora puta ime ih je Allah odlikovao ... poto su bili takvi kakvi su bili, kontekst potvruje da e ih faraon predvoditi na Sudnjem danu i da e mu oni biti sljedbenici: Na Sudnjem danu on e svoj narod predvoditi (J I!98J. 148

Dok mi sluamo kazivanje o prolosti i obeanje o budunosti, prizor se, evo, obre, budunost je, evo, prolost koja se dogodila; faraon je, evo, uveo svoj narod u vatru i tako zavrava: ... i u vatru ga uvesti OI/98). On ih je doveo na pojilo kao to obanin dovodi stado ovaca. Nisu li bili stado koje ide bez razmiljanja? Nisu li se odrekli najspecifinije ljudske karakteristike, a to je sloboda volje i izbora? On ih je uveo u vatru. A uasno je to pojilo koje ne utoljava e niti lijei ednoga ve pee stomake i srca: A uasno je mjesto u koje e doveden biti! (JJ/98). Sve je to, faraonovo voenje njih i dovoenje na pojilo ... sve je to kazivanje koje se kazuje i na koje slijedi komentar: Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratie ih i na onom (11/99). Ismijava se tome i izruguje: Straan e biti "dar" kojim e darivani biti! W/99). Ova vatra je dar, poklon i potpora kojom je faraon pomogao svoj

narod!!! Nisu li arobnjacima bili obeani veliki darovi i obilni pokloni?! I, evo, on uvodi one koji su ga slijedili u vatru ... Uasno je mjesto u koje e biti dovedeni i straan e biti dar kojim e biti darivanil To je jedan od predivnih izraza i jedna od prelijepih slika u ovoj neobinoj Knjizi. 149

....... <:n 'r

(o * 'r \ \\ (. [_ . \ t \ e-:-" \o "'(:,.;._ ... ' '-\ '. C . .._ 'e '{-; .. 1' ' :.\ ... ' -

 ... \ .. . "' 'J l... l ')_. -' . l 1.. . \ ' v ... --- , , '\ . . ............. t ,. -- ,(.. . \ '<r: C."' _, l . y- * - --

r;- (;". -, ... l \1 \ f , ... r ,. - t \\ J> '" .L' ... ' ('. r-' , . .. ( \ 0'\.' .. \. l ,- !!.;. C " C. - \\

\ ,. .. \ ,\ 4' - . ,, '- l l r.;-: \ \ . .. v' "'l e 1_. \ . , .,. . . \ .. "":' L-1 l .. ,

/t. " ' l - _, l' . .., \ ... \ \ \.... {.\ \.... - 'i:" ' ( ' ' ... \.., (;j l ..;:- \ \ (_ . ..; ' , ,e . r. , L'' ., s

t. - l \. r , - . \ :-:, - , ' .. ':L . 1 ' --1 : e- - * \.... ' '.r ' \' .. .. .. . \ .. ' - -r.. ,

 ,t. . -- :... ,C..' \ - r>. '-' \ L -' ,........:. l ' . ... - \., '-" . , C- 1 'e 1,. ,," t:.-' '_, e.- \ - l {.:_ \ ' '' "" .

: 1(... l ... v.\ ... . ..... - ,, r . \ .. , , r \..- " . -: l\ ,_ . i\ ("\ ' \ .... "' \ . \..- ' .. l \ ,_. , {:.' .. ' .. .{y ' : _, ,

-.. \ ' h' '- ' ' "' . ." 1... . e. \ . .... t, , .., .... .... , r t\ "' \- ..C"' l - .\ l t; "'-'...

_, r ' . . " ,_ ,(\. \ \,. .... , . <;... ' ,. ... . ' - C';'l -\ . ... t. . .. ....... - G, ' ' ( (' ' ..- r-..

_ "'.. , ....... ::=:\ . ... { ': \ _._ \..-\ . \ \ . . ,, . .,... l ( . \ ,_ . 1... tl \ \ ... . \ n, , " .. , , l .. . ,..... ,

\\ f .\"'' '-' b : .. r-\ \ .,. ... l l' , \6 . .\ '- ' ' .:, \ C .. "-' , l t: r' ' .' l- '"

l:' , .. .(.: - \ * ' " \ ll ' \..l . .'7 " \_. \. ' !' \ - (;., l l('_ . -# .._ u

(_ . \ -::::'- (l\ _,., '- ,., ". \ ., ... l "' . \ ... \ ( l .. ' "' -\ \ .. .. \ . V\ ' l\ - ... ' ( .' ,\ 1 \ . ; ... _ .,. \..,. \

" " \ ,r .... -\ v\ \ _, -' \. ( ,-, , 1 \ ' .. ' "' , . , ... .(. ,, . ' l . \ C:: l 1\ '\ ",. .

..\ \: \ , .. \ \ \ .-r' \ . \ . \ ' 't-. . r-\ 1:-.. i \.... '' \.. l ,'1 -. ...... ... \ . r \\ _.,., ._ (. \ '

\ r" ,. .. ' - C. l 't.\ ., - ' J> -" ': .... "'- \ -- -. . .\ \ \ ,<;.. . \"'' '- .e..\ J..:-. . l \' \\ ..e \ .... . , :' , \..- . . \ l .. . 'L'-, :r-_

. \ \ ' -= ' ..... ' ';:: \ l . . .. 1..1 l' .--.. \ . ' H - , t ... ... - .... l ' \-.. .\ \ . \ \

Ct\ 1... C. \ \\ l ':L " .. . , \ \ t.:. ' \ '-' ' ... _, "" '- ' . ... \ -

:-:. '. '''\" ('. ,<. ,_, . . _ _ ,., \- _, L" ,tc:\ ' . .-' \ .v l l J> 1... " tL. 0 \ -- \. ... \\ \.., \ : r ,..C:.:..' . . '. e ( ... _ ..

1 \. \6 ', l ' l. . .r . l ,. , , ., ... r-, \ t. . \ \ ---

To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih jo postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni fll/](JOJ. Mi nismo prema njima bili nepravedni, ve oni sami prema sebi. I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, nita im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu poveali (1 1/101). Eto, tako Gospodar tvoj kanjava kad kanjava sela i gradove koji su nasilje inili. Kanjavanje Njegovo je zaista bolno i strano 01/102J. To je pouka za one koji se plae patnje na onom svijetu; a to je Dan kada e svi ljudi biti sabrani i to je Dan kad e svi biti prisutni, 01/103J a Mi ga odgadamo samo za neko vrijeme 01/104J. Onoga dana kad doe, bez doputenja Njegova niko ni rije nee izustiti, a medu njima bie nesrenik i srenih W/105). I nesreni e u dehennem, u njemu e teko izdisati i udisati; W/106J dok je nebesa i Zemlje, u njemu e ostati, - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono to eli 01/107). A sreni e u dennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu e boraviti, osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi; bie to dar koji e neprekidno trajati (11/108). Zato ne sumnjaj u to ta e biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se klanjaju onima kojima su se, jo prije, klanjali preci njihovi. Mi emo im

doista ono to su zasluili - bez odbitka dati! 01/109). I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u miljenju podvojili. I da nije Rijei Gospodara tvoga ranije izreene, bilo bi s njima svreno, jer oni u nju sumnjaju mnogo w;noJ. 151

I svima njima e Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono to su radili 01/llV. Ti idi pravim putem, kao to ti je nareeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono to radite (1 1/1 12). I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi! (1 1/1 13). I obavljaj namaz poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi! Dobra djela zaista ponitavaju rava. To je pouka za one koji pouku ele (11/1 14). I strpljiv budi! Allah doista nee uskratiti nagradu onima koji dobra djela ine n 1/115J. A zato je meu narodima prije vas bilo samo malo estitih, koji su branili da se na Zemlji nered ini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u emu su uivali, i grenici su postali W/116J. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno unitavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri (11/1 17). A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Medutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti (11/JJ8J, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunie se rije Gospodara tvoga: "Napuniu, zaista, dehennem dinnovima i ljudima, - zajedno!" 01/119). A sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogaajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje uvrstimo. I u ovima dola ti je prava

istina, i pouka, i vjernicima opomena o11120J. I reci onima koji nee da vjeruju: "Radite to god moete, i mi emo raditi; (11/121) i ekajte, i mi emo ekati!" 01/122). Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraa, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono to radite (JJ/123). 152

Ovo je kraj sure. On sadri mnogobrojne komentare i osvrte koji se zasnivaju na onome to je prethodilo u ovoj suri, u njenom uvodnom dijelu i kazivanjima. Ovi komentari i osvrti u vrstoj su vezi sa prethodnim kontekstom sure, zapravo oni s njim dopunjavaju ostvarenje njenih ciljeva. Prvi osvrt u ovoj cjelini jeste neposredan osvrt na kazivanja: To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih jo postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni. Mi nismo prema njima bili nepravedni, ve oni sami prema sebi. I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, nita im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu poveali . Eto, tako Gospodar tvoj kanjava kad kanjava sela i gradove koji su nasilje inili. Kanjavanje Njegovo je zaista bolno i strano ( 1 1/1 (}()-102) . Drugi osvrt tie se kazne koja je zadesila sela i gradove, a koja inspirie strahom od kazne na buduem svijetu koji se prikazuje najednom oiglednom prizoru Sudnjeg dana: To je pouka za one kojt" se plae patnje na onom svijetu; a to je Dan kada e svi ljudi biti sabrani i to je Dan kad e svi biti prisutni, a Mi ga odgaamo samo za neko vrijeme. Onoga dana kad doe, bez doputenja Njegova niko ni rije nee izustiti, a meu njima bie nesrenik i srenih. I nesreni e u diehennem, u njemu e teko izdisati i udisati; dok je nebesa i Zemlje, u njemu e ostati, - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono to eli. A sreni e u dennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu e boraviti, - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi; bie to dar koji e neprekidno trajati W/103-10BJ. Zatim slijedi jedan drugi osvrt koji se crpi iz kazne koja je zadesila sela i gradove i iz prizora sa Sudnjeg dana da potvrdi da su politeisti sa

kojima se suelio Muhammed (alejhi's-selam) jednaki onima prije njih u oba sluaja. Ako ih i ne zadesi kazna iskorjenjivanja na zemlji, zbog Rijei Gospodara tvoga ranije izreene, da e je odgoditi kao to je odgodio kaznu Musaovu narodu jer su se u miljenju o Knjizi podvojili, njima e, meutim, i jednima i drugima zasigurno biti dato ono to su zasluili za svoja djela. Zato ti, Boiji Poslanie, ustraj na Pravom Putu zajedno sa vjernicima koji su uz tebe, ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju i koji ne vjeruju, obavljaj namaz i budi strpljiv, jer Allah nee uskratiti nagradu onima koji dobra djela ine: Zato ne sumnjaj u to ta e biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se klanjaju onima kojima su se, jo prije, klanjali preci njihovi. Mi emo im doista ono to su zasluili - bez odbitka dati! I Miisau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u miljenju podvojili. I da nije Rijei Gospodara tvoga ranije izreene, bilo bi s njima svreno, jer oni u nju sumnjaju mnogo. I svima njima e Gospodar tvoj prema djelima njihovim 153

platiti, jer On dobro zna ono to su radili. Ti idi pravim putem, kao to ti je nareeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono to radite. I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi! I obavljaj namaz poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi! Dobra djela zaista ponitavaju rava. To je pouka za one koji pouku ele. I strpljiv budi! Allah doista nee uskratiti nagradu onima koji dobra djela ine o 1/109-1 15). Kontekst se ponovo vraa prolim narodima meu kojima je bilo vrlo malo onih koji su zabranjivali da se na zemlji ini nered, dok se velika veina odavala uivanju, pa su zasluili propast, a Gospodar tvoj nikada nije unitavao sela i gradove ako su njihovi stanovnici bili dobri: A zato je medu narodima prije vas bilo samo malo estitih, koji su branili da se na Zemlji nered ini, koje smo Mi spasili.' A oni koji su zlo radili odavali su se onome u emu su uivali, i grenici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno unitavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri (1 1/1 161 1 7), Potom otkriva Allahov zakon o razliitosti i razilaenju ljudi u njihovim programima i pravcima. Da je tvoj Gospodar htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio, meutim, Njegova volja je htjela da ljudima da izvjesni stepen slobode ibora: A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Medutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je

i stvorio. I ispunie se rije Gospodara tvoga: 'Wapuniu, zaista, dehennem dinnovima i ljudima, - zajedno!" 0 1/111Ht9J. Na kraju kontekst registrira jedan od ciljeva ovih kazivanja, a to je uvrenje Poslanikovog (ale j hi' s-selam) srca. Poslaniku se nareuje da politeistima odri posljednju rije i da ih prepusti sudbini koja ih oekuje, a koja je Allahova tajna; Poslaniku se nareuje da samo Njega oboava, da se samo u Njega pouzda i da Njemu prepusti da ljude kazni za ono to oni rade: A sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogaajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje uvrstimo. I u ovima dola ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena. I reci onima koji nee da vjeruju: "Radite to god moete, i mi emo raditi; i ekajte, i mi emo ekati!" Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraa, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono to radite o I/120.12.1). 154

To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih jo postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni. Mi nismo prema njima bili nepravedni, ve oni sami prema sebi. I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, nita im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu poveali. Eto, tako Gospodar tvoj kanjava kad kanjava sela i gradove koji su nasilje inili. Kanjavanje Njegovo je zaista bolno i strano n l/JOo-102). Propasti i udesi prolih naroda su izloeni kao na izlobi, a njihovi prizori pritjenjuju duu i uobrazilju. Irna naroda koji su potopljeni u totalnom potopu, ima ih koje je unitio razorni ciklon, ima ih koje je usmrtio straan glas, ima ih ije su kue zajedno s njima sravnjene sa zemljom, a ima ih i takvih koje e pojedinci predvoditi i u Vatru ih uvoditi. Ono to ih je ranije snalazilo na ovom svijetu pogledi samo uobraavaju ... Na ovom mjestu kontekst je tim propastima i prizorima dirnuo dubinu srca i osjeanja. Ovdje na ovom mjestu dolazi ovaj pogovor: To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih jo postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni W!JOOJ. To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo 01/IOOJ. Ono to ti o tome zna, to je samo Objava koja te informie o ovoj zakapanoj tajni. To je samo neki od ciljeva kazivanja u Kur' anu.21 ... Neki od njih jo postoje w;wo) .. . Njihove starine svjedoe o moi i civilizaciji koje su bili ostvarili, kao to su ostaci Ada u Ahkafu i ostaci Semuda u Hidru. Neki od tih gradova su sa zemljom sravnjeni w;woJ poput ponjevenog ita. Iupani su iz zemlje i potpuno zbrisani sa njenog lica, kao to se desilo sa Nuhovim ili LOtovim narodom.

A ta su narodi? ta je civilizacija? To su samo polja ljudi, poput polja biljaka. To je rastinje koje moe biti dobro i rastinje koje moe biti loe. Sadnica koja raste i sadnica koja umire. Mi nismo prema njima bili nepravedni, ve oni sami prema sebi (1 1/101). Oni su zapustili i zanemarili svoja sredstva spoznaje, okrenuli lea Uputi, nisu povjerovali u znamenja i izvrgavali su podsmijehu prijetnje koje 21 V. vie Agradu'l-qissa, u poglavlju El-Qissa fi'l-Qur'an, u knjizi Et-Taswiru'l-fennijju fi'l Qur'an. 155

su im bile upuivane, tako da su postali to to su postali inei nepravdu prema samima sebi, a nije im nepravda napravljena. I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, nita im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu poveali (ll/tov. Ovo je jedan drugi cilj od ciljeva ovih kazivanja. Ova sura je zapoela sa upozorenjem onima koji oboavaju nekog drugog mimo Uzvienog Allaha. Ovo upozorenje je ponovljeno sa svakim poslanikom. Njima je reeno: Ova lana boanstva ne mogu vas zatititi od Allaha ... l, evo, lo kraj potvruje upozorenje. Njihova boanstva im nita ne pomau, niti otklanjaju od njih kaznu kad padne naredba Gospodara tvoga, zapravo, ova boanstva im samo propast i unitenje poveavaju (izraz tetbib propast, jai je po svojoj morfolokoj strukturi i po svojoj pojaanoj zvunosti) , jer su se oni oslanjali na njih, pa su postali lahkomisleniji i laniji, pa je Allah poveao njihovu kaznu i propast Ovo znae rijei: Samo bi im propast njihovu poveali (lll/101). Oni ne mogu njima nanijeti nikakvu tetu niti pribaviti kakvu korist, meutim, oni su uzrok njihove dvostruke propasti, dvostruke kazne i teke patnje ... Eto, tako Gospodar tvoj kanjava kad kanjava sela i gradove koji su nasilje inili O l/102). Eto tako, kako smo ti kazivali, tvoj Gospodar na ovaj nain unitava i kanjava kad kanjava sela i gradove koji su nasilje inili .. Koji su nasilje . inili, znai: oni koji ne vjeruju i koji nekog drugog za Gospodara, mimo

Allaha, priznaju. Oni ine nasilje prema sebi pripisivanjem Allahu druga, pravljenjem nereda na zemlji, odricanjem od vjerovanja u Allahovu jednou i naputanjem dobrote. Meu njima samima vladalo je nasilje i gospodarili su nasilnici. Kanjavanje Njegovo je zaista bolno i strano o 1/I02). Ono dolazi poslije odgaanja roka, uivanja i iskuenja; poslije otklanjanja isprike slanjem poslanika i dokaza; nakon to je u narodu zavladalo nasilje i ovladali nasilnici i nakon to se ispostavi da su oni dobri ljudi koji pozivaju Istini neznatna i izolirana manjina koja nema nikakvog utjecaja na ivot te zajednice koja ini nasilje i koja ivi izgubljena u zabludi. Zatim, nakon to vjernika grupa napusti svoj narod koji luta u zabludi i kada pone sebe smatrati zasebnom zajednicom koja ima svoju vjeru, svoje vjerniko rukovodstvo i svoju vlast koju meusobno priznaju, i kada to sve obznani nevjernikoj zajednici svoga naroda, ostavlja je da je 156

stigne njena sudbina koju joj Allah odredi, shodno Svom Zakonu koji ne izostaje itavim tokom vremena. To bolno i strano kanjavanje na ovom svijetu je znak patnje na onom svijetu koju vide oni koji se plae patnje na onom svijetu, odnosno oni ije su se unutranje oi otvorile i shvatile da Onaj ko kanjava sela i gradove koji su nasilje inili na ovom svijetu, da e ih zbog grijehova njihovih kazniti na buduem svijetu, tako da se boje ove patnje ... Ovdje kontekst pomou ljudskog srca prelazi iz zemaljskih prizora do prizora na Sudnjem danu na nain na koji to ini Kur'an u povezivanju dva putovanja bez ikakvih granica u kontekstu: To je pouka za one koji se plae patnje na onom svijetu; a to je Dan kada e svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada e svi biti prisutni, a Mi ga odgaamo samo za neko vrijeme. Onoga dana kada doe, bez doputenja Njegova niko ni rije nee izustiti, a meu njima bie nesrenik i srenih. I nesreni e u dehennem, u njemu e teko izdisati i udisati; dok je nebesa i Zemlje, u njemu e ostati, - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono to eli. A sreni e u dennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu e boraviti, - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi; bie to dar koji e neprekidno trajati (11/JOJIOB). To je pouka za one koji se plae patnje na onom svijetu O l/103). U tome je bolna i strana kazna slina kazni i patnji na onom svijetu i ona podsjea na ovaj Dan i ona zastrauje ... Nju vide samo oni koji se plae patnje na onom svijetu pa im se

unutranje oi otvaraju za ovu bogobojaznost koja razbistrava svijesti i srca. Oni koji se ne plae patnje na onom svijetu - njihova srca ostaju gluha i ne otvaraju se za dokaze i ne osjeaju mudrost stvaranja i ponovnog oivljenja. Ona vide samo blisku stvarnost na ovom svijetu. Stavie, lekcije koje prolaze ovim svijetom ne ostavljaju na njima nikakvog traga ni pouke. Zatim uzima da opisuje taj dan: 157

A to je Dan kada e svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada e svi biti prisutni W/103). Ovdje se odslikava prizor sakupljanja koji obuhvaa sva stvorenja, mirno njihove volje; svi e biti dovedeni na taj oiti prizor, svi e doi i svi e iekivati ono ta e biti ... Onoga dana kada doe, bez doputenja Njegova niko ni rije nee izustiti 01110sJ. Strana utnja e obuzeti ove, apsolutni strah e se nadviti nad prizor i nad one koji su na njemu. Niko se nee usuditi da trai dozvolu da govori. Meutim, onome kome Allah hoe bit e dozvoljeno, pa e sa Njegovim doputenjem izai iz svoje utnje ... Zatim e poeti operacija razvrstavanja i podjele: Medu njima bie nesrenik i srenih m11osJ. Iz izraza nesreni W/106J, vidimo da su oni koji teko diu u Dehennernu i da u njemu teko izdiu i udiu (11/106) zbog vruine, zatvorenosti i tjeskobe, kao to iz izraza sreni m!JOBJ vidimo da su oni koji su u Dennetu u kome imaju neprekidne i nepresune blagodati ... I jedni i drugi e ostati vjeno tamo gdje jesu dok je nebesa i Zemlje W/107). To je izraz koji u pamet urezuje kvalitet trajanja i ustrajnosti. Izrazi imaju iznijansirana znaenja, a iznijansirano znaenje ovog izraza je upravo to to se ovdje hoe. Kontekst je ovo trajanje uinio ovisnim o Allahovoj volji u oba sluaja. Konano, svaka odluka i svaki zakon ovisan je o Allahovoj volji. Allahova volja je to to iziskuje zakon i ona nije njime ograniena niti je u

njega zatvorena. Ona je slobodna i ona mijenja ovaj zakon kad Allah hoe. Gospodar tvoj, zaista, radi ono to eli mi107J. Kontekst je u sluaju sretnih proirio izraz da bi pojaao njihovo uvjerenje da je Allahova volja odredila da e Njegov dar njima biti neprekidan i trajan, ak i pod pretpostavkom da e promijeniti boravite u Dennetu. To je opa pretpostavka koja se spominje da potvrdi slobodu volje nakon pomisli da postoji ogranienje. 158

N akon ove digresije o sudbini na onom svijetu, a u vezi sa izlaganjem sudbina naroda na ovom svijetu i slinosti kazne na ovom svijetu i patnje na onom svijetu, i nakon prikaza onih koji ne vjeruju ovdje i tamo, ili ovdje, zatim tamo, kontekst se, kroz pouke koje se mogu nauiti iz kazivanja i prizora, vraa Poslaniku (alejhi' s-selam) i vjernikoj manjini koja je s njim u Mekki, radi olakanja i uvrenja, kao to se vraa nevjernicima iz njegovog naroda radi objanjenja i upozorenja. Nema sumnje da njegov narod oboava ono to su oboavali njihovi oevi - njihov sluaj je kao to je sluaj ljudi o kojima govore ova kazivanja i ljudi koje su zadesile te sudbine - i da e oni dobiti svoj udio koji zasfuuju. Ako im je kazna i odgoena, pa kazna iskorjenjivanja bila je odgoena Musovom narodu nakon to su se podvojili u svojoj vjeri - zbog povoda zbog kojeg je Allah htio da im je odloi. Meutim, Musaov narod i Muhammedov narod, bez razlike, dobit e ono to su zasluili, poslije smrti i u utvrenom roku. On njima nije odgodio kaznu zbog toga to su oni u Istini, jer i meu njima onih koji su u neistini u kojoj su bili i njihovi oevi, ve iz unaprijed datog obeanja: Zato ne sumnjaj u to ta e biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se klanjaju onima kojima su se, jo prije, klanjali preci njihovi. Mi emo im doista ono to su zasluili - bez odbitka dati! I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u miljenju podvojili. I da nije Rijei Gospodara tvoga ranije izreene, bilo bi s njima svreno, jer oni u nju sumnjaju mnogo. I svima njima e Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono to su radili (IJ/109-IW. Neka se u tvoju duu ne uvue nimalo sumnje da molitva ovih ita

vrijedi. Govor je upuen Poslanik u (alejhi' s-selam) , a njime se eli upozoriti njegov narod. Ovaj nain izraavanja katkad je djelotvorniji za ovjeka, jer on upuuje na to da je rije o objektivnom problemu kojeg Allah objanjava Svome Poslaniku, a da nije rije o prepirci ni sa kim, niti je pak govor upuen onima koji su navodno umijeani u ovaj problem zato to su oni zanemarivi i to se malo njima bavi. Ovako ova ista i apstraktna injenica ostavlja jai utisak interesovanja za njih nego da je govor upuen direktno njima! Zato ne sumnjaj u to ta e biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se klanjaju onima kojima su se, jo prije, klanjali preci njihovi fll/109J. Njihova sudbina je, dakle, kao i njihova sudbina onih... A to je kazna ... Meutim, on je takoer izraava uvijenim izrazom u skladu sa datim stilom: 159

Mi emo im doista ono to su zasluili - bez odbitka dati! o I/J09J. Ono to su oni zasluili poznato je kroz ono to je zasluio narod prije njih. Mi smo ve vidjeli neke primjere i prizore toga! Katkad ni njih nee zadesiti kazna iskorjenjivanja - na ovom svijetu kao to nije zadesila ni Musaov narod: I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u miljenju podvojili wmoJ. Oni su se razjedinili i podijelili u vjerovanjima i obredima, meutim, Allah je prethodno dao rije da e njihovo polaganje rauna biti na Sudnjem danu: I da nije Rijei Gospodara tvoga ranije izreene, bilo bi s njima svreno (I l/1 10). Zbog odreene mudrosti koja je prethodila ovoj Rijei, njih nije pogodila kazna iskorjenjivanja jer su imali Knjigu, a sljedbenici svih poslanstava koji su imali Knjigu ostavljeni su da polau raun na Sudnjem danu, s obzirom na to da je Knjiga trajni dokaz Upute i da su nove generacije u stanju da je paljivo prouavaju kao to je to bila generacija kojoj je ona objavljena. Takav sluaj nije sa nadnaravnim materijalnim pojavama koje svjedoi i vidi samo jedna generacija, pa u njih povjeruje ili ne povjeruje, pa ih zadesi kazna ... Tevrat i Indil su dvije savrene knjige koje su ostale ponuene za sve generacije do dolaska posljednje Knjige koja potvruje istinitost Tevrata i Indila i koja postaje posljednja Knjiga za sve ljude, kojoj se pozivaju svi ljudi i na temelju koje e polagati raun svi ljudi, meu koje ulaze i sljedbenici Tevrata i lndila. ]er oni, tj. Musaov narod, u nju sumnjaju mnogo OI/1 10) . . . Oni sumnjaju u Musaovu knjigu jer je ona napisana tek poslije nekoliko generacija, njene predaje se razilaze i

nejasne su tako da njeni sljedbenici nisu u nju sigurni. Ako je kazna i odloena, svima njima e biti plaeno prema njihovim djelima, dobrim i loim. Prema djelima e im platiti Onaj koji sve zna i Onaj koji je o njima obavijeten; ona nee propasti: I svima njima e Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono to su radili o z; z z IJ. U izrazu je mnogo raznovrsnih pojaanja tako da niko ne sumnja u nagradu i plau uslijed tog iekivanja i odgaanja. Tako da niko ne sumnja da je ono u ta taj narod vjeruje neistina u iju neistinitost nema nikakve sumnje, i da je to, zapravo, poli teizam koji su odranije prakticirali svi poli teisti ... 160

Ova pojaanja u izrazu iziskivala je realnost pokreta u tom vremenskom periodu. Politeisti su imali nepopustljiv stav prema pokretu, prema Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) i prema maloj vjernikoj skupini s njim. Pozivanje u vjeru je bilo skoro zaleeno. Allahova obeana kazna je odloena i nije dolazila. Muenja i uvrede su pogaale vjerniku grupu, a njeni neprijatelji su ostajali poteeni! To je period u kome se tresu i kolebaju neka srca ... tavie, i stabilna srca obuzima nemir pa im je potrebno ovo davanje oduka i neto poput ovog uvrenja. Vjernika srca se ne mogu ni sa im uvrstiti kao kad im se otkrije Allahova mudrost u davanju roka nevjernicima i odgaanju polaganja rauna nasilnicima do odreenog roka, kada e dobiti svoju zasluenu kaznu kojoj ne mogu umai! Ovako zapaamo zahtjeve pokreta ove vjere u k ur' anskim tekstovima, ovako vidimo kako Kur'an vodi muslimansku zajednicu u njenoj borbi i kako joj otkriva znakove na putu! Ova proklamacija, uz ovo pojaanje ulijeva povjerenje da se Allahov zakon korektno primjenjuje na Njegova stvorenja, Njegovu vjeru, Njegovo obeanje i Njegovu prijetnju. Zatim, neka vjernici u Allahovu vjeru i oni koji pozivaju Njemu ustraju na Pravom Putu - kao to im je nareeno; neka ne pretjeruju i ne dodaju nita u vjeri, neka se ne preputaju nevjernicima i nasilnicima bez obzira na njihovu snagu i neka ne priznaju za Boanstvo nita drugo do Allaha, bez obzira na duinu puta. Zatim, neka se opskrbljuju hranom za put i ostaju strpljivi sve dok se ne ispuni Allahov zakon kad On hoe:

Ti idi pravim putem, kao to ti je nareeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono to radite. I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi.' I obavljaj namaz poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi.' Dobra djela zaista ponitavaju rava. To je pouka za one koji pouku ele. I strpljiv budi.' Allah doista nee uskratiti nagradu onima koji dobra djela ine (11/112-IJSJ. Ovo je naredba Allahovom Poslaniku (ale j hi' s-selam) i vjernicima koji su uz njega. 161

Ti idi pravim putem kao to ti je nareeno (IJ/112) ... Alejhisselam je osjetio strah i snagu tako da se prenosi da je rekao, mislei na to: "Obijeljela me sura Hud ... " Hod Pravim Putem znai uspravnost i hod utrtim putem, bez skretanja. Za ovo je potrebna stalna budnost, neprestano razmiljanje, trajna briga o granicama puta i kontrola ljudskih emocija koje mogu manje ili vie skrenuti od zadatog pravca ... To je, dakle, stalni angaman u svakom pokretu u ivotu. Ono to ovdje zasluuje panju jeste da zabrana koja je uslijedila iza zapovijedi da se ide Pravim Putem nije bila zabrana smanjenja i skraivanja, ve je bila zabrana pretjerivanja i prekoraenja mjere. To je stoga to zapovijed da se ide Pravim Putem i budnost i opreznost u svijesti koja to sve prati katkad moe dovesti do pretjerivanja i tjeranja do krajnosti koja ovu vjeru iz lahke pretvara u teku stvar. Allah eli da Njegova vjera bude onakva kakva je objavljena, eli da hod Pravim Putem bude onakav kakav je nareen, bez pregonjenja i pretjerivanja, jer pregonjenje i pretjerivanje liavaju ovu vjeru njene prirodnosti, kao to to ine i nedogonjenje i zapostavljanje. Ovo je osvrt od velike vanosti za dranje dua na Pravom Putu, ne skreui ni u jednu ni u drugu krajnost, ne pretjerujui niti zanemarujui... On dobro vidi ono to radite 01/112J. Besar - vid, dolazi od besire - otroumnost, i ono odgovara na ovom mjestu na kome rasuuje otroumnost, dobro shvaanje i procjena ... Ti idi Pravim Putem Boiji Poslanie - kao to ti je nareeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe. I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri

(11/1 13). Ne oslanjajte se i ne budite sigurni u one koji nepravedno postupaju, ne budite sigurni u prkosne i silne drznike koji imaju mo na Zemlji i koji svojom moi potinjavaju ljude i ine od njih robove drugim ljudima mimo Allaha ... Njihovu stranu nemojte drati, jer ako drite njihovu stranu, to znai da potvrujete taj njihov veliki grijeh koji ine i da ste s njima sauesnici u tom velikom grijehu . .. . pa da vas vatra pri O J/113). Kazna za ovu stranputicu! 162

Vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi! (1 1/113). Istrajavanje na Pravom Putu u vremenu kakvo je ovo bila je veoma teka stvar i iziskivala je opskrbu koja e pomoi da se to sve prebrodi: I obavljaj namaz poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi! (1 1/1 14), Allah je znao da je ovo ta opskrba koja ostaje kad nestane svaka druga opskrba. Ovo je ta opskrba koja odrava duhovnu kondiciju i dri srca u Istini koja ima teke zahtjeve. Ova opskrba povezuje ova srca sa njihovim Gospodarom koji je milostiv, naklonjen, koji je blizu i koji se odaziva kad se zamoli. Ova opskrba ispunjava srca mirisom blizine u njihovoj osamljenosti i izoliranosti u tom munom i prgavom dahilijjetu! Ajet ovdje spominje dva dijela dana - a to su njegov poetak i kraj prve asove noi, tj. vrijeme blizu noi. Ono obuhvaa vremena propisanih namaza ne precizirajui njihov broj. Broj je, naime, odreen sunnetom kao i njihova vremena. Naredba da se obavlja namaz - odnosno njegovo potpuno i propisano vrenje - zavrena je konstatacijom da dobra djela zaista ponitavaju hrava. To je opi tekst koji obuhvaa svako dobro djelo, a namaz je jedno od najveih dobrih djela, tako da on prvenstveo ulazi u kategoriju dobrih djela, jer je namaz dobro djelo koje ponitava hravo djelo prema ovom preciznom odreenju - kao to tvrde neki komentatori Kur'ana: To je pouka za one koji pouku ele 0 1/114). Namaz je pouka u svojoj osnovi pa mu odatle i odgovara ovaj popratni komentar ...

