N|cvcngnma

SYD qm
MtU1-tqt'A
Sa_d Qu
okrilju Kur'a
lli-l-Qur'n

SEVO, I55o.

~,r

w
. , , ._ . ,,,,,.",_, . , .. ,. '
';;~) p,
~ ~

" } @ } :, . " -} " " , Q
;;,_'g,,
Cime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po
nekoliko njh iz svake zajednice njihove potrudi da se
uputi u vjerke nauke i neka opominju narod svoj da mu
se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/I22J.
OKLK'A

U IME ALlHA, MILOSOG, SAMILOSNOG!

PREOSTALI DIO SURE ELKHF I DRUGE DVUE SURE, MEREM I
TA.
U ime Allaha, Milostvog, Samilosnog!
***
._ g _ ,, ^ ... ... . .. .. - ,
U _>l _~_" _-'_ ~{:
__,,
- . * ,
', , .~+
^^"` ^
7"' " " - P

< ~,',_ : _,_
?" ~ = ? - - ~ ~ I P ~
~, , ` | `[~, _' _- , '
" ) "
,

I
Z
to se one lade tie, - ona je vlasnitvo siromaha koji rade na moru, i
ja sam je otetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku isravnu ladu
otimao; (18/79)
to se onoga djeaka tie, - roditelj njegovi su vjernici, pa smo se
pobojali da ih on nee na nasilje i nevjerovanje navratiti, (18/80)
a mi elimo da im Gosodar njihov, mjesto njega, da boljeg i estitijeg
od njega, i milostivijeg; (18/8V
a to se onoga zida tie, - on je dvojice djeaka, siroadi iz grada, a pod
njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ovjek i Gospodar
tvoj eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam
uradio po svome rasuivanju. Eto to je objanjenje za tvoje nestrljenje!"
(18/82).
I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: ('azau vam o njemu neke vijesti"
(18/83).
Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omoguli mu da izvri ono to eli
(18/84.
I on pode (18/85).
Kada stie do mjesta gdje Sunce zalazi, uni mu se kao da zalazi u
jedan mutan izvor i nade u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarejne, " -
rekosmo Mi - "ili e da ih kazni ili e s njma lijepo da postupi?" 08/86).
(noga ko ostane mnogoboac" - ree -, azniemo, a poslije e se
svome Gospodaru vratiti, pa e ga i On tekom mukom muiti (18/87).
A onome ko bude vjerovao i dobra djela inio - nagrada najljepa, i s
njim emo blago postupiti" (1888).
I on opet pode (18/89).
I kad stie do mjeta gdje Sunce izlazi, on nade d ono izlazi iznad
jednog naroda kome Mi nimo dali da se od njega bilo im zakloni 08/90).
I on postupi s njima ito onako kako je s onima prje postupio (18/91).
I on opet pode (1892.
Kad stie izmedu dvije planine, nade ipred njh narod koj je jedva
govor razumijevao (18/93).
d
o Zulkarneje " - rekoe oni - {Jedad i Medad ine nered po
Zemlji, pa hoe li da izmedu nas i njih zid podigne, mi emo te nagraditi"
(18/94,
{1olje je ono to mi je Gosodar moj do" - ree on. Nego, samo vi
pomozite meni to vie moete, i ja u izmedu vas i njh zid podi (18/95).
Donesite mi velike komade gvod!" I kad on izravna dvije strane
brda, ree: {Puite!" A kad ga uija, ree: Donesite mi rastopljen mjed da ga
zalijem" 08/96J,
I tako oni niu mogli ni da ga prou niti su mogli da ga prokopaju
(18/97).
{vo je blagodat Gosodara moga!" - ree on. kada se prjetnja
Gospodara moga ipuni, On e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gosodara
moga e se sigurno iuniti" (18/98J.
I Mi emo tada uiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s
drugima. I puhnue se u rog, pa emo ih sve sakupiti, 08/99J
i toga dana emo nevjernicima dehennem jasno pokazati, (18/U
onima ije su o bile koprenom zastrite, d o dokazima Mojm
razmisle, onima koji nisu hteli da ita ju (18/Jov.
Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove
Moje? Mi smo, doista, za prebivalite nevjernicima prpremili dehennem
(18/102).
Reci: {Hoete li da vam kaemo ija djela nee nikako priznata biti,
(18/103)
iji e trud u ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji e misliti da
je dobro ono to rade? 08/I04J.
To su oni koji u dokaze Gosodara svoga ne budu vjerovali i koji budu
poricali da e pred Njega izai; zbog toga e trud njihov uzaludan biti i na
Sudnjem danu im nikakva znaaja neemo dati (18/105).
Njima e kazna dehennem biti, zato to su nevjernici bili i to su se
dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali" (18/106).
Onima koji budu vjerovali i dobra djela inili dennetke bae e
prebivalite biti, (18/107)
4
vjeno e u njima boraviti i nee poeljeti da ih neim drugim
zamijene (18/10,
Reci: (Kad bi more bilo mastilo da se ipiu rjei Gospodara moga,
more bi presahlo, ali ne i rje Gospodara moga, pa i kad bimo se pomogli
jo jednim sliim" (1810).
Reci : 'Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog - jedan
Bog. Ko udi da od Gospodra svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra
djela i neka, klanjajui se Gosodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga! (18/1 10).
Osnova ove posljednje cjeline u suri El-Kehf je kazivanje o
Zulkarnejnu, njegovu putovanju u D smjera, prema istoku, zapadu i
sredit Zemlje, i njegova izgradnja brae radi spreavanja prolaa naroda
zanog JedUd i MedUd.
U kontekstu se iznosi kaivanje o Zulkarnejnu, odnosno njegove
rijei poslje igradnje brane gdje kae: Ovo je blagodat Gospodara moga!"
- ree on. ' kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, on e ga sa zemljom
sravniti, a prijetnja Gospodara moga e se sigurno ispuniti" 08/98). To je
popraeno istnitom prijetjom, puhanjem u rog, a to je jedna od scena
Sudnjeg dana... Sura zavrava sa t odlomka, a svaki od njih poinje
rijeima Uzvienoga: Reci!
Ovi odlomci saimaju glavne teme ove sure i predstavljaju njene
ope smjerove kao da je to posljednJi snani ritam u skladnoj melodiji.
Kzivanje o Zulkarnejnu poinje na slijedei nain:
I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: (Kazau vam o njemu neke vijesti"
(18/83).
Muhammed ibni Ishak navodi povod objave ove sure i kae: "Prenio
m je jedan od uenih ljudi Egipta, koji je doao ovdje prije etdeset i
nekoliko godina, prenosei to od Ikrimea, a ovaj od Ibni Abbasa, kae:
"Kurejije su uputli Nadra ibni Harisa i Ukbea ibni Ubeja Muajt nekim
autoritetma Jevreja u Medini. Tom prilikom Kurejije su ovoj dvojici rekli:
"Pitajte ih o Muhammedu, iznesite im njegove osobine i obavijestte ih o
b
emu Muhammed govori, jer su Jevreji pri koji su primili Knjigu. Oni
rpolau i vijestma o kojima mi nita ne znamo". Ova dvojica su otla u
Meinu te postavili pitanja nekim znalcima jevrejima o Verovjesniku
(alejhi' s-selam), opisali ga i prenijel ono o emu on govori i pri tome
dodali: "st sljedbenici Tevrata i mi smo vam doli da nas obavijestte o
Muhammedu". Jeveji su im odgovorili, kae Ibni Ishc: "Pitajte ga o t
stvari koje emo vam mi kaat. Ako vas on o tome obavijest, on je upueni
poslanik, a ako ne, onda je on ovek koji lae i prenosi glupost, to ete vi
moi da ocijenite. Pitjte ga o grupi mladia koji su otli nekada u davna
vremena, ta je bilo s njima? O njima se prenose udna kavanja. Pitjte ga
o oveku koji je kruio po svijetu od istoka do zapada Zemlje, ta je bilo s
njim? Pitjte ga o dui, ta je dua? Ako vam na to sve on odgovori, onda je
on vjerovesnik i vi ga slijedite, a ako vam ne odgovori, onda je on ovjek
koji lae i prenosi glupost. Tada postupite s njim kako vam dui drago."
Nadr i Ukbe povrate se i Medine i kada su doli Kurejijama u Mekku,
rekoe im: , druino Kurejija, donijeli smo vam vijest koje su
odluujue izmeu vas i Muhammeda. Jevrejsk autoritet tali su nam da
pitamo Muham eda z toje ... " i oni su to prenieli Kurejijama. Kurejije
odlaze do Verovjesnika (alejhi's-selam) i kau mu: "Muhammede,
obavijest nas!" ... i pitali su ono to im je bilo reeno da pitju. Nato je
Verovesnik (alejhi' s-selam) odgovorio: "Suta u vam odgovorit o tome
to ste me pitali." P nije rekao ako Bog da. Kurejije su se vratli od
Verovesnika (alejhi's-selam). Verovjesnik je proveo ptaest dana, a o
tome mu nije stgla nikakva objava od Allaha, nit mu je doao Dibril
(alejhi' s-selam), tako da su stanovnici Mekke poeli irit kojekave lai
govorei: "Muhammed nam je obeao da e ovo objasnit suta, a eto,
danas je petaest dana, a on nam nije kazao nit o onome o emu smo ga
pitli." Verovesnik (alejhi' s-selam) osjeto se jako tunim, zbog toga to je
zastala Objava, tko je mislio i zbog onoga to su stanovnici Mekke o
njemu govorili. To mu je palo vrlo teko. Tada mu dolazi Dibril (alejhi' s
selam) i govori o stnovnicima Peine (kehf. Istovremeno, tu je bio
prekoren zbog njegove alost z Kurejijama. Muham ed (alejhi's
selam) ih je tada obavijesto o mladiima o kojima su ga oni pitali, zatm o
oveku koji je mnogo putovao i prenio rijei Allaha (Uzienoga) o dui:
Ptaju te o dui (17/BJ.
Ovo je jedno kazivanje, a Ibni Abbas (Bog bio njime zadovoljan)
prenosi drugo kazivanje o povodu objave ajeta koji se odnose na duu. Ovo
prenoenje navodi Auf, a to je da su Jeveji pitali Verovesnika (alejhi' s
selam): `Jnam ta je dua?" Kako e dua bit muena u tjelu oveka,
a ona od Alaha? O ovom pitaju nije bilo nit objavljeno, pa nije nit ni
O
odgovorio. Tada mu je doao Dibril i rekao: Reci: (ta je dua - samo
Gosodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja" (1 7/8). I tako dalje,
stoji u kazivanju lbni Abbasa.
Brojna su kazivanja o povodu objave ovih ajet. Medutm, mi emo
s zadrat u okrilju kur' anskog teksta koji je uvjerljiv. Iz ovog teksta
sanajemo da je postojalo pitanje vezano za Zulkarnejna. Mi nita ne
znamo tno ko je pitao, a i kad bi s znalo, to nita ne poveava vrijednost
dokaa ovog kazivanja. Zbog toga emo se suoit sa ovim tekstom bez
ikakva dodatka.
Tekst ne spominje nita o linost Zulkarnejna, ni o njegovu
vremenu i mjestu. To je stalna karakteristka u kur' anskim kazivanjima.
Nije cil historijsko biljeenje nego je cilj pouka koja se moe izui iz ovog
kazivanja, a pouka s ostvaruje bez potebe defniranja vremena i mjest u
veini sluajeva.
Historija je zabiljeila i zna vladara koji se zove Aleksandar
Zulkarnejn. Sigurno je da ovaj Aleksadar nije u Kur'anu spomenut
Zulkarnejn. Aleksadar Makedonski je bio totemist, a ovaj o kome govori
Kur'an je vernik u Jedinoga Allaa, uvjeren u proivljenje i budui svijet.
Ebu Rejhan Biruni, astonom kae u svom djelu El-saru'l-baqije
ani'-quruni'alije: "Spomenut Zulkarnejn u Kur'anu je i Himjera, nato
ukazuje njegovo ime. Vladari Himjera nosili su ttule z, npr.: Zunuva,
Zujezen itd. Pravo ime Zulkanejna je bilo Ebu Bekr ibni lfiki. On je
putovao sa svojom vojskom sve do obale Sredozemlja, proao kroz Tunis,
Merae i druga mjesta, podigao grad likije, po emu je dobilo ime
cjelokupno aiko kopno. Naan je Zulkarnejn jer je svojevremeno doao
do mjesta izlaska i zalaska Sunca."
Ovo kazivanje moglo bi biti istinito, ali mi ne raspolaemo
sredstvima pomou kojih bismo to mogli proverit. To je zbog toga to nije
mogue istaivat podate navedene u historiji o Zulkarnejnu o kome je
iznijeto neto u njegovoj biograji. U Kur'anu s o njemu govori kao i o
brojnim drugim kazivanjima, kao to je kazivanje o narodu Nuha, Huda,
Saliha i drugih naroda. Historija je veoma novog porijekla u odnosu na
ivot oveanstva. Prije nego to je historija poela sa biljeenjem zbili su
se brojni dogaaji o kojima mi ne znamo ba nita. Prema tome, historija
nije t i koje bi se mogli izlait stavovi o ovom pitanju.
Da je nekim sluajem Tevrat ostao originalan bez dodavanja i
oduzimanja, on bi mogao bit izor na kome bi se ovek mogao oslonit u

vezi sa ovim dogaajima. Meutm, Tevrat je preplavlen bajkama i

priaa koje su zaista bajke. Pretpan je toer kazivanjima koja su, bez
sumnje, dodata osnovnoj Allahovoj objavi. Otuda se ni Tevat ne moe
uzet kao pouzdani izvor z kazivana koja se u njemu navode.
Prema tome, preostaje nam jedino Kur'an koji je sauvan, u njega
nije unijet nikaka devijacija nit izmjena. On je jedini izor za historijska
kazivaja koja se spominju u njemu.
Samo po sebi se raumije da nie dozoljeno prosuivat o

asnom
Kur'anu na osnovu historje i dva jasna razloga:
Pro, to je historija roene novijeg prioda, a neki dogaaji su se
zbili koji se uope ne spominju u historiji oveansta, i historija ne zna
nita o njima. Kur'an prenosi neke od ovih dogaaja o kojima historija
nema ni spomena.
Drugo, iako je sauvala neke od ovih dogaaja, historija je djelo
ogranienog ljudskog djelovanja i nju pogaaju nedostci koji pogaaju
sva druga djela ljudskog porijekla, greke i devijacije. Mi smo svedoci u
ovom naem vremenu u kome dominiraju i. sredsta komunikacije i
provjere, da se jedna vijest ili jedan dogaaj prenose na brojne naine,
posmataju se i raznih uglova i tumae proturenim tumaenjem. Iz ove
nagomilanost sainjava se historija, bez obzira koliko se, poslije toga, kae
da je proverena i precizna.
Same rijei o historijskom provjeravaju kazivanja koja su iznijeta u
Kur'anu su rijei koje negiraju nauna pravila koje su ljudi donijel i
prihvatli ih. Te rijei negiraju historijski sud o tome, prije nego to ga vjera
negira. Vera vrsto stoji na stnovitu da je Kur'an defnitvan sud i govor.
Historijski sud i rijei o Kur'anu ne mo prihvatt vernik, pa ni vernik
koji vjeruje u sredstva naunog istaivanja. U protvnom, to bi bilo
licemjerstvo.
Neki su pitali Verovjesnika (alejhi's-selam) o Zulkarnejnu, pa mu je
Alah objavio i o samom Zulkarnejnu o kome se ovdje govori. O ovoj
biografji mi nemamo drugog izvora do Kur'a. Otuda mi ne moemo bez
znanja ni proirit ovo pitje. Istna, u tefsirima se navode brojna miljenja,
o
ali ona s ne oslajaju na neto pouzdao, uverlivo. Otda mi moramo bit
obarivi jer s u U komentarima nalae brojni israljat i mitoloke prie.
U kontekst Kuraa se navode D putovanja Zulkarnejna: jedno
prema zapadu, drugo prema istoku i tee prema nekom mjestu koje se
nalazi izmedu dva brda. Da pogledamo t s kae u kontekstu o ova t
putovaja ...
Kivanje poinje malim osvrom na Zulkarnejna, gdje se kae:
Mi smo mu dli vlast na zemlj i omoguli mu da izri ono to eli
(1884.
P ga je smesto na zmli, dao mu vlast vrste podrke, olakao
mu osvaaje, izgradnju, popravak, uivanje i sve drugo to je vezano za
oveka da vlada i raspolae u ivotu.
I on poe a885J. Nastavio je da radi ono to mu je omogueno.
Kenuo je prema zapadu.
Kada stie do mjesta gdje Sunce zalazi, uni mu se kao da zalazi u
jedan mutan izvor i nae u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarejne, "
rekosmo Mi - "ili e da ih kazni ili e s njma lijepo da postupi? (18/86),
"Onoga ko ostane mnogoboac" - ree -, lazniemo, a poslije e se
svome Gospodaru vratiti, pa e ga i On tekom mukom muiti (18/87).
A onome ko bude vjerovao i dobra djela inio - nagrada najljepa, i s
njim emo blago postuPiti" 08/88J.
Mjesto gdje zalai Sunce je mjesto koje s ini posmatau da Sunce
zalazi uhorizont. Mjesto zalaska Sunca s rlikuje od mjest do mjesta
posmataja, tko da se nekm posmataima ii da Sunce zalazi ubrda,
a drugima da zalazi u vodu, kao to je to kod prostanih mora i okeaa. U
nekim sluajevima posmatau s init da Sunce zalazi u pijesak, a to je
kada s posmata zalazak u otvorenoj pustnji, nadomak oka.
Pimjeto je iz ovih tekstova da je Zulkarnejn putovao prema zapadu,
dok nije doao do neke take na obali Atlatskog okeana koji s nazivalo
5
More mraka. Izgleda da je na tom mjestu do koga je on doao bio kraj
kopna. Tu je Zulkarnejn primijeto kako Sunce zalazi.
Preovlauje miljenje da je to bilo negdje na delt neke rijeke gdje se
javlja rano rastnje i tava, ljepljivo blato i mulje, gdje s javljaju i jezera
kao da su izvori. On je primijeto kao Sunce tu zalazi, uni mu se kao da
zalazi u jedan mutan izvor (18/86). Meutm, nama je nemogue da
defniramo gdje je to mjesto, jer ga ni kur' anski tekst ne defnira. Mi
nemomo nekog drugog pouzdaog izvora na koga bismo s mogli oslonit
kod odreivanja ovog mjesta. Svaki drugi sud do ovaj nije pouzdan jer se
ne zasniva na pouzdanom izvoru.
Kod ovog mulja ili izvora Zulkarnejn je naao jedan narod. "O
Zulkarnejne," - rekosmo Mi - " ili e da ih kazni ili e s njima lijepo da
postupi?" 08/86).
Kako je Allah ove rijei rekao Zulkarnejnu? Da li je to bilo u formi
objave m kavanja o stanju kako jeste? Allah mu je dao vlast da
zagospodari ovim narodom, postupa s njima i njihovim pitanjima i kao da
mu je rekao: "Eto tebe i njih, pa radi to hoe, m da ih kani ili lijepo s
njima postupi?" I jedan i drugi sud su mogui i nema nita to bi sprijeilo
da bi se ovaj tekst shvato na jedan mdrugi nain. Vano je da je Zulkarnejn
objelodanio svoj ustav kod postupanja osvojenim zemljama. Allah mu je
dao da se upozna sa Unarodom i zavlada njima.
"Onoga ko ostane mnogoboac" - ree -, "kazniemo, a poslije e se
svome Gospodru vratiti, pa e ga i On tekom mukom muti (18/87).
A onome ko bude vjerovao i dobra .djela inio - nada najljepa, i s
njim emo blago postupiti" 08/88J.
On je oglasio da za grijenike i odmetike postoji i ovosvetska
kana, a da e poslije toga bit vraeni svome Gospodaru koji e ih grozno
kaznit i muit tekom mukom, kakva je nepoznata ludima. Meutm,
vernici, dobri ljudi, imaju ljepu nagradu, s njima e se lijepo postupat,
ukaat e im se ast i svaka olakica.
Ovo je ustav lijep vlast. Dobri vernici teba da osjete i da uivaju
ugled, olakice i dobru nagradu kod vlastodraca, a grijenik teba da
susrete kaznu i muenje. Tada dobit i dobroinitelj lijepu nagradu za
svoje djelo, ugledno mjesto i svaku olakicu, a grijenik, za svoje nedjelo,
kanu i okrutost zbog smutje i spletke. U tom sluaju e ljudi osjett sve
ono to e ih podstai na njihove obaveze i proizode. Pkada tezulja vlast
I
ne bude stabilna, a smutljivci i grijeni budu blii vlastodrcu i kada im se
budu davala prioriteta mjest u dravi, a dobri radnici i estt odbaeni ili
protv njih s povede borba, onda vlast prelazi u ruke vlastodrca gdje
vlada palica, nasilje i smutja, a u drutvenom sistemu anarhizam i nered.
Zulkarnejn s vraa sa putovaja po zapadu i upuuje s prema
Istoku gospodarei zemljom, to mu olakava putovanje.
I on opet poe 08/89J.
I kad stie do mjesta gdje Sunce izlazi, on nae d ono izlazi iznad
jednog naroda kome Mi nimo dali da se od njega bilo m zakloni 08/90J.
I on postupi s njima isto onako kako je s onima 'prije postupio 08/9IJ.
Sve to je reeno o zalasku Sunca moe s rei i o njegovu izlasku,
tako da je ovdje cilj izlaska Sunca sa istonog horizonta u oima
posmataa. Kur'an ne odreuje gdje je to mjesto, nego samo opisuje
njegovu prirodu i stnje naroda koji je Zulkarnejn susreo tamo. !kad stie
do mjesta gdje Sunce izlazi, on nae da ono izlazi iznad jednog naroda kome
Mi nimo dali da se od njega bilo im zakloni 08/9J. To jeste, bila je zemlja
koju ne zaklanjaju od Sunca ni breuljci nit kakva stbla, Sunce im izae
ono obasja narod. Ovo s opisivanje podudara sa irokim prostanim
pustjama i stepama, ali ne defnira tano gdje je to bilo. Sve to moemo
rei i emu dajemo prednost jeste, da je to mjesto bilo na krajnjem istoku,
gdje s posmatau ini da s Sunce raa na ovoj ravnoj goloj zemlji.
Moda bi to mogla bit afika Istona obala, a postoji mogunost da s eli
rijeima (zvienoga) Mi nimo dali da se od njega bilo im zakloni 08/90J
rei da je to bio narod nag, bez odjee i koji nije imao nikakvog prekrivaa
koji bi mtto od Sunca.
Zulkarnejn je ranije objelodanio svoj ustav o vlast i ovdje ga ne
ponavlja nit kako je putovao prema istoku jer je to odranije poznato. Allah
je znao svaku njegovu misao i svaki njegov smjer.
Da se nakratko ovdje zadrimo pred pojavom umjetnike
sukadnost kod izlaganja. Scena koja s predoava u kontekstu je scena u
prirodi: Sunce sija, nit ga ne zaklaja od naroda. Isto tko i savjest i
namjere Zulkarnejna potptino su otrivene i poznate Allahu. Ova s scena
I I
podudara i po svojoj prirodi po svijesti Zulkarnejna sa metodom
kur' aske skladnost u detalu.
I on opet pode <18/89).
I kad stie do mjesta gdje Sunce izlazi, on nade d ono izlazi iznad
jednog naroda kome Mi nimo dali da se od njega bilo m zakloni 08/9J.
I on postupi s njima ito onako kako je s onima prje postupio (18/91).
I on opet pode <18/92).
Kad stie izmedu dvije planine, nade isred njih narod koji je jedva
govor razumijevao <1B9J.
Q Zulkareje - rekoe oni - 1edud i Medud ine nered po
Zemlji, pa hoe li da izmedu nas i njih zid podigne, mi emo te nagraditi"
(18/94.
Bolje je ono to mi je Gosodar moj dao" - ree on. (Nego, samo vi
pomozite meni to vie moete, i ja u izedu vas i njh zid podi <18/95).
Donesite mi velike komade gvodl" I kad on izravna dvije strane
brda, ree: (Puite!" A kad ga uija, ree: (Donesite mi rastopljen mjed da ga
zalijem" <18/96).
I tako oni nisu mogli ni da ga prou niti su mogli da ga prokopaju
(18/97).
(Ovo je blagodat Gosodara moga!" - ree on. A kada se prijetnja
Gospodara moga ipuni, On e ga sa zemljom sravniti, a prjetnja Gosodara
moga e se sigurno iuniti" (18/98).
Mi nismo u mogunost da bilo t odluno kaemo o mjestu gdje je
doao Zulkarnejn izmedu dvije planine 0893J, nit kakve su tu dvje planine.
Sve to se moe saznat i tkst jeste to da je Zulkarnejn doao u oblast
izmeu dvije prirodne zapreke m izmeu dva vetaka brda koje razdvaja
otvor m prola. Zulkarnejn je tu naao zaostli narod koji je jedva govor
razumijevao OB93),
IZ
Kda je ovaj narod primijeto da je Zulkarnejn snani osvaja i kada
su prepoznali u njemu mo i dobrot, predloili su mu da im podigne
branu kako bi sprijeili prodor naroda zanog Je'dud i Me'dud koji su
esto napadali iza ovih prirodnih brda, vrili prepad i unitavali prolazei
kroz taj prolaz, unosei na taj nain u njihovu oblast nered i smutju. Ovaj
narod nije bio u stanju da se suprotstavi narodima Jedtda i Medtda i
da ih odbije. Oni su Zulkarnejnu predloili da podigne ovu branu i da mu
plate sredstvima koja bi meusobno iskupili. Slijedei tj dobri program
kojeg je oglasio ovaj dobri i estt vladar, da bi se suprotstavio neredu na
zemli, on odbi njihovu ponudu da za ponueni iznos izgradi ovu branu,
nego prihvat da im to dobrovoljno podigne. Primijeto je Zulkarnejn da e
bit najlake da s uspostavi ta braa zasipajem prolaa izmeu dva
prirodna brda. Od tog zaostalog naroda on je zataio da mu pomognu u
materijalu i radnom snagom. Nego, samo vi pomozite meni to vie moete,
ja u izedu vas i njih zid podi. Donesite mi velike komade gvoa! (8
9J. Oni su donijeli komade goa i on ih je postvio i nagomilao na otvor
izmedu ova dva breulka pa su tme te dve stane zatorene ovom
gomilom. !kad on izravna dvije stane brda (18/9J i ta gomila izravna se sa
bruljcima, on ree: 'uite (18/96), puit u vatu da se zagrije eljezo. A
kada ga usija (189J i svo eljezo dovede u usijano stnje to da je ono jako
pocrenila, on zatai Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem (18/96), to
jeste, rastopljeni bakar koji bi se pomijeao sa eljezom i na taj nain brana
postala jo vra ...
Ovaj metod korist s u novie vrijeme radi jaanja eljeza, tako da se,
dodajui odreenu koliinu bakra, eljezo ojaava i postje vre. Na ovo
je A a uputo Zulkarnejna i registirao u Svojoj Veitoj Kjizi, davno prije
nego to je to savremena ljudska nauka poela koristt, prije mnogo
stolea, a iji broj moe znat samo Allah.
Na ovaj nain spojena su ova dva brda i zatvoren put narodima
Jeduda i Medtda. ! tako oni nisu mogli da ga prjeu (18/97, da prou
kroz branu niti su mogli da je prok
o
paju (18/97), i da se provuku kroz taj
prokop. Time im je bilo onemogueno da napadaju te slabe i zaostle
narode. Ovaj narod je poslije toga ivio u miru i zadovolstvu.
Brana je otkrivena blizu grada Tirmiza i nazana Babu' l-hadid. Poetkom X stolea kroz
ta vrata proao je njemaki znalac zvani S. Berger i to je registirao u svom djelu. Ovu branu
spominje i pansk historiar Kado u som putopisu iz 1403. godine. On kae daje brana
grada imala zelezna vrat na putu Semerkand-Indija. Moda je ovo brana koju je podigao
Zulkarnejn.
Id
Zulkarnejn je pogledao to veliko djelo koje je uradio, 8 ga nije
nimalo obuela oholost nit s opio snagom moi i znanja, nego se sjeto
Allaha i zahvalio Mu. Ovo dobro djelo je predao Allahu kojeg je Allah
njemu dao. Lio s sve svoje moi i predao je Allahovoj moi. Njemu je
predao ovo djelo. Izavio je, u to on veruje, da e s brda, zapreke i brane
sruit prije Sudnjeg dana i Zemla e postat ravna povrina.
"Ovo je blagodt Gospodara mogal" - ree on - "a kada se prijetnja
Gospodara moga ipuni, On e ga sa zemljom sravniti , a prijetnja
Gospodara moga e se sigurno ispuniti" (18/98).
Ovim zavrava kazivanje o Zulkarnejnu, a to je lijep primjer dobrog i
potenog vladara kojemu je Allah omoguio da vlada na Zemlji, da putuje
po njoj, da krstari Zemljom od istoka do zapada, 8nikada da se oholi, sili
i ponosi, vladara koji ne uzima i ne korist osvajanje kao sredstvo
materijalnog bogaenja, eksploatsanje pojedinaca, drutva i zemalja, koji
ne postupa sa osvojenim zemljama postupkom zarobljenitva niti
potinjava stanovnitvo osvojenih zemalja radi svojih ciljeva i pohlepe,
nego iri pravdu na svakom mjestu u koje dopre, pomae zaostale narode,
odbija neprijatelje od njih bez ikakve nadoknade, upotebljava mo i snagu
koju mu je Allah dodijelio, u cilju popravka i injenja dobra, u cilju
otlanjanja neprijateljstva i ostvarenja pravde, a onda svo dobro koje mu je
Allah omoguio da ostvari pripisuje Allahovoj milost i Njegovoj dobrot.
Ne zaboravlja da je on u Allahovoj moi i da e mu s najzad vratt.
A onda - ko su Jedid i Medud? Gdje su oni sada?

ta je bilo s
njima i t e bit!
N a sva ova pitnja je teko tano odgovorit. Mi o njima znamo samo
ono to se navodi u Kur'anu i nekim vjerodostojnim hadisima.
N a ovom mjestu Kur'an spominje i ta kae Zulkarnejn: A kada se
prijetnja Gospodara moga ispuni, on e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja
Gospodara moga e se sigurno iuniti 08/98J.
Ovaj tekst ne defnira vrijeme. Allahova prijetja da e sruit ovu
brau - moda s to ruenje i dogodilo u vrjeme napada Tatara, kada su
potpuno sruili brojne drave?
I4
Na drugom mjestu u suri El-Enbija navodi se: I kada se otvore
jedud i Medud i kad se ljudi budu niz sve strmine urno sputali i priblii
se istinita prijetnja (21/9697).
Ni ovaj tkst ne defnira tano vrijeme kada su izali Jedd i
Medd i kada se pribliila istnit prijetja u smislu pribliavanja Sudnjeg
dana koje se spominje jo iz vemena Resulullaha (aejhi' s-selam) gdje u
Kur'anu stoji: Blii se as i Mjesec se rasolutio (5/V. Vrijeme u Alaovom
raunanju nije kao kao to se rauna meu ludima. Izmeu pribliavanja
ovog asa i njegovog zbivanja proli su milioni godina mstoljea, vrijeme
koje oveanstvo smata da je veoma dugo, a ustvari kod Allaa je taj
period veoma krat.
Prema tome, mogue je da je ova brana otvorena u periodu izmeu
Pribliio se as i dananjeg naeg vremena mongolska i tatarska
unitavaja, koja su opustoila istok, a mogue je i da su prolazak Jeduda
i Medda.
Postoji jedan vjerodostojni hadis koga donosi Imam-i Ahmed
prenosei svojim senedom u nizu: Su:jan Sevri, Ure, Zejneba bintu Ehi
Suteme, Habiba bintu Ummi Habiba bin tu Ehi Sufan, njena majka Habiba,
od Zejnebe bin t Daha, supruge Verovesnika (alejhi' s-selam), koja
ka: Jednu veer probudio se Verovesni izasna, jako se zarumenio, i
ka: 'Teko Arapima zbog zla koje se pribliilo! Pribliio se dan kada e
doi do ruenja Jedida i Medda poput ovoga." Tada je napravio krug
svojim kaiprstom i velikim prstom. Upitla sam ga: "Boiji Poslanie, zar
mi moemo bit uniteni, a meu nama i dobrih ljudi?" On je odgovorio:
"Da, kada se namnoe runa djela!"
Ovaj s se dogodio prije vie od tinaest i po stoljea, a tatarska
unitenja su uslijedila poslije toga. Unitla su arapsku impriju ruei
Hilaet Abbasija. To je uinio H ulagu- han u vrijeme hilafeta Muatesima,
posljednjeg abbasijskog vladara. Moda bi ovo bila intepretcija sna
Verovesnikova (ale j hi' sselam), a Allah najbolje zna. Sve ono to mi
kaemo i emu dajemo prednost nije sigurno.
Da se vratmo na kontekst ove sure gdje nalazimo pogovor na rijei
o Zulkarnejnu, o istnitoj prijetji u jednoj od scena Sudnjeg dana:
Ib
I Mi emo tada uiniti da se jedni od njh kao talasi sudaraju s
druima. I puhnue se u rog, pa emo ih sve sakupit, (18/99)
i toga dana emo nevjernicima dehennem jasno pokazati, 08/10J
onima ije su o bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim
razmile, onima koji nisu hteli da ita uju 08/10V.
Ovo je scena koja ocrtava kretanje ljudskih zajednica sastavljenih od
ranih boja, nacija i zemala, svih moguih pokoljenja, vremena i stoljea,
proivlenih, rastganih ... , mijeau se i sudaraju bez ikakvog sistema i
upozorenja, njihove grupe nasru jedna na drugu poput valova i mijeaju
se isto kao valovi onda kada s da za za okupljanje i red, a puhnue se u
rog, pa emo ih sve sakupiti (1899) - kad oni svi tog tena u redu poredani!
Nevjernici koji su odbijali Istnu i koji nisu prihvatali Allahov poziv
kao da su imali na oima koprenu i kao da su bili potpuno gluhi. Sad se
pred njih isprijeio Dehennem, od koga se ne moe izui nit ga se moe
mimoii - kao to su se mimoilaili i suprotstavlali Alahovu upozorenju.
Oni se danas ne mogu izui i suprotstavit. Koprena sa njihovog lica je
svuena i oni vide kakva je posljedica njihovog suprotstavljanja i sljepila,
vide kanu koja odgovaa takvom stvu.
Ovaj izraz ovdje dovodi u sklad suprotstavljanje i izlaganje, navodi da
stoje jedan nasuprot drugoga u sceni, jedan nasuprot drugoga u kretji na
nain umetikog usklaivana u Kur'anu. Pogovor koji je uslijedio na ovaj
susret izazitog sarkazma i gorkog ismijavanja glasi:
Zar nevjernici mile da pored Mene za bogove mogu uzimati robove
Moje? Mi smo, doita, za prebivalite nevjericima prpremili dehennem
(18/102).
Zar nevjernici misle da uzmu Allahova storenja koja Allaha
oboavaju, sebi za pomagae, zanemarujui Allaha, zar misle da e ih ona
pomoi mimo Allaha i da e otklonit od njih Allahovu kanu. Prema tome,
neka s suoe sa ovom kaznom i na ovaj nain. Mi smo, doista, za
prebivalite nevjernicima pripremili dehennem C18/I02J. O, Boe moj, kako
je to uasno mjesto pripremleno za odsjedanje i doek, mjesto koje ne U
nikakvog tuda nit iekivaja, ono je pripremljeno, oekuje samo da
odsjednu gost, nevernici!
JO
Ova sura zavava poslednjim intonacijaa koje saimaju njene
brojne smerove i razne ritove.
ritam odnosi s na vrijednost i merila, kako je to u obiaju onih
koji su zalutli, a i kakva je starna vrjednost djela i linost.
Reci: Hoete li d vam kaemo ija djela nee nikako prznata biti,
(18/103)
iji e trud u ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji e militi da
je dobro ono to rade? 08/104.
To su oni koji u dkaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu
poricali da e pred Njega iza; zbog toga e trud njihov uzaludan biti i na
Sudnjem danu im nikakva znaaja neemo dati (18/105).
Reci: "Hoete li da vam kaemo ija djela nee nikako prinata biti. "
08/10 to su oni koji su doiveli najvee gubite, ij e trud u ivtu na
ovom svijetu uzaludan biti (18/10) tud koji ih ne vodi Uput nit im je
urodio plodom nit ih doveo do cilja, a koji e misliti da je dbro ono to rade
(18/10) oni zbog nemarnost ne primjeuju da je zabluda to to oni rade i
da je njihov odlazak beskoristan. Oni nastavljaju sa ovim svojim
besplodnim zalutalim tudom i ulau svoj ivot u neto to je beskorisno.
Reci: "Hoete li da vas obavijestmo ko su ovi?"
Kad bi s preko ovog zastora moglo vidjet i iekivat do tog mjesta,
otkrilo bi se:
To su oni koji u dkaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu
poricali da e pred Njega izai; zbog toga e trud njihov uzaludan biti (18/105).
Osnova trmina hubut - uzaludan bit, oznaava naduhnutu ivotnju
koja, kada pojede neto otovno, ugine. Ovo je najbolji nain opisivanja
njihovih djela. Njihova dela su toliko napuhana, a inioci U djela misle da
su ta djela uspjena, dobra i plodonosna, a ona zavravaju punom propau.
To su oni koji u dkaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu
porcali da e pred njega iza; zbog toga e trud njihov uzaludan biti, i na
Sudnjem danu nikakva znaenja neemo dati (18/105).
Oni e bit zanemareni. Oni nemaju nikakve vrijednost nit teine u
mjerilima dobrih vijednost na Sudnjem danu, nego e imat kanu:
I
Njima e kazna Dehennem biti, zato to su nevjernici bili i to su se
dokazima Mojm i poslanicima Mojim rugali (18/10).
Ova saradnja zavrava na ovoj sceni izlaganjem uvernika na vagi
i njihove vrijednost:
Onima koji budu vjerovali i dobra djela inili dennetke bae e
prebivalite biti, (18/107)
vjeo e u njima boraviti i nee poeljeti da ih neim drugim
zamijene 08/108).
Izmeu ovog odsjedanja u dennetskim baaa i odsjedanja u vati
Dehennema postoji velika razlika.
Ovaj precizni i detaljni osv na prirodu ludske due i osjeaj oveka
za uivanjem u rijeima i nee poeljeti da ih neim drugim zamijene (18/108)
tai od nas da se malo zadrimo na tome zbog toga to se tu veoma
detaljno govori.
Oni e ostat veno u dennetskim baama, ali ovek je prevrtljiva
srca, sklon promjeni. On oajava ako ostane na jednom mjestu mu jednom
stnju. I kada je zadovoljan uivajem u kome nema promjene i prestnka,
onda insistra na tome, a kada nastvi da ivi na jedan te ist nain, oajava,
a ponekad zavri sa osjeajem teskobe i elje da utekne od svega toga.
To je u prirodi ovjeka, tko je stvoren zbog uziene mudrost koja
odgovara namjesnitvu ovjeka na Zemlji i njegovoj ulozi u tom
namjesnitvu. Ova uloga zahtjeva izmjenu ivota i njegov razoj sve dok ne
dostgne savrenstvo kao mu je dodijeljeno u Allahovom znanju. Osim
toga, u ljudskoj prirodi koncentisana je i ljubav za izmjenom i promjenom,
ljubav za otriem i istaivanjem, ljubav za prelaenjem iz stanja u stnje,
iz mjesta u mjesto, iz scene u scenu, iz sistema u sistem, kako bi ovek
nastavio svojim putem mijenjajui realnost ivot, otkrivajui nepoznanice
na Zemlji i kreirajui u sitemima druta i oblicima materije. Iza ove
promjene otkrivanja i kreatorstva napreduje ivot i ravija se, i malo po
malo on dost savrenstvo koje mu je dodijeljeno u Allahovom znanju.
Da, to je sve koncentsana u prirodi kao i u prirodi druenja i
uvanja obiaja. Meutm, to sve ide postepno da ne bi paraliziralo
avnost razoja i kreatorsta, da ne bi ometalo da ivot napreduje i da se
ud, da ne zavri sa mislima i situacijama koje vode stagnaciji i paralizi.
To je borba koja u sebi sadri ravnoteu, ali sa podstekom. Kd god
nestane ravnotee i kad god nadvlada nepominost i stagnacija u nekom
I
drutvu, onda dolazi do revolucije koja snano pokree toak i prelazi
granice pravednost. Najbolji periodi su priod pravednost i ravnotee
izmedu potsne snage i snage privlanost, izmedu podsteka i regulatora
u aparatu ivota.
Kada nadvlada nepominost i stagnacija,. to je nagovjetaj
propadaja podsreka za ivot, to je nagovjetaj smrt u ivotu pojedinca i
drutva.
Ovo je t povoljna priroda za namjesnitva ovekovo na Zemlji. A
Dennet je kua apsolutog savrenstva. Priroda ovjeka nema nikave
obaveze, 8 kada bi ovjek ostao u istoj prirodi kao to je bio na Zemlji i
kada bi ivio u ovoj vjeitoj blagodat z koju se ne plai ni najmanje da e
ieznut ili da e ga napustt ili da e on nju napustt, uivanje bi se
pretvorlo u pakao za ove osobe poslije izvesnog vremena, Dennet bi
postao zatvor njenim stanovnicima. Oni bi voljeli da to izmijene bar za
jedno vrijeme, pa makar to bio i Dehennem, da bi zadovoljili svoju
osobinu promjene i izmjene.
Medutm, Stvoritelj zna kakav je ovek pa je zbog toga izmijenio
njegove elje tako da ovek ne eli promjenu Denneta, nego eli da
ostane veito u Dennetu, gdje nee doi do izmjene nit ieznua.
Druga intonacija ili naglasak predstavlja ograieno ljudsko znanje
u odnosu na Allahovo znanje koje nije ogranieno, i to neogranieno
znanje pribliava pojmljivim primjerom ogranienom poimanju ovjeka,
ogranienim ljudskim pojmovnim primjerom koji s da osjett, primjerom
izlonom kur' anskim metodom u izrazu i poimanju:
Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispiu rijei Gospodara moga,
more bi presahlo, ali ne i rje Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli
jo jednim sliim" (BII0J.
More je neto najire i najobimnije to je poznato ljudskom rodu.
Ljudski rod pie mastlom sve ono to eli da pie i sve ono to registira
njegovo znanje, a to ono misli da je obilato.
U kontekstu s ovjeku predoava more sa njegovom irinom i
obilatou u slici mastla kojima s piu Allahove rijei i kojim se ukazuje
IJ
na Njegovo znaje. Pa i more kao mastlo nestlo bi i iezlo, a Allahove
rijei ne bi iezle. Pa i kada bi se more pojaalo drugim morem kao to je
ono, i nastlo drugo more, i ono bi nestlo, a Allahove bi rijei i dalje
iekivale mastla.
U ovoj osjetlnoj slici i otelovljenoj kretji pribliava se ogranienom
ludskom poimanju neto to je neograieno, u odnosu na njemu
ogranieno, bez obzira koliko to bilo veliko i prostano.
Celovit i ist smisao izgleda kao neto to iznenauje oveka u
njegovu poimaju i neto nejasno, da bi se predstavilo u osjetlnoj slici. I
bez obzira koliko je ljudskoj pamet dato moi da se osaostali, ta mo
uvijek ima potebu z predstvljanjem pravog i istog znaenja u slikaa,
formama, specinostma i uzorcima. To je isto kao to je i isto znaenje
koje predstavlja neto to je ograieno, a kako je tek onda kad predstavlja
neto to je neogranieno?
Zbog toga Kur'an donosi primjere ljudima i pribliava njihovim
osjeajima velika znaenja i smisao Allahove Knjige predstvljajui to u
slici, sceni i osjeajima koji imaju svoje osobenost, specifnost i forme
slino navedenom primjeru.
More u ovom primjeru predstavla ljudsko znanje koje smata da je
more neto iroko i obilato, a more, i pored svoje irine i obilnost,
ogranieno je. Allahove rijei predstavljaju Allahovo znanje koje nema
ogranienja i iji kraj ljudski rod ne samo da qe moe spoznat, nego ga ne
moe ni dosei ni registirat, a kamoli da ga moe oponaat.
Ljudi su obmanut tme to su otli neke tajne, u sebi m u
horizontu, i to to su otrili smatau naunom pobjedom. Oni misle da su
spoznali sve mda su na putu da spoznaju sve.
Meutm, ono to je nepoznato suoava ih svojim nagomilaim
horizontma koji nemaju granice. Prema tome, ljudi su jo u poetim
koracima i na obali, a duboko more je pred njima i daleko u daljini od
horizonta koji dosee njihovo oko.
Sve ono iz oblast Alahova znanja to je omogueno ovjeku da
susrete i da registira sasvim je beznaajno i malo, jer se poredi neto to
je ogranieno sa neim to je neogranieno.
Neka ovek zna ono to zna, neka razotkriva tajne ovog Bitka koliko
god hoe, m neka se sta u svojoj naunoj zabludi i neka krajnji domet
njegovoga znanja bude da je more kao mastlo u njegovoj ruci da e i ono
ZU
nestt, a Allahove se rijei nee iscrpit, i kada bi to more Allah poveao
drugim morem, i ono bi nesto kao mastlo, a Allahove rijei ne.
U sjeni ove scene u kojoj s govori o neznatost ludskog saznanja
javlja s tea i poslednja intonacija u ovoj suri, koja ocrtava krajnji domet
oveka, a to je domet kompletog i sveobuhvatog poslanstva. Pa i to je
blizu ogranienja u odnosu na visoki horizont koji ne moe oko sagledat.
Reci : "ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog - jedan
Bog. Ko udi da od Gospodra svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra
djela i neka, klanjajui se Gosodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga! (18/110J.
To je Boanski visoki horizont a gde je tmo horizont poslanstva, a
i poslanstvo je u svakom sluaju na nivou ljudskog horizont?
Reci: ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljje . . . as;noJ.
ovek prima U tog visokog horizonta, ovek ti pomo iz tog
nepresunog izvora. Ljudi ne mogu prekorait Uputu koju on prima od
svoga Gospodara. ovek s ui, sanaje i poduava drugoga i onaj ko
bude nadomak tog uzienog susjedstva, pa neka se korist stanjem koje je
postgao od poslanika koji je to saznaje primio. Neka s prihvat toga
posredstVa jer drugog sredstva nema.
Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo prmljen, neka ni dobra
djela, i neka, klanjajuui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga (18/llOJ.
Ovo je taj dozoljeni prolaz ka djelotvornom susretu.
Ovako zavrava ova sura, koja je poela sjetom na Objavu
monoteizam, zavrava tm postepenim intonacijama, dubinom
ZI
sveobuhvatou sve dok nije dostgla do kraja i postala ova kompleta i
jaka intonacija na kojoj s koncentiu ostale arije u velikoj melodiji vjere.
ZZ
.--
-)
l
t
. v + :: ,.