Ustrajavanje na Pravom Putu trai strpljivost, kao to iekivanje roka u kome e se ostvariti Allahov zakon nad onima koji su u la ugonili takoer trai strpljivost.. Stoga zavrni komentar na naredbu da se ide Pravim Putem i na ono to je prethodilo u tekstu glasi: I strpljiv budi! Allah doista nee uskratiti nagradu onima koji dobra djela ine wmsJ. Hod Pravim Putem je dobro djelo. Obavljanje namaza u njegovo propisano vrijeme je dobro djelo. Strpljivo podnoenje spletki onih koji u 163

la ugone je dobro djelo ... A Allah nee uskratiti nagradu onima koji dobra djela ine ... Kontekst se zatim vraa da dovri komentar i objanjenje o sudbinama i propastima sela i gradova i preanjih naroda, ukazujui tu na jedan skriveni aspekt, a to je da je kojim sluajem meu ovim prolim narodima bilo ljudi koji su se molili Allahu da ostanu estiti branei da se na zemlji ini nered i odvraajui nasilnike od nasilja, Allah te gradove ne bi kaznio kaznom iskorjenjivanja koja ih je zadesila, jer Allah nikada nije nepravedno kanjavao sela i gradove ako su njihovi stanovnici bili dobri, tj. ako su ti dobri ljudi meu njihovim stanovnicima imali snagu kojom su onemoguavali nasilje i nered. Meutim, u ovim selima i gradovima bila je jedna mala manjina vjernika koja nije imala ni utjecaja ni snage, pa ih je Allah spasio, a bila je velika veina ljudi koji su raskono ivjeli i njihovih sljedbenika i poklonika, pa je unitio sela i gradove sa njihovim stanovnicima koji su nasilje inili: A zato je medu narodima prije vas bilo samo malo estitih, koji su branili da se na Zemlji nered ini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u emu su uivali, i grenici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno unitavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri OI/116-117). Ova aluzija otkriva jedan od Allah ovih zakona koji vladaju narodima. Naime, ako u jednom narodu doe do anarhije na polju vjerovanja u smislu da ljudi ponu oboavati neto drugo mimo Allaha, u bilo kom obliku, pa se nae neko ko to sprijei i otkloni, taj narod je uspjean i spaen. Allah

ga nee kazniti ni unititi. Meutim, narodi u kojima su na sceni oni koji ine nasilje i oni koji prave nered, pa se ne nae i ne ustane neko ko e otkloniti nasilje i nered, ili bude onih koji to samo osuuju, ali nemaju moi da utjeu na bolesnu realnost, u tom sluaju Allahov zakon se ostvaruje nad tim narodom, ili u vidu propasti iskorjenjivanjem ili u vidu moralne degradacije i duevne poremeenosti! Protagonisti poziva da se za Boanstvo prihvati jedino Allah i da se Zemlja oisti od anarhije koja je pogaa kroz klanjanje nekom drugom mimo Allaha, jedini su garant spasa za narode i nacije ... Ovo umnogome 164

istie vrijednost onih koji se bore da uspostave Boanstvo Allaha Jedinog i koji se suprotstavljaju nasilju i anarhiji u svim njihovim oblicima ... Oni ne samo da izvravaju svoju obavezu prema svom Gospodaru i svojoj vjeri, ve oni ovim zaustavljaju izlijevanje Allahove srdbe na svoje narode i zadravaju zasluenje kazne i propasti ... Posljednji osvrt odnosi se na razliitost ljudi prema Uputi i zabludi i na autentinost Allahovog zakona o usmjerenosti Njegovih stvorenja prema ovome ili onome: A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Medutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunie se rije Gospodara tvoga: "Napuniu, zaista, dehennem dinnovima i ljudima, - zajedno!'" (l l/1 18-II9) . Da je Allah htio, On bi sve ljude stvorio po jednom obrascu i sa jednakim predispozicijama ... Stvorio bi ih ponovljenim primjercima meu kojima nema razlike ni raznovrsnosti. Meutim, ovo nije priroda ovog ivota propisanog na Zemlji, niti je to priroda ovog ljudskog stvorenja koje je Allah uinio Svojim zastupnikom na Zemlji. Allah je htio da predispozicije i usmjerenja ovog stvorenja budu raznovrsne, da mu se pokloni sposobnost slobode izbora, da ono bira svoj put i da ono snosi odgovornost izbora, da bude nagraeno ili kanjeno prema svom izboru Upute ili zablude ... Ovako je iziskivao Allahov zakon i ovako je tekla Njegova volja. Pa onaj ko izabere Uputu, isti je kao onaj ko izabere zabludu, jer je postupio

po Allahovom zakonu o Njegovim stvorenjima i prema Njegovom htijenju koje se ogleda u tome da ovo stvorenje ima pravo izbora te da ono snosi cijenu programa koga je izabralo. Allah je htio da ljudi ne budu sljedbenici jedne vjere. Ovo je, opet, iziskivalo da budu razliiti u vjerovanju i da ova razliitost dosegne ak do osnovnih temelja vjerovanja - osim onih koje je stigla Allahova milost - onih koji su se zaputili za Istinom - a Istina je jedna - i oko koje su se sloili. Ovo ne opovrgava injenicu da su oni drugaiji od sljedbenika zablude. 165

Iz onoga to stoji naspram ovoga to je tekst spomenuo: I ispunie se rije Gospodara tvoga: "Napuniu, zaista, dehennem dinnovima i ljudima, - zajedno!" rw mJ razumije se da oni koji su se okupili oko Istine i koje je stigla Allahova milost, da e imati drugu sudbinu, a to je Dennet koji e njima biti ispunjen, kao to e Dehennem biti ispunjen onima koji su zalutali i koji se razlikuju od sljedbenika Istine i koji se ak meusobno razlukuju prema kategorijama neistine i njenim mnogobrojnim programima! Sami kraj sure predstavlja govor upuen Poslaniku (alejhi's-selam) , a govori o mudrosti navoenja ovog kazivanja upravo njemu i o njihovoj svrsi za vjernike. A kad je rije o onima koji nee da vjeruju, neka im odri svoju posljednju rije, neka se potpuno odvoji od njih i neka otvori put izmedu njih i onoga to ih oekuje u Allahovoj tajni. Potom, neka Allaha samo oboava i neka se u Njega uzda ostavljajui ljude onome to rade ... A sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogaajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje uvrstimo. I u ovima dola ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena. I reci onima koji nee da vjeruju: "Radite to god moete, i mi emo raditi; i ekajte, i mi emo ekati!" Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraa, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdo.j! A Gospodar tvoj motri na ono to radite 01/120.123J. Allahu, pomozi Poslanik u (alejhi' s-selam) ! Svata je doivljavao od svog naroda, susretao se sa ljudskim devijacama i podnosio terete poslanike misije da je to trailo utjehu, olakanje i podrku od strane njegovog Gospodara - iako je on strpljiv, vrst i siguran u svog Gospodara:

A sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogaajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje uvrstimo (11/120). I u ovima dola ti je prava istina (11/120J tj. u ovoj suri ... Istina o pozivanju u vjeru, kazivanje o poslanicima, Allahovim zakonima i potvrda radosne vijesti i prijetnje . . . . i pouka, i vjernicima opomena o11120J 166

govori im da uzmu pouku od naroda prije njih i podsjea ih na Allahove zakone, Njegove naredbe i zabrane. Oni, pak, koji nee da vjeruju ni poslije toga, njima nema pouke, njima nema opomene. Njima pripada odluujua i presudna rije, od njih predstoji odluno razdvajanje: I reci onima koji nee da vjeruju: "Radite to god moete, i mi emo raditi; i ekajte, i mi emo ekati!" W/121-122) kao to je rekao jedan od tvoje brae, ije je kazivanje prethodilo u ovoj suri, svom narodu, zatim ih ostavio i prepustio njihovoj sudbini koja e ih stii ... Ono to njih oekuje jedna je od Allahovih tajni: Allah zna tajne nebesa i Zemlje W/123J Njemu se sve vraa i On o svemu odluuje. O tebi i o vjernicima, o onima koji nee da vjeruju i o svima onim stvorenjima koja su bila u Njegovoj tajni i o onome ta e biti. Zato se samo Njemu klanjaj (ll/123J On je jedini dostojan oboavanja i pokoravanja. I samo se u Njega uzdaj.' W/123J On je jedini Zatitnik i Pomaga ... On zna dobro i zlo koje radite i On nee nikome uskratiti ono to je uradio: A Gospodar tvoj motri na ono to radite rn/I23J. Ovako zavrava ova sura koja je otpoela govorom o jednoi oboavanja i klanjanja, o pokajanju, obraanju i vraanju Allahu na kraju. Zavrava upravo onim ime je poela: oboavanjem jedino Allaha, usmjeravanjem jedino Njemu i povratkom Njemu na kraju kruga, a nakon

dugog kruenja po obzorjima Kosmosa, po dubinama due i po epohama prijanjih naroda ... Ovako se susree ljepota umjetnikog sklada izmeu poetka i kraja, te simetrinost izmeu kazivanja i konteksta kroz univerzalan pogled, 167

misao i pravac u ovom Kur'anu. Meutim, da je od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nali mnoge protivrjenosti ... Onaj ko prati kontekst cijele ove sure zapravo onaj ko prati cijeli mekkanski dio Kur'ana - vidjet e da postoji jedna izvorna, vrsta, iroka i duboka linija na koju se on oslanja. To je ta osovina oko koje se on okree, kojoj se vraaju ostale njene linije i prema kojoj se zateu svi njeni konci... To je linija vjerovanja na koju se oslanja sva ova vjera ... To je osovina vjerovanja oko koje se kree ovaj Boanski program za ljudski ivot u cijelosti i u pojedinostima ... Bit e nam potrebno - u sumarnom osvrtu na ovu suru - da napravimo nekoliko openitih stanki na toj liniji i na toj osovini - kao to to dolazi do izraaja u kontekstu sure. Ranije su na nekim mjestima pravljene stanke na izvjestan nain, meutim, u ovom sumarnom osvrtu bit e potrebno da se i na to osvrnemo kako bismo povezali dijelove ovog konanog osvrta. Prva injenica koja figurira cijelim kontekstom ove sure, bilo t njenom uvodu koji daje prikaz sadraja Knjige koja je objavljem. Muhammedu (alejhi's-selam) , bilo u kazivanjima koja prikazuju liniju pokreta islamskog vjerovanja tokom ljudske historije, ili pak u zavrnom komentaru koji usmjerava Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) da suoi politeiste sa konanim rezultatima izvedenim iz ovih kazivanja i iz sadraja

Knjige koji im je donio na kraju, prva injenica koja figurira cijelim kontekstom ove sure jeste koncentriranje na naredbu da se samo Allah oboava, a na zabranu oboavanja nekog drugog mimo Njega ... Zatim potvrda da je sa ovim dolazila svaka objavljena vjera ... Uspostavljanje principa obeanja i prijetnje, polaganje rauna i nagraivanje prema djelima, nagrada i kazna na ovom jednom, univerzalnom i irokom pravilu ... Kao to smo to rekli u uvodu za ovu suru i na mnogim mjestima prilikom njenog tumaenja ... 168

Ovdje ostaje da najprije predoimo metod kur' anskog programa u potvrivanju ove injenice i vrednovanje ovog metoda. Istina o jednoi oboavanja samo Allaha dolazi izraena u dva oblika, i to ovako: O narode moj, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate (1 1/50) . . . Da se samo Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega da opominjem i da radosne vijesti kazujem (ll/2J . . . Oita j e razlika u oblicima izmeu zapovijedi i zabrane .. . Pa je li njihov smisao i znaenje isto? Znaenje prvog oblika jeste zapovijed da se oboava samo Allah i potvrda da ne postoji drugi Bog, osim On, koji bi se oboavao ... A znaenje drugog oblika jeste zabrana oboavanja nekog drugog mimo Allaha ... Drugo znaenje ima smisao prvog znaenja, meutim, prvo znaenje je izreeno, a drugo je implicitno... Allahova mudrost je zahtijevala - u objanjenju ove velike Istine - da se ne zadovolji implicitnim u izraavanju zabrane oboavanja nekog drugog mimo Allaha i da ovu zabranu potvrdi i putem samostalnog izriaja, iako je ona razumljiva i podrazumijeva se iz ove prve zapovijedi! Ovo nam zaista daje duboku inspiraciju o vrijednosti te velike Istine i o njenoj teini na vagi Uzvienog Allaha, s obzirom na to da zasluuje da se ne prepusti znaenju koje implicitno podrazumijeva naredbu oboavanja samo Allaha i potvrdu da nema drugog Boga koji se oboava mimo Njega, te da se navede i izrazi zabrana oboavanja nekog drugog osim Njega samostalnim izricanjem koje sadri zabranu izravnim tekstom, a ne

implicitnim znaenjem niti neophodnim smislovima! Takoer nam nudi k ur' anski metod u potvrivanju ove injenice sa njena dva dijela ... Oboavanje Allaha i neoboavanje nekog drugog mimo Njega. ovjekovoj dui je potreban jasan tekst za oba dijela ove injenice podjednako. Ona se ne zadovoljava da se naredba oboavanja samo Allaha f potvrda da nema Boga koji se oboava osim Njega izrazi eksplicitno, a da se otvorena zabrana oboavanja nekog drugog mimo Njega prepusti implicitnom smislu koji pretpostavlja tu naredbu o oboavanju samo Njega ... To je stoga to ljudima doe neko vrijeme kad ne nijeu Allaha niti naputaju klanjanje Njemu, meutim, oni, pored toga, uz Njega oboavaju neto drugo, pa tako padaju u politeizam, a misle da su muslimani! 169

Odatle i dolazi kur' anski izraz o istini monoteizma u zapovijednom nainu i nainu kojim se zabranjuje zajedno, tako da jedan drugog potvruju takvom potvrdom koja ne ostvlja nikakvu upljinu kroz koju se moe uvui politeizam u nekom od svojih mnogobrojnih oblika ... Neto poput ovog je ponovljeno u kur'anskom izrazu na mnogim mjestima, a mi ovdje donosimo nekoliko tih primjera iz ove i drugih sura: Eliflam-ra. Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajueg, da se samo Allahu klanjate, ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem - w11-2J. I Nuha poslasmo narodu njegovu. 'Ja sam tu" - govorio je on - "da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plaim za vas patnje na Nesnosnom danu" rll/2H6J. I Adu - brata njihova Huda. "O narode moj", govorio je on - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite 01/50J. Allah kae: "Dvojici bogova se ne klanjajte! - samo je jedan Bog - i samo se Mene bojte!" (16/5IJ. Ibrahim nije bio ni Jevrej, ni kranin, ve pravi vjernik, vjerovao je u Boga Jednoga, i nije bio idolopoklonik (3/67). fa okreem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" (6/79J. To je dosljedan nain u ku' anskom izraavanju sutine monoteizma i on, bez sumnje, ima svoje znaenje. On se oituje kako u predoavanju vrijednosti ove sutine, i njene veliine koja iziskuje da se nijedan njen

aspekt ne preputa implicitnim smislovima niti nunim konotacijama, ve da svaki njen aspekt bude izraen konkretnim tekstualnim izrazom, tako i u injenici da ovaj metod ukazuje da Uzvieni Allah poznaje prirodu ljudskog bia i njegovu potrebu za potvrivanjem ove velike Istine i da je ono u svom osjeanju i poimanju sauva od bilo kakve sumnje ili nejasnoe, zapravo potrebu za preciznim izrazom o toj velikoj Istini, upravo na taj nain iz koga izlazi na vidjelo cilj i namjera ... Allahu pripada savrena mudrost... On najbolje zna ono to je stvorio i On je o svemu obavijeten. 170

Zatim, da zastanem o pred terminom ibadet - klanjanje, koji se navodi u ovoj suri i u cijelom Kur'anu - da vidimo ta lei iza tog koncentriranja na zapovijed klanjanja samo Allahu i zabranu klanjanja nekom drugom osim Njega. Zatim, ta se krije iza te brige da se oba aspekta te injenice izraze izravnim i konkretnim tekstom i da se ne zadovolji implicitnim i znaenjem koje se podrazumijeva. Ranije smo, prilikom osvrta na kazivanje o Hudu i njegovom narodu - u ovoj suri - rasvijetlili znaenje termina ibadet, koji je zasluio svo ovo usredsreenje i svu ovu panju, kao to je zasluio sav taj trud od svih plemenitih poslanika i sve te patnje i bolove koje su podnosili oni koji su pozivali da se oboava samo Allah kroz historiju ... 22 Sada emo na taj osvrt dodati nekoliko naznaka: Upotreba termina ibadet u znaenju obreda i odnosa izmeu ovjeka i Gospodara naspram upotrebe termina mu'amelat u znaenju meusobnih odnosa i poslovanja meu ljudima, kasnijeg je datuma u odnosu na Objavu asnog Kur'ana. Naime, ova podjela nije bila poznata u tom prvom periodu. Mi smo ranije u knjizi Hasaisu't-tesawwuri'l-islamijji pisali neto o historiji ovog poimanja, iz ega ovom prilikom izdvajamo ove pasuse: "Podjela ljudske aktivnosti na ibadet i mu'amelat, je pitanje koje kasni za vremenom pisanja o predmetu :fikh. Iako je namjera od ovoga bila - u poetku - isto tehnika podjela koja ima peat naunog pisanja, ona je - na alost - kasnije rezultirala loim posljedicama u poimanju, koga su slijedile - nakon izvjesnog vremena - loe posljedice u itavom islamskom

ivotu, s obzirom na to da se u poimanjima i shvaanjima ljudi poelo taloiti da se obiljeje ibadet iskljuivo odnosi na prvu vrstu aktivnosti koju obrauje predmetfiqhu'l-'ibadet, tako da je ovo obiljeje uzelo da blijedi u poreenju sa drugom vrstom aktivnosti koju obrauje predmet fiqhu'lmu'amelat. To, bez sumnje, predstavlja devijaciju u islamskom poimanju, koju svakako prati devijacija u cjelokupnom ivotu islamskog drutva". "Nema u islamskom poimanju nijedne ljudske aktivnosti uz koju ne pristaje znaenje ibadeta ili u kojoj se ne trai ostvarenje ovog obiljeja. itav islamski program ima cilj, prvi i posljednji, ostvarenje znaenja ibadeta." V. str. 109-113., ovog duza. 171

"Islamski program nema drugog cilja do ovog ni u sistemu vlasti, ekonomskom sistemu, krivinom zakonodavstvu, graanskom zakonodavstvu, parodinom pravu i svim ostalim zakonodavstvima koje sadri ovaj program ... " "Nema drugog cilja do ostvarenja znaenja ibadeta u ljudskom ivotu ... Ljudska aktivnost ne moe biti okvalificirana obiljejem i ne moe ostvariti ovaj cilj - koji Kur'an odreuje kao svrhu ljudske egzistencije osim ako se ova aktivnost ne odvija shodno Boanskom programu, ime se izraava Jednoa Uzvienog Allaha u Boanstvu i priznaje samo On Jedini u pokornosti ibadetu . . U protivnom, to je izlazak i naputanje ibadeta, jer . je izlazak i naputanje pokornosti i oboavanja, zapravo naputanje cilja ljudske egzistencije kakvu je htio Allah, odnosno naputanje Allahove vjere!" "Razne vrste aktivnosti koje su :fikhski strunjaci nazvali imenom ibadeta i kojima su oni dali ovo obiljeje - a koje je nepojmljivo islamskom poimanju - kada se istrauju na svojim mjestima u Kur'anu, ispostavi se vidljiva injenica koju je nemogue zanemariti, a to je da one nisu navedene zasebno niti izolirano od drugih vrsta aktivnosti koje su fikhski strunjaci nazvali muamelatom ... One su i jedne i druge povezane u k ur' anskom kontekstu kao to su povezane u usmjeravajuem programu, smatrajui ove kao i one dijelom programa ibadeta koji je cilj ljudske egzistencije i ostvarenje znaenja pokornosti i znaenja jednoe Uzvienog Allaha u Boanstvu."

1'0va je podjela - vremenom - uinila da su neki ljudi shvatili da mogu biti muslimani ako obavljaju aktivnost iz domena ibadeta - shodno propisima islama - dok aktivnosti iz domena muamelata prakticiraju prema drugom programu ... Programu koga ne primaju od Allaha, ve od nekog drugog boga! A to je onaj ko im propisuje zakone za ivotna pitanja, a to Allah nije dozvolio!" "Ovo je velika obmana! Islam je jedinstvena cjelina koja se ne dijeli. Svako onaj ko ga dijeli na dva dijela - na ovaj nain - on izlazi i naputa ovu jedinstvenu cjelinu, ili na drugi nain reeno: izlazi iz ove vjere." "Ovo je velika istina o kojoj svaki musliman mora voditi rauna, ako eli da ostvari svoj islam i ako istovremeno hoe da ostvari cilj svog ljudskog postojanja."23 V. Hasaisu't-tesawwuri'l-islamijji we muqawwimatuhu, I, str. 129.-130. 172

A sada emo ovim pasusima dodati ono to smo ranije rekli u ovom duzu, a to je da Arapin kome se ovaj Kur'an obraao u poetku znaenje ove rijei, kada mu je ona nareivana, nije svodio na puko izvravanje pobonih obreda ... ve je on onda, kada mu se njome prvi puta obraalo, a to je bilo u Mekki kada jo nisu bili propisani poboni obredi, iz toga razumijevao da je ono to se od njega trai pokornost samo Allahu u svemu onome to On nareuje, a odbacivanje pokornosti bilo kome mimo Allaha u svemu onome to On nareuje. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) rekao je da je ibadet slijeenje i da to nisu poboni obredi kada je govorio doslovno Adijju ibni Hatimu o Jevrejima i kranima o njihovom uzimanju sveenika i monaha za boanstva: "Svakako, oni su im dozvoljavali ono to im je zabranjeno, a zabranjivali ono to im je dozvoljeno; oni su ih u tome slijedili, i to je njihovo oboavanje njih" ... Rije ibadet je upotrijebljena u znaenju religioznih obreda, jer su oni jedan od oblika pokoravanja Allahu u nekoj odreenoj stvari... To je oblik koji ne obuhvaa u potpunosti pojam ibadeta ve ga poprima posrednim, a ne neposrednim putem! Ranije smo u ovom duzu rekli: Doista, kada bi sutina ibadeta bila samo puko izvravanje vjerskih obreda, ne bi zasluivala svu ovu asnu povorku poslanika i poslanstava, ne bi zasluivala sav ovaj bespotedni trud kojeg su uloili poslanici (alejhimu' s-selam) i ne bi zasluivala sve ove patnje i muke koje su podnosili islamski aktivisti i vjernici tokom vremena. Ono to zasluuje svu ovu visoku cijenu jeste izbavljenje ljudi u cijelosti iz oboavanja i predanosti stvorenjima i njihovo vraanje oboavanju samo Allaha, u svakoj stvari i u svakom pitanju; u sveukupnom programu njihova

ivota na ovome i buduem svijetu. Jednoa Boanstva, Jednoa stvaralatva; Jednoa odravanja, Jednoa suvereniteta, Jednoa izvora zakona, Jednoa programa ivota i Jednoa strane kojoj ljudi iskazuju sveukupnu predanost, ova Jednoa tevhid zasluuje da se radi nje poalju svi ovi poslanici, da se na tom putu uloi sav ovaj trud i da se radi njene realizacije podnesu sve ove patnje i muke. Ne zato to to Allahu (Uzvienom) treba, jer je On (Uzvieni) neovisan od svjetova, ve stoga to ivot ljudi ne moe biti valjan ni ispravan, ni na visokom nivou, niti dostojan ovjeka, osim pomou ovog 173

tevhida koji ima bezgranian i nemjerljiv utjecaj u ljudskom ivotu u svim njegovim aspektima. Tamo smo obeali da emo ovu stvar vie objasniti u ovom zavrnom i konanom osvrtu. Sada emo sumarna objasniti vrijednost sutine monoteizma u ljudskom ivotu u svim njegovim aspektima podjednako: * Prvo, pogledajmo utjecaj sutine monoteizma - na ovaj sveobuhvatni nain - na samo ljudsko bie sa aspekta njegove subjektivne egzistencije, njegove iskonske potrebe i njegove ljudske strukturiranosti ... Zapravo, njen utjecaj na njegovo poimanje i utjecaj ovog poimanja na njegovo bie: "Ovo poimanje - kad razmatra stvari na ovaj sveobuhvatan nain, sa svim znaenjima sveobuhvatnosti - obraa se ljudskom biu sa svim njegovim aspektima, sa svim njegovim enjama, sa svim njegovim potrebama i sa svim njegovim usmjerenjima, vraajui ga toj jednoj strani sa kojom ono sarauje, strani kod koje trai svaku stvar i kojoj se obraa sa svakom stvari. Jednoj strani koju eli i koje se boji, ije se srdbe plai i ije zadovoljstvo eli postii. Jednoj strani koja je sve u stanju u odnosu na njega, jer je ona Stvoritelj svega, ona je Vlasnik svega i ona je Planer svega." "Ovo poimanje takoer vraa ljudsko bie Jednom Izvoru iz koga ono crpi svoje koncepcije i znaenja, svoje vrijednosti i mjerila, svoje vjerozakone i zakonike. Ono kod njega nalazi odgovor na svako pitanje koje mu se postavi u suoavanju sa Kosmosom, ivotom i ovjekom, sa svim znakovima pitanja koje mu oni postave."

"Tada dolazi do integracije ovog bia... Ono se integrie u osjeanjima i ponaanju, u poimanju i odazivanju, u pitanju doktrine i programa, u pitanju predispozicije i recepcije, u pitanju ivota i smrti, u pitanju tenje i akcije, u pitanju zdravlja i opskrbe, u pitanju ovoga i budueg svijeta, tako da se ne komada, ne skree razlitim puteljcima i horizontima i ne slijedi razliite puteve nasumice!" "Kada se ljudsko bie integrie na ovaj nain, ono postaje u svom najboljem stanju, jer je ono tada u stanju jedinstva koje je karakteristika sutine u njenim aspektima ... Jedinstvo je sutina Uzvienog Stvoritelja. Jedinstvo je sutina ovog Kosmosa - uz raznovrsnost fenomena formi i stanja. Jedinstvo je sutina ivota i ivih bia - uz raznovrsnost vrsta i 174

rodova. Jedinstvo je sutina ovjeka - uz raznovrsnost jedinki i predispozicija. Jedinstvo je svrha ljudske egzistencije - a to je ibadet - uz raznovrsnost sfera ibadeta i njegovih formi. I tako svuda gdje god ovjek istrauje sutinu i istinu u ovoj egzistenciji..." "Kada je ljudsko bie u stanju koje se podudara sa sutinom u svim njenim aspektima, onda je ono na vrhuncu svoje osobne snage, na vrhuncu isto tako - svoje harmoninosti sa sutinom ovog Kosmosa u kome ivi, sa kojim sarauje; u harmoninosti sa sutinom svake stvari u ovom bitku koja pada pod njegov utjecaj, ali i koja utjee na njega ... Ova harmoninost jeste to to ljudskom biu omoguava da ostvari najvea djela i obavi najuzvieniju ulogu." "Kada je ova istina dostigla svoj vrhunac u izabranoj grupi prvih uslimana, Allah je na Zemlji stvorio uloge koje su ostavile duboke tragove u biu ljudske egzistencije i u biu ljudske historije ... " "Kada se ova istina nae po drugi put - a ona se, sa Allahovom dozvolom, mora nai - Allah e njome napraviti mnogo, bez obzira na prepreke koje joj budu stajale na putu, jer postojanje ove istine samo po sebi stvara snagu koja se ne moe nadvladati, zato to je ona iz same snage ovog Kosmosa i to je, takoer, u smjeru moi Kreatora ovog Kosmosa." " ... Ova istina nee imati vanost samo u korigiranju vjerskog poimanja, iako je ovo korigiranje samo po sebi krupan cilj na kome poiva zgrada cijelog ivota. Zapravo, njena vanost je i u dobrom osjeanju ivota i dosezanju ovog osjeanja do najviih stepena savrenosti i harmoninosti. Vrijednost samog ljudskog ivota podie se kada cijeli ivot postane ibadet

Allahu i kada svaka aktivnost u njemu - mala ili velika - postane dio ovog ibadeta ili sve da postane ibadet, kada pogledamo u veliko znaenje ibadeta koje se krije u njemu, a to je izdvojenost Uzvienog Allaha u Boanstvu i potvrivanje oboavanja i predanosti samo Njemu ... Ovo je stepen iznad koga se ovjek ne moe vie uzdii, niti moe postii svoje ljudsko savrenstvo bez njegovog ostvarenja. To je stepen kojeg je dostigao Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) u svojim najviim poloajima koje je postigao. To je poloaj prijema Objave od Allaha. To je takoer poloaj Israa: Neka je uzvien Onaj koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena (25/IJ. 175

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz Hrama asnog u Hram daleki, iju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naa pokazali. - On, uistinu, sve uje i sve vidi m;v. 24 * Prelazimo na jednu drugu vrijednost jednoe oboavanja u znaenju pokornosti samo Allahu i njenom utjecaju na ljudski ivot: Zaista pokoravanje Allahu oslobaa ovjeanstvo od pokoravanja drugom. Ono izvodi ljude iz oboavanja ljudi i uvodi ih u oboavanje jedino Allaha. Time ovjek ostvaruje svoje istinsko dostojanstvo i svoju istinsku slobodu. Ovu slobodu i to dostojanstvo nemogue je garantirati u okrilju nekog drugog sistema - izuzev u islamskom sistemu - jer u drugim sistemima ljudi meusobno robuju jedni drugima na jedan od mnogobrojnih naina ... Bilo da je rije o sferi vjerovanja, sferi obreda ili o sferi zakonodavstva. Sve je to robovanje. Jedno robovanje poput drugog. Vratovi se povijaj u nekom drugom mimo Allaha im se pokore da prihvate neto od ivotnih pitanja a da to nije od Allaha. Ljudi nisu u stanju ivjeti a da ne budu religiozni! Ljudi moraju neemu robovati. Oni koji ne robuju Jedinom Allahu brzo padaju u najgore oblike robovanja nekome drugom mimo Allaha, i to u svim aspektima ivota! Oni padaju kao rtve svojih neogranienih elja i prohtjeva, pa stoga gube svoju ljudsku specifinost i poniru u svijet ivotinje: Oni koji ne vjeruju - koji se naslauju i deru kao to stoka dere njihovo e prebivalite vatra biti! <47/12).

A ovjek ne moe izgubiti nita kao kad izgubi svoju ljudskost i kad padne u svijet ivotinje, a ovo se dogaa onda kada napusti robovanja jedino Allahu i kada padne u robovanje eljama i strastima. Zatim, oni padaju kao rtve raznih vrsta robovanja ljudima ... Padaju u najgore vrste robovanja vladarima i voama koji njima raspolau shodno zakonima koje oni donose i koji nemaju drugog cilja do zatitu interesa samih zakonodavaca - svejedno jesu li ovi zakonodavci predstavljeni u osobi vladara, u vladajuoj klasi ili u vladajuoj rasi. Jedan pogled na sveukupnu razinu ljudskog ivota otkriva ovu pojavu u svakoj ljudskoj Iz knjige Hasaisu't-tesawwuri'l-islami we muqawwimatuhu, l, poglavlje E-umul, str. 126.-131., izvodi. 176

vlasti koja svoj program ne crpi od Allaha i koja se ne pridrava Allahovog zakona ... Meutim, robovanje ljudima ne zastaje kod granice oboavanja vladara, voa i zakonodavaca ... Ovo je taj jasan oblik robovanja, meutim, ovo nije sve! Robovanje ljudima predstavljeno je i u drugim, skrivenim oblicima, ali oni su esto jai, okrutniji i grublji od ovog oblika! Navodimo primjer tog robovanja kreatorirna mode npr. Koju samo oni vlast imaju nad veoma velikim krdom ljudi! Nad svima onima koje oni nazivaju civiliziranim! Moda koju propisuju bogovi mode - bilo u odjei, automobilima, graevinama, prizorima ili sveanostima - predstavlja strogo robovanje kome nikako ne moe umai nijedan paganin i nijedna paganka. tavie, ne moe ni razmiljati da izae iz njega! Kad bi ljudi u ovom civiliziranom paganstvu robovali Allahu samo neto od onoga koliko robuju kreatorirna mode, bili bi veoma poboni robovi! ta je robovanje ako to nije ovo? ta je vlast boanstva, ako to nije, takoer, vlast boanstva kreatora mode?! ovjek katkad vidi neku enu kako oblai ono to otkriva njene sramotne dijelove i to istovremeno ne odgovara njenoj figuri i gradi, i kako stavlja rninku koja je ini nakaznom ili predmetom podsrnijavanja! Meutim, mono robovanje bogovima nonje i mode pokorava je i prirnorava na ovo ponienje kome se nije u stanju oduprijeti niti irna snage da odbije robovati torne, jer svo drutvo oko nje torne robuje ... Kakvo bi to trebalo biti robovanje ako to nije ovo? Kakvo bi trebalo biti vladanje i potinjavanje ako to nije ovo?! Ovo je samo jedan primjer niskog robovanja kada ljudi ne robuju

jedino Allahu; kada robuju nekom od ljudi mirno Njega ... Nije vlast voe i vladara jedino taj omraeni i niski oblik vlasti ljudi nad ljudima i robovanja ljudi ljudima! Ovo nas dovodi do vrijednosti jednoe oboavanja i robovanja koje se ispoljava u zatiti ivota ljudi, njihove asti i imovine, s obzirom na injenicu da to sve postaje nezatieno kada ljudi robuju ljudima, u bilo kom obliku robovanja... Bilo u obliku prava na propisivanje zakona, u obliku prevlasti obiaja i tradicija i u obliku suverenosti doktrine i poimanja ... Robovanje nekom drugom mimo Allaha u doktrini i poimanju znai predavanje u kande predrasuda, mitova i praznovjerja kojima nema kraja. Razni paganski dahilijjeti predstavljaju neke njihove oblike, kao to 177

razliite predrasude obinog svijeta predstavljaju njihove druge oblike. U njima se prinose zavjetni darovi i materijalne rtve - a katkad i u djeci - pod pritiskom iskvarene doktrine i izvitoperenog poimanja. U njima ljudi ive u strahu od raznih imaginarnih boanstava, kao i od posrednika i sveenika koji su u vezi sa ovim boanstvima! Od vraeva koji su u vezi sa dinima i ifritima! Od ejhova i svetaca koji tvrde da posjeduju tajne! Od ovih ... Od onih... O d predrasuda od kojih ljudi jo uvijek ive u strahu i prestraenosti, nastojei da im se priblie i da ih udobrovolje, tako da im se vratovi rastegnu, trud raspe, a snaga izgubi u besmislicama poput ovih! Naveli smo primjer cijene robovanja neemu drugom mimo Allaha, kao obiajima, tradicijama, bogovima mode i nonje. Treba jo da saznamo koliko se novaca i truda upropasti - pored asti i morala - na ova boanstva! Kua sa osrednjim prihodima troi na kreme, mirise i farbe, na eljanje i dotjerivanje frizure, na tofove od kojih se pravi razliita nonja iz godine u godinu, na ono to ide uz to poput sjajne obue i nakita koji treba da se slae sa nonjom, frizurom i obuom, pa do posljednje stvari koju propisuju ta runa boanstva, dakle, kua sa osrednjim prihodima troi polovinu prihoda i ulae polovinu truda da bi ila uporedo sa eljama tih prevrtljivih boanstava koja se ne skraavaju najednom mjestu. Iza toga stoje Jevreji, vlasnici kapitala koga oni angairaju u industriju namijenjenu svijetu tih boanstava! Mukarac i ena usred svih ovih napora ne mogu nijedan trenutak prestati udovoljavati onome to zahtijeva to runo robovanje, poput rtvovanja truda, novca, asti i morala! Naposlijetku dolazi cijena robovanja ljudskoj suverenosti da propisuje zakone. rtva koju vladajuim boanstvima prinose oni koji

robuju nekom drugom mimo Allaha mnogostruko je vea od rtve koju Allahu prinosi onaj ko oboava Allaha. Naravno, u imetku, ivotima i asti ... Idoli se podiu od drave, od nacije, od rase, od klase, od proizvodnje ... Od mnogo toga drugoga u vidu raznovrsnih boanstava ... Za ove idole udaraju bubnjevi, za njih se podiu bajraci, a oni koji ih oboavaju pozivaju se da za njih daju svoje ivote i imetke, i to nepokolebljivo ... Jer, kolebanje je izdaja, to je sramota ... ak i kad se ast suprotstavi zahtjevima ovih idola, ast je ta koja e biti rtvovana. Ovo e biti poast na ijim krajevima blista krv, kako kau trube postavljene okolo ovih idola, a iza njih su ta boanstva od vladara! Sve rtve koje iziskuje borba na Allahovom Putu, da bi se oboavao samo Allah na Zemlji, da bi se oslobodio ovjek od robovanja tiranima i 178

idolima, da bi se ljudski ivot podigao na astan nivo koji Allah eli ovjeku, sve ove rtve koje iziskuje borba na Allahovom Putu, iste ove rtve, ak i vee, ulau oni koji robuju neemu drugom mimo Allaha! Oni koji se boje stradanja, patnje, ubijanja i gubitka ivota, djece i imovine ako se budu borili na Allahovom Putu, na njima je da razmisle koliko ih kota robovanje nekom drugom mimo Allaha u ivotu, imetku, djeci, a povrh svega u moralu i asti... Cijena borbe na Allahovom Putu usmjerena protiv svih tiranina na Zemlji, sve to ih nee kotati koliko ih kota robovanje nekom drugom mimo Allaha, a iznad svega toga je ponienje, ljaga i sramota! * Najzad, jednoa oboavanja i robovanja samo Allahu, a odbijanje oboavanja i robovanja nekome drugom, mimo Njega, od Njegovih stvorenja, ima veliku vrijednost u zatiti ljudskog truda da se ne troi na oboavanje lanih boanstava, tako da se u cjelini usmjeri izgradnji zemlje, njenom prosperitetu i prosperitetu ivota na njoj. Postoji jedan jasan fenomen koji se ponavlja a na koji smo mi ukazali ranije u ovom duzu ... On glasi da kad god se pojavi jedan od Allahovih robova da od sebe stvori idola iju e osobu ljudi oboavati, mimo Allaha, njemu je potrebno, da bi bio oboavan (tj. da bi mu se pokoravalo i da bi ga se slijedilo) da napregne sve snage i moi, prvo, da zatiti svoju linost, i drugo, da se proglasi boanstvom. Potrebna mu je svita, pratnja, sistem, aparat, trube i glasnici koji e ga slaviti i hvaliti. Mora se puhati u njegov mizerni "ljudski" lik kako bi postao vei i kako bi zauzeo mjesto uzvienog "boanstva"! Ne smije se nijedan trenutak prestati puhati u taj mizerni ljudski lik. Oko njega se mora stalno uti pjesma i hvala. Mora se okupljati svijet - svim sredstvima - da slave njegovo ime i da mu ine ceremonijalne obrede ...

To je zamarajui trud koji nikad ne smije prestati, jer e se mizerna ljudska slika i lik izborati, izblijediti i nestati kad okolo prestane puhanje, udaranje u bubanj, sviranje, tamjan, slava i hvala. Onda e opet biti potreban taj iscrpljujui trud! U ovom iscrpljujuem trudu troi se mnogo energije i novaca nekad i ivota i asti. Kad bi se neto od toga troilo na izgradnju zemlje i unosnu proizvodnju, na prosperitet ljudskog ivota i njegovo obogaivanje, to bi se ovjeanstvu vratilo velikim dobrom ... Meutim, ova energija i novci - ponekad ivoti i asti - ne troe se na ovaj dobar i unosan nain, jer ljudi ne robuju samo Allahu, ve robuju idolima mimo Njega. Iz ovog kratkog osvrta otkriva se veliina gubitaka ovjeanstva u energiji, imovini, izgradnji i proizvodnji zbog toga to ono naputa obovanje Jedinog Allaha i to oboava neto drugo mimo Njega ... To 179

povrh njegovih gubitaka u ivotima i astima, u vrijednostima i moralu I ... povrh ponienja, zlostavljanja, ljage i sramote! Ovo nije karakteristika samo jednog sistema na Zemlji ve svih njih, iako su prilike razliite i iako su vrste rtava razliite. "Ve se dogodilo da oni koji su grijeili prema Allahu i dozvolili jednoj grupi izmeu sebe da im sudi po zakonu, ali ne po Allahovom nego po zakonu koji donose ljudi, da su na koncu zapali u stanje robovanja ne Allahu, nego robovanja koje guta ljudske osobine, dostojanstvo i slobodu, bez obzira kakve razlike bile u tim sistemima kojima se ovi nasilnici slue, u kojima neki od njih misle da takvi sistemi garantiraju ljudima: ljudskost, slobodu i dostojanstvo." "Evropa je utekla od Allaha jo u vrijeme svojih sukoba sa nasilnikom i omraenom Crkvom25 dodajui joj ime naete i izmijenjene vjere. Evropa se pobunila protiv Boga (Uzvienoga) u vrijeme svoje revolucije protiv te Crkve koja je povrijedila svaku ljudsku vrijednost estinom omraenog glasa. Ljudi su tada pomislili da e ponovo nai tamo, u toj vjeri, svoju ljudskost, slobodu i dostojanstvo, kao svoje interese u sjeni tih jedinstvenih demokratskih sistema. Oni su se oslonili u svim svojim nadama i povezali sve svoje nade za te slobode i garancije koje bi im garantirati ti od strane ovjeka novouspostavljeni pozitivni ustavi, parlamentarni sistemi, sloboda tampe, sudske i zakonodavne garancije, vlast izabrane veine itd., sve ono to su govorili i obuhvatati takvi sistemi. Ali kakva je bila poslijedica? Uslijedilo je kapitalistiko nasilje koje je

pretvorilo sve te tzv. garancije i sve te oblike i forme u puke parole i iste fantazije. Ogromna veina je pala u najniu vrstu ropstva nasilnikoj manjini koja dominira kapitalom i upravlja veinom u parlamentu. Novouspostavljenim ustavom! Sobodom tampe?! I svim ostalim datim garancijama u koje je narod bio povjerovao da e biti dovoljna garancija za osiguranje njihove ljudskosti, dostojanstva i slobode u punoj izoliranosti od Boga (Uzvienog) ?!" "Izvjesne grupe ljudi iskoile su iz takvih pojedinanih sistema kojima su dominirali kapitalizam i klase, iskoili su iz sistema i pridruili se "drutvenim sistemima". ta su nali tamo? Nita osim to su zamijenili vjerovanje u klasu kapitalista vjerovanjem u klasu prolaterijata, ili su zamijenili klanjanje kapitalu kapitalista i kompanija, klanjanju dravi koja El-Fisanu'n--neqid u djelu Mustaqbel li haze'd-din. 180

gospodari kapitalom, pored gospodarenja i vlasti. Na taj nain oni dolaze u teu situaciju nego to su bili u situaciji kapitalizma i sloja kapitalista." "I u jednom i u drugom sluaju, situaciji i sistemu, ovjek postaje dunik ovjeku, za njihovo bogatstvo plaa ogromni porez svojim ivotom i podie ih na nivo raznovrsnih gospodara i boanstava u svakom sluaju." "Zbog svega toga, u svijetu mora postojati robovanje; ako nee biti klanjanje samo Allahu, to e biti nekome drugome. Klanjanje samo Allahu omoguava ljudima slobodu, dostojanstvo, ast i ugled. Robovanje drugome, a ne Allahu, guta svaku vrstu ljudskosti ovjeka, njegovo dostojanstvo, slobodu i vrlinu, zatim dere i njihova sredstva i, na kraju, i njihove materijalne interese." "Zbog toga je pitanju Boanstva i klanjanja bila u svim poslanstvima Allaha (Uzvienog) i Njegovim Knjigama posveivana velika panja. Ova sura je jedan od uzoraka te panje. Ovo pitanje nije vezano za klanjanje kipovima i totemima u najprostijem dalekom dahilijjetstvu nego je vezano i odnosi se na svakog ovjeka, u svako vrijeme i na svakom mjestu. Odnosi se na sve dahilijjete ili paganstva iz prahistorije, paganstva iz historije i paganstva XX. stoljea i svakog drugog dahilijjeta koji se bazira na klanjanju ovjeka drugom ovjeku."26 Zakljuna rije koja se moe rei o ovom pitanju jeste da je kristalno jasno iz svih ovih kur' anskih izvjetaja - a ova sura je jedan primjer tih izvjetaja - da problem robovanja, slijenja i vlasti - za koje se u ovoj suri upotrebljava izraz ibadet - jeste problem doktrine, vjerovanja i islama, a ne

problem fikha, politike ni sistema! To je problem doktrine, da li je ima ili nema To je problem vjerovanja, da li postoji ili ne postoji. To je problem islama, da li e se ostvariti ili se nee ostvariti ... Zatim je to poslije - poslije toga a ne prije toga - problem programa za realni ivot koji je postavljen u vjerozakonu, sistemu i odredbama, i u okolnostima i organizacijama u kojima e biti ostvaren taj vjerozakon i sistem i u kojima e biti provedene te odredbe. Isto tako, problem ibadeta nije problem obreda, ve problem pokoravanja, slijeenja, sistema, vjerozakona, fikha, odredbi i okolnosti u realnom ivotu ... Zbog toga je on, s obzirom na injenicu da je takoer zasluio svu ovu panju u Boanskom programu predstavljenom u ovoj Izvodi iz XI duza, str. 1 15-116 originala : osvrt na suru J unus, koji je zgodan i za osvrt na suru Hud (1754-1755). 181

vjeri, zasluio sve ove poslanike i objave, kao to je zasluio i sva ova stradanja, muke i rtve. Sada smo stigli do toga da slijedimo kazivanja u ovoj suri pratei njihova ukazivanja na dinaminu liniju islamskog vjerovanja u historiji ovjeanstva. Ranije smo objasnili u osvrtu na kazivanje o Nuhu27 u ovom duzu da je islam bio prva vjera koju je upoznalo ovjeanstvo preko Adema (alejhi' s-selam) , prvog oca ovjeanstva, zatim preko Nuha (alejhi'sselam) , drugog oca ovjeanstva... Zatim preko svakog poslanika ... Objasnili smo da islam znai jednou Boanstva sa aspekta vjerovanja, poimanja i usmjerenja kroz ibadet i obrede, da znai jednou Gospodara sa aspekta robovanja, slijeenja, pokornosti i potinjenosti, tj. jednou tutorstva, suvereniteta, usmjerenja i zakonodavstva. Takoer smo objasnili da je dahilijjet, bilo da se radi o dahilijjetu vjerovanja, poimanja, ibadeta i obreda, ili o dahilijjetu robovanja, slijeenja, pokornosti i potinjenosti - ili jednom i drugom zajedno spopadao i snalazio ovjeanstvo nakon to je ono upoznalo islam preko poslanika (neka je na njih Allhov salavat i selam) . Dahilijjet je kvario njihova vjerovanja i poimanja kao to je kvario njihove ivote i okolnosti, i to robovanjem neemu drugom mimo Uzvienog Allaha - svejedno bilo to robovanje totemu, kamenu, drvetu, zvijezdi, planeti, dui ili razliitim duama, ili pak robovanje nekom od ljudi: sveeniku, vrau ili vladaru ... Sve je to isto u svom oznaavanju devijacije od monoteizma ka politeizmu

i izlaenje iz islama u dahilijjet. Iz ovog historijskog toka - koga kazuje Uzvieni Allah u Svojoj Knjizi kojoj je la strana s bilo koje strane - izlazi na vidjelo greka u metodu koji slijede znanstvenici komparativnih religija kao i pogrenost rezultata do kojih oni dolaze posredstvom ovog metoda ... Do greke u metodu dolazi zbog toga to on slijedi liniju dahilijjeta koji je poznavalo ovjeanstvo, a zanemaruje liniju monoteizma koji su donijeli poslanici (neka je na njih salavat i selam) . Oni se, tavie, u svom Str. 70.-76. 182

slijeenju linije dahilijjeta dre samo onoga to su sauvali spomenici dahilijjetskih vremena oko kojih historija samo krui - a to je skoranje novoroene koje iz historije ovjeanstva zna samo malo, a i ovo malo to zna, zna samo putem vjerovatnoe i pretenosti! Oni, ak i kad naiu na neki od spomenika monoteizma, koje su donosile Objave a koji je sedimentiran u nekom historijskom dahilijjetu u jednom unakaenom obliku monoteizma, kao to je Ahnatonov monoteizam, npr. , u staroegipatskoj religiji, oni tada namjerno zanemaruju te spomenike monoteistikog uenja - makar i u formi pretpostavke. Ahnaton se pojavio u Egiptu poslije }iisufovog (alejhi' s-selam) doba i njegovog propovijedanja monoteizma, kao to je to navedeno u asnom Kur'anu, prenosei njegove rijei upuene svojim drugovima u tamnici, u suri Jusuf: (Ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje, i ispovijedam vjeru predaka svojih, lbrlihima i Ishlika i jakuba; nama ne prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali veina ljudi nije zahvalna. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, jedini i Svemoni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna 02/37-40). Oni to ine zato to je itav metod od poetka uspostavljen na neprijateljstvu i odbijanju vjerskog programa zbog bure do koje je dolo izmeu evropske Crkve i naunog istraivanja u svim njegovim oblicima u jednom historijskom periodu. Metod je uspostavljen, a njegovi nosioci su

bili odluni da iz temelja opovrgnu tvrdnje Crkve kako bi unitili samu Crkvu. Zbog toga je metod bio devijantan od samog poetka, jer je unaprijed prejudicirao odredene rezultate prije poetka istraivanja! ak i poslije otupljivanja otrice neprijateljstva prema Crkvi, a poslije ruenja njenog nepravednog monopola u nauci, politici, ekonomiji, metod je nastavio svojim putem jer se nije mogao osloboditi temelja na kome je uspostavljen i obiaja koji su se nagomilali na ovaj temelj, tako da je to postalo prinicipom metoda! to se tie greke u rezultatima, ona je apsolutna nunost greke metoda iz samog temelja. Ova greka je to to je opeatilo sve rezultate metoda ovim peatom ... 183

Bez obzira na to kakav bio metod i kakvi bili rezultati do kojih taj metod dolazi, njegovi nalazi su potpuno opreni Boanskim zakljucima i odlukama koje iznosi asni Kur'an ... Ako je nemuslimanu i dozvoljeno da prihvati rezultate koji su u otvorenoj oprenosti sa rijeima Uzvienog Allaha u nekom od pitanja, nije dozvoljeno istraivau da, nudei svoj nauni rad ljudima, a on je "musliman", prihvaa takve rezultate. To je stoga to su k ur' anske odluke o pitanju dahili.iieta i islama, o tome da islam prethodi dahili.iietu u ljudskoj povijesti i da monoteizam prethodi mnogobotvu i dualizmu, potpuno kategorine i nisu podlone slobodnim interpretacijama. One spadaju u ono za to se kae da je iz vjere nuno poznato. Zato onaj ko prihvaa rezultate nauke komparativnih religija u ovoj stvari mora da bira izmeu govora Uzvienog Allaha i rijei znanstvenika komparativnih religija. Drugaije reeno, da bira izmeu islama i neislama, jer je Allahov govor o ovom problemu eksplicitan i jasan, a nije implicitan i nejasan! Bilo kako bilo, ovo zaista nije tema o kojoj mi imamo cilj govoriti u ovom konanom osvrtu ... Ono to je na cilj jeste da uvidimo tu dinaminu liniju islamskog vjerovanja u ljudskoj povijesti. Islam i dahilijjet se uzajamno smjenjuju u ljudskoj povijesti. ejtan koristi ljudsku slabost i uroenu strukturu ovog stvorenja dvostruke prirode i usmjerenja i odvraa ljude od islama, nakon to ga upoznaju, i odvodi ih ponovo u dahili.iiet. Kada je taj dahili.iiet doivljavao svoj vrhunac, Allah je slao ljudima poslanika koji ih je opet vraao u islam i izbavljao ih iz dahilijjeta. Prvo iz ega ih je izbavljao jeste da ne robuju drugim boanstvima mimo Uzvienog Allaha ... Prvo emu ih je vraao jeste robovanje jedino Allahu u

svim stvarima, a ne samo u ritualnim obredima, niti samo u vjerovanju srcem. Ovo vienje nam pomae da procijenimo stanje ovjeanstva danas, kao i da odredimo prirodu islamskog poziva ... Zaista, ovjeanstvo danas - u cijelosti - prakticira opi povratak u dahilijjet iz koga ga je izbavio Posljednji poslanik Muhammed (alejhi'sselam) . To je dahilijjet koji je predstavljen u razliitim fazama. Neke forme dahilijjeta se ispoljavaju u nevjerovanju Uzvienog Allaha i negiranju Njegove egzistencije ... To je dahilijjet u sferi vjerovanja i poimanja, kakav je dahilijjet komunista. Druge forme dahilijjeta se ispoljavaju u nakaznom priznavanju egzistencije Uzvienog Allaha, u devijantnom vrenju ritualnih obreda i 184

devijan1nom slijeenju i pokoravanju, kao to je dahili]et idolopoklonika Hindusa i drugih .. I kao to je isto tako dahilijjet Jevreja i krana. . Tree forme dahilijjeta se ispoljavaju u ispravnom priznavanju egzistencije Uzvienog Allaha i vrenju ritualnih obreda, uz opasnu devijaciju u poimanju znaenja svjedoenja da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, i uz potpuni irk u robovanju, slijeenju i pokoravanju. To je dahilijjet onih koji sebe nazivaju "muslimanima", mislei da su u islamu i da su sebi priskrbili atribut islama i njegova prava pukim izgovaranjem dvaju ehadeta i vrenjem ritualnih obreda, uz njihovo loe razumijevanje znaenja dvaju ehadeta i uz njihovo predavanje i robovanje nekom drugom od ljudi mimo Allaha! Sve je ovo dahilijjet. Sve je ovo nevjerovanje u Allaha poput onih preanjih, ili je pridruivanje Allahu druga poput ovih posljednjih.28 Ovo sagledavanje realnog stanja ovjeanstva, na ovaj jasan nain, potvruje nam da se itavo ojeanstvo danas odme1nulo u totalni dahilijjet i da pati od munog vraanja u dahilijjet iz koga ga je spasio islam nebrojeno puta, a posljednji put je bio islam koga je donio Muhammed (alejhi's-selam) ... Ovo sa svoje strane odreuje prirodu glavne uloge prethodnice islamskog preporoda, osnovnog zadatka o kome treba da se brine ovjeanstvo, kao to odreuje odlunu star1nu poziciju u ovom zadatku. Ova prethodnica je duna da iznova otpone pozivati ovjeanstvo da ue u islam po drugi put, a da napusti ovaj odvra1ni dahili]et u koji se

odme1nulo. Ona je duna da odredi osnovno znaenje islama, a to je vjerovanje samo u Allahovo Boanstvo, vrenje vjerskih obreda jedino u Allahovo ime, te robovanje, slijeenje, pokoravanje i potinjavanje u svim ivo1nim poslovima Jedinom Allahu ... Zatim da naglasi da bez svih ovih znaenja nema ulaska u islam, da se bez toga ljudi ne mogu kvalificirati atributom muslimana, niti da mogu imati prava koja im islam daje u njihovim ivotima i imovini. U sluaju izostanka samo jednog od ovih znaenja, tretirat e se kao da su izostala sva ostala znaenja, ljudi izlaze iz islama a ulaze u dahilijjet i nesumnjivo se kvalificiraju nevjernicima ili poli teistima ... To je doista novi krug dahili]eta koji dolazi poslije islama, pa se s njime mora sueliti krug islama koji se sueljava sa dahilijjetom, kako bi V. Me' alim u fi't-tariq, poglavlje lA ilahe illa'llah menhedu kajat. 185

ljude vratio Allahu po drugi put i kako bi ih izbavio iz oboavanja ljudi, a uveo ih u oboavanje jedino Allaha. Ova stvar mora dostii upravo taj stepen odlunosti i jasnoe u duama te muslimanske grupe koja se suoava sa totalnim dahilijjetom u ovom tekom periodu ivota ovjeanstva ... Bez ove odlunosti i jasnoe prethodnica islamskog preporoda nee moi izvriti svoju zadau u ovom kritinom periodu ljudske historije. Ona e se kolebati pred dahilijjetskim drutvom - drei ga islamskim drutvom - pa e izgubiti osjeaj za odreivanje pravih ciljeva nakon to izgubi osjeaj polazne take na kojoj ovjeanstvo zbilja stoji, a ne na kojoj ona pretpostavlja da stoji! A razlika izmedu pretpostavke i stvarnog stanja je veoma, veoma velika! Napravit emo posljednju stanku u ovom konanom osvrtu pred jedinstvenim stavom poslanika prema svojim narodima kojima su bili slani i na razliitost ovog stava na poetku i na kraju, kako to iznose kazivanja o poslanicima u ovoj suri: Svaki poslanik je bio poslan svom narodu. U poetku poziva poslanik je bio jedan od pripadnika svoga naroda. Pozivao ih je u islam kao to brat poziva svoju brau i elio im ono to brat eli svojoj brai, a to je dobro na koje ga je Allah uputio i za koje nalazi dokaz u samome sebi od svog Gospodara. Ovo je bila pozicija svakog poslanika prema svome narodu na samom poetku ... Meutim, ovo nije bila pozicija nijednog poslanika na kraju! Poslaniku se odazivao jedan dio njegovog naroda i povjerovao u ono

to mu je bilo objavljeno da im dostavi ... Oni su oboavali jedino Allaha, kao to je od njih i traeno, skidajui sa svojih vratova omu robovanja nekome od Njegovih stvorenja ... Tako su postajati muslimani... Postajali su odan ummet... Drugi dio naroda se nije odazvao poslaniku. Oni nisu povjerovali u ono to im on donosi. Oni su ustrajali u robovanju nekome drugome, mimo Allaha, od Njegovih stvorenja. Oni su ostajali u svom dahilijjetu, ne naputajui ga i ne prelazei u islam... Zato su postajali nevjerniki narod ... 186

Tako se jedan narod u odnosu na poslanikov poziv dijelio na dva naroda: na muslimanski ummet i na nevjerniki narod. Taj jedan narod nije vie bio jedan ummet kao to je bio prije poslanstva, uprkos inenici to su jedan narod po rodu i porijeklu. Meutim, veza roda i porijekla, veza zemlje i zajednikih interesa ... nije vie odreivala njihove meusobne odnose kao to je to bilo prije poslanstva. Sa poslanstvo m se pojavila jedna druga veza koja je okupljala ili razdvajalajedan te isti narod ... Bila je to veza vjerovanja, programa i robovanja ... Ova veza je razdvojila jedan narod i od njega stvorila dva razliita naroda koji se vie ne mogu sloiti niti koegzistirati! Tako se, kada se pojavila ova razlika u vjerovanju kod svake od ovih grupa, poslanik i vjerniki narod s njim odvojio od svog naroda na osnovu vjerovanja, programa i robovanja ... Oni su se rastavljali od nevjernikog naroda koji je prije poslanstva bio njihov narod, njihov ummet i njihov rod ... Razila su se dva programa pa su se razila i dva naroda od kojih su postala dva ummeta koja su nastala od jednog roda i naroda, ali koja se sada ne mogu sjediniti niti koegzistirati! Kada su se muslimami odvojili od svog naroda zbog vjerovanja, programa i robovanja, i Allah je razdvojio meu njima, pa je unitavao nevjerniki a spaavao vjerniki narod ... Ovo pravilo je ostalo opevaee tokom historije kao to smo vidjeli u ovoj suri ... Ono u to prethodnica islamskog preporoda treba da bude sigurna jeste da Uzvieni Allah nije razdvojio izmedu muslimana i njihovih neprijatelja iz njihovog naroda sve dok se muslimani nisu odvojili od svojih neprijatelja, dok nisu oglasili da ih naputaju zbog politeizma u kome se

nalaze, dok im nisu otvoreno stavili do znanja da oni vjeruju jedino u Allaha, a da ne vjeruju u njihova lana boanstva, da ne slijede mone tirane niti da uestvuju u ivotu i drutvu kojim vladaju ovi tirani po zakonima koje Allah nije propisao bilo vezano za obrede, vjerovanje ili zakone. Mo Uzvienog Allaha nije intervenirala da bi unitila nasilnike prije nego to se od njih ne odvoje muslimani... Sve dok se muslimani ne odvoje od svog naroda, dok ga se ne odreknu, dok ne oglase da se njihova vjera razlikuje od njihove vjere, njihov program od njihovog programa, i njihov put od njihovog puta, Allahova mo se ne mijea da ih rastavi jedne od drugih i da ostvari Allahovo obeanje da e pomoi vjernicima, a unititi nasilnike ... 187

Ovo je generalno pravilo koje prethodnica islamskog preporoda treba shvatiti i na njegovim osnovama graditi svoj pokret i akciju. Prvi korak jeste da otpone sa pozivanjem ljudi da prihvate u islam, da robuju samo Allahu ne pridruujui Mu druga i da napuste robovanje bilo kome od Njegovih stvorenja - u bilo kojoj od formi robovanja. Zatim e doi do polarizacije jednog naroda na dva dijela, vjernici monoteisti koji robuju jedino Allahu - staju u jedan red - ili Ummet - a politeisti koji robuju nekome od Allah ovih stvorenja - u drugi red ... Onda se vjernici odvajaju od politeista ... Potom se ispunjava Allahovo obeanje o pomoi vjernicima, a unitenju nevjernika... Kao to se to nuno deavalo tokom ljudske historije. Katkad se period pozivanja prije praktinog razdvajanja odui, meutim, ideoloko i emocionalno razdvajanje mora se desiti od prvog trenutka. Ponekad se proces razdvajanja izmeu dva ummeta nastala od jednog naroda odvija sporo, pa se broj rtava, muka i patnji poveava u jednoj ili vie generacija pobornika misije i istine. Meutim, Allahovo obeanje o razdvajanju mora u srcima vjernike grupe biti vjerodostojnije od vidljive realnosti u jednoj ili vie generacija. Ono e, bez sumnje, doi. Allah nee iznevjeriti Svoje obeanje po kome se odvijao Njegov zakon kroz ljudsku historiju. Sagledavanje ovog zakona na ovaj kategorian i jasan nain takoer je nuno za islamski pokret u sueljavanju sa opim ljudskim dahililietom. To je Zakon koji se odvija i on nije ogranien vremenom ni prostorom ...

Sve dok se prethodnica islamskog preporoda sueljava danas sa ovjeanstvom koje se nalazi u jednoj ponovljenoj fazi dahililieta, sueljavajui se s njim s istim onim vjerovanjem sa kojim su se sueljavali poslanici (neka je na njih salavat i selam) kad god se ono odmetalo i padalo u dahililiet poput ovog, muslimanska skupina mora ii svojim putem, nastojei, naravno, da sebi pojasni polaznu i krajnju taku, kao i ta nosi period poziva izmeu te dvije take, tvrdo vjerujui da Allahov zakon ide svojim tokom i da sretan ishod pripada bogobojaznima. 188

Naposljetku, zadravajui se pred kur' anskim kazivanjima u ovoj suri postaje nam jasnija priroda programa ove vjere, kako je on predstavljen u asnom Kur'anu ... To je dinamina priroda koja sueljava ljudsku realnost sa ovim Kur'anom, realnim i praktinim sueljavanjem ... Ova kazivanja su objavljivana Allahovom Poslanik u (ale j hi' s-selam) u Mekki, kada je vjernika manjina s njim u njoj bila blokirana u njenim etvrtima. Kada je islamski poziv u njoj bio zaleen, a put teak i dug, muslimani kao da mu nisu vidjeli kraja! Ova kazivanja su im otkrivala kraj puta i pokazivala njegove znakove u svim njegovim fazama. Ona su ih uzimala za ruke i vodila ih ovim putem. Put je bio prohodan i spojen sa asnom povorkom poziva u islam cijelim tokom ljudske povijesti. Ova povorka je bila bliska i poznata, a ne strana i nepoznata! Oni su drutvo te spojene povorke na poznatom putu! Oni nisu zalutala grupa u odsjeenoj pustinji! Oni prolaze od poetka do kraja prema tekuem zakonu. Oni ne idu nasumice slijedei puku sluajnost! Ovako se Kur'an kretao u muslimanskim redovima, pokreui ove redove zacrtanim i sigurnim pokretima ... Ovako je mogue da se Kur'an danas i sutra kree meu prethodnicom islamskog preporoda, pokreui je takoer na zacrtanom putu poziva ... Ovoj prethodnici je potreban Kur'an da u njemu trai inspiraciju i nadahnue. Da u njemu trai inspiraciju za program pokreta, njegove korake i faze. Da u njemu trai nadahnue za odazive na koji e ovi koraci i faze nailaziti i za dobar svretak koji je oekuje na kraju puta. Kur' an - u ovoj formi - nee biti puka rije koja se ui radi bereketa,

ve e pulsirati ivotom, silazei u tom trenutku mobilnoj muslimanskoj zajednici da se s njim kree, da prati njegove smjernice i da oekuje Allahovo obeanje dato u njemu. Ovo je ono to mislimo kad kaemo da e Kur'an otvoriti svoje tajne samo muslimanskoj zajednici koja se s njim kree da ostvari njegovo znaenje u realnom svijetu. A ne onima koji ga ue samo radi bereketa! Niti onima koji ga itaju iskljuivo radi umjetnikog i naunog istraivanja, niti pak onima koji ga izuavaju da bi u njemu jedino pratili lijep nain izraavanja! 189

Svi ovi nee iz ovog Kur'ana shvatiti nita to je vrijedno spomena, jer ovaj Kur'an nije objavljen da bude predmetom izuavanja na ovaj nain, ve je objavljen da bude predmet i sredstvo akcije i usmjerenja. Oni koji sueljavaju tiranski dahilijjet sa istinitom vjerom islamom, oni koji se bore sa zalutalim ovjeanstvom da ga iznova vrate u islam, oni koji se bore protiv idola na Zemlji kako bi izveli ljude iz robovanja ljudima, a uveli ih u robovanje jedino Allahu ... Jedino su oni ti koji razumiju i shvaaju Kur' an, jer oni ive u atmosferi slinoj onoj u kojoj je on objavljen. Oni pokuavaju ono to su pokuavali oni kojima je objavljen prvi put i oni u toku akcije i borbe izvravaju ono to znae njegovi tekstovi, jer oni nalaze ova znaenja predstavljena u deavanjima i dogaajima ... Je li ovo jedina nagrada za sve patnje i bolove koji ih snalaze? ... Hou li rei - nagrada?! Ne, nikako, Boga mi! To je velika blagodat od Allaha . Reci: "Neka se zato Allahovoj ... .. blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju" oo;ssJ. Hvala Velikom Allahu, Gospodaru velike blagodati ... 190

SURA JUSUF ORJAVLJENA U MEKKI, IMA 1 1 1 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovo je mekkanska sura. Objavljena je poslije sure Hud u tom kritinom vremenu o kome smo govorili prilikom predgovora sure ]unus i sure Hud ... izmeu godine tuge u kojoj su umrli Ehu Talih i Hatida, dva oslonca Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) , i prvog i drugog sastanka na Akabi, koji Poslanik u (alejhi' s-selam) , muslimanima i Pozivu otvaraju izlaz za seobu u Meinu ... Na osnovu ovoga, ovo je jedna od kur'anskih sura koja je objavljena u tom kritinom vremenu u povijesti islama i ivota Poslanika (alejhi' s-selam) i muslimanske zajednice u Mekki. Sura je u cijelosti mekkanska, bez obzira to se tvrdi u Dravnom Mushafu da su ajeti l, 2, 3 i 7 objavljeni u Medini. Tekst prva tri ajeta glasi: Eli/-lam-ra. Ovo su ajeti Knjige jasne! (12/V.

Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli (12/2). Objavljujui ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo iako prije njega nisi doista nita znao 02/3). 191

Ovi ajeti predstavljaju prirodni uvod u ono to e poslije njih direktno doi, poetak kazivanja o Jusufu (alejhi's-selam) . Tekst navedenog ajeta u kontekstu glasi: Kada ]'Usu/ ree ocu svome: "O oe moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonie" 02/4J. Kazivanje poslije toga ide svojim putem do kraja. Uvod u ovo kazivanje iskazano rijeima Uzvienog Allaha: Objavljujui ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo iako prije njega nisi doista nita znao: 02/3J pojavljuje se kao prirodan uvod, koji prati objavu kazivanja ... Takoer i ove sigle na poetku sure (Elif Lam Ra) i potvrda da su to ajeti Knjige jasne, kao i potvrda daje Allah objavio ovu Knjigu na arapskom jeziku ... pripadaju takoer mekkanskoj atmosferi Kur'ana, u sueljavanju politeista Mekke da je Kur' an na arapskom jeziku, za koji su tvrdili da Poslaniku Kur'an diktira jedan ovjek. Jezik toga ovjeka je jezik tuina, a ovo je Kur'an na arapskom jeziku. Zatim je to i potvrda da je to Objava od Allaha Poslanik u (alejhi' s-selam) , koji o njenom sadraju i smjernicama otprije nije nita znao. Ovaj uvodni dio je u skladu sa osvrtom koji se nalazi na kraju kazivanja, a u kome Uzvieni Allah kae: Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odluili, i kada su onako lukavi bili (12/102). Postoji, dakle, zaplet izmeu uvoda u kazivanje i komentara na to kazivanje iz koga se vidi da su i uvodni dio sa kazivanjem i komentarom objavljeni u isto vrijeme.

to se tie sedmog ajeta, kontekst je bez njega nefunkcionalan. Nije u redu ako kaemo da je ova sura objavljena u Mekki i da je njoj pridodat sedmi ajet koji je objavljen u Medini, zbog toga to se u osmom ajetu nalazi zamjenica koja se vraa na Jusufa i njegovu brau, spomenute u sedmom ajetu. Otuda su, izgleda, oba ajeta objavljena u isto vrijeme. Evo teksta tih ajeta: U jusufu i brai njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju 02/7J. Kada oni rekoe: 'J 'Usu/ i brat njegov drai su naem ocu od nas, a nas je itava skupina. Na otac, zaista, oito grijei (12/BJ. 192

Nedvojbeno je iz ovoga da su ova dva ajeta objavljena zajedno u neprekidnom kontekstu sure. Cijela sura predstavlja jedno tijelo koje ima sve osobenosti mekkanskog perioda Objave u tematici, atmosferi, okrilju i inspiraciji... Povrh toga, u ovoj suri se oituje i to teko i nelagodno vrijeme kao osobito svojstvo. U vrijeme kada je Poslanika (alejhi's-selam) zadesila samoa, iseljenitvo i bojkot u dahilijjetu Kureja - od Godine tuge - a sa njim je sve ovo zadesilo i muslimansku zajednicu -, Allah (Uzvieni) mu kazuje kazivanje o njegovom bratu Jusufu ibni Jkubu ibni Ishu ibni Ibrahimu (neka je na sve njih sala vat i selam) , koji je bio izloen raznim iskuenjima i nevoljama, kao to je pakost brae, iskuenje straha u bunaru kada je u njega baen, iskuenje ropstva, kada je prebacivan kao kakva roba iz ruke u ruku bez zatite roditelja ili bliih roaka, iskuenje zavjere Azizove ene i drugih ena, a prije toga, iskuenje zavoenja i udnje, iskuenje zatvora poslije udobnog i lagodnog ivota na dvoru Azizovom, zatim, iskuenje udobnog ivota i apsolutne vlasti, kada neogranieno raspolae i kontrolie ivene namirnice; iskuenje ljudskog osjeaja kada se susree, poslije toga, sa svojom braom koji su ga bacili u bunar i koji su bili uzrok svih ovih nedaa i iskuenja. Ove nedae i ova iskuenja Jusuf (alejhi' s-selam) je strpljivo podnosio i kroz to nastavio pozivati u islam. Iz svih ovih nedaa on je iziao potpuno ist. Posljednje njegovo obraanje, posljednja njegova preokupacija u momentu kada je savladao sve ove potekoe, u momentu susreta sa svojim ocem ije stanje se popravilo, u momentu tumaenja sna i realiziranja toga onako kako je on to vidio: Kada ]'Usu/ ree ocu svome: "O oe moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio

kako mi se poklonie", 02/4J, posljednja njegova preokupacija u ovome momentu jeste okretanje svome Gospodaru u cijelosti, onako kako je to u Kur'anu predstavljeno: I kad izioe pred jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i ree: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, osloboeni!" I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonie, pa on ree: "O oe moj, ovo je tumaenje moga sna nekadanjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad meje iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon to je ejtan izmedu mene i brae moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoe, i On, zaista, sve zna i mudar je. Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!" (12/99-101). 193

Ovo je bila njegova elja poslije moi, blagostanja i svakojakih iskuenja, da ga njegov Gospodar uzme k Sebi kao muslimana i da ga pridrui Svojim dobrim robovima, a ta elja je izraena nakon svih tih iskuenja i patnje, dugog strpljenja i velikog trijumfa ... Nije nikakvo udo to se ova sura i njen sadraj, odnosno njeno kazivanje o Jusufu (alejhi's-selam) , kao i komentiranje toga na kraju, objavljuje Muhammedu, Boijem Poslaniku, i muslimanskoj skupini u Mekki u ovom razdoblju kao jedan vid razonode i spokoja, takoer kao i vid otpora onima koji ih proganjaju, iseljavaju i tiraniu. Nije to nita udno! Moja misao je u ovome momentu zaokupljena osjeajima da ova sura daje "zeleno svjetlo" Poslaniku i muslimanima za iseljenje iz Mekke u neki drugi grad u kome e islam doivjeti uspjeh i uvrstiti se, bez obzira to je do iseljenja dolo pod pritiskom, kao to je i Jusuf izveden iz okrilja svoga oca kako bi bio suoen sa svim ovim iskuenjima da bi se na kraju to pokazalo kao uspjeh i uvrenje: I eto tako Mi jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i nauismo ga tumaenju snova - a Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna (12/21). To je bilo kada je doao u Egipat na dvor Azizov ... a bio je i dalje djeak koji je prodavao kao i svako drugo roblje. Misao me nijednog momenta ne naputa da uivam u tom posebnom ukusu - na koji samo ukazujem, bez mogunosti da to i rijeima izrazim -, tom komentaru koji slijedi samo kazivanje: A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skonali oni prije njih, - a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali - zar se

neete opametiti! I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomiljati da e ih lacima proglasiti, pomo Naa bi im dola: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naa ne bi mimoila narod nevjerniki. U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmiljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje 02/I09-111). To otkriva tok Boijeg zakona kada poslanici gube nadu, kao to ju je izgubio Jusuf u svom dugom i neprekidnom iskuenju. To je nagovjetaj radosti nakon alosti .. . To je otkrivanje i taj nagovjetaj mogu da shvate samo vjernika srca koja u ovoj i slinoj situaciji ive i diu, koja osjete i paljivo promatraju nagovjetaj tog otkrivanja iz daljine. 194

Sura je u cijelosti opecacena kazivanjem o Jusufu. Sva druga kazivanja u Kur'anu - osim kazivanja o Jusufu - data su u seriji od po nekoliko krugova. Svaki krug, ili vie njih, odgovara temi, smjeru i atmosferi sure, ak i kazivanja koja su u cijelosti kazana u jednoj suri, kao to je kazivanje o Hudu, SAlihu, Lutu i u'ajbu; sva su ona kazana koncizno. Kazivanje o Jusufu, meutim, zavreno je u jednoj suri u potpunosti i cijelom svojom duinom. To je ono to ovu suru izdvaja u odnosu na druge kur' anske sure. Ova njena posebna narav odgovara prirodi kazivanja i daje mu punu interpretaciju. Poinje sa snom Jusufovim, a zavrava tumaenjem toga sna, to nikako ne odgovara da to bude jedan krug, ili vie njih, iji se ostatak moe kazati u nekoj drugoj suri. Ova narav je dovoljna ovom kazivanju. Ona je, osim toga, dovoljna i za realizaciju cilja radi koga je kazano ovo kazivanje i njegov komentar na samom kraju kazivanja. Pokuat emo kazati konanu rije o ovome koja e nam otkriti taj jedinstveni kur' anski program ... Neka nam Allah u tome pomogne! Kazivanje o Jusufu onako kako je kazano u ovoj suri predstavlja puni model islamskog metoda u umjetnikoj interpretaciji kazivanja onoliko

koliko model predstavlja ovaj metod u psiholokoj, ideolokoj, pedagokoj i dinamikoj interpretaciji. Pa, i pored toga to je kur' anski metod jedan kada je rije o predmetu i interpretaciji, kazivanje o Jusufu se pokazuje kao specijalna prilika za iznoenje ovog metoda u odnosu na njegovu umjetniku interpretaciju. Kazivanje predoava linost Jusufa (alejhi' s-selam) glavnu linost u kazivanju u svim etapama njegovog ivota i svim dijelovima toga ivota, sa svim usliavanjem elje ove linosti u svim dijelovima i svim etapama. Kazivanje predoava sva iskuenja kojima je bila izloena ova linost u ovom kazivanju, raznovrsna iskuenja u svojoj sutini i orijentaciji; iskuenje udobnog ivota, bijede i potekoa; iskuenje pomou strasti i vlasti; iskuenje emocijama i ljudskim osjeanjima naspram mnogih 195

stajalita i mnogih linosti. Iz svih ovih iskuenja dobri rob izlazi potpuno ist upuen svome Gospodaru, sa skruenom molbom kao to smo istakli na kraju pasusa koji je svemu ovome prethodio. Pored predoavanja glavne linosti, kazivanje u razliitim stepenima konciznosti predoava i sporedne linosti na odgovarajuim mjestima izlaganja i na razliitoj udaljenosti od centra promatranja u posebnim poloajima svjetlosti i sjena. Kazivanje korespondira sa ljudskom duom u njenoj sveobuhvatnoj realnosti, predstavljenoj raznovrsnim primjerima: primjer Jakuba, oaloenog roditelja koji voli i spokojnog poslanika ... primjer brae Jusufove i njihove ljubomore, zavidnosti, zavjere i manevrisanja, suoavanje sa tragovima zloina, slabost i zauenost pred ovim suoavanjem, izdvajajui meu njima jednu linost sa jedinstvenim osobenostima u svakoj etapi kazivanja ... primjer Azizove ene sa svim njenim nagonima, eljama i enskom neobuzdanou onako kako to umije da uini i usmjeri sredina egipatskog dahilijjeta na dvorovima vladara, uz njen lini karakter koji se jasno vidi kroz njeno ponaanje toliko jasno kao i sama sredina, primjeri ena visokog klasnog drutva u dahilijjetskom Egiptu; svjetlost koja osvjetljava sredinu i njenu logiku, kao to je to razotkrivena u rijeima drugih ena prema Azizovoj eni i njenom momku, njihova zaslijepljenost kada su vidjele Jusufa i prijetnja Azizove ene Jusufu u njenom suoavanju sa njima i sve ono to se nalazi iza zastora dvora, spletke, intrige i manevri, kao to je to pokazano u zatvoru u kome je Jusuf boravio ... primjer Aziza na kome se vide sjene njegove klase i sredine u suoavanju sa prijestupom uglednih iz svoga drutva ... primjer "vladara" u porivu koji se poslije toga krije kao to se krije Aziz u zoni sjena, daleko od

zone svjetlosti, u prostoru izlaganja konteksta... ljudske crte se jasno ukazuju sa punom realnou u ovoj skupini linosti i sredina, u ovoj koncentraciji stajalita i prizora,. u ovoj koncentraciji pokreta i osjeaja ... Sa detaljnim iznoenjem svih crta "realizma" i osobenosti svake linosti na svim stajalitima ... kazivanje predstavlja puni model islamskog metoda u umjetnikoj realizaciji kazivanja, ta istinita realizacija, velianstvena u svojoj istinitosti i zdrava u svojoj realnosti, metod koji nije propustio nijednu realnu ljudsku pobudu, a u isto vrijeme se nije pretvorio u movaru koju nazivaju "realizmom" kakav je zapadni dahilijjetski realizam. Kazivanje je iznijelo na vidjelo mnoge ljudske slabosti meu kojima i seksualne, bez bilo kakvog uljepavanja u odslikavanju ljudske due, realno na svim mjestima i bez zapostavljanja bilo koje realne crte ili stava. Meutim, kazivanje se i pored toga nije pretvorilo u odvratnu movaru za 196

zdravu ljudsku prirodu, tu koju u dahilijjetu dvadesetog stoljea nazivaju "realizmom" ili "naturalizrnom". Kazivanje je i dalje ostalo u istoj formi pune realne interpretacije uz raznovrsnost likova i situacija: * ]iisu/ova braa Sitne pakosti u njihovim srcima narastaju do te ... mjere da pokrivaju ljudsku svijest o grozoti i veliini zloina, zatim im to uljepava "pravni analitiar" koji ih izvodi iz tog zloina ... uzimajui u obzir njihovu stvarnost i religioznu sredinu - a oni su djeca Boijeg vjerovjesnika Jakuba ibni Ishaka ibni Ibrahima (neka je na njih Allahov salavat i selam) i utjecaj sredine na njihovo miljenje, osjeaje, tradiciju i duhovne potrebe, a onda ih vodi ka opravdanju zloina, ka putu negiranja i oslobaanja od neugodnosti: U jusufu i brai njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju 02/7J. Kada oni rekoe: 1iisuf i brat njegov drai su naem ocu od nas, a nas je itava skupina. Na otac, zaista, oito grijei n:J/BJ. Ubijte jusufa ili ga u kakav predio ostavite, - otac va e se vama okrenuti, i poslije toga ete dobri ljudi biti", - 02/9J jedan od njih ree: 'ko ba hoete neto da uinite, onda jusufa ne ubijte, ve ga na dno nekog bunara bacite, uzee ga kakva karavana" 02/IOJ. "O oe na," - rekoe oni - "zato sumnja u naa osjeanja prema jusufu? Mi mu zaista elimo dobro 021w. Poalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi emo ga, sigurno, uvati" 02/12J. "Bie mi doista ao ako ga odvedete, a plaim se da ga vuk ne pojede

kad vi na njega ne budete pazili" - ree ]tJ.kub 02/I3J. "Kako e ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" - rekoe oni -, "mi bismo tada bili zaista izgubljeni" (12/14). I kada ga odvedoe i odluie da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti e ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te nee prepoznati" (12/ISJ. I uvee dooe ocu svome plaui 02/16). 197

O oe na, " - rekoe - "bili smo otili da se trkamo, a jusufa smo stavili kod naih stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nee vjerovati, iako istinu govorimo" 02/17J. I donesoe koulju njegovu lanom krvlju okrvavljenu. "U vaim duama je ponikla zla misao" - ree on - "i ja se neu jadati, od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite" 02/1BJ. Mi ih i dalje nalazimo onakvima kakvi su na svakom mjestu kazivanja, kao to nalazimo i jednog od njih koji se po svome mjestu izdvaja od ostalih tokom cijelog kazivanja. I im su otili sa Jusufovim bratom nakon to ga je Jusuf traio, a oni Jusufa nisu prepoznali, nego su mislili da je on egipatski upravnik kome su se uputili iz svoje zemlje Ken' an da kupe ito u ovim gladnim godinama, Allah je pripremio Jusufa da uzme svoga brata od njih, a kao dokaz tome jeste vladarev pehar koji se naao u njegovom tovaru ... im su vidjeli ovu zamku, a nisu znali ta je iza toga, odmah je prokljuala njihova stara zavist prema Jusufu: o je on ukrao", - rekoe oni -, pa i prije je brat njegov krao!" I jusuf im ne ree nita. 'Vi ste u gorem poloaju" - pomisli u sebi -, Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite (12/77). Takoer ih nalazimo onakvima kakvi su nakon sueljavanja oca sa ovom drugom tragedijom u njegovoj starakoj tuzi. I im su vidjeli da je tuga za JUsufom obnovljena, odmah je proradila njihova stara zavist ne obazirui se na starost oca i njegovu veliku bol: I okrenu se od njih i ree: "O jusufe, tugo moja!" - a oi su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potiten 02/84J. "Allaha nam," - rekoe oni - "ti toliko spominje jusufa da e teko

oboljeti ili umrijeti!" n2/BSJ. Tome slino jeste i koulja koju je Jusuf po njima poslao svome ocu - nakon to im je otkrio svoju linost - i onda ih je, kada su vidjeli oca da putem koulje osjea miris Jusufov to pogodilo, taj unutranji spoj koji ukazuje na dubinu osjeaja izmeu njega i Jusufa njih je rasrdio jer nisu bili u stanju da ga ubijede: I kada karavana napusti Misir, otac njihov ree: 'Ja zbilja osjeam miris }usu/ov, samo ne recite da sam pomatuhio" 02/94J. .Allaha nam, " - rekoe oni - "ti i sada kao i prije grijei" (12/95). 198

* ena Azizova u ludoj strasti koja je slijepa nad svim, u raspaljeno j ... navali koja ne obraa panju na stid i lini ponos, drutveni poloaj, porodinu sramotu, koja i pored toga koristi sve enske spletke i obmane, svejedno da li ih koristi da sebe zatiti ili da zatiti onoga koga optuuje odreivanjem kazne koja ga nee liiti ivota, ili vraanje obmana enama kroz slabosti instinktivne pukotine koju poznaje u njima kroz spoznaju svoga instinkta i svojih slabosti, ili hvaljenje putenou kada je otkrivena njena slabost pred onim za kim udi i podrku drugih ena njoj, gdje se ena pojavljuje liena lijepog ponaanja i stida, ena koja ne osjea nita to bi bilo sramotno. I sa iskrenim predstavljanjem ovog ljudskog modela sa svim njegovim realnostima, svom njegovom prirodom, k ur' anska realizacija - koja treba da bude najvii model islamske umjetnike realizacije - nije odstupila ni jednog momenta od svoje iste prirode, ak i kada prikazuje punu tjelesnu i duevnu obnaenost sa svom njenom provalom i bestijalnou - kako bi proizveo tu neprijatnu movaru u ijem blatu se valjaju kazivanja "realizma" i kazivanja "naturalizma" u ovom munom dahilijjetu, a koja slue kao dokaz pune umjetnike realizacije: I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, ree eni svojoj: 'Vini mu boravak prijatnim! Moe nam koristan biti, a moemo ga i posiniti/" I eto tako Mi ]ilsufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i nauismo ga tumaenju snova - a Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna 02/21J. I kad on stasa, Mi ga mudrou i znanjem obdarismo; tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine 02/22J. I poe da ga na grijeh navodi ona u ijoj je kui bio, pa pozakljua sva

vrata i ree: "Hodi/" - "Sauvaj Boe!" - uzviknu on -, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nee nikad uspjeti" (12/23). I ona je bila poeljela njega, a i on bi bio nju poelio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na iskreni rob r12/24J. I njih dvoje prema vratima potrae - a ona razdera straga koulju njegovu - i mua njezina kraj vrata zatekoe. "Kakvu kaznu zasluuje onaj koji je htio da eni tvojoj zlo uini" - ree ona - "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?" 02/25J. "Ona je pokuala da mene na grijeh navede" - ree ]ilsuf - 'o je koulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu," primijeti jedan roak njezin -, 02/26J 199

{(a ako je koulja njegova straga razderana, onda ona lae, a on govori istinu" 02/27J. I kad on vidje da je koulja njegova straga razderana, ree: 'To je jedno od vaih lukavstava, vaa lukavstva su zaista velika/ o2/28J. Ti, ]U-sufe, ostavi se toga, a ti trai oprotenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgrijei/" 02/29J. I ene u gradu poee govorkati: {(Upravnikova ena navraala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala/ Mi mislimo da jako grijei"' (12/30J. I kad ona u za ogovaranja njihova, posla po njih, te im pripremi divane, dade svakoj od njih po no i ree: "Izai pred njih/" A kad ga one ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezae: {(Boe, boe/" - uskliknue - {(ovo nije ovjek, ovo je melek plemeniti/" 02/31). ' to vam je onaj zbog koga ste me korile" - ree, ona. {(Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro. Ako ne uini ono to od njega, traim, bie sigurno u tamnicu baen i ponien" 02/32). {(Gospodaru moj,"' - zavapi on - {(draa mi je tamnica od ovoga na to me one navraaju? I ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema, njima naklonost osjetiti i lakomislen postati" 02/33J. I Gospodar njegov uslia molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve uje i zna 02/34J. Isto tako, kada se s njom susretnemo po drugi put, nakon to je Jusufa odaslala u zatvor svojim spletkama i spletkama drugih ena, gdje je ostao sve dok vladar nije usnio svoj san i dok se drugi mladi koji je sa JUsufom bio u zatvoru nije sjetio da jedino Jusuf moe protumaiti vladarev san, tada je vladar zatraio da ga dovedu. Meutim, Jusuf je to odbio sve

dok se ne ispita njegov problem i utvrdi njegova nevinost. Tada je vladar nju sa ostalim enama pozvao. Meutim, ona je ena koja i dalje voli, mada su se vrijeme, dogaaji, ivot i prilike promijenile i mada se iman koga je spoznala od jUsufa kroz te osjeaje i druge utjecaje ve bio i kod nje uvukao: I vladar ree: {(Dovedite mi gal" I kad jusufu izaslanik doe, on ree: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ,ta je s onim enama koje su svoje ruke porezale - Vlanik moj dobro zna spletke njihove/"' 02/SOJ. 200

"ta se to dogodilo kad ste ]U.Su/a na grijeh navraale?" - upita vladar. - "Boe sauvaj!" - rekoe one - "mi o njemu nita runo ne znamo!" - "Sad e istina na vidjelo izai" - ree upravnikova ena -, (Ja sam njega na grijeh navraala, on je istinu rekao (12/5V. Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih 02/52J. ja ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je" o2/53J. * jusuf iju ljudsku linost ni jednog momenta . . dobri rob - ovjek Kur'an nije isfabricirao. On sa svojim ljudskim biem stoji naspram svih kleveta. Odrastao je u vjerovjesnikom domu. Tu je stekao odgoj i vjersko obrazovanje. Njegovo ljudsko bie sa odgojem i obrazovanjem predstavlja u cijelosti njegovu realnost sa svih strana. Bio je slab kada je ona poeljela njega, a on nju. Meutim, neto ga je povuklo i on se spasio od pada. Osjeao je slabost u odnosu na ensko spletkarenje, logiku sredine, atmosferu dvora, ali i ena na dvoru. Ali, on se je ipak drao vrsto za vjersko ue. Nita nije isfabricirano u odnosu na njegovu linost i prirodu. Tamo nema toga to ukazuje na movaru dahilijjeta i umjetniko blato jer je ovo zdrava realnost sa svih strana. * Aziz ... njegova linost sa posebnom prirodom, prirodom koja se uzdigla do poloaja emira, a onda izgubila samopouzdanje, linost kojom vlada drutvena hipokrizija, sakrivanje onoga to je oito i pokuaj izbjegavanja toga. U njemu su predstavljene sve osobine ove sredine:

I kad on vidje da je koulja njegova straga razderana, ree: (To je jedno od vaih lukavstava, vaa lukavstva su zaista velika! 02!28J. Ti, ]Usu/e, ostavi se toga, a ti trai oprotenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgrijei!" (I2/29J. * ene ... ene ovoga drutva i njihove osobenosti. Tra Azizove ene i njenog momka koga je ona na grijeh navraala poslije kada se u njega ludo zagledala. Osuivanje u kome je vidljiva ljubomora vie nego osuda samog ina. Strah pred pojavom Jusufa. Duboka enska saglasnost sa stavom ene koju su ogovarale i osuivale. Njeno osjeanje za ovu saglasnost ini je da sve ovo u cijelosti prizna, sigurna u sjeni njihove predaje enskoj prirodi kao to ju je oblikovala i usmjerila sredina. Njihova sklonost prema ]flsufu obmanom i zavoenjem, bez obzira to su otprve 201

rekle da je on ist: "Boe, boe."' - uskliknue - "ovo nije ovjek, ovo je melek Plemeniti/" 02/3JJ. A to potvruju rijei Jusufa (alejhi's-selam) : "Gospodaru moj," - zavapi on - "draa mi je tamnica od ovoga na to me one navraaju? I ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema, njima naklonost osjetiti i lakomislen postati" 02133J. I nije ga samo Azizova ena na grijeh navraala, nego su ga sve ene te klase poele proganjati. * Sredina ije se osobenosti vide jasno kroza sve ovo, zatim kroz samovolju prema Jusufu, bez obzira to se jasno vidi njegova nevinost. Ta samovolja, odnosno prikrivanje sramote i zakopavanje njenih tragova, pa makar rtva bio i nevini jUsuf: I Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je neduan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu n2/35J. * Ako pratimo linost Jusufovu (alejhi' sselam) , mi neemo biti lieni u cijelom kazivanju osobenosti ove linosti kao produkta realne sredine, linosti koja je predstavljena kao "dobri Boiji rob" - ovjek - sa svim ljudskim osobinama, ovjek koji je rastao i koji je odgajan u vjerovjesnikom domu ... On je u zatvoru i njegovim tminama - sa nasiljem i njegovim tminama - i tu on ne zaboravlja da poziva u pravu vjeru razborito i uljudno, oprezno i odluno imajui u vidu prirodu sredine i ponaanje ljudi u njoj, kao to ne zaboravlja da svoju linost predstavi moralnom, odgojnom i u skladu sa vjerom. Evo njegova poziva u tamnici: S njim su u tamnicu ula jo dva momka. 'Ja sam sanjao da cijedim grode" - ree jedan od njih. - ' ja, opet, " - ree drugi - "kako na glavi nosim

hljeb koji ptice kljuju. Protumai nam to, jer vidimo da si zaista dobar ovjek" (12/.16) , "Nijedan obrok hrane nee vam donesen biti, a da vam ja prije ne kaem to ete dobiti," - ree Jusuf. 'To je samo dio onoga emu me nauio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje, (12/37) i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne Prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali veina ljudi nije zahvalna 02/3BJ. 202

O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, jedini i Svemoni? (12/39). Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna (12/40). O drugovi moji u tamnici, jedan od vas e gospodara svoga vinom pojiti, a drugi e raspet biti, pa e mu ptice glavu kljuvati. Ono to ste Pitali samo to znai!" 02/4V. On je - sa svim ovim - i ovjek. U njemu ima i ljudske slabosti. On trai naina da se izbavi iz tamnice pokuavajui da obavijesti vladara koji bi moda otkrio zavjeru koja ga je odvela u tamnicu, iako Allah (Uzvieni) hoe da ga upozna da to prekine i da Njemu Jedinome molbu upuuje: A onome od njih dvojice za kojeg je znao da e spasen biti ree: "Spomeni me gospodaru svome!" - ali ejtan uini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i jusuf ostade u tamnici nekolike godine 02/42J. I nakon nekoliko godina opet se susreemo sa osobenostima ove linosti. Vladar je sanjao san. Vrai i drugi san nisu mogli protumaiti. Tada se Jusufov drug iz tamnice sjeti Jusufa - nakon to je Allahovom voljom odgojen kao Njegov dobri rob koji se predao Allahu i sudbini - i kada vladar zatrai - nakon to mu je protumaio - da mu dovedu Jusufa, Jusuf je potpuno smireno i sigurno odbio da napusti tamnicu prije nego se istraga zavri i on proglasi nedunim: I vladar ree: "Sanjao sam kako sedam mravih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih. O

velikai, protumaite mi san moj ako snove znate tumaiti?" (12/43). "Zbrkanih li snova!" - rekoe oni - "mi snove ne znamo tumaiti" 02/44J. I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i ree: 1a u vam protumaiti san, samo me poaljite!" 02/45). 1U5u/e, o prijatelju, protumai nam ta znai: sedam mravih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih, - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali" 02/46). "Sijaete sedam godina uzastopno" - ree -, "pa ono to poanjete u klasu ostavite, osim ono malo to ete jesti, (12/47) 203

jer e poslije toga doi sedam tekih koje e pojesti ono to ste za njih pripremili, ostae jedino ono malo to ete za sjetvu sauvati n2/48J. Zatim e, poslije toga, doi godina u kojoj e ljudima kie u obilju biti i u kojoj e cijediti" (12/49). I vladar ree: "Dovedite mi ga!" I kad jusufu izaslanik doe, on ree: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ,ta je s onim enama koje su svoje ruke porezale - Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!"' 02/50J. "ta se to dogodilo kad ste ]'Usu/a na grijeh navraa/e?" - upita vladar. - "Boe sauvaj!" - rekoe one - "mi o njemu nita runo ne znamo!" - "Sad e istina na vidjelo izai" - ree upravnikova ena -, 'Ja sam njega na grijeh navraala, on je istinu rekao (12/5V. Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih 02/52J. fa ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je" 02/53J. I vladar ree: ((Dovedite mi ga, uzeu ga u svoju svitu" - i poto porazgovara s njim, ree mu: 'Ti e od danas kod nas uticajan i pouzdan biti" (12/54). "Postavi me" - ree - ((da vodim brigu o stovaritima u zemlji, ja sam zaista uvaran i znan" 02/55). Od ovog se momenta, kada se linost Jusufova javlja potpuno zrela i svjesna, mirna i sigurna, susreemo sa ovom linou koja se izdvaja na pozornici dogaaja, a druge linosti: vladar, upravnik, ena i sredina u kojoj se sve ovo odvija, gube se potpuno iz vida. Kontekst Kur'ana je ovaj preobraaj u kazivanju i stvarnosti pripremio rijeima Uzvienog Allaha:

I tako Mi ]'Usu/u dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoemo i ne doputamo da propadne nagrada onima koji dobra djela ine C12/56J. A nagrada na onom svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha uvajU(12/57J. Od ovog momenta vidimo ovu linost kako se suoava sa drugim iskuenjima koja se u svojoj prirodi razlikuju od prvih sa kojima se ona suoava kao zrela i svjesna, sigurna i mirna linost. 204

* Susreemo se sa JUsufom koji se po prvi put suoava sa svojom braom, nakon svega onoga to su odranije uinili. On je na viem i jaem poloaju od njih. Meutim, mi ovdje vidimo da je on priguio svoje osjeaje i svoje ponaanje: I dodoe braa ]asutova i uoe k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoeoz/5BJ. I kad ih namiri hranom potrebnom, ree: ({Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vaim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moe biti bolje primam a2/59J. Ako mi ga ne dovedete, neete vie od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!" 02!60J. Pobrinuemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista emo tako postupiti" - rekoe oni 02/61). A ]asu! ree momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni e ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet e se vratiti" 02/62J. * Susreemo se s njim, a on preduzima mjere - sa Allahovim osmiljenim planom - kako da uzme svoga brata. I tada zablista zrela, razumna, mudra, smirena i strpljiva linost: I kada izioe pred ]asu[a, on privi na grudi brata svoga i ree: Ja sam, doista, brat tvoj i ne alosti se zbog onoga to su oni uradili" (12!69J. I poto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu au u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: (JO karavano, vi ste, doista, kradljivci!" (12/70J. Oni im pristupie i upitae: "ta to traite?" (12/71). "Traimo vladarevu au" - odgovorie. - "Ko je donese, dobie kami/in

tovar hrane. ja za to jamim!" 02/72J. "Allaha nam", - rekoe oni - 11Vi znate da mi nismo doli da inimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci" (12/73). ' kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?"upitae (12/74). "Kazna je onome u ijem se tovaru nae - sam on" - odgovorie. - Eto tako mi kanjavamo kradljivce" (12/75J. 205

I on poe s vreama njihovim, prije vrea brata svoga, a onda izvadi au iz vree brata svoga. - Mi pouismo ]Usu/a da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim doputenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoemo, a nad svakim znalcem ima jo znaniji 02/76J. 'o je on ukrao", - rekoe oni -, ''Pa i prije je brat njegov krao!" I ]asu[ im ne ree nita. "Vi ste u gorem poloaju" - pomisli u sebi -, Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite (12/77). "O upravnie, " - rekoe oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si dobar ovjek" 02!78J. "Sauvaj Boe," - ree "da uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo na predmet nali! Tada bismo zaista bili nepravedni!" (12/79J. * Susreemo se sa njim, a tuga je ve oborila Jakuba. Allah je odredio da se privede kraju ovo iskuenje koje je snalo njega i njegov dom. Jusuf ezne za roditeljima i porodicom, saosjea sa braom, a teta je vidljiva na njima. Tada im se on otkriva sa njenim prijekorom i plemenitim oprotenjem koje dolazi u svoje vrijeme. Sve okolnosti upuuju na to i oekuju se od ove linosti sa takvim osobinama: I kad oni izioe pred ]asu/a, rekoe: "O upravnie, i nas i eljad nau pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrauje one koji milostinju udjeljuju" (I2!88J. ' znate li" - upita on - "ta ste s ]U.Su/om i bratom njegovim nepromiljeno uradili?" 02/89).