q q q
* * *
Zd
Z4
(19/2)
bmm
UUANA m&
98 AA
Cime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Kafha-a-jin-sad (19/V.
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
kad je on Gospodra svoga tiho zovnuo, (19/3)
i rekao : "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a
nikada niam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao
(19/4).
Bojm se roaka svojih po krvi poslije mene, a ena mi je nerotkinja,
zato mi pokloni od Sebe sina (19/SJ.
da naslijedi mene i porodicu jakubovu, i uni, Gospodaru moj, da
bude njime zadovoljan" (19/6).
"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da e ti se djeak roditi, ime e
mu jahja biti, nikome prije njega to ime nismo hteli dti" (19/7).
"Gospodaru moj, " - ree on - "kako imati sina kad mi je ena
nerotkinja, a ve sam duboku starost doivio?" (19/BJ.
"Eto tako!" - ree. "Gosodar tvoj je rekao: 'To je Meni lako, i tebe sam
ranije stvorio, a nisi nita bio'" (19/9).
"Gospodaru moj, " - ree - "daj mi neki znak!" - "Znak e ti biti to to tri
noi nee s ljudima razgovarati, a zdrav e biti" 09/10).
on izie iz hrama u narod svoj i znakom im dde na znanje: "Hvalite
Ga ujutro i navee!" (19/W.
"O jahja, prihvati Knjigu odluno!" - a dadosmo mu mudrost jo dok
je djeak bio (19/12)
i njenost i ednost, i estit je bio 09/13J
i roditeljima svojima bio je dobar i nije bio drzak i nepritojan 09/14).
Zb
!neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na
dan kad bude iz mrvih ustao! 09/15).
! spomeni u Knjizi Meremu: kad se od ukuana svojih na istonu
stranu povukla 09/16)
i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka
Dibrla poslali i on joj se prkazao u liku savreno stvorena mukarca 09/1 7).
'Vtjeem se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!" - uzviknu ona
(19/18).
' ja sam upravo izaslanik Gosodara tvoga" - ree on - "da ti
poklonim djeaka ista!" 09/I9J.
"Kako u imati djeaka" - ree ona - "kad me nijedan mukarac
dodirnuo nije, a ja niam nevaljalica!" (19/20).
'To je tako!" - ree on. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lako', i zato
da ga uinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nae. Tako je unaprjed
odredeno!" 09/2V.
!ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje (19/2).
!poroajni bolovi prisilie je da doe do stabla jedne palme. "amo
sree da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" - uzviknu ona
(19/2).
!melek je, koji je bio nie nje, zovnu : "Ne alosti se, Gospodr tvoj je
dao da nie tebe potok potee (19/2).
Zatresi palmino stablo, posue po tebi datule svjee, 09/2J
pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidi ovjeka kakva, ti reci : 'Ja sam
se zavjetovala Milostivom d u utjeti, i danas ni s kim ne govoriti" 09/26J.
!doe ona s njim porodici svojoj, nosei ga. "O Meremo, " - rekoe oni
- "uinila si neto neuveno! 09/27J.
Ej ti, koja u ednosti lii Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati
tvoja nije bila nevaljalica" (19/28).
A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u beici?"
rekoe 09/2).
ZO
{Ja sam Allahov rob" - ono ree -, {meni e On Knjigu dati i
vjerovjesnikom me uiniti 09!30J
i uinie me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredie mi da dok
sam iv namaz obavljam i milostinju udjeljujem, 09131)
i da majci svojoj dobar budem, a nee mi dopustiti d budem drzak i
neprtojan 09132).
I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada
budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!" 09133).
To je Isa, sin Meremin, - to je prava itina o njemu, - onaj u koga oni
sumnjaju (19/34.
Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad neto
odlui, On za to rekne samo: 11udi!" - i ono bude 09/35).
Allah je, uistinu, i moj i va Gosodar zato se klanjajte samo Njemu!
To je pravi put 09/36).
I sljedbenici Knjige su se o njemu u miljenju podvojili, pa teko onima
kof ne vjeruju kad budu na Danu velikom prutni! 09/37).
Kako e dobro uti i kako e dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas
stanu! A nevjernici su sada u oitoj zabludi! (19/38).
I pomeni ih na Dan tuge kada e biti s polaganjem rauna zavreno,
a oni su ravnoduni bili i niu vjerovali 09/39).
Mi emo Zemlju i one koji ive na njoj naslijediti i Nama e se oni
vratiti <19/4).
Kontekst ove sure KU oko ose monoteizma, negiranja da Allah
ima sina i ortaka. U kontekstu se ponovo dote pitanje proivljenja
zasnovao na pitnju monoteizma. Ovo je osnovna tema koju tetra ova
sura kao to je preteno sluaj i sa drugim mekkaskim surama.
Kazivanja su osnovni predmet ove sure. Ona poinje kazivanjem o
Zekrijau i Jahjau, zatm Meremi i roenju isaa, zadrava se i na jednom
dijelu kazivanja o Ibrahimu i njegovu ocu, a i sa ukazivanjem na poslanike:
Ishaka, Jauba, Musaa, Haruna, Ismaila, Idrisa, Adema i Nuha. Ova
kazivanja obuhvataju skoro dvije teine ove sure, a imaju cilj da potvrde
monoteizam, proivljenje, nijekanje da Bog ima sina i ortaka i objanenje
Z
programa onih koji su upueni i drugih koji su zalutali, a koji su sljedbenici
brojnih verovjesnika.
Pored toga iznosi s i nekoliko scena o Sudnjem danu i sporu sa
onima koji negiraju proivlenje.
U sur s osuuje pripisivanje Alahu sudruga i tvrdnja da ima sina i
iznosi stdanja politeista i onih koji su pokuavali da ugone u la,
stadanja i na ovom i na buduem svijetu. Sve je to skladno sa smjerom
ovih kazivanja u ovoj suri i sve s koncentisalo oko njene osnovne ose.
Cijela sura odie posebnom atosferom koja je natriva, iri i ide u
skladu sa temama.
Kontekst ove sure je izloba emocija i snanih osjeanja u dui
oveka i "dui Kosmosa" oko oveka. Kosmos koga mi poimamo kao
neto nepokreto, neto to nema osjeaja, izlon je u kao da ima duu,
ula, osjeaje i emociu. Sve to uestuje u ocrtnju ope atosfere ove
sure, tako da mi primjeujemo, da s i nebesa i Zemlja i brda srde i
osjeaju da se skoro lome i cijepaju i ustaju osuujui,
to Milostivom pripiuju dijete. Nezamilivo je da Milostivi ima dijete!
(19/9192).
Emocije u ljudskoj dui javljaju se sa poetkom ove sure i zavravaju
na njenom kraju. Osnova kazivanja je slijed emocija sa dubokim i snanim
situacijama, a posebno kod kazivanja o Meremi i raanju Is.
Preovlaujua sjena u ovoj atosferi je milost, zadovolstvo i
povezanost. Sura poinje sjetom na milost Allahovu prema Zekerijjau.
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerjjau (19/V,
koji se u punoj tini obraa svome Gospodaru potpuno: Kad je on
Gospodara svoga tiho zovnuo 09/3J. Znaenje termina milost i odra te
milost ponavlja se vie puta u ovoj suri. U suri se ponavlja i termin
Milostivi, a predstvlja milost koju susreu muslimani kod Voljenog. One
koji su vjerovali i dobra djela nili Milostivi e sigurno voljenim uiniti.
09/96J. U suri s spominje i Allahova blagodat uinjena Jahjau tme to ga
je Allah uinio dobrim i saaljivim e e e i roditeljima svojim je bio dobar i nije
bio drzak i nepristojan 09/14. Dalje s govori i o blagodat Allahovoj prema
Isau tme to je i njega uinio da bude paljiv i dobar prema svojoj majci,
blag i prijatan i da majci svojoj dobar budem, a nee mi cpustiti d budem
drzak i nepristojan (19/32).
Zb
Ti svaako osjea dotcje ove blage milost i njenog prijatog
krunja u rijeima, izraima i odsjenima kao to osjea i izliv bijesa
Kosmosa i njegov potes kod izgovora rijei politei koji ne odgovaa
prirodi Kosmosa. Tao isto osjea da ova sur ima poseban muziki ritam
tko da je zonkost njenih termina i stnki u njoj neto blago, sono i
duboko: radijja, serjja, hafjja, nedijja itd. Kod mjest koja zahtjevaju
stogost i estnu javla se pojaana stanka u slovu "d" preteno npr. :
medda, didda, ida, heda m u slovu 2 npr: uza, eza itd.
Muziki ritam stanke i rima javlaju se u raznovrsnoj atosferi a
tema s ispoljava veoma jasno u ovoj suri.2 Ova sura poine kaivanjem o
ZekerijAu i JahjAu, a stanka i rma ovdje je:
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau
(i, kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo gg (19/z. J,
Poslije ovog kazivanje dolazi kazivane o Meremi i lsAu i kod ovoga
se javlja stanka i rima prema istom sistemu.
! spomeni u Knjizi Merejemu: kad se od ukuana svojih na itonu
stranu povukla (i i jedn zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo
k njoj meleka Dibrila poslali i on joj se prkazao u liku savreno stvorena
muarca ( si 09/1617).
+
Tako je ilo sve dok nije zavilo ovim kazivanjem, kada je doao
pogovor da potvrdi istnu o lsAu sinu Mereme i da donese konani sud o
pitnju sinovsta. Ovdje nije jedinsten sistem stnk i rime, stake su
dugake, a rima zavrava sa slovom "m" m"n" bez vokala kod stanke, a ne
sa dugakim blagim "j". N a primjer:
To je Isa, sin Meremin, - to je prava istina o njemu, - onaj u koga oni
sumnjaju (n. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je
On! Kad neto odlui, On zato rekne samo: "Budi!" - i ono bude C)
( 19/345).
Kada se zavilo sa odlukom, konanim sudom i kada se kontekst
vraa na kazivaje, vatla se tha i dua rima.
Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv vjerovjenik
(n ni kad je rekao ocu svome: O oe moj, zato se klanja
onome koji niti uje niti vidi, niti ti mo.e od ikakve korsti biti @'an
f (19/41-42).
V. poglavle Umjetnia skladnost u Kur'anu u djelu Et-Taswiru'-enni f'l-Qur'ani.
ZJ
Kada u kontekstu dolazi do osvrta na one koji nagone u la poziv i
kakva ih kana i osveta eka, muziki ritam i zonkost rime s mijenjaju.
Reci: "Onome ko je u zabludi neka Milostivi dug iivot da!" - Ali kad
takvi doiive d se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja e
saznati ko je u gorem poloiaju i ko ima pobornika manje

w
(19/75).
Na mjestma gdje dolazi do osude zonkost s pojaava, a i
melodinost sa udvojenim slovom "d".
Oni govore: "ilostivi je uzeo dijete!" Vi, doista, neto odvratno
govorite (ik gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine
zdrobe ( (19/BS90).
Ovako te ovaj muziki ritam u ovoj suri sukladno znaenju i
atosferi i uestuje u ostvljanju odsjena koji je u skladu sa znaenjem
iznesenim u ovoj suri, sukladno prelaenju konteksta iz atosfere u
atosferu, iz znaenja u znaenje.
Temi u ovoj suri date su t etpe.
Pa etapa sadri kavanje o Zekerijjau, Jahjau, Meremi i
l
sau,
zatm pogovor na ova kaivanja sa konanim raluivanjem vezanim za
pitnje
l
saa, o emu s mnogo gloilo i u emu su s razili Jevreji i
krani.
. "
Druga etapa sadri cjelinu kazivanja o Ibrahimu sa njegovim ocem i
narodom, njegovim povlaanjem od politeist, potomstvom koje mu je
Allah nadoknadio pa je poslije toga nastao cijeli narod. U ovoj drugoj etapi
ukauje se i na kazivanje o poslanicima, o narodima koji su ih slijedili i
diletantma koji su ih zaienili, govori se o sudbini jednih i drugih. Ova
druga etapa zavrava objelodanjenjem jedn oe Boanstva bez ortaka kome
s ludi klanjaju On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmedu njih,
zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Zna li da ime Njegovo
ima iko! (19/6J.
Trea i poslednja etapa poinje raspravom o pitnju proivljenja. U
njoj su izloene i neke scene Sudnjeg dana. Tu je izloena i slika onih koji
dU
nijeu Kosmos u cjelini pledirajui za politeizam. Ova etapa zvrava jako
impresivnom scenom vezanom za stadanje drevnih naroda ranijih
stoljea: A koliko smo Mi prje njih naroda unitili koj su blagom i izgledom
divljenja izazivali! (19/74J.
Da ponemo prom cjelinom.
Kaf- ha - ja -, 'ajn, sad 09/V.
Ovo su slogovi kojima poinje nekoliko sura i kod ijeg smo
komentrisanja pribjegli da kamo da su to slova - uzorak od kojih je
sastvlen ovaj Kur'an koja ine tkav sklad da ljudi nisu u stnju da od njih
saine bilo t to bi sliilo onome to je sainila kreatorska mo ovog
Kur'ana, iako oni raspolau t slovima i njihovim izgovorom i znaju rijei
koje su sastavljene od njih.
+
Poslije ovih slova poinje pro kazivanje o Zeker@u i Jahjau, milost
je osnova ovog kazivanja, milost je njegova sjena. Tom kazivanju pretodi
navoenje termina "milost": Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema
robu Njegovu Zekerijau (19/2).
Kazivanje poinje scenom dove, dove Zekeriijaove upuene njegovu
Gospodaru, sasvim skrueno i ganuto:
kad je on Gospodra svoga tiho zovnuo, 09/3J
i rekao : Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a
nikada niam, kad sam Ti, Gospodar moj, molbu uputio, neretan ostao
(19/4).
Bojm se roaka svojih po krvi poslije mene, a ena mi je nerotkinja,
zato mi pokloni od Sebe sina 09/5).
da naslijedi mene i porodicu jakubovu, i uni, Gospodaru moj, da
bude njime zad
o
voljan" (19/6).
On s tho obraa svome Gospodaru daleko od oiju ljudi, daleko da
ga ne mogu ut, u osami, gdje se iskreno predao svome Gospodaru, otkrio
Mu ono to ga tt i to ga mui, poziva Ga izbliza i kao da kontraju:
Gopodaru moj! bez ikaka podsrednitva, ak i bez estce za dozivanje.
dI
Njegov Gospodar zaista uje i vidi ovjeka bez dove, mole i poziva, ali
ovek koga je snala tuga osjea s ganutm da to saopi, osjea potebu
da s potui. Milostvi Allah prema ludima zna da je to u prrodi oveka i
On voli da Mu s ljudi obraaju i saopavaju Mu ono to ih tt. Gosodar
va je rekao: "Pozovite Me i zamolite, fa vam se odazvati! (40/6J, da bi
odstanio teret koji prtskuje njihove grudi i da bi s njihova srca smirila,
jer bi oni svoj teret prenijeli na Onoga ko je jai i moniji i na taj nain
osjetli sponu sa Gospodarom koji ne postupa nepravedno prema onima
koji Mu se obrate, nit odbacuje nadu onih koji se na Njega oslone.
Zekerijja s svome Gospodaru da su mu kost oslabile, a kada
kost oslabe, i cijelo tjelo oslabi. Kost su neto najvre u ljudskom tjelu.
To je ono na emu tjelo opstoji i oko koga se ono okuplja. Zekerijja se ali
i na kosu koja mu svetluca bjelilom. Ovaj predoeni ia odslikava starost
i kao da je vata o b uzela i njegovu cielu glavu koja svetuca tko da na njoj
nije preostalo nita to bi odravalo crninu.
Slabost kost i svjetlucanje glave bjelinom je metonimija za starost i
slabost od koje pat Zekerijja i s svome Gospodaru izlaui mu svoje
stanje i molei Ga.
Ovo je popraeno rijeima . . . a nikad niam kad sam Ti, Gospodaru
moj, molbu uputio, nesretan ostao 09/4. Priznaje da ga je Allah navikao da
mu redovno prihvat molbu kada Mu se obrat, da mu nikada nije palo
teko nit je nesret bio kada s Allahu obrato, a kada je bio u mladost i
snai. O, kako je on sada poteban, kada je ve oronuo i osto, da mu
Allah prhvat molbu i izlije na njega Svoju blagodat.
Kada je Zekerijja predstavio svoje stanje, iznio svoju molbu,
spomenuo ono ega s boji, predoio ono to eli. . . a on se boji ta e bit
poslije njega, boji s da nee postupit protv njegova nasledstva, ime bi
on bio nezadovoljan, - a to njegovo nasljedstvo jeste pozivanje na Pravi Put
koje je on vrio, a on je jedan od istknuth vjerovesnika Sinova Israilovih
ije je stanovnito on tto, meu koje spada i Merema, o kojoj se on
strao, ona je sluila u mihrabu koji je on vodio, uvao njen imetak koga je
lijepo rasporedivao i toio - on s plai ko e ga naslijedit i ko e preuzet
ovo svo naslijede. Boji s da moda oni nee slijedit njegov Put, da nee
bit pouzdani kod vodenja tog nasledstva, kako neki kau .
. . . a ena mi je nerotkinja 09/5J nije nikog rodila i on nije imao svoga
potomka iji bi odgoj preuzeo i pripremio ga da preuzme nasljedstvo i
namjesnita.
dZ
To je ono ega se on plaio. Meutm, ono to je on taio i elio, to
je dobar nasljednik koji lijepo postupa kod nasljedstva, dobro rukovodi tm
nasljedstvom i naslijeenim poslastom od svojih oeva i djedova . . . zato
mi pokloni od Sebe sina, da naslijedi mene i porodicu jtkubovu (19/SJ.
Zekerijja ne zaboravlja dobrog verovjesnika u koga bi pretoio svoju
nadu kod tog nasljedsta, a koga on moli pod stare dae o .. i uini,
Gosodaru moj, da bude njime zadovoljan (19/6), a ne da bude silnik,
okrutnik, ohol i pohlepan. Termin "zadovoljan" daje ovaj odsjen,
zadovoljan i Allah i on. Odsjen ovog zadovoljstva iri se na sve i svakoga
oko njega.
To je molba Zekerijaova koju upuuje svome Gospodaru skrueno i
apatom. Termini, znaenja, odsjeni i blagi ritm - sve to uestvuje u
predstavljanju scene ove molbe.
Nakon toga ocrtava se moment odaziva sa puno panje, sklonost i
zadovoljsta. Gospodar poziva svoga roba iz visine: O Zekerijt (19/7,
obavjetva ga o veseloj vijest: .. javljamo ti radsnu vijest da e ti se djeak
roditi 09/7J -, Allah mu se obraa sklonou i izabire ime djeaku kojim
ga je obveselio: ime e mu ]ahjt biti (19/7), a to je ime koje nije poznato
odranije: Nikome prije njega to ime nismo hteli dti (19/7).
To je izliv Boanske plemenitost koju je Allah izlo na Svoga roba
koji Mu se dovom obrato skrueno i molio Ga apatom, otkrio Mu ono
ega se boji, obrato Mu se onim emu se nada i onim to ga je podstaklo
da se zamoli svome Gospodaru, bojei se poslije ko e ga naslijedit u veri,
imetku i staranju o porodici na nain kojim bi Allah bio zadovoljan. Allah je
znao tu njegovu namjeru pa mu ju je obilato dodijelio i bio zadovoljan
njime.
To kao da je oteznilo Zekerjjaa iz lje koja ga je pritskivala i jake
_ nade da se ovako brzo usliala njegova dova, tao kao da se on suoava sa
stvarnou, a on ovjek, starac u dubokoj starost, oslabljenih kostju i
o bijeljele kose, a njegova ena nerotkinja, nije mu rodila dijete dok je bio u
snazi i mladost. Kako sada da on ima djeaka! On eli da se smiri da zna
na koji nain e mu Allah podarit djeaka. "Gospodaru moj, " - ree on -
('ako u imati sina kad mi je ena nerotkinja, a ve sam duboku starost
doivio?" (19/BJ.
On se suoava sa stvarnou, a suoava se i sa Allahovim
obeanjem, u ta je on sasvim pouzdan. Meutm, on eli da zna kao e
se to ostvarit imajui u vidu ovu stvarnost s kojom se on suoava, pa da bi
dd
mu s srce smirilo. To je prirodno duevno stje u kome s naao
ZekerijA, vjerovjesnik i estt ovek, ovek koji ne moe zanemarit
realnost, ali ima vruu elju da zna kako e to Allah imijenit.
Ovdje je uslijedio odgovor na to njegovo pitnje, da je to sasvim
lahko Allahu, i podsjeto ga je Allah na primjer u samom njemu, njegovu
staraju i formiranju, a on sam nije postojao. To je primjer svega ivoga i
svega to postoji na ovom svijetu:
to takor- ree. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lako, i tebe sam
ranije stvorio, a nii nita bio' <19/9).
U stvaranju za Allaha nema ni lahkog ni tkog, jer je sredstvo
stvaraja i za malo i veliko i skromno i veliasteno jedno te isto, a to je:
Budi, i ono biva.
Allah je dao da nerotna ne moe rodit i oronulom strcu da nema
poroda, ali On je Moa da odstai uzrok strilnost kod nerotkinje, da
ojaa mo plodnost kod oveka. To je daleko lake u poimaju ljudi od
stvaraja ovjeka u poetu, mada. je Njemu veoma lahko bilo da s
ponovo stvara m nanovo stvara.
Pa i pored toga, tuga ZekerijjAova za smirenou pokrenula ga je da
zatai bilo kakav znak i doka za starno obistnjenje te radosne vijest.
Allah mu je dao jedan dokaz koji odgovara saoj atosferi u kojoj je
upuena molba i u kojoj je uslia ta molba, pa je uzrato pravom
zahvalom Allahu koji mu je, uprkos strost, poklonio djeaka, a taj znak je
bio da preste govorit sa ljudima i da s posvet D dana Allahu, da mu
jezik govori kada velia Allaha, a ne govori kada s obraa ludima, u
vrijeme dok je ZekerijjA bio zdrav, a ni jezik ga nije bolio.
Znak e ti biti to to tr noi nee s ljudima razovarati, a zdrav e
biti (19/10).
I tako je bilo.
on izie iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite
Ga ujutro i naveer <I9/W.
To je zbog toga da bi ivjeli u slinoj atosferi u kojoj je i on ivio i
da bi zahvalili Allahu zajedno s njim na blagodatma kojima e kasnije
Allah i njih i njega obdait.
d4
U kontekstu s ostvlja Zekerijjl da ut i velia Allaha i t s sputa
zavjesa nad ovom scenom, zatara se stanica scene da bi s otorila nova,
vezana za Jahjb koga njegov Gospodar poziva iz gornjih slojeva.
O jahja, prihvati Knjgu odluno! (19/12).
Jaja je roen, odgojen i odrastao kao dijete, m u meuprostoru
kojeg je kontekst ostvio izmedu dvije scene po metodu Kur'ana kod
umjetikog izlaganja ovih kavanja - da bi s istakli najvaniji moment
scene, najivlje i najdinaminije.
Ovo poinje bonskim pozivom Jahjlu - bez ikakvog kazivanja prije
toga o njemu, jer je scena dozivaja veliastvena. Ona ukazuje na poloaj
Jajb i odazivaje Alaha na poziv Zekerijjb da Jahjb uini dobrim
potomkom Zekerijlovim koji e ga dostojasteno i lijepo zamijenit i u
veri i u porodici. Eto ovo je pri moment Jahjb, a to je moment kada mu
je povereno da preuzme veliki emanet: O jahja, prhvati Knjigu odluno!
09/J2. Ova Knjiga je Tevrat, knjiga Sinovima Isrllovim nakon Mlsb po
kome su postupali njihovi vjerovesnici, uili je i sudili po njoj. Jahja je
naslijedio svoga oca Zekerijjb, bio pozan da preuzme ovaj teret, da ga
nosi sa povjerenjem, snano i odluno, ne slabano nit da ga zanemari, i
da ne odustane od naslijeenih obaveza.
Nakon ovog poziva kontekst raotkriva ime je opskrbljen Jahjl da
bi mogao preuzet ovu veliku odgovornost.
. . . a dadosmo mu mudrost jo dk je djeak bio i njenost i ednost i
estit je bio (19/1213).
Ovo su kalifkacije kojima ga je Allah opskrbio, pripremio i
pomogao mu da podnosi ono ime ga je zaduio kada ga je pozao.
On mu je mudrost dok je bio djeak i on je bio jedinstven u toj
opskrbi i davaju kao to je bio jedinstven i po imenu i svom roenju.
Mudrost dolai kasnije, aJahjau je data dok je jo bio dijete.
Dat mu je i njenost kao iskonski dar ime nije optereen nit je to
uio, nego je to utsnuto u njemu. Ta njenost je nuna osobina svakog
zaduenog verovjesnika. To je uvanje srca i dua koje im se pridruilo i
koje privlai srca i due svaom dobru sa panjom i njenou.
Data mu je istota tjela i krijepost, data mu je istota srca i prirode,
ime se on suoava sa prljavtnom srca i dua, telesno ih ist i duevno
proiava.
dD
estit je bio, (19/13), vada vezan za Allaha, uvajui s grijeha na tj
nain to Ga je uzeo sebi z kontolora, bojei Ga s i osjeajui vada
Njegovu prisutost, i u tajnost i kad tho govori.
To je t opskrba koju je Allah dao Jahau jo dok je bio dijete, da bi
zaienio svoga oca onako kako je on molio i pozivao Allaha tjnim
glasom. Alla mu je prihvato molbu i poklonio mu esttog djeaka.
Ovdje se sput zavesa nad JahAom isto onao kao to se spustla
neto raije i nad ZekerijjAom. Glavna linija u negov ivotu, u progmu
i smjeru je ocrna. Istnuta je pouka ovog kazivaja u dovi ZekerijjAovoj
i usliavanje njegove molbe od stane njegova Gospodara kao i u pozivu
JahjAu i onome ime gaje Alah obdaio. Poslije ovoga kontekst se ne vraa
ni na kakve detle ovog kazivanja da bi se poveala pouka i njegov smisao.
A sada da prijeemo na kazivane koje je jo zagonetije od kazivanja
vezanog za roenje JahjAa. To je kazivanje rodenja . Kontekst
postpno prelai sa prog kaivaja i naina koji izaziva uenje, a to je da
sterilna ena rodi sa muem koji je ostrio, prelai na drugo kazivane a to
je veoma udno jer se radi da djevica rodi bez mua. Ovo je udnije i
zagonetije.
Ao zaemarimo dogaaj staranja oveka u osnovi i njegov ravoj,
pa prijeemo i na ovu scenu, onda e dogaaji raanja lsAa, sina
Meremina, bit jo udniji od svega to je doivjelo oveanstvo u svojoj
historiji. To je jedinsten sluaj. Nema mu slinog dogaaja ni ranije ni
kasnije.
ovjeanstvo nije prisustovalo stvaranju samog sebe, a t je veoma
udni dogaaj u njegovoj historji. Nije prisustvovalo nit vidjelo stvaraje
prog ovjeka bez oca i bez majke. Stoljea i stoljea su prola nakon tog
dogaaja. Allahova mudrost i provienje htelo je da istkne drugo udo
izeno u roenju lsAa bez oca, a ne po prirodnom zakonu kakav se odvija
otkako je posto ovek na ovoj Zemli, da bi i to vidio ovjek i ostao
registiran u ljudskom ivotu, vidno i jedinsteno, da bi s na njega osvrtala
pokolenja. Veoma je teko ljudskom rodu da se okrene prema prom udu
kojeg ovjek nije vidio.
dO
Alahov zakon postavljen je i odvija se da bi se ivot nastavio
raanjem pomou muka i enska u svim vstama, bez izuzetka, u svim
stvorenjima koja nemaju muka i enska odvojeno, nego je u jednom
vezana i muka i enska elija. Ravoj ivot na ovaj nain odvijao se dugo,
dugo vremena, tko da se u ludskom poimanju ustalilo, da je ovo jedini
put, a zaboravili su onaj prvi moment stvaanja ovjeka, kada je storen
ovjek izan uobiajenog raanja. Allah je hto da ludima da primjer kroz
1sca sina Merjemina, da ih podsjet na slobodu Svoje Moi i
neogranienost htjenja, da Allahova mo nije ograiena zakonima koje
je ta Mo odabrala; nije se ponovio sluaj zbog toga to je to princip na
kome tee zakon koga je Allah postvio i da se provodi zakon koga je On
odabrao. Ovo je jedini sluaj koji je dovoljan da se zadri pred pogledima
ljudi koji jasno govori o slobodi Allahovo g htjenja, da Njegovo htjenje nije
ogranieno granicama zakona e e e i zato da ga uinimo znamenjem ljudima
(19/21).
S obzirom na udnovatost ovog dogaaja i njegovu veliinu, to je
teko ljudima da to shvate po svojoj prirodi i da spoznaju mudrost zato je
ovo dato, pa su dali Iscu, sinu Meremin om (alejhi' s-selam), svojstva
Boanstva i nagomilali oko njegovog roenja rane prie i izmiljotne tako
da se mudrost ovog njegovog staranja odrazila na ovaj . udan nain, a ta
mudrost je potvrivaje Allahove moi koja nije niim ograiena, oni su
je izvrnuli i tme izobliili veru monoteizma.
t
Kur' a u ovoj suri govori kako se desio ovaj udni dogaaj i iznosi
njegov istnit dokaz u kome odbacuje sve izmiljotne i bajke.
Kur' an donosi ovo kazivanje u jako impresivnim scenama punim
simpatja i emocija koje jako potesaju one koji ih itju, kao da oni tome
prisustvuju.
I spomeni u Knjizi Meremu: kad se od ukuana svojih na istonu
stranu povukla 09/16)
i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka
Dibrila poslali i on joj se prkazao u liku savreno stvorena mukarca 09/1 7J.
d
'tjeem se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!" - uzviknu ona
(19/18).
ja sam upravo izaslanik Gosodara tvoga - ree on - "da ti
poklonim djeaka ita!" 09/19J.
"Kako u imati djeaka - ree ona - "ad me nijedan mukarac
dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!" 09/20J.
'To je tako!" - ree on. Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lako', i zato
da ga uinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nae. Tako je unaprijed
odredeno!" 09/21J.
Ovo je pra scena: posveena djevica, koju je njena majka poklonila
dok je jo bila u utobi da slui u hramu, o kojoj ljudi znaju samo da je ista
i edna, tako da su je pripisali Hclu, staratelju ovog israilskog hrama, o
ijoj porodici znaju sve najbolje odraije.
Eto, ona s osamila zbog neega to namee da s skloni od svojih i
zakloni od njihovih pogleda. U kontekstu s ovo uope ne defnira. Moda
je to neka spcifnost vezana za djevojke.
Eto, ona je u saoi, zadovoljna da bude sama, ali najednom se jako
iznenadila, iznenadio je ovjek kompletan, savren: Mi smo k njoj meleka
Dibrla poslali i on joj se prikazao u liku savreno stvorena mukarca 09!17J,
a ona, puna djevinost, uznemirena- ovekom dok je bila sama. Ona
pribjegava Allahu, tai utoit kod Njega, mobilzira i poziva, da bi
izavala osjeaje bogobojanost u dui ovog ojeka i stah od Allaha zbog
grijeenja, koji ga kontolira u ovom osamljenom mjestu. Utjeem se
Milostivom od tebe, ako se Njega boji! - uzviknu ona 09/18J. Ova
bogobojanost preplavila je njegovu savest kod spominjanja Milostvog,
ona odvraa od nagona stast i ejtna.
Ovdje je dola do izraaja vizija te ist i dobre djevice, lijepo
odgojene, odrasle u esttoj sredini, o kojoj s strao Zekerijja nakon to je
bila zavjetovana Allahu u vrijeme kad je bila u utobi majke. Ovo je prvi
potes.
ja sam upravo izaslanik Gosodar tvoga" - ree on - "da ti
poklonim djeaka ista!" 09/19) - da bi se predstavila vizija veliine staha i
stdlivost. Ovo je saven ovek, u koga ona jo nema povjerenja da je
izaslanik njena Gospodara, jer to moe bit varka iznenadnog napada, da bi
iskoristo njenu dobrotu, govorei joj ono to bi povrijedila ast i obraz
db
stdlive djevojke. A on eli da joj pokloni djeaka, a njih dvoje 8. Ovo je
drugi potes.
Tog momenta spopada je nska prijetea hrabrost u odbrani i ona
sasvim otvoreno pita: Kako?
"Kako u imati djeaka" - ree ona - "kad me nijedan mukarac
dodirnuo nije, a ja niam nevaljalica !" (19/2).
Tako ona sasvim otvoreno jasnim izrazima kae, dok su ona i taj
ovjek bili nao. Cilj njegovog iznenadnog dolaska postao je sasvim
jasan. On jo ne zna kako e on njoj da pokloni djeaka, a kako je lahko rei
njoj na ovom mjestu: a ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga 09/19J, a
nije rekao da je on poslanik koji e joj poklonit istog djeaka, neuprljanog
roenja i neuprljanog naina ivot, da bi je umirio. Ne, nije to rekao. Std
ovdje nije vaan. Prea je otvorenost. Kako? Ona je djevica, nije je dotakao
niko, nije nevaljalica pa da se prihvat takva djela iz kojeg bi se rodio
djeak.
U njenog pitanja proiste da ona do ovog momenta jo nije bila
shvatla i drugu mogunost, a to je da joj s pokloni djeak na drugi nain,
ne na uobiajeni nain izmeu mukarca i ene, to je prirodno, prema
sudu ljudskog poimanja.
'o je takor- ree on - Gospodar tvoj je rekao: 'To je meni lako, i zato
da ga uinimo znamenjem ljdima i znakom milosti Nae" 09/2V.
Ovo je neto nadnaravno! Merema ne moe pojmit da se to moe
zbit, a to je Allahu sasvi lahko, Njegovoj moi koja kae za neto "Budi",
i ono bude. Njemu je sve lahko, bez obzira da li s to odvijalo prema
uobiajenom ili nekom drugom zakonu. Dibril Meremi prenosi daje njen
Gospodar obavetava da je to Njemu lahko i da On li da ovaj udni
dogaaj uini jednim znamenjem ljudima, znakom Njegove bit, Njegove
moi, Njegove slobodne volje i milost pro Sinovima Israilovim, a onda i
itavom oveanstvu, istui ovaj dogaaj koji ih vodi ka spoznaji Allaha,
klanjanja samo Njemu i taenja i stcanja Njegova zadovoljstva.
Ovim zavava dijalog izmeu Ruhu' l-Emina i djevice Mereme. U
kontekstu se nita ne govori ta je bilo poslije ovog dijaloga. To je jedna od
praznina umjetikog izlaganja kaivanja u Kur' anu. Spominje se i daje to
o emu on njoj govori da e imat djeaka a ona djevica koju nije dotakao
nijedan ovek, da e ovaj djeak bit jedno znamenje ljudima i milost
Allahova i da s tme ovo pitnje zavrava i ostvaruje.
dJ
Tako je unaprjed odredeno (19/21). Kko? Ovdje se nita ne govori o
tome.3
Ovo kazivanje prelazi na jednu od novih scena u kojoj se ova
iznenaena djevica izlae u drugoj, daleko stanioj situacii.
I ona zanese i bremenita se skloni d
a
leko negdje (19/2).
I poroajni bolovi priilie je da doe do stabla jedne palme. (Kamo
sree da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!- uzviknu ona
(19/2).
Ovo je tei potes. U ovom tekstu se ne govori kako je ona nosila
nit koliko je tudnoa tajala, da li je to bila obina tudnoa kao to nose
ene s unoenjem daha poslije oivljenja i atviranja jajacet, kada
ugruak postje komad mesa, pa kost koje e kasnije bit zaogrnute
mesom i upotpunit se embrij prema u obiajem vremenu tudnoe? Ovo je
mogue. Jajace ene avira se poslije oplodnje i poinje da se razija dok.
se ne upotpuni u toku devet lunarnih mjeseci. Ovo udahnue dovelo je do
oplodnje. Jajace je nastavilo raojem svojim prirodnim putem, kao to
je i dozvoljeno u posebnim slinim sluajevima, da se to jajace nakon
unoenja udahnua ne raija na uobiajeni nain, pa se faze ograniavaju
tako da je uslijedilo formiraje embrija, njegov ravoj i kompletranje u
kraem periodu. U tekstu nema niega to bi ukazivalo na jedan mdrugi
sluaj. Mi neemo dugo hodit u istaivanja ovog pitnja na koje
nemamo pouzdanog oslonca, nego da se pridruimo Meremi koja je
odabrala mjesto udaljeno od svojih, mjesto koje je opasnije od mjesta o
kojem smo ranije govorili. U prvom sluaju ona je imala zattu i lijep odgoj
dok se u ovom sluaju nalazi u momentu gdje bi mogla suoit drutvo sa
U suri Et Tahrim stoji: Meremu, ker Imranovu, koja je nevinost svoju sauvala, a Mi smo
udahnu/i u nju ivot (6/12). Da hje rije "ruhina" koja se spominje u suri M erem ist koja
s spominje i u suri EtTahrm, da hona ima isto znaenje? Mi mislimo da ima dva znaenja
Ona u ovoj sur znai Dibrila Ruhu' l-Emina, a on je Allahov izsianik Meremi. Meutm,
u suri Et-Tahrim ona znai ruh koji je Allah udahnuo sa Svoje strane u Adema pa je on
postao ovjek, i udanuo je u Meremu pa je jaace oivelo i postlo spremno za razoj.
Prema tome, to je Allahov dah koji daje ivot i tme sve osobenost koje prate raoj ovoga
ivot, a t je kod oveka spremnost da bude vezan s Allaom i da mu s pokloni ljudski
osjeaj, mo ramiljanja i nadahnua Mi objanavamo situacju sa Meremom da je
Dibrl, a on je Ruhu'lEmin, donio i pvezo dah visokog ruha Allaova Na kraju mi
kaemo: Mi iz ove oblast ne znamo nit, ne zamo ni t je ruh u znaenu Dibrila niti
ta je ruh u bilo kom drugom znaenju. Sve je t nepoznanica Mi se inspiriemo tekstom
u Kur'anu u ove dvije sure i smatramo da znaenje "ruh" ovde nije isto to i znaenje u onoj
drugoj suri.
4
sraotom. Ona se ovdje suoava sa fkim bolovma, pored psihikih
bolova, suoava se poroajnim mukama koje su je prisilile da se uhvat
za palminu grau i primorale je da se osloni na nju. Ona je bila sama i
osamljena, muila je i patla se kao svaka djevica kod prog poroaja, a koja
o tome jo ne zna nita, nit ima nekoga ko bi joj pomogao. Tada ona kae:
'amo sree da sam ranije umrla i potuno u zaborav pala" <19/2). Mi ovdje
kao da primjeujemo njene poroajne muke, osjeamo da je jako
uzemirena, primjeujemo na njoj bolove. Ona eli da je -otpuno u
zaborav pala (19/2), da je krpa koja se po upotebi baci i potpuno zaboravi.
U stni bola i obuhvatost staha dogaa se vee iznenaenje:
I melek je, koji je bio nie nje, zovnu : We alosti se, Gospodar tvoj je
dao da nie tebe potok potee <19/24.
Zatresi palmino stablo, posue po tebi datule svjee, 09/2J
pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidi ovjeka kakva, ti reci : ja sam
se zavjetovala Milostivom da u uteti, i danas ni s kim neu govorti" (19/26).
Bo, dijete roeno ovog tena poziva je ispod sate nje, smiruje
neno srce i povezuje njenim Gospodarom, ukazuje joj na hranu i pie,
upuuje je t da radi i ukauje na njen doka.
Ne alosti se, Gospodar tvoj je dao d nie tebe potok tee (19/2< - On te
nije zaboravio ni ostavio nego je dao da potekne potoi ispod tvojih nogu.
(Najverovatije je da je ta potok protekao tog momenta i izora m
potkao Ubujice vode brda.) Ovu palmu na koju si se oslonila potesi
pa e t past burme. Ovo je hrna, a to je pie. Slata hraa odgovara
naa porodiljaa a burme i datle su najbolja hrana za porodilje . e e jedi
i pij (19/26) neka t je nadravle. I budi vesela (19/2), smiri svoje srce, a ao
t primijet nekoga, t ga obavijest na drugi nain, ne rijeima, da si se t
zavetovala Milostvom da nee govorit onao kako ludi govore i da si se
posvetla Njemu radi ibadeta. Nemoj nikome odgovorit ni na kavo
pitje.
Mi mislimo da je ona bila dugo vremena zbunjena i iznenaena prije
nego je pruila ruku prema grai palme da je zatese da bi joj pale svjee
datla. Tada se otijeznila i smirila uverivi se da je Allah nee ostavit
sau, da je njen doka s njom, a to je ovo dijete koje govori dok je jo u
beici. Otriva joj se nadnaravnost koja je dola s tm djetetom.
I doe ona s njim porodici svojoj, nose ga (19/27). Da se zadrimo i
pogledao i ovu scenu.
4I
Mi emo predstavit uznemirenost koja se primjeivala na lcima
ljudi, koji su, izgleda njoj bili veoma blisko srodsto. Vidjeli su svoju ist
kerku, djevicu koja se bila posvetla oboavanju i iskluivo predala
klanjanju, kako nosi dijete.
"O Meremo, " - rekoe oni - "uinila si neto neuveno! Ej ti, koja u
ednosti lii Harnu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila
nevaljalica. " 09/27-2J.
Ove njihove rijei govorile su o kuenju i i prijekoru: L, Merejemo,
uinila si neto neuveno!" 09!27J, neto grozno, neto to zasluuje osudu.
Ubrzo ovo prerasta u srdbu i gorku ironiju " ti koja u ednosti lii
Harunu, 09!2BJ, vjerovjesniku koji se okrenuo od totema, on i njegovo
potomstvo i koji je tebe pripisao sebi da se klanja i da prekine sluenju
kpu. O kakva je ralika izmeu te pripadnost kojoj t pripada i tog djela
koje si t poinila. Otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila
nevaljalica <19/2J, pa da uini takvo djelo koje mogu uradit samo kerke
roditelja nevaljalaca.
Merema je sprovela oporuku ovog udnog djeteta koje je majku
po uilo.
A ona im na njega pokaza <19/29). t da kaemo z ovo udo i gnjev
koji je obuzeo njenu rodbinu. Oni je smatali djevicom, a ona ih susree sa
djetetom. Ona poinje da hvali i ismijava one koji osuuju njeno djelo, ut
i pokazuje im na dijet da njega pitaju o njenoj tajni.
"Kako da govorimo djetetu u beici?" - rekoe 09/29J.
Meutm, evo, ponovo se dogaa, po drugi put, veoma udna
nadnaravnost.
Ja sam Allahov rob" - ono ree -, "meni e On Knjigu dati i
vjerovjesnikom me uiniti 09/30J
i uinie me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredie mi da dok
sam iv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, (19/31)
i da majci svojoj dobar budem, a nee mi doputiti da budem drzak i
nepristojan 09!32J.
I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada
budem umro i na d
a
n kada budem iz mrtvih ustao!" 09/33).
4Z
Tako Isa (alejhi' sselam) oglaava svoje klanjanje Allahu. Prema
tome, on nije Njegov sin kao to trdi jedna grupa, nije ni boanstvo kao
to tvrdi druga grupa, nije ni tei od toga, gdje su oni jedno boanstvo, a
oni t boanstva kao to trdi jedna grupa. Isa oglaava da ga je Alla
uinio vjerovjesnikom, ne sinom nit ortakom. U tome ga je Allah
blagoslovio i preporuio mu da se klanja i zkjat dijeli za cijelo vrijeme
svoga ivota, ini dobro svojoj majci i da bude skroman sa svojom
rodbinom. Prema tome isa ima ogranien ivot. On e umrijet i proivet.
Allah muje dodijelio spas, sigurnost i smirenost kada se rodio, umro i kada
bude proivljen.
Tekst ovdje otvoreno ukazuje na smrt isaa i njegovo ponovno
proivljenje. Tekst ne tpi nikakvo objanjenje vezano za ovu istnu nit
raspravu.
U kontekstu Kur' ana se nita v ne dodaje na ovu scenu, ne kae
se kako je narod doekao ovu nadnaravnost, ni ta je bilo poslije te
nadnaravnost nit t je bilo sa Meremom i njenim udnim sinom. Ne
govori se ni kada je uslijedilo njegovo poslanstvo na koje je on ukazao
rijeima:
. . . meni e On Knjgu dati i Verovjesnikom me uiniti 09/30J. To zbog
toga to je cilj dogaja ovdje raanje lsaa, a ne neto drugo, a kada se u
kontekstu ostvarila ova nadnaravna scena, zavjesa se sputa da bi se
popratlo na drugom najpovolnijem mjest u kontekstu u formi iskaza i
njegovoj intonaciji ta je bio cilj.
To je Isa, sin Meremin, - to je prava itina o njemu, - onaj u koga oni
sumnjaju 09/34J.
Nezamilivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad neto
odlu, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono bude (19.
Allah je, uistinu, i moj i va Gosodar zato se klanjajte samo Njemu!
To je pravi put (19/36).
To je isA si Meremin, a ne ono to kau tolozi o njemu m koji
optuuju njegovu majku u vezi njegova roenja. Ovo je stvarnost i to je
dogaaj njegovog razoja. To je ono ije su rijei istnite, a o emu mnogi
4d
izmiljaju i sumnjaju. O tome kae i Kur' an i iznosi stnje vezano za ovo
kazivanje. Nezamilivo je d Allah ima dijete (19/35), On je ist od takvih
tvrdnji. On nije poteban da ima sina. Potebu Zsinom imaju samo oni koji
su prolani, a radi produeta loze. Dijete imaju i slabi radi kasnije pomoi.
Allah je Veit, ne plai se prolaznosti, Moan, nema potrebe za
pomonikom. Sva bia koja postoje nastaju sa rijeju "budi" i kada On
odredi neto On sao kae: "Budi" i to bude. Sve to eli da se ostvari,
ostva se sa njegovim htjenjem i voljom, a ne preko djeteta i pomagaa.
Ovdje prestje izlaganje rijei (alejhi' s-selam) i govori se o njemu
samome i oglaava njegovo klanjanje Allahu i klanjanje ljudi Allau, njegov
poziv ka klajanju sao Allahu bez ikakva ortka, Allah je, uitinu, i moj i
va Gospodar zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put 09/36). Poslije
svedoenja lsova i svjedoenje koje proiste iz kazivanja vezano za njega,
nema mjesta za kojekakve sumnje i prie. Ovo je cil ovog pogovora
izraenog jezikom i ritom izjetja .
. Poslije ovog izjetaja izlae se razilaenje pojedinih grupa i partja
po pitnju .Ovo razilaene javla se u formi osude i nesuglasice u sjeni
ove iste istne.
!sljedbenici Knjige su se o njemu u miljenju podvojili (19/37).
Bizantjski imperator Konstantn, sazavao je koncilij visokih
crkvenih dostojanstvenika, a to je jedan od ti poznata koncilija. U radu
ovog koncilija uestvovala je ZIU visokih crkvenih dostojanstvenika.
Potpuno su se raili po pitanju .Svaka grupa imala je svoj sud. Neki
kau Alla gaje spusto na Zemlju, paje oivio koga je oivio, usmrto koga
je usmtio i onda uzdigao na nebo. Drugi kau on je sin Allahov, tei on je
jedan od ti boanstva, otac, sin i svet duh.