' da ti nisi, uistinu, ]asu[?" - povikae oni. - "Da, ja sam ]asu/, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela ine" n2/90J. "Allaha nam," - rekoe oni - 'llah te je nad nama uzvisio, mi smo zaista zgrijeili" 02!9V. 1a vas sada neu koriti" - ree - 'llah e vam oprostiti od milostivih On je najmilostiviji! 02/92J. Ovu koulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on e progledati, i svu eljad svoju mi dovedite!" 02/93). 206

* Na kraju dolazi taj veliki susret kada je ]Usuf bio na vrhuncu svoje moi, na vrhuncu tumaenja snova i ostvarenja elja. On to sve naputa i apuui okree se svome Gospodaru, Njemu se iskreno predaje, dok je sve ostalo bacio za lea: Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!" (12/l(l]). To je jedinstvena, potpuna linost sa svim svojim prednostima, predstavljena realnim faktorima u ivotu i sredini. * ]akub Tuni roditelj koji voli. Smireni vjerovjesnik koji se i sa ... radosnom vijeu i sa strahom suoava sa obeavajuim snom koga je usnio Jusuf. On u njemu vidi radosnu vijest i zavidnu budunost, a u isto vrijeme potajno strahuje od ejtana i njegovog djelovanja u duama njegovih sinova. Njegova linost se otkriva u svoj svojoj realnosti sa svih strana: Kada jusuf ree ocu svome: o oe moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonie", (12/4J on ree: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna brai svojoj, da ti ne uine kakvu pakost, ejtan je doista ovjeku otvoreni neprijatelj {12/SJ. I eto tako, Gospodar tvoj e tebe odabrati, i tumaenju snova te nauiti, i milou Svojom tebe i jakubovu porodicu obasuti, kao to je prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je" (12/6).

Takoer nalazimo njegovu linost sa svom svojom ljudskom i vjerovjesnikom realnou kada su ga njegovi sinovi nastojali odvratiti od jUsufa, a zatim ga iznenada obavjetavaju o nagloj smrti: ((O oe na, " - rekoe oni - zato sumnja u naa osjeanja prema jusufu? Mi mu zaista elimo dobro {12/W. Poalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi emo ga, sigurno, uvati" o2112J. ((Bie mi doista ao ako ga odvedete, a plaim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili" - ree ]akub 02/13). 207

(Kako e ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" - rekoe oni -, ((mi bismo tada bili zaista izgubljeni" 02/14). I kada ga odvedoe i odluie da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: 1Ti e ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te nee prepoznati" (12/15). I uvee dooe ocu svome plaui 02/16J. '10 oe na, " - rekoe - 1'hili smo otili da se trkama, a ]asu/a smo stavili kod naih stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nee vjerovati, iako istinu govorimo" 02/I 7J. I donesoe koulju njegovu lanom krvlju okrvavljenu. ((U vaim duama je ponikla zla misao" - ree on - ((i ja se neu jadati, od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite" 02/1BJ. Zatim se ponovo susreemo sa ovom izuzetnom linou sa svim tim realnostima kada su ga njegovi sinovi po drugi put pokuavali nagovoriti na preostalu njegovu utjehu - JUsufova brata koga je od njih traio upravnik Egipta - Jusuf - koga oni nisu prepoznali, kao zamjenu za ito kako ih glad ne bi unitila u ovim neplodnim godinama: I poto se vratie ocu svome, rekoe: ((O oe na, vie nam nee hranu davati. Zato poalji s nama brata naeg da bismo dobili hranu, a mi emo ga zaista uvati 02/63). (Zar da vam ga povjeri m kao to sam prije povjerio brata njegova?" ree on. li, Allah je najbolji uvar i On je najmilostiviji!" 02/64). A kad otvorie tovare svoje i naoe da su im vraene stvari njihove, oni rekoe: tro oe na, ta moemo vie poeljeti? Evo, vraene su nam stvari nae, i hranom emo eljad nau namiriti, i brata naeg emo uvati, a i

jedan kamilin tovar hrane emo vie dobiti; to je neznatan tovar" 02/65J. Ja ga s vama neu poslati" - ree - ((dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate. " I poto mu se oni zaklee, on ree: llah je jamac za ono to smo utanaili! 02/66J. ((O sinovi moji," - ree onda - ((ne ulazite na jednu kapiju, ve na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; mo pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" (12/67). 208

I kad uoe onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poteeni onoga to im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila elja jakubova, koju je izvrio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato to smo ga Mi nauili, ali veina ljudi ne zna 02/68). Sa Jakubom se susreemo i kod njegove druge nesree ... tunim roditeljem i vjerovjesnikom u koga su oi uprte i to onda kada je Allah pripremio Jusufa kako da uzme svoga brata. Jedan od }akubovih sinova je izostao - meu njima je bio poseban sa osobenostima koje su bile prisutne tokom cijelog kazivanja, saaljiv da se susretne sa ocem poslije zakletve koju mu je dao, osim ako mu to njegov otac ne dozvoli ili dok to Allah u njegovu korist ne presudi: I kad izgubie svaku nadu, odvojie se u stranu da se posavjetuju. ((Zar ne znate" - ree najstariji meu njima - "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije jusufa upropastili. Neu napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji 02!80J. Vratite se ocu svome pa recite: , O oe na, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono to smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga to je bilo sueno sauvati (12/81J. Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo doli. Mi zaista govorimo istinu/" 02/82J. ((Nije tako" - ree ]akub - ((u duama vaim je ponikla zla misao, i ja se neu jadati, nadam se da e mi ih Allah sve vratiti; uistinu, On sve zna i mudar je" (12/saJ. I okrenu se od njih i ree: ((O jusufe, tugo moja!" - a oi su mu bile

pobijeljele od jada, bio je vrlo potiten oz/84J. ((Allaha nam," - rekoe oni - "ti toliko spominje jUsufa da e teko oboljeti ili umrijeti."' 02/85J. ((ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono to vi ne znate" - ree on 02/86J. ((O sinovi moji, idite i raspitajte se za jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost" (12/87) , I na kraju ovog dugog Jakubovog iskuenja opet se susreemo sa istim osobenostima i sa istom realnou kada Jakub osjea miris Jusufa 209

kroz njegovu koulju koja mu je donijeta, zbog ega su njegovi sinovi poeli da plau i da se ljute. Meutim, on nije sumnjao u ispravnost svoga miljenja prema svome Gospodaru: I kada karavana napusti Misir, otac njihov ree: 'Ja zbilja osjeam miris ]'usu/ov, samo ne recite da sam pomatuhio" 02/94J. "Allaha nam," - rekoe oni - "ti i sada kao i prije grijei" ri2/95J. A kad glasonoa radosne vijesti doe, on stavi koulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh" - ree - "da ja znam od Allaha ono to vi ne znate?" 02/96J. "O oe na," - rekoe oni - "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgrijeili" 02/97J. "Zamoliu Gospodara svoga da vam oprosti" - odgovori on - "jer On prata i On je milostiv" (12/98). To je lik u kome su objedinjene sve osobenosti i sve crte, realni osjeaji i postupci predstavljeni tim istim realizmom, njegovim prilikama i njegovoj sredini bez falsificiranja, skraivanja i promjena. Iskreni, isti, zdravi i pouzdani realizam u isto vrijeme ne zadrava se samo na realnim ljudskim likovima sa kojima obiluje kazivanje u ovom irokom prostoru i na ovom velianstvenom nivou, nego prelazi i na realnost dogaaja, realnost izlaganja, njihovu istinitost i prirodu u mjestu i vremenu, u sredini i njenim okolnostima... Svaki pokret, svaka misao, svaka rije dolazi u svoje vrijeme, u svojoj oekujuoj formi, dolazi na svoje mjesto na pozornici izlaganja izmeu sjene i svjetlosti, shodno svojoj vanosti, ulozi i prirodi koju ima u ivotu ... Slino je i sa likovima o kojima

je ranije bilo govora. ak i seksualni momenti u kazivanju imaju svoj puni prostor u granicama istog metoda koji je prikladan ovjeku, bez falsificiranja, skraivanja i promjene ljudske realnosti u njenoj sveobuhvatnosti, istinitosti i punoi. Meutim, ispunjenje svega toga sa ostalim dogaajima i scenama ne znai da ispred toga treba stati kao da je to sav ljudski realni 210

dogaaj i cilj njegova ivota, kao to pokuava savremeni dahilijjet da nas urazumi da je to jedina istinita umjetnost! Savremeni dahilijjet ljudsko bie u ime te umjetnosti unakazuje. Ta se umjetnost zadrava pred seksualnim momentima kao da u ivotu ovjeka ne postoji nijedan drugi smjer osim ovoga. Otuda nastaje i ta duboka i iroka barutina, ukraena u isto vrijeme ejtanskim ukrasima! Ona ovo ne ini zbog toga to je to realnost niti zbog toga to ona eli da pokae tu realnost, nego to ini jer to cionistiki pokret eli. eli da ovjeka lii svega osim onog animalnog u njemu tako da Jevreji ne budu samo oni koji su lieni svih drugih vrjednosti osim materijalne! eli da itavo ovjeanstvo gurne u blato te movare kako bi sva njegova interesiranja bila usredsreena u tome i sve njegove mogunosti u tome bile iscrpljene. Ovo je najsigurniji put za ruenje ovjeanstva sve dok ne padne na koljena oekivanom prokletom cionistikom vladaru. Umjetnost e posluiti kao sredstvo radi ostvarenja ovoga cilja, kao i nauni pravci poznati pod imenom "darvinizam", odnosno "frojdizam", odnosno "marksizam" ili "nauni socijalizam". Sva ova sredstva su jednoznana u ostvarenju ovog jezivog cionistikog plana. Kazivanje poslije skiciranja likova i dogaaja prelazi na skiciranje historijskog perioda u kome se deavaju ovi dogaaji, kreu mnogi likovi i registriraju ope osobenosti kojima se skicira pozornica dogaaja na toj udaljenosti u tom historijskom vremenu. Ovdje emo se zadovoljiti sa nekim bljescima koji odslikavaju tu udaljenost: Egiptom u to vrijeme nisu vladali faraoni iz egipatskih dinastija, nego

pastiri sa kojima su vremenski vrlo blizu ivjeli Ibrahim, Ismail, Ishak i }akub. Pomou njih oni su upoznali neto od Allahove vjere. Ovo je uzeto iz Kur'ana koji spominje vladara pod nadimkom El-Melik, dok se vladar koji se spominje u vrijeme Musaa (alejhi' s-selam) spominje pod svojim nadimkom faraon. Odavde je mogue odrediti i vrijeme u kome je JUsuf bio u Egiptu. To je vrijeme izmeu trinaeste i sedamnaeste dinastije. A to je dinastija pastira koju su Egipani zvali Hiksi iz prijezira prema njima. U starom egipatskom jeziku ova rije znai - krmak ili pastir krmaka. To je period koji je trajao otprilike stoljee i po. 211

* Poslanstvo Jusufa (alejhi's-selam) je bilo u ovo vrijeme. On je tada poeto pozivati u islam ... vjeru istog monoteizma, a bio je jo u tamnici i konstatirao da je to vjera njegovih predaka Ibrahima, Ishaka i Jakuba koju je potvrdio u potpuno jasnoj i precizno j formi onako kako nas Kur'an o tome obavjetava: ]a se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje, 02/37J i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i jakuba; nama ne prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali veina ljudi nije zahvalna 02/3BJ. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, jedini i Svemoni? 02/39J. Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna (12/40J. To je potpuno jasna, sveobuhvatna i precizna slika islama - sa kojim su doli svi Allahovi poslanici - s obzirom na principe vjere. Ona sadri vjerovanje u Allaha, vjerovanje u drugi svijet, vjerovanje u Allahovu jedinost ne pridruujui Mu ortaka uope, spoznaju Allaha (Uzvienog) pomou Njegovih atributa ... jedan, Svemoan ... , vjerovanje da sud i vlast uistinu pripadaju samo Allahu. Negiranje drugih boanstava koja upravljaju ljudima, objava da vlast i sud pripadaju samo Allahu jer je Allah naloio da ljudi samo Njega oboavaju. Prakticiranje vlasti, sudstva i boanstva, a to je porobljavanje ljudi, opreno je naredbi da se oboava

samo Allah. Definiranje znaenja ibadeta da je ono pokoravanje vlasti, sudstvu i potinjavanje boanstvu i definiranje prave vjere u znaenju izdvajanja Allaha u ibadetu, odnosno Njegovo izdvajanje u oblasti sudstva to su dva sinonima ili dva istoznana i tijesno povezana znaenja: Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera (12/40). Ovo je najjasnija, najpotpunija, najobuhvatnija i najpreciznija slika islama. jasno je da je Jusuf nastavio, kada je imao vlast u svojim rukama u Egiptu, sa pozivom u islam, jasno, potpuno, sveobuhvatno i precizno. U njegovo vrijeme islam se poeo iriti u Egiptu jer je on u svoji rukama drao ivene namirnice tako potrebne ljudima. Nije to bila vlast samo radi vlasti nad njima. Islam se u njegovo vrijeme poeo iriti i u susjednim 212

oblastima putem trgovakih karavana koje su dolazile u Egipat radi hrane. Jusufova braa su sa drugim karavanama dolazila iz Ken' ana, zemlje koja granii sa Jordanom, u Egipat radi ita, a to ukazuje na veliku glad koja je zahvatila ova podruja u ovo vrijeme. Kazivanje na samom poetku ukazuje na tragove islamskog uenja koga su nomadi jednim manjim dijelom upoznali, kao to ukazuje na irenje ovog uenja u njegovom mnogo jasnijem obliku poslije Jusufovog poziva ... Prvi iaret nalazi se u rijeima ena kada se pred njima pojavio Jusuf A kad ga one ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezae: "Boe, boe!" - uskliknue - "ovo nije ovjek, ovo je melek plemeniti!" (12!31). Zatim u rijeima upravnika (Aziza) svojoj eni: "Ti, jusufe, ostavi se toga, a ti trai oprotenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgrijei!" 02/29J. Drugi iaret se nalazi u rijeima upravnikove ene iz koga se vidi da je ona vjerovala u ono emu Jusuf poziva i da je na kraju prihvatila islam. O tome Kur'an u svome kontekstu kae: "Sad e istina na vidjelo izai" - ree upravnikova ena -, 'Ja sam njega na grijeh navraala, on je istinu rekao {12/51). Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih 02/52J. ]a ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je" 02/53J.

Ako je monoteizam na ovoj razini bio poznat prije nego je Jusuf zavladao u Egiptu, onda je nakon toga, u vrijeme kada je Jusuf zavladao Egiptom, doivio svoju stabilizaciju i puno irenje, a onda se jo vie proirio za vrijeme dinastije nomada. Kada su faraoni preuzeli stvar u svoje ruke, u osamnaestoj dinastiji, oni su se poeli suprotstavljati ovom monoteizmu, predstavljenom u Jakubovom potomstvu, koje se stalno poveavalo u Egiptu. Ova dinastija je radila na vraanju paganstva na kome poiva faraonizam. Ovo nam otkriva povode progona Benu Israila (potomaka ]akubovih) od strane faraona. Ovome treba dodati i politike povode. Oni 213

su zaposjeli Egipat i vladali njime u vrijeme dinastije nomada - doseljenika. Kada su Egipani protjerali vladare iz dinastije nomada, protjerali su i njihove saveznike Benu Israil, premda ideoloko razilaenje trba uzeti jaim povodom za ovaj strahoviti progon, jer irenje monoteizma rui osnovu na kojoj poiva vladavina faraona. To je pravi neprijatelj tiranima, njihovoj vladavini i njihovom oboavanju. N a ovo ukazuju rijei jednog vjernika iz porodice faraona, koje navodi asni Kur'an u suri Ga:fir, koji se digao u odbranu Musaa (alejhi' sselam) pred faraonom i njegovim glaveinama kada je faraon odluio da ubije Musaa, a s njim i tu opasnost, taj monoteizam koji ugroava i njegovu vlast: "Pustite vi meni" - ree faraon - "da ubijem Musaa, a on neka trai pomo od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vau ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove". Masa ree: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vaega da me zatiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome e se raun polagati!" A jedan ovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, ree: 'Zar da ubijete ovjeka zato to govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vaeg? Ako je laov, njegova la e njemu nauditi, a ako govori istinu, onda e vas stii bar neto od onoga ime vam prijeti, jer Allah nee ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo lae. O narode moj, danas vama pripada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko e nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" A faraon ree: "Savjetujem vam samo ono to mislim, a na pravi put u vas samo ja izvesti". A onda onaj vjernik ree: "O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono to je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili, kao to je to bilo sa Nuhovim narodom i

Adom i Sem udom i onima poslije njih. - A Allah nije nepravedan robovima Svojim. O narode moj, plaim se ta e biti s vama na Dan kada jedni druge budete dozivali, na Dan kada budete uzmiui bjeali, kada vas od Allaha nee moi niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga nee niko uputiti. ]asu! vam je, jo davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono to vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: 'Allah vie nee poslije njega poslati poslanika!' Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja, one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije doao, pa izazivaju jo veu Allahovu mrnju i mrnju vjernika. - Tako Allah peati srce svakog oholog i nasilnog" (40/26-J.'SJ, itd ... 214

Istinski sukob je postojao izmeu monoteizma, vjerovanja u Jednog i Jedinog Boga, pokoravanja samo Njemu i Njegovoj vlasti, i faraonizma koji poiva na paganstvu, i samo na tome. Nepotpuni i izoblieni monoteizam Ahnatona bio je samo jedan poremeeni trag koji je ostao iza monoteizma kojeg je irio J u suf (alejhi' sselam) u Egiptu, kako smo ranije objasnili, posebno ako je tano predanje iz historije da je majka Ahnatonova bila Azijka, a ne faraonka. Poslije ove digresije vraamo se na crte koje ukazuju na prirodu ovog historijskog perioda u kome su se deavali dogaaji iz kazivanja i pokretali likovi. To prelazi granice Egipta i registrira narav cijeloga stoljea. Potpuno je jasno da je ovaj vremenski period igosan snovima i predskazanjima koja nisu ograniena samo na jednu zemlju niti na odreeni narod. Mi to vidimo u snovima Jusufovim i, na kraju, u tumaenjima tih snova, snovima dvaju momaka koji su sa Jusufom bili u tamnici i snom vladara u samom kazivanju. Sve je to nailo na panju svih onih koji san sanjaju, onih koji ga sluaju, to je osobenost cijelog stoljea. Uopeno kazano, kazivanje je bogato umjetnikim elementima, bogato je takoer i ljudskim elementom, emocijama, dinamikom. Nain izraavanja istie ove elemente jaim isticanjem. Ovome treba dodati i osobenosti kur' anskog uzbudljivog i inspirativnog naina izraavanja sa odgovarajuom muzikom harmonijom za svaku sredinu koju kontekst pokazuje. U kazivanju se pojavljuje i element oinske ljubavi u vanim formama i stepenima jasnih crta i likova: ljubav Jakuba prema Jusufu i njegovom bratu, ljubav Jakuba prema ostalim njegovim sinovima, i njegovo svjesno osjeanje dogaaja koji su vezani za Jusufa od poetka do

kraja kazivanja. Tu je i element ljubomore i zavidnosti meu braom od razliitih majki, ve prema tome kako se vide razni oblici roditeljske ljubavi. Zatim element meusobne oprenosti u odgovorima brae, ljubomora i zavidnost. Neke je ovaj osjeaj vodio ka sakrivanju zloina ubistva, a neke u kazivanje da jUsufa treba baciti u bunar kako bi ga neka od karavana izbavila, bjeei od zloina. Element obmane i varanja u razliim oblicima. Od obmana jUsufa od strane brae do obmane upravnikove ene Jusufa, svog mua i drugih ena. 215

Elelment strasti. Napad i udovoljavanje ili odbijanje, dopadanje i elja, prihvatanje i odbijanje. Element kajanja u nekim oblicima i oprotenja u njegovo vrijeme. Element radosti kod susreta rastavljenih. K tomu treba dodati i neke oblike dahilijjetskog drutva viih klasa: u kui, zatvoru, suku, divanu u Egiptu i hebrejskom drutvu i onome to je dominiralo stoljeem kao to su snovi i predskazivanja. Kazivanje poinje snom koji Jusuf pria svome ocu, a on ga obavjetava da e imati veliku ulogu i da e biti meu odabranim, a svoj san da ne kazuje svojoj brai kako kod njih ne bi izazvao sujetu pa da ejtan zavede kakvu pakost ne uine ... Nakon toga kazivanje tee kao da je tumaenje sna i onoga to je Jakub pretpostavljao sve dok na kraju to tumaenje ne bude upotpunjeno i tako se ovo kazivanje privelo kraju. Ovo kazivanje se nije odvijalo onako kako se odvijalo kod pisaca Starog zavjeta nakon onog preciznog umjetnikog kraja u kome je ispunjen vjerski cilj kazivanja. Ono to se zove umjetniki zaplet u kazivanju jasan je i u kazivanju o Jusufu. Poinje snom ije tumaenje ostaje nepoznato, otkriva se malo pomalo, sve do kraja, kada se zaplet prirodnim putem razjanjava, i u tome zapletu nema nieg nasilnog i neprirodnog. Kazivanje je podijeljeno na dijelove. Svaki dio sadri vie prizora i scena. Kontekst ostavlja neke praznine izmeu scena koje mata itaoca

popunjava i sebi predstavlja pop-unjavajui rijei i postupke koji su izostavljeni. Dovoljno je ovo o umjetnikoj analizi kazivanja o Jusufu i njeno predstavljanje naina k ur' ansko islamskog izraavanja. U ovome se otkriva kolike su mogtinosti koje nudi ovaj metod ljudskom pokuaju u islamskoj knjievnosti i koliko mu daje da se moe potpuno, iskreno i realno umjetniki izraziti, bez posezanja za onim to je suho ili da osjeti potrebu za imaginacijom koja nije dostojna umjetnosti koju nudi ovjeku.29 Vie o ovome pogledati djelo Muhammeda Qutba Menhedu'l-fenni7-1slamijji. 216

Ostaje poslije svega ovoga pouka kazivanja i njena vrijednost u sferi islamskog pokreta, njena inspiracija sa potrebama pokreta u nekim njegovim etapama i sa njegovim potrebama koje nisu vezane za neku od etapa. Ostaju pored ovoga i te velike istine koje su potvrene u kontekstu kazivanja i u kontekstu cijele sure nakon toga, posebno posljednji komentari u suri... Ovdje emo se zadovoljiti u predstavljanju ove sure kratkim naznakama svega ovoga: * Ukazali smo na samom poetku ovoga predgovora na prikladnost kazivanja o Jusufu tekoj i zamreno j situaciji kroz koju je prolazio islamski pokret u Mekki prilikom objave ove sure, kao to smo ukazali i na potekoe kojima su Poslanik i mali broj vjernika bili izloeni, jer kazivanje govori o iskuenjima kroz koja je proao plemeniti brat plemenitog vjerovjesnika i jer ono u sebi nosi progon iz zemlje, zatim konsolidaciju.30 Ovo to je ranije kazano i potvreno predstavlja jednu vrstu potpunog nadahnua islamskog pokreta i njegovih potreba u tom vremenu, pribliavajui znaenje prirodne dinamike Kur' ana koji snabdijeva poziv, potie pokret i usmjerava muslimansku zajednicu nadahnutim, realnim usmjeravanjem odredenog cilja i zacrtanog puta. * Ukazali smo, takoer, unutar analize kazivanja, na jasnu, sveobuhvatnu, potpunu i preciznu sliku islama kakvu je izloio jUsuf (alejhi' s-selam) . Ta slika zasluuje da se na njoj due zadrimo ...

Ona na samom startu potvruje jedinstvo islamskog uenja sa kojim su doli svi Boiji poslanici i ispunjenje njegovih osnovnih faktora u svim objavama koje poivaju na vjerovanju u Boiju (Uzvienog) jedinost -; na potvrdi da je samo On Gospodar ljudi i da ljudi mogu samo Njega oboavati ... kao to je potvreno i sadrano u toj vjeri i vjerovanje u drugi svijet u potpuno jasnom obliku. Ova potvrda kategoriki odbacuje ono to se tvrdi u nauci o komparativnim religijama da je ovjeanstvo ovaj monoteizam i vjerovanje u drugi svijet spoznalo mnogo kasnije kada su paganizam i druga vjerovanja prola odreeni put u svojim razliitim oblicima i da je napredovalo u vjerovanju kao to je napredovalo u nauci i proizvodnji... Ove tvrdnje hoe da kau da je vjera proizvod ovjeka, kao to su njegovi proizvodi nauka i industrija.31 v. str. 191. ovog duza. 31 V. str. 70.-76. ovog duza. 217

Kazivanje takoer potvruje prirodu monoteizma sa kojim su doli Boiji poslanici. To nije samo monoteizam Boanstva. To je monoteizam i Gospodstva. Svu vlast nad ljudima ima samo Bog. Ova tvrdnja proizala je iz Allahove (Uzvienog) zapovijedi da se samo Njemu klanja. Kur'anski izraz o ovom pitanju odreuje znaenje ibadeta krajnje precizno. To je vlast od strane Allaha i pokoravanje Njemu od strane Njegovih robova. To i samo to je prava vjera. Nema vjerovanja u Allaha sve dok ljudi ne prihvate samo Njegov sud i dok se Njemu ne pokore. Nema oboavanja Allaha sve dok se ljudi u bilo kom pitanju obraaju drugome osim Allahu. Monoteizam Boanstva zahtijeva i monoteizam Gospodstva. Boanstvo je slika i prilika moi i vlasti Allaha ili oboavanja Allaha. To su dva sinonima, dva meusobno nerazdvojna pojma. lbadet koji muslimani i oni koji to nisu uzimaju u obzir jeste suenje, pokoravanje i slijed samo Allahove vlasti ... Ova kur' anska potvrda u konanoj formi zabranjuje svaku polemiku u shvatanju ljudi u bilo kom mjestu i vremenu muslimanima i onima koji to nisu, u pravoj vjeri i onoj koja nije prava ... Ovo shvatanje, razumije se, jeste vjersko... Onaj ko je pokoran drugome a ne Allahu, onaj ko se pokorava njegovoj presudi a ne Allahovoj u bilo kojoj stvari u svom ivotu, taj nije musliman niti on pripada islamu. Onaj ko izdvoji Allaha (Uzvienog) za Gospodara, a odbija pokornost Njegovim stvorenjima, on je musliman i on je u islamu. Sve drugo to je iza toga jeste prijevara koju smiljaju samo oni koji su poraeni pred tekom realnou u nekoj od sredina i nekom od stoljea. Allahova vjera je potpuno jasna. Ovaj tekst, samo ovaj, dovoljan je da ovaj sud uini poznatim i neophodnim za vjeru. Ko o njemu polemizira, polemizira o ovoj vjeri.

* Nadahnua koja se nalaze unutar kazivanja su slika istog, nepatvorenog i spojenog imana, kao to se vidi u srcima dvojice dobrih i odabranih Allahovih robova, Jlkuba i jUsufa: to se tie Jusufa, na njegov stav smo ve ranije ukazali, stav koji je ist od svega, koji je od sebe otresao sve brige. JUsufa koji se okrenuo svome Gospodaru skrueno Ga molei i prizivajui: Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova.' O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri."' (12/101). 218

Ali ovaj njegov posljednji stav nije sve. Tokom cijelog kazivanja on zauzima isti stav, vezan za svoga Gospodara, osjea Ga (Uzvienog) da je blizu i usliava mu molbu. N a mjestu zavoenja i iskuenja uzvikuje: "Sauvaj Boe!" - uzviknu on -, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nee nikad uspjeti" 02123). N a drugom mjestu, bojei se slabosti i pada, uzvikuje: "Gospodaru moj," - zavapi on - "draa mi je tamnica od ovoga na to me one navraaju? I ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lakomislen postati" 02/33J. Na mjestu predstavljanja sebe brai navodi Boiju milost prema njemu, navodi je i zahvaljuje na blagodatima: ' da ti nisi, uistinu, jusuf?" - povikae oni. - "Da, ja sam ]'Usu/, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela ine" 02/90). Sve su to stajalita koja u sebi nose nadahnua koja prevazilaze potrebe islamskog pokreta u Mekki ka potrebama islamskog pokreta u svakom vremenu. A u srcu Jakuba se otkriva istina o njegovom Gospodaru, istina koja je oita, duboka i profinjena na svakom mjestu i u svakoj prilici; kada god se iskuenje pojaa, istina ga u njegovom srcu gazi i razbija toliko koliko je ta istina duboka ... Od samog poetka kada mu Jusuf kazuje svoj san, on spominje Allaha, svoga Gospodara, i zahvaljuje Mu na Njegovoj blagodati:

I eto tako, Gospodar tvoj e tebe odabrati, i tumaenju snova te nauiti, i milou Svojom tebe i ]tlkubovu porodicu obasuti, kao to je prije obasuo pretke tvoje, lbrtlhima i lshtlka. - Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je" (12/6). U sluaju sa prvim udarcem koji se odnosi na Jusufa, okree se svome Gospodaru i trai pomo od Njega: "U vaim duama je ponikla zla misao" - ree on - "i ja se neu jadati, od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite" 02/IBJ. 219

U njegovom suoavanju sa roditeljskim bojaljivim saosjeanjem za sinovima, on ih savjetuje da ne ulaze na jednu kapiju, nego da uu na razne kapije. U svemu ovome on ne zaboravlja da ih ovo nee oslobodti onoga to im je Allah odredio, jer izvrna vlast pripada samo Allahu. Ovo je samo elja ovjekova, a on ne moe spasiti nikoga od onoga to mu je Allah odredio: "O sinovi moji," - ree onda - "ne ulazite na jednu kapiju, ve na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; mo pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" 02/67J. U suoavanju sa drugim udarcem koji se dogodio u njegovoj starosti, slabosti i tuzi, a koji se zbog milosti njegova Gospodara nije uvukao u njegovo srce: "Nije tako" - ree ]akub - "u duama vaim je ponikla zla misao, i ja se neu jadati, nadam se da e mi ih Allah sve vratiti; uistinu, On sve zna i mudar je" 02/83J. Istina u Jubovom srcu dostie stepen sjaja i istote, a njegovi sinovi ga prekoravaju zbog tuge i plaa za jUsufom, a oi su mu bile pobijeljele od jada. On ih suoava da u njegovom srcu postoji ono to ne postoji u njihovim srcima, a to je istina o svome Gospodaru i da on o svome Gospodaru zna ono to oni ne znaju. Odavde se on okree samo Njemu, ali se Njemu i Njemu otkriva i saopava svoju tajnu i moli Ga za milost i ivotnu snagu: I okrenu se od njih i ree: "O jusufe, tugo moja!" - a oi su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potiten 02184J.

A.llaha nam, - rekoe oni - "ti toliko spominje jusufa da e teko oboljeti ili umrijeti!" (I2/85J. 1a tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono to vi ne znate - ree on 02/86). "O sinovi moji, idite i raspitajte se za jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost" (12/87). Podsjetio ih je na ono to zna o svome Gospodaru i na istinu koju ima u svom srcu, a oni polemiziraju s njim o mirisu ]Usufovu. Allah je potvrdio da je istinito ono o emu on misli: 220

I kada karavana napusti Misir, otac njihov ree: 'Ja zbilja osjeam miris ]ilsu/ov, samo ne recite da sam pomatuhio" (12/94). 11Allaha nam, " - rekoe oni - "ti i sada kao i prije grijei" f12/9s). A kad glasonoa radosne vijesti doe, on stavi koulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh" - ree - "da ja znam od Allaha ono to vi ne znate" 02/96). To je oita slika da Boanska istina izlazi na vidjelo u srcima svih odabranih i istih. Ona u sebi nosi odgovarajue nadahnue za period tekoa u ivotu muslimanske zajednice u Mekki kao to nosi stalno nadahnue velikom vjerskom istinom svako srce koje radi na polju poziva u islam i islamskog pokreta u svim vremenima. I na kraju, dolazimo da raznovrsnih komentara koji se nalaze u ovome dugakom kazivanju na kraju ove sure. * Prvi direktni komentar suoava lai plemena Kurej sa Objavom Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) potvrdom uzeto m iz ovog kazivanja ijim dogaajima Poslanik nije prisustvovao. Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odluili, i kada su onako lukavi bili (12/102). Ovaj komentar vezan je za predgovor kazivanja koji je istog smjera: Objavljujui ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo iako prije njega nisi doista nita znao 02/3). Ovaj predgovor i ovaj komentar u kontekstu sure potvruju istinu koju kazivanje iznosi i pojaavaju je u suoavanju sa otporom i laima. * Zatim, taj kometar u kome Poslanika rjeava briga prikazujui te

lai neznatnim, pokazujui domet njihovog inada, upornosti i sljepoe i pored razastrtih dokaza u kosmikoj knjizi koja shodno zdravoj prirodi podsjea na dokaze vjere. Zatim ih opominje i prijeti Allahovom kaznom koja e ih moda iznenaditi u stanju neopreznosti: A veina ljudi, ma koliko ti elio, nee biti vjernici (12/103). 221

Ti od ovih ne trai nagradu za Kur'an, on je samo opomena svim svjetovima 02/J04J. A koliko ima znamenja na nebesima i na zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreu! 02/10.5) . . Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim (12/106). Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, nee stii ili da ih as sueni nee iznenaditi, a da oni to nee ni primijetiti? 02/107J. To je poticajni ritam onoliko koliko je i sama istina duboka u prirodi ljudi kada ne vjeruju u pravu Allahovu vjeru. Posebno u rijeima Uzvienog Allaha: Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim (12/1 06). Ovo je duboko slikanje mnogih dua u kojima se mijea iman sa irkom, politeizmom, jer nije dolo do veza u pitanju monoteizma. * Ovdje se susreemo sa dubokim, nadahnutim velikim ritmom koji Poslanika (alejhi' s-selam) usmjerava da precizira svoj put i da ga izdvoji od svih drugih puteva na jasnim i jedinstvenim osnovama: Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim" C12/10BJ. * Sura zavrava dugim ritmom koji nosi pouku svih k ur' anskih kazivanja u ovoj i drugim surama ... nosi je V]erovjesniku i malom broju vjernika sa njim. U toj poruci je sadrana radosna vijest, uvrenje i oslobaanje Poslanika od briga, a za neposlune politeiste opomena,

upozorenje i savjet. Za sve, i jedne i druge, tu je potvrda istinitosti Objave i istinitosti Poslanika, potvrda stvarnosti Objave i stvarnosti poslanstva uz ienje ove Istine od svih primjesa, legendi i opsjena: A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skonali oni prije njih, - a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali - zar se neete opametiti! {12/109). 222

I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomiljati da e ih lacima proglasiti, pomo Naa bi im dola: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naa ne bi mimoila narod nevjerniki r1211 JOJ. U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmiljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje o211 w. To je posljednji ritam, veliki ritam. Poslije svega ovoga moda je munasib u predstavljanju ove sure koja obuhvata cijelo kazivanje o Jusufu, puni model lijepe, realne i umjetnike realizacije - da neto kaemo i o ljepoti konteksta kur'anskog naina izraavanja u ovoj suri i da se malo zadrimo kod nekih od ovih modela. * U ovoj suri, kao i u drugim kur'anskim surama, ponavljaju se odredeni izrazi koji ine dio atmosfere same sure i njenu osobenost. Ovdje se konkretno spominje rije 'ilm, znanje, naspram koje stoji dehl, neznanje i malo znanja, na mnogim mjestima: I eto tako, Gospodar tvoj e tebe odabrati, i tumaenju snova te nauiti, i milou Svojom tebe i ]tikubovu porodicu obasuti, kao to je prije obasuo pretke tvoje, /brtihima i lshtika. - Gospodar tvoj, z aista, sve zna i mudar je" (12/6) , I eto tako Mi ]ilsu/u dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i nauismo ga tumaenju snova - a Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna r12/21J. I kad on stasa, Mi ga mudrou i znanjem obdarismo; tako Mi

nagraujemo one koji dobra djela ine 02/22J. I Gospodar njegov uslia molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve uje i zna (12/34). "Nijedan obrok hrane nee vam donesen biti, a da vam ja prije ne kaem to ete dobiti," - ree ]ilsuf "To je samo dio onoga emu me nauio Gospodar moj" 02/37J. 223

Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna (12/40). "Zbrkanih li snova!"- rekoe oni - "mi snove ne znamo tumaiti" 02/44). 1U.Su[e, o prijatelju, protumai nam ta znai: sedam mravih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih, - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali" 02/46). I vladar ree: 'Vovedite mi ga!" I kad jusufu izaslanik doe, on ree: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ,ta je s onim enama koje su svoje ruke porezale - Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!'" fl2/50J. . . . "'sto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih" (12/52). "Postavi me" - ree - "da vodim brigu o stovaritima u zemlji, ja sam zaista uvaran i znan" 02/55). A on k uistinu, veliki znalac bio, zato to smo ga Mi nauili, ali veina ljudi ne zna 02/68). "Allaha nam", - rekoe oni - "vi znate da mi nismo doli da inimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci" (12/73). "Vi ste u gorem poloaju"- pomisli u sebi -, Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite" (12/77). I kad izgubie svaku nadu, odvojie se u stranu da se posavjetuju. 'Zar ne znate" - ree najstariji meu njima - "da ste se ocu svom Allahom zakleli?" (12/80). Mi tvrdimo samo ono to smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga to je bilo sueno sauvati (12/81) . . . "Nadam se da e mi ih Allah sve vratiti; uistinu, On sve zna i

mudar je" (12/83). 1a tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono to vi ne znate" - ree on 02/86). ' znate li" - upita on - "ta ste s jusufom i bratom njegovim nepromiljeno uradili?" rJ2/89J. 'Zar vam ne rekoh" - ree - "da ja znam od Allaha ono to vi ne znate?" (12/96). 224

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova! (12/101). Ovo je uoljiva pojava koja skree panju na neke tajne konteksta i njegovu ljepotu u ovoj asnoj Knjizi. * U suri su definirane i neke osobenosti Boanstva. U prvom redu sud. Ova osobenost je nekada spomenuta jezikom Jusufa (alejhi's-selam) u znaenju suverenosti nad robovima iz ugla njihovog pokoravanja volji, a nekada je spomenuta jezikom Jakuba (ale j hi' s-selam) u znaenju suverenosti nad robovima iz ugla njihovog pokoravanja Allahu u formi predodredenja. Oba znaenja se meusobno upotpunjuju u potvrdi smisla vlasti i istinitosti Boanstva ovako na ovaj nain, koji nije spontan i sluajan. Jusuf, izlaui zabludu oboavanja vladara Egipta i njenu suprotnost Boanskom monoteizmu, kae: O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, jedini i Svemoni? 02/39J. Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera 02!40J. A }akub, istiui da je Allahovo predodreenje izvrno i nezaustavljivo, kae: "O sinovi moji, " - ree onda - "ne ulazite na jednu kapiju, ve na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; mo pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" ri2/67J.

Ovo upotpunjavanje znaenja vlasti ukazuje da je vjerovanje neispravno sve dok dragovoljna pokornost ne bude samo radi Allaha kao to je i prinudna pokornost Njemu Njegovim predodreenjem. I jedna i druga pokornost su dio vjere, i prinudna i dragovoljna ulaze u sastav vjerovanja. * Jedna od ljepota konteksta jeste da razboriti, dobroudni, zdravog rasuivanja i ponaanja Jusuf spominje odgovarajue Allahovo lijepo ime ... El-Lati/ (Milostivi) na mjestu na kome se otkriva Allahova dobrota upravljanja: 225

I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonie, pa on ree: "O oe moj, ovo je tumaenje moga sna nekadanjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon to je ejtan izmeu mene i brae moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoe, i On, zaista, sve zna i mudar je (12/IOOJ. * Jedna od ljepota konteksta o emu je ranije bilo rijei jeste i meusobna podudarnost izmeu predgovora kazivanja i neposrednog

komentara toga kao zavrnog dueg komentara. Svi ovi komentari su u slubi potvrde jednog te istog pitanja i oni se meusobno susreu izmeu poetka i kraja. Dovoljno je ovo to smo kazali o karakteristikama ove sure, a o ostalome bit e rijei kod izlaganja njenih cjelina.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Elif-lam-ra. Ovo su ajeti Knjige jasne! r1211J. Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli (12/2).

Objavljujui ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo iako prije njega nisi doista nita znao: 02/3) 227

Kada ]Usu[ ree ocu svome: "O oe moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonie", (12/4J on ree: ((O sinko moj, ne kazuj svoga sna brai svojoj, da ti ne uine kakvu pakost, ejtan je doista ovjeku otvoreni neprijatelj (12/5). I eto tako, Gospodar tvoj e tebe odabrati, i tumaenju snova te nauiti, i milou Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao to je prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je" (12/6). U Jusufu i brai njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju 02!7J. Kada oni rekoe: 1U5uf i brat njegov drai su naem ocu od nas, a nas je itava skupina. Na otac, zaista, oito grijei (12/BJ. Ubijte jusufa ili ga u kakav predio ostavite, - otac va e se vama okrenuti, i poslije toga ete dobri ljudi biti", - 02/9J jedan od njih ree: o ba hoete neto da uinite, onda jusufa ne ubijte, ve ga na dno nekog bunara bacite, uzee ga kakva karavana" (12/IOJ. o oe na," - rekoe oni - (ato sumnja u naa osjeanja prema jusufu? Mi mu zaista elimo dobro 0211 v. Poalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi emo ga, sigurno, uvati" 02/12J. (/Bie mi doista ao ako ga odvedete, a plaim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili" - ree ]akub (12/13). (/Kako e ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" - rekoe oni -, (/mi bismo tada bili zaista izgubljeni" (12/14). I kada ga odvedoe i odluie da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: (Ti e ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te nee

prepoznati" 02/15J. I uvee dooe ocu svome plaui 02/16). "O oe na, " - rekoe - ((bili smo otili da se trka mo, a ]Usu/a smo stavili kod naih stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nee vjerovati, iako istinu govorimo" 02/17J. 228

I donesoe koulju njegovu lanom krvlju okrvavljenu. "U vaim duama je ponikla zla misao" - ree on - "i ja se neu jadati, od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite" (12/18). I doe jedna karavana, te poslae vodonou svoga i on spusti vedro svoje. "Mutuluk!" - viknu on - "evo jednog djeaka!" I oni su ga kao trgovaku robu sakrili, a Allah je dobro znao ono to su uradili (12/19). I prodadoe ga za jeftine pare, za nekoliko groa; jedva su ekali da ga se oslobode 02/20J. Ovo je uvod, zatim slijedi prvi krug kazivanja koji se sastoji iz est scena koje poinju snom }Usufa pa do kraja zavjere njegove brae protiv njega i na kraju Jusufov dolazak u Egipat. Ovdje emo se suoiti direktno sa ovim tekstovima nakon tog predgovora o ovoj suri koji je sam po sebi dovoljan. Eliflam-ra. Ovo su ajeti Knjige jasne! (12/V. Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli (12/2). Objavljujui ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo iako prije njega nisi doista nita znao 02/3J. Eliflam-ra. Ovo su ajeti Knjige jasne! m;v. Ova slova i druga iz ove kategorije su bliska narodu i bila su u estoj upotrebi. To su upravo ti ajeti koji su bili i ostali izvan domaaja ljudske moi, ajeti Knjige jasne. Allah je objavio Kur'an na arapskom jeziku, knjigu koja se sastoji od ovih poznatih arapskih slova: da biste razumjeli (12/2J,

da biste shvatili da onaj koji od ovih obinih slova saini Knjigu ne moe biti ovjek, a razum govori da je Kur'an Objava. Razum je ovdje pozvan da razmilja o ovoj pojavi i njenim dokazima. Poto je tijelo sure kazivanje, onda je ono istaknuto kao supstanca ove Knjige na poseban nain: 229

Objavljujui ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo (12/3) tj. naim objavljivanjem Kur'ana tebi, Mi ti kazujem o ova kazivanja a to su najljepa kazivanja - kao dio Kur'ana koji ti se objavljuje . . . . iako prije njega nisi doista nita znao (12/3) bio si nepismen u narodu svome koji se nije upravljao prema sadrajima sa kojima je doao Kur'an, a meu tim sadrajima koji ih nisu interesirali su i ova kazivanja. Ovaj predgovor ukazuje na poetak kazivanja. Zatim se die zavjesa prve scene u prvom krugu kako bismo vidjeli Jusufa kao djeaka koji svome ocu kazuje svoj san: Kada ]Usu/ ree ocu svome: ((O oe moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonie", 02/4) on ree: ((O sinko moj, ne kazuj svoga sna brai svojoj, da ti ne uine kakvu pakost, ejtan je doista ovjeku otvoreni neprijatelj o2/sJ. I eto tako, Gospodar tvoj e tebe odabrati, i tumaenju snova te nauiti, i milou Svojom tebe i jakubovu porodicu obasuti, kao to je prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je" (12/6). Jusufje bio djeak ili mladi. Ovaj san koji je ispriao svome ocu nije san djeaka niti je san mladia. Najblie onome to mladi vidi, dok sanja, jeste da vidi zvijezde, Sunce i Mjesec u svojoj sobi ili pred sobom u pravoj veliini. Meutim, Jusuf ih je vidio kako mu se poklonie predstavljeni u

liku razumnih bia koja se naklone nekome iz potovanja. Kontekst od njega prenosi u potvrenom i jasnom obliku: Kada ]Usu/ ree ocu svome: ((O oe moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec" 02/4J. Zatim ponavlja rije sanjati: '1 u snu sam ih vidio kako mi se poklonie" (12/4). 230

Njegov otac je svojim osjetilima i moi zapaanja shvatio da se iza ovoga sna krije veliki ugled ovoga djeaka o kome se on nije izjanjavao niti kontekst kazivanja o njemu govori. Znaci ovoga ugleda pojavili su se tek nakon drugog kruga, a potpuno su se vidjeli na kraju kazivanja nakon to je otkrivena tajna. Zbog toga je on savjetovao Jusufu da svoj san ne kazuje brai, bojei se da ne naslute ono ta se iza toga krije kod njihovog, po ocu, najmlaeg brata kako ejtan ne bi kroz ovu pukotinu napunio njihove due sujetom, to bi ih navelo da mu pripreme neto to bi mu tetu nanijelo: On ree: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna brai svojoj, da ti ne uine kakvu pakost (12/5). Nakon toga, to objanjava rijeima: ejtan je doista ovjeku otvoreni neprijatelj (12/5J. Otuda on ubacuje mrnju u srca ljudi jednih prema drugima i uljepava im grijeh i zlo. A ]akub ibni Ishlk ibni Ibrrutim je osjetio kroza san svoga sina Jusufa da e on imati veliku ulogu. Odmah je svoje razmiljanje usmjerio u tom pravcu, s obzirom da ivi u atmosferi vjerovjesnitva, da e to biti na polju vjere i spoznaje, jer je i njegov djed Ibrrutim dobio blagoslov od Allaha, on i njegova vjernika obitelj. Pretpostavljao je da e Jusuf biti taj odabranik meu njegovim sinovima iz roda Ibr!himova na koga e se spustiti Allahov blagoslov i u njemu ueloviti ta blagoslovljena serija doma Ibrahimova: I eto tako, Gospodar tvoj e tebe odabrati, i tumaenju snova te nauiti,

i milou Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao to je prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je" (12/6). Ovo Jakubovo razmiljanje o snu svoga sina ukazuje da je Allah odabrao njegova sina i upotpunio Svoju blagodat prema domu Jakubovom kao to ju je upotpunio ranije prema Ibrahimu i Ishaku, njegovim oevima (za djeda se kae daje otac) . Ovo je sve prirodno. Meutim, ono to skree panju su njegove rijei: ... i tumaenju snova te nauiti 02/6J. Te'vil je tumaenje, interpretacija. A ta su snovi? Da li je namjera Jakubova bila da kae da e Allah Jusufa odabrati i poduiti ga, s obzirom 23 1

na njegovu otroumnost, tumaenju snova? To bi bilo Allahovo nadahnue okretnim, umnim i razboritim osobama. U kometaru toga stoji: Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je" 02/6J. Ovo odgovara atmosferi mudrosti i pouke. Ili se misli na snove koji su se Jusufu kasnije u njegovom ivotu stvarno dogodili? I jedno i drugo stoji. I jedno i drugo je u skladu sa atmosferom koja je okruivala JUsufa i Jakuba. Ovom prilikom rei emo nekoliko rijei o snovima, a oni su predmet ovog kazivanja i ove sure. Mi vjerujemo da neki snovi nose u sebi prognoze blie ili dalje budunosti. Vjerujemo u ovo s obzirom na istinite snove Jusufa koji su navedeni u ovoj suri, snove dvojice momaka koji su sa njim bili u tamnici i san vladara Egipta i s obzirom na to da mi esto sanjamo, a te snove je teko negirati jer oni zaista postoje! Prvi uzrok je dovoljan, a mi smo naveli i drugi, jer je to realna injenica koju nije mogue negirati osim tvrdoglavou. Pa, u emu se sastoji priroda sna? kola psihoanalize kae: To je slika potisnutih i priguenih osjeanja koja su iz svjesnog dospjela u sferu podsvjesnog i koja su u svojoj rubnoj formi, snovima, nala izlaz. To je jedna strana snova i ona ne predstavlja sve strane snova. Frojd i pored svoga nenaunog prosuivanja i optereivanja svoje teorije, tvrdi da postoje snovi kojima se neto prorie. Kakva je priroda ovih proroanskih snova? Prije svega, mi tvrdimo da poznavanje ili nepoznavanje ove prirode

nema nikakve veze sa priznavanjem njihovog postojanja i istinitosti nekih od njih. Mi samo pokuavamo razumjeti neke osobenosti ovog udnog ljudskog stvorenja i neke Allahove zakone u ovom stvorenju. Mi prirodu snova shvatamo na ovaj nain. Vremenske i prostorne prepreke su prepreke koje zatvaraju put izmeu ovog ljudskog stvorenja i snova, izmeu onoga to zovemo prolost ili budunost ili zastrta stvarnost. Ono to nazivamo prolost ili budunost, to skriva od nas faktor vremena, kao to dalju sadanjost skriva od nas faktor prostora. Osjetilo 232

koje se nalazi u ovjeku, njegova bit je nama nepoznata, koje se budi ili u nekim momentima jaa, pa savlada vremensku prepreku i vidi u nejasnoj formi ta se iza toga nalazi. To nije nauka, nego neto u to se eli proniknuti kao ono to se deava u javi kod nekih ljudi, a u snu kod drugih i koje savlauje prostorne i vremenske prepreke ili i jedno i drugo u nekim momentima. 32 U isto vrijeme mi nita ne znamo o biti vremena, kao to ne znamo nita pouzdano ni o mjestu, materiji: A vama je dato samo malo znanja (17/85). Bilo kako bilo, Jusuf je usnio ovaj svoj san. Njegovo tumaenje emo vidjeti kasnije. Kontekst ovdje sputa zavjesu na scenu o Jusufu i Jakubu da bi je kasnije podigao kod druge scene scene ]Usufove brae koji su se urotili protiv Jusufa uz dinamino upozorenje na vanost onoga to e se dogoditi: U ]usu/u i brai njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju U2/7J. Kada oni rekoe: 'J 'Usu/ i brat njegov drai su naem ocu od nas, a nas je itava skupina. Na otac, zaista, oito grijei 02/BJ. Ubijte ]usu/a ili ga u kakav predio ostavite, - otac va e se vama okrenuti, i poslije toga ete dobri ljudi biti", - 02/9J jedan od njih ree: '11ko ba hoete neto da uinite, onda jusufa ne ubijte, ve ga na dno nekog bunara bacite, uzee ga kakva karavana" 02/IOJ. U kazivanju o Jusufu i njegovoj brai nalaze se pouke i znaci mnogih

injenica za onoga ko se raspituje za pouke, ko ih trai i pridaje im vanost. Ovo otvaranje je dovoljno da pokrene panju i da je zaokupi. Zbog toga ga mi poredimo sa dizanjem zavjese na dogaaje i kretanja koji se iza toga Sve mogu negirati osim jednog dogaaja koji se dogodio meni u Americi i mojoj obitelji u Kairu. U snu sam vidio sestria i u njegovom oku krv koja je bila neim prekrivena i nije se vidjela. Pisao sam mojima i traio objanjenje. Odgovor je doao daje on povrijedio svoje oko i da ga lijei od unutranjeg krvarenja Primjetno je da se unutranje krvarenje ne vidi izvana Njegovo oko, gledano izvana, bilo je kao i svako drugo oko. s tim to je to unutranje krvarenje bilo nevidljivo. Moj san je otkrio ovo unutranje krvarenje. Neu navoditi druge primjere, jer je ovaj dovoljan. 233

nalaze. Mi iza toga vidimo direktno scenu Jusufove brae kako pripremaju to to pripremaju Jusufu. U Starom zavjetu stoji da je Jusuf ispriao svoj san svojoj brai. Kontekst ovdje ukazuje da on taj san svojoj brai nije ispriao. Njegova braa su samo priala o svome revoltu zbog toga to je njihov otac vie volio Jusufa i njegovog brata od njih. Njegovog pravog brata po ocu i majci. Da su bili upoznati sa njegovim snom, o tome bi sigurno razgovarali. To bi bio vei poticaj na jo veu zavidnost. Ono ega se najvie plaio jeste da jUsuf svoj san ne ispria svojoj brai. San je njima priopen kasnije i na drugi nain. Ovdje se radi o njihovoj su jeti prema bratu zbog toga to ga je }akub vie volio od njih. To se moralo izbjei s obzirom da se radi o krugu u seriji velikog kazivanja kako bi sa Jusufom stigli do zacrtanog kraja kome kre put i prilike njegova ivota, stanje njegove obitelji i njegov povratak ocu koji je bio u dubokoj starosti. Najmlae dijete je najslae i ono je najvie voljena, posebno kada je roditelj u dubokoj starosti. Tako je bio sluaj i sa jusufom, njegovim bratom i njegovom braom po ocu. Kada oni rekoe: 1iisuf i brat njegov drai su naem ocu od nas, a nas je itava skupina" 02/8J odnosno, nas je itava i jaka skupina koja je spremna da brani i bude od koristi. Na otac, zaista, oito grijei 02/8J kada je impresioniran mladiem i malim djeakom, a nas, tavu grupu korisnih ljudi zapostavlja. N akon toga je sujeta _pro kljuala, a ejtan je poeo da djeluje. Dolo je do poremeaja u procjeni dogaaja. Male stvari u njihovim oima postale

su velike. Rodila se odvratna ideja da se uniti jedna dua, dua nevinog mladia koji nije u stanju da se brani. A on je njihov brat! A oni su sinovi vjerovjesnika - iako nisu bili vjerovjesnici - da on na ovaj nain bude prezren. U njihovim oima ljubav Jakubova prema Jusufu se poveava do te mjere da je izjednaavaju sa umorstvom, najveim grijehom na zemlji poslije irka: Ubijte jusufa ili ga u kakav predio ostavite 02!9J. Oba naina su bliska. Ostavljanje Jusufa u kakvom neplodnom, odsjeenom predjelu u veini sluajeva vodi u smrt. Zato? Otac va e se vama okrenuti 0219J. 234

I nee ga od vas sakriti Jusuf. Oni ele oevo srce. Kao da e njegovo srce, kada ne bude gledao Jusufa, biti prazno od ljubavi prema njemu pa e onda tu ljubav usmjeriti prema drugima! Grijeh? Poslije grijeha se pokajte i ispravite ono to ste poinili: I poslije toga ete dobri ljudi biti 02/9J. Ovako ejtan gura. Ovako zavodi ljude kada se rasrde i izgube kontrolu nad sobom, kada izgube zdravo rasuivanje o stvarima i dogaajima. Ovako im ejtan, kada je u njihovim grudima uzavrela sujeta, kae: Ubijte! Teobom ete poslije toga ispraviti to to ste poinili. A teoba nije djelotvorna na ovaj nain. Teoba e biti djelotvorna samo onda kada se poini grijeh iz neznanja i kada se sjeti da je to grijeh pa se pokaje pa osjeaj munine popravi teobom. Unaprijed spremljena teoba, teoba koja se pripremi prije nego se poini grijeh radi odstranjivanja grijeha, nije teoba. To je opravdanje za poinjeni grijeh kojeg je ejtan uljepao! Meutim, jedna savjest meu njima drhtala je od uasa kome su oni teili. Ta savjest im predlae rjeenje koje e ih osloboditi ovog opterenja i otvoriti im put do oca. A taj put je da ne ubiju jUsufa i da ga ne ostavljaju u nekom neplodnom predjelu gdje bi ga mogla snai smrt, nego da ga bace u bunar na karavanskom putu. U tom sluaju, na njega bi moda nabasala neka karavana, spasila ga i daleko odvela: jedan od njih ree: 'J:tko ba hoete neto da uinite, onda ]tisu/a ne ubijte, ve ga na dno nekog bunara bacite, uzee ga kakva karavana" 02/IOJ. Osjeamo iz njegovih rijei: Ako ba hoete neto da uinite ... (12/IOJ -

sumnju i obeshrabrenje, kao da on sumnja u ono to su oni naumili i odluili da Jusufu nameu zlo. To je stil koji se koristi radi odvraanja od nauma da se poini djelo. Jasno je tu da se radi o nezadovoljstvu ako se naum realizira. Ovo je, meutim, ono najmanje to bi moglo ugasiti njihovu sujetu; a nisu bili spremni da se povuku od onoga to su odluili. To razumijemo iz slijedee scene u kontekstu ... 235

Evo ih kod svoga oca, nagovaraju ga da sutra pusti Jusufa sa njima. Evo ih, varaju svoga oca, obmanjuju njega i jUsufa. Pa da pogledamo i posluamo to to meu njima krui: "O oe na," - rekoe oni - "zato sumnja u naa osjeanja prema jusufu? Mi mu zaista elimo dobro (12/llJ. Poalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi emo ga, sigurno, uvati" 02/12J. "Bie mi doista ao ako ga odvedete, a plaim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili"' - ree ]akub (12/13). ''Kako e ga vuk pojesti, a nas ovoliko!"' - rekoe oni -, mi bismo tada bili zaista izgubljeni"' 02/14J. Izraz crta rijeima i znaenjem sav trud koji su uloili da se uvuku u srce roditelja koje je vezano za najmlaeg i najvie voljenog sina u kome se raspoznaje i nasljedstvo berieta njegovog djeda lbrclliima ... "O oe na," o21W ovako, ovom nadahnutom rijeju koja podsjea na srodstvo izmeu njega i njih . ... zato sumnja u naa osjeanja prema ]U5ufu? (12/JJJ pitanje u sebi sadri prijekor, blago negodovanje i osjeaj negiranja njegovog znaenja od strane njihovog oca i predaja Jusufa suprotno ovom pitanju. On je nastojao da zadri jUsufa sa sobom i da ga ne alje sa njima na ona pusta mjesta koja su oni posjeivali jer ga je volio i bojao se da on ne bi mogao podnijeti klimu i trud, koje oni kao veliki lahko podnose, a ne da sumnja u njihova osjeanja. Njihove rijei, upuene njemu, da on

sumnja u njihova osjeanja prema bratu, a on im je svima otac, imaju cilj da otklone ovu opasnost i da ga uine fleksibilnijim u zadravanju Jusufa. Ta inicijativa je podla i podmukla prijevara sa njihove strane. Zato sumnja u naa osjeanja prema jusufu? Mi mu zaista elimo dobro 02/1V naa srca su prema njemu ista. U njima nema zla - samo to sumnjivi ne ree - uzmite me! Spominjanje iskrenosti ovdje, a to je odanost i istota, ukazuje na pokuaj skrivanja tih osjeanja u umi sumnji. 236

"Poalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi emo ga, sigurno, uvati" (12/12)dodatak pojaanju i opis aktivnosti, tranje i sport koji Jusufa oekuju, kako bi oraspoloili njegova oca da ga sa njima poalje kao to ele. Odgovor na prvi prijekor i negdovanje uinio je da to ]akub neposredno odbije, jer sumnja u njihova osjeanja prema njemu i objanjava njegovo zadravanje sa sobom pomanjkanjem strpljivosti kada je rastavljen od njega i strahom da ga vuk ne pojede: "Bie mi doista ao ako ga odvedete, a plaim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili" - ree ]akub 02/13). "Bie mi doista ao ako ga odvedete" 02/13) ja ne mogu podnijeti taj rastanak... Ovo je, bez sumnje, jo vie uzburkalo njihovu sujetu i udvostruilo je da njegova ljubav prema njemu dosegne stepen tuge zbog rastanka makar samo jedan dan, a on, kao to su mu rekli, ide sa njima radi sportskih aktivnosti i zabave. "Plaim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili" - ree ]akub (12/13). Mora da su oni tragali i pronali uzrok ili ih je sujeta zaslijepila pa nisu razmiljali o tome ta govore svome ocu poslije ove neasne rabote, sve dok im otac nije dao lekciju i ovaj odgovor. Tada su izabrali drugi, djelotvorniji stil, kako bi odbacili od njega ovu pomisao: "Kako e ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" - rekoe oni -, "mi bismo tada

bili zaista izgubljeni" (12/14) kako e nas vuk savladati, a nas ovoliko jakih?! U tom sluaju, nikakva dobra nema u nama. Mi smo, onda, zaista gubitnici i nikakva uspjeha poslije neemo imati. N a ovaj nain se predao brini roditelj nakon ove potvrde i tog primoravanja da bi se Allahovo odreenje ostvarilo i kasnije dovrilo onako kako to Allah eli. 237

A sada - oni odlaze sa njim. Evo ih u realizaciji zavjere i pokuenog djela. Allah je (Uzvieni) stavio u srce djeaka da je ovo iskuenje koje ima svoj kraj i da e on ivjeti i suoiti svoju brau sa ovim njihovim stavom, a da oni nee niim osjetiti da je to on: I kada ga odvedoe i odluie da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: 'Ti e ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te nee prepoznati" (12/15). Svi su se sloili da ga bace na dno bunara u kome bi bio, od strane njih, nevidljiv. U tom tekom momentu u kome je bio suoen sa strahom, smru, u kome nije bilo izlaza niti bilo koga da mu pomogne tako malom, naspram njih deset tako jakih, u tom oajnom momentu Allah ga obavjetava da e biti spaen i da e ivjeti sve dok svoju brau ne suoi sa ovim gnusnim postupkom, a oni nee znati da je onaj koji ih sa ovim suoava J O.suf, koga su ostavili na dnu bunara, jo dok je bio mali. Ostavimo Jusufa i njegovo privikavanje na ovo iskuenje na dnu bunara. Nema sumnje da mu je Allah udahnuo u duu i smirio ga sve dok se nije, Allahovom dozvolom, spasio. Ostavimo Jusufa i pogledajmo njegovu brau poslije ovoga prijestupa kako se suoavaju sa duboko pogoenim ocem: I uvee dodoe ocu svome plaui (12/16). ((O oe na," - rekoe - "bili smo otili da se trkamo, a ]asu/a smo ostavili kod naih stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nee vjerovati, iako istinu govorimo" (12/17).

I donesoe koulju njegovu lanom krvlju okrvavljenu. "U vaim duama je ponikla zla misao"' - ree on - i ja se neu jadati, od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite" 02/JBJ. Skrivena sujeta ih je omela da la bolje oblikuju. Da su bili smireniji, ne bi to inili jo od vremena kada im je ]Akub prvi put dozvolio da sa sobom povedu JUsufa. Meutim, oni nisu imali strpljenja, pa su to ubrzali bojei se da im se nee ukazati prilika drugi put. Isto tako je i pria o vuku dokaz ove brzine. Njihov otac ih je, koliko juer, upozoravao na to, a oni su tu mogunost odbacili i na ruglo je stavili. Nije prihvatljivo da ujutro odu i 238

Jusufa ostave vuku od koga ih je juer otac upozoravao. Slino ovome je i ono to je vezano za koulju koja je bila okrvavljena, umrljana krvlju neprecizno. Bila je to otvorena la, a tako je i opisana. Uinili su ovo: I uvee dooe ocu svome plaui (12/16). "O oe na," - rekoe - ''bili smo otili da se trkamo, a ]'Usu/a smo ostavili kod naih stvari, pa ga je vuk pojeo 02/17). Oni osjeaju da je ovo la, samo to sumnjivi ne ree - uzmite me. Oni rekoe: ti nam nee vjerovati, iako istinu govorimo" 02/17J odnosno, ti nisi uvjeren u ono to mi kaemo, makar to bilo i istinito, jer ti sumnja u nas i nisi siguran u ono to mi govorimo. ]akub je shvatio, zahvaljujui ukazivanju na situaciju i zovu svoga srca, da Jusufa nije pojeo vuk i da su oni njemu pripravili neku zamku i da mu pletu priu koja nema svoje pokrie i opisuju dogaaj koji se nije desio. On je okrenut prema njima rekao da su njihove due njima uljepale neto to je prezreno i olakale im da poine prijestup, a on e biti strpljiv, podnijet e sve to, nee tugovati niti e se aliti, a ni pomo nee traiti, nego e se osloniti na Allaha, jer On jedino moe pruiti pomo protiv ovih lai: "U vaim duama je ponikla zla misao" - ree on - ''i ja se neu jadati, od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite" 02/1BJ. Da se bar letimino vratimo }iisufu u bunaru, kako bismo vidjeli posljednju scenu u ovom krugu kazivanja: I doe jedna karavana, te poslae vodonou svoga i on spusti vedro

svoje. "Mutuluk."' - viknu on - "evo jednog djeaka!" I oni su ga kao trgovaku robu sakrili, a Allah je dobro znao ono to su uradili 02/19). I prodadoe ga za jeftine pare, za nekoliko groa; jedva su ekali da ga se oslobode (12/20). 239

Bunar je na putu kojim su se kretale karavane za koji se pretpostavljalo da ima vode. Bunari kao ovaj obino zadravaju jedno vrijeme kinicu, a nekada su i suhi. I doe jedna karavana 02/19J sejjara nazvana ovim imenom zbog dugog puta, kao keafa (izvia) , dewwala (putnik) i kan nasa (lovac) . ... te poslae vodonou svoga (12/19) tj. onoga koji e im donijeti vode i koji je upuen i zna gdje se nalaze bunari . ... i on spusti vedro svoje (12/19) da pogleda vodu ili da vjedro napuni. Kontekst nita ne kae o Jusufu ili nainu kako se uhvatio za vjedro, uvajui to kao iznenaenje za itaoca ili sluaoca kazivanja: 'Mutuluk!" - viknu on - "evo jednog djeaka!" 02/19). Kontekst po drugi put nita ne kazuje ta se desilo poslije ovoga i ta je reeno, kakvo je bilo stanje Jusufa i radost zbog spasa, nego briui ovo govori o njegovom putu sa karavanom: I oni su ga kao trgovac'ku robu sakrili 02/I9J tj. smatrali su ga tajnom trgovakom robom i odluili da ga prodaju kao roba, a poto nije bio rob, onda su ga sakrili od radoznalih pogleda i prodali za jeftine pare: I prodadoe ga za jeftine pare, za nekoliko groa o21zoJ -

poslovali su na malo groevima koje su brojali, a na veliko mjerenjem teine. jedva su ekali da ga se oslobode oz;2oJ jer su htjeli da se rijee optube da ga kriju kao roba radi prodaje. Ovo je kraj prvog iskuenja u ivotu plemenitog vjerovjesnika. 240

. , """ -: - , ,.,... ..... J ' ' "" . J. ,l .t;..:. ; . ..,_.(; 0" \._:..; >J ; j _j.JI ..:.,\::,..1 " " ".. ""' , -.:.! .l .J l J :J:.i J li j D , _". ,. _". ) , ,,. .... ' ,..,. )

. Jl.P j 1 .... fil G , t. ,. " 24 1

I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, ree eni svojoj: "Uini mu boravak prijatnim! Moe nam koristan biti, a moemo ga i posiniti!"' I eto tako Mi ]iisufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i nauismo ga tumaenju snova - tt Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna 02/21). I kad on stasa, Mi ga mudrou i znanjem obdarismo; tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine o2122J. I poe da ga na grijeh navodi ona u ijoj je kui bio, pa pozakljua sva vrata i ree: "Hodi!" - "Sauvaj Boe!" - uzviknu on -, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nee nikad uspjeti" (12/23). I ona je bila poeljela njega, a i on bi bio nju poelio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na iskreni rob 02/24). I njih dvoje prema vratima potrae - a ona razdera straga koulju njegovu - i mua njezina kraj vrata zatekoe. "Kakvu kaznu zasluuje onaj koji je htio da eni tvojoj zlo uini" - ree ona - "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?" (12/25). "Ona je pokuala da mene na grijeh navede" - ree ]iisuf - '11ko je koulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu," primijeti jedan roak njezin -, 02/26) "a ako je koulja njegova straga razderana, onda ona lae, a on govori istinu" 02/27).