etvrt kau on je jedan od

tojice Allah bog, on bog i njegova majka bog. Neki kau, on je Boiji rob,
Njegov poslanik, Njegov duh i Njegova rije i druge grupe iznijele su i
druge stavove. Samo tistoosa uesnika se sloilo na jedan sud. Tome se
priklonio i inperator, koji je pomogao predstavnike toga stava, proterao
ostale i rasterao protvnike, posebno one koji su zastupali monoteiza.
Poto je doktina koje je prihvato koncilij u kome je uestvovala
velika grupa visokih crkvenih dostojanstvenika znaila odstupanje, to u
4
kontkst s ovdje upozoravaju svi oni koji odstupau od vjerovanja u
jednot Allaha, upozoravaju se scenom Velikog Dana kome e
prisustvovat svi i vidjee u toj sceni t e zadesit nevernike i one koji
odstupaju od pravog uenja.
Pa teko onima koji ne vjeruju kad budu na Danu velikom priutni!
Kako e dobro uti i kako e dbro vidjeti onoga dana kad pred Nas stanu! A
nevjernici su sada u oitoj zabludi! !pomeni ih na Dan tuge kada e biti s
polaganjem rauna zavreno, a oni su ravnoduni bili i niu vjerovali 09/37-
3J.
Teko njima zbog te scene tog velikog Dana! Ovom osudom,
pojaanjem i zastaivajem, ovom scenom kojoj e prisustvovat i ljudi i
dinni i meleki u prisustu Silnoga, kome su nevjernici pripisivali ortaka.
U kontekstu s nastavlja njihovim ismijavajem i njihovom
suprotstavljanju dokazima upute na ovom svijetu. Oni su u ovoj sceni t koji
najbolje uju i najbolje vide.
Kako e dobro uti i kako e dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas
stanu! A nevjernici su sada u oitoj zabludi! (19/38).
O kako je udno ovo njihovo stnje! Oni ne uju i ne vide, a sluh i vid
su sredstvo za uputu i spas. Oni e najbolje ut i najbolje vidjt kada sluh i
vid budu sredsto tuge i sve ono to oni uju vidjet e da je veoma runo i
ono to e vidjet bit e ono ega e s plait na sceni velikog Dana.
! pomeni ih na Dan tuge <19/39J, Dan kada e se pojaat tuge, pa
ovjeku izgleda daje to Dan dat samo radi tuge, u kome nema nit drugo.
Tuga dominira atosferom, primjetaje u njoj. Upozori ih na ovaj Dan kad
im nee nita koristt te tuge kad e biti s polaganjem rana zavreno, a
oni s ravnoduni bili i niu vjerovali 09/39J. Taj Dan kao da je veza za
njihovo nevjerovanje, vezan za nemanost u kojoj e bit potpuno zbunjeni.
Upozori ih na taj Dan koji e se dogodit, nema sumnje, jer sve to je
na Zemli i svako ko je na Zemlji vat e se Allahu, vratt e se svo
nasljedstvo Jedinom nasljedniku.
Mi emo Zemlju i one koji ive na njoj naslijediti i Nama e se oni
vratiti (19/4)
4D
4O
Spomeni, u Knjzi, Ibrahima! On je bio itinoljubiv, vjerovjesnik (19/4V.
Kada je rekao ocu svome: "O oe moj, zato se klanja onome koji niti
uje niti vidi, niti ti moe od ikakve korti biti? (19/42).
O oe moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja u te
na pravi put uputiti; 09/43J
o oe moj, ne klanjaj se ejtanu, ejtan je Milostivome uvijek
neposluan; (19/44
o oe moj, bojim se d te od Milostivog ne stigne kazna, pa da bude
ejtanu drug", 09/45J
otac njegov je rekao: "Zar ti mrzi boantva moja, o Ibrahime? Ako se
ne okani, zbilja te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena
napusti!" (19/46).
aMir tebi!" - ree Ibrahim. "Moliu Gosodara svoga da ti oprosti, jer
On je vrlo dobar prema meni (19/47).
I napustiu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanja
se svome Gospodaru; nadam se, da neu biti nesretan u klanjanju Gosodaru
mome" 09/48J.
I poto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu
Ishaka i jakuba drovasmo, i obojicu vjerovjesnicima uinimo 09/49J
i darovasmo im svako dobro i uinismo da budu hvaljeni i po dobru
spominjani (19/50).
I spomeni u Knjizi MUaa! On je bio ikren i bio je poslanik,
vjerovjesnik (19!5V.
1
Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga pribliili da je rijei
Nae, 09!52J
41
i darovali mu milo Naom kao vjerovjesnika bra- ; ta njegova
Haruna (19/5).
I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obeanje i bio
poslanik, vjerovjesnik, (19/54
i traio je od eljadi svoje da molitvu obavljaj i da milostinju
udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan (19/55J.
!spomeni u Knjizi Idra! On je bio itinoljbiv, vjerovjesnik, ri9/56J
i Mi smo ga na visoko mjesto digli (19/57J.
To su ti vjerovjesnici koje je Allah milou Svojom obasuo, potomci
Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi,
i onih koje smo uputili i odbrali. Kad bi im se ajeti Milostivog itali, oni bi
licem na tle padali i plakali a9/5BJ.
A njih smijenie zli potomci, koji molitvu napustie i za poudama
podoe ; oni e sigurno zlo proi (19/59)
ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro inili, njima se nee
nikakva nepravda uniti, oni e u dennet u, 09/60J
u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obeao zato to su
u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli, - a obeanje Njegovo e se doista ispuniti
, (19/61)
u njima prazne besjede nee sluati, ve samo: "Mir!" i u njima e
ujutro i navee opskrbljeni biti 09/62J.
Daemo d takav dennet naslijedi onaj od robova Naih koji se bude
grijeha klonio 09/63J.
"Mi smo u dennet uli samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar
svega, On zna budunost nau i prolost nau i ono to je izmedu toga"
govorie. Gospodar tvoj ne zaboravlja r19/6J.
On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmedu njih, zato se
samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Zna li da ime Njegovo ima iko!
(19/65).
Ovim je zavreno sa kazivanjem o raaju lsaa, sa raotkrivanjem
neodobrenog prianja, lai i zabluda vezanih za prie o njegovu roenju,
nato s oslanjaju neki sljedbeici Knjige u svom netanom verovanju.
Poslije ovog kazivanja u ovoj suri uslijedila je druga cjelina vezana za
4b
kazivaja o IrAhimu, koja raotriva neistne, D i zabludu u vjerovanju
politeist. IbrAhimu pripadaju Arapi porijeklom a politeist kau da su oni
uvari Kjabe koju su podigli IbrAhim i IsmAil.
U ovoj cjelini dolai do izraaja linost zadovolnog i blagog IbrAhima
ija se blagost odraava u terminima i izrazima donesenim u asnom
Kur' anu na arapskom jeziku, dolazi do izraaja njegov postpak i
suoavanje sa odbojnost njegova oca kao i Allahova milost prema
IbrAhimu i nadoknada za njegova oca i graane politeiste, nadoknada u
esttom i dobrom potomstvu i koga je izrastao velki Ummet meu
kojima je bilo i vjerovesnika i dobrih ljudi. Poslije IbrAhima i posle ovih
verovesnika i dobrih ljudi doli su oni koji su zanemarili molitvu i predali
se stastma, odstupili od pravog puta kojeg im je tasirao njihov otac,
IbrAhim. Ovo su t politeist.
Kur' a opisuje IbrAhima da je on bio istnoljubiv i vjerovesnik.
Termin istnoljubiv nosi u sebi znaenje neograiene istne i stalno
insistranje na istni. I jedno i drugo pripisuju se IbrAim ovoj linost.
Spomeni, u Knjzi, Ibrahima! On je bio itinoljubiv, vjerovjesnik 09/4V.
Kada je rekao ocu svome: (O oe moj, zato se klanja onome koji niti
uje niti vidi, niti ti moe od ikakve koristi biti? (19/42).
O oe moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja u te
na pravi put uputiti; (19/43)
o oe moj, ne klanjaj se ejtanu, ejtan je Milostivome uvijek
neposluan; (19/44
o oe moj, bojim se d te od Milostivog ne stigne kazna, pa da bude
ejtanu drug", 09/45)
Sa ovim prijatim ima u rijeima IbrAhim se obraa svome ocu,
pokuava ga uputt na dobro, na koje je njega Allah uputo i poduio ga t
dobrom. IbrAhim pokuava da omili to svome roditlju i obraa mu se
rijeima: "O oe mol' (19/42) i pit ga .. .ato se klanja onome koji niti uje niti
vidi, niti ti moe od ikakve korsti biti (19/42). Glavni princip u ibadetu je da
ovjek svoje klajanje uput Onome koji je uzieniji od oveka Ueniji i
Moniji, da to svoje klajaje usmjeri prema mjestu koje je uzienije od
mjesta ovjeka i svjetlije, jer kako bi ovek mogao da svoje klanjanje
usmjeri na neto to je nie od ovjeka, pa ak na neto to je ispod nivoa
ivotnje, na neto to nit uje nit vidi, nit moe nattt nit koristt, to je
4J
zbog toga to su s njegov otac i njegov narod klanjali kipovima kao to je
sluaj i sa Kurejijaa sa kojima se suoio islam.
Ovo je pri dotcj kada Ibrahim upuuje poziv svome ocu, zatm mu
govori da on ovo t govori ne govori od sebe, nego na osnovu znanja koje
mu je dolo od stane Allaha i koji ga je uputo, premda je on mladi od
svoga oca i ima maje iskustva. Medutm, pomo s visokog mjesta uinila
ga je da raije i spozna istnu, pa otda on savjetuje svoga oca, koji nije
primio ovo znanje, da ga slijedi putem na koji je on upuen.
O oe moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja u te
na pravi put uputiti; 09/'J
Nema nikae smetje da roditelj slijedi svoje dijete, kada dijete
bude u vezi sa visokim iorom, pa da i on slijedi taj izvor i da ide putem
upute.
Nakon ovog razotkrivanja osude zbog klanjanja kipovima i
objanjenja izvora i koga Ibrahim dobija pomo i oslanja na Njega
pripozivu svoga oca, objanjava s njegovu ocu da je put koga on slijedi,
put ejtana, da Ibrahim eli da ga uput na put Milostvoga, bojei se da se
P M ne rasrdi na njega i dosudi mu da slijedi jtana.
o oe moj, ne klanjaj se ejtanu, ejtan je Milostivome uvijek
neposluan; (19/4)
o oe moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da bude
ejtanu drug", 09/4J
ejtan je taj koji zavodi oveka da se klanja kipovima, a ne Allahu. I
onaj koji s klanja kipovima, on kao da se klaja ejtnu, a ejtan uvijek
grijei prema Allahu. Ibrahim upozorava svoga oca da se Allah na njega
rasrdit, kanit ga i uinit da i on bude prijatelj ejtnu i njegov sljedbenik.
Uputa Allahova ljudima da Mu budu pokorni, a to je prava blagodat, a ako
ovek bude prijatelj ejtana to je nesrea, nesrea koja oveka vodi u
najgori pakao i najsramniji gubitak Dana kada se budu ispostavljali rauni.
Ovaj poziv izraen prijatim, ugodnim i najnjenijim terminima ne
dosee do trdog srca politeiste, tako da otac lbrahimov odgovara
Ibrahimu sa osudom, prijetjom i kanom.
otac njegov je rekao: {'ar ti mrzi boanstva moja, o Ibrahime? Ako se
ne okani, zbilja u te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena
rcwI!"(19/46) .
DU
t izbjegava moje boanstvo, Ibraime, prezire klanjanje mojim
boanstvima i izbjegava ih? Zar si s t na to usdio?! Ovo je tebi upozorenje
da e bit len ivota groznom smru ako bude insistrao na ovom
nunom stavu. Ako se ne okani, zbilja u te kamenjem poterati 09/46J, bjei
mi ispred oiju, gubi mi s. Ostat e u ivotu ako eli spas, zato me za
dugo vremena napusti (19/ 46).
b ovom odbojnou ovaj ovjek susree poziv koji vodi uput, sa
ovom okrutou susree rijei koje vode odgoju. Ovako je uvijek kod
verovanja i neverovanja. Ono je slino srcu kojega protesa verovanje i
srcu kojega je iskvarila nevjernovanje.
Blagi Ibrahim nije s naljuto, nije prestao bit paljiv prema svome
roditelju, osjetljiv i lijepo ponaat prema njemu:
"Mir tebi! - ree Ibrahim. "oliu Gosodara svoga da ti oprosti, jer
On je vrlo dobar prema meni 09/47J.
I naputiu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanja
se svome Gospodaru; nadam se, da neu biti nesretan u klanjanju Gosodaru
mome" 09/48J.
"Mir tebi!". Nema svae, nema uznemiravanja niti odgovora
prijetjom i kanom, nego molit u Allaha da t oprost i da te ne kani da
ustaje u zabludi i bude slijedio ejtna, nego da t s smiluje i podari
uputu. Meni je moj Gospodar obeao da e plemenito postupat prema
meni i prihvatt moju molbu, pa ako te moje bie u tvom prisustvu i moj
poziv tebi da veruje uznemirava, onda ja u napustt i tebe i tvoj narod,
povui u s, zanemarit u boanstva koja vi pozivate mimo Allaha, molit
u s samo svom Gospodara, nadajui s da me zbog moje molbe Allahu
ne uini nesretim.
Ono emu se nada i moli Ibrahim jeste da otloni od sebe
nepravednost a to je i moralni in kojeg on osjea. Ibrahim ne primjeuje
da njemu pripada prednost niti trai ita vie nego da izbjegne
nepravednost!
Tako s povlai Ibrahim od svoga oca i naroda, povlai od njihova
klanjanja i njihovih boanstva, povlai s svojima i u svoju kuu. Allah ga
nije ostavio samoga nego mu je poklonio potomstvo i nadoknadio njegovo
povlaenje dobrom.
I poto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu
Ishaka i jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima uinimo 09/49J
DI
i darovasmo im svako dobro i unimo da . budu hvaljeni i po dobru
sominjani MI50J.
Ishak je sin IbrAhim ov. Roen je u braku sa Sarom koja je prije toga
bila nerodkinja. J aub je sin Ishakov, ase on smata da je sin Ibrahimov
jer ga je Isahk rodio dok mu je bio iv djed, te je J akub odrasto u porodici
i kui djeda, pa kao da je ]akub direkto njegovo dijete. On ga je
poduavao veri i naao ga svojim sinom. I on je bio Verovesnik kao i
njegov otac.
I drovasmo im svako dobro (19/50J, Ibrahimu, Ishaku, Jakubu i
njihovom potomstvu. Ovdje se milost spominje jer je ona izrazita
karakteristka atosfere ove sure, i milost poklon Allahov ime je
nadoknaeno Ibrahimu z njegovo naputanje svoga svijeta, zemlje i
pridruilo mu se njegovoj osami i njegovoj izolaciji.
. . . i uinilismo da budu hvaljeni i po dbru spominjani {19/50J, bili su
istnoljubivi u svom pozivu, ija se rije ula i bila prihvaena u njihovu
narodu koji je prihvato njihove rijei sa puno pokornost i potvanja.
U kontekstu se dae prelazi na potomstvo IbrAhima poevi od
Ishaka pa se spominje Musa i Harun.
I someni u Knjzi Masaa! On je bio ikren i bio je poslanik,
vjerovjesnik (19/5V.
Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga prbliili da je rije
Nae, (19/52)
i drovali mu milou Naom kao vjerovjesnika brata njegova Harna
(19/53).
Za Musaa s kae da je bio iskren, Alah ga je Sebi odabrao radi
poziva. On je bio Poslanik Verovjesnik. Poslanik je osoba medu
verovjesnicima koja je zaduena pozivom i kojoj je nareeno da poziv
prenosi ljudima, a vjerovesnik nie zaduen da prenosi ljudima poziv nego
on sam po sebi je vernik koji prima uenje od Allaha. Medu sinovima
Israila bilo je vie verovesnika ija je uloga bila da nastve sa pozivom
Musaa i primijene odredbe Tevrata koji je objavljen od Alaha. Po njemu su
DZ