I kad on vidje da je koulja njegova straga razderana, ree: 'To je jedno od vaih lukavstava, vaa lukavstva su zaista velika! 02/2BJ. Ti, ]iisu[e, ostavi se toga, a ti trai oprotenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgrijei!" 02/29). I ene u gradu poee govorka ti: "Upravnikova ena navraala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako grijei" 021ao;. I kad ona u za ogovaranja njihova, posla po njih, te im pripremi divane, dade svakoj od njih po no i ree: "Izai pred njih.'" A kad ga one 242

ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezae: "Boe, boe!" - uskliknue - "ovo nije ovjek, ovo je melek plemeniti!" 02/3V. "E to vam je onaj zbog koga ste me korile" - ree ona. "Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro. Ako ne uini ono to od njega, traim, bie sigurno u tamnicu baen i ponien" 02/.12J. "Gospodaru moj," - zavapi on - "draa mi je tamnica od ovoga na to me one navraaju? I ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lakomislen postati" 02/33J. I Gospodar njegov uslia molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve uje i zna 02/34J. Drugi krug ovog kazivanja poinje dolaskom Jusufa u Egipat gdje je prodan kao rob. Njegov kupac je, posmatrajui njegove crte lica, u njemu vidio dobro i preporuio ga kao takvog svojoj eni. Ovdje poinje prva nit u realizaciji sna. Meutim, drugo iskuenje, druge vrste, eka JUsufa u vremenu stasanja kada je obdaren mudrou i znanjem, pomou kojih doekuje ovo uzburkano iskuenje kome ukraj moe stati samo onaj kome se Allah smiluje. To je iskuenje zavoenja u dvorskoj atmosferi, u atmosferi koju obino nazivamo atmosferom visokog drutva i sve ono to je ovo drutvo snalo, kao neobuzdanost, nemoral itd. JUsuf iz svega ovoga izlazi ist, kako moralno, tako i vjerski, ali poslije sudjelovanja u svemu ovome. I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, ree eni svojoj: 'Vini mu boravak prijatnim! Moe nam koristan biti, a moemo ga i posiniti!" I eto tako Mi ]Usu/u dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i nauismo ga tumaenju

snova - a Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna (12/21). Kontekst nam i dalje ne otkriva ko ga je kupio. Saznat emo poslije prve polovine kazivanja da je to bio upravnik Egipta (neki kau da je to bio veliki ministar Egipta) . Od ovog momenta znamo da je Jusuf stigao na sigurno mjesto, da je iskuenje zavreno uspjehom i da poslije ovoga ide u susret svakom dobru: Uini mu boravak prijatnim! (12/2IJ 243

meswa je mjesto boravka. Pod prijatnim njegovim boravkom se podrazumijeva njegov lijep prijem. Izraz je mnogo dublji, jer on ne samo da podrazumijeva lijep prijem, nego i prijatno mjesto gdje e boraviti. To je neograniena prijatnost boravka, naspram koje stoji njegov boravak u bunaru i sve strahote i bolovi koji su taj boravak okruivali! Upravitelj otkriva svojoj eni dobra koja nasluuje u djeaku i nadu koju iekuje od njega: Moe nam koristan biti, a moemo ga i posiniti (12/21) moda oni nisu imali djece, kao to navode neke predaje, pa su htjeli da ga posine ako se pokae otroumnim, plemenitim i dobrodunim. Ovdje se kontekst prekida da bi upozorio da je ovo Allahovo planiranje kojim je(i njemu slinim) predodreeno jUsufu da ima lijepo mjesto na zemlji - ovdje se vide naznake uvaavanja Jusufa u srcu ovjeka iz Misira i u njegovoj obitelji da bi ukazao da on nastavlja put na kome ga Allah ui tumaenju snova - na nain kako smo to ranije objasnili. Kontekst komentira ovaj poetak u osiguravanju lijepog mjesta Jusufu na nain koji ukazuje da je to Allahov kudret koji ini ta hoe i da nijedna snaga na Njegovom putu ne moe opstati kao prepreka. On sve posjeduje i svime vlada. Ne grijei, nikoga ne obmanjuje i ni od koga ne zavisi: I eto tako Mi jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i nauismo ga tumaenju snova - a Allah ini ta hoe 02/21). Eto, ovo je Jusuf, kome su njegova braa htjeli jedno, a Allah drugo! A poto Allah ini ta hoe, Njegovo htijenje je realizirano. Jusufova braa ne posjeduju vlast, pa im je to izmaklo iz ruku i otilo tamo gdje oni nisu eljeli:

Ali veina ljudi ne zna 0212v ne znaju da Allahov zakon vlada i da e biti onako kako On odredi. Kontekst dalje potvruje ono to Allah eli J u sufu koji u Njegovo ime kae: . . . i nauismo ga tumaenju snova (12/2V i to je potvreno kada je on stasao: I kad on stasa, Mi ga mudrou i znanjem obdarismo; tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine 02122) 244

obdaren je zdravim rasuivanjem i znanjem o ishodu dogaaja i tumaenjem snova ili onim to je sveobuhvatnije od znanja o ivotu i prilikama. Ova rije ovdje ima ope znaenje. To je bila nagrada za njegovo dobroinstvo, za ispravno vjerovanje i moralno dranje: Tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ine n2122J. Drugo iskuenje u njegovom ivotu je jae i dublje od prvog iskuenja. Ono se desilo u vrijeme kada je on bio obdaren znanjem i mudrou kako bi se tome suprotstavio i spasio. To je bila nagrada njemu koji je dobra djela inio koja je Allah registrirao u Kur'anu. A sada, da pogledamo taj olujni, uzbuujui prizor onako kako je predstavljen u Kur' anu: I poe da ga na grijeh navodi ona u ijoj je kui bio, pa pozakljua sva vrata i ree: "Hodil" - "Sauvaj Boe!" - uzviknu on -, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nee nikad uspjeti" 02/23). I ona je bila poeljela njega, a i on bi bio nju poelio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na iskreni rob 02/24). I njih dvoje prema vratima potrae - a ona razdera straga koulju njegovu - i mua njezina kraj vrata zatekoe. "Kakvu kaznu zasluuje onaj koji je htio da eni tvojoj zlo uini"' - ree ona - "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?" (12/25). "Ona je pokuala da mene na grijeh navede" - ree ]Usu/. - ':Ako je koulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu," primijeti jedan roak njezin -, 02!26J

"a ako je koulja njegova straga razderana, onda ona lae, a on govori istinu" 02/27J. I kad on vidje da je koulja njegova straga razderana, ree: 'To je jedno od vaih lukavstava, vaa lukavstva su zaista velika! 02/28J. Ti, ]ilsu/e, ostavi se toga, a ti trai oprotenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgrijei!"' (12/29). 245

Kontekst nita ne kae koliko je godina ona imala, a ne govori ni o tome koliko je Jusuf tada imao godina. Pa da pogledamo ovo iz ugla prepostavke: J u suf je bio djeak kada ga je karavana nala i prodala u Egiptu. Imao je oko etrnaest godina. Ovo su godine za koje se upotrebljava izraz gula m. Poslije tih godina, koristi se termin leten, zatim ab, pa onda redul (ovjek) . To su godine za koje je mogue da je ]akub rekao: Plaim se da ga vuk ne pojede n2/13J. U ovom vremenu ona je bila udata ena. Ona i njen mu nisu imali djece, kao to je to vidljivo iz njegove izjave: A moemo ga i posiniti r1212v Ova pomisao ... pomisao da ga posine ... dolazi obino kod onih koji nemaju djece, kod onih koje je uhvatilo beznade ili neto slino tome. Mora da je prolo mnogo vremena od njihova vjenanja u kome su spoznali da nee imati djece. Premijer Egipta u to vrijeme otprilike je mogao imati oko etrdeset godina, a njegova ena oko trideset godina. Takoder je mogue pretpostaviti da je ona imala oko etrdeset godina, a Jusuf dvadeset pet ili neto oko dvadeset pet godina, a to su godine u kojima se, otprilike, zbio ovaj dogaaj, jer je ena u tim godinama, prema njenom ponaanju u svemu ovome, najsmjelija i najodvanija. Ona u tim godinama posjeduje i dri sve konce obmane i oajniki se bori za momka. To preferiramo iz rijei koje su ene u gradu kazale: Upravnikova ena navraa momka svoga na grijeh rJ2/30J, iako se rije leten (momak) ponekad upotrebljava u znaenju 'abd (rob) , ali nikada da ne ukazuje i na godine starosti Jusufa, a to potvruje i realno stanje. Ovu raspravu obavljamo samo da bismo stigli do odredenih rezultata

i mogli kazati da se iskustvo kroz koje je proao Jusuf - ili iskuenje - ne moe svesti samo na suoavanje sa navoenjem na grijeh u prizoru koji nam kontekst odslikava, nego je to i vrijeme ]Ctsufovog puberteta u atmosferi ovoga dvorca, njegovo suoavanje sa enom izmedu tridesetih i etrdesetih godina, sa atmosferom dvorca i atmosferom sredine koja je predstavljena u rijeima mua u situaciji u kojoj je naao svoju enu sa Jusufom: Ti, ]asu/e, ostavi se toga, a ti trai oprotenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgrijei!'' 02/29J. I da to bude dovoljno! I ono o emu priaju ene o upravnikovoj eni iji odgovor je bio gozba na kojoj se pojavio JUsuf, a one, zaarane njegovom ljepotom, uzviknule, a i ona je nakon toga uzviknula: 246

"Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro. Ako ne uini ono to od njega traim, bie sigurno u tamnicu baen i ponien" 02/32). Ova sredina koja to dozvoljava to je posebna sredina. To je sredina klase koja uvijek ivi raskono. A Jusuf je u toj sredini bio osloboeni rob i u njoj je odrastao. Ovo je to dugo iskuenje kroz koje je proao jUsuf, kome se odupro i koje je izbjegao, kao to je izbjegao i njen utjecaj, zavodljivost, popustljivost i prljava sredstva. Njegova dob i dob ene sa kojom ivi pod jednim krovom i njegovo odolijevanje tome iskuenju tako dugo. Meutim, ovaj put, kad je ona bila sama, kad je bilo iznenaenje, bez priprema i uvoda u dugo zavoenje, Jusufu je bilo teko da to izdri, posebno ako se ima u vidu da je on traen, a ne onaj koji trai. Ovakvo nasrtanje ene odbojno djeluje na ovjeka. A ona je bila nasrtljiva. A sada prelazimo na suoavanje sa tekstovima: I poe da ga na grijeh navodi ona u ijoj je kui bio, pa pozakljua sva vrata i ree: "Hodi!" (12/23) navoenje na grijeh je bilo otvoreno. Poziv na grijeh je bio oit do posljednjeg ina. Zakljuavanje vrata je posljednji dio toga ina. ena je dola do odluujueg momenta tjelesnog uzbuenja i posljednjeg poziva: I ree: "Hodi!" (12/23) ovaj otvoreni, grubi i javni poziv nije prvi poziv ene, nego njen posljednji poziv. Upuen je samo ako je ena prisiljena da ga uputi, a momak ivi sa njom. Njegova snaga i muevnost se upotpunjava, a i njena enstvenost takoer. Poslije ovoga otvorenog poziva bilo je i zavoenja, lakih i prefinjenih:

"Sauvaj Boe!" - uzviknu on -, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nee nikad uspjeti" (12/23). "Sauvaj Boe!" (12!23J utjeem se Bogu od takvog ina. .. . "vlasnik me moj lijepo pazi" 02/23J on me je poastio kad me je spasio iz bunara i uinio prijatnim i sigurnim moj boravak u ovoj kui. "A oni koji dobro uzvrate zlim nee nikad uspjeti" 02/23J 247

tj. oni koji prekorae Allahove granice, pa uine ono emu me ti ovog momenta poziva. Tekst je ovdje jasan i uvjerljiv da je Jusuf ovo navoenje na grijeh odbio iz podsjeanja na Allahove blagodati kojima je bio obasut i uz podsjeanje na Allahove granice i kaznu ako se te granice prekorae. Ovaj odgovor na ovaj otvoreni poziv uslijedio je tek nakon zakljuavanja vrata i nakon poziva jasnim rijeima za koje Kur'an upotrebljava fini izraz u kazivanju: I ree: ({Hodi!" 02/23J. I ona je bila poeljela njega, a i on bi bio nju poelio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao 02/24J. Svi mufessiri iz klasinog i savremenog doba usredotoili su svoju panju na taj posljednji dogaaj. Oni pak koji su krenuli za israilijjatima prenose mnoge legende koje prikazuju Jusufa pohotljivog i neobuzdanog. Allah ga obuzdava i prisiljava dokazima, a on se ne predaje! Prikazan je i njegov otac J akub na plafonu kuice koji grize svoje prste! Tu su i levhe na kojima su ispisani ajeti iz Kur'ana koji zabranjuju ovo prezreno djelo, a on se ne prolazi grijeha sve dok Allah nije poslao Dibrila i rekao mu da ide do Njegova roba i kada je doao, udario ga je po grudima ... sve do kraja ovih legendi koje slijede neki prenosioci a koje su dokraja izmiljene. Meutim, veina m ufe sira je slijedila rijei Kur' ana, da je ona poeljela njega djelom, a on nju duom, nakon ega su se pred njim ukazali dokazi Gospodara, pa je tu misao napustio. Reid Rida u tefsiru El-Menar suprotstavlja se miljenju veine i

smatra da je ona krenula da ga pretue zbog njegovog nekanja i njenog poniavanja, a ona je ena koja pripada visokom drutvu, dok je on pokuao da joj uzvrati udarac, zatim je pobjegao, a ona ga je sustiga i razdrla mu koulju. Tumaenje rijei hemmun kao udarac i odgovor na udarac je neto to nema dokaza u tekstu. To je samo miljenje u pokuaju da se jUsuf udalji od te elje i duom i tijelom. To je ipak usiljenost i udaljavanje od znaenja teksta. Ono to se meni ini, itajui ovaj tekst ovdje i preispitivajui prilike u kojima je ivio Jusuf na dvoru sa ovom zrelom enom ovako dugo i prije nego je mudrou i znanjem obdaren i poslije, kada je time obdaren ... Ono to je meni naumpalo jeste da rijei Uzvienog Allaha: I ona je bila poeljela njega, a i on bi bio nju poelio da od Gospodara svoga nije 248

opomenu ugledao (12/24) ukazuju na kraj dugog zavoenja poslije, kada je JUsuf , na poetku, to odbio i suzdrao se ... To je realno i istinito slikanje stanja neporone due koja se nala u trenucima slabosti, zatim, na kraju, zatraila utoite kod Allaha i uspjela da se spasi. Meutim, kur' anski kontekst te ljudske osjeaje koji se proimaju ne iznosi u detaljima, jer njegov program ne eli da od ovoga napravi sluaj koji e trajati vie nego to to prostor dozvoljava u kazivanju i ljudskom ivotu. On spominje samo Jusufova odbijanje na poetku i na kraju kazivanja, uz jedan moment slabosti izmeu toga dvoga, kako bi upotpunio iskrenost, realnost i atmosferu u cjelini. Ovo je nama naumpalo prilikom suoavanja sa ovim tekstovima i ovom situacijom. To je blie ljudskoj prirodi i vjerovjesnikom negrijeenju. A J iisuf je bio samo ovjek, odabrani ovjek. Otuda njegove elje nisu prekoraile psiholoku naklonjen ost ni jednog momenta. A kada je vidio opomenu svoga Gospodara koja je pulsirala u njegovom srcu, svijesti i savjesti, poslije trenutane slabosti, vratio se negrijeenju i su stegao se od grijeha. 33 ... tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na iskreni rob. I njih dvoje prema vratima potrae 02/24-25) on je elio da se rijei toga nakon to se probudio, a ona tri za njim da ga uhvati. Ona je i dalje u svom ivotinjskom uzbuenju ... a ona razdera straga koulju njegovu (12/25) pokuavajui da ga udalji od vrata, i tu je iznenaenje: . . i mua njezina kraj vrata zatekoe

. 02!25J. Zamaherin Kea!kae: "Ako kae: Da li je mogue da kod Boijeg vjerovjesnika bude prisutna elja i htijenje za grijehom; kaemo: da je njegova dua bila naklonjena druenju i eznula za tim druenjem koje je Uilo na elju i htijenje za grijehom, kako je to nalagala i situacija i stanje izbezumljen osti, a on to gui i vraa na opomenu svoga Gospodara za one koji su punoljetni da se uvaju grijeha i da ih izbjegavaju. Da nije ta naklonjen ost - elja - bila tako jaka, on ne bi bio hvaljen kod Allaha za ovo odbijanje, jer se veliina strpljivosti na kunju mjeri veliinom kunje i njene jaine." To je u osnovi tano, bez obzira na mu'tezilizam na koji Zamaheri ukazuje rijeima: " i vraa to na opomenu svoga Gospodara za punoljetne da se uvaju grijeha i da ih izbjegavaju". To je njegovo ukazivanje na stav mu'tezila, jer je to racionalni dokaz. A ovim dokazom Allah obavezuje punoljetne, odnosno, on je ono to je zakonom propisano. Meutim, to je ideoloko, historijsko razilaenje s kojim ja nemam veze. U cijelosti, to je strano islamskom uenju i poimanju. 249

Ovdje se ona pojavljuje kao potpuno zrela ena sa odgovorom na pitanje koje zahtijeva sumnjiva scena. Ona optuuje momka: ((Kakvu kaznu zasluuje onaj koji je htio da eni tvojoj zlo uini" - ree ona 02/25J. Ali ona je ena koja voli. Ona se plai za njega. Ona ukazuje zbog toga i na odgovarajuu kaznu: ((ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?" (I2!25J. jUsuf otvoreno iznosi injenicu na ovu nepravednu optubu: ((Ona je pokuala da mene na grijeh navede" - ree ]'Usu/ 02/26J Ovdje kontekst navodi jednog iz ove kue kao svjedoka ovog spora: 'ko je koulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu," - primijeti jedan roak njezin -, ((a ako je koulja njegova straga razderana, onda ona lae, a on govori istinu" 02/26-27). Gdje i kada je ovaj svjedok dao ovo svjedoenje? Je li bio sa svojom enom (svojim gospodarom, prema egipatskom izrazu) i vidio ovaj dogaaj, ili ga je njen mu pozvao i izloio mu itavu stvar, kao to se i inae deava u slinim situacijama kada se pozove ozbiljniji ovjek iz kruga enine porodice, pa mu se izloi cijela stvar, a naroito kada je rije o toj visokoj klasi, hladne krvi, popustljivih vrijednosti! I jedno i drugo je mogue. I jedno i drugo ne mijenja stvar. Njegove rijei su ovdje oznaene kao svjedoenje, jer je upitan o miljenju o ovoj pojavi i sukobu koji su obje strane izmijenile - svaka strana ima svoje vienje, pa i ]U suf - njegova fetva je nazvana svjedoenjem jer pomae da se ispita sukob i doe do istine. Ako je njegova koulja sprijeda razderana, to znai da se je ona odupirala njemu, a on napadao nju. Onda ona u tom

sluaju govori istinu, a on neistinu. A ako je njegova koulja straga razderana, onda je on bjeao, a ona ga jurila sve do vrata; ona govori neistinu, a on istinu. Prva pretpostavka je stavljena naprijed, a ako je ona tana, onda je njeno kazivanje istinito, a njegovo nije. Ona je gospoda, a ovo je momak. Otuda je valjano spomenuti prvu pretpostavku i na kraju sve to ipak ne iskae iz konteksta. I kad on vidje da je koulja njegova straga razderana o212BJ jasno mu je bilo da je ona, na osnovu svjedoenja i logike realnosi, njega na grijeh navodila. Ona je pripremila optubu. Ovdje nam se pokazje 250

klasa visokog drutva u dahilijjetu, prije hiljada godina, kao to je i ova u naem vremenu, danas istaknuta, hlabava i mlitava u suoavanju sa seksualnim skandalom i tendencijom prikrivanja toga u drutvu. I to je ono to je vano: Ree: 'To je jedno od vaih lukavstava, vaa lukavstva su zaista velika! Ti, ]iisufe, ostavi se toga, a ti trai oprotenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgrijei!" 02/2829J. To je jedno od vaih lukavstava, vaa lukavstva su zaista velika ... To je lukavstvo u suoavanju sa ovim dogaajem koji ledi krv u venama pa ulagivanje u suoavanju sa enom i seksom lii na pohvalu. enu ne kota nita kada joj se kae: vaa lukavstva su zaista velika. To ukazuje u njenom osjeanju da je ona savrena i potpuna ena, mona za ova velika lukavstva. I okretanje prema nevinom Jusufu: Ti, ]iisufe, ostavi se toga 02129J zanemari to, proi se toga i o tome ne priaj. Ovo je vano ... vano je sauvati spoljanjost! I savjet eni koja je navodila na grijeh svoga momka, koja je uhvaena na djelu kako se baca i dere mu koulju: 'j4 ti trai oprotenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgrijei!" (12/29) . To je aristokratska klasa, ljudi iz pratnje, u svakom dahilijjetu srodni jedan drugom. Zastor se sputa na ovu scenu i ono u njoj. Kontekst nam je odslikao taj moment sa svim njegovim pojedinostima i uzbuenjima, ali bez

izlaganja one animalne, ivotinjske, otvorene provale, niti onog runog i prezrenog u seksu. Njen roak nije rijeio sukob izmeu nje i njenog momka. Stvari su nastavile da se kreu svojim tokom. Ovako se stvari odvijaju na dvorovima. 251

Ali, dvorovi imaju i zidove, a u njima poslugu i pratnju. Ono to se deava unutar dvora, nemogue je da ostane prikriveno, posebno u aristokratskoj sredini u kojoj su ene zauzete samo onim to se deava u njihovom okruenju, u suprotnom, te bi sramote bile predmet aputanja, na sastancima, posjetama i sijelima. I ene u gradu poee govorkati: ((Upravnikova ena navraala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala/ Mi mislimo da jako grijei" (12/.10). Ovaj razgovor slian je svakom razgovoru u svim slinim dahilijjetskim sredinama u svim pitanjima. Prvi put saznajemo da je ova ena upravnikova ena i da je ovjek koji ga je kupio u Egiptu - upravnik Egipta, jedan od viih inovnika, obznanjujui ovo sa obznanom sramote, njenim irenjem u gradu: Upravnikova ena navraala momka svoga na grijeh 02/30). Nakon toga uslijedilo je pojanjenje njenog stanja sa njim: . . . u njega se ludo zagledala! 02/30J ona je obmanjena njime. Ljubav je pogodila njeno srce i razorila ga: Mi mislimo da jako grijei (12/30). Ona je ugledna gospoda, ena uglednog ovjeka, koja se zaljubila u svoga hebrejskog, kupljenog momka, ili su one razgovarale o ovom zavoenju koje se rairilo, otkrilo i pojavilo, a ono je predmet kritike u ovoj sredini, ne samo djelo, makar se i dalje zadralo iza zastora! Ovdje se takoder deava neto to se ne moe desiti u drugim sredinama. Kontekst otkriva scenu koju je namjestila ova odvana ena koja zna kako da se suoi sa enama svoje klase, varkom, kao to su i

njihove varke, lukavstvom, kao to je i njihovo lukavstvo: I kad ona u za ogovaranja njihova, posla po njih, te im pripremi divane, dade svakoj od njih po no i ree: ((Izai pred njih!" A kad ga one ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezae: ((Boe, boe!" - uskliknue - ((ovo nije ovjek, ovo je melek plemeniti!" 02/31). 252

((E to vam je onaj zbog koga ste me korile" - ree ona. ((Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro. Ako ne uini ono to od njega traim, bie sigurno u tamnicu baen i ponien" 02/32J. Ona je njima priredila veeru u dvoru. Iz ovoga razumijemo da su i one pripadale vioj drutvenoj klasi, jer samo one mogu biti pozvane na gozbu na dvoru. Izgleda da su objedovale naslonjene na jastuke, po istonom obiaju toga vremena. Ona im je pripremila ove divane i dala svakoj od njih no da ga upotrijebi prilikom jela. Iz ovoga vidimo da je materijalna kultura Egipta u tom vremenu doivjela veliki uspon. Blagostanje na dvoru bilo je znaajno, jer upotreba noa na dvoru na hiljade godina prije ima svoju vrijednost u prikazivanju bogatstva i materijalne kulture. I dok su one bile zauzete u rezanju mesa ili guljenju voa, ona ih je iznenadila sa ]ftsufom: I ree: ((Izai pred njih!" A kad ga one ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj 02/31J zaudie se njegovom izgledu i iznenadie se . .. . i po rukama svojim se porezae 02/31J porezale su se po rukama svojim jer su bile iznenaene i zauene. ((Boe, boe!" - uskliknue 02/31) to je rije koja se upotrebljava kada se eli rei da je Bog slobodan od svakog nesavrenstva. Ovdje, na ovom mjestu izraava se uenje Allahovom djelu ... ((Ovo nije ovjek, ovo je melek plemeniti!" 02!3V ..31 ovi izrazi ukazuju - kao to smo rekli na poetku sure - da je neto iz

monoteistikih religija bilo poznato ljudima u to vrijeme. Ona je vidjela da je pobjednik nad drugim enama svoje klase jer su one bile zauene i iznenaene Jusufovim izgledom. Tada je izgovorila rijei ene pobjednice koja se ne stidi da to kae pred enama svoje klase 34 Komentatori i 1radenti su se mnogo namuili u opisivanju ljepote Jusufa koji je zadivio ene, a naroito upravnikovu enu. Neki su ga opisali opisom koji je vrlo blizu odlikama ene, a ovo nije ono to zadivljuje ene. M ukost ima svoju posebnu ljepotu, svoje posebne crte. Meutim, postoji i druga mogunost, a to je da je priroda ene te klase esto devijantna, pa joj se esto sviaju i dopadaju crte koje ona smatra da su lijepe kod ene, zapostavljajui druge koje postoje kod ovjeka. 253

pred kojima se hvali da je on u njenoj ruci, iako je nekad povodac bilo teko drati u ruci, a nekada je to bilo lahko: 'E to vam je onaj zbog koga ste me korile" - ree ona 02/32J. Pogledajte koju ste ljepotu, koje iznenaenje i koje divljenje kod njega susrele! Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro (12/32). Njegova ljepota me je zadivila kao i vas, pa sam pokuala da ga na grijeh navedem, ali on je zatraio utoite. Hoe da kae da je on pazio na dranje i uvao se njenog poziva i njenog zavoenja! Njena mo nad njim vidljiva je pred enama; ona se nije libila da jasno i glasno kae o svojoj sklonosti: 'ko ne uini ono to od njega traim, bie sigurno u tamnicu baen i ponien" 02/32Jto je upornost, oholost, prijetnja i novo zavoenje u sjeni prijetnje. }fl.suf slua ovaj govor odran pred uglednim enama koje su ovom prilikom bile izloene kunji. Iz teksta se razumije da su one bile opinjene i napasne u suoavanju sa njim, a to se vidjelo i iz komentara upravnikove ene. Tada se Jusuf obraa svome Gospodaru: "Gospodaru moj, " - zavapi on - "draa mi je tamnica od ovoga na to me one navraaju!" (12/33). A nije rekao: na to me ona navraa, jer su sve one bile ukljuene u navraanje, bez obzira da li je to bilo izraeno rijeima, pokretima ili nekim drugim gestom. On se tada obraa svome Gospodaru i trai zatitu kako ne bi pao u njihovu mreu, bojei se slabosti i posrtaja u momentu njihovog

zavoenja. Moli se Allahu da ga izbavi iz ovoga, rijeima: '1 ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lakomislen postati" U2/33J. To je obraanje ovjeka koji poznaje svoju ljudsku prirodu koji nije zaveden bezgrjenou, pa trai vie zatite od Allaha da mu pomogne u onome emu je izloen, da ga zatiti od zavoenja, iskuenja, spletki i lukavstva. 254

I Gospodar njegov uslia molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve uje i zna 02/34). Ovo spaavanje moe biti unoenje oaja u njihove due zbog njegove reakcije poslije ovog iskuenja ili zbog njegovog poveanog udaljavanja od zavoenja kako u dui ne bi osjeao tragove toga, ili to obuhvata i jedno i drugo. On, uistinu, sve uje i zna 02/34J On uje i zna. uje borbu. uje molbu. Zna ta je iza te borbe i molbe.

Ovako je Jusuf proao u svome drugom iskuenju zahvaljujui Allahovoj dobroti i zatiti, ovim spasom se zavrava druga halka u ovom dramatinom kazivanju. 255

Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je neduan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu 02/3.tiJ. 256

S njim su u tamnicu ula jo dva momka. 'Ja sam sanjao da cijedim grode" - ree jedan od njih. - "A ja, opet, - ree drugi - ''kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumai nam to, jer vidimo da si zaista dobar ovjek" (12/36). "Nijedan obrok hrane nee vam donesen biti, a da vam ja prije ne kaem to ete dobiti," - ree jiisuf 'To je samo dio onoga emu me nauio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje, 02/37J i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i jakuba; nama ne prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali veina ljudi nije zahvalna 02/3BJ. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, jedini i Svemoni? 02/39). Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna (12/40). O drugovi moji u tamnici, jedan od vas e gospodara svoga vinom pojiti, a drugi e raspet biti, pa e mu ptice glavu kljuvati. Ono to ste pitali samo to znai!" 02/4V. A onome od njih dvojice za kojeg je znao da e spasen biti ree: "Spomeni me gospodaru svome."' - ali ejtan uini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i jusuf ostade u tamnici nekolike godine 02/42J. I vladar ree: "Sanjao sam kako sedam mravih krava pojede sedam

debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih. O velikai, protumaite mi san moj ako snove znate tumaiti?" 02/43J. "Zbrkanih li snova!" - rekoe oni - mi snove ne znamo tumaiti" (12/44). I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i ree: 'Ja u vam protumaiti san, samo me poaljite!" 02/45J. 'Jiisu/e, o prijatelju, protumai nam ta znai: sedam mravih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih, - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali" 02/46). "Sijaete sedam godina uzastopno" - ree -, ''Pa ono to poanjete u klasu ostavite, osim ono malo to ete jesti, 02/47) 257

jer e poslije toga doi sedam tekih koje e pojesti ono to ste za njih pripremili, ostae jedino ono malo to ete za sjetvu sauvati (12/48). Zatim e, poslije toga, doi godina u kojoj e ljudima kie u obilju biti i u kojoj e cijediti" 02/49). I vladar ree: "Dovedite mi gaf" I kad jusufu ; izaslanik doe, on ree: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ,ta je s onim enama koje su svoje ruke porezale - Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!"' (12/50). "ta se to dogodilo kad ste ]iisufa na grijeh navraale?" - upita vladar. - "Boe sauvaj!" - rekoe one - "mi o njemu nita runo ne znamo!"' - "Sad e istina na vidjelo izai" - ree upravnikova ena -, 'Ja sam njega na grijeh navraala, on je istinu rekao 021sv. Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih (12/52). fa ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je" 02/53). Ovo je trea haJka, tree i posljednje iskuenje u ivotu Jiisufovom. Sve to dolazi poslije ovoga je blagostanje i iskuenje za njegovu strpljivost na blagostanju, nakon iskuenja njegove strpljivosti na nevolje. Iskuenje u ovoj haJki jeste iskuenje zatvora nakon objavljivanja njegove nevinosti. Zatvor za nevino optuenog je tei, iako je smirenost srca za nevinost podsticaj na strpljivost i utjeha. U ovoj etapi iskuenja ukazuje se Allahova milost Jusufu, jer mu je On poklonio iskonsko znanje u tumaenju snova i nekih bliih, nevidljivih dogaaja, iji se poetak ukazuje, na osnoVu koga ih je mogue tumaiti.