jevrejima sudili vjerovjesnici koj su bili Allahu posluni i estiti ljudi i ueni,
od kojih je treeno d uvaju Allahovu Knjigu i oni s nad njom bdjeli (.
Objanjava se plemenitost Musa pozivom nega desne stane
brda Tur (to jest u odnosu na Musaa s desne stane tda) i njegovo
prbliavane Allahu tko blizu da je mogao ut Njegove rijei izbliza u
smislu aputja. Mi ne znamo kakav je bio ova govor, kao ga je shvato
MusA, da l je to bio glas kojega je on uo sluhom, m glas koga je on
doekao svojim cjelokupnim biem. Mi ne znamo tkoer kako je Alla
prpremio Musaa, kao ludsko bie, da primi iskonski Alaov govor. Od
svega toga mi samo vjeruemo da je to bilo, jer je Allahu sasvim lahko da
omogui da se neko Njegovo storenje priblii Njemu na jedan od naina,
a to je vesela viest za oveastvo. Uzieni govor Allaha je iznad svakog
uzienog govora jer je ovek prije toga posto ovek sa udahnuem
duha Allahova.
Ovde se spomine i Allahova milost uinjena MusAu u pruanju
potore MusAu upuivajem njemu njegova brata HAna, kada je MusA
zataio od Alaha da ga pomogne bratom A moj brat Harn je reitiji od
mene, pa poalji sa mnom i njega kao mog pomoika d potvruje rjei
moje, jer se bojim d me ne nazovu lacema <2/34. Sjen Alahove milost je
sjen koji nadkrivlue cjelokupnu atoseru ove sure.
Tekst govor o drugom pitanju vezaom za potomstvo Ibrahima pa
podsjea na IsmAla oca svih aapa rieima I spomeni u Knjizi Ismaila! On
je iunjavao dato obeanje i bio poslanik, vjerovjesnik, i traio je od eljadi
svoje da namaz obavljaju i da milostnju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio
njima zadovoljen <I9/6J.
U tekstu se hvale osobine IsmAila i iste da je ispunavao svoje
obeane. Ispunavanje obeaja je osobina svakog vjerovjesnika i svakog
dobra ovjeka. Prema tome ove osobine morale su bit kod IsmAila
istknute na nivo koje zasluuju da se istanu i pohvale na poseba nain.
On je Poslaik i otuda je morao upuivat poziv prvim Arapima jer je
on njihov starii ded. Meu Arapima je bilo i pojedinanih monotista i
prije Muhammedova poslansta. Najvjerovatije da su oni ostatak
monoteist sledbenika IsmAla. U kontkstu se spominu osnovni .lement
toga verovana meu kojima se spomine naa, davaje milostnje a koje
je on nareivao m prenosio svojima. Osim toga ovde se potruje da je
njegov Gospodar bio zadovolan njime, a zadovolsto je jedna od
karakeristka ove sure koja se javla i iste unenoj atosfer, a termin
bd
"radije" ovdje je upotebljen slino znaenju milost "rhme". Izmedu ova
dva termina je velika bliskost.
Na kraju kontkst se zavrava ukaivanjem i na Idrisa:
!someni u Knjizi Idra! On je bio istinoljbiv vjerovjesnik i Mi smo
ga na vioko mjesti digli 09/567).
Mi nismo u stanju da defniramo vrijeme Idrisa, ali bie
najvjerovatije da je on bio pretea Ibrama, da nije bio verovesnik
Sinovima IsrAilovim pa se nita i ne govori o njemu u njihovim knjigama.
Kur'an ga opisuje da je bio istnoljubiv, vjerovesnik i registira da ga je
Alah uzdigao na visok stepen, uzdigao njegovu vrijednost i sjeaje na
njega.
O ovome postoji i jedno drugo milenje. Mi emo ga spomenut
sao radi informacije, a m ga nit prihvaamo nit negiramo. Neki
istaivai koji prouavaju egipatsko naslijede kau da je Idrs arabizirana
rije Oziris i stog Egipta, da je JahjA arebizirana rije od rijei Johanna,
a rije El'jesa arabizirana rije lljea. Da je Idris osoba koja je obavijena
brojnim priama pa kau da se on ispeo na nebo i tamo imao svoj veliki
prijesto. I svako ija su djela odvagana poslije njegove smrt i tj nade da su
ta djela dobra, da preteu njegova loa djela, on e imat priliku da susrete
i Ozirisa koga su oni uzeli sebi za boanstvo, koji ih poduio znanost i
spoznaji prije njegov ispinjanja na nebesa. U svakom sluaju mi emo se
zdovoljit samo sa onim to je o njemu dolo u asnom Kur'anu. Mislimo
da je on bio pretea verovjesnika sinova IsrAila.
Tekst izlae dalje te vjerovesnike da bi izvagao pobone vejrnike
medu tom grupom i iznio one koji su doli kasnije unjih, bili oni pol teist
Arapi, ili politeist Sinovi IsrAilovi. Jasna je ralika, veliko prostansto,
duboka provalija i velika udaljenost izmedu ovih ranijih pokoljenja i
kasnijih.
To su ti vjerovjesnici koje je Allah milou Svojom obasuo, potomci
Ademovi i onih koje smo sa Nahom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi,
i onih koje smo uputili i odbrali. Kad bi im se ajeti Milostivog itali, oni bi
licem na tle padali i plakali (19/58).
D4
A njih smijenie zli potomci, koji molitvu napustie i za poudama
podoe ; oni e sigurno zlo pro 09/59J
U kontekstu se zadrava kod ovog izlaganja na isticanju
zamenitost kod opisivanja poslanstva u historiji oveanstva poevi od
Ademovih potomaa i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci lbrthimovi
i Israilovi <I9/58J, Adem obuhvat sve, a Nth obuhvat one poslije Adema,
a Ibrahim obuhvata dvije velike grupacije poslastva, ]akub obuhvata
stablo sinova Israla i Ismaila. Njemu pripadaju Arapi medu kojima i
posljednji Poslanik.
To su Boiji verovjesnici i s njima oni koje je Allah uputo, dobri koje
je On odabrao meu nihovim potomcima. Njihove istaknut osobine su:
Kada bi im se ajeti Milostivoga itali oni bi licem na tle padali i plakali
09/58). To su bogobojazni koji su veoma osjetjivi kada se radi o Allahu.
Njihova savest se potese kad god i se ue Allahovi ajet. Rijei nisu
dostate da ia kakvi su njihovi osjeaji kao posljedica utecaja Kur'ana.
Njihove oi su preplavljene sua pa oni padaju na seddu i plau.
To su oni bogobojani koji jako osjeaju, to su oni ije su oi lile suze
i njihova srca padae u potpunu skruenost kod spominjanja Allaha. Njih
poslije zamijenie nasljednici koji odstupie od Allaha koj namaz napustie
09/59J, ostavie ga, zanijekae, i za poudama pooe 09!59J i zaronue u
njih. Kko je to velika ralika! Tu nema nikakve slinost izmeu onih i
ovih!
U nastavku se u kontekstu prijet ovima koji su napustli nain ivota
svojih dobrih pradjedova, prijet im se zabludom i propau. Oni e sigurno
zlo proi <I9/59J, zlo proi znai bit proteran i zalutao, a posljedica je
progonstvo, gubitak i stdanje.
Ovdje se irom otvaaju i vrata teobe, otvaraju se kanata vrata kroz
koje pue povetac milost, prijatost i blagodat:
ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro inili, njima se nee
nikakva nepravda uiniti, oni e u dennet u, 09/6J
u edenke vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obeao zato to su
u njh vjerovali, a nisu ih vidjeli, - a obeanje Njegovo e se dita iuniti
, (19/61)
u njima prazne besjede nee sluati, ve samo: (Mir!" i u njma e
ujutro i navee opskrbljeni biti 09/62J.
DD
Daemo d takav dennet naslijedi onaj od robova Naih koji se bude
gjeha klonio 09/6).
Pravo pokaaje je ono na emu se gadi verovanje i dobro djelo,
ostvarue pozitvi i jasni smiso tobe. Teoba spaava od teke sudbine.
Oni koji se pokaju nee zlo proi, nego e ui u Dennet, nee im se init
nikakvo nasile, ui e u Dennet da borave u njemu, Dennet koga je
obeao Milostvi Svojim robovima koji su verovali u nevieno prije nego
ga vide. Alahovo obeane se ostarue, ono ne propada.
U nastavku se octava slika Dennet i onih koji su u Dennetu. Oni
u njma prazne bejede nee sluati, ve samo: irr 09/62, nema nikakva
vika u govoru, nema buke, nema prepirke. U njemu e samo ut jeda
glas koji odgovara ovoj zadovolavauoj atosferi. Glas selaa. Opskrba
je u Dennetu zaaatrana, nema potebe tait je nit se muit za nju.
ovjeka ne snalazi nikakav nemir nit stah da opskrba bit zamijenjena
nit nestt i u njima e ujuto i naveer opskrbljeni biti (19/62), tko da ne
pristoji tat m bit uzemiren u ovoj zdovolavauoj ugodnoj i sigurnoj
atosferi.
Daemo d takav Dennet naslijedi onaj od robova Naih koji se bude
gjeha klonio 09/63J, p ko eli nasledsto put je poznat: pokajane,
verovaje i doba posao.
Nasledstvo srodstom ne igra nikavu ulogu, jer neki narodi su
nasliedili t pobone verovesnike i one koje je Al uputo i odabrao, ali
t takvi zanemarl su nama i pribjegli stastma, tako da im nasledsto
srodstom nit nie koristlo, oni e siguro zlo pro (19/69).
Ova cjelina zavrva se sa objelodaenem opeg Boasta i
klajaja Allau, upuivae svoga klaaa i podnoena stplenja zbog
obaveza, odbaivane slinost i prlika Alau.
"i smo u dennet ui samo dobrotom Gosodara tvoga, On je vladar
svega, On zna budunost nau i prolost na i ono to je izmedu toga"
govore. Gosodar tvoj ne zaboravlja (19/6).
DO
On je Gosodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmedu njih, zato se
samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Zna li da ime Njegovo ima iko!
(19/65).
Dopunjuju se verzije da Allahove rijei i smo u Dennet ul samo
dobrotom Gospodara tvoga 09/64, to je bilo nareeno Dibrilu (alejhi' s
selam) da kae Verovjesniku (alejhi' sselam) odgovarajui na njegovu
pomisao da je Objava usporena izjesno vrijeme i da mu nije dolaio
Dibril, pa se raalosto i jao zaelio da se uspostavi veza sa Allahom. Tada
je zadun Dibril da mu ka: Mi smo u dennet uli samo dobrotom
Gosodara tvoga(19/64J, a On je Taj koji raspolae svim naim djelima.
On je vladr svega, On zna budunost nau i prolost nau i ono to je
izmedu toga 09/64J. On ne zaboravlja nit, On alje Objavu kada Njegova
Mudrost to predvidi da se objavi, Gospodar tvoj ne zaboravlja 09/64J.
Odgovara da se poslije toga spomene i stpljenje m ustajnost klanjanja
Allahu uz priznavanje Boanstva samo Njemu, nikome drugome.
Ono je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmedu njih 09/65J,
nema Boanstva za nekoga drugoga nit ortaka Njemu u ovom velikom
Kosmosu .
. . . zato se samo Njemu kalnjaj i u tome budi itrajan 09/6J, klanjaj mu
se i budi istajan na obavezama klanjanja. To su obaveze koje vode
uzdizanju ka horizontu audijencije pred Onim koji se oboava i ustaljenja
na ovom visokom uzdizanju. Klanjaj Mu se i mobiliraj sebe i svoju snagu
radi susret i doeka u tom visokom horizontu. Jasno, to je veoma teko,
teko koncentiranje, mobiliziranje i lienje svih drugih radnji i svih
drugih poziva i osvrt. To je i pored tekoe ugodnost i prijatost koju zna
samo onaj ko je to kuao. To se ne moe posti bez U potekoa, bez
predanja samo tome u cjelini, spreman za to svim svojim unutrnjim
osjeajem i svojom spoljanost. Tajnu toga moe irit i opojnost toga
dopustt sao onaj ko se predao tome i otorio sve prozore svoga osjeaja
i srca.
Zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi itrajan! (19/6) . lbadet ili
klanjanje u islamu nisu samo obredi nego je klanjanje i ibadet svaka
aktvnost i svako kretanje, svaki vanjski osjeaj, svaka namjera i svaki
smer. Veoma je teko da se ovek usmjeri u svemu ovome samo prema
Allahu, nikome drugome, to je potekoa koja tai stpljenje da bi srce
bilo upueno u svakoj aktvnosti na zemlji prema Uzvienom bez
D
nagomilanost na zemlji i uet za hvatanje poteba, bez duevne stast i
poloaja u ivotu.
To je cjelokupni program ivota prema kome ovek ivi i osjea i
kod malog i kod velikog pitnja tokom cijelog svog ivota, da se on klanja
samo Allahu, pa da bi se uzdigao u cjelokupnoj svojoj avnost ka istom
i svijetlom horizontu ibadeta. To je program koji od oveka zahtjeva
stpljenje, stlni tud i interesiranje.
Kanjaj mu se i budi stpljiv radi tog klanjanja. On je jedini Taj koji se
oboava na ovom svijetu i kome su skloni i usmjereni i priroda i srca. Zna
li da ime Njegovo ima iko! (19/65). Zna l t da On ima ikoga sebi slinoga?
On je Uzvien Svojim imenom i nema Mu slinoga.
Db
Covjek kae: "Zar , kad umrem, zbilja biti oivljen?" 09/66J.
A zar se ovjek ne sea da smo ga jo prje stvorli, a da nije bio nita?
(19/67).
I tako Mi Gospodra tvoga, Mi emo i njih i ejane sakupiti, zatim
emo ih doveti d oko dehennema na koljenima klee, (19/6BJ
a onda emo iz svake skupine izdvojti one koji su prema Milostivome
najdrkii bili, (I9/69J
(19/71}.
jer Mi dobro znamo one koji su najvie zasluili da u njemu gore (19/70J.
I svaki od vas e do njega sti! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao!
DJ
Zatim emo one koj su se gjeha klonili spasiti, a nevjernike emo da
u njemu na koljenima klee ostaviti 09/72J.
Kada su im se Nai jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali
govorili onima koji su vjerovali: "lli smo mi ili vi u boljem poloaju i ko ima
vie pobornika?" (19/7).
A koliko smo Mi prije njih naroda unitili koji su blagom i izgledom
divljenje izazivali! <19/74).
Reci: Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug ivot da!" - Ali kad
takvi doive d se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja e
saznati ko je u gorem poloaju i ko ima pobornika manje 09/75J
i Allah e pomoi onima koj su na pravom putu! A dobra djela koja
vjeo ostaju - od Gospodara tvoga bie bolje nagadena i ljepe uzvraena
(19/76).
Zar nisi vidio onoga koji u dokaze Nae ne vjeruje i govori: ''acijelo
e mi biti dato bogattvo i djeca!" (19/77).
Ili je on budunost prozreo ili je od Milostivoga obeanje primio? < I9/78J.
Nijedno! Mi emo ono to on govori zapisati i patnju mu veoma
produiti, 09/79)
a ono to smo mu dali - naslijediti, i sam samcat e Nam se vratiti
(19/80).
Oni kao zagovornike nekakva boanstva, a ne Allaha, uzimaju (19/BV.
A ne valja tako! Boanstva e pore d su im se klanjali, i bie im
protivnici 09/82).
Zar ne vidi da Mi nevjerike ejtanima preputamo da ih to vie na
zlo navraaju? (19/8).
Zato ne trai da to prije stradaju, Mi im polako dane odbrajamo!
(19/84.
Onoga Dana kada estite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo
(19/85)
a kad u dehennem edne grenike potjeramo, (19/86)
OU
niko se ni za koga nee moi zauzimati, osim onoga kome Milostivi
doput (19/87).
Oni govore: Milostivi je uzeo dijete!" - (19/88).
Vi, doita, neo odvratno govorte! (19/89).
Gotovo da se nebesa rasadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe (19/90J
to Milostivom prpiuju dijete (19/9V.
Nezamilivo je d Milostivi ima dijete, (19/92)
ta svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog
traiti utoite! (19/93).
On ih je sve zapamtio i tano izbrojio, <19/94J
i svi e Mu na Sudnjem dnu doi pojedinano (19/95).
One koji su vjerovali i dobra djela inili Milostivi e sigurno voljenim
uiniti (19/96).
Mi smo Kur'an uinili lakim, na tvome jeziku, d bi njime one koji se
Allaha boje i gjeha klone obradovao, a inadije nepoputljive opomenuo
(19/97).
A koliko smo samo naroda prje njih unitili! Da li ijednog od njih
vidi i d li i najslabiji glas njihov je? (19/98).
U kontekstu ove sure nastavlja s sa kazivanjem o Zekerijjiu,
roenju Jahjia, Mereme i roenju lsia, zatm Ibrihimu i njegovu
povlaenju od oca, zatm se nastvla sa kazivanjem o onima koji su
upueni U zalutali poslije njih, sa pogovorom na ova kazivanja o
objelodanjenju jednog Boanstva koje zasluuje da mu s ljudi klanjaju bez
ikaa oraka, a to je najvea Istna koju iste ovo kazivaje u nekoliko
dogaaja, scena i pogovora.
Ovo je posljednja cjelina u ovoj suri koja nastvlja raspravljat o
doktinama politeista i negiranju proivljenja poslije smr. U njoj s iznose
scene Sudnjeg daa u kojima se govori o sudbinama ljudi u ivim veoma
dinaminim i emocionalnim situacijama. U njima uestvuje cjelokupni
Ko smo s nebesima i Zemljom, sa ludima i dinia, sa onima koji vjeruju
i onima koji ne veruju.
OJ
U kontekstu s prelazi i na scene izmedu ovog i onog svijet tko da
su t dva svijeta meusobno povezani. U ovom kontekstu se pro govori o
ivotu na ovom svietu, a ZU s izlau rezultat ovoga svijeta u sceni
onoga sviet, tako da s skoro ne prijee ni nekoliko ajeta m nekoliko
riei ove cjeline, a ovek osjet da su ova dva svijet meusobno povezai
i da s meusobno dopunuju.

ovjek kae: "Zar u, kad umrem, zbilja biti oivljen?" (19/66J.

A zar se ovjek ne sjea d smo ga jo prije stvorili, a da nije bio nita?
(19/67).
I tako Mi Gospodara tvoga, Mi emo i njh i ejtane sakupiti, zatim
emo ih dovesti d oko dehennema na koljenima klee, 09/6BJ
a onda emo iz svake skupine izdvojiti one koj su prema Milostivome
najdrkiji bili, (19/69J
(19/71).
jer Mi dobro znamo one koji su najvie zasluili da u njemu gore (19!70J.
I svaki od vas e do njega stii! Gospodar tvoj se siguro tako obavezao!
Zatim emo one koji su se grjeha klonili spasiti, a nevjerike emo da
u njemu na koljenima klee ostaviti (19/72).
Scena poinje rijeima o proivljenju koje govori ovjek. Te rijei
govorli su mnogi slojevi ljudi kroz minula stolea i' ovdje kao da se po redi
ovjek sa onim ime s on stalno suprotstvlja kroz sva pokoljenja.

ovjek kae: "Zar u, kad umrem, zbilja biti oivljen?" (19/66),

To je suprotstavljaje koje je proistekla iz nemarnost ovjeka prema
njegovom prom nastanku. Gdje je on bio? Kkav je bio? On nije bio, a
onda je nasto. Prema tome, proivlenje je blie da ga ovjek pojmi, nego
njegov pri nastanak, kad bi on hto da promisli.
A zar se ovjek ne sjea d smo ga jo prje stvorili, a da nije bio nita?
(19/67).
OZ
Ovo negiranje i odbacivanje popraeno je prijeteom zakletvom u
kojoj s Allah zklinje Sobom, a to je najvea i najuzienija zakletva, da e
oni bit saupleni nakon proivlena. Ovo pitje je tme zaveno.
I tako Mi Gosodara tvoga . . . sakupiti (19/68). Oni nee bit sami, Mi
emo njih i etane sakupiti, oni i ejtani su jedno te isto, ejtni su t koji
zavode da se negira proivlenje, a izmedu njih je spona onoga koji slijedi i
slijedenoga, spona vode i vodenoga.
Ovdje im s ocrava veoma osjetljiva slika u kojoj oni ue oko
Dehennema, klee u D i prijeziru .. . zatim emo ih dovesti d oko
dehennema na koljenima klee 09/6), to je stana slika u kojoj je grupa iji
s broj ne mo ni pobrojat sabraa i privedena Dehennemu, klei oko
njega oito suoena sa stahom, spaljivanjem i njegovom estnom. Ta
grupa oekuje svakog momenta da bude zgrabljena i baena u
Dehennem! Oni ue na koljenima ponieni i stano uplaeni!
To je scena ponienja onih koji su s silili i oholili, a nju slijedi scena
degradiraja i izdvajana onih koji su bili najdrskiji i najoholiji.
. . . a onda emo iz svake skupine izdvojti one koji su prema
Milostvome najdrkiji bili 09/69). U ovoj reenici javla se pojaaje
lenenzianne na inperfektu da bi s ocrtla scena tog pojaanja, njegova
zonkost u slici ovog degradiraja koju slijedi slika bacanja u pakao. Ovo
kretanje moe se dopunit i doarat vizijom ovjeka.
Allah zna ko su od njih najprei da budu spaljeni. Niko se ne uzima
iz ove grupe sluajno, iz grupe koja s ne moe ni izbrojat. Nju izbrojat od
osobe do osobe moe sao Allah . . . . jer Mi dobro znamo one koji su najvie
zasluili da u njemu gore (19/70). Oni su izabrai da budu pretodnica onih
koji e bit baeni u Dhennem.
Vernici posmataju ovu stanu scenu: I svaki od vas e d njega stii
! Gosodr tvoj se sigurno tako obavezao 09/7V. Oni dolae, pribli s i
prolae pored Dehennema, a on plamt, javla se, plamenovi liu!
Primjeuju se oni koji se niega ne stde, odabiru se i bacaju u
Dehennem. Zatim emo one koji s se grijeha klonuli sasiti (19/72). Ovi
odlaze od njih i ubrzo s spaavaju Dehennema. A nevjernike emo da u
njemu na koljenima klee ostaviti 09/72).
Od
U ove gozne scene u kojoj s primjeuju da oni koji su bili
naaogantiji klee i da su izgubleni i prezeni, a odlae bogobojani
spaavajui s. Grijenici ostu i daje da klee. Sa ove scene prelai se na
scenu na ovom svietu na kome su s nevernici visoko drali prema
vernicima, ismijavali ih zbog nihovog siromata, a ponosili se svojim
nasledstom, svojim izgledom i vrijednou u svijetu ieznua.
Kada su im se Nai jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali
govorli onima koji su vjerovali: "lli smo mi ili vi u boljem poloaju i ko ima
vie pobornikar <I9/73J.
To su ogromni klubovi i mjesto okuplanja bogath koji ive u izobilju
u kojima se cijeni nadanutost i postpa oholo, u kojima sarauju oholi i
oni koji raskono ive kroz stoljea smutje, a pored njih t skromne grupe
i siromani klubovi u kojima nema nit do vjere, nema ponosa nit naita,
nema ukrasa nit veliine. Te dvije grupe susreu se na ovom svijetu i
sastju. Pra grupa stoji sa svojim ogromnim i velikim zavodnitom, stoji
sa svojim bogatstvom i lepotom, sa sojom vlau i au, sa interesima
koje ona ostauje, plijenom kojim ona obiluje i sa slastma i uivanjia.
Druga grupa stoji na svom skromnom i siromanom pojavnom mjestu, ne
tei z bogatvo m i uivanjem, ismijava ast i .vlast, poziva ljude k sebi ne
radi ostvarenja nekog uita nit interesa, ne radi na pribliavanju
vlastodrcu nit koketra sa vlau, nego sve to radi u ime vjere koju
predoava ljudima bez ikaog ukraavanja, lienu svakog nakita, ponosi
se au Allahovom, a niijom drugom, tavie, ona to predoava ljudima,
a to sve popraeno je potekoama, tudom, borbom i nesavladivou.
Nema nikakva bogatsta na zemlji kojim bi se moglo nagradit ljude koji
pozvaju u veru, nego je to samo pribliavanje Allau, ija e nagrada bit
obilna na Danu obrauna.
Oni prvi su gospoda Kurejije kojima se kauju Allahova znamenja u
vijeme Poslanika (alejhi' ssela) , a oni pitaju z siromane vernike Ili
smo mi ili vi u boljem poloaju i ko ima vie pobornika? <I9/73J. Da l su
glaveine koje nisu vjerovale Muhamedu msiromasi koji su se okupljali
oko njega u boljem poloaju i ko ima bolje pobornike? Nadir ibni Hais,
Amr ibni Hiam, Velid ibni Mugire i druga njihova gospoda, ili Bilal,
Ammar, Habab i njihovi siromani saputici? Da li je bilo bolje ono emu
pozivaju Muhamed i njegovi sledbenici, ovi koji nisu imali svoje
vrijednost u kurejijskom drutvu nit su bili vani? Oni su se sastli u
tonoj kui kao to je bila kua Hababova. Njihovi protvnici bili su
gospodari ogromnih i prostaih klubova i istaknuth drutvenih poloaja.
O
To je logika koja vlada svijetom svugdje na zmli, logika svih onih
koji zbog zastora ne mogu da sagledau visoke horizonte svugdje na svietu
i u svako vrijeme. To je radi Alahove mudrost, da vera bude bez nakita,
uljepavaja, i bez faktora zavoenja kako bi joj bio sklon onaj koji tei radi
same vjere i iskreno radi Allaa, a ne radi ludi, ne radi vrijednost i
zavoenja od kojih se odvraa svaki koji tei uivanu i korst, koji eli
nakit i ukras, koji tai bogatsto i uivanje.
Kontekst se osvre i na rijei nevernika lutalica koji se ponose onim
ime raspolau, ponos se svojim poloajem i ukrasom. Dote se savjest
koja vraa srce da sagleda stadanja minulih pokolenja podsjeajui ih
kakva su plemenit mjesta imali, kako su uivali i kao su se na tm
mjestma zabavljali.
A koliko smo Mi prje njih narod unitili koji su blagom i izgledom
divljenje izazivali! (19/74.
Njima nije nita koristo njihov namjetj, oprema, bogatstvo i izgled,
nita ih nije zattlo od Allaha u vrijeme kada im je bila dosuena propast
Eto, ovaj ovjek zaist zaboravlja, a kada bi se podsjeto i razmislio
emu je dovelo zavoenje, kakvo je bilo stadanje raiih naroda oko njega,
njega bi snaao jad i muka i bio bi upozoren. Medutm, on je izgublen zbog
onoga u emu se nalazi, zanemario je ono to ga oekuje, zanemario je one
koji su bili prije njega, a bili su snaniji, bogatji i imali su vie djece.
Kontekst je to poprato ovim osvrtom, a onda se nareuje Poslaniku
(alejhi' s-selam) da ih sasvim slobodno pozove, da pozove one izmedu dvije
grup koji su bili u zabludi, da Allah povea svckoj od njih ono u emu je
ona, kako bi njegovo obeanje i prijeta uslijedili na ovom ili buduem
svijet.
Reci: "Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug ivot da!" - Ali kad
takvi doive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja e
saznati ko je u gorem poloa}u i ko ima pobornika manje - (19/75),
i Allah e pomoi onima koji su na pravom putu! A dobra djela koja
vjeno ostaju - od Gospodra tvoga bie bolje nagadena .i ljepe uzvraena
(19/76).
Ovi gore smataju da su oni upueniji od sljedbenika Muhmeda
(alejhi' s-selam) jer su oni bogatji i cjenjeniji. Pa neka bude tako! I neka
Muhammed prepust svome Gospodaru da jo vie zavede zavodnike
izmedu ove dvije grupe ili da povea uputu onima koji su upueni i ele
OD
uputu kako bi s dogodilo ono to i je A a obeao, a On nije obeao da
e kazna zbludjelih uslijedit na ovom svietu preko vernika m da e ih
zadesit najvea kana na Da rluivaja, kada e oni znat koja od dvije
grupe ima gore mjesto, koja je slabija. Toga daa veslit e s vernici i
ponosit: A dbra djela koja vjeno ostaju - od Gosodara tvoga bie bolje
nagraena i ljepe uzvraena (i9/76J, bolje od svega onoga ime se ponose
ljudi ovog svijet i zbog ega lutaju.
Poslije toga s u kontkst iznosi jo jedan primer hvalisaja
nevjernika i njihove rijei koje se u kontkstu osuuju i kojima s udi.
Zar nii vido onoga koji u dokaze Nae ne vjerje i govor: "Zacijelo
e mi bit dato bogattvo i djeca!" (19/7.
Ili je on budunost prozreo ili je od Milostivoga obeanje prmio? (19/78).
Nijedno! Mi emo ono to on govor zapiati i patnj mu veoma
produiti (19/7).
a ono to smo mu dali - naslijediti, i sam samcat e Nam se vratiti
(19/80).
U vezi objavom ovih ajeta navodi se povod koga prenosi, svojim
senedom, Habab ibni Ers rijeima:
"Bio

kova i P ibni Va' il osto m je neto duan p mu
doao i zataio da m vrat dug. Ne, Boga m, neu t vratt dok ne
nabijee Muhmeda. Ja odgovorio: "Neu postat nevernik i ne
verovat u Muhmeda (alejhi' s-sla) i kad bi t umro i ponovo
proivio". Nato e Ibni Va'il: e mi t kad ja umrem i budem
proivljen na onom svijetu doi da tai dug, a ja i tada budem imao i
imetk i dijet pa da t dam." Tada je objavljeno: Zar nii vidio onoga koj u
dokaze Nae ne vjeruje i govor: "Zacijelo e mi biti dato bogatstvo i djeca!"
(19/77). Rijei P ibni Va' ila su primer kako nevjernici ismijavaju i
omalovaavaju proivljenje, a Kur' an s udi njihovu stavu i osuduje
njihove tvrdnje: ni je on buduost prozreo ... (t91> pa zna ta se deava e e e
ili je od Milostivoga obeanje prmio (19/7 pa je sigura da e tako bit.
Ove rijei su popraene u Kur' au .Nijedno! (19/79), a ovo nijedno je uzvik
koji zai negaciju i osudu. Nijednu nespoznanicu on nije spoznao nit je
OO
prmio bilo kakvo obeaje od Alaha, nego tav ne vjeruje i ismijava.
Pema tome, prijetja i obeanje kane je neto zslueno ime e bit
kanjeni otvoreni nevernici: Nijedno! Mi emo ono to on govori zapisati i
patnj mu veoma produiti (19/7). Sve emo zpisat to K, sve emo
registirat i ukniit protv njega za Dan polaganja rauna, nit s nee
zaboravit nit e bit bilo kakve greke. Ovo je slikovit U prijetje.
Greke su nemogue, Allahov zaju ne izie nit, ni malo ni veliko.
Mi emo tima patju dugo, dugo produit, neemo je prekidat. U
kontkstu s nastvlja sa izlaganjem ove prijetje po metodu odslikavaja:
a ono to smo mu dali - naslijedit (19/80), t. uzet emo i imetak i dijete koje
je ostalo u njega i o emu on govori, postupit emo kao to postupa
naslednik poslije smr naslijeenog: ... i sam samcat e nam se vratiti, nee
imat s sobom nikava imeta, ni djetet ni pomagaa, ni oslonca na kojeg
bi s oslonio. Bit e Jslab i nemoa.
Jesi li promislio o ovome koji ne verue u Allahova znamenja, a taj
toga Daa suenja nee imat nit, na Dan kada e bit lin svega to je
posjedovao na ovom svijetu. Ovo je jeda od primjera koji s odnosi na
nevjernike, primer nevjernika, njihove trdnje i nepromiljenih
postupaa.
U kontekst s nastvla sa izlagajem manifestacija nevjerovanja i
politeizma.
Oni kao zagovornike nekakva boanstva, a ne Alaha, uzimaju 09/8V.
A ne valja tako! Boantva e porei da su im se klanjali, i bie im
protivnici (19/82.
Zar ne vidi da Mi nevjerike ejtanima preputamo da ih to vie na
zlo navraaju? (19/8).
Zato ne trai da to prje stradaju, Mi im polako dne odbrajam

!
(19/84.
Onoga Dana kada estite kao uvanike pred Milostivim sakupimo
(19/85)
a kad u dehennem edne greike potjeramo, (19/8)
O
niko se ni za koga nee mo zauzimati, osim onoga kome Milostivi
d
o
pusti (19/87).
Ovi koji ne veruju u Allahovo zamenje uzimaju mimo Njega drugo
boanstvo, tae kod nih ast, pobjedu i pomo. Medu njima je bilo onih
koji su se klanali melekima i dinima, tali od njih pomo i nastojali da se
njima pojaaju. Ne, nikao! Meleki i dini odbacit e njihovo klajaje i
zaijekat da su s oni njima klanjali, da oni nemau nikave veze s nima,
ivaui to pred Allahom a . . . i bie im protivnici 098), pravdat e s da
nemau nita s nima i svedoit e protv nih.
jtni ih pokreu da griee, oni vladaju njima, jer im je dozoljeno
da zavode od asa od kako je Iblis taio da ima slobodne ruke kod
postupka s ljudima.
Zato ne trai da to prje stradaj C19/84, njima je dozoljeno da
postupaju slobodno do odredenog roka. Sve to oni rade uraunat e s
protv njih i sve je to ogranieno. Ova ia ocrva dete obrauna koji
se da pojmit i osjett. Mi im polako dane odbrojavamo! (19/84. To je zaista
zaplaujue poimaje. Teko onome kome Allah sabire grijena djela i
ostavlja da s obrauna konanim tekim obraunom. Onaj koji osjea da
njegov poglavica na Zemli prat njegova djela i negove greke, osjea s
groznim, plai s i ivi u nemiru jer e polagat raun, a kako e tk bit sa
Allahom, Silnim.
U jednoj od scena Sudnjeg dana ocrava s posledica zbrjaja i
obrauna. to s te vernika, oni dola pred Milostog kao uzanici,
ponosno i sa liepim doekom. Onoga Dana kada estite kao uzvanike pred
Milostivim sakupimo (19/85), a grijenici e bit terani u Dhennem edni,
kao to s tera stoka. . . .a kad u dehennem edne gjenike poteramo
09/86), bez zauzimanja za njih toga daa osim za onoga ko je prethodno
uradio dobro djelo. Taj ima kod Allaha ugovor kojeg e mu Allah ispunit,
jer je Allah obeaa svakom ko veruje i radi dobro djelo da e ga obilato
nagradit.
U kontkstu s dalje po drugi put navode rune riei politeista, a to
je kada su govorli: Meleki su eri Allahove, a politeist Jevreji istcali:
O
Uze jr je sin Allahov, a politist krani: Mesih je sin Allahov. Cijeli Kosmos
se zatese zbog ovih odvratih rijei, koje osuuje i nijee njegova priroda.
Oni govore: Milostivi je uzeo dijeter- (19/88).
Vi, doista, neto odvratno govorte! 09/89J.
Gotovo da se nebesa rasadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe 09/90)
to Milostivom pripiuju dijete 09/9V.
Nezamilivo je d Milostivi ima dijete, 09/92) . . .
Zvonkost ovih termina i ritm tksta uestuju u sjeni scene kod
ocrtvanja atosfere srdbe, surevnjivost i podrhtavanja. Srce Kosmosa i
njegovi udovi podrhtvaju i tesu se kada uju tave ogavne rijei. Povreda
Uzienog Bia izaiva nemir i podrhtavanje Kosmosa poput podrhtvanja
svakog organa kada se ovjek rasrdi kada se neko dotakne njegove
plemenitost ili plemenitost nekoga koga on voli i cijeni.
U ovom kosmikom podrhtvanju zbog ogavnih rijei uestvuju i
nebesa, i Zemlja i brda, a termini sa svojom intonacijom ocrtvaju
dinaminost tog potesa i zatesanja.
Ta pogrdna misao skoro nije ni izgovorena. Oni govore: Milostivi je
uzeo dijete!" (19/8BJ, a popraena je stahotom. Vi, doista, neto odvratno
govorite 09/89J, tako da se sve mirno oko njih potese i sve stabilno zadrht,
cijeli Kosmos se naljut zbog istote Allahove, jer osjea da se te rijei
sudaraju sa biem i prirodom Kosmosa, sudaraju se sa onim to je stabilno
u njegovom srcu i ustalilo se u njegovom biu, potesa se osnova na kojoj
poiva i na emu miruje. Gotovo d se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i
planine zdrobe to Milostivom pripiuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi
ima dijete 091992).
Usred kosmike srdbe izdaje se stano saopenje:
ta svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog
traiti utoite! 09/93).
On ih je sve zapamtio i tano izbrojio, (J9J
i svi e Mu na Sudnjem dnu doi pojedinano 09/9.).
Sve to je na nebesima i na Zemlji osim ovjeka dolai i klanja Mu se
skrueno i pokorno, jer On nema ni djeteta ni ortka, jer je to storenje i
rob.
OJ
Ludsko bie svakako se zatest kada pojmi smisao ovog
objanjenja: On ih je sve zapamtio i tao izbrojio (19/94. Nema mogunost
da bilo ko izbjegne nit da bude zboravlen. I svi e Mu na Sudnjem danu
do pojedinao (19. Allah moti na svaku osobu. Svaka osoba doi e
pojedinano, nee joj niko pravit drutvo nit e se ponosit bilo kime, a
i dua drutva i osjeaji njegovi e ga napustt. ovek e tda primiett
da je sam-samcat pred polagajem rauna.
U sredini ove jednote, osaljenost i stahote, kad, eto, vjernici u
svem sjenu visoke ljubavi, ljubavi Milostvoga.
One koj su vjerovali i dobra djela nili Milostivi e sigurno voljenim
uiniti (19/96).
Iaz ljubav i voljeni u ovoj atosferi je ljupki poziv koji dote srca i
ugodna duhovnost koja dote due. To je ljubav koja se iri po gornjim
slojevima, zatm izlijeva po . Zemlji i ljudima, ispunjava tme cjelokupni
Kosmos i prelijeva ga
Ebu Hurejre (Bog mu s smilovao) prenosi od Verovesnika
(alejhi' sselam) da je rekao: "Kada Allah voli nekog ovjeka, On pozove
Dibrila i kae mu: "Dibrilu, ja volim toga i toga, pa i t njega voli" i dodaje:
` Dibril ga voli." A onda poziva stanovnike nebesa i kae: "Allah voli toga
i toga pa i vi volite njega" i dodaje: ` njega vole i stanovnici nebesa." A
onda ga sputa da ga prime i na Zemlji. A kada se Allah rasrdi na oveka,
poziva Dibrila i kae mu: "Dibrilu, ja sa se rasrdio na toga i toga pa i t
se rasrdi na njega." Prenosilac kae:"Dibril s rasrdio na njega." A onda
Allah poziva stanovnike nebesa i kae: "Allah se rasrdio na toga i toga i vi
se rasrdite na njega." I stanovnioci nebesa se rasrde. Zatm ga sput na
Zemlju da s rasrde na njega i na Zemlji.4
Ova radosna vijest za bogobojazne vjernike i upozorenje
svaali cama nevernicima je cilj Kur' ana. Alah je olakao Arapima, pa je
Kur'an objavio preko Poslanika (alejhi' s-selam) da ga oni ue.
"Prenosi Imam-i Ahmed slijedee: Prenio mi je Afn - Ebu Avane Suhejl od svoga oc, a
ova od Ebu Hurejrea. Hadis prenosi i Muslim od Suhejla, a prenosi ga i Ahmed i Buhari
preko Ibni Durejda, Musla - Ibni Utbe - Naja od Ebi Hurejrea.
U
Mi smo Kur'an uinili lakim, na tvome jeziku, d bi njime one koji se
Allaha boje i gjeha klone obradovao, a inadije nepopustljive opomenuo
(19/97).
Ova sura zavava scenom u kojoj srce kao da se dugo nada, a
savjest dugo potesa. U viziji nema kraja ovom izlaganju.
A koliko smo samo naroda prje njih unitili! Da li ijednog od njih
vidi i d li i najslabiji glas njihov je? 09/98).
To je scena koja poinje ruilakim potesom, a onda t prekriva
dubokom utjom kao da t taj potes odveo u poruenu dolinu, ostavio te
to da posmata stadaje minulih naroda u toj dolini koja skoro da ne
ograniava pogled. Tada vizija odlai i pliva sa osobama koje su nekada
milile i kretale se i votom koji je svojevremeno pulsirao i bio veseo, i
nadom i osjeajima koji su nekada ivjeli i kretli se, a kasnije ih tina
prekrila i smrt pritsnula, pa telesa kao da su paralizirana, istuhla i
sruena, bez ikakva tona i unja, ne osjeaju nit, ne kreu s nit imaju
glas. Da li ijednog od njih vidi <I9/98J - pogledaj i okreni se. Da li i najslabiji
glas njihov je a9/9BJ uje pa ut. Eto, puna tina i stana utja
vladaju. Nema nikoga do Jedinoga, ivoga, Koji ne umire.
I
g m ~ m w P ^ ~ ~ ~ ~ ~ * % * M % %

" ^
* ~ ~ ~ ~ ~ m ~ ~ ~ ~ = m ~ ~ m ~ ~ ~
,}~

,,:, J`
=- * ,', _ .,' _')') !| ,
.
w

' ) .'-),,-)_,'}).|

} -. $ j _ /
G !
' ,
. _.| ._Y| > S | * _-|j .

Z
d
4
.. _-.,.|_,, _`. .':

#4 M *
7
~
'

7
" w
- -,- . , J,-^
D
b2
UBANA m&
I3 AA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Ta-ha (2/V.
Ne objavljujemo Kur'an da se mu, r212J
ve da bude pouka onome koji se boji, r2o1sJ
objavljuje ga Stvortelj Zemlje i nebesa visokih, <214J
Milostvi, koji upravlja svemirom svim r2o;sJ.
Njegovo je to je na nebeima i to je na Zemlji i to je izmedu njih i to
je pod zemljom! <20/6J,
Ako se ti glasno moli, - pa, On zna i to drugom tajo rekne i to
samo pomili! <2017).
Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepa imena ima! (20/BJ.
A da li je do tebe doprla vijest o Masau, <20/9J
kada je vatru ugledao pa eljadi svojoj rekao: Ostanite vi tu, ja sam
vatr vidio, moida u vam nekakvu glavnju donijeti ili u pored vatre nai
nekoga ko e mi put pokazati" <2!10J.
A kad do nje dode, neko ga zovnu: o Masa, r2o11 V
b
Ja sam, uitinu, Gosodar tvoj! Izuj, zato, obuu svoj, ti si, doita, u
blagoslovljenoj dolini Tuva (2/12).
Tebe sam izabrao, zato ono to ti se objavljuje sluaj! (2/13).
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo
meni klanjaj i molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio! (2/14).
as oivljenja e sigurno do - od svakog ga tajm -, kad e svaki ovjek
prema trudu svome nagaen ili kanjen biti (2/15).
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega
ne veruje i koji slijedi strast svoju, pa da bude izubljen (2/16).
A ta ti je to u desnoj ruci, o Mast?" (20/17).
"Ovo je moj tap - odgovor on - "ojim se potapam i kojim lie
ovcama svojim skid
a
m, a slu mi i za druge potrebe (2/18).
"Baci ga, o Matr- ree On (2/19).
I on ga baci, kad on - zmija koja mili (2/20J.
"Uzmi je i ne boj ser- ree On -, (Mi emo je vratiti u ono to je bila
prje (2/21).
I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka e se pojaviti bijela, ali ne bolesna;
i eto - znamenje drugo, (20/2J
da ti pokaemo neka od Naih velikih uda (20/2).
Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevrior (2/2).
"Gosod
a
ru moj, - ree Mast - luini prostranim pra moja (20/2J
i olakaj zadatak moj: (2/2J
odrjei uzao sa jezika mog (20/27)
d bi razumjeli govor moj (20/2J
i podaj mi za pomoika iz porodice moje (2/2J
Htrana, brata mog; (2/30J
osnai me njime (20/3V
i uini drugom u zadtku mome, (2/32)

da bimo Te mnogo hvalili <2/33)

i da bimo Te mnogo sominjali, <2/34
Ti, uitinu, zna za nas <2/3).
"Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musar- ree On, <20/36)
"a ukazali smo ti milost Svoju jo jednom, <2137)
kada smo majku tvoju nadahnuli onim to se samo nadahnuem
nadahnuem stie: <2138)
,Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka e ga na obalu izbaciti, pa
e ga i Moj i njegov neprijatelj Prhvatiti. ' I ja sam uinio da te svako voli i
da raste pod okom Mojim <2/39).
Kada je sestra tvoja otila i rekla: ,Hoete li da vam ja pokaem onu
koja e se o njemu brnuti?' - Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i
da vie ne tugje. A ti ubio jednog ovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i
iz raznih nevolja te sasili. I ti ostao godinama medu stanovnicima
Medjena, zatim si, o Misa, u pravo vrjeme doao (2/4).
I ja sam te za Sebe izabrao <20/41).
Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojm, i neka sam vam ja uvijek na
pameti, <2142)
idite faraonu, on se, doista, osilio, (2/4)
pa mu blagm rijeima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!"
(2/44.
Gospodaru na, - rekoe oni - "ojimo se da nas odmah na muke ne
stavi ili da svaku mjeru zla ne prekora <20/45).
"Ne bojte sef" - ree On -, 1a sam s vama, ja sve ujem i vidim <2146).
Idite k njemu i recite: ,Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove
Israilove d idu s nama i nemoj ih muiti! Donijeli smo ti dokaz od
Gospodara tvoga, a nek vi u miru onaj koji pravi put slijedi! <20/47).
Nama se objavljuje da e sigurno stii kazna onoga koji ne povjeruje i
glavu okrene' (2/48).
"a ko je gospodar va, o Masar- upita faraon <2/49).