Na kraju, Allahova milost mu je ukazana proglasom njegove potpune nevinosti, zvanino, u prisustvu vladara i, konano, njegova nadarenost, koja ga ini sposobnim da objasni neke nevidljive stvari u skrivenom svijetu, to mu omoguava zapaen poloaj, veliku sigurnost i snagu. I poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je neduan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu (12/35). 258

Ovo je atmosfera dvora, atmosfera apsolutne vladavine, atmosfera aristokratskih sredina i, konano, atmosfera dahilijjeta. Nakon to su se uvjerili da je neduan i nakon razmetanja upravnikove ene i prijema kojeg je priredila enama iz svoga okruenja, a onda im pokazala momka u koga je bila zaljubljena i rekla im da je ona zaista opinjena njime, a i one su bile opinjene, zatim su poele da ga zavode. Momak je tada zatraio zatitu od svoga Gospodara. Upravnikova ena je, pred skupom ena, bez ikakva stida izjavila da e on uraditi to to mu nareuje, ili e biti baen u tamnicu, a on je, izmeu toga dvoga, odabrao tamnicu! Prije svega ovoga, njima je palo na pamet da ga neko vrijeme bace u tamnicu! Moda je ovo rezultat njenog oaja nakon svih ovih prijetnji, ili je to nalo svoje konzumente u irim slojevima drutva. Ovdje je bilo neophodno da se sauva ugled porodice! Ako su ljudi iz uglednih porodica nemoni da sauvaju svoje porodice i supruge, onda nisu nemoni da nevinog momka bace u tamnicu samo zato to nije udovoljio njenim eljama, a ona je ena iz napredne sredine, zaljubljena u njega, o ijoj ljubavi se pletu prie u irim narodnim sredinama. S njim su u tamnicu ula jo dva momka 02/36J. Uskoro emo saznati da su to bili mladii iz posebne vladareve posluge. Kontekst saima dogaaje sa Jusufom u zatvoru, njegovu estitost i dobrotu, kojima je skrenuo panju na sebe od strane drugih zatvorenika, a meu njima je bilo i onih koje je nesrea ovdje dovela kao i njega, a koji su

radili kao posluga na dvoru. Kontekst to saima da bi prikazao scenu Jusufa u zatvoru i druga dva zatvorenika koja su s njim bila u prisnoj vezi. Oni njemu priaju san koji su sanjali i trae od njega da im taj san objasni, s obzirom da su u njegovoj linosti objedinjene dobrota, estitost, pobonost i lijepo vladanje: 'Ja sam sanjao da cijedi m grode" - ree jedan od njih. - ' ja, opet," ree drugi - "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumai nam to, jer vidimo da si zaista dobar ovjek" 02/36). Jusuf koristi ovu priliku da zatoenicima saopi pravu vjeru. jUsuf koristi ovu priliku za irenje prave vjere meu zatoenicima, jer, iako su zatoeni, njih ne amnestira od ispravljanja pogrenog vjerovanja i pogrenog vladanja koje poiva na davanju prava Boanstva 259

zemaljskim vladarima i potinjavanje njima kao boanstvima koji obavljaju Boanske prerogative i postaju faraoni. Jftsuf poinje razgovor sa svoja dva druga u tamnici o temi koja ih je okupirala. Uvjeravajui ih na poetku da e im njihov san protumaiti jer ga je njegov Gospodar znanjem obdario. A znanje je mu je podareno kao nagrada zato to samo Allaha oboava i to se kao i njegovi preci udaljio od drugih boanstava. N a taj nain on je priskrbio sebi njihovo povjerenje na samom poetku da je kadar tumaiti snove kao to je dobio i njihovo povjerenje u njegovu vjeru: "Nijedan obrok hrane nee vam donesen biti, a da vam ja prije ne kaem to ete dobiti, - ree jusuf 'To je samo dio onoga emu me nauio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje, 02/37J i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali veina ljudi nije zahvalna o2/3BJ. U razgovoru koji je vodio Jusuf osjea se suptilnost i ljupkost, a to je inae njegova osobina u cijelom kazivanju: "Nijedan obrok hrane nee vam donesen biti, a da vam ja prije ne kaem to ete dobiti, " - ree jusuf 'To je samo dio onoga emu me nauio Gospodar moj <12/37J ovim nadahnutim pojaanjem koje ukazuje na povjerenje da je on iskonskim znanjem obdaren, da vidi opskrbu koju e dobiti i da to to vidi protumai kao to ukazuje i na Allahov dar Svome pobonom robu Jusufu. A i ovo je takoer u skladu sa prirodom vremena, rairenou proricanja i

tumaenja snova. Njegove rijei: To je samo dio onoga emu me nauio Gospodar moj 02/37J - dolaze u zgodnom momentu u odnosu na psiholoku stranu i on ovim rijeima ulazi u njihova srca i poziva ih svome Gospodaru kako bi time objasnio iskonsko znanje pomou koga e im objasniti njihove snove . . . . ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje < 12137) ukazujui ovim na narod u kojem je odgajan i odrastao, a to je upravnikov dom, kraljeva pratnja, plemstvo i obini narod koji ih slijedi. Zvaninici takoer ispovijedaju vjeru svoga naroda, meutim, on ih ne 260

suoava sa njima samim, nego sa narodom, da ih ne dovede u kripac i da ih ne udalji. To je lijep, mudar i suptilan osjeaj i dobar prilaz. Navoenje vjerovanja u drugi svijet ovdje u rijeima J usufovim je potvrda, kao to smo ranije rekli, da je vjerovanje u onaj svijet sastavni dio vjerovnaja sa kojim su doli svi Boiji poslanici jo od najranijih vremena, a nije, kako tvrde uenjaci komparativnih religija, da je to vjerovanje prikljueno ideologiji neto kasnije, ali to se tie nebeskih Knjiga, ono je uvijek bilo jedan od osnovnih elemenata vjerovanja. Poslije objanjenja vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje prelazi se na objanjenje vjere koju ispovijedaju on i njegovi preci: ... i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i jakuba; nama ne prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim 02/38J to je narod istog monoteizma koji Allahu nikoga ne smatra ravnim. Uputa u monoteizam je Allahova milost onima koji su na Pravom Putu. Ta je milost dostupna svima koji se okrenu Allahu i prihvate Ga. U njihovoj prirodi su osnove monoteizma i njegov zov, a u ivotu koji ih okruuje su njegovi dokazi i inspiracije, dok je u objavama koje su dostavljene poslanicima objanjenje i potvrda vjerovanja. Meutim, ljudi su ti koji ne znaju za ovu milost niti na tome zahvaljuju: To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali veina ljudi nije zahvalna 02/38J to je suptilan prilaz, korak po korak, oprezno i njeno, a onda sve vie zalaziti u njihova srca, zatim jasno otkriti vjeru i javno ih pozvati ukazujui i otkrivajui bezvrijednost njihovog vjerovanja i vjerovanja njihovog naroda

i bezvrijednost te mune realnosti u kojoj ive, poslije ovog dugakog uvoda: O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, jedini i Svemoni? 02/39J. Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna (12/40). U ovim kratkim ali odlunim rijeima Jusuf (alejhi' s-selam) je skicirao sve naznake ove vjere, sve faktore ove ideologije kojima je 261

poljuljao sve vrijednosti politeizma i dahilijjeta velikim i snanim potresom: O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, jedini i Svemoni? (12/39). On je njih dvojicu uzeo kao svoje drugove, iskazao im ljubav ovim drueljubivim svojstvom da bi preko toga uao u bit poziva i sam predmet ideologije. To nije direktan poziv. To je tematsko iznoenje problema: ... ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, jedini i Svemoni? 02/39) pitanje koje zadire duboko u prirodu i potresa je estokim potresom. Priroda poznaje samo Jedno Boanstvo. emu onda ova mnogobrojna boanstva? Onaj koji zasluuje da bude oboavan, da Mu se pokoravamo i slijedimo Njegov zakon jeste Allah, Jedini i Svemogui Bog. I kada se Boanstvo objedini i potvrdi Njegova apsolutna vlast u svemu to egzistira, onda, sukladno tome, treba objediniti i Gospodara i Njegovu apsolutnu vlast u ivotu ljudi. Nije doputeno nijednog momenta da ljudi znaju da je Allah Jedan, da je On svemogui, a onda se pokoravaju nekom drugom, a ne Njemu, i potinjavaju zapovijedima drugog, a ne Njegovim zapovijedima. Allah je Jedan. On pokree ovaj Kosmos i njime upravlja. I ne treba da bude onaj ko nije u stanju da pokrene ovaj Kosmos Gospodar ljudi, onaj koji prinudnim mjerama vlada ljudima, a tim istim mjerama ne moe da upravlja Kosmosom. Bolje je da ljudi oboavaju Jednog i Svemogueg Boga, nego da oboavaju raznovrsna predislamska boanstva, ograniena i slijepa koja ne vide ni ono najblie iza ovog pojavnog svijeta - kao to je sluaj sa svim boanstvima osim Allaha. ovjeanstvo nikada nije bilo nesretnije kao to

je sada nesretno sa ovim raznovrsnim bogovima i podjelama ljudi izmedu onih koji su naklonjeni i onih koji nisu. Ovi zemaljski bogovi koji uzurpiraju Allahovu vlast i Boanstvo Njegovo ili kojima neznalice daju ovu vlast pod utjecajem bojazni, praznovjerja i mita ili pod utjecajem prisile, prijevare ili propagande, ovi zemaljski bogovi nijednog momenta se ne mogu osloboditi svojih hirova i od tenje za svojom osobnou i opstojnou, od silne elje da zadre vlast, da je ojaaju, a sve drugo to ugroava tu vlast na bilo koji nain da srue, da potine te snage i stave ih u slubu svoga velianja, reklamiranja, hvaljenja, da ne propadnu i ne ispuste svoj obmanjujui dah. Allah je Jedan i Svemoan. On je neovisan od svijeta. On (Uzvieni) od ljudi trai samo bogobojaznost, pobonost, estitost, rad i izgradnju 262

shodno Allahovom programu. Sve ovo se ubraja u ibadet, ak i obredoslovlje koje je ovjeku propisano ima cilj da njegovo srce i osjeaje popravi, da popravi njegov ivot i njegovu realnost, jer Allahu to nije potrebno. On je neovisan od toga: O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan (35/15). Prema tome, razlika izmeu oboavanja Allaha, Jedinog i Svemogueg, i oboavanja raznovrsnih boanstava je daleka.35 Nakon toga jUsuf je napravio drugi iskorak u pobijanju ideologije dahilijjeta i njenih zastraujuih zabluda: Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio (12/40). Ova boanstva - predstavljena u ljudima, duhovima, ejtanima, melekima, prirodnim snagama potinjenim od strane Allaha - nemaju u sebi nita Boanskog, ona ni' po emu ne predstavljaju Boanstvo. Boanstvo je samo Allah, Jedan i jedini, Svemogui, Koji stvara sve i pokorava. Meutim, ljudi u brojnim dahilijjetima, razliitog oblika i stanja, nazivaju ih tim imenima i zaogru tim svojstvima i osobenostima. Jedno od ovih prvih svojstava jeste vlast i vladanje. Allah tim boanstvima nije dao vlast niti im je objasnio. Ovdje Jusuf zadaje svoj posljednji, odluujui udarac, pa pita: Kome pripada vlast, kome pripada sud, kome se treba pokoravati, preciznije, kome se treba klanjati, ibadet initi?! Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna 02/40).

Sud pripada samo Allahu. On se svodi samo na Allaha (Uzvienog) s obzirom na Njegovo Boanstvo, jer je sudska vlast jedna od osobenosti Boanstva. Ko istie pravo na tu vlast, on osporava Allahu (Uzvienom) Njegovo prvo svojstvo Boanstva, bez obzira da li to pravo prisvaja pojedinac, klasa, partija, nacija ili svi ljudi u formi meunarodne organizacije. Onaj ko to Allahu osporava, taj se nalazi na prostorima kufra, otvorenog i javnog nevjerovanja u Allaha, njegovo nevjerovanje osueno je od strane vjere ak i samo ovim tekstom. V. ono ta smo ranije kazali u ovom duzu o vrijednosti vjerovanja u Allaha Jednog i Jedinog u realnom ljudskom ivotu. 263

Prisvajanje ovog prava nije odreeno formom koja onoga koji to ini izvodi iz kruga jedino prave vjere i ini ga onim koji osporava Allahu jedno od prvih Njegovih svojstava. Nije neophodno da on kae: Nije mi poznato da vi imate drugog boga osim mene, ili da kae kao to je faraon otvoreno kazao: ja sam gospodar va najvei (79/24) . On, meutim, prisvaja ovo pravo i osporava ga Allahu, da Allahov zakon stavi izvan snage i da zakone naslanja na neki drugi izvor, samim tim to e potvrditi da strana koja ima vlast, koja ima izvore vlasti, nije Allah (Uzvieni) nego neko drugi. Makar to bio i cjelokupni Ummet ili cjelokupno drutvo. Ummet u islamskom sistemu bira vladara i daje mu vlast da upravlja i vlada ljudima po Allahovom zakonu, ali Ummet nije izvor vlasti koji daje zakonu pravnu snagu. Izvor ove vlasti je samo Allah. Mnogi, ak i islamski istraivai mijeaju vrenje vlasti sa njenim izvorom. Ljudi nemaju pravo na vlast. To pravo ima samo Allah. LJudi primjenjuju ono to je Allah odredio Svojom vlau, a ono to nije odredio, to nema snagu zakona. I to nije objavljeno od Gospodara. Jusuf (alejhi's-selam) , objanjavajui rijei: Sud pripada jedino Allahu, kae: ... a On je naredio da se klanjate samo Njemu 02/40J. Ovo objanjenje neemo razumjeti onako kao to ga Arap razumije prije nego to shvatimo znaenje rijei ibadet, koja se odnosi jedino i samo na Allaha. Rije 'abd jeziki znai: biti odan, pokoran, potinjen. U prvo vrijeme ova rije u islamskoj terminologiji nije imala znaenje izvrenja vjerskih obreda, nego je imala samo svoje jeziko znaenje. Kada je objavljen ovaj

tekst nita od vjerskih obreda nije bilo propisano na koje bi se odnosila ova rije, nego je sa njom ciljano njeno jeziko znaenje koje je kasnije poprimilo njeno terminoloko znaenje. Ona je podrazumijevala samo odanost Allahu, pokornost Njemu Jedinom, slijeenje samo Njegovih nareenja, svejedno da li se ove zapovijedi odnosile na obredoslovlje, moral ili na zakon. Odanost samo Allahu u svemu ovome je znaenje koje ima rije ibadet, koju je Allah (Uzvieni) uzeo za sebe, a nije je odredio ni za koga od Svojih stvorenja. Kada shvatimo znaenje ibadeta na ovaj nain, shvatit emo zato je J u suf (alejhi' s-selam) i bad et stavio u nadlenost Allaha (Uzvienog) , objanjavajui to Njegovim nadlenostima u sudstvu. lbadet je sud i postoji samo ako sud pripada Allahu, a ne nekom drugom, bez obzira da li se radi 264

o Njegovom prinudnom sudu u ivotu ljudi i sistemu Kosmosa ili se radi o Njegovom voljnom, zakonskom sudu u privatnom ivotu ljudi. Sve je ovo sud kojim se ostvaruje ibadet. Po drugi put nailazimo da je osporavanje sudstva Allahu kufr i da onaj koji to ini izlazi iz vjere, jer ga to izvodi iz oboavanja Allaha, Jednog i Jedinog. To je irk koji izvodi iz vjere. Takoer i oni koji se slau sa ovima koji to tvrde i njemu se pokoravaju, ija srca njegovo uzurpiranje Allahove vlasti ne odbacuju, na istoj su razini kod Allaha. Jusuf (alejhi's-selam) potvruje da je Allahova nadlenost u sudstvu realizacija Njegove nadlenosti u ibadetu i da je to jedina prava vjera. To je jedino prava vjera 02/40J to je izraz koji ograniava. Nema prave vjere osim ove vjere u kojoj se ostvaruje Allahova nadlenost u sudstvu, kao potvrda Allahove nadlenosti u ibadetu . ... ali veina ljudi ne zna n2140J stanje da ne znaju ne ini ih da su u pravoj vjeri, jer onaj koji nita ne zna ne moe na osnovu toga nita promijeniti. Ako postoje ljudi koji nita ne znaju o vjeri logiki i realno nije mogue da kaemo da su u pravoj vjeri, a njihovo neznanje ne moe biti isprika da im pripiemo atribut islama, jer je neznanje prepreka ovom atributu. Uvjerenje, odnosno vjerovanje u neto je dio znanja o tome. To je logika razuma i same realnosti, logika oevidnosti je jasna. Jusuf je sa ovih nekoliko potpuno jasnih i odluujuih rijei dao presjek ove vjere sa svim njenim elementima, kao to je sa ovim iz temelja poljuljao ono na emu poiva irk, tiranija i dahilijjet.

Silnik na zemlji egzistira samo prizivanjem najosobenijeg svojstva Boanstva, a to je vlast, odnosno pravo da ljude potinjava svojim naredenjima i zakonima, da im sudi prema svome nazoru i svome zakonu. Ako on to prakticira u realnom svijetu, on tome i poziva, makar to i ne izgovarao rijeima. Praksa je jaa od teorije, govora. Tiranija i silnitva mogu biti uspostavljeni samo kada je prava vjera i iskreno uvjerenje odsutno iz srca ljudi. To ne moe biti uspostavljeno ako je ovjek stvarno uvjeren da sud pripada jedino Allahu, jer ibadet pripada samo Allahu, Jednom i Jedinom. Pokoravanje sudu je i bad et. To je u osnovi znaenje ibadeta. 265

Ovdje je Jusuf dostigao krajnji cilj u predavanju koje je odrao veui poetak sa onim to je okupiralo njegova dva druga u tamnici. Na kraju predavanja on im objanjava njihov san kako bi im to vie ulio povjerenja u svoj govor i kako bi se to vie i vre drali toga: O drugovi moji u tamnici, jedan od vas e gospodara svoga vinom pojiti, a drugi e raspet biti, pa e mu ptice glavu kljuvati 02/41). On nije naznaio ko je vlasnik radosne vijesti, a ko ovako loeg kraja iz uljudnosti, izbjegavajui sueljavanje sa loim i zlim. Meutim, on je njima to potvrdio siguran u znanje koje mu je Allah podario: Ono to ste pitalisamo to znai!" (12/41) ovim je zavrio onako kako je to Allah odredio. jUsuf, nevini zatoenik po nareenju vladara, bez istrage, osim onoga to je vlastoruno od strane posluge koja mu je, moda, dogaaj sa upravnikovom enom i drugim enama prikazala obrnuto, kako se to obino deava u ovakvim sredinama, Jusuf je volio da ovaj sluaj doe do vladara i da se cijela stvar ispita: A onome od njih dvojice za kojeg je znao da e spasen biti ree: "Spomeni me gospodaru svome!" (12142) spomeni moje stanje, moj poloaj i moju stvarnost kod svoga gospodara i svoga vladara ijem zakonu se pokorava i ijoj vlasti se potinjava. On je tvoj rabb, a rabb je gospodar, vladar, koji sve savlauje, zakonodavac. Ovo je potvrda znaenja koje ima rabb u islamskoj terminologiji. Primjetno je da Hiksi nisu insistirali na Boanstvu rijeima, kao to su to inili faraoni, niti su tvrdili da su u srodstvu sa bogovima kao to su to tvrdili faraoni. Oni su imali samo jedan vid boanstva, samo sud.

Ovdje tekst isputa sve o realizaciji sna. San je realiziran samo onako kako je to Jusuf protumaio. Praznina iz koje saznajemo da se sve ovo desilo. Za onoga za koga je Jusuf mislio da e biti spaen, spaen je zaista. }Usufovu oporuku on nije izvrio jer je zaboravio lekciju koju je bio nauio kod Jusufa i zaboravio je da ga spomene kod svoga gospodara zbog guve u kojoj je ivio na dvoru u koji se vratio. Zaboravio je Jusufa i sve ono to je vezano za njega . .. . ali ejtan uini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i jusuf ostade u tamnici nekolike godine (12/42). 266

Posljednja zamjenica se vraa na Jusufa. Allah je htio da ga podui kako da prekine sve i da se dri jedino Allaha. Kako da svoje potrebe trai od Allaha, a ne od njegovih robova. Allah je njega odabrao i poastio. Iskreni Boiji robovi treba da budu iskreni samo Allahu, da samo Njemu prepuste rukovoenje i da njemu prepuste svoje kretanje. A kada zbog ljudske slabosti u tome podbace, onda ih Allah poasti i primora da se tako ponaaju sve dok Ga ne upoznaju i to ne iskuse i poslije toga im to postane pravilo koje primjenjuju iz ljubavi i zadovoljstva i na taj nain se kraju privodi Allahova milost. A sada se nalazimo u sjeditu vladara koji je usnio zabrinjavajui san i trai njegovo pojanjenje od posluge, sveenika i svih onih koji se bave nevidljivim stvarima. I vladar ree: ((Sanjao sam kako sedam mravih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih. O velikai, protumaite mi san moj ako snove znate tumaiti?" 02143J. ((Zbrkanih li snova!" - rekoe oni - ((mi snove ne znamo tumaiti" 02/44). Vladar je traio da mu protumae ove snove. Meutim, velikai iz njegove pratnje, sveenici nisu uspjeli da mu to protumae ili su osjetili da snovi ukazuju na neo loe sa ime nisu htjeli da suoe vladara, kako to obino biva sa pratnjom koja iznosi samo ono to e obradovati onoga u ijoj ruci je vlast, a kriju ono to bi ga moglo uznemiriti. 'Zbrkanih li snova/" - rekoe oni 02144J, odnosno, poremeenih li snova. To nije potpun san koji se moe tumaiti. Mi snove ne znamo tumaiti 02/44). Ako su zbrkani, onda oni nita ne kazuju.

Do sada su nama saopena tri sna: ]Usufov san, san njegovih drugova u tamnici i san vladara, i uvijek je traeno njihovo tumaenje. Pridavanje vanosti snovima daje nam sliku vremena u Egiptu i izvan Egipta - kao to smo ranije istakli. Priroena nadarenost kojom je obdaren Jusuf bila je u skladu sa duhom vremena i sredine, kao to nam je poznato i kod mudiza drugih Boijih poslanika. Da li je ovo bila Jusufova mudiza? Ali ovdje nije mjesto da o tome raspravljamo. Zato emo nastaviti na razgovor o snu vladara. 267

Ovdje je jedan od njegovih drugova u tamnici, .koji se spasio a koga je ejtan uinio da zaboravi da spomene Jusufa na dvoru svoga gospodara, kada se prisjetio tumaenja svog sna i sna svog druga koji su se obistiniti, rekao: I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i ree: ((ja u vam protumaiti san, samo me poaljite!" 02/45J. 36 Ja u vam protumaiti san, samo me poaljite. Ovdje se zastor sputa, da bi se u zatvoru podigao kada Jusufa ovaj njegov drug pita da mu ovaj san rastumai: 1U.Su/e, o prijatelju, protumai nam ta znai: sedam mravih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih, - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali" 02/46J. Njegov drug, sluga na dvoru, JUsufa naziva prijateljem, prijateljem mnogo iskrenim. Ovo je i ranije prakticirao kada je rije o Jusufu. Protumai nam ta znai: sedam mravih krava 02/46J prenio mu je rjei koje je kazao vladar u cijelosti jer on trai njihovo tumaenje. Bio je precizan u prenoenju. Kontekst ih ponovo navodi, radi preciznosti i tumaenja koje e biti pridodato uz kontekst. Ali Jusuf ovdje nije direktno protumaio san. To je savjet i tumaenje u sueljavanju sa posljedicama. A ovo je, mora se priznati, sveobuhvatnije. Sijaete sedam godina uzastopno" - ree (12/47) -

neprekidno, u slijedu. To je sedam plodnih godina, simbolom iskazane kao sedam debelih krava. Pa ono to poanjete u klasu ostavite 02/47) ostavite to u klasu, jer e tako biti sauvano od ika i klimatskih utjecaja . .. . osim ono malo to ete jesti, (12/47) Poslije toliko vremena, poslije nekoliko godina, izmeu tri i devet godina. 268

to oslobodite od klasa, a ostalo sauvajte za neplodne godine koje su simbolom oznaene kao sedam mravih krava. jer e poslije toga doi sedam tekih (12/48J u kojima neete nita posijati, ... koje e pojesti ono to ste za njih pripremili (J2/4BJ ... kao da e ove godine sve pojesti ono to se za njih pripremilo zbog velike gladi u njima. Ostae jedino ono malo to ete za sjetvu sauvati 02/48J odnosno, onaj mali dio koji ete sauvati i pobrinuti se da ga ne pojedete. Zatim e, poslije toga, doi godina u kojoj e ljudima kie u obilju biti i u kojoj e cijediti 02/49J odnosno, proi e ove teke neplodne godine u kojim ste potroili sve zalihe koje ste sakupljali u plodnim godinama, proi e ove godine poslije kojih e uslijediti godina blagostanja u kojoj e ljudima kie biti u obilju i u kojoj e groe roditi pa e moi i da cijede vino i maslinu i sezam od kojih e zejtin cijediti ... Ova plodna godina - primjetno je da naspram nje nema simbola u vladarevom snu. To je dakle ono emu je Allah poduio Jusufa. To je Bogom dano znanje kojim je on obradovao svoga druga, a preko njega vladara i narod, prestankom gladnih godina i nastupanjem godine blagostanja. Ovdje kontekst prelazi na slijedeu scenu, ostavljajui prazninu

izmeu ove dvije scene, upotpunjavajui ono to je ve prikazano, i akcije su ve dovrene. Zastor se ponovo die u sjeditu vladara. Kontekst ne navodi ono to je peharnik prenio u tumaenju sna niti ono to je Jusuf objasnio, niti o njegovom pritvoru, uzrocima i stanju u zatvoru. Sve je to kontekst ostavio u sjeni, da mogu uti elju vladara o Jusufovoj interpretaciji sna i njegovo nareenje da mu ga dovedu. 269

I vladar ree: 'Vovedite mi ga!" 02/50J po trei put na sceni, kontekst zanemaruje neke detalje realizacije nareenja. Meutim, ]Usuf odgovara vladarevom izaslaniku, za koga ne znamo da li je peharnik koji mu je prvi put doao ili je izvrni izaslanik zaduen o ovom pitanju. Jusuf, meutim, iako je dugo vremena proveo u zatvoru, ne uri da ga napusti sve dok se njegov problem ne rijei i dok istina ne izie na vidjelo i dok se njegova nevinost ne obznani pred svjedocima, onima koji su ga klevetali, koji su rovariti i u mraku namigivali. Njega je njegov Gospodar odgojio. Ovaj odgoj ulio je u njegovo srce smirenost, sigurnost i pouzdanje. On nije od onih koji pouruju i koji su brzopleti. Utjecaj Boanskog odgoja jako je vidljiv u dva razliita stajalita. Stajalite u kome Jusuf kae svome drugu u zatvoru: "Spomeni me gospodaru svome!", i stajalite u kome mu kae: Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ,ta je s onim enama koje su svoje ruke porezale' . Razlika izmedu ova dva stajalita je velika. "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: ,ta je s onim enama koje su svoje ruke porezale - Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!"' (12/50J. ]U suf je odbio vladarevo nareenje i poziv sve dok se vladar ne uvjeri u njegovo stanje i sve dok ne budu ispitane ene o ovom pitanju koje su svoje ruke porezale, uz ovaj uvjet, podsjeajui na realnost i njene okolnosti i zavjere jednih protiv drugih i njihove zavjere na kraju protiv Jusufa. Ovo ispitivanje treba provesti u njegovoj odsutnosti jer se samo tako moe doi do prave istine, bez njegovog uea u diskusiji i pitanjima.

Sve ovo on je iznio iz razloga to je siguran u sebe, siguran u svoju nevinost, siguran da se istina ne moe tako dugo prikrivati, niti tako dugo biti ostavljena na cjedilu. Kur'an prenosi od Jusufa upotrebu rijei Rabb sa njenim punim znaenjem dovodei je u vezu sa sobom i sa vladarevog izaslanika njemu. Vladar je gospodar ovog izaslanika jer mu on sudi i jer se on njegovoj vlasti pokorava. Allah je Gospodar Jusufa jer je On njegov Sudija i jer se on Njegovoj vlasti pokorava. Izaslanik se vratio i obavijestio vladara koji je pozvao ene i poeo sa ispitivanjima. Kontekst i ovdje ovo izostavlja i prelazi na slijedee: 270

"ta se to dogodilo kad ste jusufa na grijeh navraale?" - upita vladar (12/S I). Hatbun je velika stvar, nesrea, nedaa. Kao da je vladar itavu stvar temeljito ispitao i saznao sve o njima prije njihovog suoavanja. To je uobiajeno u ovakvim situacijama da vladar bude upoznat o tome i prilikama prije nego pokrene postupak. On ih suoava, a odluku je ve donio o njihovom postupku, ukazujui na njihovu opasnost: "ta se to dogodilo kad ste jusufa na grijeh navraa/e?" 02/SI). Odavde znamo ono to se deavalo na prijemu u upravnikovoj kui i ono to su ene rekle Jusufu, na ta aludirale ukazujui na zavoenje koje je doseglo stepen navoenja na grijeh. Odavde moemo predoiti sliku ove sredine i njenih ena ak i u tome vremenu koje duboko zalazi u historiju. Dahilijjet je uvijek dahilijjet. Gdje god ima obilja, dvorova i posluge, ima i nemorala preobuenog u odjeu aristokratizma. U suoavanju sa optubom u prisustvu vladara i slinim sueljavanjima vidi se da ne postoje razlozi za negiranje. "Boe sauvaj!" - rekoe one - "mi o njemu nita runo ne znamo!" (12/Sl). To je injenica koju je teko negirati ak i kad se radi i o enama iz ovog kruga. Stvar Jusufa je bila potpuno ista, jasna i o tome nema nikakve polemike. Ovdje nastupa ena koja se zaljubila u Jusufa i koja oajava zbog njegoovg stava, ali koja nikako ne moe da tu vezu prekine. Nastupa da kae sve javno i otvoreno: "Sad e istina na vidjelo izai"- ree upravnikova ena -, 'Ja sam njega

na grijeh navraala, on je istinu rekao (12/sv sada je istina na vidjelo izala potpuno jasna, bez maske: fa sam njega na grijeh navraala, on je istinu rekao 02/51) ovdje ona otkriva da je njeno srce i dalje uzbueno, da ga potuje i da je okrenuta prema njemu i nakon ovako dugog vremena. Takoder je primjetno da je JUsufova vjera nala put do njenog srca, pa je postala vjernik: 271

Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih {12/52) ovo priznanje i ono poslije njega u kontekstu je iskazano nadahnutim rijeima. Ono ukazuje na osjeaje i uzbuenja koja se nalaze iza toga kao to i tanki zastor ukazuje na ono to je iza njega u ljepoti izraza: ja sam njega na grijeh navraala, on je istinu rekao {12/5V puno priznanje njegove istote, nevinosti i iskrenosti. Ona se ne brine za onim to stoji iza toga i to bi je moglo snai i upropastiti. Da li je istina ta koja je nagoni da sve ovo kae, da otvoreno sve prizna u prisustvu vladara i njegovih glaveina? Kontekst ukazuje i na jedan drugi poticaj, a to je njena elja da je potuje ovjek vjernik koji nije pridavao vanosti njenoj tjelesnoj ljepoti, da je potuje iz obzira prema njenoj vjeri, njenoj iskrenosti i njenoj vjernosti prema njemu za vrijeme njegovog odsustvovanja: Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila {12/52). Zatim ide dalje u ovom pokuaju i vraa se na dostojanstvo koje Jusuf voli i uvaava: Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih 02/52J. Napravila je jo jedan iskorak u ovom pravcu: ja ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je 02/53J. To je ena koja voli, ena koja je starija od onoga koga voli, koja je sebe uinila ovisnim o njemu u svome dahilijjetu i islamu. Ona hoe da

bude samo ovisna o njegovoj rijei ili o zadovoljstvu koje bi osjetila da potie od njega. N a ovaj nain se otkriva ljudski element u kazivanju, koji nije izloen samo zbog umjetnosti, nego i zbog pouke i savjeta da lijei problem vjere i poziva vjeri. Umjetniki izraz u ovome kazivanju crta treptaje i drhtaje osjetila tankim, finim i ivahnim crtanjem u punoj realnosti u kojoj su uzajamno povezani svi poticaji i sve realnosti u duama u sjeni sredine i utjecaja ove sredine. 272

Ovdje zavrava iskuenje zatvora i optube. Jusuf dalje nastavlja svoj ivot u blagostanju. Jedino iskuenje u ovom daljnjem njegovom ivotu jeste blagostanje, a ne nevolja. Ovdje zavravamo ovaj dio Zilala, a kazivanje o jusufu nastavit emo u slijedeem duzu. Kraj dvanaestog duza, slijedi trinaesti koji poinje rijeima Uzvienog Allaha: ]a ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje (12/53). 273