"Gospodr na je onaj koji je svemu onom to je stvorio dao ono to mu

je potrebno, zatim ga, kako da se time korti, nadahnuo" (2/50J.
"A taje sa narodima davnanjim?- upita on (2/51).
"O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome nije
nita skriveno i On nita ne zaboravlja (2/52).
On je za vas Zemlju posteljom unio i po njoj vam prolaze utro, i On
sputa s neba kiu!" - Samo Mi dajemo d
a
uz njenu pomo u parovima nie
bilje raznovrno (20/53).
]edite i napasajte stoku svoju! To su dkazi za one koji pameti imaju
(20/54).
Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraamo i iz nje emo vas po drugi
put izvesti (2/55).
I Mi smo faraonu sve dokaze Nae pokazali, ali je on ipak porekao i
da povjeruje odbio (20/56).
Zar si dao da nas pomo vradbine svoje iz zemlje nae izvede, o
Maa?- upitao je (2/57).
I mi emo tebi vradbinu sliu ovoj doita pripremiti! Zakai nam
roite koga emo se i mi i ti prdravati, onako kako odgovara i nama i
tebi!" (2/SJ.
Neka rote bude na praznik" - ree Masa - "i nek se narod izjutra
sakupi" (2/59).
I faraon ode, sakupi arobnjake svoje i poslije de (20/60J.
'Teko vama!" -ree im Masa. "Ne iznosite lai o Allahu, pa da vas
On kaznom uniti; a sigrno nee usjeti onaj koji lai iznosi" (2/61).
I oni se, tiho apuui, stade o svom poslu izmedu sebe raspravljati
(20/62).
"Ova dvojica su arobnjaci" - rekoe jedni drugima -, "hoe da vas
vradbinama svojim iz zemlje vae izvedu i d unite vau vjeru prelijepu;
(20/63)
zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko
danas pobijedi, sigurno e postii ta eli!" (20/64).
J
o Masa, - rekoe oni - "hoe li ti memo najprije mi baciti?" (2/65).
Bacite vir - ree on - i odjednom mu se priini da konopi njihovi i
tapovi njihovi, zbog vradz"ine njihove, kreu, (2/66J
i Masa u sebi osjeti zebnju (2/67).
"Ne boj sef- rekosmo Mi -, 7 e, doita, pobijediti! (2/68).
Samo baci to to ti je u desnoj ruci, progutae ono to su oni napravili,
jer je ono to su oni napravili samo varka arobnjaka, a arobnjak nee, ma
gdje doao, uspjeti (2/69).
I arobnjaci se bacie licem na tle govore: "Mi vjerujemo u Musaova
i Haranova Gosodara!" (20/70).
ste mu povjerovaW - viknu faraon - "prije nego to sam vam ja
dopusito! On je uitelj va, on vas je vradz"bini nauio i ja u vam, zacijelo,
unakrt ruke i noge vae odje i po stablima palmi vas razapeti i sigurno
ete saznati ko je od nas u muenju straniji i itrajniji" (20/71).
"i neemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam doli, tako
nam Onoga koji nas je stvoro!"- odgovore oni -, "pa ini to hoe; to moe
da uni samo u ivotu na ovom svijetu! (20/72J.
Mi vjerujemo u Gospodra naeg da bi nam grijehe nae oprostio i
vradz"bine na koje si nas ti prmorao. A Allah bolje nagrauje i kanjava
trajnije" (20/7J.
Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik izie eka dehennem,
u njemu nee ni umrjeti ni vjeti; (20/74J
a one koji pred Njega iziu kao vjernici, a koj su dobra djela inili -
njih sve ekaju vioki stepeni, (2/75)
edenski vrtovi kroz koje e rjeke tei, u njima e oni vjeno ostati, i to
e biti nagrada za one koj se budu od gjeha oistili (2/76).
I Mi objavimo Mastu: 'o izvedi robove Moje i s njima suhim
putem kroz more prodi, ne strahujui da e te oni sti i da e se utopiti"
(2/77).
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora
prekrli; (20/78J.
faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put izveo (2/7J.
U
O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprjatelja vaeg izbavili i na desnu
stnu Tiura vas doveli, i manu i prepelice vam slali <2!8oJ.
'
1edite ukuna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome
obijesni da vas ne bi snala srdba Moja; a koga snade srba Moja -
nastradao je! <218V.
]a u sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini,
i koji zatim na pravom putu itrje" (20182).
zato si prije naroda svoga pourio, o Masa" <20/83J.
"Evo ide za mnom" - odgovori on -, "a pourio sam k Tebi, Gospodaru
moj, da bude zadovoljan" <20/8J.
"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskuenje doveli" - ree On -
, "njega je zaveo Samirija" <218J.
Musa se narodu svome vrati srdit i alostan. "O narode moj" - ree -
zar vam Gospodar va nije dao lijepo obeanje? Zar vam se vrijeme oduljilo,
ili hoete da vas stigne srdba Gospodara vaeg, pa se zato niste drali
obeanja koje ste mi dali!" <.
"Nismo prekrili dato ti obeanje od volje svoje" - odgovorie. "Bili smo
natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili. " A to isto uradio
je i Samirja, <2187J
pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mue i oni su onda rekli:
"Ovo je va bog i MUaov bog, on ga je zaboravio!" <20I88J.
Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rijei ne odgovara i da od njih ne
moe nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti? <20/89J.
A njima je Harun jo prije govoro: "O narode moj, vi ste njime samo
u ikuenje dovedeni; Gospodar va je Milostivi, zato slijedite mene i sluajte
nareenje moje!" <20I90J.
"Mi emo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Masa" - odgovorili su
oni <20/9V.
" Harne," - povika MUsa - "ta te je sprijeilo, kad si ih vidio da su
zalutali, <2192J
da za mnom nisi poao? Zato nisi nareenje moje posluao?" <2193).
bI
O sine majke moje, " - ree Harn - "ne hvataj me za bradu i za kosu
moju! ]a sam se plaio da ti ne rekne: 'Razdor si meu sinovima Israilovim
posijao i nii postupio onako kako sam ti rekao'" (20/94).
ta si to ti htio, o Sam irija?" - upita MUsa (2/95).
1a sam vidio ono to oni niu vidjeli" - odgovori on -, ''a sam aku
zemlje ipod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj dui
ponikla zla misao" (20/96).
"E ond se gubi!" - ree Musa -, "tavog svog ivota e govoriti: ,Neka
me niko ne dotie!' a eka te jo i odreeni as koji te nee mimoii. Pogledaj
samo ovoga tvog "oga" kojem si se klanjao; mi emo ga sigurno saliti i po
moru mu prah rasuti (2/97).
Va bog je - Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!" (2/9BJ.
Ova sura poinje i zavrava rijeima upuenim Poslaniku (alejhi' s
selam) objanjavajui njegovu ulogu i defnirajui njegove obaveze. To nije
nesrea koja je propisana njemu nit nevolja koja bi ga muila nego je to
poziv i podsjeanje, misionarstvo i upozorenje, a stvar svih storenja poslije
toga pripada jedinom Allahu koji nema ortaka, koji je zatitnik i
egzoterinost i ezoterinost Kosmosa, Koji je obavijeten o
maniestacijama srca i onoga to u njima lei, Onoga prema kome se
okreu ela i vraaju ljudi, pokorni m nepokorni. Otuda Alejhi' sselam nije
odgovoran ni za onoga koji demantra poziv ni za onoga koji ne vjeruje, nit
da se osjea nesret to neki ugone u la proivljenje i to ne veruju.
Izmedu uvoda i krja ove sure izlae se kazivanje o Musau (alejhi' s
selam) od vemena poslanstva do vremena kada su Sinovi Israilovi uzeli
tele nakon njihova izlaska iz Egipta. Izlaganje je neto detljnije i podue.
Posebno se izlae moment susreta i razgovora izmedu Allaha i Musaa,
zatm moment spora izmedu Musaa i faraona, moment takmienja imedu
Musaa i arobnjaka. U toku ovog kazivanja dolai do izraaja Allahova
zatta Musaa Koji ga je za Sebe izabrao i Koji je rekao njemu i njegovu
bratu "Ne bojte sef" - ree On, - 'Ja sam s vama, ]a sve ujem i vidim (2/4).
Kzivanje o Ademu iznosi se vrlo brzo i krato, u njemu se iste
Allahova milost prema Ademu nakon to je Adem pogrijeio, iste se
uputa Adema i preputanje njegovih potomaka da odaberu Uputu m
zabludu, nakon upozorenja i podsjeanja.
Ovim kazivanje obuhvaena je i scena Sudnjeg dana. One kao da su
dopuna poeta kazivanja o Ademu dok je bio u gornjim slojevima i kada
bZ
s vraaju oni koji su pokorni u Dennet, a grijenici u Dehennem,
potvrujuu ono to je reeno njihovu ocu Ademu kad je sputen na
Zemlju.
U ovoj suri se u kontekst nastavlja sa izlaganjem u dva dijela. Prvi
dio sadri poetk ove sure u kome se govori Poslaniku (alejhi' s-selam) :
Ne objavljujemo Kur'an da se mui, ve d bude pouka onome koji se boji
(20/2-3). Poslije ovoga slijedi kazivanje o Musau kao kompletan primjer
Aahove (Uzvienog) zatte svakog onoga koga je On odabrao da saopi
Njegov poziv, da ne tuguju zbog toga jer su ti u Njegovoj zatt.
Drugi dio sadri scene Sudnjeg dana i kazivanje o Ademu. I jedno i
drugo kazvanje su u uvodnom dijelu ove sure, zatm slijedi kavanje o
Musau. Kraj ove sure je slia njenom uvodu i sasvim je u skladu s njim i
atosferom ove sure.
Ova sura ima poseban odsjen koji prekriva cjelokupnu njenu
atosferu, visoki i uzvieni odsjen od koga srca postaju skruena, due se
smiruju, a ela Njemu pokoravaju. To je odsjen u kome se odraava
svetlost Milostvog na Svetu dolinu i na Njegova roba Musaa u vrijeme th
dugih ragovora, a no mirna i Musa sam samcat. Celokupni Bitak je u
skladu s tm dugim spasom. To je odsjen u kome e se jasno vidjet stajaje
na mjestu velikog okuplanja . . .glasovi e se stiati i ti e samo apat uti
(20/10), Ljudi e se ivome i Veom pokorti (20/1W.
Muziki ritm ove sure u cjelini javlja se u slinim momentma od
poetka ove sure pa sve do kraja - ugodan, melodian i privlaan kratog
elifa, kroz cijelu reenicu, otprilike.
Ta-ha (20/1).
Ne objavljujemo Kur'an d se mui, (20/2)
ve da bude pouka onome koji se boji, (20/3)
objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa viokih, (20/4)
Milostivi, koji upravlja svemirom svim (2/5).
bd
Njegovo je to je na nebesima i to je na Zemlj i to je izmeu njih i to
je pod zemljom! (2/6).
Ao se ti glasno moli, - pa, On zna i to drugom tajo rekne i to
samo pomisli! (20/7J.
Allah, drugog boga oim Njega nema, najljepa imena ima! (20/BJ.
Poetak je ugoda i prijatn, a poinje odvojenim slovima ta - ha da
bi upozorio da je ova cijela sura kao i Kur' a sastavljen iz slinih slova, kao
to smo naveli u nekoliko poetka drugih sura. Ovdje su izabrana dva
slova koja se zavravaju sa rimom kao rimom cjelokupne sure. Ona su
krata da bi ritm bio takoer skladan.
Ova dva slova govore o Kur' anu, kao to je sluaj i sa surama koje
poinju isprekidanim slovima u formi obraanja Poslaniku (alejhi' sselam) .
Ne objavljujemo Kur'an da se mui (2/2J ne objavljujemo t Kur'an
koji bi t prouzrokovao potekoe. Ne objavljujemo t ga da t osjea
potekoe pri njegovom uenju i klanjanju prema njegovom sadraju nit
to bi prelazila toje mogunost i izazivalo tekoe. Kur'an donosi
olakicu kod klanjanja Allahu. Njegove obaveze ne prelae ljudsku mo.
Kur'an te ne obavezuje niim to iskae iz tvoje mogunost. On t nita ne
propisuje to nije u tvojoj moi nit tai to nije u granicama tvoje moi. To
je blagodat, a ne potekoa. On je prilika za povezivanje sa gornjim
slojevima i taenja moi, smirenost, osjeaja zadovoljsta druenja i
povezivanja.
Ne objavljuemo t Kur' an da se mui ljudima kada oni ne veruju
u Kur'an. Ti nisi obavezan da ih natera da veruju, nit da se unit zbog
njihovog gubita. Ovaj Kur'an je samo radi upozorenja i pouke.
Ve da bude pouka onome koji se boji (2/3) .
Onaj koji se boji pouit e se kada bude pozivan, bojat e se svoga
Gospodara i tait e oprost. Kod toga se zavrava uloga Poslanika
(alejhi' s-selam) . On nije opteen da otvara zatvore srca nit da vlada
srcima i duama ljudi. To je sve u moi Allaha koji je poslao ovaj Kur' an.
On je Taj koji pazi na cjelokupni Kosmos, Koji svojim znanjem obuhvata
srca i tajne.
b
objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa viokih, (2/4)
Milostivi, koji upravlja svemirom svim (20/SJ.
Njegovo je to je na nebesima i to je na Zemlji i to je izmeu njih i to
je pod zemljom! <2/6),
Onaj koji je objavio ovaj Kur'a, On je stvorio ovu Zemlju i nebesa,
stvorio ta visoka nebesa. Kur'an je kosmika pojava kao i nebesa i Zemlja.
Objavljen je gornjih slojeva i povezuje kontekstom zakone koji
dominiraju Kosmosom i preko kojih je objavljen ovaj Kur'an. On
istovremeno uskladuje sjenu visokih nebesa sa Zemljom i sjenu Kur' ana
koji je objavljen Ugornjih slojeva na Zemlju.
Onaj koji je objavio Kur' an iz viskih slojeva i stvorio Zemlju i nebesa
je Milostivi i On ga nije objavio oveku da se ovek alost. Osobina
milost je ono to s ovdje iste da bi obuhvatlo ovo znaenje. To je onaj
koji tt Kosmos u cjelini i koj upravlja svemirom svim ao;sJ, a upravljanje
svemirom jest zamjena za dominaciju i vlast. Prema tome, sve to je
Poslaku nareeno u odnosu na ljude jeste da podsjet onoga ko se boji.
A tenje, posjedovanje vlast i obuhvatnje?
Njegovo je to je na nebesima i to je na Zemlji i to je izmeu njih i to
je pod zemljom! <2i6J,
Kosmike scene koriste s u izrazu da bi se istalo znaenje vlast i
obuhvatnja u obliku slike koju moe spoznat ljudsko poimanje. Stvar je
daleko vea od toga. Allahu pripada sve to je u Kosmosu, a to je daleko
vee od onoga to je na nebesima i Zemlji, to je izmedu njih i to je ispod
zemlje.
Allahovo znanje obuhvata sve to obuhvata Njegovo vlasnitvo.
Ako se ti glasno moli, - pa, on zna i to drugom tajno rekne i to samo
pomisli <20/7).
Ovaj izraz dovodi u sklad odsjen koji baca ovaj ajet: Njegovo je to je
na nebesima i to je na Zemlji i to je izmeu njih i to je pod zemljom <20/6)
i odsjen koji daje ajet poslije njega: Ako se ti glasno moli, - pa, On zna i to
drugom tajno rekne i to samo pomili (20/7J, dakle, dovodi se u sklad
glasna pojava u Kosmosu, glasna pojava u rijeima i sve ono to je skriveno
pod zemljom i sakriveno i tajno u grudima na usklaujui nain kod
poimanja. Tajna je skrivena, a nije skrivenije od tjne poimanja u smislu
skrivenog i prekrivenog kao to je sluaj skrivenog i pokrivenog pod
slojevima zemlje.
bD
Rijei su upuene Poslaniku (alejhi' sselam) radi smirenja njegova
srca, da je njegov Gospodar s njim i da ga uje, ne ostvlja ga samog da s
alost i tguje zbog Kur' ana i da suoava nevernike bez oslonca. I kada
ga poziva glasno, On zna i tajno i sakriveno i kada srce osjet blizinu Alaha
i da On zna i njegovu tjnu i njegov apat srce se smiruje i postaje
zadovolno, predaje s ovoj blizini, ne osjea s daje samo i izolirano meu
onima koji nagone u la i koji su protvnici, ne osjea samou meu onima
koji mu s protve u vjeri i osjeanjima.
Ovaj uvod zavrava objelodanjivanjem vere u Jednog Alaha nakon
oglaavanja Njegovog zatnitva, vlasnita i Njegovog znanja.
Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepa imena ima (2/B).
A najljepa imena uestvuju u skladnost rita kao to uestvuju i u
skladnosi odsjena milost, blizine i zatte koja prekriva atosferu i
poeta ove sure i njenu cjelinu.
Nastvlja se kaivanjem Alaha Svome Poslaniku, o poslaniku
MusAu kao primjer Allahove zatte odabranika, radi noenja Njegova
poziva. Kzivanje o MusAu je najvee kazivanje o poslaniku koje se navodi
u Kur' anu. Ono je izlono u nekoliko cjelina koje odgovaaju temi ove
sure i atosferom i odsjenom. Neke od ovih cjelina su navedene do sada
u suraa: Beqae, Maide, ElAraf, ]unus, Isra i Kehf, dok se u drugim
surama na to ne ukauje.
Kzivanje koje je dolo u suri Maide je jedno kazivanje. Ono s
odnosi na zadravanje Sinova Israilovih pred Svetom zmljom ne uzlazei
u nju jer je tmo bio nasilniki narod. I u suri Kebf je tkoer jedna cjelina,
a odnosi se na susret Musaa "dobrim ovekom" i ovo njegovo druenje
s njim jedno vrijeme.
U surama: Beqare, Pm,J unus kao i u ovoj suri Taha nalai se vie
cjelina. Medutm, ove cjeline u ovim surama razlikuju se jedna od druge.
Razlikuju se po izloenim temama, a i nainu izlaganja, ali sukladno smjeru
ove sure koji s u njoj izlae.
U suri Beqare reeno je da se govori o kazivanju o Ademu i
ukazivaju njemu ast u viim sferama, obeanju Allaha da e Adem bit
bb
zastupnik na Zemlji i ukazivanju njemu blagodat nakon to mu je
oproteno. Kivaje o MusAu i Sinovima Israilovim podsjea Sinove
Israilove na Allahovu blagodat uinjenu njima, Njegovo obeanje njima,
njihovo spaavaje o faraona i njegovog naroda, njihovo napajanje i
davanje da im provru izvori i njihovo nahranjivanje menom i preprelicama.
Spominje se i roite Musaa, njihovo obeanje vezano za tele poslje njega,
opratanje njima, njegovo obeaje njima pod brdom i, ponovo, njihov
neprijatelski istup subotom te kazivanje o kravi.
U suri A' raf reeno je da se govori o upozorenju i posljedicama za
one koji su negirali Allahova znamenja prije Musaa (ale j hi' s-selam) , a onda
dolazi kaivaje o MusAu koje je izloeno u poetu govora o poslanstvu.
Tu su iznijet - i znamenja tapa, ruke, potopa, skakavaca, sitih mrava i
krpelja, aba i kri. Odlomak o arolijama iznijet je u cjelini, zatm sudbina
faraona i njegovih velikaa koji su nagonili vjerovesnito u la. Zatm se
govori ta je bilo sa Sinovima Israilovim nakon to su uzeli tele za
boanstvo u odsutost Musaovoj. Kivanje zavrava oglaavanjem
nasljedstva milost Allaove i Njegove upute onih koji slijede Poslanika,
verovesnika nepismena.
U suri }unus iznijeta je sudbina i stadanje onih koji su nagonili u la,
pa podrobno kazivanje o Musau vezao za poslanstvo, izloena je i scena
arobnjatva i stadaje faraona i njegova naroda.
Ovdje u suri Taha ve je iznijet uvod koji govori o milost Allahovoj i
njegovoj zatt onih koje je On odabrao da preuzmu i nose Njegovo
poslanstvo i saope Njegov poziv. Ovo kaivanje osjenjeno ovom sjenom
poinje scenom thog razgovora, a sadri primjer Allahove zatte Musaa
(alejhi' s-selam) , njegovog uvrivana i potvrivanja, zatm ukazuje na
raniju zattu ovog poslanstva koja je Musaa pratla dok je bio jo u
djetnjstvu, uvala ga i obavezivala se. I ja sam uinio da te svako voli i d
raste pod okom Mojim <20/39J.
Da prijeemo na praene cjelina ovog kaivanja onako kako su
navedene u kontekstu.
A d li je do tebe dprla vijest o MUau, <20/9J
b
kad je vatru uledao pa eljadi svojoj rekao: Ostanite vi tu, ja sam
vatr vidio, moa u vam nekakvu glavnju donijeti ili u pored vatre nai
nekoga ko e mi put pokazati (2/10).
A da li je d tebe doprla vijest o Mtsiu? (10/9). Kakva Allahova panja
i Njegovo uput proiste U ovoga za sve one koje je On Sbi odabrao!
Eto, ovo je MusA (alejhi' s-sela) negdje na putu izmedu Medjena i
Egipta pored Tura. Eto, on se vraa sa svojom rodbinom nakon to je
proveo izesno vrijeme prema ugovoru sklopljenom izmeu njega i
Allahova verovesnika uajba. Ugovor je predviao da se MusA oeni sa
jednom njegovom kerkom, a zaurat da ga slui osa m deset godina.
Najverovatije e bit da je sluio uajba deset godina, a onda mu je
naumpalo da napust uaba, da krene sa svojom suprugom i vrat se u
zemlju u kojoj je odrasto i u kojoj je njegov narod - Sinovi IsrAilovi koji ive
pod pritskom faraona i njegova nasilja.s
Zt s MusA vrato, a otao je UEgipta pro1eran? Prije toga, ubio
je jednog Kopta u Egiptu kada ga je vidio da se tue sa jednim
Israelianinom. Napusto je Egipat bjeei, a Sinovi IsrAilovi u Egiptu
stavljani su na rane muke. MusA je naao sigurnost i smirenost u
Medjenu u susjedstvu uajba, svoga punca koji ga je sklonio i oenio
jednom svojom kerkom.
Ovaj njegov povratak je posljedica tenje za domovinom i rodbinom.
To je bila, na neki nain, prekrivena mo koja je pripremila MusAa na
povratak. Tako isto se mi kreemo u ovom ivotu. Pokree nas ljubav i
poziv, elje i pohlepe, bolovi i nade. Sve su to samo pojavni uzroci
skrivenog cilja, a zavesa koju primjeuju oi je u ruci koju ne primjeuju
ljudski pogledi nit je spoznaju. To je ruka Onoga koji sve odreuje, tt,
Onoga koji je Uzien i Moan.
Tako s vrat MusA i zaluta na putu u pustnji. S njim je bila njegova
ena, a moda i sluga. No je bila 8Bespue prostano. To sanajemo
i njegovih rijei koje je on rekao svojima Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio,
mod u vam nekakvu glavnju donijeti ili u pored vatre na nakoga ko e
mi put pokazati (2/IOJ. Stnovnici pustnje po obiaju pale vatu na uzisini
da bi je mogao primijett onaj koji nou putje pustnjom, da bi mu
pokazi put m da bi blizu vate pronaao selo, naslje u kome bi prenoio
i ko bi ga uputo na pravi put.

vo je navedeno u prm celinama kivanja o Mosu u suri Qass, a ona je objavljena

pnJe sure Ta.
bb
Musa je vidio vatu u bespuu pa se obveselio. Otao je da donese
glavnju vate da bi njome zagrijao svoju porodicu, jer je no bila hladna, a
poznato je da su noi u pustnji veoma hladne, m bar da pomou t vate
nae nekoga ko e ga uputt na put m da se pomou tog svetonika
orjentra.
Otao je da tai glavnju vate, da tai vodia za nono putovanje,
medutm, on je tamo naiao na veliko iznenaenje. To je bila vata koja
grije, ali ne koja grije tjela nego due. To je vata koja upuuje, ne u
nonom putovanju, nego na velikom putovanju.
A kad do nje doe, neko ga zovnu: "O Musa, <2o;w
]a sam, uitinu, Gosodar tvoj! Izuj, zato, obuu svoj, ti si, doista, u
blagoslovljenoj dolini Tuva <2112).
Tebe sam izabrao, zato ono to ti se objavljuje sluaj! <2113).
]a sam, uitinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo
meni klanjaj i molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio! <2114).
as oivljenja e sigurno do - od svakog ga tajm -, kad e svaki ovjek
prema trudu svome nagraen ili kanjen biti <2115).
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega
ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa d
a
bude izubljen (2/16).
Srce s sui a bie zatesa, ovjek poima samo tu scenu. Musa je
s u tom bespuu, a no L$ potpuno mrana. Tiina se nadvila. On
ide, osjea vatu koja se pridruuje tm bespuem stae Tra, a onda
cjelokupni Bitk oko njega odjekuje: ]a sam, uitinu, Gosodar tvoj! Izuj,
zato, obu svoju, ti si, doita, u blagoslovjeljnoj dolini Tuva. tebe sam
izabrao, zato ono to ti se objavljuje sluaj! <20/1Z13J.
Taj mali, slabi, ogranieni atom susree Uzvieniga Koga ne mogu
spoznat oi, Uzvienog u ijem okrilju sija u tami Zemlje i nebesa i susree
taj jaki i uzieni poziv ljudskom biu. Kako susree? Kako, da nije Boije
milost?
To je moment u kome se ljudsko bie u cjelini uzdie i raste
predstvljeno u Musau (alejhi' sselam) i prema ljudskom biu koliko mu
je omogueno da primi tj izliv u tom moment, i prema oveanstu da u
njemu bude spremnost za ovakvo kontanje i na ovaj nain, kako? Mi
ne znamo kako! Ljudski razum ovdje ne moe nita spoznat nit prosudit.
bJ
Njegova nedostatost je prouzrokovala da stoji zauen, posmata i
veruje:
A kad do nje doe, neko ga zovnu "O Masa: ]a sam, uistinu, Gospodar
tvoj!" (2/II-12) zovnu ga na ovaj nepoznat nain, pa je otuda nemogue
defnirat odale je stgao taj poziv nit s moe znat njegova stana. Ne
moe s ni odredit vrsta tog poziva nit njegova kakvoa, ne moe se
defnirat ni kako je to uo Musa nit kako je to primio. Pozvan je na
nekakav nain i primio ga je na nekakav nain. To je Allahova odredba u
koju mi verujemo da s dogodila, a ne pitmo kako se dogodila, jer nain
toga dogaanja je iznad ljudske spoznaje i poimanja.
"O Masa, ]a sam, uistinu, Gospodr tvoj! Izuj, zato, obuu svoju, ti si,
doita, u blagoslovljenoj dolini Tuva (20/12)
6
t si u visokom prisustvu pa
otuda izuj svoju obuu. U dolini u kojoj dolaz do sjaja, visoke pojave, nemoj
da je gazi svojom obuom.
Tebe sam izabrao (2/13J o, kakva je to ast da je Allah tebe izabrao,
izabrao jednog od robova medu grupom grupa koje ive na jednoj od
zvijezda, a ona je kao atom u drutu koje je takoder atom u velikom
Kosmosu za koje Allah kae samo "Budi" i ono bude. Medutm, to je zatt
Milostvoga za ovog oveka.
Nakon Allahovog izavljivanja ove ast i odabranost, spremnost i
pripreme da skine Musa svoju obuu, dolazi upozorenje z primanje:
Zato ono to ti se objavljuje sluaj (2/13).
Ono to je objavljeno moe s saet u ti povezane naredbe:
verovanje u monoteizam, usmjerenje klanjanja i vjerovanje u Sudnji dan.
To su osnove jedinog Allahovog poslanstva:
]a sam, uitinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo
meni klanjaj i molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio! (20/I4J.

as oivljenja e siguro doi - od svakog ga tajim -, kad e svaki ovjek

prema trudu svome nagaen ili kanjen biti (2/15).
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega
ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da bude izubljen r2o!l6J.
Neki kau daje Tuva ime doline, a neki daje to njen opis.
U
to se te jedinog Boansta - to su stubovi verovaja. Allah u svom
pozivu Musau (alejhi' s-selam) oito potvruje to u dokaima: ja sam,
uistinu, Allah (20/14J i ogranienjem negacije i izuzimanja koje proizilazi
i: Drugog boga, osim Mene, nema (2/14). Prva sentencaje upotijebljena da
bi se potvrdilo Boanstvo Allahu, a druga da bi s negiralo svako drugo
boansto do Allah. Na ovom Boanstu zasniva se klanjanje, a klanjaje
obuhvata usmjerenje prema Allahu u svakoj aktvnost ivot. Meutm,
ovdje on iste namaz: I namaz obavljaj (2/14), jer je namaz najkompletija
slika ibadeta, najkompletije sredsto gdje se spominje Allah. Nama je
samo radi ovog cilja. On je lien svakog drugog okruenja. U njemu se
ovek priprema samo radi ovog cilja i koncentie radi povezivanja sa
Allahom.
to se te Sudnjeg dana, to je moment koji se oekuje radi pravedne
i komplete nagrade prema kome idu ljudi. Tamo im se obraunat.
lJudi idu svojim putem kontoliui se, obraunavaju i plae da ne doe do
sklizavanja. Allah (Uzieni) potvruje da e taj dan doi rijeima: as
oivljenja e sigurno doi (20/15). Taj dan skoro da je skriven. lJudi o tom
danu znaju sao malo i to to znaju ne prelazi ono to im je dato da znaju,
kolko im je Allaova mudrost dozvolila da znaju, odnosno da ne znaju.
Nepoznatost je osnovni element u ivotu oveka i u samom njegovom
formiranju. Otuda ljudi mora da ne znaju t e bit, a kad bi im bilo sve
otkriveno, a oni ovai kakvi jesu po prirodi, njihova aktvnost bi stala i
ivot bi i bio bez svrhe. U ovog nepoznatog ljudi idu, upozoravaju se
meusobno i nareuju jedan drugome, pro baju, iskuavaju, poduavaju se,
otkrivaju skriveno koliko mogu u Kosmosu i oko sebe, primjeuju ili
gledaju Allahovo znamenje u sebi i u horizontu, kreiraju na Zemlji ono to
im Alah dozvoljava da kreiraju. Ovisnost njihovih srca i osjeaja o
Sudnjem danu za koga se ne zna kada e se zbit uva ih od progonstva, jer
ne znaju kada e to doi. Oni su, zbog njegovog roka, stalno paljivi i stalno
spremni. To je samo za one ija je priroda zdrava i ispravna. Meutm, oni
ija je priroda iskvarena i koji slijede svoje stast zanemaruju i ne znaju,
oni padaju, a njihova sudbina je oajna.
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega
ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da bude izubljen (2/16).
To je zato to sljedbenici stast izmiljaju lai i pobijaju da e doi do
Sudnjeg dana. Zdrava priroda sama po sebi vjeruje da se u ivot ovoga
svijet ne ostvaruje kompleta ovjenost nit se ostvaruje puna pravda.
Otuda je neminovno da postoji i drugi ivot na kome e se ostvarit
JI
kompletost kaa je dosuena oveku i apsuluta pravda za nagradu
prema djelima.
Ovo je prvi moment uzvienog poziva s kojim je u kordinaciji svo
okolno bie. Uzvieni Allah zavrio je tme pravila monoteizma data
Njegovu odabranu robu, a Musa je moda bio tada zaboravo na sebe i
zaboravio radi ega je doao, pratei taj uzvieni glas koji ga je pozivao da
bi mogao ut uzvieno usmjerenje koje je primao. I dok je on bio zaronio
u to u to je zaronio, i dok u njegovu biu nije bio nijedan atom koji bi se
usmjerio neem drugom do ovome, najednom uje pitanje na koje teba
odgovorit, nita drugo:
A ta ti je to u desnoj ruci, o mk50!rzo/.
To je bio njegov tap. Ai ta on ima sa svojim tapom? To je
spomenuto, a na njemu je samo da odgovori:
"Ovo je moj tap" - odgovori on - "kojim se potapam i kojm lie
ovcama svojim skidam, a slui mi i za druge potrebe" rzo/s).
Pitanje se nije odnosilo na ulogu tpa u njegovoj ruci, nego se
odnosilo na ono ta je u njegovoj desnoj ruci. Meutm, Musa je shvato da
se ne pita ta je u ruci, jer je to jasno, nego t je njegova uloga, pa je
odgovorio to to je gore navedeno.
To je kranje to je mogao znat o tom tapu: da se oslanja na njega,
da tue njime po granju i liu stabala, da obije list i da ga jede stoka jer je
on uvao stado kod Suajba. Neki kau da je Musa u povratu terao sa
sobom neto stda koje je bio zaradio, zatm da je on tj tp upotebljavao
i u druge srhe sline prirode, moda i sloenije, ali ih nije nabrojao jer je to
primjer ta je tapom radio.
Meutm, eto ovdje Mona Snaga ini tm tapom u njegovoj ruci i
ono to Musau nije ni napamet padalo pripremajui ga za obaveze velikog
zadatka.
"Baci ga, o mk50 ree On (2/19).
on ga baci, kad on - zmija koja mili r2/2J.
JZ
"Uzi je i ne boj ser- ree On -, i emo je vratiti u ono to je bila
prje <2I2V.
Dogodila s nadnaavnost koja se ustvari dogaa svakog momenta,
ali ljudi to ne primeuju. Dogodila se nadnaavno st ivot, tp posta zmija
koja s kree. A koliko i koliko s miliona mmatoma ili nepokretih kao
to je tp preobraduju se svakog asa u ivu eliju, a ih ovek ne
prmjeuje kao to je primijeto da se tp Musaa pretvorio u ivu zmiju. To
je zbog toga to je ovjek zarobljenik svojih ula kao i svog iskustva i on ne
ide daleko u svojim poimanjia od onoga to su mu spozala ula.
Petvaraje tapa u zmiju koja ide je prijeta injenica koja se sukoblava
sa ulom oveka i upozorava ga na tu injenicu snano. Meutm,
skrivene injenice nadnaavnost prog ivota i nadnaravnost ivota koje
kru sakog momenta, one su net sakriveno i rieto se ovek osvre
na njih, posebno to stalno druenje sa tm injenicama ini da se
ozbilnost toga gubi u osjeaju oveka, pa ovjek prolazi pored njih sasvim
nemaran i zboravan.
Dogodila se ova injenica i zbunila jako Musaa i uplaila: "Uzmi je i
ne boj se!" - ree on - , i emo je vratiti u ono to je bila prije <20/2V. Mi
emo je vratt da ponovo bude tap.
U kontekstu se ovdje ne spominje to je bilo reeno u drugoj suri, da
se On okrenuo i nije se vraao, nego se samo zadovoljilo s neznatim
ukaivajem kakav je stah snaao Musaa (alejhi' s-selam) . To je zbog toga
to je odsjen ove sure odsjen sigurnost i smirenost pa se otuda pri njoj ne
javla moment staha, tanja i dalekog odlaska
Musa se smiri i zmija progut, ubra ostalo i vrat se u svoje
probito starje - posta tp. Na taj nain zbi se druga nadnaravnost. Slika
nestnka ivot zmije, ona ponovo post nepokreta materija, tvrda isto
onako kao

to je bila i prije nego to ju je snala pra nadnaravnost.
Uzviena naredba izdaje s Musau po drugi put:
I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka e se pojaviti bijela, ali ne bolesna;
i eto - znamenje drugo, (20/2). . .
I Musa stavi ruku pod svoje pazuho. U kontekstu je odabrano
pauho i nadlaca kao slika krila jer je to lahko pokretljivo mjesto i gdje
se skriva pokretost zgloba i udaljuje teina tjela, izabrano je to mjesto da
iz njega izae ruka bijela, a ne zbog bolest i kakve nesree, nego je to
drugo znamenje, sa znamenjem tapa da ti kaemo neka od Naih velikih
Jd
da (20/2), pa da vidi sobom ta zbivanja, da primijet svojim okom i
osjet svojim ulom, pa da s smiri za drugi poduhvat velike obaveze.
Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevrio (20/2).
Sve do ovog Musa nije znao da je on izaslanik za ovu veliku
ulogu. On je dobro znao ko je faraon, jer je odrastao u njegovoj palai. Imao
je prilike da vidi njegovo nasile i oholost. Bio je oevidac kakve su muke i
egzemplarne kazne primjenjivane na njegovu narodu. Ovo je sada moment
kada je Musa u prisustvu svoga Gospodara. Osjeao je radost, zadovoljsto
i gostoprimsto, pa zbog toga neka Ga pit za sve to bi ga umirilo kod
obavljanja ovog tkog zadata, neka mu zagarantra ustajnost na putu
poslanstva:
"Gospodaru moj, " - ree Masa - "uini prostranim pra moja <2o;2s;
i olakaj zadatak moj: <20/2)
odrijei uzao sa jezika mog (20/27)
da bi razumjeli govor moj <20I28J
i podaj mi za pomonika iz porodice moje (20/2)
Harna, brata mog; <2!30J
osnai me njime <20/3V
i uni drugom u zadatku mome, <20/32J
da bimo Te mnogo hvalili (20/33)
i da bimo Te mnogo spominjali, <20I34
Ti, uitinu, zna za nas" <213).
MusA je taio od svoga Gospodara da mu Allah prsa ucmt
prostanim kako bi potkoe zaduenja mogao pretorit u neto to je
ugodno i patju u slast, da to uini kao podstek za ivot, a ne neto
uzaludno to bi opteivalo svaki korak u ivotu.
Tr od svoga Gospodara da mu olaka dat zadatak, a A ahovo
olakanje Svojim robovima je garancija za uspjeh. U protvnom, ta e moi
ovek uinit bez ovog olakanja? t e moi uinit, a njegova mo
ograniena, znanje neinato, put dug, tnovit i nepoznat.
J4
Traio je od svoga Gospodara da mu odrijei jezik i da se raumiju
njegove rijei. Prenosi s da je Musa iao potkou kod govora m
mahanu i najverovatije da je Musa sa ovim gore rijeima imao ovo na
umu. To potruju i navodi u drugoj suri izraenoj u rijeima: A moj brat
Harn je retij od mene (8/3). Zamolio je svog Gospodara na samom
poetu, otvorenom molbom, da mu prsa uini prostaim i olaka poziv,
a onda prelazi na defniranje i objanjenje nekih elemenata na koje je
mislio, taio je da mu se olakaju u cjelini.
Traio je da mu Allah da pomonika nekoga iz njegove porodice,
taio je Haruna svoga brata. Musa je znao da je HArun od njega reitji,
stabilniji i smireniji, a Musa (alejhi' s-selam) je bio nestpljiv, ote prirode
i brzog reagiranja, pa se obrato svome Gospodaru da ga pomogne
njegovim bratom Harunom, da ga pojaa i uzme sa sobom kod obavljanja
ove velike uloge koju on nosi.
Ovo je uzien poziv kojeg on vri i koji tai da se Allahu mnogo
zahvaljuje, mnogo moli i mnogo povezuje sa Njim. MusA (alejhi' s-selam)
tai da mu Allah grudi uini irokim, da mu olaka ovaj poziv, razdrijei
njegov jezik, pomogne ga ministom koji bi bio neko od njegovih. Sve ovo
je injeno ne da se suoi direkto sa obavezom nego da sve to uzme kao
pomo, pa i brat, da bude zahvalan Allahu i prima od Onoga ko sve uje i
vdi. Ti, uitinu, zna za nas (2/3J zna nau sitaciju, vidi nau slabost i
nedosttak, zna nae potebe vezane za pomo i preduzimanje mera.
MusA (alejhi' s-selam) je oduio sa svojim pitnjem izlaui svoje
potebe, otrivajui svoju slabost, taei pomo, olakanje i brojnu
povezanost, dok njegov Gospodar sve to uje, a on, Musa, tko slab u
prisustvu Gospodara, poziva Ga i tho govori i, eto, On, tj Plemenit, Koji
ini dobro, ne stdi se slabog oveka, ne odbija njegovo pitnje nit
usporava da mu odgovori kompletim odgovorom.
"Udovoljeno je molbi tvojoj, o mu0 - ree On (2/36).
Ovako odjednom i u jednoj misli. U njoj je dat sveukupnost, nema
potebe objanjenju. U tome je izvrenje, a ne obeanje i odgaanje. Sve
to si pitao dao sam t. Dao sam ga uistnu. Nije to samo davanje i tanje
davaja, nego, pored tog ostvarenja i simpatnost, i plemenitost, i
prjateljstvo, pozivajui ga njegovim imenom: O, mkae moe bit vea
plemenitost nego to Uzvieni Gospodar poziva imenom jednog od Svojih
robova?
JD
Ovdje je sasvim dovoljno istaknuta plemenitost, simpatija i
prijateljstvo, a pojavnost se oduila, a i spas se produio. Odgovoreno je na
pitnje i izrena poteba. Meutm, Allahovoj dobrot nema kraja.
Allahova milost ne moe bit ograniena. Ona prekriva Njegova roba sa jo
vie Njegove dobrote i izliva Njegova zadovoljstva, u Njegovu prisustvu,
pomae ga u uspjehu i podsjea na ranije Svoje blagodat, da bi mu poveao
smirenost i stlnost povezivanje sa Njegovom milou i tajnom Njegovom
zattom. Svaki momenat prolazi, a on na ovom osvijetljenom mjest,
moment uivanja i blagodat, opskrbe i zalihe.
"a ukazali smo ti milost Svoju jo jednom, (2/37J
kada smo majku tvoju nadahnuli onim to se samo nadhnuem stie:
(2/18)
,Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka e ga na obalu izbaciti, pa
e ga i Moj i njegov neprijatelj prhvatiti. ' I ]a sam uinio da te svako voli i
da raste pod okom Mojim (2/39).
Kada je sestra tvoja otila i rekla: ,Hoete li da vam ja pokaem onu
koja e se o njemu brnuti?' - Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i
da vie ne tuguje. A ti si ubio jednog ovjeka, pa smo te Mi brge oslobodili i
iz raznih nevolja te sasili. ti si ostao godinama meu stanovnicima
Medjena, zatim si, o Misa, u pravo vrjeme doao (2/40).
I ]a sam te za Sebe izabrao (20/4IJ.
M lsa (alejhi' s-selam) odlazi da se sretne sa najsnazniJlm
gospodarom na Zemlji i najveim nasilnikom, odla da povede borbu
verovaja protv nasilja, odlazi u more dogaaja i problema da se suoi sa
faraonem, pro, a onda i sa svojim narodom, Sinovima Israilovim, koje je
ponizilo dugotajno potinjavanje i najgore iskvarivaje njihove prirode,
oslabila njihova spremnost za obavljanje dunost koja im je povjerena
nakon to su bili spaeni. Njegov Gospodar ga obavetava da on ne odlazi
nepripremljen i nespreman, nego ga On alje nakon prpreme i spreme, jer
je Musa (alejhi' s-selam) verovjesnik, a on je izabran Allahovim okom
odranije i uvjeban na rane potekoe jo dok je bio dojene. Alahova
panja pratla ga je i bdjela nad njim dok je bio sasvim mali, pod vlau
faraona i nadomak njegove ruke bez ikakve spreme i bez snage, ali ruka
faraona nije bila uperena protv njega, jer gaje ruka Moi potpomagala oko
Moi pratlo u svakom momentu, pa m danas fraon ne moe nita uinit
protv njega. Musa je sada sasvim zreo, njegov Gospodar s njim, On ga je
izabrao za Sebe, dao mu odreeni zadatak i odabrao ga za Sebe.
JO
A ukazali smo ti milost Svoju jo jednom (2/37) ukaana dobrota
odranije stlno tee svojim putem, prat Musu odranije. Ona nije
prekinuta ni kada je Musa zaduen, sada. Mi smo t ukazali milost kada
smo majku tvoj nadahnuli, naduhnuli je svime to je potebno da ovek
radi u slinoj situaciji, a to nadahnue je: Mentni ga u sanduk i u rijeku baci,
rijeka e ga na obalu izbaciti (2/39).
Sve ove kretje su veoma nasilne i grube, stvlaje u koveg djeteta
i bacanje djeteta u more zajedno sa kovegom i izbacivanje sanduka na
obalu, zato sve ovo? Gdje je odnijet baeni koveg u kome je bilo dijete,
baeno u more na obali, ko ga je prihvato? - Moj i njegov neprijatelj (20/39)
- u guvi ovih svih stahota i poslije th svih potesa, pa ta onda? t
se desilo sa slabim djetetom koje nema nikakve moi, ta je odnijelo mali
koveg koji nije imao nikakve zatte?
I ja sam uinio da te svako voli i da raste pod okom Mojm (20/39).
O, kakve snane moi koja ini od pripremljene blage lubavi oklop
o koji s rabijaju svi udarci i rue o njega valovi, ostje nemona snaga zla
i nasilja da njenom nosiocu nanese bilo kaku ttu pa makar to bilo
dojene, koje nit pue nit hodi, a nit moe da govori.
To je udni susret koji se da pojmit jedino u sceni, susret izmeu
silnike i nasilnike moi koja vreba malo dijete i okrutog postupka svih
okruenja i uveta koji ga okruuju. Susret izmeu te moi i blage
simpatne milost koja uva to dijete od svih stahota, estna i okrute
propast predstavljene u ljubavi, ne u puzanju m objavljivanju nemoi nego
da raste pod okom Mojim (20/39). Nema nijednog komentra koji bi mogao
dodat bilo ta na taj osjetlni, ugodni i snani odsjen kojeg unosi udni
kur'anski izraz: da raste pod okom Mojim (20/39). Kako da opie ljudski
jezik stvorenje koje odrasta pod Alahovim okom? Nijedan ovek nije u
stanju neto takvo uradit. To je jedan poloaj, to je plemenitost u kome
ovek ostvaruje moment panje. A kaav poloaj uiva onaj koji raste pod
Allahovim okom? Zbog ovoga je Musa bio u stanju da primi taj visoki poziv
koga je primio.
Da raste pod okom Mojim na oevid faraona, toga i Moga
neprijatelja, i nadomak njegove ruke bez staara, bez nekoga ko bi te
branio i tto. Meutm, njegovo oko ne dohvata te zlom jer sa t Ja
obuhvato Svojom milou. Njegova ruka ne moe t nanijet nikakvo zlo,
jer t si odrastao pod okom Mojim.
J
U palai faraonovoj nisam t bio uzeo pod zattu i nisam ostavio
tvoju majku u njenoj kui da ivi u nemiru i stahu nego sa te spojio s
njom i sastavio:
Kada je sestra tvoja otila i rekla: "Hoete li d vam ja pokaem onu
koja e se o njemu brinuti?" - Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i
da vie ne tuguje (20/4).
To su bile Allahove odredbe da dijete ne prihvat dojilja, a fraon i
njegova ena su ve bili posinili ovo diete koje je more bilo izbacilo na
obalu, o emu kontekst nit ne govori, dok na drugom mjestu iste da su
njih dvoje njemu taili doilju. Ludi su o tome uli i sesta MusAova je
otla da obavijest o njenoj majci govorei faraonu i drugima {Hoete li da
vam ja pokaem onu koja e se o njemu brnuti (2/40). Dovela im je njegovu
majku i dijete je ustma prihvatlo njenu dojku. Ovako se zavrilo Allahovo
htjenje prema djetetu i njegovoj majci koja je ula nadahnue, pa je prije
toga bacila komad svojih plua u djeiji koveg, bacila ga u more, a more
ga izbacilo na obalu da ga uzme neprijatelj i Allahov i djetetov, da dijete
nae sigurnost uprkos bacaju u ovu stahotu, da bude spaeno od fraona
koji je redom klao muku djecu Sinova IsrAilovih, da bude spaen
stvljanjem pred faraona bez staara i pomonika.
Ovdje se javlja i drugo dobro: A ti si ubio jednog ovjeka, pa smo te
Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti ostao godinama medu
stanovnicima Medjena, zatim si, o Mast, u pravo vrjeme doao (2/41).
To je bilo kada je Musa odrastao u palat faraona, a onda jednog dana
proetao po gradu i primijeto da se dva oveka tuku, od kojih je jeda bio
lsraelianin, a drugi Egipanin. Ovaj Israelianin zamolio ga je za pomo
pa je MusA akom udario Egipanina i oborio ga na zmlju. Nije mislio da
ga ubije nego da odbrani Israelianina. Ubistvo ovog Egpanina izazvalo
je kod MusAa veliku tugu, a on je rastao pod okom Allahovim. Savjest ga je
pritskala. Osjeto se grijenim zbog svoje radranost. Moda se ovdje i
sjeto blagodat koju je Allah prema njemu uinio, jer ga je uputo da zatai
oprost, te su mu se grudi tme rairile i tko se spasio tuge. Allah ga nije
prepusto i pored toga bez iskuenja, da bi ga odgojio i pripremio onako
kako On eli. Proveravao ga je stahom i bijegom od osvete, proveravao
ga je tuinstom i izbjeglitvom, provjeravao ga rastankom od svojih i
svoje domovine, provervao ga radom i uvanjem stoke, a on odgojen u
palai najveeg vladara na Zemlji, najveeg raskonika, posjednika velikog
bogatstva.
Jb
U odreeno vrijeme kada je Musa sareo i pripremio se i bio
iskuan, ustalio se i postao stpljiv, i kada je bio iskuan svim ovim i uspio
na ispitu i kada su uvet i situacija u Egiptu sazreli i kada je muenje
Sinova Israla dostglo vrhunac... u to odreeno vrijeme i sa Allahovim
znanjem doveden je Musa iz zemlje Medjena, a on misli da je doao: I ti si
ostao godinama medu stanovnicima Medjena, zatim si, o MUa, u pravo
vrjeme doao <20/40).
Doao si u vijeme koje je pred odreeno da doe i: ]a sam te za Sebe
izabrao <2141) posebno i samo za Sbe i Moje poslanstvo i Moj poziv. Ti
nema nita pri sebi i domena ovog svijet nit za ovaj svijet, nego t si
predodreen za posao da radi pod okom Mojim, Ja sam te izbrao da
obavla to. nema prava na sebe nit toji da ta neto od tbe. Niko
nema nit kod tebe, nego nastavi da radi ono za ta bte izabrao:
Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam ]a uvijek na
pameti, <20/42J
idite faraonu, on se, doista, osilio, <2!43J
pa mu blagim rijeima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!"
(20/44.
Idi t i tvoj brat potpomognut Mojim znaenjem, a od tog znamenja
vien je tap i ruka, nemojte Me nikada zaboravljat, to je vaa sprema,
vae orue i oslonac pomou koga e te s sklajat u sigurni ugao. Idite
do fraona, Ja sam te odranije zatta njegova zla u vrijeme dok si bio dijete
i stvio t u koveg, a koveg u duboko more, a onda ga more izbacilo na
obalu. Sva ova okrutost nije t nit natetla nit su te nauile ove
stahot. Sada si t spreman i pripreman, a s tobom je i tvoj brat, ne boj se,
jer s te Ja spasio i od onoga to je bilo gore, spasio bte dok si bio u
crnim i gorim uvetma.
Idit faraonu, on se osilio, ini nasile, postao je arogantn . . . pa mu
blagim rijeima govorite <20144J - govorite blagim rijeima. koje nee izazvat
oholost nit okrutost kakvu praktciraju svi nasilnici. Kod postupka se
teba obratt srcu, podsjett sve nasilnike i zaplait ih posljedicama.
Idit do njega, ne oajavajte zbog toga to nije upuen, nadajte se da
se odazat i uplait, a onaj koji poziva i koji oajava zbog upuivaja
bilo koga svojim pozivom ne ostaruje to nit uvuje arom, nijekanjem
i osudom.
JJ
Allah zna t e bit fraonom, to je neminovno, ali ipak
omoguava da bude poza. Allah kajava ljude zbog njihovih djela nakon
to s dogode u svijetu. On zna da e to bit. Uzini Allah zna t e se
desit ubudue, isto onako kao to zna t s deava i t s desilo u
prolost.
Do ovog mjest rijei su bile upuene Musu (alejhi' sslm) . To je
bila jedna sena njihovog ragovora u bespuu. Ovdje s u kontkstU
prekriva odstjaje, udaljenost i vrijeme p s odjednom javla Harun
MusAom. Njih dvojica zjedno otrivaju svome Gospodaru stah zbog
suoenja fraonom koji e pourit svojim muenjem i nasilem kada
bude pozan.
"Gospodaru na, - rekoe oni - "ojimo se da nas odmah na muke ne
stavi ili da svaku mjeru zla ne prekora (2/4).
"e bojte ser- ree On -, 1a sam s vama, ja sve ujem i vidim <2146).
Idite k njemu i recite: ,Mi smo poslanici Gospodara tvoga, puti sinove
Israilove d idu s nama i nemoj ih muiti! Donijeli smo ti dokaz od
Gospodara tvoga, a nek vi u miru onaj koji pravi put slijedi! (20/47).
Nama se objavljuje da e sigurno stii kazna onoga koji ne povjeruje i
glavu okrene" <2148).
Han nije bio prisutn MtsAom na mestu ragovora koga je
Dobroinitlj obilato nagradio, dugo vremena mu davao spas, otvoren bio
s njim u govoru, dao mu mogunost da due pit nato mu je On i
odgovarao, a onda im odgovorio na njihove rijei "bojimo se d n odmah
na muke ne stavi ili d svaku mjeru za ne prekorai <214). Harun nije bio
na mjestu ovog dogovaanja, ali s u kur'anskom tkstu prekriva vrijeme i
mjesto i ostavlja praznina imedu sena kazvaja i spznaje da e se
direkto uspostvit veza ivim inspiratvnim mjestma koja su jako
impresivna u toku kazivaja i u svijestma ljudi.
Mir je obuhvato MusAa i HAna neposredno poslije povata
Mts sa mjest thog razgovora pored brda Ttr kad je Allah i Haruna
obavijesto da uestuje svojim bratom u pozivu fraona. I tako se njih
dvojica okreu svome Gospodaru ispunjeni stahom: "Gospodaru na -
IUU
rekoe oni - "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla
ne prekorai (20/45J.
Termin feret upotijebljen u Kur' anu znai ubrzat sa muenjem i to
od prog momenta, a tugan je termin koji ima ire i drastnije znaenje
muenja. Nasilnik faraon toga vemena ne ustuava se da primijeni nad
njima dvojicom i jedno i drugo.
Ovdje njima ste odluni odgovor poslije koga nema nikakva staha
nit bojazni.
"Ne bojte se!" - ree On -, 'Ja sam s vama , Ja sve ujem i vidim" (20/46J.
Ja sam s vama dvojicom, a On je Snani, Silni, Veliki, Uzvieni, On je
Allah koji stoji iznad svih ljudi, On stvara sva bia, osobe i stvari samo sa
jednom rijei "Budi" i nit vie. On je s njima dvojicom. Ovo druenje
Njega s njima je sasvim dovoljno, ali On im poveava i pored toga
smirenost kako bi osjetli pomo: ]a sve ujem i vidim (2/46J. Faraon ne
znai nit, ne raspolae ni sa im nit moe odmah uinit bilo kake muke
ili ubrzat nasilje jer je Allah s njima. On sve uje i vidi.
Sa ovom smirenou koja upuuje na poziv i nain obraja:
Idite k njemu i recite: ,Mi smo poslanici Gosodara tvoga, puti sinove
Israilove da idu s nama i nemoj ih muti! Donijeli smo ti dokaz od
Gosodara tvoga, a nek ivi u miru onaj koji pravi put slijedi! (2/47).
Nama se objavljuje da e sigurno stii kazna onoga koji ne povjeruje i
glavu okrene"' (20/48) -
Poet je objanjenja temelja poslastva njih dvojice: Mi smo
poslanici Gospodara tvoga (20/47), kako bi od prog momenta osjeto da
postoji Boansto, a to je i njegov Gospodar. On je Gospodar svih ljudi, nije
to Gospodar samo Haruna, Musaa m Sinova Israilovih kao to je vladalo
miljenje toga vremena u totemistkim kaivanjaa, t. da svaki narod ima
svoga boga ili boansto, da svako pleme ima svoga boga ili boanstvo ili
kao to je vladalo miljenje kroz stoljea da je egipatski faraon bog kojem
se ljudi u Egiptu klanjaju jer on pote iz potomstva boanstava.
Ovdje je uslijedilo i objanjenje predmeta poslanstva njih dvojice:
Pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih muti (20/47J. Njihovo
poslanstvo faraonu bilo je u ovim granicama, u graicama spasenja Sinova
Israila i njihova povrata ka monoteistkom verovanju, zatm odlaska u
IUI
Svetu zemlju koju i je Allah propisao da je nastnjuju sve dok ne ponu
smutju u njoj init i do temelja je ruit.
Ovdje oni donose i dokaze istnitost njihova: poslansta Donijeli smo
ti dokaz od Gospodra tvoga (20/47) - koji ukauje na nau istnitost, zbog
ega s tebi obraao i donosimo Allahovu naredbu, obavljajui ovu
dunost koja nam je defnirana.
U kur'anskom tekstu se navode i rijei privlanost i dobrodolice:
nek ivi u mir onaj koj pravi put slijedi" (2/47). Moda e on bit jeda
od njih koji e se prihvatt mira i slijedit uput.
Ovdje je uslijedila i prijetja i upozorenje, 8ne direkto, kako se ne
bi izaala faraonova oholost i njegovo nasilje. Nama se objavljuje da e
sigurno stii kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okree (20/48). Moda
faraon nee bit jeda od onih koji ne poveruju i glavu okreu.
Na ovaj nain Allah je dao smirenost Musu i Harunu, ocrtao im put
kako postupit, rasporedio im upuenu naredbu kako bi nastvili put,
sigurni, znani i upueni.
Ovdje se sputa zavjesa da bi se podigla ponovo kad njih dvojica stoje
pred nasiljem u dijalogu i raspravi.
Doli su do faraona. U tekstu se ne govori kako su doli i kako su
uspostavili kontakt s njim. Doli su mu, a s njima njihov Gospodar koji sve
uje i sve vidi. Kakva je to mo, kaka snaga je bila s kojom je govorio
Mu i Harun bez obzira ko je i ta je faraon. Oni su ga obavijestli ta i
je naredio njihov Gospodar da mu prenesu. Ovdje u sjeni primjeuje se
dijalog koji je kruio izmedu faraona i M u (alejhi' sselam) :
"Pa ko je gospodar va, o Masa?" - upita faraon (2/49).
"Gospodar na je onaj koji je svemu onom to je stvoro dao ono to mu
je potrebno, zatim ga, kako da se time koriti, nadahnuo" (20/50).
Faraon ne eli da zna da je Gospodar Haruna i Mu i njegov
Gospodar, isto onao kao to su mu i rekli u razgovoru: Mi smo poslanici
Gospodara tvoga (2/47). Faraon postavlja pitanja Muu okreui mu se jer
IUZ
mu se inilo da je Musa nosilac ovog poziva: Pa ko je Gospodar va, o
Maa? (2/49) - ko je Gospodar va, u ije ime vi govorite i taite slobodu
Sinova Israilovih?
Musa (alejhi' ssla) odgovara na ovo pitje svojstvima Alaha
(Uzienoga) , kreatorskim i izvrujuim i raspored ujuim svojstima:
Gosodar na je Onaj koji je svemu onom to je stvorio dao ono to mu je
potrebno, zatim ga, kako d se time korsti, nadahnuo r2o;soJ. Na Gospodar
darovao je bitk svemu to postoji u formi i slici kakvog ga je stovorio i u
prrodi kakvu mu je dao, a onda i uputo sve to to je stvorio da obavla
svoju dunost, potrijepio ga i potomogao onim to mu omoguava
iravanje te dunosi. Izmeu staranja svega i omoguavanja da to sve
to je stvorio obavlja svoju dunost nema vremenskog prostora. Sve to je
stvoreno upueno je istovemeno da obavlja svoju prirodnu obavezu koju
mu je Allah dao tko da nema vremenskog ramaka izmedu stvaranja
stvorenja i stvaranja njegove obaveze i uloge. Meuprostor postoji samo u
nivou stvaranja neega i upuivanja toga da obavlja svoju ulogu, a
upuivanje svega da vri svoju ulogu je uzvieniji nivo nego staranje toga
bez uloge.
Ovaj osvrt koji izlae

asni Kur' an o Musau (alejhi' s-selam) saima

najkompletije znake staralakog Boanstva koje rasporeuje
Kosmosom: dar bita svemu to postoji,
d
ar njegova stvaraja na nain
kako gaje Allah stvorio, dar upute da obavlja svoju ulogu na nain kako mu
je Allah dao. I kada ovek krui svojim licem i biem, u granicama koje su
mu omoguene, po ovom velikom Bitu, zasjat e mu u punom sjaju djela
te kreatorske moi raposreene u svakom malom m velikom biu, poev
od malog atoma do ogromnog tjela, od jedne elije do najuzienijeg
oblika ivota u oveku.
Ovaj veliki sloeni Kosmos iji se atomi i elije ne mogu ni pobrojat,
nit se mogu pobrojat stvorenja i ivot, a svi atomi u ovom Bitu pulsiraju
i svaka elija u njemu ivi, svako ivo bie u njemu se kree, svako bie u
njemu kontaktra i surauje drugim biima, sve to djeluje pojedinano i
skupno unutr pohranjenih zakona u prirodi th bia i njihova formiranja
bez ikakva otora, pranina i slabost u bilo kom tenu.
Svako bie samo po sebi je jedan kosmos i svijet z sebe. U njemu
djeluju njegovi atomi, elije, organi i aparat sukladno prirodi koja mu je
dat u okviru opeg zakona, skladnost i reda.
IUd
Svako bie ponaosob, sve nepoznato u ovom velikom Kosmosu ne
moe spoznat ovek svojim ograienim i skuenim zajem studirajui
njegove specifnost, uloge bolest i lijeenje th bolest. Njegovo
studiraje je samo radi studiraja, ne radi staraja i uput na obaveze. To
je sve izvan ludske moi, to je ono to Allah daje i M8 On je oveku dao
da postoji na nain kako ga je i proizeo, dao mu ulogu za koju ga je stvorio
kao i svako drugo storenje.
Sve to pripada Jedinom Alahu, naem Gospdaru koji je sve stvorio,
a zatm svakog uputo da vri svoju obavezu.
Faraon nastavlja drugim pitanjem:
' ta je sa narodima davnanjm?" - upita on (2/51).
ta je sa stoljeima i narodima koji su minuli? Gdje su otli? Ko je
bio njihov Gospodar? ta je bilo s tm narodima koji su propali, zna l t
neto o njihovim bogovima?
O njima zna sve Gosodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome nije
nita skriveno i On nita ne zaboravlja (20/52).
Ovim je Mus premosto tu daleku nepoznanicu u vremenu,
nepoznanicu koja nema svedoka do njena Gospodaa ijem znanju nita
ne pro makne nit On ita zaboravlja. On zna t je bilo s tm svim drevnim
narodima, zna kaa im je bila prolost, a zna kakva e im bit i budunost.
Sve nevieno pripada Allahu i sva postupanja ljudima pripadaju tkoder
Allahu.
Kur'an nastvlja i iznosi faraonu znamenje Allahova rasporeda u
Kosmosu i Njegova djela uinjena ovjeku. On je odabrao neka od ovih
znamenja koja okruju faraona da mu bude predoenje u samom Egiptu,
plodnoj zemlji, obilatoj vodom, plodom i uivajem.
On je za vas Zemlju posteljom unio i po njoj vam prolaze utro, i On
suta s neba kiu!" - Samo Mi dajemo d uz njenu pomo u parovima nie
bilje raznovrno (2/53).
jedite i napasajte stoku svoju! To su dkazi za one koj pameti imaju
(2/54.
Celokupna zemlja je postlja ljudi svugdje i u svako vrijeme, postelja
poput postelje djeteta. oveanstvo nije nita drugo do djeca ove Zemlje
iji zagrljaj grli oveansto i doji ga svojim mlijekom. Zemlja je postelja
IU4
oveanstvu. Ona je prpremljena Zhod, oranje, sjetvu i ivot. Njuje tako
prpremio Storitelj koji sve rasporeuje onog istog dana kada je i stvorio
svaku star. Zemlu je storio na ovaj nain koji je pogodan Zivot i kojeg
je On odredio da poiva na njoj. On je storio i ovjeka na nain kako bi bio
podoba da ivi na ovoj Zemlji koju je pripremio ljudima i uinio je njima
postljom. To staanje i to pripremanje imaju srodno i vezano znaenje i
smisao.
Slika postlje i svojsto tog pripremanja ne manifestra se nigdje na
Zemli kao to se manifestra u Egiptu. Ta plodna zelena, ravna i
prpremlena dolina ne zatjeva posba tud od ljudi kod njene obrade i
tve, tako da tlo izgleda kao da je njena postlja djeteta koja ga privija i
tt.
Stvoritlj koji sve rasporeuje i koji je Zemlju uinio postljom
prosjekao je ljudima put, spusto s neba vodu i od vode kiu od koje se
formirju rijeke i prelijevaju. Jedna od th rijeka je Nil koja je na domaku
fraona. Ona omoguava da se javlja rastnje u paru brojnih vrst. Egipat je
najizrazitji prmjer u kome raste razno bilje kao hrana ovjeka i paa
ivotnje.
Storitlj koji sve odreduje uinio je da i biljke kao i ostla iva bia
imaju spol. To je neminovna pojava Z sve ivo. Bilje preteno nosi elije
mukost, a elije nskost su katada u jednoj biljci, a katada se
oplodnja vri posbnom mukom bilkom kao to je sluaj sa ivotnjskim
vrstma. Na taj nain dolazi do skladnost u zakonima ivot u svim
vstma i fmilijama: To s dokazi za one koji pameti imaj <20/5J. Nema
nijednog normalnog uma koji posmata ovaj udni sistm, a da ne primijet
u njemu znamenja i znakove koji ukazuju na Storitelja koji rasporeuje i
daje svemu ivot i upuuje na ulogu tog vog.
U kontekstu se upotpunjava kazivanje Mtsaovo sa direktim
rijeima Allaha (zienoga) :
Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraamo i iz nje emo vas po drugi
put izvesti (2/55).
I Mi smo faraonu sve dokaze Nae pokazali, ali je on ipak porekao i
d poveruje odbio (2/56).
Staao Uove zemlje koju smo vam uinili posteljom, utli po njoj
put, sputamo kiu i omoguavamo da pomou kie i vlage raste
ranovrno bile razliith spolova kao hrana oveku i paa stoci, raste U
IUD
ove zemlje od koje smo i vas stvorili i u koju emo vas ponovo povratt i iz
nje vas oivjet nakon vae smrt.
ovjek je stvoren od materije ove zmlje. Svi element njegova tjela
su element te zemlje. On se hrani usjevima koji rastu na toj zemlji, pije
vodu te zemlje i udie njen zak. Prema tome, on je njen sin, a ona je
njegova postlja. Njoj se vraa tjelo oveka koje e ponovo prekrit zemlja,
mrtvo tjelo koje e se pomijeat sa njenom prainom i gas pomijeat sa
njenim zrakom. Dnje e ovjek proivet drugi ivot, proivet kao to je
stvoren i prvi put.
Osvrt na zmlu ovdje je povolan i veoma pogodan radi scene i
dijaloga sa oholim i silnikom faraonom, koji se uzdie na poloaj
Boansta, a on je od zmlje i vaa s u zmlju. I faraon je neto od onoga
to je Alah storio na zemlji i zaduio ga ulogom kao da radi. I mi smo
faraonu sve dokaze Nae pokazali, ali je on ipak porekao i d povjeruje odbio
(2/56). Mi smo mu pokaali kosmike dokaze na koje mu je ukaivao Musa
(alejhi' s-sela) , dokae oko njega, zatm dokaz tapa i ruke u ovom
moment, jer su tap i ruka Allahovi dokai, a ono to se susree u
Kosmosu, to je vee i tajnije od dokaza tapa i ruke. Zbog toga se u
kontekstu i ne izlau ova dva dokaza faraonu jer se to samo po sebi
raumije, nego se objaanjava njegov odgovor na sve ove dokae, iz ega
razumijemo da on ukauje na ova dva dokaza.
"Zar si doao da nas pomo vradbine svoje iz zemlje nae izvede, o
Masa?" - upitao je (20/57J.
mi emo tebi vradoinu sliu ovoj doita prpremiti! Zakai nam
roite koga emo se i mi i ti pridravati, onako kako odovara i nama i
tebi!" (20/58J.
"eka roite bude na praznik' - ree MUa - "i nek se narod izjtra
sakupi' (20/59).
I tko faraon ne nastavi sa raspravom jer doka Musaov (alejhi' s
slam) u vezi sa ovm je sasvim jasa i snano djelujui, jer se Must
(alejhi' s-selam) oslanja na doka Allah ovih znamenja u Kosmosu, a
posebno dokaza koji su bili pr njemu. Faraon je, medutm, pribjegao
optubi Mu za arobnjato tvrdei da je uinio da tap postne zmija
koja se kree i pretvorio ruku u bijelu boju bez imalo crnoga. Ovako je
postupio faraon zbog toga to je arobnjato pro to mu je palo na paet,
jer je arobnjatvo bilo veoma raireno u Egipt u to vrijeme. Ova dva
dokaza po svojoj prirodi bili su blii da se to shvat kao arobnjaki in, da
IUO
je to vie fantzija nego istna, daje to obmana vida i ula koje vodi obmani
osjeaja i zapanja iz ega izrastaju djela koja ajek osjea kao da su
starna djela, isto onako kao to se katad primjeuje u snu oveka i ono
to ne postoji m postoji, a u nekoj drugoj formi. I ono to se primjeuje
kroz djelovanje arobnjaka katada ima i telesno i pojmovno djelovaje
tako da ono izgleda kao da je realno i stvarno. Dokai koje je podnio M usa
nisu ove prirode. Ta dva njegova dokaza su proizod kreatorske moi koja
preobrazuje stvari u stvarnost, privremeno mtajno.
"Zar si dao da nas pomo vradbine svoje iz zemlje nae izvede, o
mu0/ - upitao je <J/57),
Izgleda da je potinjavanje Sinova Israilovih u roblje bila politka
mjera iz staha da se nee namnoit i preovladat, a da bi se sauvala vlast
i uprava, nasilnici se ne ustuavaj u da pred uzmu i poine najgfusnija djela
koja su daleko od svake pomisli na humanost, moral, ast i savjest. Zbog
toga je faraon iskorenjivao Sinove Isrilove, poniavao ih ubijajui muku
rodenad, a ostvljajui ensku. Odrasle je podvrgavao najteim poslovima
koji su unitavali oveka. Kada su Musa i Ha rekli: "Poalji s nama
Sinove Israilove, i nemoj ih muit", on odgovori: "r si doao da nas
pomou vrad"ine svoje iz zemlje nae izvede, o mk0/ (J/57J, jer je
osloboenje i putnje Sinova Israilovih neka vrsta utranja puta za
preuzimaje i vlast i zemlje.
Pa ako je Musa zataio slobodu Sinovima Isralovim radi ovog cilja,
onda i sve ono to je Musa poinio mora da su djela arobnjatva. U tom
sluaju na ovo je bilo lahko odgovort. mi emo tebi vradbinu slinu ovoj
doita prpremiti (20/SJ. Ovako nasilnici uvijek raumijevaju da poziv onih
koji pozivaju u veru krije u sebe neki ovozmaljski cilj, da taj poziv nije
nita drugo do zavesa kako doi do vlast i uprave. Zatm oni misle da
nosioci poziva svojim dokazima pokauju nadnaravnost, kao to su dokazi
Musaovi m kao djelotvorni faori na posmatae da bi djelovalo na srce
posmataa makar t i ne bila nadnaravnost. Prema tome, nasilnici
odgovaraju na to slinom pojavom, aobnjatvom, a mi emo, kako oni
kau, donijet slino arobnjaka djelo. To su misli i rijei koje emo i mi
sline donijet. To je neka vrst dobra pa emo se i mi pojavit sa tim
dobrom, to je neka vrta dobra djela pa emo i mi, mislimo, uinit tavo
dobro djelo. Medutm, oni ne shvaaju da vera ima zalog u verovanju,
zlog u Allahovoj pomoi, da vera pobjeduje ovim i U,a ne sa ranim
pojavaa i formama.
I
Ovako je fraon od Mzataio da odredi vrijeme tkmienja sa
arobnjacima. Faraon mu je ostavio izbor tog termina da bi ga izazvao:
"akai nam roite (20/5J, Faraon je insistrao da ne doe do izmjene
termina susret i da bi to pojaao izazovom kae: "koga emo se i mi i ti
prdravati" (2/58), zatm da dogovoreni termin bude na otvorenom mjestu
"onako kako odgovara i nama i tebi" (20/5BJ - to je rekao da bi pojaao izaov.
Musa (alejhi' s-selam) je prihvato izazov fraona. Odabrao je termin
da to bude u vrijeme pra i okupljanja naroda i kada se ljudi u Egiptu
sveano oblae i okupljaju na tgovima i otvorenim prostorima: "Neka
roite bude na praznik" - ree mu0 (2/59). Musa je insistrao da to bude
prijepodne, da bude, kao to je reeno, na otvorenom prostoru. Musa je
prihvato ovaj izazov slinim rjeima i jo dodao da to bude u najotorenije
vrijeme dana kada se ljudi najvie okupljaju i to u vrijeme praznika, a ne u
rano juto dok jo nisu napustli svoje kue, nit u pola dana kada mui ega
nit naveer kada tama onemoguava da se ljudi okupe m da jasno vide
predoena djela.
Ovdje zavrava pra scena susreta vjerovanja i nasilja na otvorenom
tgu.
Ovdje se sputa zavjesa da bi se podigla sa scene natecanja.
I faraon ode, sakupi arobnjake svoje i poslije doe (2/60J.
Kontekst u ovom izrau uljepava sve ono to je faraon rekao i to su
htele uinit glaveine njegova naroda, sve to se zbilo izmeu faraona i
arobnjaka u vezi sa hrabrenjem, podrkom i obeanjem nagrade i sve ono
o emu su razmiljali i promiljali on i njegovi saveznici, sve je to dato lijepo
u jednoj reenici: I faraon ode, sakupi arobnjake svoje i poslije doe. Ovaj
vrlo saet i kratki ajet odraava t uzastopne radnje: odlazak faraona,
sakupljanje arobnjaka i njihov dolazak.
M (alejhi' sselam) je smatao da ih posavjetuje prije nego to
stupi u obraun s njima, da ih upozori na posljedicu lai i izmiljanja od
stane onih koji rade protv Allaha ne bi li se ustalili na uput, one koji
izazivaju arobnjatvom, oparavanjem i izmiljanjem.
IU
'eko vamar-ree im Mast. "Ne iznosite lai o Allahu, pa da vas
On kaznom uniti, a sigurno nee usjeti onaj koji lai iznosi <2161).
Istnit i verna rije dotu neka srca i prodiru u njih. Izgleda da se
to ovdje dogodilo pa su potpali pod utecaj ove iskrene rijei neki
arobnjaci, ponavljajui rijei o ovoj naredbi i apatom govorei o
natecnju da bi ih uo M tsA.
I oni se, tiho apui, stade o svom Pfslu izmeu sebe raspravljati
(2/62.
Neki od njih su poeli druge hrabrit, odlazili su uznemireni
kolebajui s i stahujui od MusAa i Haruna koji ele, kako oni misle, da
zavladaju Egiptom i promiene veru njegova stanovnitva. Ovo bi
nametulo obavezu suoavanja protv MusAa i Hmna, i to zajedniki, bez
kolebanja i spora. Daas je nastupio dan odlune borbe u kojoj e
pobijedit onaj koji je spaen i koji uspijeva.
Ova dvojica su arobnjaci - rekoe jedni drgima -, "oe da vas
vradoinama svojim iz zemlje vae izedu i d unite vau vjeru prelijepu;
(20/63)
zato lukavstvo svoje pametno pripremite; a onda u red stanite. Ko
d
a
nas pobijedi, sigurno e postii ta elir <20/6J.
Tako s razlijee istnita i jedina rije koja proiste i vjere kao
topovsko tane u logoru ljudi koji zastupaju neistnu i u njihovim redovima.
I t rije potesa njihovo versko uverenje u samim njima i njihovu mo i
sve ono na emu pivaju nihova vera i ideja. Njima je potebno neto
poput ove fnatnost i ohrabrenja. MusA i njegov brat su samo njih
dvojica, a arobnjai su brojni, u njih stoji faraon, njegovo kraljevstvo,
vojska, oholost i bogatstvo, a sa MtsAom i Hanom njihov Gospodar koji
sve uje i vidi.
Moda je ovo to to nam objanjava postupak silnika i oholog
faraona, poloaj arobnjaka i faraona koji stoji unjih. Pa ko je Musa, ko je
Han? Ko su, uostlom, oni pa da izazivaju fraona pa da on prihvat
njihov izaov. Da sakupi arobnjake svoje i poslije doe, da sabere i
arobnjake, a skupi i narod pa da sjednu on i glaveine tog naroda da
posmataju me. Kako je faraon prihvato da s spori sa MtsAom i ispolji
rivalsto? Pa sam MusA je jedan od pojedinaca Sinova Israilovih koji su
potinjavani i omalovaavani pod njegovom vlau. To je dar koga je Allah
dao MusAu i Hrtnu i Koji je s njima sve uje i sve vidi.
IJ
To je toer neto to ini jednu skupinu povezau jedinstvom u
redovima uvjebanih arobnjaka, pa su osjetli potebu da apatom i tho
meusobno govore i da uveliaju opasnost i podignu panju, da pozovu na
okupljaje, povezivanje i stabilnost, a onda da istup.
"O MUt, " - rekoe oni - "oe li ti ili emo najrije mi baciti?" <2/65).
To je poziv da se izae na bojite u kome dolazi do izraaja
privrenost, pravinost i izazov.
"Bacite vi" - ree on <2/66).
Musa je prihvato izazov, dao im je priliku da ponu, sebi ostvio
posljednju rije. Medutm, ta? To je zaista velika magija kako izgleda.
Iznenaujua kretja od koje se potesa cjelokupni teren mea pa i sami
Musa
. . . i odjednom mu se priini da konopi njhovi i tapovi njhovi zbog
vrad"ine njihove kreu i MUt u sebi osjeti zebnju (2/6i7J.
Ovaj izra ukauje na veliinu tog arobnjata i njegovu sloenost
koja je izazvala zebnju i kod saog Musaa, a s njim je njegov Gospodar
koji uje i vidi. Musa osjea zebnju samo radi naredbe Uzvienog koju je
on na moment zaboravio, a to je neto najjae. Musaa je njegov Gospodar
podsjeto da je s njim najvea mo:
We boj se!" - rekosmo Mi -, "i e, doita, pobijediti! <2!6BJ.
Samo baci to to ti je u desnoj ruci, progutae ono to su oni napravili,
jer je ono to su oni napravili samo varka arobnjaka, a arobnjak nee, ma
gdje doao, upjeti" <2169).
Ne boj se, t e bit pobjednik. S tobom je istna, a s njima neistna.
S tobom je vera, a s njima izmiljotna. S tobom je vjerovanje u istnu s
kojom si t, a oni oekuju nagradu Z utkivanje i plijen u ovom ivotu. Ti
si povezan sa Velikom Moi, a oni slue stvorenju, ovjeku koji je prolaza
bez obzira koliko s osjeao silnim i nasilnim.
Ne plai se, nego samo baci to to ti je u desnoj ruci <20/69J, to
neodreeno, da bi ukaao na veliinu: progutae ono to su oni napravili
<2169) to to su oni bacili je arolija, proiod arobnjaka i njihova djela.
arobnjak nikada ne uspijeva bez obzira gdje otao i kojim putem
otputovao, jer on slijedi fantaziju i proizvodi fntziju. On se ne oslanja na
stbilnu i tajnu Istnu. S njim e bit isto ono to biva sa svaom neistnom
IIU
koja stoji pred istnom oslonjenom na iskrenost Katkada njegova neistna
izgleda ogromna i velika i plai svakog koji je zanemario mo komplete i
neograniene Istne, Istne koja s ne rasipa, ne oholi, nit s pravi velikom,
nego ostje istnom koja na krau unitava neistnu koja propada i nestaje.
MusA baca tp. Dogodilo s veliko iznenaenje. U kontekstu
Kur'ana ocrtava s veliina ovoga iznenaenja koja s odrazila i u duama
arobnjaka koji su doli da s utkuju, a bili su t koji su najvie teili da
ostvare pobjedu. Oni su bili t koji su od samog poetka bodrili i hrabriti
jedan drugoga. Oni su bili t ije je savrensto u umetost dolo do tog
stepna daje izazvalo stah kod saog Musaa.
Njemu s priinilo, mada je on poslanik, da su njihova uad i tapovi
zmije koje idu. Kur'anski tekst predoava izazvao iznenaenje u duama
arobnjaka u slici koja s u cjelini odraila u njihovim osjeajima i savest,
to da s rijeima ne moe izloit tj osjeaj nit govor moe bit dovoljan
da s njime to rasvijetli.
I arobnjaci se bacie licem na tle govorei: 'i vjerujemo u Muslova
i Harnova Gospodarar <2170).
To je dotcaj koji pogaa osjetljive nere i prelijeva s preko cijelog
tjela. On pogaa malo "dugme" iz koga nastje sveto i rasvetljava s
U8 To je dotcaj verovana koji dote ljudsko srce i preobraa ga u
jednom momentu iz nevjerovanja u verovaje.
Meutm, odakle da nasilnici spoznaju ovu ugodnu tjnu, odakle da
oni spoznaju kako s preobraavaju srca? Oni su to zaboravili zbog duine
nasilja kojeg su inili. Oni su primijetli da su s njihovi sljedbenici za
MfsAom poveli samo na sami dat im znak. Oni su zaboravili da je Aah taj
koji izmjenjuje srca i kada srce uspostavi vezu sa Allahom, zatai pomo
od Njega i zasija svetom Allahovim, onda niko ne moe imat vlast nad
njim.
"i ste mu povjerovali" - viknu faraon - prije nego to sam vam ja
dopusito! On je utelj va, on vas je vradoini nauio i ja u vam, zacijelo,
unakrt ruke i noge vae odjei i po stablima palmi vas razapeti i sigurno
ete saznati ko je od nas u muenju straniji i istrajniji" <20/7V.
"i ste mu povjerovali prje nogo to sam vam ja dopustio <20/7IJ - bile
su rijei nasilnika koji ne shvaa da su oni t koji sami sobom ne raspolau,
njihova je srca ve verovaje dotlo, da se tako ta srca mogu oslobodit
III
od faraona jer su ona izmedu dva prsta Milostvoga koje Allah obre kako
hoe.
On je uitelj va, on vas je vradoini nauio (20/7V - to je tjna
kapitulacije po njegovu miljenju, a ne verovanje koje gmizi u njihovim
srcima na takav nain kako oni ne mogu pojmit nit da je to ruka
Milostvoga koja svlai sa njihova vida koprenu zablude.
Uslijedila je ota prijetja otom kaznom na koju s oslajaju
nasilnici, kazna koju primjenjuju na ljudska tjela kad nisu u stnju da
potine njihova srca i due e .o . i ja u vam, zacijelo, unakrt ruke i noge vae
odei i po stablima palmi vas razapeti! (20/7V.
Uzdie se sa omraenom snagom, snagom divljatva u umi,
snagom koja tga utobu ovjeka i sve veze, snagom koja ne pravi raliku
izmedu oveka koji s slui dokazom i ivotnje koja se slui eljustma . i
sigrno ete saznati ko je od nas straniji i itrajniji (2/71) .
.
Medutm, vrijeme je ve minulo. Verniki dotcaj dospio je do malog
atoma u ogromnom njegovom izvoru i najednom taj verniki dotcaj
postaje snaan i stalan, sve zemaljske snage postaju male i beznaajne i
itv zemaljski ivot postaje potpuno jefn i beznaaja. Pred ovim srcima
otvorili su se sjajni i svijetli horizont koji poslije toga ne mare da bacaju
poglede i prolane odbljeske nit na ivot na zemlji i beskorisna uivanja na
njoj.
'Mi neemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam doli, tako
nam Onoga koji nas je stvoro!"- odgovore oni -, (pa ini to hoe; to moe
da uni samo u ivotu na ovom svijetu! (20/72).
Mi vjerujemo u Gospodra naeg da bi nam grijehe nae oprostio i
vradbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrauje i kanjava
trajnije" (20/73).
To je dotcaj vjerovanja po srcima koja su se malo prije interesirala
za faraona i bila mu bliska i radi nagrade natecala se sa ostalim
natecateljima. Najednom se ta srca snano suoavaju sa faraonom, a
njegovu vlast, ukras, ast i mo smataju jeftnim.
(Mi neemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam doli, tako
nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovorie oni (20/72). Ovo je za nas asnije
i vrednije. Allah (Uzvieni) je vei i uzieniji. "Pa ini to hoe( (2/72) - eto
te i ini to moe s nama na Zemlji. "To moe da uini samo u ivotu na
ovom svijetu" (20/72) tvoja vlast je ograniena ovim svijetom, t ne moe
I IZ
nama upravljat izva ovog svijet, a ovaj ivot, o kako je kratak, o, kako je
beznaaja, i sva muka koju t moe primijenit na nas laka je od
zaplaivanja srca da s poveu s Allahom i da s nadau vjeitom i tajnom
ivotu. Mi vjerujemo u Gosodara naeg da bi nam gjehe nae oprostio i
vradbine na koje si nas ti prmorao (2/7) i kojima si nas zaduvao. Mi te
ne moemo sprijeit da grijei, 8 moda naim vjerovanjem u naeg
Gospodara On e na oprostt grijehe. A Allah bolje nagauje i kanjava
trajnije (20/73), bolje dijeli i bolji je kao susjed, tajnije obogauje i
nagrauje. Ti na ne moe prijett onim to je ee i tajnije.
Ovo je nagnalo arobnjake koju su bili inspirisani verom u svoga
Gospodara da s suprotstave nasilniku stavom uenoga koji nadvlauje:
Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik izie eka dehennem,
u njemu nee ni umrjeti ni ivjeti; (2/74)
a one koji pred Njega iziu kao vjernici, a koji su dobra djela inili -
njih sve ekaj vioki stepeni, (2/75)
edenski vrtovi kroz koje e rjeke te, u njma e oni vjeno ostati, i to
e biti nagrada za one koji se budu od grjeha oitili (2/76).
Ako im se prijetlo onim ko je jai i tajnii, onda evo slike za onoga
koji pred Gospodara svoga kao nevjernik izae, njega eka najea i
najstanija kana, e e e Dehennem, u njemu nee ni umrjeti ni ivjeti (20/74
nije mrtav pa da s smiri nit iv da uiva. To je kazna koja ne zavrava
sa smru nit sa ivotom. S druge stane, postoje vii poloaji, edenski
vrtovi za boravak ispod ijih soba teku rijeke, i to e biti nagrada za one koji
se budu od gjeha oitili (2/76).
Vernika s srca tesu zbog prijetje nevjernika i silnika i suoavaju
s s snanom rijeju verovanja, s nadvladivajem vrstog verovanja, sa
upozorenjem istm vjerovajem i vrstom nadom. Ova scena u historiji
oveansta nastvlja sa oglaavanem slobode ljudskog srca, s njegovim
uzdizanjem iznad okova na Zemlji i vlast na njoj, nad pohlepom za
nagradom i stahom od vlast. Ljudsko srce moe da ovo jasno oglasi samo
u okviru verovanja.
Ovdje s sputa zastor da bi se podigao nad drugom scenom i
cjelinom novog kazivaja.
To je scena pobjede istne i verovanja u primjetom realnom ivotu
nakon pobjede istne i vjerovanja u svijetu ideje i doktine. U kontekstu se
iznosi pobjeda dokaza, dokaa sa tapom nad arolijom i pobjeda vjere u
I Id
srcima arobnjaka nad devijacijom, pobjeda verovanja u njihovim srcima
nad neim to je primamno, odnosno zaplaujue, nad prijetjom i
kaznom. Sada pobjeuje Istna nad neistnom i Uput nad zabludom,
pobjeuje verovanje nad nasiljem u oitoj realnost. Posljednja pobjeda
vezana je za pru pobjedu, jer s pobjeda u svietu realnost moe ostvarit
tek poslije upotpunjenja pobjede u svijet savest. N osi oci Istne mogu
dominirat u stvarnost tek po
s
lije dominacije Istne nad neistnom. Istna i
verovanje postaju starnost tek kada s utelove u osjeajima, krenu
svojim smjerom i uzdignu do te mjere da m primjeuju ljudi u njihovim
stvarnim slikama. Meutm, kada sjena vjerovanja bude samo formalnost,
a nije se utelovila u srcu ovjeka, a Istna bude samo parola, a ne neto to
izbia iz savest, onda nasilje i neistna pobjeuju, jer nasilje i neistna
raspolau stvarnom materijalnom snagom s kojom se ne moe suoit nit
imat snage formalna istna i formalno vjerovanje.

injenica vjerovanja
teba da se ostvari u dui ovjeka, a injenica Istne u njegovu srcu. Tada
te dvije injenice postju jae od injenice materijalne snage kojom
dominira neistna i kojom hodi u njoj nasilje. Ovo se dogodilo i u stvu
Musaa (alejhi' sselam) prema arobnjatvu i arobnjacima uz koje je stajao
faraon i njegove glaveine. Istna je pobijedila na Zemlji kao to to
predoava ova scena u kontekstu ove sure.
! Mi objavimo MUtu: "No izvedi robove Moje i s njima suhim
putem kroz more prodi, ne strahujui da e te oni sti i da e se utopiti"
(2/77).
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora
prekrli; <20/7B).
faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put izveo (2/79).
U tekstu se ovdje ne govori ta se zbilo nakon suoavanja vjerovanja
sa nasiljem izmeu arobnjaka i faraona, nit kako je postupio s njima
nakon to su se vrsto prihvatli verovanja suoavajui s sa prijetjom i
patjom vernikog srca koje je vezano za svoga Gospodara, srca onih koji
su prezreli ivot na Zemli i sve ono i one koji su na njoj, nego je ova scena
popraena punom pobjedom kako bi pobjeda srca bila povezana sa
reanom pobjedom i dola do punog izraaja Alahova kompleta i odluna
zatta Njegovih robova vjenika. Zbog istog cilja ovdje s ne zadrava u
sceni izlaska i stajanja pred morem, kao to s to due zadravalo u drugim
surama, nego kao da se uri da s iznese scena pobjede bez duih
prethodnica jer pretodnice toga bile su u svijest i u srcima.
I I4
Sve ovo je samo nadahnue Musau da izvede Allahove robove,
Sinove Israila, nou, da krene s njima suhim putem preko mora bez ikakva
objanjenja i raglabanja, pa emo i m tako izloit kao to je u Kur'anu
dolo, zadovoljavajui s da ih je Allahova panja ttla i da nije postojala
bojaznost da e ih sti faraon i njegova vojska, da nije postojala bojanost
od mora preko koga su krenuli suhim putem. Ruka Moi djelovala je da
s voda neko vrijeme rastupi, sukladno zakonu kojeg je donijelo Njegovo
htjenje, tako da prijeu suhim putem preko mora.
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora
prekrili; (2/78).
faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put izveo ' (2/79),
U kontekstu s saeto govori kako se uguio faraon i njegov narod
bez ikakvog detaljiziranja kako bi ovaj dogaaj osto kompletan utsnut u
ljudsku duu zaprepatujui koje ne moe defnirat nikakvo objanjenje.
Faraon je vodio svoj narod u zabludu dok je bio u ivotu isto kao to ih je
vodio u zabludu morem. I jedna i druga zabluda vode u propast
Mi neemo ovdje donosit nikaka objanjenja o onome ta se desilo
na ovom mjestu kako bismo slijedili kontkst na nain njegova saeta
kazivanja nego zadrat emo se pred poukom koju ostavlja ova scena i
pokuat da odsluamo ritam te scene u srcima.
Mona Ruka vodila je tok borbe izmedu verovanja i nasilja i nosioce
verovanja nije opteretla u toj borbi niim do slijeenjem Objave i
putovanjem nou, zbog toga to ove dvije moi nisu bile jednake nit bliske
u svijetu realnost. Musa i njegov narod su bili slabi i bez ikakve moi, a
faraon i negova vojska raspolagali su velikom moi. Otuda nema naina za
stupaje u materijalnu borbu. Mona Ruka ovdje preuzima vodenje borbe,
mtek poto se kompletralo vjerovanje u duama onih koji ne posjeduju
nikau drugu snagu do verovanje i nakon to su to vjerovanje oglasili u
lice nasilnika ne bojei ga s, ne nadajui s od njega nagradi, ne plaei
se niega, nit da m privue ita ime je taj nasilnik raspolagao. Tada
nasilnik kae: fa vam, zacijelo, unakrt ruke i noge vae odsjei i po
stablima palmi vas razapeti (20/71), nato vjernici odgovaraju: "pa ini ta
hoe; to moe da ui samo u ivotu na ovom svijetu (20/72). Kada borba
izmedu vjerovanja i nasilja dostgne, u svijetu srca, do ove granice, onda
Ruka Moi preuzima bajrak Istne da ga digne u visine i rastga bajrak
neistne, bez ikakva napora vernika.
IID
Druga pouka: U vrijeme dok su Sinovi IsrAlovi podnosili udarce
poninja od stane fraona, koji im je ubijao muku djecu, a ensku
ostvlao u ivot, Ruka Moi nije se mijeala i preuzimala vostvo borbe.
Sinovi IsrAla su podnosili ove udarce zbog ponienja, pokornost i staha.
Meutm, kada s uzdiglo vjerovanje u srcima onih koji su vjerovali u
Musaa i postali spremni da podnose i najtee muke sa ponoom
oglaavajui jasno i glasno rije verovanja u lice faraona, bez zamuckivanja
i plaenja, bez uvanja da e bit mueni, tek tada se umijeala Ruka Moi
da preuzme vosto borbe i oglasi pobjedu koja se prije tog oglaavanja
ostvarila u njihovim duama i srcima.
Ovo je t pouka koju kontekst iste ukratko u dolasku dviju scena
jedne za drugom bez remeenja podrobnim objanjenjem kako bi se tme
probudili nosioci ovih poziva i spoznali kada mogu oekivat pomo od
stane Allaha u vrijeme dok su lieni ovozemalske materialne spreme, a
nasilnik raspolae ogromnim sredstvima, vojskom i oruem.
U okrilju ove pobjede i spasa upuuju se rijei spaenima da s
sjeaju i upozoravaju kako ne bi zaboravili, osjetli se umiljenim i liili se
jedinog orua kojim su raspolagali u ovoj borbi i zahvaljujui tom oruju
osigurali pobjedu i uspjeh.
O sinovi Isrtilovi, Mi smo vas od neprjatelja vaeg izbavili, i na desnu
stranu Tiura vas doveli, i manu i prepelice vam slali (2/80).
jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome
obijesni da vas ne bi snala srd"a Moja, a koga snade srd"ba Moja -
nastradao je! (2/81).
]a u sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini,
i koji zatim na pravom putu itraje" (2/82).
Ve su preli zonu opasnost i krenuli prema Turu ostavlajui iza
sebe potopljene faraona i njegovu vojsku. Njihov spas od neprijatela je
bliska realnost koje se sjeaju svakog momenta, kao da nije prolo od tda
mnogo vremena. Meutm, to je oglaavaje registiraja i podsjeanje na
dokazu blagodat kako bi s je sjeali i zahvaljivali.
IIb
Njihovo je mjesto sastanka bilo s desnu stanu Tura, nato se ovdje
ukauje da se to uistnu desilo. Mjesto sastanka Musaa (alejhi' ssela) po
izlasku iz Egipta bilo je nakon etdesetak dana gdje mu je pripremljen
susret sa njegovim Gospodarom, da uje naredbe o vjeri i zakonu
objavljenim na Ploama, propisanim ovom narodu, kome je propisana
uloga koju e vrit u Svetoj zemlji nakon izlaska iz Egipta.
Sputnje "mane" - a to je slata materija koja se skuplja na listu
stabala - i preplica - a to su ptce koje su im dolaile dok su bili u pustnji,
blizu i lahko ulovlive - Allahova je blagodat i odra Njegove panje prema
njima dok su bili u bespuu pustnje, a On ih vodi i svakodnevno olakava
kako da dou do izora te hrae na nalaki nain.
Kur' an ih podsjea na ovu blaodat, da jedu dobra jela koja im je
omoguio da lahko dodu do njih i upozorio ih na grijeene u tome,
grijeenje stomakom i na uivajem u jelu, zanemarivanje obaveze zbog
koje su izali i koju im je njihov Gospodar pripremio da bi se s Njim susreli.
Ovo je nazao nasilem, jer su se sjeali nedavna nasila, nasile isprobati i
okusili ono to su okusili i, na koncu, prmietli ono to su primietli. I ne
budite u tome obijesni da vas ne bi snala srdzoa Moja; a koga snae srdiba
Moja - nastradao je (2/81). Faraon je nedavno propao, izgubio prjesto i
utopio se u more, a padanje odozgo dolje stoji naspram obijest i oholost.
Ovaj izra je suklada ovim susretma u rijei i sjeni prema metodu
kur' anskog primjetlivog sklada.
Ovo je upozorenje ljudima koji su se uputli da obavlaju dunost
radi kojih su izali kako ih ova blagodat ne bi navela na oholost i ivljenje
u izobilu pa da se raspadnu i pored upozorenja i ukazivanja da su vrata
pokajaja otorena ko god grijei i tai pokajanje:
ja u sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ni
i koji zatim na pravom putu istraje" (20/82).
Pokajanje nije rije koja se izgovori, nego je to odluka srcem iji se
smisao ostaruje kroz verovanje i dobar postupa, ije s djelo odraava u
praktnom ponaanju u realnost, pa kada doe do pokajaja i ispravnog
verovanja i to potvrdi praksa, tada ovek kree putm prema uput
verovanja i osiguranja dobrog djela Upuivanje je ovdje plod i rezultat
pokuaja i rada.
JJ
Ovim zavrava scena pobjede i pogovora na t scenu, ovdje se sputa
zavjesa i podie se nad scenom drugog thog ragovora s desne stane
Tura.
Allah je dao Musau roit da se sretu na brdu Tur da se s Njime
srete poslije etdeset dana, da mu preda obaveze i zaduenja pobjede
nakon poraza. Svaka pobjeda ima svoje obaveze, a i vjerovanje ima svoje
obaveze. Zbog toga je nuna duevna priprema za susret.
Musa se ispeo na ovo brdo, svoj narod ostavio nie brda i zaduio
Haruna da ga kod tog naroda zamijeni.
Velika elja i ljubav obuzela je Musaa zbog elje da razgovara sa
svojim Gospodarom i da stane pred Njega. Musa je osjeto t slast jo
ranije, pa zbog toga eljno oekuje ovaj susret, da stane pred svoga .
Gospodara, a on ne zna ta stoji iza njega nit t e se poslije toga dogodit
narodu koga je ostavio u podnou brda.
Ovdje ga njegov Gospodar upozorava ta je u njega, pa da
pogledamo t scenu i ujemo taj dijalog:
'7 zato si prije naroda svoga pourio, o Misa?" (2/&JJ.
Evo ide za mnom" - odgovor on -, a pouro sam k Tebi, Gospodaru
moj, da bude zadovoljan" (20/B4J.
Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u ikuenje dovel- ree On -
, "njega je zaveo Samirija" (20/BJ.
Musa se jao iznanadio, uri svome Gospodaru nakon to se
pripremao etdeset dana da se srete sa Allahom, da primi od Njega
smjernice na kojima poiva novi ivot Sinova Isralovih. On ih je ve ranije
spasio ponienja i ropstva da bi od njih nainio narod koji ima poslanicu i
obaveze.
Meutm, dugo robovanje i dugo ponienje pod vlau totemistkog
faraonizma bilo je ve iskvarilo prirodu tog naroda, oslabilo njihovu
spremnost da preuzmu obaveze i stpljenje nad tm obavezaa, da ispune
dogovor i ustle na njemu, da napuste nestbilnost u svom duhovnom biu
II
i pripreme se za vodenje i ugodno oponaanje. Musa skoro da m nije ni
ostavio pri panji Haruna i malo od njih udaljio kad se njihovo verovanje u
cjelini poremetlo i sruilo pred prm izborom. Stlni izbori su morali bit
i neprekidna iskuenja da bi se izgradilo njihovo duevno zdanje. Pro
njihovo iskuenje bilo je sa teletom koje i je sainio Samirija. "Mi smo
narod tvoj poslije tvog odlaska u iskuenje doveli" - ree On, "njega je zaveo
Samirija" (2/8). MusA nije znao nita o ovom iskuenju sve dok nije sreo
svoga Gospodara, dok nije primio spomenute ploe na kojima je bila
upisana Uput i verozakon za igadnju Sinova Isralovih na nain koji
odgovara zadatku koji im je poveren.
U ovom kontekstu zavrava scena thog ragovora vezaog za tele,
da bi se istaklo reagiranje MusAa (alejhi' s-selam) kada je saznao za ovo
iskuenje i pourio da se vrat, pun tuge i srdbe, svome narodu kojeg je
spasio Allah preko ovog poslanika daljnjeg robovanja i ponienja u sjeni
totmizma, dao im da ostvare opskrbu na lahak nain i zattu punu milost
u pustnji, podsjeto ih na dokaze Svoje i upozorio ih na zablude i posljedice
zabluda, a oni su, eto, t koji slijede totemizam i oboavanje teleta.
Ovdje se ne iste ta je Allah rekao Musau podrobnije o ovoj smutji
ve se uri da se iznese moment Musaovog povratka njegovu narodu, ali
se u kontekstu govori o ovim detljima. Musa se povato srdit i alostan
prekoravajui svoj narod i ukaravajui svog brata, to znai da je on morao
znat grozotu djela kojeg u oni poinili.
!Masa se narodu svome vrati srdit i alostan. "O narode moj" - ree -
"zar vam Gospodar va nije dao lijepo obeanje? Zar vam se vrijeme oduljilo,
ili hoete da vas stigne srdba Gospodara vaeg, pa se zato niste drali
obeanja koje ste mi dali!" (20/86).
"Nimo prekrili dato ti obeanje od volje svoje" - odgovore. "Bili smo
natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili. " A to isto uradio
je i Samirja, (
pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mue i oni su onda rekli:
. Ovo je va bog i Masaov bog, on ga je zaboravio!" (20/88).
Zar oni niu vidjeli da im ono ni ri ne odgovara i da od njih ne
moe nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu kort prbaviti? (20/89).
A njima je Harun jo prje govoro: "O narode moj, vi ste njime samo
u iskuenje dovedeni; Gospodar va je Milostivi, zato slijedite mene i sluajte
naredenje moje!" (20/90).
IIJ
'i emo mu se klanjati sve dk nam se ne vrati Mas" - odgovorli s
oni (2/9V.
Ovo je t smutja koju kontekst otriva u momentu suoavanja
MusAa sa svojim narodom. U kontekstu se ovo raotkriva poslije
MisAovog thog razgovora sa Alahom i nie se detaljno govorilo o tome da
bi se istklo u momentu provere i ispitvanja koje je izvrio Mus4.
Mus4 s vraa da bi naao svoj narod kako se klanja teletu od zlata,
dok oni govore: Ovo je va bog i bog MusAa, a Mus4 je to zaboravio pa je
otao da U svoga Gospodara na brdu, a eto, njegov Gospodar je ovdje
prisutan.
MusA odlazi da ih pita u Di srdbi: ao narode moj"- ree - "zar vam
Gospodar va nije dao lijepo obeanje?" (2/86). Allah im je bio obeao
pobjedu i ulaak u Svetu zemlu u sjeni monoteizma. Od ovog obeanja i
ostarenja nije prolo mnogo vremena pa ih prekorava osuujui ih: "ar
vam se vrjeme oduljilo, ili hoete da vas stigne srdba Gospodara vaega?"
(2/86), Pa vas je nauio da ovako postupa onaj na koga s sputa srdba
Allahova, on kao da to eli namerno da .Pa zar vam se vrjeme oduljilo?
- ili ste odluili da s dogodi srdba . . . pa se zato nite drali obeanja koje
ste mi dali <20/86), Bili smo s dogovorili da ete ostat na dogovorenom s
mn on sve dok s ne povratm vama, da neet izmienit svoju vjeru nit va
program bez moje naredbe.
Tada s poee izvinavat tom udnom isprikom koja otkriva tag
dugog robovanja, zauckivanja i slablenja pamet: "Mi nimo prekrili
dato ti obeanje od volje svoje" (20/87). Naredba je bila vea od nae moi:
aBili smo natovareni teretima, nakitom narodnim pa smo to bacili" (2/87).
Nosili su sa sobom gomile zlat Egipanki koje je bilo skinuto sa njihovih
ena. Oni ukaae na te teret rijeima: Mi smo te terete bacili da bi s
oslobodili, jer su t teret haram. Njih je uzeo S4mirija da izlije od njih tele.
Ovaj S4mirija je porijeklom iz Saare. Bilo da ih je prato kako nose ovaj
teret ili je on bio jedan koji je nosio ovaj naziv. N a teletu je napravio otore,
i kada puhne vetar kroz te otvore, izlazili bi glasovi poput rike goveeta u
kome nije bilo ni ivota ni due nego samo telo. Termin diesed
upoteblava s za oznau tjela u kome nema ivot. im su primijetli tele
od zlata da rie, zaboravili su na svoga Gospodara koji ih je spasio iz zemlje
nasilja i predali s oboavaju zlatog teleta ne razmiljajui, glupi i
bezduni, i govorei: aovo je va bog i MUov bog (2/88) , a on je otao na
brdo taei Boga, dok je on, eto, ovdje s nama, i ne sao to, nego je MusA
izgubio put do svoga Gospodara i zalutao.
IZ
Ovo su rijei koje poveavaju glupost i bezost kojima su oni
optuivali svoga Verovesnika koji ih je izvukao i spasio pod Allahovim
okom i Njegovom panjom, spasio svojim usmerenjem i ukavanjem, a
oni njega optuili da nije doao do svoga Gospodara, ak i da je zaluto na
putu, pa nit s on moe uputt nit da ga uput njegov Gospodar!
To su govorili pored jasne obmane: Zar oni nisu vidjeli da ono ni
rje ne odgovara i da od njih ne moe nikakvu nevolju otkloniti niti im
ikakvu korit pribaviti (2/89), Ovim se misli rei da to nije bilo ivo tele koje
uje njihove rijei i odgovara pa makar po obiaju teleta, goveeta. Taj kip
je bio ispod nivoa ivotnje. On, u svakom sluaju, nit moe otklonit bilo
kau tetu nit koristt u najjednostavnijem obliku. To tele nit bode nit
se rit, ono ne okree raj pa ak ni toak za navodnjavanje.
Pored svega toga njih je Harun savjetovao, a i on je bio njihov
poslanik i zamjenjivao njihova Poslanika spasitelja. On ih je upozorio da je
ovo iskuenje govorei: "O narode moj, vi ste njime samo u iskuenje
dovedeni; Gospodar va je Milostivi" (20/9) on ih je savetovao da Njega
slijede i da mu se pokoravaju kao to su se bili dogovorili i obeali Mtsau,
a Mtsa e im s vratt nakon sastka sa svojim Gospodarom na Brdu.
Meutm, umjesto da su mu s odazali, oni su s okrenuli i napustli
njegov savjet Napustli su obeaje dato svome Poslaniku - da e mu se
pokoravat: "Mi emo mu se klanjatu sve dok nam se ne vrati Musa" -
odgovorili su oni (2/91).
Mtsa s vrato svome narodu srdit i oaloen, sasluao je njihov
doka koji mu je otrio dokle su zalutli i t se desilo u njihovim duama,
kakva je smutja pogodila njihovo razmiljanje. Tada se on okrenu svome
bratu krajnje ljut, uzima ga za kosu na glavi i za bradu, razaren i ljutt:
(O Harne, " - povika Masa - (ta te je sprijeilo, kad si ih vidio da su
zalutali, (2/92)
da za mnom nisi poao? Zato nisi nareenje moje posluao?" (2/93).
M tsa prekorava Haruna zato ih je ostavio da se klanjaju teletu zato
im nije poremeto njihovo klanjanje slijedei naredbu Mtsaa (aejhi' s
selam) u kojoj je Mtsa insistrao da se ne dogodi nit poslije njegova
odlaska i da ne dopust neto novo. M tsa je osudio Haruna zato nije to
proveo. Da li je to znailo grijeh i suprotstvljanje njegovoj naredbi?
U kontekstu s tano govori kakav je bio stv Haruna dok posmatra
Musaa i pokuava da ga smiri i izaove milost u njemu.
IZI
"sine majke moje, - ree Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu
moju! ]a sam se plaio da ti ne rekne: 'Razdor si medu sinovima Israilovim
posijao i nii postupio onako kako sam ti rekao" (20/94).
Tako nalazimo HAruna kako smiruje ivce i savlauje se, da ne bi
reagirao na rijei MusAa, dok primjeuje i iznalazi osjetljive tke kod
MusAa, pa mu pristupa kroz rodbinsku vezu, to je najosjetljivije, izlae mu
svoj stav u vezi sa pokornou njegovoj naredbi na nain kako to on misli,
a to je da se HArUn bojao da tetranje neke naredbe stogou moe da
unese podvojenost meu Sinovima Israilovim, da neki budu uz tele, a
drugi uz savet HAruna, a njemu je bilo nareeno da uva Sinove Israilove
i da i se nita ne dogodi. Pa i ovo je, takoer, pokornost naredbi, s jednog
drugog stanovita.
Tada se Musa okree srdito i raareno prema Samiriji, koji je, u
principu, izaziva smutje. MusA mu se nije na samom poetku obrato, jer
su ludi odgovorni da ne slijede sve to rie, a Harun je odgovoran da
rastavi njih i sljedbenike teleta, ako oni budu pokaali panju prema tome,
jer je on njihov voa kome su oni povjereni. Meut, grijeh Samirije
dolazi kasnije, jer ih on nije prisilio nit je insistrao na tome nego je on
zavodio i oni su se zaveli. Oni su bili u stanju i mogli su da ostnu ustajni
na uput svog prog Verovesnika i na osnovu savet svog drugog
Verovesnika. Pro su oni odgovorni, pa iza njih njihovi pastri i tek onda
izaziva smutje i zavoenja.
Musa se okree prema Samiriji:
'7 ta si to ti htio, o Samirja?" - upita Must (20/95) - t. ta je s tobom,
Samirija, i t je tvoja namjera? Ove rijei ukauju na ozbiljnost ovog pitanja
i veliinu djela.
1a sam vidio ono to oni niu vidjeti - odgovori on -, "pa sam aku
zemlje ipod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto taku je u mojoj dui
ponikla zla miao" (20/96).
Brojna su kazivanja oko ovih rijei Samirije.

t je on u tome vidio?
Ko je bio poslanik od koga je on preuzeo neto i to provodio? Kakve su
veze toga sa ovim teletom koje je on izlio?

ta je smisao toga? Najvie to

krui oko ovog kazivanja je da je on primijeto Dibrila (alejhi' s-selam) u
slici s kakvom on silazi na Zemlju pa je uzeo aku zmlje ispod njegovih
stopa ili kopite njegova konja i to bacio na tele od zlata pa je to izaalo ovo
mukanje, ili je to bilo pretvaranje gomile zlata u tele koje je mukalo.
IZZ
Kur' an ovdje ne potvruje injenicu kakva se je dogodila nego iznosi
rijei Sairije samo radi kazivaja. Mi smo skloni da prihvatmo da je ovo
isprika Samirije da bi se spasio odgovornost za ono to se dogodilo, a to je
da je napravio tele od zlata koje su pobacali Sinovi IsrAilovi, da je to zlato
bilo nakit Egipanki a koje su oni ponijeli sa sobom, da je on to tele
napravio tko da vjetar, kada puhne preko njega na otvorima, izbija glas
poput mukanja teleta, zatm dodaje kazivanje o tagu poslanika da bi tme
opravdao svoj stav i problem smutje kojeg je on izazao i pripisao tagu
poslanika.
U svakom sluaju, Musa (alejhi' s-selam) je oglasio da e ga
proerat iz drutva Sinova Isralovih jo za cijelo vrijeme ivot, a poslije
njega ovo pitanje je prepusto Alahu. Musa se oto suprotstavio
boanstvu koga je Samirija sainio svojom rukom da bi pokazao svome
narodu materijalnim dokazom da to nije bog jer to ne tt svoga graditelja
nit ga brani.
(E onda se gubi!" - ree mk0 -, (itavog svog ivota e govoriti: ,Neka
me niko ne dtie!' a eka te jo i odreeni as koji te nee mimoii. Pogledj
samo ovoga tvog 'oga" kojem si se klanjao; mi emo ga sigurno spaliti i po
moru mu prah rasuti (20/97).
Putuj neprekidno; neka te niko ne dote ni zlom mdobrim nit koga
t doti. Ovo je bila jedna od kazni u Musaovoj vjeri, kana iolacije i
oglaavanje neistoe neistoga tako da mu se niko ne pribliava nit da se
on kome pribliava.
Posljednje obeanje je obeanje kazne i nagrade kod Allaha. Sa
estnom i ljutjom Musa je naredio da se srui tele od zlata, spali, zdrobi
i baci u vodu. Zestna je jedna od osobina Musaa (alejhi' s-sela) . On je
ovdje srdit zbog Alaha i Allahove vere gdje je poeljna srdba i stogost.
Na sceni lanog boanstva koje Musa (alejhi' s-selam) spaljuje i
drobi, on oglaava istnitost vjere.
Va bog je - Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!" (20/9BJ.
Sa ovim oglaavanjem zavrava ovaj dio kaivanja o Musau (alejhi ' s
selam) u ovoj suri. U njemu se u punom sjaju ispoljava Alahova milost,
Njegova zatt nosioca Njegova poziva i Njegovih robova, i kada budu
stavljeni na kunju pa pogree. U kontekstu se poslije ovoga nita vie ne
govori o faama ovog kazivanja, jer je poslije toga uslijedila kazna Sinova
lsrAlovih zbog poinjenih grijeha, smutje i nasilja. Atosfera ove sure je
IZd
atosfera milost i zatte odabranika. Otuda nemaju potebe izlaganja
drugih scena ovog kazivanja u ovoj osjenenoj atosferi.
'= "

` l
; L
IZ4
I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i
objavljujemo ti od Sebe Kur'an (20/9).
I ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu e doista teko breme
ponijeti, rz110J
vjeno e u muci ostati, a jeziv tovar e im na Sudnjem danu biti,
(20/101)
IZD
na Dan kada e se u rog puhnuti. Toga dana emo nevjerike modre
sakupiti (20/102)
i jedan drugom e tiho govoriti: "Nite ostali vie od deset dana" <20/103).
Mi dobro znamo o emu e oni govoriti kad najrazboritiji izmedu njih
rekne: Ostali ste samo dan jedan!" (20/104.
A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj e ih u prah
pretvorti i zasuti, (2/IosJ
a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, (2/106)
ni udubina ni uzvisina na Zemlji nee vidjeti" (2/107).
Tog Dana e se oni glasniku odazvati, morae ga slijediti i pred
Milostivim glasovi e se stiati i ti e samo apat uti <21108).
Toga Dana e biti od koriti posredovanje samo onoga kome Milostivi
dopusti i dozvoli da se za nekoga govori (2/109).
On zna ta su radili i ta ih eka, a oni znanjem ne mogu Njega
obuhvatiti (2/110).
Ljudi e se ivome i Venom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim
smatrao svaku nadu e izgubiti, (2/IIIJ
a onaj ko je dobra djela inio, a vjernik bio, nee se nepravde ni
zakidanja nagrade plaiti (2/112).
I eto tako, Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu
opomene ponavljamo da bi se oni gjeha klonili ili da bi ih na poslunost
pobudio (2/113).
Neka je uzvien Allah, Vadar Istiniti! I ne ur s itanjem Kur'ana
prije nego to ti se objavljivanje njegovo ne zavri, i reci: "Gospodaru moj, Ti
znanje moje proir!" <20/114.
A Ademu smo odmah u poetku naredili; ali on je zaboravio, i nije
odluan bio (20/115).
A kad smo melekima rekli : Poklonite se Ademu !" - svi su se oni
poklonili, samo Ibli nije htio (2/116).
IZO
O Ademe, " - rekli smo - ovaj je doita neprijatelj tebi i tvojoj eni, zato
nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz denneta, pa d se ond
mu (2/11 7).
U njemu nee ni ogladnjeti, ni go biti, (20/118)
u njemu nee ni oednjeti, ni egu osjetiti" (2/119).
Ali ejan mu poe bajati i govorti: o Ademe, hoe li da ti pokaem
dro besmrnosti i cartvo koje nee nestati?" (2/120).
I njih dvoje pojedoe s njega i ukazae im se stidna mjesta njihova pa
poee po njima lie dennetko stavljati - tako Adem nije gospodara svoga
posluao i s puta je skrenuo (20/12V.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom unio, pa mu oprostio i na
pravi put ga uputio (20/122).
Izlazite iz njega svi" - ree On -, "edni drugma ete neprjatelji biti!"
Od Mene e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju nee
zalutati i nee nesrean biti (2/12).
A onaj ko okrene glavu od Knjge Moje, taj e tekim ivotom vjeti i
na Sudnjem danu emo ga slijepa oivjeti (2/124.
"Gospodaru moj, " - rei e - ato si me slijepa oivio kad sam vid
imao?" (20/12).
Evo zato" - rei e On: Dokazi Nai su ti dolazili, ali si ih
zaboravljao, pa e danas ti ito tako biti zaboravljen" (20/12).
I tako emo Mi kazniti sve one koji se pohotama previe odaju i u
dokaze Gospodara svoga ne vjeruj. A patnja na onom svijetu bie, uistinu,
bolnija i vjena (2/127).
Zar njima nije poznato koliko smo naroda prje njh unitili, onih po
ijm nastambama oni hode! To su, zaita, dokazi za ljude pametne (2/12).
I da nije ranije izreene rjei Gospodara tvoga, kazna bi ve bila
neminovna (2/129).
Zato otri njihove rje i obavljaj namaz, hvale Gospodra svoga,
prje izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj ga u nonim asovima,
i na krajevima dana, - da bi bio zadvoljan (20/130).
IZ
I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao uitak raznim
sortama nevernika pruamo, da ih time na kunju stavimo, ta nagada
Gospodara tvoga je bolja i vjena (20/13V.
Naredi eljadi svojoj da obavlja namaz i itraj u tome! Mi ne traimo
od tebe da se sam hrani, Mi emo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha
bojali i grijeha klonili eka lijep svretak (20/132J.
Mnogoboci govore: Uato nam ne dnese kakvo udo od Gosodara
svogar A zar im ne dolazi objanjenje o onome to ima u davnanjim
listovima? (2/13).
A d smo ih kakvom kaznom prje njega unitili, siguro bi rekli:
hGospodaru na, zato nam nii poslanika poslao, pa bimo rijei Tvoje
slijedili prje nego to smo ponieni i osramoeni postali" (2/134).
Reci: hSvi mi ekamo, pa ekajte i vi, a siguro ete saznati ko su bili
sljedbenici prave vjere i ko je bio na pravom putu" (2/135).
Ova sura poinje kazivanjem o Kur' anu koji nije objavljen Poslaniku
(alejhi' s-selam) da bude nesretan s njim m zbog njega, i o kaivanju o
MusAu (alejhi' s-selam) u kojem dolai do izraaja Allahova panja i zatta
MusAa, njegova brata i njegova naroda.
Poslije toga uslijedio je pogovor u kontekstu na ovo kaivaje sa
povratkom na Kur'an, njegovu ulogu i kaznu svakog ko se suprotstavi
Kur'anu. Ova tka posljedic izlona je u jednoj sceni Sudnjeg dana u
kojoj dolazi do izraaja beznaajnost ivota na ovom svijet, pojavljuje se
zemlja bez brda i postje ravna i gola a glasovi postju skrueni prema
Milostvom i usmeravaju s prema ivom i Monom. Moda ova scena i
prijetja koja dolazi do izraaja u Kur' anu izazivaju osjeaje bogobojaznost
kod ljudi i podsjeaju ih na Allaha i povezivanja s Njim. Ovaj odlomak
zavrava unoenjem mira u osjeaj Poslanika (alejhi' s-selam) koji je bio
uznemiren zbog Kur' ana koji mu se objavljuje, da ne uri kod ponavljanja
Kur' ana bojei se da ga ne zaboravi nit da se osjea tunim zbog toga,
Allah je taj koji olakava i koji uva Kur' an, nego da od svoga Gospodara
ta da mu povea zanje.
U povodu elje Poslanika (alejhi' s-selam) da ponavlja ono to mu je
objavljeno prije zavreta objave, bojei se da ne zaboravi, u kontekstu se
izla zaborav Ademove (alejhi' sslam) obaveze prema Allahu, a zavrava
oglaavajem neprijateljsta izmeu Adema i ejtana Iblisa i posljedicama
djece Ademove koja se sjeaju i uvaju obaveze prema Alahu i onih koji
1Zb
naputju te obaveze. Ova zavrnica ocrtava jednu scenu Sudnjeg dana kao
da je ona kraj putovanja koje poelo u Gornjim sferama, zatm zavrilo
tmo po drugi put.
Ova sura zavrava utehom Poslanika (alejhi' s-selam) zbog
suprotstavlanja onih koji su s suprotstvljali i D onih koji su lagali da ne
tuguje zbog njih, jer oni imaju odreeni rok; da ne obraa panju na njima
dat ugodnost u ivotu na ovom svijetu jer to je sao smutja njima; da se
preda klajanju Allahu i Njegovu spominjanju; da bude zadovoljan sa
sobom i smiren jer su raniji naodi upropateni, a Allah je hto da se ispria
upuujui poslednjeg Poslaika, pa neka Poslaik otese ruke od njih i
prepust ih njihovoj sudbini.
Reci: "Svi mi ekamo, pa ekajte i vi, a siguro ete saznati ko su bili
sljedbenici prave vjere i ko je bio na pravom putu" (20/13).
I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i
objavljujemo ti od Sebe Kur'an (20/9).
I ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu e doita teko breme
ponijeti, (2/10)
vjeno e u muci ostati, a jeziv tovar e im na Sudnjem danu biti,
(20/101)
na Dan kada e se u rog puknuti . . Toga dna emo nevjernike modre
sakupiti (20I102J
i jedn drugom e tiho govorti: ite ostali vie od deset dana (2/103).
Mi dobro znamo o emu e oni govoriti kad najrazbortij izmedu njih
rekne: "Ostali ste samo dan jedanr r211o4.
Tako kazivanje koje smo t objavili o MusAu govori U o vijestma
protklih vremena, kaujemo t u Kur'anu i Kur' an to naiva zikrom, a to
znai sjeanje na Allaha i Njegove dokaze i podsjeanje na ove doka i ono
to je bilo sa minulim narodima.
Ovdje se ocrtava to sjeanje onima koji su odbijali, a koji se nazivaju
grijenici, scena o Sudnjem danu tako da ovi grijenici nose terete kao to
IZJ
putik nosi svoj teret. O, Bo, kakvog li loeg tret! A kada se puhne u
rog da s sakupe, onda s ovi grijenici okupljaju a lica i poplavila od tuge
i bola. Polako govore meusobno ne podiui glas i staha i zebnje i
stahot koja se natla nad prostorom gdje s okupljau. O emu oni tko
tho govore? Oni govore o vemenu koje su proveli na Zemli. ivot na
ovom svijetu je u njihovom osjeaju bio beznaajan, i t dani su bili veoma
krati, kao oni primeuju, tko da pomilaju da su bili na zemaljskom
svijetu samo malo vremena. fNiste ostali vie od deset dana (2/10). A oni
koji su bili upueniji i koji imaju ispravnije miljenje istu da su proveli na
Zemli daleko daleko krae vrijeme pa kau: Ostali ste samo dan jedan!"
(2/10). Tao se povlae t ivot koje su oni iveli na Zemlji, prolae i
nestju. A uivanje i briga tog ivota je krajnje siuna. Igle da da je to bilo
sao jedno kratko vrijeme i sasvim neto beznaajne vrijednost. Kkva je
vrijednost deset dana, pa i kad bi ovek sve to proveo u uivaju? Kkva je
vrijednost jednog dana, pa i kad bi njegove minute i tenuci bili ispunjeni
sreom i veseljem? Ka je vriednost ovoga ili toga pored vemena koje
nema kraja i koje ih oekuje poslije skuplanja i protee se s njima bez
prekida i prestanka?
Scena staha poveava se sa povratom na pitanje kada budu pitai
o ovom svijetu i brdima ta je bilo s njima, i odgovor kada uslijedi, on e
predstavljat poseban nivo staha s kojim bit suoeni.
A pitaju te o planinama, pa ti reci: Gospodar moj e ih u prah
pretvorti i zasuti, (2/105)
a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, (2/10)
ni udubina ni uzvisina na Zemlji ne vidjeti (2/107).
Tog Dana e se oni glasniku odazvati, morae ga slijediti i pred
Milostivim glasovi e se stiati i ti e samo apat uti (2/10).
Toga Dana e biti od koriti posredovanje samo onoga kome Milostivi
dopusti i dozvoli da se za nekoga govori (2/109).
On zna ta su radili i ta ih eka, a oni znanjem ne mogu Njega
obuhvatiti (2/IIOJ.
Ljudi e se ivome i Venom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim
smatro svaku nadu e izgbiti, (2/IIIJ
a onaj ko je dbra djela inio, a vjernik bio, nee se nepravde ni
zakidanja nagrade plaiti (2/12).
IdU
Scena staha dolazi do punog izaaja jer su visoka i vrst brda
potuno sruena i sravnjena tako da je sve ravan, nakon to je bilo i
uzienja, ravna ledina na kojoj nema nijednog breuljka nit krivine.
Zemlja je potpuno izravnata tao da na njoj nema uzisine nit uvale.
I kao da se oluja smirila poslije ruenja i ravnanja, okupljena i
skuplena grupa s uljukala, svaki pokret i glas opao i umirio se tako da
oni uju onoga koji poziva na odredeno mjesto, slijede njegovu uputu kao
mirno i predato stado. Oni nit se osvru nit zaostju, a bili su ranije
pozivai na Uputu pa su se tome suprotstavili i odstpili. Ovo govori o
njihovoj predaji da Tog dana e se oni glasniku odazvati, morae ga slijediti
(20/10). Sna srca i tjela je u skladu scenom planina na kojima nema
nikavih krivina nit breuljaka.
Grobna tina i pusta utja nadvle se, i pred Milostivim glasovi e se
stiati i t e samo apat uti rzo110BJ . . . Ljudi e se ivome i Venom pokoriti
(20/11) .
Ovako su se Allaova svojstva nadvila nad cjelokupnom situacijom i
prekrila poprite koje oko ne moe sagledati, strahom, utnjom i
skruenou. Govori se samo apatom i tho pita. Skruenost je prisuta.
Svi ludi su se okrenuli Allahu, Uzvienom,

ivom i Venom, due se

prekrile mirnom uzvienou. Zagovarat moe samo onaj kojim je Allah
zadovolja. Celokupno znanje pripada sao Allahu, a oni o tome nita ne
znaju. Grijenici nose svoje grijehe i susret e se sa izgubljenom nadom, a
oni koji su verovali bit smireni, nee se bojat nasila kod obrauna nit
unitnja bilo kavog dobra koje su uinili. To je uzieno svojstvo, ono
natriva i pokriva sv atosferu u prisustvu Milostvog.
I eto tako, Mi Kur'n na arapskom jeziku objavljjemo i u njemu
opomenu ponavljamo, da bi se oni grjeha klonuli ili da bi ih na poslunost
pobudio (20/113). Tako su prema ovoj skladnost dvije vrste slika prijetje u
Kur' anu, pozicija i scena. Moda e one mobilizirat svijest bogobojanost
u duama onih koji nagone u la, ili e ih, moda, podsjett s ime e se
susrest na Sudnjem danu, pa e se prekoravat. To je ono o emu
Allah kae na poetu ove sure: Ne objavljujemo Kur'an da se mui, ve d
bude pouka onome ko se boji (2/zJ.
Poslanik (alejhi' sselam) je primao Objavu i ponavljao rijei Kur' ana
i njegove ajete prije nego je zavena Objava bojei se da se ne zaboravi.
To mu je padalo teko pa je njegov Gospodar hto da ga umiri da je
osigurano ono t preuzima.
IdI
Neka je uzvien Allah, Vadar Istiniti! I ne ri s itanjem Kur'ana
prje nego to ti se objavljivanje njegovo ne zavri, i reci: Gosodaru moj, Ti
znanje moje proirr (4.
Neka je uzvien Allah, Vadar Istiniti kome s sva lica klanjaju; svaka
nada grijenika je izgublena, a dobri vjernici su sigurni u Njegovom
okrilu. Ovo je stv Kur'ana, pa ne teba toj jezik da uri, jer je Allah
objavio Kur'an radi mudrost i nee s nit zagubit. Toje je samo da s
obrat i moli svoga Gospodara da t povea zanje i da s smiri s onim
to t je On dao, da s ne boji da e to oti. Nema znana do onoga koje
Allah zna, On je vean, Onaj koji daje korist, a ini da s nita ne izgubi,
Koji daje plod, a ne da s gubi nada.
Ovdje u kontekstu dolazi kazivaje o
A
demu koji je ve bio zaboravio
obaveze preuzete od Alaha, pogrieio pred obmaom o venost i
posluao zavoenje ejtana. Ovo je bilo jedno od iskuenja dato njemu od
stae Allaha, prije nego mu je Alla povjerio namjesnitvo na Zemlji. Ovo
je bio jedan primjer ejtanskog djelovaja, koji zavodi Sinove
A
demove, iz
ega se uzima pouka. Kada je zavrilo ovo iskuenje,
A
demu je stgla
Allahova milost. Allah ga je odabrao i uputo.
Ovo kur' ansko kaivanje je kontekstualno veoma skladno. Kzivanje
o
A
demu ovdje dolazi poslije urbe Poslanika vezane za Kur' an, bojei s
da ga ne zaboravi, pa dolazi kaivanje o
A
demu kao prmjer zaborava. Ovo
s iznosi u suri koja otva Allahovu milost i Njegovu panju i zattu
prema svim Njegovim robovima koje je On odabro. U kaivanju o
A
demu
navodi s da ga je njegov Gospodar Sbi odabrao, oprosto mu i uputo ga.
A onda dolazi jedna od scena Sudnjeg dana koja predstavlja posljedicu
A
demovih potomaka, onih koji su se pokoravali Allahu i posljedicu onih
koji su grijeili. Ova scena podsjea kao da je to povratak s putovanja po
Zemlji, do u pro mjesto, kako bi svako bio nagraen prema onome to je
uradio.
Da pogledamo ovo kazivaje kako je izloeno u Kur' anu:
A Ademu smo odmah u poetku naredili; ali on je zaboravio, i nije
odluan bio (20/IlSJ.
IdZ
I Ademu smo naredil da jede sve plodove osim ploda jednog stabla
koje je predstavljalo neminovnu zabranu, radi odgoja ljudske volje,
potvrivaja linost i osloboenja od aimalnih elja i stast onoliko
kolko bi moglo sauvat ludsku duu i dat joj slobodu da se sama
oslobodi nekih neminovnost kada ona hoe, daje te ele ne ine robom i
ne pobjeuju. Ovo je mjerilo koje ne grijei kada se radi o mjerilu ludskog
napretka. Kad god ovek bude vie mogao da se savlada nad svojim
eljama, vlada njima i savlauje ih, on e bit uzvieniji na lestvici ljudskog
napretka, a kad god oslabi pred navalom elje, bit e blii ivotnji prog
stepna.
Zbog toga, Alahova panja koja uva ovo ljudsko bie, htela je da ga
pripremi z namjesnitva na Zemlji proverom njegove volje i htjenja,
upozorenjem na snagu otpora koja je u njemu, da otvori oi i sagleda kakva
ga borba oekuje, borba izmeu elja koje ukraava ejtan i njegove volje
i obaveze prema Milostvom. Ovo je to pro iskuenje koje oglaava svoje
pre rezultte, ali on je zaboravio, i nije bio odluan (20/1 15). A onda je
uslijedilo objanjenje toga.
A kad smo melekima rekli : (Poklonite se Ademu !" svi su se oni
poklonili, samo m nije htio <20/116J.
Ovo je bilo ukrato, a doi e scena koja to objanjava u drugoj suri
jer ovdje kontekst govori o blagodatma i Allahovoj zatt, pa kao da se
pourilo da se istakne ta blagodat u toj zatt.
O Ademe, "- rekli smo - 110vaj je doita neprijatelj tebi i tvojoj eni, zato
nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz denneta, pa d se onda
mui (2/11 7).
U njemu nee ni ogladnjeti, ni go biti, <20/1 1BJ
u njemu nee ni oednjeti, ni egu osjetiti" (2/119).
Ova Allahova zatta i Njegova panja da upozori Adema na njegova
neprijatelja i prijevaru tog neprijatelja nakon njegove neodgovornost i
grijeenja, koji nije hto da uini seddu Ademu kada mu je to njegov
Gospodar naredio, . . . zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku
iz denneta, pa da se onda mui <2/11 7) ta muka se javlja kod napora u
radu, progonstvu, zabludi, nemiru, iznenaenju, zaprepatenju,
iekivanju, bolu i gubitu. Sve to te oekuje izvan Dennet, a t si u zatt
od svega toga dok si u okrilju Dennet. U njemu nee ni ogladnjeti, ni go
biti, u njemu nee ni oednjeti ni egu osetiti <2!IH9J. Sve ovo t je
Idd
osigurano dok si u zagrljaju Denneta, a glad i golotnja prate e i estnu
ege. Ovo sve predstavlja pre potekoe koje prate oveka na put da
doe do hrane, odjee, pia i sklonit.
A
dem ranije nije imao nikakva iskustva, a s u sebi nosi ljudsku
slabost kada s radi o eljaa da ostaje vjeit i da ima vlast. Kroz ove
otvore uvukao se ejt u njega:
Ali ejtan mu poe bajati i govoriti: Q Ademe, hoe li da ti pokaem
drvo besmrtnosti i cartvo koje nee nestati?" (20II20J.
Ovdje je dotknut osjetljiva tema. ludski ivot je ogranien. Mo je
taoer ograniena, pa zbog toga gleda i eli da ima dug ivot i vlast, a kroz
ova dva otvora nastupa ejtan.
A
dem je stvorenje kao i svaki ovjek, slab
kao svaki ovek zbog odreene namjene i sakrivene mudrost, a onda
A
dem zaboravlja obaveze i pristupa onome to je zabranjeno.
I njh dvoje pojedoe s njega i ukazae im se stidna mjesta njhova pa
poee po njima lie dennetsko stavljati - tako Adem nije gospodara svoga
posluao i s puta je skrenuo (2/121).
Oito je da su to bila stdna mjesta koja su se kod njih javila, a ranije
bila prekrivena. To je mjesto ednost na njihovim tjelia. pa ih je to
navelo da su iznalazili naina da ih prekrivaju lie
m
iz Denneta kojeg su
povezivali u cilju prekrivanja ovih mjest. To je bio nagovjetj buenja
seksualnih nagona u njihovm biima. Prije buenja ovih nagona ovjek
nije osjeao nikakav std da otkriva mjest ednost, nit da ukauje na njih,
nego je upozoren na stdna mjesta kod pojave ovih nagona i osjeto std
zbog njihova otrivanja.
Moda je njima bilo zabranjeno jedenje ploda ovog dreta zbog toga
to njegov plod budi ove nagone u tjelu ovjeka, da bi se to buenje i
nagoni odgodili za izvesno vrijeme kao to je hto Allah, a moda je njihov
zaborav ove obaveze prema Allahu i njihovo grijeenje prema Njemu bilo
popraeno odstanjenjem priznanja kojeg su uivali i prekidanjem spone sa
njihovim Stvoriteljem, pa je njima zavladao taj telesni nagon tek onda kada
su upozoreni na to? Moda je njihova elja da ostanu veit utelovljena u
buenju th seksualnih nagona radi potomstva? Ovo je najlaki nain da
ovjek poslije produi taj pojedinani ogranieni ivot. Sve su ovo
pretpostavke objanjenju pojave stdnih mjesta njih dvoga zbog toga to su
pojeli plod tog stbla. U tekstu nije reeno da su im se pojavila stdna
mjest, nego da im je to prouzokovalo pojavu stdnih mjesta. Ovo govori
da su stdna mjesta kod njih bila sakrivena, a pojavila su se zbog
Id4
unutanjeg nagona njihovih osjeanja. Na drugom mjestu se govori o
Iblisu da bi im otkro stidna mjesta njihova, koja su im skrvena bila <7/2) , i
uslijedilo je: . . . skinuvi s njih odjeu njihovu d bi im stidna mjesta njihova
pokazao (7/27). Moda ta njihova odjea koju im je ejtn skinuo nije bila
materijalne prirode, nego svijest koja skriva? Moe bit da je ta njihova
odjea bila osjeaj nevinost, istote i veze sa Allahom? U svakom sluaju,
to su samo pretostavke, kao to smo ranije rekli, i mi ne tvrdimo to nit
dajemo prednost ijednoj od njih, nego samo pokuavamo pribliit sliku
prog iskuenja u ivotu oveka.
Tada su Adem i njegova supruga osjetli Boiju milost nakon to su
Mu bili zgrijeili. To je bilo pro iskuenje.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom unio, pa mu oprostio i na
pravi put ga uputio <20/122).
N aon to je Adem zataio oprost, pokajao s i izvinio, o tome nita
ne govori u namjeri da bi s samo istakla Allahova milost u ovoj atosferi.
Tada se donosi odluka vezana za dva iskonska neprijatelja da se
spuste na Zemlju gdje s odvija druga borba i nastavlja poslije ove pre.
"Izlazite iz njega svi" - ree On -, "edni drugma ete neprijatelji biti!
(20/12).
Time je oglaeno neprijateljstvo izmeu dva bia. Adem i njegovo
potomstvo poslije ovoga upozorenja nemaju ispriku da neko od njih kae:
Bio sam zaveden i nisam znao nego jeste znao. Ova uzviena nareda
oglaena je svima . . . jedni drugma ete n-prijatelji biti (20/12).
Ovim glasom koji je odjekvao i nebesima i Zemljom prisustvovali su
i svi meleki. Alahova milost je obuhvatla sve Njegove robove, otuda im je
On upuivao Svoje poslanike sa uputma, prije nego bi ih kaznio zbog djela
koja bi poinili, a iznio im je prilikom oglasa velikog spora izmeu Adema
i Iblisa, da e im On od Sbe dat Uputu i da e svaku osobu nagradit
poslije toga, prema njegovoj zabludi ili uput.
A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj e tekim ivotom ivjeti i
na Sudnjem danu emo ga slijepa oivjeti <21124).
"Gospodaru moj, " - rei e - "zato si me slijepa oivio kad sam vid
imao?" <20/12).
IdD
vo zato" - rei e On: Dokazi Nai su ti dolazili, ali si ih
zaboravljao, pa e dnas ti ito tako biti zaboravljen" (2/12).
I tako emo Mi kazniti sve one koji se pohotama previe odaju i u
dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bie, uitinu,
bolnija i vjena (2/127).
Ova scena dolazi poslije ovog kazivanja i ona kao da je sastavni dio
tog kazivanja. O njoj je iznijeto na kraju ovog kazivanja o viim sferama,
prema tome, to bi bila naredba koja je odranije nareena i tu nema
ustupanja nit izmjene.
I onaj ko bude slijedio uputu Moj nee zalutati i nee nesrean biti
(2/12>. On je siguran da nee past u zabludu i nevolju slijeenjem Allaove
Upute. Njih dvoje stoje izvan praga Dennet ali Allah muva, kao i onoga
ko slijedi Njegovu Uputu. Muka je posljedica zablude pa maar onaj koji
osjea muku bio zaronio u uivanje. Pa i to uivanje sao po sebi je jedna
vrsta muke na ovom i buduem svijetu. Nema ni jednog zabrajenog
uvanja a da ga ne prat agonija i nesrea: Nikada ovek nee odlutat a
da ne zapadne u nemir, iznenaenje, izokretnje i klaenje desno-lijevo, ne
moe se ustalit nit odmjereno ii. Nevolja prat padanje, makar ovjek bio
na bujnom ispasitu i predjelu bogatom hranom, a poslije toga slijedi
najvea nesrea - na buduem svijetu. Onaj ko slijedi Allahovu Uput, on
se spasio zablude i nesree na zemli, a u tome je i naknada za izgubljeni
Dennet, sve dok se ne povrat u Dennet Obeaog Dana.
A onaj ko okrene glavu od Knjie Moje, taj e tekim ivotom ivjeti
(2/124>. Odvojen ivot od Allaha i Njegove neograniene milost je teak
ivot bez obzira koliko ovek bio bogat i uivao jer taj ivot je teak ivot
kad ne postoji spona sa Allahom i smirenost u Njegovoj zatt, teak ivot,
zbunjenost, uznemirenost i sumnja. Teak ivot zbog enje i opreznost da
nee ieznut i oti ono s ime raspolae, tak ivot koji tee iza pojave
pohlepe i enje za svim onim to je prolano. ovjek moe osjett punu i
stlnu smirenost sao ako je u okrilju Allaove zatte, ovjek osjea
pouzdanu udobnost sao ako s pridrava vstog ueta koje s ne
prekida. Smirenost imana udvostuava ivot i duinom i irinom i
dubinom, lenost toga je teko stanje i nedoumica Siromato i lienost
bogastva nisu ravni lienost imana.
Onaj ko okrene glavu od Knjige Moje (2/12) i prekine vezu sa Mnom
tj e tekim ivotom ivjeti i na Sudnjem dnu emo ga slijepa oivjeti
(2/124> - to je jedna vsta zablude oveka na ovom svijetu i to je njegova
IdO
kazna zbog odbijanja Upute na ovom svijetu, a kada bude upitao:
"Gosodru moj, - rei e - "zato me slijepa oivio kad sam vid imao?"
(20/12J, tada uslijedit odgovor: Evo zato - rei e On: "Dokazi Nai su ti
dolazili, ali si ih zaboravljao, pa e danas ti isto tako biti zaboravljen. I tako
emo Mi kazniti sve one koji se pohotama previe odaju i u dokaze Gospodara
svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bie, uitinu, bolnija i vjena
(20/12127).
Odao s pohotama i zanemario upozorenje svoga Gospodara, odao
s pohotma a odbacio Uputu, a ona je na skupocjenija i najtajnija, odao se
pohota bacaui soje poglede nato nema pravo i nije primjeivao
nikae Allahove dokae. Nema sumnje, ivio je razzdanim ivotom, paje
na Sudnjem dau proivlen slijep.
Harmoninost u izrazu, harmoninost u poimanju. Nasuprot
izgonjena iz Dnnet, tkoa i zabluda stoji povratk u Dennet i spas
od nevola i zabluda. N asu prot neogranien ost, u ivotu postoji
ograienost i slabost; nasuprot Upute, stoji slepilo. Ovo sve dolazi kao
pogovor na kazivanje o Ademu, a to je kazivane o svim ludima. Izlaganje
poinje u Dennetu i zavrava u Dennetu isto onako kao to je izloeno u
suri El-A' raf. Rlika s javlja tu i tamo u unutanjost slika kod izlagaja,
ovisno o ralici samog kontkst.
Kda je zavren jedan dio ovog putovanja, prelazi s na drugi dio
veza za stadaje raniih pokolena, a to je vremenski blie od Sudnjeg
dana. Dogaaj o stadanju th pokolenja posmatale su oi, dok je Sudnji
dan nevien, oi ga ne primjeuju.
Zar njima nije poznato koliko smo naroda prje njh unitili, onih po
ijm nastambama oni hodel To su, zaita, dokazi za ljude pametne (2/12).
I da nije ranije izreene rjei Gospodara tvoga, kazna bi ve bila
neminovna (2/129).
Kda oi i srca odlu taju do stadaja th drevnih naroda i kada oko
vidi njihove ostate i stnove izbliza, i kada u viziji uivaju u tm stnovima
ostim iza minulih naroda i kada pojme profl th ludi kao odlae i
njihove siluete kako bjee, njihove kretje i mirovaja, njihova osjeaja i
1d
snove, njihove brige i nade, onda s ova gomila ispuni siluetma, slikama,
uzbuenjima i osjeajima, zatm otvori oi, od toga ne vidi nita, primjeuje
sao praninu, a onda provaliju koja otara usta da bi progutala sadanjost
kao to je progutala i prolost, onda spozna Ruku Moi koja je odnijela i
ranija pokoljenja, Ruku Moi koja je mona da uzme sve ono to slijedi,
onda shvaa smisao upozorenja i pouke koja je pred njega bila izloena
radi uvida. ta je ovom narodu, ne ide Pravim Putem, a u stadanju ranijih
drevnih pokoljenja postoji uputa za sve pamete: To su, zaista, dokazi za
ljude pametne (2/12).
Da nije Allah obeao da ih nee iskorijenit kaznom na ovom svijetu,
a to je Uzviena mudrost, bilo bi i s njima ono to je bilo drevnim
narodima, meutm, Rije tvoga Gospodara ranije je donijeta, i njima je dat
rok do odreenog vremena. I da nije ranije izreene rije Gospodra tvoga,
kazna bi ve bila neminovna (20/12).
Ako su oni zadrani do odreenog vemena, ne tuguj zbog njih
M uhammede, jer je njima dat rok, a ne da su zaemareni, nit zbog nakita
ovog svijet koji im je dat, a dat im je radi iskuenja i smutje. Ono to je
Allah dao tebi kao blagodat, to je daleko bolje od onoga to je njima dato
kao iskuenje.
Zato otri njihove rii i obavljaj namaz, hvalei Gospodara svoga,
prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj ga u noim asovima,
i na krajevima dana, - da bi bio zadovoljan (2/130).
I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao uitak raznim
sortama nevjernika pruamo, da ih time na kunju stavimo, ta nagada
Gospodara tvoga je bolja i vjena (20/131).
Naredi eljadi svojoj da obavlja namaz i itraj u tome! Mi ne traimo
od tebe da se sam hrani, Mi emo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha
bojali i grijeha klonili eka lijep svretak (20/132).
Stpljivo podnosi njihovo nevjerovanje, ismiavanje, negiranje i
suprotstavljaje koje oni ispoljavaju. Neka t to ne pritskuje nit mui zbog
njihovih gubitka. Usmjeri s prema svome Gospodaru, zahvaljuj Mu i
prije izlaska Sunca i prije njegova zalaska, u jutrnjem miru kada sve die
Idb
i otvara ivot, u veernjem miru kada s Sunce oprat, a Kosmos sputa
svoje one kapke. Zahvaljuj i veliaj Gospodara u vrijeme dana.i noi, budi
stlno u vezi sa Alahom da bi bio zadovoljan <20/130J.
Zahvaljivanje Allahu je povezivanje i svaki ovek koji je uvezi sa
Allahom je smiren i zadovolja, zadovoljan u tom ugodnom susjedstvu,
smiren u takvoj sigurnoj zatt.
Zadovoljstvo je plod zahvale Allahu i klanjanja Njemu. Ono samo je
prisuta nagrada koja izvire i dna due i izrasta u njenost srca.
Usmjeri s prema svome Gospodaru sa klanjanjem: I nikako ne
gledj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao uitak raznim sortama
nevjernika pruamo <20/131J ne gledaj ponude ovog ivota, kienje,
uivanje, bogatsto, djecu, ast i vlast. Ljepote ovoga svijeta <20/131J koje
izrastaju poput bilja sa svojim cvijeem mirisnim i privlanim, meutm
cvijee brzo uvehne bez obzira na ljepotu i miris. Mi smo njima dali da to
uivaju radi iskuenja da ih time na kunju stavimo <2!13JJ da otrijemo
meu njima one koji su trdoglavi kod svog ponaanja u ovim blagodatma
i tom uivanju koje je prolazno isto kao ovo cvijee koje vrlo brzo uvehne.
Nagad Gospodara tvoga je bolja i vena (20/13JJ - t nagrada je radi
blagodat, a ne radi smutje, nagrada lijepa, dobra, vjeita. Ona nee
uvehnut, nit je prevrtljiva, nit radi iskuenja.
Ovo nije poziv asketzmu i odbijanju ljepota ivota nego je to poziv ka
uzdizanju iskonskih i veith vrijednost sa povezivanjem sa Alahom i
Njegovim zadovoljstvom. Neka due ne padaju pred nakitom bogatsta,
neka ne gube vjeru u vie vrijednost, neka ostanu stlni da osjete slobodu
nadvlaivanja i stjanja iznad neistnith krasota i ljepota koje znaju zavest
pogled ovjeka.
Naredi eljadi svojoj da obavljaju namaz <21I32J - prva naredba svakog
muslimana je da svoju kuu pretvori u muslimansku kuu, da uput svoje
ukuane da izravaju odredbe pomou kojih dolaze u vezu sa Allahom, da
ujedine svoje visoke ciljeve u ivotu. O, kakav je divan ivot kada ukuani
svi postanu usmjereni prema Allahu!
. . . i utraj u tome! (2/132) da kompleto i savreno to izvravaju kako
bi ostarili poljedice klanjanja, jer namaz spreava sramna i zabranjena
djela. To su stvarne posljedice namaa. To znai daje potebno ustajat da
s nama izrava kako valja i do te granice koja bi urodila ovim plodom i
u osjeaju i u ponaanju oveka. U protvnom, t znai izravanje
namaza bez toga, to bi bila samo kretja i rijei.
IdJ
Ovaj nama, klajanje i usmerenje prema Allahu su toje obaveze,
Allah od toga nema nita. Allahu nisi poteban t nit klananje robova: Mi
ne traimo od tebe da se sam hrani (20/132) nego je to ibadet koji mobilie
svijest bogobojanost, a samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili
eka lijep svretak <20/132. ovjek dobie sa klajanem i na ovom i na
buduem svijetu. Kda klanja bit zadovolja, smiren, kada klanja bit e
naraen, poslie toga, obilatom nagradom, jer Alah sigurno moe bez
svih svjetova bit.
Kod priblavanja ove sure kraju govori se o onim glaveinama koji
uivaju i koji nagone u la, o onim koji tae od Poslanika (alejhi' s-sela) ,
nakon to mu je objavlen ovaj Kur'an, da im donese kaav znak od svoga
Gospodara, a ovaj Kur'an objanava i govori i o poslanstima koja su bila
prije njega.
Mnogoboci govore: "ato nam ne dnese kakvo udo od Gosodara
svoga?" A zar im ne dolazi objanjenje o onome to ima u davnanjim
litovima? <2/13).
Ovo nije nit drugo do tvrdoglavost, oholost i ela da se predloi
neto kao to je ovdje predloeno, jer, u protvnom, ajet Kur'ana su sasvim
dovolni, jer Kur' a povezuje sadane poslanstvo sa prolim poslastima,
govori o jednost prirode th poslastva i njihovih smjerova, objanjava i
raanjava ono to je najljepe u tm prim suhu/ma. Da bi Allah dokinuo
prigovore th koji nagone u la, On im je poslao Posljednjeg Verovjesnika
(alejhi' s-sela) .
A d smo ih kakvom kaznom prje njega unitili, siguro bi rekli:
"Gospodaru na, zato nam nii poslanika poslao, pa bimo rijei Tvoje
slijedili prje nego to smo ponieni i osramoeni postali?" <20/134.
Nisu se ponizili nit lostli ni jednog momenta tme to je ovaj tekst
njima uen. Ovaj tekst predstvlja nihovu zapeaenu sudbinu kada e bit
i ponieni i oaloeni. Moda oni tek tda govorit: Gosodaru na, zato
nam nii poslanika poslao?" (2/134, a ovaj doka kategora je protv njih
i ne daje im mogunost izvinjenja nit imaju nekoga ko bi ih opravdao.
14U
Kda se u kontkstu dolai do predoenja ove zapaene sudbine
koju oni oekuju, tda se Verovjesniku (alejhi'ssela) nareuje da digne
ruke od njih, da se ne alost zbog njih, da se ne optereuje tme to oni ne
veruju, da im prenese i kae da on iekuje tu njihovu sudbinu, a i oni
neka iekuju sobom kako hoe.
Reci: (Svi mi ekamo, pa ekajte i vi, a sigurno ete saznati ko su bili
sljedbenici prave vjere i ko je bio na pravom putu" (20/135).
To je kraj ove sure koja poinje odbacivanjem alost koju ispoljava
Verovesnik (alejhi'ssela) zbog zadravanja objave Kur'ana, zatim
ukazuje na vanost uloge Kur'ana: ve da bude pouka onome koji se boji
(20/3). Ovaj je kraj potpuno u skladu sa poetom, to je posljednja opomena
onome kome korist opomena, a poslije saopenja moe se oekivat samo
kazna. Sve posledice su u Allahovoj ruci.
Kraj esnaestog duza, sliedi sedamnaest koji poinje surom El
Enbija.
I4I